Anda di halaman 1dari 275

Dudit MekNajt

NETO PREDIVNO
Prevela Dragana Ili

Prvo poglavlje
Zavodljiva plavua se nalaktila i podigla arav na grudi. Pomalo se mrtei,
prouavala je mrano zgodnog osamnaestogodinjaka koji je stajao kraj prozora
njegove spavae sobe, ramenima oslonjenim na okvir prozora, prelazei pogledom
preko travnjaka, gde je zabava u ast roendana njegove majke bila u toku. "ta vidi
da ti je interesantnije od mene?" Lady Katarina Harington je pitala dok je umotavala
arav oko sebe pa je prila do prozora.
Dordan Edison Metju Taunsend, budui Vojvoda od Hotorna, izgledao je kao da je
ne uje dok je gledao napolje preko zemljita velianstvenog imanja koje bi, posle
smrti njegovog oca, postalo njegovo. Dok je posmatrao ivu ogradu lavirinta, video je
svoju majku kako se izvlai iz rastinja. Bacivi kratak, tajnovit pogled oko sebe,
ispravila je steznik haljine i zagladila svoju teku tamnu kosu u neki privid reda.
Trenutak kasnije Lord Harington se pojavio, nametajui svoju maramu za vrat.
Njihov smeh je dolutao do Dordanovog otvorenog prozora dok su preplitali ruke.
Blagi cinizam je naruio mladalaku nenost njegovog lica dok je Dordan gledao
svoju majku i njenog novog ljubavnika kako prelaze preko travnjaka u hladovinu.
Nekoliko trenutaka kasnije, njegov otac je izaao iz istog lavirinta, pogledao oko sebe,
a zatim preuzeo Lady Milburn, njegovu trenutnu ljubavnicu, iz grmlja.
"Oigledno je moja majka nabavila novog ljubavnika," Dordan je sarkastino
otegnuo.
"Stvarno?" Lady Harington je upitala, virei kroz prozor. "Koga?"
"Tvog mua." Potpuno se okrenuvi ka njoj, Dordan je prouavao njeno lepo lice,
traei neki znak iznenaenja. Kada nije video nijedan, crte lica su mu se stvrdnule u
ironinu masku. "Znala si da su zajedno u lavirintu, i zbog toga je dolo do tvog
iznenadnog, nepromiljenog interesovanja za moju postelju, jel tako?"
Klimnula je glavom, oseajui se neprijatno pod nemilosrdnim pogledom hladnih
sivih oiju. "Mislila sam," rekla je, stavljajui ruke pod svoje vrste grudi, "da bi bilo
zabavno ako mi takodje...ah...budemo zajedno. Ali moje interesovanje za tvoju
postelju nije iznenadno, Dordane, elela sam te ve due vreme. Sada kada tvoja
majka i moj mu uivaju jedno u drugom, nisam videla razloga da ne uzmem ono to
sam elela. ta je zlo u tome?"
Nije rekao nita i njene oi su pretraivale njegove nerazumljive crte lica, smeei se
stidljivo. "Jesi li okiran?"
"Teko," odgovorio je. "Znam o aferama moje majke od kada mi je bilo osam godina,
i sumnjam da bih mogao da budem okiran onim to svaka ena radi. Ako nita drugo,
iznenaen sam to nisi smislila da se svih nas estoro sastanemo u lavirintu na malo
'porodinog' okupljanja," zavrio je namerno bezobrazno.
Napravila je priguen zvuk, delom smeh, delom uas. "Sada si ti mene okirao."
Lenjo je posegnuo i podigao joj bradu, prouavajui njeno lice sa oima previe
tvrdim, previe obrazovanim za svoje godine. "Nekako nalazim nemoguim da
poverujem u to."
Odjednom osramoena, Katarina je povukla ruke sa njegovih grudi i umotala arav

jo vre oko svoje golotinje. "Zaista, Dordane, ne vidim zato me gledas kao da
sam vredna prezira," rekla je, a lice joj je odraavalo iskreno uenje sa dozom
razdraenosti. "Nisi u braku, pa ne shvata koliko je nepodnoljivo dosadan ivot za
sve nas. Bez ljubakanja da skrene misli sa monotonije, svi mi bismo bili potpuno
ludi."
Na traginu notu u njenom glasu, osmeh je omekao njegovo lice i njegove vrste,
senzualne usne izvile su se u podrugljiv osmeh. "Jadna mala Katarina," rekao je suvo,
posegnuo za njom i okrznuo joj prstima ramena. "Kakvu jadnu sudbinu vi ene imate.
Od dana roenja, sve to elite je vae ako zatraite, i tako nemate za ta da radite - a
ak iako imate, nije vam dozvoljeno da radite za to. Ne dozvoljavamo vam da
studirate i zabranjeni su vam sportovi, tako da ne moete da ostvarite svoj um ili telo.
ak ne moete da zadrite ni ast, iako je za mukarce ast njihova onoliko koliko je
ele, vaa je izmeu nogu, a vi je gubite prvim ovekom koji vas ima. Kako je ivot
nepravedan za vas!" zavrio je. "Nije ni udo to ste sve dosadne, nemoralne i
neozbiljne."
Katarina je oklevala, pogoena njegovim reima, nesigurna da li ju je ismejavao, a
zatim je slegnula ramenima. "Apsolutno si u pravu."
Pogledao ju je radoznalo. "Da li ti je ikada palo na pamet da pokuas sve to da
promeni?"
"Ne," otvoreno je priznala.
"Pozdravljam tvoju iskrenost. To je retka vrlina u vaem polu."
Iako je imao samo osamnaest, mona privlanost Dordana Taunsenda za ene je ve
bila tema zanimljivih ogovaranja, a kada se Katarina zagledala u te cinine sive oi,
iznenada se osetila privuenom njemu kao od strane nekih neodoljivih magnetnih sila.
Razumevanje je bilo u njegovim oima, zajedno sa dodirom humora i znanja veeg od
njegovih godina. Upravo su te stvari, ak i vie od njegovog mrano dobrog izgleda i
oigledne muevnosti, privlaile ene njemu. Dordan je razumeo ene; razumeo je
nju, i iako je bilo oigledno da joj se nije divio ili je odobravao, on je prihvatio ono
to je bila, sa svim njenim slabostima.
"Dolazi li u krevet, moj gospodaru?"
"Ne," rekao je blago.
"Zato?"
"Zato to mislim da mi nije toliko dosadno da bih spavao sa enom ljubavnika svoje
majke."
"Ti ne - nema ba visoko miljenje o enama, zar ne?" Katarina je upitala, jer nije
mogla da se zaustavi.
"Da li postoji neki razlog zbog kog bih trebao?"
"Ja-" ona se ugrizla za usnu a zatim nevoljno odmahnula glavom. "Ne. Pretpostavljam
da ne. Ali jednog dana es morati da se oenis kako bi dobio decu."
Njegove oi su iznenada zabavljeno zablistale, i nagnuo se nazad na okvir prozora,
prekrtajui ruke preko grudi. "Brak? Stvarno? Jel se tako dobijaju deca? A svo ovo
vreme, mislio sam-".
"Dordane, stvarno!" rekla je, smejui se, vie nego malo zanesena ovom oputenom,
aljivom njegovom stranom. "Trebae ti zakonit naslednik."

"Kada budem bio prinuen da se obaveem u cilju stvaranja naslednika," odgovorio je


sumornim humorom, "odabrau naivnu devojku pravo iz kolske klupe koja e
skakati na moju najmanju naredbu."
"A kada joj postane dosadno i potrai drugu zabavu, ta es uiniti?"
"Hoe li joj postati dosadno?" upitao je elinim glasom.
Katarina je prouavala njegova iroka, miiava ramena, snane grudi i uzak struk, a
zatim se njen pogled podigao do njegovog grubo isklesanog lica. U lanenoj koulji i
usko pripijenim pantalonama za jahanje, svaki pedalj visoke figure Dordana
Taunsenda u potpunosti je isijavao sirovu snagu i kontrolisanu senzualnost. Njena
obrava se podigla nad znalakim zelenim oima. "Moda ne."
Dok se oblaila, Dordan se okrenuo prema prozoru i nepristrasno posmatrao
elegantne goste koji su se okupili na travnjacima u Hotornu da proslave roendan
njegove majke. Kao jedan autsajder do tog dana, Hotorn je nesumnjivo izgledao kao
fascinantan, bujni raj naseljen lepim, bezbrinim, tropskim pticama koje paradiraju u
svoj svojoj divnoj opremi. Za osamnaestogodinjeg Dordana Taunsenda, prizor je
odrao malo interesovanja i nimalo lepote, jer je vrlo dobro znao ta ostaje unutar
zidova kue kada gosti odu. Sa osamnaest, nije verovao u bilo iju uroenu dobrotu,
ukljuujui i svoju. Imao je poreklo, izgled i bogatstvo; takoe je bio umoran od
svega, uzdran i oprezan.
Sa svojom malom bradom oslonjenom na pesnice, gospoica Aleksandra Lorens je
posmatrala utog leptira koji je sleteo na prozorski okvir kolibe njenog dede, a onda je
odvratila panju nazad na dragog sedog oveka koji je sedeo preko puta nje.
"ta si rekao deda? Nisam te ula."
"Pitao sam zato je taj leptir interesantniji od Sokrata danas," rekao je ljubazno starac,
upuujui vedar osmeh naunika maloj trinaestogodinjakinji koja je posedovala
majinu sjajnu kestenjastu kosu i njegove plavo-zelene oi. Zabavljen, izabrao je
obilje Sokratovih radova kojima je hteo da je pouava.
Aleksandra mu je poslala mek, izvinjavajui osmeh, ali nije porekla da je bila
rastrojena, jer je njen neni, kolovani deda esto govorio, 'La je uvreda za duu,
kako i za inteligenciju lica kome se lae'. A Aleksandra ne bi uradila nita drugo, nego
uvredila tako nenog oveka koji joj je usadio svoju filozofiju ivota, kao to ju je i
nauio matematiku, filozofiju, istoriju i latinski.
"Pitala sam se," priznala je zamiljenim uzdahom, "ako postoji najmanja ansa da sam
samo u 'gusenica fazi' upravo sada, jednog dana uskoro u se promeniti u leptira i biti
lepa?"
"ta je loe u tome biti gusenica? Uostalom," citirao je, zadirkivajui je, " 'Nita nije
lepo iz svih uglova'." Njegove oi su svetlucale dok je ekao da vidi da li moe da
prepozna poreklo citata.
"Horacije," Aleksandra je odmah odgovorila, osmehnuvi mu se.
On je klimnuo glavom, zadovoljan, pa rekao, "Ne mora da brine o izgledu, draga
moja, zato to istinska lepota izvire iz srca i stanuje u oima."
Aleksandra je nakrivila glavu na stranu, razmiljajui, ali nije mogla da se seti bilo
kog filozofa, drevnog ili savremenog, koji je rekao tako neto. "Ko je to rekao?"

Njen deda se zakikotao. "Ja sam."


Odgovorila je zvonkim osmehom, ispunjavajui sunanu sobu svojom muzikom
vedrinom, a onda se naglo otreznila. "Tata je razoaran. Nisam lepa, mogu to da vidim
kad god doe u posetu. On ima mnogo razloga da oekuje od mene da ispadnem bolja,
jer je mama lepa i, pored toga to je zgodan, tata je takodje etvrti roak jednog grofa,
po braku."
Jedva mogavi da sakrije prezir za svog zeta i njegove sumnjive tvrdnje o nejasnoj
povezanosti sa nekim tajanstvenim grofom, gospodin Gimbl je citirao smisleno, "
Roenje nije nita tamo gde nema vrlina."
"Molijer." Aleksandra je automatski navela poreklo citata. "Ali," nastavila je
namrteno, vraajui se svom originalnom problemu, "moras da priznas da je
preterano neugodno to mu je sudbina dala erku koja je tako obina. Zato," rekla je
mrzovoljno, "nisam visoka i plava? To bi bilo mnogo lepe nego to izgledam kao
mala ciganka, kao to tata kae da izgledam."
Okrenula je glavu zamiljeno gledajui u leptira ponovo, a oi gospodina Gimbla
sijale su od naklonosti i radosti, prema njegovoj unuci koja je bila sve samo ne obina.
Kada je bila dete od etiri godine, poeo je da pouava Aleksandru osnovama itanja i
pisanja, isto kao to je tome pouavao seosku decu koja su mu bila poverena, ali
Aleksin um je bio plodniji od njihovog, bri i sposobniji da shvati pojmove. Deca
seljaka su bili ravnoduni uenici koji su dolazili kod njega samo na nekoliko godina i
onda odlazili da rade u poljima kod svojih oeva, venavali se, dobijali decu, i
poinjali ivotni ciklus sve ispoetka. Ali Aleks je bila roena sa fascinacijom za
uenje.
Stariji ovek se nasmeio unuci; 'ciklus' nije bio tako loa stvar, pomislio je.
Da je sledio svoje mladenake sklonosti i ostao samac, posvetio ceo svoj ivot
studiranju, umesto da se oeni, Aleksandra Lorens nikada ne bi postojala. A Aleks je
bila poklon svetu. Njegov poklon. Pomisao ga je uzdigla a onda ga posramila jer je
smrdela na ponos. Ipak, on nije mogao da zaustavi nalet zadovoljstva koji je tekao
kroz njega dok je gledao u dete sa kovrdavom kosom koje je sedelo preko puta njega.
Ona je bila sve ono to se nadao da e biti, i jo mnogo toga. Bila je ljubazna i
nasmejana, inteligentna i neukrotivog duha. Previe temperamentna, moda, i previe
osetljiva takodje - zbog nje je vie puta sebe okrenuo naopako, pokuavajui da
zadovolji njenog plitkog oca tokom njegovih povremenih poseta.
Pitao se za kakvu vrstu oveka e se udati - ne takvu za koju se njegova erka udala,
on se pobono nadao. Njegovoj erci je nedostajala Aleksandrina dubina karaktera; on
ju je razmazio, gospodin Gimbl je mislio tuno. Aleksandrina majka je bila slaba i
sebina. Udala se za oveka koji je bio isti kao ona, ali Aleks je trebala, i zasluila,
daleko boljeg oveka.
Sa svojom uobiajenom osetljivou, Aleksandra je primetila iznenadno zatamnjenje
raspoloenja njenog dede i nastojala je da ga odmah razvedri. "Da li se dobro osea
deda? Glavobolja ponovo? Da ti izmasiram vrat?"
"Imam pomalo glavobolju," rekao je gospodin Gimbl, i kada je umoio pero u
mastionicu, formirajui rei koje bi jednog dana postale 'Kompletna disertacija
Volterovog ivota', ona je dola iza njega i poela svojim deijim rukama da otklanja

napetost u njegovim ramenima i vratu.


Nije prolo mnogo i njene ruke su se umirile a onda je on osetio golicanje preko svog
obraza. Zaokupljen svojim radom, pruio je ruku i odsutno protrljao obraz gde ga je
zagolicalo. Trenutak kasnije, zagolicao ga je vrat i protrljao ga je. Golicanje je prelo
na njegovo desno uvo i on se nagnuo nazad razjareno se smejui kada je konano
shvatio da njegova unuka prelazi ptiijim perom preko njegove koe. "Aleks draga
moja," rekao je, "bojim se da je nestana mala ptica ovde, odvlai me od mojih
radova."
"Zato to radi previe naporno," rekla je, ali je utisnula poljubac na njegov hrapavi
obraz i vratila se na svoje mesto da prouava Sokrata. Nekoliko trenutaka kasnije,
njenu panju je preusmerio crv koji je sporo puzao prema otvorenim vratima kolibe.
"Ako sve u univerzumu slui Boijoj specijalnoj nameni, ta mislis zato je on stvorio
zmije? One su uvek tako rune. Sasvim jezive, zapravo."
Uzdahnuvi zbog njenog prekida, gospodin Gimbl je spustio pero, ali nije imao nita
protiv njenog sunanog osmeha. "Pitau Boga o tome kada Ga vidim."
Zamisao njenog dede kako umire uinila je Aleksandru odmah tmurnom, ali zvuk
koije koja se dovezla pred kolibu izazvao ju je da skoi na noge, trei do otvorenog
prozora. "To je tata!" prasnula je radosno. "Tata je doao iz Londona konano!"
"I bilo je krajnje vreme, takoe," gospodin Gimbl je progunao, ali Aleks nije ula.
Odevena u svojoj omiljenoj odori - kratkim pantalonama i seljakoj koulji, ona je
projurila kroz vrata i bacila se u nevoljne ruke svog oca.
"Kako si mala ciganice?" rekao je bez mnogo interesovanja.
Gospodin Gimbl je ustao i otiao do prozora, namrteno gledajui kako zgodan
Londonac pomae njegovoj erci da se popne u njihovoj modernoj novoj koiji.
Moderna koija, moderna odea, ali njihov moral nije moderan uopte, pomislio je
gospodin Gimbl ljutito, podseajui se kako je njegova erka, Felicija, bila zaslepljena
ovekovim izgledom i utivim govorom od momenta kada je stigao u njihovu kolibu
jednog popodneva, jer se njegova koija polomila na putu ispred nje. Gospodin Gimbl
je ponudio oveku da prenoi i, u kasnim popodnevnim asovima, protivno svojoj
dobroj proceni, popustio je Felicijinim prekljinjanjima i dozvolio joj da proeta s' njim
kako bi mogla 'da mu pokae lep pogled sa brda iznad potoka'.
Kada je pao mrak a oni se nisu vratili, gospodin Gimbl se uputio po njih, pronalazei
njihov put lako pomou svetlosti punog meseca. Otkrio ih je u podnoju brda, pored
potoka, gole u zagrljaju. Dodu Lorensu je trebalo manje od etiri sata da ubedi
Feliciju da prekri ivotne zapovesti i zavede je.
Besan vie nego to je ikada znao da moe biti i kuvajui iznutra gospodin Gimbl je,
bez zvuka, napustio prizor. Kada se vratio u kolibu dva sata kasnije, bio je u pratnji
svog dobrog prijatelja lokalnog vikara. Vikar je nosio knjigu iz koje je trebao da
proita sklapanje braka.
Gospodin Gimbl je nosio puku kako bi osigurao da zavodnik njegove erke uestvuje
u ceremoniji.
To je bio prvi put u njegovom ivotu da je ikada drao oruje.
A ta je njegov pravedan bes doneo Feliciji? Pitanje je smrailo crte lica gospodina
Gimbla. Dord Lorens joj je kupio veliku, oronulu kuu koja je bila prazna deceniju,

obezbeenu slugama, a devet meseci nakon njihovog braka, on je nevoljno iveo sa


njom ovde u udaljenom malom okrugu gde je ona rodjena. Na kraju tog vremena je
stigla Aleksandra, i uskoro posle toga Dord Lorens se vratio u London, gde je ostao,
vraajui se u Moram samo dvaput godinje na dve ili tri nedelje.
"On zarauje za ivot na najbolji nain koji zna," Felicija je objasnila gospodinu
Gimblu, oigledno ponavljajui ono to joj je njen mu rekao. "On je gospodin i stoga
se ne moe oekivati da radi za ivot kao obini ljudi. U Londonu, njegovo poreklo i
veze omoguavaju mu da se drui sa pravim ljudima, i od njih je pokupio savete tu i
tamo o dobrim investicijama na berzi, i na koje konje da se kladi na trkama. To je
jedini nain na koji moe da nas podri. Prirodno, on bi voleo da nas ima uz sebe u
Londonu, ali je uasno skupo u gradu, i on ne bi ni sanjao da nas podvgava skuenim,
pohabanim prenoitima u kojima on mora da ivi tamo. On nam dolazi onoliko esto
koliko moe."
Gospodin Gimbl je sumnjao u vezi objanjenja Dorda Lorensa o njegovom radijem
ostajanju u Londonu, ali nije sumnjao zato se on vraao u Moram dvaput godinje.
On je to inio zato to je gospodin Gimbl obeao da e ga potraiti u Londonu - sa
svojom pozajmljenom pukom - ako se ne bude vraao barem toliko esto da vidi
svoju enu i erku. Ipak, nije imalo smisla ranjavati Feliciju istinom, jer je ona bila
srena. Za razliku od drugih ena u malom okrugu - Felicija je bila udata za 'pravog
gospodina' i to je bilo sve to se rauna u njenoj glupoj proceni. On joj je dao status, i
ona je etala meu komijama sa kraljevskom superiornou.
Kao i Felicija, i Aleksandra je oboavala Dorda Lorensa, i on se sunao u njihovom
bezuslovnom oboavanju tokom svojih kratkih poseta. Felicija bi napravila pometnju
nad njim, a Aleksandra je hrabro pokuavala da mu bude i sin i erka - brinui o svom
nedostatku enske lepote u isto vreme je nosila pantalone i vebala maevanje da bi
mogla da veba sa njim kad god dodje.
Stojei na prozoru, gospodin Gimbl se mrtio na sjajni prevoz koji su vukla etiri
elegantna konja . Za oveka koji je mogao da utedi za svoju enu i erku malo novca,
Dord Lorens je vozio veoma skupe koije i zapregu.
"Koliko dugo moete da ostanete ovaj put tata?" Aleksandra je izjavila, ve
poinjajui da se boji neizbenog vremena kada e ih on ponovo napustiti.
"Samo nedelju dana. Idem u Lensdaun u Kentu."
"Zato morate biti odsutni toliko?" Aleksandra je pitala, ne mogavi da sakrije
razoarenje iako je znala da i on, takodje, mrzi da bude daleko od nje i njene majke.
"Zato to moram," rekao je, a kada je ona poela da protestuje, odmahnuo je glavom i
posegnuo u dep, vadei malu kutiju.
"Evo, doneo sam ti mali poklon za roendan Aleks."
Aleksandra je zurila u njega sa oboavanjem i zadovoljstvom, uprkos injenici da je
njen roendan doao i proao mesecima ranije, bez bar i pisma od njega. Njene oi
boje akvamarina su sijale kada je otvorila kutiju i uklonila mali medaljon srebrne boje
u obliku srca. Iako je bio napravljen od lima i nije bio naroito lep, ona ga je drala u
svom dlanu kao da je u pitanju neprocenjivo blago. "Nosiu ga svaki dan u mom
ivotu tata," apnu ona, a onda stavi svoje ruke oko njega u estoki zagrljaj. "Volim te
mnogo!"

Dok su prolazili kroz maleno pospano selo, konji su slali oblake praine u vazduh, a
Aleksandra je mahala ljudima koji su je videli, eljna da oni saznaju da joj se divan,
zgodni tata vratio.
Nije morala da se potrudi da prizove njihovu panju na njega. Do veeri, svako u selu
je raspravljao ne samo o njegovom povratku, ve i o boji njegovog kaputa, i o desetak
drugih stvari, selo Moram je bilo kao da je stotinama godinama spavalo nesmetano,
zaboravljeno u svojoj udaljenoj dolini. Njegovi stanovnici su bili jednostavni,
nematoviti, vredni narod koji je imao nemerljivo zadovoljstvo da ispria bilo kakav
mali dogaaj koji se desio da bi ublaili beskrajnu istovetnost svog postojanja. Oni su
i dalje govorili o danu, pre tri meseca, kada je koija prola sa gradskim momkom
koji je nosio kaput ne sa jednim, ve sa osam ogrtaa. Sada oni imaju udesnu koiju
sa zapregom Dorda Lorensa o kojoj e da razgovaraju narednih est meseci.
Sa strane, Moram moe da izgleda kao dosadno mesto naseljeno priljivim seljacima,
ali trinaestogodinja Aleksandra, selo i njegovi stanovnici bili su lepi.
U trinaestoj ona je verovala u uroenu dobrotu svakog Boijeg deteta i nije imala
nikakve sumnje da su potenje, iskrenost i veselost zajednika osobina itavog
oveanstva. Bila je nena, vesela i neizleivo optimistina.

Drugo poglavlje
Vojvoda od Hotorna je polako spustio ruku, pitolj se jo uvek dimio u njegovoj ruci, i
gledao smireno u zguvanu figuru Lorda Grenderfilda koja je leala nepomino na
zemlji. Ljubomorni muevi su bili prokleta smetnja, mislio je Dordan - skoro
problematini kao njihove uobraene i neozbiljne ene. Ne samo da su esto donosili
potpuno neosnovane zakljuke, ve su takoe insistirali da raspravljaju o svojim
zabludama u zoru sa pitoljima. Njegov ravnoduan pogled je jo uvek odmarao na
starijem, ranjenom protivniku, koji je nakon zbrinjavanja od strane lekara i
sekundanata, proklinjao lepu, prevrtljivu, mladu enu ija je neumorna tenja za njim
izazvala ovaj dvoboj.
U dvadeset sedmoj, Dordan je odavno odluio da gubljenje vremena sa enama
drugih ljudi donosi vie komplikacija od bilo kakvog zadovoljenja seksualnih potreba.
Kao rezultat toga, odavno je praktikovao da ogranii svoje este seksualne veze samo
na one ene koje su bile neoptereene muevima. Bog je znao da je bilo vie nego
dovoljno njih, a veina su bile eljne i spremne da mu zagreju krevet. Flertovanje,
meutim, je bilo normalan deo ivota meu visokim drutvom i njegova nedavna
umeanost sa Elizabetom Grenderfild, koju je znao od kad su oboje bili deca, bilo je
neto malo vie od toga - bezopasan flert koji se pojavio kada se ona vratila u
Englesku sa dueg putovanja od godinu dana. Flert je poeo kao nita vie nego
nekoliko aljivih primedbi - dodue sa seksualnim konotacijama - razmenjenih
izmeu starih prijatelja. To nikada ne bi otilo dalje, da jedne noi prole nedelje
Elizabeta nije promakla Dordanovom batleru i, kada je Dordan doao kui, naao ju
je u krevetu - celu bujnu, golu, izazovnu enu. Normalno, on bi je izvukao iz kreveta i

poslao njenoj kui, ali te noi njegov um je ve bio otupljen brendijem jer se opijao sa
prijateljima, i dok je on razmatrao o tome ta da radi s' njom, njegovo telo je
nadglasalo njegov spori um i insistiralo da prihvati njen neodoljiv poziv.
Okreui se prema svom konju, koji je bio privezan za oblinje drvo, Dordan je
bacio pogled gore prema slabim zracima sunca koji su arali nebo. Bilo je jo
vremena da uzme nekoliko sati sna pre nego to pone dug dan rada i drutvenih
delatnosti koje e kulminirati kasno veeras na balu kod Bildrupovih.
Lusteri prekriveni stotinama hiljada kristala blistali su nad ogromnom balskom
dvoranom gde su se plesai odeveni u saten, svilu i barun beskonano okretali uz
veseli valcer. Nizovi francuskih vrata koji su vodili na balkone bili su otvoreni,
doputajui hladnom povetarcu da ue - a parovima koji ele nekoliko trenutaka
privatnosti osvetljene meseinom, da izau.
Odmah iza najudaljenijeg para vrata, par je stajao na balkonu, njihovo prisustvo je
delimino bilo skriveno senkama samog zdanja, oigledno nezainteresovani za
razvratna nagaanja njihovog odsustva iz balske dvorane koja su se stvorila meu
gostima.
"To je sramota!" Gospoica Leticija Bildrup je rekla grupi elegantnih mladia i
devojaka koji su inili njenu linu pratnju. Bacivi estok osuujui pogled, obilno
protkanog zaviu u pravcu vrata kroz koja je par tek izaao, dodala je, "Elizabeta
Grenderfild se ponaa kao kurva, juri za Hotornom, dok njen mu lei ranjen zbog
jutronjeg dvoboja!"
Ser Rodrik Karstars je posmatrao ljutitu gospoicu Bildrup sa izrazom zajedljive
razonode na licu po kojoj je bio poznat - i opasan - svim pripadnicima visokog
drutva. "U pravu ste, naravno, lepotice moja. Elizabeta treba da naui iz vaeg
primera i sledi Hotorna samo privatno, a ne u javnosti."
Leticija ga je posmatrala u nadmenoj tiini, ali izdajniko rumenilo pretvorilo je njene
glatke obraze u ruiaste. "Pazite, Rodi, gubite sposobnost da razdvojite ono to je
zanimljivo od onoga to je uvredljivo."
"Nikako, draga moja, ja se trudim da budem uvredljiv."
"Nemojte me uporeivati sa Elizabetom Grenderfild," Leticija je progutala besni
uzdah. "Mi nemamo nita zajedniko."
"Ah, ali imate. Obe elite Hotorna. to vam daje neto zajedniko sa ezdesetak
drugih ena koje mogu da imenujem, naroito," on klimnu glavom prelepoj
crvenokosoj balerini koja se vrtela sa Ruskim princem na plesnom podijumu, "Elizu
Grandeux. Iako se ini da je gospoica Grandeux dobila najbolje od svih vas, jer je
ona nova Hotornova ljubavnica."
"Ne verujem vam!" Leti je prasnula, a njene plave oi su se prikovale za gracioznu
crvenokosu koja je navodno zaarala panskog kralja i Ruskog princa. "Hotorn je
neprivren!"
"O emu raspravljate Leti?" jedna od mladih dama je pitala, okreui se od svojih
udvaraa.
"Raspravljamo o injenici da je on izaao na balkon sa Elizabetom Grenderfild," Leti
je odbrusila. Objanjenje za re 'on' bilo je nepotrebno. Meu pripadnicima visokog

drutva, svako ko je bio vaan znao je da je 'on' Dordan Edison Metju Taunsend markiz Lensdaun, vikont Lids, vikont Rejnolds, grof Taunsend od Marlova, baron
Taunsend od Strolega, Rifilda i Monmarta - i dvanaesti vojvoda od Hotorna.
'On' je bio materijal od kojeg su snovi svih mladih dama bili sainjeni - visok, taman,
i fatalno zgodan, sa armom samog avola. Meu mlaim pripadnicama visokog
drutva postojala je saglasnost miljenja da njegove sanjalake sive oi mogu zavesti
monahinju ili zamrznuti neprijatelja u pokretu. Starije ene su bile sklone da odobre
ranije i odbace kasnije miljenje, poto je bilo dobro poznato da je Dordan Taunsend
pogubio stotine Francuskih neprijatelja, ne svojim oima, ve svojim smrtonosnim
vetinama sa pitoljima i sabljama. Ali bez obzira na njihove godine, sve dame
visokog drutva su se u potpunosti slagale u jednom: Osoba mora samo jednom da
pogleda Vojvodu od Hotorna da zna da je on ovek koji ima poreklo, eleganciju i stil;
ovek koji je kao brueni dijamant. I, esto, isto tako teak.
"Rodi kae da je Eliza Grandeux postala njegova ljubavnica," Leti je rekla,
pokazujui glavom ka zapanjujuoj, zlatokosoj lepotici koja se pravila da je nesvesna
odlaska vojvode Hotorna sa Lady Elizabet Grenderfild.
"Besmislica," ree sedamnaestogodinja debitantkinja koja je bila pristalica
pristojnosti. "Ako je to postala, on je sigurno ne bi doveo ovde. Ne bi mogao."
"Mogao bi i jeste," druga mlada dama je objavila, pogledom prikovanim za francuska
vrata kroz koja su vojvoda i Lady Grenderfild upravo otili, dok je ekala nestrpljivo
da baci jo jedan pogled na legendarnog vojvodu. "Moja mama kae da Hotorn radi
ta god mu se dopada, a avo je vet sa javnim mnjenjem!"
U tom trenutku, predmet ove i desetine slinih razgovora irom balske dvorane
lekario je naslonjen na kamenu ogradu balkona, zagledan u Elizabetine blistave plave
oi sa izrazom neskrivene dosade. "Tvoja reputacija se raspala u komade tamo
Elizabeta. Ako imas imalo zdravog razuma, povui es se iz zemlje sa svojim
'bolesnim' suprugom na nekoliko nedelja, dok se ogovaranja o dvoboju ne stiaju."
Sa krhkim naletom vedrine, Elizabeta slegnu ramenima. "Ogovaranja ne mogu da me
povrede, Dordane. Ja sam sada grofica." Gorina se uvukla u njen glas, davei je.
"Nije bitno to je moj suprug trideset godina stariji od mene. Moji roditelji imaju sada
jo jednu titulu u porodici, to je sve to su eleli."
"Nema svrhe aliti prolost," Dordan ree, obuzdavajui svoje nesptrpljenje sa
naporom. "ta je bilo, bilo je."
"Zato me nisi isprosio pre nego to si otiao da se bori u glupom ratu u paniji?"
upitala je zagrcnuto.
"Zato," odgovorio je surovo, "to nisam eleo da te oenim."
Pre pet godina, Dordan je neobavezno razmatrao da je zaprosi u dalekoj, nepoznatoj
budunosti, ali nije eleo enu tada nita vie nego sada, i nita nije bilo reeno
izmeu njih pre nego to je otiao u paniju. Godinu dana posle njegovog odlaska,
Elizabetin otac, sa namerom da doda jo jednu titulu u porodinom stablu, insistirao je
da se ona uda za Grenderfilda. Kada je Dordan primio pismo od nje, u kome ga je
obavestila da se udala za Grenderfilda, nije osetio veliki oseaj gubitka. S' druge
strane on je znao Elizabetu od kada su bili tinejderi, i gajio je odreenu naklonost
prema njoj. Moda da je bio tu u to vreme, moda bi je ubedio da se suprotstavi

svojim roditeljima i odbije prosidbu starog Grenderfilda. A moda i ne. Kao skoro
sve ene njenog drutvenog poloaja, i Elizabetu su uili od detinjstva da je njena
dunost kao erke da se uda u skladu sa eljama svojih roditelja.
U svakom sluaju, Dordan nije bio ovde. Dve godine nakon to je njegov otac
preminuo, uprkos tome to on nije stvorio naslednika kako bi osigurao nasledstvo,
Dordan je kupio in u vojsci i otiao u paniju da se bori protiv Napoleonovih trupa.
Na poetku njegova odvanost i hrabrost prema neprijatelju bila je jednostavno
rezultat nesmotrenog nezadovoljstva sopstvenim ivotom. Kasnije, kada je sazreo,
vetine i znanje koje je stekao u bezbroj krvavih borbi odrali su ga u ivotu i dodali
njegovoj reputaciji titulu lukavog strelca i nepobedivog protivnika.
etiri godine nakon odlaska za paniju, on je podneo ostavku i vratio se u Englesku
da nastavi sa dunostima i odgovornostima vojvodstva.
Dordan Taunsend koji se pre godinu dana vratio u Englesku veoma se razlikovao od
mladog oveka koji ju je napustio. Prvi put kada je uao u balsku dvoranu nakon
njegovog povratka, mnoge od tih promena bile su zapanjujue oigledne. Nasuprot
bledih lica i dosadne malaksalosti druge gospode njegove klase, Dordanova koa je
bila duboko preplanula, njegovo visoko telo snano i miiavo, njegovi pokreti hitri i
autoritativni; i, iako je legendarni Hotornov arm jo uvek bio vidljiv u njegovom
povremenom lenjom belom osmehu, sada je oko njega postojala aura oveka koji je
bio suoen sa opasnou - i uivao u tome. To je bila aura koju su ene nale
beskrajno uzbudljivom i koja je doprinela izuzetno njegovoj privlanosti.
"Moe li da zaboravi ta smo znaili jedno drugom?" Elizabeta je podigla glavu, i
pre nego to je Dordan mogao da reaguje, podigla se na prste i poljubila ga, njeno
poznato telo spremno i savitljivo, pritisnulo se nestrpljivo preko njegovog.
Rukama je uhvatio njene u kanjavajuem stisku i pomerio je. "Ne budi budala!"
odbrusio je razorno, njegovi dugi prsti su se usekli u njene ruke. "Bili smo prijatelji,
nita vie. Ono to se desilo izmeu nas prole nedelje bila je greka. Gotovo je."
Elizabeta je pokuala da se pomeri blie njemu. "Mogu te naterati da me voli,
Dordane. Znam da mogu. Skoro da si me zavoleo pre nekoliko godina. I eleo si me
prole nedelje-"
"eleo sam tvoje slatko telo, draga moja," rugao se sa namernom pokvarenou,
"nita vie. To je sve to sam ikada hteo od tebe. Neu da ubijem tvog mua za tebe u
dvoboju, tako da moe zaboraviti taj plan. Moraes da pronae neku drugu budalu
koja e ti kupiti slobodu pitoljem."
Prebledela je, trepui da zaustavi suze, ali nije porekla da se nadala da e on ubiti
njenog mua. "Ne elim svoju slobodu, Dordane, elim tebe," rekla je planim
glasom. "Moda me smatra kao tek neto vie od prijateljice, ali ja sam zaljubljena u
tebe od kada smo imali petnaest godina."
Priznanje je bilo uinjeno sa takvom skromnom, beznadenom mizerijom koju bi
svako osim Dordana Taunsenda prihvatio kao istinu, a moda se i saalio nad njom.
Ali Dordan je davno postao teak skeptik kada su ene u pitanju. On je odgovorio na
njeno bolno priznanje ljubavi na taj nain to joj je dao sneno belu maramicu.
"Obrii suze."
Stotine gostiju koji su kriom gledali njihov povratak u balsku dvoranu nekoliko

trenutaka kasnije, primetili su da je Lady Grenderfild izgledala napeta i napustila


dvoranu iznenada.
Meutim, Vojvoda od Hotorna izgledao je glatko neuznemiren kao i uvek nakon to
se vratio prelepoj balerini koja je bila najnovija u njegovom dugakom nizu
ljubavnica. A kada je par kroio na plesni podijum nekoliko trenutaka kasnije, dolo je
do sjajne energije, monog magnetizma koji je potekao iz prelepog, harizmatinog
para. Elizina gipka, krhka gracioznost dopunjavala je njegovu smelu eleganciju; njena
ivopisna obojenost bila je savren ukras za njegovu mranost, i kada su se zajedno
pomerali pleui, bili su dva sjajna bia koja su izgledala stvorena jedno za drugo.
"I onda je to uvek tako," gospoica Bildrup je rekla svojim prijateljima dok je
prouavala par u fasciniranom divljenju. "Hotorn uvek ini da ena pored njega
izgleda savreno."
"Pa, on nee oeniti obinu scensku igraicu bez obzira koliko odlino izgledaju
zajedno," rekla je gospoica Morison. "A moj brat je obeao da e ga dovesti kod nas
u jutarnju posetu ove nedelje," dodala je sa notom trijumfa. Njena radost bila je
sruena od strane gospoice Bildrup. "Moja mama je rekla da on planira da ode do
Rouzmejda sutra."
"Rouzmejd?" ostali su ponovili tupo, a ona je slegnula ramenima.
"Posed njegove bake," pojasnila je gospoica Bildrup. "To je na severu, zabit iza
malog sela zvanog Moram."

Tree poglavlje
"Ovo prkosi mati, Filberte, zaista!" Aleksandra je saoptila starom slugi koji se
vukao njenim odajama nosei mali drveni posluavnik.
Filbert je zakiljio kratkovido u svoju sedamnaestogodinju gospodaricu, koja je bila
ispruena preko kreveta na stomaku, njena mala brada bila je poduprta rukama, a telo
odeveno u uobiajeni sklop uskih smeih pantalona i izbledele majice.
"Ovo pouzdano zbunjuje," ponovila je Aleksandra glasom u kojem se osealo
neodobravanje.
"ta to, gospoice Aleks?" raspitivao se on, pribliavajui se krevetu. Okrenuvi se
pre nego to je njegova gospodarica stavila na prekriva neto belo i veliko,
kratkovidi sluga je zakljuio da se radi ili o pekiru ili o novinama. Zakiljivi oima,
naporno je zurio u beli predmet, nakon ega se inilo kao da je video mutne crne
mrlje, koje su ga zauzvrat dovele do ispravnog zakljuka da se radilo o novinama.
"Ovde pie," Aleksandra ga je obavestila, kuckajui po novinama od 2. Aprila 1813.
svojim kaiprstom, "da je Lady Vaterfort-Het odrala bal za osamsto ljudi, praen
veerom koja se sastojala od najmanje 45 razliitih jela! etrdeset i pet jela! Moe li
da zamisli takvo rasipnitvo? Osim toga," Aleks je nastavila, odsutno etkajui tamne
kovrde kako bi ih sklonila od njenog potiljka, dok je piljila u sporni list, "lanak
razvlai sve vie i vie o ljudima koji su prisustvovali zabavi i ta su nosili. "Sluaj
ovo Saro," rekla je kada je pogledala i nasmejala se Sari Viters koja je ula u sobu

nosei u rukama svee opranu posteljinu.


Do smrti Aleksandrinog oca pre tri godine, Sara je imala zvanje domaice, ali usled
tekih finansijskih posledica koje su proizale iz njegove smrti, bila je otputena
zajedno sa svim ostalim slugama - osim Filberta i Penrouza, koji su bili suvie stari i
bolesni da nau novo zaposlenje. Sada se Sara vraala samo jednom meseno,
zajedno sa seljanicom kako bi pomogla sa pranjem vea i tekim ienjem.
Namestivi vetaki glas, Aleksandra je citirala zbog Sare, "Gospoica Emili Velford
bila je u pratnji grofa od Marama. Haljina boje slonovae gospoice Velford bila je
ukraena biserima i dijamantima."
Zacerekavi se, Aleksandra je zatvorila novine i pogledala u Saru. "Moete li da
verujete da ljudi zaista ele da itaju takve bljuvotine? Zato bi ikoga zanimala haljina
koju je neko nosio ili da se grof od Deltona u poslednje vreme vratio sa boravka u
kotskoj, ili to se 'pria da on pokazuje poseban interes za izvesnu mladu damu
velike lepote i ugleda'?"
Sara Viters podie obrve i zagleda se sa neodobravanjem u Aleksino ruho. "Postoje
neke mlade dame koje brinu o tome ta nose veinu svog vremena," znaajno je
odgovorila.
Aleksandra je prihvatila tu dobronamernu zamerku sa veselom, filozofskom
ravnodunou. "Trebalo bi mnogo vie od malo pudera i ruiastog satena da bih ja
izgledala kao velika dama." Aleksina davna nada da e izai iz 'aure' kao klasina
lepa plavua nije uopte urodila plodom. Umesto toga, njena kratka, kovrdava kosa
bila je tamno kestenjasta, njena brada je jo uvek bila mala i tvrdoglava, njen nos je i
dalje bio prast, a njeno telo je bilo vitko i gipko kao kod nekog momia. U sutini,
njena jedina zaista zadivljujua karakteristika bio je par ogromnih oiju boje vode sa
garavim trepavicama koje su potpuno dominirale na njenom licu - licu koje je bilo
preplanulo od rada i jahanja na suncu. Meutim, njen izgled vie nije brinuo Aleks ni
najmanje; ona je imala druge, vanije stvari koje su joj okupirale um.
Pre tri godine, posle smrti njenog dede koja je usledila gotovo odmah nakon smrti
njenog oca, Aleks je postala tehniki, iako netano, 'mukarac kue'. U njene
mladalake ruke pao je zadatak da se brine o dvoje starijih slugu, steui skroman
porodini budet, obezbeujui hranu na sto, i bavei se napadima besa njene majke.
Obina devojka, vaspitana na uobiajen nain, nikad ne bi bila u stanju da prihvati
takav izazov. Ali nije bilo nieg obinog u Aleksandrinom izgledu i njenim
sposobnostima. Kao mlada devojka, nauila je da peca i puca ko od ale da bi postala
dobar pratilac svog oca kada doe u posetu. Sada, sa smirenom odlunou, ona je
jednostavno koristila te iste vetine kako bi prehranila svoju porodicu.
Zveket drveta utovarenog u kutiju proterao je iz njenog uma sve misli o balskim
haljinama posutim dijamantima. Drhtei od hladnoe koja je prodirala kroz debele
zidove kue, inei je vlanom i hladnom, obmotala je svoje ruke oko grudi. "Ne troi
to, Filberte," rekla je brzo, jer je savijen sluga dodavao jedan od malih trupaca kako bi
izazvao slabu malu vatru. "Zapravo ovde nije hladno," rekla je neiskreno,"samo je
malo otrije. Veoma zdravo. Osim toga, odlazim za nekoliko minuta na zabavu Meri
Eleninog brata, pa nema smisla troiti dobro drvo."
Filbert je bacio pogled na nju i klimnuo glavom, ali trupac je skliznuo iz njegovih

ruku i otkotrljao se preko pohabanog drvenog poda. Uspravio se i gledao oko sebe,
pokuavajui da razlikuje braon trupac u moru podnih dasaka oko njega. Svesna
njegovog slabog vida, Aleksandra je rekla neno, "U podnoju mog stola je," a zatim
gledala sa simpatijama kako se stari sluga savija ispod stola i skuplja ga, saoseajui
se sa njim zbog trupca. "Saro?" upitala je iznenada, kada se isti udan oseaj
isekivanja koji je povremeno iskusila u prethodne tri godine skupio u njenim
grudima. "Da li si ikada imala oseaj da e se neto posebno dogoditi?"
Sara je ustro zatvorila fioke komode i pourila do ormara. "Zaista sam imala."
"Da li se taj oseaj ispunio?"
"Jeste."
"Stvarno?" Aleksandra je rekla, a njen oi boje vode su radoznalo sijale. "ta se
dogodilo?"
"Dimnjak se sruio, ba kao to sam upozoravala tatu da e se sruiti, ali on nije video
da treba da se popravi."
Melodian zvuk je izbio iz Aleksandre i ona je odmahnula glavom. "Ne, ne, ne mislim
na tu vrstu oseaja." Pomalo zbunjena, Aleksandra se poverila, "Imala sam taj oseaj
sada kao i pre nego to je deda preminuo, ali nikada nije bio toliko jak i stalan kao ove
nedelje. Oseam kao da stojim na ivici provalije, ekajui neto to bi trebalo da se
desi."
Zateena Aleksandrinim sanjalakim glasom i dugotrajnim mlitavilom jer je ona bila
inae liena mate i neprestano u pokretu, Sara ju je prouavala. "ta mislite da e se
dogoditi?"
Aleksandra je zadrhtala ulno. "Neto predivno." Poela je da govori jo neto, ali
njene misli su se rasule zbog glasnog enskog vriska koji je doao iz spavae sobe
ujka Montija preko hodnika, praenog zvukom lupanja vratima i parom treih
stopala. Aleksandra se uspravila i skoila sa kreveta u gracioznom, energinom
pokretu to je bilo mnogo prirodnije za njenu narav od njenog prethodnog stanja
sanjalake mirnoe, ba kada je Marija, mlada seljanka koju je Sara dovela sa sobom
kako bi joj pomogla sa pranjem, ljutito ula u spavau sobu.
"On me je zgnjeio, on je'!" Marija je prasnula, trljajui njen obilni donji deo.
Podiui ruku, pokazala je optuujuim prstom na sobu ujka Montija. "Ja ne mora' da
trpim to od tak'ih ko' on, ni od bilo kog'!Ja sam fina devojka, ja sam, jedna-"
"Onda se ponaaj kako fina devojka i skrati jezik!" Sara je odbrusila.
Aleksandra je uzdahnula kao da se sva teina njene odgovornosti za ovo domainstvo
smestila oko nje opet i oterala sve misli o etrdeset i pet delova veere. "Otii u i
razgovarati sa ujakom Montijem," rekla je Mariji. "Sigurna sam da nee to ponovo
uiniti," a onda je sa iskrenim osmehom dodala, "Barem nee to uraditi ako se ne
savija u okviru njegovog domaaja. Gospodin Monta je neto kao ... pa ...
poznavalac enske anatomije, i kada ena ima naroito dobro zaobljeni donji deo, on
nastoji da pokae svoje odobrenje dodirivanjem - poput konjanika koji tape bok
posebno finog punokrvnog konja."
Ovaj govor je polaskao i smirio seljanku, jer uprkos nedentlmenskom ponaanju
Montaa Mara, on je ipak bio kraljevski vitez.
Kada su svi otili, Sara je gledala sumorno po praznoj sobi sa Gazetom ostavljenom

na krevetu. "Neto predivno," frknula je, razmiljajui s' gorkom tugom o


sedamnaestogodinjoj devojici koja je pokuavala, bez pritube, da nosi teret
bizarnog domainstva ije su jedine sluge bili povijen, stariji batler koji je bio previe
ponosan da prizna da je gluv i beznadeno kratkovidi sluga. Aleksandrina porodica ju
je toliko teretila kao i njene sluge, mislila je Sara sa gaenjem. Njen ujak Monta
Mar, iako dobronameran, bio je retko trezan, a nikad dovoljno pijan da previdi bilo
koju priliku da pokae svoju ljubavnu panju svakome ko nosi suknju. Gospoa
Lorens, Aleksandrina majka, koja je trebala da preuzme zaduenja nakon smrti
gospodina Lorensa, prebacila je sve odgovornosti za voenje doma Lorensovih na
Aleksandru, i bila najvei Aleksin teret.
"Ujka Monti," Aleksandra je rekla blago razbenjenim glasom roaku njenog oca, koji
je doao da ivi sa njima pre dve godine kada ga nijedan od njegovih bliih roaka
nije hteo.
Krupan gospodin je sedeo ispred slabane vatre, bolesnim nogama oslonjenim na
nisku klupicu, sa bezgrenim izrazom lica. "Pretpostavljam da si dola da mi zvoca
zbog one devojke," promrmljao je, posmatrajui je zlokobnim, krvavim oima.
Izgledao je isto tako kao ukoreno, starije dete da Aleksandra nije bila u stanju da odri
prikladno strogo ponaanje. "Da," priznala je sa nevoljnim malim osmehom, "i takoe
da otkrijem gde ste sakrili bocu provercovane madere koju vam je jue doneo va
prijatelj gospodin Baterli."
Ujak Monti je reagovao loom imitacijom pravednikog gneva. "A ko se, ako smem
da pitam, usudio da pretpostavi da postoji takva boca prisutna u ovim odajama?"
On je gledao popreko Aleksandru koja ga je ignorisala i planski i metodino poela da
pretrauje njegova omiljena mesta za skrivanje - ispod jastuka na divanu, ispod
njegovog dueka, i na kaminu. Nakon to je pretraila jo desetine drugih mesta,
prila je njegovoj stolici i dobronamerno ispruila ruku. "Dajte mi je, ujae Monti."
"ta?" upitao je tupo, premetajui nelagodno bocu madere ispod njega gurajui je na
jednu stranu njegovog obilnog zadnjeg kraja. Aleksandra ga je videla kako se pomera
i zakikotala se. "Bocu madere na kojoj sedite, eto ta."
"Misli moj lek," ispravio ju je. "to se tie toga, doktor Betl mi je rekao da ga
koristim zbog njegovih lekovitih svojstava, kad god se moja stara ratna rana podljuti."
Aleksandra je prouavala njegove krvave oi i rumene obraze, procenjujui stepen
njegove opijenosti sa strunou koju je stekla za dve godine bavljenja njenim
nemarnim, neodgovornim, ali simpatinim starim ujakom. Pruajui ruke blie njemu
insistirala je. "Dajte je vie ujae. Mama oekuje vikara i njegovu suprugu na veeri, a
eli i vas tamo, takoe. Moraete da budete trezni kao-"
"Morau da budem lukav da bih podneo taj pompezni par. Kaem ti, Aleks a'ele moj,
obo'e mi stvaraju jezu. Pobonost je za svece i svetice koji nisu pogodni za drutvo
oveka od krvi i mesa."
Kada je Aleksandra nastavila da dri ruku podignutu, starac je uzdahnuo rezignirano,
podigao kuk i izvukao polupraznu bocu madere ispod njega.
"To je dobar momak," Aleksandra ga je pohvalila, drugarski ga tapui po ramenu.
"Ako budete jo uvek budni kada se vratim, odigraemo ugodan vist i-"
"Kada se vraa?" Gospodin Monta je izgovorio uznemireno. "Ne misli da ode i da

me ostavi samog sa tvojom majkom i njenim nepodnoljivim gostima!"


"Upravo u to uraditi," Aleksandra je rekla veselo, izlazei. Poslala mu je poljubac i
zatvorila vrata dok je on gunao da e 'umreti od dosade' i 'biti baen u veni mrak'.
Prolazila je pored odaja njene majke kada ju je Felicija Lorens pozvala krhkim, ali
zapovednikim glasom, "Aleksandra! Aleksandra, jesi li to ti?"
Ljutita nota u majinom tunom glasu naterala je Aleks da se zaustavi i psihiki
pripremi za ono to e sigurno biti jo jedan neprijatan sukob sa njenom majkom o
Vilu Helmsliju.
Ispravivi svoja tanka ramena, zakoraila je u majinu sobu. Gospoa Lorens je
sedela ispred toaletnog stoia, nosei staru prepravljenu kunu haljinu, mrtei se
svom odrazu u ogledalu. Tri godine od smrti njenog supruga dodale su deceniju
njenom nekada lepom licu, pomislila je Aleks tuno. ivahni sjaj koji je nekada
osvetljavao majine oi i oivljavao njen glas je izbledeo, zajedno sa bogatom
mahagoni bojom njene kose. Sada je bila samo dosadno smea, protkana sivom. Nije
samo tuga opustoila lice njene majke, Aleks je znala. To je bio i bes.
Tri nedelje posle smrti Dorda Lorensa, sjajna koija se dovezla do njihove kue. U
njoj je bila 'druga porodica' Aleksinog voljenog oca - supruga i erka koje su ivele u
Londonu vie od dvanaest godina. On je zadrao svoju zakonitu porodicu sakrivenu u
skoro-siromatvu u Moramu, dok je iveo sa jednom nezakonitom u velikom stilu.
ak i sada, Aleks se trgnula s' bolom kada se podsetila poraavajueg dana kada je
neoekivano dola licem u lice sa svojom polusestrom u ovom domu. Devojica se
zvala Rouz, i bila je izuzetno lepa. Ali to nije povredilo Aleks ni priblino toliko kao
prelepi zlatni medaljon koji je Rouz nosila oko svog vitkog belog vrata. Dord
Lorens ga je dao njoj, ba kao to je dao jedan Aleks. Ali Aleksin je bio napravljen od
lima. Limeni medaljon, kao i injenica da je izabrao da ivi sa ljupkom malom
plavuom, ukazali su Aleks i njenoj majci stav njenog oca reito jasno.
Samo u jednoj stvari je on obe svoje porodice tretirao jednako - i to u pitanju imovine:
On je umro bez ilinga na njegovo ime, ostavljajui obe porodice bez dinara.
Zbog dobrobiti svoje majke, Aleks je sahranila bol zbog njegove izdaje u srcu i
pokuala da se ponaa normalno, ali alost njene majke se pretvorila u bes. Gospoa
Lorens se trajno povukla u svoje sobe negujui svoj bes, ostavljajui sve ostalo u
Aleksinim rukama. Dve ipo godine, gospoa Lorens nije bila zainteresovana za svoje
domainstvo ili svoju oaloenu erku. Kada je govorila, to je bilo samo kako bi
klela svoju nepravednu sudbinu i izdaju njenog mua.
Ali pre est meseci gospoa Lorens je shvatila da njena situacija moda nije ba tako
beznadena kako je ona mislila. Nala je nain za bekstvo iz neprilike - i Aleksandra
je trebala da bude taj nain. Aleksandra, odluila je ona, je trebala da bude zamka
muu koji bi mogao obe da spase iz ovog siromanog ivota. U tom cilju, gospoa
Lorens je obratila gramzivu panju na razliite porodice u komiluku. Samo jedna od
njih, Helmslijevi, su bili dovoljno bogati da bi joj odgovarali, pa se odluila za
njihovog sina Vila - uprkos injenici to je on bio dosadan, papuarski mladi, u
velikoj meri pod uticajem svojih neobuzdanih roditelja, koji su bili skoro puritanski u
svojim verskim sklonostima.
"Pitala sam vikara i njegovu enu da dou na veeru," gospoa Lorens je rekla Aleks

u ogledalu. "A Penrouz je obeao da e pripremiti odlian obrok."


"Penrouz je batler, majko, ne moe se oekivati da kuva za drutvo."
"Dobro mi je poznat prvobitni Penrouzov poloaj u domainstvu, Aleksandra.
Meutim, on kuva bolje od Filberta i od tebe, tako da emo morati da radimo sa
njegovim sposobnostima veeras. I sa ribom, naravno." rekla je, i sa osetljivim
drhtajem zavrtela tankim ramenima. "Ne bih elela da moramo da jedemo toliko ribe.
Nikada nisam marila prekomerno za nju."
Aleksandra, koja je hvatala ribu i lovila bilo koju divlja koju je mogla da nae za
njihovu trpezu, zajapurila se, kada nekako nije uspela u dunosti efa ovog udnog
domainstva. "ao mi je majko, ali lov je sad oskudan. Sutra u jahati van sela i
videu ako mogu da dobijem neto bolje. Upravo sada, odlazim i neu biti kui do
kasno."
"Kasno?" njena majka je uzdahnula. "Ali mora biti ovde veeras i ti mora, mora,
mora se odlino ponaati. Zna kakvi su vikar i njegova ena pristalice pristojnosti i
skromnosti ena, iako moju duu jedi to nas je taj ovek ostavio tako nisko u svetu da
se moramo zadovoljiti prvenstveno samo vikarom."
Aleksandra nije morala da pita ko je 'taj ovek'. Njena majka je uvek nazivala
Aleksinog oca ili 'taj ovek' ili 'tvoj otac' - kao da je sama Aleksandra nekako bila
kriva za njegov izbor a ona, gospoa Lorens, bila samo nevina rtva tog izbora.
"Onda ne smete razonoditi vikara," Aleksandra je rekla neno, ali sa nepokolebljivom
vrstinom, "jer se ja ne bih udala za Vila Hemslija kako bi me spasio od gladi - kada
nismo ni u najmanjoj opasnosti od nje."
"Oh, da, hoe," njena majka je rekla niskim, ljutitim glasom koji se povisio od
meavine oaja i uasa. "I mora se vladati kao mlada devojka plemenitog porekla to
i jesi. Nema vie tumaranja po selu. Hemsliji nee oprostiti ni daak skandala ako je
vezan za njihovu buduu snaju.
"Ja nisam njihova budua bilo ta!" Aleksandra je rekla, odravajui svoju nesigurnu
smirenost uz napor. "Mrzim Vila Hemslija i za vau informaciju," zavrila je, gurnuta
preko granice zaboravljajui na krhku uraunljivost svoje majke, "Meri Elen kae da
Vil Hemsli vie voli deake nego devojke!"
Uas te izjave, koju je sama Aleks samo delimino razumela, uplovio je pravo u
prosedu glavu gospoe Lorens. "Pa, naravno - mnogi mladii vie vole druge mladie
kao drugove. "Iako," nastavila je gospoa Lorens, ustajui i poinjajui da koraa sa
uzavrelom neprijatnou koja je bila nevaea due vreme, "to je moda ba ono zbog
ega on nije pokazao jako protivljenje da te oeni, Aleks." Njen pogled se prikovao na
Aleksandrinu tanku figuru odevenu u otrcane, uske braon pantalone, belu, bez rukava
otvorenu koulju i braon izme na kojima se videlo da je pokuala da ih izglaa. Ona
je izgledala vie kao nekad imuan mladi ija je porodica propala i koji je bio
primoran da nosi odeu koju je prerestao. "Mora poeti da nosi haljine, iako mladi
Vil ne izgleda kao da se protivi tvojim pantalonama."
Zadravajui svoj temperament sa naporom, Aleks je rekla strpljivo, "Majko, ja ne
posedujem haljinu koja je dva centimetra ispod mojih kolena."
"Rekla sam ti da prepravi jednu od mojih za tebe."
"Ali ja nisam veta sa iglom i-"

Gospoa Lorens je prestala sa koraanjem i zapiljila se u nju. "Moram da kaem da


iznosi svaku smetnju koju moe da smisli na putu tvoje veridbe, ali ja mislim da
okonam ovo ruglo od ivota kojim ivimo, a Hemslijev sin je jedina nada koju
imamo." Ona se namrtila mrano na tvrdoglavu enu-dete stojei na vratima, a senka
gorkog aljenja je prelazila preko njenog bledog lica. "Shvatam da nikada nismo bile
zaista bliske, Aleksandra, ali taj ovek je kriv to si izrasla u divlju, samovoljnu
prostitutku koja si danas, koja tumara selom, nosi pantalone, puca pukom i radi
svakojake stvari koje ne bi trebalo."
Bespomona da zadri ljutitu neprijatnost svog glasa, Aleksandra je uzvratila kruto,
"Da sam ja povueno, bljutavo, bespomono stvorenje koje ti izgleda eli da budem,
domainsto bi moglo da izgladni odavno."
Gospoa Lorens je imala milost da izgleda pomalo osramoeno, "to kae je istina,
ali ne moemo da idemo ovim putem jo dugo. Uprkos tvojim najboljim naporima,
duni smo svakome. Znam da nisam bila dobra majka protekle tri godine, ali dola
sam pameti konano, i moram da preduzmem korake da vidim da si se bezbedno
udala."
"Ali ja ne volim Vila Hemslija," Aleksandra je prasnula oajniki.
"to je sve to je dobro," rekla je gospoa Lorens otro. "Onda on ne moe da te
povredi kao to je mene povredio tvoj otac. Vil dolazi iz stabilne, solidne porodice.
Nee ga nai da dri jo jednu enu u Londonu i kocka." Aleksandra se trgnula na
ovaj okrutan podsetnik na izdaju njenog oca, a njena majka je nastavila, "Zapravo, mi
smo veoma srene to je Hemsli toliko navaljivao - inae, pretpostavljam da te ne bi
imao za snaju."
"Samo, koja je moja privlanost kao snaje?"
Gospoa Lorens je izgledala okirano. "Kako koja, mi smo povezani sa jednim
grofom, Aleksandra, i sa vitezom kraljevstva," rekla je ona kao da je odgovorila na
sve.
Kada je gospoa Lorens pala u misaonu tiinu, Aleksandra je slegnula ramenima i
rekla, "Ja idem kod Meri Elen. Njenom bratu je roendan danas."
"Moda je bolje da nisi prisutna na veeri," gospoa Lorens je rekla, odsutno
uzimajui etku i provlaei je nasumino kroz kosu. "Verujem da e Hemsliji hteti da
otvore temu braka veeras, a to ne bi uradili da si ti ovde mrtei se i gledajui ih
buntovno."
"Majko," Aleksandra je rekla sa meavinom saaljenja i nespokoja, "Radije u
gladovati nego se udati za Vila."
Izraz lica gospoe Lorens je jasno stavio do znanja da ona, sama, nije radije volela
gladovanje od braka njene erke. "Ova pitanja je najbolje ostaviti odraslima da ree.
Idi kod Meri Elen, ali obuci haljinu."
"Ne mogu. U ast roendana Dona O' Tula imaemo turnir kao u stare dane - znate,
onu vrstu turnira koju O' Tulovi imaju za roendane."
"Ti si u potpunosti prestara da paradira u tom zaralom starom oklopu, Aleksandra.
Ostavi ga u hodniku gde i pripada."
"Nikakva teta se nee napraviti na njemu," Aleksandra ju je uveravala. "Uzimam
samo tit, lem, koplje i grudni oklop."

"Oh, dobro," rekla je njena majka umorno slegnuvi ramenima.

etvrto poglavlje
Uzjahahala je starog Groma, nemonog, plahovitog utrojenika koji je bio stariji od
nje i koji je pripadao njenom dedi, vukla se niz neravni put ka prostranoj vikendici O'
Tulvoih, puka joj je bila u koricama pored nje, pogledom obuhvatajui ivice puta u
nadi da e uhoditi neku malu divlja na putu do Meri Elen. Nije da je bilo mnogo
anse za iznenaenje neke ivotinje ovog popodneva, dugo koplje uukano ispod
njene mike zvealo je buno po oklopu i titu koji je nosila.
Uprkos njenom nesrenom sukobu sa majkom, Aleksino raspoloenje je procvalo,
ohrabreno od strane velianstvenog prolenog dana i istog oseaja uzbuenog
oekivanja koji je pokuala da opie Sari.
Dole u dolini sa njene leve i u umi sa njene desne strane, proleno cvee je
procvalo, punei joj oi i nos njihovim duginim bojama i delikatnim mirisima. Na
kraju sela bila je mala krma, i Aleksandra, koja je poznavala sve u krugu od osam
milja koje su inile itav njen svet, gurnula je vizir lema na gore i mahnula veselo
gospodinu Tilsonu, vlasniku. "Dobar dan gospodine Tilson," pozvala ga je.
"Dobar vam dan, gospoice Aleks," otpozdravio je.
Meri Elen O' Tul i njenih est brata bili su izvan O' Tuleove nepravilne kolibe, veselo
igrajui 'vitezove od davnina' ve u punom napretku u njihovom dvoritu. "Hajde,
Aleksandra," etrnaestogodinji Tom ju je pozvao sa vrha antikog konja njegovog
oca. "Vreme je za turnir."
"Ne, idemo prvo na dvoboj," trinaestogodinji je tvrdio, maui starom sabljom. "Biu
bolji od tebe ovaj put, Aleks. Vebao sam dan i no."
Smejui se, Aleksandra je nespretno sjahala i zagrlila Meri Elen, a zatim su se obe
devojke ubacile u igru, koja je bila ponavljani ritual na svakom od roendana svih
sedmoro dece O' Tulovih.
Popodne i vee su protekli u obilnim igrama, veselom rivalstvu, i gostoljubivom
smehu okupljene velike porodice - u neemu to je Aleksandra, jedinica, oduvek
elela da bude deo.
U vreme kada je bila na putu kui, bila je radosno iscrpljena i skoro stenjala od
koliine srdane hrane koju je pojela uz insistiranje ljubazne gospoe O' Tul.
Uljuljkana stabilnim topotom Gromovih kopita na pranjavom putu, Aleksandra je
opustila telo u ritmu konjskih nenih pokreta, njeni teki kapci bili su oputeni od
umora. Nemajui drugog naina da vrati oklop kui, Aleksandra ga je nosila, ali ju je
inio neprijatno toplom, ime se oseala jo pospanijom.
Kada je prola krmu okrenula je starog Groma na irokom putu koji je vodio kroz
umu i presecao glavni put ponovo milju daleko, primetila je nekoliko konja vezanih
u dvoritu krme a lampa na prozoru je i dalje svetlela. Muki glasovi, povieni u
pohotljivoj pesmi, dolutali su kroz otvoren prozor do nje. Iznad njene glave su se
sastavile grane hrasta, koje su se njihale u prolenoj noi, bacajui jezive senke na put

dok su zaklanjale mesec. Bilo je kasno, znala je Aleksandra, ali nije terala konja da
ubrza. Na prvom mestu, Grom je bio stariji vie od dvadeset godina, a na drugom,
elela je da bude sigurna da su vikar i gospoa Helmsli otili kui do trenutka kada
ona bude stigla.
Vizir njenog lema je naglo pao preko njenog lica ponovo, a Aleksandra je uzdahnula
iritirano, udei da skine teak lem i nosi ga. Odluivi da je Grom malo verovatno
oseao ili energiju ili skolonost da pokua da pobegne s' njom, naroito nakon
njegovog napornog dana, Aleksandra ga je povukla da stane, a zatim pustila uzde i
prebacila teak tit koji je nosila u levu ruku. Sa namerom da skine lem i nosi ga na
silu u desnoj ruci, poela je da skida lem, a zatim se zaustavila, njena pana je
odjednom bila privuena priguenim, nedefinisanim zvucima koji su dolazili iz pravca
ume, etvrt milja napred blizu puta.
Mrtei se blago, pitajui se da li e naii na divlju svinju, ili manje opasnu - moda
jestivu - vrstu divljai, izvukla je puku iz korica tiho onoliko koliko joj je oklop
dozvoljavao.
Iznenada spokoj noi je bio razbijen eksplozijom pucnjave, a zatim jo jednom. Pre
nego to je Aleksandra stigla da reaguje, stari Grom je pobegao zbunjenim divljim
oima kroz proreenu umu - galopirajui slepo, pravo ka izvoru hitaca, njegove uzde
su udarale zemlju pored njegovih leteih kopita, sa Aleksandrinim nogama
privrenim u smrtnom stisku preko njegovih slabina.
Razbojnikova glava se naglo trgla prema erupciji zveketa metala iz ume pored njih, a
Dordan Taunsend je pogledao kroz smrtonosnu rupu na kraju pitolja kojim je drugi
razbojnik ciljao pravo u njegove grudi. Prizor koji ga je pozdravio uinio je da
posumnja u svoj vid. Juriiui iz ume radi njegovog spasavanja njiui se na leima
konja bio je vitez u oklopu sa vizirom povuenim na dole, titom pripremljenim u
jednoj ruci, a s' pukom u drugoj.
Aleksandra je priguila krik kada se sjurila iz ume i vinula pravo u sredite prizora
obasjanog meseinom koji je bio vie zlokobniji od svih njenih najgorih komara.
Koija je leao ranjen na putu pored koije, a dva razbojnika sa crvenim
maramicama koje su prikrivale njihova lica drala su visokog mukarca na nianu.
Drugi razbojnik se okrenuo dok je Aleksandra galopirala prema njima - i uperio puku
pravo u nju.
Nije bilo vremena za razmiljanje, samo za reagovanje. Zateui stisak na njenoj
puci i podsvesno raunajui na zatitu svog tita i oklopa za grudi protiv neizbenog
metka, Aleksandra se oslonila napred, nameravajui da se sama baci na bandita i srui
ga na zemlju, ali u tom trenutku njegov pitolj je eksplodirao.
U ludilu terora, Grom je posrnuo i izgubio ravnoteu, bacajui Aleksandru
bespomono kroz vazduh da sleti u gomilu zaralog metala preko drugog razbojnika.
Udarac je gotovo zbacio njen lem, njena puka je iskliznula beskorisno niz put, i
ostavio ju je skoro bez svesti.
Na alost, razbojnik se povratio pre nego to je Aleksandri prestalo da se vrti u glavi.
"ta doavola-" on je progunao i, sa snanim guranjem, odgurnuo njeno mlitavo telo
s njega i zadao joj zao udarac u bok pre nego to se okrenuo da pomogne svom
sauesniku, koji se fiziki borio sa njihovom visokom rtvom za pitolj.

U pomuenosti panike i bola, Aleksandra je videla da su oba razbojnika navalila na


visokog mukarca, i ona se izvlaila napred sa snagom koja je proizlazila iz istog
straha - puzala, penjala i utala ka tamnom odsjaju njene puke koja je leala na
neravnom putu. Ba kad se njena ruka sklopila oko rukohvata puke, videla je da je
visoki mukarac oteo pitolj od mravog razbojnika i upucao ga, a zatim je unuo i
zavrteo se, uperujui pitolj pravo u drugog razbojnika.
Hipnotisana stranom smrtonosnom gracioznou brzog manevra visokog mukarca,
Aleksandra je gledala kako on hladno i mirno podeava pitolj na drugog napadaa. I
dalje ispruena na stomaku, zatvorila je oi, ekajui neizbenu eksploziju. Ali ula je
samo glasan kljocaj praznog pitolja.
"Ti jadno, glupo kopile," razbojnik je rekao uz zao smeh i lenjo posegnuo ispod
koulje, izvlaei svoj pitolj. "Misli da bi' ti dao da zgrabi drugi pitolj sa zemlje da
nisam bio siguran da je prazan? Umree polako zbog ubijanja mog brata. Treba
mnogo vreme' da ovek umre kad je upucan u stomak-"
Njen um je vrisnuo od straha, Aleksandra se okrenula na bok, otkoila puku i
pogledala kroz cev. Kada je razbojnik podigao pitolj, ona je opalila. Moni trzaj
sruio ju je na lea, izbijajui joj vazduh iz grudi. Kada je okrenula glavu u blatu i
otvorila oi, razbojnik je leao obasjan meseinom, sa raznesenom polovinom glave.
Ona ga nije samo ranila kao to se nadala, ona ga je ubila. Jecaj uasa i bola podigao
se u njenom grlu i pokidao iz njenih stegnutih grudi, a zatim je svet poeo da se
okree, lagano u poetku, a onda sve bre dok je gledala visokog mukarca koji je
preskoio razbojnika koga je ubila, a onda poao prema njoj, dugonogim brzim
hodom, nekako pretei... Svet se okrenuo bre, nosei je dole kroz crnu rupu. Po prvi
put u svom ivotu, Aleksandra se onesvestila.
Dordan je unuo pokraj palog viteza, grube ruke hitno podvukao pod lem kako bi
mogao da proceni povrede stanovnika u oklopu. "Brzo, Grime!" pozvao je koijaa,
koji se teturao na nogama, oporavljajui se od udarca koji je dobio od razbojnika koji
ga je onesvestio. "Pomozi mi sa ovim prokletim oklopom!"
"Da li je povreen, Vaa Milosti?" Grim je rekao, jurei do svog gospodara i
kleknuvi.
"Oigledno," rekao je Dordan osorno, trgnuvi se na rez na levoj strani malog lica.
"Nije upucan, zar ne?"
"Mislim da nije. Dri mu glavu - neno, doavola! - dok ja izvuem ovu gadost s'
njega." Bacajui lem sa strane, Dordan je skinuo grudni oklop. "Boe, kakav
besmislen kostim," izgovorio je, ali je njegov glas bio zabrinut kada je pregledao
mlitavo telo pred njim, traei ranu od metka ili trag krvi na meseini. "Suvie je
mrano da kaem gde je povreen. Okreni koiju i odveemo ga u krmu koju smo
proli pre nekoliko milja. Neko tamo, bie duan da zna gde su mu roditelji, kao i gde
je najblii doktor." Posegnuvi dole, Dordan je neno zgrabio svog mladog spasioca
ispod ruku, okiran otkriem koliko je lagan momak u oklopu. "On je samo deak, ne
vei od trinaest ili etrnaest godina," Dordan je rekao, njegov glas je bio hrapav od
krivice i tete koju je oigledno izazvala hrabrost mladia koji ga je spasio. Bez
napora zahvativi dete u rukama, poneo ga je do njegove koije.

Dordanov dolazak u krmu sa nesvesnom Aleksandrom u rukama izazvao je besne


nepristojne komentare i nemoralne sugestije stanara u zajedikoj prostoriji koji su,
zbog kasnih sati, bili mrtvi pijani.
Sa uzvienom ravnodunou pravog aristokrate prema niim smrtnicima, Dordan je
ignorisao poviene glasove i uputio se prema ankerici. "Pokaite mi vau najbolju
sobu a zatim mi poaljite krmara odmah."
ankerica je bacila pogled od pozadine Aleksandrine kovrdave tamne kose do
visokog, besprekorno obuenog gospodina i pourila da izvri sve njegove naredbe po
redosledu koji je dobila, poevi od najfinije spavae sobe u krmi.
Neno, Dordan je poloio momka na krevet i odvezao uzice na vratu deakove
koulje. Deko je prostenjao, kapci su mu zatreptali, i Dordan se naao zurei u
neverovatno veliki par zapanjujuih oiju boje tenog akvamarina, obrubljenim
besmileno dugim, uvijenim trepavicama - oiju koje su gledale u njega
dezorijentisano zbunjeno. Nasmejavi se umirujue, Dordan je rekao blago,
"Dobrodoli nazad u svet, Galahade."
"Gde-" Aleksandra je nakvasila suve usne, glas joj je nepoznato zagraktao.
Proistivi grlo, pokuala je ponovo ali nije udesila neto vie od promuklog, ravnog
apta. "Gde sam ja?"
"Vi ste u jednoj krmi blizu mesta gde ste se povredili."
Krvavi detalji su je preplavili, i Aleksandra je osetila vrele suze koje su joj zapekle oi.
"Ubila sam ga. Ubila sam tog oveka, " rekla je prigueno.
"I spasili jo dva radei to - moj i mog koijaa."
U svom oamuenom stanju, Aleksandra je iskoristila sigurnost i drala se za svu
udobnost koja joj je ponuena. Nesposobna da se savreno usredsredi jo uvek,
gledala je kao iz daljine kada je on poeo da povlai ruke gore i dole po njenim
nogama. Nijedne ruke osim ruku njene majke nikada je nisu dodirnule - i to godinama
i godinama. Aleksandra se nala pod utiskom i nejasne prijatnosti i udne
uznemirenosti, ali kada su muke ruke poele neno da istrauju njena rebra,
uzdahnula je i zgrabila njegove debele zglobove. "Gospodine!" oajniki je zakretala.
"ta to radite?"
Dordan je pogledao naglo u vitke prste koji su drali njegove zglobove sa snagom
koja se izgleda rodila iz straha. "Traim polomljene kosti, mladiu. Poslao sam po
doktora i krmara. Mada, poto ste sada budni, moete i sami da mi kaete ko ste i
gde se nalazi najblii lekar."
Uznemirena i ljuta zbog preterane cene lekarskih usluga, Aleksandra je prasnula
oajniki. "Da li imate ideju koliko mnogo lekar kota danas?"
Dordan je zurio dole u bledog momka sa neverovatnim oima i osetio duboko
meanje saoseanja i divljenja - kombinaciju emocija koje su mu bile potpuno strane.
"Dobili ste ove povrede zbog mene. Naravno, ja u se postarati za trokove."
On se zatim nasmeio, i Aleksandra je osetila poslednje tragove magle kako se naglo
rasiavaju iz njenog uma. Smeei joj se bio je najvei i nesumnjivo najzgodniji
mukarac koga je ikada videla, ikada zamiljala. Njegove oi su bile srebrno-sive od
satena i elika, njegova ramena veoma iroka, njegov duboki glas bogat i ubedljiv. Za
razliku od njegovog preplanulog lica, zubi su mu bili zapanjujue beli, i iako sirova

muka snaga bila je uklesana u gruboj liniji njegove vilice i brade, njegov dodir je bio
blag, a bilo je i malih linija na uglovima njegovih oiju koje su svedoile njegovom
smislu za humor.
Gledajui gore u gorostasa koji se nadvijao nad njom, oseala se veoma malom i
krhkom. Neobino, ona se takoe oseala sigurno. Sigurnije nego to se oseala
prethodne tri godine. Poputajui stisak na njegovim rukama, podignula je svoju i
prstima dodirnula rez na njegovoj bradi. "Vi ste povreeni, takoe," rekla je, smeei
mu se stidljivo.
Dordan je zadrao disanje zbog neoekivane raskoi mladievog sjajnog osmeha i
zaledio se u udu kada je osetio udno, unutranje peckanje od dekovog dodira.
Deakov dodir. Osorno otresuvi malu ruku, pitao se smrknuto da li ga dosada sa
ivotnim uobiajenim skretanjima pretvara u neku vrstu izopaenog diletanta. "Jo
uvek mi niste rekli svoje ime," rekao je, namerno hladnim tonom kada je poeo
istraivanje mladievih rebra, gledajui njegovo malo lice u potrazi za bilo kakvim
znakom bola.
Aleksandra je otvorila usta da mu kae svoje ime, ali je umesto toga kriknula od besa
i panike kada je on odjednom skliznuo rukama na njene grudi.
Dordan je naglo trgao ruke prema sebi kao da ga je neto izgorelo. "Ti si devojka!"
"Ja ne mogu protiv toga," Aleksandra je odvratila, pogoena otrom optubom u
njegovom glasu.
Apsurdnost njihovih razmenjenih rei ih je pogodila u isto vreme: Dordanov mrk
pogled ustupio je mesto iznenadnom kezu a Aleksandra je poela da se smeje. I tako
ih je gospoa Tilson, krmareva ena, zatekla - oboje u krevetu, smejui se, ovekove
ruke uhvaene nekoliko centimetara iznad otvorene koulje i grudi gospoice
Aleksandre Lorens.
"Aleksandra Lorens!" eksplodirala je, upadajui u sobu kao bojni brod pod punim
jedrima, iskrama iz oiju pucajui ravno na ovekove ruke iznad Aleksandrine
otvorene koulje. "ta ovo znai?"
Aleksandra je blagosloveno bila nesvesna slutnje onoga to je gospoa Tilson videla i
mislila, ali Dordan nije, i on je naao odvratnim to je zao um ove ene oigledno
optuio mladu devojku koja nije imala vie od trinaest godina da sarauje u
sopstvenoj moralnoj smrti. Njegove crte lica su se stvrdnule i postojao je izrazit led u
njegovom odsenom, autoritativnom glasu. "Gospoica Lorens je povreena u jednoj
nezgodi juno odavde na putu. Poaljite po lekara."
"Ne, nemojte, gospoo Tilson," rekla je Aleksandra i iznenada sela uprkos svojim
plivajuim ulima. "Ja sam savreno dobro i elim da idem kui."
Dordan je razgovarao sa sumnjiavom enom odsenim, zapovednikim glasom. "U
tom sluaju, ja u je odvesti kui, a vi moete usmeriti lekara do raskrsnice na putu
nekoliko milja juno odavde. Tamo, on e nai dva razbojnika kojima nisu potrebne
njegove usluge, ali on moe da osigura da e se oni propisno ukloniti." Poseui u
dep, Dordan je izvukao karticu sa svojim imenom ugraviranim na njoj ispod malog
zlatnog grba. "Vratiu se ovde da odgovorim na sva pitanja koja e moda imati, kada
odvedem gospoicu Lorens njenoj porodici."
Gospoa Tilson je promrmljala neto otro ispod daha o razbojnicima i razvratnicima,

otela karticu iz njegove ruke, mrko pogledala u Aleksandrinu raskopanu koulju i


odmarirala napolje.
"Izgledali ste iznenaeno - oko toga to sam devojka, mislim," Aleksandra je upitala
nesigurno.
"Iskreno, ovo je bila no iznenaenja," Dordan je odgovorio, odbacujui gospou
Tilson iz uma i okreui panju na Aleksandru. "Da li bih zabadao nos ako bih vas
pitao ta ste radili odeveni u taj oklop?"
Aleksandra je polako zamahnula nogama preko ivice kreveta i pokuala da stane.
Soba se zavrtela. "Mogu da hodam," protestvovala je kada je mukarac posegnuo da
je podigne u naruje.
"Ali ja bih vie voleo da vas nosim," rekao je Dordan odluno i uinio upravo to.
Aleksandra se nasmeila u sebi na bezbrian nain kojim je on prolazio kroz
zajedniku prostoriju, dostojanstveno ravnoduan prema seljacima koji su zurili,
nosei u svojim rukama razbaruenu, pranjavu devojku obuenu u pantalone i
koulju.
Kada ju je neno postavio na duboko, luksuzno sedite njegove koije i seo preko
puta nje, meutim, njena zabavljenost je isparila. Uskoro, shvatila je, oni e proi
pored jezivog prizora koji je ona delimino izazvala. "Uzela sam ovekov ivot,"
rekla je munim apatom kada je koija krenula prema stranoj raskrsnici. "Nikada to
sebi neu oprostiti."
"Ja nikada ne bih oprostio vama ako ne biste," Dordan je rekao sa zadirkujuim
osmehom u glasu. Pri svetlosti upaljenih svetiljki u koiji, ogromne oi boje vode
pune suza podigle su se prema njegovom licu, traei, tiho ga molei za vie
udobnosti, i Dordan je reagovao automatski. Poseui napred, podigao ju je sa
sedita u njegovo krilo, ljuljajui je u rukama kao zabrinuto dete to je i bila. "To je
bila veoma hrabra stvar koju ste uinili," promrmljao je u meke, tamne lokne koje su
mu oeale obraz.
Aleksandra je uvukla drhtavi glas i odmahnula glavom, nesvesno trljajui obraz o
njegove grudi. "Nisam bila hrabra, bila sam jednostavno suvie uplaena da
pobegnem kao razumna osoba."
Drei, verujui, dete u rukama, Dordan se trgao od nepromiljenih misli da bi on
moda voleo da ima sopstveno dete koje bi drao jednog dana. Bilo je neto duboko
dirljivo u nainu na koji se ova mala devojica privila uz njega, verujui mu.
Podseajui se da nestane male devojice neizbeno postanu razmaene mlade ene,
on je odmah odbacio tu ideju. "Zato ste nosili onaj stari oklop?" upitao je po drugi
put te noi.
Aleksandra je objasnila o turnirima koji su bili ritual kad god je neko od O' Tulove
dece imao roendan, i pritom ga je nekoliko puta glasno nasmejala opisujui mu neke
od njenih dananjih padova i uspona.
"Zar ljudi van Morama nemaju turnire i takve stvari? Uvek sam mislila da su ljudi
svuda isti, mada ne znam to sigurno, jer nikad nisam ila dalje od Morama. Sumnjam
da u ikada i ii."
Dordan je bio okiran i momentalno zautao. U njegovom irokom krugu poznanika,
svako je putovao svuda, esto. Bilo je teko prihvatiti da ovo pametno dete nikada nije

videlo bilo koje mesto osim ovog zabijenog malog sela na granici niega. Pogledao je
u njeno tajanstveno lice i naao je kako ga posmatra sa prijateljskim interesom, a ne sa
snishodljivim strahopotovanjem na koje je navikao. U sebi je iscenirao sliku
bezbrinih seljaia kao se bacaju na turniru. Kako drugaije njihovo detinjstvo mora
biti od onog dece plemstva. Kao i on, ouvale su ih guvernante, uili tutori,
opominjali su ih da budu isti i uredni u svakom trenutku, i stalno ih podseali da se
ponaaju kao superiorna bia koja su roena da budu. Moda su deca koja su roena u
udaljenim mestima kao to je ovo bila bolja i drugaija - nezlobna i hrabra i
nepromenjljiva, kao to je bila Aleksandra. Na osnovu ivota koji mu je Aleksandra
opisala, pitao se da li su moda seljaka deca bila srenici, posle svega. Seljako dete?
Sinulo mu je da nije bilo nieg od grubih seljaka u kulturnom govoru ovog deteta.
"Zato vas va koija zove 'Vaa Milosti'?" upitala je, nasmejana, a rupica se pojavila
na njenom obrazu.
Dordan je naglo trgao oi od interesantnog udubljenja. "To je nain na koji se
vojvode obino oslovljavaju."
"Vojvode?" Aleksandra je ponovila, razoarana otkriem da je ovaj zgodni stranac
oigledno boravio u svetu daleko iza njenog dosega i da e zbog toga nestati iz njenog
ivota zauvek. "Jeste li zaista vojvoda?"
"Bojim se da je tako," odgovorio je, opaui njenu pokunjenu reakciju. "Razoarani
ste?"
"Malo," zbunila ga je odgovorom. "Kako vas ljudi zovu? Osim vojvodom, mislim?"
"Najmanje desetinom imena," rekao je, i zabavljen i zbunjen njenom istinskom,
neopreznom reakcijom. "Veina ljudi me zove Hotorn, ili Havk. Moji bliski prijatelji
me zovu mojim krtenim imenom, Dordan."
"Havk vam odgovara," napomenula je, ali njen brz um je ve doneo vaan zakljuak.
"Mislite li da su razbojnici specijalno izabrali vas da opljakaju jer ste vojvoda?
Mislim da su preuzeli straan rizik to su vam prili na putu nedaleko od krme."
"Pohlepa je mona motivacija za rizik," odgovorio je Dordan.
Aleksandra je klimnula glavom slaui se i tiho citirala, " 'Ne postoji vatra kao to je
strast, ni ajkula kao mrnja, ni bujica kao pohlepa'."
U istom zaprepaenju, Dordan je zurio u nju. "ta ste rekli?"
"Nisam ja to rekla, Buda je," objasnila je Aleksandra.
"Ja sam upoznat sa citatom," rekao je Dordan, vraajui svoju pribranost uz napor.
"Samo sam iznenaen da ste vi upoznati s tim." On je video slabu svetlost koja je
dolazila iz tajnovite kue neposredno ispred i pretpostavio da je kua bila njena.
"Aleksandra," rekao je brzo i ozbiljno jer su se pribliavali kui, "nikada ne morate
oseati krivicu zbog onoga to ste uradili veeras. Nemate zbog ega da se oseate
krivom."
Pogledala ga je mekim osmehom, ali kada je koija skrenula na neravni put ispred
velike, oronule kue, Aleksandra je iznenada uzviknula, "O, ne!"
Njeno srce je potonulo kada je ugledala vikarovu sjajnu koiju i modernu kobilu, koji
su jo uvek bili vezani blizu ulaznih vrata. Ona se toliko nadala da e oni otii do sad.
Vojvodin koija je otvorio vrata i spustio stepenice, ali kada je Aleksandra pokuala
da sledi vojvodu iz koije, on je posegnuo i uzeo je u naruje. "Sigurna sam da mogu

da hodam," protestvovala je.


Njegov lenji, intimni osmeh uhvatio joj je dah kada je rekao, "Krajnje je poniavajue
za mukarca mojih dimenzija da bude spaen od slabane devojke, ak iako je nosila
oklop. Za dobrobit mog ranjenog ega, dozvoliete mi da budem galantan sada."
"Vrlo dobro," Aleksandra se sloila sa bespogovornim kikotom, "Ko sam ja da
slomim ego jednog plemenitog vojvode?"
Dordan ju je jedva uo, pogledom je registrovao zarasle travnjake koji se okruivali
kuu, polomljene roletne koje su visile nakrivo na prozorima, i sva ostala obeleja
kue kojoj je naalost bila potrebna popravka. To nije bila skromna koliba koju je
oekivao da e nai; umesto toga to je bilo staro, jezivo, zanemareno mesto, iji
stanovnici oigledno nisu mogli da ga odravaju. Prebacujui Aleksandrinu teinu na
levu ruku i nogu, podigao je desnu ruku i pokucao na vrata, primeujui pritom farbu
koja se ljutila.
Kada niko nije odgovorio, Aleksandra je rekla, "Bojim se da ete morati da pokucate
glasnije. Penrouz je prilino gluv, vidite, iako je previe ponosan da to prizna."
"Ko," rekao je Dordan, lupajui glasnije na teka vrata, "je Penrouz?"
"Na batler. Kada je tata umro, morala sam da otpustim osoblje, ali su Penrouz i
Filbert bili previe stari i nemoni da pronau novo zaposlenje. Nisu imali gde da odu,
pa su ostali i sloili se da rade u zamenu za smetaj i hranu. Penrouz kuva, takoe, a
pomae i kod ienja."
"Ba udno," Dordan je promrmljao misao naglas, ekajui da vrata budu otvorena.
Pri svetlu lampe iznad vrata, njeno zanimljivo lice se okrenulo prema njemu smejui
se znatieljno. "Nali ste neto 'udnim'?"
"Zamisao o gluvom batleru."
"Onda ete sigurno nai Filberta jo vie udnijim."
"Sumnjam u to," rekao je Dordan suvo. "Ko je Filbert?"
"Na sluga."
"Smem li pitati ta je njegova slabost?"
"On je kratkovid," rekla je iskreno. "Toliko da je prole nedelje zamenio zid za vrata i
udario u njega."
Na njegov uas, Dordan je osetio smeh kako izbija iz njega. Pokuavajui da potedi
njen ponos, rekao je sveano koliko je mogue, "Gluv batler i slepi sluga ... Kako
veoma ... ah... nekonvencijalno."
"Da, jeste, zar ne," sloila se gotovo ponosno. "Ali ionako ne bih volela da budem
konvencionalna." Sa armantnim osmehom, citirala je, " 'Konvencionalnost je utoite
zaostalog uma'."
Dordan je podigao pesnicu i udario tako jako da je mogla da uje zvuk koji je grmeo
kroz unutranjost kue, ali je njegov zbunjen pogled bio prikovan na njenom
nasmejanom licu. "Ko je rekao to oko konvencionalnosti?" upitao je tupo.
"Ja sam," priznala je greno, "Izmislila sam ga."
"Kakav ste vi drzak mali prtljag," rekao je, kezei se, i pre nego to je shvatio ta je
uradio, pritisnuo je nean, oinski poljubac na njeno elo. Ustuknuo je kada su vrata
silom otvorena od strane sedog Penrouza, koji je zurio ogoreno u Dordana i rekao,
"Nema potrebe da kucate na vrata kao da pokuavate da probudite mrtve, gospodine!

Niko u ovoj kui nije gluv!"


Zapanjen u ovom grdnjom pukog batlera, i to tavie, jednog ija je uniforma bila
izbledela i pohabana, Dordan je otvorio usta da d sluzi estoku lekciju koju je
bogato zasluio, ali starac je ba tad shvatio da je Aleksandra ona koju Dordan dri, i
da je imala modricu na bradi. "ta ste uradili gospoici Aleksandri?" sluga je pitao u
estokom itanju, pruajui svoje slabe ruke sa oiglednom namerom da uzme
Aleksandru.
"Vodi me gospoi Lorens," Dordan je naredio kratko, ignoriui batlerov gest.
"Rekao sam," Dordan je naznaio glasnije kada sluga izgleda nije uo, "vodi nas
gospoi Lorens odmah."
Penrouz se namrtio. "uo sam vas i prvi put," izjavio je razdraeno, okreui se da
uradi ono to mu je on zapovedio. "Mrtav bi mogao da vas uje..." promrmljao je dok
je odlazio.
Lica koja su se okrenula zurei u njih u salonu su bila izvan Aleksandrinih najgorih
matarija. Njena majka je skoila sa stolice uz preneraeni krik; debeo vikar i njegova
debela ena su se nagnuli napred u stolicama, namerno, pohlepno radoznali - zurei u
Aleksandrinu koulju, koja je zjapila otvorena skoro do grudi.
"ta se desilo?" gospoa Lorens je prasnula. "Aleksandra, tvoje lice - dragi Boe, ta
se desilo?"
"Vaa erka je spasila moj ivot, gospoo Lorens, ali u tom procesu je pretrpela
udarac u lice. Uveravam vas da izgleda mnogo ozbiljnije nego to zaista jeste."
"Molim vas spustite me," Aleksandra je rekla naglo, za njenu majku se inilo da e se
uskoro onesvestiti. Kada je Dordan to ispunio, odluila je da sa zakanjenjem izvri
upoznavanje i tako povrati makar privid pristojnosti u atmosferu. "Majko," rekla je
ona tihim, umirujuim glasom, "ovo je Vojvoda od Hotorna." Uprkos majinom
uzdahu, nastavila je ljubaznim, realnim tonom, "Dola sam do njega kada su on i
njegov koija bili presretnuti od strane razbojnika i ja - ja sam upucala jednog od
njih." Okreui se ka Dordanu, rekla je, "Vaa Milosti, ovo je moja majka, gospoa
Lorens."
Tiina je vladala u potpunosti. Gospoa Lorens je ostala nema a vikar i njegova ena
su nastavili da blenu, otvorenih vilica. Osramoena totalnom tiinom u sobi,
Aleksandra se okrenula sa sjajnim umirujuim osmehom ka ujka Montiju koji se
teturao po sobi, njiui se neznatno, njegove staklene oi su svedoile da je vee
proveo tajno pijui zabranjenu maderu. "Ujae Monti," rekla je malo oajniki,
"dovela sam kui gosta. Ovo je Vojvoda od Hotorna."
Ujak Monti se naslonio u velikoj meri na svoj tap od slonove kosti i trepnuo dva puta,
pokuavajui da se usredsredi na lice njihovog gosta. "Blagi Boe!" on je uzviknuo u
iznenadnom oku. "To je Hotorn, Jupitera mi! Zaista jeste!" Sa zakanjenjem se
podseajui svojih manira, izvrio je nespretan naklon i rekao srdanim,
dodvoravajuim glasom, "Gospodin Monta Mar, Vaa Milosti, na usluzi."
Aleksandra, kojoj je bilo neprijatno samo od nezgodne produene tiine a ne od njene
oronule kue, drevnih slugu, ili udnog ponaanja roaka, nasmeila se jarko
Dordanu, a onda naklonila glavu prema Filbertu koji se vukao u sobu nosei
posluavnik sa ajem. Ignoriui injenicu da e ona verovatno poiniti ogroman

drutveni pogrean korak predstavljajui plemia pukom slugi, ona je slatko rekla, "A
ovo je Filbert, koji brine o svemu o emu ne brine Penrouz. Filberte ovo je Vojvoda
od Hotorna."
Filbert je pogledao stavljajui posluavnik sa ajem na sto i zakiljio kratkovido
preko ramena u Ujka Montija. "Kako ste," rekao je pogrenom oveku i Aleksandra je
videla trzaj vojvodinih usana. "Da li biste ostali na aju?" upitala je vojvodu,
prouavajui sumnjiavi traak smeha u njegovim sivim oima.
Nasmeio se, ali je odmahnuo glavom bez trunke kajanja. "Ne mogu, malena. Imam
dug put ispred sebe i pre nego to nastavim, moram da se vratim u krmu i sretnem se
sa organima vlasti. Oni e zahtevati nekakvo objanjenje za veeranji debakl."
Upuujui kratak naklon opratanja svojoj budnoj publici, Dordan je pogledao dole u
oaravajue lice okrenuto do njegovog. "Hoete li me ispratiti?" pozvao je.
Aleksandra je klimnula glavom i odvela ga do ulaznih vrata, ignoriui brbljanje
glasova koji su izbili iza njih u salonu, gde je vikarova supruga govorila kretavim
glasom, "ta je mislio pod onim 'nazad u krmu'? Sigurno, gospoo Lorens, to nikako
ne moe da znai da je Aleksandra bila tamo bez-"
U hodniku, vojvoda je zastao i zagledao se dole u Aleksandru sa toplinom u njegovim
sivim oima koja je uinila da se celo njeno telo osea pregrejano. A kada je podigao
ruku i poloio je brino na njenu modru vilicu, puls joj je skoio u vratu. "Gde - gde
idete na vaem putovanju?" upitala je, pokuavajui da odloi njegov odlazak.
"Za Rouzmejd."
"ta je to?"
"To je malo seosko imanje moje bake. Ona voli da provodi najvei deo svog vremena
tamo, jer misli da je kua 'udobna'."
"Oh," Aleksandra je rekla, nalazei da joj je prilino teko govoriti ili disati jer su
njegovi prsti sada slasno klizili preko njenog obraza, a on ju je gledao smerno.
"Nikada vas neu zaboraviti, lutko," rekao je, niskim i hrapavim glasom kada se
sagnuo i pritisnuo svoje vrele usne na njeno elo. "Ne dozvolite da vas bilo ko
promeni. Ostanite tano onakvi kakvi ste."
Kada je otiao, Aleksandra je jo uvek stajala, oporavljajui se od poljupca koji se
izgleda urezao na njeno elo.
Nije joj palo na pamet da je ona moda upravo pala pod ari oveka koji automatski
koristi svoj glas i osmeh da armira i razorua. Veti zavodnici su bili van domena
njenog iskustva.
Neasni razvratnici i veti zavodnici nisu bili, meutim, izvan iskustva gospoe
Lorens, koja je bila posrnula rtva ba takvog podmuklog armera kada je bila jedva
starija od Aleksandre. Kao i Vojvoda od Hotorna, njen mu je bio neverovatno zgodan,
sa utivim manirima, prelepom odeom, i bez skrupula.
to je bio razlog zato je, kada se Aleksandra probudila sledeeg jutra, videla svoju
majku kako upada u sobu, glasom koji je vibrirao od besa. "Aleksandra, probudi se
smesta!"
Aleksandra se izvila u sedeem poloaju i odgurnula kovrdavu kosu sa oiju. "Neto
nije u redu?"

"Rei u ti ta nije u redu," rekla je njena majka, a Aleksandra je bila okirana


otrovnim besom koji je poticao od njene majke. "Imali smo etiri posetioca ovog jutra,
poevi sa krmarevom enom, koja me je obavestila da si delila spavau sobu tamo
sa onim niskim, prevrtljivim zavodnikom nevinih sino. Naredna dva posetioca su bili
radoznali istraioci. etvrti posetilac," naznaila je glasom koji je drhtao od skrivenog
gneva i suza, "bio je vikar koji mi je rekao da, zbog tvog skandaloznog ponaanja
sino, tvog stanja razgolienosti, i tvog opteg nedostatka skromnosti i razuma, on
tebe sada smatra ispod nivoa uglaene ene za njegovog sina i za bilo kog drugog
potenog oveka."
Kada se Aleksandra jednostavno zagledala u nju sa vidljivim olakanjem, gospoa
Lorens je izgubila kontrolu. Zgrabila je Aleksandru za ramena i protresla je. "Da li
ima ikakvu predstavu ta si uinila," vrisnula je. "Ima li? Onda u ti ja rei osramotila si sebe nepovratno. Tra se proirio posvuda, a ljudi priaju o tebi kao da si
drolja. Viena si u krmi u razgolienom stanju i zauzela si sobu nasamo sa
mukarcem. Izala si iz iste krme pola sata kasnije sa istim mukarcem. Da li zna
ta svi misle?
"Da sam bila umorna i da mi je bio potreban odmor?" Aleksandra je predloila
razumno, vie uznemirena bledilom njene majke nego njenim reima.
"Budalo! Ti si vea budala nego to sam ja ikada bila! Nijedan pristojan ovek te nee
hteti sada."
"Majko," Aleksandra je rekla umirujui je, pokuavajui da preokrene njihove uloge
kako je radila esto u poslednje tri godine, "smirite se."
"Da se nisi usudila da koristi taj snishodljiv ton prema meni, gospoice!" njena
majka je povikala, lice joj je bilo samo centimetar od Aleksandrinog. "Da li te je taj
ovek dodirnuo?"
Postajui sve vie uznemirena majinom histerijom, Aleksandra je rekla iznosei
injenice, "Znate da jeste. Videli ste da me nosi ovde i-"
"Ne tako!" gospoa Lorens je povikala, tresui se od besa. "Da li je stavio ruke na
tebe? Da li te je poljubio? Odgovori mi, Aleksandra!"
Aleksandra je upravo razmatrala da porui principe koje joj je deda usadio, ali pre
nego to je stigla da otvori usta da slae, njena majka je ve primetila izdajniko
rumenilo na njenim obrazima.
"Jeste, zar ne!" vrisnula je. "Odgovor je zapisan svuda po tvom licu." Gospoa Lorens
se uspravila i ustala, koraajui mahnito napred-nazad ispred Aleksandrinog kreveta.
Aleksandra je ula za ene koje su postale tako uzrujane da su upale svoju kosu, a
njena majka je izgledala na rubu da uradi upravo to. Brzo se uspravljajui u krevetu,
ispruila je ruku da zaustavi besciljno koraanje njene majke. "Majko, molim vas
nemojte se uznemiravati ovako. Molim vas nemojte. Vojvoda i ja nismo uradili nita
pogreno."
Njena majka je umalo slomila zube u besu. "Ti moda ne shvata da je ono to ste vi
uradili pogreno, ali taj prost, popustljiv, korumpirani degenerik je znao. Znao je.
Uplesao je ovde odvano, znajui da si previe naivna da shvati ta je uradio. Boe,
kako mrzim mukarce!"
Bez upozorenja, povukla je Aleksandru u naruje u estok zagrljaj. "Nisam slepa

budala kakva sam nekad bila. Pustila sam tvog oca da nas iskoristi za svoju zabavu i
onda nas odbaci, ali neu dozvoliti Hotornu da nam to radi. Upropastio te je, i ja u ga
naterati da plati, videe. Prisiliu ga da uradi ono to je ispravno."
"Majko, molim vas!" Aleksandra je prasnula, izvlaei se iz majinog zagrljaja koji ju
je guio. "On nije uradio nita pogreno, ne stvarno. Samo mi je dodirnuo udove,
traei polomljene kosti, i poeleo mi zbogom poljupcem u elo! To ne moe biti
pogreno."
"Unitio ti je ugled vodei te u javnu krmu. Upropastio ti je svaku ansu za pristojan
brak. Nijedan ovek te nee hteti sada. Od ovog dana, gde god da ode u selu, skandal
e te pratiti. Za to on mora da plati, i to skupo. Kada se vratio u krmu sino dao je
doktoru svoju adresu. Ii emo za njim i zahtevati pravdu."
"Ne!" Aleksandra je uzviknula, ali je njena majka bila gluva za sve osim za svoj
unutranji glas koji je vritao za osvetom ove tri duge godine.
"Ne sumnjam da e on oekivati nau posetu," nastavila je ogoreno, ignoriui
Aleksandrine molbe, "sada kada smo saznali celu istinu o sinonom debaklu."

Peto poglavlje
Udovica Vojvotkinja od Hotorna posmatrala je svog unuka sa ozbiljnim osmehom na
usnama i paljivim izrazom u njenim smeim oima. U sedamdesetoj, ona je jo uvek
bila zgodna ena sa sedom kosom, kraljevskim dranjem, i rezervisanim,
nepokolebljivim samopouzdanjem i stabilnou koji su dolazili od ivljenja potpuno
privilegovanog ivota.
Uprkos kamenitom dostojanstvu koje je odlikovalo svaki njen gest, nije joj bila
nepoznata tuga, poto je ve nadivela svog supruga i sinove. Opet tako kruta bila je
njena samokontrola da ni njeni najblii poznanici nisu bili sigurni da ih je volela dok
su bili ivi ili da je bila svesna da su mrtvi - i tako ogroman bio je njen ugled da se
niko nije usudio da pita.
Nije odala nikakav znak uzbune sada dok je mirno sluala njenog najstarijeg unuka,
koji je sedeo na jednoj od sofa u njenom salonu, stopalom oslonjenim na suprotno
koleno, nemarno objanjavajui da kasni zbog dva drumska razbojnika koja su
pokuala da ga ubiju sino.
Njen drugi unuk, meutim, nije se uopte potrudio da prikrije svoja oseanja oko
objanjenja svog roaka. Podiui au sa brendijem, Antoni se iscerio i rekao
zabavno, "Dordane priznaj - istina je da si eleo jo jedno blaeno vee sa svojom
prelepom balerinom. Hm, oprostite, bako," Antoni je dodao sa zakanjenjem kada mu
je udovica vojvotkinja uputila otar pogled. "Ali istina je, nije bilo drumskih
razbojnika, i nije bilo dvanaestogodinje devojice koja je dola da te spasi, tano?"
"Pogreno," Dordan je rekao hladnokrvno.
Vojvotkinja je gledala predstavu izmeu dva roaka. Bili su bliski kao braa a razliiti
kao dan i no, pomislila je. Dordan je bio vie kao ona, rezervisan, hladan,
ravnoduan, dok je Antoni bio slobodan i neizleivo dobroudan. Antoni je imao

dvoje zaljubljenih roditelja koji su ga voleli; Dordan nije nikad znao za pravu ljubav
od bilo koga od njih. Ona je svim srcem odobravala Dordanovo ponaanje, nije
odobravala Antonijevo leerno ponaanje.
Neodobravanje - u razliitim stepenima - bila je jedina emocija koju je udovica
vojvotkinja dozvoljavala sebi da pokae.
"Desilo se tano kako sam rekao, iako je povredilo moj ponos priznajem," Dordan je
nastavio ironino, ustao i otiao do komode da napuni port u svoju au. "Jednog
trenutka sam zurio u cev pitolja a sledeeg je dola ona - uletela pravo meu nas
jaui na konjiu, sa sputenim vizirom, maui kopljem u jednoj ruci i pukom u
drugoj."
Ulio je jo Portugalskog porta koji je posebno preferirao u au i vratio se u svoju
stolicu. Glasom koji je bio vie injenini nego kritiki, nastavio je, "Njen oklop je
bio zarao a njena kua kao iz loeg gotskog romana - zajedno sa pauinom na
gredama, izbledelim tapiserijama, kripuim vratima i vlanim zidovima. Ima batlera
koji je gluv kao no, slepog slugu koji udara u zidove, i starog pijanca od ujaka koji
sebe naziva Gospodin Monta Mar..."
"Zanimljiva porodica," promrmljao je Antoni. "Nije ni udo to je
tako...ah...nekonvencionalna."
"Konvencionalnost," Dordan je citirao suvo, "je utoite zaostalog uma."
Udova, iji je ceo ivot bio religiozno i bojaljivo posveena pravilima ponaanja,
pogledala je mrko.
"Ko je rekao tako smenu stvar?"
"Aleksandra Lorens."
"Vrlo nekonvencionalno," Antoni se zakikotao, prouavajui gotovo zaljubljen osmeh
na grubom licu svog roaka dok je govorio o devojci. Dordan se retko smeio,
Antoni je znao - osim osmeha koji je bio zavodljiv ili cinian - i retko se smejao.
Odrastao je sa ocem koji je verovao da je sentimentalnost bila 'meka', a sve to je bilo
meko bilo je i odvratno, zabranjeno. To je bilo neto to je pravilo mukarca ranjivim.
Ukljuujui ljubav. "Kako ta neverovatna ena izgleda?" Antoni je pitao, nestrpljiv da
otkrije vie o devojci koja je imala takav neuobiajen uticaj na njegovog roaka.
"Mala," Dordan je rekao dok je slika Aleksandrinog nasmejanog lica plesala kroz
njegov um. "I previe mrava. Ali ima osmeh koji bi mogao istopiti kamen i par
najizuzetnijih oiju. One su boje akvamarina i, kada gleda u nju, one su sve to vidi.
Njen govor je kulturan kao tvoj ili moj, i uprkos njenom morbidnom domu, ona je
veselo malo stvorenje."
"I hrabro, oigledno," Antoni je dodao.
Klimajui glavom, Dordan je rekao, "Poslau joj menicu - nagradu zbog spasavanja
mog ivota. Bog zna da e im koristiti taj novac. Zasnovano na stvarima koje je rekla
- i koje paljivo nije rekla - shvatio sam da odgovornost za itavo neverovatno
domainstvo lei na njenim ramenima. Aleksandra e nesumnjivo biti uvreena
novcem, zbog ega ga i nisam ponudio sino, ali e joj olakati neprilike."
Vojvotkinja je prezrivo frknula, jo uvek iznervirana definicijom konvencionalnosti
gospoice Lorens. "Nie klase su uvek eljne novca Dordane bez obzira na razloge
zbog kojih im je on dat. Iznenaena sam da ona nije pokuala da izmami nekakvu

novanu nagradu sino.''


"Postali ste cinini," Dordan ju je zadirkivao utivo, ali niste u pravu o ovoj devojci.
Ona je bez lukavstva ili pohlepe."
Iznenaen ovom Dordanovom objavom, ije je miljenje o enskom karakteru bilo
izuzetno nisko, Toni je predloio usluno, "Za nekoliko godina zato je ponovo ne
vidi i postavi je kao-"
"Antoni!" vojvotkinja je upozorila tonom najstranijeg neodobravanja. "Ne u mom
prisustvu, ako moe!"
"Ne bih ni pomiljao da je odvedem iz mesta odakle je," Dordan je rekao, u
potpunosti naviknut na besan mrk pogled svoje bake. "Aleksandra je redak dragulj, ali
ne bi trajala ni dan u Londonu. Nije dovoljno vrsta, dovoljno kruta ili dovoljno
ambiciozna. Ona-" Zastao je i pogledao upitno u batlera, koji se utivo nakaljao kako
bi dobio panju. "Da, Remzi, ta je bilo?"
Remzi je uspravio lea, lice mu je bilo neprijatno zgreno, obrve je podigao gnevno.
Usmeravajui svoju primedbu Dordanu, rekao je, "Ovde su tri osobe, Vaa Milosti,
koje insistiraju da vas vide. Oni su stigli u zaprenom vozilu koje prkosi opisu, koje je
dovueno konjem koji je nedostojan imena, nosei odeu u kojoj nijedna osoba bilo
kojih vrlina ne bi bila viena-"
"Ko su oni?" Dordan je prekinuo nestrpljivo.
"Mukarac tvrdi da je Gospodin Monta Mar, a dve dame sa njim su njegova snaha
gospoa Lorens i njegova neaka gospoica Aleksandra Lorens. Kau da su doli da
naplate dug od vas,"
Re 'dug' izazvala je podizanje i mrtenje Dordanovih obrva. "Uvedi ih," rekao je
kratko.
U nekarakteristinom padanju sa njene normalne visine, vojvotkinja je dozvolila sebi
zadovoljan, rekla-sam-ti pogled upuen Dordanu. "Gospoica Lorens nije samo
pohlepna, ona je odluna i nasrtljiva. Zamisli, poseuje te ovde i tvrdi da joj duguje."
Bez odgovora na bakinu nepobitnu procenu situacije, Dordan je preao preko i seo za
izrezbaren sto od hrastovine na udaljenom kraju sobe. "Nema razloga da bilo ko od
vas prolazi kroz ovo. Ja u to srediti."
"Naprotiv," rekla je vojvotkinja ledenim glasom. "Antoni i ja emo biti prisutni kao
svedoci u sluaju da ti ljudi pribegnu iznudi."
Drei oi usmerene na leima batlera, Aleksandra je pratila nevoljno pozadi njene
majke i ujka Montija, cela je bila obuzeta ponienjem, njena muka se poveala
hiljadostruko od velianstvenosti Rouzmejda.
Oekivala je od vojvodine bake da zauzme celu kuu, ali nita u njenoj mati ili
iskustvu nije je pripremilo za prizor ovog gigantskog, zamiljenog mesta postavljenog
izmeu mnogo hektara bate i travnjaka. Dok nisu stigli ovde, ona se vrsto drala
vizije vojvode kao to je izgledao pre neko vee - prijatan i pristupaan.
Rouzmejd, meutim, bio je otklonjen kao besmisleni pojam iz njenog uma. On je bio
iz drugog sveta. Za njega, Rouzmejd je bio 'mala seoska kua'. Umesto toga, to je bila
palata, pomislila je jadno, kada su joj stopala potonula u debeli francuski tepih, palata
koja je uinila da se osea jo manje i jo beznaajnije nego to se oseala.
Batler je brzo otvorio par izrezbarneih hrastovih vrata i zakoraio u stranu da bi ih

primili u sobu obloenu slikama u ukraenim ramovima. Suzbijajui nagon da se


nakloni krutom slugi, Aleksandra je zakoraila napred, strepei od trenutka kada e
morati da se suoi sa njenim novosteenim prijateljem i vidi ono to je znala da hoe prezir na celom njegovom licu.
Ona nije pogreila. Mukarac koji je sedeo iza bogato izrezbarenog stola nije nimalo
liio na nasmejanog, ljubaznog oveka kog je ona upoznala pre dva dana. Danas, on
je bio rezervisan, ledeni stranac koji je pregledavao njenu porodicu kao da su bube
koje puze preko njegovog lepog tepiha. Nije ak uinio ni privid ljubaznosti
ustajanjem ili upoznavanjem sa druga dva lica u sobi. Umesto toga, kratko je klimnuo
ujka Montiju i njenoj majci, ukazujui im da sednu na stolice ispred stola.
Kada se njegov pogled konano premestio na Aleksandru, meutim, njegove granitne
crte lica su omekale i njegove oi su se stoplile, kao da je razumeo kako se
poniavajue ona oseala. Obilazei oko stola, doneo je dodatnu stolicu posebno za
nju. "Da li vam modrica uzrokuje puno bola, lutko?" upitao je, prouavajui plavkasti
trag na njenom obrazu.
Besmisleno polaskana njegovom ljubaznou i zabrinutou, Aleksandra je
odmahnula glavom. "Nije to nita, ne boli mnogo," rekla je, neizmerno joj je laknulo
jer je on izgleda nije smatrao odvratnom zbog invazije na njegovu kuu na ovaj
bezobrazan nain. Nespretna u majinoj pripijenoj haljini, Aleksandra je sela na ivicu
stolice. Kada je pokuala da se smireno povue nazad, suknja njene haljine se uhvatila
na barun stolice i cela haljina se zategnula preko njenog dekoltea steui joj vrat a
visoki okovratnik je drao njenu bradu gore. Zarobljena kao zec u sopstvenoj zamci,
Aleksandra je zurila bespomono u vojvodine nedokuive sive oi. "Da li vam je
udobno?" upitao je, licem uz njeno.
"Sasvim udobno, hvala vam," Aleksandra je slagala, snudeno sigurna da je on bio
svestan njene neprilike i da je teko pokuavao da se ne nasmeje.
"Moda ako ustanete i sednete ponovo?"
"Savreno sam u redu ovako."
Zabavljenost koju je mislila da je ugledala u njegovim oima nestala je u trenutku
kada je seo nazad iza svog stola. Gledajui sa njene majke do njenog ujaka, rekao je
bez uvoda, "Mogli ste potedeti sebe od neprijatnosti ove nepotrebne posete. Imao
sam nameru da izrazim svoju zahvalnost Aleksandri putem menice od 1000 funti, koja
bi vam bila isporuena sledee nedelje."
Aleksandrin um se zavrteo na pomen takvog enormnog iznosa. Razlog, 1000 funti bi
zadralo celo domainstvo u relativnom luksuzu najmanje dve godine. Imala bi drva
za bacanje, ako eli, to naravno nije...
"To nee biti dovoljno," ujka Monti je saoptio grubo i Aleksandrina glava se naglo
trgla.
Vojvodin glas se pretvorio u ist led. "Koliko elite?" zahtevao je, njegov otar pogled
je prikovao jadnog ujka Montija za stolicu.
"elimo ono to je poteno," ujka Monti je rekao i proistio grlo.
"Naa Aleksandra vam je spasila ivot."
"Za ta sam spreman da platim bogato. Sada," rekao je, a svaka re je bila ubod,
"koliko elite?"

Ujka Monti se zgrio pod ledenim pogledom koji je bio uperen u njega, ali je ipak
istrajao. "Naa Aleksandra je spasila va ivot, a za uzvrat, vi ste njen upropastili."
Vojvoda je zvuao spreman da eksplodira. "Uradio sam ta?" zastrugao je zloslutno.
"Odveli ste mladu damu dobrog porekla u javnu krmu i bili sa njom u spavaoj
sobi."
"Odveo sam dete u javnu krmu," Dordan je izjavio, "nesvesno dete kojem je bio
potreban doktor!"
"Sada, vidite ovako, Hotorne," ujka Monti je pretio iznenaujue snanim glasom,
"odveli ste mladu damu u tu krmu. Odveli ste je u spavau sobu to je pola sela
videlo, i izveli ste je napolje trideset minuta kasnije - potpuno svesnu, sa odeom koja
je bila u neredu, i bez pozivanja lekara. Seljani imaju moralni kodeks, kao i svi ostali,
a vi ste javno prekrili taj kodeks. Sada, postoji ogroman skandal oko toga."
"Ako pravedni graani vae male zabiti mogu napraviti skandal zbog deteta koje je
zbrinuto u jednoj krmi, trebaju oistiti svoje umove! Sada, dosta cepidlaenja oko
beznaajnih detalja, koliko vi-"
"Bezanaajni detalji!" gospoa Lorens je vrisnula besno, nagnula se napred i uhvatila
za ivicu stola tako vrsto da su joj zglobovi pobeleli. "Zato, vi - vi podli,
neprincipijelni uspaljeniku! Aleksandra ima sedamnaest i vi ste je upropastili.
Roditelji njenog verenika su bili tamo u salonu kada ste je doveli naoj kui, i ve su
raskinuli brane pregovore. Trebalo bi vas obesiti! Veanje je previe dobro za vas-"
Vojvoda izgleda nije uo poslednje od toga; okrenuo je glavu naglo prema Aleksandri
i prouavao njeno lice kao da je nikada nije video ranije. "Koliko imate godina?"
zatraio je kao da re njene majke nije bila dovoljna.
Nekako je Aleksandra uspela da izvue svoj glas iz obamrlosti koja ju je davila u
grudima. Ovo je bilo sve gore, mnogo gore, nego to je sanjala da moe biti.
"Sedamnaest. Ja - ja u napuniti osamnaest sledee nedelje," rekla je slabim,
izvinjavajuim glasom, a onda se zajapurila kada ju je njegov pogled zapljusnuo od
vrha glave do malih grudi, oigledno ne mogavi da veruje da njena haljina skriva
potpuno odraslu enu. Imajui potrebu da se izvini za njen varljivo deaki oblik,
dodala je oajno, "Deda mi je rekao da sve ene u naoj porodici procvetaju kasnije, i
ja-" Shvativi da je ono to je rekla neopravdano prosto, a da ne pominjemo i
irelevantno, Aleksandra je prekinula, estoko pocrvenela, i bacila namuen pogled na
dva nepoznata lica u prostoriji, nadajui se nekoj vrsti razumevanja ili oprotaja. Nije
videla nita. ovek ju je gledao sa meavinom oka i zabave. Dama je izgledala kao
mermerna statua.
Aleksandrin pogled je skliznuo s' njih nazad na vojvodu, i videla je da je njego izraz
lica postao skroz divlji. "Pod pretpostavkom da sam napravio takvu greku," rekao je
Aleksandrinoj majci, "ta elite od mene?"
"Poto nijedan poten ovek nee oeniti Aleksandru posle svega to ste uinili,
oekujemo da je vi oenite. Njeno poreklo je nesporno i mi smo povezani sa jednim
grofom i vitezom. Ne moete imati zamerku na njenu prikladnost."
Bes se zapalio u vojvodinim oima. "Da nemam zamerku-" zagrmeo je, ali se ugrizao
za jezik, steui vilicu tako vrsto da se mii trzao na njegovom obrazu. "A ako
odbijem?" izjavio je.

"Onda u izneti optubu protiv vas pred sudijama u Londonu. Nemojte misliti da
neu," gospoa Lorens je uzviknula.
"Neete uraditi nita slino," on je rekao sa otrom sigurnou. "Ako iznesete optubu
protiv mene to e samo emitovati po itavom Londonu izuzetan skandal to e
oigledno natetiti i Aleksandri."
Gurnuta mimo granice razuma njegovom arogantnom smirenou i podseanjem na
njeno sopstveno zlostavljanje od strane njenog mua, gospoa Lorens je skoila sa
stolice, tresui se gnevno. "Sada me sluajte - uradiu ba ono to sam rekla da hou.
Aleksandra e ili imati ugled vaeg imena, ili e biti u mogunosti da ga kupi sa
vaim novcem - svakim centom, ako budem sprovela moj nain. U svakom sluaju,
nemamo ta da izgubimo. Da li me razumete?" ona je skoro vrisnula. "Neu dozvoliti
da nas iskoristite ili odbacite na nain kako je moj mu uinio. Vi ste udovite, ba
kao to je bio i on. Svi mukarci su udovita - sebina, neopisiva udovita..."
Dordan je ledeno zurio u skoro poremeenu enu koja je stajala ispred njega, njene
oi su grozniavo sijale, ruke su joj bile stisnute u pesnice tako vrsto da su se plave
vene isticale ispod njene koe. Ona je to trebala, shvatio je. Ona je oigledno bila
toliko obuzeta prezirom prema njenom muu da bi zaista podvrgnula Aleksandru
javnom skandalu, i jednostavno se obraunala sa drugim ovekom - sa njim.
"Poljubili ste je," gospoa Lorens je ispustila estoke optube. "Stavili ste ruke na nju,
priznala je-"
"Mama, nemoj!" Aleksandra je povikala, obmotavajui ruke oko svog tela i savijajui
se sa stidom ili bolom, Dordan nije bio siguran sa im. "Nemoj, molim te ne radi
ovo," apnula je slomljeno. "Ne radi mi ovo."
Dordan je pogledao dete-enu koja je bila skupljena u jadnu loptu i jedva mogao da
veruje da je to bila ista hrabra, nasmejana devojka koja je bila zasluna za njegovo
spasavanje pre dva dana.
"Bog zna ta si mu jo dozvolila da ti radi-"
Dordanov dlan je lupio po stolu sa silom koja je eksplodirala irom sobe obloene
hrastovinom. "Dosta!" on je zagrmeo ubilakim glasom. "Sedite!" naredio je gospoi
Lorens, i kada ga je kruto posluala, Dordan je izaao iz svoje stolice. Obilazei oko
stola, uzeo je Aleksandrinu ruku u ne-previe-blagom stisku i izvukao je iz stolice. "Vi
idete sa mnom," rekao je odseno. "elim da razgovaram privatno sa vama."
Gospoa Lorens je otvorila usta da protestuje, ali stara vojvotkinja je progovorila na
kraju, i kada je to uradila njen glas je kapao ledenice. "Tiina gospoo Lorens! uli
smo dovoljno od vas!"
Aleksandra je skoro morala da tri kako bi odrala korak sa vojvodom koji je
marirao preko salona, kroz vrata, i niz hodnik do malog salona ukraenog u
nijansama lavande. Unutra, on joj je pustio ruku, otiao preko sobe do prozora, i
gurnuo ruke u depove. Tiina je strugala preko njenih osetljivih nerava dok je on
strogo zurio preko travnjaka, profil mu je bio grub, neprijatan. Znala je da razmilja
naporno traei neki izlaz iz enidbe sa njom, i takoe je znala da ispod njegove
napete kontrolisane fasade postoji straan, vulkanski bes - bes koji e nesumnjivo
izbiti protiv nje u svakom trenutku. Posramljena u dubini svog bia, Aleksandra je
ekala bespomono, gledajui kako on podie jednu ruku i masira napete miie na

vratu, njegov izraz lica je postajao tamniji i zlokobniji svakom sekundom koja je
prolazila.
Okrenuo se tako naglo da je Aleksandra automatski zakoraila nazad. "Prestanite da
se ponaate kao preplaeni zec," odbrusio je. "Ja sam onaj koji je uhvaen u zamku,
ne vi."
Smrtonosna mirnoa se prelila preko Aleksandre, proterujui sve osim njene sramote.
Njena mala brada se podigla, kima ukoila, i pred njegovim oima Dordan je video
da je vodila hrabru borbu za kontrolom- borbu u kojoj je pobedila. Stajala je pred njim
sada, gledajui ga neobino poput ponosne, detinjaste kraljice u prepravljenim ritama,
njene oi su varniile kao dva dragulja. "Nisam mogla da govorim u drugoj sobi,"
rekla je sa samo neznatnim podrhtavanjem u glasu, "zato to moja majka to ne bi
dozvolila, ali i da niste pitali da priate nasamo sa mnom, ja sam nameravala da pitam
da razgovaram sa vama."
"Recite ta imate da kaete i da zavrimo sa tim."
Aleksandrina brada se podigla jo vie zbog njegovog hladnog tona. Nekako je ona
sebi dozvolila da se nada da je on nee tretirati sa istim brutalnim prezirom kojim je
tretirao njenu porodicu. "Zamisao naeg braka je smena," poela je.
"Apsolutno ste u pravu," grubo je odbrusio.
"Mi smo iz dva razliita sveta."
"Tako je ponovo."
"Vi ne elite da me oenite."
"Jo jedan pogodak gospoice Lorens," objavio je uvredljivim recitovanjem.
"Ni ja ne elim da se udam za vas," uzvratila je, poniena do sri svakom njegovom
neljubaznom reju.
"To je veoma pametno od vas," sloio se sarkastino. "Ja bih bio izuzetno lo mu."
"Osim toga, ja ne elim da budem niija ena. elim da budem uiteljica, kao to je
bio moj deda, i da izdravam sebe."
"Kako neobino," rugao joj se sarkastino. "A do ovoga, ja sam se skrivao u zabludi
da sve devojke eznu da uhvate u zamku bogate mueve."
"Ja nisam kao ostale devojke."
"Osetio sam to od trenutka kada sam vas upoznao."
Aleksandra je ula uvredu u njegovom glatko sroenom slaganju, i gotovo se uguila
u razoarenju. "Onda je sreeno. Neemo se venati."
"Naprotiv," rekao je, i svaka re je zazvonila gorkim besom. "Nemamo izbora,
gospoice Lorens. Ta vaa majka e uiniti tano onako kako je zapretila. Podii e
javnu optubu protiv mene pred Sudom. Kako bi me kaznila, ona e vas unititi."
"Ne, ne!" Aleksandra je prasnula. "Ona nee to uiniti. Vi ne razumete moju majku.
Ona je - bolesna - ona se nikada nije oporavila od smrti mog tate." Nesvesno, ona je
uhvatila rukav njegove besprekorno skrojene sive jakne, oi su joj bile moleive, glas
uporan. "Ne smete dozvoliti da vas nateraju da me oenite - mrziete me zauvek zbog
toga, znam da hoete. Seljani e zaboraviti skandal, videete. Oni e mi oprostiti i
zaboraviti. Bila je moja krivica za glupavo padanje u nesvest pa ste morali da me
odvedete u krmu. Ja se nikada ne onesveujem, vidite, ali sam upravo bila ubila
oveka i-"

"Dosta je!" Dordan je rekao grubo, i osetio omu braka zategnutu neminovno oko
njegovog vrata. Dok Aleksandra nije poela da govori, bio je u ludoj potrazi za nekim
nainom bega iz ove dileme - bio je ak spreman da iskoristi njeno uverenje da njena
majka verovatno blefira. On je, u stvari, bio pripremljen da pone da slua sve razloge
zbog kojih bi ona mrzela da se uda za njega - samo to nije raunao na njeno
nesebino molenje njega da se ne rtvuje na oltaru braka za njeno dobro. On je takoe
uspeo, privremeno, da zaboravi da je ona ubila oveka kako bi spasila njegov ivot.
Zurio je dole u ponosno, patetino dete pred njim u otrcanoj haljini. Ona je spasila
njegov ivot i rizikovala svoj, a za uzvrat on je praktino unitio sve njene anse za
dobijanje mua. Bez mua da joj olaka brige, ona e nositi teret tog bizarnog
domainstva na njenim tankim ramenima sve do kraja ivota. On je nehotice, ali
efikasno, unitio njenu budunost.
Nestrpljivo, sklonio je njenu ruku od njegovog rukava. "Nema izlaza iz ovoga ni za
jedno od nas," rekao je kratko. "Srediu posebnu dozvolu i venaemo se u toku
nedelje. Vaa majka i ujak," rekao je sa estokim nepotovanjem, "mogu da ostanu u
lokalnoj krmi. Nema sklonita ni za jedno od njih pod mojim krovom."
Taj poslednji komentar je izazvao kod Aleksandre vie postiene patnje od svega
drugog to joj je rekao.
"Platiu za njihov smetaj," rekao je kratko, pogreno shvativi razlog za njen ranjivi
izraz.
"To nije troak!" odbila je.
"ta vas onda mui?" zahtevao je nestrpljivo.
"To je-" Aleksandra je okrenula glavu, pogled joj je putovao oajniki preko
sputavajue formalnosti sobe. "To je sve! Sve je pogreno. To nije nain na koji sam
zamislila venanje." U njenoj uznemirenosti, iskoristila je najmanju od njenih briga.
"Uvek sam mislila da u se venati u crkvi u selu, sa mojom najboljom prijateljicom Meri Elen - koja e biti prisutna, i sve-"
"Dobro," prekinuo ju je kratko. "Pozovite vau prijateljicu ovde, ako e vam to
olakati dane pred venanje. Dajte njenu adresu batleru i ja u poslati slugu po nju.
Nai ete materijal za pisanje u fioci onog stola tamo. Znate da piete,
pretpostavljam?"
Aleksina glava se trgnula, kao da ju je oamario, i za jedan kratak trenutak Dordan je
ugledao ponosnu, odvanu enu koja e jednom postati. Njene plavo-zelene oi su ga
oinule sa prezirom kada je odgovorila, "Da, moj gospodaru, znam kako se pie."
Dordan je zurio u omalovaavajue dete koje je gledalo u njega podignutim prastim
nosem i osetio traak veselog potovanja zbog toga to se usudila da ga gleda tako.
"Dobro," rekao je kratko.
"-na tri jezika," ona je dodala sa kraljevskom arogancijom.
Dordan se gotovo osmehnuo.
Kada je otiao, Aleksandra je odetala kruto do malog stola u uglu i sela iza njega.
Izvukla je fioku i izvadila papir za pisanje, pero i mastionicu. Previe uzbuena da se
koncentrie na objanjavanje svoje nevolje, ona je prosto napisala,
Najdraa Meri Elen, molim te prati nosioca ovog pisma i doi do mene im bude

mogla. Katastrofa se dogodila i ja sam prilino strano usamljena! Moja majka je


ovde a i ujka Monti, tako da tvoja mama ne treba da brine za tvoju bezbednost. Pouri,
molim te. Nema mnogo vremena pre nego to moram da te napustimDve suze su izbile iz Aleksinih oiju, drhtei na garavo crnim trepavicama, a onda su
iscurile niz njene obraze. Jedna po jedna, padale su u vlanu mrlju na pismu sve dok
nije odustala od beznadene borbe i poloila glavu na ruke, njena ramena su se tresla
od bolnih jecaja.
"Neto predivno?" apnula je slomljeno Bogu. "Ovo je Tvoja ideja predivnog?"
Petnaest minuta kasnije, Remzi je pratio zadovoljno, iako mirno, gospou Lorens i
gospodina Montaa iz kue, ostavljajui udovicu vojvotkinju samu sa njena dva
unuka. Vojvotkinja je ustala sporo, njena ramena bila su kruta kada se okrenula prema
Dordanu.
"Ne misli ozbiljno da nastavi s ovim!" objavila je.
"Nameravam tano to."
Njeno lice je prebledelo na njegove rei. "Zato?" zahtevala je. "Ne moe oekivati
da poverujem da osea i najmanju elju da oeni tu provincijsku malu miicu."
"I ne oseam."
"Pa zato e onda za ime Boga to uraditi?"
"Saaljenje," rekao je sa brutalnom iskrenou. "alim je. I, svialo se to meni ili ne,
ja sam takoe odgovoran za ono to joj se deava. To je jednostavno tako."
"Onda je isplati!"
Naslonivi lea u svojoj stolici, Dordan je umorno zatvorio oi i gurnuo ruke u
depove svojih pantalona. "Da je isplatim," ponovio je gorko. "Molim Boga da to
mogu, ali ne mogu. Ona je spasila moj ivot, i za uzvrat, ja sam upropastio njene
anse da ima bilo kakvu vrstu uglednog ivota sama. uli ste ta je njena majka rekla
- njen verenik je ve povukao obeanje zato to je 'upropaena'. Brzo nakon to se
vrati u selo, bie laka meta za svakog pohotljivog mukarca. Nee imati ugled, ni
mua, ni decu. Za godinu ili dve, bie svedena na prodaju svojih usluga u istoj krmi
gde sam je odveo."
"Gluposti!" udovica je rekla smelo. "Ako je isplati, moe otii negde drugde da ivi.
Negde poput Londona, gde je traevi nee pratiti."
"U Londonu, najvie emu moe da se nada je da postane ljubavnica nekog mukarca,
i to pod pretpostavkom da bi mogla da privue neku bogatu staru budalu ili glupog
mladog kicoa da je zadri. Videli ste je - ona teko da je vrsta ene koja moe da
podstakne mukarevu poudu."
"Nema potrebe da bude vulgaran," vojvotkinja je rekla kruto.
Dordan je otvorio oi, izraz njegovog lica je bio podrugljiv. "Iskreno govorei, ja
sam naao prilino 'vulgarnim' to smatrate nagraivanjem devojke za spasavanje
mog ivota njenim slanjem u ivot proslavljen prostitucijom, to je ono to se vi
predloili."
Posmatrali su se meusobno preko sobe, dve estoke nesavladive volje sukobljene u
tiini. Vojvotkinja je konano priznala poraz neprimetnim nagibom njene besprekorno
isfrizirane glave. "Kako eli, Hotorne," rekla je, nerado se pokoravajui njegovom

autoritetu kao glave porodice. A zatim ju je jo jedna misao pogodila i ona je potonula
u svoju stolicu, lice joj se pretvorilo u tmurno, smrtonosno belo. "Za sedam stotina
godina, krvne linije ove porodice su bile neukaljane. Mi smo potomci kraljeva i
careva. Jo uvek misli da ta potpuna nitarija stvori sledeeg naslednika." U vrhovnoj
frustraciji, Njena Milost je okrenula svoj gnev prema njenom drugom unuku. "Nemoj
samo da sedi tamo, Antoni, reci neto!"
Lord Antoni Taunsend se zavalio u svoju stolicu, njegov izraz lica je bio iskrivljen.
"Vrlo dobro," rekao je prijateljski, prihvatajui Dordanovu odluku sa fatalisitikim
cerenjem, "kada u biti predstavljen mojoj buduoj roaci? Ili namerava da je ostavi
u salonu do venanja?"
Vojvotkinja je bacila prema njemu ubilaki pogled, ali nije rekla nita vie. Sedela je
prilino mirno, uspravnih lea, sedom glavom visoko podignutom, ali gorko
razoarenje u poslednjih pola sata dodalo je deceniju njenom licu.
Antoni je pogledao prema Dordanu i podigao au kao gest zdravice. "Za tvoje
budue brano blaenstvo," iscerio se.
Dordan ga je pogodio ironinim pogledom, ali njegove crte lica su bile savreno
staloene. Antoni nije bio iznenaen tim nedostatkom vidljivih emocija. Kao i njihova
baka, Dordan je gotovo uvek drao svoje emocije pod krutom kontrolom, ali za
razliku od vojvotkinje, Havk je to inio bez napora - tako lako da su se Toni i mnogi
drugi esto pitali da li je on osetio neku duboku emociju osim besa.
U ovom sluaju, Toni je bio u pravu. Dordan nije oseao nita jae od odreene
tmurne, ljute rezigniranosti prema svom braku. Dok je podizao asu usnama, Dordan
je razmatrao uz gorku zabavljenost ovaj neoekivani obrt sudbine. Posle
viegodinjeg neobuzdanog kurvanja meu Engleskim najiskusnijim, najvetijim, i
najmanje virtuoznim enama, sudbina ga je perverzno opteretila da ivi sa
detetom-nevestom koja je bila izvrsna, vena naivka. Svaki instinkt koji je imao
upozoravao ga je da Aleksandrin nedostatak sofisticiranosti ne proizilazi iz pukog
neiskustva, nego od naivne plemenitosti duha i nenosti srca.
U njegovim rukama, ona bi izgubila fiziku nevinost, ali on je sumnjao da e ona ikad
izgubiti njenu prirodnu naivnost, niti da bi mogla da stekne nesmetano glazuru
dosadne prefinjenosti i zabavne duhovitosti to je bio veliki uslov za prijem u visoko
drutvo gde su bile prave porodine veze.
To mu je smetalo neznatno da ona nikad nee biti u stanju da se uklopi u njegov svet,
njegov ivot. Smetalo mu je - ali ne mnogo, jer istinu govorei on nije imao nameru
da provodi mnogo vremena sa njom u godinama koje dolaze, niti je nameravao da u
velikoj meri menja svoj nain ivota. Odvee je u njegovoj kui u Devonu i
poseivati je tamo, odluio je.
Uzdahnuvi, shvatio je da njegova ljubavnica mora biti obavetena da nee moi da
mu se pridrui u Devonu sledee nedelje kako su planirali. Hvala Bogu Eliza je bila
prefinjena koliko i lepa i senzualna; on ne bi mogao da izdri njenu scenu kada joj
objanjava o putovanju u Devon i njegovom braku.
"Pa, kada emo joj biti propisno predstavljeni?" Antoni je ponovio.
Poseui iza sebe, Dordan je povukao ue zvona. "Remzi," rekao je, kada se batler
pojavio na vratima, "potrai gospoicu Lorens u utom salonu i dovedi je ovde?"

"Gde su moja majka i moj ujak Monti?" Aleksandra je pitala pomalo mahnito im je
ula u primau sobu.
Dordan je ustao i doao napred. "Oni su otpravljeni u lokalnu krmu gde e ostati u
srenom iekivanju nae predstojee svadbe," odgovorio je sa neskrivenom ironijom.
"Vi, meutim, ostajete ovde."
Pre nego to je Aleksandra stigla da svari sve to, bila je predstavljena udovici
vojvotkinji, koja ju je prouavala kroz lornjet. Poniena je istrpela svu upornost
vojvotkinjinog prezrivog pogleda, pa je Aleksandra podigla bradu i zurila pravo nazad
u staricu.
"Ne bulji u mene tim prostim, neutivim pogledom," vojvotkinja je odbrusila kada je
uhvatila Aleksandrin izraz lica.
"Oh, ja sam bila nepristojna madam?" Aleksandra je upitala sa varljivom krotkou.
"Izvinjavam se, onda. Vidite, ja znam da je nepristojno zuriti u nekoga. Meutim, ja
alosno ne znam pravila i obiaje lepog ponaanja kada je neko primalac zurenja."
Vojvotkinjin lornjet je skliznuo iz njenih prstiju i oi su joj se suzile na prorezima.
"Kako se usuuje da mi dri predavanje! Ti si niko, osoba bez krvnih veza ili
porekla ili predaka."
"'Zaista je poeljna stvar imati lepo poreklo'," Aleksandra je citirala ljutito, " 'ali slava
pripada naim precima, a ne nama'."
Antoni je emitovao zadavljen, smean zvuk i brzo se umetnuo izmeu njegove
razbenjene bake i pametnog deteta koje je izabralo da ue u verbalnu borbu sa njom.
"Platon, zar ne?" upitao je sa osmehom i pruio ruku.
Aleksandra je odmahnula glavom, nasmejavi se bojaljivo u nadi da je nala
saveznika u ovoj jazbini neprijateljskih stranaca. "Plutarh."
"Bio sam blizu, u svakom sluaju," zakikotao se. "Poto je Dordan izgleda zanemeo,
dozvolite da vam se predstavim. Ja sam Dordanov roak, Toni."
Aleksandra je stavila svoju ruku u njegov prueni dlan. "Kako ste?"
"Naklon," vojvotkinja je naredila ledeno.
"Oprostite?"
"Mlada dama se klanja kada se upoznaje sa osobom koja je starija ili ima vii
poloaj."

esto poglavlje

U sumrak, sledee veeri, Aleksandra je stajala na prozoru njene spavae sobe,


gledajui preko puta, kada je videla velianstvenu koiju koja se dovezla, njeni fenjeri
su treperili nejasnom svetlou. "Meri Elen!" ona je udahnula i otrala iz sobe, urei
niz dugi hodnik na treem spratu.
Remzi je otvorio vrata ba kada je Meri Elen izbila iz koije i potrala dugim
koracima do ogromne kue, njena duga crvena kosa se vijorila iza nje, ruke su joj bile
natovarene udno oblikovanim paketima, rub njenog eira bio je uhvaen pesnicama.

Skliznuvi u hodnik, Meri Elen se naklonila zapanjenom batleru, za koga je prosudila


iz njegovog oholog dranja da je vaan lik, a onda je zatraila munim glasom,
"Molim vas, milorde, gde je Aleksandra? Da li je jo iva?"
Kada je batler prosto blenuo u nju, Meri Elen se okrenula i suoila sa slugom, izvrila
jo jedan naklon, i onda zamolila, "Gde je Aleksandra gospodine? Molim vas recite
mi!"
Aleksandra je sjurila niz stepenice u hodnik, bacajui ruke oko Meri Elen, paketa,
eita i svega. "Meri Elen!" prasnula je radosno. "Tako sam srena to si dola-"
U normalnoj grobnoj tiini vojvotkinjinog sveanog doma, ovaj buan pozdrav je
procenjen kao uzbuna i zbog toga je privukao ne samo jo tri sluge u hodnik, ve i
udovicu vojvotkinju i njenog najstarijeg unuka takoe.
U Moramu, Meri Elen je dolazila iz jednostavne, prave farmerske porodice koja nije
znala niti marila za prefinjene manire, otmeno ponaanje, ili stavove boljih, tako da
oni nisu nikad doli u dodir sa nekima od njih. I tako je Meri Elen bila blagosloveno
nesvesna, i izuzetno nezainteresovana za injenicu da je ona bila osuena na licu
mesta i naena neinteligentnom od strane stanovnika Rouzmejda, ukljuujui batlera i
sluge.
Ona nije brinula nimalo za njihovo miljenje; sve to je bilo vano njenom vernom
srcu je to da je Aleksandra oigledno bila u nekoj nevolji. "O, Aleks!" Meri Elen je
uzviknula u uznemirenoj, nepovezanoj urbi. "Mislila sam da umire! A ovde ti
izgleda skoro kao i uvek, osim malo bledo, to verovatno potie od stanovanja u ovoj
sumornoj kui sa ovim sumornim ljudima." Jedva zastajui da uzme dah, ona je
nervozno nastavila, "Tvoja poruka je zvuala tako mrano, i mama je htela da doe
takoe, ali nije mogla, zato to moj tata opet nije dobro. I ovaj uasan koija nije
hteo da mi kae nita o tome ta nije u redu sa tobom, iako sam ga molila da to uradi.
Sve to je uradio je to da je pogledao niz svoj ogroman nos u mene i rekao, 'Siguran
sam da nije na meni da znam.' Sada mi reci odmah pre nego to puknem! Zato si
'usamljena' i koja je to 'strana katastrofa' o kojoj si pisala i - i ko su ovi ljudi!"
Iza njih vojvotkinjin glas je pukao poput bia, "Verujem da je gospoica Lorens
'usamljena' zato to treba da se uda za vlasnika ove 'sumorne' kue, koji je sluajno
moj unuk."
Meri Elenina usta su pala otvorena i ona se brzo okrenula ka Aleksandri. "O, ne!"
zakukala je, njen zgroeni pogled je sleteo na Remzija, za koga je pogreno zakljuila
na osnovu njegovog finog crnog odela da je vlasnik kue. "Aleks, nee se udati za
tog oveka! Neu da te pustim! Aleks, on je debeo!"
Videvi elektrini gnev koji je poeo da proizilazi iz njegove bake, Dordan je
proistio grlo na vratima preko puta hodnika, gde je posmatrao scenu sa meavinom
iritacije i zabave. "Aleksandra, moda bi vaa prijateljica volela da se oslobodi njenih
paketa i onda bude propisno predstavljena?"
Aleksandra je skoila na neoekivani zvuk njegovog dubokog glasa. "Da. Da,
naravno," rekla je uurbano dok je Remzi zakoraio napred i uzeo sveanj iz svake
Meri Elenine ruke. "ta je u onom velikom?" Aleksandra je pitala bez daha kada se
Remzi okrenuo i poao niz hodnik.
"Lekovi napravljeni od iznutrica i bui," Meri Elen je slagala glasno, "koje je mama

napravila za bilo ta to bi moglo da te boli."


Remzijeve ruke su se podigle pravo, a obe devojke su uguile svoj smeh, ali je
Aleksandrina zabavljenost nestala tako brzo kao to je i dola. Zgrabivi Meri Elenin
lakat i dajui joj upozoravajui stisak, okrenula je prijateljicu okolo kako bi se suoile
sa Dordanom i njegovom bakom. Meri Elen je samo jednom pogledala vojvotkinjine
granitne crte lica i uznemireno zakoraila unatrag, dok je Aleksandra posrnula
nervozno zbog upoznavanja.
Ignoriui Meri Elenin zamuckujui pozdrav, vojvotkinja je odbrusila devojci pitanje.
"Irkinja?" zahtevala je groznim glasom.
Vie zbunjena nego zastraena, Meri Elen je klimnula glavom.
"Trebalo je da oekujem to," Njena Milost je odgovorila gorko. "I katolkinja, takoe,
bez sumnje?"
Meri Elen je klimnula ponovo.
"Naravno." Sa napaenim pogledom prema Dordanu, vojvotkinja se okrenula na peti
i umarirala u salon - kraljica nije bila u stanju da izdri ofanzivno prisustvo takvih
skromnih, odvratnih smrtnika.
Meri Elen je gledala njen odlazak, zbunjeni izraz je bio na njenom lepom licu dok je
virila za njom, a onda se okrenula dok ju je Aleks predstavljala visokom oveku kao
Vojvodi od Hotorna.
Previe zabezeknuta da kae neku re mukarcu, Meri Elen je pogledala u Aleks,
irokim oima. "Vojvoda?" proaputala je, ignoriui nosioca tog naslova, koji je
ekao na njen naklon.
Aleksandra je klimnula glavom, ve shvativi da je traenje da Meri Elen doe ovde
bilo neverovatno nepravedno za jednostavnu seosku devojku.
"Pravi, istinit, stvarni vojvoda?" Meri Elen je upitala u jednom dahu, tako zastraena
da nije mogla da podnese da gleda njegovo lice.
"Prava stvar," Dordan je rekao suvo. "Pravi, istinit, stvarni vojvoda. Sada kada smo
odluili ko sam ja, zato ne pretpostavimo ko ste vi?"
Rumenei do korena njene plameno crvene kose, Meri Elen se naklonila, proistila
grlo, i rekla, "Meri Elen O' Tul, gospodine. Gospodaru. Vae Visoanstvo." Ona se
ponovo naklonila. "Na usluzi, gospodine. Ovaj - moj gos-"
" 'Vaa Milosti' e biti dovoljno," Dordan je prekinuo.
"ta?" Meri Elen je ponovila tupo, njeno rumenilo se pojaalo.
"Objasniu ti na spratu," Aleksandra je apnula. Sabravi se, pogledala je nesigurno u
Dordana, koji se nazirao na vratima kao mrani, ogroman Bog. Vei od ivota.
Neprijatan. Pa ipak, neobino uverljiv. "Ako ete nas izvinuti, Vaa Milosti, odveu
Meri Elen gore."
"Apsolutno," Dordan je otegnuo, i Aleksandra je imala poniavajui oseaj da je
smatrao njih dve besmisleno zabavanim parom ba kao nespretne meance tence koji
se igraju u tali.
Kada su prolazile pored salona, vojvotkinjin glas je odjeknuo kao priguen prasak
groma: "Naklon!" odbrusila je ona.
Obe devojke su se iznenada okrenule i naklonile istovremeno na vratima salona.
"Da li je ona luda?" Meri Elen je prasnula u trenutku kada su stekle privatnost

Aleksandrine spavae sobe. Njene oi su se rairile zaplaeno i uvreeno, gledala je


po luksuznoj sobi kao da oekuje da se vojvotkinja materijalizuje kao zla sablast. "Da
li ona uvek ide govorei pojedinane rei ljudima - 'Irkinja'? 'Katolkinja'? 'Naklon'?"
Meri Elen je oponaala.
"Ovo je ludnica," Aleksandra se sloila, njen spontani smeh rasterarala je njena
strana nevolja koja joj se vratila u misli. "I ja se udajem u nju."
"Ali zato?" Meri Elen je udahnula, njen iskren izraz lica nosio je masku
uznemirenosti. "Aleks, ta ti se desilo? Pre samo etiri dana, mi smo imali turnir i
smejli se zajedno, a onda si nestala, i sada celo selo pria o tebi. Mama kae da ne
pridajem znaaj ni jednoj misli o bilo emu dok ne razgovaram s' tobom, ali vikarova
ena je rekla Honoru, koji je rekao meni, da mi ne smemo da priamo sa tobom
ponovo. Moramo da preemo na drugu stranu kad vidimo da dolazi i da te
izbegavamo jer si sada zaprljana."
Aleksandra nije znala da je mogue oseati veu usamljenost i oaj nego to je ve
oseala, ali ova vest je terala njeno srce da vie u bolnom protestu. Svi su mislili
najgore o njoj, posle svega. Ljudi koje je poznavala od detinjstva bili su voljni da je
proteraju, bez da uju njenu stranu prie. Samo su Meri Elen i njena porodica verovali
u nju dovoljno da saekaju objanjenja.
Potonuvi na zlatni prekriva, Aleksandra je podigla bolne oi prema njenoj jedinoj
prijateljici. "Rei u ti ta se desilo..."
Nekoliko dugih minuta nakon to je Aleksandra zavrila objanjavanje svega, Meri
Elenin prazan izraz je izbledeo i postao paljiviji, a onda je postao apsolutno svetao.
"Aleks!" Meri Elen je udahnula, oblivena irokim osmehom kada je njen um doarao
sveu viziju visokog mukarca za koga je Aleksandra trebala da se uda. "Tvoj verenik
nije samo vojvoda, on je apsolutno predivan! Jeste - ne porii! Mislila sam to onog
trenutka kada sam bacila pogled na njega dole, ali sam bila veoma uznemirena zbog
tebe, pa nisam ba razmiljala o tome."
Dobro svesna Meri Eleninom fascinacijom sa i za suprotan pol, Aleksandra je rekla
malo samosvesno, "Njegova pojava je - nije potpuno neprijatna."
"Nije neprijatna?" Meri Elen je kriknula u neverici i stavila ruke na kukove, njene oi
su postale sanjalake. "Zbog ega, zaklinjem se da je on jo lepi od Henrija Bileja, a
Henri je najzgodniji momak kog znam. Zbog ega, Henri sasvim ostavlja bez daha!"
"Pre est meseci, mislila si da je Dord Larson najzgodniji momak kog si znala,"
Aleksandra je istakla, smeei se. "I Dord ti je oduzimao dah!"
"Samo zato to nisam dobro pogledala Henrija," odgovorila je Meri Elen
odbrambeno.
"A est meseci pre toga, mislila si da je Dek Sanders najzgodniji momak na svetu i
on ti je oduzimao dah," Aleksandra je nastavila, obrve su joj se podigle razdragano.
"Ali samo zato to nisam dobro pogledala Dorda i Henrija," odgovorila je Meri
Elen, iskreno zbunjena Aleksandrinom oiglednom zabavljenou.
"Mislim da je," Aleksandra ju je zadirkivala, "tvoja potekoa sa disanjem rezultat
provoenja previe vremena sedei na jednom mestu, pognuta nad romantinim
romanima. Mislim da si upropastila svoj vid i pravi svakog mladia kog vidi
zgodnim, romantinim herojem."

Meri Elen je otvorila usta kako bi estoko protestvovala na nipodatavanje njene


trajne ljubavi prema Henriju Bileju, ali onda je promenila miljenje i nasmeila se
vragolasto Aleksandri. "Nema sumnje da si u pravu," rekla je, odetala do druge
strane kreveta i sela. Naalost, ona je priznala, "Tvoj vojvoda je mukarac jedva
prosenog izgleda."
"Jedva prosean!" Aleksandra je uzviknula odbrambeno. "Zbog ega, njegove crte lica
su plemenite i muevne i - i veoma lepe!"
"Stvarno?" Meri Elen je upitala, krijui osmeh i pretvarajui se da prouava vrhove
njenih kratkih noktiju. "Ne smatra da je njegova kosa previe tamna, ili njegovo lice
previe preplanulo, ili njegove oi veoma udne boje?"
"One su sive! Lepa, retka nijansa sive!"
Gledajui direktno u Aleksandrine besne oi, Meri Elen je rekla sa lanom nevinou,
"Ali svakako, ni jedna od nas nee ii tako daleko i pretvarati se da on izgleda na neki
nain poput grkog boga?"
"Grki bog, stvarno," Aleksandra se podsmehnula. "Ne bih rekla."
"Onda kako bi ga opisala?" Meri Elen je rekla zajedljivo, u nemogunosti da sakrije
svoju zabavljenost prijateljiinim oiglednim stanjem velike zaljubljenosti ni trenutka
vie.
Aleksandrina ramena su klonula kad je priznala istinu: "Oh, Meri Elen," udahnula je
zadivljenim, nesrenim aptom, "izgleda ba kao Mikelanelov David!"
Meri Elen je klimnula mudro. "Ti si zaljubljena u njega. Ne porii. To je ispisano po
celom tvom licu, kad govori o njemu. Sad mi reci," ona je rekla nestrpljivo, jurnuvi
napred i zurei u Aleksandru paljivo, "kakav je oseaj - voleti mukarca, mislim?"
"Pa," Aleksandra je rekla, zagrevajui se za temu uprkos njegoj najjaoj elji da
ostane razumna, "to je neobina vrsta oseanja, ali uzbudljiva takoe. Kada ga vidim
u hodniku, oseam se prilino kao to sam se oseala kada sam videla tatinu koiju
kad se doveze kod nas - zna, sreno, ali zabrinuto da izgledam uplaeno, i tuno
takoe, zato to se plaim da e on otii ako nisam zabavna i ba kako treba, i da u
ga onda izgubiti."
Toliko nestrpljiva da uje vie o ljubavi Meri Elen je progovorila bez razmiljanja.
"Ne budi smena. Kako je mogue da te ostavi ako se uda za njega?"
"Ba kao to je moj tata ostavio moju mamu."
Saoseanje je zatreperilo u Meri Eleninim zelenim oima, ali se ona razvedrila gotovo
odmah. "Ne misli o tome. To je sve prolost, i pored toga, za etiri dana imae
osamnaest i to e te definitivno uiniti enom-"
"Ja se ne oseem kao ena!" Aleksandra je rekla jadno, konano stavljajui u rei sve
ono to ju je zabrinjavalo od kada je prvi put srela mukarca koji joj je ukrao srce u
roku od sat vremena poto ju je prvi put pogledao. "Meri Elen, ne znam ta da mu
kaem. Nikada nisam bila ni najmanje zainteresovana za mladie i sada, kada je on
blizu, nemam pojma ta da kaem ili uradim. Ili u izbrbljati prvu stvar koja mi padne
na pamet - i napraviti totalnu budalu od sebe - ili u izgubiti svoj razum u potpunosti i
stajati tamo kao komad ovetine. ta da radim?" Aleksandra je zamolila.
Meri Elenine oi su zasijale ponosno. Aleksadra je bila priznata naunica sela, ali niko
nije mislio da je bila lepa. Meri Elen, s' druge strane, bila je priznata seoska lepotica,

ali niko nije mislio da ima smeten mozak izmeu uiju. Zapravo, njen sopstveni
dragi tata stalno ju je zvao njegovom 'malom slatkom glupaicom."
"O emu razgovara sa momcima koji dou kod tebe kui?" Aleksandra je zamolila
ozbiljno.
Meri Elen je nabrala elo, hrabro pokuavajui da izrazi dobro miljenje da d
Aleksandri ono to ona zasluuje zbog onog to jeste. "Pa," ona je rekla polako, "ja
sam davno primetila da momci vole da priaju o sebi i o stvarima koje ih zanimaju."
Ona se ozarila kao da je stvar reena u potpunosti. "Sve to treba da uradi je da pita
deka pravo pitanje i on e govoriti bez smetnje. Eto, to je tako jednostavno."
Aleksandra je odmahnula rukama u frustriranoj panici. "Kako bih ja bila u mogunosti
da znam ta njega interesuje i, osim toga, on nije momak uopte, ve ovek od
dvadesetsedam godina."
"Istina," Meri Elen je priznala, "ali moja mama je esto govorila da su svi mukarci,
ak i moj tata, samo deaci u srcu. Dakle, moj plan e i dalje raditi. Da ga ukljui u
razgovor, samo ga pitaj o neemu to ga interesuje."
"Ali ja ne znam ta ga interesuje!" Aleksandra je uzdahnula.
Meri Elen je zautala, razmiljajui u velikoj meri o problemu. "Znam! On e biti
zainteresovan za skoro iste stvari o kojima moj tata govori. Pitaj ga o-"
"O emu?" Aleksandra je upitala, naginjajui se spremno napred dok se Meri Elen
inila izgubljena u mislima.
Iznenada Meri Elen je puknula prstima i ozarila se. "O bubama! Pitaj ga kako usevi na
njegovom imanju napreduju i da li ima problema sa bubama! Bube," informativno je
dodala, "su opti interes za ljude koji uzgajaju useve!"
Sumnja je naborala Aleksandrino elo u promiljen vor. "Insekti ne izgledaju kao
veoma prijatna tema."
"O, mukarci ne uivaju u prijatnim ili zaista interesantnim temama uopte. Mislim da
ako im kae o prelepom eiru koji si videla u izlogu sasvim uvenu. I ako se usudi
da razgovara, ak i kratko, o vrsti haljine koju ezne da kupi jednog dana, on e
sasvim verovatno zadremati u sred tvog opisa toga!"
Aleksandra je skladitila ovaj kljuni podatak dalje, zajedno sa savetom o bubama.
"I nemoj, ni pod kakvim uslovima," Meri Elen ju je upozorila ozbiljno, "da razgovara
o tvom buavo starom Sokratu ili dosadno starom Platonu sa njim. Mukarci preziru
ene koje su previe pametne. I jo jedna stvar Aleks," Meri Elen je rekla, zagrevajui
se sve vie i vie za temu. "Morae da naui kako se flertuje."
Aleksandra se trgla, ali je znala da je bolje da se ne raspravlja. Momci svih uzrasta
visili su oko Meri Elenine suknje i zatrpavali njen porodini salon, nadajui se
trenutku sa njom, pa zbog toga, Meri Elenine savete o ovoj temi definitivno ne treba
uzeti olako. "Vrlo dobro," ona je rekla nerado, "kako treba da flertujem?"
"Pa, koristi svoje oi, za poetak. Ima odline oi."
"Da ih koristim za ta?"
"Da stalno gleda u vojvodine oi. I lepraj trepavicama malo da mu pokae koliko
su duge-"
Aleksandra je eksperimentalno 'zaleprala' trepavicama, a zatim se sruila na jastuke,
smejui se. "Izgledala bih kao totalna budala."

"Ne mukarcu. Oni vole takve stvari."


Aleksandra se otreznila i okrenula glavu na jastuku gledajui zamiljeno u Meri Elen.
"Sasvim si sigurna?"
"Apsolutno sasvim. I jo jedna stvar - mukarci vole da znaju da ti se sviaju. Mislim,
kad im kae da su oni, oh, tako jaki ili tako hrabri ili pametni, oni vole to. To ih ini
posebnim. Da li si rekla vojvodi da ga voli?"
Tiina.
"Jesi li?"
"Naravno da ne!"
"Trebala bi. Onda e ti on rei da te voli!"
"Da li si sigurna?"
"Naravno."

Sedmo poglavlje
"Neu to uiniti, kaem vam," Aleksandra je prasnula, obrazi su joj pocrveneli
besnom bojom. Mrko je pogledala na valju koja je tri dana i noi merila,
privravala, uzdisala i sekla dugu tkaninu koja je sad bila rasuta po sobi u raznim
fazama da preraste u dnevne haljine, jahae odelo, kostime za etnju i kune haljine.
Oseala se kao preparirana statua kojoj nije bilo dozvoljeno da osea ili da se odmori,
ija je jedina svrha bila da i dalje stoji i bude probadana, ubadana i gurana, dok ju je
vojvotkinja posmatrala, kritikujui Aleksandrin svaki manirizam i pokret.
Za tri celokupna dana ona je u vie navrata traila da razgovara sa svojim buduim
suprugom, ali je vojvoda bio 'drugaije zauzet', ili ju je tako Remzi, batler kamenog
lica, stalno obavetavao. Ponekad ga je ugledala u biblioteci kako razgovara sa
gospodom do kasno popodne. Njoj i Meri Elen su obroke sluili u Aleksandrinoj sobi,
dok je on po svemu sudei vie voleo drutvo njegove bake. "Drugaije zauzet," sada
je zakljuila, oigledno je znailo da on nije eleo da se zamara sa njom.
Posle tri dana ovoga, Aleksandra je bila napeta, razdraljiva i - na njen uas - veoma
uplaena. Njena majka i ujak Monti su se praktino izgubili od nje. Iako su navodno
boravili u krmi nekoliko milja daleko, nije im bilo dozvoljeno da dou u Rouzmejd.
ivot je zjapio pred njom, usamljena, duboka rupa gde bi ona trebala da bude
odvojena od druenja sa svojom porodicom i Meri Elen pa ak i od starih slugu koji
su bili njeni prijatelji od detinjstva.
"Ovo je potpuna farsa!" Aleksandra je rekla Meri Elen, udarajui stopalom u
frustriranom besu i zurei u krojaicu koja je upravo zavrila privravanje ruba
limun-ute haljine od muslina koju je Aleksandra nosila.
"Stani mirno, mlada damo, i prestani sa svojim teatralnostima," Njena Milost je
odbrusila ledeno, ulazei u sobu.
Za tri dana vojvotkinja joj nije rekla ni jednu linu re, osim kritike, predavanja,
naloga ili komande. "Teatralnost," Aleksandra je prasnula, gnev je brzo prodirao kroz
nju, topao i zadovoljavajui. "Ako mislite da dramim, ekajte dok ne ujete ostatak
onoga to imam da kaem!" Vojvotkinja se okrenula kao da namerava da je napusti i,

za Aleksandu, to je bila poslednja kap. "Predlaem da saekate trenutak i pustite me


da zavrim, gospoo!"
Vojvotkinja se tada okrenula, podiui aristokratske obrve, ekajui.
ista arogancija njene poze je uinila Aleksandru tako ljutom da je njen glas zadrhtao.
"Ljubazno kaite vaem nevidljivom unuku da je venanje otkazano, ili, ako odlui da
se materijalizuje, moete ga poslati kod mene i onda u mu ja rei tako." Plaei se da
e se rasplakati, za ta je znala da e se starica samo narugati, otrala je iz sobe, du
balkona i niz stepenite.
"ta," pitao je batler dok joj je otvarao ulazna vrata, "da kaem Njegovoj Milosti - ako
se raspituje o vaoj priblinoj lokaciji?"
Zastajui u svom strmoglavom letu, Aleksandra je pogledala batlera pravo u oi
imitirajui, "Reci mu da sam 'drugaije zauzeta'?"
Sat kasnije, dok je lutala kroz ruinjak, njena histerija se ohladila do eline
odlunosti. Razdraljivo, savila se i otkinula lepu roze ruu i podigla je do nosa,
udiui taj miris, a onda je poela odsutno da kida latice, jednu po jednu, misli su joj
bile nemirne. Roze ruine latice sletele su dole oko njene suknje, pridruujui se
crvenim, belim i utim koje je ona takoe nesvesno pokidala.
"Na osnovu poruke koju ste ostavili za mene kod Remzija," rekao je dubok,
neuznemiren glas iza nje, "Shvatio sam da ste nezadovoljni oko neega?"
Aleksandra se okrenula iznenaeno, njeno olakanje to e konano moi da
razgovara sa njim pomrailo se rastuom panikom koju je pokuavala bezuspeno da
ugui danima. "Ja sam nezadovoljna zbog svega."
Njegov zabavljen pogled je skliznuo na ruine latice razbacane oko njene suknje.
"Ukljuujui i rue, oigledno," primetio je, oseajui blagu krivicu zbog toga to ju
je ignorisao poslednjih nekoliko dana.
Aleksandra je pratila smer njegovog pogleda, rumena od sramote, i rekla sa
meavinom bola i frustracije, "Rue su prelepe, ali-"
"-Ali vam je dosadio nain na koji su izgledale kada su imale latice, da li je to to?"
Shvativi da e biti uvuena u razgovor o cveu dok je ceo njen ivot bio u haosu,
Aleksandra se trgnula i rekla sa tihom, neumoljivom vrstinom, "Vaa Milosti ja se
neu udati za vas."
Gurnuo je ruke u depove i posmatrao je sa blagom znatieljom. "Stvarno? Zato ne?"
Pokuavajui da smisli najbolji nain da objasni, Aleksandra je provukla drhtave ruke
kroz njene tamne lokne i Dordanov pogled se podigao, gledajui nesvesno
gracioznost njenog gesta - zaista je prouavajui po prvi put. Suneva svetlost joj je
blistala u kosi, pozlativi je zlatnim sjajem, i pretvarajui njene velianstvene oi u
svetle, tirkizno zelene. uta boja njene haljine laskala je njenom kremastom tenu i
nijansa breskve sijala je na njenim obrazima.
"Da li biste molim vas," Aleksandra je rekla strpljivim glasom, "prestali da me gledate
tim neobinim, ocenjujuim nainom, kao da pokuavate da analizirate moje osobine i
otkrijete sve moje mane?"
"ta sam ja to radio?" Dordan je pitao odsutno, primeujui prvi put njene visoke
jagodice i meku punou usana. Dok je gledao u to privlano, delikatno isklesano lice
sa uzvienim obrvama i dugim, garavim trepavicama, nije mogao da zamisli kako ju

je ikada zamenio za momka.


"Igrate se Pigmaliona sa mojim ivotom, a to mi se ne dopada."
"ta radim?" Dordan je zahtevao, njegova panja se naglo preusmerila sa njenog
fascinantnog lica.
"U mitologiji, Pigmalion je-"
"Ja sam upoznat sa mitom, samo sam iznenaen da e ensko biti upoznato sa
klasicima."
"Mora da imate veoma ogranieno iskustvo sa mojim polom," Aleksandra je rekla,
iznenaena. "Moj deda je rekao da su veina ena podjednako inteligentne kao i
mukarci."
Videla je da su njegove oi iznenadno zasjale zbog potisnutog smeha i pretpostavila,
pogreno, da se on zabavljao njenom procenom enske inteligencije a ne njenom
opaskom o njegovom neiskustvu sa enama. "Molim vas prestanite da me tretirate kao
da nemam pameti u glavi! Svi u ovoj kui to rade - sve vae sluge su nadmene i
ponaaju se udno prema meni."
"Naloiu batleru da stavi vunu u ui i pretvara se da je gluv," Dordan ju je
zadirkivao, "i narediu sluzi da pokrije oi. Hoe li to uiniti da se oseate kao kod
kue?"
"Hoete li me ljubazno uzeti za ozbiljno!"
Dordan se uozbiljio odmah njenim zapovednikim tonom. "Ja u vas oeniti," rekao
je hladno. "To je dovoljno ozbiljno."
Sada kada je odluila da se ne uda za njega, i kada mu je to rekla, otar bol njene
odluke je malo umanjilo otkrie da se vie nije oseala zastraeno i neprijatno sa njim.
"Da li shvatate," rekla je uz dopadljiv osmeh dok je naginjala glavu na stranu, "da ste
postali apsolutno sumorni kada se rekli re 'oeniti'?" Kada nita nije odgovorio,
Aleksandra je poloila ruku na njegov rukav, kao da je bio njen prijatelj, i zagledala se
u njegove nedokuive sive oi, videvi cinizam koji je vrebao u njihovim dubinama.
"Ne elim da zabadam nos, Vaa Milosti, ali da li ste zadovoljni ivotom - vaim
ivotom, mislim?"
Izgledao je iziritiran njenim pitanjem, ali je odgovorio na njega. "Ne naroito."
"Eto vidite! Mi nikada ne bi odgovarali. Vi ste razoarani ivotom, ali ja nisam." Tihu
unutranju radost, hrabrost i neukrotiv duh koje je Dordan osetio u njoj one noi kad
su se sreli, bio je u njenom glasu sada kada je podigla lice prema plavom nebu, cela je
blistala sa optimizmom, nevinou i nadom. "Ja volim ivot, ak i kada mi se
deavaju loe stvari. Ne mogu da prestanem da ga volim."
Paralisan, Dordan je zurio u nju dok je stajala u pozadini treperavih rua i dalekih
zelenih brda - paganska devojka koja se obraala nebesima slatkim, mekim glasom.
"Svako godinje doba dolazi uz obeanje da e mi se neto predivno desiti jednog
dana. Imala sam taj oseaj otkako je moj deda umro. To je kao da mi on govori da
ekam na to. Tokom zime, obeanje dolazi sa mirisom snega u vazduhu. U leto, ujem
to u udaru groma i munjama koje se pruaju preko neba u plavim blicevima. Najvie
od svega, ja to oseam sada, u prolee, kada je sve zeleno i crno-"
Njen glas se stiao i Dordan je ponovio tupo, "Crno?"
"Da, crno - znate, kao debla kada su mokra, i svee obraena polja koja miriu kao-"

Ona je udahnula, pokuavajui da se seti tanog mirisa.


"Zemlja," on je pretpostavio neromantino.
Spustila je svoj pogled sa neba i pogledala u njega. "Mislite da sam luda," uzdahnula
je. Ukruujui kimu i ignoriui otar ubod enje koji je osetila zbog njega, rekla je
sa mirnim dostojanstvom, "Mi se ne moemo venati."
Dordanove tamne obrve su se skupile nad sivim oima punim neverice. "Vi ste
odluili to, samo zato to se nije desilo da ja mislim da mokra zemlja mirie kao
parfem?"
"Vi niste razumeli ni re koju sam rekla," Aleksandra je rekla oajniki. "injenica je
da ako se udam za vas, uiniete me nesrenom kao to ste vi - i ako me uinite
nesrenom, ja u nesumnjivo uzvratiti inei vas nesrenim, i za nekoliko godina,
oboje emo biti kiseli kao vaa baka. Da se niste usudili da se nasmejete," upozorila
ga je kada su se njegove usne trznule.
Uzimajui joj ruku, Dordan je hodao sa njom du kamene staze koja je odvajala rue
i doveo je do gaja sa drveem ukraenim prolenim cvetovima. "Niste uspeli da
uzmete jednu kljunu injenicu u obzir. Od momenta kada sam vas odveo u krmu,
nita u vaem ivotu nikada vie ne bi moglo da bude isto. ak i da vaa majka samo
blefira o dovoenju nas oboje na javno suenje, vaa reputacija je ve unitena.
Zaustavljajui se na ulazu gaja, naslonio se na deblo jednog hrasta i rekao
ravnodunim, bezlinim glasom, "Bojim se da nemate izbora osim da mi uinite ast i
postanete moja ena."
Aleksandra se zakikotala, zabavljena njegovom neprestanom, uljudnom formalnou,
ak i sada kada je otvoreno odbijala njegovu ponudu za brak. "enidba obinom
devojkom iz Morama teko da je 'ast' za jednog vojvodu," podsetila ga je sa
veselom, naivnom iskrenou, "i uprkos onome to ste glatko rekli kada smo se
poslednji put rastali, vi niste moj 'sluga'. Zato mi govorite te stvari?"
On se iscerio zaraen njenim veseljem. "Navika," priznao je.
Ona je okrenula glavu na stranu, oaravajua, duhovita devojka sa pameu i hrabrou
za borbu sa njim. "Vi nikada ne kaete ta zaista mislite?"
"Retko."
Aleksandra je klimnula glavom tuno, "Oigledno, govorenje svog miljenja je
privilegija rezervisana za one prema kojima se vaa baka sa prezirom odnosi kao
prema 'nioj klasi'. Zato uvek izgledate kao da ste na ivici da mi se nasmejete?"
"Iz nekog nedokuivog razloga," odgovorio je u veselom recitovanju, "Sviate mi se."
"To je lepo, ali nije dovoljno na emu bi se brak zasnovao," Aleksandra je bila uporna,
vraajui se svojoj prvobitnoj zabrinutosti. "Postoje druge, sutinske stvari kao-" Njen
glas je zanemeo u uasnutoj tiini. Kao ljubav, pomislila je. Ljubav je bila jedina od
sutinske vanosti.
"Kao ta?"
U nemogunosti da odvrati ni re, Aleksandra je na brzinu pogledala daleko i slegnula
ramenima uzdrljivo.
Ljubav, Dordan je tiho dopunio sa rezigniranim uzdahom, sa eljom da se vrati na
njegov prekinuti sastanak sa upravnikom imanja njegove bake. Aleksandra je elela
ljubav i romantiku. On je zaboravio da bi ak i nevine, stidljive devojke njenih nenih

godina nesumnjivo oekivale malo vatrenosti od svojih verenika. Nepopustljivo


nevoljan da stoji napolje kao zaluena budala i pokuava da je ubedi da se uda za
njega nenim reima koje nije mislio, odluio je da bi poljubac bio najbri,
najefikasniji i najcelishodniji nain da ispuni svoju dunost i neutralie njenu strepnju,
kako bi mogao da nastavi njegov sastanak.
Aleksandra je skoila nervozno kada se njegova ruka iznenada podignula i spustila na
njen obraz, primoravajui je da odustane od svog posramljenog prouavanja ulaza u
gaj.
"Pogledajte me," rekao je niskim, barunastim, nepoznatim glasom koji je poslao
peckajue prestraeno uzbuenje uz njenu kimu.
Aleksandra je podigla pogled na njegovo preplanulo lice. Iako niko nikada nije
pokuao da je zavede ili poljubi ranije, ona je jednom pogledala na njegov sanjiv izraz
u polusklopljenim oima i znala da je neto u vazduhu. Odmah oprezna, zahtevala je
bez uvoda, "O emu razmiljate?"
Njegovi prsti su preli senzualno preko njenog obraza, i on se nasmeio - sporim,
lenjim osmehom koji joj je pomaknuo srce u grlo. "Razmiljam o tome da vas
poljubim."
Aleksandrina uzavrela mata je brzo isparila kada se podsetila romana koje je
proitala. Kada su ih poljubili mukarci koje su tajno volele, junakinje su uvek padale
u nesvest, ili ih je napustila snaga, ili su izbrbljale izjavu vene ljubavi. Prestravljena
da bi ona napravila takav nered od sebe, Aleksandra je naglaeno odmahnula glavom.
"Ne, zaista," zakretala je. "Ja - ja ne mislim da biste trebali. Ne sada. Veoma je lepo
od vas to ste to ponudili, ali samo ne sada. Moda neki drugi put, kada ja-"
Ignoriui njene proteste, i borei se da sakrije svoju zabavljenost, Dordan je stavio
prste ispod njene brade i podigao joj lice da je poljubi.
Zatvorio je oi, a Aleksandra ih je irom otvorila. Spustio je glavu. Ona se poduprla
savladana oduevljenjem. Dotaknuo joj je lagano usne. I onda je bilo gotovo.
Dordan je otvorio oi i pogledao u nju da proceni njenu reakciju. To nije bilo naivno
ushienje koje je oekivao da vidi. Aleksandrine oi bile su irom otvorene zbunjeno i
- da - razoarano!
Laknuvi joj je to nije napravila budalu od sebe kao junakinje u romanima,
Aleksandra je nabrala svoj mali nos. "Je li to sve to postoji kod ljubljenja?" pitala je
plemia iji su vatreni poljupci navodno inili da devojke preziru svoju nevinost, a
udate ene da zaborave svoje zavete.
Za trenutak, Dordan se nije pomerao; prouavao ju je polusklopljenim, sumnjivim
sivim oima. Iznenada je Aleksandra videla neto uzbudljivo i alarmantno to se
raspalilo u njegovim oima. "Ne," promrmljao je, "ima vie," a onda je rukama
okruio njene, privlaeci je tako blizu da su njene grudi umalo dotakle njegova prsa.
Njegova savest, za koju je Dordan pretpostavio da je odavno mrtva, izabrala je taj
neverovatni trenutak da se iznenada nametne posle viegodinjeg utanja. Ti zavodi
dete, Hotorne! upozorila ga je sa kiselim gnuanjem. Dordan je oklevao, vie
iznenaen neoekivanim prisustvom tog dugo zaboravljenog unutranjeg glasa od
oseaja krivice zbog njegovih postupaka. Namerno zavodi lakoverno dete radi
prihvatanja ponude zato to ne eli da se potrudi da odvoji vreme da je urazumi.

"O emu sada razmiljate?" Aleksandra je pitala oprezno.


Nekoliko izgovora mu je palo na pamet, ali podseajui se da ona prezire utive fraze,
odluio je da bude iskren. "Razmiljam o tome da inim neoprostivo delo zavoenja
deteta."
Aleksandra, kojoj je laknulo umesto da bude razoarana to je njegov poljubac nije
pogodio, osetila je smeh koji je isplivao u njoj. "Zavodite me?" ponovila je sa veselim
kikotom i odmahnula glavom, pravei od svoje kose nestani nered. "Oh, ne, moete
jednostavno da odbacite vae razmiljanje po tom osnovu. Mislim da ja moram biti
nainjena od vreg materijala nego veina ena koje padaju u nesvest zbog poljupca
i napusti ih snaga. Ja," zavrila je iskreno, "nisam uopte pogoena vaim poljupcem.
Ne," dodala je milosrdno, "mislim da je bilo jezivo, jer nije, uveravam vas. Bilo
je...sasvim lepo."
"Hvala vam," rekao je Dordan, bezizraajnog lica. "Veoma ste ljubazni."
Podvlaeci njenu ruku vrsto pod njegov lakat, okrenuo se i poveo je nekoliko koraka
u gaj.
"Gde idemo?" upitala je razgovorljivo.
"Van vidokruga kue," odgovorio je suvo, zaustavljajui se ispod grane jabuke koja je
bila u cvetu. "edni poljupci su dozvoljeni izmeu verenika u ruinjaku; meutim,
strastvenije ljubljenje mora da se uradi diskretnije, u gaju."
Aleksandra koja je bila zavarana suvoparnim tonom ovog predavanja, nije odmah
apsorbovala vanost njegovih rei. "To je neverovatno!" rekla je, smejui se prema
njemu. "Postoje pravila za apsolutno sve meu plemstvom. Da li postoje knjige sa
svim ovim zapisanim?" Ali pre nego to je on stigao da odgovori, ona je uzdahnula,
"Lju - ljubei me strastvenije? Zato?"
Dordan je bacio pogled prema ulazu u gaj, kako bi bio siguran da su sami, a onda je
okrenuo punu zavodljivu silu njegovog srebrnog pogleda i lenjo se osmehnuo devojci
koja je stajala pred njim. "To je moja sujeta," zadirkivao ju je niskim glasom. "Tako je
dirljiva ideja da ste skoro zadremali usled mog zadnjeg poljupca. Sada, hajde da
vidimo da li mogu da vas probudim."
Po drugi put u minuti, Dordanova dosadanja tiha savest bila je besna. Urlala je na
njega: Kopile, ta misli da radi?
Ali ovog puta, Dordan nije oklevao ni za trenutak.
On je ve znao tano ta radi. "A sada," rekao je, smeei joj se ohrabrujue u
ogromne plavo-zelene oi dok je podeavao njegove postupke reima, "poljubac je
stvar koja treba da bude zajednika. Ja u staviti moje ruke na vae, i na taj nain vas
pribliiti."
Zbunjena tolikom guvom oko poljupca, Aleksandra je pogledala u snane, duge prste
koji su neno zarobili njene nadlaktice, a zatim ispred u njegovu finu belu koulju, pre
nego to je konano podigla svoj zbunjen pogled u njega. "Gde idu moje ruke?"
Dordan je uutkao svoj usklik smeha, kao i sugestivan odgovor koji je automatski
izniknuo na njegovim usnama. "Gde biste vi voleli da ih stavite?" pitao je umesto
toga.
"U moje depove?" Aleksandra je predloila puna nade.
Dordan, koji se iznenada osetio vie raspoloen za srdaan smeh nego za zavoenje,

odluio je da ipak nastavi. "Poenta koju sam ja pokuavao da naznaim," objasnio je


blago, "je ta da je potpuno u redu da me dirate."
Ne elim to, ona je mislila panino.
elee, on je tiho obeao sa unutranjim osmehom, pravilno tumaei njen buntovan
izraz lica. Podiui joj bradu, zagledao se u te iroke, sjajne oi, i bolna osetljivost je
poela da se javlja u njemu - senzacija koja mu je bila toliko strana kao i glas njegove
savesti sve dok nije sreo ovu neiskvarenu, nepredvidivu, naivnu dete-enu. Oseao je,
u ovom trenutku, kao da je bio zagledan u oi anela, i dodirnuo je njen gladak obraz
sa nesvesnim potovanjem. "Imate li ideju," promrmljao je tiho, "koliko ste
oaravajui - i koliko retki?"
Rei koje je govorio, u kombinaciji sa dodirom njegovih prstiju na njenom obrazu, i
duboka, ubedljiva boja njegovog glasa, imali su zavodljiv uticaj da se Aleksandra
plaila kakav e uticaj imati njegov poljubac. Oseala je kao da je poela da se topi i
da lebdi iznutra. Nije mogla da skloni pogled od njegovih hipnotiuih sivih oiju;
nije ni htela da pokua. Ne shvatajui ta radi, podigla je drhtave vrhove prstiju do
njegove vrste vilice, dodirujui njegov obraz dok je on dodirivao njen. "Mislim,"
proaputala je bolno, "da ste prelepi."
"Aleksandra-" Tiho izgovorena re je sadrala dirljivu nenost koju ona nije ula u
njegovom glasu ranije, i uinila je da poeli da mu kae sve to joj je na srcu.
Nesvesna stimulativnog efekta milovanja njenim prstima i iskrenosti tirkiznih oiju,
nastavila je istim bolnim glasom, "Mislim da ste prelepi kao Mikelanelov David-"
"Nemoj-" on je bolno apnuo, i njegove usne su dodirnule njene poljupcem koji nije
bio uopte kao prvi. Usta su mu se nagnula nad njenim sa estokom nenou, dok se
njegova ruka sklopila oko njenog potiljka, prsti su mu milovali njenu osetljivu kou,
dok je njegova druga ruka okruila njen struk, prislanjajui je vrsto na njega.
Izgubljena u moru iste senzacije dok su njegove usne kuale i istraivale njene,
Aleksandra je skliznula rukama uz njegova vrsta prsa i obmotala ruke oko njegovog
vrata, prijanjajui uz njega, nevino i nesvesno stapajui njeno telo uz njegovu duinu.
U trenutku kada je to uinila, zavodnik je postao zaveden: elja je eksplodirala u
Dordanovom telu, a devojka u njegovom naruju je postala primamljiva ena.
Automatski, on je produbio poljubac, usta su mu se kretala sa gladnim, ubedljivim
insistiranjem uz njena, dok se Aleksandra drala vre za njega, klizei prstima kroz
uvijenu kosu iznad njegovog okovratnika, njeno celo telo se napelo nakon potresa
divljeg zadovoljstva. Ljubio ju je dugo i sporo, a onda je jezikom dodirnuo njene
drhtave usne, nagovarajui ih da se rastave, insistirajui, i kada jesu, jezik mu je
skliznuo izmeu njih, popunjavajui joj usta. Njegova ruka se pomerila napred,
kliznuvi navie prema njenim grudima.
Bilo iz straha ili elje, Aleksandra je zastenjala tiho, i taj zvuk se nekako probio kroz
njegova podstaknuta ula, ugasivi njegovu elju i povlaei ga nerado da se vrati u
stvarnost.
Dordan je sklonio ruke sa njenog uskog struka i podigao glavu, gledajui dole u
njeno opojno mlado lice, ne mogavi da poveruje u strast koju je ona neoekivano
prouzrokovala u njemu.
Vrtei joj se u glavi od ljubavi i elje, Aleksandra je osetila snanu tutnjavu njegovog

srca pod njenom rukom. Pogledavi gore u vrste senzualne usne koje su neno, a
onda estoko, istraivale njene, podigla je oi do njegovih zapanjujue sivih.
I znala je.
Neto predivno se dogodilo. Ovaj velianstveni, zgodan, komplikovan, sofisticirani
mukarac bio je njen obeani poklon od sudbine. Bio je njen da ga voli.
Hrabro ignoriui njene bolne uspomene na postupanje jednako komplikovanog,
zgodnog, sofisticiranog oca, Aleksandra je prihvatila poklon sudbine sa svom
skromnom zahvalnou njenog srca.
Nesvesna da se Dordanov razum vratio i da se izraz u njegovim oima promenio od
elje do iritacije, Aleksandra je podigla sjajne oi do njegovih. Tiho, bez naglaavanja
ili stida, ona je blago rekla, "Volim te."
Dordan je oekivao tako neto od momenta kada je podigla oi do njegovih.
"Hvala," rekao je, pokuavajui da prihvati njenu izjavu iskljuivo kao nonalantan
kompliment a ne kao priznanje da to nije eleo da uje. Mentalno je odmahnuo
glavom na to kako je neverovatno, razoruavajue romantina ona bila. I tako naivna.
Ono to ona osea, znao je, bila je elja. Nita vie. Ne postoji takva stvar kao to je
ljubav - postoje samo razliiti stepeni elje, koje romantine ene i glupi mukarci
nazivaju 'ljubav'.
Znao je da bi trebao da okona njenu opinjenost njime odmah govorei joj otvoreno
da se njegova oseanja ne poklapaju sa njenim i, tavie, da on nije eleo da ona to
osea prema njemu. To je bilo ono to je on eleo da uradi. Meutim, njegova savest,
koja je iznenada pravila prokletu smetnju nakon decenije tiine, ne bi ga pustila da je
rani. ak i on, bezoseajan i cinian i nestrpljiv sa ovim glupostima koje je oseao,
nije bio bezoseajan dovoljno, ili dovoljno cinian da namerno povredi dete koje ga je
gledalo sa oboavanjem teneta.
Toliko ga je podseala na tene da je reagovao automatski i, poseui, doveo je u red
njenu gustu, svilenkastu kosu. Sa ozbiljnim osmehom, rekao je, "Pokvariete me
tolikim laskanjem," a onda je pogledao ka kui, nestrpljiv da se vrati svom poslu.
"Moram da zavrim pregledavanje rauna moje bake popodne i veeras," rekao je
naglo. "Videu te ujutru."
Aleksandra je klimnula glavom i gledala ga dok je odlazio iz gaja. Ujutru, ona e biti
njegova ena. On nije reagovao na sve kao to se ona nadala da hoe, kada mu je
rekla da ga voli, ali nije bilo vano. Ne tada. Tada je imala dovoljno ljubavi koja je
pucala u njenom srcu da je podri.
"Aleks?" Meri Elen je pohrlila u gaj, njeno lice je oivelo uz nestrpljivu radoznalost.
"Gledala sam s' prozora. Bili ste ovde tako dugo. Da li te je poljubio?"
Aleksandra se spustila na belu, ukraenu gvozdenu klupu ispod ljive i zakikotala se
na strastveni izraz lica njene prijateljice. "Da." Meri Elen je nestrpljivo sela pored nje.
"I da li si mu rekla da ga voli?"
"Da."
"ta je on uradio?" ona je radosno zahtevala. "ta je rekao?"
Aleksandra joj je uputila alostan osmeh. "Rekao je 'hvala'."
Svetlost vatre plesala joj je u srcu, proterujui hladnou prolene noi i bacajui senke

koje su poskakivale i etale po zidovima kao duhovi jesenjeg festivala. Poduprta


gomilom jastuka na ogromnom krevetu, Aleksandra je posmatrala zabavu, njen izraz
lica bio je zamiljen. Sutra je bio njen dan venanja.
Privlaei kolena gore, obmotala je ruke oko njenih nogu, zurei u vatru. Uprkos
njenom uzbudljivom otkriu da je bila zaljubljena u svog budueg supruga, nije bila
toliko glupa da misli da ga je razumela, niti je bila toliko naivna da veruje da zna kako
da ga usrei.
Bila je sigurna samo u dve stvari: elela je da ga uini srenim i nekako, na neki
nain, ona e otkriti nain da to uradi. Strana teina te odgovornosti pritiskala joj je
um, i iskreno je elela da ima bolju predstavu o tome ta se podrazumevalo pod
enom plemia.
Njeno poznavanje braka bilo je ogranieno i nije bilo od velike pomoi. Njen otac je
bio kao armantan, elegantan, eljno oekivani stranac koji je, kada bi se udostojio da
ih poseti, bio doekan sa nestrpljivim oboavanjem njegove supruge i erke.
Podiui bradu na kolena, Aleksandra se setila sa munim bolom kako bi ona i njena
majka napravile pometnju kako bi on to due ostao, sluajui njegove rei i pratei
ga okolo, eljne da mu udovolje kao da je Bog a one njegove voljne vernice.
Ponienje je prolazilo kroz nju kad je zamislila kako su dosadne i provincijske i
lakoverne ona i njena majka sigurno izgledale njemu. Kako se on sigurno smejao
njihovom eljnom oboavanju!
Sa hrabrom odlunou, Aleksandra je prebacila svoje misli na sopstveni brak. Bila je
sasvim sigurna da vojvoda ne bi voleo da bude tretiran od svoje ene sa ekstremnim
potovanjem koje je njena majka pokazivala njenom ocu. Njegova Milost je izgleda
uivao kada je ona govorila ono to misli, ak i kada bi rekla neto neuveno.
Ponekad, mogla je da ga natera da se smeje naglas. Ali kako da se ponaa u narednih
etrdeset godina sa njim?
Jedini drugi brakovi kojima je svedoila iz prve ruke bili su brakovi seljaka, a u tim
brakovima ena je kuvala i istila i ila za svog mua. Zamisao da radi takve stvari za
vojvodu ispunila ju je tihom enjom, ak i kada je znala da je ta ideja bila ista
budalasta sentimentalnost. Ova kua je vrvela od slugu koji su predvideli potrebe
ukuana unapred i preduzimali korake da bi bili sigurni da e njihova svaka elja biti
sprovedena i pre nego to je pomisle.
Sa ujnim uzdahom, Aleksandra je prihvatila injenicu da Vojvoda od Hotorna nije
nju trebao da bi brinula o njegovim potrebama na nain na koji su obine seoske ene
to inile za svoje mueve. ak i tako, ona nije mogla da sprei prizivanje divne vizije
sebe, kako sedi preko puta njega u stolici pred vatrom, dok njeni prsti okretno dodaju
avove na jednoj od njegovih sneno belih koulja. enjivo, zamislila je pogled
zahvalnosti i zadovoljstva na njegovom grubom lepom licu dok je gleda kako mu krpi
koulju. Kako bi zahvalan on bio...
Priguen smeh joj je pobegao dok je preispitivala svoj potpuni nedostatak talenta sa
iglom. Ako ne bi ubola prst i iskrvarila po koulji, ona bi sigurno zaila otvor za rukav
ili neto podjednako katastrofalno. Slika udobnog branog blaenstva je izbledela i
njen izraz je postao odluniji.
Svaki instinkt koji je posedovala govorio joj je da je vojvoda bio veoma sloen

mukarac, i ona je mrzela svoje mladalako neiskustvo. S' druge strane, ona nije bila
glupa, uprkos injenici da je Njegova Milost izgledao kao da je smatra zabavnim
detetom. Kada treba, ona bi mogla da iskoristi bogatstvo zdravog razuma i
praktinosti. Zar nije uspela da dri njeno domainstvo na okupu jo od kada je imala
etrnaest?
Sada je imala novi izazov pred sobom. Trebala je da napravi sebe pogodnom da bi
bila ena Vojvode od Hotorna. Njegova baka je ve imala, u poslednjih nekoliko dana,
stotinu kritikih primedbi o Aleksandrinim manirima i ponaanju, i mada je Aleks
imala prezir nad onim to joj se inilo kao preterano insistiranje na povrnim stvarima
ponaanja i konvencija, ona je tajno nameravala da naui sve to je bilo potrebno da
zna. elela je da bude sigurna da se njen mu nikada nee stideti nje.
Moj mu, Aleksandra je mislila dok se nametala na jastuke. Taj ogroman, zgodan,
elegantan aristokrat je trebao da joj bude mu...

Osmo poglavlje
Izleavajui se u velikoj stolici sledeeg jutra, Antoni je prouavao njegovog roaka
sa kombinacijom divljenja i neverice. "Havk," zakikotao se, "kunem se Bogom, sve
to svi govore o tebi je istina - nema ni jedan nerv u celom telu. Ovo je tvoj dan
venanja, a ja sam vie nervozan zbog toga nego ti."
Delimino obuen u nabranu belu koulju, crne pantalone, i srebrni prsluk od brokata,
Dordan je istovremeno obavljao kampanjski sastanak sa upravnikom imanja njegove
bake i koraao napred nazad spavaom sobom, gledajui u izvetaj o jednom od
njegovih poslovnih poduhvata. Jedan korak iza njega, njegov namueni sobar ga je
uporno pratio, glaajui siune nabore njegove tesno pripijene koulje i etkao
mikroskopske estice lana sa nogavica njegovih pantalona.
"Budi miran, Dordane," Toni je rekao, smeei se simpatino sobaru. "Jadni Metison
e pasti mrtav u njegovom iscrpljujuem putovanju."
"Hm?" Dordan je zastao i upitno pogledao u Tonija, a odluan sobar je iskoristio
priliku, zgrabio izuzetno saivenu crnu jaknu, i drao je tako da Dordan nije imao
drugog izbora osim da gurne ruke u rukave.
"Da li moe da mi kae kako moe da bude tako prokleto nonalantan oko svog
braka? Svestan si da e se oeniti za petnaest minuta, zar ne?"
Otpustivi uprvnika imanja klimanjem glavom, Dordan je poloio sa strane izvetaj
koji je itao, i konano slegnuo ramenima u jaknu koju je Metison jo uvek drao, a
onda se okrenuo prema ogledalu i proao rukama preko vilice da proveri da li je dobro
obrijan. "Ne mislim o tome kao o braku," rekao je suvo. "Mislim o tome kao o
usvajanju deteta."
Antoni se osmehnuo na alu i Dordan je nastavio ozbiljnije, "Aleksandra nee
postavljati nikakva pitanja o mom ivotu, niti e moj brak sa njom zahtevati nekakve
stvarne promene. Nakon zaustavljanja u Londonu da vidim Elisu, odveu Aleksandru
do Portsmauta i ploviemo obalom da vidim kako nov putniki brod koji smo

dizajnirali radi, a onda u da je odbacim do moje kue u Devonu. Sviae joj se


Devon. Kua tamo nije toliko velika da je u potpunosti preplavi. Naravno, vraau se
tamo da je vidim s' vremena na vreme."
"Naravno," Antoni je rekao suvo.
Bez da se potrudi da odgovori na to, Dordan je pokupio izvetaj koji je itao i
nastavio da ga skenira.
"Tvojoj divnoj balerini se to nee svideti, Havk," Toni je uloio nakon nekoliko
minuta.
"Ona e biti razumna," rekao je Dordan odsutno.
"Tako!" vojvotkinja je rekla napeto, ulazei u sobu nosei elegantnu braon satensku
haljinu ukraenu krem ipkom. "Zaista namerava da nastavi sa ovim ruglom od
braka. Ti zapravo namerava da pokua da uvede tu seljaku devojku u drutvo kao
mladu damu koja ima poreklo i kulturu."
"Naprotiv," rekao je Dordan utivo. "Nameravam da je ostavim u Devonu i ostavim
taj poslednji deo vama. Nema urbe, meutim. Uzmite godinu ili dve da je nauite
ono to treba da zna kako bi zauzela njeno mesto kao vojvotkinja."
"Ne bih mogla da ostvarim taj podvig ni za deceniju," njegova baka je odbrusila.
Do tada, on je tolerisao njene primedbe bez pakosti, ali ta opaska ga je izgleda
gurnula predaleko, i njegov glas je preuzeo otrinu koja je bila namenjena slugama i
ostalima slinim njima. "Kako teko moe biti da nauite jednu inteligentnu devojku
da se ponaa kao bljutava, beskorisna glupaa!"
Neukrotiva starica je odrala njeno kameno dostojanstvo, ali je prouavala elian
izraz lica njenog unuka sa neim nalik na iznenaenje. "Tako vidi ene svoje klase,
onda? Bljutave i beskorisne?"
"Ne," Dordan je rekao kratko. "Tako ih vidim kada su Aleksandrinih godina. Kasnije,
one postaju jo manje privlanije."
Kao tvoja majka, pomislila je ona.
Kao moja majka, pomislio je on.
"To nije tano za sve ene."
"Ne," Dordan se sloio bez ubeivanja ili interesovanja. "Verovatno ne."
minkanje i oblaenje za venanje uzeli su Aleksandri i dvema slukinjama tri sata.
Venanje je trajalo manje od deset minuta.
Sat kasnije, samosvesno drei kristalnu au sa penuavim zlatnim ampanjcem u
njenim rukama, Aleksandra je stajala sama sa mladoenjom u centru ogromnog
plavo-zlatnog salona, dok je Dordan ulivao ampanjac za sebe.
Uprkos njenom opredeljenju da ga ignorie, njeno venanje je imalo upeatljivu auru
nestvarnosti, napetosti. Njena majka i ujak Monti su prisustvovali i bili jedva
tolerisani od strane vojvode i njegove bake, iako se ujka Monti ponaao veoma lepo i
oprezno se uzdrao od posmatranja stranjica bilo koje ene u sobi, ak i
vojvotkinjine. Lord Antoni Taunsend i Meri Elen su takoe bili ovde, ali sada su svi
ve bili na putu kui.
Okruena zaguljivom elegancijom pozlaenog salona i obuena u neverovatnu
venanicu Dordanove majke boje slonavae od satena ukraenu biserima, Aleks se

sada oseala vie kao uljez nego kada je tek dola u Rouzmejd. Oseaj da je bila
prestupnik, koji je napao svet gde ona nije bila nita vie dobrodola od njenih roaka,
ju je skoro uguio.
Bilo je udno da se oseala toliko nesigurno i nelagodno sada, Aleksandra je
razmiljala, jer je nosila haljinu slavniju od bilo koje koju je ikada zamiljala, i
izgledala daleko lepe nego to je ikad verovala da e moi. Kreda, vojvotkinjina
krojaica, je lino nadzirala Aleksandrinu toaletu ovog jutra. Pod njenim strogim
sluenjem, Aleksandrine buntovne lokne su bile ietkane dok nisu zablistale, a zatim
spletene u krunu dok su sa strane bile privrene prelepim parom eljia od bisera
koji su se slagali sa biserima na njenim malim uima.
Aleksandra je pogledala svoj odraz u ogledalu u prirodnoj veliini u njenoj sobi i
lino bila presrena. ak i Kreda koja je stajala pozadi je objavila da je izgledala
'zaista veoma dobro, uzimajui sve u obzir-' Ali Dordan nije rekao nita o njenom
izgledu. On joj se ohrabrujue nasmeio kada je ujka Monti stavio njenu ruku u
njegovu, i to je bilo dovoljno da je odri satima od kada se ceremonija zavrila. Sada,
meutim, oni su bili sami zajedno kao mu i ena po prvi put, i jedini zvuk je poticao
od slugu koji su iznosili njihove teke kofere niz stepenice i napolje do koije za
putovanje, gde su trebali da ih utovare za svadbeno putovanje.
Nesigurna ta da radi sa ampanjcem, Aleksandra je izabrala put manjeg otpora i
popila jedan deo, a onda ga spustila na raskono isklesani pozlaeni sto.
Kada se okrenula, Dordan ju je prouavao kao da je vidi prvi put. Ni jednom za celo
jutro on nije komentarisao njen izgled, ali sada, dok se njegov pogled pomerao od
vrha njene sjajne kose do ruba njene blistave satenske haljine, osetila jr da e je on
konano prokomentarisati, i zadrala je dah sa iekivanjem.
"Vii ste nego to sam prvobitno mislio."
Neoekivano zapaanje, upotpunjeno sa njegovim istinski zbunjenim izrazom lica,
iscedilo je iznenadni smeh iz Aleksandre. "Ne mislim da sam porasla nekoliko
centimetara vie u poslednjoj nedelji."
On se odsutno nasmejao na njenu dosetku i nastavio zamiljeno, "U poetku, zamenio
sam vas za deaka, jer ste bili mali kao deak."
Odluivi da ubrizga vedrinu u njihov odnos u svakoj moguoj prilici od danas pa
nadalje, Aleksandra je rekla u ali, "Ja nisam, meutim, deak."
Uprkos njegovoj nameri da je tretira bezlino nakon jueranjeg poljupca, Dordan
nije mogao protiv njenog sunanog, krasnog osmeha. On je ak rasterao sumornost
brane ceremonije iz njegovog srca. "Niste deak," sloio se, uzvraajui joj osmeh.
"Niti ste mlada devojka. Ali ipak, niste ni ena."
"Izgleda da sam u nezgodnom dobu, zar ne?" sloila se, njene oi su se ozarile uz
blago ismevanje njegove opsesije njenim godinama.
"Oigledno," zakikotao se. "Kako vi opisujete mladu damu koja jo nema
osamnaest?"
"Ja imam ve osamnaest," Aleksandra je rekla ozbiljno. "Danas je moj roendan."
"Nisam imao pojma da vam je danas roendan," rekao je, zaista se izvinjavajui.
"Kupiu vam poklon na naem putovanju. ta devojke vaih godina vole?"
"Mi ne volimo da nas stalno podseaju na nau ekstremnu mladost," Aleksandra je

rekla olako, ali sa smislenim pogledom.


Dordanov otar uzvik smeha je odjeknuo irom salona. "Boe, imate zaista bistar um.
Neverovatno za jednu tako mla - tako lepu," ispravio se brzo. "Izvinjavam se jo
jednom - za zadirkivanje zbog vaih godina i za zaboravljanje poklona."
"Veoma se bojim da, svialo se to vama ili ne, vi ste bili moj roendanski poklon."
"Kakav nain izraavanja," zakikotao se.
Aleksandra je pogledala na sat, ostalo je manje od pola sata pre nego to je Dordan
rekao da eli da se ukrca na njihov brod. "Bolje da odem gore i promenim haljinu,"
rekla je.
"Gde je moja baka otila?" upitao ju je kada je krenula da ga ostavi.
"Verujem da je u svom krevetu, iznurena od tuge zbog vaeg nesrenog braka,"
Aleksandra je rekla sa hromim pokuajem humora. Ozbiljnije, onda je dodala, "Da li
e ona biti u redu, ta mislite?"
"Bilo bi potrebno vie od naeg braka da je poalje na kau i da ona trai miriljave
soli," Dordan je rekao sa onim to je zvualo vie kao naklonost i divljenje. "Moja
baka bi mogla da se sretne sa samim Napoleonom i izae iz toga kao pobednik. Kada
je bila preko sa njim, on ju je podravao i molio da mu oprosti za njegovo loe
ponaanje u ratu sa nama. Mala stvar kao moj 'nesreni brak' nee je oslabiti, verujte
mi. A sada kada nosite moje prezime, ona e odrati svakog ivog ko se usudi da vas
klevee."
Pola sata kasnije, odevena u kostim za putovanje boje vinje koji je krojaica
dizajnirala za nju, Aleksandra se popela u sjajnu lakiranu crnu koiju sa Dordanovim
vojvodskim grbom ukraenim u srebrnoj boji na vratima, i naslonila se na
neverovatno luksuzno sivo sedite od somota. Koija je sklonio stepenice i zatvorio
vrata, i sa jedva nekim oseajem kretanja, koija za putovanje je klizila niz dug put
iza etiri epurea konja, praena sa est pratioca u livreji.
Aleksandra je bacila pogled na nju, divei se tekim srebrnim rukama na vratima i
kristalno-srebrnim lampama. U luksuzu neoekivano udobne prostrane koije, ona je
pokuala da poveruje da je bila zaista udata, da je stvarno odlazila na svadbeno
putovanje. Preko puta nje, Dordan je pruio noge napred, prekrstio ih na glenjevima,
i zurio kroz prozor, utei u udobnoj tiini.
On se presvukao za put, i Aleks se tiho divila nainu na koji su njegove tesno
pripijene keks pantalone i sjajne smee izme istakle njegove duge, miiave noge.
Njegova krem koulja je bila otvorena na vratu, prikazujui nagovetaj preplanulog
grla, a njegova jakna boje kafe je prijanjala niz njegova mona ramena dajui im jo
veu prednost. Izgovorila je tihu molitvu da jednog dana on moda nae nju tako
ugodnom za gledanje kao to je ona nala njega, pa je onda odluila da bi neki oblik
prijatnog razgovora moda bio u redu.
"Venanica vae majke je bila prelepa," uputila mu je blago. "Bila sam zabrinuta da je
ne otetim, ali nita se nije dogodilo."
On je naglo pogledao u njenom pravcu. "Niste morali da brinete," rekao je suvo.
"Siguran sam da ste daleko dostojniji tog simbola edne istoe nego to je bila moja
majka kada ju je nosila."

"Oh," Aleksandra je rekla, svesna da ju je on upravo pohvalio, mada u kontekstu


datog komplimenta, 'hvala' bi izgledalo vrlo neprikladno.
Kada nije pokuao da razgovara sa njom i dalje, Aleksandra je osetila da se on bori sa
nekom vrstom ozbiljnog problema, valjajui pejza je prolazio prozorom.
U tri sata po podne, oni su se konano zaustavili na veeru u velikoj, udaljenoj krmi
pokrivenoj brljanom koji je smekao spoljanje cigle i urednom, belom ogradom oko
ogromnog dvorita.
Jedan od pratioca je oigledno bio unapred poslat, jer su ih krmar i njegova ena
pozdravili a potom ih odmah uveli kroz zajednike prostorije, u udoban privatan
trpezarijski salon gde je raskoan obrok u pokrivenim tacnama ve bio postavljen.
"Bili ste gladni," njen suprug je primetio kasnije, kada je poloila viljuku i no i
uzdahnula sa olakanjem.
"Izgladnela," Aleksandra se sloila. "Moj stomak jo uvek nije navikao na gradske
sate kojih se drite u Rouzmejdu. Kada vi jedete veeru u deset sati, ja sam normalno
u krevetu."
''Zaustaviemo se sledee noi oko osam sati, tako da neete morati da ekate toliko
dugo za va sledei obrok," on je rekao uljudno.
Kada je izgledao kao da eli da se zadri ispijajui vino, Aleksandra je pitala, "Da li bi
vam mnogo smetalo ako bih vas ekala napolje? Volela bih da proetam malo pre
nego to ponovo uemo u koiju."
"Dobro. Pridruiu vam se u roku od nekoliko minuta."
Aleksandra je tumarala napolju, uivajui u zalasku sunca, pod budnim okom
Dordanovog koijaa. Jo dve koije su pristigle u krmu, obe lepe i sjajne, ali ni
blizu tako velianstvene kao divna putujua koija njenog supruga sa srebrnim grbom
i sjajnom srebrnom opremom na konjima, i nekoliko trenutaka Aleksandra je
jednostavno gledala, uivajui u prizoru.
Dordanovi konji su se propeli kada je Aleksandra primetila mladog deaka koji je
uao blizu ugla ograde, oigledno govorei zemlji. Radoznala, ona je odlutala preko,
a onda se nasmeila kada je videla da je on razgovarao sa okotom veselih, dugodlakih
tenaca.
"Kako su slatki!" uzviknula je. Glave tenaca i njihove noge su bile bele, a njihov
zadnji deo braon.
"Da l' bi kupili 'ednog?" deak je rekao nestrpljivo. "Mogu te pustim da 'zabere
jednog za malu cenu. Oni su istokrvni."
"Koje su vrste?" Aleksandra je upitala, smejui se oduevljeno kada se najmanja lopta
belo-braon dlake odvojila od ostalih, penjui se uz nju, i privrstila svoje male zube
na rub njene suknje, povlaei ga da se igra.
"Fini engleski ovarski psi," deak je odgovorio, dok se Aleksandra savila dole da
odvoji tene od njenih skuta. "Vrlo pametno, oni e kotati."
U trenutku kada su njene ruke dodirnule debelo, svilenkasto krzno, Aleksandra je bila
oarana. Davno ona je imala ovarskog psa, ali nakon to je njen otac umro, hrana je
bila suvie dragocena da se troi na bilo koju ivotinju koja nije zaradila svoje
izdravanje, i ona je dala kotskog ovara Meri Eleninom bratu. Zahvativi tene, ona
ga je drala u visini oiju dok su njegove iune noge mlatile vazduhom i mali roze

jezik nestrpljivo lizao njenu ruku. Ona je jo uvek drala tene, diskutujui o njegovoj
vrednosti sa entuzijastinim vlasnikom kada je njen suprug doao iza nje i rekao,
"Vreme je da se krene."
Aleksandra nikada nije pomislila da pita svog novog supruga da joj dopusti da ima
tene, ali nesvesna alost je bila u velikim oima i meki osmeh kada se okrenula
prema njemu. "Imala sam kotskog ovara jednom, pre mnogo vremena."
"Jeste li?" upitao je on uzdrano.
Aleksandra je klimnula glavnom, spustila tene na zemlju, potapala ga, i nasmeila
se deaku. "Sreno pronalaenje domova za njih," rekla je.
Nije prela ni tri koraka pre nego to je osetila trzaj na zadnjem rubu njene suknje.
Okrenula se, i tene koje je drala joj je pustilo suknju i selo, njegov roze jezik bio je
isplaen, a izraz lica mu je bio proaran kominim oboavanjem.
"Ona me voli," Aleksandra je objasnila bespomono, smejui se. Savijajui se dole,
okrenula je tene natrag ka ostalima i potapala ga po leima, terajui ga da se vrati
deaku. tene je tvrdoglavo odbilo da popusti. Ostavivi je bez drugog izbora,
Aleksandra je uputila ljubazan, izvinjavajui osmeh maloj lopti krzna, a onda
okrenula lea, i dozvolila Dordanu da je isprati do koije.
Posle pauze za izdavanje uputstava njegovom vozau, on se popeo i seo pored nje.
Nekoliko minuta kasnije su krenuli.
"Ova deonica puta mora da je mnogo manje ravna nego to je bila na severu,"
napomenula je pomalo nervozno sat vremena kasnije kada se teka putujua koija
opet zanjihala naglo, zanela na levo, a onda se ispravila i nastavila dalje.
Sedei preko puta nje sa rukama hladnokrvno savijenim preko grudi i ispruenim
nogama, Dordan je rekao, "Nije."
"Zato se onda koija tetura i klati ovako?" upitala je nekoliko minuta kasnije kada se
to ponovo dogodilo. Pre nego to je Dordan mogao da odgovori, ona je ula njihovog
koijaa kako vie 'stoj' zaprezi i staje na stranu puta.
Aleksandra je virila kroz prozor u umu pored puta. Trenutak kasnije vrata koije su
se otvorila i uznemireno, izvinjavajue koijaevo lice se pojavilo. "Vaa Milosti," on
je rekao skrueno, "Ne mogu da rukujem konjima i da drim pod kontrolom ovu
mainu sa neprekidnim kretanjem u isto vreme. Malo je falilo da sletimo u jarak."
'Maina sa neprekidnim kretanjem', koju je on drao u pregibu njegove desne ruke,
bila je lopta belo-braon krzna koja se vrpoljila.
Dordan je uzdahnuo i klimnuo glavom. "Vrlo dobro, Grime, stavi ivotinju ovde. Ne,
odnesi ga u etnju prvo."
"Ja u to uiniti," Aleksandra se javila dobrovoljno, i Dordan je siao iz koije,
takoe, etajui sa njom kroz malu istinu u umi pored puta. Okreui se, Aleksandra
je podigla sjajne oi do zabavljenih sivih oiju njenog supruga. "Misim da mora da ste
jedan od najljubaznijih mukaraca," proaputala je.
"Srean roendan," rekao je sa strpljivim uzdahom.
"Hvala vam - mnogo," rekla je, srce joj se napunilo sa zahvalnou zato to je bilo
sasvim jasno da je on imao loe miljenje o poklonu koji je ona elela toliko. "tene
nee biti mnogo problematino, videete."
Dordan je usmerio sumnjiv pogled prema tenetu, koje je sada njukalo svaki pedalj

tla koje je moglo da stavi pod nos, njegov kratak rep je mahao uzbueno. Naglo je
uzelo granicu i poelo da je kida.
"Deak mi je rekao da je veoma pametna."
"Meanci esto jesu."
"Oh, ali ona nije meanac," Aleksandra je rekla, savijajui se dole da ubere neki od
ruiastih divljih cvetova pod njenim nogama. "Ona je Engleski ovar."
"ta!" Dordan je zahtevao, kao gromom pogoen.
"Engleski ovar," Aleksandra je objasnila, mislei da njegovo iznenaenje iz
nedostatka znanja o rasi. "Oni su vrlo pametni i ne rastu veoma veliki." Dok je zurio u
nju kao da je potpuno izgubila razum, Aleksandra je dodala, "Taj fini mladi deak mi
je rekao sve to o njoj."
"Taj fini, mladi iskreni deak?" Dordan je pitao podrugljivo. "Isti onaj koji vam je
rekao da je ovo ista rasa?"
"Da, naravno," rekla je Aleksandra, naginjajui glavu na stranu i pitajui se o
njegovom tonu. "Taj isti."
"Onda hajde da se nadamo da je lagao i o njegovom pedigreu."
"Da li me je on lagao?"
"Kroz zube," Dordan je tvrdio smrknuto. "Ako je taj pas Engleski ovar, bie
veliine malog ponija sa apama veliine tanjira. Nadajmo se da mu je otac bio
zapravo mali terijer."
Izgledao je tako zgaeno da se Aleksandra brzo okrenula da sakrije osmeh i kleknula
da pokupi tene.
Suknja njenog kostima za putovanje boje vinje stvorila je blistav spektar boja preko
tepiha mahovina-zelene trave kada je kleknula dole, zahvativi nemirno tene u
naruju, drei ruiasto divlje cvee koje je ubrala u rukama. Dordan je pogledao
dete-enu koju je oenio, gledajui povetarac kako joj zadirkuje kosu, duvajui
mahagoni lokne preko njenog obraza boje albastera dok je kleala u istini, drei
tene u naruju i cvee u rukama.
arena suneva svetlost filtrirana kroz drvee iznad, okruila ju je oreolom svetlosti.
"Izgledate kao Gejsnborov portret," rekao je meko.
Hipnotisana hrapavim zvukom njegovog glasa i udnim, skoro smernim intenzitetom
u njegovim sivim oima, Aleksandra je polako ustala.
"Nisam vrlo lepa."
"Zar niste?" Bilo je osmeha u njegovom glasu.
"Volela bih da jesam, ali bojim se da u biti veoma obina."
Spori, oklevajui osmeh se trznuo na njegovim ulnim usnama i on je polako
odmahnuo glavom. "Ne postoji nita 'obino' u vama, Aleksandra," Dordan je
ponovio. Njegova odluka da se dri dalje od nje, sve dok ne bude par godina starija i
sposobnija da igra igru romantike po njegovim pravilima, bila je iznenada nadjaana
izraenom potrebom da oseti one meke usne ispod njegovih. Samo jo jednom.
Dok je polako hodao, hotimice prema njoj, Aleksandrino srce je zakucalo u
oekivanju poljupca koji je osetila da e joj dati. Ve, ona je uila ta to znai kada se
njegove oi pretvore u tople a njegov glas postane nizak i hrapav.
Stavljajui njeno lice izmeu njegovih dlanova, Dordan je provukao prste kroz njene

tamne lokne. Obrazi su joj bili kao saten, a kosa joj je bila zgnjeena svila u njegovim
rukama kada joj je podigao glavu. Uz beskrajnu nenost, uzeo je njene usne, govorei
sebi da je bio od hiljadu vrsta ludaka za ono to je radio, ali kada su njene usne
omekale i odgovorile na poljubac, on je ignorisao upozorenje. Nameravajui da
produbi poljubac, krenuo je da stavlja ruke oko nje, ali je tene koje je drala pustilo
otar, ogoreni lave protesta i on se naglo povukao.
Aleksandra je jo uvek pokuavala da potisne svoje razoarenje zbog njegovog
skraenog poljupca kada je ula u koiju.
Dordan je, meutim, u velikoj meri oseao olakanje to jedan poljubac nije doveo
do drugog, to bi zauzvrat nesumnjivo dovelo do jo jedne izjave ljubavi od
romantine devojke koju je oenio. Nije mislio da bi 'hvala' zadovoljilo nju kao
odgovor po drugi put, i nije eleo da je uniti utanjem ili da je slomi predavanjem.
ekae godinu ili dve da je odvede u krevet, odluio je vrsto - saekae dok ne bude
u drutvu i bude vie realnija u njenim oekivanjima za njihov brak.
Doneta odluka i ojaana njegovim iskustvom u umi, izuzeno je osvetlila njegovo
raspoloenje. "Da li ste razmiljali o imenu za njega?" on je upitao kada je koija
ponovo krenula glatko napred.
On je posmatrao tene, koje je uurbano njukalo po podu, sreno istraujui svoju
novu okolinu.
Aleksandra je pogledala s' ljubavlju meku belu krznenu loptu. "ta mislite o
Baterkap?"
On je prevrnuo oima u mukom gnuanju.
"Dejzi?"
"Mora da se alite."
"Petunija?"
Njegove oi su blistale od smeha. "Nee moi da dri glavu uspravno pred drugim
psima."
Aleksandra je zurila tupo u njega. "Deak mi je rekao da je ono 'ona'."
"On definitivno nije."
Ne elei da veruje da je bila potpuno prevarena od strane pukog deteta, Aleksandra je
eznula da podigne tene i vidi sama, ali nije bila dovoljno hrabra da to uini. "Sasvim
ste sigurni?"
"Apsolutno."
"Ne!" rekla je otro kada je tene privrstilo male zube za rub njene suknje i poelo da
vue. Njegov jedini odgovor je bio da povue nasilnije.
"Prestani!" zapovedio je vojvoda niskim, prodornim glasom. Odmah osetivi glas
autoriteta, tene je pustilo, povilo rep, i odmah se sklupalo uz Dordanovu nogu,
postavljajui glavu na jednu od jarko poliranih braon izama. Ova nepoeljna
predstava naklonosti izazvala je kod Dordana odsjaj takvog strahovitog gaenja da je
Aleksandra morala da se nasmeje. "Zar ne volite ivotinje, moj gospodaru?" upitala je,
gutajui novi napad kikota.
"Ne nenauene, nedisciplinovane," rekao je, ali ak ni on nije mogao protiv zarazne
veselosti njenog muzikalnog smeha.
"Nazvau ga Henri," Aleksandra je proglasila odjednom.

"Zato?"
"Zato to ako e da bude velika dlakava zver, liie na Henrija VIII."
"Istina," Dordan je rekao, kikoui se, njegovo raspoloenje se popravljalo svakim
trenutkom u njenom veselom drutvu.
Ostatak putovanja su proveli priajui o svemu i svaemu. Aleksandra je otkrila na
njeno zadovoljstvo da je njen novi suprug izuzetno dobro itao, da je bio inteligentan,
i duboko ukljuen u upravljanje njegovim ogromnim imanjima, kao i da je imao
mnotvo poslovnih interesa koji su bili potpuno izvan njenih shvatanja. Iz toga, ona je
sabrala da je on bio ovek koji je preuzimao ne sebe odgovornosti sasvim bez napora,
i dobro. Bila je, u stvari, na dobrom putu da razvije ekstremni sluaj oboavanja
heroja.
Sa njegove strane, Dordan je potvrdio ono to je ve pretpostavio o Aleksandri - ona
je bila osetljiva, inteligentna, i duhovita. Takoe je otkrio da je ona bila jo
beznadeno naivnija o voenju ljubavi nego to bi on mogao da zamisli da je mogue.
Dokaz toga je doao kasnije, kada su zavrili izuzetno zadovoljavajui obrok u krmi
gde su trebali da provedu no. Due Dordanovo uivanje u njegovom portu, uinilo
je Aleksandru nervoznijom i preokupiranom. Na kraju, ona je skoila sa stolice i
poela briljivo ravnjanje nabora na njenoj haljini, a onda je napravila veliku
predstavu okretanjem okolo i prouavanjem savrenog zajednikog malog hrastovog
stola.
"Odlina izrada, zar ne?"
"Ne ba."
Gotovo oajniki, Aleksandra je nastavila, "Kada gledam komad nametaja, uvek se
zapitam o oveku koji ga je pravio - znate, da li je bio nizak ili visok, namrgoen ili
prijatan...stvari kao te."
"Stvarno?" on je upitao utivo.
"Da, naravno. Zar vi ne?"
"Ne."
Leima i dalje okrenuta njemu, Aleksandra je rekla obazrivo, "Mislim da u otii po
Henrija i odvesti ga u etnju."
"Aleksandra." Re, izgovorena sa mirnim, tonom bez gluposti, zustavila ju je u hodu,
i ona se okrenula.
"Da?"
"Ne trebate sebi da prourokujete groznicu zbog munog straha. Nisam nameravao da
spavam sa vama veeras."
Aleksandra, ija je jedina briga bila potreba da iskoristi sve pogodnosti krme,
pogledala ga je iznenaeno i bezbrino. "Nikada nisam ni mislila da jeste. Zato bi
eleli da spavate u mojoj sobi kada je ova krma tako velika, i moete da priutite
sobu za sebe?"
Ovaj put je bio Dordanov red da je pogleda tupo. "Molim?" izgovorio je, ne mogavi
da veruje svojim uima.
"To ne znai da vi niste dobrodoli da podelite moju sobu," dopunila je srdano, "ali
zato biste to eleli da uradite, ne mogu da zamislim. Sara - naa stara domaica - je
uvek govorila da sam ja mlatila kao riba bez vode nou, i sigurna sam da bi vam bilo

veoma neudobno. Da li bi vam strano smetalo ako odem gore sada?"


Na trenutak Dordan je samo zurio u nju, njegova vinska aa je zastala na pola puta
do njegovih usana, a onda je odmahnuo glavom kao da pokuava da se razbistri.
"Naravno da ne," rekao je udnim, priguenim glasom. "Samo napred."

Deveto poglavlje
Dordan je viknuo njegovom koijau da se zaustavi na sledeoj istini pored puta, i
Aleksandra je uzdahula sa olakanjem. Putovali su brzoim tempom od ruka, i ona je
eznula da proeta i protegne telo. Njen suprug, meutim, izgledao je savreno
udobno i oputeno unutar koije - verovatno, zakljuila je, zato to je njegova odea
bila daleko vie razumnija od njene.
Odeven u blago obojene pantalone, sjajne braon izme, i iroku koulju u seljakom
stilu otvorenu na vratu, Dordan je bio mnogo pogodnije obuen za putovanje od nje.
Ona je, s' druge strane, nosila tri podsuknje ispod iroke suknje svetlo utog kosima
za putovanje i belu svilenu koulju ispod usko pripijenog utog prsuka koji je bio
ukraen tamno plavim trakama. al od utih, plavih i belih pruga bio joj je vezan oko
vrata, ruke su joj bile obloene utim rukavicama, a slamnati eir ukraen utim
trakama i svilenim ruiastim ruama bio je smeten na njenim mahagoni loknama i
vezan iza uiju. Oseala se vrue, ogranieno i prilino ogoreno jer se od modernih
mladih dama zahtevalo da se oblae tako glupo, dok su se moderna gospoda, kao njen
suprug, oigledno oblaili onako kako su eleli.
im se koija potpuno zaustavila na irokom mestu na putu i stepenice bile sputene,
Aleksandra je izbacila Henrija i naletela na Dordana u njenoj urbi da pobegne.
Umesto da prvi izae, kao to bi normalno uradio, Dordan joj je uputio pogled pun
razumevanja i spustio se u svoje sedite. Doputajui joj pristojan razmak da se
pobrine za line potrebe, koje su pretpostavljao je i bile razlog za njenu urbu, on je
onda izaao iz koije i etao kroz bunje pored puta do prilino lepe male istine.
"Zar ovaj oseaj nije izvanredan, Henri?" Ona je stajala u sreditu istine, isteui se,
njene ruke su bile prepletene visoko iznad njene glave, tene je sedelo pored njenih
nogu. Po drugi put, Dordan je poeleo slikara da je naslika na platnu. U njenoj jarko
utoj opremi, okruena strmim brdima prekrivenim utim i belim divljim cveem, bila
je mlada i graciozna i puna energije - vesela umska nimfa obuena po poslednjoj
modi.
On se iscerio poetskim sklonostima njegovih misli i kroio na istinu.
"Oh, to ste vi!" rekla je, sputajui ruke brzo sa strane, ali gledajui ga sa olakanjem
"Koga drugog ste oekivali?"
Odugovlaei pre nego to je morala da se vrati u koiju, Aleksandra se sagnula i
otkinula dugu, vitku granu iz mrtve mladice. "Nikoga, ali kada se putuje sa dva
koijaa, dva postiljona, i est pratioca, teko je pogoditi ko e se pojaviti. Koja
vojska!" ona se nasmejala, i onda, brzinom munje, izvela sabljarski pozdrav sa
granom i potisnula je na Dordanove grudi. "En garde!" rekla je u ali, a zatim uperila

drvenu sablju u zemlju, stavila dlan na njen vrh, i razmetljivo prekrstila jedan gleanj
ispred suprotne noge, izgledajui kao izuzetno lep, mladalaki maevalac.
Zadavanje pokreta drvenom 'sabljom' je bilo izvreno sa tako besprekornom tehnikom
da Dordan nije mogao da veruje da je ona samo oponaala neto to je videla. S'
druge strane, nije mogao da veruje da je ona posedovala nekakvo stvarno znanje ili
vetinu, bilo koje od ta dva. "Da li maujete?" upitao je, njegove tamne obrve su se
namrtile u neverici.
Ona je polako klimnula glavom, njen osmeh se proirio. "elite li da me iskuate?"
Dordan je oklevao, svestan da dnevna svetlost klizi polako, ali je njegova
fasciniranost brzo pobedila njegov zdrav razum. Osim toga, on je takoe bio umoran
od toga da bude zatvoren u koiji. "Moda bih mogao to da razmotrim," odgovorio je,
namerno je provocirajui. "Da li ste dovoljno dobri?"
"Postoji samo jedan nain da saznamo."
Prihvatajui njen izazov sa bljeskom zabavljenosti, okrenuo se i pogledao okolo
traei odgovarajuu granu. Do trenutka kada je pronaao pravu duinu i irinu,
Aleksandra je ve uklonila njen eir i prsluk. Zaustavljajui se, gledao je kako ona
odvezuje al sa vrata, povlaei ga, a zatim otkopava gornje dugmie njene svilene
bele koulje. Na zvuk njegovog pribliavanja, ona se uvila okolo u vrtlogu njene ute
suknje, njena boja je bila velianstveno jaka, njene oi boje akvamarina svetlucale su
u iekivanju. "Volela bih da mogu da skinem podsuknje i papue," objavila je. Dok je
govorila, podigla je suknje, izlaui vitke, iznenaujue zgodne listove Dordanovom
pogledu, dok je izvijala njeno neno stopalo i snudeno smatrala uvredljivim ute
papue na njenim malim stopalima. "Pretpostavljam da bih unitila arape ako bih
skinula papue? Zar ne bih?"
Ona je bacila pogled prema njemu za savet, ali Dordanov um je trenutno bio
zaokupljen time kako je divno izgledala u toj pozi, i jo jednom, manje dobrodolom
sveu: elja. Bez upozorenja, osetio je vruu elju kako pulsira u njemu neoekivano, nepoeljno, ali neporecivo.
"Moj gospodaru?"
Njegov pogled je pogodio njen.
"Zato me gledate tim divljim nainom?"
Sa naporom, Dordan je prebacio misli na njenu nevolju, ali negde u pozadini
njegovog uma, znao je da e je imati pre zavretka putovanja. "Ako ste zabrinuti za
arape, skinite ih," rekao je, a onda mentalno odmahnuo glavom na njenu naivnost
kada mu je ona iskreno odvratila pogled i skinula ih, omoguavajui mu nagovetaj
glatkih, nagih listova i glenjeva.
Kada je zavrila, pokupila je improvizovanu sablju i dodirnula elu u armantno
formalnom pozdravu. Dordan je uzvratio pozdrav, iako je njegov um bio zaokupljen
oaravajuim sjajem u njenim hipnotiuim plavo-zelenim oima i izuzetno ruiastoj
boji na njenim glatko isklesanim obrazima.
Postigla je dva poena vie od njega pre nego to je konano uspeo da se koncentrie
na maevanje, a ak i tada se pokazala kao dostojan protivnik. Ono to joj je
nedostajalo u snazi, ostvarila je u munjevito brzim pokretima i hvale vrednim radom
nogu. Ali na kraju njen rad nogu ju je kotao mea. Ona mu se primicala na pola puta

oko istine, napredujui brzo, drei korak, nikada se ne povlaei osim kada ju je
fiziki nadvladao. Sa samo jednim poenom koji je ostao da odlui o ishodu,
Aleksandra je iznenada videla istac i nasrnula na njega. Naalost, kako se bacila
napred, stala je na rub njene haljine, to ju je izbacilo iz ravnotee, pravo u Dordana.
"Izgubili ste," zakikotao se, kada ju je uhvatio u naruje.
"Da, ali to je zbog moje duge suknje, a ne zbog vaeg maevanja, koja vam je dala
ovaj me," uzvratila je, smejui se. Izvlaei se iz njegovih ruku, ona je odstupila,
njene grudi su se dizale i sputale dok je nastojala da uhvati dah. Ali pojaana boja na
njenim obrazima dugovala je mnogo vie njegovom dodiru nego njenom naporu.
"Trebali ste da mi date nekoliko poena prednosti na samom poetku," ona ga je
podsetila. "Posle svega, vi ste dva puta jai nego ja."
"Istina," priznao je, nasmejavi se okorelo, "ali nisam shvatio prednost moje snage.
Osim toga, ja sam dosta napredniji u godinama od vas."
Smejui se, stisnula je ruke na njenim vitkim kukovima. "Vi ste pravi antikvitet, Vaa
Milosti. Sledee godine ili godinu dana posle, biete na vaoj poslednjoj molitvi, sa
alom oko ramena i Henrijem koji drema pored vaih nogu."
"A gde ete vi biti?" zahtevao je sa lanom ozbiljnou, ruke su ga svrbele da je
povue u naruje.
Ona je odstupila nazad sa lukavim osmehom. "U obdanitu, igrajui se sa lutkama kao to i prilii mojim nenim godinama."
Dordan ju je pogodio osmehom, pitajui se ta bi viskoko drutvo reklo kada bi
moglo da vidi kako ga tretira sa potpunim nedostatkom potovanja jedna
zemljoradnika devojka od osamnaest godina.
"Gde bi drugde trebala da budem," zadirkivala ga je, "ako ne u obdanitu?"
Na mom krilu, pomislio je. Ili u mom krevetu.
Osmeh je nestao sa njenog lica i ona je pritisnula ruke na obraze, zurei preko
njegovih ramena. "Nebesa!"
Dordan se naglo okrenuo da vidi uzrok njenog razoarenja i video est pratioca, dva
koijaa i dva postiljona kako stoje rame uz rame, zbunjenih izraza lica i svedoe
injenici da su prisustvovali ranijem maevanju i sadanjoj igri rei izmeu vojvode i
njegove vojvotkinje.
Njegova vilica se zategnula, njegov stabilan, ledeni pogled ih je presekao, rasterujui
ih efikasnije nego to bi to uradila bilo koja re.
"To je veoma impresivno," Aleksandra ga je zadirkivala, posegavi dole i sakupljajui
njenu odbaenu odeu. "Ta stvar koju radite oima," pojasnila je, u potrazi sa Ser
Henrijem. "Vi ubijate pogledom. Ne treba vam ma. Da li je to prirodni talenat sa
kojim se plemstvo raa, ili je to vetina koju ste kasnije stekli, kao to i prilii vaem
poloaju?" Nala je Henrija kako njuka ispod grma i izvukla ga. "Vaa baka moe to
isto da uradi. Ona me prilino uasava. Hoete li mi zadrati ovo?" Pre nego to je
Dordan shvatio ta je htela, ona je ostavila eir, prsluk i dlakavo tene u njegovo
naruje. "Da li biste okrenuli lea, molim vas, dok obujem arape?"
Posluno, Dordan je uinio kako je zapovedila, ali u njegovom umu, on je
vizualizovao visoko drutvo kako zuri u kolektivnom, kominom oku u Dordana
Taunsenda - 12. Vojvode od Hotorna, nosioca najvelianstvenijih imanja i bogatstva u

Evropi - koji je sada stajao na proplanku sa rukama punim odbaene odee i jednim
neeljenim tenetom koje je bilo odluno da mu lie lice.
"Ko vas je nauio da se borite?" pitao ju je dok su etali nazad do koije.
"Moj otac. Nekada smo vebali zajedno satima u periodu kad bi god doao kui. Kada
bi otiao, vebala bih sa Meri Eleninom braom - sa bilo kim drugim ko je bio voljan
- tako da kada moj otac doe kui ponovo, da bi se divio mojoj vetini.
Pretpostavljam, poto nisam pokazivala mnogo obeanja o enskoj lepoti, on je mislio
da je bilo zabavno da me pretvori u sina. S' druge strane, mogue je da je on
jednostavno voleo borbu, i koristio je nae meeve kao nain breg prolaska
vremena." Ona nije imala pojma da je bol i prezir koji je oseala za svog oca bio
oigledan u njenom glasu.
"Aleksandra?"
Aleksandra je odvojila pogled sa sela koje je klizilo pored prozora koije. Jo od
njihovog lanog dvoboja dva sata ranije, vojvoda ju je gledao na udan, sumnjiv nain
koji je inio da joj bude sve vie neugodno. "Da?"
"Rekli ste da va otac nije dolazio kui esto. Gde je on provodio svoje vreme?"
Tamna senka zamaglila je sjaj njenih oiju, a onda je nestala iza namerno neusiljenog
osmeha. "On je dolazio dva ili tri puta godinje i ostajao dve nedelje ili tako neto.
Ostatak vremena je provodio u Londonu. Bio je vie kao posetilac."
"ao mi je." Dordan je odgovorio, izvinjavajui se zato to ju je naterao da pria o
nekome ko joj je izazivao neku vrstu bola.
"Ne treba da vam bude ao, ali ako moe da pronaete u svom srcu da mislite
ljubaznije od moje majke, ja bih to mnogo cenila. Moja majka je nekada bila
armantna i ivahna, ali nakon smrti mog oca, ona se samo nekako - slomila na
komade."
"I ostavila breme domainstva i sluge na ramenima etrnaestogodinjeg deteta,"
Dordan je prigueno zavrio. "Video sam to mesto, i sreo sam vau majku i ujaka.
Mogu da zamislim tano kako vam je bilo."
ula je ljutito saoseanje u njegovom glasu i njena ljubav za njega je porasla zato to
je on brinuo o njoj, ali je odmahnula glavom, odbijajui njegovo saaljenje. "To nije
bilo ba tako loe kao to vi mislite."
Oseala se tako dobro, tako sigurno i bezbedno da ima nekog ko e brinuti o njoj, da
je Aleksandra jedva umela da kontrolie nenost i zahvalnost koju je oseala za njega.
U nemogunosti da mu kae kako se osea, uradila je sledeu najbolju stvar: Poseui
u jarko utu torbicu koja se slagala sa suknjom i prslukom, s' ljubalju je izvukla teak
sat i lanac. Za Aleksandru to je bila svetinja - neto najvrednije to je posedovala od
oveka koga je oboavala. Pruila ga je Dordanu i kada ga je uzeo sa upitnim
izrazom lica, ona je objasnila, "To je pripadalo mom dedi. Dao mu ga je kotski grof
koji se divio njegovom poznavanju filozofa." Samo gledajui u Dordanov irom
otvoreni dlan njene oi su se zamaglile. Glasom bolnim zbog dirljivih uspomena,
rekla je, "On bi eleo da ga imate. On bi vas odobrio."
"Sumnjam da bi," Dordan je rekao sa sigurnou.
"Oh, ali on bi! Rekao je da bih trebala da volim plemenitog oveka."

"Rekao vam je da volite plemia?" Dordan je ponovio u neverici.


"Ne, ne. Plemenitog oveka. Koji vi jeste."
Ne znajui da on ve poseduje nekoliko, mnogo lepih zlatnih satova, Aleksandra je
rekla, "Poslala sam jednog od vaih slugu u moju kuu i Penrouz je naao sat za njega.
Vaa baka je rekla da je to sve u redu."
Dordanova ruka se sklopila oko sata. "Hvala vam," bilo je sve to je rekao.
Ona mu je dala dve najvrednije stvari koje je imala, Aleksandra je shvatila, svoju
ljubav i zlatan sat. A sve to je on rekao svaki put bilo je neprijatno 'Hvala'. Oigledno,
njeni pokloni su inili da se on osea nelagodno.
Muna tiina koja se javljala svaki put kada bi neko shvatio da su oni otkrili mnogo o
sebi je pala preko koije.
Konano neno ljuljanje koije u pokretu, u kombinaciji sa velikim toplim obrokom
koji je pojela ranije, uinili su Aleksandru pospanom. Uprkos luksuznoj unutranjosti
vozila, meutim, ona nije mogla da pronae udoban nain za spavanje. Pokuala je
oslanjajui glavu na stranu, ali svaki put kada je koija malo poskoila, glava joj je
udarila u nju i probudila bi se. Sedei uspravno, prekrstila je ruke preko grudi i
pokuala oslanjajui glavu nazad na sedite. Tokovi su udarili u rupu i ceo njen
gornji deo tela je naglo skliznuo na desno. Podupirajui se rukom za sedite,
Aleksandra se podigla uspravno.
Preko puta nje, Dordan se zakikotao i potapao sedite pored njega. "Biu srean da
vam ponudim svoje rame kao jastuk, moja gospo."
Aleksandra je prihvatila poziv sa pospanom zahvalnou i prebacila se na sedite
pored njega, ali umesto samo da ponudi njegovo rame, Dordan je podigao ruku i
stavio je oko nje tako da je njena glava bila uljuljkana udobno u prevoju njegove ruke
i grudiju. Moja gospo, Aleksandra je pomislila pospano. Kako je divno zvualo kada
je to rekao. Zaspala je gotovo odmah.
Sumrak je pao kada se probudila uasnuto shvativi da je leala skoro potpuno preko
njega. Negde tokom njene dremke, Dordan je pomerio njihove pozicije tako da je
sada leima leao na seditu koije a noge su mu bile ispruene dijagonalno preko
sedita, a Aleksandra je leala na boku, obmotana njegovim rukama, nogama
umotanim oko njegovih, rukom ga grlei oko struka.
Prestravljena da bi mogao da se probudi i nae je ispruenu preko njega na ovaj
nedostojan nain, Aleksandra je paljivo podigla obraz sa njegovih vrstih grudi.
Pokuavajui da smisli neki nain da se izvue a da ga ne probudi, provirila je prema
njemu ispod trepavica. San je ublaio grube crte njegovog preplanulog lica i smekao
konture njegove etvrtaste vilice, ona je pomislila s' ljubavlju. Videvi ga ovako,
izgledao je mnogo manje neprijatnije, gotovo deaki, i...budno!
Njegove oi su se otvorile i spustio je bradu, gledajui u nju. Zbunjenost je bila
registrovana na njegovom licu za deli sekunde, kao da je nije sasvim prepoznao, a
onda se nasmeio - raskono toplim, malaksalim osmehom. "Da li ste dobro spavali?"
Aleksandra, koja je bila previe priljubljena da bi se pomerila, klimnula je i pokuala
da izvue ruke. Njegove ruke su se zategnule, drei je. "Ne idi," proaputao je, a
njegove polusklopljene oi su pale na njene meke usne, zadravajui se na njima
jedan dugi trenutak pre nego to je polako podigao oi do njenih rairenih plavih.

"Ostani ovde sa mnom."


eleo je da ga ona poljubi, Aleksandra je shvatila sa meavinom radosti i zebnje poziv je bio tamo u tim toplim, uverljivim sivim oima. Stidljivo, Aleksandra je
stavila usne na njegove i osetila njegovu ruku koja se smestila nisko na njenim leima,
milujui je lagano navie, umirujui je i ohrabrujui je. Njegove usne su prele preko
njenih, lagano istraujui, pozivajui je da uradi isto, a kada je poela da prati njegovo
vostvo, njegova slobodna ruka se sklopila na poleini njene glave, prstima klizei do
njenog vrata dok je s' druge strane nastavio da je senzualno miluje pozadi.
Ljubio ju je beskrajnim, dugim opijajuim poljupcima koji su je uzdrmali do jezgra
njenog bia i naterali je da eli sve vie i vie. Njegov jezik je pratio liniju izmeu
njenih usana, nagovarajui ih da se razdvoje za njega, a onda je skliznuo izmeu njih,
lagano joj istraujui usta, a zatim neno gurao i povlaio, zadirkivajui je i muei je,
sve dok Aleksandra, grozniava u potrebi da ga oseti kao to on osea nju, nije
dotakla njegov jezik njenim. U trenutku kada je to uradila, poljubac je eksplodirao.
Navalila je na njega, uvlaei jezik u njegova usta i milujui ga svojim. Njegova
druga ruka se iznenada pomerila, savijajui se oko nje, povlaei je tesno uz njegovo
vrsto telo, dok je njegov jezik zapoeo napad na njena usta i povlaenje stalno
iznova u nekom divljem uzbudljivom, zabranjenom ritmu koji je poslao estoke trzaje
zadovoljstva kroz Aleksandrino telo.
Sve dok nije osetila njegovu ruku kako obuhvata njene grudi, a onda klizi unutra pod
njenu svilenu koulju, ona se grila u vrtlogu bezumnog zadovoljstva u kojem se rado
utapala. A onda su je iznenaenje i krivica, a ne odbojnost, povukli nazad.
Podupirajui se podlakticama o njegove grudi, pokuavala je da povrati dah, a onda je
podigla glavu, sklanjajui svoj posramljeni pogled od njegovih tinjajuih sivih oiju.
"okirao sam vas," promrmljao je hrapavo.
To je bila istina, ali je Aleksandra videla zabavljenost u njegovim zavodljivim oima i
tvrdoglavo odbila da to prizna. Prihvatajui njegov neizgovoren izazov, stavila je
njene usne preko njegovih, i ovog puta kada je njegov jezik skliznuo izmeu njih,
njeno telo se automatski podesilo blie njegovom. Prigueni zvuk koji je bio delom
stenjanje, a delom smeh, mu je pobegao, ali kada je htela da se povue, njegove ruke
su se zategnule oko nje i njegova usta su postala upornija da se Aleksandra predala
zagrejanim zahtevima njegovih usana i ruku, ljubei ga sa svom probuenom eljom
koja ju je preplavila.
Kada ju je konano pustio, disao je skoro oteano kao ona. Podiui ruke, protrljao je
prste preko njenih vruih obraza. "Tako meka," proaputao je. "Tako neverovatno
nevina."
Aleksandra je protumaila 'nevina' kao 'naivna' i naglo se trznula od njega u ljutitom
bolu. "Mora da sam uasno dosadna za mukarca vae oigledne prefinjenosti."
Njegove ruke su stegnule njene i povukle je nazad. "To je bio kompliment,"
odgovorio je, lica samo centimetar udaljenog od njenog, a zategnut zvuk njegovog
glasa ju je inio iznenaujue malo divljom iako je on izgledao kao da je zaista ljut.
Malo je protresui, pojasnio joj je kratko. " 'Netaknuta - naukaljana - bez lukavstva ili
pretvaranja', da li razumete?"
"Savreno!" Aleksandra se odbacila nazad, reagujui na njegov ton a ne na njegove

rei, a zatim je apsurdnost svega toga uinila da prasne u smeh. "Da li se svaamo
oko toga koliko sam lepa?"
Njen neodoljivi osmeh je ugasio njegovo trenutno ogorenje i doneo neradi odgovor u
vidu smeha u njegovim oima. "Tako izgleda," odgovorio je tiho i, sa unutranjom
rezignacijom, Dordan se konano suoio sa injenicom da vie nije mogao da se
pretvara da ubedljiva, vibrirajua elja koju je oseao prema njoj ne postoji. Vratio joj
je obraz nazad na njegove grudi i netremice zurio iznad njene glave, mentalno se
podseajui svih loginih razloga zbog kojih bi napravio greku ako bi je odveo u
krevet veeras:
Ona je bila mlada i naivna i idealista.
On nije bio nita od toga.
Ona je htela da mu da svoju ljubav.
Sve to je on eleo bilo je njeno telo.
Ona je elela da je on voli.
Jedina 'ljubav' u koju je on verovao bila je ona vrsta koja se deavala u krevetu.
Ona je bila opinjena njim.
On nije eleo da bude optereen zaluenim detetom.
S' druge strane:
Ona ga je elela.
On je eleo nju.
Doneo je odluku, i spustio bradu. "Aleksandra?" Kada je ona podigla lice upitno, on
je rekao mirnim, suvoparnim glasom, "Da li znate kako se prave bebe?"
Neoekivano pitanje je izazvalo zapanjen, posramljeni smeh iz nje istovremeno sa
vrelom bojom koja joj je obojila obraze. "Da li - da li moramo da razgovaramo o
tome?"
Njegove usne su se izvile u ismejavanju samog sebe. "Jue, ja bih rekao da nije bilo
potrebe. Pre sat vremena, rekao bih da trebamo. Sada, bojim se da moramo."
"ta vas je nateralo da se predomislite?"
Bio je Dordanov red da zuri tupo. "Na poljubac," rekao je bez uvijanja, posle pauze.
"Kakve to veze ima sa bebama?"
Dordan je nagnuo glavu unazad, zatvorio oi, i uzdahnuo sa ozlojeenom
zabavljenou. "Na neki nain, znao sam da ete to rei."
Nakon prouavanja njegovog udnog izraza lica, Aleksandra je sela i samosvesno
ispravila svoju odeu. Meri Elen je pokuala da je ubedi pre dve godine da se bebe
prave na isti nain kao i tenci, ali Aleksandrin inteligentni um je odbacio taj deo
uasne besmislice. Ljudska bia se nikada ne bi ponaala na takav nain, znala je, i
samo neko bez mozga kao Meri Elen je mogao da veruje u tako apsurdnu stvar. Ali
Meri Elen je takoe verovala da ako okrene lea dugi, imae lou sreu, kao i da
vile skakuu ispod peuraka u umi. Zbog toga je Meri Elen ila unazad kad god je

padala kia i odbijala da jede peurke.


Aleksandra je kriom pogledala svog supruga i odluila da ga pita jednostavno pitanje
o onome o emu su se mlade devojke drale u neznanju, ali o emu je smatrala da ima
pravo da zna. Njen deda je esto govorio da je neznanje bolest za koju je pitanje jedini
lek, i tako, sa arkim, iskrenim interesom ona je pitala, "Kako se prave bebe?" Vidno
iznenaen, Dordan se okrenuo i otvorio usta, kao da je nameravao da govori, ali iz
nekog razloga ni jedna re nije izala. U poetku je Aleksandra bila zbunjena
njegovom nevoljnom tiinom, ali onda joj je shvatanje sinulo. Odmahnula je glavom i
uzdahnula uz simpatije zbog njihove zajednike neprilike. "Ni vi ne znate, zar ne?"
Dordanov otar prasak smeha je eksplodirao kao pucanj piolja, i on je zabacio glavu
unazad, smejui se sa nekontrolisanim veseljem dok nije konano uspeo da uvue
dovoljno vazduha u pluima koja su grcala. "Da, Aleksandra...Znam." On se smejao
vie u nedelji od kad je zna, Dordan je shvatio, nego to se smejao za itavu godinu.
Malo povreena njegovom reakcijom, Aleksandra je rekla, "Pa onda, kako se to radi?"
Ostaci veselja sijali su u njegovim polusklopljenim oima kada je poloio ruku na
njen obraz, povlaei je nazad da neno pogladi njenu kosu. Konano je rekao udnim,
promuklim glasom, "Pokazau vam kako se to radi veeras."
On je jedva progovorio rei kada se njihova koija iskljuila sa puta i ula u dvorite
jedne krme sa lampama koje su jarko svetlile na svim prozorima.

Deseto poglavlje
Svee su treperile razdragano na kaminu i na niskom stolu izmeu njih, ostavljene
tamo od sobarica koje e doi da rasiste njihove tanjire od veere. Sklupana u
lepom cicom pokrivenom divanu, stopalima u arapama podvijenim ispod nje i
Dordanovim rukama obavijenim oko njenih ramena, drei je smetenu u pregibu
njegove ruke, Aleksandra nikada nije osetila takvu raskonu, uzvienu udobnost.
Podiui vinsku au do usana, otpila je vino dok se Dordan inio odlunim da bude
pritisnut uz nju poslednjih sat vremena, pitajui se kada je planirao da se vrati u
njegovu sobu. Nije bila u potpunosti sigurna da je on ak imao sopstvenu sobu
veeras. Dok se ona okupala u njenoj sobi pre veere, on se okupao u maloj sobi blizu
njene, ali tamo je samo bio uzak krevet, oigledno namenjen za korienje slugi ili
sluavki. Aleksandra nije imala sluavku i bila je savreno u stanju da se brine za sebe;
Dordan je rekao da radije ostavlja njegovog slugu kada ide samo na kratko putovanje.
Poto nijedno od njih nije imalo sluge, pitala se da li je krma bila puna i da je on
zbog toga bio primoran da spava u susednoj sobi.
Svetlost vatre je plesala kroz reetke, otklanjajui blagu hladnou prolene noi,
pravei prijatniju atmosferu u sobi, i njene misli su odlutale lenjo od njihovih smetaja
za spavanje do beba. Dordan joj je obeao da e joj pokazati kako se prave bebe
veeras. Ona nije mogla da shvati zato ljudi u braku uporno uvaju nain skriven u
tolikoj misteriji. Kako god da se to radi, to ne moe biti tako strana stvar, zato to
Engleski parovi oigledno to rade dovoljno esto kako bi stanovnitvo zemlje raslo.

Moda je to drano u tajnosti zato to Drutvo nije elelo da devojke kao ona, koje bi
volele bebu sa ili bez mua, uokolo dobijaju bebe po svome.
To je, oigledno, bilo to, ona je logiki zakljuila. Od poetka vremena, mukarci su
pisali pravila i mukarci su oigledno bili ti koji su odluivali da je neka devojka bila
'unitena' ako je imala bebu a nije bila udata. To je imalo smisla. Ipak...teorija je imala
odreene rupe...
Beba, pomislila je enjivo. Beba.
Kao jedino dete, pomisao da ima crnokosog deaka da ga mazi i doji i igra se sa njim
ispunila ju je oduevljenjem. tavie, ona je proitala dovoljno istorije da zna koliko
je vaan muki naslednik bio za mukarce sa titulama - posebno titulama tako slavnim
kao to su Dordanove. Iznenadna spoznaja da e ona biti ta koja e Dordanu dati
naslednika ispunila ju je dirljivim ponosom i dikom da je umalo izgubila ravnoteu.
Kriom ga je pogledala kroz trepavice, i srce joj je poskoilo. On se izleavao na
jastucima, bela koulja mu je bila delimino otvorena niz njegove miiave grudi,
preplanula koa zlatno bronzane boje zbog svetlosti vatre uz njegovu tamnu,
kovrdavu kosu, grubo isklesane crte lica i predivan stas, Aleksandra je pomislila da
izgleda kao Bog.
Pitala se malo da li se ponaala sa okantnim nedostatkom ispravnosti, priljubljena uz
njega ovako, pozdravljajui njegove poljupce, ali uistinu je mislila da je bio
neodoljivo predivan. Osim toga, on je bio njen suprug pred Bogom i narodom, tako da
nije videla razlog da bi trebala da se pretvara da je njegovo nasrtanje neprijatno. Njen
deda, oigledno zabrinut o utisku branog ivota koji je ona dobila iz braka njenih
roditelja, joj je priao brino ali esto kako bi brak trebao da izgleda. 'Postoje dve
greke koje ljudi prave kada je u pitanju brak," ponovio je nekoliko puta. "Prva greka
je udaja za pogrenu osobu. Kada si u braku sa pravom osobom, druga greka je
uskraivanje bilo kog dela sebe ili tvoje ljubavi njemu. Kada svom suprugu da tvoju
bezuslovnu ljubav, onda e on morati da je uzvrati.'
Dordanove misli su bile manje besciljne i daleko praktinije. On je, u tom trenutku,
pokuavao da smisli najlaki nain da je natera da se skine a da se ne uplai.
Iznad nje, Aleksandra je osetila Dordanove usne kojima joj je oeao vrh glave i ona
se nasmeila sa unutranjim zadovoljstvom, ali nije bila iznenaena, zato to ju je njen
suprug tako vrlo esto ljubio noas. okirala se trenutak kasnije, meutim, kada je
uzeo vinsku au iz njenih ruku i naglo je povukao na njegovo krilo da je poljubi dugo
i strastveno. I je bila u potpunosti zapanjena kada je podignuo svoje usne sa njenih
mnogo minuta kasnije i tiho ali odluno joj predloio da iskoristi paravan u uglu sobe
da se presvue u kunu haljinu.
Mentalno pretraujui njen kofer u potrazi za najmanje nepristojnom kunom
haljinom koju joj je Francuska krojaica napravila za venano putovanje, ustala je i
upitala nesigurno, "Gde ete vi spavati?"
"Sa vama," utivo je odgovorio.
Aleksandrine oi su se suzile sumnjiavo. Iz nekog razloga, osetila je instinktivno da
je ova nepromiljena odluka da spava pored nje imala neke veze sa misterijom
pravljenja beba, i, ne znajui tano zato, ona odjednom nije bila u potpunosti sigurna
da je elela da naui tajnu posle svega. Ne jo. "Zar ne biste radije imali lep, udoban

sopstveni krevet?" predloila je puna nade.


"Pravljenje bebe podrazumeva korienje jednog kreveta," objasnio je sa smirenim
strpljenjem, "ne dva."
Aleksandrine oi su se suzile plaljivo. "Zato?"
"Pokazau vam zato za nekoliko minuta."
"Moete li mi samo rei?" ona je uporno molila.
udan, priguen zvuk je pobegao iz njega, ali je zadrao ozbiljan izraz lica.
"Bojim se da ne."
Dordan je gledao kako ona nevoljno hoda ka paravanu, i kez koji se trudio da sakrije
blesnuo je preko njegovog lica dok se divio njenim ravnim ramenima i nenom
njihanju kukova. Ve je poela da panii, saoseajno je shvatio, a on je jo nije ni
dodirnuo. Oigledno su ene roene sa nekim estim ulom koje ih je upozoravalo da
su mukarci opasni i nepouzdani u trenutku kada su bez zatitne barijere njihove
glomazne odee. Aleksandra je bila puna iznenaenja, razmiljao je, dok je gledao
zamiljeno u paravan za presvaenje. Imala je um naunika, srce nevinog, i duhovitost
mudraca. Jednog trenutka je bila hrabra i smela dovoljno da potegne puku i ubije
oveka koji je pokuao da ga ubije - sledeeg trenutka je bila u nesvesti zbog oka
zato to je to uradila. Pokrenula je temu seksa sa nepristrasnom znatieljom naunika;
sada kada je dolo vreme da to iskusi, drhtala je strepei i odugovlaila.
Njen strah je smetao Dordanu, ali ne dovoljno da ga odvrati od zadovoljavanja
njegovog tela koje je osealo neobjanjivu, ali nespornu, udnju za njom. Iako je
Aleksandra bila izuzetno mlada u odnosu na prefinjene, svetske ene koje je odvodio
u krevet u prolosti, svakako je bila dovoljno stara da se uda pa ak i da nosi njegovo
dete. Pored toga, on je skupo platio privilegiju da uiva u njenom telu - platio je za
nju dajui joj njegovo ime i ruku.
Nezavisno od toga, sa svakim trenutkom koji je prolazio, njegov entuzijazam da vodi
ljubav sa njom veeras bio je ozbiljno umanjen dvema stvarima: Prvo, Aleksandra je
bila potpuno nesvesna onoga to je nameravao da joj uradi, i kada to shvati, Dordan
je oekivao od nje ne samo da bude uplaena ve i da e najverovatnije da se opire.
Drugo, ak i ako ona ne bude uplaena i otporna, nije oekivao posebno uivanje u
krevetu sa neiskusnom devojkom koja je bila potpuno neupuena u vetine voenja
ljubavi.
Za razliku od drugih mukaraca koji su bili u potrazi za nevinim devojkama, Dordan
je uvek preferirao da ene koje vodi u postelju budu upuene u puteve ljubavi senzualne, voljne partnerke koje su znale kako da mu ugode i koje su prihvatale
zadovoljstvo koje im je davao bez stida i rezerve.
injenica da su ene koje su traile njegovu panju esto bile takve zato to to su
elele neto - ili njegovu titulu ili odraz sjaja njegove slave ili popularnosti - nije
posebno smetalo Dordanu. Na kraju krajeva, on je eleo neto od njih, takoe, a
samozadovoljstvo je bilo osa na kojoj se itav njihov glamoruzni svet vrteo. Ali ta
god da su bili njihovi razlozi za privlaenje njegove panje, kada je zadovoljio
njegovu strast, Dordan je uvek voleo da spava sam.
Zvuci iza paravana su prestali i Dordan je znao da je Aleksandra zavrila
presvlaenje, ba kao to je znao da je ostala iza paravana zato to se plaila da se

pokae u spavaici.
Odluivi da bi najumirujua stvar koju sada moe da uradi za nju bila tretiranje teme
odee - ili nedostatka iste - mirnim, prozainim nainom, Dordan je ustao i otiao do
drugog kraja sobe, nameravajui da sebi sipa jo jednu au vina. "Aleksandra," rekao
je vrstim, smislenim tonom, "da li vam je potrebna bilo kakva pomo oko
svlaenja?"
"Ne!" doao je uasnut odgovor. "Ja - ja sam upravo zavrila."
"Onda doite izvan paravana."
"Ne mogu! Francuska krojaica vae bake je luda - postoje rupe u svemu to mi je
napravila."
"Rupe?" Dordan je ponovio, zbunjen. Poseui za bocom vina, bacio je pogled ka
paravanu. "Kakve 'rupe'?"
Ona je iskoraila iz paravana, i Dordan je zurio u ogoren izraz njenog zajapurenog
lica, a onda je njegov pogled pao na odvano nizak ovalni grudnjak njene blistave
satenske spavaice. "Ova spavaica," objavila je, pokazujui optuujue prstom na
njen izloen dekolte, "ima rupu iseenu na grudima. Plavi ima kockastu rupu iseenu
na leima. uti," zavrila je ogoreno, "je najgori! Ima rupu pozadi, jednu spreda, a sa
strane je iseen do kolena! Toj Francuskinji," zavrila je mrko, "ne bi trebalo biti
dozvoljeno da dri par makaza!"
Dordan se glasno nasmejao, zgrabio je u naruje, i zakopao lice u njenu mirisnu kosu,
dok su mu se ramena ljuljalja.
I u tom trenutku, sav blaziran cinizam njegove prolosti je poeo da se rui.
"Oh, Aleks," uzdahnuo je, "Ne mogu da verujem da si stvarna!"
Poto ona nije bila odgovorna za dizajn te apsurdne odee, Aleks se nije branila dok
se on smejao ali ga je upozorila zloslutnim glasom: "Neete se smejati kada vidite
ostatak onoga za ta ste onoj eni platili gomilu novca!"
Uz nadljudske napore, Dordan je uspeo da savlada svoju radost dovoljno dugo da
podigne glavu i pogleda u njeno okrenuto, ogoreno lice. "Zato neu?"
"Zato," obavestila ga je mrko, "to su haljine koje nemaju iseene rupe na njima toliko
prozirne kao providan prozor!"
"Pro-?" Po drugi put, Dordan je izgubio kontrolu. Ramena su mu se zatresla silovito,
podigao ju je u naruje, ponovo opinjen istom radou zbog njene jednostavnosti i
neoekivane duhovitosti.
Odneo ju je u krevet, ali kada je sklonio ruke ispod njenih kolena i kada su njene noge
skliznule niz njegove butine, pored njegove krute erekcije, ona se odmah stegnula.
Nesigurna, uplaena odjednom - kao da je osetila znaenje njegovog tvrdog tela oima je pretraivala njegovo lice. "ta e da uradi samnom?" proaputala je
drhtavo.
"Ja u da vodim ljubav sa tobom," odgovorio je neno, namerno nejasno.
Njeno celo telo je zadrhtalo. "Kako?"
Dordan se nasmeio ohrabrujue, dirnut njenim strahom kao to je bio nevinou u
njenim velikim bistrim oima. "Rei u ti u hodu," obeao je, ali kada je bilo
oigledno da je odgovor nije zadovoljio, dodao je, "Da pojednostavim, seme bebe je u
meni, a malo kasnije, staviu ga u tebe. Ali nema naina da znamo da li e beba biti

rezultat toga ovog puta. Aleksandra," dodao je blagom odlunou, predviajui da bi


neke od stvari koje je hteo da uradi mogle da joj izgledaju 'greno', "Dajem ti re da
nita od onoga to emo da uradimo nije 'pogreno'. Ljudi ovo rade bez obzira da li
ele bebu ili ne."
"Rade?" pitala je sa srcem punim poverenja. "Zato?"
Dordan je zadrao osmeh, prstima odvezujui satensku manu na njenim grudima.
"Zato to se oseaju dobro," odgovorio je jednostavno. Stavio je ruke na njena ramena
i, pre nego to je Aleksandra shvatila ta radi, njena haljina je skliznula niz njeno golo
telo, skupljajui se u lokvu svetlucavog satena oko njenih stopala. Dordan je zadrao
dah zbog neoekivane lepote njenog tela. Bila je vitka, ali njene grudi su bile
iznenaujue pune, njen struk mali, a noge duge i lepo oblikovane.
Savijene glave, smrznuta uasom i sramotom zbog pogleda njenog supruga,
Aleksandra je stajala zurei u haljinu, ostajui bez rei kada je Dordan posegnuo
dole i podigao je na krevet. Zadovoljna zbog klimavog sklonita koje je nudio arav,
podigla ga je do brade i brzo sklonila pogled kada je Dordan poeo da se svlai
pored kreveta.
Strogo je pokuala da se podseti da su ljudska bia pravila bebe oduvek, pa ne moe
biti nita bizarno ili runo to e Dordan da uradi sa njom. tavie, njena dunost je
bila da mu podari naslednika, znala je, i odluno je odbila da pone njihov brak
izbegavajui svoju dunost. Uprkos tim razumnim zakljucima, kada je on skliznuo
pored nje i nagnuo se nad njom, podupirajui se podlakticama sa strane nje, njeno srce
je poelo da bije kao besna stvar. " - ta e da uradi?" upitala je plaljivo, ne
mogavi da prevue svoj pogled iznad preplanulih miiavih grudi koje su se
nadnosile nad njom.
Dordan joj je neno podigao bradu, prisiljavajui je da sretne njegov pogled.
"Poljubiu te i drau te uz mene," rekao je glasom tako mekim i milujuim kao
somot. "I dodirnuu te. Kasnije, neto u da ti uradim to e da te zaboli za trenutak samo za trenutak," obeao je. "Rei u ti kada e se to desiti," dodao je, da ne pone
da se plai boli pre vremena.
Oi su joj se rairile uz uzbunu na pomen bola, ali kada je progovorila to je bilo sa
srceparajuom brigom za njega, a ne za sebe.
"Hou li ja tebe povrediti, takoe?"
"Ne."
Devojka za koju je Dordan strahovao da e se boriti protiv njega nasmeila se
kolebljivo i stidljivo poloila prste na njegov obraz. "Drago mi je," rekla je tiho. "Ne
bih elela da bude povreen."
Ogromna knedla nenosti i elje stegnula je Dordanovo grlo i sagnuo je glavu,
uzimajui njene usne u estokom, uzbudljivom poljupcu, oblikujui i uklapajui
konture njenih mekih usana prema njegovim. Prisiljavajui sebe da uspori, Dordan je
namerno olakao pritisak njegovih usana, gladei njene ponovo i ponovo, savijajui
ruku oko njenog potiljka, milujui ga senzualno. Jezikom je pratio drhtavu liniju
izmeu njenih usana, nagovarajui ih da se otvore, i kada jesu, skliznuo je izmeu
njih, mrsei se sa njenim dok se njegova ruka na njenom potiljku posesivno stegnula.
Voena istim instinkom i zadovoljstvom koje joj je prolazilo kroz vene, Aleksandra

se okrenula u njegovom naruju, i u trenutku kada je to uradila, njegove snane ruke


su se ovile oko nje, oblikujui njene kukove uz tvrde konture njegovog tela. Kada se
ukoila uzbunjena debelim pritiskom njegove vrste mukosti i pokuala da se povue,
njegova ruka se pomerila ohrabrujue gore i dole uz njenu kimu, drei je neno ali
vrsto uz njega.
Smirila se u njegovim rukama, ali kada mu je ruka skliznula sa njenih lea do grudi,
skoila je uzbunjeno, zazirui od njegovog dodira, i ovog puta Dordan je nevoljno
povukao usne sa njenih. Podiui glavu, zagledao se u njene prestraene plave oi,
palcem neno pratei elegantnu liniju njene vilice. "Ne plai me se, srce."
Aleksandra je oklevala, njene velianstvene oi su pretraivale duboko u njegove, i
Dordan je imao udan oseaj da je ona gledala u dubinu njegove crne due. Ono to
je videla, meutim, uinilo je da meko kae, "Ti nikada ne bi uinio neto da me
povredi, znam to. Iako izgleda surovo spolja, iznutra si prelep."
Njene rei su pogodile neku udnu icu intenzivnog dubokog oseanja u Dordanu.
Uz tiho stenjanje on je savio glavu, usnama ostvarajui njene sa iznenadnom, hitnom
glau. Ovog puta ona je odgovorila na njegovu strast sopstvenom, njene usne su se
razdvojile pod njegovim bez poziva, pozdravljajui njegov jezik u njenim ustima, i
dajui mu svoj, njene ruke su ga zagrlile.
Ne odvajajui usne od njenih, Dordan je povukao ruku niz njenu do njenog grudnog
koa, a zatim navie, obuhvatajui joj grudi, kruei palcem oko njenih bradavica,
oseajui kako one rastu ponosno prema njegovom dlanu. Poljubio joj je slepoonice,
oi, i obraz, a onda joj je nosem pomazio vrat, a ona se nasmejala prigueno sa
oduevljenjem i eljom kada je jezikom dodirnuo njeno osetljivo uho i on je osetio
kako je ona pritisnula telo blie njegovom. Gurnuo joj je jezik i ona je zastenjala sa
slatkom eljom, a nokte zarila u njegove ruke.
Kliznuvi usnama niz liniju njenog vrata, Dordan se preselio nie, i onda stavio usta
tamo gde su mu bile ruke, ljubei joj grudi, polako uvlaio njenu tvrdu bradavicu u
usta, liui je jezikom, zadirkujui je usnama i rukama. Umrsila je ruke u kosu na
njegovom potiljuku, drei ga blie njenim grudima, i kada je usisao njenu bradavicu,
uzdahnula je sa zadovoljstvom, celo telo joj se uvilo oko njegovog. Vukao je poljupce
niz njen ravan stomak, rukama neprestano gladei njene grudi i kukove, a onda je na
kraju podigao glavu.
Oamuena od zadovoljstva i uenja, Aleksandra se zagledala u njegove gorue oi,
oseajui instinktivno brigu kojom ju ju uzimao, nesvesna praktine strunosti koju je
koristio da uini da joj se telo osea kao da gori pod njegovim rukama i usnama.
Sve to je znala je da je prtala od ljubavi, i elela je - trebala - da uini da on osea
sva udesna zadovoljstva koja je uinio da ona osea. I kada je Dordan polako
spustio njegove senzualne usne na njene i proaputao, "Poljubi me draga," to je bio
poziv koji je Aleksandri trebao.
Voena istim instinktom i uverenjem da e tu divotu koju ona osea zbog njega
sigurno oseati i on, Aleksandra je nesvesno usmerila punu snagu njegovih vetina
zavoenja prema njemu. Poljubila ga je sa neobuzdanim arom, savijajui ruku oko
njegovog potiljka, ljubei ga upravo onako kako je on ljubio nju, njen jezik je klizio
du nabora izmeu njegovih usana, pozivajui ih da uestvuju a onda je pokrenula

poljubac koji ga je naterao da uzdahne nad njenim usnama.


Pritisak njenih usana ga je navalio nazad na jastuke dok se Aleksandra naslonila na
lakat i potom ga pratila dole, dajui mu slatke, izazivajue poljupce preko slepoonica,
oiju, i obraza dok je njena ruka skliznula nanie do tamnih kovrda na njegovim
grudima. Rairila je prste, klizei napred-nazad, mazei njegove bradavice dok je
prevlaila usne preko njegovog obraza i smelo pratila nabore njegovog uha jezikom.
Pod njenim dlanom, osetila je divlje kucanje njegovog srca; ohrabrena, skliznula je
usnama nadole, pratei put njene ruke, sipajui poljupce preko trzajuih miia
njegovih snanih grudi dok nije konano stigla do njegove bradavice. Kada ju je uzela
u usta, ula je zveket njegovog naglog uzdaha i osetila kako su mu miii poskoili
refleksno.
Koa mu je bila poput grubog satena i Aleksandra je uivala u njenom ukusu i teksturi,
volei nain na koji je njegova ruka potonula u njenu kosu dok je nastavljala da ga
ljubi i zadirkuje usnama. Ali kada je krenula nanie, klizei usnama du njegovog
ravnog stomaka, Dordan je nainio zvuk koji je bio delom smeh a delom stenjanje i
naglo je povukao gore, okreui je na lea, i naginjajui se nad njom.
Sa strau koja je besnela kroz svaku poru njegovog tela, Dordan nije imao nikakvu
posebnu zamisao kako je postao zaveden, umesto zavodnika. Sve to je znao bilo je
da je oaravajua devojka koju je odveo u krevet iznenada postala velianstveno
uzbudljiva ena koja ga je svesno terala da izludi.
Gladno, otvorio je njena usta svojima dok je njegova ruka klizila niz njene kukove i
butine, a zatim je pomerio, pokrivajui kovrdavi trougao izmeu njenih nogu. Ona se
ukoila pod njegovim intimnim dodirom i stisnula noge, mahnito odmahujui glavom.
Sa naporom kojim je jedva suzdravao snagu, Dordan je i dalje drao njegovu ruku i
polako podigao glavu, zagledavi se u nju. "Ne plai me se, draga," rekao je drhtavim
apatom, dok je njegova ruka poela da se mie, neno ali neumoljivo milujui njeno
najosetljivije mesto, prstima istraujui njenu vlanu toplinu, traei ulaz. "Veruj mi."
Posle trenutka oklevanja, ukoenost je izala iz njenih udova i Aleksandrine butine su
se slatko rastavile. Od momenta kada je poeo, Dordan je oekivao, znao, da e se
ona boriti protiv njega kada njegova milovanja postanu ovako intimna. Umesto toga,
ona je davala sebe bezuslovno, ne traei nita za uzvrat, borei se sa svojim
sopstvenim strahovima i verujui da on nee da je povredi.
Talas nenosti koji je osetio za nevinu zavodnicu sa nenim oima u tom trenutku bio
je gotovo vie nego to je mogao da podnese. Gledao je u nju, oseajui se ponieno
njenim slatkim, nesebinim davanjem, a ona je sklopila oi, zakopavajui njeno
upaljeno lice u njegove grudi dok su se njegovi prsti igrali njome, neno istraivali da
je pripreme za njega, rukama mu je stiskala miie nadlaktica.
Kombinacijom plamtee elje i istinskog straha zbog znanja da e morati da je
povredi, Dordan se pomerio nad njom. Podupirajui se na podlakticama, uzeo je
njeno lice rukama, a pulsirajui ud stavio na ulaz njenog tela. "Aleks," rekao je
bolnim glasom koji je zvuao neobino slomljeno u njegovim uima.
Njene duge trepavice su se drhtavo otvorile, i on je mogao da kae da je ona ve
znala.
Njen dah je dolazio u uplaenim, plitikim malim uzdasima, ali umesto da zatvori oi,

ona ih je drala prikovane za njegove kao da trai sigurnost i udobnost od mukarca


koji je trebao da je povredi. Pomerajui njegove bokove polako, Dordan je prodirao
u nju malim pritiskom, gurajui malo dublje u njenu usku toplinu dok nije naiao na
granicu koja je blokirala dalji ulaz, koju nean, normalan pritisak nije mogao da
probije.
Njegova poslednja nada da e ovo biti bezbolno i lako je umrla u njegovim grudima.
Podiui njene bokove da ga primi, povukao se skoro do poetka i pokrio joj drhtave
usne svojima. "ao mi je draga," proaputao je promuklo nad njenim usnama. Drei
je zarobljenu, sjurio se brzo u nju. Njeno telo se ispupilo i meki krik bola je rasporio
njegovo srce, ali ona nije nijednom pokuala da ga odgurne. Umesto toga ga je pustila
da je dri u naruju, aputajui joj umirujue nenosti.
Gutajui grevito, Aleksandra je otvorila suzne oi, zapanjena i osloboena jer je
kratak bol poeo da jenjava. Lepo lice njenog supruga bilo je mrano od strasti i otro
od aljenja, i ona je stavila ruke oko njega. "Nije bilo toliko loe," proaputala je.
injenica da je ona pokuavala da utei njega bila je vie nego to je Dordan mogao
da izdri. Cinizam i hladna rezervisanost koji su ga okruivali kao neprobojan zid
veinu njegovih dvadeset i sedam godina poeli su da se raspadaju u potpunosti,
isprani plimom nesebine strasti koja je harala kroz svaku poru njegovog tela. Sa
mukotrpnom sporou, Dordan je poeo da se pomera u njoj, gurajui neno, a zatim
se povlaei i gurajui ponovo, gledajui njeno lepo rumeno lice, dok je ona
instinktivno poela da se pomera s'njim.
Zarivajui nokte u miie na njegovim leima, Aleksandra se napela prema njemu u
drhtavoj potrebi, pritiskajui se rado prema zahtevnim, ritmikim nasrtajima njegovog
vrstog tela, dok je u njoj nekontrolisano unutranje uzbuenje poelo da raste,
potresajui njeno telo brzim, prodornim ubodom poude.
"Nemoj se boriti draga," Dordan je jedva proaputao, njegova ramena i ruke su se
napele zbog ustezanja, a grudi podizale i sputale uz oteano disanje. Uvrstivi se,
poeo je da poveava tempo njegovih pokreta, ritmikim zamasima. "Pusti da se
dogodi."
Ekstaza je eksplodirala u Aleksandri, tekla kroz njene vene dok su grevi potresali
njeno telo, terajui je da vrisne. U trenutku kada jeste, Dordan je stegnuo ruke oko
nje i zabio se estoko u nju. Njegovo telo je eruptiralo kao vulkan, prosipao je seme u
njenu gostoljubivu toplinu sa silom koja je terala njegovo celo telo da se gri iznova i
iznova. Grevi zadovoljstva su ga i dalje potresali kada se neno podigao s' nje i
preao na svoju stranu, privlaei Aleksandru s' njim, telom jo uvek priljubljenim uz
njeno.
Aleksandra se povratila iz slatkog, toplog zaborava u koji ju je on poslao, konano
postajui svesna gde se nalazi. Dok je leala u njegovom zatitnikom zagrljaju,
glavom smetenom ispod njegove brade, nije znala da je bilo mogue oseati se tako
voljeno. ak i sada, mogla je i dalje da oseti toplinu njegovih intimnih milovanja i
mahnito uzbuenje poljubaca.
Skoro od trenutka kada joj se pridruio u krevetu, shvatila je instinktivno da ju je njen
suprug eleo i trebao, ali nije sasvim razumela ta je on traio od nje. Sada je znala.
On je eleo tu eksploziju istog zadovoljstva - i eleo je da ona oseti isto to, takoe.

Ponos i radost su tekli kroz nju zbog saznanja da je bila u stanju da mu to da. Bila je
sposobna da natera njegovo snano telo da drhti kao to je on naterao njeno, naterala
ga je da uzdie sa oduevljenjem.
Nije joj palo na pamet da osea sramotu zbog razvaratnog naina kojim je uzvratila na
njegovu strast. Ljubav je znaila davanje svega i ne traei nita zauzvrat, kao to je
njen deda govorio. Znaila je poveravanje svoje sree drugome, i, zauzvrat
preuzimanje pune odgovornosti za sreu te osobe. Ona je uinila oboje veeras.
Njen um je odlutao do beba. Nije nikada shvatila zato parovi ponekad imaju bebe za
koje je izgledalo kao da ih ne ele. Nema sumnje da su ih dobili idui u krevet i radei
ovu velianstvenu stvar koju je Dordan zvao 'voenje ljubavi'.
Dordan se pomerio neznatno, sputajui glavu da neno posmatra njegovu enu. Pri
svetlosti svee, istoa njenog lica bila je upadljiva. Sa njenim neverovatno dugim
trepavicama koje su poivale kao vitiaste lepeze na njenim glatkim, visokim
jagodicama, izgledala je krhko, nevino i izuzetno lepo. Nameravao je da je uvede u
strast; umesto toga ona ga je nauila nesebinom, bezgraninom predajom. Bila je
nevina i prijemiva; liena lukavstva; poverljiva, iskrena i slatka. Prirodna zavodnica.
Slabaan osmeh mu je preao usnama kada je konano priznao injenicu da je ona
veto iskoristila njegovu tehniku voenja ljubavi da vodi ljubav s' njim, ali je i dodala
neto - neto nedostino i duboko dirljivo. Neto to ga je nateralo da se osea i
ponosno i neobino ponizno; posesivno i jo uvek nedostojno.I iznenada, vrlo
nelagodno.
Pitajui se da li je ve zaspala, prislonio je usne na njeno elo i proaputao njeno ime,
a onda je podigao ruku, nameravajui da joj skloni razbaruene lokne sa ela.
Njene oi su se otvorile, i ono to je video u njihovim goruim plavim dubinama
umirilo mu je ruku i nateralo ga da zadrhti - video je istu stvar koja je terala njegovo
telo da drhti kada ga je ljubila i dodirivala: Sva ljubav u univerzumu je sijala u njenim
oima.
"Oh, moj Boe," proaputao je promuklo.
Satima kasnije, kada je vodio ljubav sa njom po drugi put, Dordan ju je drao
uljuljkanu u njegovim rukama, zurei netremice u umirujue svee na kaminu, ne
mogavi da protera posesivnu ljubomoru koju je osetio da se komea u njemu.
"Aleksandra," rekao je grublje nego to je nameravao, "nikad ne veruj mukarcu koji
kae 'veruj mi' - naroito ako ti se desi da tada nema odee na sebi."
Otvorila je oi i njen osmeh je bio ispunjen zabavom. "Od koliko mukaraca oekuje
da razgovaraju sa mnom dok nemam odee na sebi, moj gospodaru?"
"Nijednog," rekao je strogo. "Samo sam se alio u vezi tog dela."
U nemogunosti da joj otvoreno kae da ne veruje njemu ili bilo kom drugom
mukarcu, Dordan joj je rekao dvosmisleno, "Glupo je verovati ljudima previe.
Moe biti povreena ako veruje."
Njen osmeh ga je otreznio. "Povredila bih sebe ako ne bi. Zar ti ne veruje ljudima?"
"Ne ba mnogima i ne u potpunosti."
Aleksandra je podigla ruku i prevlaila vrhove prstiju preko njegovih toplih,
senzualnih usana. "Ako ne veruje ljudima," rekla mu je mudro i naivno to je

Dordan naao toliko razoruavajue, "nikad nee biti razoaran od strane nekog. Ali
e takoe propustiti svoju ansu da ikad bude potpuno srean." Nemogavi da se
zaustavi da ga dodiruje, Aleksandra je pratila krivulju njegove jake vilice, nasvesna
elje koja se zapalila u njegovim oima i varnica u njoj samoj. "Ti si lep i nean i
mudar i snaan," proaputala je, gledajui njegove oi koje su potamnele dok je njena
ruka odlutala niz njegov vrat do njegovih grudi. "Ali mora da naui da veruje
ljudima, posebno meni. Bez potpunog poverenja, ljubav ne moe da preiivi, a ja te
volim-"
Dordan joj je zarobio usne u prodiruem poljupcu koji je uutkao njene rei i poslao
je u topli slatki svet, gde nije postojalo nita osim divlje lepote njegovog voenja
ljubavi.

Jedanaesto poglavlje
Kratko su se zaustavili u Londonu poetkom naredne veeri, i dok je Dordan
prisustvovao nekoj vrsti posla koji je imao tamo, njihov koija je pripredio
Aleksandri dvoasovni obilazak kojim je bila uverena da mora da je ovo
najuzbudljiviji grad na svetu.
Sunce je zalazilo u more na horizontu kada su stigli na njihov brod sledeeg dana.
Aleksandra je upijala znamenitosti i zvuke pomorske luke sa pohlepnom radou,
gledajui obalske radnike koji su hodali gore-dole po daskama sa velikim sanducima
prebaenim lako preko njihovih ramena, dok su dinovske dizalice podizale teretne
mree sa dokova i sputale ih na brodove. Glomazni ratni brodovi sa strmim jarbolima
su bili utovareni namirnicama i inili se spremni da se pridrue njihovim sestrinskim
brodovima u blokadi Amerikih kolonija, ili da nastave bitku sa Francuzima na moru.
Krupni mornari su etali niz dokove sa rukama prebaenim preko ena ija su lica bila
rumena i ije su haljine pravile da Aleksandrini penjoari izgledaju smerni.
Kapetan etiri vetra ih je lino pozdravio kad su doli na brod i pozvao ih da mu se
pridrue na 'jednostavnoj veeri' u njegovoj kabini. 'Jednostavan' obrok se sastojao od
etrnaest jela, svako poslueno sa razliitim vinom, i dobrim delom od animiranih
razgovora o ratovima Britanije sa Francuzima i Amerikancima. U Moramu, kada je
Aleksandra itala o krvavim bitkama sa Napoleonovim snagama i sukobima koji su se
odvijali na moru, to je sve izgledalo tako nestvarno i daleko. Sada, sa usidrenim
ratnim brodovima oko nje, rat je bio opipljiva, zastraujua stvar.
Do trenutka kada ju je Dordan ispratio do njihove kabine, meutim, ona je popila
toliko vina na kapetanovo insistiranje da je ona oseala malu vrtoglavicu i izuzetnu
pospanost. Dordanovi kovezi su bili stavljeni u njihovu kabinu, i Aleksandra se
nasmeila rumena od zadovoljstva, pitajui se da li je on nameravao da vodi ljubav sa
njom veeras. Izgledao je malo distancirano nakon to se konano vratio sa njegovog
sastanka u Londovu prole noi, i nije vodio ljubav sa njom kada su se konano
zaustavili u krmi juno od grada. Poljubio ju je za laku no, makar, i drao je u
naruju dok je spavala.
"Treba li da izigravam sobaricu?" Dordan je pitao. Ne ekajui da ona odgovori,

okrenuo ju je i poeo da otkopava dugaak red svilenih roze dugmia niz njena lea.
"Da li se ovaj amac ljulja?" Aleksandra je pitala, hvatajui se za mali hrastov sto
pored nje.
Dordanov kikot bio je bogat i dubok. "Ovo je brod, a ne 'amac' i ti ini da se njie,
draga moja - rezultat, bojim se, okantnog preterivanja u vinu za veerom."
"Kapetan je bio tako odluan da probam svako od njih," protestvovala je. "Bilo je
veoma lepo," dodala je, vie zadovoljna svetom uopte.
"Nee mislilti tako kada se probudi ujutru," Dordan ju je zadirkivao.
Predusetljivo je okrenuo lea dok se ona presvlaila, a onda je uukao u njihov
krevet, privlaei pokriva do njene brade.
"Moj gospodaru," upitala je, "ne dolazi u krevet?" Aleksandra je poelela predano da
nije bila u obavezi da mu se obraa uvek sa 'vaa milosti' ili 'moj gospodaru', ali
udovica vojvotkinja joj je odrala veoma strogo predavanje da ona mora da mu se
obraa na taj nain, osim i dok joj njen suprug ne dozvoli da mu se obrati na drugi
nain. to on nije uradio.
"Idem na palubu na neko vreme malo na vazduh," rekao je, zaustavljajui se da uzme
pitolj iz njegove druge jakne i ugura ga za pojas njegovih tamno plavih pantalona.
Aleksandra je vrsto spavala pre nego to je Dordan zavrio penjanje niz uzak prolaz
stepenicama koje su vodile do gornje palube.
Na ogradi, Dordan je stavio ruku u dep i izvadio jednu od tankih cigareta u kojima
je obino uivao posle veere. Savijajui ruke oko vrha, zapalio je, a onda je stajao
gledajui preko Kanala, razmiljajui o veoma sloenom problemu zvanom
Aleksandra. Posle viegodinjeg druenja sa sofisticiranim, koristoljubivim, plitkim
enama - i osuivanja itavog pola na osnovu tih ena - on je oenio devojku koja je
bila naivna, potena, inteligentna i velikoduna.
I on nije znao ta da radi sa njom.
Aleksandra je imala neku budalastu, besmislenu ideju da je on bio plemenit i nean i
'prelep'. Kada, kako je dobro znao, on je bio iznuren, razoaran, i moralno korupmiran.
U njegovom kratkom ivotu, on je ve ubio previe ljudi da izbroji i odveo u krevet
vie ena nego to je mogao da se seti.
Aleksandra je verovala u otvorenost, poverenje, i ljubav - i ona je u potpunosti
nameravala da pokua da ga natera da uestvuje u njenim uverenjima. Nije hteo da
ima nikakve veze sa otvorenou, poverenjem, ili ljubavlju.
Ona je bila neni sanjar, on je bio teak realista.
Bila je, u stvari, toliki sanjar da je zapravo verovala da e se 'neto predivno' desiti to nije bilo toliko iznenaujue, s' obzirom na to da je ona takoe verovala da je
mokra prljavtina u prolee mirisala kao parfem...
Aleksandra je elela da ga natera da vidi svet kako ga vidi ona - sve i iv i
neiskvaren, ali je bilo prekasno za to. Sve to je mogao da uradi bilo je da pokua da
odri svet na taj nain za nju to je due mogue.
Ali on ne bi delio njen zamiljeni svet sa njom. On to nije eleo. Nije pripadao tamo.
U Devonu bi bila sigurna od korozivnih efekata Drutva, sigurna od raskalaenosti i
krte prefinjenosti njegovog sveta - sveta gde mu je bilo udobno - gde se nije oekivalo
da se oseaju stvari poput ljubavi; gde se od njega nije oekivalo da veruje, ili da

otkrije svoje unutranje misli i oseanja...


Uasavao se boli koju je znao da e videti na njenom licu kada shvati da on ne
namerava da ostane u Devonu sa njom, ali on to ne bi uradio. Nije mogao.
Ispred njega, Kanal se protezao dokle mu je sezao pogled, njegova crna povrina bila
je zahvaena dinovski utom meseevom svetlou. Razdraljivo, Dordan je bacio
cigaretu sa strane, a onda se setio da mu je to jedina. On je ostavio pljosnatu zlatnu
kutiju sa drugima u Elizinoj kui u Londonu poslednje noi.
Nemiran zbog dana prinudnog zatoenitva u koiji i zbog bezuspenog pokuavanja
da nae najbolje reenje za problem Aleksandre, okrenuo se od ograde i pogledao du
pristanita, gde se svetlost rasipala iz kafana i pijani mornari teturali zajedno, ruku
prebaenih preko ramena kurvi koje su hodale pored njih.
Na manje od etiri metra, dva mukarca su se naglo pomerila u senke broda i unula
meu koture konopaca van njegovog pogleda.
Nadajui se da e kupiti cigarete u kafani preko puta doka, Dordan je proetao preko
palube i krenuo niz brodske stepenice. Dve senke su izale i pratile ga, oklevajui,
gledajui.
Dordan je bio svestan da je pristanite bilo opasno mesto nou, naroito sa
izdvojenim bandama koje su bile okolo, usmerene na neoprezne i utovarene nesvesne
rtve ratnih brodova Njegovog Velianstva, gde su otkrili da imaju 'ast' da postanu
mornari za par meseci ili godina - sve dok se brod ne bi vratio u luku. S' druge strane,
Dordan je bio naoruan, sve to je on video na pristanitu bili su pijani mornari, i,
nakon preivljavanja viegodinjih krvavih bitaka irom panije, smatrao je malim
strahom nekoliko metara koji su pristanite odvajali od kafane.
"Ostani pozadi, ti budalo - pust' ga da ode do prist'nita," jedna od senki je proaputala
drugoj dok su se premetali niz brodske stepenice van Dordanovog pogleda.
"ta 'avola ekamo," druga senka je zahtevala od njegovog kolege dok su ekali u
mraku ispod strehe krme, gde je nestao njihov plen. "Trebli' smo da ga udarimo po
glavi i bacimo u vodu, to bi bolje uradli' dok je bio na brodu."
Prvi ovek se osmehnuo zlobno. "Imam bolju ideju - nije vei rad, i to e nam bit'
jednostavnije."
Dordan je izaao iz kafane sa tri debele, nesimpatine cigarete zaglavljene u
unutranjem depu njegovog kaputa. Sada kada ih je imao, sumnjao je da e eleti da
ih zapali. Iza njega, senke su se pomerile odjednom, daska je zakripala, i Dordan se
napeo. Ne menjajui brzinu, posegnuo je u kaput za pitolj, ali pre nego to ga je
njegova ruka dodirnula, lobanja mu je ve eksplodirala u krhotine munog bola,
aljui ga u crni tunel zaborava.
I onda je on plutajui, splavarei, iao ka dobrodoloj svetlosti na kraju tunela koja se
inila kao da ga poziva.
Aleksandra se probudila u zoru zbog uzvika mornara koji su se kretali iznad nje,
spremajui brod za plovidbu. Uprkos injenici da se njena glava oseala kao da je
napunjena vunom, ona je i dalje bila eljna da bude gore na palubi kada se kanapi
odbace i brod zaplovi. Njen suprug mora da je imao slinu ideju na umu, mislila je
dok je navlaila novu haljinu i umotala se u odgovarajui ogrta od meke vune boje

lavande. On je ve nestao i napustio kabinu.


Skupina sive i roze se ocrtavala na horizontu kada je Aleksandra stigla na palubu.
Mornari su urili zauzeti svojim poslovima, izbegavajui je dok su odmotavali
konopce i penjali se da ih nameste. Ispred nje, prvi oficir je stajao nogama iroko
razdvojenim, okrenut leima prema njoj, dajui nareenja ljudima koji su se penjali
po jarbolima. Gledala je okolo traei njenog supruga, ali izgledalo je da je ona jedini
putnik na palubi. Na sinonoj veeri, ula je da je Dordan rekao kapetanu Faradeju
da je on oduvek uivao da bude na palubi kada se uad izbaci i brod isplovi.
Pokupivi svoje skute, Aleksandra je dola do kapetana kada je on doao na palubu.
"Kapetane Faradej, da niste kojim sluajem videli mog supruga?"
Videvi nestrpljenje na njegovom licu, ona je brzo objasnila razlog zbog kojeg ga je
zadrala. "On nije u naoj kabini i nije na palubi. Da li postoji neko drugo mesto na
ovom brodu gde bi mogao biti?"
"To nije verovatno, Vaa Milosti," rekao je odsutno, gledajui u nebo koje se
rasvetljavalo, procenjivajui jo koliko je ostalo pre nego to potpuno svane. "Sada,
ako ete me izvinuti-"
Zbunjena, pokuavajui da ignorie peckanje uzbune koja je plesala niz njenu kimu,
Aleksandra je sila u njihovu kabinu i stala u sredinu, gledajui nesigurno okolo.
Odluujui da je Dordan sigurno otiao u etnju po dokovima, prela je preko i
pokupila tamni kaput koji je on prebacio preko naslona stolice nakon to su se ukrcali
na brod sino. Nosei ga do ormara da ga nakai unutra, protrljala je obraz uz meku
prefinjenu tkaninu, udiui blagi miris Dordanove pikantne kolonjske vode, a onda
ga je odloila. On je navikao da ima slugu koji e pokupiti posle njega, shvatila je uz
osmeh pun ljubavi, dok je posezala za njegovim smeim pantalonama i odnosila ih u
ormar. Okreui se, traila je tamno plavi kaput koji je on nosio kada je iao na palubu
sino. Plavi kaput nije bio nigde u kabini; niti ijedan ostatak odee koji je nosio sino
kada ga je poslednji put videla.
Kapetan Faradej je saoseao prema njenoj zabrinutosti, ali nije nameravao da dopusti
da njegov brod propusti plimu, i to je rekao. Uasni predoseaj katastrofe je besneo u
Aleksandri, terajui je da drhti, ali je ona znala instinktivno da molbe ne bi imale
nikakvog uticaja na oveka ispred nje. "Kapetane Faradej," rekla je, ispravljajui se i
govorei glasom za koji se nadala da je dobra imitacija zapovednikog glasa
Dordanove bake, "ako moj suprug lei negde povreen na ovom brodu, krivica e
biti vaa, ne samo za njegovu povredu, ve i za isplovljavanje umesto njegovog
odvoenja u ruke pravog lekara. Takoe," rekla je, borei se da zadri svoj glas
mirnim, "osim ako sam pogreno shvatila ono to mi je suprug rekao jue, on
poseduje deo kompanije koja poseduje ovaj brod."

Dvanaesto poglavlje
U formalnoj uniformi, Kapetan Faradej i njegov prvi oficir usmerili su vojnu panju
na naputenu palubu privremeno zaplenjenog broda etiri vetra, gledajui crnu putnu

koiju koja se zaustavila neposredno ispred njegovih brodskih stepenica. "To je ona?"
prvi oficir je rekao u neverici, zurei u vitku, ispravljenu figuru koja je hodala polako
uz brodske stepenice, drei ruku na ruci gospodina Dorda Bredburna, jednog od
najuticajnijih ljudi u Ministarstvu ratne mornarice. "Ti znai hoe da mi kae da ova
sedokosa starica ima dovoljno uticaja da uini da Ministar privremeno zapleni na
brod i oboje nas dri u karantinu na njemu? Samo da bi mogla da doe ovde i saslua
ta mi imamo da kaemo?"
Aleksandra je skoila na zvuk kucanja na vrata njene kabine, srce joj je lupalo od
straha i nade koje je imala poslednjih pet dana, kad god bi ula neki zvuk napolje, ali
nije bio vojvoda koji je stajao na ulazu; to je bila njegova baka koju ona nije videla od
venanja. "Da li je bilo nekih vesti?" Aleksandra je proaputala oajniki, previe
potresena da pozdravi enu.
"Kapetan i prvi oficir ne znaju nita," Njena Milost je rekla kratko. "Poi sa mnom."
"Ne!" Nalazei se na samoj ivici histerije, u kojoj je lebdela vie od dva dana i noi,
Aleksandra je odmahnula glavom mahnito i ustuknula. "On bi hteo da ostanem-"
Vojvotkinja se ispravila i posmatrala bledu, iznurenu devojku niz njen aristokratski
nos. "Moj unuk," rekla je najhladnijim glasom, "bi oekivao da se ponaa
dostojanstveno i uzdrano to i prilii njegovoj eni, Vojvotkinji od Hotorna."
Rei su udarile Aleksandru kao amar - i sa istim rezultatom - opametile su je. Njen
suprug bi oekivao to od nje. Borei se za kontrolu nad njenom divljom panikom,
Aleksandra je pokupila tene, ispravila kimu, i hodala drveno pored vojvotkinje i
gospodina Dorda Bredburna do koije, ali kada ju je koija prihvatio za lakat da joj
pomogne da ue, Aleksandra se povukla nazad naglo, oima poslednji put panino
traei proelja kafana i skladita koja su bila poreana uz pristanite. Njen suprug je
bio tu negde. Bolestan ili povreen. Morao je da bude...Njen um je odbacio da
razmotri bilo koje druge mogunosti sem tih.
Nekoliko sati kasnije, koija je usporila, prilagoavajui se ulicama Londona, i
Aleksandra je pomerila njen sumoran pogled s' prozora na vojvotkinju, koja je sedela
preko puta nje, uspravnih lea, lica tako hladnog i bez emocija da se Aleksandra pitala
da li je ta ena bila u stanju da osea bilo ta. U grobnoj tiini koije, Aleksandrin
promukao apat je zvuao kao uzvik. "Gde idemo?"
Nakon namerne, produene pauze kojom je bilo jasno reeno da je udovica ljuta to
mora da objanjava svoje namere Aleksandri, ona je rekla hladno, "U moju gradsku
kuu. Remzi je ve stigao tamo sa malo zaposlenih da rasiste i obaveste bilo koje
posetioce da smo u Rouzmejdu. Vesti o nestanku mog unuka su u svim novinama, a ja
nemam elju da budem spopadana od strane posetioca ili radoznalih istraioca."
Vojvotkinjin otresit ton je oigledno izazvao saoseanje u Ministru, Bredburnu, zato
to je progovorio prvi put i pokuao da je uveri: "Okrenuemo nebo i zemlju da
otkrijemo ta se dogodilo Hotornu," rekao je neno. "Bov Strit ima stotinu ljudi koji
pretrauju kejove, postavljaju zvanina pitanja, a i porodini advokati Hotornovih su
zaposlili jo stotinu istraitelja sa instrukcijama da koriste bilo koja sredstva da bi
dobili bilo koju informaciju od njih. Nije primljen zahtev za otkup, tako da ne
mislimo da je on otet u tom cilju."
Guei suze za koje je znala da bi ih stara vojvotkinja prezrela, Aleksandra je naterala

sebe da postavi pitanje za koje se plaila da dobije odgovor: "Koje su anse da ga


pronaete-?" Njen glas je utihnuo. Nije mogla da kae re 'ivog'.
"Ja-" On je oklevao. "Ne znam."
Njegov ton je implicirao da anse nisu bile izuzetno dobre, i Aleksandrine oi su se
zamaglile od vrelih suza koje je prikrila polaui obraz u Henrijevo meko krzno dok
je gutala bolnu knedlu bede koja se zaglavila u njenom grlu.
etiri beskrajna dana, Aleksandra je ivela u istoj kui sa vojvotkinjom, koja ju je
uporno tretirala kao da je nevidljiva, niti govorei sa njom niti je gledajui. Petog
dana, Aleksandra je stajala na prozoru svoje spavaonice kada je videla gospodina
Dorda koji je izaao iz kue. Uznemirena nije mogla da eka poziv, strala je niz
stepenice u salon i prasnula na vojvotkinju. "Videla sam Ministra da odlazi. ta je
rekao?"
Vojvotkinja je nezadovoljno gledala u Aleksandru zbog njenog zapovednikog ulaska
u sobu. "Poseta gospodina Dorda te se ne tie," odgovorila je hladno i okrenula
glavu grubo je otputajui.
Njene rei su slomile tanku nit kontrole koju je Aleksandra uspela da zadri u svojim
oseanjima. Stiskajui ruke sa strane, rekla je glasom koji je drhtao od frustracije i
besa, "Uprkos onome to mislite, ja nisam bezumno dete, gospoo, i moj suprug je
meni sada najvanija osoba na svetu. Ne moete, ne smete, uvati informacije od
mene!"
Kada je vojvotkinja jednostavno nastavila da je gleda u kamenoj tiini, Aleksandra je
prela na molbe. "Mnogo je ljubaznije da mi kaete istinu nego da je krijete od mene.
Ne mogu da podnesem neznanje - molim vas ne radite mi to. Neu vas osramotiti
histerisanjem...Kada je moj otac umro i moja majka nije mogla da nastavi svoj ivot,
ja sam preuzela rad u domainstvu dok sam imala etrnaest godina. A kad je moj deda
umro, ja-"
"Nema novosti!" Njena Milost je odbrusila. "Kada stignu vesti, pozvau te da uje."
"Ali prolo je toliko vremena!" Aleksandra je prasnula.
Vojvotkinjin pogled se skupio nad njom, buktei sa prezirom. "Ti si tako mala
glumica, zar ne? Meutim, moe da prestane da brine o svom dobrobitu. Brani
ugovor koji je sklopljen izmeu one tvoje majke i mog unuka, prua joj dovoljno
novca da ivi u raskoi do kraja ivota. Ona ima vie nego dovoljno da podeli s'
tobom.
Aleksandrina usta su se otvorila kada je shvatila da vojvotkinja zapravo veruje da je
ona brinula za svoju budunost, umesto za svog supruga koji moda sada lei na dnu
Engleskog kanala.
Ostavi bez teksta od besa, Aleksandra je sasluala kako udovica destruktivno
zavrava: "Gubi mi se s' oiju. Ne mogu da trpim tvoju lanu zabrinutost za dobrobit
mog unuka, ne u ovom trenutku. Jedva si ga poznavala, on ti nije bio nita."
"Kako se usuujete!" Aleksandra je uzviknula. "Kako se usuujete da sedite tamo i
govorite mi takve stvari. Vi - vi ne moete da razumete kako se ja oseam zbog njega,
zato to nemate nikakva oseanja! ak iako imate, vi ste previe - previe stari da se
setite kako ljubav izgleda!"
Vojvotkinja je polako ustala, izgledajui kao toranj nad Aleksandrom, ali Aleksandra

je bila previe histerina, previe besna, da zaustavi svoju bezumnu tiradu: "Ne
moete da zamislite kako mi je bilo kada mu vidim osmeh ili kada se smeje sa mnom.
Ne moete da znate kako sam se oseala gledajui u njegove oi-" Jecaj se podigao u
Aleksandrinom grlu i suze su poele da se slivaju niz njene blede obraze. "Ne elim
njegov novac - samo elim da mogu da pogledam u njegove oi i vidim ga da se
smeje." Na njen uas, Aleksandrina kolena su otkazala i ona je pala na pod, plaui
pod vojvotkinjinim nogama. "Samo elim da vidim njegove prelepe oi," jecala je
isprekidano.
Vojvotkinja je izgledala kao da okleva, a onda se okrenula na peti i napustila sobu,
ostavljajui Aleksandru da plae od tuge i patnje u samoi. Deset minuta kasnije,
Remzi je uao u sobu nosei dekorativni servis za aj. "Njena milost je rekla da ste
'slabi zbog gladi' i elite osveenje," rekao je.
Jo uvek na podu sa rukama na divanu i licem zakopanim u njemu, Aleksandra je
polako podigla glavu i samosvesno obrisala suze. "Molim vas - nosite to. Ne mogu da
podnesem prizor hrane."
Sledei vojvotkinjine naloge i ignoriui Aleksandrin zahtev, Remzi je stavio
neeljeni posluavnik na sto, a onda se ispravio i, po prvi put otkad ga je Aleksandra
srela, sluga je izgledao nesigurno i nelagodno. "Nije mi namera da ogovaram," poeo
je kruto nakon pauze, "ali ja sam obaveten od Krede, vojvotkinjine krojaice, da je
Njena Milost jedva pojela jedan obrok za pet dana. Posluavnik joj je upravo odnesen
u maloj sobi za crtanje. Moda ako biste se ponudili da veerate sa njom, moete da je
ubedite da jede."
"Toj eni nije potrebna hrana," Aleksandra je progutala, bezvoljno ustajui. "Ona nije
kao smrtnici."
Remzijevo hladno dranje postalo je apsolutno ledeno na indirektnu kritiku njegove
poslodavke. "Ja sam sa Vojvotkinjom od Hotorna etrdeset godina. Moja duboka
zabrinutost za nju navela me je da pogreno pretpostavim da moda oseate malo
brige za nju, jer ste sada deo porodice. Izvinjavam se zbog moje greke u proceni."
On se kruto naklonio izlazivi iz sobe, ostavljajui Aleksandru da se osea potpuno
odvratno i sasvim zbunjeno. Remzi je oito bio posveen vojvotkinji, iako je
Aleksandra dobro znala vojvotkinjin odnos prema njenim slugama: Dva puta na
Rouzmejdu, ona je strogo ukorila Aleksandru za 'ogovaranje sa slugama', kada je sve
ono to je Aleksandra uradila bilo to da pita Remzija da li je oenjen i kunu
pomonicu da li ima decu. Iz vojvotkinjinog uzvienog gledita, razgovor sa slugama
predstavljao je ogovaranje, to ih je zauzvrat inilo jednakima - i da, Aleksandra se
setila vojvotkinjine ustre primedbe, to nije tano. Uprkos svemu tome, Remzi joj je
oigledno bio odan. to je znailo da u staroj eni ima mnogo vie od ponosa i
arogancije, Aleksandra je odluila.
Ta mogunost je vodila drugoj, i Aleksandra se zagledala u posluavnik sa ajem u
tupoj zbunjenosti, pitajui se da li je vojvotkinja to mogla da smatra 'mirovnom
ponudom'. Do pre pet minuta, vojvotkinja nikada nije pokazala ni najmanje
interesovanje za to da li Aleksandra jede ili ne. S' druge strane, posluavnik bi isto
tako lako mogao da bude namenjen kao otar podsetnik Aleksandri da povrati
kontrolu nad sobom.

Aleksandra se ugrizla za usnu kad su Remzijeve rei zazvonile zloslutno kroz njen um:
Pet dana...vojvotkinja nije jela pet dana. Aleksandra jedva da je uradila isto to, ali ona
je bila mlada, jaka i zdrava. Aleksandrin stav je smekao jo vie kada joj je palo na
pamet to da ako vojvotkinja nije bila u stanju da jede, mora da je bila mnogo vie
uznemirena zbog nestanka njenog unuka nego to se inilo.
Uz uzdah odlunosti, Aleksandra je odmaknula kosu sa ela i zakljuila da je
posluavnik sa ajem bio namenjen kao mirovna ponuda. To je uradila jer nije mogla
da izdri pomisao da se sedamdesetogodinja ena raspada.
Kroz delimino otvorena vrata plavog salona, Aleksandra je videla vojvotkinju kako
sedi na visokoj stolici, zurei u vatru. ak i u mirovanju, starica je predstavljala
zabranjujuu figuru, ali je ipak bilo neto u njenom krutom, povuenom dranju to je
Aleksandru podsetilo zajedljivo na njenu majku u prvim danima posle smrti njenog
oca, pre dolaska njegove druge ene to je gospou Lorens pretvorilo iz tune u
mrzovoljnu.
Ona je tiho ula u sobu, bacajui senku na vojvotkinjinu viziju, i starica se naglo
okrenula. Samo na trenutak, ona je pogledala na drugu stranu - ali ne pre nego to je
Aleksandra naas ugledala sumnjiav sjaj suza u vojvotkinjinim svetlim oima.
"Vaa Milosti?" Aleksandra je rekla blago kada je kroila napred.
"Nisam ti dala dozvolu da me prekida ovde," ena je odbrusila, ali prvi put
Aleksandra nije bila uplaena tim otrim glasom.
Sa istim umirujuim tonom koji je koristila sa njenom majkom, Aleksandra je rekla,
"Ne gospoo, niste."
"Odlazi."
Uzdrmana ali odluna, Aleksandra je rekla, "Neu se dugo zadrati, ali moram da vam
se izvinem zbog onoga to sam rekla pre nekoliko minuta. To je bilo neoprostivo."
"Prihvatam tvoje izvinjenje. Sada odlazi."
Ignoriui vojvotkinjin otar pogled, Aleksandra je zakoraila napred. "Mislila sam,
poto obe moramo da jedemo, moda bi bilo podnoljivije ako bismo podelile obrok
zajedno. Mi - mogle bismo da pravimo jedna drugoj drutvo."
Bes se rasplamsao u eni ije su elje bile ignorisane. "Ako eli drutvo, trebalo bi da
ode kui kod majke, kao to sam ti predloila pre petnaest minuta!"
"Ne mogu."
"Zato ne?" starica je odbrusila.
"Zato to," Aleksandra je rekla tihim aptom, "moram da budem blizu nekog drugog
ko ga voli."
Goli, nekontolisani bol je preao preko lica stare vojvotkinje pre nego to je povratila
kontrolu, ali u tom trenutku, Aleksandra je videla patnju koja je leala ispod fasade
krutog dostojanstva.
Patei i alei je, ali pazei da to ne pokae, Aleksandra je brzo sela u stolicu preko
puta vojvotkinje i otkrila jedan od posluavnika. Stomak joj je zakrulio pri pogledu na
hranu, ali se nasmejala jarko. "Da li biste voleli pare ove fine piletine - ili biste vie
voleli govedinu?"
Vojvotkinja je oklevala, suavajui oi prema Aleksandri. "Moj unuk je jo uvek iv!"
izjavila je, izrazom lica izazivajui Aleksandru da to porekne.

"Naravno da jeste," Aleksandra je rekla ustro, svesna da je bila upozorena da izae


ako sumnja u to. "Verujem u to svim srcem."
Vojvotkinja je prouavala Aleksandrino lice, procenjujui njenu iskrenost, a onda je
dala mali, neodluan znak i rekla osorno, "Pretpostavljam da bi mogla da pojedem
malo piletine."
Jele su u potpunoj tiini prekinutoj samo povremenim pucketanjem iz male vatre koja
je gorela u kaminu. Sve dok Aleksandra nije ustala i poelela laku no starica nije
progovarala, i po prvi put obratila se Aleksandri njenim krtenim imenom:
"Aleksandra-" proaputala je promuklo.
Aleksandra se okrenula. "Da, gospoo?"
"Da li..." Vojovotkinja je povukla isprekidan, bolni dah. "Da li se...moli?"
Suze su nabubrile u Aleksandrinom grlu i zapalile njene oi, dok je ona odmah
shvatila, ponosna starica se nije interesovala za njene line verske navike. Pitala je
Aleksandru da li se moli.
Gutajui bolno, Aleksandra je klimnula glavom. "Veoma, veoma snano," proaputala
je.
Naredna tri dana, Aleksandra i vojvotkinja su odrale mirno bdenje u plavom salonu,
njihove reenice su bile nepovezane, glasovi neprirodno prigueni - dva stranca sa
malo zajednikog osim neizrecivog straha koji ih je vezivao zajedno.
Popodne treeg dana, Aleksandra je upitala vojvotkinju da li je poslala po Antonija,
Lorda Taunsenda.
"Poslala sam mu nalog da nam se pridrui ovde, ali on-" Prekinula je kada se Remzi
materijalizovao na vratima. "Da, Remzi?"
"Gospodin Dord Bredburn je stigao, Vaa Milosti."
Aleksandra je skoila zabrinuto na noge, rasturivi vez koji joj je vojvotkinja dala, ali
kada je ugledni, sedokosi ovek uao u sobu trenutak kasnije, ona je samo jednom
pogledala njegovo paljivo bezizraajno lice, i celo njeno telo je poelo da vibrira od
straha.
Pored nje, vojvotkinja je oigledno izvukla isti zakljuak iz njegovog izraza lica, jer je
njeno lice prebledelo i ona je polako ustala, vrsto se drei za tap koji je uvek
koristila kada je dolazila u Grosvenor Skver. "Imate novosti, Dorde. Koje su?"
"Istraitelji su utvrdili da je mukarac Hotornovog opisa vien u kafani na doku oko
jedanaest sati u noi Hotornovog nestanka. Uz pomo povelikog mita, vlasnik kafane
se takoe podsetio da je mukarac bio neobino visok - preko metar i osamdeset - i da
je bio obuen kao gospodin. Gospodin je kupio nekoliko cigara i otiao. Kafana se
nalazi gotovo neposredno preko doka gde je brod etiri vetra bio usidren i mi smo
sigurni da je taj ovek bio Hotorn."
Bredburn je zastao i rekao mizerno, "Da li vi dame ne biste vie volele da sedite dok
ne ujete ovo?"
Njegova strana sugestija naterala je Aleksandru da se uhvati za stolicu kao podrku,
ali je odmahnula glavom.
"Nastavite," vojvotkinja je naredila promuklo.
"Dva mornara na palubi Falkona, koji je bio usidren blizu etiri vetra, videli su

veoma visokog, dobro obuenog mukarca kako odlazi iz kafane, praenog od strane
dva oveka koji su izgledali kao obian olo. Mornari na palubi Falkona nisu obraali
posebnu panju, i ve su bili pripiti, ali jedan od njih misli da je video kako je visokog
gospodina jedan od njih udario toljagom po glavi. Drugi mornar nije video ta se
desilo, ali je video gospodina - za kojeg je pretpostavio da se onesvestio od previe
pia - prebaenog preko ramena jednog od grubijana kako ga nosi niz dok."
"I oni nisu uradili nita da mu pomognu?" Aleksandra je uzviknula.
"Nijedan mornar nije bio u stanju da ponudi pomo, niti im je palo na pamet da se
umeaju u scenu, koja je, naalost, deo svakodnevnice na dokovima."
"Ima jo, zar ne?" vojvotkinja je predvidela, oima pretraujui njegovo
nepokolebljivo lice.
Gospodin Dord je uvukao dubok dah i polako ga isputao. "Znamo vrlo dobro da su
navale bandi bile veoma aktivne u kritinoj noi, i posle dalje istrage, otkrili smo da je
jedna banda kupila mukarca iji je opis nepogreivo Hotornov. Verujui da se je
onesvestio od pia i ne pronalazei njegovu identifikaciju, platili su grubijanima za
Hotorna i isporuili ga na jedan ratni brod Njegovog Velianstva - Lankaster."
"Hvala Bogu!" Aleksandra je uzviknula kada je radost eksplodirala u njenom srcu. Ne
razmiljajui, uhvatila je vojvotkinjine hladne ruke svojima i stisnula ih vrsto. Ali
Bredburnove sledee rei su poslale Aleksandrin duh u dubine pakla. "Pre etiri
dana," rekao je smrknuto, "Lankaster je bio angaovan u borbi protiv Francuskog
broda, Versaja. Jo jedan od naih brodova, Karlajl, epao je nazad u luku pod
okriljem magle, osakaen od susreta sa Amerikancima. Ne mogavi da pomogne
sestrinskom brodu, kapetan Karlajla svedoio je borbi kroz prozorsko okno. Kada se
bitka zavrila, Versaj se jedva drao pod jedrima..."
"A Lankaster?" Aleksandra je prasnula.
Gospodin Dord je proistio grlo. "Moja je dunost da vas obavestim da je Lankaster
potonuo, i svi na brodu su izgubljeni - ukljuujui Njegovu Milost, Lorda od
Hotorna."
Soba se zavrtela pred Aleksandrinim pogledom; krik je rastao u njenim grudima i
stavila je ruku na usta, njen divlji pogled je sleteo na vojvotkinjino napaeno lice.
Videla je vojvotkinjino njihanje, i Aleksandra je odmah umotala ruke oko uplakane
ene, ljuljajui je napred-nazad kao dete, milujui joj drhtava lea, aputajui joj
besmislena razuverenja, dok se bujica suza slivala niz njene obraze.
Kao iz daleka, ula je gospodina Dorda Bredburna da je rekao da je doveo doktora
s' njim, i ona je bila maglovito svesna da je neko neno ali vrsto povukao
Dordanovu uplakanu baku iz njenog zagrljaja, dok je Remzi uzeo njenu ruku i poveo
je gore.

Trinaesto poglavlje
Komari su vodili Aleksandru skroz u budnost i ona se prevrnula na lea,
pokuavajui da pobegne iz sna u kojem je stajala u crkvi, okruena stotinama
spomenika, svaki od njih je nosio ime njenog oca, ili njenog dede, ili njenog supruga.

Kapci su joj bili teki kao da su pritisnuti gvoem dok se trudila da ih otvori na silu, i
kada je konano uspela, poelela je da nije. Glava joj je bila teka kao da je neko
zakopao sekiru u njenu lobanju, a suneva svetlost koja je ulazila kroz prozor bolela
je za oi. Mrtei se, okrenula se od izvora suneve svetlosti, i njen pogled se
prikovao za mravu enu u utirkanoj crnoj uniformi, sa belom keceljom, i kapom,
koja je dremala u fotelji pored njenog kreveta. Kuna pomonica, Aleksandra je
shvatila maglovito.
"Zato si ovde?" proaputala je slabanim, hrapavim glasom koji je jedva prepoznala
kao svoj. Kuna pomonica je spavala, tiho hrkala, i Aleksandra se pomerila
nametajui glavu na jastuku. Njen pogled se pomerio tupo na sto pored njenog
kreveta, gde su kaika i aa bile pored boce.
"ta je to?" proaputala je, glasnije ovog puta.
Iscrpljena slukinja se trgnula i uspravila, i videvi da su Aleksandrine oi otvorene,
skoila je sa stolice. "Laudanum, moja gospo, i doktor je rekao da jedete odmah
nakon to se probudite. Srediu vam lep posluavnik i vratiu se za trenutak."
Previe pospana da bi sve to potpuno razvrstala, Aleksandra je pustila njene teke
kapke da se sklope. Kada ih je ponovo otvorila, posluavnik je bio pored kreveta, a
sunce mnogo nie na nebu. Bilo je posle podne, Aleksandra je shvatila, oseajui se
dezorijentisano i nejasno, ali odmorno.
Kuna pomonica je bila budna ovog puta, virei zabrinuto prema njoj. "Dobrota,
spavali ste kao mrtvi!" prasnula je, a onda pljesnula ruku preko usta, irom otvarajui
oi od straha.
Aleksandra je provirila radoznalo prema njoj, nespretno se borei da sedne kako bi
sobarica mogla da stavi posluavnik u njeno krilo. Na tekom posluavniku sa
dorukom, kao to je bio obiaj, bila je crvena rua i primerak Tajmsa savijenog na
pola. "Zato mi je dat laudanum?" Aleksandra je upitala, iznervirana svojim
nerazgovetnim govorom i nesposobnou da se koncentrie propisno.
"Zato to je doktor rekao da biste trebali da ga uzmete."
Aleksandra se namrtila zbunjeno, a onda automatski pitala isto pitanje koje je
postavljala svakog jutra od kad je dola u ovu kuu. "Da li je Gospodin Dord
dolazio-" Bol je vrisnula kroz njeno telo i izbila u izmuen jauk kad se njen um vratio
u fokus i kada se setila Bredburnove poslednje posete u utorak. Protresla je
pulsirajuu glavu, pokuavajui da izbrie slike koje su marirale kroz njen um,
glasove koji su govorili, "...Tuna dunost mi je da vas obavestim da su svi na brodu
izgubljeni...Brzo, zovite doktora...Vlasti su propisno obavetene...Remzi, odvedi je u
krevet..."
"Ne!" Aleksandra je uzviknula i trgnula lice dalje od sobarice, ali Tajms je leao na
njenom krilu. Ona je zurila u masna slova na naslovnoj strani.
"ta nije u redu, moja gospo? ta kau?" uasnuta sobarica je pitala, zurei
nerazumno u rei koje nije nikada nauila da ita.
Aleksandara je razumela svaku od njih. Rekle su da je Dordan Edison Metju
Taunsend - markiz Lensdaun, vikont Lids, vikont Rejnolds, grof Taunsend od
Marlova, baron Taunsend od Strolega, Rifilda i Monmarta - i dvanaesti vojvoda od
Hotorna - bio mrtav.

Aleksandrina glava je pala nazad na jastuke, i ona je zatvorila oi, nesvesna svega
osim muke koja je pekla njen um.
"Oh, gospoice - Vaa Milosti - nikada nisam mislila da vam dam razlog za
uznemirenost," sobarica je proaputala, lomei ruke. "Otii u po doktora. Njena
Milost je u postelji, toliko bolesna da mi je reeno da ne smem da je ostavim-"
Poslednje od toga je polako prodrlo kroz Aleksandrinu alost. "Otii u do nje malo
kasnije," rekla je izbezumljenoj sobarici.
"Oh, ne, Vaa Milosti, i vi ste bolesni, i neete uiniti nita dobro ionako. Kreda je
rekla gospodinu Remziju da Njena Milost ne pria. Ona ne moe. Ne prepoznaje
nikoga - samo zuri..."
Uzbuna je prevazila Aleksandrinu tugu i, ignoriui sobaricine proteste, zamahnula je
nogama preko ivice kreveta, dohvativi se za njega kako bi stabilizovala ljuljajuu
svest, a zatim navukla na sebe ogrta.
U odgovoru na Aleksandrino kucanje, lekar je otvorio vrata vojvotkinjine spavae
sobe i zakoraio u hodnik. "Kako je ona?" Aleksandra je upitala zabrinuto.
Lekar je odmahnuo glavom. "Nije dobro, uopte nije dobro. Ona nije mlada ena i
pretrpela je uasan ok. Nee da jede ili da govori. Samo lei tamo, zurei u daljinu."
Aleksandra je klimnula glavom, seajui se ponaanja njene majke kada je, ubrzo
nakon smrti njenog oca, njegova ljubavnica dola kod njih. Njena majka se isto tako
povukla u krevet, gde nije ni jela ni priala, niti dozvolila da je iko utei. Kada je
njena majka na kraju izala iz njenog samonametnutog zatoenitva, vie nikada nije
bila svoja ponovo. Kao da su sva tuga i gorina i dalje bile sakrivene u njoj, izjedui
njen um.
"Da li je plakala?" Aleksandra je pitala, znajui da je opasno drati tugu prikrivenu u
sebi.
"Svakako ne! ena njenog poloaja i konstitucije ne preputa se plakanju. Kao to
smo joj Kreda i ja vie puta rekli, ona mora biti jaka i da gleda to s' vedrije strane.
Uostalom, ona ima jo jednog unuka, tako da titula nee nestati iz porodice."
Aleksandrino miljenje o lekarima, koje nikada nije bilo visoko, opalo je nepovratno
na najnii nivo dok je zurila u neosetljivog, pompeznog oveka ispred sebe. "Volela
bih da je vidim, molim vas."
"Pokuajte da je oraspoloite," rekao je, nesvestan Aleksandrinog pogleda punog
nepokolebljivog prezira. "Ne priajte o Hotornu."
Aleksandra je ula u zamraenu sobu, i srce joj je poskoilo u saaljenju i nemiru
zbog pogleda na nekada energinu, snanu enu koja je bila oslonjena na jastuke,
izgledajui kao duh njene nekadanje osobnosti. Ispod krune sede kose, udoviino lice
bilo je kredasto i njene blede oi su bile zastakljene od bola i utonule u duboke, tamne
upljine. Ni jedan znak prepoznavanja nije se pojavio u njenim oima kada je
Aleksandra prela ispred njenog kreveta, a zatim sela na samu ivicu pored nje.
Uplaena, Aleksandra je posegnula i zgrabila vojvotkinjinu ruku, koja je mlitavo
leala na zlatnom prekrivau. "Oh, gospoo, ne morate da odete na ovaj nain," rekla
je drhtavim, strasnim aptom, oima molei stariju vojvotkinju da je saslua. "Ne
smete. Dordan bi mrzeo da vas vidi ovako." Kada nije dobila nikakvu reakciju,
Aleksandrin oaj je porastao i ona je stisnula krhku ruku vrsto. "Imate li ideju kako

je on bio ponosan na vau snagu i duh? Imate li? Znam da je bio, zato to se hvalio
tim istim stvarima kod mene."
Izbledele plave oi se nisu ni pomakle. Nesigurna da li je vojvotkinja nije ula, nije
joj verovala, ili je jednostavno nije bilo briga, Aleksandra je udvostruila svoje napore
da je ubedi. "To je istina. Seam se vrlo dobro dogaaja. Nakon naeg venanja kada
smo trebali da napustimo Rouzmejd, i on je pitao gde ste vi otili. Rekla sam mu da
ste gore i da sam se uveliko plaila da neete priznati na brak. On se nasmeio kada
sam mu to rekla - znate, jednim od njegovih posebnih osmeha koji vas je terao da mu
uzvratite osmeh? Onda znate ta mi je on rekao?"
Vojvotkinja se nije pomerila.
"Rekao je," Aleksandra je ubrzala, " 'bilo bi potrebno mnogo vie od naeg braka da
poalje moju baku u krevet. Moja baka bi mogla da porazi samog Napoleona i kada je
bila preko sa njim on ju je molio da mu oprosti za njegovo loe ponaanje u ratu sa
nama' . To je tano ono to je on-"
Vojvotkinjine oi su se zatvorile i Aleksandrino srce je preskoilo, ali trenutak kasnije
dve suze su se slile polako niz njene blede obraze. Suze su dobar znak, Aleksandra je
znala, i ona se estoko nagnula napred: "Znao je da ste hrabri i jaki i - i odani, takoe.
Iz neega to mi je rekao, ne verujem da je on verovao da su ene bile sposobne da
budu odane, osim za vas."
Vojvotkinjine oi su se otvorile i pogledala je Aleksandru uz munu molbu i sumnju.
Stavljajui ruku na obraz ene slomljenog srca, Aleksandra je pokuala snanije da je
ubedi da govori istinu, ali jedva je mogla da kontrolie pospanost i teko je govorila.
"To je istina. On je bio tako siguran u vau odanost njemu, da mi je rekao da ak iako
prezirete na brak, da ete odrati kou svakome ivom ko pokua da me kritikuje jednostavno zato to nosim njegovo prezime."
Bledo plave vojvotkinjine oi napunile su se suzama koje su poele da padaju niz
vojvotkinjine obraze i po Aleksandrinim prstima. Nekoliko tihih minuta kasnije,
vojvotkinja je bolno progutala, i podigla pogled do Aleksandrinog lica. Slomljenim
glasom je zamolila, "Da li je Hotorn stvarno rekao to - o Napoleonu?"
Aleksandra je klimnula i pokuala da se nasmeje, ali vojvotkinjine sledee rei su joj
napunile oi suzama i nakvasile joj trepavice: "Volela sam ga vie od mog sina, zna,"
zaplakala je. Poseui gore, vojvotkinja je ovila ruke oko uplakane devojke koja je
hrabro pokuavala da joj prui podrku, i privukla Aleksandru blie. "Aleksandra,"
jecala je, "ja - ja mu nikada nisam rekla da ga volim. A sada je prekasno."
Ostatak dana i u narednim danima, Aleksandra je ostala sa vojvotkinjom, kojoj je
izgleda bilo potrebno da pria o Dordanu neprestano, sada kada je brana tuge bila
slomljena.
U osam sati sledeeg jutra, Aleks je ostavila stariju enu da se odmara u miru i sila u
plavi salon radije nego da se vrati u depresivnu izolaciju svoje sobe. Pokuavajui da
zadri njen bolni oseaj gubitka pod kontrolom, uzela je knjigu.
Na vratima, Remzi je proistio grlo da najavi posetioca: "Njegova Milost, Vojvoda od
Hotorna-"
Uzvik radosti je pobegao iz Aleksandrinog grla kada je skoila na noge i pourila

napred. Remzi se povukao, Vojvoda od Hotorna se pojavio na vratima, a Aleksandra


se ukopala u mestu. Antoni Taunsend je doao do nje. Antoni Taunsend je sada bio
Vojvoda od Hotorna.
Bes, iracionalan i nekontrolisan, goreo je u njenim grudima zbog toga to se ovaj
ovek usudio da naziva sebe Dordanovom titulom posle nepristojno kratkog vremena.
Antoniju Taunsendu je koristila ova tragedija, shvatila je, i njemu je najverovatnije
drago...
Antoni je naglo zastao i zagledao se u plameni bes na Aleksandrinom bledom licu.
"Niste u pravu, Aleksandra," rekao je tiho. "Dao bih sve da ga vidim kako ulazi u ovu
sobu sada. Da sam znao da e me Remzi najaviti kao njega, rekao bih mu da to ne
radi."
Aleksandrina ljutina je naglo isparila zbog nepogreive iskrenosti koju je ula u
njegovom tihom glasu i zbog tuge koju je videla u njegovim oima. Previe iskrena da
bi porekla ta je pomislila, rekla je skrueno, "Molim vas oprostite mi, Vaa Milosti."
"Toni," ispravio ju je, drei svojim rukama njene kao gest pozdrava i prijateljstva.
"Kako je moja baka?"
"Sada spava, ali se oporavlja pomalo svakog dana."
"Remzi mi je rekao da ste joj bili ogromni izvor utehe i podrka. elim da vam se
zahvalim zbog toga."
"Bila je veoma hrabra, a i ona brine o sebi."
"A vi?" upitao je, obilazei sto i sipajui eri u au. "Da li vi brinete o sebi? Izgledate
uasno."
Odsjaj njene stare duhovitosti joj je nakratko zasijao u oima. "Vae pamenje je
kratko, Vaa Milosti. Ja nikad nisam izgledala vie od prosenog."
"Toni," insistirao je, sedajui preko puta nje i zagledao se u treperavu vatru.
"Vaa baka ne eli da ostane u Londonu i da bude primorana da izdri pritisak stotinu
izjava sauea," Aleksandra je rekla nakon par minuta. "Vie bi volela da odri malu
komemoraciju i da nakon toga odmah otputuje u Rouzmejd."
Antoni je odmahnuo glavom pri pomenu Rouzmejda. "Ne mislim da bi ona trebala da
bude sama u Rouzmejdu, a ja ne mogu da ostanem tamo vie od nedelju dana. Hotorn
- Dordanovo sedite - je ogromno imanje, sa hiljadama sluga i stanara koji e traiti
uputstva i ponovno osiguranje sada kada su proitali o njegovoj smrti. Ostavio sam
svoj posao pokuavajui da nauim da upravljam njegovim investicijama i upoznam
se sa svim delatnostima na njegovim imanjima. Veoma bih voleo da pratim moju baku
do Hotorna i ostanem tamo."
"To bi bilo mnogo bolje za nju," Aleksandra se sloila. Kako bi mu nagovestila svoje
planove, Aleksandra mu je rekla da je nameravala da ode kui nakon komemoracije.
"Moja majka je planirala da otputuje i uiva odmah nakon mog venanja," objasnila je.
"Obeala mi je da e mi pisati i obavestiti me o njenom kretanju, pa ako primite njena
pisma poaljite mi ih kui. Pisau joj gde god da je i rei u joj da je moj suprug..."
Pokuala je da kae 'mrtav' ali nije mogla. Nije mogla da veruje da zgodni, vitalni
mukarac za koga se udala vie nije iv.
Sa ve poznato mrkim izrazom na licu i Remzijem koji ju je usrdno pratio,
vojvotkinja je uetala polako u uti salon sledeeg jutra, gde je Antoni itao novine a

Aleksandra sedela za stolom, zurei zamiljeno u daljinu.


Kada je vojvotkinja pogledala u bledu, hrabru devojku sa upalim obrazima koja ju je
izvukla iz tuge, njen izraz lica je omekao, a onda doiveo neposrednu, radikalnu
promenu kada je pogledala u Henrija, koji je naizmenino jurio svoj rep i vukao rub
Aleksandrine crne jutarnje haljine. Budi miran! zapovedila je nedisciplinovanoj
zveri.
Aleksandra se trgnula, Antoni je skoio, ali Henri je samo podigao rep u znak
pozdrava i ponovo zapoeo njegovu razdraganu igru, nimalo ne zastraen. "Remzi,"
naredila je zapovedniki, "vidi da ovo alosno stvorenje izvede u dugu, iscrpljujuu
etnju."
"Da, Vaa Milosti. Odmah," batler je rekao dostojanstveno, ponovo se naklonio,
bezizraznim licem. Savijajui se dole, uhvatio je tene za vrat desnom rukom,
stavljajui levu ispod pseeg dlakavog tela, i drao tene koje se koprcalo daleko od
sebe koliko mu je to bilo mogue.
"A sada," vojvotkinja je rekla otro, i Aleksandra je brzo uguila samovoljni osmeh.
"Antoni me je obavestio da namerava da ide kui.
Da. Volela bih da odem sutra, posle komemoracije.
Nee uraditi nita tome slino. Pratie mene i Antonija u Hotorn.
Aleksandra je bila prestraena zbog toga to je morala da se vrati svom starom ivotu
i to je morala da ide dalje kao da Dordan nikada nije iveo, ali se nije slagala sa tim
da ide u Hotorn. "Zato bih to trebala da uradim?"
Zato to si ti Vojvotkinja od Hotorna, i tvoje mesto je sa porodicom tvog supruga.
Aleksandra je oklevala, a onda je odmahnula glavom. Moje mesto je kod kue.
Gluposti! vojvotkinja je proglasila smelo, i Aleksandra nije mogla da se ne nasmeje
povratku poznatog ponaanja starije ene, autokratskim manirima; to je bilo mnogo
bolje od uplje utvare koju je tuga napravila od nje. "Istog jutra kada si se udala za
Hotorna," vojvotkinja je nastavila odluno, "on mi je konkretno poverio da te uvedem
u sve ono to bi trebala da bude, kako bi na kraju mogla da zauzme pravo mesto u
Drutvu. Iako moj unuk vie nije ovde, verujem da imam dovoljno odanosti, " istakla
je ona, "da izvrim njegove elje."
Naglasak na re 'odanost' navela je Aleksandru da se preispita - kao to je vojvotkinja
i elela da uradi - a ona je sama rekla vojvotkinji da je njen unuk cenio tu osobinu kod
nje. Aleksandra je oklevala, uhvaena izmeu krivice, odgovornosti, i brige za svoju
dobrobit ako bi pokuala da ivi u Hotornu, daleko od svega i svakog koga je
poznavala i volela. Vojvotkinja se hrabro borila sa svojom tugom; ona nije mogla da
pomogne Aleksandri sa njenom. S' druge strane, Aleksandra nije bila sigurna da je
mogla da nosi taj straan teret sama, kao to je uradila kada su njen otac i deda umrli.
"Ljubazni ste to predlaete da ivim sa vama, gospoo, ali bojim se da ne mogu,"
Aleksandra je odbila posle nekoliko trenutaka razmiljanja. "Poto je moja majka
otila, ja imam obavezu prema drugima, koje moram uzeti u obzir."
"Kakve obaveze?" vojvotkinja je zahtevala.
"Penrouz i Filbert. Poto je moja majka otila, oni nee imati nikoga da brine o njima.
Nameravala sam da pitam svog supruga da napravi mesta za njih u njegovoj kui,
ali-"

"Ko su," ona je prekinula zapovedniki, "Penrouz i Filbert?"


"Penrouz je na batler a Filbert na sluga."
"Dugo sam ivela pod ubeenjem," rekla je Njena Milost otro, "da sluge postoje
kako bi brinuli o svojim poslodavcima, a ne obrnuto. Meutim," ona je bila dovoljno
potena da kae, "pozdravljam tvoj oseaj za odgovornost. Moe ih dovesti u
Hotorn," velikoduno je proglasila. "Pretpostavljam da moemo da iskoristimo jo
jednog slugu ili dvoje."
"Oni su prilino stari!" Aleksandra se urno umeala. "Ne mogu da rade naporno, ali
obojica su ponosni, i moraju da veruju da su oajniki od pomoi. Ja sam, pa,
negovala tu zabludu u njima."
"Ja, takoe, oduvek imam oseaj da je moja hrianska dunost da osiguram da se
starijim slugama dozvoli da rade sve dok ele ili dok su za to sposobni," vojvotkinja
je slagala smelo, aljui ubistveni pogled svom nepoverljivom unuku. Pretvaranje
Aleksandre u sjajnu mladu damu visokog drutva bio je projekat koji je ona
nameravala da ostvari. To je bio izazov - dunost - cilj. Ona nije elela da prizna da je
hrabra devojka sa ciganskim loknama, koja ju je izvukla iz oka i tuge, moda ukrala
trajno mesto u njenom srcu, ili da bi joj nerado rekla zbogom.
"Ne mislim-" Aleksandra je poela.
Shvatajui da e je Aleksandra odbiti ponovo, vojvotkinja je zaustavila sve izgovore:
"Aleksandra, ti si sada Taunsend, i tvoje mesto je uz nas. tavie, tvoja je zakleta
dunost da potuje elje tvog supruga, a on je naroito eleo za tebe da zaslui da
nosi njegovo asno prezime."
Aleksandrin otpor se sruio kada su je vojvotkinjine zadnje rei konano pogodile.
Njeno prezime je sada bilo Taunsend, a ne Lorens, shvatila je dok su je ponos i
zadovoljstvo preplavili. Ona nije izgubila sve kada je izgubila njega; on joj je dao
njegovo prezime! Zauzvrat, Aleksandra se podsetila uz otar bol nostalgije, ona je
sveano obeala Dordanu da e ga potovati u da e se povinovati njegovim eljama.
Oigledno, on je eleo da ona postane prava dama dostojna njegovog imena i da
zauzme mesto u Drutvu - tagod to znailo. Nenost je preplavila njeno srce kada je
podigla pogled do vojvotkinje i tiho obeala, "Uiniu sve to je on eleo."
"Odlino," vojvotkinja je rekla grubo. Kada je Aleksandra otila da nadgleda njeno
pakovanje, Antoni se zavalio u stolici i usmerio njegov zabavljeni pogled prema
njegovoj baki, koja je reagovala tako to se ispravila u njenoj stolici i pokuala da ga
gleda ozbiljno. "Recite mi," otegnuo je on smehom obojenim glasom, "kada ste razvili
svoju naglu elju da zapoljavate starije sluge?"
"Kada sam shvatila da je to jedini nain da spreim Aleksandru da ode," odgovorila je
otvoreno. "Neu dozvoliti da ta devojka zarobi sebe u nekom zabijenom selu i nosi
korov udovice ceo svoj ivot. Ona ima tek osamnaest godina."

etrnaesto poglavlje
Hotorn, rodno imanje dvanaest generacija Taunsendovih sastojalo se od 50 000

hektara ume, parkova, brda, i plodnih polja. Impozantna crna gvozdena kapija sa
Hotornovim grbom blokirala je ulaz, a vratari u livreji su izali iz kamene kuice da
otvore teku kapiju kako bi elegantna putujua koija mogla da proe.
Sedei pored vojvotkinje, Aleksandra je gledala kroz prozor kada je koija skliznula
niz gladak, zakrivljen put koji je prolazio kroz jutra i jutra besprekorno oianih
zelenih glatkih travnjaka.
Ogromno drvee je bilo smeteno sa obe strane glatkog puta, isteui svoje velike
grane kao otvorene kiobrane iznad koije. Iako je Hotorn pripadao Antoniju sada, u
svom srcu je Aleksandra mislila o njemu kao o Dordanovom. Ovo je bio njegov dom,
mesto gde je on roen, i gde je odrastao u zrelog oveka. Ovde bi ona mogla da naui
o njemu i upozna ga onako kako nikada nije imala ansu da uradi u ivotu.
Jednostavno to to je bila ovde, ona se oseala blie njemu. "Hotorn je lepe mesto
nego ijedno koje sam ikad zamiljala," uzdahnula je.
Antoni se nasmeio njenom zadivljenom entuzijazmu. "Saekajte dok vidite samu
kuu," rekao je, a po njegovom tonu Aleksandra je znala da mora da je zaista velika.
Iako upozorena, meutim, ona je uvukla otro dah kada je koija zaobila krivinu.
Pola milje udaljena, rairena pred njom u svom velianstvenom sjaju, bila je
trospratna graevina od kamena i stakla sa dvesta soba, smetena ispred zelenih brda,
kristalno plavog potoka i terasastih vrtova. U prvom planu, preko puta kue, labudovi
su plovili na mirnoj povrini ogromnog jezera, a pored njega, lepi beli vidikovac sa
vitkim stubovima u klasinom grkom stilu gledao je na jezero i park.
"Ovo je izvan prelepog," Aleksandra je proaputala, "ovo je izvan svega." Nekoliko
sluga je stajalo mirno na niskim, prelepim stepenicama koje su vodile do ulaznih vrata.
Potiskujui oseaj da je ona veoma neprijatna, Aleksandra je pratila vojvotkinjin
primer kada je ona izala iz koije i prola pored slugu kao da su nevidljivi.
Ulazna vrata je irom otvorio sluga ije je uzvieno dranje odmah pokazivalo da je
on glavni batler i nadlean za svo osoblje. Vojvotkinja ga je predstavila kao Higinsa, a
onda ula u hodnik sa Aleksandrom pored nje.
iroko, spiralno mermerno stepenite se uzdizalo navie u graciozan polukrug od
prizemlja do drugog sprata, a onda preko balkona i gore do treeg sprata. Aleksandra i
vojvotkinja su se popele spiralnim stepenicama zajedno, i Aleksandri je pokazan
sjajan apartman soba ureenih u nijansi rue.
Kada ih je sobarica ostavila, vojvotkinja se okrenula prema Aleksandri. "Da li bi
volela da se odmori? Jueranji dan je bio iskuenje za nas obe."
Aleksandrino seanje na Dordanovu jueranju komemoraciju bilo je puno bola i
nerealnosti - sumorna izmaglica naseljena stotinama tmurnih lica koji su je gledali
spekulativno dok je stajala mirno pored vojvotkinje u ogromnoj crkvi. Antonijeva
majka udovica i njegov mlai brat, koji je bio hrom, stajali su pored nje sa druge
strane, njihova lica su bila bleda i napeta. Pre pola sata, njihova koija je skrenula na
put prema Antonijevom bivem domu. Aleksandra ih je volela oboje i bilo joj je drago
to e joj biti blizu.
"Umesto odmora, da li bi bilo mogue da vidim njegovu sobu, gospoo? Vidite, ja
sam bila udata za Dordana, ali nikada nisam imala priliku da ga zaista upoznam. On
je bio deak u ovoj kui, i iveo je u njoj sve do nedelje kada sam ga upoznala."

Poznata, bolna knedla suza je stala u Aleksandrinom grlu i zavrila je nesigurnim


glasom, "elim da ga pronaem, da nauim o njemu, i to mogu da uradim ovde. To je
jedan od razloga zbog kojih sam se sloila da doem sa vama."
Nenost je tako preplavila vojvotkinju da je krenula da podie ruku kako bi je poloila
na Aleksandrin bledi obraz, ali se onda trgnula i rekla pomalo osorno, "Poslau ti
Gibonsa, glavnog slugu."
Gibons, hitar, stariji ovek, pojavio se par minuta kasnije i otpratio Aleksandru do
'Gospodarovih odaja' kako ih je on zvao - velianstveni sklop soba na drugom spratu,
iji je ceo jedan zid bio od stakla od poda do plafona, odakle se videlo imanje.
Istovremeno kada je Aleksandra kroila unutra, primetila je slabaan, bolno poznati
miris Dordanove kolonjske vode, isti miris koji je on stavljao na glatko obrijanoj
bradi koji je oseala kada bi spavala u njegovom naruju. Bol zbog njegove smrti
uvukao se u njene kosti i tamo nastanio kao dosadno, bolno pulsiranje, a ipak, oseala
je udnu utehu to je bila ovde, zato to je proterala dosadni oseaj da njen iznenadni,
etvorodnevni brak sa izuzetnim neznancem, ipak nije bio izmiljen.
Okreui se, pustila je da joj pogled leti s' ljubavlju po svakom centimetru sobe, od
raskono izrezbarenog plafona do fantastinih Persijskih teget-zlatnih tepiha pod
njenim nogama. Dva masivna kamina od krem mermera su bili na suprotnim
krajevima ogromne sobe, ognjita su im bila tolika da je Aleksandra mogla da stane
unutar njih. Ogroman krevet sa tamno plavim satenskim prekrivaem izvezenim
zlatnim nitima stajao je na uzdignutom podijumu levo od nje, ispod sveane
nadstrenice ukraene plavo-zlatnom bojom na visokom plafonu. Pravo ispred nje,
stajao je komplet svilenih zlatnih fotelja okrenutih jedna prema drugoj ispred kamina.
"elela bih da razgledam," objasnila je slugi, glas joj je bio apat pun potovanja, kao
da je u nekom svetom, osvetenom mestu, a ona se tako i oseala. Otila je do
komode od palisandrovog drveta, s' ljubavlju dotakla etke postavljene oniksom, jo
uvek poloene kao da ekaju njegovu ruku da ih uzme, a onda je stala na vrhove
prstiju, pokuavajui da vidi svoj odraz u ogledalu iznad komode. Dordanovo
ogledalo. Ogledalo je bilo okaeno na visini koja je odgovarala njegovom vlasniku, i,
ak i dok je stajala na vrhovima prstiju, mogla je da vidi samo svoje elo i oi. Kako
je bio visok, pomislila je, smeei se ugodno.
Jo tri sobe su se otvarale iz spavae sobe - svlaionica, studio sa policama punim
knjiga uz zidove i konim stolicama, i jo jedna soba koja je naterala Aleksandru da
uzdahne. Rairena pred njom bila je velika polukruna soba poploana crnim
mermerom proaranim zlatom koji se nalazio i na zidovima sa ogromnom, okruglom
jamom poploanom mermerom u centru sobe. "ta je ovo za ime sveta?" Aleksandra
je pitala.
"Kupatilo, Vaa Milosti," sluga je odgovorio i naklonio se ponovo.
"Kupatilo?" Aleksandra je ponovila, zurei u udu u zlatne slavine i graciozne
mermerne stubove koji su stajali na obodu bazena za kupanje, a zatim se uzdizali do
plafona ispod krunog staklenog krova.
"Gospodar Dordan je verovao u modernizaciju, Vaa Milosti," sluga je uao unutra i
Aleksandra se okrenula na zvuk ponosa i ljubavi u glasu starog sluge.
"Radije bih da me zovete jednostavno 'gospoica Aleksandra'" objasnila je uz topli

osmeh." On je izgledao tako zapanjeno da je ona dozvolila, "'Lady Aleksandra' onda.


Da li ste poznavali mog supruga dobro?"
"Bolje od bilo koga od osoblja, osim gospodina Smarta, glavnog konjuara."
Oseajui da ima strasnu publiku u Lady Aleksandri, Gibons se odmah odobrovoljio
da je sprovede po kui i imanju, to je trajalo tri sata i ukljuilo posete Dordanovim
omiljenim mestima u detinjstvu, kao i upoznavanje sa Smartom, glavnim konjuarom,
koji se ponudio da joj kae 'sve o gospodaru Dordanu', kad god ona doe u talu.
Kasno popodne, Gibons je zavrio turneju vodei Aleksandru na dva mesta, od kojih
je jedno od njih odmah postalo njeno omiljeno. To je bila dugaka galerija u kojoj su
se nalazili dvoredni portreti prethodnih jedanaest vojvoda od Hotorna u prirodnoj
veliini prikazani u identinim pozlaenim ramovima preko dugakih zidova, zajedno
sa drugim portretima njihovih ena i dece.
"Moj suprug je najlepi od svih," izjavila je posle prouavanja svakog portreta.
"Ja i gospodin Higins moemo da kaemo isto to."
"Ali njegov portret nije ovde sa ostalim vojvodama."
"uo sam kada je rekao gospodaru Antoniju da ima pametnija posla da uradi sa
svojim vremenom nego da stoji i izgleda vano i dostojanstveno." Klimnuo je glavom
prema dvoma portreta u gornjem redu. "To je on, tamo - kao mladi, i tada je imao
esnaest godina. Njegov tata je insistirao da stoji uspravno, a gospodar Dordan je bio
ljut kao vatra zbog toga."
Osmeh je sinuo preko Aleksandrinog bledog lica kada je pogledala gore u malog
deaka sa tamnom kovrdavom kosom koji je stajao sveano pored prelepe plave
dame sa istim sivim oima kao njegovim. Stojei sa druge strane njene kraljevske
stolice presvuene crvenim barunom bio je zgodan, nenasmejan mukarac sa irokim
ramenima i najponosnijim izrazom lica koji je Aleksandra ikad videla.
Poslednje mesto na koje ju je Gibons odveo bila je prilino mala soba na treem
spratu koja je mirisala kao da je bila zatvorena due vreme. Tri mala stola suoila su
se sa mnogo veim stolom u prednjem delu sobe, a jedan stari globus je stajao na
postolju od mesinga.
"Ovo ovde je uionica," Gibons je rekao. "Mladi gospodar Dordan je proveo vie
vremena pokuavajui da izae iz nje nego to je proveo u njoj. Tada je gospodar
Dordan osetio tap gospodina Riglija vie nego jedanput zbog nezainteresovanosti za
'njegovo uenje'. Ipak, on je nauio sve to je trebao da zna. Bio je pametan."
Aleksandrin pogled je skenirao strogi mali prostor, a zatim joj se pogled naglo
zaustavio na stolu desno od nje. Uklesani na njemu bili su inicijali J-E-M-T.
Dordanovi inicijali. Dodirnula ih je neno pogledavi okolo sa meavinom
zadovoljstva i nelagodnosti. Kako se razlikovalo veselo, neogranizovano uenje
njenog dede gde je ona nauila svoje lekcije od ovog sumornog, strogog mesta. Kako
joj je bilo nezamislivo dobijanje batina od uitelja, umesto fasciniranost njime.
Kada joj je sluga konano predloio da krenu, Aleksandra je zastala jo jednom u
galeriji da pogleda oblije njenog supruga kao esnaestogodinjaka. Gledajui gore u
njega, proaputala je sveano, "Uiniu te ponosnim na mene, ljubavi moja,
obeavam."

U danima koji su usledili, Aleksandra je zapoela taj zadatak sa svom odlunou i


inteligencijom koju je posedovala, pamtei sve stranice Debretovog Plemstva, i
naginjajui se nad tomovima ponaanja, konvencija i protokola koje joj je vojvotkinja
dala. Njena marljivost je brzo stekla vojvotkinjino odobrenje, kao i sve ostalo to je
Aleksandra radila - sa dva znaajna izuzetka, od kojih su oba navela vojvotkinju da
pozove Antonija u njenu dnevnu sobu nedelju dana posle njihovog dolaska u Hotorn.
"Aleksandra se sprijateljila sa Gibonsom i Smartom," proglasila je uz zbunjenost i
veliku zabrinutost. "Ona je ve razgovarala s' njima vie nego to sam ja u poslednjih
etrdeset godina."
Antoni je podigao obrve i rekao blago, "Ona smatra sluge porodicom. To je bilo
evidentno kada nas je pitala da li njen batler i sluga mogu da dou ovde. To je
bezopasan stav."
"Nee misliti da su Filbert i Penrouz 'bezopasni' kada ih vidi," vojvotkinja je
uzvratila mrko. "Stigli su jutros."
Antoni se podsetio kako je Aleksandra opisala dvojicu slugu kao dva starca, i krenuo
to i da kae. "Oni su-"
"Gluv i slep!" vojvotkinja je proglasila ogoreno. "Batler ne moe da uje ni re ako
mu se ne zaurla na uvo a sluga hoda u vrata i u batlera! Bez obzira na Aleksandrina
nena oseanja, moraemo da ih drimo van vidokruga kada primamo posetioce. Ne
moemo dozvoliti gostima da ih vide kako udaraju jedni u druge u hodniku i kako
viu na zidove."
Kako je Antoni izgledao kao da mu je to zabavno a ne da ga brine, ona se zagledala
mrko u njega. "Iako ti to ne vidi kao nepoeljno, imam malo nade da u te ubediti da
prekine maevanje sa Aleksandrom svakog jutra. To je potpuno neprihvatljiv
poduhvat za svaku mladu damu, pored potrebe za
noenjem - pantalona!"
Antoni je bio vie sklon da obrati panju na ovaj stav njegove bake nego to je bio na
Aleksandrino bratimljenje sa slugama. "Zbog mene i zbog Aleksandre nadam se da joj
neete zabraniti da se mauje sa mnom. To je dovoljno bezopasno i ona uiva u tome.
Kae da je to dri vitalnom."
"A zato zbog tebe?" vojvotkinja je rekla ljutito.
Antoni se nasmeio. "Ona je silan protivnik, i dri me u top formi. Dordan i ja smo
smatrani za najbolje maevaoce u Engleskoj, ali ja moram da vebam da odrim taj
glas sa Aleksandrom, a ona me jo uvek pobeuje polovinu vremena."
Kada je Toni otiao, udovica se zagledala bespomono u stolicu preko puta nje,
znajui vrlo dobro zato ona nije bila voljna da razgovara sa Aleksandrom o
problemima o kojima je upravo raspravljala sa Antonijem. Ona jednostavno nije
mogla da podnese da slomi Aleksandrin duh, ne sada kada je znala koliko hrabrosti je
Aleksandra uloila u to da bude vesela. Za jedva nedelju dana, Aleksandrin osmeh
koji je dirao u srce i muzikalni smeh su oiveli itavu atmosferu u Hotornu. I kao to
je vojvotkinja dobro znala, Aleksandra se smejala, na zato to je tako htela, ve zato
to je oajniki pokuavala da podigne svaiji duh - ukljuujui i svoj. Ona je bila,
vojvotkinja je mislila, jedinstvena kombinacija iskrenosti, nenosti, odlunosti i
hrabrosti.
Nesvesna da je uinila bilo ta to bi prouzrokovalo nevolju vojvotkinji, Aleksandra

se prilagodila krutoj rutini formalnog ivota u vojvodskoj kui. Dok se prolee


pretvaralo u leto, ona je nastavila da ui i provodila svoje slobodno vreme lutajui po
prelepom imanju ili poseujui ogromne Hotornove tale gde joj je Smart priao
divne prie o Dordanu kao deaku i mladiu. Kao sluga Gibons, i Smart je bio veliki
oboavalac gospodara Dordana, i, u roku od nekoliko nedelja, Smarta je potpuno
osvojila armantna devojka koju je gospodar Dordan oenio.
Za Aleksandru, dani su prolazili zaposleno, ali ni jedan nije proao a da nije mislila na
Dordana. Mesec dana posle njegove smrti, na Aleksandrin zahtev, mala mermerna
ploa, koja je nosila datum njegovog roenja i njegove smrti, bila je postavljena - ne
na porodinom groblju, kao to je bilo uobiajeno, ve na daljoj strani jezera na ivici
ume blizu paviljona.
Aleksandra je mislila da je stavljanje ploe blizu paviljona bilo lepo - naroito za
razliku od usamljenog groblja iznad brda iza kue. Ipak kada je ploa bila postavljena,
ona nije bila sasvim zadovoljna. Posetila je glavnog batovana, koji joj je dao
nekoliko lukovica koje je zasadila na samom ulazu u umu. Svakih nekoliko dana,
ona se vraala da zasadi vie cvea. Ali dok nije sasvim zavrila Aleksandra nije
shvatila da je nesvesno preslikala mali proplanak gde joj je Dordan jednom rekao da
izgleda kao Gejsnborov portret.
Volela je to mesto mnogo vie nego to je shvatala, i provela stotinu srenih sati
sedei u paviljonu, zagledana u minijaturnu plou i podseajui se svakog trenutka
koji su proveli zajedno.
Sama u paviljonu, zadravala se sa nenou nad svakim ljubaznim gestom koji je
Dordan pokazao prema njoj - od kupovine teneta koje oigledno nije voleo, do
njegove enidbe njome kako bi je spasio od propasti. Ali najee je oivljavala burnu
slast i gladno instistiranje Dordanovih poljubaca, muno zadovoljstvo njegovih
milovanja, lutajue ruke. Kada je bila umorna od podseanja na njihove prave
poljupce, zamiljala je vie njih u razliitim postavkama - divne poljupce koji su
zavravali Dordanovim padanjem na kolena, stavljanjem ruke na srce, i obeavanjem
vene ljubavi njoj. to je due mislila o njihovom zajednikom vremenu, bila je vie
sigurna da je on poeo da je voli pre nego to je umro.
Potpomognuta i ohrabrena Gibonsovim i Smartovim preuvelianim verzijama
Dordanovih veinom malih deakih hrabrosti i mukih vetina, Aleksandra je
zatvorila Dordana u svom srcu, darujui mu vrline sveca, hrabrosti ratnika i lepotu
anela. U ruiastom sjaju njenog pamenja, svaka nena re koju je on rekao, svaki
topli osmeh, svaki uzbudljiv poljubac, bio je besmrtan - i onda ponovo usavren.
Nije joj palo na pamet da su Smart i Gibons moda bili slepi za njegove mane ili da su
oni, po nepisanoj obostranoj saglasnosti, briljivo cenzurisali iz njihovih razgovora
sve njegove aktivnosti koje bi moda mogle da ga prikau malo manjim svecem u
oima njegove zakonite ene. Ni jednom oni nisu pomenuli odreenu lepu balerinu ili
njene mnoge prethodnice, ili sve guvernate koje su delile krevet sa njim u istoj toj
kui.
Na osnovu sjajnih pria koje su joj Smart i Gibons rekli, Aleksandra je prirodno
pretpostavila da je njen suprug bio poznat po svojoj hrabrosti, smelosti i asti. Ona
nije imala naina da sazna da je on bio jednako dobro poznat po njegovim sramnim

flertovanjima, ljubavnim osvajanjima, i skandaloznim vezama sa enama koje su


posedovale samo jednu znaajnu zajedniku karateristiku: Lepotu.
I tako, sa arom osamnaestogodinjakinje, Aleksandra je provela svaki dan vebajui
na klaviru, pamtei tomove drutvenih protokola, vebajui pravilno razgovaranje sa
svojim mentorom, i ugledala se na manire jedine vojvotkinje koja joj je bila dostupna
kao primer - Dordanove bake. Uradila je sve to da bi kada ode u London, Drutvo
moglo da je pogleda i vidi da je vredna imena Dordana Taunsenda i njegove
reputacije.
I dok je Aleksandra marljivo terala sebe da savlada sva dostignua kako bi mogla da
ivi bez Dordana, priroda - kao da se zabavljala njenim nepotrebnim naporima leerno se obruila na nju raskono joj dajui jedino potrebno socijalno sredstvo koje
joj je garantovalo da e je drutvo zaista smatrati 'dostojnom' Dordana Taunsenda:
Lepotu.
Stojei na prozoru, gledajui Aleksandru koja je galopirala niz put u jarko plavom
odelu za jahanje, Antoni je bacio pogled na njegovu baku pored njega. "To je
zapanjujue," rekao je ironino. "Za godinu dana, ona je procvetala u prelepu mladu
enu."
"To nije bilo malo verovatno," vojvotkinja je rekla uz osornu odanost. "Uvek je imala
dobre kosti i odline karakteristike, samo je bila jednostavno premrava i premlada.
Jo se nije popunila - i ja sama sam se kasno razvila."
"Stvarno?" Antoni je rekao, smeei se.
"Zaista," odgovorila je ukoeno, a onda je postala sumorna. "Jo uvek nosi cvee na
Dordanov grob svaki dan. Prole zime, mislila sam da u zaplakati kada sam videla
kako gazi kroz sneg sa cveem iz staklenika u rukama."
"Znam," Antoni je rekao tmurno. Vratio je pogled na prozor dok im je Aleksandra
mahala i predala avola konjuaru. Njena sjajna, razbaruena kosa je sada bila duga,
padala je u talasima i loknama niz njena lea; ten joj je bio ruiast, a njene oi sa
dugim trepavicama sijale su kao ogromni akvamarini.
Dordan ju je jednom zamenio za deaka, ali sada je njeno jarko plavo jahae odelo
otkrivalo zavodljivi enski oblik sa oblinama koje su se nazirale na pravim mestima.
Antonijeve oi su pratile blagu zaobljenost njenih kukova dok se penjala uz stepenice,
divei se lakoj, dugonogoj gracioznosti njenog koraka. Sve u vezi nje mamilo je
mukarev pogled i zadravalo ga.
"Za par nedelja, kada bude imala svoje prvo pojavljivanje," Toni je mislio naglas,
"moraemo da teramo njene prosce motkom."

Petnaesto poglavlje
London
"Antoni," vojvotkinja je rekla, nervozno koraajui salonom u njenoj srebrnoj
satenskoj haljini. "Misli li da sam pogreila to nisam unajmila mlau enu da naui

Aleksandru kako da se ponaa u Drutvu?"


Okreui se od ogledala, gde je bespotrebno preureivao nabore njegove netaknute
marame za vrat, Toni se nasmejao simpatino panici njegove bake u poslednjem
minutu oko Aleksandrinog veeranjeg debija. "Prekasno je da to promenite sada."
"Pa, ko bi mogao bolje od mene da je naui kako da se ponaa pravilno? Ja sam,"
udovica ga je podsetila prosto, promenivi njeno ranije miljenje, "sluila kao primer
propisnog ponaanja u Drutvu, zar nisam?"
"Zaista jeste," Toni je rekao, uzdravajui se od toga da je podseti da joj je na poetku
rekao da Aleksandra ne bi trebala da oponaa enu od sedamdesetjedne godine.
"Ne mogu da nastavim ovo," vojvotkinja se podsetila iznenada i sruila se u stolicu,
izraz lica joj je bio sasvim oajan.
Toni se zakikotao na njenu novonastalu sumnju i nesigurnost, a ona mu je poslala mrk
pogled. "Nee se smejati za par sati," vojvotkinja je predvidela mrano. "Veeras, ja
u pokuati da ubedim kremu kreme Drutva da prihvati enu bez bogatstva,
porodinih veza, ili porekla. anse za katastrofu su zapanjujue! Na putu sam da
budem otkrivena i budem proglaena prevarantom."
Antoni je priao blie strogoj eni ije su oi razorne snage, otar jezik, i hladnoa
zastraivali Drutvo i celu njenu porodicu, osim Dordana, pet decenija. Po prvi put u
ivotu, on je pritisnuo spontani poljubac na njeno elo. "Niko se ne bi usudio da vam
se suprotstavi i izopti Aleksandru, ak iako bi sumnjali u njenu originalnost. Vi ete
prebrinuti ovo bez problema. Slabije ene mogu da ne uspeju, ali ne vi, bako - ne ena
vaeg ogromnog ugleda."
Vojvotkinja je rezimirala to za trenutak i onda lagano naklonila sedu glavu u
plemenitom naklonu. "Potpuno si u pravu, naravno."
"Naravno," Antoni je rekao, skrivajui osmeh. "I ne treba da brinete da e Aleksandra
odati svoje poreklo."
"Ja sam isto zabrinuta da e ona pokazati svoj nain razmiljanja kao to sam
zabrinuta za njeno poreklo. Ne znam o emu je njen deda razmiljao kada joj je
napunio glavu sa knjievnim besmislicama. Vidi," priznala je zabrinuto, "tako elim
da ona ima divnu Sezonu, da bude oboavana, a onda da se velelepno uda. elela bih
da Galverston nije prihvatio Vaverlijevu devojku prole nedelje. Galverston je bio
jedini neoenjeni markiz u Engleskoj, to znai da e Aleksandra morati da se spusti
na erla ili manje."
"Ako se tome nada bako, siguran sam da e se razoarati," Toni je rekao uz uzdah.
"Aleksandra nije zainteresovana za bilo kakvu zabavu Sezone ili da bude predmet
oboavanja nekog gradskog enskaroa."
"Ne budi smean - ona je radila i uila i pripremala se za to mesecima!"
"Ali ne iz razloga iz kojih vi oigledno mislite," Antoni je rekao hladnokrvno. "Ona je
ovde jer ste je vi ubedili da je Dordan eleo da ona zauzme pravo mesto u drutvu
kao njegova supruga. Ona se pripremala svih ovih meseci samo iz jednog razloga - da
postane vredna te asti. Ona nema nameru da se preuda. Rekla mi je to sino. Ubedila
je sebe da ju je Dordan voleo, ja mislim, i ona vrsto namerava da 'rtvuje sebe' u
seanju na njega."
"Dobri
Boe!" rekla je vojvotkinja, zaprepaena.
"Ona je tek

devetnaestogodinjakinja. Naravno da mora da se uda. ta si joj ti rekao?"


"Nita," Antoni je odgovorio sarkastino. "Kako sam mogao da joj kaem da, ako eli
da se uklopi u Dordanovu gomilu, da je trebalo da prouava flertovanje i udvaranje,
a ne Debretovo Plemstvo."
"Odlazi, Antoni," Njena Milost je uzdahnula. "Obeshrabruje me. Idi i vidi ta
zadrava Aleksandru - vreme je da krenemo."
U hodniku ispred njene spavae sobe, Aleksandra je stala ispred malog Dordanovog
portreta koji je otkrila i jednoj sobi koja se nije upotrebljavala kada su prvi put stigli u
London, i za koji je pitala da ga premeste tu, gde je mogla da ga gleda svaki put kada
proe. Slika je bila uraena pre dve godine, i na njoj je Dordan sedeo leima
naslonjenim na drvo, jedna noga mu je bila podignuta, zglobom prebaenim oputeno
preko kolena, gledajui u umetnika. Aleksandra je volela ivopisni, spontani kvalitet
slike, ali je njegov izraz lica bio taj koji ju je privlaio kao magnet i ubrzavao joj puls
- zato to je Dordan izgledao veoma slino kao onda kada ju je poljubio. Njegove
sive oi su bile sanjive, lukave; a lenji, promiljen osmeh je lebdeo na njegovim lakim
usnama. Poseui gore, Aleksandra je dodirnula drhtavim prstima njegove usne.
"Veeras je naa no, ljubavi moja," proaputala je. "Nee me se sramiti obeavam."
Krajikom oka, videla je da Antoni ide prema njoj i oklevajui je povukla ruku. Ne
sklanjajui pogled od Dordanovog uverljivog prikaza, rekla je, "Umetnik koji je ovo
naslikao je predivno talentovan, ali ne mogu da proitam njegovo ime. Ko je on?"
"Alison Vitmor," Antoni je rekao kratko.
Iznenaena pojmom enskog slikara i Antonijevim odsenim tonom, Aleksandra je
oklevala, a onda je slegnula ramenima i napravila piruetu lagano ispred Antonija.
"Pogledajte me, Antoni. Da li mislite da bi on bio zadovoljan sa mnom ako bi mogao
da me vidi sada?"
Guei poriv da da Aleksandri ukus realnosti govorei joj da je Lady Alison Vitmor
naslikala tu sliku dok je Dordan bio uputen u nabujalu aferu sa njom, Antoni je
sklonio pogled sa portreta i krenuo da odgovori na ono to ga je Aleksandra pitala.
Ono to je video oduzelo mu je dah.
Stojei hladnokrvno pred njim bila je tamnokosa lepotica umotana u primamljivu,
nisko seenu haljinu od svetlucavog ifona boje akvamarina kao to su bile njene
velianstvene oi. Padala je ukoso preko njenih punih grudi i vrsto oko struka i
zaobljenih bokova. Njena sjajna kosa boje mahagonija bila je sklonjena sa njenog ela,
padajui u talasaim slapovima po njenim ramenima i niz njena lea. Ali je njeno lice
bilo to to je Antoniju oduzelo dah.
Mada Aleksandra Lorens Taunsend nije bila klasina lepotica svetle kose i bledog lica,
ona je bez sumnje bila jedna od najprimamljivijih, najprovokativnijih stvorenja koje je
on ikad video. Ispod njenih garavih trepavica, oi koje bi mogle da oaraju ili
razoruaju zurile su iskreno u njegove, potpuno nesvesne njihovog hipnotiueg
efekta. Njene ruiaste, velikodune usne su pozivale na poljubac, ali njen smiren
osmeh je upozoravao da niko ne sme da prie previe blizu. Odjednom i istovremeno,
Aleksandra je uspela da izgleda zavodljivo ali ipak nedodirljivo, nevino ali ipak
senzualno, i to je bio taj veliki kontrast koji ju je inio toliko zavodljivom - a ona je

oigledno bila nesvesna te privlanosti.


Neto boje je nestalo sa Aleksandrinih visokih, delikatno zaobljenih jagodica dok je
ekala da joj utljivi mukarac pred njom kae da li bi Dordan bio zadovoljan njenim
izgledom veeras. "Toliko loe?" upitala je, alei se kako bi pokrile razoarenje.
Smeei se, Antoni je uzeo njene ruke u rukavicama svojima i rekao iskreno,
"Dordan bi bio zaslepljen vaom pojavom veeras kao to e biti ostatak visokog
drutva kada vas vide. Sauvaete mi ples veeras? Valcer?" dodao je, gledajui u
njene ogromne oi.
U koiji na putu prema balu, vojvotkinja je davala poslednje instrukcije Aleksandri:
"Ne treba da brine o plesanju valcera, draga moja, niti o bilo kojim drugim
drutvenim obiajima koje oekuju da obavi veeras. Meutim," upozorila ju je ona
stranim tonom, "moram ponovo da te podsetim da ne dozvoli da te Antonijevo,"zastala je ona kako bi mu bacila otar neodobravajui pogled- "uvaavanje tvog
intelekta obmane i da kae neto veeras to bi moglo da te prikae knjiki i
inteligentno. Ako to uradi, nee nita postii, uveravam te. Kao to sam ti rekla pre
nekog vremena, gospoda ne vole prepametne ene."
Antoni je stisnuo Aleksandrinu ruku ohrabrujue kada su izali iz koije. "Ne
zaboravite da mi sauvate ples veeras," rekao je, smeei se njenim sjajnim oima.
"Moete imati svaki, ako elite," Nasmejala se i stavila ruku pod njegovu, toliko
nesvesna njene lepote kao i efekta koji je ostavljala na njega.
"Morau da stanem u red," Antoni se zakikotao. "Ipak, ovo e biti najugodnije vee
koje sam imao godinama!"
U prvih pola sata na balu Lorda i Lady Viner, Tonijevo predvianje se ispostavilo kao
tano. Toni je namerno uao prvi u balsku dvoranu kako bi mogao da gleda veliki
ulazak njegove bake i Aleksandre. A to je bilo vredno gledanja. Udovica Vojvotkinja
od Hotorna je umarirala u balsku dvoranu kao zatitna majka kvoka koja se brine o
svom piletu - grudi su joj se nadigle, lea ispravila, a brada joj se podigla u
agresivnom stavu u potpunosti pozivajui bilo koga je osudi zbog Aleksandrinog
ugleda ili da proba da je protera.
Spektakl je bukvalno prestao. itav minut, pet stotina najslavnijih, najprefinjenijih
linosti viskokog drutva je prestalo sa priom i zablenulo se u Englesku nejcenjeniju,
najstrou, i najuticajniju plemkinju, koja je izgledala kao da lebdi usrdno nad mladom
damom koju niko nije prepoznao. aputanja su izbila meu zvanicama i monokli su
podignuti do oiju kada se panja premestila sa udovice na zanosnu mladu lepoticu
pored nje, koja vie nije imala nikakvu slinost sa mravom, bledom devojkom koja
se kratko pojavila na Dordanovoj komemoraciji.
Pored Antonija, Ser Rodrik Karstars je podigao njegove arogantne obrve i otegnuo,
"Hotorne, verujem da e nas prosvetliti o identitetu tamnokose lepotice sa tvojom
bakom?"
Antoni je pogledao Karstarsa utivim izrazom lica. "Udovica mog pokojnog roaka,
trenutna Vojvotkinja od Hotorna."
"ali se!" Karstars je rekao sa takvim iznenaenjem koji Antoni nije ikada video na
Rodijevom veito dosadnom licu. "Ne moe mi rei da je ovo krasno stvorenje isti
obini, patetini, jadni mali vrabac kojeg sam video na Havkovoj komemoraciji!"

Borei se da potisne njegovu neprijatnost, Toni je rekao, "Ona je bila u oku i jo uvek
veoma mlada kada si je zadnji put video."
"Poboljala se s godinama," Rodi je izloio suvo, podiui svoj monokl do oka i
odmeravajui Aleksandru, "kao vino. Tvoj roak je oduvek bio poznavalac vina i ena.
Ona je ivi primer njegove reputacije. Da li zna," nastavio je dosadno oteui, njegov
monokl je jo uvek bio usmeren prema Aleksandri, "da Havkova prelepa balerina nije
primila nijednog drugog mukarca u svoj krevet svo ovo vreme? Zapanjujue je to,
zar ne, da je doao dan kada je mukarcu ljubavnica vernija vie od sopstvene ene?"
"ta bi to trebalo da znai?" Antoni je zahtevao.
"Da znai?" Rodi je rekao, okreui sarkastini pogled prema Antoniju. "to, nita.
Ali ako ne eli da itavo Drutvo donese isti zakljuak kao i ja, preporuujem ti da
prestane da gleda Dordanovu udovicu tim posesivnim pogledom. Ona boravi s'
tobom, zar ne?"
"Umukni!" Antoni je odbrusio.
Jednim od njegovih tipinih lukavih promena raspoloenja, Ser Rodrik Karstars se
iskezio bez ljutnje. "Poinje ples. Doi upoznaj me sa devojkom. Tvrdim pravo na
njen prvi ples."
Antoni je oklevao, mentalno stiskajui zube. On nije imao opravdanje da odbije
upoznavanje; tavie, ako odbije, dobro je znao da bi Karstars mogao i uzvratio tako
to bi odbacio Aleksandru sasvim ili - jo gore - ponovio aluzije koje je upravno
napravio. A Rodi je bio najuticajniji lan Tonijeve grupe.
Toni je nasledio Dordanovu titulu, ali je bio vrlo svestan da nije posedovao
Dordanovu utivu aroganciju i obeshrabrujue samopouzdanje koje je Dordana
inilo najuticajnijim lanom visokog drutva. Udovica, Antoni je znao, je mogla da
primora celo visoko drutvo da ne odbace Aleksandru, i mogla je da garantuje
Aleksandrino prihvatanje od strane njene sopstvene grupe, ali nije mogla da primora
Tonijevu generaciju da je u potpunosti prihvate. Nije mogao ni Toni. Ali Rodi
Karstars je mogao. Mlaa grupa je ivela u strahu od Rodijevog otrog jezika, i
nijedan lan Tonijeve grupe nije eleo da postane predmet Karstarsovog otrog
izrugivanja. "Naravno," Toni se konano sloio.
Uz mnogo zloslutnje, on je upoznao Karstarsa sa Aleksandrom, a onda je stao pozadi i
gledao kao se Rodi galantno naklonio i zahtevao ast da plee sa njom.
Prolo je mnogo od valcera dok se Aleksandra opustila i prestala da broji korake u
glavi. U stvari, ona je upravo odluila da nije verovatno da e promaiti korak i
zgaziti skupe cipele njenog elegantnog, dosadnog partnera kada je on rekao neto to
ju je skoro nateralo da uradi upravo to. "Recite mi, draga moja," on je rekao
sarkastino oteui, "kako ste uspeli da procvetate kada ste imali frigidno drutvo
udovice Vojvotkinje od Hotorna?"
Muzika je stvarala kreendo kada je valcer bio pri kraju, i Aleksandra je bila sigurna
da ga nije bila dobro razumela. "Ja - oprostite?"
"Ja sam izraavao svoje divljenje vaoj hrabrosti to ste preiveli celu godinu sa
naom najpotovanijom ledenicom - udovicom vojvotkinjom. Drago mi je da kaem
da imate moje simpatije za to to ste morali da trpite prethodne godine."
Aleksandra, koja nije imala iskustva sa ovom vrstom prefinjenog, krhkog duhovitog

razgovora, nije znala da se to smatra modernim, i zato je reagovala sa okantnom


odanou prema eni koju je poela da voli. "Oigledno vi niste dobro upoznati sa
Njenom Milosti."
"Oh, ali jesam. I vi imate moje najdublje simpatije."
"Ne trebaju mi vae simpatije, moj gospodaru, i vi ne moete da je poznajete dobro i
da ipak tako priate o njoj."
Rodi Karstars je zurio u nju sa hladnim nezadovoljstvom. "Usuujem se da kaem da
sam dovoljno dobro upoznat sa njom da sam pretrpeo promrzline u nekoliko navrata.
Starica je zmaj."
"Ona je velikoduna i ljubazna!"
"Vi," rekao je podrugljivim osmehom, "ste ili uplaeni da kaete istinu, ili ste
najnaivnija devojka na svetu."
"A vi," Aleksandra je uzvratila pogledom ledenog prezira koji bi mogla da odobri
sama vojvotkinja, "ste ili previe slepi da vidite istinu, ili ste ekstremno pakosni." U
tom trenutku se valcer zavrio, i Aleksandra je uinila nezaboravnu - i neoprostivu greku kada mu je okrenula lea i otila od njega.
Nesvesna da ih bilo ko gleda, ona se vratila do Tonija i vojvotkinje, ali njen postupak
je zaista bio primeen od strane mnogih gostiju, od kojih mnogo njih nije gubilo
vreme da zameri ponosnom vitezu za njegov nedostatak uspeha sa mladom
vojvotkinjom. Za uzvrat, Ser Rodrik se osvetio postajanjem njenog najglasnijeg
klevetnika te iste noi i izraavanjem svojim poznanicima njegova otkria, tokom
njihovog kratkog plesa, da je Vojvotkinja od Hotorna bila prazna, glupa, sujetna
devojka i smrtno dosadna jer nije znala da razgovara, nije bila uglaena, niti duhovita.
U roku od jednog sata, Aleksandra je nevino potvrdila gostima da je ona bila
zasigurno neverovatno glupa. Stajala je usred ogromne grupe elegantno obuenih
ljudi u dvadesetim i ranim tridesetim godinama. Nekoliko njih je oduevljeno
diskutovalo o baletu kojem su prisustvovali no ranije i o blistavom performansu koji
je izvela balerina koja se zvala Eliza Grandeux. Okreui se prema Antoniju,
Aleksandra je podigla glas tako da se uo preko galame, i nevino pitala da li je
Dordan uivao u baletu. Dvadesetak ljudi su prestali da priaju i zagledali se u nju sa
izrazima koji su se kretali od neprijatnosti do poruge.
Drugi incident se desio kratko posle toga. Antoni ju je ostavio sa grupom ljudi,
ukljuujui dve mlade dame koje su razgovarale i prihvatljivoj visini ipke na koulji,
kada je Aleksandrin pogled doao do dve najlepe ene koje je ona ikad videla. One
su stajale blizu, ali leima okrenute jedna drugoj, i obe su precizno prouavale
Aleksandrinu pojavu preko njihovih ramena. Jedna je bila plavua u kasnim
dvadesetim, a druga brineta par godina mlaa.
Dordan je jednom pomenuo da ga Aleksandra podsea na Gejsnborov portret, ona
nije zaboravila, ali te dve ene su bile dostojne samog Rembranta. Shvatajui da je
gospodin Voren razgovarao sa njom, Aleksandra ga je zamolila za oprotaj zbog
nedostatka njene panje, i nagnula glavu prema dvema enama koje su je rastrojile.
"Zar one nisu dve najlepe ene koje ste ikada videli?" upitala je sa osmehom istog
divljenja i bez ljubomore.
Grupa koja ju je okruivala je pogledala prvo dve ene, a onda nju. Obrve su se

podigle, oi rairile, a lepeze podigle da bi se prikrili smehovi. Do kraja bala,


etiristotine ljudi su uli da se Havkova udovica divila dvema njegovim bivim
ljubavnicama, Lady Alison Vitmor i Lady Elizabet Grenderfild. To je bilo tako
zabavno da su Lady Grenderfild i Lady Vitmor - ije je prijateljstvo davno bilo
uniteno njihovom obostranom eljom za istim mukarcem - ule za to. I po prvi put
nakon nekoliko godina, one su viene kako se smeju zajedno, kao najbolje
prijateljice.
Aleksandra je bila u blaenom neznanju njenog poslednjeg gafa, ali je bila zapravo
svesna da kako je vee prolazilo da se inilo da joj se ljudi smeju iza lea.
Na putu kui u koiji, zamolila je Antonija da joj kae da li je neto polo naopako, ali
on joj je samo potapao rame i umirujue joj rekao da je ona napravila 'veliki uspeh',
dok je vojvotkinja ocenila da je ona dala 'odlian prikaz' o sebi.
Uprkos tome, Aleksandra je instinktivno znala da je neto bilo veoma pogreno.
Tokom naredne nedelje balova, soareja, Venecijanskih doruaka, mjuzikala,
podrugljivi, pogledi sa strane koji bili su usmereni prema njoj postali su gotovo
nepodnoljivi. Povreena i zbunjena, ona je traila utoite meu udoviinim
poznanicama koje, iako decenijama starije od nje, izgleda je nisu gledale kao zabavno,
udno, jadno stvorenje. tavie, sa njima, ona je mogla da ponovi neke od udesnih
pria o Dordanovim vetinama i smelostima koje je ula od Hotornovog glavnog
sluge i glavnog konjuara, kao na primer onu kada je on spasio glavog konjuara od
davljenja.
Aleksandri nije ni palo na pamet da su utivi, stariji ljudi koji su sluali njene sjajne
prie zakljuili da je ona bila alosno i smeno zaluena Hotornom - ili da su ti isti
ljudi moda ponovili ta zapaanja svojim mlaim roacima, koji su zauzvrat to
razglasili svim svojim prijateljima.
U retkim prilikama, Aleksandra je pitana za ples, ali samo od strane mukaraca koji su
bili zainteresovani za ogroman miraz koji su Antoni i vojvotkinja odredili - ili od
strane mukaraca koji su bili blago zainteresovani za opipavanje tela mlade ene koja
je bila udata za jednog od Engleskih najpoznatijih razvratnika. Aleksandra je osetila,
iako nije znala zato, da nijedan od te gospode nju nije zaista volelo i ona je uradila
jedinu stvar koju je mogla da smisli kako bi sakrila svoju zbunjenost i patnju: Podigla
je glavu gore i sa hladnom utivou dala svima do znanja beskrajno jasno da je elela
da ostane sa udoviinom grupom.
Kao rezultat toga, Aleksandra je nazvana Ledena vojvotkinja, i neljubazni nadimak je
ostao. ale su kruile meu visokim drutvom koje je sugerisalo da je Dordan
Taunsend smatrao da je davljenje poeljnije nego smrzavanje na smrt u krevetu
njegove supruge. Ono se sa uivanjem podsetilo da je Dordan bio vien kako izlazi
iz raskonog stana u kojem je drao njegovu divnu balerinu istog popodneva kada se
objava njegovog braka pojavila u Tajmsu.
tavie, ono je napomenulo opirno i sa mnogo podsmeha da je Dordanova
ljubavnica u ali rekla prijatelju da iste veeri kada se Dordan oenio on rekao da je
to jedna 'neprijatnost' i da on ne namerava da prekida njihovu vezu.
U roku od dve nedelje, Aleksandra je bila bolno svesna da je ona bila beznadeni
drutveni izgnanik, ali kako nije ula ta se pria, ona nije mogla da otkrije zato. Sve

to je znala bilo je to da ju je visoko drutvo tretiralo snishodljivo, uz zabavu, a


ponekad, i sa potpunim prezirom - i da je ona potpuno izneverila Dordana. To drugo
je bilo ono to ju je najvie povredilo. Provela je sate stojei u hodniku ispred
njegovog oblija, pokuavajui da ne plae, tiho mu se izvinjavajui za njen neuspeh i
molei ga da joj oprosti,
"uje li me, Hotorne? Probudi se ovee!"
Uz napor koji mu je umalo iscrpio snagu, Dordan je odgovorio na proaputanu
naredbu i polako prisilio njegove kapke da se otvore. Zaslepljujua bela svetlost koja
se probijala kroz male otvore u zidovima visoko gore, oprila mu je oi, dok ga je bol
ponovo poslao da uroni u mrani zaborav nesvesnog.
Bila je no ponovo kada se vratio nazad i video prljavo lice Dorda Morgana, jo
jednog zarobljenika iz Lankastera koga nije video od kada su odvedeni sa broda pre
tri meseca. "Gde sam ja?" upitao je i osetio krv koja je curila niz njegove ispucale,
edne usne.
"U paklu," Amerikanac je rekao smrknuto. "U Francuskoj tamnici, da budem
precizniji."
Dordan je pokuao da podigne ruku i otkrio teke lance koji su je drali dole. Njegov
pogled je pratio lanac do gvozdenog prstena privrenog za kameni zid i on ga je
prouavao u maglovitoj zbunjenosti, pokuavajui da razmisli zato je okovan, kada
Dord Morgan nije bio.
Shvatajui njegovu zbunjenost, njegov saputnik je odgovorio, "Zar se ne sea? Lanci
su deo tvoje kazne zbog napada na straara i razbijanje njegovog nosa, a da ne
pominjem da si mu skoro prerezao grlo njegovim sopstvenim noem kada su te doveli
ovde jutros."
Dordan je zatvorio oi, ali nije mogao da se seti borbe sa straarom. "ta je ostatak
moje kazne?" upitao je, glas mu je bio hrapav, nepoznat njegovim uima.
"Tri ili etiri slomljena rebra, pretueno lice, i to tako da izgleda kao sirovo meso."
"armantno," Dordan je rekao. "Neki poseban razlog to me nisu ubili umesto to su
me osakatili?"
Njegov hladan nepristrasan ton izazvao je osmeh divljenja iz Dorda. "Dovraga, ali
ti Britanski plemiu ni ne trepne bez obzira na sve, zar ne? Hladan zbog svega, ba
kao to su svi oduvek govorili." Poseui iza sebe, Dord je umoio limeni pehar u
kofu sa ljigavom vodom, ulio onoliko koliko je mogao, a onda stavio pehar na
Dordanove krvave usne.
Dordan je progutao, a onda pljunuo sa estokim gnuanjem.
Ignoriui njegovu reakciju, Dord je pritisnuo pehar na bespomone ovekove usne
i rekao, "Sada znam da to nema delikatni buke tvoje omiljene madere, i da nije u
istom, otmenom kristalnom peharu, ali ako ga ne popije, liie nae straare
privilegije da te ubiju, a onda e oni iskaliti njihovo razoarenje na meni."
Dordanove obrve su se spojile, ali je video da se drugi ovek ali, i uzeo je nekoliko
gutljaja rave, memljive tenosti.
"Tako je bolje. Sigurno si gladan kazne, ovee," nastavio je lagano, ali je zabrinuto
vezivao Dordanove grudi trakama istrgnutim sa njegove sopstvene koulje. "Mogao

si sebe da potedi tue ako te je mama nauila da bude ljubazan prilikom obraanja
dvojici ljudi koji imaju pitolje i noeve i opake sklonosti."
"ta to radi?"
"Pokuavam da ti zadrim rebra na jednom mestu. A sada, da odgovorim na tvoje
ranije pitanje o tome zato te nisu ubili, Francusi pokuavaju da te zadre ivog u
sluaju da Britanci uhvate nekog od njihovih - uo sam jednog od oficira kada je
rekao da si ti kec iz rukava kojeg oni nameravaju da iskoriste u sluaju razmene.
Naravno ti ne radi svoj deo, a to je da ostane iv - ne kada ide okolo vreajui
straara a onda grubo pokuava da mu ukrade oruje. Na osnovu tvog izgleda,
nisam ti uinio nikakvu uslugu kad sam te izvukao iz okeana sa mnom ka Francuskoj
fregati koja nas je dovela ovde."
"Koliko loe izgledam?" Dordan je pitao ne interesujui se ba mnogo.
"Rekao bih jo jedne batine kao te i nee pronai tvoje dve dame priblino tako
zaljubljene kao to su bile kada si ih napustio."
Nesvestica je umotavala svoje pipke oko njega, pokuavajui da ga povue nazad u
poznatu crnu jamu, ali Dordan se borio protiv toga, vie volei bol od zaborava.
"Kakve 'dve dame'?"
"Mislim da bi ti to trebalo da zna bolje od mene. Jedna se zove Eliza. To je tvoja
ena?"
"Ljubavnica."
"A Aleksandra?"
Dordan je trepnuo, pokuavajui da rasisti svoja maglovita ula. Aleksandra.
Aleksandra- "Dete," rekao je kada je bleda vizija tamnokose devojke prola kao
munja pred njegovim oima. "Ne," proaputao je u bolnom kajanju kada mu je ivot
proao brzo pred njim - propao ivot praznih flertovanja i razuzdanosti, besmislen
ivot koji je kulumnirao njegovim hirovitim, impulsivnim brakom sa arobnom
devojkom sa kojoj je stvarno delio krevet samo jednom. "Moja ena."
"Stvarno?" Dord je rekao, izgledajui impresionirano. "Ima ljubavnicu i enu i
dete? Po jedno od svega."
"Ne-" Dordan ga je ispravio maglovito. "Nijedno dete. Jedna ena. Nekoliko
ljubavnica."
Dord se iscerio i protrljao rukom preko njegove prljave brade. "Ne elim da zvuim
kritino. Divim se oveku koji zna kako da ivi. Ali," on je nastavio, zabezeknut,
"nekoliko ljubavnica?"
"Ne," Dordan ga je ispravio, krguui zubima od bola, "u isto vreme."
"Gde su te drali svo ovo vreme? Nisam te video od kad su nam Francuzi potopili
brod pre tri meseca."
"Imao sam privatan smetaj i posebnu panju," Dordan je odgovorio sarkastino,
mislei na mranu jamu ispod tamnice gde je bio smeten izmeu povremenih naleta
muenja zbog kojih je skoro izludeo od bola.
Njegov cimer je zurio u Dordanovo izubijano telo sa zabrinutim mrtenjem, ali je
pokuao da zadri vedar glas. "ta si rekao Francuzima pa si ih naterao da te vole
manje od mene?"
Dordan se zakaljao i stisnuo zube zbog bolova u grudima. "Rekao sam im svoje

ime."
"I?"
"I oni su ga se setili,"- uzdahnuo je, borei se da ostane svestan- "iz panije."
Dordove obrve su se skupile zbunjeno. "Oni su ti ovo uradili zbog neega to si ti
njima uradio u paniji?"
Polusvestan ovek je klimnuo glavom neznatno, oi su mu se zatvarale. "I zato to
misle...da jo uvek imam...informacije. O vojsci."
"Sluaj me, Hotorne," Dord je rekao oajniki. "Mrmljao si neto o planu bekstva
kada si doao. Ima li plan?"
Jo jednom je slabano klimnuo.
"elim da idem s' tobom. Ali Hotorne - nee preiveti jo jedno prebijanje kao ovo.
Ozbiljan sam, ovee. Ne ljuti vie straare."
Dordanova glava je pala na stranu kada je konano izgubio bitku protiv nesvestice.
Sedei na petama, Dord je odmahnuo glavom sa oajem. Versaj je izgubio toliko
mnogo mukaraca u svojoj krvavoj borbi protiv Lankastera da je Francuski kapetan
izvukao trojicu iz vode i iskoristio ih da dopuni svoju jako smanjenu posadu. Jedan od
njih je umro od zadobijenih rana u toku dana. Dord se pitao da li je njegov cimer na
putu da postane druga rtva.

esnaesto poglavlje
Do noi bala Lorda i Lady Donlejt, u treoj nedelji nakon njenog debija, Aleksandra
je bila toliko jadna, i toliko napeta, da je bila umrtvljena iznutra. Oseala se kao da se
vie nikada nee smejati sa radou ili da e nai utehu u suzama. U toj kobnoj noi,
uradila je oboje.
Na udoviino proaputano apelovanje, Aleksandra se utivo, ali nerado, sloila da
plee sa Lordom Ponsonbijem, glomaznim, naduvenim sredovenim kicoem koji je
izvetaeno tepao, obuen kao paun, i pompezno je obavestio dok su plesali da se on
smatra ovekom superiorne inteligencije. Veeras je bio obuen u narandaste
satenske pantalone koje su bile rastegnute preko njegovog ispupenog tela, satenski
prsluk boje ljive, i dugi uti kaput od brokata - kombinacija koja je naterala
Aleksandru da pomisli da je on velika gomila prezrelog voa kada ga je pogledala.
Umesto da vrati Aleksandru udovici vojvotkinji kada se ples zavrio, Lord Ponsonbi
(za koga je Aleksandra ula da je traio bogatu suprugu da nadoknadi njegove znatne
kockarske dugove) ju je odluno okrenuo u suprotnom smeru. "Morate me pratiti do
one divne nie tamo, Vaa Milosti. Udovica vojvotkinja mi je sino spomenula da se
interesujete za filozofske stvari, stoga u nastojati da vas prosvetlim malo o jednom
od najveih filozofa drevnih vremena - Horaciju." Aleksandra je momentalno shvatila
da mora da je vojvotkinja oajniki brinula zbog njenog nedostatka partnera da se
pohvalila Ponsonbiju Aleksandrinim intelektom.
"Molim vas nemojte se uzbuivati," Ser Ponsonbi ju je ubeivao, pogreno shvatajui
razlog za Aleksandrino negodovanje. "Neu zaboraviti ni na trenutak da ste vi ensko

i, kao takva, u nemogunosti da razumete kompleksnost i suptilnost logike. Uzdajte se


u mene da u diskusiju voditi veoma, veoma jednostavno."
Aleksandra je bila suvie potitena da se nervira zbog njegove uvredljive procene
enske inteligencije i previe poraena da osea neto vie od blage duevne depresije
zbog tretiranja na ovaj nain od strane oveka koji nije imao vie razuma nego da se
obue kao posluavnik sa voem.
Nosei izraz utivog interesa, ona mu je dozvolila da je vodi u udubljenje, koje je bilo
odvojeno od glavne dvorane parom tamnocrvenih plianih zavesa koje su bile
povuene i drane na mestu pomou istih svilenih kanapa. Uavi unutar udubljenja,
Aleksandra je shvatila da je tu bio jo neko, predivno obuena mlada ena sa
aristokratskim profilom i bujnom kosom boje zlatnog konca. Stajala je na otvorenim
francuskim vratima sa leima delimino okrenutim njima - oigledno pokuavajui da
uiva u trenutku samoe i sveeg vazduha.
Mlada ena se neznatno okrenula kada je Aleksandra ula sa Lordom Ponsonbijem, i
Aleksandra ju je odmah prepoznala. Lady Melani Kamden, prelepa mlada ena grofa
od Kamdena se upravo vratila u London poetkom nedelje sa sela, gde je bila u poseti
svojoj sestri. Aleksandra je bila prisutna na balu gde je Lady Kamden prvi put
prisustvovala sezoni, i ona je gledala izdaleka kako je gomila slavnih gostiju pourila
ka njoj, pozdravljajui njen povratak sa oduevljenim osmesima i nestrpljivim
zagrljajima. Ona je bila 'jedna od njih', Aleksandra je pomislila prilino enjivo.
Shvativi da su oni naruili privatnost Lady Kamden, Aleksandra se osmehnula
probno, tiho se izvinjavajui za njihovo ometanje. Grofica je prepoznala osmeh
utivim naklonom glave i mirno se okrenula nazad prema francuskim vratima.
Lord Ponsonbi ili nije zapazio groficu, ili je odbio da ga njeno prisustvo rastroji.
Posluio se aom puna sa posluavnika na stolu pored njih, a onda se smestio pored
jednog od mermernih stubova koji su se nalazili ispred zavese, a onda upustio u
pompeznu, veoma netanu disertaciju Horacijevih filozofskih citata o ambiciji, ali je
njegov pogled bio prikovan za Aleksandrino poprsje.
Aleksandra je bila tako uznemirena to je bila podvrgnuta po prvi put u svom ivotu
vizuelnom milovanju mukarca - ak i tako komino jadnog primerka mukarca kao
tog - da kada je on nemarno pripisao Sokratovu primedbu Horaciju, ona bi jedva
primetila tu greku da grofica od Kamdena nije brzo pogledala preko ramena u njega,
kao da se prenerazila.
Minut kasnije, Lord Ponsonbi je proglasio znaajnije, "Slaem se sa Horacijem, koji
je rekao, 'Ambicija je toliko mona strast u ovekovim grudima da koliko god visoko
da posegnemo nikada nismo zadovoljni-'"
Krajnje uznemirena njegovim nepokolebljivim pogledom i nesvesna da se Lady
Kamden u potpunosti okrenula i da je sluala Lorda Ponsonbija sa meavinom
neverice, fascinacije, i loe prikrivenog veselja, Aleksandra je nesigurno promucala,
"M-Makijaveli."
"Horacije," Lord Ponsonbi je proglasio, i na Aleksandrin uas, apsurdno obueno
stvorenje je podiglo monokl do njegovog oka, prevukao ga po tek sazrelom mesu koje
je virilo iznad njenog steznika i smelo je pregledao dok je istovremeno nastojao da
popravi izgled omlitavljen zbog nemara tako to je podupreo rame na stub iza njega.

Naalost, njegova opsesija Aleksandrinim grudima spreila ga je da se osvrne preko


ramena da proveri taan poloaj stuba. "Sada moete poeti da shvatate," proglasio je
on, naslanjajui se i irei ruke u sveobuhvatnom zagrljaju, "zato ga je Horacijeva
primedba izazvala da - aagh!" Ruke su mu se rairile, on je pao unazad, obarajui sto
sa punem i obarajui zavesu, sletivi na lea pred stopala tri mukarca, kao arena
inija sa voem ispod vodopada od puna.
Ne mogavi da sprei njenu ludu elju da se nasmeje, Aleksandra je pljesnula ruku
preko usta, gledajui okolo, i nala se kako zuri u groficu od Kamdena, koja je
prekrila njena sopstvena usta i zurila u Aleksandru, ramena su joj se tresla od smeha,
njene iroke zelene oi su bile pune suza. U skladu, obe mlade ene su ubrzale ka
francuskim vratima, sudajajui se u njihovoj urbi da prou kroz vrata, i pobegle na
balkon. Kada su stigle, sruile su se na zid kue i eksplodirale u burni smeh.
Jedna uz drugu, stajale su, nesvesne tvrdog kamena iza njihovih lopatica, piskutave od
radosti, hvatajui vazduh, i briui suze koje su lile niz njihove obraze.
Kada se oluja smeha smanjila u napadima bespomonih kikota, grofica od Kamdena
je okrenula lice prema Aleksandri i rekla isprekidano, "Le-leei na leima, o-on je
izgledao ba kao ogromni papagaj koji je pao sa drveta."
Aleksandra je jedva mogla da progovori zbog sree u njenim gurdima. "Po-pomislila
sam na iniju s' voem - ne, voni pun," proglasila je, i one su se ponovo izgubile u
smehu.
"Ja-jadni Ponsonbi," Lady Kamden se zakikotala, "o-oboren u njegovoj pompeznoj
mladosti od strane Makijavelovog duha zbog pripisivanja njegovih sopstvenih rei
Horaciju."
"To je bila Makijavelova osveta!" Aleksandra je prodahtala.
I pod crnim somotskim nebom prekrivenim zvezdama, dve elegantno obuene mlade
ene bile su naslonjene na hladni kameni zid i smejale se sa svim oamuujuim,
bespomonim uitkom bosonoge dece koja su trala kroz livade.
Kada se njihov smeh konano zavrio, Melani Kamden se slabano naslonina uz zid i
okrenula glavu ka Aleksandri, gledajui je u nasmejanoj znatielji. "Kako ste znali da
je odvratni Lord Ponsonbi pobrkao Makijavelija sa Horacijem?"
"Proitala sam oboje," Aleksandra je priznala nakon grene pauze.
"okantno!" rekla je grofica, podiui pogled uasa. "I ja sam."
Aleksandrine oi su se rairile. "Bila sam pod utiskom da itanje klasika oznaava
enu kao 'plavu arapu'."
"Obino da," Melani je priznala olako, "ali u mom sluaju, Drutvo je izabralo da
previdi moje - ovaj - neenstveno interesovanje za stvari izvan vezenja i mode."
Aleksandra je okrenula glavu na stranu, gledajui je u ushienoj fasciniranosti. "Zato
su oni to uinili?"
Glas Lady Kamden je omekao od ljubavi. "Zato to bi moj suprug odrao svakoga
ivog ko se usudi da nagovesti da sam ja bilo ta manje od savrene dame."
Odjednom, ona se sumnjivo zagledala u Aleks i zahtevala, "Da li svirate neki
instrument? Jer ako svirate, upozoravam vas - prijateljice ili ne - neu doi i sluati
vas kako svirate. Samo pominjanje Baha ili Betovena alje me galopirajue do mojih
miriljavih soli, a prizor harfe me tera u nesvest."

Aleksandra je provela godinu dana uei da svira klavir zato to je vojvotkinja rekla
da je sposobnost sviranja barem jednog instrumenta apsolutno obavezna za kvalitetne
mlade dame; ona je jedva mogla da veruje da je sada ula te pogrdne komentare od
dame koju bije glas da je prava trend seterka meu nadmenom elitom. "Imala sam
asove klavira, ali ne sviram dovoljno dobro da bi nastupala," priznala je nesigurno.
"Odlino," rekla je Melani sa velikim zadovoljstvom. "Koliko ste zainteresovani za
oping?"
"Zapravo, mislim da je dosadan."
"Savreno," izjavila je, a zatim pitala sumnjiavo, "Ne pevate, zar ne?"
Aleksandra, koja joj je donekle nerado priznala svoju nesposobnost za sviranjem
nekog instrumenta, sada je nasuprot tome nerado priznala da ume dobro da peva. "Da,
bojim se da je tako."
"Niko nije savren," grofica od Kamdena je veselo i velikoduno proglasila,
opratajui Aleksandri. "Pored toga, oduvek sam ekala da sretnem enu koja ita
Horacija i Makijavelija, i ne bi trebalo da se odvratim od sprijateljivanja sa vama
samo zato to znate da pevate. Osim, naravno, ako to radite ba dobro?"
Aleksandrina ramena su poela da se tresu od veselja, jer je ona pevala veoma dobro
zaista.
Melani je videla odgovor u Aleksandrinim nasmejanim oima i iskivila lice u
kominom uasu. "Ne pevate esto, zar ne?"
"Ne." Guei kikot, Aleksandra je dodala bez potovanja, "i ako bi mi to pomoglo da
se podignem u vaim oima, mogu da vam obeam da obino ispadnem iz utivog
razgovora za manje od pet minuta." Poto su tako razdragano odbacile neke od
najsvetijih konvencija, obe devojke su ponovo prasnule u smeh.
Unutar vile u Regent Stritu broj 45, plesai su nastavili da igraju i nasmejani gosti su
nastavili da se smeju, nesvesni vanog dogaaja koji se odvijao ispred francuskih
vrata. Jedino su treperave zvezde primetile da su na pustom Londonskom balkonu,
dve srodne due napokon pronale jedna drugu.
"U tom sluaju," Melani je otmeno proglasila kada su prestale da se kikou, "smatrau
vas najpodesnijom i najprijatnijom saputnicom." Olako naputajui sav preostali
privid formalnosti, Lady Kamden je tiho rekla, "Moji bliski prijatelji me zovu
Melani."
Za trenutak, srea kroz celokupno Aleksandrino bie, a onda ju je unitila surova
realnost kada je shvatila da prijatelji Melani Kamden ne bi eleli da ona ue u njihov
krug. Celo visoko drutvo, ukljuujui Melanine prefinjene prijatelje, su ve smatrali
Aleksandru kao potpunu njihovu suprotnost. Ona bi bila osuena od svih njih i nali
bi je alosnim nedostatkom. Oigledno Melani Kamden nije bila u Londonu dovoljno
dugo da sazna jo uvek. Aleksandrin stomak se stisnuo na pomisao podrugljivih
pogleda koji e biti upueni Lady Kamden kada ona ue u balsku dvoranu sa
Aleksandrom.
"Kako vas vai prijatelji zovu?" Melani je upitala, gledajui je.
Ja vie nemam prijatelje, Aleksandra je pomislila i uurbano se savila da izgladi njene
suknje, paljivo skrivajui suze koje su joj opekle oi. "Zvali su me - zovu me Aleks."
Odluujui da bi bilo najbolje da okona ovo prijateljstvo sada, lino, a ne da bude

poniena kada je Melani Kamden iskljui potpuno kada se sledei put budu srele,
Aleksandra je uvukla duboko dah i rekla u munoj neugodnoj urbi, "Cenim vau
ponudu prijateljstva, Lady Kamden, ali vidite, ja sam veoma zauzeta ovih dana
balovima i rukovima i...svim vrstama zabave...I tako ja sumnjam da bi
vi...mi...mogle da naemo vremena...i ja sam sigurna da vi sigurno ve imate desetine
i desetine prijatelja koji-"
"Koji misle da ste vi najvea udakinja koja se ikada pojavila na Londonskom balu?"
Melani je zatraila blago.
Pre nego to je Aleksandra mogla da odreaguje na to, Antoni je izaao iz senke na
balkon, i ona je je pohrlila njemu u olakanju, govorei tako brzo da on nije mogao da
joj se suprotstavi. "Da li ste me traili, Vaa Milosti? Mora da je vreme za odlazak.
Dovienja, Lady Kamden."
"Zato ste odbili ponudu prijateljstva Melani Kamden?" Toni je zahtevao ljutito, im
su uli u koiju na putu kui.
"Ja...to ne bi potrajalo," Aleksandra je malo izbegla istinu, imajui na umu blago
izgovorenu napomenu Melani Kamden na rastanku. "Mi se ne 'kreemo u istim
krugovima' kao to vi ovde kaete."
"Znam to, a takoe znam i zato," Toni je rekao vrsto. "Rodi Karstars je jedan od
razloga."
Aleksandra je poela da shvata da je Toni bio svestan njenog nedostatka popularnosti;
ona je mislila - nadala se - da je on bio nesvestan njenih poniavajuih neprilika.
"Zamolio sam Karstarsa da me poseti sutra ujutru," Toni je nastavio otvoreno.
"Moraemo da uradimo neto da promeni svoje miljenje o vama i da ga smirimo
zbog uvrede koju ste nainili kada ste ga ostavili na plesnom podijumu prve noi-"
"Da ga smirimo!" Aleksandra je uzviknula. "Antoni, on mi je rekao grozne - zle stvari o vaoj baki!"
"Karstars govori neprihvatljive stvari o ljudima svo vreme." Tonijev ohrabrujui
osmeh je bio rasejan. "On naroito uiva pokuavajui da okira ili uzbudi ili zastrai
ene, a ako uspe u tome onda prezre njegovu rtvu zbog kukaviluka i gluposti.
Karstars je kao ptica koja leti od drveta do drveta, sejui seme razdora gde god proe.
Veina onoga to kae je veoma zabavno - sve dok se ne radi o njemu samom. U
svakom sluaju, trebalo je da ga pogledate u oi zadravajui prisebnost ili da mu
kaete neto podjednako okantno."
"Strano mi je ao. Nisam to znala."
"Postoji mnogo toga to ne znate," Toni je procedio kroz zube, jer su stigli pred
njegovom kuom u Gornjem Bruk Stritu. "Ali kada uemo u kuu, ispraviu to."
Aleksandra je osetila straan, neobjanjiv predoseaj straha koji ju je okovao kada su
oni uli u salon. Toni ju je pogurao da sedne na svetlo zeleni divan od brokata i onda
sipao viski sebi u au. Kada se okrenuo prema njoj, izgledao je ljuto i nesreno.
"Aleks," rekao je naglo, "trebalo je da napravite ogroman uspeh ove sezone. Bog zna,
imate sve neophodne atribute za to - i to u grenom izobilju. Umesto toga, postali ste
najozloglaeniji neuspeh decenije."
Stid se gotovo udvostruio u Aleksandri, ali je Toni na brzinu podigao ruku, nespretno
objanjavajui, "To je moja greka, ne vaa. Skrivao sam stvari od vas, stvari koje bih

vam rekao ranije, ali je moja baka zabranila - nije mogla da podnese da vas razoara.
Sada, meutim, oboje smo se sloili da mora da vam se kae, pre nego to unitite ono
to je ostalo od vae anse da pronaete ovde sreu - ako ve nije prekasno."
Podiui au do njegovih usana, Antoni je progutao viski odjednom, kao da mu je to
bilo potrebno da mu da hrabrost, a onda je rekao, "Od kada ste doli u London, uli
ste mnoge Dordanove prijatelje i poznanike kako ga nazivaju 'Havk (soko), zar ne?"
Kada je ona klimnula, on je rekao, "Zato mislite da ga tako zovu?"
"Pretpostavljam da je to neka vrsta skraenog imena - nadimak - izveden iz 'Hotorn'."
"Neki ljudi to tako misle, ali posebno meu mukarcima to znai neto drugo. Soko je
lovaka ptica sa besprekornim okom i sposobnou da uhvati svoj plen pre nego to
njen plen shvati da je u opasnosti."
Aleksandra je zurila u njega sa utivim interesom i potpunim nedostatkom
razumevanja, i Antoni je povukao ruku kroz kosu zbog frustracije. "Dordan je dobio
to ime pre nekoliko godina, kada je osvojio posebno ponosnu mladu lepoticu koju su
polovina neenja jurili mesecima. Havk je to uradio za jedno vee pitajui je za ples."
Naslanjajui se, Antoni je podupro ruke na naslon stolice. "Aleks," rekao je otro,
"ubedili ste sebe da ste voleli i da vas je voleo mukarac koji je praktino bio...svetac.
Istina je, Havk je bio mnogo blii avolu nego svecu i ene su bile zabrinute, i svi to
znaju. Da li me razumete?" pitao je ogoreno, lice mu je bilo centimetar od njenog.
"Svaka osoba u Londonu koja je ula da govorite o njemu kao o nekom prokletom
vitezu u sjajnom oklopu, znala je da ste samo jo jedna od njegovih rtvi...samo jo
jedna od bezbroj ena koje su postale plen Havkove fatalne privlanosti. On nije
pokuavao da ih zavede - polovinu vremena, on je bio vie iritiran nego zadovoljan
kada se neka ena zaljubila u njega, ali su one ipak to inile, ba kao to ste i vi. Ali za
razliku od njegovih drugih rtava, vi ste bili suvie bezazleni da to sakrijete od bilo
koga."
Aleksandra je porumenela od sramote, ali nije mislila da bi Dordana trebalo kriviti
to su se ene zaljubljivale u njega.
"Voleo sam ga kao brata, ali to ne menja injenicu da je on bio ozloglaeni razvratnik
sa zasluenom reputacijom zbog raskalaenosti." Psujui sebi u bradu zbog njene
odanosti i nevinosti, Toni se uspravio. "Ne verujete mi, zar ne? U redu, evo ostatka: U
noi vaeg prvog bala, javno ste komentarisali lepotu dve ene - Lady Alison Vitmor i
Lady Elizabet Grenderfild. Obe su bile njegove ljubavnice. Da li shvatate ta to znai?
Da li?"
Boja se polako povukla sa Aleksandrinog lica. Ljubavnica deli mukarev krevet dok
on ne uradi intimne stvari koje je Dordan uradio Aleksandri.
Antoni je video da je prebledela i nastavio, odluujui da joj sve kae otvoreno.
"Tokom tog istog bala, pitali ste da li je Dordan uivao u baletu, i svi sa strane su se
skoro smejali zato to su svi znali da je Eliza Grandeux bila njegova ljubavnica do
dana kada je umro. Aleks, zaustavio se u Londonu i bio sa njom ovde na vaem putu
sa brodom - nakon to ste se venali. Ljudi su ga videli kako naputa njenu kuu. I
ona je svima rekla da je va brak bila jedna neugodnost za njega."
Aleksandra je skoila na noge i divlje odmahnula glavom, pokuavajui to da porekne.
"Greite. Ne verujem vam. Rekao je da ima 'posao' sa nekim. On nikada ne bi-"

"On bi i jeste, doavola! Osim toga, on je nameravao da vas odvede u Devon i ostavi
tamo, a onda je on trebao da se vrati u London i nastavi tamo gde je stao sa svojom
ljubavnicom. Sam mi je to rekao! Dordan vas je oenio jer je oseao obavezu, ali
nije imao ni elju ni nameru da ivi sa vama kao sa suprugom. Sve to je oseao
prema vama bilo je saaljenje."
Aleksandrina glava se trgnula u stranu kao da ju je oamario. "On me je saaljevao?"
uzviknula je slomljeno, utapajui se u ponienju. Steui nabore njene suknje,
izvrnula je tkaninu dok joj zglobovi nisu pobeleli. "Mislio je da sam bezvredna?" Jo
jedno shvatanje ju je pogodilo, i ona je pokrila usta, mislei da e povratiti: Dordan
je mislio da joj uradi istu stvar koju je njen otac uradio njenoj majci - da je oeni,
ostavi svoju enu na nekom dalekom mranom mestu, a zatim da se vrati njegovoj
uasnoj eni.
Poseui za njom, Antoni je pokuao da stavi svoje ruke oko nje, ali ona ih je
odgurnula i odstupila, zurei u njega kao da je mislila da je i on zao kao Havk. "Kako
ste mogli!" ona je prasnula, glas joj se tresao od gorine i bola. "Kako ste mogli da me
pustite da tugujem za njim i pravim budalu od sebe zbog njega? Kako ste mogli da
budete tako neizrecivo okrutni da me pustite da verujem da je njemu zapravo bilo
s-stalo do mene!"
"Verovali smo da je to bilo dobro delo u to vreme," udovica vojvotkinja je rekla grubo
iza nje, ulazei u sobu sa neznatnim hramljenjem koje se pojavljivalo kad god bi ona
bila uznemirena.
Aleksandra je bila suvie ogorena da brine o starici. "Idem kui," rekla je, borei se
da kontrolie uvijajui bol koji joj je uzimao vazduh iz grudi.
"Ne, ne idete!" Antoni je odbrusio. "Vaa majka e provesti godine plovei ostrvima.
Ne moete iveti sami."
"Nije mi potrebna vaa dozvola da idem kui. Niti mi je potrebna vaa finansijska
podrka. Prema reima vae bake, ja imam svoj sopstveni novac od Havka," iskazala
je ogoreno.
"Koji ja kontroliem kao va staratelj," Antoni ju je podsetio.
"Ne elim i ne trebam staratelja. Upravljala sam sama od kada sam napunila etrnaest
godina!"
"Aleksandra, sluajte me," rekao je napeto, uhvatio ju je za ramena i prodrmao je
blago ali ljutito. "Znam da ste ljuti i razoarani, ali ne moete pobei od nas ili se
otunjati postieno iz Londona. Ako to uradite, ono to vam se desilo ovde e vas
zauvek progoniti. Niste voleli Dordana-"
"Oh, nisam?" Aleksandra je prekinula besno. "Onda mi recite zato sam provela celu
godinu pokuavajui da napravim sebe vrednom njega."
"Voleli ste iluziju, ne Dordana - iluziju koju ste stvorili zato to ste bili nevina i
idealistina-"
"I lakoverna i slepa i glupa!" Aleksandra je prosiktala. Ponienje i patnja su je
naterale da se okrene od saoseanja koje je Antoni pokuao da joj ponudi i,
oajnikim glasom, ona se izvinula i otrala u njenu sobu.
Tek kada je dobila privatnost njene spavae sobe podlegla je suzama. Plakala je zbog
svoje gluposti, zbog svoje lakovernosti, i zbog godine u kojoj je radila, terajui sebe

da postane dostojna oveka koji nije zasluivao da se nazove gospodinom. Plakala je


dok je zvuk sopstvenog plaa nije naterao da prezre sebe zbog troenja svojih suza na
njega.
Konano, prisiljavajui sebe da se uspravi, obrisala je oi dok je njen um nastavio da
je mui slikama njene sopstvene gluposti: Videla je sebe u bati dan pre nego to su se
venali: "Poljubiete me?" pitala ga je, a kada jeste, ona se skoro onesvestila u
njegovim rukama, a onda mu odmah rekla da ga voli.
Meri Elen joj je rekla da gospoda vole da znaju da im se divite i ona je zasigurno
uzela prijateljiin savet k' srcu! Mislim da ste lepi kao Mikelanelov David, rekla je
Dordanu posle poljupca.
Stid se proirio kroz Aleksandru i ona je glasno zastenjala, obmotavajui ruke oko
njenog stomaka, ali poniavajue uspomene nisu prestale. Boe! Dala mu je sat
njenog dede. Dala mu ga je i rekla mu da bi ga njen deda voleo jer je bio plemenit
ovek. Voleo ga! Zbog ega, njen deda bi zabranio da izdajniki, grubi plemi doe
do njihovih vrata!
U koiji je pustila Dordana da je poljubi iznova i iznova - leala je na njemu kao
glupa, zaluena bludnica! U krevetu ga je pustila da joj uradi svaku intimnu stvar koju
je hteo da radi s' njom, a kada je zavrio, on je uradio te iste stvari sa njegovom
ljubavnicom naredne noi.
Umesto da puca u Dordanovog napadaa u noi kada su se sreli, trebalo je da upuca
Dordana Taunsenda! Kako mu je dosadno njeno neiskustvo sigurno bilo, i nije ni
udo to on nije hteo ni da uje njene naivne izjave ljubavi!
"Koliko jo?" Dord Morgan je apnuo Dordanu u tami.
"Sat, a onda moemo da pobegnemo," odgovorio je vrsto dok je trljao svoje zgrene
miie, kako bi krv prodrla u njih da ih ojaa za njihovo predstojee bekstvo.
"Jesi li siguran da si ih uo kako govore da se tvoje trupe bore pedeset milja juno
odavde? Ne bih voleo da hodamo pedeset milja u pogrenom pravcu, ja bez noge a ti
sa rupom u tvojoj."
"To je samo ogrebotina," Dordan je odgovorio, mislei na ranu koju je dobio od
straara kojeg su savladali jue.
Peina u kojoj su se krili od jue dok su Francuzi pretraivali ume traei ih bila je
toliko mala da su se obojica gotovo prepolovili na pola. Bol je pulsirao kroz
Dordanovu zgrenu nogu i on je prestao da se pomera, disao je plitko i brzo dok je
automatski prizvao Aleksandrinu sliku i fokusirao se na nju svakim delom njegovog
bia. Pokuao je da zamisli kako je ona izgledala sada, ali danas sve to je video bila
je devojka na umovitom proplanku, kako ga gleda sa tenetom u rukama i svu ljubav
na svetu kako sija u njenim oima. Sa oima vrsto zatvorenim, Dordan je polako
pratio svaku krivulju njenog lica u svom umu. Bol u nogama se povlaila dok nije
ostala samo bol daleko u njegovom umu, i dalje prisutna ali podnoljiva sada. To je
bila tehnika koju je on koristio stotinama puta ranije, i bila je uspena i sada kao to je
bila pre.
Na poetku njegovog zatoenitva, kada su ga nedelje muenja i liavanja dovele do
ivice ludila, Aleksandra je bila ono na ta se on fokusirao kako bi pobegao bolu koji je

njegovo telo i pokuao da njegov um. U svojoj mati, on je oslobaao, polako, svaki
sekund koji je proveo sa njom, koncentriui se snano na svaki najsitniji detalj
njihovog okruenja, podseajui se svake rei, svakog nagiba. Vodio je ljubav sa njom
u krmi, svaki put, svlaio je i drao, urezivao u seanje njenu neverovatnu ljupkost i
nain na koji se oseala u njegovom naruju.
Ali kada su nedelje izbledele u mesece, njegova seanja na njihovo kratko vreme
provedeno zajedno nije vie bilo dovoljno da se suprotstavi muenju; bilo mu je
potrebno drugo oruje da utia slatki podmukli glas koji ga je pozivao neno da
odustane od borbe za ivot, da pusti sebe da podlegne prijatnoj anesteziji smrti. I tako
je Dordan poeo da izmilja prizore i gradi ih oko nje, koristei ih da ojaa svoju
slabu volju za preivljavanjem jer je znao iz svog iskustva sa ranjenicima u paniji da
kada oaj doe, smrt sledi.
U njegovoj glavi, izmislio je sve vrste scena - one prijatne u kojima Aleksandra tri
ispred njega, smejui se njenim muzikalnim smehom, a onda se okree, drei ruke
prema njemu - ekajui ga da doe do nje, strane scene gde je on video nju kako ju je
Toni isterao na ulicu i kako ivi u Londonskim sirotinjskim kvartovima - ekajui da
Dordan doe kui i da je spasi; nene scene gde ona lei u raskonoj golotinji na
satenskim aravima - ekajui ga da vodi ljubav s' njom.
On je izmislio na desetine scena, a jedina zajednika osobina svake od njih je bila ta
da je Aleksandra uvek ekala njega. Trebala ga. Znao je da su scene bile fantazija, ali
se koncentrisao na njih svejedno. Zato to su one bile njegovo jedino oruje protiv
demona u njegovom mozgu koji su urlali na njega da odustane od borbe, da napusti
razum - a onda i ivot.
I tako, u prljavtini njegove elije preplavljene tetoinama, on je zatvorio oi i
planirao bekstvo kako bi mogao da ode kui njoj. Sada, posle godinu dana gledanja
unazad na pusto njegovog biveg sveta, bio je spreman da pusti Aleksandru da mu
pokae njen svet, gde je sve bilo svee i ivo i neiskvareno - gde je 'neto predivno'
ekalo ba iza ugla. eleo je da se izgubi u njenoj slasti i da se okrui njenim smehom
i radou ivljenja. eleo je da se oisti od prljavtine tog zatvora a zatim da se otarasi
runoe njegovog proerdanog ivota.
Posle toga, imao je samo jedan drugi cilj, i on je bio manje plemenit, ali podjednako
vaan: eleo je da otkrije identitet onoga ko je dva puta pokuao da mu okona ivot.
A onda je hteo osvetu. Toni je imao najvie koristi od njegove smrti, Dordan je znao,
ali nije mogao da podnese da razmilja o tome jo uvek. Ne ovde. Ne bez dokaza.
Toni mu je bio kao brat.

Sedamnaesto poglavlje
Aleksandra se probudila oseajui se neobino osveeno nakon uasne noi
provedene u samo-optuujuim suzama. Otkrie Dordanove izdaje joj je unitilo
iluzije, ali kako je ona lagano prolazila kroz njenu jutarnju rutinu kupanja i oblaenja,
poela je da shvata da ju je ono to je nauila prole noi oslobodilo okova odanosti i

privrenosti koji su je drali vezanu za seanje na njega vie od godinu dana.


Bila je osloboena od Dordana Taunsenda sada. Bled, iskrivljen osmeh je dodirnuo
njene usne dok je sedela ispred toaletnog stoia i poela da etka njenu dugu, teku
kosu. Kako je bilo smeno to da se, u pokuaju da postane 'dostojna' da bude
Dordanova supruga, pretvorila u ukoenu i pristojnu enu koja bi odgovarala
sveteniku, ali nikad, nikad supruzi skandaloznog, neprincipijelnog razvratnika. to je
bilo stvarno pomalo smeno, pomislila je ironino, jer je njena prava priroda bila sve
osim krute i utirkane.
Uvek je to radila, Aleksandra je shvatila iznenada; uvek je pokuavala da bude ono to
su osobe koje je volela elele da bude: Za njenog oca, bila je vie sin nego erka; za
njenu majku, postala je roditelj, a ne dete; za Dordana, postala je...potpuna
suprotnost.
Meutim, od ovog dana, sve to e se promeniti. Bolje ili gore, Aleksandra Lorens
Taunsend e uivati u sebi.
Da bi se sve to ostvarilo, meutim, trebala je prvo da iskoreni svoju reputaciju u
visokom drutvu i bezgranine idiotizme koje je nesvesno napravila meu njima.
Poto je Ser Rodrik Karstars bio najglasniji, i najuticajniji, klevetnik, on je oigledno
bio najbolje mesto za poetak. Antoni je nameravao da razgovara s' njim ovog jutra,
ali moda je ona mogla da kae ili uradi neto da promeni njegovo miljenje o njoj
dok je ovde.
Dok je razmiljala o tom problemu, iznenada se setila poslednjeg dela njenog
razgovora sa Melani Kamden prole noi. Lady Kamden je rekla da njeni prijatelji
misle da je Aleksandra bila 'najvea udakinja koja se ikada pojavila na Londonskom
balu', pa je ona oigledno znala da je Aleksandra bila persona non grata meu
visokim drutvom, a ipak je i dalje elela da se sprijatelji sa njom. Ona je, u stvari,
nagovetavala istu stvar koju joj je Toni rekao sino. etka se umirila u Aleksandrinoj
ruci, i osmeh iznenaenja je osvetlio njeno lice. Moda e ona imati pravog prijatelja
u Londonu, posle svega.
Oseajui se bezbrinije nego to je bila za vie od godinu dana, zakaila je njenu
teku kosu na vrh glave i urno izvukla par uskih pantalona i jednu od koulja koju je
nosila svakog jutra kada su ona i Toni vebali njihovo maevanje. Uzimajui ma iz
ormana i masku za lice, izala je iz sobe, pevuei veselu melodiju, koraci su joj bili
laki i bezbrini.
Toni je stajao sam na sredini naputene plesne dvorane gde su oni vebali svakog jutra,
dokono tapkajui vrh njegovog maa o dno njegove izme. Okrenuo se na zvuk njenih
ustrih koraka po uglaanom podu, lice mu je odraavalo olakanje zbog njenog
pojavljivanja. "Nisam bio siguran da ete doi, posle onoga sino..."
Aleksandrin treperavi osmeh mu je rekao da prikriva neraspoloenje prema njemu
zbog njegovog utanja o Dordanovoj izdaji, ali ona nije nita rekla o proloj noi.
elela je da zaboravi to i Dordana Taunsenda. Pokupljajui oklop sa poda plesne
dvorane, stavila ga je, a onda je stavila masku na lice, prilagodila je, dodirnula elo
maem pozdravljajui njenog dostojnog protivnika. "En garde-" rekla je veselo.
"Izvinjavam se, Hotorne," otezanje Rodija Karstarsa je zaustavilo Antonija i
Aleksandru usled estokok pariranja. "Nije li rano za skakutanje na takav energetski

nain?" Pomerajui njegov lenji pogled na Antonijevog nepoznatog partnera u


maevanju, on je sa divljenjem rekao, "Ko god da ste, prokleto ste dobar maevalac."
ekajui da joj se oteano disanje ujednai, Aleksandra je stajala sa rukama na
kukovima dok je brzo vagala relativne dobre strane toga da se prikae Karstarsu sada
dok je stajala, ili da saeka da ga vidi u salonu kasnije, kao to je nameravala.
Podseajui se ta joj je Antoni rekao o njemu sino, odluila je da bude odvana, a ne
kukavica.
Poseui iza njene glave, Aleksandra je odvezala masku za lice i istovremeno izvukla
ukosnice koje su privravale njenu teku kosu.
Jednim brzim pokretom, skinula je masku sa lica i protresla glavu ime je sruila
njenu tamnu kosu niz ramena u blistavi kestenjasti vodopad.
"Ne mogu da verujem!" nepokolebljiv Ser Rodrik je izgovorio, zurei u nasmejanu
mladu enu pred njim, izraz lica mu je bio gotovo komian dok je pokuavao da
apsorbuje injenicu da je ukoena, pristojna glupaa koju je Havk oenio ista mlada
ena koja je stajala pred njim, nosei uske izglaane pantalone koje su bile fiziki
privlanije od najnie seenih balskih haljina koje je on ikad video. tavie, njene
plavo-zelene oi su nasmejano plesale dok je gledala njegov okiran izraz. "Biu
proklet-" poeo je, ali je Aleksandrin nizak, grleni osmeh, koji nije uo nikada ranije,
prekinuo njegov usklik.
"Nema sumnje da ete biti," rekla je sa tobonjom simpatijom, hodajui prema njemu
sa lakom prirodnom gracioznou mlade sportistkinje. "A ako niste, trebalo bi da
budete," ona je dodala, a zatim mu milostivo pruila ruku kao da nije ba poelela
njegovu propast.
Oseajui kao da se neka vrsta varke - blizanci, moda - igraju sa njim, Rodi je
automatski uzeo njenu ruku svojom. "Zato bi trebao?" upitao je on, ljut na sebe zbog
nesposobnosti da kontrolie njegov izraz lica.
"Zato," Aleksandra je rekla olako, "to ste me napravili predmetom znaajnog
podsmeha ovde, koji sam delimino zasluila. Meutim, moda biste mogli da
razmotrite da se iskupite, kako biste mogli da provedete venost u mnogo ugodnijoj
klimi?" Jedna delikatno zakrivljena obrva se podigla dok je ona ekala njegov
odgovor, i uprkos sebi, Rodi se gotovo iscerio.
Antoni je stajao pozadi u zadovoljnoj tiini, gledajui Karstarsovu reakciju na ovu
divnu uesnicu dvoboja ba onakvu kakvoj se nadao kada je naloio Higinsu da ga
poalje u plesnu dvoranu im stigne.
"Pretpostavljam da me krivite za va nedostatak...hm...da kaemo, popularnosti?"
Rodi Karstars je umetnuo, poinjajui da vraa njegovu pribranost.
"Ja krivim sebe," mlada lepotica je odgovorila, slatkim osmehom, podsvesno
zavodljivim. "Pitam vas da mi pomognete da promenim stvari."
"Zato bih to trebao?" zahtevao je otvoreno.
Aleksandra je podigla obrve i njen osmeh se proirio, "Zato da dokaete da moete,
naravno."
Izazov je baen lagano kao rukavica, i Rodi je oklevao pre nego to ga je prihvatio. Iz
iste izopaenosti i ekstremne dosade, on je beskrupulozno ogulio uglede desetina
pretenciozno ponosnih ena, ali nijednom nije pokuao da obnovi jedan od tih

unitenih ugleda. Pokuaj bi mogao da stavi njegov uticaj kod visokog drutva na
otar test. Ah, ali neuspeh... Ipak, izazov je bio intrigantan. Udovica vojvotkinja je
imala dovoljno uticaja da prisile stare matorce da prihvate Aleksandru, ali jedino je
Rodi mogao da je napravi popularnom kod mlae grupe koja je sledila njegovo
vostvo.
Pogledavi niz nju, primetio je da ga je gledala krajikom oka, maleni, neodoljivi
osmeh je igrao oko njenih mekanih usana. Uz udar iznenaenja, primetio je koliko su
joj neverovatno duge i uvijene trepavice dok su leale kao tamne lepeze, bacajui
senke na njene visoke delikatne jagodice. Skoro protiv njegove volje - i protiv
njegove bolje presude - Rodi Karstars joj je ponudio ruku. "Hoemo li razgovarati o
naoj strategiji kasnije - recimo, veeras, kada doem da vas otpratim do bala
Tinslijevih?"
"Pomoi ete mi onda?"
Ser Rodrika je pogodio utiv osmeh i odgovorio je filozofskim citatom: " 'Nita nije
previsoko za smelost smrtnika - Jurnuemo na samo nebo u naoj ludosti'. To je citat
iz Homera, verujem," on je dodao informativno.
Devetnaestogodinja lisica pored njega je odmahnula glavom i poslala mu drzak,
odvaan osmeh. "Horacije."
Karstars se zagledao u nju, momentalno izgubljen u mislima. "U pravu ste," rekao je
polako, i to je bio poetak iskre oduevljenja u njegovim prikrivenim oima.
Kako je to bilo lako, Aleksandra je pomislila smeei u sebi etiri nedelje kasnije
dok je stajala, okruena gomilom prijatelja i potovaoca. Na Melanin savet, ona je
naruila potpuno novu garderobu u jarkim pastelnim i bogatim osnovnim bojama haljine koje su istakle prednosti njene figure i zainile njen ivopisni kolorit. Pored
toga, ona je samo trebala da ignorie mnoge od vojvotkinjinih stega odgovarajueg
ponaanja i, umesto toga, da govori bukvalno ta god joj je palo na pamet.
Rodi je uradio ostalo, njegovom pojavom u javnosti sa njom i stavljanjem njegovog
peata odobrenja na nju, zajedno sa davanjem jednog jezgrovitog saveta koji je
ukljuivao instrukcije dobrih izraza sa Dordanovim bivim ljubavnicama, Lady
Vimor i Lady Grenderfild. "S' obzirom na vae neverovatno naivne primedbe o
imaginarnim vrlinama vaeg supruga," on ju je obavestio dok ju je pratio na prvi bal,
"i vae apsurndne komplimente o lepoti njegovih bivih ljubavnica, ne postoji nita da
se to popravi ali morate biti vieni u prijateljskim odnosima sa tim damama. Drutvo
e onda pretpostaviti da, umesto da ste potpuna budala - koja ste bili - da ste umesto
toga mlada dama sa do sada neuvaenim, izuzetno razvijenim oseajem za alu."
Aleksandra je pratila taj i sve ostale njegove savete, i u etiri kratke nedelje ona je
postala Uspeh.
Meu mladim, rumenim devojkama kojima je to bila prva sezona, Aleksandrina
prirodna dovitljivost i uroena inteligencija napravile su je izgleda vie prefinjenom i
poeljnom; okruena zaista prefinjenim udatim enama, njena nepromenjena
iskrenost i nean osmeh uinili su da izgleda meke, enstvenije, manje krhke. U
moru plavua sa mlenobelim tenom, Aleksandra, sa njenim ivopisnim koloritom i
bujnom kosom boje mahagonija, sijala je kao nakit u odnosu na bledi saten.

Bila je impulsivna i duhovita i vesela, ali Aleksandrina popularnost nije postojala pre
svega zbog njene lepote i pameti, ili ogromnog miraza koji joj je Antoni namenio, ili
ak zbog dragocenih veza sa porodicom Taunsend koje bi donela njenom narednom
suprugu.
Ona je postala uzbudljiva zagonetka, misterija: Bila je udata za Engleskog
najpoeljnijeg, i najzloglasnijeg, razvratnika; stoga su oni prirodno pretpostavili da je
ona veto inicirala in ljubavi. Ipak ak i kada je bila najveselija, sjaj sveine i
nevinosti su terali mnoge mukarce da oklevaju u uzimanju slobode sa njom, posebna
aura mirnog ponosa kod nje je upozoravala mukarce da joj se ne pribliavaju previe.
Kao to je jedan zaluen oboavalac, Lord Merivater, to opisao, "Ona me tera da
elim da saznam sve o njoj istovremeno dok me tera da se oseam kako to nikada
neu moi. Usuujem se da kaem da niko zaista ne zna 'pravu' nju, ne zaista.
Hotornova mlada udovica je misterija, kaem vam. Svi misle tako. To je prokleto
intrigantno."
Kada joj je Rodi ponovio opaske Lorda Merivatera, Aleksandrine meke usne su
drhtale dok se hrabro borila protiv napada smeha. Znala je tano zato je elegantna
gospoda iz visokog drutva smatraju 'misterioznom' i tekom za shvatanje - to je bilo
zato to je, ispod njene paljivo steene glazure prefinjenosti, Aleksandra Lorens
Taunsend bila potpuna varalica!
Na povrini, ona je delimino usvojila stav slabe nonalantnosti da je bila besprekorna
meu Izabranim Drutvom - a posebno meu Dordanovim uzvienim prijateljima ali ni ogranienja Drutva, ni sama Aleksandra, nisu mogli potpuno da potisnu njenu
prirodnu uzvrelost ili njen uroeni zdrav razum. Ona nije mogla da sprei njene oi da
sijaju od smeha kada bi joj neko uputio drsko kitnjast kompliment, niti je mogla da
zaustavi ivahan sjaj koji joj je obojio obraze kada je bila izazvana na trci u Hajd
parku; niti potpuno da sakrije njenu fasciniranost priama koje je istaknuti istraiva
priao o njegovom nedavnom izletu kroz divlje dungle na dalekom kontinentu, gde,
kako je on rekao, starosedeoci umau koplja u smrtonosni otrov.
Svet, i ljudi koji su ga naseljavali, ponovo su joj postali tako uzbudljivi i zanimljivi
kao to su bili kada je bila devojica koja je sedela na kolenima njenog dede.
Pored nje, jedan od Aleksandrinih oboavaoca joj je pruio au sa penuavim
ampanjcem, i ona ju je prihvatila uz meki osmeh, podiui au do njenih usana dok
je gledala kovitlanje plesaa koji su se vrteli pred njom. S' drugog kraja prostorije,
Rodi je podigao njegovu au prema njoj u tihoj zdravici, i ona je podigla njenu u
odgovoru. Rodi Karstars, na mnogo naina, je i dalje bio zagonetka za nju, ali joj je
bio neobino drag i bila mu je izuzetno zahvalna.
Samo jedanput za sve ove nedelje Rodi je dao Aleksandri razlog da joj se ne svia i to
je bilo kada je on ponovio priu njenog originalnog susreta sa Dordanom, koju mu je
ona rekla u poverenju posle dobijanja njegove rei da nee iriti priu.
U roku od dvadeset etiri sata, London je goreo od traeva da je Aleksandra Taunsend,
kao sedamnaestogodinja devojka, spasila Havkov ivot.
U roku od etrdeset osam sati, 'misterija' koja je okruivala Aleksandru se umnoila
desetostruko. A tako i njena popularnost i broj njenih udvaraa.

Kada je Aleksandra suoila Rodija sa njegovom izdajom, pogledao ju je kao da je


potpuna budala. "Draga moja devojko," otegnuo je, "dao sam re da neu rei nikome
da ste ubili oveka da spasete dragog Dordana, i nisam rekao. Nisam, meutim,
obeao da neu nikome rei da ste spasili njegov ivot - ta akonija je bila sasvim
isuvie ukusna da je zadrim za sebe. Va preminuli suprug, vidite," objasnio je sa
podrugljivim osmehom, "je pretendovao da bude prilino opasan ovek kada je ljut.
Bio je prvoklasan strelac i struni maevalac, kao to su nekoliko mueva, ukljuujui
i one Lady Vitmor i Lady Grenderfild, osetili na sebi."
Iznutra, Aleksandra je bila zgroena licimernim stavovima mueva, ali je pokuavala
da ih ne osuuje preotro. Pokuala je da nikome ne sudi preotro, kada smo ve kod
toga, zato to se setila sa bolnom jasnoom kako se ona oseala kada je bila izoptena.
Kao posledica toga, stidljivi mladii su nagrnuli na njenu stranu zato to su znali da ih
prelepa mlada Vojvotkinja od Hotorna nikada nee poniziti nadmenim pogledom ili
alom na njihov raun. Stariji, inteligentni mukarci su se gurali jedni uz druge za
pravo da je odvedu na veeru ili ples, zato to ona nije od njih zahtevala da govore
apsurdne, propisane fraze. Umesto toga, oni su mogli da razgovaraju sa njom o
razliitim zanimljivim temama.
Korintska grupa se divila ne samo njenoj obilnoj lepoti, ve i njenoj poznatoj vetini
sa maem, i oni su pohrlili u kuu na Gornjem Bruk Stritu u nadi da e videti njeno
maevanje, to im je retko bilo dozvoljeno - ili, jo bolje, da se mauju sa Hotornom i
da je na taj nain impresioniraju njihovim sopstvenim vetinama, tako da mogu da
osvoje njenu nepodeljenu panju.
U tom poslednjem smislu, mladi Lord Seveli, koji je bio previe nespretan za
maevanje i previe stidljiv da je pita da plee s' njim, nadmaio ih je sve. Posle vesti
da Lady Melani Kamden i stariji nii batler u kui na Bruk Stritu (koji je izgleda bio
prilino gluv) nazivaju Aleksandrom posebnim nadimkom, on je napisao pesmu za
nju i objavio je. Nazvao ju je 'Oda Aleks'.
Ne elei da zaostane za potpunim 'mladunetom' kao to je bio Seveli, stariji Ser
Dilbek, iji je hobi bio botanika, imenovao je novu sortu rue koju je kalemio u njenu
ast, nazivajui je 'Slavna Aleks'.
Ostatak Aleksandrinih udvaraa, iznervirani zbog impliciranih sloboda koje su druga
dvojica uzeli, sledili su njihov primer. Oni su, takoe, poeli da je zovu Aleks.

Osamnaesto poglavlje
U odgovoru na poziv njegove bake, Antoni je uetao u salon i zatekao je kako stoji na
prozoru, zagledana dole u moderne koije koje su se vraale u Gornji Bruk Strit iz
uobiajene popodnevne etnje po parku.
"Doi na trenutak, Antoni," rekla je njenim najvelianstvenijim glasom. "Pogledaj na
ulicu i reci mi ta vidi."
Antoni je provirio kroz prozor. "Koije se vraaju iz parka - istu stvar koju vidim
svakog dana."

"A ta jo vidi?"
"Vidim Aleksandru da stie u jednoj od njih sa Donom Holidejom. U featonu koji ide
iza njih je Piter Veslin - i Gordon Bredford je sa njim. Koija ispred Holidejeve
pripada Lordu Tinsdelu, koji je ve u salonu, a za petama mu je Dimi Montfort. Jadni
Holidej," Antoni se zakikotao. "Poslao mi je pismo da eli da privatno razgovara sa
mnom danas popodne. Kao i Veslin, Bredford, i Tinsdel. Misle da daju ponudu za nju,
naravno."
"Naravno," vojvotkinja je ponovila smrknuto, "i to je upravo moja poenta. Danas je
tano kao svaki drugi dan u poslednjih skoro mesec dana - prosci dolaze po dvojica ili
trojica, ometaju saobraaj na ulicama i prenatrpavaju salone u prizemlju, ali
Aleksandra ne eli da se uda, i ona je to razjasnila mnogima od njih. I pored toga, oni
i dalje paradiraju u ovu kuu sa buketima u rukama, i mariraju iz nje sa opasnim
namerama u oima.
"Dakle, bako," Antoni ju je umirivao.
"Nemoj mi 'Dakle bako'," rekla je ona, zapanjujui Antonija njenom estinom.
"Moda sam stara, ali nisam budala. Vidim da se neto veoma neprijatno, veoma
opasno, deava pred mojim sopstvenim oima! Aleksandra je poela da predstavlja
neku vrstu izazova za tvoj budalasti pol. Odkada je Aleksandra otkrila ta je Dordan
oseao prema njoj, a Karstars je uzeo pod njegovo okrilje, ona je poela da se menja i
da blista gotovo preko noi. Kada se to desilo, njena povezanost sa ovom porodicom,
zajedno sa ogromnim mirazom koji smo ti i ja odluili da joj damo, stvorili su
unikatan poeljan paket za svakog neenju kojem je bila potrebna ili je eleo da
stekne suprugu."
Vojvotkinja je zastala, ekajui neki argument od njenog unuka, ali ju je Toni prosto
pogledao u uzdrljivom utanju. "Kada bi Aleksandra pokazala i najmanju naklonost
prema jednom mukarcu, ili ak naklonjenost nekoj vrsti mukarca u istom cilju,"
vojvotkinja je nastavila, "ostali bi moda odustali i sklonili se, ali ona to nije uradila. I
to je ono to nas je dovelo do neodrive situacije za koju krivim ceo tvoj pol."
"Moj pol?" on je tupo ponovio. "Kako to mislite?"
"Mislim da kada mukarac vidi neto to izgleda jednostavno van domaaja drugih
mukaraca, onda on naravno mora da pokua da ga zgrabi kako bi dokazao da to moe
da uradi." Ona je zastala mrgodei se optuujue na zapanjenog Antonija. "To je
gadna osobina koju mukarci poseduju od roenja. Ui u bilo koje obdanite i
pogledaj muku bebu sa njegovom braom i sestrama. Bilo da su oni stariji ili mlai
od njega, muka beba e pokuati da otme bilo koju igraku oko koje se svi svaaju.
Ne, naravno, da on eli tu igraku, on jednostavno eli da dokae da moe da je
dobije."
"Hvala, bako," Antoni je rekao suvo, "za takvu osudu polovine svetske populacije."
"Ja prosto navodim injenice. Ne vidim da se moj pol gura da ue na spisak kad god
se neko glupo takmienje proglasi."
"Istina."
"I to je upravo ono to se ovde desilo. Sve vie i vie takmiara, privueni izazovom,
su uli na spisak da pokuaju da osvoje Aleksandru. Bilo je dovoljno loe kada je ona
bila samo to - izazov - ali sada je ona postala neto gore, mnogo gore."

"A to je?" Antoni je rekao, ali se mrtio na lukavu procenu njegove bake onaoga to je
ve postala vrlo sloena, zamorna situacija.
"Aleksandra je postala nagrada," ona je rekla mrano. "Ona je sada nagrada koju treba
osvojiti - ili uzeti - od prvog mukarca koji je dovoljno hrabar i dovoljno pametan da
je ponese." Antoni je otvorio usta, ali je ona podigla ruku okienu nakitom i spreila
njegov protest. "Ne trudi se da mi kae da se to nee desiti, zato to ve znam da
mora: Kao to sam shvatila to, pre tri dana, Marbli je predloio kratak izlet u Kadburi
i Aleksandra se sloila da ga prati."
"Jedan od njenih odbijenih prosaca je uo da se Marbli hvalio njegovom namerom da
je odvede u njegovo selo u Viltonu umesto toga, i da je zadri tamo tokom noi.
Rekao ti je tu priu. Ti si, ja shvatam, sustigao Marblija i Aleksandru na sat vremena
odavde, pre skretanja za Vilton, i vratio je nazad, govorei Marbliju da sam ja traila
njeno drutvo - to je bilo zaista mudro od tebe. Da si traio zadovoljenje, skandal
dvoboja bi ocrnio Aleksandrin ugled i pogorao nae probleme desetostruko."
"U svakom sluaju," Toni je upao u re, "Aleksandra nije znala nita o Marblijevim
namerama tog dana, niti sada zna. Nisam video razlog da je oalostim. Pitao sam je da
ga vie ne via, i ona se sloila."
"A ta je sa Ridgelijem? ta je on mislio, vodei je na sajam! Ceo London pria o
tome."
"Aleksandra je ila na sajmove kao dete. Nije imala naina da sazna da ne bi trebalo
da ide."
"Ridgeli je navodno gospodin," vojvotkinja je odbrusila. "On je znao bolje. ta ga je
opsednulo da nevinu mladu damu odvede na takvo mesto!"
"Upravo ste pogodili ostatak naeg problema," Antoni je rekao umorno, trljajui
potiljak. "Aleksandra je udovica, ne sluavka. Ono malo skrupula to 'gospoda'
poseduju retko primenjuju na njihovo ponaanje sa iskusnim enama - posebno ako se
desi da ih ena bezumno zaseni, to Aleksandra jeste."
"Teko bih opisala Aleksandru kao iskusnu enu! Jedva je ena uopte."
Uprkos sumornosti problema, Antoni se nasmeio oigledno nesposobnom opisu
njegove bake opojne mlade lepotice sa zaslepljujuim osmehom i zapanjujuom
figurom. Njegov cerek je izbledeo, meutim, kada je problem ponovo doao u prvi
plan. "Cela ova stvar je tako prokleto komplikovana zato to je ona tako mlada a ipak
je ve bila udata. Kada bi imala mua, ba kao i grofica od Kamdena, niko ne bi ni
trepnuo na njene male lakrdije. Da je starija, Drutvo ne bi oekivalo da ivi po istim
pravilima kao mlae devojke. Da je obina, onda ti prosci koje je odbila ne bi ni
priblino toliko pokuavali da ocrne njen ugled iz inata ili ljubomore."
"Da li su to radili?"
"Samo dvojica ili trojica od njih, ali su oni bili zauzeti aputanjem u prave ui. Vi
dobro znate kao i ja kako lako ogovaranje stimulie traeve, a kada se zapali poinje
da se iri u svim pravcima. Na kraju, svako uje dovoljno toga da pone da veruje da
mora biti neke istine u tome."
"Koliko je loe?"
"Nije loe, nije jo. U tom cilju, svi njeni odbijeni prosci to usavravaju bacanjem
neukusnog svetla na neki maleni, bezazleni nesrean sluaj sa njom."

"Na primer?"
Antoni je slegnuo ramenima. "Aleksandra je provela proli vikend u Sauthebiju,
prisustvujui tamonjoj zabavi. Ona i izvesni gospodin su angaovali ranu vonju i
napustili tale oko osam. Nisu se vratili do sumraka, a kada su se vratili, vieno je da
je Aleksandrina odea bila pocepana i u neredu."
"Dragi Boe!" vojvotkinja je rekla, stavljajui ruku na srce zbog uznemirenosti.
Antoni se iscerio. "Gospodin je imao sedamdeset i pet godina i vikar je u Sauthebiju.
Nameravao je da pokae Aleksandri lokaciju starog groblja koju je otkrio sluajo
nedelju dana pre, kako bi ona mogla da se divi nekim fascinantnim tekim
spomenicima koje je on tamo video. Naalost, nije mogao da se seti njegove tane
lokacije, i kada su ga nali nekoliko sati kasnije, Aleksandra je bila potpuno
izgubljena a stari gospodin je bio toliko iscrpljen od napornog jahanja da se plaio da
se vrati na konju. Naravno, Aleksandra nije mogla da se vrati bez njega, ak i da je to
htela, to naravno nije."
"ta se desilo sa njenom haljinom?"
"Rub njenog jahaeg kostima se pocepao."
"Onda je cela epizoda suvie beznaajna da se spominje."
"Tano, ali pria je bila ponovljena i preuveliana toliko puta da je sada postala sluaj
sumnjivog ponaanja. Oigledno reenje za nas je da zaposlimo nekog starog zmaja
da radi kao Aleksandrina pratilja gde god ona bude ila, ali ako to uradimo - posebno
u svetlu nedavnog traa - svako e misliti da joj mi ne verujemo. Osim toga, to bi joj
pokvarilo svu zabavu njene prve Sezone."
"Gluposti!" vojvotkinja je rekla smelo. "Aleksandra se ne zabavlja, i to je upravo
razlog zbog kojeg sam te pitala da me poseti ovde. Ona eta naovamo, naonamo, i
tamo, flertujui i smejui se i vrtei mukarce oko malog prsta samo iz jednog razloga,
a to je da dokae Dordanu da to moe da uradi - da njemu mrtvom pokae da ga je
pobedila u njegovoj sopstvenoj igri. Kada bi svi njeni prosci nestali sa lica zemlje, ona
ne bi primetila a, ako i bi, ne bi je nimalo zanimalo."
Antoni se ukoio. "Ja bih teko nazvao nevini izlet na sajam, ili trku Dordanovim
konjem po Hajd parku, ili bilo koju od njenih drugih bezopasnih malih kavaljerskih
delikata 'pobeivanjem Dordana u njigovoj sopstvenoj igri'."
"Pa ipak," vojvotkinja je odgovorila, odbijajui da se preda, "to je ono to ona radi,
iako sumnjam da to shvata. Zar se ne slae?"
Toni je oklevao i onda rastueno odmahnuo glavom. "Ne, pretpostavljam da ste
potpuno u pravu."
"Naravno da jesam," rekla je nasilno. "Da li e se takoe sloiti da Aleksandrina
trenutna situacija stavlja njen ugled i celu njenu budunost u ozbiljnu opasnost i,
tavie, da je situaciji izgleda sueno da se pogora?"
Suoen sa probadajuim pogledom njegove bake i njenom pronicljivom procenom
svih injenica, Antoni je gurnuo ruke u depove i uzdahnuo. "Slaem se."
"Odlino," rekla je ona, izgledajui iznenaujue zadovoljno. "Onda znam da e
razumeti kada kaem da ne elim da provedem ostatak mojih dana u Londonu u kui
koja je pod opsadom Aleksandrinih udvaraa, ekajui na iglama da jo jedan od njih
uspe u onome to je Marbli pokuao da uradi, ili da joj uradi neto neizrecivo - nama

kao porodici. elim da provedem ono godina to mi je ostalo u Rouzmejdu. Ali ne


mogu to da uradim zato to bi Aleksandra morala da me prati tamo, to bi uinilo
njenu budunost gotovo sumornom kao ovde, ali iz suprotnih razloga. Jedino
preostalo reenje bi bilo da je ostavim ovde s' tobom, to ne dolazi u obzir. To bi
izazvalo skandal koji se ne bi zaboravio." Ona je zastala, gledajui ga veoma paljivo,
ekajui njegov odgovor kao da je on od znaajne vanosti.
"Nijedno reenje nije izvodljivo," Toni se sloio.
Vojvotkinja je naglo skoila na to uz loe potisnutu radost. "Znala sam da e ti videti
situaciju upravo kao to sam i ja. Ti si ovek superiornih shvatanja i saoseanja,
Antoni."
"Hm - hvala vam, bako," rekao je Antoni, vidno iznenaen takvim plahovitim
komplimentima od njegove normalno uzdrane bake.
"A sada kada smo otkrili da se potpuno slaemo," ona je nastavila, "moram da te
pitam za uslugu."
"Bilo ta."
"Oeni Aleksandru."
"Bilo ta sem toga," Antoni je brzo ispravio, mrtei joj se mrano.
Kao odgovor, ona je odseno podigla obrve i nadmeno se zagledala u njega kao da se
on upravo smanjio drastino u njenoj proceni. To je bio pogled koji je ona delotvorno
koristila pedeset godina - i sa izvanrednim uspehom - da zastrai njene vrnjake,
zaplai sluge, uutka decu, i obeshrabri svakog ko bi se usudio da joj se suprotstavi,
ukljuujui njenog supruga i sinove. Samo je Dordan bio imun na njegov uticaj.
Dordan i njegova majka.
Antoni, meutim, nije bio vie imuniji na njega nego kada je imao dvanaest, kada je
taj isti pogled uutkao njegove proteste o moranju uenja latinskog i poslao ga gore da
se posramljeno posveti njegovom uenju. Sada je uzdahnuo, gledajui oajniki po
sobi kao da traga za nekim sredstvom bekstva. to je i radio.
Udovica vojvotkinja je ekala u tiini.
utanje je bilo sledee oruje u njenom arsenalu, Toni je znao. U trenucima kao to je
ovaj ona je uvek ekala u tiini. To je bilo mnogo lepe - pa mnogo dostojanstvenije i
prefinjenije - da eka u utivoj tiini da plen prestane da se bori, nego da upadne u
bitku nepotrebne verbalne vatre.
"Vi izgleda ne shvatate ta traite od mene," rekao je on ljutito.
Njegovo odbijanje da dostojanstveno prihvati je odmah podiglo njene obrve jo vie,
kao da nije samo razoarana u njega, ve je i iznervirana jer je sada bila primorana da
ispali hitac upozorenja. Ali ona ga je ispalila bez oklevanja, odmah, tano onako kako
je Antoni i oekivao. U verbalnoj borbi, aludiranje njegove bake je bilo besprekorno.
"Iskreno se nadam," ona je otegla sa pravom dozom nadmenosti, "da ne namerava da
mi kae da nisi privuen Aleksandrom?"
"A ako bih to rekao?"
Njene bele obrve su se podigle do njene kose, upozoravajui ga da je bila spremna da
otvori vatru ako on nastavi da bude tvrdoglav.
"Nema potrebe da izvadi teko naoruanje," Antoni ju je upozorio zagonetno, drei
njegovu ruku u znaku umornog primirja. Iako mu se nije sviala injenica da je u bilo

kom sukobu volja ona i dalje mogla da ga smanji na nivo deteta, on je takoe bio
dovoljno odrasla osoba i dovoljno mudar da zna da je bilo zaista detinjasto da se
raspravlja sa njom kada je bila u pravu. "Ne poriem to. tavie, ta zamisao mi je pala
na pamet vie puta."
Njene obrve su se spustile u njihov normalan poloaj i odobrila ga je se blagim,
kraljevskim nagibom njene sede glave - gestom koji je mislio da prenese da je on
moda imao blagu ansu da povrati njenu milost. "Veoma si razuman." Uvek je bila
milostiva prema onima koje je ona pokorila.
"Nisam pristao na ono to predlaete, ali u pristati da razgovaram sa Aleks i ostavim
odluku njoj."
"Aleksandra nema vei izbor u tom pitanju od tebe, dragi moj," rekla je ona, toliko
zanesena zadovoljstvom da je nehotice iskoristila milost ne ekajui uobiajeni
interval nedelja ili ak meseci da mu oprosti zbog njegove zakasnele predaje njenoj
volji. "I ne mora da brine o tome kada i gde e razmotriti ovo pitanje sa njom, jer
sam uzela slobodu davajui instrukcije Higinsu da joj kae da nam se pridrui ovde"zastala je na zvuk kucanja na vratima-"sada."
"Sada!" on je eksplodirao. "Ne mogu to da uradim sada. Ima troje mukaraca u
prizemlju koji su doli da me pitaju za njenu ruku."
Ona je odbacila taj problem kraljevskim pokretom prstiju. "Rei u Higinsu da ih
otera." Pre nego to je Antoni mogao da izusti protest, ona je otvorila vrata da pusti
Aleksandru, i on je gledao zauen kako je linost njegove bake doivela drugu
veliku promenu. "Aleksandra," ona je rekla ozbiljno, ali ne bez trunke naklonosti,
"tvoje ponaanje nam zadaje puno briga. Znam da ne eli da me zabrinjava zato to
ja vie nisam mlada ena-"
"Brinem vas, gospoo?" Aleksandra je ponovila, uzmemirena. "Moje ponaanje? ta
sam uinila?"
"Rei u ti," rekla je ona, a onda se nemilosrdno upustila u disertaciju svesno
nameravajui da uzbuni, zastrai, i prisili Aleksandru da padne u Antonijevo naruje
onog trenutka kada vojvotkinja zatvori vrata. "Taj strani mete u kojem smo svi mi
nije u potpunosti tvoja krivica," ona je poela, rei su joj dolazila brzim, rafalnim
redom. "Ali ostaje injenica to da Antoni nije saznao za tvoj predloen izlet u Kedburi
sa Ser Marblijem na vreme da te vrati, nala bi se u Viltonu, nepovratno
kompromitovana, i primorana da se uda za tu hulju. Te hou-neu etnje, letenje od
udvaraa do udvaraa, mora prestati odmah. Svi misle da se ti divno provodi, ali ja te
bolje poznajem! Ti se ponaa na ovaj divlji, neselektivan nain samo u inat Dordanu
- da mu pokae da moe da mu parira, delo za delo. Pa, ne moe, draga moja!
Tvoji mali kavaljerski delikti nisu nita u poreenju sa onim stvarima koje gospoda
rade, naroito gospoda poput Dordana. Osim toga," ona je najavila rastuim tonom
koji je ukazivao da je ona spremna da otkrije vesti od ogromnog znaaja, "Dordan je
mrtav."
Aleksandra se zagledala u nju u bledoj zbunjenosti. "Znam to."
"Odlino, onda ne postoji razlog da ti to pokuava i dalje da radi." U retkom gestu
naklonosti ona je stavila njenu ruku na Aleksandrin obraz. "Odustani pre nego to
napravi nepopravljivu tetu tvom ponosu i ugledu, kao i porodici. Mora da se uda za

nekog, draga moja, a ja, kojoj je zaista stalo do tebe, elim da to bude Antoni, kao to
i Antoni to eli."
Sklanjajui ruku, ona je ispalila ostatak njene mumicije: "Treba ti neto da ti zaokupi
um pored zabave, Aleksandra. Suprug i deca e to lepo uiniti. Divno ete se slagati,
draga moja, a sada se bojim da je vreme da platim raune. Haljine za Londonsku
sezonu su kotale itavo bogatstvo, a mi nismo napravljeni od novca. Ostaviu tebe i
Antonija da razgovarate o detaljima." Sa blagim osmehom upuenim Aleksandri i
jednim otim Antoniju, ona se otmeno uputila prema vratima. Vraajui se, rekla je
oboma, "Planirajte lepo veliko venanje u crkvi ovog puta, ali odmah, naravno."
"Naravno," rekao je Antoni suvo. Aleksandra nije rekla nita, ve je stajala ukopana u
mestu.
Njegova baka ga je mrko pogledala i uputila njenu poslednju napomenu Aleksandri.
"Nikada ti nisam priznala ovo pre, ali ja sam sujeverna. ini mi se da stvari koje ne
ponu dobro retko se i zavravaju dobro, a tvoje venanje sa Dordanom - pa, bilo je
tako tuna, nesrena mala afera. Velika crkvena afera e biti prava stvar. Drutvo e
biti uzbueno nad njim, ali ono e im dati neto bolje za pamenje od svih prethodnih
pria o tebi. Tri nedelja od danas bi trebale da budu dovoljne, zapravo." Ne ekajui
odgovor, ona je zatvorila vrata, efikasno odbacujui svaki Tonijev ili Aleksandrin
pokuaj da se raspravljaju s' njom.
Kada je ona otila, Aleksandra je zgrabila poleinu stolice za podrku i polako se
okrenula prema Antoniju, koji se cerio zatvorenim vratima. "Ona je zapravo
nemilosrdnija nego to sam shvatao," primetio je sa meavinom naklonosti i
ogorenja dok se okretao da pogleda Aleksandru. "Havk je bio jedini koga ona nije
mogla da iscedi jednim od njenih pogleda. Moj otac je bio prestravljen od nje, kao i
Dordanov. I moj deda-"
"Toni," Aleksandra ga je prekinula mizerno, utapajui se u krivici i zbunjenosti. "ta
sam uradila? Nisam imala pojma da sam nas osramotila. Zato mi nisi rekao da sam
potroila previe na haljine?" Sram ju je zahvatio dok je iznenada videla sebe uz novu
jasnou, vodei neozbiljan, skupi, besciljni ivot.
"Aleksandra!" Ona se okrnula i tupo zagledala u njegovo iscereno lice dok je govorio,
"Upravo si bila izloena najmasovnijoj dozi krivice, prinude, i emocionalne ucene
koju sam ikada video da je nekome pruena. Mojoj baki ne nedostaje trikova." On je
ispruio dlan, smeei se umirujue, i Aleksandra mu je pruila ruku u njegovom
zadihanom uveravanju. "Nema nieg loeg u njenom zdravlju, ti nas ne alje niz put
finansijske propasti, a zasigurno ne ugroava ime Taunsend."
Aleksandra nije bila mnogo uverena. Suvie onoga to je vojvotkinja rekla je esto
palo na um i samoj Aleksandri. Vie od godinu dana ona je ivela sa ljudima koji su je
tretirali kao deo svoje porodice i koji su je uvali na nain dostojan kraljevske
vojvotkinje, to ona nije bila. U poetku, ona je uutkala njenu savest saznanjem da je
udovica vojvotkinja zaista trebala njeno drutvo u mesecima nakon Dordanove smrti.
Ali u poslednje vreme Aleksandra nije bila ba neki prijatelj starije gospoe; nikada
nije izgledalo da ima vremena da postignu vie od mahanja jedna drugoj kada njihove
koije prolaze ulicom ili kada sretnu jedna drugu na stepenitu, odlazei na njihove
pojedinane zabave. "Deo o Marbliju je ipak istinit, zar ne?" ona je upitala jadno.

"Da."
"Marbli se ne obmanjuje da me voli kao to neki mlai rade. Ne mogu da zamislim
zato bi pokuao da me kidnapuje."
"Moja baka ima zanimljivu teoriju o toj temi. Ima veze sa deacima i igrakama. Pitaj
je o tome nekad."
"Molim te, ne razgovaraj sa mnom u zagonetkama!" ona se izjasnila. "Samo mi reci
zato se sve ovo deava."
Toni joj je dao skraenu verziju cele diskusije koju je on upravo imao sa njegovom
bakom. "injenica je da," zakljuio je on, "si jednostavno previe poeljna za svoje
dobro i na duevni mir."
"Kakav urbani pesnik!" ona se zakikotala. "Mora da postoji mnogo vie od toga."
"Koliko u stvari ti uiva u Sezoni?"
"Sve je onako kako si rekao da e biti - uzbudljivo i elegantno i ljudi su tako elegantni - uzbudljivi, a ja nikada nisam videla takve, takve elegantne koije i featone
ili takve-"
Tonijeva ramena su se tresla od smeha. "Neverovatno si loa u laganju."
"Znam," ona je priznala snudeno.
"Onda pretpostavljam da se drimo istine, ti i ja."
Aleksandra je klimnula glavom, ali je ipak oklevala. "Koliko mi se svia Londonska
Sezona?" ona je ponovila, ozbiljno razmatrajui pitanje. Kao i sve bogate ene u
Londonu tokom Sezone, ona je spavala do sredine jutra, dorukovala u krevetu, i
menjala odeu barem pet puta dnevno za jutarnje posetioce, etnje po parku,
drutvena okupljanja, veeru, i balove. Ona nikada nije bila tako grozniavo zauzeta.
Ipak dok je prolazila kroz zanimanja koja je trebala da konzumira svakog sata budnog
stanja - kako bi uivala - jedno pitanje je stalno prolazilo neumorno kroz njenu glavu.
Zar je ovo sve to postoji?...Nema nieg vie?
U nemogunosti da se suoi s' njim, Aleksandra je otila do prozora i onda je rekla,
"Sezona je veoma zabavna, a svuda ima i razonode, ali ponekada izgleda kao da svi
igraju veoma napornu predstavu. Nedostajae mi London kada ga napustim, i znam da
u se radovati povratku, ali tu neto nedostaje. Mislim da moram da naem neki posao.
Oseam nemir ovde, iako nikada nisam bila tako zauzeta. Priam li besmislice?"
"Ti si oduvek imala smisla, Aleksandra:"
Uverena njegovim nenim tonom, Aleksandra se okrenula i suoila izravno sa njim.
"Aleksandar Poup je rekao da je zabava srea onih koji ne mogu da misle. Ne slaem
se u potpunosti sa tim, ali kao cilj sam po sebi, smatram potragu za zabavom, pa, malo
nezadovoljavajuom. Toni, zar se nikada ne umori od ovog neprekidnog kruga
besciljne zabave?"
"Ove godine, ja sam jedva imao vremena da odem na neku." Odmahujui glavom, on
je rekao suvo, "Zna, nekada sam zavidio Dordanu na svemu ovome - njegovim
kuama, njegovim posedima, svim njegovim ostalim investicijama. Sada kada je to
moje, to izgleda poput dragulja tekih tonu; previe su vredni da se zanemare, previe
veliki da se ignoriu, i preteki za noenje. Ne moe da veruje kako su raznovrsne
njegove investicije ili koliko mi vremena oduzima da pokuam da shvatim kada ta da
uradim sa svakom od njih. Kada je Dordan nasledio titulu u dvadesetoj, posedi

Taunsendovih su bili ugledni ali ne ogromni u svakom smislu. On ih je poveao


desetostruko za sedam godina. Dordan je radio kao avo, ali je imao vremena za
zabavu, takoe. Nikako ne mogu da naem odgovarajuu ravnoteu."
"Je li to razlog to si zanemarivao dame, koje su mi dosaivale, pokuavajui da
otkriju gde planira da idete sledei put tako da one mogu biti tamo?"
Toni se nasmejao. "Ne. Ja sam ih zanemarivao iz istog razloga zbog kojeg ti
zanemaruje tvoje kicoe. Ja sam polaskan, ali nezainteresovan."
"Nije bilo neke mlade dame koja bi ti odgovarala za sve ove godine?"
"Jedna," priznao je, cerei se.
"Ko je ona?" Aleksandra je odmah zahtevala.
"Bila je erka jednog grofa," rekao je on, staloenim izrazom lica.
"ta se desilo sa njom," Aleksandra je pitala, "ili je to previe lino kako bi
razgovarali o tome?"
"Nimalo. To nije ni jedinstvena pria. Izgledala je kao da me eli onoliko koliko sam
ja eleo nju. Zatraio sam njenu ruku, ali njeni roditelji su eleli da ona saeka do
kraja sezone pre prihvatanja neobeavajueg ulova kao to sam ja - ovek uglednog
roda, dobre porodice, ali bez titule i bez pravog bogatstva. I tako smo se sloili da
drimo naa oseanja kao tajnu do kraja Sezone."
"I ta onda?" Aleksandra je upitala, oseajui instinktivno da je on eleo da pria o
tome.
"I onda joj je neko sa titulom i bogatsvom i veoma elegantnim dranjem uputio
privremenu panju. Stajao je sa njom na nekoliko balova, posetio je s' vremena na
vreme - i Sali je pala na njega."
Aleksandrin glas se spustio na naklonjeni apat. "I tako se ona udala za njega umesto
za tebe?"
Toni se zakikotao i odmahnuo glavom. "Plemi, je prekinuo sa Sali kao da je to bilo
nita vie od glupog, praznog, besmislenog flerta."
"To - to nije bio Dordan, zar ne?" Aleks je pitala, oseajui pomalo muninu.
"Drago mi je da kaem da nije."
"U svakom sluaju, bolje ti je bez nje," Aleksandra je objavila odano. "Oigledno je
bila ili veoma koristoljubiva ili veoma povrna." Jedan od Aleksandrinih toplih,
krasnih osmeha je dodirnuo njene meke usne i ona se nasmejala sa iznenadnim
oduevljenjem. "Sada kada si najvaniji vojvoda u Engleskoj, kladim se da ali to te
je odbila."
"Moda."
"Pa, nadam se da ali!" ona je uzviknula, a zatim ga je pogledala pokajniki.
"To je jedan opasan nain da oseam."
"Oboje smo zli," Toni se nasmejao. "Zato to se i ja prilino nadam da ali."
Na trenutak su samo posmatrali jedno drugo u tiini i prijateljskom razumevanju u
kojem su oduvek uivali. Konano Toni je uvukao oprezan dah i rekao, "Poenta koju
sam pokuavao ranije da istaknem je da previe posla nije vie zadovoljavajue od
prevelike zabave."
"U pravu si, naravno. Nisam to razmatrala."
"Ima jo neto to bi trebala da razmotri," Toni je rekao neno.

"ta to?"
"Trebalo bi da razmotri mogunost da je nedefinisana stvar koju si rekla da osea da
nedostaje u tvom ivotu moda ljubav."
Aleksandrina neoekivano razdragana reakcija na tu tvrdnju je umirila njegovu ruku
kada je posegnuo za prstohvatom burmuta. "Nebesa, trebalo bi da se nadam da
nedostaje!" ona je rekla, i njen muzikalni smeh je bio ushien, prolivajui se kroz
sobu bez ijedne naznake besa koja bi uverila Tonija da je njena reakcija bila samo
jedna od privremene ogorenosti nad Dordanovim postupanjem. "Bila sam
zaljubljena, Vaa Milosti, i nisam uivala u tome ni najmanje!" ona se zakikotala.
"Radije bih da imam bolove u stomaku, hvala ti puno."
Ona je mislila svaku re od tih, Toni je shvatio dok je zurio u prelepo sjajno lice koje
je bilo okrenuto prema njemu. Ona je mislila to - i to saznanje ga je ispunilo gotovo
nekontrolisanim besom prema Dordanu.
"Samo si iskusila malu trunku toga."
"Dovoljno da znam da mi se ne svia."
"Sledei put e ti se moda vie sviati."
"To mi je zadalo straan oseaj iznutra. Kao - kao da sam pojela jegulje," ona se
nasmejala. "Ja-"
Prokletsvo koje je eksplodiralo iz njega je zaustavilo njen govor. "Prokleti Dordan!
Da je iv, zadavio bih ga golim rukama!"
"Ne, nisirazumeo!" Aleksandra je rekla, urei prema njemu, njene svetlee oi su
pretraivale njegove, pkuavajui da mu objasni. "ak i kada sam budalasto mislila da
mu je stalo do mene, oseala sam groznu muninu iznutra. Nisam mogla da prestanem
da brinem o svakoj sitnici koju bih rekla. Htela sam da ga zadovoljim, i prilino sam
se okrenula naopake da to uradim. Mislim da to mora da bude nasledno oteenje.
ene u mojoj porodici su se uvek zaljubljivale u pogrene mukarce, i onda ih
oboavale sa slepom odanou, kidajui se da ih zadovolje." Ona se iscerila. "To je
prilino odvratno, ustvari."
Usklik smeha je izbio iz Tonija trenutak pre nego to ju zgrabio u naruje i zagrlio je,
smejui se u njenu mirisnu kosu. Kada se njihova veselost smirila, Toni se zagledao
dole u njene oi i trezveno rekao, "Aleksandra, ta je to to ti eli od ivota?"
Njegov stabilan pogled se prikovao za njen, drei je nepokretnom. "Ne znam,"
proaputala je, stojei jo uvek licem u lice sa ovekom kojeg je smatrala starijim
bratom dok je on drao njeno lice izmeu njegovih velikih dlanova. "Reci mi kako se
osea iznutra, sada kada si jedna od Vladajuih Kraljica Drutva."
Aleksandra nije mogla da se pomeri ak i kada bi neko vrisnuo da je kua u plamenu.
"Prazno," priznala je promuklim aptom. "I hladno."
"Udaj se za mene, Aleksandra."
"Ja - ne mogu!"
"Naravno da moe," rekao je on, smeei se njenom otporu, kao da ga je oekivao i
razumeo. "Dau ti stvari koje su ti zaista potrebne da bude srena. Znam koje su, ak
iako ti ne zna."
"Kakve stvari?" Aleksandra je promrmljala, njene oi su se pomerale po njegovom
licu kao da ga vidi prvi put.

"Iste stvari koje su i meni potrebne - decu, porodicu, nekoga da se brine za tebe," Toni
je rekao hrapavo.
"Nemoj," Aleksandra je uzviknula dok je oseala kako njen otpor poinje da slabi i da
se rui. "Ne zna ta govori. Toni, ja nisam zaljubljena u tebe, i ti nisi zaljubljen u
mene."
"Nisi zaljubljena u nekog drugog, zar ne?"
Aleksandra je odmahnula glavom naglaeno i on se iscerio. "Onda, vidi, donoenje
odluke je mnogo lake. Ja nisam zaljubljen u bilo kog drugog, takoe. Ve si srela
najbolje prinose prihvatljivih mueva tokom ove Sezone. Oni koji nisu ovde nisu
mnogo bolji. Moe da mi veruje na re to se toga tie."
Kada je Aleksandra zagrizla usnu i nastavila da okleva, Toni ju je lagano prodrmao.
"Aleksandra, prestani da sanjari. Ovo je ivot onakakav kakav je zaista. Videla si ga.
Sve to je ostalo je manje vie isto ukoliko nema porodicu."
Porodica. Prava porodica. Aleksandra nikada nije bila deo jedna - ne porodice sa
ocem i majkom i decom; sa roacima i tetkama i strievima. Naravno, njihova deca bi
imala samo Tonijevog mlaeg brata za strica, ali ipakemu vie bi svaka ena mogla da se nada od onoga to joj je Toni nudio? Aleksandri
je po prvi put svanulo da je, iako je ona uvek zadirkivala Meri Elen o njenim
romantinim shvatanjima, ona sama postupala kao romantina kolarka. Toni je
brinuo za nju. I ona je imala mo da ga usrei. Saznanje ju je zagrejalo i uinilo da se
osea dobro iznutra, dobro zbog sebe na nain na koji se nije oseala due vreme.
Mogla je da se posveti njegovom usreivanju, da ima njegovu decu.
Deca...Pomisao na dranje bebe u naruju je bila mona motivacija da se uda za ovog
dobrog, nenog, zgodnog mukarca. Od svih mukaraca koje je upoznala u Londonu,
Toni je izgledao kao jedini koji je mislio o ivotu kao ona.
Uz veliki napor, Dordan je pomogao njegovom umornom prijatelju da stane i
povukao njegovu sopstvenu ruku preko svojih ramena, podupirajui njegovu teinu uz
svoj bok dok je pola nosio, pola vukao Dorda Morgana preko plitkog potoia.
Isceren i iscrpljen, Dordan je podigao pogled, pokuavajui da odredi vreme po
suncu, koje je bilo nisko na nebu, i nije mogao da ga vidi zbog brda i drvea. Pet sati
posle podne, odluio je.
U pet sati posle podne, on je prvi put video uniformisane trupe kako se kreu potajno
kroz drvee ispred njega. Engleske trupe. Sloboda. Dom.
Uz malo sree, mogao bi da bude kod kue za tri ili etiri nedelje.

Devetnaesto poglavlje
Svi su bili usmereni na nju kada je Aleksandra dola u prizemlje obloena vrtlogom
tekog ledeno plavog satena iroko obrubljenog biserima, dijamanatima, i plavim
cirkonima na niskom, etvrtastom dekolteu i na dnu irokih rukava.
Penrouz je otvorio vrata za nju kao to je uinio ve hiljadu puta u njenom ivotu, ali

danas, kako je ona bila spremna da ode u ogromnu gotsku crkvu gde su ona i Toni
trebali da se venaju, njegovo ljubazno staro lice je bilo nasmejano, i on se naklonio
duboko do struka.
Filbertove kratkovide oi su plivale u suzama kad se Aleksandra okrenula i posegnula
oko njegovog vrata da ga zagrli. "Budi obazriva sada," apnuo joj je, "i pazi da ne
zaprlja haljinu." On ju je upozoravao tako oduvek, i Aleksandra je osetila suze
ljubavi koje su zamaglile njene oi.
Ova dva starca, i Ujka Monti, su bili jedina porodica koju je ona imala u celoj
Engleskoj. Njena majka je prodala njihovu kuu u Moramu i otila na dui boravak
na ostrvima, tako da nije mogla da bude tu da vidi kako se Aleks udaje; Meri Elen i
njen suprug su oekivali njihovo prvo dete da se rodi svakog asa, tako da ni oni nisu
mogli da dou u London. Ali je makar Ujka Monti bio tu da je preda. I mada je
Melani upravo otkrila da je trudna, njena trudnoa jo uvek nije bila oigledna, tako
da je bila u stanju da bude Aleksina glavna pratilja.
"Jesi li spremna, draga moja?" Ujka Monti je upitao, nudei joj njegovu ruku.
"Vidite da ne nagazite Aleksandrin porub," udovica vojvotkinja ga je opomenula otro,
bacajui kritiki pogled od vrha njegove sede glave do vrha njegovih vrlo ispoliranih
crnih cipela. Za poslednja tri dana, ona je odrala predavanja Ser Montau o
njegovom generalnom ponaanju, njegovoj dunosti na venanju, i obavezi treznosti
tako nemilosrdno da je on sada bio prestravljen od nje. Iznenada su se njene oi suzile
na sumnjivu boju njegovih okruglih obraza. "Ser Monta," ona je zahtevala oinuvi
ga oima, "da li ste bili na klaretu jutros?"
"Naravno da ne!" Ujka Monti se zacrveneo, zgroen. "Ne mogu da trpim klaret. Nema
buke, nema jainu," rekao je on, hukui kao uvreen petao, iako je izdano upijao
maderu celo dugako jutro.
"Nije vano sve to," stara vojvotkinja ga je prekinula sa otresitim nestrpljenjem.
"Samo se setite ta sam rekla da uradite: Nakon to otpratite Aleksandru do oltara,
ostaviete je tamo i vratiete se na vae mesto. Preuzeete vae mesto tamo, pored
mene, i neete pomeriti ni mii dok ja ne ustanem, nakon to se ceremonija zakljui.
Da li razumete? Ja u vam dati znak kada doe vreme za nas da ustanemo i
zakoraimo u krilo crkve. Svi ostali moraju da ostanu u svojim seditima dok mi to
radimo. Da li je to jasno?"
"Nisam imbecil, znate, gospoo. Ja sam vitez kraljevstva."
"Biete mrtvi i obeaeni vitez ako napravite ijednu greku," dostojna dama je
obeala kada je povukla duge srebrno-sive rukavice koje je Penrouz drao za nju.
"Neu tolerisati jo jedan odvratan prikaz nepotovanja poput onog koji ste dali prole
nedelje." Otra kritika se nastavila celim putem do koije. "Nisam mogla da verujem
svojim uima kada ste zadremali usred slube i poeli da hrete na taj zapanjujue
glasan nain."
Ujka Monti se popeo u koiju i bacio napaeni pogled svojoj sestriini, koji je jasno
rekao, Ne znam kako si uspela da ivi sa ovom starom harpijom, moja devojko.
Aleksandra se osmehnula. Znala je, i on je znao, da je jarka boja na njegovim
jagodicama svedoila o tome da je on konzumirao dobar deo boce sa maderom.
Naslanjajui se na luksuzna sedita okiene koije koja ju je nosila ka njenom

buduem suprugu, ona je pogledala kroz prozore u prizore i zvuke na Londonskim


ulicama. Melani se vozila u koiji ispred njene, zajedno sa Rodrikom Karstarsom koji
je bio Antonijev kum.
Iza i ispred dva vozila koja su nosila svadbene strane bilo je pravo more elegantnih
koija - i sve su bile vezane za istu crkvu.
Oni su, Aleksandra je shvatila sa kiselim osmehom, uzrokovali ogromnu kolonu u
saobraaju dugu nekoliko milja.
Kako udno, pomislila je, da je oseala takvu nervoznu, takvo podrhtavanje i
uzbuenje zbog njenog venanja sa Dordanom. Pre petnaest meseci, kada je uetala
u tihi salon da spoji njen ivot sa Dordanovim, njene noge su se tresle i njeno srce je
skoro puklo sa svakim gromoglasnim udarom.
Ipak ovde je bila, zbog uskorog venanja sa Tonijem za jedan sat pred skoro tri hiljada
pripadnika visokog drutva, i oseala se - totalno, potpuno smireno. Spokojno. Bez
straha. Neuzbuena...
Aleksandra je brzo odbacila nelojalnu pomisao sa strane.
"ta nas usporava?" Dordan je zahtevao od vozaa koije koju mu je kapetan
Falkona stavio na raspolaganje, koja ga je nosila sa sporou koja ga je razbesnela u
njegovu kuu u Gornjem Bruk Stritu.
"Ne znam, Vaa Milosti. Izgled' se ne'o deava u onoj crkvi 'amo."
Dordan je pogledao u sunce ponovo, pokuavajui da odredi vreme. On nije uivao u
luksuzu asovnika vie od godinu dana, iako je imao u vlasnitvu najmanje est od
istog zlata koje nikada nije u potpunosti cenio. Uzimao je sve to je imao zdravo za
gotovo. Nakon petnaest meseci liavanja, meutim, sumnjao je da e uzeti neto
zdravo za gotovo ponovo.
Znamenitosti i zvuci Londona, koji su ga toliko zadovoljavali od ulaska u grad pre sat
vremena, poeli su da blede iz njegove svesti dok je razmatrao okove koje e
prouzrokovati onima koji su ga voleli.
Njegova baka je bila jo uvek iva - toliko je Dordan saznao od kapetana Falkona,
koji mu je rekao da se sea da je itao u Gazeti pre nekoliko meseci da ona planira da
boravi u Londonu za vreme Sezone. Uz malo sree ona je boravila u sopstvenoj
gradskoj kui a ne u njegovoj, Dordan je mislio, kako bi mogao da joj poalje prvo
obavetenje, a ne da stane pred nju bez upozorenja. Toni, ako je bio u Londonu, bi
naravno boravio u Dordanovoj kui na Gornjem Bruk Stritu, verujui da je njegova.
Vie od jedanput, Dordanu je dolo da bi Toni mogao da bude uvreen njegovim
povratkom i da mu oduzme vojvodsku titulu i imanja, ali ta mogunost je bila gotovo
tako odvratna kao i ideja da je Toni bio umean u zaveru njegovog ubistva. Dordan
je odbio da veruje dok ne bude imao pouzdane dokaze.
On je odbio da veruje u to - ali naalost nije mogao da protera zvocajuu sumnju iz
njegovog uma nita vie nego to je mogao da uutka seanje na razbojnikov glas na
doku one noi kada ga je udario da bi ga onesvestio: "o'ek nam 'e platio da ga
ubijemo, Dejmi, ne da ga poaljemo na brod..."
Dordan je gurnuo sve to na stranu. Bilo je savreno mogue da je neki od razjarenih
mueva - kao stari Grenderfild - bio odgovoran za zaveru Dordanovog ubistva.

Postojali su naini da se sazna ko je bio njegov neprijatelj. Danas, meutim, on je


eleo da uiva u radosti povratka kui.
Mislio je o njegovom predstojeem dolasku na Gornji Bruk Strit, i eleo je da uradi
sve odjednom - da ue u kui i protrese Higinsovu ruku, da povue njegovu baku u
naruje i umiri suze olakanja i zahvalnosti za koje je znao da e ona i stari batler
proliti kada shvate da je iv. On bi stegnuo Tonijeva ramena i zahvalio mu se to se
trudio da upravlja Hotornovim posedima. Bez obzira koliko je loe Toni zabrljao
Dordanove sloene poslove poduhvate - a Dordan je obeshrabrujue bio siguran da
jeste - on bi mu zauvek bio zahvalan.
Nakon toga, Dordan je eleo da se okupa i obue njegovu odeu. A onda - onda je
eleo Aleksandru.
Od svih stvari koje su bile pred njim, njegov sastanak sa njegovom mladom
'udovicom' je bila jedina stvar zbog koje je Dordan bio istinski zabrinut. Nema
sumnje da je njena detinjasta ljubav prema njemu uinila da pati u ekstremnom obliku
produene tuge nakon to je saznala za njegovu smrt. Ona je bila tanka kao trska kada
ju je poslednji put video, a sada je bila verovatno mrava. Boe, kakav bedan ivot je
ona ivela od dana kada ga je srela.
Shvatio je da se ona najverovatnije promenila tokom njegovog odsustva, ali se on
nadao da te promene nisu bile suvie ili previe drastine. Ona je sazrela u enu sada,
onu koja je bila stara dovoljno da ima odgovornosti prema suprugu i deci. On e je
dovesti u London i sam je uvesti u Drutvo.
Oni ne bi dugo ostali u Londonu, ipak. Izgubio je vie od godinu dana njegovog
ivota, ali je imao dovoljno vremena da odlui kako je eleo da provede ostatak njega.
Sada je znao ta je vano i ta nije, i znao je ta eli - ono to je verovatno oduvek
eleo. eleo je ivot koji je imao znaenje, i pravi brak, ne plitak, prazni aranman
koji su imali brakovi u njegovom skupu. eleo je vie ljubavi koju je Aleksandra
pokuala da mu da - ljubav koja mu je dala razlog da se bori da preivi. Zauzvrat, on
je eleo da je razmazi i zadovolji i uva uz njega, sigurnu od korozivnih uticaja
spoljnog sveta. Moda je ljubav bila imuna na spoljni svet. Ili je to odakle poverenje
dolazi? Da li mukarac treba da veruje svojoj eni da se nee promeniti i da e mu
ostati odana bez obzira gde je bila, ili sa kim? Oigledno, to je bio sluaj, Dordan je
odluio. On nije znao mnogo o poverenju, a o ljubavi jo manje, ali je Aleksandra bila
oliije oba, i ona se dobrovoljno javila da ga naui. Bio je spreman da joj dozvoli da
pokua sada.
On je pokuao da zamisli kako je ona sada izgledala, ali sve to je mogao da vidi bilo
je njeno nasmejano lice, na kojem je dominirao par velianstvenih oiju boje
akvamarina. Lice koje je bilo gotovo, ali ne ba lepo. Njegovo 'smeno lice'.
Ona bi provela godinu dana u alosti, znao je, zatim jo est meseci uei pravila
Drutva sa njegovom bakom. Ona bi tek sada trebala da se priprema da napravi ulazak
u Drutvo tokom Male Sezone u jesen, pod pretpostavkom da je njegova baka
posthumano izvravala njegove elje da je vidi 'doteranu'.
Bilo je mnogo verovatnije, i daleko vie alarmantnije, Dordan je mislio smrknuto, da
je Aleksandra moda bila toliko pogoena bolom i utuena da se vratila u njenu kuu
u Moramu - ili da se udaljila od ljudi potpuno - ili, Boe, izgubila razum posle svega

kroz ta je prola!
Koija se zaustavila pred brojem 3 Gornjeg Bruk Strita i Dordan je izaao, zastavi
na prednjim stepenicama da pogleda elegantnu trospratnu kamenu vilu sa njenim
gracioznim gvozdenim radom i lunim prozorima. Izgledala je tako poznato, a ipak
tako udno.
Podigao je teak ispolirani zvekir i pustio ga da padne, pripremajui se za Higinsa
kada otvori vrata i padne na njega od mahnite radosti.
Vrata su se otvorila. "Da?" nepoznato lice je zahtevalo, virei na njega kroz naoare
uokvirene icom.
"Ko si ti?" Dordan je zahtevao, zbunjen.
"Ja mogu da postavim isto pitanje vama, gospodine," Filbert je nadmeno odgovorio,
gledajui naokolo u potrazi za Penrouzom, koji nije uo zvekir.
"Ja sam Dordan Taunsend," Dordan je odgovorio osorno, znajui da e samo
izgubiti vreme ako bude pokuao da ubedi ovog nepoznatog slugu da je on, a ne Toni,
bio Vojvoda od Hotorna. Provlaei se pored sluge, Dordan je uao u mermerni
hodnik.
"Poalji mi Higinsa."
"Gospodin Higins je izaao."
Dordan se namrtio, elei da su Higins ili Remzi tu da pomognu u pripremanju
njegove bake za njegovu iznenadnu pojavu. Hodajui brzo napred, on je pogledao u
veliki salon sa desne strane hodnika i u manji sa leve. Oni su bili ispunjeni cveem i
bez ljudi. Celo prizemlje je izgleda bilo ispunjeno korpama sa belim ruama i
zelenilom. "Da li prireujemo zabavu kasnije?"
"Da, gospodine."
"Ona e postati 'zabava povratka kui'," Dordan je predvideo uz kikot, a onda je
ustro rekao, "Gde je tvoja gospodarica?"
"U crkvi," Filbert je odgovorio, kiljei na visokog, jako preplanulog gospodina.
"A tvoj gospodar?" Dordan je pitao, mislei na Tonija.
"Takoe u crkvi, naravno."
"Mole se za moju besmrtnu duu, bez sumnje," Dordan se naalio. Znajui da je Toni
sigurno zadrao usluge Metisona, Dordanovog linog sluge, Dordan je rekao, "Da li
je Metison tu?"
"Jeste," Filbert je potvrdio, a onda je gledao zauen kako ovaj nepoznat lan
porodice Taunsend poinje da se penje uz stepenice, izdavajui nareenja preko
ramena kao da je posedovao to mesto. "Poalji mi Metisona odmah. Biu u zlatnom
apartmanu. Reci mu da elim da se okupam i obrijem odmah. I da promenim odeu.
Moju pomogustvu, ako je jo uvek tu. Ako nije, obui u Tonijevu, ili njegovu, ili
bilo iju koju moe da ukrade."
Dordan je proao brzo pored apartmana glavne spavae sobe, koju je Toni
nesumnjivo zauzimao, i otvorio vrata zlatnog gostinskog apartmana. On nije bio ba
tako raskoan, ali u tom trenutku je izgledao kao najlepa soba koju je on ikad video.
Skidajui jakknu koju mu je kapetan Falkona pozajmio, on ju je bacio na stolicu i
poeo da otkopava koulju.
On ju je skinuo i bacio preko jakne, i poeo je da otkopava pantalone kada je

Metison pohitao u apartman kao ozlojeeni pingvin, njegovi crni skuti su leprali iza
njega. "Izgleda da postoji neki nesporazum oko vaeg imena, gospodine, dobri Boe!"
Sobar se zaustavio i razjapio usta. "Dobri Boe, Vaa Milosti! Dobri Boe!"
Durdan se iscerio. Ovo je neto vie liilo na povratak kui koji je on zamislio.
"Siguran sam da smo svi veoma zahvalni Svevinjem za moj povratak, Metisone.
Meutim, u ovom trenutku, bio bih priblino tako zahvalan za kupku i pristojnu
promenu odee."
"Svakako, Vaa Milosti. Odmah, Vaa Milosti. I mogu da kaem kako sam izuzetno
srean, kako mi je veoma drago to sam - DOBRI BOE!" Metison je eksplodirao,
ovog puta u uasu.
Dordan, koji nikada nije video nesavladivog slugu da pokazuje bilo kakav znak
uzbuenja ak i u najizazovnijim okolnostima, je gledao u nekoj zauenosti kako je
njegov sobar utrao preko puta hodnika, nestao u apartman glavne spavae sobe, a
onda doao poletan ponovo sa jednom od Tonijevih koulja koja je lebdela iz njegovih
prstiju i sa parom Dordanovih jahaih pantalona i izama. "Otkrio sam ovo u dnu
ormana prole nedelje," Matison je dahtao. "Brzo! Morate pouriti," on je jeknuo.
"Crkva!" on je izgovorio mahnito. "Venanje-"
"Venanje. Zato su svi u crkvi," Dordan je rekao, bacivi pantalone u stranu koje je
Matison gurnuo prema njemu i krenuo prema kupatilu. "Ko se venava?"
"Lord Antoni," Matison je rekao zadihanim glasom, drei koulju i pokuavajui da
fiziki prisili jednu od Dordanovih ruku da ue u rukav.
Dordan se iscerio, ignoriui koulju koja je sada mlatarala na njemu kao zastava.
"Koga e da oeni?"
"Vau enu."
Za trenutak, Dordan nije bio u stanju da apsorbuje puni ok toga. Njegov um je
smrknuto bio preokupiran injenicom da, ako se Toni eni, on bi ve potpisao
zaruniki sporazum kao Vojvoda od Hotorna i zavetovao se njegovoj verenici i
njenoj porodici da e odrati re.
"Bigamija!" Matison je uzdahnuo.
Dordanova glava se trgla na stranu kada je znaaj onoga to je uo udario u njega.
"Izai na ulicu i zaustavi bilo ta to se kree," Dordan je zapovedio kratko,
uzimajui koulju i navlaei je na sebe. "U koliko sati e oni to uraditi i gde?"
"Za dvadeset minuta u Sent Paulu."
Dordan se ubacio u unajmljen fijaker koji je oteo ispred nosa ozlojeene udovice
usred Gornjeg Bruk Strita. "Sent Paul," odbrusio je vozau. "I moe da se
penzionie onime to u da ti dam ako me odvede tamo za petnaest minuta."
"Ni'e verovatno, gazda," rekao je voza. "Tam' je venanje ko'e usporava saobraaj
celo 'utro."
Tokom narednih minuta, desetak kontradiktornih misli i emocija su kovitlale kroz
haotinu turbulenciju Dordanovog uma, a najvanija je bila potreba za hitnom
urbom. Ostavi bez ikakvog naina da kontrolie saobraaj, nije imao izbora nego da
sedi i smrknuto razmilja o ovom ogromnom rasulu.
Povremeno, tokom njegovog odsustva, on je razmatrao malo verovatnu mogunost da

kada obavezni period jednogodinje alosti proe, Toni moda upozna neku i odlui
da je oeni, ali nekako nije ba to oekivao. Toni nikada nije bio vie nestrpljiviji od
Dordana da se vee za enu, ak ni sa beznaajnim sponama modernog braka koje su
putale oba suprunika da rade ta su eleli.
Dordan je takoe razmatrao mogunost da Aleksandra moda upozna nekog jednog
dana i poeli da se uda za njega, ali ne ovako prokleto brzo. Ne dok je ona navodno
bila u alosti! Ne dok je ona navodno bila ludo zaljubljena u Dordana...
Ali jednu stvar koju nikada nije zamiljao - ak ni u njegovim najgorim nonim
morama o moguim komplikacijama povezanim sa njegovim povratkom - je da bi
neki pogrean oseaj asti izazvao Tonija da oseti obavezu da oeni Dordanovu
jadnu udovicu. Prokletstvo! Dordan je mislio kada se kupola Sent Paula konano
pojavila na vidiku, ta je moglo da opsedne Tonija da uradi takvu idiotsku stvar?
Odgovor je Dordanu doao gotovo trenutno. Saaljenje bi moglo da ga natera da to
uradi. Isto saaljenje koje je Dordan osetio za veselu malu siroticu koja mu je spasila
ivot i pogledala u njega sa ogromnim, oima punim oboavanja.
Saaljenje je izazvalo ovu celu gotovo-katastrofu, i Dordan nije imao nikakvu
alternativu nego da zaustavi brak u bilo kojoj fazi da bude kada on ue u crkvu, inae
bi Aleksandra i Toni mogli da poine javnu bigamiju. Sinulo mu je da se jadnoj
Aleksandri spremalo da joj bude otet suprug od nje po drugi put, i on je osetio kratak
ubod aljenja zbog ponovnog unitavanja njenog mira.
Pre nego to se fijaker u potpunosti zaustavio pred Sent Paulom, Dordan je ve
preskakao dugi niz stepenica koje su vodile do vrata, molei se da je moda jo uvek
stigao na vreme da zaustavi prokleto venanje pre nego to je poelo. Ta nada je
umrla im je otvorio teka hrastova vrata crkve koja je bila sva u sveama i video
mladu i mladoenju kako stoje leima okrenuti prema prepunoj crkvi.
Dordan je zastao nakratko, dugi niz ivopisnih zakletvi je prolazio kroz njegovu
glavu, a potom ostavljen bez izbora, poeo je da hoda uz prolaz, njegovi koraci su
odjekivali kao otri topovski pucnji u prepunoj crkvi.
Blizu proelja, on je stao - ekajui pribliavanje trenutka kada e morati da
progovori. Tada i samo tada, dok je stajao izmeu redova raskono odevenih gostiju
koji su bili njegova porodica i prijatelji i poznanici, konano je svanulo Dordanu da
Toni nije mnogo tugovao i da, da je propisno tugovao, on ne bi bio primoran da igra
ovu apsurdnu ulogu u dramatinoj komediji koja je bila spremna da se odigra u ovoj
prokletoj crkvi. Shvatanje je poslalo iznenadni nalet hladnog besa kroz njega, ali su
njegove crte lica bile ravnodune dok je stajao u prolazu izmeu dva reda klupa,
rukama prekrtenim preko grudi - ekajui trenutak koji se bliio.
Sa obe njegove strane, gosti su poeli da ga prepoznaju, i glasni apati su ve trali
kroz masu, irei se kao prizemni poar. Aleksandra je ula sve veu uznemirenost iza
nje i bacila nesiguran pogled prema Antoniju, koji je izgleda bio koncentrisan na
nadbiskupa, koji je intonirao, "Ako bilo ko prisutan zna neki razlog zato ovaj ovek,
i ova ena, ne bi trebali da se spoje u braku, neka kae sada ili zauvek uti..."
U deliu sekunde je bila totalna tiina - zategnuta, napeta tiina koja je uvek pratila taj
drevni izazov - ali ovog puta izazov je odgovorio, i tiina je eksplodirala dubokim,
ironinim baritonom: "Postoji jedan razlog-"

Toni se okrenuo, nadbiskup razjapio usta, Aleksandra zamrzla, a tri hiljade gostiju se
uzvrtelo na njihovim mestima. Uznemireni brbljajui glasovi su napravili opti haos i
brzo prodrli kroz crkvu kao val plime. Pred oltarom, buket rua Melani Kamden je
skliznuo iz njenih drhtavih prstiju, Rodi Karstars se iscerio iroko, a Aleksandra je
stajala tamo, uverena da joj se ovo ne deava zaista, da je ovo san, ona je mislila
divlje, inae je ona poludela.
"Na osnovu ega vi protestujete nad ovim brakom?" nadbiskup je konano uzviknuo.
"Na osnovu toga to je mlada ve udata," Dordan je odgovorio, zvuei gotovo
zabavljen-"za mene."
Ovog puta nije mogla da porie stvarnost tog bolno poznatog dubokog glasa, i udarni
talasi su zaurlali gore i dole niz Aleksandrinu kimu, udarajui kroz celo njeno telo.
Radost je eksplodirala u njenom srcu, unitavajui sva seanja na njegovu izdaju i
prevaru. Polako se okrenula, plaei se da pogleda iz straha da je to bio neki surovi
trik sudbine, a onda je podigla pogled do njegovog. To je bio Dordan! Bio je iv.
Prizor njegovog zgodnog, bahato isklesanog lica ju je gotovo poslao na kolena. Stajao
je tamo, gledajui u nju, bled osmeh je plesao na njegovim vrstim usnama.
Njeno celo bie se ozarilo, Aleksandra je mentalno posegnula da dodirne njegovo
voljeno lice i uveri sebe da je on stvaran. Njegov osmeh je otoplio kao da je osetio
njen dodir; njegove oi su se prele preko njenog lica, registrujui promene u njenom
izgledu, a onda, bez razumljivog razloga, Dordanov ceo izraz lica se zamrznuo, i on
je pogledao otro, optuujue u Tonija.
Na prednjoj crkvenoj klupi, udovica vojvotkinja je bila nepokretna, zurila u Dordana,
njena desna ruka je bila pritisnuta na njen vrat. U kataklizminoj tiini koja je usledila,
samo je Ujka Monti izgleda bio u stanju da govori ili deluje - nesumnjivo je cela flaa
madere koju je tajno ispio je smanjila njegovu sposobnost da prepozna Dordanov
profil. On se, meutim, jasno seao udoviinih zajedljivih predavanja o neophodnosti
pristojnosti na ovom venanju, i tako je uzeo kao njegovu dunost da opomene
novajliju. Okreui se ka uljezu koji je stajao u prolazu, Ser Monta ga je upozorio
gromkim glasom, "Sedi, ovee! I ne pomeraj se dok nadbiskup ne odstupi - inae,
imaete pravi pakao od udovice!"
Njegov glas kao da je razbio aroliju koja je drala sve zaleene. Nadbiskup je
iznenada objavio da ceremonija nije mogla da se nastavi i otiao; Toni je uzeo
Aleksandrinu drhtavu ruku njegovom i poao niz oltar; Dordan je zakoraio u stranu
da ih propusti da prou; dostojanstvena vojvotkinja je polako dobila boju, njen pogled
je bio vezan za Dordana. U njegovom konfuznom stanju, Ujka Monti je pretpostavio
da se venanje sreno zavrilo i, pratei njegove prethodne instrukcije iz pisma,
ponudio je ruku udovici i otpratio je ponosno niz prolaz pratei mladu i mladoenju,
smeei se zadovoljno zjapeim gledaocima koji su stajali na nogama i buljili
zapanjeni.
Izvan crkve, Ujka Monti je poljubio Aleksandru mirno, uzeo Tonijevu ruku, i
protresao je energino, kada ga je Dordanov otar glas zaustavio hladno. "Vi prokleta
budalo, venanje je otkazano! Radite neto korisno i vodite moju enu kui."
Uzimajui ruku njegove bake, Dordan je poao prema koijama koje su ekale.
Preko njegovog ramena, on je kratko rekao Toniju, "Predlaem da odemo odavde, pre

nego to se rulja spusti na nas. Jutarnje novine e izneti objanjenje mog udotvornog
povratka. Oni mogu da proitaju o tome tamo. Naimo se u mojoj - u gradskoj kui u
Gornjem Bruk Stritu."
"Nema anse da zaustavite fijaker, Hotorne," Ujka Monti je rekao Toniju,
preuzimajui dunost kada ni Toni ni Aleksandra nisu izgledali sposobni da se pomere.
"Ne postoji fijaker na vidiku. Voziete se sa nama." Prislilno hvatajui Antonija
jednom a Aleksandru drugom rukom, poveo ih je napred ka Tonijevoj koiji.
Dordan je uveo njegovu baku u njenu velianstvenu koiju, odbrusio nareenja
njenom hipnotisanom koijau, i popeo se pored nje. "Dordane-?" ona je konano
proaputala, zurei u njega sa radosnim, oima punim suza kada se koija zateturala
napred. "To si stvarno ti?"
Simpatian osmeh je omekao njegov nepokolebljiv izraz lica. Stavljajui njegovu
ruku oko njenih ramena, on je neno poljubio u elo. "Da, draga."
U retkom pokazivanju oseanja, ona je poloila ruku preko njegovog tamnog obraza,
a onda je odjednom trgla i zahtevala zapovedniki, "Hotorne, gde si bio! Mislili smo
da si mrtav! Jadna Aleksandra se skoro izgubila od tuge, a Antoni-"
"Potedite me lai," Dordan je prekinuo hladno. "Toni je izgledao sve samo ne
oduevljen to me vidi sada, a moja 'alosna' supruga je bila blistava nevesta."
U njegovoj glavi Dordan je video zanosnu lepoticu koja se okrenula ka njemu na
oltaru. U jednom divnom, muiteljskom trenutku on je pomislio da je upao na
pogreno venanje, ili da je Metison pogreio identitet Tonijeve neveste, zato to je
Dordan nije prepoznao - ne dok nije podigla te nezaboravne oi boje akvamarina
prema njemu. Tada i samo tada je znao sa sigurnou ko je ona - ba kao to je
sigurno znao u tom trenutku da se Toni nije venavao sa njom iz saaljenja ili
milosra. Opojna lepotica na oltaru bi probudila poudu u bilo kom oveku, ali ne i
saaljenje.
"Bio sam pod utiskom," rekao je sa zajedljivim sarkazmom, "da je period aljenja od
godinu dana uobiajen posle smrti lana ue porodice."
"Naravno da jeste, i mi smo ga ispotovali!" vojvotkinja je rekla odbrambeno. "Nas
troje nismo izali u drutvo do aprila, kada je Aleksandra napravila njeno prvo
pojavljivanje, i ja nisam-"
"A gde je moja oaloena supruga ivela tokom tog sumornog perioda?" zajedljivo je
pitao.
"U Hotornu, sa Antonijem i sa mnom, naravno."
"Naravno," Dordan je ponovio zajedljivo. "Mislim da je neverovatno to to se Toni
nije zadovoljio posedovanjem moje titule, mojih poseda, i mog novca - morao je da
ima i moju enu, takoe."
Udovica je prebledela, iznenada svesna kako je sve ovo moralo da izgleda njemu sada
i jednako svesna da bi u njegovom sadanjem raspoloenju, bila velika greka da mu
objasni da je Aleksandrina popularnost zahtevala njenu udaju. "Grei, Hotorne.
Aleksandra-"
"Aleksandri," prekinuo ju je, "se oigledno dopalo da bude Vojvotkinja od Hotorna i
zbog toga je uradila jedinu stvar koju je mogla da bi obezbedila taj poloaj trajno.
Odluila je da se uda za trenutnog Vojvodu od Hotorna."

"Ona je-"
"Spletkarska oportunistkinja?" predloio je zajedljivo, dok su ga bes i gaenje izjedali
kao kiselina. Dok je on trunuo u zatvoru, leei budan noima brinui to Aleksandra
propada u samoi, izmuena od tuge i oaja, Toni i Aleksandra su uivali u svim
njegovim ovozemaljskim dobrima. A vremenom su odluili da uivaju jedno u
drugom takoe.
Vojvotkinja je videla otrinu u njegovom vrstom izrazu lica i uzdahnula u
bespomonom razumevanju. "Znam kako uasno ovo mora da ti izgleda Dordane,"
ona je rekla sa trunkom krivice u njenom grubom glasu, "i vidim da nisi spreman ili
sposoban da uje razlog. Meutim, ja bih veoma volela ako bi mi barem objasnio gde
si bio svo ovo vreme."
Dordan je skicirao detalje njegovog odsustva, izostavljajui ono najgore, ali
govorenje o tome ga napravilo mnogo ee svesnijim bolesne ironije cele situacije:
Dok je on bio u lancima, Toni je sreno uzurpirao njegove titule, njegove posede,
njegov novac, i onda je on odluio da sebi olaka i Dordanovom enom.
Iza njih, u koiji koja je nosila zlatni grb Vojvode od Hotorna - obeleja koja Antoni
vie nije imao pravo da koristi - Aleksandra je sedela savreno mirno pored Ujka
Montija i preko puta Antonija, koji je zurio kroz prozor. Njen um se kovitlao, njene
misli su previrale. Dordan je iv i zdrav - osim to je bio mnogo mraviji nego to je
ona pamtila. Da li je namerno nestao zato to je eleo da pobegne od patetinog deteta
koje je oenio, vraajui se samo kada je otkrio da se njegov roak spremao da
postane strana bigamije? Njena radost to je iv i zdrav pretvorila se u zbunjenost.
Sigurno nije mogao da se toliko gnua nje da uradi to!
im je ta pomisao uteila njenu oamuenu duu jedna otrija ju je ubola brzo i
nemilosrdno: Mukarac ijem povratku se upravo radovala je bio isti mukarac koji ju
je saaljevao i prezirao. On ju je ismejavao sa njegovom ljubavnicom. Dordan
Taunsend, kao to je ona sada znala i nije smela nikada da zaboravi, je bio
nepricipijelan, neveran, bezduan, i moralno korumpiran. I ona je bila udata za njega!
U njenom umu Aleksandra ga je nazivala svakim uasnim imenom koje je mogla da
smisli, ali kako se njihova koija pribliavala Gornjem Bruk Stritu, njen bes je ve
jenjavao. Ljutnji je bila potrebna mentalna energija i koncentracija, a trenutno je njen
oamueni um jo uvek bio gotovo paralizovan od oka.
Preko puta nje, Toni se pomerio na njegovom seditu i pokret ju je iznenada naterao
da se seti da ona nije bila jedina ija se budunost bila drastino promenila
Dordanovim pojavljivanjem. "Toni," ona je rekla saoseajno, "a...ao mi je," ona je
zavrila neuverljivo. "Dobro je to je tvoja majka osetila potrebu da ostane kod kue
sa tvojim bratom. ok Dordanovog povratka bi joj sigurno izazvao napad."
Na njeno zaprepaenje, Toni je poeo da se ceri. "Biti Vojvoda od Hotorna nije bilo
ba tako divno kao to sam nekada mislio da e biti. Kao to sam ti rekao pre par
nedelja, ima malo radosti u posedovanju fenomenalnog bogatstva ako ne moe nai
naina da uiva u njemu. Meutim, palo mi je na pamet da ti je sudbina uruila pravi
blagoslov."
"Kakav to?" rekla je ona, zurei u njega kao da je izgubio razum.
"Samo razmotri ovo," nastavio je, i na njenu nevericu je poeo da se kikoe naglas.

"Dordan se vratio i njegova supruga je sada jedna od najpoeljnijih ena u Engleskoj!


Budi iskrena - nije li ovo tano ono to si nekada sanjala da se desi?"
Sa tmurnom zabavljenou, Aleksandra je razmatrala ok koji e pogoditi Dordana
kada bude otkrio da je njegova neeljena, jadna mala ena sada bila zdravica za
visoko drutvo. "Nemam nameru da ostanem udata za njega," rekla je sa velikom
konanou. "Rei u mu to pre da elim razvod."
Toni se odmah otreznio. "Ne moe biti ozbiljna. Ima li bilo kakvu ideju kakav
skandal e razvod izazvati? ak iako ga dobije, u ta sumnjam, bie potpuno
prognana iz Drutva."
"Nije me briga."
Pogledao ju je i njegov glas se smirio. "Cenim tvoju brigu za moja oseanja, Aleks, ali
nema potrebe da razmilja o razvodu zbog moje koristi. ak i da smo oajniki bili
zaljubljeni, to nismo, to ne bi bilo vano. Ti si Dordanova ena. Nita to ne moe da
promeni."
"Nije li ti palo na pamet da bi on to hteo da promeni?"
"Jok," Toni je proglasio veselo. "Kladim se da je ono to on sada eli da uradi to da
me pozove i trai zadovoljenje. Zar nisi videla krvoedni pogled koji mi je uputio u
crkvi? Ali, ne boj se," on je nastavio, kikoui se njenom uasnutom pogledu, "ako
Havk eli dvoboj, ja u izabrati maeve i poslati tebe kao zamenu. On ne moe da
prolije tvoju krv, a ti ima bolje anse da ga pobedi od mene."
Aleksandra bi tvrdila da estokom Dordanu verovatno nije bilo stalo to e se ona i
Toni venati, ali raspravi je bilo potrebno jasno, racionlno razmiljanje a ona nije
mogla sasvim da se otrese zamuene nerealnosti koja ju je i dalje okruivala. "Pusti da
ja budem ona koja e mu rei da eli razvod, Toni. Za dobrobit budueg spokojstva
porodice, on mora da razume da je ovo u potpunosti moja odluka i da nema nikakve
veze sa tobom."
Uhvaen izmeu zabavljenosti i uzbune, Toni se nagnuo napred i uhvatio je za ramena,
smejui se dok je lagano odmahivao glavom. "Aleks, sluaj me. Znam da si u oku, i
svakako ne mislim da bi trebala da padne u Dordanovo naruje ove nedelje ili ovog
meseca, ali razvod od njega nosi osvetu predaleko!"
"On ne moe da se protivi ni najmanje," Aleksandra je odgovorila uz bljesak
raspoloenja. "Nikada nije brinuo ni mrvicu za mene."
Toni je odmahnuo glavom, njegove usne su se trgnule od osmeha koji je neuspeno
pokuao da sakrije. "Ti stvarno ne razume mukarce i njihov ponos - a i ne poznaje
Dordana ako veruje da e samo da te pusti. On..." Odjednom su Tonijeve oi
zasijale od smeha i on se navalio na sedite, kikoui se od radosti. "Dordan," on je
izjavio veselo, "je mrzeo da deli svoje igrake, i nikada nije propustio izazov!"
Ujka Monti je gledao od jednog do drugog, a onda posegnuo unutar njegovog kaputa i
izvadio malu bocu. "Okolnosti poput ovih," objavio je on, uzimajui gutljaj,
"zahtevaju malo restorativnog tonika."
Nije bilo vremena za dalju konverzaciju, jer je upravo tada njihova koija stigla iza
Dordanove ispred kue na Gornjem Bruk Stritu.
Paljivo odvraajui oi sa Dordana, koji je ve pomagao njegovoj baki da izae iz
druge koije, Aleksandra je stavila ruku u Tonijevu i izala. Ali dok ju je Dordan

pratio uz stepenice sa njegovom bakom pored njega, ok koji je blagoslovno


paralizovao Aleksandru do sada, naglo je poeo da poputa. Manje od pola metra iza
nje, njegove izme su udarale u plonik sa otrim, neumornim udarima koji su poslali
drhtaje straha niz njenu kimu; njegovo visoko telo i iroka ramena su bacili zlokobnu
senku preko njene putanje i blokirali sunevu svetlost. On je bio stvaran i iv i ovde,
pomislila je, i njeno telo je poelo nekontrolisano da se trese. To nije bio san - ili
nona mora - iz koje je mogla da se probudi.
Grupa se izgleda okrenula jednoglasno ka salonu. Njena ula su se pojaala naglo
kada je porasla njena svest o njegovom ugroavanju njene budunosti, kao i zbog
Tonijeve zabrinutosti zbog mogunosti dvoboja, Aleksandra je zastala u salonu i brzo
preletela preko mesta za sedenje, vagajui psiholoke prednosti i nedostatke svakog
mesta. Traei neutralnu poziciju, odluila se za ono preko puta sofe, sedajui u jednu
od dve stolice sa visokim naslonom okrenute jedna prema drugoj ispred kamina, a
onda koncentrisala svu njenu volju pokuavajui da smiri naglo, ubrzano lupanje
njenog srca. Udovica vojvotkinja se oigledno opredelila za neutralnost takoe, jer je
izabrala drugu stolicu za sebe.
To je ostavilo sofu, pod pravim uglom u odnosu na stolice i nasuprot kaminu. Toni je,
bez drugog izbora, seo na nju i pridruio se Ujka Montiju, koji je uleteo u salon u nadi
da e uivati u nekom piu dok istovremeno daje Aleksandri njegovu emotivnu
podrku. Dordan je priao do kamina, stavio ruku preko njega i okrenuo se, gledajui
ceo skup u hladnoj, spekulativnoj tiini.
Dok je starija vojvotkinja davala izuzetno kratak, nervozan izvetaj Dordanovog
prebivalita poslednjih petnaest meseci, Filbert je uao, osmehom koji je zraio preko
njegovih usana, sa posluavnikom sa ampanjcem u rukama. Nesvestan napete
atmosfere ili Dordanove veze sa Aleks, odani sluga je odneo posluavnik pravo do
Aleksandre i napunio pet aa. im je vojvotkinja zavrila govor, Filbert je predao
prvu au Aleksandri, i rekao, "Neka uvek bude srena kao to si u ovom trenutku,
gospoice Aleks."
Aleksandra je osetila histerian osmeh koji je narastao u njoj, kombinovan sa
eskalacijom panike, dok se Filbert vratio do stola i sipao jo ampanjca u preostale
ae, a zatim ih predao utljivim stanovnicima u prostoriji, ukljuujui i Dordana.
Sekunde su prolazile, ali niko, ak ni Ujka Monti, nije imao petlju da bude prvi ko e
da podigne svoju au i proba berbu ampanjca koji je doneen iz podruma unapred
da proslavi venanje koje se nije ni odralo...niko, sem Dordana.
Naizgled otporan na drhtavu napetost u salonu, on je okrenuo au u ruci,
prouavajui mehurie koji su penuali u kristalnoj ai, a onda je uzeo dug gutljaj.
Kada je spustio au, posmatrao je Tonija sa sarkastinim izrazom lica. "Dobro je
znati," on je primetio hladno, "da niste pustili da vas vaa tuga nad mojom navodnom
smrti sprei da uivate u mojim najboljim vinima."
Vojvotkinja se trgla, Aleksandra ukoila, ali je Toni prihvatio zajedljivu porugu sa
nonalantnim osmehom. "Budi uveren da smo ti nazdravili kad god smo otvorili novu
bocu, Havk."
Ispod sputenih trepavica, Aleksandra je ukrala brz, bojaljiv pogled na visoku,
mranu figuru pored kamina, pitajui se pomalo histerino kakav je on ovek zapravo

bio. On je izgledao kao da ne osea neprijateljstvo to mu je Toni 'uzurpirao' njegove


titule, njegov novac, njegove posede, i njegovu enu - a ipak je bio ljut zato to je
upao u njegov vinski podrum.
Dordanove sledee rei su je odmah oslobodile pogrenog miljenja da je on bio
ravnoduan zbog njegovih poseda. "Kako je Hotorn proao u mom odsustvu?" upitao
je, i narednih sat vremena je odbrusio rafalna pitanja Toniju, ispitivajui ga u detalje o
stanju svakog od njegovih jedanaest poseda, njegovim bezbrojnim poslovnim
poduhvatima, njegovim linim posedima, pa ak i o zdravlju nekih od njegovih slugu.
Kada je govorio, njegov duboki glas je strugao po Aleksandrinim poderanim nervima
i, u onim retkim prilikama kada je ukrala jedan pogled na njega, bojazan ju je naterala
da brzo trgne njen pogled. Obuen u tesne pantalone koje su prikazivale njegove duge,
miiave noge i otvorenu belu koulju koja je vrsto prijanjala na njegovim irokim
ramenima, Dordan Taunsend je izgledao potpuno oputeno, ali je ipak postojala
nepobitna aura silovitosti, moi - suzdrana sada, ali prikupljena snaga - ekajui da
se oslobodi na njoj. Ona ga je upamtila kao zgodnog, ali ne tako...tako bahato
muevnog, ili tako znatno velikog. On je bio takoe mrav, ali ten koji je stekao posle
njegovog bekstva i na palubi broda inilo je da izgleda daleko zdraviji nego beloputa
gospoda iz visokog drutva. Stojei joj gotovo na dohvat ruke, nadvio se kao
zlokobna avet, opasni, zlonamerni dinovski mukarac koji joj se odjednom nametnuo
u ivot, ponovo, uz mo da izbrie svu sreu iz njene budunosti. Nije bila toliko
bezoseajna da joj bude ao to je iv, ali je krajnje poelela da ga nikad nije ugledala.
Za ono to je izgledalo kao venost, Aleksandra je sedela savreno mirno, postojei u
stanju uzdrmane napetosti, borei se da ostane potpuno smirena, drei se za
pribranost kao da je ebe koje bi mogla da iskoristi da izoluje sebe od Dordana. Sa
meavinom stranog straha i potpune odlunosti, ekala je neizbeni trenutak kada bi
Dordan konano izneo pitanje o njoj. Kada je Dordan zavrio diskusiju o posedima
sa Tonijem, meutim, on se prebacio na status njegovih drugih ulaganja, i Aleksandra
je osetila kako njena nervoza poinje da eskalira. Kada je ta tema bila iscrpljena,
raspitivao se o lokalnim dogaajima, i Aleksandrina panika se pomeala sa
zbunjenou. Ali kada se prebacio sa ogovaranja i trivijalnosti i pitao i ishodu trke u
Fordhamu prolog prolea, Aleksandrina zbunjenost se pretvorila u ljutnju.
Oigledno, on ju je smatrao manje vanom od dvogodinje kobile Lorda Vedgelija ili
od obeavajueg drebeta Ser Markama, ona je shvatila. Nije da je ona trebala da
bude iznenaena time, ona je samu sebe podsetila ogoreno, jer kao to je otkrila u
njenom samomoenju pre kratkog vremena, Dordan Taunsend je nikada nije smatrao
neim veem od nepovoljne obaveze.
Kada su sva pitanja, veina trivijalnih, konano bila raspravljena, nelagodna tiina se
prolila po celoj sobi, i Aleksandra je prirodno pretpostavila da je njeno vreme konano
dolo. Taman kada je oekivala da Dordan zatrai da je vidi nasamo, on se naglo
ispravio iz njegovog izleavajueg poloaja kraj kamina i objavio njegovu nameru da
ode!
Razboritost ju je upozorila da uti, ali Aleksandra nije mogla da podnese jo jedan sat,
a kamoli jo jedan dan, ove grozne neizvesnosti. Nastojei da zvui mirno i bezlino,
rekla je, "Mislim da postoji jo jedno pitanje koje treba da se raspravi, Vaa Milosti."

Bez maltretiranja da makar pogleda u njenom pravcu, Dordan je posegnuo i


prihvatio Tonijevu ispruenu ruku. "To pitanje moe da eka," on je rekao hladno.
"Kada razmotrim neka vana pitanja, ti i ja emo razgovarati u privatnosti."
Implikacija da ona nije bila 'vano' pitanje je bila nedvosmislena, i Aleksandra se
ukoila na namernu, niim izazvanu uvredu. Bila je potpuno odrasla mlada ena sada,
ne jednostavno izmanipulisano, ludo zalueno dete koje bi uinilo bilo ta da ga
zadovolji. Obuzdavajui njen temperament, rekla je sa nespornom logikom, "Svakako
da ljudsko bie opravdava istu koliinu vaeg vremena kao drebac Ser Markama, a ja
bih radije da razgovaram o tome sada, dok smo svi zajedno."
Dordanova glava se trgnula prema njoj, i Aleksandrin dah se zaledio zbog tekog
besa koji je plamtio u njegovim oima. "Rekao sam 'privatno'!" on je odbrusio,
ostavljajui je sa neverovatnim saznanjem da je ispod njegove hladne, ravnodune
fasade Dordan Taunsend bio vatreno ljut. Pre nego to je ona mogla da se prilagodi
tome ili povue njen zahtev - kao to je bila na rubu da uradi - vojvotkinja je brzo
ustala i pozvala Ujka Montija i Tonija da je prate iz sobe.
Vrata salona su se zatvorila iza njih uz zloslutni tupi udarac, i po prvi put u petnaest
meseci, Aleksandra je bila sama sa ovekom koji je bio njen suprug - zabrinjavajue,
veoma nervozno sama.
Krajikom oiju, ona ga je posmatrala kako hoda do stola i sipa sebi jo jednu au
ampanjca, i ona je iskoristila prednost njegove preokupacije da ga stvarno pogleda.
Ono to je videla ju je nateralo da se trese od zloslutnje. Mahnito, ona se pitala kako
je mogla da bude naivna dovoljno, ili zaljubljena dovoljno, da zamisli da je Dordan
Taunsend bio nean. Gledajui sada, kroz oi odrasle osobe, ona nije mogla da
pronae trag nenosti ili ljubaznosti bilo gde na njegovom tvrdom, bahato isklesanom
licu. Kako je, pitala se zauena, mogla ikada da ga uporedi sa Mikelanelovim
prelepim Davidom?
Umesto nene lepote, postojala je nemilosrdna otmenost utisnuta na preplanulom licu
Dordana Taunsenda, neumoljiv autoritet u tvrdoj vilici i pravom nosu, i hladna
odlunost utisnuta u njegovoj bradi. Iznutra je zadrhtala od surovog cinizma koji je
videla u njegovim oima, zajedljivog ruganja koje je ula u njegovom otezanju.
Nekada davno, mislila je da su njegove sive oi meke, kao nebo posle letnje kie, ali
je sada mogla da vidi da su hladne i negostoljubive kao gleeri; oi bez ljubaznosti ili
razumevanja. Oh, on je bio zgodan dovoljno, ona je priznala nerado - poraavajue, u
stvari, ali samo ako vam se sviaju mrani, napadno agresivni, opako senzualni
mukarci, to se njoj zasigurno nije svialo.
Muei njen mozak traenjem najboljeg naina da potegne pitanje o njoj u svom umu,
ona je prila stolu i sipala sebi jo jednu au ampanjca, nesvesna injenice da joj je
prva aa jo uvek bila puna, a onda je pogledala oko sebe, pokuavajui da odlui da
li da sedi ili da stoji. Odluila je da stoji kako on ne bi izgledao tako visok i
zastrauju.
Pored kamina Dordan je podigao au do njegovih usana, gledajui nju. Ona je
mogla da ima samo dva mogua razloga za insistiranjem na ovom susretu, mislio je.
Prva mogunost je bila da je ona iskreno verovala da je zaljubljena u Tonija, i to je bio
razlog zbog kojeg je elela da se uda za njega. Ako je to bio sluaj, ona e poeti da

mu to govori - jednostavno i istinito - kao to je bila njena navika. Druga mogunost


je bila da je ona elela da se uda za bilo koga ko je bio Vojvoda od Hotorna. Ako je to
bio sluaj, ona e sada pokuati da umiri Dordana nekim oblikom nene, enstvene
teatralnosti. Ali najpre bi ona saekala malo da se njegov temperament ohladi - ba
kao to je radila sada.
Dordan je ispraznio au i spustio je na kamin uz otar tup udarac. "ekam," on je
nestrpljivo odbrusio.
Aleksandra je skoila i okrenula lice prema njemu, zgroena njegovim zajedljivim
tonom. "Ja - znam," rekla je, odluna po svaku cenu da razgovara sa njim sa mirnom
zrelou i da mu uini beskrajno jasnim da ona nije vie elela da bude njegova briga
ili obaveza. S' druge strane, ona nije elela da uradi ili kae neto to bi moglo da mu
otkrije koliko je povreena i ljuta i razoarana bila kada je otkrila istinu o njegovim
oseanjima prema njoj, ili kakvu je budalu napravila od sebe tugujui za Londonskim
najozloglaenijim razvratnikom. Njenu dilemu je povealo to to je brzo postalo
oigledno da u njegovom trenutnom raspoloenju, Dordan verovatno nee reagovati
razumno na skandalozno pitanje razvoda. U stvari, ona je instinktivno znala da e on
reagovati suprotno. "Nisam sasvim sigurna kako da ponem," ona je rekla neodluno.
"U tom sluaju," on je otegnuo sarkastino dok je njegov estok pogled sekao preko
njene slavne satenske ledeno plave venanice, "dozvoli mi da ti ponudim nekoliko
predloga: Ako si htela da kae veoma ljupko kako sam ti krajnje nedostajao, bojim se
da je haljina koju nosi pomalo neprikladna. Bilo bi mudrije da si je promenila. Inae
je ekstravagantno lepa." Njegovo otezanje je postalo iscereno i naglo. "Da li sam je
platio?"
"Ne - to je, ne znam tano kako-"
"Nema veze za haljinu," on ju je prekinuo destruktivno. "Hajde da nastavimo sa
tvojom aradom. Poto ne moe vrlo dobro da se baci u moje naruje i prolije suze
radosnice zbog mog povratka, dok si obuena kao mlada drugog mukarca, morae
da smisli neto drugo da smeka moj stav prema tebi i dobije moj oprotaj."
"Dobijem va ta?" Aleksandra je eksplodirala kada je uvreda pobedila njene
strahove.
"Zato ne zapone govorei mi kako si duboko bila alosna kada si prva ula za moju
'preranu smrt'?" on je divljaki nastavio, ignoriui njen izliv pravednog gneva. "To bi
lepo zvualo. Onda, ako bi mogla da pusti jednu suzu, ili ak dve, te da mi kae
kako si tugovala za mnom, i plakala, i molila se za moju-"
To je bilo tako blizu istine da je Aleksandrin glas zadrhtao od posramljenog besa.
"Prestanite! Nemam nameru da uradim bilo ta od toga! Osim toga, arogantni licimeru,
va oprotaj je poslednja stvar do koje mi je stalo."
"To je bilo veoma glupo od tebe, slatka moja," on je otegnuo svileno, pomiui se od
kamina. "Nene i osetljive suze su prikladne u trenutku kao to je ovaj, a ne uvrede.
tavie, smekavanje mog stava bi trebalo da bude tvoja prva briga. Lepo vaspitane
ene koje tee da budu vojvotkinje moraju nastojati da se usaglase sa bilo kojim
prikladnim vojvodom u svakom trenutku. Sada, poto ne moe da promeni haljinu i
ne moe da plae, zato ne pokua da mi kae koliko sam ti nedostajao," on je
drsko predloio. "Nedostajao sam ti, zar ne? Veoma mnogo, mogu da se zakunem. I to

toliko da si odluila da se uda za Tonija zato to on - ah - podsea na mene. To je to,


zar ne?" on se rugao.
"Zato se ponaate ovako?" Aleksandra je uzviknula.
Bez maltretiranja da odgovori, on je priao blie, nadnosei se nad njom kao tamni,
zloslutni oblak. "Za dan ili dva, ja u ti rei ta sam odluio da uradim s' tobom."
Bes i zbunjenost su zaratili u Aleksandrinom umu, aljui njene misli u potpuni mete.
Dordanu Taunsendu nikada nije bilo stalo do nje i nije imao prava, ni razloga da se
ponaa kao samoispravan, besan mu! "Ja nisam nepaljiv komad imovine!" ona je
prasnula. "Ne moete da raspolaete sa mnom kao da sam - komad nametaja!"
"Ne mogu? Iskuaj me!" on je odsekao.
Aleksandrin um je mahnito traio neki nain da neutralie njegovu iracionalnu ljutnju
i umiri ono to bi moglo da bude samo njegov ranjeni ego. Provlaei ruku kroz njenu
teku kosu, ona je oajniki traila neku logiku. Bila je nevina i teena u njihovoj
vezi, ali u ovom trenutku je on bio mona i potencijalno opasna stranka, i ona je tako
pokuala da razgovara sa njim. "Vidim da ste ljuti-"
"Kako veoma pronicljivo od tebe," on joj se rugao gnusno.
Ignoriui njegov sarkazam, Aleksandra je istrajala u onome to se nadala da je
razuman ton, "I mogu da vidim da nema svrhe da pokuavam da razgovaram sa vama
u ovom raspoloenju-"
"Samo napred i pokuaj," on ju je pozvao, ali pogled u njegovim oima je rekao
suprotno kada je opasno koraknuo prema njoj.
Aleksandra je uurbano zakoraila unazad. "Nema - nema smisla. Ne elite da me
sasluate. Ljutnja je ugasila svetlo u umu..."
Ingersolov citat je uhvatio Dordana potpuno nespremnog, podseajui ga zajedljivo
da arobna, devojka kovrdave kose moe da citira Budu ili Jovana Krstitelja, u
zavisnosti od prilike. Naalost, samo ga je jo vie razljutila, zato to ona nije vie bila
ta devojka. Umesto toga, ona je postala spletkarki mali oportunist. Ako je zaista elela
da se uda za Tonija zato to ga je volela, ona bi to rekla do sada, on je znao. Poto nije,
oigledno je elela da ostane Vojvotkinja od Hotorna.
I tu je leao njen problem, Dordan je pomislio cinino: Nije mogla ubedljivo da se
baci u njegovo naruje i plae od radosti kada je on upravo svedoio njenom
zamalo-braku sa drugim ovekom, ali nije ni mogla da rizikuje da ga pusti da izae iz
kue bez preduzimanja prvog od mnogih predvidljivih koraka ka pomirenju - ne ako
je elela da nastavi da se kree u Drutvu sa punim prestiom i ugledom njenog ranga.
Da bi to odrala, visoko drutvo bi trebalo da vidi da je ona bila u milosti sadanjeg
vojvode.
Ona je postala ambiciozna u poslednjih petnaest meseci, on je shvatio sa izuzetnim
prezirom. I prelepa. Privlana tako izbliza, sa njenom sjajnom kosom boje mahagonija
koja se prelivala niz ramena i lea u masi talasa i lokni, pravila je ivopisni kontrast
sa njenom sjajnom koom kao albaster, brilijantnim oima boje vode, i mekim,
ruiastim usnama. U poreenju sa bledim plavuama kojih se seao, koje su obino
bile Priznate Lepotice, Aleksandra je bila neverovatno privlanija.
On je vrsto zurio u nju, ubeen da je bila intrigantna oportunistkinja, a ipak uprkos
svim dokazima, nije mogao da pronae ni trag lukavstva u tim njenim trepuim

oima ili u njenom ljutom, uzdignutom licu. Besan na njegovu unutranju


nespremnost da vidi ta je ona postala, okrenuo se na peti i krenuo prema vratima.
Aleksandra ga je gledala kako odlazi, prodrmana mnotvom sukobljenih emocija,
ukljuujui bes, olakanje, i uzbunu. On je zastao na vratima i ona se automatski
napela.
"Preseliu se ovde sutra. U meuvremenu, dozvoli mi da ti ostavim neke instrukcije:
Nee pratiti Tonija nigde!"
Njegov ton je obeavao strane posledice ako bi ona odluila da ignorie njegova
nareenja, i mada ona nije mogla da zamisli ta ini tu odmazdu, ili zato bi ona elela
da izae i suoi sa senzacionalnim traevima, Aleksandra se momentalno zaguila
zbog pretnje u njegovom glasu. "Ti, u stvari, nee naputati ovu kuu. Da li sam bio
savreno jasan?"
Sa velianstvenim gestom nezainteresovanosti koji je bio potpuno protivrean njenoj
uznemirenosti, ona je lagano slegla ramenima i rekla, "Ja govorim tri jezika teno,
Vaa Milosti. Jedan od njih je engleski."
"Da li si ti to snishodljiva?" upitao je svilenim, preteim glasom.
Aleksandrina hrabrost je ratovala sa njenim zdravim razumom, ali nijedan od njih nije
pobedio. Plaei se da krene napred i ne elei da se povue, pokuala je da bude
stabilna usuujui se da kae tonom odraslog koji se obraa mrzovoljnom,
nerazumnom detetu: "Nemam elju da razgovaram ili da radim bilo ta drugo sa vama
kada ste u takvom nerazumnom raspoloenju."
"Aleksandra," rekao je groznim glasom, "ako se pita koliko daleko moe da me
gurne, upravo si dostigla svoj limit. U mom sadanjem 'nerazumnom raspoloenju',
nita mi ne bi priinilo vee zadovoljstvo nego da zatvorim vrata i provedem narednih
deset minuta inei izvesnim da ne moe da sedne nedelju dana. Razume li
smisao?"
Pretnja da e dobiti batine po guzi kao dete oduzela je Aleksandrino teko steeno
poverenje i uinila je da se osea nezgrapno i bespomono kao pre godinu dana u
njegovom prisustvu. Podigla je bradu i nije rekla nita, ali jarko crvena boja je
poniavajue oblila njene obraze, i suze frustracije su joj ispunile oi.
Zurio je u nju u tiini a onda, zadovoljan to je ona bila adekvatno ukorena, Dordan
je prekrio sva pravila ponaanja i otiao bez i da joj se nakloni.
Pre dve godine, ona nije znala pravila bontona kojima su ljubazne dame i gospoda bili
potinjeni; nije shvatala da ju je onda Dordan vreao kada joj se nije naklonio, ili joj
poljubio ruku, ili je tretirao usrdno. U tom smislu, on nikada nije trebao da joj dozvoli
da ga zove njegovim krtenim imenom. Sada, kada je stajala sama na sredini salona,
ona je bila bolno, mahnito svesna svih tih ranijih omalovaavanja, kao i onih novih
koje je on nagomilao na nju danas.
ekala je dok nije ula da su se ulazna vrata zatvorila, a onda je odetala drveno iz
salona i popela se uz stepenice do njene sobe. Patnja i neverica su mileli kroz nju dok
je rasputala njenu sobaricu i bez razmiljanja skinula njenu venanicu. On se vratio! I
bio je gori nego to se seala, gori nego to je zamiljala - arogantniji, vie diktatorski
nastrojen, potpuno bez srca. I ona je bila udata za njega. Udata! njeno srce je vritalo.
Jutros, sve je izgledalo tako jednostavno i predvidljivo. Ona je ustala i obukla se da se

uda; otila je u crkvu. Sada, tri sata kasnije, ona je bila udata za pogrenog mukarca.
estoko se borei protiv njenih suza, sela je na divan i umotala ruke oko stomaka,
pokuavajui da blokira slike, ali nije vredelo. One su paradirale njenim umom,
muei je ivopisnim scenama bezumno zaljubljene, zaluene devojke koja je
bila...Videla je sebe kako gleda u Dordana u bati u Rouzmejdu. "Mislim da ste lepi
kao Mikelanelov David!" ona je izbrbljala. "Volim te." A kada je vodio ljubav sa
njom, ona se skoro onesvestila u njegovom naruju, i brbljala sa njim o tome kako je
jak i mudar i divan!
"Dragi Boe," Aleks je zastenjala glasno kada je jo jedno zaboravljeno seanje prolo
njenim umom: ona je zapravo rekla Dordanu - Londonskom najozloglaenijem
razvratniku - da oigledno nije bio dobro upoznat sa mnogo ena. Nije ni udo to se
nacerio!
Vrele suze ponienja su kapale iz njenih oiju, ali ona ih je otirala ljutito na stranu,
odbijajui da plae jo jednom za to - to udovite. Ona je ve isplakala kofe suza nad
njim, pomislila je besno.
Tonijeve rei od pre nekoliko nedelja su se vratile da rane njene razderane emocije:
"Dordan te je oenio zato to te je saaljevao, ali nije imao ni ELJU, ni NAMERU
da ivi s' tobom kao sa njegovom enom. Nameravao je da te poalje u Devon kada se
vratite sa vaeg svadbenog putovanja, a onda je mislio da nastavi gde je stao sa
njegovom ljubavnicom...On je bio sa njegovom ljubavnicom POSLE vaeg
venanja...Rekao joj je da je va brak samo jedan neugodnost..."
ulo se meko kucanje na vratima, ali je Aleksandra bila toliko uronjena u bedi da nije
ula nita dok Melani nije ula u spavau sobu i zatvorila vrata. "Aleks?"
Uplaena, Aleksandra je okrenula glavu i pogledala okolo. Melani je samo jednom
pogledala na namueno, obliveno suzama lice njene prijateljice, i pourila do nje.
"Dragi Boe!" Melani je proaputala uasnuto, kleei ispred Aleksandre i vadei
njenu maramicu, gotovo brbljajui zbog uzrujanosti. "Zato plae? Da li ti je uradio
neto? Da li je besneo na tebe ili - ili te udario?"
Aleksandra je progutala i pogledala u nju, ali nije mogla da progovori zbog knedle u
njenom grlu. Melanin mu je bio Dordanov najbolji prijatelj, znala je, i sada se pitala
gde e se Melanina odanost usmeriti. Ona je odmahnula glavom i uzela maramicu od
Melani.
"Aleks!" Melani je uzviknula uznemirena. "Priaj sa mnom, molim te! Ja sam tvoja
prijateljica, i uvek u biti," ona je rekla, pravilno tumaei razlog Aleksandrinog
opreznog izraza lica. "Ne moe da dri ovo prikriveno u sebi - bela si kao duh i
izgleda kao da e se onesvestiti."
Aleksandra je ukratko poverila Melani da je ona bila krajnje slepa budala u vezi
Dordana, ali joj nikada nije pomenula njegov potpuni nedostatak oseanja prema njoj,
a takoe je i skrivala sramotu iza fasade veselog samoismejavanja. Sada, meutim,
ovde je u svoj svojoj goloj, nemoj bedi koju je Melani videla, Aleksandra nevoljno
povezala sve poniavajue detalje njene veze sa Havkom, ne izostavljajui nita.
Tokom cele prie, Melani je esto odmahivala glavom u simpatinoj zabavljenosti na
Aleksandrin naivan izliv njenog srca Dordanu, ali se nije smejala kada joj je
Aleksandra rekla o Dordanovoj nameri da je poalje u Devon.

Aleksandra je zavrila priajui Dordanovo objanjenje njegovog nestanka, a kada je


zavrila Melani joj je potapala ruku.
"Sve je to u prolosti. ta sa budunou - ima li bilo kakav plan?"
"Da," Aleksandra je rekla sa smirenom snagom. "Hou razvod!"
"ta?" Melani je uzdahnula. "Ne moe da bude ozbiljna!"
Aleksandra je bila smrtno ozbiljna i to je i rekla.
"Razvod je nezamisliv," rekla je Melani, odbacujui tu alternativu u nekoliko kratkih
reenica. "Bila bi prognana, Aleks. ak i moj suprug, koji me podrava skoro u
svemu, bi mi zabranio da budem u tvom drutvu. Ti bi bila izbaena iz pristojnog
drutva svuda, iskljuena iz svega."
"To je jo uvek bolje nego da budem udata za njega i zatvorena negde u Devonu."
"Moda ti tako izgleda sada, ali u svakom sluaju nije bitno kako se ti osea. Ja sam
sasvim sigurna da e tvoj suprug morati da pristane na razvod, a ja ne mogu da
zamislim da hoe. I pored toga, oni moraju biti veoma teki za dobijanje, a tebi je
potreban osnov, kao i Havkov pristanak."
"Razmiljala sam o tome kada si ula, i ini mi se da ja ve imam osnov, i moda mi
nee biti potreban njegov pristanak uopte. Na prvom mestu, bila sam prisiljena da
uem u ovaj brak - okolnostima. Drugo, na naem venanju, on je obeao da e me
voleti i potovati, ali on nije imao nameru da ikada uradi neto od toga - tako da
sigurno ima dovoljno osnova da dobijem ili ponitenje ili razvod, sa ili bez njegovog
pristanka. Meutim, ne vidim zato on ne bi pristao," Aleksandra je dodala uz bljesak
besa. "On nikada nije ni eleo da se oeni sa mnom na prvom mestu."
"Pa," Melani je uzvratila, "to ne znai da e mu se sviati da svi saznaju da ga vie ne
eli."
"Kada vremenom razmotri taj plan, laknue mu to nisam vie u njegovoj vlasti."
Melani je odmahnula glavom. "Nisam sigurna da on eli da te pusti. Videla sam kako
je gledao Lorda Antonija u crkvi danas - nije izgledao kao da mu je laknulo, izgledao
je besno!"
"On je bolesnog temperamenta po prirodi," Aleksandra je rekla sa gaenjem,
podseajui se njihovog sastanka u prizemlju. "On nema nikakvog razloga da bude
ljut na Antonija ili na mene."
"Nema razloga!" Melani je ponovila u neverici. "Zato, kada si bila spremna da se
uda za drugog mukarca!"
"Ne vidim kakve veze bi to trebalo da ima. Kao to sam upravo rekla, on nije ni eleo
da se oeni sa mnom."
"Ali to ne znai da bi eleo da te drugi oeni," Melani je mudro odgovorila. "U
svakom sluaju to nije bitno. Razvod jednostavno ne dolazi u obzir. Mora da postoji
neko drugo reenje. Moj suprug se vratio iz kotske danas," ona je rekla oduevljeno.
"Pitau Dona za savet. On je veoma mudar." Njeno lice se snudilo. "Naalost, on
takoe smatra Havka njegovim najbliim prijateljem, tako da e njegov savet biti
obojen time. Meutim," rekla je ona sa apsolutnom konanou, "razvod je apsolutno
van razmatranja. Mora postojati neka alternativa."
Ona je utala nekoliko dugih minuta, izgubljena u mislima, nabirajui elo. "Malo je
udno to si pala kao kamen na njega," rekla je ona sa malim, strasnim osmehom.

"Desetine najprefinjenijih koketa u Engleskoj su padale strmoglavce zbog njega," ona


je zamiljeno nastavila. "Ali osim preputanja povremenom flertovanju sa nekom od
njih, on nikada nije pokazivao nikakav znak uzvraanja na njihova oseanja. Naravno,
sada kada se vratio, svi e oekivati da padne pravo u njegovo naruje - naroito
zbog toga to se Drutvo, u ovom trenutku, prisea kako si slepo bila zaljubljena u
njega kada si prvi put dola u grad."
Spoznaja da je Melani savreno u pravu naterala je Aleksandru da se osea prilino
estoko bolesnom. Naslanjajui glavu na sofu, ona je progutala i zatvorila oi u
uzvienoj bedi. "Nije mi to palo na pamet, ali potpuno si u pravu."
"Naravno da jesam," Melani se odsutno sloila. "S' druge strane," ona je proglasila,
njene oi su poinjale da sjaje, "zar ne bi bilo divno da se suprotno desi!"
"Kako to misli?"
"Idealno reenje za ceo problem je da se on zaljubi u tebe. To bi tiomoguilo da
sauva i ponos i mua."
"Melani," rekla je Aleksandra prigueno. "Pre svega, ne mislim da bi iko mogao da
natera tog mukarca da se zaljubi, zato to on nema srce. Drugo, ak i da ima jedno,
sigurno je imuno na mene. Tree..."
Smejui se, Melani je uhvatila Aleksandrinu ruku, povukla je sa sofe i odvela do
ogledala. "To je bilo pre. Pogledaj u ogledalo, Aleks. ena koja ti uzvraa pogled sada
ima ceo London pod svojim stopalima! Mukarci se svaaju oko tebe-"
Aleksandra je uzdahnula, gledajui u Melani u ogledalu, a ne njenu sopstvenu sliku.
"Samo zato to sam postala neka vrsta apsurda, moderni zanos. Moderno je u ovom
trenutku za mukarce da fantaziraju da su zaljubljeni u mene."
"Oaravajue," rekla je Melani, zadovoljnija nego ranije. "Hotorn e biti u oku kada
bude to shvatio."
Kratak bljesak zabavljenosti zasijao je u Aleksandrinim oima, a onda se naglo ugasio.
"Nije bitno."
"Oh, da, jeste!" Melani se nasmejala. "Samo razmotri ovo: Po prvi put u svom ivotu,
Hotorn ima konkurenciju - i to za njegovu sopstvenu enu! Razmisli koliko e
Drutvo uivati u spektaklu Engleskoh najozloglaenijeg razvratnika kako pokuava
bezuspeno da zavede i potini svoju suprugu."
"Postoji jo jedan razlog zato to nee uspeti," rekla je Aleksandra vrsto.
"Koji?"
"Neu to da radim. ak iako bi uspela u tome, to ne mogu, ne elim da pokuam."
"Ali zato?" Melani je prasnula. "Zato ne?"
"Zato to," Aleksandra je proglasila vatreno, "se on meni ne svia! Ne elim da me on
voli, ne elim ga ak ni blizu sebe." To govorei, ona je otila da pozvoni za aj.
"Pa ipak, to je jo uvek jedino i najbolje reenje za ovaj mete."
Uzimajui njene rukavice i torbicu, Melani je pritisnula poljubac na Aleksandrino elo.
"Ti si okirana i iscrpljena, ne razmilja jasno. Ostavi sve meni."
Bila je na polovini sobe kada je Aleksandra shvatila da je Melani izgleda imala
posebno odredite u vidu i da je urila da stigne tamo. "Kuda ide, Mel?" ona je
upitala sumnjiavo.
"Da vidim Rodija," Melani je rekla, okreui se ka vratima. "On moe pouzdano da

uini sigurnim da Hotorn bude informisan najranije mogue da vie nisi naivan,
neprefinjenji seoski mi koji on misli da moda jesi. Rodi e oboavati to da uradi,"
Melani je predvidela veselo. "On je upravo ta vrsta bune rulje - najvie uiva u
uzrujavanju."
"Melani, ekaj!" Aleksandra je prasnula umorno, ali se nije posebno protivila ovom
delu Melaninog plana - ne u ovom trenutku kada je iscrpljenost poela da je
prevladava. "Obeaj mi da nee uiniti nita drugo dok mi ne kae."
"Vrlo dobro," Melani je rekla veselo i odleprala.
Aleksandra je naslonila glavu unazad i zatvorila oi kada je pospanost poela da je
obuzima.
Sat koji je odzvonio jedanaest, kombinovan sa neprestanim dolascima posetilaca u
glavnoj hali u prizemlju, konano ju je potpuno probudio. Naslanjajui se na lakat,
Aleksandra je mirnula u tamu osvetljenu sveama u njenoj spavaoj sobi, iznenaena
to je nekako zaspala na divanu i to u vreme koje se smatralo veoma ranim asom
veeri. Sluala je komeanje u prizemlju, konstantno otvaranje i zatvaranje ulaznih
vrata, i ona je sela, nesigurno se pitajui zato je celo visoko drutvo izgleda stiglo na
njihovim vratima...A onda se setila.
Havk se vratio.
Oigledno su svi mislili da je on bio ovde, i bili su suvie nestrpljivi da ga vide i
razgovaraju s' njim da bi pratili njihova sopstvena pravila pristojnosti, koja su im
nalagala da saekaju barem do sutra da ga posete.
Havk je morao da predvidi ovo, Aleksandra je odluila nervozno, dok je ustajala i
presvlaila se u svileni penjoar i popela se u krevet. To je verovatno razlog to je
izabrao da provede no u vojvotkinjinoj kui, ostavljajui njih ostale da pokuavaju
da se nose sa uzbuenim posetiocima.
Njen suprug, nije sumnjala, je bio blaeno u svom krevetu, i uivao u mirnoj noi.

Dvadeseto poglavlje
Aleksandra je pogreila u oba sluaja. Dordan nije bio u krevetu i nije uivao u
njegovoj veeri.
Sedeo je u baroknom salonu u gradskoj kui njegove bake, sa nogama nemarno
ispruenim ispred njega i utivim izrazom na licu, sa tri prijatelja koji su doli da mu
poele dobrodolicu, kao i Rodi Karstars, koji je oigledno doao poasti 'zabavnim'
priama o Aleksandrinim ispadima.
Nakon sluanja Karstarsovih pria skoro sat vremena, Dordan je bio ne blago
ogoren, niti donekle iziritiran, niti veoma iznerviran. Pomodreo je. Dok je on leao
budan nou, brinui da bi njegova divna mlada supruga mogla biti van sebe od tuge,
ona je izazivala uzbuenje u celom Londonu. Dok je on trulio u zatvoru, Aleksandra
je obavljala desetine intenzivno promovisanih flertovanja. Dok je on leao u lancima,
'Aleks' se oigledno bavila pobeivanjem u trci do Griam Grina, i borila se u lanom
dvoboju sa Lordom Mejberijem dok je nosila tesno priljubljene muke pantalone koje

su navodno toliko odvlaile panju da je uveni maevalac izgubio me. Tumarala je


po sajmovima i uestvovala u nekoj vrsti navrat-navos randevuu sa vikarom iz
Southebija, za koga je Dordan mogao da se zakune da je imao najmanje sedamdeset
godina. I to nije bilo ni pola od toga!
Ako bi se verovalo Karstarsu, Toni je oigledno primio desetine ponuda za njenu ruku;
i njeni odbijeni prosci su se prvo prepirali oko nje, zatim se zavadili, a na kraju je
jedan od njih, Marbli, u stvari pokuao da je otme; neki mladi kico po imenu Severli
je objavio pesmu kao pohvalu njenih ari i nazvao je 'Oda Aleks'; a stari Dilbek je
imenovao njegovu novu ruu 'Slavna Aleks'...
Naslonjen na stolici, Dordan je prekrstio njegove duge noge na glenjevima, podigao
brendi do usana, i sluao Karstarstov dosandan glas, njegove crte lica su paljivo
pokazivale samo blagu zabavljenost ludorijama njegove supruge.
Njegova reakcija je bila tano onakva kakvu su njegova tri prijatelja oekivali od
njega, znao je, meu Kvalitetnima se smatralo da muevi i ene mogu slobodno da
rade ta ele - onoliko dugo koliko su se ponaali diskretno. S' druge strane, meu
blisko povezanom gospodom, takoe se smatralo da mukarac mora da bude
informisan od strane njegovih najbliih prijatelja - na to delikatniji mogui nain kada ludorije njegove supruge prete da preu liniju prihvatljivosti i uzrokuju njegovu
sramotu. To je, Dordan je sumnjao, bio i razlog zato njegovi prijatelji nisu pokuali
jae da uutkaju Karstarsa veeras.
Da Karstars nije sluajno stigao veeras istovremeno sa Dordanovim prijateljima, on
nikada ne bi bio primljen u kuu. Za Dordana, on nije bio nita drugo do dalekog
poznanika i jedna iritirajua traara, ali su ostala tri mukarca u sobi bili Dordanovi
prijatelji. I iako su u vie navrata pokuali da prisile Karstarsa da govori o neemu
drugom pored Aleksandrinih ludorija, bilo je oigledno iz njihovih paljivo neutralnih
izraza lica da je ono to je Karstars govorio bilo veinom istina.
Dordan je bacio sumnjivi pogled na Karstarsa, pitajui se zato se maltretirao da
pouri ovde tako brzo da poasti Dordana njegovim priama. Celo visoko drutvo je
znalo da Dordan nikada nije smatrao ene kao bilo ta drugo osim grejae za krevet.
On je poslednji ovek na Zemlji koji bi mogao da bude osumnjien da je izgubio
razum nad lepim licem ili sladostrastnim telom. Oni bi bili oduevljeni da su znali da
je on izgubio glavu za oaravajuom, tamnokosom lutkom, mnogo pre nego to je ona
pokazala bitne znakove da e postati prava lepotica.
etiri mukarca u salonu u Gloester Stritu bi bili podjednako zapanjeni da su znali da
dok je Dordan tromo sluao Karstarsa, on je kljuao iznutra. Bio je besan na Tonija
to je pustio da Aleksandra izmakne kontroli i ljut na njegovu baku to nije vrila
nekakvu kontrolu nad njom.
Oigledno, injenica da je bila Vojvotkinja od Hotorna joj je omoguila da radi ta
eli relativno nekanjena. Dordan nije mogao da promeni prolost; meutim, mogao
je drastino da promeni njenu budunost. Ali nisu ga Aleksandrine ludorije zapravo
razljutile, pa ak ni njeno flertovanje.
Iracionalno, stvar koja ga je najvie razbesnila bila je ta to su je oni zvali 'Aleks'.
Oigledo su je svi zvali Aleks. Celokupna populacija visokog drutva je izgleda bila u
najintimnijem prijateljstvu sa njegovom suprugom - posebno muka populacija.

Dordan je bacio pogled na slugu koji je obigravao na ulazu i neprimetno odmahnuo


glavom, ukazujui da ae njegovih gostiju ne treba da se ponovo napune. ekajui
dok Karstars nije zastao da uzme dah, Dordan je kratko slagao, "Znam da e nas
izvinuti, Karstarse. Ova gospoda i ja imamo da razgovarama o poslovnim pitanjima."
Rodi je klimnuo glavom ljubazno i ustao da ode, ali ne pre nego to napravio jo
jedan verbalni ubod: "Drago mi je to si se vratio meu nas, Havk. teta za jadnog
Tonija, ipak. On je lud za Aleks kao i Vilston, Griam, Fajts, Moresbi, i nekoliko
desetina drugih..."
"Ukljuujui i tebe?" Dordan je nagaao hladnokrvno.
Rodijeve obrve su se podigle nepokolebljivo. "Naravno."
Kada je Rodi zakoraio, dva Dordanova prijatelja, Lord Hestings i Lord Ferfaks su
takoe ustali da idu, izgledajui izvinjavajue i posramljeno. Lord Hestings, traei
neto da kae kako bi rasuo tenziju, uhvatio se za temu Kraljiine Trke, dvodnevnu
konjsku trku, na kojoj je svo plemstvo tradicionalno ili uestvovalo ili prisustvovalo.
"Da li misli da jae tvog crnog pastuva u Kraljiinoj Trci u septembru, Havk?" Lord
Hestings je pitao.
"Jahau jednog od mojih najboljih konja u njoj," Dordan je rekao, istovremeno
pokuavajui da kontrolie njegov besni gnev prema Karstarsu i priseti se nemarne
radosti jahanja u najvanijoj konjskoj trci godine.
"Znao sam da bi. Kladim se na tebe, ako odlui da jae avola."
"Zar ti nee da se trka?" Dordan je upitao ne interesujui se.
"Naravno. Ali ako e da jae tu crnu zver, kladim se na tebe, ne na mene. On je
najbri avo kojeg sam ikada video."
Dordanove obrve su se spojile zbog zbunjenosti. avo, nagraeno dreve
Dordanovih tala, je bilo zle naravi, nepredvidivo trogodinje drebe kojim je
Dordan bio impresioniran pre godinu dana. "Video si crnog trkaa?"
"Zaista! Video sam tvoju suprugu kako ga jae u trci u-" Hestings je prekinuo u
uasnutom jadu kada se Dordanova vilica stvrdnula od kamenog nezadovoljstva.
"Ona...hm...je upravljala njime dosta dobro i nije ga pritiskala previe, Havk," Ferfaks
je dodao oajniki kada je video Dordanovu reakciju.
"Siguran sam da je tvoja vojvotkinja jednostavno hrabra," Lord Hestings je umetnuo
lanim glasom sa vie pohvale nego osude kada je pljesnuo Dordana po ramenu.
Lord Ferfaks je klimnio glavom odmah. "Velika hrabrost, to je sve. Zategni njene
uzde samo malo, i ona e biti pitoma kao jagnje."
"Pitoma kao jagnje!" Lord Hesting se sloio brzo.
Napolju, obojica mukaraca koji su bili strastveni odgajivai konja i okoreli kockari,
zastali su na stepenicama da razmene sumnjive poglede. "Pitoma kao jagnje?" Lord
Hestings je ponovio rei njegovog prijateljsa sa nevericom. "Ako joj Havk zategne
uzde?"
Lord Ferfaks se iscerio. "Naravno - ali e prvo morati da preuzme kontrolu nad njom,
a da to uradi morae da je epa. Ona e se boriti sa njim kada Havk pokua da je
ukroti, zapamti moje rei. Ona ima vie duha nego prosena ena - i, pretpostavljam,
vie ponosa."
Hestings je zatvorio oi u veselom neslaganju. "Ti si eskontovao Havkov izvanredan

uticaj na ene. Za par nedelja, ona e se istopiti po njemu. Do Kraljiine Trke, ona e
vezivati njenu traku na njegov rukav i navijae za njega. Mladi Vilson i njegov
prijatelj Ferajld su ve stavili uloge upravo na to. Kvote u knjizi u Vajtu su ve etiri
prema jedan u prilog da e Havk nositi njenu traku."
"Nisi u pravu, moj prijatelju. Ona e prirediti Havku veoma teak period."
"Nema anse. Ona je bila zaluena njime kada je dola u grad. Da li si zaboravio
kakvu je totalnu budalu napravila od sebe zbog njega pre par nedelja? Od kad je Havk
uao u crkvu jutros, to je sve ono o emu svi priaju."
"Znam, i kladim se da ni ona to nije zaboravila," rekao je Ferfaks otvoreno. "Ja sam se
upoznao sa Havkovom vojvotkinjom i dama ima ponos - njen ponos e je spreiti da
padne lako u njegovo naruje, zapamti moje rei."
Izazovno podiui njegove obrve, Hestings je objavio: "Dajem 1000 funti ako ona da
Havku njenu traku da je nosi na Kraljiinoj Trci."
"Prihvatam opkladu," Ferfaks se sloio ne oklevajui, i oni su krenuli u Vajts da se
opuste i kockaju u ekskluzivnom klubu za gospodu - ali ne i da upiu njihovu
konkretnu opkladu. Ona e biti uvana u privatnosti, zbog potovanja prema
njihovom prijatelju.
Kada su Ferfaks i Hesting otili, Dordan je priao do stola i ponovo napunio njihove
ae. Bes koji je paljivo skrivao od ostalih je bio uoljiv sada u zategnutosti njegove
stisnute vilice kada je bacio pogled na njegovog najblieg prijatelja, Dona Kamdena.
"Iskreno se nadam," otegnuo je sa zajedljivom ironijom, "da nisi ostao ovde zato to i
ti, takoe, zna neke dodatne Aleksandrine indiskrecije, za koje si moda osetio
potrebu da mi ponovi u privatnosti?"
Lord Kamden se naglo glasno nasmejao. "Teko. Kada je Karstars govorio o trci tvoje
ene u Hajd parku i njenom dvoboju sa Majberijem, jasno je pomenuo ime 'Melani'.
Verujem da to ukazuje da je Melani navijala da tvoja vojvotkinja pobedi u oba
sluaja."
Dordan je uzeo gutljaj njegovog pia. "Pa?"
"Melani," Don je izjavio, "je moja supruga."
"ta?"
"Ja sam oenjen."
"Stvarno?" Dordan je odgovorio sumorno. "Zato?"
Lord Kamden se nacerio. "Izgleda da nisam mogao da pomognem sebi."
"U tom sluaju, dozvoli mi da ti ponudim svoje zakasnele estitke," Dordan je rekao
sarkastino. Podigao je au narugavi se zdravici, a onda se povratio kada su godine
dobrog vaspitanja izale na povrinu.
"Izvinjavam se zbog nepristojnosti, Done. U ovom trenutku, brak nije visoko na
mojoj listi razloga za slavlje. Da li je tvoja Melani neko kog znam? Da li sam je
upoznao?"
"Nadam se da ne!" Don se nasmejao zbog preuveliavanja. "Ona je napravila njeno
prvo pojavljivanje ba kad si ti napustio grad, to je dobro. Ti bi je smatrao
neodoljovom, i ja bih morao da te izazovem sada kada si se vratio."
"Tvoja reputacija nije mnogo bolja od moje."
"Nikada nisam bio ak ni u tvojoj ligi," Don se naalio, inei oiglednim pokuaj da

razvedri raspoloenje njegovog prijatelja. "Ako sam bacio oko kako bih procenio
neku privlanu gospoicu, njena majka bi pozvala dodatnu pratnju. Kada si ti to radio,
svaka majka u vidokrugu bi pala u grevit uas i nasilnu nadu. Naravno, ja nisam
imao vojvodstvo da ponudim, koje je doprinelo njihovoj uznemirenosti i pohlepnosti."
"Ne mogu da se setim da sam ikada gubio vreme na virtuozne device," Dordan je
rekao, seo i zagledao se u njegovu au.
"Nisi. Ali ako tvoja i moja supruga imaju dovoljno toga zajednikog da postanu
prijateljice, mogu samo da pretpostavim da su sline. U tom sluaju, ti si u ivotnim
mukama."
"Zato?" Dordan je upitao utivo.
"Zato to nee znati od danas do sutra ta e smisliti u svojoj glavi da uradi - a kada
sazna, ona e uplaiti u velikoj meri. Melani mi je rekla danas popodne da je trudna, i
ja ve u najvee strahujem da e zagubiti bebu kada je rodi."
"Ona je zaboravna?" Dordan je pitao, pokuavajui bezuspeno da izgleda
zainteresovan za novu enu njegovog najboljeg prijatelja.
Don je podigao obrve i slegnuo ramenima. "Sigurno jeste. Kako bi drugaije ona
mogla da zaboravi da mi napomene, kada sam se vratio iz kotske kasno danas, da su
ona i njena najbolja prijateljica - koju jo nisam upoznao - bile ukljuene u nekoliko
zapletenosti zajedno?"
Shvativi da je njegov pokuaj da osvetli Dordanove neprilike manji od uspenog,
Don je oklevao i onda rekao ozbiljno, "ta namerava da uradi sa tvojom
suprugom?"
"Imam nekoliko izbora i sada su svi privlani," Dordan je rekao kratko. "Mogu da joj
zavrnem vrat, stavim je pod straom, ili je poaljem u Devon sutra i drim je tamo,
van oka javnosti."
"Dobri Boe, Havk, ne moe to da uradi. Nakon onoga to se dogodilo u crkvi
danas, ljudi e misliti-"
"Ne zanima me ta ljudi misle," Dordan ga je prekinuo, ali u ovom sluaju to nije
bila istina i oba mukarca su to znala. Dordan je postajao sve besniji zbog ideje da
bude podvrgnut javnom ismejavanju zbog toga to nije mogao da kontrolie
sopstvenu enu.
"Moda je ona prosto temperamentnija," Don je rekao. "Melani je poznaje i jako joj
se svia." Ustajui da ode, on je rekao, "Ako si raspoloen za to, pridrui nam se u
Vajtsu sutra uvee. Sastajemo se tamo da nazdravimo mom predstojeem oinstvu."
"Biu tamo," Dordan je rekao uz prinudni osmeh.
Kada je Kamden otiao, Dordan je zurio kroz pejza uramljen iznad kamina, pitajui
se koliko je mnogo ljubavnika Aleksandra odvela u njen krevet. Video je gubitak
nevinosti, razoarenje, u njenim oima kada su bili sami u salonu ovog popodneva.
Nekada, njene velianstvene oi su bile iskrene i poverljive i meke kada je gledala u
njega. Sada je njihov sjaj bio zamagljen hladnim neprijateljstvom.
Ljutnja je besnela kroz Dordana kao umski poar dok je razmatrao razlog zbog
koga ga je Aleksandra tretirala danas sa takvim opreznim neprijateljstvom: Bilo joj je
ao to nije bio mrtav. Prirodno, divno dete koje je oenio je sada bilo ljuto jer je on
bio iv! Oaravajua mlada devojka kojom se oenio se pretvorila u hladnu,

proraunatu, prelepu...kuku.
On je razmatrao razvod nekoliko minuta, a zatim je odbacio tu ideju. Osim skandala,
razvod bi mogao da traje godinama, a on je eleo naslednika. Taunsend mukarci su
izgleda bili ukleti kratkim ivotnim vekom, a ak iako je Aleksandra pokazala da e
biti bez vrlina i nepristojna kao to je sada izgledala, ona bi i dalje mogla da nosi
njegovo dete - u samoi ako je potrebno, da bi se uverio da su deca koja bi mu dala
njegova, a ne tua.
Naslanjajui glavu na naslon stolice, Dordan je zatvorio oi i uvukao dug, otar dah
pokuavajui da stavi njegov temperament pod kontrolom. Kada je konano uspeo da
uradi to, palo mu je na pamet da je on osudio Aleksandru i odluio o njenoj
budunosti na osnovu drutvenih traeva. On duguje njegov ivot prirodnoj,
neiskvarenoj devojci koju je verovao da je oenio. Svakako, on joj takoe duguje
pravo da se brani sama.
Sutra, odluio je, otvoreno e je suoiti sa stvarima koje je uo od Karstarsa noas i
dati joj ansu da ih porekne. Ona je imala pravo na to, pod uslovom da nije bila
budala dovoljno da ga slae. Ali ako bude postalo jasno da je ona zaista bila
prevrtljiva oportunistkinja ili sladostrasna mala bezobraznica, onda e je pripitomiti
uz bezobzirnost koju je zasluila.
Ona e se ili potiniti njegovoj volji, ili e je on slomiti da to uini, ali u svakom
sluaju ona e nauiti da se ponaa kao dobra i posluna ena, on je odluio uz hladnu
reenost.

Dvadesetprvo poglavlje

Aleksandru je probudio zvuk koraka koji su jurili neprestano gore dole niz hodnik
ispred njene spavae sobe i prigueni, uzbueni glasovi slugu koji su urili da obave
njihove dunosti.
Pospano, ona se prevrnula na lea i pogledala na sat u iznenaenoj zbunjenosti. Jo
nije bilo ni devet sati, bilo je previe rano za osoblje da radi na ovom spratu, gde su
tokom Sezone ukuani esto spavali do jedanaest sati posle boravka napolju do zore.
Nema sumnje da su pripremali za dolazak njihovog gospodara kasnije, pomislila je uz
gnuanje.
Bez maltretiranja da pozvoni za slukinju, Aleksandra je izala iz kreveta i otila da
obavi normalnu jutarnju rutinu, njene ui su se prilagodile na besprimernu aktivnost
koja se izgleda odvijala izvan njene spavae sobe.
Obuena u lepu jutarnju haljinu boje lavande sa kratkim naduvenim rukavima,
otvorila je vrata, a zatim je morala da skoi unazad kada su etiri sluge promarirali
ispred, usmereni prema gospodarovim odajama, sa rukama punim kutija koje su
nosile nazive Londonskih najboljih krojaa i obuara.
Iz predvorja ispod doli su zvuci zvekira koji se podizao i sputao, praen
ponovljenim otvaranjima i zatvaranjima ulaznih vrata i dubokim, kulturnim mukim
glasovima. Dananja guva je bila mnogo, mnogo gora od one koju je ula sino.

Posetioci su oigledno pristizali u neverovatnom broju - elei da vide 'Havka',


Aleksandra nije sumnjala. U prolosti, Aleksandra i vojvotkinja su uobiajeno primale
zadovoljavajui broj posetilaca svaki dan, ali ni priblino toliko mnogo i nikada,
nikada tako rano.
Radoznala, otila je hodnikom do balkona i pogledala u predvorje gde je Higins, a ne
Penrouz, otvarao vrata priznatoj trojici mukaraca koje je Aleksandra znala samo po
tituli. Jo dvojica, koji su oigledno tek stigli, utivo su ekali da budu uvedeni u
odgovarajui salon, dok su sve sluge oko njih u preistim uniformama obavljali
njihove dunosti sa potisnutim uzbuenjem i energinom predanou.
Kada je Higins odveo poslednjeg od novopridolih gostiju niz hodnik koji je vodio do
biblioteke, Aleksandra je zaustavila jednu od slukinja koja je jurila niz hodnik nosei
gomilu svee posteljine. "Lusi?"
Sluavka je napravila brzi kniks. "Da, moja damo?"
"Zato su sluge ovde tako rano?"
Mala sluavka je ispravila ramena i ponosno objavila, "Vojvoda od Hotorna je doao
kui napokon!"
Aleksandra je zgrabila ogradu da se pridri, njen okirani pogled je leteo po predvorju.
"Ve je ovde?"
"Da, moja gospo. Zaista."
Aleksandrin okirani pogled je sleteo na pod u isto vreme kada je Dordan izaao iz
salona, njegovo visoko oblije bilo je presvueno u besprekorno skrojene tamno plave
pantalone i belu koulju, leerno otvorenu oko vrata. Sa njim je bila nepogreiva
figura Dorda, princa regenta lino, ukraena bogatim svetlim satenom boje
paunovog perja i somotom, koji je gledao u Dordana dok je proglaavao u
kraljevskoj mnoini, "Bio je mraan dan za Nas kada si nestao, Hotorne.
Komandujemo ti da povede vie rauna o sebi u budunosti. Tvoja porodica se
muila sa previe traginih nesrea. Oekujemo od tebe da preduzme sve mere
predostronosti u budunosti. tavie," on je naredio, "mi bi voleli kada bi poeo
posao pravljenja naslednika da osigura pravilno nasleivanje."
Dordan je odgovorio na taj kraljevski edikt niim vie nego zabavljenim cerenjem, a
zatim je rekao neto neujno to je nateralo princa da zabaci glavu unazad i nasmeje
se glasno.
Pljeskajui Dordana po ramenu, princ se izvinio zbog toga to je stigao nenajavljn
jutros, a onda je zakoraio na stranu ba kada je Higins kliznuo u predvorje na vreme
da otvori vrata uz ponos. Aleksandri je trebao trenutak da se oporavi od oka to je
videla Britanskog regenta u istoj kui sa njom i da vidi Dordana kako tretira
pomenutog vladara na nain tako leeran na granici zabavljene ljubaznosti.
Kada je predvorje bilo prazno od svih sem od batlera, Aleksandra je mentalno
protresla glavu i sila polako niz stepenice, trudei se da pronae neku vrstu mentalne
ravnotee. Odluno stavljajui na stranu straan regentov prizor, ona je okrenula
njene misli na jo straniji dogaaj - njeno predstojee suoavanje sa Dordanom.
"Dobro jutro, Higinse," ona je rekla utivo kada je zakoraila u predvorje. "Gde su
Penrouz i Filbert jutros?" upitala je, gledajui uz i niz hodnik.
"Njegova Milost ih je poslala u kuhilju kada je stigao jutros. Nije mislio da

oni...ah...pripadaju ovde kada bi trebali...ili mogli...da..."


"On ih je eleo van vidokruga, je li tako?" Aleksandra je rekla otvoreno. "Tako da ih
je proterao u kuhinju."
"Posve."
Aleksandra se zamrzla. "Da li si moda rekao Njegovoj Milosti da su Penrouz i
Filbert moji pri-" Ona je automatski potisnula poriv da ih opie kao prijatelje i rekla
umesto toga 'sluge'.
"Spomenuo sam to, da."
Uz nadljudski napor, Aleksandra je smirila nesrazmerni talas besa. Oigledno je da
dva nena starija mukarca nisu bili u stanju da se nose sa princom regentom, ili ak i
ovim poveanim valom posetilaca, i ona nije nameravala da se svaa sa Havkom zbog
toga. Ali njihovo poniavanje pred ostalim osobljem isterivanjem u kuhinju - umesto
da ih poalje u drugi deo kue da pomau - je bilo krajnje nepravedno i neljubazno. To
je bio takoe, Aleksandra je sumnjala, in sitne Havkove osvetoljubivosti.
"Ljubazno recite Njegovoj Milosti da elim da ga vidim danas," rekla je Aleksandra,
pazei da ne pokae njen bes Higinsu. "to pre je mogue."
"Njegova Milost takoe eli da vas vidi - u pola dva u njegovoj radnoj sobi."
Aleksandra je bacila pogled na sveani sat u hodniku. Njen sastanak sa njenim
suprugom je bio za tri sata i petnaest minuta od sada. Tri sata i petnaest minuta
ekanja dok ne bude mogla da kae mukarcu za koga se grekom udala da eli da
ispravi tu greku. U meuvremenu, ona bi videla Tonija i vojvotkinju.
"Aleks-" Toni ju je pozvao sa druge strane gornjeg hodnika, ba kada je Aleksandra
podigla ruku da pokuca na vojvotkinjina vrata. "Kako se osea jutros?" upitao je dok
je iao ka njoj.
Aleksandra mu se osmehnula sa sestrinskom ljubavlju. "Dobro sam. Spavala sam vei
deo posle podneva i noi. A ti?"
"Ja sam jedva sklopio oi," Toni je priznao, kikoui se. "Jesi li videla ovo ve?"
upitao je dok joj je predavao novine.
Aleksandra je odmahnula glavom, njen pogled je skenirao stranicu koja je bila
prekrivena vestima o Dordanovoj otmici i njegovom bekstvu, ukljuujui i sjajni
izvetaj o njegovoj hrabrosti koja je doprinela njegovoj kolegi zatvoreniku,
Amerikancu koga je Dordan spasio - rizikujui ponovo njegov ivot, prema tekstu.
Vrata od vojvotkinjine spavae sobe su se otvorila, i dvoje slugu su izali nosei par
tekih kovega na njihovim ramenima. Vojvotkinja je stajala na sredini sobe,
usmeravajui tri sobarice koje su pakovale sve njene stvari u kovege i kone kofere.
"Dobro jutro, dragi moji," ona je rekla Toniju i Aleksandri, pozivajui ih unutra.
Otpravljajui njene sobarice, ona je potonula u stolicu i usmerila njeno opte
odobravanje prema neurednoj sobi i dvoma mladim ljudima koji su sedeli preko puta
nje.
"Zato se pakujete?" Aleksandra je upitala zabrinuto.
"Antoni i ja smo se uputili do moje gradske kue," rekla je ona kao da je Aleksandra
trebala da oekuje to. "Na kraju krajeva, ne treba mene da ti pomaem sa tvojim
sopstvenim suprugom."
Rei 'tvoj suprug' su naterale Aleksandrino srce da krikne protestujui i njen stomak

da se okrene u vor.
"Jadno dete," rekla je vojvotkinja, pronicljivo posmatrajui Aleksandrinu iznenadnu
napetost. "Kakav niz okova si pretrpela u tvom kratkom ivotu, kulumnirajui onim
od jue. Kua je pod opsadom svake traare u Londonu. Ipak, senzacija e se uskoro
smiriti. Za dan ili dva, moi emo da nastavimo nae aktivnosti i angaovanja kao da
se nita nije desilo to bi nekoga trebalo da se tie - sem nas. Drutvo e prirodno
pretpostaviti da je Antoni imao nameru da te oeni iz oseaja dunosti prema
njegovom 'preminulom' roaku, a sada kada se taj roak vratio, sve je ispalo na nae
potpuno zadovoljstvo."
Aleksandra nije mogla da veruje da bi Drutvo pomislilo takve stvari i tako je rekla.
"Hoe, draga moja," rekla je vojvotkinja sa izrazom zabavljene visine, "zato to sam
ja rekla upravo to nekolici mojih prijatelja koji su dotrali ovde dok si se ti jue
odmarala. tavie, Antoni je bio prilino oajniki zaljubljen u Sali Farsnvort prole
godine, to daje kredibilitet ideji da se on venavao s' tobom iz dunosti. Moji
prijatelji e proaputati to u prave ui, i re e se proiriti kao i uvek."
"Kako moete da budete tako sigurni?" Aleksandra je pitala.
Vojvotkinja je podigla obrve i nasmeila se. "Zato to moji prijatelji imaju mnogo toga
da izgube ako ne usmere tra kao to sam ih ja pitala da urade. Vidi, draga moja,
stara izreka koja kae da je 'koga znate to vredi' je daleko vie od tog broja. Ono to
znate o onome koga znate zaista se razlikuje. A ja znam dovoljno stvari vrlo
neprijatnih za veinu mojih prijatelja."
Toni se nasmejao. "Vi ste potpuno beskrupulozni, bako."
"Istina," ona je priznala bez okolianja. "Aleksandra, zato jo uvek izgleda
sumnjiavo?"
"Zbog jedne stvari, jer se ini da va plan zavisi od svih nas koji emo morati da
izaemo u javnost odmah. Va drugi unuk," Aleksandra je rekla, mislei na Dordana
u namernim bezlinim izrazima koji su jasno naznaivali da ona nije elela da ga
nazove imenom, titulom, ili privremenim pravnim odnosom sa njom, "mi je jue
naredio da ostanem u ovoj kui. Naredbu koju, usput, nemam nameru da pratim," ona
je zavrila buntovniki.
Vojvotkinjino elo se naboralo od kratkog mrtenja. "On nije razmiljao jasno," rekla
je ona posle nekoliko trenutaka razmiljanja. "To bi svima pokazalo da se ti stidi to
si pokuala da se uda za Tonija. tavie, to bi ukazivalo na ozuenje izmeu tvog
supruga i tebe. Ne, draga moja," ona je zavrila, razvedrujui se. "Dordan nije mogao
da misli o tom pitanju temeljito kada ti je naredio tako. Svi emo izai u drutvo za
dan ili dva. On ne moe da prigovori na to. Ja u razgovarati sa njim u tvoje ime."
"Ne, bako," Aleksandra je rekla blago, "molim vas nemojte. Ja sam sada odrasla ena,
i ne treba niko da govori umesto mene. tavie, ja nemam nameru da mu dozvolim da
mi nareuje. On nema pravo na to."
Vojvotkinja je zapoela na tu neposlunu, neenstvenu izjavu, "Kakav naduvan govor!
Mu ima zakonsko pravo da upravlja aktivnostima svoje supruge. I dok smo na ovoj
temi, draga moja, hoe li da ti dam neki savet o suoavanju sa tvojim suprugom u
budunosti?"
Svaki pun kada je vojvotkinja nazvala Dordana Aleksandrinim suprugom, Aleks je

mentalno stisnula zube, ali samo je utivo rekla, "Da, naravno."


"Dobro. Bila si razumljivo uznemirena jue kada si insistirala da on razgovara sa
tobom odmah, ali si ga isprovocirala, a to nije bilo pametno. Ne poznaje ga kao ja.
Dordan moe biti surov mukarac kada se naljuti, a bilo je oigledno da je ve bio
iznerviran tvojim jueranjim pokuajem venavanja sa Antonijem."
Aleksanda je bila ogorena i povreena to je starija vojvotkinja, koju je poela da
voli, oigledno bila potpuno pristrasna u Dordanovu korist. "On je bio neopravdano
grub jue," ona je vrsto rekla. "I ao mi je ako ete da me prezrete, gospoo, ali ja ne
mogu da se pretvaram da sam srena to sam udata za njega. Vi ste oigledno
zaboravili ta je on oseao prema meni i naem braku. tavie, on je uradio stvari s'
kojim ne mogu da ivim, a njegov karakter je - je manjkav!" ona je zavrila
neubedljivo.
Neoekivano, stara vojvotkinja se nasmeila. "Ne mogu nikako da te mrzim, dete
moje. Ti si unuka koju nikada nisam imala." Stavljajui ruku oko Aleksandrinih
ramena, ona je dodala sa smekom, "Bila bih poslednja koja bi se pretvarala da je
Dordanovo postupanje sa enama bilo neto za pohvalu. Ja u to ostaviti tebi,
meutim, da promeni sve to. I zapamti ovo, draga moja: Popravljeni razvratnici su
najee najbolji muevi."
"Kada i ako se poprave," Aleksandra je rekla ogoreno, "a ja ne elim da budem u
braku sa njim."
"Naravno da ne eli. Bar ne u ovom trenutku. Ali nema izbor, zna, zato to si ve
udata za njega. Priznajem da se unapred radujem, sa znaajnim veseljem, to u
gledati kako ga baca na kolena."
Aleksandrina usta su se otvorila zbo tog saoptenja, koje se poklapalo sa Tonijevim i
Melaninim predvianjima u potpunosti. "Ne mogu, a ak i kada bi-"
"Moe i hoe," vojvotkinja je proglasila ravnim tonom, a zatim su njene oi
smekale kada je odseno rekla, "Uradie to, Aleksandra, ako eli da se izjednai
sa njim. Ima ponos i duh i hrabrost." Aleksandra je otvorila usta da protestvuje, ali
vojvotkinja se ve okrenula prema Toniju.
"Antoni, ne sumnjam da e Hotorn oekivati neku vrstu objanjenja od tebe o tome
zato si odluio da oeni Aleksandru, i mi trebamo paljivo da razmotrimo ta da
kae."
"Zakasnili ste, draga moja. Havk me je pozvao u njegovu biblioteku u
necivilizovanom satu jutros u osam, i to je bila prva stvar koju je eleo da zna."
Vojvotkinja je izgledala pomalo uznemireno po prvi put. "Nadam se da si mu rekao da
je to bila - 'celishodna' mera. To objanjenje lepo zvui. Ili si mogao da mu kae da je
to bio samo hir, ili-"
"Nisam mu rekao tako neto," Toni se iscerio avolski. "Rekao sam mu da sam morao
da je oenim jer je veina Londonskih neenja pravilo proklete budale od sebe zbog
nje, svaajui se oko nje, i pravei razne eme za njenu otmicu."
Vojvotkinjina ruka je poletela do njenog grla. "Nisi!"
"Jesam."
"Zato, pobogu?"
"Zato to je to istina," Antoni je rekao uz kikot, "i zato to bi on to saznao za nekoliko

dana u svakom sluaju."


"Neko budue vreme bi bilo daleko povoljnije!"
"Ali ni priblino toliko zadovoljavajue," Antoni se naalio (i Aleksandra je pomislila
da je on najdrai, najljubazniji ovek na svetu), "jer bi on to uo od nekog drugog, a ja
ne bi bio tu da vidim njegovu reakciju."
"Kako je reagovao?" Aleksandra je upitala, jer nije mogla da se zaustavi.
"Nije," Antoni je rekao i slegnuo ramenima. "Ali to je Havk. On nikada ne pokazuje
kako se osea. On je poznatiji po njegovoj smirenosti od njegovog fler-"
"To e biti dovoljno, Antoni," rekla je vojvotkinja, polazei da povue konopac kako
bi pozvonila za njene sobarice.
Aleksandra i Toni su takoe ustali. "Da li si spremna za maevanje jutros?" upitao je
on.
Aleksandra je klimnula glavom. Maevanje bi bila savrena stvar da skrati vreme do
njenog sastanka sa Dordanom.
Neposredno pre pola jedan, Higins se pojavio u Dordanovoj radnoj sobi da dostavi
beleku od jednog gospodina koji je imao kancelariju u Bov Stritu, koja je objasnila
da poiljalac nije dobro i eli da odloi njihov poverljiv sastanak do sutra.
Dordan je bacio pogled na batlera, odluujui da pomeri njegov sastanak sa
Aleksandrom. "Gde ti je gospodarica, Higinse?"
"U balskoj dvorani, Vaa Milosti, mauje sa Lordom Antonijem."
Dordan je otvorio vrata ogromne balske dvorane na treem spratu i uao unutra,
neprimeen od strane para vetih duelista koji su se kretali neprestano po podu,
suprotstavljajui otrice, a zatim se odmicali kako bi se odbranili i napadali otmeno i
struno.
Podupirajui se ramenom o zid, Dordan ih je posmatrao, njegov nepokolebljiv
pogled bio je na savitljivoj enskoj figuri odevenoj u muke pantalone koje su
prijanjale uz graciozne linije njenih vitkih kukova i dugih nogu. Bila je, Dordan je
shvatio, ne samo talentovana sa maem kao to je davno pretpostavio; ona je, u stvari,
brilijantan maevalac sa besprekornim tajmingom, veoma brzim refleksima, i
neverovatno pogubnim potezima.
Jo uvek nesvesna njegovog prisustva, Aleksandra je odjednom uzviknula da je
njihovo vreme prolo. Zadihana i nasmejana, ona je posegnula iza njene glave,
skinula masku za lice i protresla glavu to je poslalo njenu dugu, teku kosu da padne
preko ramena u bujnom neredu bogatih mahagoni talasa proaranih zlatom. "Toni,
postaje spor," zadirkivala ga je, njeno nasmejano lice je bilo armirajue zajapureno
dok je sklanjala zatitni oklop i kleknula na jedno koleno kako bi ga stavila uza zid.
Antoni joj je rekao neto i ona je pogledala preko ramena u njega, smeei
se...Odjednom se Dordan oseao kapituliran unazad kroz vreme dok se slika te bujne
lepote pred njim naglo pretvorila u drugu sliku - onu sliku oaravajue, devojke sa
kovrdavom kosom koja je potegla improvizovanu sablju na njega na proplanku i
kleknula usred cvea, gledajui u njega sa tenetom koje se koprcalo u njenom
naruju i neskrivenom ljubavlju koja je sijala u njenim oima.
Unutar njega, Dordan je osetio ubod nostalgije, pomean sa otrim oseajem gubitka

jer je devojka u proplanku sada otila.


Toni ga je konano video kako stoji tamo. "Havk," pitao je u ali, "misli li da
usporavam, zato to starim?" Na suprotnoj strani prostorije, Aleksandra se zateturala i
njeno lice se zamrzlo.
"Nadam se da ne," odgovorio je Dordan suvo. "Ja sam stariji od tebe." Okreui se
ka Aleksandri, on je rekao, "Poto sam slobodan ranije nego to sam oekivao da u
biti, mislio sam da bi mogli da imamo na sastanak sada, a ne kasnije."
Umesto hladnog animoziteta koji je obeleio njegovo raspoloenje jue, njegov ton
danas je bio besprekorno utiv, bezlian i poslovan. Olakana ali obazriva, Aleksandra
je pogledala u njene tesne pantalone, pogreno mislei da e biti u jasno
nepovoljnijem poloaju ako se sastane sa njim tako obuena, sa zajapurenim licem i
kosom u neredu. "Volela bih da se prvo presvuem."
"To nije neophodno."
Ne elei da ga naljuti sitniarei nad triarijama, kada je u stvari imala pitanja od
velikog znaaja o kojima je trebalo da pregovara sa njim, Aleksandra se sloila sa
hladnom utivou naginjajui glavu. U napetoj tiini ga je pratila niz prizemlje do
njegove radne sobe, mentalno vebajui zadnji put ta je nameravala da kae.
Zatvarajui dvostruka vrata iza njih, Dordan je ekao da Aleksandra sedne u jednu
od stolica postavljenih u polukrug ispred njegovog masivnog, komplikovano
izrezbarenog stola od hrasta. Umesto da sedne iza njega, on je smestio kuk na njegovu
ivicu, prekrstio ruke preko grudi i posmatrao je ravnoduno, njegova noga se njihala
lenjo tamo-vamo, tako blizu njene noge da je tkanina njegovih pantalona aputala uz
njenu.
Izgledalo je kao venost pre nego to je konano progovorio. Kada jeste, njegov glas
je bio miran i autoritativan: "Mi smo imali dva 'poetka', ti i ja - prvi je bio u kui
moje bake pre godinu dana, a drugi u ovoj kui jue. Zbog okolnosti, nijedan od njih
nije bio naroito povoljan. Danas je trei - i poslednji - poetak za nas. Za nekoliko
minuta, ja u odluiti koji e pravac nae budunosti biti. Da bih to uradio, prvo bih
voleo da ujem ta ima da kae o ovome..." Poseui iza njega, on je pokupio list
papira sa stola, i mirno joj ga predao.
Radoznala, Aleksandra je uzela papir, pogledala u njega, a onda skoro skoila sa
stolice kada je bes prokljuao u njoj eksplodirajui kroz njeno telo sa snagom
holokausta. Na papiru Dordan je naveo vie desetina 'sumnjivih aktivnosti' meu
kojima i njeno vebanje dvoboja sa Rodijem, njenu trku Hajd parkom, njeno umalo
osramoivanje kada je Lord Marbli pokuao da je namami u Vilton, i nekoliko drugih
ludorija koje su bile relativno bezopasne, ali kada su katoligizirane na ovaj nain
zvuale su kao optunica.
"Pre nego to odluim o toku nae budunosti," Dordan je nastavio nepristrasno,
imun na gnevan izraz njenog prelepog lica, "mislio sam da je fer da ti dam ansu da
porekne bilo koju stavku na spisku koja nije tana, kao i da ponudi bilo kakvo
objanjenje koje bi moda elela da da."
Bes, jak i utvren, poslao je Aleksandru polako na noge, njene ruke su se stisnule u
pesnice sa strane. Nikada u njenim najluim snovima koje je imala nije oekivala da
e on imati drskosti da kritikuje njeno ponaanje. Zato bi, pored ivota koji je vodio,

ona je bila nevina kao beba.


"Od svih odvratnih, licimernih, arogantnih-!" ona je prasnula besno, a zatim uz
nadljudski napor, preuzela kontrolu nad njenim besnim gnevom. Podiui bradu, ona
je pogledala pravo u njegove zagonetne oi i imala revoltirano zadovoljstvo u
otvorenom priznavanju celog - krajnje preuvelianog - spiska. "Kriva sam," ona je
proglasila srdito. "Kriva za svaki besmislen, bezopasan, nekodljiv incident na tom
spisku."
Dordan se zagledao u burnu lepoticu koja je stajala pred njim, njene oi su treperile
kao ljutiti dragulji, grudi su joj se podizale i sputale od potisnutog besa, i njegova
ljutnja je nevoljno ustupila mesto divljenju njenoj hrabrosti i iskrenosti u priznavanju
krivice.
Aleksandra, meutim, nije bila zavrila. "Kako se usuujete da me suoite sa listom
optubi i da mi dajete ultimatume o mojoj budunosti!" ona je besnela, i pre nego to
je on mogao da reaguje, ona se pomerila dalje od njega, okreui se na peti, i krenula
prema vratima.
"Doi ovamo nazad!" Dordan je naredio.
Aleksandra se okrenula tako brzo da se njena sjajna kosa prelila preko levog ramena u
razuzdan vodopad blistavih talasa i lokni. "Vratiu se!" ona je rekla srdito. "Dajte mi
samo deset minuta."
Dordan ju je pustio da ode, njegovo elo se izbrazdalo u promiljenom mrtenju dok
je zurio u vrata koja je zalupila za njom. Nije oekivao da e ona reagovati sasvim
tako nasilno po stavkama na listi. U stvari, on nije bio u potpunosti siguran emu se
on nadao da e postii pokazujui joj spisak, sem da nekako otkrije iz njene reakcije
ta je sve ona radila dok njega nije bilo. Jedino to je eleo, to je trebao da zna, bilo
je jedno pitanje koje nije mogao nikako da je pita - a to je bilo ko je delio njen krevet i
njeno telo dok njega nije bilo.
Poseui nad hrpom papira na stolu, on je pokupio brodski ugovor i poeo odsutno da
ga ita dok ju je ekao da se vrati.
Spisak, on je priznao sebi, nije bio prava ideja.
Taj zakljuak je izrazito potvrdio nekoliko minuta kasnije, kada je Aleksandra kucnula
na vrata, ulazei u njegovu radnu sobu ne ekajui da je on pozove, i bacila pare
papira na sto pored njegovog kuka. "Poto elite da razmenimo optube i ponudimo
mogunosti za poricanje," rekla mu je besno, "pruiu vam istu 'ljubaznost' pre nego
to vam predam ultimatum o naoj budunosti."
Dordanov znatieljan pogled se pomerio sa njenog zajapurenog, prelepog lica na
pare papira koje je lealo na njegovom stolu. Stavljajui sa strane ugovor koji je
pregledavao, klimnuo je glavom ka stolici gde je sedela ranije, i saekao dok ona nije
sela, a onda je pokupio spisak.
On se sastojao od samo esnaest rei. Osam imena. Njegovih bivih ljubavnica.
Stavljajui spisak na stranu, on je izvio spekulativno obrvu i nije nita rekao.
"Pa?" ona je konano zatraila. "Postoje li netanosti na tom spisku?"
"Jedna netanost," on je rekao smireno, "i nekoliko propusta."
"Netanost?" Aleksandra je zahtevala, ometena odsjajem zabavljenosti u njegovim
oima.

"Mar(i)jana Vintrop pie njeno ime bez 'i' i samo sa 'j'."


"Hvala vam za tu pounu informaciju," Aleksandra je uzvratila. "Ako ikada odluim
da joj dam kitnjastu dijamantsku narukvicu kako bi se poklopila sa ogrlicom za koju
svi kau da ste joj vi dali, biu sigurna da sam napisala njeno ime ispravno na kartici."
Ovoga puta nije bilo sumnje da je smeh povukao ugao njegovih usana i ona je ustala ponosna razjarena boginja patuljasta u odnosu na mranog, arogantnog diva od
oveka. "Sada kada ste priznali krivicu, rei u vam kakav e tok nae budunosti
biti." Zaustavljajui se da uzme razbenjen dah, Aleksandra je objavila trijumfalno,
"Ja u traiti ponitenje."
Teke rei su odjeknule kroz sobu, odbijajui se od zidove, odjeknuvi u zagluujuoj
tiini. Ali ni treptaj emocije nije se registrovao na Dordanovom ravnodunom izrazu
lica. "Ponitenje," on je konano ponovio. Uz strpljenje nastavnika koji diskutuje o
apsurdnom retorikom pitanju sa inferiornim studentom, on je blago rekao, "Da li bi
mi rekla kako namerava to da postigne?"
Njegova prokleta smirenost je naterala Aleksandru da poeli da ga utne u cevanicu.
"Neu uiniti nita slino. Moete otkriti ta je moj pravni osnov od - od ko god da
postupa u ovakvim stvarima."
"Advokati," Dordan je otpremio usluno, "postupaju u ovakvim stvarima."
Njena ljutnja na njegovu snishodljivu nadmo je bila gotovo vie nego to je
Aleksandra kontrolie kada je on glatko dodao, "Mogu da ti preporuim nekoliko
odlinih advokata da se konsultuje. Drim ih unajmljene."
Taj neuveni predlog je bila takva uvreda za njenu inteligenciju da je Aleksandra
osetila suze kako joj bodu oi. "Zar sam takva lakoverna budala za vas kao pre dve
godine?" ona je zatraila krajnje bolnim aptom. "Zar sam toliko lakoverna da stvarno
mislite da bih pitala vaeg advokata da mi da savet?"
Dordanove obrve su se podigle kada ga je nekoliko zapanjujuih shvatanja udarilo
odjednom: Prvo, uprkos njenom velianstvenom prikazu hrabrosti i nezabrinutosti,
Aleksandra je oigledno bila na ivici suza; drugo, hrabra, nevina, prijatna devojka
koju je oenio je postala prekrasno stvorenje egzotine lepote i duha, ali usput je ona
stekla nepoeljnu crtu vatrene buntovnosti; poslednje - i najzabrinjavajue - bilo je
otkrie da je on bio jo vie fiziki privuen njom sada nego to je to bio pre godinu
dana. Vie. Mnogo vie.
Smireno je rekao: "Samo sam pokuavao da te potedim od veoma sramotnih i
potpuno uzaludnih muka u kancelariji nekog nepoznatog - i mogue indiskretnog advokata."
"To nee biti uzaludno."
"Bie," naveo je on sa sigurnou. "Brak je konzumiran, ili si zaboravila?"
Bestidno podseanje na no kada je ona leala gola i voljna u njegovom naruju bilo
je vie nego to su Aleksandrini zategnuti ivci mogli da podnesu. "Nisam senilna,"
uzvratila je, a iskra smeha u njegovim oima napravila ju je tako oajnom da srui
njegovu prokletu smirenost da ga je ona obavestila kako namerava da dobije
ponitenje, posle svega. "Na brak je nevaei zato to ja nisam izabrala da se udam
za vas svojom slobodnom voljom!"
Umesto da reaguje uznemireno, Havk je izgledao vie zabavljen ikada. "Reci to

advokatu i on e se nasmejati. Ako je brak nevaei zbog toga to je mlada oseala


dunost da se uda za mladoenju koji nije bio njen izbor, onda veina parova u
Drutvu - u ovom trenutku - ivi u grehu."
"Nisam bila samo 'duna'," Aleksandra je odvratila. "Bila sam prisiljena, prinuena,
primorana, i zavedena da uradim to!"
"Onda nai advokata i kai mu to, ali ponesi tvoje miriljave soli zato to e morati
da ga povrati."
Aleks je bila uasnuto sigurna da je on bio u pravu, i njeno srce je stisnulo. U
poslednjih petnaest minuta, ona je ve ispoljila svu njenu udranu ogorenost i bes
prema Dordanu - a nije videla nijedan deli reakcije od njega - i sada se odjednom
osetila lienom svega ukljuujui i nadu i mrnju. Prazno. Podiui oi do njegovih,
pogledala ga je kao stranca, nepoznatog primerka oveanstva za kojeg nije
osetila...nita. "Ako ne mogu da dobijem ponitenje, ja u se razvesti."
Dordanova vilica se stegla kada je iznenada shvatio da je Toni lagao o njihovim
'porodinim' oseanjima jedno za drugo. "Ne bez mog pristanka, nee," rekao je.
"Dakle moe da zaboravi ideju da se uda za Tonija."
"Nemam bilo kakvu nameru da se udam za Tonija!" Ona je plamtila od takvih
oseanja da se Dordan neznatno opustio. "I nemam nameru da ivim kao vaa ena,
takoe."
Njegovo raspoloenje se znaajno popravilo njenim poricanjem da eli da se uda za
Tonija, Dordan ju je prouavao bez ljutnje. "Oprosti mi ako sam glup, ali sam
prilino iznenaen to eli ponitenje."
"Nema sumnje da ste zapanjeni otkriem da postoji ena na zemlji koja vam odoleva,"
ona je ogoreno uzvratila.
"I zato eli ponitenje? Zato to me smatra 'odoljivim'?"
"elim ponitenje," Aleks je odgovorila, gledajui ga pravo u oi i govorei utivim
glasom koji je bio potpuno protivrean njenim reima, "zato to mi se ne sviate."
Neverovatno, on se nasmeio na to. "Ne poznaje me dovoljno dobro da ti se ne bih
sviao," zadrikivao ju je.
"Oh, da, poznajem!" Aleks je odgovorila mrano. "I odbijam da budem vaa ena."
"Nema izbora, duo."
Nonalantna, prazna nenost naterala je njene obraze da se zacrvene od besa. To je
upravo bila takva vrsta stvari koju je ona oekivala od ozloglaenog enskaroa;
nesumnjivo je ona trebala da se istopi pred njegovim stopalima sada.
"Ne zovite me 'duo'! ta god da treba, ja u vas se osloboditi. I ja imam izbor," ona je
odluila u trenutku. "Ja - ja mogu da odem kui u Moram i kupim kolibu tamo."
"A kako," upitao ju je suvo, "namerava da plati za tu vikendicu? Nema novca."
"Ali - kada smo se venali rekli ste da ste prebacili veliku sumu novca na mene."
"Koja je tvoja da je koristi," Dordan joj je pojasnio, "pod uslovom da ja odobrim na
ta e da je potroi."
"Ba zgodno za vas," rekla je Aleks sa peckajuim prezirom. "Vi ste dali sebi novac."
Gledajui na taj nain, to je bilo dovoljno blizu istini da se Dordan skoro zakikotao.
Zurio je dole u njene olujne plave oi i zajapureno lice, pitajui se zato je, od poetka,
ona oduvek bila sposobna da ga nasmeje - pitajui se zato je oseao ovu obuzimajuu,

neodoljivu potrebu sada da je poseduje i smeka bez razbijanja njenog duha. Ona se
promenila u ogromnoj meri tokom protekle godine, ali mu je ipak odgovarala bolje
nego bilo koja druga ena za koju bi on ikada mogao da se nada da e nai. "Sva ova
rasprava o zakonitostima me je podsetila prilino ubedljivo da imam nekoliko
zakonskih prava koja nisam traio vie od godinu dana," rekao je on, i uhvatio je
vrsto rukama, vuui je izmeu njegovih bedara.
"Zar nemate pristojnosti-" Aleksandra je prasnula, migoljei se u bezumnoj panici. "Ja
sam i dalje zakonito verena za vaeg roaka!"
Njegov kikot je bio dubok i bogat. "Sada postoji ubedljiv argument."
"Ne elim da me poljubite!" Aleksandra ga je upozorila besno, odupirajui se
zgnjeenim rukama o njegove grudi i napreui se unazad.
"Ba teta," odgovorio je tiho, i povukao je uz vrst zid njegovih grudi, obmotavajui
ruke oko nje i delotvorno zarobljavajui njene ruke i podlaktice izmeu njihovih tela,
"zato to nameravam da vidim da li jo uvek mogu da te nateram da se osea
'pregrejano'."
"Gubite vreme!" Aleksandra je uzviknula, okreui glavu na stranu, guei se u
ponienju brutalnog podseanja koliko je otvoreno bila zaljubljena u njega kada mu je
rekla da njegovi poljupci zagrevaju njeno srce i telo. Prema svemu onome to je ula,
poljupci Dordana Taunsenda su bili odgovorni za podizanje temperature polovine
enske populacije u Engleskoj. "Bila sam naivno dete. Sada sam odrasla ena i bila
sam poljubljena od drugih mukaraca koji su to radili isto tako dobro kao ti! Bolje
zapravo!"
Dordan je u znak odmazde uronio prste njegove slobodne ruke u teku kosu na
njenom vratu i otro je povukao, prisiljavajui njenu glavu da se nagne unazad.
"Koliko ih je bilo?" upitao je, mii je pulsirao u njegovoj stegnutoj vilici.
"Vie desetina! Stotine!" rekla je prigueno.
"U tom sluaju," otegnuo je mekim, divljakim glasom, "trebalo bi da si dovoljno
nauila da bude u stanju da me zapali."
Pre nego to je mogla da odgovori njegova usta su nasrnula i zarobila njena sa ljutom
posesivnou, usne su mu se pomerale gore-dole u nemilosrdnom, kanjavajuem
poljupcu koji nije bio ni nalik onom nenom Tonijevom ili onoj nekolicini ukradenih
od povremeno zaljubljene gospode koji su bili eljni da vide da li bi im ona dopustila
neke slobode. Ovaj poljubac nije bio kao nijedan drugi zato to, ispod njegove
nemilosrdnosti, on je tekao uz zahtevno ubeivanje, insistirao da mu ona uzvrati
poljubac skoro bez opiranja - obeavao da ako ona popusti, poljubac bi mogao biti
nean i postati neto sasvim drugaije.
Aleksandra je osetila tiho obeanje, shvatala ga je bez znanja kako joj je to polo za
rukom, i njeno celo telo je poelo da se trese od straha i oka kada su se njegove usne
smirile neprimetno i poele da se oblikuju uz konture njenih, istraujui njene usne
sporim, pretraujuim intenzitetom, ubeujui je da uestvuje u poljupcu.
Uzdah iza njih naterao je Dordana da olabavi stisak i Aleksandra se okrenula,
njegova ruka se stegnula, privlaei je vrsto prema njemu kada su njih dvoje
pogledali u Higinsa, koji je bio u pratnji tri mukarca, ukljuujui Lorda Kamdena, na
ulazu u biblioteku.

Batler i trojica mukaraca su se odmah zaustavili. "Ja - oprostite mi, Vaa Milosti!"
Higins je ispalio, izgubivi prisebnost po prvi put od kada ga je Aleksandra upoznala.
"Razumeo sam da ste rekli da kada grof stigne-"
"Pridruiu vam se za petnaest minuta," Dordan je rekao njegovoj trojici prijatelja.
Otili su, ali ne pre nego to je Aleksandra primetila zabavljen izraz na licima sve
trojice, a onda se okrenula prema Dordanu u poniavajuem besu. "Mislie da mi
nameravamo da nastavimo ljubljenje jo petnaest minuta!" prasnula je. "Nadam se da
ste zadovoljni, vi-"
"Zadovoljan?" prekinuo ju je zabavljen dok je prouavao ovu temperamentnu,
nepoznatu, divlje poeljnu mladu enu koja ga je jednom gledala sa deijim
oboavanjem u njenim sjajnim plavim oima. Nestale su njene neukrotive kovrde.
Nestalo je oboavanje u njenim oima. Nestala je naivna prostakua koju je oenio.
Na njenom mestu je bila zanosna mlada lepotica neizvesnog temperamenta zbog koje
je osetio nekontrolisanu, iracionalnu potrebu da je ukroti i natera da reaguje na njega
kao nekada. "Zadovoljan?" pitao je ponovo. "Ovim jadnim izgovorom za poljubac?
Teko."
"Nisam to mislila!" Aleksandra je uzviknula jadno. "Pre tri dana ja sam se udavala za
drugog oveka. Zar nemate pojma koliko e ovo udnim ti mukarci sigurno smatrati
poto su videli da me ljubite?"
"Sumnjam da e bilo ta to mi ikada uradimo izgledati 'udno' nekome," Dordan je
odgovorio i ironino i zabavljeno, "ne kada su ve svedoili mom zabavnom prizoru
kako upadam na tvoju svadbu da je spreim."
Po prvi put, palo joj je na pamet kako to mora da je komino izgledalo Drutvu - i
kako je to moralo da bude neprijatno za njega - i Aleksandra je osetila majuni mehur
zadovoljne radosti.
"Samo napred, nasmej se," on ju je pozvao suvo, gledajui njen vidljivi napor da
ostane hladnokrvna. "Bilo je pakleno smeno."
"Nije," Aleksandra ga je ispravila, odravajui lice oprezno istim, "u to vreme,
meutim."
"Ne," sloio se, i lenji, razarajui osmeh je iznenada preeo preko njegovih vrstih
crta lica. "Trebala si da vidi izraz na tvom licu kada si se okrenula sa oltara i videla
me da stojim tamo. Izgledala si kao da si videla duha." Za kratak trenutak, izgledala je
presreno - kao da je videla nekog ko joj je beskrajno drag, podsetio se.
"Izgledali ste kao gnevni Bog," rekla je, nelagnodno svesna magnetnog arma koji je
on iznenada luio.
"Oseao sam se smeno."
Nerado divljenje njegovoj sposobnosti da se nasmeje sam sebi procvetalo je u
Aleksandrinom srcu, i za trenutak ona je ignorisala stvari koje je saznala o njemu.
Vreme se vratilo unazad i on je ponovo bio nasmejan, neodoljiv, bolno zgodan
mukarac koji ju je oenio, zadirkivao je, i borio se u lanom dvoboju sa njom.
Nesvesna sekundi koje su prolazile, ona je zurila u njegove drske, hipnotiue sive oi
dok je njen oamuen um konano prihvatio, potpuno i sasvim, da je on bio zaista iv
- da ovo nije bio san koji e se zavriti kao svi oni njeni snovi ranije. Bio je iv. I bio
je, neverovatno, njen suprug. Barem za sada.

Bila je tako izgubljena u mislima da joj je trebao trenutak pre nego to je shvatila da
je njegov pogled pao na njene usne i da su je njegove ruke zaokruivale, pripijajui je
uz njegovo vrsto oblije.
"Ne! Ja-"
Uguio je njen prigovor gladnim, divlje uzbudljivim poljupcem. Privremeno liena
ljutnje koja je odravala njen otpor, Aleksandrino izdajniko telo je izgubilo krutost, i
vrisak upozorenja koji je izdao njen um bio je uguen od strane njenog srca i
okantnog zadovoljstva to je bila ponovo u jakim rukama njenog supruga za kojeg je
verovala da je mrtav. Velika miiava ruka zaokruila joj je potiljak, dugi prsti su je
milovali i umirivali, dok je njegova druga ruka klizila gore-dole niz njena lea,
privlaei je blie i vre uz njegovo telo.
Njegove vrele usne su se kretale na njenima, oseala je njegovo vrsto telo kako
pritiska njeno - sve joj je bilo tako bolno, dirljivo, treperavo poznato, zato to je to
proivela u njenim snovima hiljadu puta. Znajui da se igra s' vatrom, pustila ga je da
je ljubi, dozvoljavajui sebi - samo jo ovaj put - zabranjenu, prolaznu radost njegovih
usana i ruku i tela. Ali ona nije reagovala, nije se usudila.
Povlaei usne sa njenih, Dordan je prevukao topao poljubac preko njene
slepoonice. "Poljubi me," proaputao je, njegov dah je slao vibrirajuu toplinu kroz
njene vene. "Poljubi me," nagovarao ju je vatreno, prelazei usnama preko njenog
obraza, prevlaei uporne poljupce du osetljive krivulje njenog vrata i uha. Ruke su
mu skliznule u njenu teku kosu, povukao je njeno lice gore do njegovog i njegove oi
su se prikovale za njene, zadirkivale, izazivale. "Zaboravila si kako se to radi?"
Aleks bi pre umrla nego ga pustila da veruje da je on bio jedini mukarac koji ju je
poljubio u usta u poslednjih petnaest meseci, i ona je mogla da vidi da je on ve osetio
da je to bila istina.
"Ne," rekla je nesigurno. Njegove rastavljene usne su sile ponovo na njene, u jo
jednom dugom, istraujuem poljupcu. "Poljubi me, princezo," on ju je promuklo
pozvao, ljubei njenu slepoonicu, uho, obraz. "elim da vidim da li je tako dobro
kao to se seam."
Bolno dirljivo otkrie da je on, takoe, pamtio njihovih par poljubaca bilo je vie nego
to je Aleksandra mogla da podnese. Uz tihi jauk oaja, ona je okrenula glavu i
spustila usne na njegove dok je ruke stavila na njegove grudi. Dordanove usne su se
nagnule estoko na njene, i ovog puta njene usne su se prilagodile njegovom grubom,
nenom poljupcu, rastavile se pod njegovim senzualnim pritiskom i, u tom trenutku,
njegov jezik je skliznuo izmeu njih, napadajui njena usta i obuzimajui ih.
Izgubljena u uzburkanom moru elje, konfuzije, i enje, Aleksandra je osetila
njegovu ruku kako se iri preko donjeg dela njene kime, prisiljavajui je da mu se
priblii, ali umesto da se odupre ona je skliznula rukama preko njegovih ramena,
nesvesno oblikujui njeno meko telo uz tvrde konture njegovog. Drhtaj je proao kroz
njegovo miiavo telo kada se ona prislonila uz njega i Dordanove ruke su se
zategnule, drobei je uz njega, dok se njegova ruka podigla, obuhvatajui njenu dojku,
njegov palac je prelazio gore-dole preko njene osetljive bradavice dok je njegov jezik
tonuo u njena usta i povlaio se, a zatim utonuo iznova i iznova u divlje uzbudljivom
ritmu koji ju je skoro izludeo od zabranjene enje. Beskrajni, drogirajui poljubac,

provokativna toplina njegovih ruku koje su se neprestano pomerale uz njena lea,


posesivno milovanje njenih grudi, zategnuta snaga njegovih nogu i butina koje su se
pritiskale intinmno uz njene bacili su pagansku magiju na Aleksandru; ona mu je
uzvratila poljubac sa svim nemonim arom koji je osetila davno, samo ovog puta
njena stidljiva neizvesnost je bila preplavljena eljom da ga upije u sebe, da se
pretvara barem malo da je on bio sve ono to je ona elela da bude.
Dordan je samo znao da je ena u njegovom naruju reagovala na njegov poljubac sa
veim arom nego ikada ranije, a efekat je bilo razaranje njegovog izgladnelog tela.
Kada je njen jezik liznuo njegove usne, on ju je priljubio uz njega, vodei njen jezik u
njegova usta, dok je elja porasla kroz njegov krvotok kao poar, udarajui u njegove
bokove. Borei se sa divljim nagonom da je polegne na tepih i uzme je tamo i tada, on
je povukao usne sa njenih i uvukao dug, nestabilan dah, polako izdiui. Oigledno,
njegova ena je nauila mnogo o ljubljenju dok je on trunuo u zatvoru, shvatio je
smrknuto.
Izranjajui polako iz magle poude, Aleksandra je zurila u njegove hipnotiue oi,
oamueno gledajui njihovu boju i raspoloenje kako se menjaju iz zadimljene
mrano strastvene u uobiajeno zagonetne svetlo srebrne, ime je osetila da se
stvarnost vraa polako. Njena ruka je i dalje leala zakrivljena oko njegovog vrata i
konano joj je sinulo, pod njenim prstima, da je njegova koa bila vatreno vrua.
Nateraj me da izgorim, on ju je nagovarao...
Ponos i zadovoljstvo su je preplavili kada je shvatila da je ona oito uradila ba to, i
njene meke usne su si iskrivile u nesvesno provokativan osmeh. Dordanove oi su se
suzile na taj zadovoljan osmeh, a zatim su se podigle do njenih znalakih plavih oiju.
Vilica mu se stegnula i spustio je ruke, odmiui se od nje.
"Moji komplimenti," rekao je kratko, i Aleksandra je posmatrala kako se njegovo
ivahno raspoloenje pretvara naglo u ravo. "Nauila si mnogo u poslednjih godinu
dana."
Pre godinu dana, njen trom um ju je podsetio, on je mislio da je ona naivna, jadna
napast. Fiksirajui svetli, vetaki osmeh na njenom licu, ona je rekla olako, "Pre
godinu dana ste me smatrali neverovatno naivnom. Sada se alite jer to nisam.
Jednostavno ne mogu da vas zadovoljim."
Na Aleksino samomuenje, Dordan nije porekao da ju je smatrao naivnom.
"Moemo razgovarati o tome kako moe da me 'zadovolji' kada budemo u krevetu
veeras, nakon to se vratim iz Vajtsa. U meuvremenu," nastavio je neumoljivim,
autoritativnim tonom izdavanjem jo jedne naredbe, "elim da par stvari budu jasne:
Pre svega, ponitenje ne dolazi u obzir. Kao i razvod. Drugo, vie nee biti lanih
dvoboja, nema vie paradiranja okolo u tim pantalonama koje nosi, nema trka u
parkovima, i nema vie javnih pojavljivanja sa bilo kojim mukarcem osim sa mnom.
Da li je to jasno? Nee izlaziti u drutvu nekog drugog mukarca sem mene."
Gnev je eksplodirao u Aleksandrinom mozgu. "ta mislite ko ste vi!" ona je zahtevala,
crvenilo joj se pojaavalo zbog negodovanja. On se nije promenio nimalo za dve
godine. Jo uvek je eleo da je ne gleda. Nema sumnje da je i dalje imao nameru da je
poalje u Devon takoe.
"Ja znam ko sam ja, Aleksandra," on je zagonetno odbrusio. "Ali ne znam ko si ti,

meutim. Ne vie."
"Sigurna sam da ne znate," rekla je zajedljivo, mudro kontroliui nagon da ga
upozori unapred da je nameravala da mu prkosi. "Mislite da ste oenili popustljuvu
enu, punu oboavanja, koja e pouriti da uradi i vau najsitniju zapovest, zar ne?"
"Tako neto," on je priznao vrsto.
"Niste dobili takvu."
"Dobiu."
Aleksandra je zabacila glavu i okrenula se, odluno odbijajui da mu se nakloni.
"Greite, Vaa Milosti," rekla je, i krenula ka vratima.
"Moje ime," on ju je obavestio zajedljivo, "je Dordan."
Aleksandra je zastala i malo se okrenula, njene nene obrve su se podigle u
glumljenom iznenaenju, a pocrvenela je jo vie. Nekada, ona je eznula da ga
zamoli da ga zove njegovim krtenim imenom, a sada je vie uivala da ga odbije u
tome. "Svesna sam toga," rekla je i mirno prkosei dodala, "Vaa Milosti." Time ga je
jasno obavestila da nema elju za intimnou korienjem njegovog krtenog imena, a
onda se okrenula i pola preko sobe, oseajui kako njegove oi bue rupe kroz njene
lopatice, molei se da njena drhtava kolena ne popuste od nervoze koju se borila da
sakrije.
Kada je stavila ruku na kvaku njegov nizak, zlokoban glas se probio kroz tiinu.
"Aleksandra!"
Uprkos sebi ona je poskoila. "Da?" rekla je, gledajui ga preko ramena.
"Dobro razmisli pre nego to napravi greku prkosei mojim nareenjima. Zaalie,
obeavam ti."
Uprkos ledenom bockanju uzbune koju je njegov svileni glas izazvao u njoj,
Aleksandra je podigla bradu. "Jeste li zavrili?"
"Da. Poalji Higinsa unutra kada izae."
Pominjanje batlera je podsetilo Aleksandru na neprilike njenih slugu i ona se okrenula,
spremna da pokrene konaan okraj. "Sledei put kada budete eleli da mi se osvetite
zbog neke imaginarne uvrede upuene vama, ljubazno ostavite moje sluge van toga.
To dvoje nenih staraca koje ste prognali u kuhinju jutros su najblia stvar ocu koju
sam ikada imala. Penrouz me je nauio da pecam i plivam. Filbert mi je napravio
kuicu za lutke svojim sopstvenim rukama i kasnije je sagradio splav za mene i
nauio me da plovim. Neu dozvoliti da ih zlostavljate ili poniavate-"
"Kai Higinsu," on ju je hladnokrvno prekinuo, "da ih pusti da rade ta god ti
odgovara - sve dok to ne rade u predvorju."
Kada su se vrata zatvorila za njom, Dordan je seo u stolicu, tamne obrve skupio
mrtei se. Postigao je ono to je eleo da uradi, to je bilo da je natera da razume
pravila po kojima e iveti od sada, i on je bio siguran da e se ona povinovati tim
pravilima. Ideja da e mu prkositi ena, posebno ona mlada koja ga je jednom
otvoreno oboavala, bila mu je nezamisliva. tavie, skoro nekontrolisana elja
njegovog tela prema njoj pre nekoliko minuta ga je zadivila, iznervirala, i potpuno
nezadovoljavala - iako je shvatao da je godina prinudne apstinencije bila delimino
uzrok toga.
Aleksandra nikada nee biti popustljiva supruga iz njegovih snova, shvatio je, ali u

njenom vatrenom duhu e nai dovoljnu kompenzaciju. Ona nikada nee da mu


dosadi i ona nije bila laov ili kukavica. U poslednjih pola sata ona mu je
prezentovala listu njegovih ljubavnica i otvoreno priznala njeno ponaanje tokom
protekle dve godine; ona ga je takoe razljutila, zabavila, i seksualno izazvala. Ne,
nee mu biti dosadno sa njom.
Pokupivi pero iz njegovog stola, valjao ga je odsutno izmeu prstiju, neradi osmeh je
zamenio njegovo mrtenje. Boe, bila je divna, sa tim burnim oima koje su treperile
kao besni zeleni plamenovi i sa obrazima boje albastera zatamnjenih ljutitom roze
bojom.
Sve dok se ona ponaala kako treba, on je bio voljan da je pusti da uiva u svim
pogodnostima kao Vojvotkinja od Hotorna. Sve dok se bude ponaala...
Higins se pojavio na vratima sa Donom Kamdenom za njim. "Razumeo sam," Don
je rekao, cerei se, "da si napravio zadovoljavajui napredak sa tvojom enom?"
"Ona e se ponaati kako treba," Dordan je odgovorio uz visok nivo pouzdanosti.
"U tom sluaju, moda e biti raspoloen da nam se pridrui u Vajtsu veeras?"
"Dobro," Dordan se sloio, i mukarci su poeli da diskutuju o njihovom
zajednikom poduhvatu u rudarskoj kompaniji.

Dvadesetdrugo poglavlje
Aleksandra je otila direktno iz Dordanove radne sobe u predvorje, gde je obavestila
batlera da Penrouz i Filbert ne treba da budu ogranieni na kuhinju, onda je pitala
Higinsa da joj poalje oba mukarca u jutarnju sobu, i, sa fiksnim osmehom na licu,
krenula niz hodnik.
Obino bi jutarnja soba sa njenim sunano utim nametajem i pogledom na vrt
oivela njeno raspoloenje, ali danas kada je ona ula unutra i zatvorila vrata za
sobom, osmeh koji je bio zalepljen na njenom licu zbog slugu naglo ju je napustio.
Energija koju je uloila na silu u njene postupke nestala je dok je ila polako do
prozora i stala, gledajui slepo u batu. Oseala se kao da je upravo uestvovala u
fizikoj borbi sa vojskom divova. I izgubila.
Stid i strah su proli kroz nju dok je prekrila lice rukama i ogoreno se suoila sa
uasnom istinom: Fiziki, ona nije bila vie imunija na Dordana Taunsenda sada
nego to je bila pre godinu dana. Oh, ona je mogla da izdri njegov bes, ali ne njegov
osmeh, ne njegove poljupce. Slatka nasilnost njegovih poljubaca je opustoila njeno
telo, njenu duu, i njeno srce. Uprkos iskustvu i prefinjenosti koje je stekla tokom
poslednjih nekoliko meseci, uprkos svemu to je znala o njemu, Dordan Taunsend je
jo uvek mogao da joj zavee utrobu u vrue, uske vorove enje, ba kao to je to
inio kada je bila nezrela devojka od sedamnaest godina.
Nakon toliko vremena, njegov osmeh je i dalje mogao da je otopi i njegovi poljupci su
mogli da je zapale sa enjom da preda njenu volju njegovoj. alosan uzdah joj je
pobegao kada je naslonila elo na glatko, hladno prozorsko staklo. Od trenutka kada
je napustila crkvu jue, bila je potpuno sigurna da on nije mogao nikada da je natera

da osea bilo ta prema njemu ponovo. A sve to je preduzeo da joj dokae da grei
bio je samo jedan od njegovih lenjih osmeha, poljubac, dodir. Gde je on bio ukljuen,
ona mu je i dalje bila podlona kao i pre.
"Dragi Boe," glasno je udahnula, kakvu vrstu avolske vradbine je taj mukarac
koristio da je mogao da ima takav efekat na ene? Na nju, kada ona nije gajila
nikakve iluzije o bilo kakvim nenim oseanjima koje je on mogao da ima prema njoj.
ta je to bilo u tom mukarcu to ju je teralo da se osea kao da je postigla neto retko
kad god bi ga naterala da se smei ili smeje. I zato je ona jo uvek morala da se bori
protiv tog glupog, naivnog oseanja da ako moda pokua veoma uporno, moda bi
mogla da mu znai neto posebno jednog dana - moda bi mogla da ga smeka i
raznei, da otopi jezgro cinizma u njegovim oima? Nema sumnje da je on inio da se
sve ene oseaju tako - da ako pokuaju veoma uporno, one moda mogu da mu znae
neto to druge ene ne mogu; nema sumnje da je to bio razlog to su se ak i iskusne,
prefinjene kokete u potpunosti promenile kako bi ga zadovoljile. One, meutim, nisu
bile u istoj opasnosti kao ona, zato to nisu bile udate za njega. A veeras je Dordan
imao na umu neto vie za njegovu suprugu od poljubaca. "Moemo razgovarati o
tome kako moe da me zadovolji u krevetu veeras."
U krevetu veeras...u krevetu...Njen izdajniki um je poeo da reprodukuje
primamljive uspomene na njihovu no u gostionici, i Aleksandra je ljutito zavrtela
glavom, pokuavajui da porekne toplinu koja je ve curila kroz nju. Ona nije mogla,
nee, da ga pusti da je odvede u krevet ove noi ili bilo koje druge. Kako se usuuje
da pretpostavi da e da se vrati u njen ivot i u njen krevet, a da se nije ni pretvarao da
joj se udvara, kada ona zna sada da gospoda iz visokog drutva to oekuju da uradi.
Dordan se nikada nije potrudio da joj se udvara, pomislila je gnevno i nedosledno.
to se nje ticalo, veeras je on mogao da odri njegov ljubavni sastanak u jednom od
desetina drugih kreveta upravo ovde u Londonu, koji su pripadali desetinama drugih
ena, od kojih su sve - u skladu sa traevima - uvek bile eljne za njegovim
'naklonostima'. Nema sumnje da je on tano to uradio sino. Verovatno je otiao
svojoj ljubavnici. Veeras, on e se verovatno baviti drugom vezom pre nego to doe
u njen krevet.
Ta pomisao ju je toliko razljutila da je osetila fiziku bol. Povlaei ruke sa lica,
pogledala je okolo po veseloj sobi kao da je traila neki nain da pobegne. Nekako, na
neki nain, odluila je oajniki, zarad zdravog razuma i spokoja, ona je morala da
ode odavde. Od njega. Nije htela da se suoi sa jo jednim emocionalnim
holokaustom. Mir je bio ono to je elela. Mir i tiina i realnost do kraja njenog
ivota.
Pri pomisli na naputanje Londona i njenih novosteenih prijatelja, ona je osetila ubod
gubitka, ali je on bio nadoknaen pomilju o pronalaenju mira i spokoja negde
drugde. On e joj biti dom jednom, i ve je ljubomora poela da je mui. Ideja
povratka u Moram, koju je ona osmislila u trenutku jue kada je razgovarala sa
Melani, preuzela je novu i veu privlanost sada, nazirui se na horizontu njenog uma
poput slatkog utoita koje ju je ekalo.
Ali ako e ona da trai nain da se vrati svom starom ivotu, znala je da nije bilo
smisla da eka skrtenih ruku da joj sudbina prui ruku. Sudbina, odluila je, nikada

nije bila njen pouzdani saveznik. Sudbina ju je primorala u brak sa ovekom koji je
nije eleo i koji je, tavie, bio nitkov. Sudbina ga je vratila i sada se od nje oekivalo
da se krotko podini hirovima oveka koji je jo uvek nije eleo i koji nije bio samo
nitkov, ve i arogantan, bezoseajan diktator, takoe!
ene, kao to je ona nauila iz njenog bola, bile su samo imovina, posebno u vioj
klasi, gde su birane kao kobile po njihovoj krvnoj vezi od mukaraca koji su se parili
sa njima radi dobijanja pogodnog aristokratskog naslednika, a zatim su ih slali na pau.
Ona, meutim, nije bila bespomona, ena plemenitog porekla, Aleksandra je sebe
podsetila okrepljujue. Ona je brinula o sebi, njenoj majci, njenoj kui, i njenim
dvoma starim slugama na sasvim zadovoljavajui nain od kada je imala etrnaest
godina.
Sigurno, kao odrasla ena sada, mogla je da se vrati njenom bivem ivotu i nastavi
da rukovodi jo bolje nego pre. Ona e uiniti ono to se njen deda nadao - nastavie
gde je stala, poduavajui decu da itaju i piu. Ona je sada bila pristojno udata ena, i
Aleksandra je pomislila prilino sigurno da je seljani nee prognati zbog jednog
njenog davnog lapsusa u ponaanju. A ak iako to urade, Aleksandra je pomislila da
e radije iveti kao izgnanik dok joj ne oproste nego da nastavi da bude ono to je
sada - rtva kaprica sudbine i jednog grubog, neukrotivog mukarca.
Sada je bilo vreme, odluila je vrsto, da preuzme odgovornost za svoj ivot i da
izabere pravac. Ovo poslednje je bilo dovoljno lako - ona je imala samo jedan pravac
otvoren za nju i to je bio povratak. Ona e se vratiti kui i biti gospodarica svog ivota.
Ali da bi to ostvarila, morala je da odvrati njenog neeljenog supruga od njegove
apsurdne odluke da je zadri u njegovom ivotu. I bio joj je potreban novac.
Drugi deo ju je zabrinuo najvie. Jedini novac koji je imala bio je od poslednjeg
tromesenog deparca koji joj je dao Toni, ali to ne bi bilo dovoljno da iznajmi
vikendicu, kupi drva za zimu, i kupi stvari koje bi njoj Filbertu i Penrouzu bile
potrebne dok ne zasade batu. Za to joj je trebalo deset puta vie od onog to je imala.
Ona nije mogla da proda nakit koji su joj dali vojvotkinja i Toni, on je bio porodino
naslee i nije bio zaista njen. Jedina vrednost koju je posedovala bio je sat njenog
dede. Ona bi mogla da ga proda, Aleksandra je odluila sa uasnim, uvijajuim bolom.
Ona bi morala i brzo da ga proda, bez gubljenja dragocenog vremena. Vreme, na
njenu alost, je bilo Dordanov saveznik i njen neprijatelj. S obzirom na dato vreme i
njegovu blizinu, ona je bila prestravljena da bi Dordan mogao i eleo da je otopi u
naruju.
Oseajui se malo bolje, sada kada je imala plan, Aleksandra je otila do stola gde je
uvek pila aj posle maevanja sa Tonijem i sela. Ona je sama sipala aj sa
posluavnika koji je bio postavljen za nju unapred, kada su se njena dva verna, starija
prijatelja pojavila.
"Boe, gospoice Aleksandra, uvalila si se u avolje klupko ovog puta," Filbert je
uzviknuo netaktino, neformalno, i bez uvoda, njegove kratkovide oi su pretraivale
njeno lice kroz naoare koje mu je ona kupila, koje su mu omoguile da vidi mnogo
bolje nego ranije. Skoro uvrnuvi ruke od uznemirenosti, on je seo preko puta nje kao to je uvek inio kada su bili 'porodica' u Moramu. Penrouz je seo preko puta
njega i nagnuo se napred, trudei se da uje, kada je Filbert nastavio: "uo sam ta ti

je vojvoda rekao jue kada ste bili sami i rekao sam to Penrouzu. Tvoj mu je teak
ovek, i to je jednostavno istina, ili te on ne bi tretirao na onakav nain. ta," zahtevao
je zabrinut zbog nje, "emo da radimo?"
Aleksandra je pogledala dva starca koji su brinuli o njoj, bodrili je, i pravili joj
drutvo celog njenog ivota i nasmeila se bezvoljno. Nije bilo svrhe da ih lae, znala
je; iako su oni bili blago oteeni fiziki, oni su bili sve samo ne mentalno oteeni.
Bili su, u stvari, skoro tako otri sada kao to su bili u mlaim danima kada njoj nije
mogao da proe nijedan trik a da ga oni ne predvide. "elim da nas vratim u
Moram," izjavila je, tromo sklanjajui kosu sa ela.
"Moram!" Penrouz je proaputao sa strahopotovanjem, kao da mu je ime 'nebo'.
"Ali potreban mi je novac da to uradim, a sve to imam je ono to mi je ostalo od mog
poslednjeg tromesenog deparca."
"Novac!" rekao je Filbert smrknuto. "Uvek ti je nedostajalo novca, gospoice
Aleksandra. ak i kada ti je tata bio iv, proklet njegov izdajniki-"
"Nemoj," rekla je Aleksandra automatski. "Nije dolino priati loe o mrtvima."
"Po mom miljenju," Penrouz je objavio uzvienom nenaklonou, "teta je to si
spasila Hotornov ivot. Umesto to si upucala njegovog napadaa, trebala si da
upuca njega."
"I posle toga," Filbert je rekao svaalaki, "trebala si da probode kolac kroz njegovo
srce, tako da se vampir ne vrati iz mrtvih ovako i da te progoni!"
Taj krvoedni govor je naterao Aleksandru da zadrhti i da se nasmeje istovremeno.
Onda se sabrala, uvukla dubok dah, i rekla Penrouzu odlunim glasom koji nije
tolerisao nikakve argumente, "Zlatni sat mog dede je u fioci pored mog kreveta. elim
da ga odnese u Bond Strit i proda ga bilo kom zlataru koji e ti najvie platiti."
Penrouz je otvorio usta u znak protesta, video da je tvrdoglavo stegnula bradu, i
nevoljno klimnuo glavom.
"Uradi to sada, Penrouze," rekla je ona bolnim glasom, "pre nego to se predomislim."
Kada je Penrouz otiao, Filbert je posegnuo preko stola i pokrio njenu ruku svojom
iaranom plavim venama. "Penrouz i ja imamo malu sumu koju smo izdvojili tokom
poslednjih dvadeset godina. Nije mnogo - sedamnaest funti i dva ilinga."
"Ne. Apsolutno ne," Aleksandra je rekla sa velikom vrstinom. "Morate uvati va-"
Zvuk Higinsovih sveanih koraka odjeknuo je u hodniku, dolazei prema sobi za
doruak, i Filbert je skoio uz iznenaujuu spretnost na noge. "Higins dobije
ljubiastu boju kad god vidi da razgovaramo prijateljski," Filbert je objasnio
nepotrebno kada je zgrabio Aleksandrinu utu platnenu salvetu pored njenog tanjira i
poeo energino da brie nepostojee mrvice na stolu. I to je bio prizor koji je Higins
sa odobravanjem posmatrao kada je uao u jutarnju sobu da prenese vesti da Ser
Rodrik Karstars eli da bude primljen kod Njene Milosti.
Nekoliko minuta kasnije, Rodi je zakoraio unutra, seo za sto, mahnuo rukom Filbertu
uzvieno da mu sipe aj, a onda poeo veselo da joj pria 'ukusne detalje' o njegovoj
sinonoj poseti Havku.
Na polovini njegovog zapanjujueg recitovanja, Aleksandra je skoro ustala sa stolice i
uzviknula optuujuim aptom, "Vi ste mu rekli sve te stvari o meni? Vi?"
"Prestanite da me gledate kao da sam upravo siao s' uma, Aleks," Rodi je rekao uz

dosadnu nontalanciju, dadavajui mleko u aj. "Rekao sam mu sve to kako bi bio
siguran da on zna da ste bili hit Sezone, tako da kada on otkrije - to vas uveravam da
hoe - da ste napravili kompletnu budalu od sebe zbog njega kada ste prvi put doli u
grad, nee ni izbliza biti tako zadovoljan. Melani me je pozvala sino da mi predloi
da uradim upravo to, ali ja sam ve i sam doao na tu ideju i otiao do Havka."
Ignoriui njen pogoen izraz lica, on je nastavio bezbrino: "Takoe sam to uradio
jer sam eleo da vidim njegovo lice kada uje vesti, iako to nije bio moj primarni
razlog da odem tamo, kao to sam upravo objasnio. Zapravo," dodao je posle
uzimanja finog gutljaja njegovog aja i stavljajui oljicu od Sevres porcelana na
tanjiri, "urei preko Mount Strita da ga vidim sino bio je prvi pravi plemeniti gest
u mom ivotu - simptom da sam, bojim se, razvio slabost karaktera, za ta krivim
vas."
"Mene?" Aleksandra je ponovila, tako izbezumljena i rastrojena da je poela da se
osea oamueno. "Koja slabost karaktera je u pitanju?"
"Plemenitost, draga moja. Kada me pogledate sa tim vaim velikim, prelepim oima,
esto imam zastraujui oseaj da vidite neto bolje i finije u meni nego to ja vidim
kada pogledam u ogledalo. Sino, odjednom sam se osetio primoranim da uradim
neto bolje i finije, tako da sam pourio do Havka pun plemenitosti sa namerom da
spasem va ponos. To je bilo prilino odvratno od mene, sada kada ve gunam o
tome." Izgledao je tako zgaen sobom da je Aleksandra urno sakrila osmeh iza
oljice aja dok je on nastavio: "Naalost, moj fantastian gest moda je bio uzaludan.
Nisam bio siguran da je Havk uopte obraao panju na mene, uprkos injenici da
sam ja brbljao prilino loe vie od sat vremena."
"On vas je uo, i to dobro," Aleksandra je rekla ironino. "Jutros mi je prezentovao
pisani spisak tih istih prestupa i zatraio ili da ih priznam ili da ih poreknem."
Rodi je rairio oi od oduevljenja. "Jeste, zaista? Pomislio sam da sam mu uao pod
kou sino ali, sa Havkom, ne moe biti siguran. Da li ste mu spisak priznali ili
porekli?"
Aleksandra je spustila oljicu dole i sa pomirljivim tonom, ustala, nemirno otila do
malog divana pored prozora i bespotrebno namestila ute jastuke sa cvetovima na
njemu. "Priznala sam, naravno."
Rodi se okrenuo u njegovoj stolici, prouavajui njen profil sa velikim interesom.
"Pretpostavljam, onda, da nije sve kao med i mleko ovde izmeu ponovo ujedinjenog
para?" Kada je Aleksandra rasejano odmahnula glavom, on se iscerio zadovoljno.
"Shvatate, pretpostavljam, da je Drutvo ve na iglama, ekajui da vidi da li e
podlegnuti Havkovom legendarnom armu ponovo? Kvote, u ovom trenutku, su etiri
prema jedan da ete biti njegova zaljubljena supruga do dana Kraljiine Trke."
Aleksandra se okrenula okolo, zurei u njega u ljutitom uasu. "ta?" uzdahnula je
zgaeno, ne mogavi da veruje svojim uima. "O emu priate?"
"Opklade," Rodi je rekao kratko. "Kvote su etiri prema jedan u korist da ete vi
staviti vau traku na Havkov rukav i navijati za njega na Kraljiinoj Trci. Veoma
pitomo."
Aleksandra nije znala da je bilo mogue da osea takvu odvratnost prema ljudima
koje je poela da voli. "Ljudi se klade na takve stvari?" prasnula je.

"Naravno. Na dan Kraljiine Trke, tradicija je da dama pokae njenu naklonost prema
nekom gospodinu koji jae u trci skidanjem trake sa njenog eira i vezivanjem na
njegovu ruku, za dobru sreu i ohrabrenje. To je jedno od retkih javnih pokazivanja
naklonosti koje mi u viskokom drutvu ohrabrujemo - veinom, verujem, jer nam
diskusija o tome ko e na kraju nositi ije boje daje golicav tra i pretpostavku za
duge zimske mesece koji slede. U ovom trenutku, kvote su etiri prema jedan u vau
korist da ete vezati vau traku na Havkovu ruku."
Momentalno preusmerena sa njenih glavnih problema manjim detaljima, Aleksandra
je pogledala sumnjiavo u Rodija. "Na koga ste se vi kladili?"
"Nisam stavio moju opkladu jo uvek. Mislio sam da svratim ovde prvo - da ispitam
atmosferu - pre nego to odem u Vajts." Elegantno briui usta salvetom, Rodi je ustao,
poljubio joj ruku, i rekao izazovnim glasom, "Pa, draga moja, kako e biti? Da li ete
pokazati naklonost prema vaem suprugu dajui mu svoje boje da nosi sedmog
septembra?"
"Naravno da ne!" Aleksandra je rekla, drhtei u sebi zbog pomisli da napravi takav
javni spektakl od sebe zbog oveka za koga su svi znali da ne mari ni trunku za nju.
"Sasvim ste sigurni? Ne bih voleo da izgubim 1000 funti."
"Va novac je veoma bezbedan," Aleksandra je rekla ogoreno, potonuvi u cvetni
divan i zurei u njene ruke. On je bio na pola puta da izae iz sobe kada je Aleksandra
ponosno uzviknula njegovo ime i skoila na noge kao da su se jastuii ispod nje
zapalili. Smeei se radosno, ona je pojurila prema zapanjenom aristokrati. "Rodi,
divni ste! Sjajni ste! Da ve nemam supruga, zaprosila bih vas!"
Rodi nije rekao nita na tu laskavu objavu, ali ju je posmatrao sa opreznom
zabavljenou, jednu obrvu je podignuo upitno.
"Molim vas, molim vas, recite da ete mi uiniti jednu uslugu?" ona ga je zamolila
ljupko.
"O emu se radi?"
Aleksandra je uvukla ravnomeran dah, ne mogavi da veruje da joj je sudbina upravo
predstavila savreno reenje za ono to je izgledalo kao beznadena dilema. "Moete
li - moda - da poloite opkladu za mene?"
Njegov pogled kominog oka se munjevito zamenio u pogled razumevanja, a zatim i
jednim nezadrive radosti. "Pretpostavljam da bi mogao. Moete li da pokrijete
opkladu ako izgubite?"
"Ne mogu da izgubim!" rekla je radosno. "Ako sam razumela ta ste rekli, da bih
pobedila, sve to treba da uradim je da odem na Kraljiinu Trku i da ne veem moju
traku na Havkov rukav?"
"To je sve to treba da uradite."
Jedva sposobna da obuzda uzbuenje, Aleksandra je pokrila njegove ruke, njene oi
su nestrpljivo pretraivale njegove. "Ako kaete da ete uraditi to za mene, Rodi - to
mi je vanije nego to mislite."
Osmeh podrugljivog oduevljenja je preao njegovim licem. "Naravno, uradiu to,"
rekao je, gledajui je sa novim potovanjem i uvaavanjem. "Nikada nije bilo neke
ljubavi izmeu mene i vaeg supruga, kao to ste vi nesumnjivo pretpostavili." Video
je njen zbunjen osmeh i uvukao preterani uzdah na njenu naivnost. "Da mi je va

suprug ukazao ljubaznost da ostane 'mrtav' i da je Toni ostao bez mukog naslednika,
ja - ili moj naslednik - bio bi sledei Hotorn. Videli ste Tonijevog brata, Bertija - on je
krhki deak koji lebdi na ivici venosti ve dvadeset godina. Neto je polo pogrenim
putem tokom njegovog roenja, reeno mi je."
Aleksandra, koja nije imala pojma da je Rodi bio tako visoko na listi uticajnih
naslednika, polako je odmahnula glavom. "Znala sam da ste bili vezani za nas - za
Taunsende, mislim - ali sam mislila da je to samo daleko srodstvo, etvrti ili peti
roak."
"Jeste. Ali osim Dordanovog i Tonijevog oca, ostatak Taunsedovih su imali
neverovatno lou sreu da kontinuirano dobijaju erke, ne sinove, a ak ni njih nije
bilo mnogo. Mukarci u naoj porodici izgleda umiru veoma mladi, i mi nismo veoma
plodni u stvaranju naslednika, iako," dodao je on, namerno pokuavajui da je okira,
"to svakako nije zbog manjka pokuavanja."
"Previe razmnoavanja, bojim se," Aleksandra se naalila, uspevajui da pokae
izraz lica koji je skrivao njenu akutnu sramotu zbog Rodijevog ogoljenog spominjanja
voenja ljubavi. "Izgledate kao ovarski psi, takoe. Celom visokom drutvu treba
nova krv ili e uskoro grebati iza uiju i upati kosu."
Rodi je zabacio glavu i nasmejao se. "Bezona devojko!" rekao je, cerei se. "Nauili
ste da izgledate znatno skromnije kada ste okirani, ali me jo uvek ne moete
prevariti. Nastavite da vebate." Onda je rekao otrije, "Nazad na posao. Na koliko
elite da se opkladite?"
Aleksandra je zagrizla usnu, plaei se da ne uvredi Gospu Sreu, koja joj se konano
nasmeila, time to e da bude previe pohlepna. "Dve hiljade funti," zapoela je, ali
je bila prekinuta kada se Filbert, koji je bio u pripravnosti iza Rodija, odjednom
glasno zakaljao, a onda proistio grlo sa smislenim 'Hm'.
Njene oi su zaplesale od radosti, Aleksandra je bacila pogled na Filberta, onda na
Rodija, i brzo izmenila, "Dve hiljade i sedamnaest funti..."
"Hm!" Filbert je rekao ponovo. "Hm."
"Dve hiljade," Aleksandra je posluno ponovo izmenila, "i sedamnaest funti, i dva
ilinga."
Rodi, koji nije bio budala, polako se okrenuo i bacio procenjujui pogled preko sluge,
za koga mu je Aleksandra rekla pre par nedelja da je bio sa njom od kad je bila dete.
"A tvoje ime je?" otegnuo je, gledajui Filberta u uzvienoj zabavljenosti.
"Filbert, gospodaru."
"Ti si, pretpostavljam, vlasnik sedamnaest funti i dva ilinga?"
"Da, gospodaru. Ja i Penrouz."
"A Penrouz je ko?"
"Nii batler," Filbert je odgovorio, a onda se zaboravio i dodao ogoreno, "ili je bio,
dok Njegovo plemenito visoanstvo nije protumarao jutros ovde i degradirao ga."
Rodijev izraz lica je bio rasejan. "Kako krajnje ukusno," promrmljao je, a onda se
sabrao i naklonio formalno Aleksandri. "Ne verujem da ete biti na balu
Lindvortijevih veeras?"
Aleksandra je oklevala sekundu pre nego to je objavila vragolastim malim osmehom,
"Poto je moj suprug ve zaposlen veeras, ne vidim zato ne bih." Neverovatno,

udesno, ona e uskoro imati dovoljno novca da ivi udobno u Moramu deset godina.
Po prvi put u celom njenom ivotu, doivljavala je ukus nezavisnosti, slobode, a
sloboda je bila blaenstvo. Bila je slatka, boanska. Opojnija od vina. inila ju je
odvanom. Oi su joj sijale sa bujnim oduevljenjem, kada je rekla, "I Rodi, ako i
dalje elite da isprobate vae vetine sa maem sa mnom, mislim da bi sutra ujutru
bilo odlino vreme za to. Pozovite koga god elite da gleda. Pozovite ceo svet!"
Po prvi put, Rodi je izgledao nemirno. "ak i na dragi Toni, koji vas je pustio da
radite ta hoete, odbio je da vam dozvoli da maujete sa ostalim graanima. To nije
sasvim bezazleno, draga moja, i va suprug e verovatno postati gadan kada uje za
to."
"ao mi je, Rodi," rekla je, i odmah se skruila. "Ne bih elela da uradim neto to bi
moglo da vam izazove potekoe sa-"
"Bio sam zabrinut za vas, slatko moje dete, ne za sebe. Ja nisam u opasnosti. Havk me
nee izazvati - on i ja smo suvie civilizovani da spadnemo na javni prikaz nesputanih
strasti, to dvoboji zapravo i jesu. S' druge strane," Rodi je dodao otvoreno, "siguran
sam da e on uskoro iskoristiti bilo koju priliku da mi nasamo preuredi lice. Ne bojte
se," dodao je on sa vrhovnom nontalancijom, "mogu da rukujem svojim pesnicama.
Suprotno od onoga to moda mislite, postoji mukarac ispod ove fine odee koju
nosim." Pritiskajui galantan poljubac na poleini njene ruke, rekao je suvo,
"Potraiu vas na balu Lindvortijevih veeras."
Kada je Rodi otiao, Aleksandra je obmotala ruke po sredini tela, smejui se dok je
gledala ka nebu. "Hvala, hvala, hvala!" govorila je Bogu, sudbini, i kitnjastoj tavanici.
Rodi je reio prvi deo njenog problema pokazujui joj izvor novca, i sada je teila da
rei drugi deo. Dordan Taunsend, primetila je tokom poslednja dva dana, bio je
ovek koji je navikao, i zahtevao, bespogovornu, trenutnu poslunost od svih oko
njega, ukljuujui i njegovu suprugu. On nije bio ovek koji je navikao da mu se
suprotstavi mukarac, ena, ili sluga.
Stoga, Aleksandra je radosno odluila, prkos je oigledno bio klju za njenu slobodu.
Nekoliko neposrednih i nepodnoljivih prkoenja su bili neophodni - oni koji bi
potresli njegov mir, nasmejali se njegovoj diktaturi, i, najvanije, koji bi mu
ilustrovali na najjasniji mogui nain da e se on oseati mnogo bolje bez Aleksandre
na njegovom putu i u njegovom ivotu.
"Njegovom Velianstvu," Filbert je neutivo proglasio, "se nee sviat' to si se
kladila protiv njega il' to ide napolje veeras." Uz malo zabrinuto mrtenje, on je
rekao, "Prislukiv'o sam i uo kad ti je rekao da ne mo'."
Aleksandra je prasnula u smeh i zagrlila dotinog starca. "On nikada nee saznati za
opkladu," veselo je proglasila. "A ako mu se ne svia da izlazim, pretpostavljam da
moe," - kreui prema vratima objavila je jubilarno - "da me poalje nazad u
Moram! Ili da mi da razvod!" Pevuei radosnu, veselu pesmu, ona je etala
razmetljivo hodnikom i uz duge stepenice. U roku od dva meseca, kada prikupi
dobitke, mogla bi jednostavno da ode od Dordana Taunsenda kao bogata ena po
standardima Morama. Jednostavno divno bilo je saznanje da je napravila novac
koristei sopstvenu dovitljivost - a da Dordan nikada nee znati kako je dobila
sredstva. Na vratima njegove radne sobe, gde je bio kako bi ispratio njegovog

posetioca, Dordan je zastao i okrenuo se, gledajui je dok je hodala razmetljivo uz


stepenice, slab osmeh joj je dodirivao usne. Aleksandra je, shvatio je, imala veoma lep
glas. Predivan glas. Takoe je primamljivo vrtela kukovima. Veoma primamljivo.
Samopouzdanje koje ju je ohrabrivalo celo popodne bilo je vee nego ikada kada je
Aleksandra stala pred toaletni stoi, okreui glavu ka satu na kaminu. Pre sat ipo,
kada je Dordan uao u glavnu spavau sobu koja je bila do njene, ula ga je kada je
rekao njegovom sobaru da ide u Vajts veeras. Pre dvadesetpet minuta, on je otiao.
Vajts je bio na kratkoj udaljenosti od vile Lindvortovih, i radije nego da rizikuje
najmanju mogunost da se Dordan moda zadrao u prizemlju, ili da bi mogla da ga
sretne na putu, pomislila je da je najbolje da mu ostavi dovoljno vremena da stigne na
njegovo odredite pre nego to ona poe na svoje.
Do sada, on bi sigurno mogao biti tamo, odluila je, i okrenula se prema sredovenoj
francuskoj sobarici koju joj je vojvotkinja unajmila. "Mogu li da proem, Marija?"
pitala je vedro, ali Aleksandra je znala da nikada nije izgledala bolje.
"Ostaviete ih bez rei, Vaa Milosti," Marija je objavila uz nasmejanu sigurnost.
"To je ono ega se bojim," Aleksandra se zakikotala skrueno dok je gledala u
ogledalo zapanjujuu haljinu od ifona boje limuna koja se skupljala na ramenima u
sitne nabore koji su se ukrtali na njenim grudima dijagonalno i isticali zavodljive
obline njenih grudi pravei dekolte sa smelo niskim slovom V. iroki horizontalni
nabori su grlili njen uski struk, a zatim padali u prozrani kovitlac suknje od ifona.
Dugake odgovarajue rukavice oblagale su joj ruke dosta iznad laktova, a dijamanti
su sijali pod njenim grlom i presijvali se na nenim viticama na njenim uima. Njena
sjajna kosa bila je upletena u elegantnu punu u obliku krune, sa uzicama od
dijamanata veto utkanim u nju.
Potpuna jednostavnost njene frizure istakla je njene crte lica, dajui joj prefinjeniji
izgled i inei je starijom nego to jeste i upotpunjujui njenu dramatinu haljinu do
savrenstva.
Pokupivi njenu malu bisernu torbicu, Aleksandra je rekla veselo, "Ne ekaj me,
Marija. Proveu no u kui mog prijatelja." To nije bilo sasvim istinito, ali
Aleksandra nije imala nameru da dopusti Dordanu Taunsendu da vodi ljubav sa njom
ponovo, i za veeras je bar imala plan da to sprei.
Vajts, najekskluzivniji privatni dentlmentski klub u Engleskoj, izgledao je isto kao
kada je Dordan poslednji put proao pored njegovih irokih lunih prozora pre vie
od godinu dana. A ipak, u trenutku kada je uao u njegove svete okvire, bio je svestan
da je neto bilo suptilno drugaije veeras.
Bilo je drugaije, a ipak je sve bilo isto: Udobne stolice su i dalje bile okupljene oko
niskih stolova tako da ovek moe da se nasloni pozadi i opusti se dok olako gubi ili
dobija bogatstvo kartanjem. Velika knjiga gde su opklade bile upisivane - knjiga
svetinja za kockare Vajtsa kako Biblija za vernike - je i dalje bila na svom
uobiajenom mestu. Ali veeras je bila mnogo vea gomila od normalne okupljena
oko nje, Dordan je primetio dok je koraao napred.
"Hotorne!" io glas je uzviknuo - previe srdano, i grupa mukaraca oko knjige

opklada su se uspravili, a zatim su ubrzano poeli da se skupljaju. "Divno je videti te,


Havk," neko drugi je rekao dok su se njegovi prijatelji i poznanici skupljali oko njega,
svi nestrpljivi da mu poele dobrodolicu. Malo previe nestrpljivi, Dordan je
pomislio...
"Uzmi pie, Dordane," Don Kamden je rekao smrknuto i neceremonijalno zgabio
au madere sa posluavnika sluge koji je prolazio, gurajui je u Dordanove ruke.
Sa bledim, zbunjenim osmehom na Kamdenovo udno ponaanje, Dordan je uruio
maderu slugi. "Viski," rekao je kratko i, izvinjavajui se, poao prema knjizi opklada.
"Na kakve gluposti se mladi kocoi klade ovih dana?" pitao je. "Nema vie svinjskih
trka, nadam se." est mukaraca su naglo blokirali njegov put, rasporeujui se oko
knjige opklada u pokukrugi i svi estoro su istovremeno zapoeli uzrujan razgovor.
"udno je vreme...avolje vreme si proveo...Reci nam neto o...Kako je Lord
Antoni?...Da li ti je baka dobro?"
Nevidljiv Dordanu, Don Kamden je odmahnuo glavom, ukazujui na uzaludnost
njihove ljudske blokade knjige opklada, i odana grupa simpatinih mueva koji su
pokuavali da blokiraju Dordanov put su zakoraili nespretno na stranu.
"Moja baka je dobro, Hurli," Dordan je rekao dok je koraao pored njih do knjige. "I
Toni takoe." Oslanjajui ruku na poleini stolice, Dordan se nagnuo blago napred,
okreui unazad stranice kao to je unazad prelistao stare kopije novina ranije danas,
upoznavajui se sa periodom koji je propustio. Postojale su opklade na sve, od
oekivanog datuma sledee snene oluje do teine prvoroenog deteta starog
Baskomba.
Pre osam meseci, Dordan je primetio podrugljivo, mladi Lord Tornton se kladio u
1000 funti da e njegov mladi prijatelj Erl Stenli pasti u krevet zbog oboljenja
stomaka dva meseca kasnije, 20. decembra. 19. decembra Tornton se kladio u 100
funti da Stenli nee moi da pojede dvadesetak jabuka za jedan obrok. Stenli je
osvojio tu opkladu. Ali je izgubio 1000 funti sledeeg dana. Dordan se zakikotao,
bacivi pogled na njegove prijatelje, i napomenuo suvo: "Vidim da je Stenli i dalje
lakoveran kao i uvek."
To je bila tradicija, ovo napominjanje budalastih opklada mlaih generacija od starije,
pametnije, vie svetske generacije. Oevi ovih est mukaraca su se okupljali oko
knjige opklada - i njihovi oevi pre njih - i stajali oko nje, radei upravo to.
U prolosti, Dordanova primedba bi izazvala njegove prijatelje da odgovore uz
zabavne prie o drugim opkladama, ili uz dobroudno podseanje na neke od
njegovih bezobzirnih mana. Danas su mu svih estoro mukaraca uputili nesigurane
osmehe i nisu rekli nita.
Zbunjenim, sveobuhvatnim pogledom prema njima, Dordan je vratio panju na
knjigu. Tiina se spustila na ceo klub dok su gospoda za stolovima prestala da igraju,
ekajui. Trenutak kasnije, Dordan je bio siguran da je znao razlog za neobinu
atmosferu oko njega - kroz itav maj i jun, stranica za stranicom u knjizi opklada bila
je odjednom prekrivena opkladama kojeg e prosca - a bilo je desetine njih Aleksandra konano izabrati da se uda za njega.
Iznerviran ali ne i iznenaen, Dordan je okrenuo stranicu i video opklade koje su se
pojavile u vezi sa Kraljiinom Trkom i oko toga da li e Aleksandra vezati njenu traku

na njegov rukav.
Bio je, video je dok je skrtenih ruku bacio pogled na imena u knjizi, ogroman favorit
da uspe...mada je, pri dnu stranice, bilo nekoliko imena koji su se kladili protiv njega:
Karstars, Dordan je primetio suvo, se kladio u 1000 funti protiv njega ranije tog dana.
Tipino! Sledea opklada je takoe bila protiv njega - jedna velika u veoma udnom
iznosu - 2017 funti i 2 ilinga - garantovana od Karstarsa ali stavljena na ime...
Bes je eksplodirao u Dordanovom mozgu kada se ispravio i okrenuo prema njegovim
prijateljima. "Izvinite me, gospodo," rekao je mekim, ubilakim glasom, "upravo sam
se setio da imam jo jedan sastanak veeras." Ne bacivi pogled ni na kog drugog,
izaao je napolje.
est mukaraca koji su okruivali knjigu opklada su zurili jedni u druge u
bespomonoj preneraenosti. "On ide za Karstarsom," Don Kamden je rekao
smrknuto, i svi oni su klimnuli slaui se.
Nisu bili u pravu. "Kui!" Dordan je odbrusio vozau kada se bacio u njegovu koiju.
Dokono pljeskajui rukavice po butini, Dordan je izdrao vonju do broja 3 na
Gornjem Bruk Stritu u stanju smrtonosne smirenosti dok je razmatrao raznovrsne
visoko zadovoljavajue metode poduavanja njegove nezapameno svojeglave,
zabludele ene jako potrebnim, nezaboravnim lekcijama.
Nikada nije bio u iskuenju da udari enu u njegovom ivotu, ali je sada mogao da
misli da nita nije vie zadovoljavajue od predstojee verovatnoe ulaenja u
Aleksandrinu spavau sobu, povlaenja preko njegovog krila, i pljeskanja dok vie ne
bude mogla da podnese. To je bilo, odluio je, jedna izuzetno pogodna kazna za ono
to je bilo nadasve detinjast akt javnog prkosa!
A nakon toga, odluio je, bacie je na krevet i iskoristiti je za ono za ta ju je Bog
stvorio!
U raspoloenju u kojem je bio, mogao bi da uradi upravo to. Ali - Higins ga je
obavestio kada je protutnjio pored njega i krenuo uz stepenice - da Aleksandra 'nije
bila kod kue'.
Trenutak pre, Dordan bi mogao da se zakune da nije mogao da bude ljui nego to
ve jeste. Vest da mu je Aleksandra otvoreno prkosila izlazei, kada joj je on
konkretno naredio da ostane kui, dovela je njegovu krv do take kljuanja. "Poalji
sobaricu dole," Dordan je zahtevao glasom koji je naterao Higinsa da se pribije uz
vrata pre nego to je odjurio da uradi kako mu je reeno. Pet minuta kasnije, u deset i
trideset, Dordan je bio na putu ka Lindvortijevima.
U tom istom trenutku, batler Lindvortijevih je glasno proglasio dolazak: "Njena
Milost, Vojvotkinja od Hotorna!"
Olako ignoriui glave koje su se okrenule i pretraujue poglede, Aleksandra je
koraala graciozno niz veliko stepenite u najsmeliju zajednicu u kojoj se ikada
pojavila. To joj je pogodovalo perfektno - oseala se divno, nezavisno smelo veeras.
Na kraju stepenita, pogledala je leerno preko krcate plesne dvorane, traei ili
Rodija, ili Melani, ili udovicu vojvotkinju. Prvo je videla vojvotkinju, stajala je sa
grupom njenih starijih prijatelja, i Aleksandra je krenula ka njoj - svetlucava, sjajna
vizija mladosti i ravnotee, njene oi su sijale jarko kao dragulji koje je nosila, dok je

povremeno zastajala da se kraljevski nakloni nekom poznaniku.


"Dobro vee, draga gospoo," Aleksandra je rekla veselo, pritiskajui poljubac na
vojvotkinjin smeuran obraz.
"Vidim da si u dobrom raspoloenju, dete," rekla je Njena Milost, usmeravajui se na
nju i pokrivajui Aleksandrine ruke u rukavicama svojima. "Jednako sam srena da
vidim," dodala je, "da je Hotorn posluao moj odlian savet od jutros i uklonio
njegovu budalastu zabranu protiv tvog izlaenja u drutvo."
Sa nestanim osmehom, Aleksandra se savila u dubok, naklon pun potovanja koji je
bio udo od graciozosti, a onda je podigla glavu i razmetljivo proglasila, "Ne,
gospoo, nije."
"Misli-"
"Tano."
"Oh!"
Poto je Aleksandra znala da je vojvotkinja ve rekla ta misli o njenim branim
obavezama, ta neentuzijastina reakcija na njeno buntovno ponaanje nije
obeshrabrila Aleksandrno raspoloenje ni najmanje. U stvari, u raspoloenju u kojem
je bila, nije mislila da bi ita moglo da ublai njenu ivahnost. Sve do oskudnog
minuta kasnije, kada je Melani pourila preko do nje, gledajui je sasvim uspanieno.
"Oh, Aleks, kako si mogla da uradi tako neto!" prasnula je, previe uzbuena da bi
brinula to udovica stoji pored. "Ne postoji mu ovde koji ne bi voleo da ti zavrne vrat
- ukljuujui i mog kada uje za to! Otila si predaleko, to je izvan onoga to je
prijatno! Ne moe da-"
"O emu govori?" Aleksandra ju je prekinula, ali njeno srce je poelo da lupa
automatski reagujui na divlju uznemirenost njene obino hladnokrvne prijateljice.
"Govorim o opkladi koju je Rodi stavio u tvoje ime u knjigu opklada u Vajtsu,
Aleksandra!"
"U moje ime-" Aleksandra je uzviknula u paninoj neverici. "Oh, dragi Boe! Ne bi
on to!"
"Kakva opklada?" udovica je grubo zatraila.
"Bi i jeste! I svi u ovoj dvorani znaju za to!"
"Dragi Boe!" Aleksandra je ponovila slabano.
"Kakva opklada?" udovica je zahtevala niskim, gromoglasnim glasom.
Previe potresena i ljuta da odgovori udovici, Aleksandra je otila sa Melani.
upkajui suknje, okretala se okolo, traei Rodija. Ono to je videla bila su na
desetine neprijateljskih mukih lica koja su je gledala.
Konano je videla Rodija i obruila se na njega sa ubistvenim oima i bolnim srcem.
"Aleksandra, ljubavi moja," rekao je on, cerei se, "izgledate boanstvenije od-"
posegnuo je da uzme njenu ruku, ali ona ju je maknula, zaprepaujui ga ljutitim,
optuujuim oima.
"Kako ste mogli to da mi uradite!" prasnula je ogoreno. "Kako ste mogli da upiete
opkladu u tamo nekoj knjizi i stavite moje ime na njoj!"
Po drugi put od kada ga je upoznala, Rodrik Karstars je momentalno izgubio kontrolu
nad njegovim utivim izrazom lica. "Kako to mislite?" upitao je on niskim, ogorenim
glasom. "Uradio sam ono to ste eleli da uradim. eleli ste da pokaete Drutvu da

niste pali pod Havkovu vlast, a ja sam stavio opkladu za vas na najboljem mestu kako
bi vaa oseanja bila javna. A to nije bilo lako," nastavio je ljutito. "Samo lanovima
Vajtsa je dozvoljeno da ovekovee opklade tamo, zbog ega sam morao da stavim
svoje ime preko vaeg i da garantujem va-"
"elela sam da stavite opkladu za mene u vae ime, ne moje, zbog ega sam vas i
pitala da to uradite!" Aleksandra je uzviknula drhtavim uznemirenim glasom. "Tihu,
poverljivu, nepisanu dentlmentsku opkladu!"
Rodijeve obrve su se spojile kada je bes zamenio njegovu pravednu ozlojeenost. "Ne
budite budala! emu bi mogli da se nadate da ete dobiti 'tihom, poverljivom'
opkladom?"
"Novac!" Aleksandra je uzviknula mizerno.
Rodijeva usta su se otvorila. "Novac?" ponovio je nerazumno. "Kladili ste ste jer vam
treba novac?"
"Naravno!" ona je naivno odgovorila. "Zato bi se inae bilo ko kladio?"
Gledajui je kao da je neki znatieljni primerak oveanstva potpuno van njegove
mogunosti razumevanja, Rodi ju je obavestio, "Neki se klade zato to uivaju u
pobeivanju. Udati ste za jednog od najbogatijih mukaraca u Evropi. Zato bi vam
trebao novac?"
To pitanje, iako logino, je zahtevalo da Aleksandra diskutuje o svojim namerama
koje su bile potpuno privatne. "Ne mogu da objasnim," rekla je mizerno, "ali mi je ao
to sam vas okrivila."
Prihvatajui njeno izvinjenje naklonom glave, Rodi je zaustavio slugu koji je prolazio
i uzeo dve ae ampanjca sa njegovog posluavnika, predajui jednu od njih
Aleksandri. "Mislite li da," ona je rekla nestrpljivo, trenutak kasnije, nesvesna zbijene
tiine koja se iznenada prolila ogromnom sobom, "postoji ansa da Havk moda nije
otkrio moju opkladu?"
Rodi, koji je retko bio nesvestan neega, bacio je pogled radoznalo oko njega pa
navie, pratei pravac u kojem su svi zurili.
"Ne velika," rekao je sarkastino i, uz nazainteresovan pokret rukom, usmerio njenu
panju na gornji balkon u istom trentuku kada je batler Lindvortovih najavio
prodornim glasom...
"Njegova Milost, Vojvoda od Hotorna."
Potresi oka i iekivanja zaurlali su gomilom i Aleksandrina glava se naglo trgla, oi
su joj se prikovale u uzbunjenom uasu na visoku, zastraujuu figuru odevenu u jako
crnu, koja je hodala namenski niz stepenice. Stepenite je bilo manje od petnaest
metara od Aleksandre, ali kada se Dordan pribliio kraju, ogromno more ljudi u
dvorani izgleda kao da je polo unapred u velikom talasu i eksplozija pozdrava je
izbila u zagluujuoj kakofoniji zvukova.
Bio je vii za pola glave od skoro svih, i iz njenog ugla, Aleksandra ga je videla kako
se smei dok se inilo kao da slua ta mu ljudi govore, ali njegove oi su leerno
skenirale gomilu - traile, Aleksandra se bojala, nju. Uspanieno, iskapila je
ampanjac i predala praznu au Rodiju, koji joj je onda dao njegovu. "Popijte moj,"
rekao je on ironino. "Trebae vam."
Aleksandra je pogledala okolo kao lisica traei mesto gde bi pobegla, pogled joj je

klizio i zaustavljao se u svim pravcima u kojima bi Havk moda sluajno mogao da je


vidi. Bespomona da se pomeri, naslonila je lea uza zid i nepromiljeno podigla
Rodijevu au do njenih usana, ba kad su njene oi srele udovicu vojvotkinju sa
njene desne strane. Vojvotkinja joj je poslala udan, smiren pogled, a onda se
okrenula i neto brzo rekla Melani. Trenutak kasnije, Melani je pola njenim putem
oko gomile koja je okruivala Dordana, kreui se ka Aleksandri i Rodiju.
"Tvoja baka," Melani je rekla hitnim glasom im je stigla do Aleksandre, "te moli da
veeras od svih noi bude preterano popustljiva po prvi put u tvom ivotu, i da ne
brine zato to ona kae da e Hotorn tano znati kako da postupi kada shvati da si
ovde."
"Da li ti je rekla jo neto?" Aleksandra je zamolila, oajniki vapei za
reosiguranjem.
"Da," Melani je rekla sa estokim naklonom. "Rekla je da se drim za tebe kao lepak i
da te ne ostavljam, bez obzira ta se dogodi veeras."
"Dragi Boe!" Aleksandra je prasnula. "Mislila sam da je rekla da ne postoji razlog za
brigu!"
Rodi je slegnuo ramenima blago. "Havk moda ne zna jo za opkladu, tako da ne
izgledajte tako uzrujano."
"Nisam zabrinuta jedino samo zbog opklade," Aleksandra ga je obavestila mrano,
gledajui Dordana, pokuavajui da predvidi u kom pravcu bi mogao konano da
krene kada se oslobodi od velike gomile oko njega, tako da bi mogla da se pomeri u
suprotnom. "Zabrinuta sam da bi mogao da otkrije da sam-"
Neko sa Dordanove desne strane mu je neto rekao i on je okrenuo glavu, njegov
pogled je skliznuo brzo, pretraujue du zida gde je Aleksandra stajala...preko
Melani, preko Rodija, preko Aleksandre...a onda se naglo vratio, prikovao za nju kao
par smrtonosnih crnih pitolja. "-ovde," Aleksandra zavrila slabano, dok je Dordan
gledao pravo u nju, nabijajui je na kolac njegovim pogledom, ostavljajui je bez
sumnje da je nameravao da je potrai u prvom moguem trenutku.
"Mislim da je upravo to otkrio," Rodi ju je zadirkivao.
Trgnuvi oi sa Havka, Aleksandra je pogledala oko sebe za sigurnim mestom da se
sakrije dok se on ne pomeri sa njenog jedinog puta za bekstvo - negde gde nikome
nee izgledati kao da se krije. Najsigurnija stvar, odluila je brzo, bila je da
jednostavno ueta usred sedamsto gostiju i pokua da se utopi u gomilu dok je
Dordan ne izgubi iz vida.
"Hoemo li da se 'umeamo', draga moja?" Rodi je predloio, oigledno dolazei do
istog zakljuka.
Neznatno olakana, Aleksandra je klimnula glavom, ali ideja 'meanja' je izgubila
privlanost nekoliko minuta kasnije kada su proli pored Lorda i Lady Mosebi i Lorda
Norta, koji su stajali sa strane blizu zida od ogledala koji se protezao celom irinom
dvorane. Lady Mosebi je pruila ruku, zadravajui Aleksandru dok je govorila
nasmejanim glasom proetim divljenjem, "ula sam za vau opkladu Aleksandra."
Aleksandrin utiv osmeh se zamrznuo na njenom licu.
"To - to je bila samo ala," Melani Kamden se ubacila, materalizujui se pored
Aleksandre, u skladu sa ranijim vojvotkinjinim uputsvima.

Gledajui Aleksandru neodobravajuim pogledom, Lord Nort je rekao kruto, "Pitam


se da li e Havku to biti zabavno."
"Meni ne bi, uveravam vas," Lord Mosebi je mrano obavestio Aleksandru, a onda je
uzeo njegovu suprugu za ruku i, uz kratak naklon, vrsto odveo njegovu damu daleko
od Aleksandre, sa Lordom Nortom sa njegove desne strane.
"Biu proklet!" Rodi je rekao jedva ujno, smrknuto gledajui mukareva kruta lea.
Nakon dueg, promiljenog trenutka, on je polako prebacio njegov pogled do
Aleksandrinog pogoenog lica, gledajui je sa kombinaciojom pokajanja, dosaivanja
i ironije. "Bojim se da sam vam uinio grobnu nepravdu stavljanjem te opklade u
Vajtsu," rekao je. "Naravno oekivao sam od nekoliko licemernih pripadnika mog
pola da e gledati mrko na nau malu opkladu. Naalost, nisam smatrao da ete
otvorenim prkoenjem vaem suprugu sa tom opkladom, razljutiti svakog drugog
mua u viskokom drutvu."
Aleksandra ga je jedva ula. "Rodi," rekla je na brzinu, "veoma ste slatki to ostajete
pored mene, ali ste prilino visoki i -"
"I biete manje vidljivi bez mene pored vas?" Rodi je pogodio, i Aleksandra je
klimnula glavom. "U tom sluaju," rekao je skrueno, "otii u."
"Hvala vam."
"U onoj meri u kojoj se oseam sluajno odgovornim za deo vae dileme, najmanje
to mogu da uradim je da se napravim neprimetnim kako biste mogli da pobegnete."
Uz kratak naklon, on je zakoraio u masu, kreui se u suprotnom pravcu od
Aleksandre i Melani.
Pet minuta kasnije, stojei leima okrenuta prema dvorani, Aleksandra je pogledala
zabrinuto u Melani. "Vidi li ga?
Ne," Melani je rekla, nakon to je bacila prikriveni pogled po prepunoj sobi. "On
vie nije kod stepenica, niti na tvom putu."
"U tom sluaju, ja u sada otii," Aleksandra je rekla brzo, pritiskajui kratak poljubac
na Melanin obraz. "Biu dobro - ne brini. Posetiu te sutra ako mogu-"
"Ne moe," Melani je rekla nesreno. "Moj suprug ne misli da je Londonski vazduh
pogodan za moje stanje. Odluio je da me vrati u selo, i ostau tamo dok se beba ne
rodi."
Pomisao da e morati da se suoi sa bliskom budunou bez Melani kojoj e se
poveravati uinila je da se Aleksandra osea potpuno jadno. "Pisau ti," obeala je,
pitajui se alosno da li e ikada vie videti Melani ponovo. Nesposobna da kae jo
neto, Aleksandra je pokupila suknje i krenula ka stepenicama. Iza nje, Melani je
pozvala njeno ime, ali huk nasmejanih razgovora u prepunoj dvorani progutala je
upozorenje dok je Aleksandra hodala brzo, ostajui blizu zida.
Bez zaustavljanja, savila se da stavi njenu au ampanjca na sto, a onda je priguila
vrisak kada se ruka stegnula nemilosrdno na njenoj podlaktici i okrenula je okolo. U
istom trenutku, Dordan je zakoraio ispred nje, iskusno ih izolujui od pogleda
gostiju iz dvorane. Podupirajui ruku visoko na zidu iza nje, uspeo je da je zarobi
njegovim telom i da ipak izgleda po svemu sudei kao da se oputeni gospodin bavi
pomalo intimnim razgovorom sa damom.
"Aleksandra," rekao je zloslutno mirnim tonom koji je bio protivrean plamteem

besu u njegovim oima, "postoji oko etristo mukaraca u ovoj sobi, od kojih veina
veruje da je moja dunost da dam primer njihovim enama odvlaei te odavde pred
svima, a onda da te odvedem kui i uteram malo zdravog razuma u tebe - to sam ja
savreno voljan, ne - nestrpljiv - da uradim."
Na njenu prestravljenu nevericu, zastao je sa tim uasnim saoptenjem da posegne i
uzme au ampanjca sa posluavnika na postolju pored njih a zatim ju je utivo
predao njoj - gest planiran da odri aradu dvoje ljudi koji se bave obinim
razgovorom. Nastavljajui istim ubilakim glasom, on je rekao, "Uprkos injenici da
tvoja javna opklada - i tvoja flagrantna neposlunost dolaenjem ovde veeras - vie
nego da zasluuju javnu osvetu, ponudiu ti dva izbora." Svileno on je rekao, "elim
da ih saslua veoma paljivo."
Na njen ljutit stid, Aleksndra je bila toliko prestravljena da su joj se grudi dizale i
sputale kao da je bila preplaena ptica i ona je jedino mogla da klimne glavom.
Neganut njenim oiglednim strahom, dao joj je prvi izbor: "Moe ili da ode sa
mnom odmah - tiho i toboe dobrovoljno, ili utirajui i vritei - meni je svejedno. U
svakom sluaju, ako odemo sada, svi u ovoj dvorani e znati zato sam te odveo
odavde."
Kada je zastao, Aleksandra je progutala grevito, njen glas je bio suv apat. "ta je
drugi izbor?"
"Da spasi svoj ponos," odgovorio je, dajui joj drugi izbor, "voljan sam da odem na
plesni podijum sa tobom i pokuam da napravim da izgleda kao da oboje smatramo
tvoju opkladu niim drugim do bezazlene male ale. Ali koji god izbor da napravi,"
zavrio je zloslutno, "ja u i dalje da se pozabavim tobom kada odemo kui, jesi li
razumela?"
Njegova poslednja reenica i nepogreiva pretnja fizikom kaznom koju e sprovesti
bila je dovoljno strana da Aleksandra pristane na bilo ta - bilo ta to e odloiti
njihov odlazak.
Negde u meteu njenog uma, nejasno joj je palo na pamet da, pruajui joj ansu da
spasi svoj ponos na ovaj nain, on ju je tretirao sa mnogo vie obzira nego to je ona
uinila kada je stavila javnu opkladu protiv njega. S druge strane, ona teko da je
mogla da nae u srcu zahvalnost prema njemu zbog toga to je nee javno poniziti ne kada joj je obeavao privatnu, fiziku kaznu kasnije. Uz najvii napor volje, uspela
je da smiri glas i uredi crte lica u razumnu mirnu masku. "Radije bih plesala."
Dordan je zurio dole u njeno ljupko bledo lice i uguio naglo divljenje zbog njene
hrabrosti. Umesto toga, ljubazno joj je ponudio ruku i ona je stavila njenu drhtavu
ruku na njegovu.
U trenutku kada je Dordan zakoraio sa strane, Aleksandra je ugledala brze,
optuujue glave okrenute prema njima, i shvatila je da je veliki broj ljudi posmtrao
njihov mali razgovor u etiri oka. Spolja izgledajui leerno dostojanstveno, proetala
je sa Dordanom kroz fasciniranu gomilu, koja se razila kao Crveno more da ih pusti
da prou, a onda se okrenula da gleda njihovo napredovanje.
Aleksandrina kontrola je skliznula za stepen, meutim, kada se par na njihovom putu
okrenuo da ih pusti da prou i ona se nala licem u lice sa Elizabetom Grenderfild,
iji je stariji suprug nedavno preminuo. ok zbog susretanja Dordanove bive

ljubavnice skoro je poslao Aleksandru na kolena, iako su Dordan i Elizabeta


izgledali savreno spokojno dok su pozdravljali jedno drugo.
"Dobrodoli kui, Vaa Milosti," Elizabeta je rekla promuklim glasom dok je pruala
ruku.
"Hvala vam," Dordan je rekao uz utiv osmeh i pritisnuo galantan poljubac na
poleini njene ruke.
Gledajui ih, Aleksandra je osetila kao da ju je neko udario pesnicom u stomak.
Nekako, uspela je da zadri njen izraz utivo neutralnim dok su odlazili, ali kada su
stigli do podijuma i Dordan pokuao da stavi ruku na njen struk, ona se trgula unazad,
zaprepastivi ga.
"Da li bi radije da odemo sada?" upitao je svileno, dok su svuda oko njih plesai
poeli da se vrte i naginju.
Previe izrevorlirana da primeti da su oni postali predmet estostina para fasciniranih
oiju koji su trenutno zakoraili na podijum, Aleksandra je nerado stavila ruku na
rukav njegove crne jakne - ali njen izraz je jasno stavio do znanja da je smatrala
kontakt sa njim potpuno gnusnim.
Dordan ju je trgnuo u naruje i pomerio se sa arenim vrtlogom parova koji su igrali.
"Ako ima trunku razuma - ili ako si nauila bilo ta o manirima i ponaanju," rekao
je priguenim eksplozivnim glasom, "izbrisae taj mueniki izraz sa lica i pokuati
da izgleda simpatino!"
Ta opaska, sa svom njenom prateom arogantnom nadmonou, naterala je
Aleksandru da poeli da udari njegovoa aristokratsko lice. "Kako se usuujete da mi
drite predavanje o manirima i pristojnosti, kada ste se upravo ulagivali vaoj
dragocenoj ljubavnici dok vam je ena stajala tamo!"
"ta si doavola oekivala da uradim?" Dordan je zatraio kratko. "Da je zaobiem?
Stajala je pravo ispred nas?"
"Mogli ste da me ukljuite u va razgovor." Aleksandra je uzvratila, previe uzrujana
da smatra da bi takva stvar mogla jo gore da je osramoti.
Ova neprijateljska razmena izmeu vojvode od Hotorna i njegove zabludele supruge
nije prola nezapaeno od strane prisutnih u dvorani. Plesai su se sudarali jedni sa
drugima u njihovim naporima da prislukuju; muziari su se naginjali sa strane na
stranu pokuavajui da uhvate bolji pogled; a ispitivake naoare su bile fokusirane
skladno na par.
"Da te ukljuim," Dordan je buknuo u neverici. "Da te ukljuim sa enom koja-" U
poslednjem trenutku on je prekinuo rei koje je hteo da upotrebi, ali Aleksandra ih je
predvidela umesto njega- "koja je delila va krevet?" proitala je.
"Ti teko da si u poziciji da mi dri predavanja o manirima, madam. Po svemu sudei,
tvoje ponaanje poslednjih nedelja je bilo bilo ta osim onog koje dolikuje mojoj
eni!"
"Moje ponaanje!" Aleksandra je eksplodirala. "Za vau informaciju," obavestila ga je
uz izuzetan sarkazam, "da sam se ja ponaala na nain koji prilii vaoj eni, ja sam
trebala da pokuam da zavedem svakog lana suprotnog pola koji se nae na mom
putu!"
Taj ispad je toliko zapanjio Dordana da se za deli sekunde oseao kao da se trese

zbog njene drskosti i, u isto vreme, njega je iznenada pogodilo saznanje da je ona bila
ljubomorna. Njegov temperament se malo smekao, podigao je pogled i shvatio da su
se polovina plesaa premestila na sprat kako bi bolje posmatrali nevienu prepirku
izmeu njega i njegove razbenjene supruge, a ostatak je otvoreno zurio u njih.
Trgnuvi pogled sa njihove publike, stisnuo je zube u vetaki osmeh usmeren prema
Aleksandrinoj glavi i odbrusio, "Nasmei mi se, doavola! Cela dvorana nas gleda!"
"Sasvim sigurno neu," buknula je iracionalno, ali je uspela da izgladi svoj izraz lica u
prividnu smirenost. "Ja sam jo uvek verena za vaeg roaka!"
Taj izgovor je bio tako besmislen, tako neoekivan, da je Dordan progutao zapanjeni
smeh. "Kakav udan etiki kodeks ima, ljubavi moja. Desilo se da si udata za mene u
ovom trenutku."
"Da se niste usudili da me zovete vaom ljubavi, a najmanje to moete da uradite je
da razmotrite Antonijev poloaj u svemu ovome," Aleksandra je povikala. "Pomislite
kako e poniavajue biti za njega ako svi misle da sam pala pravo u vae naruje.
Zar nemate odanosti prema vaem roaku uopte?"
"Teka moralna dilema za mene," Dordan se sloio neiskreno, "ali u ovom sluaju,
smatram da je moja odanost potpuno prema samom sebi."
"Proklet bio!"
Dordan je zurio dole u prgavu mladu lepoticu u provokativnoj limun utoj haljini,
njeno lice delikatno i ivo sa njenim burnim Egejsko plavim oima i ruiastim
usnama, i on je odjednom video kako je ona izgledala proli put kada je nosila svetlo
utu - stojei u bati njegove bake, oaravajuim licem okrenutim prema nebu, dok
mu je objanjavala mekim, slatkim glasom: "Svako godinje doba dolazi uz obeanje
da e mi se neto divno desiti jednog dana. Zimi, obeanje dolazi sa mirisom snega...
U leto, ujem to u udaru groma i munjama koje se pruaju preko neba... Najvie od
svega, ja to oseam sada, u prolee, kada je sve zeleno i crno-"
Ona se nadala neemu predivnom, ali sve to je dobila bio je etvorodnevni brak
praen petnaestomesenim udovitvom, zajedno sa onim to je izgledalo kao ogromne
razoaravajue vesti o ivotu koji je vodio pre nego to ju je oenio.
Bes u njemu je naglo zamro i, dok je gledao dole u njene velianstvene oi, stomak
mu se stisnuo na pomisao da je odvede kui i rasplae je.
"Reci mi neto," pitao je tiho. "Da li i dalje misli da prljavtina mirie kao parfem?"
"Kako molim?" rekla je, obazrivo prouavajui njegove neznatno smekane crte lica,
zbunjeno mrtenje je nabiralo njeno glatko elo. "Oh - sada se seam, i ne ne mislim,"
na brzinu je dodala, podseajui se da ju je on smatrao jadnom. "Sada sam odrasla."
"Vidim." Dordan je rekao sa meavinom nenosti i elje koja je poinjala da zri.
Aleksandra je videla njegov izraz lica koji je neno i uurbano gledao okolo, ali njen
ljutiti izraz je poeo da se sklanja. Savest ju je podsetila da su njena javna opklada i
njeno neprijateljsko ponaanje na plesnom podijumu - gde ju je on odveo da spasi
njen ponos - bili neoprostivi. Ne oseajui se vie potpuno nedunom i oteenom,
zagrizla je usnu i podigla oi do njegovih.
"Primirje?" ponudio joj je uz lenji osmeh.
"Sve dok smo ovde," Aleksandra je odmah pristala, i kada mu je uputila nesiguran
osmeh, mogla je da se zakune da je naas ugledala odobrenje u tim nedokuivim

sivim oima.
"ta se desilo sa tenetom koje sam ti kupio?" upitao je, njegov osmeh se produbio.
"Henri je u Hotornu. Oh, i pogreili ste," dodala je vragolasto. "Deak koji ga je
prodao nije lagao - on je istokrvan."
"Ogroman?" Dordan je upitao. "Sa apama veliine tacne?"
Odmahnula je glavom. "Tanjira."
Dordan se nasmejao i ona se nasmeila. Parovi na podijumu su obnovili njihov
interes za muziku, ispitivake naoare su se spustile, i razgovori su se nastavili. Kada
se ples zavrio, Dordan je stavio ruku pod njen lakat i poveo je napred u masu, ali
njihov odlazak je bio odmah odloen od strane grupa Dordanovih prijatelja koji su se
pritisnuli oko njih, nestrpljivi da mu poele dobrodolicu.
Aleksandra, koja je ve imala razumno odriv plan da osigura da je on ne nae u sobi
veeras, oekival je da e je on pouriti, ali umesto toga on je proveo narednih pola
sata u razgovoru sa ljudima koji su traili njegovu panju, njegova ruka je pokrivala
njene prste koji su poivali na njegovoj ruci.
Ostavi bez drugog izbora, Aleksandra je stajala nerado uz njega, pokuavajui da se
pravi mirna i da izgleda kao da stajanje pored Dordana nije razliito od stajanja
pored Tonija.
Ali iako je pokuavala da tretira Dordana kao to je tretirala Tonija, primetila je
istovremeno da visoko drutvo sigurno nije. Oni su tretirali Tonija srdano, i uz
potovanje dostojno njegovog ranga, ali nikada sa pobonou koju su pokazivali
Havku veeras. Dok je gledala nakiene dame kako mu se klanjaju i elegantnu
gospodu kako mu klimaju s' potovanjem i rukuju se s' njim, Aleksandra je shvatila da,
za njih, Toni je bio samo staralac titule, ali je Dordan bio titula.
Bio je Hotorn, jer je bio roen da to bude.
Stojei pored njega, poela je da se plai da je moda precenila svoju sposobnost da
ga natera da je pusti da se vrati u Moram jednom kada bude imala novca. Nakon to
je bila meu visokim drutvom ovih nedelja, ona je pogreno izjednaila Dordana sa
drugim aristokratama koje je poznavala - doterane, probirljive, i urbane. Ali i meke.
Smirene.
Sada, dok je gledala Dordanovu komunikaciju sa drugim mukarcima, bila je
mizerno svesna da ispod njegove civilizovane, urbane fasade, on nije bio ni nalik
njima.
Kraj nje, Dordan je spustio glavu do njene i rekao utivim, ali monim glasom, "Ako
mi da re da e otii pravo kui, moe da ode sada. Na taj nain, to e izgledati
kao da ti ide svojim putem a ja svojim. Slediu te za petnaest minuta."
Zadivljena njegovim promiljenim gestom i olakana neizrecivo zato to je time njen
plan bilo jo lake izvriti, Aleksandra je klimnula glavom i krenula da se odmakne,
ali njegova ruka je stegnula njenu. "Tvoja re, Aleksandra," zahtevao je kratko.
"Dajem vam re da idem pravo kui," rekla je uz blistav osmeh stvoren iz olakanja, i
uurbano otila.
Dordan ju je posmatrao, oi su mu se neznatno suzile dok je razmatrao razlog za njen
sumnjivo blistav osmeh, kao i mudrost to joj veruje. To nije bila toliko njegova vera
u njenu re koja ga je navela da joj da njegovu ponudu, koliko on nije mogao iskreno

da poveruje da bi mu ona ponovo prkosila, sada kada je shvatila granicu do koje bi on


iao da obezbedi njenu poslunost njegovoj volji. Osim toga, odluio je filozofski,
skreui panju nazad na njegove prijatelje i poznanike, gde bi drugo mogla da ode
sem kui? Niko, ak ni njegova baka, je ne bi sakrio od njenog supruga.
Dordan nije bio jedini koji je gledao Aleksandru kako odlazi, veliki broj drugih
gostiju je radio isto to, a oni nisu uopte bili zavarani njenim navodno harmoninim
odlaskom od njenog supruga.
"Havk misli da se pozabavi njome kada se vrati kui," Lord Ogilvi je uveravao veliku
grupu ljudi oko njega. "Moete biti sigurni da nee dozvoliti da njeno ponaanje
proe nekanjeno ni jednu no. tavie, on e nositi njenu traku na Kraljiinoj Trci."
"To je sigurno!" sloio se mladi Ser Bilovbi.
"Nedvojbeno!" uputio je Grof Turston.
"Nema sumnje povodom toga," proglasio je Lord Karleton smelo.
Lady Karleton je pogledala Vojvotkinju od Hotorna, koja se penjala uz stepenice, i
hrabro izjavila, "Nadam se da svi vi greite. Hotorn je lomio srca po celoj Engleskoj.
Vreme je da ena slomi njegovo!"
Stidljiva supruga Ser Bilovbija je podigla bradu i uputila svoje miljenje. "Nadam se
da e ona dati traku nekom drugom da nosi!"
"Ne budi smena, Honor," rekao je njen suprug. "Kladim se u 100 funti da e je ona
dati Havku!"
Dve dame su pogledale jedna drugu a onda i gospodu. "Gospodaru," Lady Honor je
obavestila njenog sablanjenog supruga dok je izvlaila 100 funti iz torbice,
"Prihvatam tu opkladu."
"I ja!" Lady Karleton je proglasila.
Do trenutka kada se Aleksandra popela u njenu koiju, dovoljno novca je ve bilo
uloeno u toj dvorani da se napuni Prineva riznica godinama, a kvote su porasle na
25 prema 1 u Dordanovu korist. Samo su mlae dame odravale neku nadu da e
Aleksandra biti prva ena koja e odoleti 'neodoljivom' Vojvodi od Hotorna.

Dvadesettree poglavlje
Meseina je bila prosuta preko puta vile koja je ila du Gornjeg Bruk Strita dok je
Aleksandra mahnula njenom koijau i krim stavila klju u bravu na broju 3.
Gurnuvi vrata da se otvore tek centimetar, ona je zavirila u predvorje. Kao to se i
nadala, Higins i ostale sluge su se povukli za veeras.
Skliznula je unutra, tiho zatvorila vrata za sobom, i na prstima se popela uz dugako
stepenite. Na ulazu njene spavae sobe, ona je oklevala, pitajui se da li je njena
odana sobarica odluila da je saeka da se vrati uprkos Aleksandrinim instrukcijama.
Odluujui da se nee usuditi da rizikuje otvaranjem vrata da to sazna, Aleksandra je
pourila niz dugaak hodnik, na ijim obim stranama su bile gostinske sobe. Na kraju
hodnika stepenite je vodilo do sledeeg sprata; i ona se popela na prstima uz njih i
kroz hodnik, zaustavljajui se ispred poslednjih vrata sa desne strane.

Tiho, okrenula je kvaku i zavirila u mranu, praznu sobu koju je davno koristila
porodina guvernanta, a onda je skliznula unutra.
Smeei se od oduevljenja zbog njene genijalnosti, skinula je rukavice i bacila ih na
senoviti objekat koji je identifikovala kao malu komodu sa fiokama. Ona nije pogazila
re; dola je direktno kui.
Osim kada njen suprug umarira u njenu spavau sobu veeras, nameravajui da
odmeri koju god kaznu je imao na umu, ona nee biti tamo.
Jeza joj se popela uz kimu dok je zamiljala koliko e ljut on biti, ali alternativa
izlaganja sebe Bog-zna-kakvoj sudbini veeras je bila suvie degutantna da je uzme u
obzir.
Sutra, odluila je, ona e uzeti bilo koji novac koji je Penrouz dobio za sat njenog
dede, i im Dordan napusti kuu, ona i njenih dvoje vernih starih prijatelja e
napustiti London.
Skidajui haljinu, Aleksandra se opruila na uski krevet, koji nije imao posteljinu, i
zatvorila oi. Umor i zbunjenost su se zbili u njoj dok je razmatrala Dordanovo
veeranje ponaanje. Kako je mogao da bude tako ubilaki ljut na nju, a u isto vreme
da pokua da je potedi njene javne sramote, pitala se. Nikad ga nee razumeti. Sve u
ta je bila sigurna u tom trenutku bilo je to da je ona bila primorana da se krije od
njega u njegovoj kui - da se skriva u strahu i ljutnji od istog mukarca iji ju je
nestanak nekada naterao da poeli da umre kako bi bila sa njim.
Lord Kamden je stigao na bal ba kada je Dordan odlazio, samo da otkrije da je
Melani ve otila. Utivo se uzdravajui od pokazivanja i najmanjeg iznenaenja
kada se Dordan iznenada podsetio da je poslao njegovu sopstvenu koiju kui sat
ranije zato to je nameravao da se vozi kui sa Aleksandrom, Lord Kamden mu je
ljubazno ponudio prevoz kui. Kamdenova koija se dovezla pred kuom broj 3, i
Dordan je siao. Mislima sa Aleksandrom, koja bi do sada trebala da ga eka u
njenoj sobi, Dordan je pruio oskudnu panju na usamljenog jahaa koji je ekao u
senci kue preko puta ulice, eirom povuenim nisko na licu, ali njegovo prisustvo
bilo je registrovano negde na ivici Dordanovog preokupiranog uma. Kao da je
namirisao opasnost, okrenuo se na drugoj stepenici da kae dovienja Kamdenu, ali
njegov pogled se trgnuo na vitkog jahaa ba kada je senovita figura podigla ruku.
Dordan se bacio dole i ulevo ba kada je pitolj opalio, a onda je poeo da tri uei,
juriui preko ulice u uzaludnom pokuaju da pojuri ubicu koja je ve odgalopirala
daleko, kreui se spretno izmeu kabastih koija koje su pristojno ile niz Bruk Strit
- ista masa koija koja je spreila Dona Kamdena da poe u poteru svojom koijom.
Edvard Favks, bahato sagraen gospodin koji se specijalizovao za rukovanje
delikatnim situacijama za grupu veoma izabranih klijenata koji nisu eleli da
ukljuuju vlasti, pogledao je na sat. Bilo je skoro jedan sat ujutru dok je sedeo preko
puta Vojvode od Hotorna, koji ga je zaposli jue da istrai dva pokuaja napada na
vojvodin ivot i da sazna ko stoji iza njih.
"Moja supruga i ja emo otputovati za Hotorn kada ustanemo," vojvoda je rekao.
"Ubica moe da se stopi na ulicama i sokacima Londona lake nego to bi mogao da
se sakrije na selu. Da je samo moj ivot ugroen, ostao bih u gradu. Ali ako moj roak

stoji iza ovoga, on nee biti u stanju da rizikuje moje stvaranje naslednika, tako da je
moja ena sada takoe ugroena."
Favks je klimnuo slaui se. "Na selu, moji ljudi e moi da uoe nepoznatu osobu na
imanjima Hotorna ili u selu. Moemo ga videti."
"Va primarni posao je da zatitite moju enu," vojvoda je rekao kratko. "Jednom
kada svi budemo u Hotornu, smisluu neki plan da privuem ko god da radi ovo
krijui se. Rasporedite etiri vaih ljudi da jau oko moje koije sutra. Sa mojim
ljudima, to nam daje ukupno dvanaest pratioca."
"Da li je mogue da je osoba koja je pucala na vas noas mogao da bude va roak?"
Edvard Favks je upitao. "Rekli ste da nije bio u Vajtsu a ni na balu Lindvortovih
veeras."
Dordan je umorno izmasirao miie na njegovom potiljku. "To nije bio on. Konjanik
je bio mnogo manji od mog roaka. tavie, kao to sam vam rekao, ja nisam u
potpunosti ubeen da moj roak stoji iza ovoga." Do danas, kada je saznao da je stari
Grenderfild mrtav, Dordan se nadao da je on bio taj. Uostalom, prvi pokuaj ubistva
bio je napravljen u noi kada je sreo Aleksandru - samo dva dana nakon to je ranio
Grenderfilda u dvoboju. Nakon veeranje epizode, meutim, Dordan vie nije
mogao da se dri te nade.
"Dva najea motiva za ubistvo su osveta i lina dobit," Favks je rekao oprezno. "Va
roak ima mnogo da dobija vaom smru. ak i vie sada nego ranije."
Dordan nije pitao na ta misli, ve je znao da time misli na Aleksandru. Aleksandra-?
Lice mu je prebledelo kada se prisetio maglovito poznate, vitke figure koja je pucala u
njega veeras. To je mogla da bude ena...
"Pomislili ste na neto vano?" istraitelj je rekao brzo, tano procenjujui Dordanov
izraz lica.
"Ne," Dordan je odbrusio i skoio na noge, naglo okonavajui sastanak. Ideja da
Aleksandra pokuava da ga ubije je bila smena. Apsurdna. Ali rei koje mu je bacila
jutros su se vratile da ga progone. tagod da treba, ja u biti osloboena ovog braka.
"Samo jo jedna stvar, Vaa Milosti," Favks je rekao kada je ustao. "Postoji li
mogunost da je osoba koja je pucala na vas veras ista ona koju ste mislili da ste
ubili na putu blizu Morama prolog prolea - ona koju ste ostavili da umre? Opisali
ste ga kao osobu niskog rasta."
Dordan je osetio vrtoglavicu od olakanja. "Mogao bi da bude. Kao to sam rekao,
nisam mu video lice veeras."
Kada je Favks otiao, Dordan se popeo uz stepenice do njegovih odaja. Umoran, ljut
i frustriran to je bio meta nekog nepoznatog ludaka koji ga je eleo mrtvog, poslao je
njegovog pospanog sobara u krevet i polako skinuo koulju. Aleksandra je bila u
susednoj sobi, pomislio je, i njegov umor je poeo da isparava dok ju je vizuelno
budio iz sna poljupcem.
Hodajui do vrata koja su spajala njihove sobe, koraao je kroz njenu garderobu i
uao u mranu sobu. Meseina je bila prosuta kroz prozore, lijui srebrni zrak preko
savreno glatkog satenskog prekrivaa na krevetu.
Aleksandra nije dola kui.
Dugim koracima se vratio u sobu, i trgnuo konopac kojim je pozvao sluge.

Trideset minuta kasnije, celo pospano osoblje u kui stajalo je postrojeno ispred njega
u salonu odgovarajui na pitanja - izuzev Penrouza, Aleksandrinog starijeg slugu, koji
je takoe misteriozno nestao.
Nakon intenzivnog ispitivanja, sve to je Dordan saznao sa sigurnou bilo je to da je
njegov koija posmatrao Alekandru dok se pela stepenicama ispred kue i bezbedno
stigla do vrata. Onda mu je ona mahnula - in koji je koija potvrdio da je bio bez
presedana.
"Moete da se vratite u krevet," rekao je tridesetjednom slugi ali jedan stari mukarac
sa naoarima, kojeg je Dordan identifikovao kao Aleksandrinog slugu, oklevao je
izgledajui zabrinut i ljut.
Dordan je zaobiao sto, sipao ostatak porta u au, i bacivi letimian pogled na
Filberta, naloio mu da mu donese jo jednu flau. Nemarno bacivi au na sto,
potonuo je u stolicu i ispruio noge, pokuavajui da smiri njegov divlji strah. Nekako,
nije ba verovao da se Aleksandri neto loe desilo, i nije dozvolio sebi da uopte
razmatra da je njen nestanak povezan sa veeranjim napadom na njega.
to se vie koncentrisao na neobjanjivo blistav osmeh koji mu je dala kada mu je
obeala da e doi direktno kui posle bala, to je postajao ubeeniji da je ona
jednostavno otila negde drugde nakon to je prevarila koijaa da poveruje da je ula
unutra. Pre nego to je u stvari i napustila bal, nesumnjivo je pitala jednog od njenih
ljubavnika da je prate kui i onda da je odvedu odatle. Poto ju je Dordan pretio da
e je urazumiti veeras, to nije bilo nimalo iznenaujue, pomislio je. Verovatno je
otila kod njegove bake, Dordan je odluio dok je port poeo da umiruje njegove
osetljive ivce.
"Donesi tu flau ovamo," naredio je, merkajui starijeg slugu kiselog lica koji je loe
skrivao ratobornost. "Reci mi neto," rekao je kratko, obraajui se slugi za linu stvar
po prvi put u njegovom ivotu, "da li je uvek bila ovakva - tvoja gospodarica?"
Stari sluga se ukoio ogoreno, u inu sipanja porta u vojvodinu au. "Gospoica
Aleks-" Filbert je poeo, ali ga je Dordan prekinuo ledenim glasom: "Moju suprugu
e spominjati propisno," odbrusio je. "Ona je Vojvotkinja od Hotorna!"
"I mnogo dobrog joj je to donelo!" sluga je odvratio besno.
"ta bi to trebalo da znai?" Dordan je zatraio, tako zateen ovim nevienim
prikazom temperamenta od prostog sluge da je propustio da reaguje sa besom koji bi
se razumno mogao oekivati od mukarca njegove naravi i ranga.
"To znai ono to sam i rekao," Filbert je odbrusio, udarivi flaom o sto. "Bit'
Vojvotkinja od Hotorna joj nikada nije donelo nita sem slomljenog srca! Ti si lo ko'
to je bio njen otac - ne, ti si gori! On joj je samo slomio srce, a ti si joj slomio srce i
sad pokuava da joj slomi duh!"
On je bio na pola puta sobe kada je Dordanov glas zagrmeo kao prasak groma. "Vrati
se ovamo!"
Filbert je posluao, ali su mu vorovate ruke bile stisnute u pesnice sa strane, i on se
zapiljio ogoreno u mukarca koji koji je napravio ivot gospoice Aleksandre jadnim
od dana kada ga je srela.
"O emu doavola pria?"
Filbertova vilica se uzdigla ratoborno. "Ako misli da u ti rei stvari tako da mo' da

ih iskorisit protiv gospoice Aleks, onda se grdno vara, Visoka Svetosti!"


Dordan je otvorio usta da kae neverovatno drskom oveku da se spakuje i ode, ali
vie od zadovoljstva, eleo je objanjenje o zapanjujuim otkriima sluge.
Obuzdavajui njegov temperament uz vrhovni napor, Dordan je rekao ledeno, "Ako
ima neto da kae to bi moglo da smeka moj stav prema tvojoj voljenoj
gospodarici, onda bi bilo mudro da to kae sada." Sluga je i dalje izlgedao jogunasto.
"U raspoloenju u kojem sam," Dordan ga je upozorio iskreno, "kada je se dokopam,
molie se Bogu da ostala daleko od mojih oiju."
Starac je prebledeo i progutao, ali je ostao buntovno tih. Oseajui da se Filbert
koleba ali da to zastraivanje nee da ga natera da govori slobodno, Dordan je sipao
malo porta u au i u inu koji bi sruio Drutvo na njegovovo kolektivno lice,
Vojvoda od Hotorna je drao au prema ponosnom slugi i pozvao ga prijateljskim
glasom, "A sada, poto sam oigledno povredio tvoju gospodaricu - nenamerno pretpostavljam da ete popiti i rei mi zato sam kao njen otac. ta je on uradio?"
Filbertov sumnjiav pogled se pomerio sa vojvodinog lica na au porta u njegovoj
ispruenoj ruci, a onda je on polako posegnuo za njom. "Da l' e ti smetati ako
sednem dok pijem?"
"Svakako," Dordan je odgovorio, ozbiljnog lica.
"Njen otac je bio najnii nitkov koji je ikada iveo," Filbert je poeo, nesvestan naina
na koji su vojvodine obrve skoile na ovu dodatnu uvredu. Zastao je da uzme dug,
okrepljujui gutljaj njegovog pia, a onda se zgrozio, gledajui stvar u ai sa
neskrivenom odvratnou. "Boe!" rekao je. "ta je ovo?"
"Port - posebna vrsta koja je napravljena posebno za mene."
"Verovatno nije predvien za nekog drugog," Filbert je odgovorio, potpuno
impresioniran. "Grozna stvar."
"To miljenje deli veina ljudi. Izgleda da sam ja jedini koji ga voli. Sada, ta joj je
njen otac uradio?"
"Da l' moda ima pivo?"
"Bojim se da ne."
"Viski?" Filbert je pitao nadajui se.
"Svakako. U kabinetu pored ovog. Poslui se."
Trebalo je est aa viskija i dva sata da izvue priu iz nevoljnog sluge. Do trenutka
kada je Filbert skoro zavrio, Dordan - koji je osetio izazov da se prebaci na viski i
pobedi ga pijui njegovo pie - bio je povijen u njegovoj stolici, koulja mu je bila
raskopana do pola grudi, pokuavajui da odri glavu bistrom.
"I jednog dana, oko est, sedam nedelja nakon to je njen otac umro," Filbert je
zavravao, "fina koija se zaustavila i u njoj je bila naminkana dama i njena lepa
erka sa utom kosom. Bio sam tamo kada je gospoica Aleks otvorila vrata i dama koja nije bila prava dama - je objavila jednostavno da je ona bila Lorensova supruga a
devojica koja je bila sa njom njegova erka!"
Dordanova glava se trgnula. "On je bio bigamista?"
"Da. I trebao si da vidi navrat-nanos raspravu izmeu dve gospoe Lorens. Ali
gospoica Aleks, ona se nije naljutila. Samo je pogledala u utokosu devojicu u rekla
njenim slatkim nainom: 'Veoma si lepa'.

"Plava devojica nije rekla nita, digla je nos u vazduh. Tada je devojica primetila
limeni medaljon, u obliku srca, koji je gospoica Aleks nosila oko vrata. Dao joj ga je
njen otac za roendan, i ona je cenila taj medaljon da ne moe da poveruje - uvek ga
je dodirivala dok ga je nosila i brinula da ga ne izgubi. Plava devojica je pitala
gospoicu Aleks da li joj ga je dao njen otac, i kada je gospoica Aleks rekla da jeste,
devojica je izvukla zlatni lani koji je visio oko njenog vrata, sa prelepim
medaljonom u obliku srca."
" 'Dao mi je vredni zlatni lani', devojica je rekla na nain zbog kojeg me je ruka
zasvrbela da je oamarim. 'Tvoj je samo od starog lima'."
Filbert je zastao da uzme jo jedan gutljaj viskija i oblizao usta. "Gospoica Aleks nije
rekla ni re, samo je podigla bradu - kao i uvek kada pokuava da bude hrabra - ali je
bilo toliko bola u njenim oima, koji bi naterao i odraslog oveka da zaplae. Ja sam
plakao," Filbert je priznao promuklo. "Otiao sam u moju sobu, i plakao sam kako
beba."
Dordan je progutao nepoznatu bolnu knedlu u grlu. "ta se onda desilo?"
"Sledeeg jutra gospoica Aleks je sila na doruak, ko' i uvek, i nasmeila mi se, ko' i
uvek. Ali po prvi put od kada joj ga je njen otac dao, ona nije nosila medaljon. Nikad
ga vie nije nosila."
"I ti misli da sam ja kao njen otac?" Dordan je rekao besno.
"Zar nisi?" Filbert je rekao prezrivo. "Slomio si joj srce kad god si bio tu, a onda si
ostavio meni i Penrouzu da pokuamo da pokupimo komadie."
"O emu to pria?" Dordan je insistirao, nespretno sipajui viski u njegovu au.
Filbert je gurnuo njegovu praznu au napred i Dordan ju je posluno napunio,
takoe.
"Govorim o tome kako je plakala kada je mislila da si mrtav. Jednog dana sam doao
dok je stajala ispred tvog portreta u tvojoj velikoj seoskoj kui. Provodila je sate samo
gledajui u tebe, i ja sam mislio u sebi da je ona tako mrava da moe da vidi kroz
nju. Pokazivala je na tebe i rekla mi drhtavim glasom koji je znaio da pokuava da ne
zaplae, 'Pogledaj. Filberte. Zar nije prelep?' " Filbert je zastao da onjui mrtei se reit izraz lica njegovog linog miljenja o Dordanovom izgledu.
Neznatno umiren zapanjujuim vestima da je Aleksandri oigledno stalo dovoljno da
ali za njim posle svega, Dordan je prevideo slugino ne-ba laskavo miljenje o
njegovom licu. "Nastavi," rekao je.
Filbertove oi su se iznenada suzile od ljutnje kada se zagrejao za njegovu priu:
"Naterao si je da se zaljubi u tebe, onda je ona dola u London i saznala da nikad nisi
mislio da je tretira kao pravu suprugu. Oenio si je samo iz saaljenja! Mislio si da je
poalje u Devon, ba kao to je njen otac uradio njenoj majci."
"Ona zna za Devon?" Dordan je rekao, zapanjen.
"Ona zna sve o tome. Lord Antoni joj je konano reko' istinu zato to su joj se svi
tvoji moderni Londonski prijatelji smejali iza lea zato to je zaljubljena u tebe. Svi
oni su znali ta si ti oseao prema njoj, zato to si priao o njoj tvojoj ljubavnici, a ona
je rekla svima ostalima. Nazvao si va brak neugodnim. Osramotio si gospoicu Aleks
i naterao je ponovo da plae. Ali vie nisi u stanju da je povredi ponovo - ona zna
kakav si ti laljivac!"

Poto je rekao ta je imao, Filbert se odgurnuo na noge, spustio au, ispravio se do


pune visine, i rekao sa velikim dostojanstvom, "Rekao sam njoj, a rei u i tebi:
Trebala je da te pusti da umre u noi kada te je nala!"
Dordan je gledao starca kao marira napolje bez pokazivanja da je zapanjujua
koliina alkohola koje je konzumirao imalo uticala na njega.
Zurio je slepo u njegovu praznu au, dok su razlozi za Aleksandrinu potpunu
promenu u ponaanju od njegovog nestanka polako poeli da se kristaliu. Filbertov
kratak ali elokventan opis bolno mrave Aleksandre kako zuri u njegov portret u
Hotornu stegnuo je njegovo srce. Kroz njegov um su paradirale ive slike Aleksandre
kako dolazi u London nosei srce u ruci - a onda se suoava sa hladnim prezirom koji
je Eliza oigledno podstakla ponavljajui Dordanovu nepromiljenu, aljivu
primedbu.
Oslanjajui glavu na naslon stolice, Dordan je zatvorio oi dok su ga kajanje i
olakanje preplavljivali. Aleksandri je stalo do njega. Slika koju je uvao o arobnoj,
naivnoj devojci koja ga je volela nije bila lana, i zbog toga je bio odjednom duboko
presrean. injenica da ju je ranio na bezbroj naina naterao ga je da se trgne, ali ni za
trenutak nije bio voljan da veruje da je teta bila nepopravljiva. Niti je bio budala
dovoljno da pomisli da e ona da poveruje u bilo koje objanjenje koje bi joj on dao.
Dela, a ne rei, su bila jedini nain da je natera da spusti gard i ponovo ga zavoli.
Bled, preokupiran osmeh mu je zaigrao na usnama dok je razmatrao njegovu
strategiju.
Dordan nije bio nasmejan u devet sati narednog jutra, meutim, kada se sluga vratio
sa informacijom da Aleksandra sasvim sigurno nije otila u kuu njegove bake; niti je
bio nasmejan pola sata kasnije kada je sama udovica vojvotkinja umarirala u njegovu
radnu sobu da mu kae da je on u potpunosti bio kriv za Aleksandrino bekstvo, i da
isporui estok klevetniki govor na Dordanovu neosetljivost, njegovu visoku
samovolju, i njegov nedostatak zdravog razuma.
Odevena u haljinu od prole noi, Aleksandra je prola prstima kroz njenu
razbaruenu kosu, provirila u gornji hodnik, i onda prola brzo du hodnika i niz
stepenice do njenih soba.
Ako je Dordan pratio isti jutarnji raspored kao i prethodna dva dana, on je bio
zakljuan u njegovoj radnoj sobi sa mukarcima koji su doli da razgovaraju o poslu
sa njim jutros. Paljivo razmatrajui naine da izvede nju, Filberta i Penrouza iz kue
neprimeeno, otila je do garderobe i otvorila vrata. Garderoba je bila prazna, osim
jednog kostima za putovanje. Okreui se, Aleksandra je posmatrala sobu i primetila
da su svi njeni parfemi bili sklonjeni sa toaletnog stoia. Oseajui zaudo da je bila
u pogrenoj sobi nateralo ju je da se okrene polako okolo ba kada su se vrata otvorila
i sobarica prigueno vrisnula.
Pre nego to je Aleksandra mogla da je zaustavi, sobarica se okrenula na peti i
pobegla na balkon. "Njena Milost se vratila!" pozvala je Higinsa sa balkona.
Toliko o bekstvu bez da prvo sretne Dordana, Aleksandra je pomislila drhtei od
straha. Nije sasvim oekivala da e izbei sukob sa njenim suprugom - ali se tome
nadala. "Marija," pozvala je nakon to je sobarica ve urila niz stepenice da proiri

radosnu vest. "Gde je vojvoda? Objaviu mu sama svoje prisustvo."


"U radnoj sobi, Vaa Milosti."
Provlaei ruke kroz njegovu tamnu kosu, Dordan je koraao du njegove ogromne,
knjigama ispunjene radne sobe kao tigar u kavezu, ekajui da se Aleksandra pojavi
odakle god da je provela no, odbijajui da razmotri da je povreena, i nemogavi da
protera nagrizui strah da jeste.
Oekivajui da e Havk istresti njegov bes na nju u trenutku kada je vidi, Aleksandra
je zakoraila tiho u radnu sobu i paljivo zatvorila vrata iza nje pre nego to je rekla,
"elite da me vidite, rekla bih?"
Dordan se trgnuo, njegove emocije su se ludo menjale od radosti do olakanja pa do
besa dok ju je gledao kako stoji pred njim, njeno lice je bilo svee od nonog sna
kojeg on nije imao.
"Gde si doavola bila?" zahtevao je, iskoraivi prema njoj. "Podseti me da te nikada
vie ne 'drim za re'," dodao je sa izuzetnim sarkazmom.
Aleksandra je uzdrala kukaviki impuls da se povue. "Odrala sam re, moj
gospodaru. Dola sam direktno kui i otila u krevet."
Mii se trgnuo zloslutno na njegovom napetom obrazu. "Ne lai me."
"Spavala sam u guvernatinoj sobi," ljubazno je pojasnila. "Niste mi, uostalom,
naredili da odem u moju sobu."
elja za ubistvom je eksplodirala u Dordanovom mozgu, praena momentalno
suprotnim nagonom da obmota ruke oko nje i usklikne smejui se na njenu
neverovatno genijalnu neposlunost. Ona je bila gore, blaeno spavala, svo vreme dok
je on lutao i pio ovde dole u agoniji nesigurnosti. "Reci mi neto," rekao je ljutito,
"jesi li oduvek bila ovakva?"
"Kakva?" Aleksandra je rekla oprezno, nesigurna njegovog raspoloenja.
"Razaraica mira."
"Ka - kako to mislite?"
"Rei u ti ta mislim," otegnuo je, i kako je napredovao ka njoj, Aleksandra je poela
oprezno da se povlai korak po korak. "U poslednjih dvanaest sati, ja sam uvredljivo
otiao od mojih prijatelja u Vajtsu. Bio sam ukljuen u javnu svau na plesnom
podijumu, i bio izgren od strane sluge, koji uzgredno moe da me napije da padnem
pod sto. Morao sam da sluam predavanje od moje bake, koja se po prvi put u svom
ivotu toliko zaboravila da je podigla glas do onog to se jedino moe objasniti kao
vikanje! Da li zna," zavrio je mrano dok se Aleksandra borila da sakrije
samovoljan cerek, "da sam nekada vodio razumno paljivo ureen ivot pre nego to
sam ugledao tebe? Ali od tog trenutka, svaki put kada se okrenem, neto drugo-"
Prekinuo je njegov estok napad kada je Higins utrao u radnu sobu, ne zaustavljajui
se da kua, njegovi skuti su leprali za njim. "Vaa Milosti!" rekao je zadihano, "tamo
je policajac koji insistira da vidi vas, ili Njenu Milost, lino."
Pogledavi Aleksandru na nain koji ju je upozoravao da ostane gde jeste dok se on ne
vrati i ne zavri sa njom, Dordan je iskoraio hitro iz radne sobe. Dva minuta kasnije
se vratio, neopisiv izraz zabavljenosti i dosaivanja bio je na njegovom preplanulom
licu.
"Da li - da li neto nije u redu?" usudila se da upita kada je on izgledao kao da ne zna

ta da kae.
"Ne ba," otegnuo je suvo. "Rekao bih da je to samo jo jedan uobiajen mali dogaaj
u jednom to je izgleda tipian dan sa tobom."
"Kakav dogaaj?" Aleksandra je bila uporna, svesna da on izgleda kao da smatra nju
odgovornom za tagod se desilo.
"Tvoj verni stari batler se upravo pojavio na mom pragu u pratnji policajca."
"Penrouz?" Aleksandra je jeknula.
"Taj isti."
"Ali - ta je uradio?"
"Uradio, draga moja? Otiao je u Bond Strit i bio uhvaen na delu jue pokuavajui
da proda moj sat." To govorei, Dordan je podigao ruku, iz koje je visio zlatni sat i
lanac Aleksandrinog dede.
"Pokuaj bigamije, kraa, i kockanje," Dordan je sumirao uz trzaj ironinog osmeha
na usnama. "Ima li jo neke planove za neposrednu budunost? Iznuda, moda?"
"To nije va sat," Aleksandrine oi su bile prikovane za sat, njenu jedinu nadu za
kupvovinu slobode. "Molim vas dajte mi ga. Pripada meni."
Dordanove obrve su se skupile od iznenaenja, ali je polako spustio ruku. "Bio sam
pod utiskom da si ga dala meni kao poklon."
"Prihvatili ste ga pod lanim izgovorom," Aleksandra je insistirala uz ljutu
tvrdoglavost, poseui za satom. "Moj deda je bio ovek...plemenitih vrlina...topao,
brian, nean ovek. Njegov sat bi trebalo da ode kod oveka koji je kao on, a ne kao
to ste vi."
"Shvatam," Dordan je odgovorio tiho, lice mu se odjednom postalo prazno dok je
stavljao sat u njen isprueni dlan.
"Hvala," Aleksandra je rekla, oseajui se nekako kao da ga je zapravo povredila
uzimajui sat nazad. Poto on nije imao srce, moda mu je povredila ego, odluila je.
"Gde je Penrouz? Moram da odem do nadlenih organa i objasnim."
"Ako je pratio moje instrukcije, on je u svojoj sobi," Dordan je odgovorio suvo,
"razmilja o osmoj zapovesti."
Aleksandra, koja je donela razumljiv zakljuak da je njen autokratski suprug hladnog
srca pustio organe vlasti da odvuku jadnog Penrouza i obese ga, zurila je u njega
zbunjeno. "To je sve to ste uradili? Poslali ste ga u njegovu sobu?"
"Teko da sam mogao da dopustim da mi tasta odvezu u tamnicu, zar sam mogao?"
Dordan je odgovorio.
Krajnje zapanjena njegovim udnim raspoloenjem ovog jutra, Aleksandra je zurila
ispitivaki u njega. "Zapravo, mislila sam da biste mogli i uradili to."
"Samo zato to me ne poznaje stvarno, Aleksandra," rekao je tonom za koji bi
Aleksandra mogla da se zakune da je bio pomirljiv. ivahno, on je nastavio,
"Meutim, nameravam da ispravim to, poevi,"- podigao je pogled dok je vojska
sluga stizala u prizemlje nosei nekoliko kovega, ukljuujui i njene- "za jedan sat,
kada krenemo za Hotorn."
Aleksandra se okrenula, videla njene kovege i okrenula se prema njemu, oi su joj
gorele od pobune. "Neu da idem."
"Mislim da e se sloiti da ide kada iznesem uslove koje treba da razmotri, ali prvo,

eleo bih da znam zato je Penrouz pokuao da proda moj...sat tvog dede."
Aleksandra je oklevala, a onda je odluila da je utanje najbolje.
"Oigledan odgovor na to je da si elela novac," Dordan je nastavio suvoparnim
glasom. "A ja mogu da se setim samo dva razloga zbog kojih ti trebaju sredstva. Prvi
razlog bi bio da bi postavila jo skandalozniju opkladu protiv mene, to sam ti
zabranio da uradi. Iskreno, sumnjam da bi to uradila." Podigao je ruku kada ga je
Aleksandra pogledala ljutito zbog njegove pretpostavke da bi ona pokorno pristupila
njegovom nareenju. "Moj razlog za odbacivanje mogunosti da bi stavila dodatnu
opkladu protiv mene od jue nema nikakve veze sa injenicom da sam ti to zabranio.
Jednostavno ne mislim da si imala vremena da mi ponovo prkosi."
Njegov lenji kez je bio toliko neoekivan i toliko zarazan da je Aleksandra morala da
se bori sa porivom da mu uzvrati osmeh.
"Stoga," zakljuio je, "smatram da je razlog zbog kojeg iznenada eli novac isti
razlog koji si mi dala pre dva dana - eli da me ostavi i ivi na svoju ruku. Je li to?"
Zvuao je tako pun razumevanja da je Aleksandra da je Aleksandra promenila njenu
raniju odluku i klimnula glavom potvrdno.
"Ba kao to sam i mislio. U tom sluaju, dozvoli mi da ti ponudim reenje za tvoju
nevolju to bi takoe trebalo da apeluje ka tvojoj sklonosti za kockanjem. Mogu li?"
utivo je pitao, usmeravajui je prema stolici ispred njegovog stola.
"Da," Aleksandra se sloila, sedajui dole dok se on naslonio na sto.
Kada se smestila, Dordan je rekao, "Dau ti dovoljno novca da ivi ostatak svog
ivota u kraljevskoj raskoi, ako posle tri meseca jo uvek bude elela da me
ostavi."
"Ja - ne razumem u potpunosti," Aleksandra je rekla, prouavajui njegovo preplanulo
lice.
"Prilino je jednostavno. Tri puna meseca, mora se sloiti da bude moja
najpokornija, puna ljubavi, posluna ena. Za to vreme, ja u nastojati da sebe
napravim - moemo tako rei - 'prihvatljivim' da ti vie ne bude elela da me ostavi.
Ako ne uspem, moe da me ostavi kada prou tri meseca. To je tako jednostavno."
"Ne!" Aleksandra je prasnula pre nego to je mogla da se zaustavi. Pomisao na
Dordana kako namerno pokuava da je armira i zavede bilo je vie nego to je
mogla da podnese da o tome misli, a intimne implikacije da bude njegova ena 'puna
ljubavi' su uinile da lice pone da joj gori.
"Boji se da e pasti pod moje 'ini'?"
"Naravno da ne," lagala je izvetaeno.
"Zato se onda ne bi sloila sa opkladom? Kladim se u bogatstvo da mogu da te
nateram da poeli da ostane. Oigledno, ti se boji da e izgubiti, inae ne bi
oklevala."
On je bacio izazov tako glatko da je Aleksandra jedva videla da dolazi pre nego to ga
je on potpuno razjasnio.
"Ja - ima i drugih stvari koje treba razmotriti-" Odugovlaila je neubedljivo, previe
potresena da razmilja o bilo emu.
"Ah, da - postoji mogunost da u gorljivom obavljanju mojih suprunikih dunosti,
moe da zatrudni, je li to to?"

Ostavi bez rei od zaprepaenja i uasa na tu do sada mogunost o kojoj nije mislila,
Aleksandra je prosto zurila u njega, rozih obraza, dok je on dokono pokupio pritiska
za papir sa stola. "Nameravam da dam sve od sebe da to i postignem, slatka moja,"
obeao je bez okolianja. "tavie," nastavio je, balansirajui teg na dlanu, tano kao
to je balansirao njenu budunost, "naa opklada zavisi od toga da mi pokloni svoje
usluge u krevetu bez ogorenosti. Drugim reima," zavrio je sa nabusitim osmehom,
"ako bude izbegavala ili protestvovala ili ako ne bude saraivala - gubi."
"Vi ste ludi!" Aleksandra je prasnula, skaui sa stolice, ali njen izbezumljen um nije
mogao da smisli nijedan bolji nain da zavri ovaj neeljeni brak.
"Mora da jesam," sloio se bez mrnje. "Tri meseca mi ne daje mnogo vremena. est
meseci bi bilo vie fer, sada kada razmiljam o tome."
"Tri je vie nego fer!" Aleksandra je uzviknula.
"Dogovoreno," rekao je glatko. "Tri meseca. Tri meseca branog blaenstva za mene,
u zamenu za - da kaemo - pola miliona funti?"
Aleksandra je stisnula drhtave ruke i sakrila ih iza nje, njen um se komeao sa
vrtoglavom kombinacijom oduevljenja i ozlojeenosti. Pola miliona funti...Pola
miliona funti...Bogatstvo!
Isplata za usluge koje e biti pruene u njegovom krevetu.
Nudei joj novac, on ju je sveo na status jedne od njegovih ljubavnica; nudei da 'je
isplati' kada budu zavrili.
"Ne misli o tome na taj nain," Dordan je tiho sugerisao, gledajui reakcije koje su
igrale njenim izraajnim licem i pravilno ih tumaei. "Ako izgubim opkladu, onda
smatraj novac zakasnelom 'nagradom' to si mi spasila ivot."
Njenom ponosu je donekle to prijalo, Aleksandra je oklevala a onda klimnula
neznatno, uzdrljivo. "To je veoma neregularan predog u veini pogleda-"
"Na brak je bio 'veoma neregularan' u svakom pogledu," Dordan je rekao suvo. "A
sada, da li moram da stavim nau opkladu u pisanoj formi, ili emo verovati jedno
drugom da emo se drati uslova?"
"Verovati!" Aleksandra je ponovila prezrivo. "Rekli ste mi da ne verujete nikome." On
joj je to rekao u krevetu, kada ga je pitala da li joj veruje. Rekla mu je da ljubav ne
moe da opstane bez poverenja. Posmatrajui ga, znala je da se podsea razgovora.
On je oklevao dok je dolazio do jedne vane odluke. Onda je rekao uz blagu
sveanost, "Verujem tebi."
Dve tiho izgovorene rei nosile su obilje skrivenih znaenja da je Aleksandra
kategoriki odbila da veruje u njih. Pokuavala je da ignorie toplinu u njegovom
prodornom pogledu, ali nije mogla da odri animozitet kada se on ponaao na ovaj
udan, gotovo nean nain. Odluujui da je najbolji nain da se nosi sa njenim
zagonetnim suprugom tako da ostane mirna i rezervisana u svakom trenutku, utivo je
rekla, "Razmotriu vau ponudu."
"Uradi to," brzo je rekao, a zabavljenost je sijala u njegovim oima dok je gledao sve
vie slugu kako se gomilaju u prizemlju sa njihovim kovezima. "Da li e ti dva
minuta biti dovoljno?" On je klimnuo prema pretrpanom hodniku ispred njegove
radne sobe.
"ta?"

"Odlazimo za Hotorn u roku od sat vremena."


"Ali-"
"Aleksandra," rekao je tiho, "nema izbora." Poseui, Dordan je stavio ruke na
njenim dok se tiho borio sa porivom da je povue ka njemu i zapeati pobedu za koju
je ve znao da je njegova.
Iznutra, Aleksandra se obuzdavala, ali je znala da je on bio u pravu. Rodijeve rei su
se vratile da je razuvere. Mi nismo ba plodna porodica...
"Vrlo dobro," sloila se neljubazno. A ostatak Rodijeve reenice ju je udario. Iako to
nije zbog nepokuavanja...
"Crveni," Dordan je primetio, njegove oi su se smejale njenim.
"Svaka ena bi rumenela kada bi bila otvoreno upoznata sa oekivanjem da provede
tri meseca u...u..."
"Golom raskou u mom naruju?" Dordan je ponudio predusretljivo.
Ona mu je uputila pogled koji bi mogao da samelje kamen.
Kikoui se, rekao je, "Razmotri rizik koji preuzimam. Pretpostavimo da izgubim
potpuno glavu i postanem rob tvog te - tvoje lepote?" ispravio se sa zakanjenjem,
potpuno zraei dobrim raspoloenjem. "A onda ti ode, uzimajui novac i svaku
nadu da u zakonitog dobiti naslednika sa tobom."
"Niste ni za trenutak pomislili da bih mogla da uradim to, zar ne?" Aleksandra je
odbrusila ljutito.
"Ne."
Bio je to njegov nepodnoljiv cerek, kao i njegovo bahato poverenje, koje ju je
nateralo da se okrene na peti. Dordan je uhvatio njenu ruku i odluno je okrenuo,
njegov glas je bio miran ali autoritativan, "Ne dok ne postignemo dogovor. Da li
imamo opkladu, ili moram da te odvedem u Hotorn - pod straom ako treba - i bez
obeanja nagrade ako odlui da me ostavi za tri meseca?"
Reeno u tom smislu, Aleksandra nije imala nikakvog izbora. Podiui glavu,
pogledala ga je u oi i objavila sa neskrivenim nesvianjem, "Imamo opkladu."
"Slae se sa svim uslovima?"
"Uz veliku nevoljnost, Vaa Milosti," rekla je kamenim glasom, trgnula ruku kako bi
se oslobodila, i poela da odlazi.
"Dordan," rekao je on njenim leima.
Aleksandra se okrenula. "Molim?"
"Moje ime je Dordan. Ubudue, molim da me zove tako."
"Radije ne bih."
Podiui ruku u preteranim, navodnim upozorenjen, rekao je, "Duo, budi oprezna da
ne izgubi opkladu za manje od pet minuta. Sloila si se da bude moja 'najpokornija,
voljena, posluna' ena. I ja ti nareujem da me zove mojim krtenim imenom."
Njene oi su probadale njegove, ali je ona nagnula njenu lepu glavu. "Kako elite."
Ona je ve napustila radnu sobu pre nego to je Dordan shvatio da je ona
jednostavno uspela da ga ne nazove nijednim imenom. Osmeh je ozario njegovo lice
dok je rasejano valjao teg izmeu njegovih dlanova, razmiljajui o predstojeem,
veoma zadovoljavajuem boravku u selu sa njegovom primamljivo lepom - dodue
nevoljnom - enom.

Dvadesetetvrto poglavlje

Osam uniformisanih pratioca, postavljeni na epuree konje i nosei bordo zastavice


koje su ukazivale na obeleja Vojvode od Hotorna, jahali su ispred povorke koja se
sastojala od Dordanove sveane koije i tri drugih koje su nosile prtljag i razliite
line sluge, a osam dodatnih naoruanih pratilaca su ili iza njih. Tokom dana, dok su
putovali carski kroz sela i bujni seoski pejza, seljaci su se sjatili na puteve da uivaju
u spektaklu lepravih barjaka, bunim sivim amovima, pratiocima u bordo-zlatnim
livrejama, i u sjajnoj, lakiranoj crnoj koiji sa zlatnim grbom Vojvode od Hotorna
ukraenim na njenim vratima.
Proli su put koji vodi do Tonijeve kue, i Aleksandra je poela da se nada to e
videti Tonijevu majku i mlaeg brata ponovo. Bili su tako ljubazna porodica, a
njihova kua je bila toliko udobna i privlana u poreenju sa zastraujuom
velianstvenou Hotorna.
Majuan, udljiv osmeh je igrao na uglovima Aleksandrinih usana dok su se
pribliavali selu Vinslov, u blizini Hotorna. Kad god je njihova povorka prola kroz
selo, stvorili su senzaciju, ali nita kao ona koju su izazvali, shvatila je, kad je videla
celokupno stanovnitvo Vinslova postrojeno uz ulice i puteve, ve maui arenim
maramama i alovima da pozdrave Vojvodu koji se vratio kui. Oigledno, sluge su
unapred poslale upozorenje osoblju u Hotornu da vojvoda dolazi kui, i to se proirilo
brzo u selo.
Kako je drugaiji bio taj sveani, uzbueni pozdrav od onog pozdrava s' pola srca koji
je Antoni dobio pre godinu dana, kada su ovi isti seljaci stajali pored puteva da ga
pozdrave posluno kao njihovog novog vojvodu.
"Zadovoljna si neim?" Dordan je primetio, posmatrajui je.
Aleksandra je nesvesno okrenula punu snagu njenog blistavog osmeha prema njemu.
"Volim parade," priznala je, smeei se pomalo alosno. "To je dete u meni,
pretpostavljam."
Dordan, koji je samo pre nekoliko trenutaka mislio na uzbudljive izglede da joj
napravi dete, moda jo veeras, pokuao je da ignorie nalet vrue poude koju su
njene rei zapalile u njemu.
Posle njenog prihvatanja njegove opklade jutros, potpuno je oekivano od nje da se
duri tokom njihovog putovanja, ali na njegovu veliku zbunjenost, od trenutka kada su
napustili London, Aleksandra ga je tretirala sa utivom srdanou, mada sa
tragovima stidljivosti. Posle pokuavanja da nae razlog za njenu ugodnu ali
neobjanjivu promenu raspoloenja, odluio je da uzme direktniji pristup i to otvoreno
pomene.
Ustreptala, Aleksandra je skrenula panju sa prozora koije i samosvesno pogledala u
ruke pre nego to je polako podigla njene velianstvene plave oi do njegovih.
"Nakon to sam uzela vreme da razmislim o tom pitanju, moj gospodaru," rekla je
iskreno, "odluila sam da je vaa odluka bila vie nego fer. Nije vaa krivica vea to

smo se venali od moje, a ni vi ni ja ne moemo da budemo krivi zato to ne moemo


da odgovaramo jedno drugom. Ponudili ste mi izlaz iz nemogue situacije, to je vie
nego to bi veina mukaraca u vaoj poziciji verovatno uradilo. Stoga, odluila sam
da bi bilo sasvim nevaspitano od mene da se ponaam loe prema vama tokom
narednih tri meseca."
Pre nego to je Dordan mogao da se oporavi od oka da je ona iskreno i stvarno
verovala da e osvojiti opkladu, pruila je gracioznu ruku prekrivenu rukavicom ka
njegovoj. "Prijatelji?" ponudila je.
Dordan je uzeo njenu ruku, palcem je lagano milovao njen osetljivi dlan. "Prijatelji,"
sloio se, a nije ni trepnuo okom da otkrije ni njegovu srdbu ni njegovo divljenje
prema njenom duhu fer-pleja.
"Kui smo," Aleksandra je rekla, smejui se kada je njihova povorka stala pred
ukraenom crnom gvozdenom kapijom sa Hotornovim grbom na njoj.
"Izgleda da jesmo," on je rekao ravnoduno, dok je vratar salutirao njegovoj koiji, a
zatim pourio napred da irom otvori kapije.
Njihova povorka je prodirala niz glatki put i on je posmatrao velianstvenost
njegovog 'doma', ne oseajui nikakav ponos na rasko palate, niti bilo kakvu toplu
senzaciju zbog povratka kui. Hotorn je predstavljao tumornost braka njegovih
roditelja i njegovog sopstvenog detinjstva.
"Nakon svega to sam videla u poslednjih godinu dana, i dalje mislim da je ovo
najraskonije imanje u Engleskoj." Aleksandra je uzdahnula sreno, njen pogled je
lutao s' ljubavlju preko ogromne, elegantne kue, a onda se podigao do zastave koja je
ve letela visoko iznad palate, ukazujui da je vojvoda sada bio u rezidenciji.
"Moji preci bi bili zadovoljni da to uju," Dordan je napomenuo suvo dok je gledao
po imanju i poslednjem svetlu sumraka. "Oni su nameravali da Hotorn parira
kraljevskoj rezidenciji. Dizajniran je da impresionira i zastrai."
"Vama - ne svia vam se?" Aleksandra je prodahtala.
"Ne naroito. Smatram je opresivnom. Imam druge kue za koje mislim da su
neogranieno prijatnije, iako ne tako pogodne za grad."
Ona je zurila u njega u udu. "One su lepe od Hotorna?"
"Udobnije."
"Hotorn je prilino zastrauju," Aleks je priznala. "Kua je tako - tako tiha."
Celokupno osoblje od dvesta slugu, ukljuujui sobarice, lovouvare, konjuare i
lakaje, bili su postrojeni na poploanim stepenicama u formalnim uniformama,
njihova lica su bila okupana osmesima kada je koija stala ispred kue.
Lakaji su pourili napred da spuste stepenice, ali je Dordan insistirao da izvede
Aleksandru iz koije on sam, ruke su mu se zadrale na njenom struku jo dugo nakon
to ju je spustio na zemlju. "Dobro dola kui," rekao je, smeei se intimno. "Nae
sobe su pripremljene i eka nas odlina veera."
"Suvie sam iscrpljena da bih jela," Aleksandra je rekla uurbano, u nadi da e ga
odvratiti od pokuaja da vodi ljubav sa njom do sutra uvee. "Volela bih da se okupam
i odmorim odmah."
Smicalica je bila oigledna i uzaludna. "U tom sluaju oboje emo preskoiti veeru i
otii pravo u krevet," Dordan je uzvratio strpljivo, ali neumoljivo.

"Pretpostavljam da biste mogli da mi barem dozvolite noni odmor nakon naeg


putovanja!"
"Nema izbegavanja opklade, duo."
"Ne zovite me tako, moj gospodaru," upozorila ga je.
"Dordan," ispravio ju je.
"Evo ih dolaze," Gibons je uputio cerek Smartu, virei uzbueno preko ramena
lovouvara koji je blokirao njihov pogled. "Ne mogu da doekam da vidim lice
gospoice Aleksandre, sada kada se gospodar vratio," rekao je, ponavljajui misli
veine slugu u Hotornu, koji su bili svesni njene potresne privrenosti Dordanu kada
je verovala da je bio mrtav.
"Ona e biti srena kao ptica pevaica," sloila se gospoa Brimli, domaica,
izvijajui vrat.
"Ona e sijati od sree, sijae kao-" Gibons je zanemeo, zapanjen, kada je Aleksandra
projurila pored njega sa izrazom na licu koji bi se na najbolji nain mogao opisati kao
temeljno gnevan. "Pa ja u biti..." od je rekao, okrenuvi njegovo zbunjeno lice prvo
prema Smartu a onda prema gospoi Brimli.
Aleksandra je jela u nelagodnoj tiini dok je preko puta stola osvetljenog sveama
sedeo Dordan. "Vino ti ne odgovara?" upitao je.
Aleksandra se trgla na zvuk njegovog dubokog glasa i njena kaika lupila u krhki
kineski tanjir od Sevres porculana. "Ja - nije me briga za port, Vaa Milosti."
"Dordan," podsetio ju je.
Aleksandra je progutala, ne mogavi da izusti njegovo ime preko njenih usana. Bacila
je pogled na velike crvene jagode u njenom tanjiru i spustila kaiku, stomak joj je
zavijao od napetosti zbog toga to je znala ta e se desiti za sat vremena.
"Jedva da si pojela zalogaj," Dordan je primetio, njegov dubok glas je bio hrapav.
Guei se onim to je smatrala njegovim namerni i nevienim naporima da je armira
i razorua, Aleksandra je odmahnula glavom. "Nisam mnogo gladna."
"U tom sluaju," rekao je on, polaui salvetu sa strane, "hoemo li se povui, draga
moja?" Lakaj je istupio napred da povue njegovu stolicu, i Aleksandra je zgrabila
viljuku. "Verujem da bih mogla da pojedem malo fazana," rekla je na brzinu.
Dordan je utivo stavio salvetu nazad na krilo, ali je ona mogla da se zakune da su
njegove oi blistale od smeha.
Odugovlaei, Aleksandra je nainila potpunu predstavu razlaganjem sonog pareta
fazana u precizne pravougaonike veliine jednog zalogaja i vakanjem svakog malog
pravougaonika dok nije postao gotovo tean. Kada je poslednji geometrijski oblik
nestao iz njenog tanjira i kada je spustila viljuku, Dordan je izvio obrvu u gestu
pitanja prema njoj, pitajui je da li je zavrila.
Aleksandrin uspanien pogled je odleteo do najblieg lakaja. "Ja - uivala bi u nekim
od kuvarevih ukusnih pargli sada," oajniki je objavila, i ovog puta nije moglo da se
porekne da je osmeh izvio Dordanove usne. Posle pargli traila je graak u krem
sosu, svinjetinu punjenu jabukama, jastoga u testu od koljki, a zatim borovnice.
Kada je pitala za borovnice, Dordan se nije potrudio da sakrije koliko ga to zabavlja.
Izleavajui se zavaljen u stolici, posmatrao je njenu hrabru borbu da proguta sve do

poslednje borovnice, osmeh je igrao njegovim senzualnim usnama.


Paljivo izbegavajui njegove oi, Aleksandra je uspela da zavri sa borovnicama, ali
kada je zavrila, njen stomak je zavijao protestujui protiv toliko hrane.
"Jo neto, slatka moja?" Dordan je predloio usluno. "okoladna torta?"
Pominjanje dezerta ju je nateralo da zadrhti i ona je urno odmahnula glavom.
"Govedina u sosu od vina?"
Aleksandra je progutala i proaputala, "Ne, hvala."
"Nosila, moda," ponudio je, cerei se bezbrino, "da te ponesem gore?"
Pre nego to je mogla da odgovori, on je hotimice postavio salvetu sa strane i ustao,
dolazei oko stola da joj pomogne da ustane. "Ako nastavi da jede ovako,"
napomenuo je zadirkujui je dok su se peli uz dugo, zakrivljeno stepenite, "uskoro
e biti predebela da se popne ovim stepenicama. Morau da ugradim dizalicu i
teretnu mreu da te podiu preko balkona."
Pod drugaijim okolnostima, Aleksandra bi se nasmejala na njegovu alu, ali
veernja napetost i bolna samosvest su uguili njen smisao za humor. Shvatila je da
je on pokuavao da je opusti ali teko da je mogla da mu bude zahvalna za to kada je
bila njegova krivica to joj je bilo tako nelagodno na prvom mestu. tavie, nije
mogla da razume kako je on mogao da bude tako oputen oko onog to su se oni
spremali da urade. Onda se podsetila njegove reputacije enskaroa i shvatila da
njemu teko da moe da bude nelagodno ili neprijatno zbog neega to je radio
stotinama puta sa desetinama ena!
Sat vremena kasnije, Dordan je otvorio vrata koja su spajala njihove sobe i uao u
njenu, onda je zastao, zurei u ljutoj neverici u krevet. Zavese su bile povuene i
bledo plavi satenski pokriva je bio povuen, prikazujui krem svilene arave, ali
Aleksandra nije bila meu njima.
On se okrenuo, potpuno spreman da pretrai svaki kutak Hotorna veeras, a onda ju je
video - stajala je na suprotnoj strani ogromne sobe, zurei kroz reetkast prozor u
tamu, njene ruke su bile obmotane oko nje kao da joj je bilo hladno. Ili kao da je bila
uplaena. Olakanje je zamenilo njegov bes dok joj je prilazio, njegovi koraci su bili
prigueni gustim Abuson tepisima, oi su mu lutale sa uvaavanjem preko
primamljive vizije koju je stvarala. Kosa joj je padala niz ramena u talasima, a njena
koa iznad niskog jeleka njene satenske bele haljine blistala je na svetlosti svea.
Ona se okrenula kada je doao iza nje jer je videla njegov odraz u prozorskom staklu.
Dordan je ispruio ruku, neno je provlaei niz njenu sjajnu kosu, i bes je bljesnuo
u njenim oima ali se nije odmakla. Njena kosa je bila kao saten u njegovim rukama.
"Pa," rekao je, izraavajui glasno njegove misli i smeei se u njene ljutite oi, "moj
mali vrapi se pretvorio u prelepog labuda."
"Prazni komplimenti od-"
"Sa zubima," Dordan je izmenio, cerei se.
Pre nego to je mogla da reaguje, on se nagnuo i podigao je u naruje.
"Gde me vodi?" zahtevala je je kada je proao pored njenog kreveta.
"U moj krevet," proaputao je, njukajui joj vrat. "Vei je." Gomila svea koje su
gorele na kaminu na drugom kraju sobe, lile su mekan sjaj kroz senke. Dordan je
zakoraio na ogromni podijum na kome je bio postavljen njegov krevet i polako

spustio Aleksandru na pod, uivajui u izuzetnom oseaju dok su njene noge klizile
niz njegove. Ali kada je podigao glavu i pogledao u njene oi, neto u tim ogromnim
plavim kuglama - ili su moda to bili brzi plitki udasi koje je uzimala - konano su ga
naterali da shvati da Aleksandra nije bila ljuta. Bila je uplaena.
"Aleksandra?" upitao je neno, oseajui njeno drhtanje dok je prelazio rukama uz
njene ispod rukava od satena i ipke. "Drhti. Boji li se?"
Ne mogavi da se natera da kae ni re, Aleksandra je zurila u visokog, zastraujueg,
muevnog oveka koji se spremao da uradi sve vrste intimnih stvari sa njenim golim
telom. Klimnula je glavom.
Uz slab osmeh, Dordan je neno sklonio njenu kosu nazad sa njenog bledog obraza.
"Neu te povrediti ovaj put, obeavam."
"Nije to!" Aleksandra je prasnula kada je njegova ruka skliznula do trake na njenim
grudima. Ona je stegnula njegove prste njenim rukama, glas joj je bio napet i uran
dok je pokuavala da dobije na vremenu. "Ne razume! Ja te ak i ne poznajem."
"Ti me 'poznaje' u vrlo biblijskom smislu rei, draga moja" Dordan ju je zadirkivao
hrapavo.
"Ali - ali prolo je toliko dugo..."
Podiui glavu, Dordan je pogledao ispitivaki u njene oi. "Jeste li?" upitao je tiho,
dok je neverovatna plima olakanja prodirala kroz njega. Na osnovu procene njenog
ponaanja tokom poslednja tri meseca i po sopstvenom poznavanju oputenog morala
udatih ena u njegovom okruenju, plaio se da dopusti sebi da se nada da ona nije
upoznala druge mukarce i nepopustljivo nije eleo da se suoi sa injenicom da je
ona verovatno to ve uinila. Ali nije bilo greke u neprijatnoj nevinosti i njenim
oima kada je klimnula glavom, i njegovo srce se zagrejalo uz sigurnost da je njegova
opojno divna ena i dalje bila potpuno i iskljuivo njegova.
"Prolo je predugo za oboje," proaputao je, neno joj ljubei uho.
"Molim te, prestani!" ona je prasnula, i Dordan je podigao glavu na zvuk istinske
panike u njenom glasu. "Ja - plaim se," priznala je, i on je znao instinktivno koliko je
to priznanje kotalo hrabru devojku koja se suprotstavljala njegovoj volji poslednja tri
dana.
Previe mudar da se nasmeje njenim strahovima, pokuao je da se nasmeje njegovim.
"Ja sam malo uplaen takoe," priznao je uz nean osmeh na njeno podignuto lice.
"Ti - ti se plai? Zato?"
Glas mu je bio lak, razuveravajui dok je odvezivao vrpcu na njenom jeleku, izlaui
satenske kugle njenih grudi. "Kao to si rekla, prolo je veoma dugo vremena."
Povlaei pogled od njih, on se nasmeio u njene oi i skliznuo bade-mantil sa njenih
ramena. "Recimo da sam zaboravio tano kako se to radi," rekao je sa lanim uasom.
"Jednom kada budemo u krevetu, prekasno je da pitamo nekog kako ide dalje, zar ne?
Mislim, mogao bih da pozovem tvog prijatelja Penrouza i pitam ga za savet, ali morao
bih da se derem kako bi uo, to bi onda probudilo sve sluge i dovelo ih ovde da vide
o emu se radi..."
Uprkos njenom jadu, Aleksandra nije mogla da potisne kikot koji je porastao u njenim
grudima, i jedva je primetila kad su Dordanovi prsti poslali njenu kunu haljinu niz
njeno telo, koja je sletela u lokvu satena oko njenih nogu. "Tako je bolje," rekao je

hrapavo, namerno drei oi na njenima a ne na njenom sjajnom, golom telu dok ju je


privlaio u naruje. "Volim kad se smeje, zna li to?" nastavio je, pokuavajui da
ublai njenu stidljivost dok je odvezivao njegov ogrta od bordo brokata. "Oi ti sijaju
kad se smeje," rekao je, i neno ali neumoljivo je spustio na krevet, pratei je dole.
Aleksandra je pogledala u njegove hipnotiue sive oi kada se on naslonio na lakat,
njegova slobodna ruka se neno popela uz njen obnaeni stomak, onda obuhvatila
njene grudi dok je on polako savio glavu i uzeo joj usne u beskrajnom, opojnom
poljupcu koji je zaljuljao njena ula.
Poljubio ju je opet i opet i opet, ruke su mu se pomerale, muile, zavodile dok
Aleksandra nije izgubila svu kontrolu. Zastenjavi bespomono, okrenula se prema
njemu i uzvratila mu poljubac sa svom potisnutom enjom od prole godine. Njene
rastavljene usne su drobile njegove, njen jezik se poigravao u njegovim ustima, njeni
prsti su se zapetljali u otru, gustu kosu na njegovom potiljku dok je drala njegove
usne na svojima. I njenom predajom ona je pobedila, ovoga puta je Dordan bio taj
koji je zastenjao i izgubio se u poljupcu.
Umotavajui ruke oko nje, okrenuo se na lea, vodei je sa njim, njegove ruke su
govorile o njegovoj hitnosti dok ih je prevlaio preko njene satenske koe, noge su
mu se zapetljale sa njenima, telom se lagano gurao uz njene bokove, govorei joj ta
eli.
Negde u vatrenom meteu njegovog uma, Dordan je upozorio sebe da uspori, ali
njegovo telo, koje je gladovalo vie od godinu dana za njom, nije slualo naredbe
njegovog uma - pogotovo ne kada je Aleksandra ljubila njegovo uho dok je on ljubio
njeno, klizei njenim jezikom du osetljive koljke...Drhtei od potrebe i odbijajui da
i dalje bude liavan, Dordan ju je okrenuo na lea, ruke su mu skliznule izmeu
njenih bedra do tople vlage koja ga je uverila da je bila spremna za njega.
"ao mi je, ljubavi," proaputao je promuklo, obuhvatajui joj zadnjicu rukama i
podiui joj bokove da ga primi. "Ne mogu...da...ekam." Zastao mu je dah kada je
skliznuo polako u njenu neverovatno gostoljubivu toplinu, oprezno da je ne bi
povredio, a onda se zaustavio u munom iznenaenju kada je ona odjednom okrenula
lice od njega i dve jarke suze skliznule ispod njenih dugih, uvijenih trepavica.
"Aleksandra?" proaputao je, njegove ruke i ramena su bili napeti od napora koji je
preuzeo da kontrolie pulsirajuu potrebu njegovog tela da bude potpuno obmotan
njome. Oslanjajui se na jednoj podlaktici, uzeo je njenu bradu izmeu palca i
kaiprsta i odluno joj okrenuo lice na jastuku. "Otvori oi i pogledaj me," naredio joj
je tiho.
Njene mokre trepavice su zaleprale, i on se zagledao u oi boje vode koje su bile
pune suza.
"Jesam li te povredio?" upitao je u neverici.
Aleksandra je progutala i odmahnula glavom, borei se protiv bludnog nagona da ga
zamoli da je uzme, da ga preklinje da je voli srcem i telom, za im je eznula da uradi
skoro od trenutka kada se izpruio pored nje i uzeo je u naruje. I to je bio razlog to
je plakala. U nekoliko kratkih minuta, njegovo voenje ljubavi je oborilo sve barijere
koje je podigla protiv njega, sruilo njene odbrane i ostavilo je slabu i eljnu za njim
kao to je bila kao naivna devojka.

"Draga, ta je bilo?" upitao je, naginjajui se dole i ljubei suze na njenom obrazu.
"Zar me ne eli?"
Ta ponizna, deaka nevinost pitanja, kombinovana sa nenim milovanjem, bila je
njena propast. "Da," proaputala je, gledajui u njegove oi, videvi u njima strast
koju se borio da obuzda.
"Zato onda suze?" proaputao je.
"Zato to," priznala je estokim, priguenim glasiem, "ne elim da te elim."
Zvuk koji je bio deo jecaj, deo smeh pobegao je iz njega kada je gurnuo prste u njenu
raskonu kosu, zarobivi njeno lice izmeu dlanova u istom trenuktku kada je gurnuo
celu duinu u nju, uranjajui duboko. Njeni bokovi su se izvijali neprestano ispod
njega i Dordan je izgubio kontrolu. "elim te," prostenjao je promuklo, povlaei se
i uranjajui ponovo, dublje i dublje sa svakim udarom, njegovo srce je nabujalo od
radosti kada je osetio da njegova ena obavija ruke oko njegovih ramena i predaje se
potpuno njegovoj burnoj elji: "elim te tako mnogo," jeknuo je, "da ne mogu da
ekam-"
Njeni nokti su se zakopali u snop miia na njegovim leima a njeni bokovi su se
podigli i Dordan je snano svrio unutar nje uzvikujui njeno ime jedva hvatajui
dah.
Kada se pomerio na njegovu stranu, obmotao je ruke oko nje pribijajui je uz njega
dok je ekao da se njegovo oteano disanje smiri. Zurei u mrak obasjan sveama na
tavanici, osetio je da se razum konano vratio i to sa dva zapanjajua shvatanja: Prvo
je bilo da je on zapravo pitao njegovu sopstvenu enu da li ga eli - kao mali deak
koji moli za milost.
Nikada u njegovom ivotu nije pitao enu da li ga eli. to se toga tie, nikada nije
navalio na neku u krevetu tako brzo kao to je navalio na Aleksandru veeras, niti je
ikada iscrpio sebe tako brzo. Njegov ponos se pobunio na njegov nastup u krevetu
veeras i njegov opti nedostatak kontrole.
Pod njim, Aleksandra se promekoljila i podigla glavu, naslanjajui je na jastuk kako
bi mogla da mu vidi lice u svetlosti svea, prouavajui njegovu zategnutu vilicu dok
je zurio pravo napred, izgubljen u mislima.
"Ljut si?" proaputala je, ispunjena nevericom i zaprepaenjem.
Dordan je spustio bradu dole i osmehnuo se mehaniki. "Na sebe, ne na tebe."
"Zato?" upitala je, ta divno nevina i naga ena, dok su njene oi pretraivale njegove.
"Zato to ja-" Odmahnuo je glavom i zatvorio usta. Zato to te previe elim, priznao
je ljutito sebi. Zato to sam izgubio kontrolu noas. Zato to me prosti dodir tvojih
ruku tera da poludim od elje. Zato to moe da me naljuti vie nego iko iv i zato
to, u muci mog besa, moe da me nasmeje. Zato kada si ti u pitanju, ja sam ranjiv.
Mekan...
Rei njegovo oca su povikale razorno u Dordanovoj glavi: "Ne moe da bude mek
i da bude mukarac, Dordane...Mukarac je teak, vrst, neranjiv...Mukarac ne
treba da veruje nikome sem sebi...Mi koristimo ene za zadovoljstvo ali ih ne
trebamo...Mukarac ne treba nikog."
Dordan je odgurnuo uspomene iz njegove glave i prisilno se podsetio rugla od braka
koji je njegov otac imao. Ipak, on je poeleo da je odveo Aleksandru negde drugde;

Hotorn i uspomene koje su ivele ovde inili su ga nervoznim.


Aleksandrine meke, bojaljive rei su ga izvukle iz misli. "Mogu li da odem u svoju
sobu sada? Mogu da vidim da sam te na neki nain nezadovoljila."
Neoekivano, srce mu se stegnulo pri pomisli da ona veruje u to. "Naprotiv," rekao je,
cerei se da sakrije istinitost njegovih rei. "Zadovoljava me mnogo."
Pogledala ga je tako skeptino da se zakikotao. "U krevetu, ti me zadovoljava,"
razjasnio je zadirkujui je, smeei se gledajui i njene oi. "Van njega, ti me
razbenjuje. Pretpostavljam da je jedino reenje," dodao je hrapavo dok je elja rasla
kroz njega sa obnovljenom silom, "da te drim u krevetu sa mnom." Saginjajui glavu,
uzeo je njene slatke usne u dubokom poljupcu koji je umirivao njegove sirove
emocije. On je napravio previe od svega povezano sa njihovim voenjem ljubavi
veeras, odluio je. Uostalom, ovo je bio prvi put u njegovom ivotu od kada je
napunio etrnaest da je bio bez ene vie od mesec dana, a kamoli cele godine.
Prirodno, bio je previe nestrpljiv, previe emotivan...
I ovog puta, kada je vodio ljubav sa njom, Dordan je otezao iznad nje satima,
kontroliui se dok je vodio Aleksandru do vrhunca nakon vrhunca drhtee ekstaze, a
zatim joj se pridruio tamo.
Zora se ve ocrtala na ljubiastom nebu sa irokim ruiastim tragovima kada je
Dordan vodio ljubav sa njom poslednji put i konano pao u dubok san.
Obazrivo poduui njegovu ruku koja ju je zarobila oko struka, Aleksandra se
pomerila napred i skliznula ispod arava. Njeno telo, nenaviknuto na tako energino
voenje ljubavi, osealo se slabo, mlitavo, i delirino iscrpljeno dok je otila tiho s'
njegove strane kreveta i pokupila satensku kunu haljinu.
Skliznuvi rukama u rukave, obmotala je haljinu oko nje, onda je oklevala, gledajui
dole u njenog supruga. Njegova tamna kosa je bila crna u odnosu na blistavu belinu
jastuka, a san je smekao grube konture njegovog preplanulog lica, inei da on
izgleda gotovo deaki. aravi su skliznuli do njegovih kukova, izlaui njenom
pogledu puno prostranstvo njegovih irokih, miiavih grudi i ruke. Bio je preplanuo i
tamo, takoe, shvatila je trgnuvi se. Nije primetila to u mraku, ali je bilo oigledno
da je skinuo koulju dok je plovio kui u Englesku. Bio je mraviji, takoe, zbog
njegovog zatoenitva. Mnogo mraviji.
Njen pogled se pomerao po njemu, uivala je u slobodi da ga gleda zadovoljavajui
njeno srce. Bio je izuzetan, zaista izuzetan, zakljuila je uz zamiljenu nepristrasnost.
U stvari, bila je u potpunosti naivna i glupa pre godinu dana kada ga je uporedila sa
Mikelanelovim Davidom.
Nesvesna nenosti gesta, Aleksandra se nagnula i paljivo povukla arav do njegovih
ramena, a onda se ispravila, ali nije otila. Odsutno je protrljala ruke dok su seanja na
njegove rei 'Zar me ne eli?' poslala uzbuenje iste nenosti kroz nju.
Mislila je o nainu na koji je vodio ljubav sa njom prvi put veeras, sa hitnou i
potrebom koju nije mogao da sakrije, uprkos svom njegovom iskustvu u voenju
ljubavi. Taj prvi put je bio bolji za nju od svih ostalih, zato to je tada bio jedini put da
je videla kako gubi kontrolu. Sve talas oduevljenja proao je kroz nju kada se
pristetila njegovog bespomonog izvinjenja... "ao mi je, ljubavi. Ne mogu da
ekam." Kako se radosno, dobro oseala tada - kada je znala da dok je on bio u stanju

da natera njeno telo da se osea kao da gori zbog njega, ona je bila u stanju da ga
natera da se zapali isto tako.
On je vodio ljubav sa njom vie puta posle toga, tokom noi, ali svaki naredni put,
vrio je rigidnu kontrolu, dodirujui je i ljubei je sa vetinom i strunou virtuoza
koji svira violinu. On je uivao u njoj, znala je to, ali nikada vie sa slatkom
razuzdanou prvog puta.
A ipak, suprotno tome, on je dao sve od sebe da je natera da izgubi kontrolu. Ali
Aleksandra nije vie bila dete koje e se zakunuti na veitu ljubav posle samo jednog
poljupca - niti posle cele noi burnog voenja ljubavi. Nije vie bila nesmotrena,
naivna, slepa devojka. Bila je opreznija sada, mudrija.
Ona je takoe bila opasno fascinirana ovom neoekivanom, ranjivom stranom njenog
zagonetnog supruga, shvatila je, i okrenula se od njegovog usnulog profila. Vraajui
se u njene odaje, tiho je zatvorila vrata iza nje.

Dvadesetpeto poglavlje
Probudila se kasno ujutru i teko pretrpela Marijino sluenje, koja je insistirala da joj
etka kosu dok ne zablista pre nego to je bila spremna da razgovara da li Aleksandra
treba da nosi haljinu boje lavande od muslina ili sa ruiastim karnerima.
Aleksandra, koja nije mogla sasvim da potisne nestrpljivu radoznalost da vidi kako e
je Dordan moda tretirati ovog jutra, morala je da primora sebe da hoda polako i
elegantno niz stepenice. Lano oputena, hodala je prema Dordanovoj radnoj sobi.
Kroz otvorena vrata, videla ga je za stolom kako govori jednom od njegovih
upravnika imanja. Podigao je pogled kada je ona prola i njihove oi su se srele;
klimnuo je glavom u kratkom pozdravu, ali je bilo neto u njegovom izrazu lica to je
nagovetavalo nezadovoljstvo.
Zbunjena ovim neoekivanim stavom, Aleksandra je utivo uzvratila naklon i
nastavila da prolazi pored njegovre radne sobe do jutarnje sobe, gde je jela u
promiljenoj, donekle sumornoj tiini, dok su se Penrouz i Filbert kretali oko nje,
dobacujui zabrinute, uznemirene poglede meu sobom.
Mudro odluivi da e naredna tri meseca proi mnogo bre ako bude zaposlena,
odluila je da pone da izvrava obavezu poseivanja zemljoradnika, kao i da se vrati
na itanje i pisanje lekcija koje je poela pre nego to je porodica otila u London.
Zastala je u tali da se poigra sa Henrijem, ija ga je drueljubiva priroda naterala da
vie voli atmosferu u prometnim talama od tihe praznine kue. Bilo je kasno posle
podne kada se konano vratila. Uzbuena od blaene slobodne vonje njene koije
kroz slikovita krivudave staze koje su se preplitale kroz Dordanovo ogromno imanje,
Aleksandra je odvezla konja oko kue pravo u talu.
Smart je jurnuo napred da uzme uzde od nje, lice mu je bilo okupano blistavim
osmehom. Oiigledno eljan da podstakne brani sklad izmeu Aleksandra i njenog
supruga, rekao je, gledajui u nju, "Njegova Milost je bila ovd' pre sat vreme' eko'
vas je - unjajui se tamo-vamo, nestrpljivo eko' da vas vidi-"

Iznenaena i sramno zadovoljna, Aleksandra se nasmejala Dordanu dok je koraao u


talu, ali njen osmeh je naglo izbledeo kada je videla da njegovo lice izgleda kao
olujni oblak.
"Nemoj nikada da napusti kuu a da nekome ne kae tano gde ide, i tano kada
oekuje da se vrati," odbrusio je, uhvativi je ne previe neno za struk i vuui je
dole iz koije. "Osim toga, nee napustiti zemlju ovog imanja bez sluge da te prati.
Oslen tamo,"- klimnuo je prema ogromnom, miiavom oveku-medvedu koji je
stajao na ulazu u talu- "je tvoj lini sluga."
Njegov bes je izgledao tako neopravdan, njegova nareenja tako naizgled nerazumna,
a njegov stav tako razliit od njegove ubedljive nenosti prole noi, da je za trenutak
Aleksandra samo zaprepaeno zurila u njega irom otvorenih oiju, a onda je osetila
kako njen temperament poinje da kljua dok se Smarta na brzinu i mudro sklonio
tako da nije mogao da ih uje.
"Da li si sasvim zavrio?" Aleksandra je odbrusila, nameravajui da ga ostavi tamo i
krene prema kui.
"Ne," Dordan je rekao zajedljivo, izgledajui ljui nego ikada. "Ima jo jedna stvar nemoj nikada da ispuzi iz mog kreveta usred noi kada ponovo zaspim, kao fufica
koja se vraa na pristanite!"
"Kako se usuuje!" Aleksandra je eksplodirala, tako besna da je zamahnula rukom da
ga udari pre nego to je shvatila ta radi.
Dordan je uhvatio njen zglob na pola puta, njegova ruka se stegla oko vitkih kostiju
kao stega, njegove oi su bile kao krhotine leda...i za jedan trenutak je Aleksandra
zapravo pomislila da e je udariti. Onda je on bez upozorenja pustio njenu ruku,
okrenuo se na peti, i krupnim koracima krenuo ka kui.
"Sada, moja damo," Smart je rekao umirujue, dolazei pored nje, "gospodar mora da
je imo' lo dan, jer ga ja nisam vido' u ovakvom raspoloenju za ceo njegov ivot."
Uprkos njegovom umirujuem tonu, Smartovo ljubazno staro lice bilo je naborano od
zbunjene zabrinutosti dok je zurio u Dordanova iroka lea.
U tiini, Aleksandra je okrenula glavu i zurila u njenog starog prisnog prijatelja, njene
oi su bile ive od ljutnje i bolne zbunjenosti kada je on nastavio. "Zbog ega, do
danas, nikad nisam znao da ima temperament - ne takav. Stavio sam ga na njegovog
prvog ponija, i znam ga od kada je bio deak, i nije bilo hrabrijeg, finijeg-"
"Molim vas!" Aleksandra je prasnula, nesposobna da izdri jo jednu slavnu priu u
kojoj je nekada tako uivala. "Nema vie lai! Ne moete da ga napravite galantnim i
finim za mene, kada je iv i kada mogu savreno dobro da vidim kakav je - on je
udovite plahovite naravi i bez srca!"
"Ne, moja gospo, nije. Znam ga od kada je bio deak, kao to sam znao i njegovog
oca pre njega-"
"Sigurna sam da je i njegov otac bio udovite, takoe!" Aleksandra je rekla, previe
povreena i ljuta da pazi ta pria. "Ne sumnjam da su bili potpuno isti!"
"Ne, moja gospo! Ne. Greite. Greite kao niko ako mislite tako neto! Zato govorite
takve stvari?"
Zapanjena intenzitetom tog poricanja, Aleksandra je dovela njen temperament pod
kontrolu u uspela da se slabo osmehne i slegne ramenima, "Moj deda je uvek govorio

da ako hoe da zna kakav e ovek postati, pogledaj njegovog oca."


"Va deka je pogreio kada su u pitanju Gospodar Dordan i njegov otac," Smart je
rekao estoko.
Aleksandri je palo na pamet da bi Smart bio pravo blago za otkrivanje informacija o
Dordanu, ako bi samo mogla da ga natera da joj kae neiskrivljenu istinu. Stoiki,
rekla je sebi da njoj nije stalo da zna ita o njenom privremenom suprugu, ali ak i
dok je mislila o tome, ona je ve govorila, mada malo ljutito, "Poto mi nije
dozvoljeno da idem ikuda bez uvara, da li biste proetali do ograde sa mnom tako da
mogu da gledam igru drebaca?"
Smart je klimnuo glavom, i kada su stali do ograde, rekao je naglo, "Niste treb'li da
stavite tu opkladu protiv njega, moja damo, oprost'te to to kaem."
"Kako ste saznali za opkladu?"
"Svi znaju za nj'. Don koija je saznao od konjuara Lorda Haksona istog
popodneva kada je zapisana u knjigu u Vajtsu."
"Shvatam."
"To je bila loa greka, objavit' svima da vas nimalo nije briga za Njegovu Milost, i da
nikad ne nameravate to. To je znak kol'ko je njemu stalo do vas da nije dozvolio da
mu to smeta mnogo. Zbog ega, ak i gospodarova majka nije se usudila da uradi
takvu-" Smart je naglo zastao, zajapurio se, i zagledao se oajno u svoja stopala.
"Nikada nisam mislila da to bude javna opklada," Aleksandra je rekla, a onda sa
izgledom blagog interesa ona se nehajno raspitivala, "Govorei o majci mog supruga,
kakva je ona bila?"
Smart se pomerio nelagodno sa jedne noge na drugu. "Prelepa, naravno. Volela je
zabave - imali smo sve vrste ovde, svo vreme."
"Zvui kao da je bila prilino vesela i lepa."
"Ona nije bila nimalo poput vas!" Smart je eksplodirao, i Aleksandra je zinula u njega,
iznenaena kako njegovom estinom tako i shvatanjem da ju je on posmatrao pod
takvim laskavim uslovima. "Ona nikada nije primetila nikoga ispod njenog ranga, nit'
je brinula za ikog osim za sebe."
"Kako je udno to to kaete! Kako to mislite?"
"Moram da se vratim na poso', moja gospo," Smart je rekao mizerno. "Ako bilo kada
elite da ujete dobre stvari o Njegovoj Milosti, vratite se i ja u razmisliti o nekim."
Videvi da bi bilo uzaludno da ga pritiska i dalje, Aleksandra ga je pustila da ide. Ipak
nije mogla da protera oseaj, niti radoznalost nad tim otkriima.
Pod izgovorom da arke na vratima treba da se naulje, pozvala je Gibonsa, lakeja koji
je bio posveen Dordanu kao i Smart, i koji je takoe bio njen blizak prijatelj dok je
bila u Hotornu. Kao i Smart, stari sluga je bio oduevljen to je vidi, i vie nego eljan
da pokrene prie o Dordanu kao deaku, ali u trenutku kada ga je pitala o njegovim
roditeljima, Gibons se pogrbio i iznenada se podsetio da je imao hitan posao da uradi
na donjem spratu.
Obuena u svilenu haljinu boje breskve, sa kosom koja je lagano padala na njena
ramena, Aleksandra je napustila sobu u devet, u dogovoreno vreme za veeru, i sila
polako niz stepenice. Sada kada e se uskoro suoiti sa Dordanom po prvi put od
njihovog ljutitog sukoba u tali, njena radoznalost prema njemu ustupila je mesto

povratku ranijeg ogorenja i ne maloj koliini straha.


Higins je kroio napred kad se ona okrenula ka trpezariji i brzo otvorio vrata od
salona umesto od trpezarije. Zbunjena, Aleksandra se zagledala u njega i oklevala.
"Njegova Milost," batler ju je obavestio, "uvek ispije au erija u salonu pre veere."
Dordan je podigao pogled kad je Aleksandra ula u salon, i priao je polici gde je
sipao eri u au za nju. Aleksandra je posmatrala njegove spretne pokrete dok je
punio njenu au, njen pogled je klizio po njegovom visokom, okretnom okviru dok je
pokuavala da ignorie kako je neverovatno zgodno izgledao u kaputu boje vina koji
je prijanjao uz njegova iroka ramena i sive pantalone koje su naglaavale njegove
duge, miiave noge. Jedan crveni rubin mirkao je u naborima sneno bele marame
za vrat koja je bila otro u suprotnosti sa njegovim preplanulim licem. Bez rei on je
drao au prema njoj.
Nesvesna njegovog raspoloenja, Aleksandra je krenula napred i uzela au iz njegove
ispruene ruke. Prve rei koje je izgovorio naterao ju je da poeli da mu prolije eri po
glavi. "Ovo je moj obiaj," obavestio ju je, kao nastavnik koji kori studenta koji kasni,
"da popijem eri u salonu u pola devet i veeram u devet. Ubudue, molim te da mi se
pridrui ovde tano u pola devet, Aleksandra."
Vatra se zapalila u Aleksandrinim oima, ali je uspela da zadri glas mirnim. "Ve si
mi rekao gde mogu da spavam, gde mogu da idem, ko mora da me prati, i kada
moram da jedem. eli li da me uputi i kada mogu da diem?"
Dordanove obrve su se skupile, a onda je nagnuo glavu unazad i teko uzdahnuo.
Pruajui ruku u gestu frustracije i nesigurnosti, izmasirao je miie na potiljku kao da
su bili veoma napeti, a onda je spustio ruku. "Aleksandra," rekao je, zvuei i alosno
i ogoreno, "mislio sam da ponem izvinjavajui ti se za nain na koji sam se poneo
prema tebi u tali danas. Satima se nisi vraala, i zabrinuo sam se za tebe. Nisam
nameravao da zaponemo vee tako to u da ti prigovaram ili da te guim sa jo vie
pravila. Nisam ja ljudoder-" On je zastao kada je Higins kucnuo diskretno na vrata,
pre nego to je uneo pismo na srebrnom posluavniku.
Neznatno smirena zbog njegovog izvinjenja, Aleksandra je sela na tapaciranu
somotsku stolicu i dokono gledala po ogromnom salonu, primeujui teak barokni
nametaj tapaciran somotom boje vina koji je zapravo prenosio gotovo tiransku rasko.
Tiranska rasko, pomislila je, mentalno prigovarajui sebi. Dordanov udljiv stav o
njegovom domu mora da se preneo na nju.
Uzimajui pismo sa posluavnika, Dordan je seo preko puta nje i slomio peat,
njegove oi su skenirale kratku poruku, izraz lica mu je iao od radoznalosti do
neverice i na kraju do besa. "Ovo je od Tonija," obavestio ju je, njegove sive oi su se
odjednom skamenile, vilica stegla tako jako da su mu se kosti na njoj isticale.
"Izgleda da je odluio da napusti London usred sezone i sada je nastanjen u njegovoj
kui ni tri milje odavde."
Saznanje da je njen prijatelj sada bio tako blizu ispunio je Aleksandru oduevljenjem.
Njeno lice je zablistalo od zadovoljstva, i Aleksandra je rekla, "Treba da pozovem
njegovu mamu i brata sutra-"
"Zabranjujem ti da ide tamo," Dordan ju je prekinuo hladno. "Poslau Toniju pismo
i objasniu mu da elimo narednih par nedelja potpuno za nas." Kada je pogledala

temeljno pobunjeniki, Dordanov glas je postao odsean: "Da li me razume,


Aleksandra? Zabranjujem ti da ide tamo."
Polako, Aleksandra je ustala i Dordan je ustao takoe, uzvisujui se nad njom. "Da li
zna," udahnula je, zurei u njega u oamuenom, tihom besu, kao da mu je bilo
mesto u Bedlamu, "mislim da si prilino lud."
Neoekivano, on se malo nasmeio na to. "Ne sumnjam u to," rekao je, u
nemogunosti da joj kae da je Tonijev povratak u okrug sada praktino potvrdio
Favksove sumnje, i da je njen ivot verovatno bio u opasnosti sada kada je ona mogla,
u ovom trenutku, da nosi sledeeg Hotornovog naslednika. Uz mirnu vrstou, on je
dodao, "Ali oekujem da me poslua, bez obzira na to."
Aleksandra je otvorila usta da mu kae da joj nimalo nije stalo za njegova budalasta
pravila, ali on je pritisnuo prst na njene usne, njegov osmeh se proirio. "Opklada,
Aleksandra - obeala si mi da e biti moja posluna ena. Ne bi elela da izgubi
ovako rano u igri, zar ne?"
Aleksandra mu je uputila pogled utivog prezira. "Nisam u opasnosti da izgubim
opkladu, moj gospodaru. Ti si ve izgubio." Drei au, otila je do kamina i
pretvarala se da prouava krhku vazu iz etrnaestog veka.
"ta bi to trebalo da znai?" Dordan je upitao, dolazei tiho iza nje.
Aleksandra je prela prstom preko podnoja neprocenjivog blaga. "Tvoj deo opklade
je da pokua da napravi sebe prihvatljivim meni kako bi elela da ostanem s
tobom."
"I?"
"I," odgovorila je bacivi pogled na njega preko ramena, "nisi uspeo."
Oekivala je da to odbaci sa arogantnom nezainteresovanou. Umesto toga, stavio je
ruke na njena ramena i okrenuo je licem prema njemu. "U tom sluaju," rekao je,
zurei dole u nju uzvienim osmehom, "morau vie da se potrudim, zar ne?"
Zateena kombinacijom ozbiljnosti i nenosti u njegovom izrazu lica, Aleksandra ga
je pustila da je poljubi, drei se razuma kad su je njegove snane ruke opkolile,
privlaei je uz njega, kad je nagnuo glavu i njegova usta su je zarobila. Ljubio ju je
dugo i oklevajue, degustirajui njene usne kao da je zaista uivao u svakom trenutku.
Kada je konano spustio ruke mnogo minuta kasnije, Aleksandra je zurila u njega bez
teksta zapanjena. Kako je mogao da bude tako neverovatno nean jednog trenutka i
tako hladan, povuen, i svojeglav drugog, pitala se, zurei u njegove polusklopljene,
hipnotiue sive oi. "Zaista bih elela da te shvatim."
"ta je to to ne shvata?" Dordan je pitao, ali je ve znao.
"Volela bih da znam pravi razlog zbog kojeg si me napao danas u tali."
Oekivala je da odbaci to pitanje sa zadirkujuom opaskom ili da slegne ramenima na
to, ali on ju je iznenedio ne radei nita od ta dva. Uz mirnu iskrenost on je rekao,
"Zapravo sam ti dao pravi razlog, ali sam ga ostavio za kraj."
"ta?"
"Moj ponos je bio povreen to si me ostavila u pola noi," prizano je.
"Tvoj ponos je bio povreen," Aleksandra je ponovila, zjapei u njega, "pa si me zato
nazvao fuf - groznim imenom?"
Aleksandra je propustila odsjaj zabavljenosti u njegovim oima, i tako je on iskoristio

trenutak pre nego to je ona shvatila da se on smeje sebi, a ne njoj. "Naravno da sam
to uradio," priznao je ozbiljno. "Zasigurno, ti ne oekuje od inteligentnog odraslog
mukarca, koji se borio u krvavim bitkama na dva kontinenta, da ima dovoljno
hrabrosti da pogleda enu u oi i jednostavno je pita mirnim, razumnim glasom zato
ona nije elela da provede no sa njim?"
"Zato ne?" pitala je, zbunjena, a onda se glasnno nasmejala kada je shvatila ta je on
govorio.
"Muki ego," priznao je cerei se. "Mi emo otii mnogo daleko da zatitimo na ego,
bojim se."
"Hvala ti," Aleksandra je rekla blago, "to mi govori istinu."
"To je glavni razlog zbog kojeg sam vikao na tebe. Ali moram da priznam da postoji
neto u ovoj kui to me uvek stavlja u sumorno raspoloenje."
"Ali ti si odrastao ovde!"
"I zbog toga," rekao je lagano kada je uzeo njenu ruku i poveo je iz salona, "mi se
verovatno ne svia."
"Kako to misli?" prasnula je.
Dordan joj se nasmeio, ali je odmahnuo glavom. "Pre mnogo vremena, u bati moje
bake, pitala si me da ti kaem ta oseam i mislim, i ja pokuavam da uradim to.
Meutim, nisam navikao da otvaram duu jo uvek. Moraemo polako da radimo to,"
zadirkivao ju je. "Odgovoriu na tvoje pitanje jednog dana."
Dordan je odluio da se 'potrudi da napravi sebe prihvatljivijim' i tokom njihovog
obroka je postignuo da ta namera bude oigledna da je bila poraavajua za
Aleksandrinu bezbrinost.
Kada su se prvi put venali, mislila je da e on pokuati da joj bude ugodan, ali
njegovi napori nisu bili nita u poreenju sa ovim. Za dva sata dok su veerali,
zadirkivao ju je njegovim treperavim belim osmehom i zabavljao je skandaloznim,
urnebesnim priama o ljudima koje je upoznala u Londonu.
A posle toga, odveo ju je u njegov krevet i vodio ljubav sa njom sa tako strastvenim
vruim intenzitetom to ih je spojilo u jedno telo i jednu duu. Zatim ju je drao u
naruju na grudima cele noi.
Prihvatajuci korpu slatkia za koju je pitala kuvaricu da joj je pripremi, Aleksandra se
popela u koiju sledeeg jutra, odluna da poseti Tonija jasno prkoseci Dordanovim
nareenjima. Pokuala je da ubedi sebe da nije zaljubljena u Dordana, da je
jednostavno radoznala u vezi sa Dordanovim roditeljima, ali u srcu je znala da to nije
u potpunosti tano. Bila je opasno blizu da izgubi srce zbog njega i oajnicki eljna da
shvati zagonetnog, uverljivog oveka za kojeg se udala. Toni je bio jedini ko bi
mogao sada da joj da odgovore koje je traila.
Nakon obavetavanja Olsena, njenog postavljenog linog slugu, da ne zahteva
njegovo prisustvo u poseti Vilkinsonovima, Aleksandra je krenula do male kolibe
Vilkinsonovih. Kada je zavrila njenu kratku posetu, otila je i okrenula konja prema
Tonijevoj kuci. Blaeno nesvesna Olsena, koji ju je hitro sledio, dreci se ume to je
vie mogue, usmerila je konja niz seoski put.
Aleksandra! Toni je uzviknuo, cerei se i pruajuci ruke prema njoj kada je

zakoraio iz kue i poao niz kratke stepenice do uskog puta oivienog drveem.
Razumeo sam, iz pisma koje mi je Dordan poslao jutros, da misli da te dri
iskljuivo pored sebe sledeih nekoliko nedelja.
On ne zna da sam dola, Aleksandra je rekla, grlei ga toplo. Kune li se da ces
uvati to kao tajnu?
Naravno, dajem ti re, Toni je obeao uz sveani osmeh. Ui i vidi se s mojom
majkom i Bertijem - oni e biti oduevljeni to te vide. Nee rei ni re o tvojoj
poseti, ponovio je kada je Aleksandra oklevala.
Nakon to ih posetimo, Aleksandra je rekla urno, moemo li da proetamo
napolju? Imam neto da te pitam.
Naravno da moemo, Toni se odmah sloio.
Podvlaei njenu ruku pod njegovu savijenu, Aleksandra je hodala do otvorenih
ulaznih vrata kue. Pretpostavljam da si napustio London zbog traeva o svima
nama, rekla je izvinjavajuim tonom.
Delimino, kao i zbog toga to sam umirao da saznam kako se snalazi. Postoji jo
jedan razlog, priznao je udno se cerei. Sali Farnsvort mi je poslala pismo traci
da me vidi jue u Londonu.
Ime devojke za koju je priznao da je voli momentalno je uticalo na Aleksandru. I da
li je dola da te poseti? Aleksandra je pitala eljno, prouavajui njegovo naoito
lice.
Da.
ta je rekla? - ta je uradila? prasnula je.
Zaprosila me je, Toni je priznao suvo.
Aleksandra se nasmejala sa zapanjenim oduevljenjem. I?
I ja to razmatram, zadirkivao ju je. Ne, stvarno, ona dolazi u posetu sledee nedelje.
elim da vidi iz prve ruke ta imam da joj ponudim to se tie kue i porodice. Ja vie
nisam vojvoda, zna. Kada sam bio, nisam mogao da verujem da me eli iz nekog
drugog razloga. Sada kada znam suprotno, nemam mnogo toga da joj ponudim. Ne
pominji to mojoj majci, ipak. elim da joj saoptim vest o Salinoj poseti neno. Moja
majka je vie ne potuje ba mnogo zbog onoga to se desilo - ranije.
Aleksandra se momentalno sloila i oni su uli unutra.
Draga moja, tako je dobro videti te! Lady Taunsend je uzviknula njenim mekim,
nasmejanim glasom dok je Toni pratio Aleksandru u veseli mali salon gde je Lady
Taunsend sedela sa Bertijem, Tonijevim mlaim bratom. Kakav smo potres primili
od naeg dragog Dordana - kao da se vratio iz mrtvih.
Aleksandra je uoila njen pozdrav, zabrinuto primeujui kako je bledo i mravo
Tonijeva sedokosa majka izgledala. ok zbog Dordanovog povratka je oigledno
uticao na njeno krhko zdravlje.
Virei iza Aleks, Lady Taunsend je bacila pogled pun nade na ulaz. Dordan nije
doao sa tobom? upitala je, ocigledno razocarana.
Ne, ja - ao mi je, nije. On-
Radi kao avo kao i obino, ne sumnjam, Berti je rekao cerei se dok je nespretno
stao na noge, naslanjajui se na tap koji je koristio da preuzme teret njegove
obogaljene leve noge. I odluio je da vas dri uz sebe tako da moete da obnovite

vae poznanstvo posle njegovog dugog odsustva.


On radi veoma naporno, Aleksandra je rekla, zahvalna Bertiju to joj je obezbedio
izgovor. Neto vii od metar i osamdeset, Berti je bio neznatno visoiji od Tonija, sa
kosom boje peska i smeim ocima. Iako je posedovao arm Taunsendovih u punoj
meri, konstantna bol zbog izvrnute noge sa kojom je roen je uzela svoj danak na
Bertijevom licu. Linije od napora su bile trajno urezane oko njegovih usana, stvarajui
neprestanu sumornost na njegovom izrazu lica, sumornost koja se nije ogledala na
njegovoj veseloj linosti.
eleo je da Aleksandra saeka pre nego sto nas poseti, tako da moe da je prati
ovde, Toni je improvizovao predusretljivo, obraajui se njegovoj majci i bratu.
Obeao sam joj da neemo pokvariti Dordanovu buduu posetu govorei mu da je
ona ve dolazila da nas vidi, i da nam kae kako se on snalazi.
Kako se snalazi? Lady Taunsend je zamolila.
Oseajui se neprijatno zbog izmiljotina u kojima je bila prisiljena da uestvuje,
Aleksandra je rado provela narednih deset minuta recitujui svaki detalj Dordanove
otmice i zatoenistva. Kada je konano zavrila sa odgovaranjem na sva pitanja Lady
Taunsend o Dordanovom zdravlju, Toni je ustao i pozvao Aleksandru da mu se
pridrui u etnji travnjakom.
Vidim iz tih tankih linija na tvom lepom elu da neto nije u redu. ta je bilo?
upitao je dok su hodali preko malog, uredno odravanog travnjaka prema vrtovima
pravo ispred njih.
Nisam sigurna, Aleksandra je priznala snudeno. Od trenutka kada se Hotorn
pojavio na vidiku, Dordan je nekako bio drugaiji. Sino mi je rekao da je odrastao u
Hotornu i da zbog toga to mesto oduvek ini da se osea sumorno. Ali kada sam ga
pitala zato, nije hteo da mi kae. A onda jue, Smart je rekao udne stvari o
Dordanovim roditeljima... ona je nastavila, koristei krteno ime njenog supruga po
prvi put od kad se vratio. Okreui se ka Toniju, rekla je naglo, Kakvi su bili njegovi
roditelji? Njegovo detinjstvo?
Tonijev osmeh je ostao ali je on izgledao kao da mu je nelagodno. ta bi sve
promenilo odgovor na to?
To ne bi napravilo nikakvu promenu, Aleksandra je prasnula oajniki, kad svi ne
bi postali tako nervozni kad postavim ta pitanja.
Koga si pitala?
Pa, Gibonsa i Smarta.
Blagi Boe! Toni je rekao, zaustavljajui se i zurei u nju u nasmejanoj neverici.
Ne dozvoli da te Dordan uhvati. On ne odobrava prisne odnose sa slugama. To je
porodini tabu, dodao je, - ali ipak ne u mojoj grani porodice. Mi imamo samo est
slugu, i nemogue je smatrati ih potinjenima.
Toni je zastao da se savije i otkine ruu koja je rasla u malom vrtu. Treba da postavi
Dordanu ta pitanja.
Nee da mi kae. Odavno sam mu rekla da preferiram istinu od otrcanih fraza. Sino
kada sam ga pitala zato ne voli Hotorn, rekao mi je da pokuava da naui da govori
ono to misli i osea, ali da nije navikao da ogoli duu jo uvek. Rekao je da emo
morati da usporimo sa tim, dodala je bledo se osmehnuvi kada se podsetila

njegovog zadirkujueg tona. Obeao mi je da e odgovoriti na moje pitanje jednog


dana.
Boe moj! Toni je izgovorio udei se, zurei u nju. Dordan ti je rekao sve to?
Rekao je da je spreman da ti ogoli duu jednog dana? Mora da mu je stalo do tebe
vie nego to sam ikada zamiljao. Gurnuvi ruu iza njenog uha, potapao ju je
ispod brade. To je postala misterija koju moram da reim, Aleksandra je nametnula,
kada je Toni izgledao spreman da kae jo neto.
Zato to si se zaljubila u njega?
Zato to sam uasno, neoprostivo radoznala, Aleksandra je izvrdavala, i dok se Toni
spremao da odbije njen zahtev, ona je uzdahnula jadno. Vrlo dobro. Bojim se da u
se zaljubiti u stranca i da on nee uriti da me pusti da ga upoznam.
Toni je oklevao a onda se saalio na nju. Vrlo dobro, poto to nije prazna radoznalost,
potrudiu se da odgovorim na tvoja pitanja. ta eli da zna?
Izvlaei ruu iza uva, Aleksandra je vrtela stabljiku rasejano izmeu prstiju. Pre
svega, je li se desilo neto pogreno u Hotornu kada je odrastao? Kakvo je bilo
njegovo detinjstvo?
Meu plemikim porodicama, Toni je poeo polako, nasledniku se uobiajeno
ukazivala posebna panja njegovih roditelja. U Dordanovom sluaju to je bilo
naglaenije zato sto je on bio jedinac. Dok je meni bilo dozvoljeno da se penjem po
drveu i valjam u praini, Dordan je bio duan da zapamti njegov poloaj svo vreme;
da bude ist, uredan, taan, dostojanstven, i svestan svoje vanosti u svakom trenutku.
Njegovi otac i majka su se u potpunosti slagali oko jedne stvari, a to je bila
superiornost njihovog ranga. Za razliku od sinova drugih plemia, koji su dozvoljavali
njihovoj deci drutvo druge dece koja su ivela na imanju - ak i ako bi se desilo da se
radi o sinovima konjuara - moja strina i stric su smatrali neprikladnim za Dordana
da se drui sa bilo kim ko je ispod njegovog poloaja. Poto su vojvode i grofovi bili
prilino oskudni, naroito u ovom delu zemlje, on je ovde odrastao u potpunoj
izolaciji.
Zastajui na trenutak, Toni se zagledao u kronje drvea i uzdahnuo. Pitao sam se
kako je mogao da se nosi sa usamljenou.
Ali sigurno Dordanovi roditelji nisu smatrali tvoje drutvo neprihvatljivim?
Ne, nisu, ali sam ga retko poseivao u Hotornu osim kada su moj stric i strina bili
daleko. Kada su bili u rezidenciji, nisam mogao da izdrim zaguljivu atmosferu tog
mesta - jeio sam se. Osim toga, moj stric je meni i mojim roditeljima jasno stavio do
znanja da moje prisustvo u Hotornu nije poeljno. Rekli su da sam ja poremetio
Dordanovo uenje i naterao ga da razmislja o glupostima. U onim prilikama kada mu
je bilo doputeno slobodno vreme, radije je on dolazio ovde, nego da ja idem u
Hotorn zato sto je oboavao moju majku i ona je volela da on bude sa nama. Uz
tuan, udnovat osmeh, Toni je zavrio, Kada je imao osam godina, pokuao je da
menja njegovo nasledstvo za moju porodicu. Dobrovoljno mi je dozvolio da budem
markiz, ako bih hteo da ivim u Hotornu.
Ovo uopte nije onako kako sam ja zamiljala njegov ivot, Aleksandra je
napomenula kada je Toni uutao. Kada sam ja bila mlada, mislila sam da mora da je
nebeski biti bogat. Podsetila se njenog detinjstva: igri koje je igrala sa prijateljima,

oputenih, bezbrinih vremena, topline njenog prijateljstva sa Meri Elen i njenom


porodicom. Oseala se neverovatno tuno znajui da je Dordan oigledno propustio
njegovo detinjstvo.
Nisu sva deca iz plemikih porodica odrastala sa takvom strogoom.
A njegovi roditelji - kakvi su oni tano bili?
Gledala ga je sa takvom iskrenom zabrinutou da je Toni stavio njegovu ruku oko
njenih ramena u gestu udobnosti i predaje.
Da sumiram sve to to je mogue krae, Dordanova majka je bila ozloglaena
koketa iji su ljubavni podvizi bili uveni. Mom stricu do toga izgleda nije bilo stalo.
inilo se da je smatrao ene slabim, nemoralnim stvorenjima koja nisu mogla da
kontroliu njihove strasti - ili je bar tako govorio. S druge strane, on je bio
promiskuitetan kao i ona. Kada se radilo o Dordanu, meutim, on je bio apsolutno
rigidan. Nikada nije pustio da Dordan zaboravi da je bio Taunsend i sledei Vojvoda
od Hotorna. Nikada mu nije poputao. Insistirao je da Dordan bude pametniji,
hrabriji, dostojanstveniji imena Taunsend od bilo kog Taunsenda pre njega, i to se
Dordan vie trudio da mu udovolji, to je zahtevniji njegov otac postajao.
Ako bi Dordan uradio slabo lekciju, njegovom uitelju je bilo nareeno da ga udari
tapom; ako se ne bi pojavio na veeri tano u devet - ni minut pre ili minut kasnije nije mu bilo dozvoljeno da jede do sledee noi. Kada je imao osam ili devet godina,
ve je bio bolji konjanik od veine mukaraca, ali u jednom posebnom lovu
Dordanov konj je odbio da skoi, ili zbog toga sto je Dordan bio premali da ga
primora na to - ili zbog toga sto je Dordan bio malo uplaen da to proba. Nikada
neu zaboraviti taj dan. Ni jedan od jahaa se nije usudio da preskoi tu ivu ogradu
sa potokom na drugoj strani, ali moj stric je dojahao i zaustavo ceo lov. Sa svima
nama koji su gledali, on se rugao Dordanu zbog kukaviluka. Onda ga je naterao da
preskoi ivu ogradu.
Kada pomislim, Aleksandra je rekla priguenim glasom, da sam nekada verovala
da su sva deca iji su oevi iveli sa njima srenija od mene. Da li...da li je preskoio
ogradu?
Tri puta, Toni je rekao suvo. etvrtog, njegov konj je posrnuo i kada je pao,
otkotrljao se na Dordana i slomio mu ruku.
Aleksandra je prebledela, ali Toni se sada izgubio u prii i nije to primetio. Dordan
nije plakao naravno. Dordanu nije bilo dozvoljeno da plae, ak ni kada je bio mali
deak. Prema reima mog strica, suze su bile nemuevne. Imao je veoma rigidne ideje
o takvim stvarima.
Aleksandra je okrenula lice prema suncu, trepui da otera suze iz oiju. Kakve
ideje?
Verovao je da mukarac mora da bude tvrd i potpuno dovoljan sam sebi da bi bio
pravi mukarac, i to je bio nain na koji je uio Dordana da misli. Bilo koja emocija
koja je bila meka je bila i nemuevna, pa samim tim i gnusna. Sentimentalnost je
bila meka - nemuevna; kao i ljubav i iskrena naklonost. Moj stric nije odobravao bilo
koji oblik frivolnosti, takoe, osim ljubakanja sa suprotnim polom, na ta je moj stric
gledao kao na jedinu mukost. Mislim da ga nikada nisam video da se smeje - ne
pravim, istinskim smehom koji proizilazi iz radosti, a ne iz sarkazma. to se toga tie,

retko sam viao i Dordana da se smeje. Rad i uspeh u svemu bilo je jedino sto je bilo
vano mom stricu - veoma neobian stav za plemia tako nesumnjivo razumnog.
Ja ga nasmejavam, Aleksandra je rekla sa meavinom ponosa i tuge.
Toni se iscerio. Taj tvoj osmeh bi osvetlio srce bilo kog mukarca.
Nije ni udo to nije eleo da pria o njegovom detinjstvu.
Neke dobre stvari su proizale iz odlunosti mog strica da natera Dordana da se
istakne u svemu to radi.
Kakve stvari? Aleksandra je pitala u neverici.
Pa, na primer, Dordan je bio nateran da bude najbolji uenik, i kada je otiao na
fakultet, bio je toliko ispred svih da je davao privatne asove iz predmeta nama
kojima je to bilo potrebno. tavie, on je oigledno pronaao nain da sve to je
nauio odlino i iskoristi, zato to kada je Dordanov otac umro, Dordan je imao
samo dvadeset godina. Nasledio je jedanaest imanja zajedno sa titulom, ali blagajna
Taunsendovih nikada nije bila prepuna, a Hotorn je bio jedino od njegovih imanja
koje se dobro dralo. U roku od tri godine, svako od Dordanovih imanja je
napredovalo, i on je bio na dobrom putu da postane jedan od najbogatijih ljudi u
Evropi. Nije malo dostignue za mladog oveka od dvadeset tri godine. Sem toga,
malo je drugog to mogu da ti kaem o njemu.
Preplavljena zahvalnocu, Aleksandra je ispruila ruke i zagrlila Tonija vrsto.
Leima se naslanjajuci na njegove ruke, nasmejala se pomalo nesigurno. Hvala,
rekla je jednostavno, njene oi su sijale od nenosti, a onda je plaljivo bacila pogled
prema suncu. Ne mogu vie da ostanem. Rekla sam da u biti odsutna samo sat
vremena a ve je prolo vie od toga.
ta ce se desiti ako zakasni? Toni je zadirkivao, ali je izgledao zbunjeno.
To u otkriti.
Kako?
Tako sto u izgubiti opkladu koju sam sklopila sa Dordanom.
Kakvu opkladu?
Aleksandra je poela da objanjava, ali nenost i odanost prema njenom ponosnom,
dominatnom suprugu je bujala u njoj, i ona nije mogla da podnese da osramoti
Dordana govoreci njegovom roaku da je jedini razlog zbog kojeg je pristala da doe
u Hotorn taj sto ju je Dordan bukvalno podmitio da to uradi. Samo...glupa opklada
izmeu nas, rekla je dok joj je Toni pomagao da se popne u koiju.
Izgubljena u mislima, Aleksandra se odvezla pravo pored lakaja koji je istrao iz
velike kue da preuzme uzde, i nastavila do tale koja se nalazila iza i sa strane vile.
Tonijeva otkria o Dordanovom detinjstvu u Hotornu vrtela su se kroz njen um,
ubadajui je u srce i punei je saoseanjem. Sada je razumela toliko mnogo stvari o
Dordanu koje su je zbunjivale, ljutile i povreivale, ukljuujui i suptilnu promenu u
njemu od kada su stigli u Hotorn. Kada pomisli da je ona u stvari verovala, kada je
bila devojica, da je srea jednostavno bila imati oba roditelja kod kue a ne jednog.
Njen deda je bio opet u pravu, shvatila je, jer je u vie navrata govorio da niko nije
ba onakav kao to izgleda.
Tako preokupirana je bila u mislima da nije rekla nita kada je Smart izaao iz tale i

odjurio da joj pomogne da sie iz koije. Umesto rei, jednostavno je pogledala u


njega kao da ne postoji, a onda se okrenula i krenula ka kui.
Smart je pogreno pretpostavio da njegova gospodarica gleda pravo kroz njega zato
to je izgubio njeno poverenje i naklonost odbijanjem da razgovara o njegovom
gospodaru sa njom. Moja gospo! Smart je rekao, izgledajui ranjeno njenim
nenamernim prekorom, i ekstremno zabrinut takoe.
Aleksandra se okrenula i bacila pogled na njega, ali u njenom umu ona je videla
malog deaka kome nikada nije bilo dozvoljeno da to i bude.
Molim vas, moja gospo, Smart je rekao uasnuto, ne gledajte me ko da sam vas
povredio previe. Sputajui glas, klimnuo je glavom ka ogradi gde su se dva
drebeta poigravala, utirajuci se nogama. Ak proetate do ograde sa mnom, imam
neto da vam kaem to biste voleli da znate.
Uz napor, Aleksandra je naterala sebe da se koncentrie na nesrenog slugu, i uradila
je kako je traio.
Zurei netremice u konje, Smart je spustio glas i rekao, Ja i Gibons smo razgovarali,
i odluili smo da imate pravo da znate zato je gospodar takav kakav je. On nije grub
ovek, moja gospo, ali iz onog to sam uo izmeu vas dvoje od kad se gospodar
vratio, vi ste dobili ideju da je on tvrd ko kamen.
Aleksandra je otvorila usta da kae zabrinutom slugi da ne mora da izda njegova
saznanja, ali njegove sledee rei su je savladale. Drugi razlog zbog kog smo odluili
da vam kaemo je prema onom to smo uli, vi niste u Hotornu da ostanete i budete
njegova ena - osim za tri meseca, to jeste.
Kako pobogu-? Aleksandra je prasnula.
Neformalan prenos informacija meu slugama, moja gospo, Smart je potvrdio uz
dozu ponosa. Hotorn ima najbolji u Engleskoj, mogu da se zakunem. I to tako to
osoblje zna ta se deava u roku od dvajes minuta kad se neto desi - osim naravno
gospodina Higinsa ili gospoe Brimli domaice koji jedini ne sluaju to. Njihova usta
su tesna ko devicin - oni nee reci nikom nita, izmenio je, postajui grimizan.
To mora da je izuzetno neugodno za vas, Aleksandra je rekla suvo, zbog ega je
Smart pocrveneo jos vie.
On se prebacio s jedne noge na drugu, gurnuo ruke u depove, izvadio ih ponovo i
pogledao u nju u bespomonom zaprepaenju, njegovo lice se jos vise snudilo.
elite da vam kaem o roditeljima gospodara, a ja i Gibins smo se sloili da ne
moemo da odbijemo vau naredbu. Osim tog, vi imate pravo da znate. I niskim i
nelagodnim glasom, Smart je rekao skoro istu optu istoriju koju joj je rekao i Toni.
I sad kad znate kako je bilo ovde svih tih godina, Smart je zavrio, ja i Gibons se
nadamo da ete ostati ovde i doneti smeh u mesto, na nain na koji ste uradili kad ste
bili ovde ranije.
Pravi smeh, Smart je pojasnio. Ne onaj to dolazi iz usta - onaj koji dolazi iz srca
kao sto se nam dali pre. Gospodar nikada nije uo njegov zvuk u Hotornu, i on bi mu
napravio svet boljim, posebno ako moete da ga naterate da vam se pridrui u tome.
Sve to je Aleksandra saznala danas okretalo se u njenoj glavi kao vrtoglav
kaleidoskop, prevrtalo i menjalo oblik, uzimajui nove dimenzije tokom itavog dana

i dugo nakon to ju je Dordan povukao ka sebi i zaspao.


Nebo se ve rasvetlilo, a ona je jo uvek leala budna, zurei u plafon, oklevajui da
preuzme pravac delovanja koji bi mogao - i to nesumnjivo - da je uini ranjivom
prema Dordanu ponovo.
Do sada, ona je naterala sebe da napusti svoj cilj; i u skladu sa tim, ona je zadrala
svaku emociju i svako delovanje pod paljivom kontrolom.
Okrenula se na svoju stranu i Dordanova ruka ju je opkolila, privlaei njena lea uz
njegove grudi i njene noge uz njegove dok je on zakopao lice u njenu kosu. Njegova
ruka se podigla, obuhvatajui njenu dojku u sanjivom milovanju i poslala drhtaj
oduevljenja kroz itavo njeno telo.
elela ga je, Aleksandra je shvatila sa potitenim unutranjim uzdahom. Uprkos
svemu to je bio - razvratnik, bezduni zenskaro, i nevoljan mu - ona ga je elela. U
bezbednoj tiini njenog srca, konano je bila spremna da prizna to sebi sada...zato to
je sada shvatila da je on bio vie od razmaenog, plitkog aristokrate. elela je njegovu
ljubav, njegovo poverenje, i njegovu decu. elela je da uini da ova kua zvoni od
smeha za njega, i da mu uini Hotorn prelepim. elela je da napravi itav svet
prelepim za njega.
Toni, udovica vojvotkinja, pa ak i Melani su verovali da bi ona mogla da natera
Dordana da se zaljubi u nju. Nije mogla da odustane a da ne pokua, znala je to sada.
Ali nije znala kako e da izdri ako ne uspe.

Dvadesetesto poglavlje
Moj gospodaru? proaputala je u zoru sledeeg jutra.
Dordan je otvorio jedno pospano oko i primetio da njegova ena izgleda svee i
budno kad je sela na krevet pored njegovog kuka. Dobro jutro. promrmljao je,
zahvalno gledajui u micanje mesa koje je izvirivalo iz njenog steznika svilene kune
haljine sa V izrezom. Koliko je sati? upitao je, glasom promuklim od sna. Bacio je
pogled prema prozoru i shvatio da nebo nije plavo, vec slabe sive nijanse protkane
bledo rozom.
Za razliku od Dordana, Aleksandra je bila budna celu no i stoga nije patila od bilo
kakvih maglovitih ostataka pospanosti. est sati. odgovorila je vedro.
ali se! izgovorio je. Zgroen tim ranim asom, odmah je zatvorio oi i zahtevao
objanjenje zbog ega je budna u zoru: Je li neko bolestan?
Ne.
Mrtav?
Ne.
Bled osmeh je povukao njegove vrste usne i naborao uglove njegovih zatvorenih
oiju kad je promrmljao: Bolest ili smrt su jedini prihvatljivi razlozi da racionalan
ovek bude budan ovako rano ujutru. Vrati se u krevet.
Aleksandra se zakikotala na njegovo lepravo, pospano egaenje, ali je odmahnula
glavom. Ne.

Uprkos zatvorenim oima i oiglednoj pospanosti, Dordan je vec registrovao


neobino blistav osmeh na licu njegove ene, kao i injenicu da je njen kuk bio
pritisnut uz njegovu butinu. Uobiajeno, Aleksandrini osmesi su bili rezervisani,
neoputeni, i ona je veoma paljivo izbegavala da ga dodirne kad god je to bilo
mogue, osim ako je vodio ljubav sa njom.
Radoznalost nad razlogom njenog veoma prijatnog, ali veoma neobinog ponaanja
ovog jutra naterala ga je da otvori oi i pogleda je. Sa kosom koja je padala niz njena
ramena i koom koja je sijala od zdravlja, izgledala je ukusno. Ona je takoe izgledala
kao da ima neto na umu. Pa? rekao je lagano, obuzdavajui poriv da je povue
dole na njega. Ja sam, kao to moe da vidi, budan.
Dobro, rekla je, skrivajui nesigurnost iza ivahnog osmeha, zato to postoji nesto
posebno to bih volela da radim ovog jutra.
U ovo doba? zadirkivao ju je. ta bi radila, osim da se uunjas na put, navali na
neopreznog putnika. i ukrade mu novanik. Samo lopovi i sluge su budni sada.
Ne moramo da odemo jo malo. Aleksandra se branila dok je njena hrabrost poela
postepeno da nestaje, i ona se ukoila zbog njegovog odbijanja. A ako se sea,
rekao si da eli da postane prihvatljiv za mene-
ta je to to eli da radi? Dordan je upitao uzdahnuvi, mentalno razmatrajui
uobiajene stvari koje su ene pokuavale da rade sa mukarcima poput njega.
Pogodi.
eli da te odvedem da kupi novi eir u selu? pitao je neentuzijastino.
Ona je odmahnula glavom, zbog ega se njena kosa prebacila preko njenog levog
ramena i pala joj preko dojke.
eli da izjae rano da vidi izlazak sunca preko brda tako da moze da skiciras
pogled?
Ne umem da crtam prave linije, Aleksandra je priznala. Uvlaei isprekidan dah,
prizvala je svu svoju hrabrost i objavila, elim da idem na pecanje!
Pecanje? Dordan je ponovio, zjapei u nju kao da je skrenula s uma. elis da
idem da pecam u ovo doba jutra? Pre nego to je mogla da odgovori, on je gurnuo
glavu dublje u jastuk i vrsto zatvorio oi, oigledno odbacujui ideju - ali je bilo
smeha u njegovom glasu kada je rekao, Ne ukoliko nema ostataka hrane i pia inae
emo oboje izgladneti.
Ohrabrena njegovim tonom, ako ne njegovim reima, ubeivala ga je, Ne mora da
gubi vreme uei me odgovarajuoj tehnici - ja ve znam kako da pecam.
Otvorio je jedno oko, njegov glas je bio pun zabave, ta te navodi da misli da ja
znam?
Ako ne zna kako, pokazau ti.
Hvala, ali mogu da se snaem, rekao je hrapavo, prouavajui je netremice.
Dobro, Aleksandra je rekla, toliko joj je bilo laknulo da je gotovo brbljala. Pa
mogu i ja. Mogu da uradim sve sama, ukljuujui i da stavim svog crva na svoju
udicu-
Njegove usne su se izvile od osmeha. Odlino, onda moe da stavi mamac i na
moju udicu. Odbijam da probudim bespomone crve ovako rano i onda poveam
zloin muei ih.

Njegova ala je bila toliko zarazna da je ubor smeha pobegao iz Aleksandre kad je
ustala i zategnula pojas na njenoj svilenoj rozoj kunoj haljini. Ja u se pobrinuti za
sve dogovore, rekla je veselo i krenula u njenu spavau sobu.
Naslanjajuci se na jastuke, Dordan se divio nesvesno zavodljivom njihanju njenih
kukova kad je odlazila, dok se on borio da suzbije potrebu da je pozove nazad u
krevet i provede narednih sat vremena u zanosnom - i zdravom - zanimanju pravljenja
naslednika. Nije eleo da ide na pecanje. Niti je razumeo zato je ona elela, ali je bio
siguran da postoji razlog za to, i bio je radoznao da ga otkrije.
Aleksandra je zaista preuzela brigu o svim dogovorima, shvatio je kada su se uputili
na put jaui na konjima na suprotnoj strani visokog grebena koji je zaklanjao irok,
brzi potok od pogleda iz kue.
Vezujui konje za dva stabla u podnoju grebena, on je hodao pored nje sve do
travnate obale potoka, gde je svetlo plavo ebe bilo raireno ispod dinovskog hrasta.
ta je sve ovo? upitao je, ukazujui na dve velike korpe i jednu malu pored ebeta.
Doruak, Aleksandra je odgovorila, upuujui mu nasmejan pogled. I veera,
takoe, kako izgleda. Oigledno, kuvarica nije imala mnogo vere u tvoju sposobnost
da uhvati na obrok.
U svakom sluaju, nemam vie od sat vremena da provedem pokuavajui.
Aleksandra je zastala u inu uzimanja tapa za pecanje, njeno lice je bilo zbunjeno i
razoarano. Sat vremena?
Imam na desetine stvari da uradim danas, Dordan je odgovorio. unuvi dole,
izabrao je tap od onih koje su sluge skupile ranije i testirao fleksibilnost savijajuci je
rukama.
Ja sam veoma zauzet ovek, Aleksandra, dodao je odsutno, umesto objanjenja.
Ti si takoe veoma bogat covek, ona je odgovorila dok je testirala svoj tap. Pa
zato mora da radi tako naporno svo vreme?
Razmislio je na trenutak i zakikotao se. Da bih mogao da ostanem veoma bogat
ovek.
Ako biti bogat tebe kota prava da se opusti i uiva u ivotu, onda je cena
bogatstva suvie visoka, rekla je, zaokrenula se na peti i pogledala u njega.
Namrtenih obrva od razmiljanja, Dordan je pokuao da se seti filozofa koji je bio
autor tog citata, ali nije mogao. Ko je to rekao?
Uputila mu je odvaan osmeh. Ja.
Dordan je odmahnuo glavom u tihom zaprepaenju na njen brzi um dok je stavljao
crva na udicu, a onda otiao do obale. Sedajui pored ogromnog oborenog drveta sa
granama koje su se irile preko vode, on je zabacio udicu.
To nije najbolje mesto za hvatanje onih velikih, njegova ena ga je savetovala sa
izrazom ogromne superiornosti kada je dola iza njega. Da li bi mi zadrao tap,
molim te?
Mislio sam da si rekla da moes da uradi sve sama, zadirkivao ju je, primetivi da
je skinula jahae izme i arape. Pre nego to je mogao da pogodi ta e da uradi,
Aleksandra je vezala suknju, prikazujui par vitkih listova, finih lanaka, i mala gola
stopala, a onda se popela na iroki panj oborenog drveta sa okretnom gracioznou
gazele. Hvala, rekla je, poseui za tapom.

On joj ga je predao, oekujui da sedne gde je stajala, ali na njegovo uznemireno


iznenaenje, ona je odetala du debele grane visei iznad brze vode, balansirajui
kao akrobata. Vrati se ovamo! Dordan je rekao otro, podiui glas zbog
uznemirenosti. Moe da padne.
Plivam kao riba, obavestila ga je, cerei se preko ramena, a onda je sela - bosonoga
vojvotkinja sa vitkim nogama koje su visile iznad vode dok je suneva svetlost sijala
u njenoj kosi. Pecam od kada sam bila devojica, rekla je razgovorljivo dok je
zabacivala udicu u potok.
Dordan je klimnuo glavom. Penrouz te je nauio. Nauio ju je dobro, Dordan je
pomislio s unutranjim osmehom, a da dokae da je govorila istinu, posegnula je u
korpu sa crvima koju su sluge donele pored potoka i spretno stavila crva na kraj udice.
Oigledno su njihove misli ile u istom pravcu, zato to mu se trenutak kasnije
nasmejala sa njenog visokog mesta i napomenula, Srena sam to vidim da nisi
zaista gadljiv zbog crva.
Nikada nisam bio gadljiv, protestvovao je sa izrazom iskrene ozbiljnosti na
njegovom licu okrenutom prema njoj. Samo mrzim da ujem zvuk koji crvi prave
kada ih probodemo prvi put. Obino ubijamo stvari pre nego to ih koristimo kao
mamac. To je humanije, zar se ne slae?
Ne uje se zvuk! Aleksandra je poricala estoko, ali je on izgledao tako siguran da
se njeno uverenje malo pokolebalo.
Samo ljudi sa izuzetnim sluhom mogu da ga detektuju, ali postoji, Dordan je
tvrdio, iskrenog lica.
Penrouz mi je rekao da ih to ne boli. rekla je s nelagodnou.
Penrouz je gluv ko top. Ne moe da uje kako vrite.
Neopisiv izraz mune strepnje preao je Aleksandrinim licem dok je gledala tap u
ruci. Brzo okreui lice na drugu stranu da sakrije osmeh, Dordan se zagledao na
desno, ali nije mogao da zaustavi ramena koja su se tresla od smeha, i Aleksandra je
konano uoila taj otkrivajui pokret. Trenutak kasnije, skupila je u aci granice i
lie i time ga pogodila po levom ramenu.
Zveri! rekla je razdragano odozgo.
Moja draga, luckasta eno, on je odgovorio, cerei se okorelo dok je podizao ruku i
smireno oistio lie i granice sa njegovog rukava, da sam ja smeten nestabilno
nad vodom na grani drveta, kao to si ti, ja bih me tretirao sa vie potovanja. Da bi
ilustrovao to to je rekao, posegnuo je slobodnom rukom i neno gurnuo debelu granu
na kojoj je ona sedela.
Njegova neutiva supruga je podigla njene graciozne obrve. Moj dragi, luckasti
muu, meko je odgovorila, momentalno poslavi strelu neoekivanog zadovoljstva
kroz Dordana, ako me zbaci, napravie stranu greku i sebi e zadati postupak
kvaenja.
Meni? rekao je, uivajui u zadirkivanju. Zato?
Zato to, ona je tiho i ozbiljno odgovorila, ne znam da plivam.
Dordan je prebledeo i skoio na noge. Nemoj, za Boga miloga, naredio je otro,
da se pomeri ni centimetar. Ne znam koliko je duboka voda ispod tebe, ali je
dovoljno duboka da se udavi i dovoljno mutna da me sprei da te vidim ispod

povrine. Ostani gde si dok ne stignem.


Sa okretnom spretnou sportiste, skoio je na trupac i poeo da hoda ka njoj, kreui
se du grane dok mu ona nije bila na dohvat ruke. Aleksandra, rekao je, govorei
smirenim, ohrabrujuim glasom, ako priem blie, moja teina moe da slomi ovu
granu ili da je savije dovoljno da te baci u vodu.
On joj se pribliio jos nekoliko centimetara i savio u struku, pruajuci ruku ka njoj.
Ne plai se. Samo se isprui i stegni me za ruku.
Bar jednom se nije raspravljala, Dordan je primetio sa olakanjem. Umesto toga ona
je levom rukom posegnula za granom iznad njene glave radi ravnotee, a onda je
ispruila desnu ruku ka njegovoj, hvatajui njegov zglob u jakom stisku, u isto vreme
kada su se Dordanovi prsti vrsto zatvorili oko njenog zgloba. Sada stavi noge
ispod sebe i ustani. Iskoristi moj zglob kao pomo.
Radije ne bih, odgovorila je. Njegov zadivljen pogled se suzio naglo zbog njenog
nasmejanog lica, dok ga je vre stisnula i prestraeno rekla, Radije bih plivala, zar
ti ne bi?
Ne pokuavaj, Dordan ju je upozorio mrano, ne mogavi da oslobodi zglob. U
njegovom nezgodnom poloaju, savijen u struku i zarobljene ruke, bio je potpuno u
milosti i nemilosti njenog hira i oboje su to znali.
Ako ne moe da pliva, ja u te spasiti, ona se slatko dobrovoljno javila.
Aleksandra, zapretio joj je mekim, zlokobnim tonom, ako me bacis u tu ledenu
vodu, bolje da pliva kako bi spasila svoj zivot u suprotnom pravcu.
On je mislio to i ona je to znala. Da, moj gospodaru, odgovorila je krotko i posluno
oslobodila njegov zglob.
Dordan se ispravio polako i stajao gledajui dole u nju sa izrazom ogorenja i
zabavljenosti. Ti si najneobuzdanija- Zastao je, nemogavi da kontrolie kez.
Hvala, odgovorila je vedro. Predvidljivost je veoma dosadna, zar se ne slae?
rekla je njegovim leima jer se on okrenuo i otiao niz granu, a onda skoio u travu.
Kako bih znao? odgovorio je cerei se zabavljeno kad se ispruio na travnatoj obali
i uzeo njegov tap. Nemam ni jedan predvidljiv sat od kada sam te ugledao.
Naredna tri sata su prola kao da su bili tu par minuta, i na kraju, Dordan je potvrdio
da ona nije bila samo odlian ribolovac, ve i temeljno divna, duhovita, i inteligentna
prijateljica takoe.
Pogledaj! ona je iznenada i nepotrebno uzviknula kada se Dordanov tap savio
skoro do pola, gotovo ga trzajui dok se borio da ga zadri. Zagrizla je-!
Posle pet minuta najodlinijih manevrisanja i iskusne Dordanove borbe, njegov
kanap je omlitaveo. Njegova neutiva mlada zena, stojei na grani drveta, odakle je
posmatrala njegovu neuspelu borbu za prevlast dok mu je ona davala savete i
ohrabrenje, zajecala je i podigla ruke u vazduh. Izgubio si ribu!
To nije bila riba, Dordan je uzvratio, gledajui u nju. To je bio kit sa ogromnim
zubima.
Samo zato to je pobegla, uzvratila je, smejui se.
Njen osmeh je bio zarazan kao i njen entuzijazam, i Dordan nije mogao da se
zaustavi od cerenja iako je pokuavao da zvui strogo. Ljubazno prestani da
omalovaava mog kita i hajde da otvorimo ove korpe. Umirem od gladi.

Stojei pozadi, on je gledao zadivljeno dok je ona poskakivala niz palu granu. Kada je
pokusala da mu preda njen tap i spusti se dole, on ju je uhvatio oko struka i spustio je
na zemlju, ali ona se ukoila kada je njeno telo oealo o njegovo, i on ju je naglo
pustio.
Zadovoljstvo koje je stekao u njihovom jutru je donekle izbledelo zbog njene reakcije
na njegov dodir. Sedajui preko puta nje na ebetu, naslonio je lea na drvo i
prouavao je u neosetljivoj tiini, gledajui kako raspakuje korpe sa hranom dok je
pokuavao da pogodi motiv za podsticanje ovog izleta. Oigledno, ona nije elela da
ovo bude romantina pauza.
Ovo je bilo divno jutro, Aleksandra je rekla, zastajui da pogleda ples suneve
svetlosti na povrini vode ispred njih.
Privlaei jedno koleno uz grudi, Dordan je stavio ruku preko njega i odluno rekao,
Sada kada smo zavrili, pretpostavljam da e mi rei zbog ega je sve ovo.
Aleksandra je sklonila pogled sa vode i pogledala u njega. Kako to misli?
Mislim, zato eli da provede jutro ovako?
Oekivala je od njega da se pita, ali nije oekivala da glatko zahteva odgovor, i uopte
nije bila pripremljena za jedan. Slegnuvi ramenima, rekla je s nelagodnou, Mislila
sam da ti pokaem kakav ivot zaista volim da vodim.
Cinizam je izvio njegove usne. I sada kada si mi pokazala da nisi potpuno rafinirana,
elegantna mlada ena koja se ini da jesi, trebalo bi da razvijem gaenje prema tebi i
pustim te da se vrati u Moram, je li tako?
To je bilo toliko daleko od istine da je Aleksandra prasnula u smeh. Nikada ne bih
smislila tako zamreni plan ni za sto godina, rekla je, izgledajui bez obzira na to
impresionirana genijalnou toga. Bojim se da nisam ba toliko inventivna. Za deli
sekunde, Aleksandra je mogla da se zakune da je videla olakanje koje je zatreperilo u
njegovim polusklopljenim sivim oima, i odjednom je odluila da povrati
drueljubivo, lako raspoloenje u kojem su uivali dok su zajedno pecali.
Ne veruje mi, zar ne?
Nisam siguran.
Da li sam ikada uradila neto da pomisli da sam neiskrena?
Tvoj pol nije uven po iskrenou ili otvorenou, odgovorio je suvo.
Krivica za to mora da lei na mukarcima, zadirkivala ga je, legla i stavila glavu na
ruku dok je zurila u pahuljaste bele oblake koji su jurili preko puderasto plavog neba.
Mukraci nisu mogli da podnesu da smo iskrene i otvorene.
Je li tako? odgovorio je, ispuio se pored nje, podupirajui se na lakat.
Klimnuvi glavom, ona je okrenula glavu i pogledala ga. Da su ene bile iskrene i
otvorene, ne bismo bile u stanju da ubedimo mukarce da su pametniji, mudriji, i
hrabriji od nas, kada ste zapravo superiorniji od nas samo u povremenom pokazivanju
grube sile kada je potrebno da se podignu izuzetno teki predmeti.
Aleksandra, proaputao je, kad su se njegove usne polako spustile do njenih, uvaj
se slamanja mukraevog ega. To ga prisiljava da pokae njegovu nadmo na
tradicionalni nain.
Hrapavost njegovog glasa, kombinovana sa zavodljivom tromou u njegovim sivim
ocima, je ve uinila da Aleksandrino srce lupa. udei da stavi ruke oko njegovih

irokih ramena i povue ga dole na nju, pitala je drhtei, Da li sam poljuljala tvoj
ego?
Da.
Zato - zato sto sam rekla da su ene pametnije, mudrije i hrabrije od mukaraca?
Ne, proaputao je, njegove nasmejane usne su sada skoro dodirivale njene, zato to
si uhvatila veu ribu od mene.
Njen zapoeti kikot je bio naglo uguen njegovim usnama.
Oseajui se krajnje malaksalo i temeljito zadovoljno, Dordan je odluio da
predupredi njihovo voenje ljubavi na nekoliko minuta, i posle doputanja sebi dugog,
gladnog poljupca, legao je pored nje.
Izgledala je pomalo iznenaeno i pomalo razoarano jer nije nastavio.
Kasnije, obeao joj je uz lenji kez koji ju je naterao da porumeni i nasmei se a
onda urno skrene pogled. Posle jednog minuta ona je izgledala kao da je postala
fascinirana neim na nebu.
U ta gleda? Dordan je zatraio konano, gledajui je.
Zmaja. Kada ju je pogledao zbunjeno ona je podigla ruku i pokazala prema nebu na
jugoistoku. Ba tamo - onaj oblak - ta vidi kada ga gleda?
Debeli oblak.
Aleksandra je zakolutala oima. ta jo vidi?
Bio je miran na trenutak prouavajuci nebo. Jo pet debelih oblaka i tri mrava. Na
Dordanovo iznenaeno zadovoljstvo, ona je prasnula u smeh, prevrnula se na bok, i
poljubila ga u usta, ali kada je pokuao da je privue blie i pone da vodi ljubav sa
njom, Aleksandra se povukla i insistirala da nastavi da posmatra nebo.
Zar nema nimalo mate? grdila ga je meko. Pogledaj one oblake - sigurno mora
da vidi neki koji e da te podseti na neto. To moe biti neto zamiljeno ili stvarno.
Podstaknut njenom insuniacijom da uopte nije matovit, Dordan je suzio oi i
zagledao se uporno - a onda je konano primetio oblik koji je prepoznao. Nisko na
nebu, sa desne strane, bio je oblak koji je izgledao neverovatno kao, ba kao - grudi!
U trenuku kada je prepoznao oblik Aleksandra je uzbueno pitala, ta vidi? i
Dordanovo celo telo je poelo da se trese od tihog smeha.
Razmiljam, rekao je brzo. U urbi da smisli neki prihvatljiv oblik koji bi joj rekao,
konano je naao jedan. Labud, rekao je, a onda gotovo sa strahopotovanjem,
Vidim labuda.
Prouavanje sklopa oblaka, Dordan je uskoro shvatio, bila je neoekivano prijatna
razonoda - naroito sa Aleksandrinom rukom prepletenom s njegovom, i njenim telom
prislonjenim uz njegov bok. Nekoliko minuta kasnije, meutim, kombinacija njene
blizine i miris delikatnog parfema postala je suvie potentna da bi se ignorisala.
Oslanjajui se na podlakticu, Dordan je prebacio drugu ruku preko nje, onda je
polako spustio usne na njene. Njen odgovor na njegov prvi poljubac je bio tako vru i
nestrpljiv da je Dordan osetio kao da se njegovo srce topi. Povlaei usne sa njenih,
zagledao se u njeno lepo lice, oseajui se ponizno pred njenom nenou i toplinom.
Jesam li ti ikada rekao, proaputao je znaajno, koliko mislim da si slatka?
Pre nego to je mogla da odgovori, poljubio ju je sa svom gladnom hitnou koju je
oseao.

Bila je sredina popodneva kada su dojahali do tale. Nesvesna prikrivenih pogleda


Smarta i jos dvadesetak slugu i konjuara, koji su svi bili pohlepno radoznali o ishodu
jutarnjeg izleta, Aleksandra je stavila ruke na Dordanova iroka ramena, smeei se
gledajui ga u oi dok je posezao da je spusti iz sedla.
Hvala za divan dan, rekla je dok ju je lagano sputao na tlo.
Nema na emu, odgovorio je, njegove ruke su nepotrebno due ostale na njenom
struku, drei joj telo samo centimetar od njegovog.
Da li bi ponovio to? ponudila mu je, mislei na njihovo pecanje.
Dordanov kikot je bio dubok i bogat. Ponovo, obeao je hrapavo, mislei na
njihovo voenje ljubavi. I ponovo...i ponovo...
Aleksandrini glatki obrazi su se pretvorili u crvene kao rue, ali je sjaj slaganja
obasjao njene oci. Mislila sam da li bi voleo da odemo na pecanje ponovo?
Hoe li me pustiti da uhvatim najveu ribu sledei put?
Naravno da ne, rekla je, lice joj je blistalo od radosti, ali pretpostavljam da bih bila
spremna da garantujem za tebe ako zeli da kae svima da je kit koga si uhvatio
pobegao.
Dordan je zabacio glavu i prasnuo u smeh.
Zvuk njegove radosti je odjeknuo kroz talu u kojoj je Smart stajao na prozoru pored
jednog od konjuara, posmatrajui vojvodu i njegovu mladu vojvotkinju. Reko sam
da bi ona mogla to da uradi! Smart je rekao, gurkajui konjuara i namigivajui.
Reko sam da e ga ona uinit srenijim neg to je bio ikad pre! Zvidui
razdragano, pokupio je etku i poeo da timari kestenastog pastuva.
Don koija je zastao sa poliranjem srebrnih amova da pogleda par ljubavnika, a
onda je savio glavu i nastavio sa svojim zadatkom, ali je sada poeo da zvidi srenu
malu melodiju.
Jedan od istaa tale je spustio vile i gledao vojvodu i vojvotkinju, a onda je, takoe,
poeo da zvidi dok je posezao za jo jednom balom sena.
Stavljajui ruku pod Aleksandrin lakat, Dordan je poao da je isprati nazad u kucu, a
onda je naglo zastao i okrenuo se jer se tala izgleda ispunila nemelodinim,
neusaglaenim melodijama koje su pevuene i zvidane od strane slugu koji su
obavljali njihove zadatke uz veselu energiju.
Neto nije u redu? Aleksandra je upitala, pratei njegov pogled.
Blago, zbunjeno mrtenje nabralo mu je elo, a onda je slegnuo ramenima, ne
mogavi da razazna tano ono to mu je privuklo panju. Ne, rekao je, vodei je
nazad u kuu. Ali lenario sam vei deo dana, i morau da radim dva puta vie danas
i sutra da nadoknadim to.
Razoarana, ali ipak odluna, Aleksandra je rekla vedro, U tom sluaju, neu
pokuavati da te potkupljujem zabavnim odvraanjem panje- sve do prekosutra.
Kakvu vrstu odvraanja panje si imala na umu? Dordan je pitao, cerei se.
Piknik.
Pretpostavljam da bih mogao da naem vremena za to.
Sedite, Favks, razgovaraemo za par minuta, Dordan je rekao kasnije tog

poslepodneva a da se nije potrudio ni da podigne pogled sa pisma koje je itao od


njegovog poslovnog agenta iz Londona.
Nezaplaen nepristojnou njegovog klijenta - jer je ispravno uzeo u obzir vojvodinu
razumljivu uznemirenost zbog potrebe njegovih usluga - istraitelj, koji je bio
maskiran kao pomonik upravnika imanja dok je bio u Hotornu, seo je preko puta
Dordanovog masivnog stola.
Nekoliko minuta kasnije, vojvoda je bacio dole pero, naslonio se u stolici, i naglo
zatraio, Pa, ta je bilo?
Vaa Milosti, Favks je poeo ustro, kada ste mi dali pismo Lorda Antonija sino,
zar mi niste rekli da ste naloili vaoj supruzi da ga ne poseuje?
Jesam.
I sigurni ste da je ula i razumela vae elje?
Savreno siguran.
Stavili ste joj to jasno do znanja?
Isputajui dah iritirajue urno, Dordan je odsekao, Besprekorno jasno.
Prvi znak nelagodnosti i zabrinutosti zaotrio je Favksovo lice u blagom mrtenju, a
onda se on brzo oporavio i rekao otrim, bezlinim glasom, Kasno jue popodne,
vaa supruga je otila u talu i zatraila koiju. Rekla je mom oveku, Olsenu, da ide
samo da poseti kolibu na imanju, i da stoga ne zahteva njegove usluge. Kao to smo
se dogovorili sino, nakon to smo saznali da je Lord Antoni misteriozno odluio da
se vrati u Vinslov, Olsen je pratio vau suprugu, a da ga ona ne primeti, tako da bi bio
u mogunosti da je zatiti a da je ne uznemiri.
Favks je zastao a onda je rekao znaajno, Nakon kratke posete jednoj od vaih koliba,
vaa supruga je otila pravo do kue Lorda Antonija. U svetlu onoga to se deavalo
dok je bila tamo, nalazim ovaj incident uznemiravajuim i moda ak sumnjivim.
Dordanove tamne obrve su se skupile nad ledenim sivim oima. Ne uspevam da
vidim zato biste bili uznemireni time, Dordan je rekao odsenim glasom. Ona je
ignorisala moja nareenja, to je moj problem, ne va. To nije, meutim, razlog da
sumnjate u nju za... Zautao je, ne mogavi da kae ni re.
Sauesnitvo? Favks je ponudio tiho. Mozda ne - bar ne jo. Moji ljudi, koji su
posmatrali kuu Lorda Antonija da bi uoili sve sumnjive strance koji bi se mozda
pojavili tamo, su mi rekli da su i majka Lorda Antonija i njegov brat bili u kui.
Meutim, moram da vas obavestim da je vaa supruga provela malo vremena u kui
gde ih je posetila. Nakon otprilike petnaest minuta, Lord Antoni i vaa supruga su
napustili kuu zajedno i otili u vrt pored kue, daleko od oiju drugih ukuana. Onda
su oni razgovarali u privatnosti to Olsen nije mogao da uje, ali mu se inilo da je
razgovor bio izuzetno intenzivne prirode - sudei po njihovim izrazima lica i
postupcima.
Istraiteljov pogled se pomerio sa Dordanovog neitljivog lica na taku na
suprotnom zidu. Dok su bili u vrtu zagrlili su i poljubili jedno drugo. Dva puta.
Bol, nepoverenje, i sumnja su buknuli kroz Dordanov mozak kao vrua sekira dok je
zamiljao Aleksandru obmotanu Tonijevim rukama...njegove usne na njenima...
Ali ne tokom dueg vremenskog perioda, Favks je rekao u napetoj tiini.
Uvlaei dug, ravnomeran dah, Dordan je nakratko sklopio oi. Kada je progovorio,

glas mu je bio miran, hladan, i ojaan neumoljivim ubeenjem. Moja supruga i moj
roak su povezani brakom. Oni su, tavie, prijatelji. Poto ona ne zna da je moj roak
osumnjien za pokuaj mog ubistva - ili da njen ivot moe takoe biti u opasnosti od
istog ubice - ona je nesumnjivo osetila da je moje ogranienje prema njenom
poseivanju mog roaka bilo nepravedno i nerazumno i izabrala je da se ne obazire na
moja nareenja.
Vaa supruga flagrantno ignorie vae elje, a ipak ne smatrate to, hm...sumnjivim?
Ili barem udnim, Vaa Milosti?
Smatram to razjarujuim, ne sumnjivim, odgovorio je uz zajedljivi sarkazam, i to
je sve samo ne cudno. Moja supruga je radila ono to joj je prokleto bila volja od
kada je bila dete. To je neprijatna navika od koje nameravam da je odviknem, ali je to
ne ini spremnom da postane sauesnica u ubistvu.
Shvativi da je bilo besmisleno da se raspravlja o tom pitanju i dalje, Favks je
klimnuo utivo glavom i nevoljno ustao. Okrenuo se da ode, ali ledeni glas njegovog
poslodavca ga je naterao da se okrene nazad. Ubudue, Favks, Dordan je naredio
strogo, uputite vae ljude da okrenu lea meni i mojoj supruzi kada smo van kue.
Ovo bi trebala da bude potraga za moguim ubicom, ne nae pijuniranje.
Vae pijuniranje, Favks je promucao u oajanju.
Dordan je klimnuo kratko. U povratku danas, video sam dva vaa oveka u umi.
Oni su posmatrali moju suprugu, nisu posmatrali ubicu meu drveem. Otarasite se
njih.
Mora postojati neka greka, Vaa Milosti. Moji ljudi su visoko obueni,
profesionalni-
Otarasite se njih!
Kako elite, sloio se, naklonivi se.
Takoe, kada sam sa mojom suprugom, moete rei vaim ljudima da se dre podalje.
Ako rade svoj posao, trebalo bi da budemo u mogunosti da lutamo po imanju ne
plaei se opasnosti. Neu rtvovati nau privatnost, niti u biti primoran da se krijem
u kui danju i nou. Kada sam sa svojom suprugom, paziu sam na nju.
Vaa Milosti, Favks je rekao, drei ruke u znaku pomirenja, znam iz
dugogodinjeg iskustva da su situacije poput ovih naporne, najblae reeno, naroito
za ljude vaeg statusa. Ali bio bih nemaran u mojoj dunosti ako vam ne bih rekao da
neviena odluka Lorda Taunsenda da se vrati njegovoj kui u ovo doba godine njega
ini glavnim osumnjienim. Osim toga, moji ljudi i ja samo pokuavamo da zatitimo
vau suprugu-
Za ta vam plaam bogatstvo, Dordan ga je prekinuo kiselo. Stoga, prokleto
dobro to uradite na moj nain.
Favks, kojem nisu bili strani neispravni zahtevi koje su plemii navikli da postavljaju
svima oko njih, klimnuo je glavom rezignirano. Pokuaemo, Vaa Milosti.
I neu vie tolerisati vae neosnovane sumnje o mojoj supruzi.
Favks se ponovo naklonio i otiao. Ali kada su se vrata radne sobe zatvorila za njim,
reenost, apsolutna sigurnost je polako isparila sa Dordanovog strogog lica. Gurnuvi
ruke u depove, naslonio je glavu na stolicu i zatvorio oi, pokuavajui da blokira
rei koje je Favks izgovorio, ali one su udarale u njegovom mozgu kao hiljadu

zlokobnih ekia. Nevien povratak Lorda Taunsenda ga ini glavnim osumnjienim...


Vaa supruga i Lord Taunsend su otili u etnju i nastavili intenzivan razgovor...
Poljubili su i zagrlili jedno drugo... Mislim da su njihovi postupci sumnjivi...
Tihi povik poricanja u Dordanovom mozgu je uguio rei istraitelja, i on se
zateturao napred u stolici, odmahujui glavom kako bi ih izbrisao. Ovo je bilo ludilo!
Bilo je dovoljno teko da se suoi sa injenicom da Toni, koga je voleo kao brata,
verovatno pokuava da ga ubije. Ali nije mogao da dozvoli sebi da pomisli i za
trenutak da ga je Aleksandra takoe izdala. Naivna, oaravajua mlada lepotica koja
ga je zadirkivala i smejala se sa njim danas a onda ga stegnula prema sebi dok je
vodio ljubav sa njom, nije tajno udila za Tonijem, rekao je sebi besno. Takva ideja je
bila suluda! Bestidna!
Odbio je da veruje u to.
Jer nije mogao da podnese da poveruje.
Grub uzdah je pobegao iz Dordana kada se suoio sa istinom. Od trenutka kada je
ula u njegov ivot, Aleksandra mu je ukrala srce. Kao devojka, ona ga je oaravala i
zabavljala. Kao ena, ona ga je oduevljavala, razbenjavala, zavodila, i intrigirala.
Ali bez obzira na sve to je radila, njen osmeh ga je zagrevao, njen dodir je grejao
njegovu krv, a njen muzikalni smeh inio je da se njegov duh vine.
ak i sada, prepun ljubomore i optereen sumnjom, nasmeio se kada je pomislio
kako je izgledala jutros, sedei na grani drveta sa suncem koje je sijalo u njenoj kosi i
njenim dugim, golim nogama izloenim njegovom pogledu.
U balskoj haljini, bila je elegantna i uzviena kao boginja; u njegovom krevetu, bila je
nesvesno provokativna kao najegzotinija zavodnica; sedei na ebetu sa golim
nogama podmetnutim ispod nje i prekrasnom kosom koja se vijorila na vetru, ona je i
dalje bila svakim centimetrom vojvotkinja.
Bosonoga vojvotkinja. Njegova bosonoga vojvotkinja, Dordan je pomislio posesivno.
Ona je njegova pred Bogom i ljudima.
Uzimajui pero, Dordan se odluno bacio na posao, blokirajui sve ostalo iz uma. Ali
po prvi put u njegovom zivotu, nije mogao u potpunosti da se izgubi u njemu.
Niti je mogao u potpunosti da zaboravi kako ga je Aleksandra lagala o tome gde je
bila jue.

Dvadesetsedmo poglavlje
Suneva svetlost se prelamala kroz jedini visoki prozor stroge prostorije u kojoj je
Dordan jednom uio lekcije pod surovom pretnjom tapom. Vraajuci pramen kose
nazad u urednu punu, Aleksandra je prouavala naslove knjiga koje su ispunjavale
niske police za knjige koje su se protezale niz jedan dugaak zid, traeci bukvar koji
bi mogla da iskoristi da naui osnovne vetine itanja decu koja e se uskoro skupiti u
lovouvarevoj kolibi.
Strahopotovanje i divljenje su je ispunili dok je zurila u naslove i poela u potpunosti
da shvata obim i dubinu znanja koje Dordan mora da poseduje. Bilo je debelih
tomova u konim povezima koje su sadrale rei Platona, Sokrata, Plutarha, kao i

desetina manje poznatih filozofa, ija je imena Aleksandra jedva prepoznala. Tamo su
bili itavi odeljci o arhitekturi, o svakom periodu Evropske istorije i ivoti i ostvarenja
svakog Evropskog vladara. Neki su bili napisani na engleskom jeziku; drugi na
latinskom, grkom, i francuskom. Matematika mora da je bila posebno Dordanovo
interesovanje, jer je bio zapanjujui niz knjiga o tom konkretnom predmetu, mnoge od
njih sa naslovima tako komplikovanim da je Aleksandra mogla samo da pogaa na ta
su se odnosili. Geografske knjige, knjige istraivaa, knjige o antikoj kulturi, svaka
tema koju je njen deda ikada pomenuo izgleda da je bila predstavljena ovde i to
temeljno.
Smeei se neznatno, Aleksandra je dola do kraja police, i tamo na donjoj polici bili
su bukvari koje je traila. Savijajui se dole, izabrala je dva koji su bili dovoljni za
poetak. Sa knjigama u naruju, polako je koraala po drvenom podu, oseajui istu
neobinu kombinaciju sentimentalnosti i depresije koju je osetila prvi put kada je ula
u ovu negostoljubivu sobu pre vie od godinu dana.
Kako je mogao da provede godine u ovom usamljenom mestu, pitala se. Njene
sopstvene lekcije su bile nauene u sunanoj sobi, ili napolju na suncu, setila se s
ljubavlju - poduavana od strane njenog dede koji je otkrio mir i zadovoljstvo u
poduavanju - i koji je usadio u nju tu istu radost dok ju je poduavao.
Zaustavljajui se do stola koji je bio preko puta uiteljovog, Aleksandra se zagledala
dole u inicijale uklesane na vrhu i s ljubavlju pratila svaki prstom: J.E.M.T.
Prvi put kada je videla te inicijale verovala je da je Dordan mrtav, i setila se pustoi
koju je osetila tog dana i tokom narednih meseci. Ali sada, ovog trenutka, on je bio u
prizemlju, radei u radnoj sobi - iv i vitalan i zgodan. Umesto leanja u vodenom
grobu, Dordan je sedeo za stolom, nosei sneno belu koulju koja je kontrirala
njegovom preplanulom licu i prijanjala uz njegova iroka ramena i jahae pantalone
boje koe koje su naglaavale njegove duge, miicave noge i butine.
Bio je iv i zdrav i ovde sa njom, ba kao to se jednom molila i sanjala da e biti.
Bog je zaista odgovorio na njene molitve, shvatila je, i to saznanje ju je odjednom
ispunilo prodornom slau i dubokom zahvalnou. On joj je poslao Dordana nazad i
ak joj je pomogao da pone da shvata nenog, autokratskog, ljubaznog, briljantnog,
ponekad cininog mukarca kojeg je volela.
Umom koji je bio preokupiran mislima, Aleksandra je koraala polako ka vratima, ali
kada ih je povukla da ih zatvori, uo se glasan zveket neeg to se otkotrljalo drvenim
podom. Shvativi da je gurnula neto to je bilo naslonjeno pored vrata, Aleksandra se
okrenula. Njen zbunjeni pogled je skenirao pod, a onda se prikovao u uasu i mrnji
za debeli, ispoliran drveni tap koji je neki bezlian uitelj koristio na Dordanu.
Njene oi su buknule plavom vatrom dok je zurila u zlu stvar, ali je zapravo eznula
da fiziki ozledi bezimenog uitelja koji ga je koristio. Onda se okrenula na peti i
zalupila vrata uionice za njom. Kada je prola pored sluge u hodniku, gurnula mu je
tap i rekla, Spali ovo.
Stojei na prozoru radne sobe, Dordan je posmatrao Aleksandru kako ide ka tali sa,
kako se inilo, vie knjiga u naruju. Skoro neodoljivi poriv da je pozove i ponudi joj
da provede dan sa njom ga je preplavio, iznenadivi ga svojim intenzitetom. Ve mu
je nedostajala.

Dva sata kasnije, Dordanov zbunjeni sekretar, Adams, koji je bio pozvan zbog
uobiajenog popodnevnog diktiranja, sedeo je sa perom spremnim za dovravanje
ostatka pisma gospodinu Dordu Bentliju, koje je njegov poslodavac poeo da
diktira. Usred diktiranja, vatreno izlaganje Vojvode od Hotorna je usporilo i on je
zautao, zurei odsutno kroz prozor.
Zbunjen vojvodinom do sada nevidjenom nedostatku koncentracije - koja je postojala
celo popodne - Adams je neodluno proistio grlo, pitajui se da li je moda
vojvodino utanje znailo da je slobodan.
Dordan je naglo vratio panju sa zaokupljenog razmiljanja o vazduastom sklopu
oblaka na jarko plavom nebu i ispravio se samosvesno, pogledavi sekretara. Gde
sam ono stao?
Pismo gospodinu Dordu, Adams je rekao. Ba ste poeli da izdajete uputstva za
investiranje profita sa poslednjeg putovanja Tvrdjave.
Da, naravno, Dordan je rekao, njegove oi su odlutale nazad do prozora. Oblak u
obliku koije se promenio u ogromnog morskog galeba. Reci mu da opremi Morskog
galeba - hm - Valkiru, Dordan je izmenio, za plovidbu smesta.
Valkiru, Vaa Milosti? Adam se upitao, zbunjen.
Vojvodin pogled se nerado pomerio sa prozora na Adamsovo zbunjeno lice. Zar to
nije ono to sam upravo rekao?
Pa, da, jeste. Ali u prethodnom stavu, eleli ste da gospodin Dord opremi etiri
Vetra.
Adam je posmatrao u udu kako izraz koji bi mogao da bude opisan kao akutan stid
prelazi preko autokratskog lica njegovog poslodava pre nego sto je vojvoda bacio
dokumenta u ruci sa strane i kratko rekao, To bi bilo sve za danas, Adamse.
Nastaviemo sutra poslepodne kao i obino.
Dok se Adams tajno pitao kakav je znaajan, straan dogaaj izazvao njegovog
poslodavca da otkae njihov poslepodnevni posao po drugi put za osam godina - prvi
put se to desilo na dan kada je bila sahrana vojvodinog strica - njegov poslodavac je
dodao utivo, Ne, ne sutra poslepodne, ipak.
Ve na pola sobe, Adams se okrenuo i pogledao u njegovog poslodavca u zapanjenom
upitu, vie nego ikada zapanjen tim dodatnim odlaganjem hrpe prilino hitne
prepiske.
Imam obaveze poslepodne, vojvoda je objasnio utivo. Piknik.
Borei se da odri ravnoduan izraz lica, Adams je klimnuo glavom i naklonio se.
Zatim se okrenuo i spotakao se o stolicu.
Govorei sebi da je bio prosto nemiran i predugo zatvoren u zatvorenom prostoru,
Dordan je izaao iz kue i krenuo ka tali. Ali kada je Smart pourio iz tale da ga
pita da li eli da uzjae, Dordan se predomislio i umesto toga poao putem koji ga je
doveo do kolibe lovouvara na ivici ume dalje od tale, gde je Aleksandra rekla da e
drati asove.
Nekoliko minuta kasnije, zvuk pevanja je stigao do njega, i dok je preskakao po dve
stepenice ispred kolibe, nasmeio se samom sebi kada je shvatio da, umesto gubljenja
vremena pevajui kako je prvo pretpostavio, Aleksandra je poduavala njene ake
abecedu, koristei veselu pesmicu koja je u sebi imala sva slova. Gurnuvi ruke u

depove, stajao je nevien na vratima, sluajui zvuke njenog glasa udeci se iznutra.
Sedei na podu, pevajui sa ushienom panjom, nisu bila samo deca svih uzrasta, ve
i nekoliko odraslih takoe. Nakon to je malo razmislio, bio je u stanju da identifikuje
dve ene kao supruge njegovih stanara, i jednog starijeg mukarca kao dedu glavnog
upravnika imanja. Osim njih, nije imao ideju ko su bili ostali odrasli ili kojim
porodicama su deca pripadala.
Oni su njega prepoznali, meutim, i pevanje je poelo da se utiava do udnog
nemelodinog zastoja dok su starija deca prestala da pevaju i uutkavala njihovu
mlau brau i sestre. Nekoliko metara pravo od njega, Aleksandra je nagnula glavu u
stranu, smeei se njenim acima. Da li je dovoljno za danas? upitala je sa
simpatijama, ne razumevajui razlog za njihov iznenadan nedostatak panje. U tom
sluaju, evo vae misli da zapamtite do ponovnog susreta u petak: Svi ljudi su
jednaki, citirala je dok je ila ka ulazu gde je Dordan stajao, oigledno
nameravajui da se oprosti sa njenim acima. Nije roenje koje pravi razliku, to su
vrline. Levim ramenom je udarila u Dordana i ona se zanjihala okolo.
Kakva stvar da im kaze, Dordan je rekao mekim, zadirkujuim glasom, ignoriui
stanare u kolibi, koji su na brzinu skoili na noge i zjapili u njega sa
strahopotovanjem. Podstaknue anarhiju sa citatima kao to je taj.
On je iskoraio sa ulaza i seljaci, pravilno tumaei njegovu kretnju kao rasputanje,
na brzinu su se postrojili i nespretno izali napolje.
Nisu ti rekli ni re, Aleksandra je rekla, gledajui zbunjeno kako su razdragani,
prijateljski aci koji su joj se veoma dopadali, jurnuli pored njih a onda pobegli u
umu pored kolibe.
Zato to im ni ja nisam rekao ni re, Dordan je objasnio krajnje ravnoduan.
Zato nisi? Aleksandra je pitala nesigurno, zadovoljstvo zbog njegovog
neoekivanog dolaska je gotovo izbrisalo njenu zbunjenost.
Za razliku od mnogih posednika, moji preci nikada nisu lino razgovarali sa
njihovim zakupcima, Dordan je odgovorio ravnoduno.
Nepozvana, vizija usamljenog deaka, kojem je bilo zabranjeno da se sprijatelji sa
bilo kim na ovom ogromnom, naseljenom imanju, dosla joj je na um, i Aleksandrine
oi su se ispunile nenocu kada se zagledala u njega. udei da ga obaspe svom
ljubavlju koju je imala u srcu, preplela je ruke s njegovim i rekla, Iznenadjena sam
to te vidim ovog poslepodneva. ta te je dovelo ovde?
Nedostajala si mi, pomislio je. Zavrio sam posao ranije, slagao je. Pokrivajui
njenu ruku njegovom, Dordan je krenuo s njom preko travnjaka na prednjoj strani do
paviljona na dalekoj ivici jezera. Ovo je moje omiljeno mesto u Hotornu, objasnio
je, podupirajui se ramenom o jedan od belih stubova koji su drali krov paviljona.
Gurnuvi ruke u depove, preao je odsutnim pogledom po umi i jezeru, nesvestan
cvea koje je ona dodala na istinu pored njih. Zamiljam da, ukoliko spojim sve sate
koje sam proveo u ovom paviljonu kao deak i mladi, iznosie godine.
Oduevljena to je zgodni, zagonetni mukarac za koga se udala konano poeo da joj
se otvara, Aleksandra mu se nasmeila. To je bilo i moje omiljeno mesto dok sam
bila u Hotornu ranije. ta si radio kada si bio ovde? upitala ga je, priseajuci se ivih,
beznadenih sanjarenja koje je izmislila o Dordanu, dok je sedela na ivo obojenim

jastucima u paviljonu.
Uio, odgovorio je glatko. Nisam mnogo voleo uionicu. Ili mog uitelja, kad smo
ve kod toga.
Aleksandrin osmeh se pokolebao dok je zamiljala zgodnog, usamljenog deaka,
voenog time da uspe u svemu zbog njegovog oca.
Dordan je video nenost koja je sijala u njenim plavim oima i nacerio joj se,
potpuno nesvestan zbog ega se njeno dranje zagrejalo. ta si ti radila, kada si
dolazila ovde? zadirkivao ju je.
Aleksandra je slegnula ramenima s nelagodnou. Sanjarila, uglavnom.
O emu?
Uobiajenim stvarima. Bila je poteena potrebe da odgovori na to, jer se Dordan
iznenada zagledao u istinu u umi zbunjeno se mrtei. ta je to? upitao je,
ispravljajui se iz njegovog leernog poloaja i kreui ka krunoj istini. Doetavi
direktno do klinaste mermerne nadgrobne ploe, proitao je jednostavne rei na njemu
sa neopisivim izrazom neverice na licu:
DORDAN METJU EDISON TAUNSEND
12. VOJVODA OD HOTORNA
ROEN JUNA 27, 1786
UMRO APRILA 16, 1814
Okreui se ka Aleksandri sa pogledom skoro komino-gadljivim, zahtevao je,
Antoni me je zaglavio u umi? Zar nisam zasluio porodino groblje po njegovoj
proceni?
Aleksandra se zakikotala na njegovu neoekivano smenu reakciju to je video
sopstveno ime urezano u mermeru. Postoji spomenik tebi tamo, takoe. Ali ja - mi smo mislili da je ovako lepo mesto, pa, dobro za malu plou u seanju na tebe.
ekala je da on primeti injenicu da je istina bila proirena i cvee dodato, ali kada
nije primetio, lagano je zatraila, Da li si primetio neto drugaije ovde?
Dordan je pogledao naokolo, nesvestan spokojstva i lepote koju je stvorila. Ne.
Neto je drugaije?
Prevrnula je oima smejui se zgaeno. Kako je mogue da previdi pravi vrt
cvea?
Cvee, ponovio je nezainteresovano. Da, vidim ga, dodao je, okreui lea
istini.
Zar stvarno? Aleksandra ga je zadirkivala, ali je bila i ozbiljna takoe. Bez da se
okrene da pogleda, reci mi koje je boje.
Dordan joj je dobacio podrugljiv pogled i uzeo joj ruku, kreui ka kui. ute?
rizikovao je posle nekoliko trenutaka.
Roze i bele.
Bio sam blizu, naalio se.
Ali na putu natrag do kue, primetio je po prvi put da su rue cvetale raskono u
negovanim postoljima pored kue gde su bile podeljene po bojama, umesto pomeane
zajedno, a one roze boje su ga podsetile na njene usne. Blago posramljen do sada

neiskorienom sentimentalnou koju je probudila u njemu, Dordan je bacio pogled


prema njenoj savijenoj glavi, ali je sledea pomisao bila jos okantnije sentimentalnija
od prole. Njegov roendan je bio za samo pet dana, i on se pitao da li je ona primetila
to kada su gledali datume uklesane u mermernoj ploi.
Vizija Aleksandre kako ga budi poljupcem eleci mu srean roendan je lebdela s
oduevljenjem kroz njegov um, i odjednom je mnogo poeleo da se ona seti datuma,
da uradi neku malu stvar kako bi mu pokazala da joj on znai. Starim, napomenuo
je uz paljivu nonalantnost.
Mmmm, Aleksandra je promrmljala odsutno, zabavljena jednom idejom tako
intrigantnom, tako savrenom, da je prilino razmiljala o njoj i poela da je izvrava.
Oigledno, Dordan je shvatio razoarano se raalostivi, ona nije ni znala ni marila
to je njegov roendan bio blizu, i nagovetavajui joj to, on se ponaao kao
zaljubljeni deak koji je udeo za nekim posebnim znakom naklonosti od njegove
drage.
im su uli u predvorje, Dordan je krenuo da je ostavi i pozove upravnika imanja, ali
ga je Aleksandrin glas zaustavio. Moj gospodaru, rekla je.
Dordan, rekao je kratko.
Dordane, ponovila je, smeei se njegovim oima na nain koji ga je terao da
poeli da je povue u naruje, da li i dalje imamo na piknik kod potoka? Kada je
Dordan klimnuo glavom, ona je objasnila, Imam neke posete sutra ujutru - gospodja
Litl, lovouvareva ena, je upravo rodila deaka, i moram da joj odnesem poklon.
Imam i druge posete, takoe. Moemo li da se sastanemo kod potoka?
Dobro.
Uznemiren i iznerviran njegovom sve veom eljom da je ima uz sebe svo vreme,
Dordan joj se namerno nije pridruio za veerom niti ju je odveo u krevet te noi.
Umesto toga, leao je budan u njegovom krevetu na vrhu podijuma, ruke su mu bile
iznad glave, zurei u plafon i prisiljavajuci sebe da ne ode u njenu sobu. U zoru, jo
uvek je bio budan - mentalno redizajnirajui Aleksandrinu spavau sobu. Ona bi
trebala da ima prostrano mermerno kupatilo kao njegovo, milosrdno je zakljuio, i
mnogo veu garderobu takoe. Naravno, ako bi se to uradilo, ne bi bilo mesta u njenoj
sobi za krevet. Bled, temeljito zadovoljan osmeh je dodirnuo njegove usne i on je
napokon zatvorio oi. On e joj dozvoliti da spava sa njim u njegovom krevetu,
velikoduno je odluio.
U interesu modernizacije, nijedna rtva nije bila prevelika.

Dvadesetosmo poglavlje

Srcem koje je pevalo od planova koje je zacrtala da ostvari jutros, Aleksandra je


dojahala do istine i sjahala. Dordan je stajao na obali potoka, sirokim leima
okrenutim ka njoj, zagledan preko vode, oigledno izgubljen u mislima. Nije osetila
ni krivicu ni brigu zbog njene dananje tajne posete Toniju, jer je bila uverena da se

Dordan nee protiviti kada otkrije razlog za to.


Hodajui bujnom travom koja je priguivala zvuk njenog prilaska, krenula je ka
njemu, emocije su joj se kolebale izmeu radosti to ga vidi i nesigurnosti jer nije ni
veerao sa njom sino niti je vodio ljubav sa njom. Svesna da je njegov stav prema
njoj poeo da se hladi od kada su se vratili iz paviljona, ona je oklevala a onda je
bacila oprez u vetar. Volela ga je, i bila je odluna da ga naui da voli i da se smeje.
Shodno toj reenosti, hodala je tiho iza njega, na prstima, i pokrila mu oi rukama.
Oigledno, on je uo njen dolazak jer nije ni trepnuo niti pomerio jedan mii.
Kasni, rekao je sa smehom u glasu jer je ona jo uvek pokrivala njegove oi.
Brzo, Aleksandra je rekla, reci mi koje je boje cvee na brdu koje si posmatrao?
ute, odgovorio je odmah.
Bele, uzdahnula je, sklanjajui ruke.
Ako nastavim da govorim da je uto, odgovorio je suvo, okreui se licem prema
njoj, pre ili kasnije sam uveren da u biti u pravu.
Aleksandra je odmahnula glavom u lanom oajanju i krenula ka ebetu koje je on
rairio na obali, Ti si najhladniji nesentimentalan ivi mukarac, rekla mu je preko
ramena.
Jel tako? upitao je, uhvativi je za ramena i privlaei je nazad uz vitke, vrste noge
i grudi. Njegov dah je mrsio kosu na njenom temenu. Da li me zaista smatra
hladnim, Aleksandra?
Aleksandra je progutala, treperavo svesna ubedljivog seksualnog magnetizma koji je
zraio iz Dordanovog snanog tela. Ne ba hladnim, rekla je drhtavo, sramno
udei da se okrene u njegovom naruju i pita ga zato je nije eleo sino. Na silu
pokuavajui da ignorie njenu bezobzirnu enju za njim, kleknula je na ebe i brzo
poela da vadi hranu iz korpi.
Jesi li toliko gladna? zadirkivao ju je, sedajui dole pored nje.
Izgladnela, slagala je, oseajui da e je poljubiti svakog trenutka i pokuavajui da
preuzme kontrolu nad svojim ulima pre nego to to uradi. Jedno je bilo egaiti se sa
njim i pokuati da uspostavi neku vrstu prijateljstva; to je bilo dozvoljeno. Ali nije
bilo dozvoljeno da ga pusti da vidi da je bila spremna da padne u njegovo naruje kad
god bi on odluio da je poljubi - naroito jer ju je ignorisao u potpunosti sino. Kao da
joj je ivot zavisio od araniranja njihovih tanjira i kristala simetrino, ostala je da
klei, okrenuta profilom prema njemu.
Kad se nagnula napred da ispravi njihove sneno bele platnene salvete, Dordanova
ruka se podigla, otirajui pramen kose koji joj je pao preko obraza. Ima prelepu
kosu, promrmljao je barunastim glasom koji je poslao nekontrolisane trnce
uzbuenja kroz nju. Svetluca na sunevoj svetlosti kao tamni med, a koa ti je meka
kao breskva.
Aleksandra je potraila sigurnost u lakoj duhovitosti. Oigledno, ja nisam jedina koja
je gladna.
Zakikotao se na njeno izbegavanje, ali njegova ruka je poela da putuje senzualno niz
njen obraz i golu ruku. Zar ti neko od mojih zakupaca nije ponudio osveenje?
Gospoa Skotvort jeste, ali njena sestra gospoa Tilberi je bila u delu kue koju
koriste kao kuhinju, pa nisam prihvatila. Aleksandra je naborala drsko nos, mislei

na jeziavu gospou Tilberi koja je nemilosrdno zadirkivala njenu snajku, ak i u


Aleksandrinom prisustvu.
Dordanova ruka se stegnula na Aleksandrinoj, neumoljivo povlaei njenu ruku dalje
od salvete koju je ona odluno preureivala, dok nije imala drugog izbora osim da
okrene lice prema njegovom zavodljivom pogledu.
ta je gospoa Tilberi radila u kuhinji gospoe Skotvort? promrmljao je dok je
senzualne usne sputao ka njenim.
Pevala bajalice i mahala tapom nad loncem, Aleksandra se naalila drhtavo.
Pevala baja- Dordan je prasnuo u smeh, uhvativi je za ramena, i jednim brzim
pokretom, okrenuo je na lea i navalio se nad njom, jednom rukom ispod nje. Ako
ovde postoji vetica koja baca ini, to si ti, zakikotao se hrapavo.
Hipnotisana njegovim srebrnim pogledom, Aleksandra je istovremeno poelela
poljubac koji je hteo da joj da, i vreala se zbog lakog osvajanja koje je pravio kad
god je eleo. Kada je sagnuo glavu, ona je okrenula neznatno lice tako da su njegove
usne dodirnule njen obraz. Nezastraen time, Dordan je lenjo prevlaio usne preko
njenog obraza od osetljive usne koljke. Naglo je zaronio jezikom u njeno uho, i
Aleksandrino celo telo se trgnulo i automatski napnulo. Ja - gladna sam, oajniki
je jeknula.
Pa i ja sam, proaputao je smisleno u njeno uho, i njeno srce je poelo da kuca kao
pobesnela zver. Podiuci glavu, zagledao se dole u njene slabane plave oci. Zagrli
me.
ta kae posle veere - kada sam snanija? Aleksandra je vrdala.
Gledala je fascinirano kako su njegove vrste muke usne formirale jedinu re
neumoljive komande: Sada.
Uvlaei isprekidan dah, Aleksandra je podigla ruke i stavila ih na njegova iroka
ramena. Bez bilo kakve svesne namere u njenom umu, njene ruke su se zategnule,
povlaei ga ka njoj, a onda se zaustavila, uspaniena eljom koja ju je iznenada
pogodila.
Sada, Dordan je ponovio hrapavim apatom, njegove usne su bile na milimetar od
njenih.
Ne - ne bi li voleo - au vina, prvo?
Sada.
Uz tiho stenjanje oaja i predaje, Aleksandra je zaoblila ruke oko njegovog potiljka i
eljno dovela njegove usne na njenim. U poetku je poljubac bio nean, probni
pozdrav izmeu dva ljubavnika, ali to je due trajao postajao je ugodniji za oboje, i
vre su drali jedno drugo, traei vie. Dordanov jezik je senzualno rastvorio
njene usne, skliznuo izmeu njih jednom ih slatko, izazivajue isprobavajui, i
povukao se...a onda gladno, hitno, uronio ponovo, i elja je eksplodirala izmeu njih.
Njegove ruke su otvorile njenu haljinu, povlaei nadole gornji deo, izlaui njene
grudi njegovim vrelim oima. Njegova ruka je zaoblila njene grudi, gurajui ih navie,
palac mu je kruio oko bradavice, dok je posmatrao roze vrh kako ovrava u vrst
pupoljak. A onda je s namernom, bolnom sporou, sagnuo glavu i stavio usne onde
gde mu je bio palac. Usta su mu se zatvorila oko njene uzdignute bradavice, njegove
usne i jezik su se poigravali sa njom sve dok Aleksandra nije jeknula od zadovoljstva,

a onda je obasuo i drugu dojku istom panjom.


Strast je besnela kroz sve Aleksandrin nerve do trenutka kada je on konano skinuo
njihovu odeu i ispruio se pored nje, naslanjajui se na podlakticu. Ne mogu da te
se zasitim, proaputao je bolno, njegove oi su se topile od elje dok je gledao u
njene a njegova ruka je traila i pronala trougao izmeu njenih nogu. Njegove oi su
i dalje bile prikovane za njene, rastavio joj je bedra, prstima se poigravajui i
zadirkivajui je, prodirajui u njenu vlanu toplinu, dok se Aleksandra nije previjala
od bespomone potrebe, izvijajui kukove uz njegovu ruku, ali on ipak nije stao.
Vrui, greviti talasi su trali kroz nju drhtei besno, i konano je glasno zastenjala,
njene ruke su se prevlaile preko snopa miia na njegovim rukama, a onda je
obmotala ruke oko njegovih ramena i naslonila se na njega. Njegovi veti prsti su
postali uporniji, i jos jedan jauk je izaao iz Aleksandrinog grla. Znam, draga, rekao
joj je bolno, I ja tebe elim, takoe.
Imao je nesebinu nameru da joj prui eksplozivan vrhunac na ovaj nain, pre nego
to joj se pridrui u jo jednom - kao to je uinio pre par veeri - ali njegova ena ga
je naterala da zaboravi tu ideju. Povlaei usta iz njegovog zagrejanog poljupca,
skliznula je prstima u njegovu kosu i proaputala isprekidano, Usamljen je ovaj
nain, bez tebe duboko unutar mene-
Uz slomljen jecaj, Dordan joj je dao ono to su oboje eleli. Jo uvek leeci na boku,
obmotao je ruke oko nje, povlaei je do njega, i uao u nju jednim sigurnim, snanim
potiskom. Aleksandra je pritisnula kukove snano uz njegove pulsirajue butine, i sa
rukama zakrivljenim oko njene zadnjice, Dordan joj se pridruio u najnesebinijem
aktu voenja ljubavi u njegovom ivotu. Pokreui se polako, ritmino u njoj, eleo je
samo da joj prui zadovoljstvo svakim dubokim potiskom, dok je ona, u istoj
oajnickoj potrebi da ga zadovolji, odgovarala njegovim pokretima.
Volim te, mislio je svakim potiskom njegovog tela; volim te, njegovo srce je vikalo sa
svakim gromoglasnim otkucajem; volim te, njegova dua je uzvikivala kada su ga
Aleksandrini grevi stisnuli vrsto. Volim te. Rei su eksplodirale u njegovom biu
dok se pokretao u njoj poslednji put i izlio njegov ivot, njegovu budunost, i svo
razoarenje iz prolosti u njeno telo.
I kada je bilo gotovo, drao ju je u naruju, ispunjen radou dok je gledao u bele
oblake koji su plutali na puderasto plavom nebu. Svi su imali oblike i znaenje za
njega sada. Ceo ivot je imao oblik i znaenje za njega sada.
Kada se Aleksandra vratila u stvarnost posle venosti, zatekla je sebe kako lezi na
boku, proteui se celom duinom uz njegovo golo telo. Dordanova ruka se pruala
preko njenih golih lea, druga ruka je jo uvek bila umotana u njenu kosu, drei joj
lice pritisnuto na njegove grudi. Uz napor, Aleksandra je podigla glavu, otvorila njene
trome plave oi i zagledala se u njega, a onda je pocrvenela zbog znalakog pogleda u
tim polusklopljenim sivim ocima, a bled, zadovoljan osmeh je dodatakao ugao
njegovih usana. Ona se ponaala kao okantna bezobraznica i to u sred bela dana!
Odjednom preplavljena njegovom sposobnou da srui sve njene odbrane, ona se
povukla i rekla neubedljivo, Gladna sam.
Kada ojaam, obeao je zadirkivajue, namerno ne razumevajui ega je bila
gladna.

Hrane! uzdahnula je.


Oh, to, rekao je nezainteresovano, ali se predusretljivo digao na noge i utivo joj
okrenuo lea, omoguavajui joj privatnost dok su se oboje oblaili. Ima travu u
kosi, zakikotao se, otirajui nekoliko travica iz velianstvene zbrke mahagoni
uvojaka.
Umesto da mu odgovori osmehom ili dosetkom, Aleksandra se ugrizla za usnu,
pogled joj je skliznuo sa njegovog kada je poela da raspakuje veeru.
Konano shvatajui njenu neizgovorenu potrebu da bude sama nekoliko minuta,
Dordan je proetao do obale potoka gde je ostao nekoliko minuta, stopalom
oslonjenim na stenu. Cvee na brdu, odjednom je primetio uz bletavu jasnou, je
zaista bilo belo - veseli, razdragan beli tepih na tamno zelenom.
Kada se vratio, Aleksandra je drala kristalnu bocu vina. eli li cau vina? pitala je
uz ekstremnu ljubaznost koju su koristili samo veoma uznemireni ljudi. To je
posebna vrsta koju pije - to mogu da kaem sudei prema ovoj boci.
unuvi dole, Dordan je uzeo cau iz njene ispruene ruke, ali ju je stavio sa strane
i zagledao se pravo u njene oi. Aleks, rekao je neno, nema nieg nemoralnog,
nieg sramotnog, i nieg pogrenog u onome to se desilo izmeu nas ovde.
Aleksandra je progutala i pogledala nesigurno oko njega. Ali sada je dan.
Ostavio sam uputstva u tali da elimo privatnost ovde ovog poslepodneva.
Boja se rasplamsala na njenim obrazima. Ne sumnjam da svi znaju zato.
Sputajuci se u sedei poloaj, stavio je ruku ohrabrujue oko njenih ramena i iscerio
se njenom prevrnutom licu. Nema sumnje da jesu, sloio se bez trunke srama. To
je, na kraju krajeva, nain na koji se naslednici prave.
Na Dordanovo zaprepaenje, zapanjen pogled je preao Aleksandrinim licem i ona
je odjednom zabila lice u njegove grudi, njena vitka ramena su se ljuljala od radosti.
Jesam li rekao nesto smeno? upitao je, sputajuci bradu nadole, pokuavajui da
vidi njeno lice.
Njen nasmejan glas je bio priguen kouljom. Ne. Ja - pomislila sam na neto to mi
je Meri Elen rekla davno - o tome kako se prave bebe. To je bilo tako besmisleno, da
nisam mogla da joj verujem.
ta ti je rekla? Dordan je pitao.
Podigla je nasmejano lice do njegovog uspela da izusti, Istinu!
Njihov smeh je zazvonio preko doline, zapanjujuci ptice u drveu iznad njih.
Da li ti je dovoljno porta, ili hoe jo? Aleksandra ga je pitala kada su zavrili sa
jelom.
Dordan je posegnuo iza njega i podigao praznu au koju je nenamerno prevrnuo u
travi. Ne, rekao je lenjim, belim osmehom, ali volim da me opsluujes ovako.
Aleksandra je uspela da izdri njegov pogled dok je tiho i srameljivo priznala istinu,
Volim to da radim.
U koiji na putu do kue, Aleksandra nije mogla da prestane da misli na burnu strast
njihovog voenja ljubavi ili na tihu nenost koja je ostala izmeu njih kasnije kada su
jeli. Dodirni me, rekao joj je. Volim kad me dodirujes. Da li je to znailo da
Dordan eli da ga dira i kada ne vode ljubav, na nain na koji su nekoliko supruga
meu visokim drustvom esto dodirivale rukave njihovih mueva kada su razgovarale

sa njima. Pomisao da ga svojevoljno dodiruje bila je treperujue privlana, a ipak se


plaila da bi takvi postupci mogli da se protumae kao privrenost ili kao detinjasti.
Uputila mu je kratak, spekulativni pogled iskosa kroz trepavice, i zapitala se ta bi on
uradio kada bi ona - vrlo leerno - naslonila glavu na njegovo rame. Uvek bi mogla da
se pretvara da je pospana, odluila je. Poto se na to usudila u njenoj mati, odluila je
da proba i vidi ta ce da se desi. Kada je koija skrenula i zanjihala se blago pod njom,
i njeno srce je poelo da kuca malo bre, Aleksandra je delimino zatvorila oi i
naslonila glavu lagano na njegovo rame. To je bio prvi put da ga je ikada dodirnula
dobrovoljno iz naklonosti, i odmah je znala iz naina na koji je Dordan brzo okrenuo
glavu da je pogleda, da je bio iznenaen njenim gestom. Nije mogla, meutim, da
kae ta je mislio o tome.
Spava ti se? upitao je.
Aleksandra je otvorila usta, nameravajuci da sauva ponos odgovarajui sa da, ali
upravo u tom trenutku Dordan je podigao ruku i stavio je oko njenih ramena. Ne,
rekla je umesto toga.
Osetila je blago zatezanje njegovog tela kad je registrovao da mu je upravo indirektno
rekla da eli da mu bude blizu, i njeno srce je lupalo dok se pitala ta e on uiniti
sledee.
Nije dugo ekala. Dordanova ruka se podigla sa njenog ramena na gore, njegovi prsti
su neno milovali njen obraz dok ju je privlaio blie njemu i onda polako poeo da
joj mrsi kosu.
Kada se probudila, oni su stigli do tale i Dordan ju je neno spustio iz koije.
Ignoriuci pohlepno radoznalo, prikriveno zurenje slugu iz tale, Dordan ju je spustio
na zemlju i iscerio joj se. Jesam li te izmorio, duo? upitao je, i zakikotao se
hrapavo kada je pocrvenela.
Sa rukom provuenom kroz njegovu, oni su poli ka kui, dok je iza njih konjuar
poeo da pevui pogreno, drugi da zvidi, a Smart je poeo da peva neverovatno
nepristojnu pesmicu iju je melodiju Dordan prepoznao. Zaustavljajui se, Dordan
se okrenuo i zagledao strogo u njegove sluge. Pod njegovim prodornim pogledom,
zvidanje je naglo zamrlo i pevuenje se smanjilo pa zaustavilo. Smart je posegnuo
brzo za uzdama Dordanovog nemirnog konja i odveo ga u talu; konjuar je zgrabio
njegove vile i energino ih zakopao u seno.
Neto nije u redu? Aleksandra je pitala.
Mora da ih plaam previe, Dordan se naalio, ali njegov izraz lica je bio zbunjen.
Oni su sasvim previe razdragani.
Najmanje to si konano poeo da primeuje to je muzika u vazduhu, njegova
supruga je istakla uz bezoni osmeh.
Goropadnice, zadirkivao ju je uz kikot koji je bio dubok i bogat, ali njegov kez je
izbledeo kada je pogledao dole u njeno prelepo lice i trezveno pomislio, Volim te.
Rei su se sruile u njegovom mozgu, skoro prteci iz njega u potrebi da budu
izreene. elela je da uje te rei, Dordan je shvatio instinktivno dok su njene oi
bile prikovane za njegove, gledajui u njegovu duu.
Rei e joj ih veeras, odluio je. Kada budu sami u krevetu, rei e joj rei koje
nikada ranije nije rekao. Oslobodie je njihove opklade i formalno je upitati da ostane

sa njim. elela je da ostane, znao je to, kao to je i znao da ova divna, magina, vesela
devojka voli njega.
O emu razmilja? upitala ga je tiho.
Rei u ti veeras, obeao je promuklo. Stavljajuci ruku oko njenog struka,
Dordan ju je privukao vrsto uz njegov bok i oni su odetali zajedno do kue - dvoje
ljubavnika koji se vraaju s mirnog dana, zadovoljno, polako, zasieno.
Dok su prolazili pored irokog, ruama pokrivenog luka koji je obeleavao ulaz u
formalne vrtove, Dordan se nacerio alosno sebi i odmahnuo glavom kada je shvatio,
po prvi put u njegovom zivotu, da su rue koje su se uvijale oko lunog prilaza bile
crvene. Bogato, treperavo crvene.

Dvadesetdeveto poglavlje
Nevoljan da se odrekne njenog drutva, Dordan se popeo uz stepenice sa njom i u
njenu spavau sobu. Da li si uivala poslepodne, princezo? pitao je.
Tepanje je uinilo da joj oi zasijaju kao dva akvamarina. Veoma mnogo.
Poljubio ju je a onda je, jer je eleo neki razlog da se zadri, polako krenuo prema
vratima koja su spajala njihove sobe. Dok je prolazio pored njenog toaletnog stoia,
video je na njemu u barunastoj kutiji sat njenog dede i zastao da proui teki zlatni
komad. Ima li sliku tvog dede? upitao je dokono, uzimajui sat i okreui ga u
ruci.
Ne. Drim taj sat tu kao neku vrstu podsetnika na njega.
Ovo je jedan izuzetno dobar komad, napomenuo je.
On je bio izuzetno dobar ovek, odgovorila je uz utiv ton koji je potpuno
protivreio tajnom osmehu u oima dok je gledala njegov profil.
Nesvesan njenog osmeha ili njenog pogleda, Dordan je gledao sat. Pre godinu dana,
setio se, prihvatio je ovaj sat kao da je to prosto njegova obaveza. Sada ga je eleo
vie nego to je ikada neto eleo u ivotu. eleo je da mu ga Aleksandra ponovo da.
eleo je da ga pogleda kao nekada, s ljubavlju i oboavanjem koje sija u njenim
oima, i da mu preda sat koji je nameravala da preda mukarcu kojeg je smatrala
dostojnim tog sata.
To je bio poklon od kotskog grofa koji se divio poznavanju filozofije mog dede,
rekla je meko.
Sputajui sat, Dordan se okrenuo. Trebae due vreme da zaradi njeno poverenje,
odluio je, ali jednog dana ona e ga sigurno nai dostojnim toga. S druge strane,
moda e mu ga dati za njegov roendan, odluio je uz unutranji osmeh - naravno,
ako je shvatila da je njegov roendan za samo etiri dana. To je prelepi komad,
ponovio je, dodajui, Vreme svakako ima nain prolaenja. Pre nego sto shvati, jos
jedna godina je nestala. Pridruicu ti se u salonu pre veere.
Dordan se nagnuo blie ogledalu, proveravajui da li je dobro obrijan. U izuzetno
dobrom raspoloenju jer je trebao da se pridrui Aleksandri u salonu, iscerio se

njegovom sobaru u ogledalu i rekao u ali, Pa, Metisone, ta misli - hoe li ovo
moje lice pokvariti damin apetit?
Iza njega, Metison, koji je strpljivo drao besprekorno skrojen crni veernji kaput
kako bi Dordan stavio ruke u njega, bio je toliko iznenaen oslovljavanjem na ovaj
drugarski nain od strane njegovog uobiajeno nepriljivog poslodavca, da je jadni
sobar morao dva puta da proisti grlo pre nego to je odgovorio razmetljivim tonom
zamuckujui, Usuujem se da kaem da Njena Milost, koja ima prefinjen ukus,
moe samo da uiva u vaoj pojavi veeras!
Dordanove usne su se izvile zbog zabavljenosti na uspomenu njegove prefinjene
mlade supruge smetene na grani drveta sa tapom za pecanje u ruci. Reci mi neto,
Metisone, Dordan je pitao kada je slegnuo ramenima u crnom kaputu. Koje boje su
rue na lunom ulazu u vrtove?
Iznenaen naglom promenom teme i samim pitanjem, Metison je odgovorio bledo,
Rue, Vaa Milosti? Koje rue?
Treba ti ena, Dordan je odgovorio, kikoui se kada je pljesnuo zapanjenog slugu
po ruci kao brata. Gori si nego to sam ja bio. Barem sam znao da postoje rue na-
Zastao je naglo kada je Higins poeo da udara na njegova vrata u nevienoj pomami,
pozivajui ga, Vaa Milosti - Vaa Milosti!
Sklanjajuci Metisona sa strane, Dordan je krupnim koracima otiao do vrata i
povukao da ih otvori, ljutito se suoavajui sa njegovim batlerom. ta je doavola
toliko vano? zahtevao je.
To je Nordstorm - sluga, Vaa Milosti, Higins je rekao, toliko izbezumljen da je
zapravo povlaio Dordana za rukav, povlaei ga u hodnik i zatvarajui vrata pre
nego to je poeo da brblja nepovezano, Rekao sam gospodinu Favksu odmah, ba
kao to ste rekli da kaem ako se desi neto neobino. Gospodin Favks treba da vas
vidi u vaoj radnoj sobi odmah. Odmah. Rekao mi je da ne govorim nikom, pa smo
samo Den u kuhinji i ja svesni stranog dogaaja koji-
Smiri se! Dordan je odbrusio, vec kreui ka stepenitu pokrivenom crvenim
tepihom.
O emu se ovde radi, Favks? Dordan je zahtevao kada je seo iza stola i ekao da
istraitelj sedne preko puta njega.
Pre nego to objasnim, Favks je poeo oprezno, moram da vam postavim pitanje,
Vaa Milosti. Od trenutka kada ste se odvezli ispred kuce koijom sa korpom za
piknik, ko je rukovao bocom porta koja je bila spakovana u korpi za piknik ovog
poslepodneva?
Port? Dordan je ponovio, nespreman za diskusiju o vinu radije nego o slugi. Moja
supruga je rukovala njime kada ga je sipala u cau za mene.
udan, gotovo tuan izraz je smrknuo istraiteljeve braon oi, a onda je on nestao
kada je rekao, Da li ste ga pili?
Ne, Dordan je rekao. aa se prevrnula u travi.
Shvatam. I vaa supruga, naravno, nije ni ona pila?
Ne, Dordan je rekao kratko. Izgleda da sam ja jedini koji moe da ga svari.
Da li ste se negde zaustavljali i ostavljali korpu bez nadzora pre nego to ste stigli na
odredite? U tali, moda? Kolibi?

Nigde, Dordan je rekao odseno, eljan da vidi Aleksandru i ljut jer je ovaj
sastanak to odlagao. Zbog ega je doavola sve ovo? Mislio sam da ste eleli da
razgovarate o sluzi po imenu Nordstorm?
Nordstorm je mrtav, Favks je rekao glatko. Otrovan. Posumnjao sam u razlog
njegove smrti kada je Higins doao po mene, a lokalni lekar, dr Denvers, upravo je to
potvrdio.
Otrovan, Dordan je ponovio, ne mogavi sasvim da apsorbuje tako jeziv dogaaj
koji se odigrao u njegovoj kui. Kako je za ime Boga takav nesrean sluaj mogao
da se dogodi ovde?
Jedino sto je sluajno u ovome je rtva. Taj otrov je bio namenjen vama. Ja sam kriv
to nikada nisam pomislio da bi va ubica zapravo pokuao da ostvari vau smrt
unutar vae kue. Na neki nain, istraitelj je rekao surovim glasom, ja sam kriv za
smrt vaeg sluge.
Zaudo, Dordanova prva prolazna misao je bila da je pogreio u vezi Favksa. Za
razliku od njegovog ranijeg utiska o istraitelju, sada je bio sklon da veruje da je
Favks bio duboko posveen zatiti ivota onih kojima je sluio, a ne sticanju profita.
Onda ga je pogodilo to to neko u njegovoj kui oigledno pokuava da ga otruje, a
pomisao je bila toliko odvratna da je jedva mogao da poveruje u to. ta vas za ime
Boga tera da mislite da je ono to moe da bude objanjeno kao nesrean sluaj
zapravo neuspean pokuaj mog ubistva? ljutito je zahtevao.
Da objasnim to to je mogue krae, otrov je stavljen u bocu vaeg posebnog porta,
koja je bila ukljuena u spisak stvari predvienih za va piknik. Korpa za piknik je
raspakovana ovde, posle vaeg povratka, a odpakovala ju je slukinja po imenu Den.
Higins je bio prisutan tada, i primetio je nekoliko vlati trave zalepljenih na boci.
Higins je pregledao bocu, video da su trava i ostaci druge hrane uli u bocu, i shodno
tome je procenio nepodobnom za vae konzumiranje. Pretpostavljam, Favks je dodao,
skreui sa teme, da se u Hotornu pridravate preovlaujueg obiaja Drutva koji
nalae da svo netaknuto vino sipano za vreme obroka moe da uzme batler za
sopstvenu upotrebu, ili da ga da onom kog on izabere?
Pridravamo se, Dordan je potvrdio, njegov izraz lica je bio uzdran, oprezan, dok
je ekao istraiteljov nastavak.
Favks je klimnuo glavom. To je ono to mi je reeno ali sam hteo da potvrdim to sa
vama. U skladu sa tim obiajem, neispijen port je bio Higinsov. Poto nije voleo va
poseban port, dao ga je Nordstormu, slugi, da proslavi to je jue postao deda.
Nordstorm ga je odneo u njegovu sobu u etiri sata ovog poslepodneva. U sedam sati
je pronaen mrtav, telo mu je jo uvek bilo toplo, port je bio pored njega.
Pralja mi je rekla da je sam Nordstorm otvorio flau porta jutros, da se uveri da nije
lo, a onda je napunio bocu i stavio je u korpu. Nordstorm je onaj koji je izneo korpu
sa portom iz vae koije ovog poslepodneva. Higins mi je rekao da ste izali iz koije
minut ili dva nakon to je Nordstorm odneo korpu. Je li to tano?
Tamo je bio konjuar koji je drao moje konje. Nisam video slugu.
Konjuar nije stavio otrov u port, Favks je rekao potpuno siguran u to. On je moj
ovek. Razmatrao sam Higinsa kao mogunost, ali-
Higinsa! Dordan je uzviknuo, ideja mu je bila tako nemogua da ga je skoro

nasmejala.
Da, ali Higins nije to uradio, Favks ga je razuverio, pogreno procenjujuci
Dordanovu nevericu kao sumnju. Higins nema motiv. Osim toga, on nema osobine
za izvrenje zloina. ovek je bio histerian zbog Nordstorma - uvrtao je ruke i
podneo to gore nego pralja. Morali smo da mu stavljamo miriljave soli pod nos.
Pod drugim okolnostima, Dordanu bi bila zabavna slika njegovog krutog, uvek
spokojnog batlera kako histerie, ali sada nije bilo zabavljenosti u njegovim hladnim
sivim oima. Nastavite.
Takoe je Nordstorm istovario vau koiju i doneo korpu u kuhinju. Stoga je
Nordstorm bio jedini koji je rukovao bocom i vinom pre i posle piknika. Oigledno,
on je nije otrovao. Den, pralja, me je uverila da niko drugi nije ni takao bocu.
Onda kada je otrov stavljen u bocu? Dordan je zahtevao, ni najmanje ne slutei da
e se ceo njegov svet uruiti pod njegovim nogama.
Poto smo odbacili sve mogunosti da je bio stavljen pre ili posle piknika, Favks je
rekao tiho, oigledan odgovor je da je ubaen u port tokom piknika.
To je apsurdno! Dordan je odsekao. Bilo je samo dvoje ljudi tamo - moja supruga
i ja!
Favks je delikatno pomerio pogled sa vojvodinog lica kada je rekao, Tano. A poto
vi to niste uinili, to ostavlja samo...vau suprugu.
Dordanova reakcija je bila nestabilna i zapaljiva. Njegova ruka se sruila na sto kao
udarac groma, u istom trenutku kada je skoio na noge, njegovo celo snano telo je
vibriralo od besa. Napolje! upozorio je niskim, divljakim dahom, i povedite
budale koje rade za vas. Ako ne izaete sa mog poseda u roku od petnaest minuta,
izbaciu vas sam. I ako ikada ujem da ste rekli i re ovih neosnovanih kleveta protiv
moje supruge, ubiu vas sopstvenim rukama, tako mi Bog pomogao!
Favks je ustao polako, ali nije zavrio. S druge strane, nije bio tolika budala da ostane
da dohvat ruke njegovog besnog poslodavca. Povlaei se unazad dugakim korakom,
rekao je tuno, Sa aljenjem mogu da kaem da to nije neosnovana kleveta.
Oseaj neizrecivog straha je protutnjao kroz Dordanovo telo, lupao u njegovom
mozgu, vritio u njegovom srcu dok je u seanju video Aleksandru kako dri bocu
porta kada se vratio sa obale potoka. elis li malo vina? To je posebna vrsta koju ti
pije.
Vaa supruga je izvrila jo jednu tajnu posetu vaem roaku jutros.
Dordan je odmahnuo glavom kao da je poricao ono to je njegov razum ve poinjao
da sumnja, dok su bol, ok i bes cepali svako vlakno njegovog bia.
Pravilno tumaei znake prihvatanja, Favks je rekao tiho, Vaa supurga i vas roak
su bili vereni kada ste se vratili. Zar vam ne izgleda udno to se va roak odrekao
nje tako lako?
Vojvoda je lagano okrenuo glavu i pogledao Favksa, njegove sive oci su bile ledene
od besa i bola. Nije rekao nita. Bez rei, on je otiao do stola gde je boca brendija
stajala na srebrnom posluavniku, trgnuo ep sa boce, i napunio au do vrha. Ispio je
dva velika gutljaja.
Iza njega, Favks je rekao neno, Hoete li mi dozvoliti da kaem ta ja verujem i
zato?

Dordan je nagnuo glavu neznatno, ali se nije okrenuo.


Uvek postoji motiv za ubistvo sa predumiljajem, a u ovom primeru lina dobit je
najverovatnije jedan. Poto va roak, Lord Taunsend, ima najvie koristi od vae
smrti, on bi naravno bio najverovatnije osumnjien, ak i bez dodatnog dokaza koji
ukazuje na njega.
Kakvog dokaza?
Doi u do toga za koji trenutak. Ali prvo, dozvolite mi da kaem da verujem da
banditi koji su vas doekali u zasedi blizu Morama pre godinu dana nisu eleli va
novanik, niti su vas izabrali nasumice kao rtvu. To je bio prvi pokuaj vaeg ubistva.
Drugi pokuaj, naravno, usledio je ubrzo nakon toga kada ste oteti na dokovima. Do
tada, razlozi Lorda Taunsenda da pokua da vas ukloni bili su da vam oduzme titulu i
posede. Sada, meutim, on ima dodatni razlog.
Favks je zastao, ekajuci, ali vojvoda je ostao nem, stojei okrenut leima prema
njemu, napetih irokih ramena. Dodatni razlog je, naravno, elja da ima vau
suprugu koju je pokuao da oeni i sa kojom je sada nastavio da se via u tajnosti.
Poto ona ide kod njega, mislim da pouzdano mogu da pretpostavim da ona takoe
eli da se uda za njega, neto to ne moe dok ste vi ivi. to znai da Lord Taunsend
sada ima sauesnika - nju.
Uvlaei dugaak dah, Favks je rekao, Moram da budem otvoren od sada, ako imam
vau saradnju i titim va ivot...
Kada visoki mukarac na drugoj strani sobe nije nita rekao, istraitelj je ispravno
protumaio njegovo utanje kao oklevanje i rekao ivahno: Vrlo dobro. U skladu sa
traevima koje su moji ljudi uli meu vaim slugama, u noi kada je napravljen
pokuaj vaeg ubistva u Londonu, vaa supruga je sve obavestila da se nee vratiti
kui do sledeeg jutra. Da li znate gde je bila?
Dordan je progutao jo brendija, leima i dalje okrenutim ka istraitelju. Rekla je da
je spavala u rezervnoj sobi na spratu za sluge.
Vaa Milosti, da li je mogue da je konjanik koji je pucao na vas te noi mogla da
bude ena, a ne mukarac?
Moja supruga je odlian strelac. vojvoda je odsekao sarkastino. Ako bi pokuala
da me upuca, ne bi me promaila.
Bio je mrak i bila je na konju, Favks je promrmljao, vie za sebe nego Dordanu.
Moda se njen konj neznatno pomerio kada je opalila. Ipak, sklon sam da sumnjam
da je ona zapravo pokuala sama to da uradi - bilo je suvie rizino. U prolosti,
autsajderi su angaovani da to urade, ali sada oni pokuavaju da urade to sami, to vas
stavlja u daleko veu opasnost i ini moj posao deset puta teim. I zato u vas
zamoliti da se pretvaramo da ne mislimo da je Nordstorm otrovan. Neka vaa supruga
i va roak misle da ne znate za njihov plan. Naloio sam dr Denversu da kae kako
misli da je Nordstormovo srce jednostavno stalo, i bio sam oprezan kada sam ispitivao
sluge u kuhinji o Nordstormovim aktivnostima u toku dana, niti sam stavio nikakav
veliki naglasak na bocu vina. Nemaju razloga da misle da sumnjamo na prljavu igru.
Ako pazimo na smicalice i pootrimo nadzor nad vaom suprugom i Lordom
Taunsendom, trebali bi da imamo neko upozorenje o sledeem pokuaju ubistva, i da
budemo u mogunosti da ih uhvatimo na delu. Favks je zakljuio. Mislim da e

pokuati sa otrovom ponovo, sve dok misle da smo mi nesvesni toga, ali moda i ne.
Ako to urade, nee rizikovati da otruju neto to drugi mogu da konzumiraju, jer bi
jedna vie smrt definitivno probudila sumnju. Na primer, brendi koji pijete je
verovatno dovoljno bezbedan zato to je serviran za goste, ali vas upozoravam da ne
jedete i ne pijete bilo ta to vam da vaa supruga, to je mogla da dodirne a da je vi
ne vidite. Vie od toga, sve to moemo da uradimo je da posmatramo i ekamo.
Zavrivi, Favks je uutao, ekajui neku reakciju, ali je vojvoda ostao krut poput
elika. Oklevao je, a onda se naklonio vojvodinim ukoenim leima. Neno, i sa
istinskim aljenjem, on je rekao, Veoma mi je ao, Vaa Milosti.
Favks je upravo zatvorio vrata radne sobe kada je smrtna tiina predvorja bila
iznenada razbijena eksplozivnim udarom i zvukom razbijanja stakla u radnoj sobi.
Mislei da je neko pucao kroz prozor, Favks je otvorio vrata i onda stao:
Velianstveno zlatna kristalna boca brendija, koja je jednom pripadala francuskom
kralju, sada je leala na ispoliranom drvenom podu nekoliko metara od zida u koji ju
je vojvoda bacio. Vojvoda, koji nije pokazao ni trag emocija tokom sastanka, stajao je
sa rukama oslonjenim na kamin, koji je zgrabio kao podrku, njegova iroka ramena
su se tresla s tihom patnjom.
Aleksandra se zavrtela okolo u vrtlogu svetlo zelene svile kad je Dordan zakoraio u
salon, blistav osmeh na njenom licu je izbledeo blago dok je posmatrala napetost na
zategnutoj vilici njenog supruga i hladni sjaj u njegovim oima. Da - da li neto nije
u redu, Dordane?
Na njeno neno korienje njegovog imena, miii njegovog lica su se stisnuli tako
jako da je nerv u obrazu poeo da mu pulsira. Nije u redu? ponovio je cinino dok
je njegov pogled lutao po njenom telu uvredljivo temeljno joj ispitujui grudi, struk,
onda bokove, pre nego to se podigao do njenog lica. Ne koliko vidim, odgovorio je
uz otru nezainteresovanost.
Aleksandrina usta su se osuila i njeno srce je poelo da lupa od tekog, zastraujueg
straha kada je osetila da se Dordan naizgled povukao od nje, kao da bliskost, nenost
i smeh koje su delili nikad nije postojala. Panika ju je terala da pokua da povrati ono
to su pronali tako da je posegnula za bocom erija na stolu. Dordan je rekao da voli
kada obavlja enske poslove za njega, i tako je uradila jedinu stvar koje se setila.
Punei malu au erijem, okrenula se i pruila prema njemu, s labavim osmehom na
licu. eli li malo erija?
Njegove oi su slale plamene bodee kada je prebacio pogled na au koju je drala, i
nerv na njegovom obrazu je poeo mahnito da pulsira. Kada je podigao pogled na
njeno lice, Aleksandra je odstupila uznemirena neobjanjivom nasilnou koja je
svetlucala u njegovim oima. Sa pogledom prikovanim za njen, uzeo je au iz njene
ruke. Hvala, rekao je sekundu pre nego to je krhko staklo puklo u njegovoj ruci.
Aleksandra je vrisnula malim krikom i okrenula se okolo, traei neto da iskoristi da
obrie eri sa velianstvenog Abuson tepiha pre nego to ostane fleka.
Ne trudi se, Dordan je odbrusio, hvatajui je za lakat i trgnuvi je strogo nazad.
Nije vano.
Nije vano? Aleksandra je uzviknula zbunjena. Ali-

Meko, i bez emocija, rekao je, Nita nije vano.


Ali-
Hoemo li da veeramo, slatka moja?
Gutajui rastuu paniku, Aleksandra je klimnula glavom. On je uinio da slatka
moja zvui kao epitet. Ne, ekaj! prasnula je nervozno, a zatim stidljivo dodala:
Ima neto to elim da ti dam.
Otrov? Dordan je pomislio sarkastino, posmatrajui je.
Ovo, rekla je i ispruila ruku prema njemu. Leei preko njenog otvorenog dlana
bio je zlatni sat njenog dede.
Podiui sjajne oi do njegovih, Aleksandra je rekla nesigurno, Ja - elim da ga
ima. Na jedan uasan, neverovatan trenutak, zapravo je pomislila da e Dordan to
odbiti. Umesto toga, uzeo ga je od nje i ubacio nepaljivo u dep kaputa. Hvala,
rekao je uz utivu ravnodunost. Pod pretpostavkom da pokazuje tano vreme,
prolo je pola sata od vremena za veeru.
Da ju je oamario, Aleksandra ne bi mogla da bude vie povreena ili vie zbunjena.
Kao lutka, stavila je ruku na njegovu ponuenu i dozvolila mu da je isprati u
trpezariju.
Tokom obroka, uzalud je pokuavala da ubedi sebe da je prosto zamislila njegovu
potpunu promenu stava.
Kada je nije odveo u krevet i vodio ljubav sa njom te noi, leala je budna,
pokuavajui da shvati ta je uradila da ga natera da je gleda s odbojnou.
Kada je prestao da govori sa njom sasvim sutradan, osim kada je bilo apsolutno
neophodno tokom obroka, izdrala je ceo dan pre nego to je konano progutala svoj
ponos i ponizno ga pitala ta je uradila pogreno.
On je podigao pogled sa papira na njegovom stolu, besan zbog njenog prekida,
njegove oi su je probadale dok je stajala pred njim nervozno i moleivo, drhtavih
ruku sklopljenih iza lea.
Pogreno? ponovio je hladnim, glasom potpunog stranca.
Nema niega pogrenog, Aleksandra, osim u tvom tajmingu. Adams i ja radimo, kao
to moe da vidi.
Aleksandra se zavrtela okolo, osramoena u dubini due to ranije nije primetila
Adamsovo prisustvo, koji je sedeo za malim stolom pored prozora. a - ao mi je,
moj gospodaru.
U tom sluaju, klimnuo je smisleno ka vratima, ako nema nita protiv-
Aleksandra je shvatila njegovu grubu sugestiju da eli da izae i nije pokuala da
razgovara s njim do te noi, kada ga je ula da je uao u njegovu spavau sobu.
Prikupljajuci svu hrabrost, obukla je ogrta, otvorila granina vrata, i zakoraila
unutra.
Dordan je skidao koulju kada je video njen odraz u ogledalu i njegova glava se
trgnula prema njoj. Da, ta je bilo? odbrusio je.
Dordane, molim te, Aleksandra je prasnula, hodajui prema njemu, kao nevina
zavodnica sa kosom prebaenom preko ramena, koja je klizila niz bogati roze saten
njene haljine dok se pomerala. Reci mi ta sam uradila da te naljutim.
Dordan se zagledao dole u njene plave oi i ruke su mu se stisnule pored tela dok se

borio sa istovremenim porivom da je zadavi zbog izdaje i snanijeg poriva da je


odvede u krevet i pretvara se samo sat vremena da je ona jo uvek njegova
oaravajua, primamljiva, bosonoga vojvotkinja. eleo je da je grli i ljubi, da obmota
ruke oko nje kao ebe i izgubi se u njoj, da izbrie poslednje dane pakla. Samo sat
vremena. Ali nije mogao, zato to nije mogao da izbrie munu sliku nje i Tonija
zagrljenih kako planiraju njegovu smrt. ak ni jedan sat. Ili minut.
Nisam ljut, Aleksandra, rekao je ledeno. Sada izlazi odavde. Kada budem eleo
tvoje drutvo, obavestiu te.
Vidim, Aleksandra je proaputala, i okrenula se.
Ali sve to je videla bile su suze koje su je zaslepile dok je ila povreenog
dostojanstva nazad u njen krevet.

Trideseto poglavlje
Aleksandra je zurila bezumno u vez u njenom krilu, njeni dugi prsti su bili mirni, srce
tako mrano i tmurno kao nebo iza otvorenih zavesa na prozoru salona. Tri dana i noi,
Dordan joj je bio stranac, hladan, zabranjujui mukarac koji ju je gledao ledeno s
otvorenom nezainteresovanou ili prezirom, u onim retkim prilikama kada je gledao
u nju uopte. Bilo je kao da je neko drugi sada nastanjivao njegovo telo - neko koga
nije znala, neko koga je ponekad videla da je gleda sa izrazom u oima tako zlobnim
to ju je jeilo.
ak ni ujka Montijev neoekivani dolazak i tupavo prisustvo nisu imali nikakav
efekat na prosvetljenje teke atmosfere u Hotornu.
Doao je zbog Aleksandrinog spaavanja - objasnio joj je nasamo nakon to se
smestio u sobu jue i kritiki odmerio puniju zadnjicu sobarice koju je oborio na
krevet - jer je sa zakanjenjem uo u Londonu da je Hotorn izgledao kao Boji gnev
kada je otkrio njenu opkladu u knjizi u Vajtsu.
Ali svi ujka Montijevi uporni, providni pokuaji da ukljui Dordana u prijateljski
razgovor nisu dali nita do skrupulozno uljudnih, izuzetno kratkih odgovora. I
Aleksandrini pokuaji da se pretvara da je sve normalno i prirodno nije nikog zavaralo,
ukljuujui sluge, da veruju da su oni sreno venani par. Celo domainstvo, od
batlera Higinsa do psa Henrija, je bilo treperavo, nervozno svesno napete atmosfere.
U tlaiteljskoj tiini salona, ujka Montijev srdaan glas je zagrmeo, terajui
Aleksandru da poskoi: Kaem, Hotorne, imamo odlino vreme! Podiui njegove
bele obrve izraavanjem pitanja, nadajui se odgovoru koji bi mogao da dovede do
daljeg razgovora, ujka Monti je ekao.
Dordan je podigao oi sa knjige koju je itao i odgovorio, Zaista.
Ni malo nije vlano, ujka Monti je ustrajao, obraza rumenih od vina koje je popio.
Nije vlano uopte, sloio se Dordan, njegovo lice i glas bili su lieni ekspresije.
Iznerviran ali nezastraen, ujka Monti je rekao, Toplo, takoe. Dobro vreme za
useve.
Je li? Dordan je odgovorio tonom koji je apsolutno obeshrabrio bilo koji dodatni

pokuaj razgovora.
Hm...prilino, ujka Monti je odgovorio, povlaei se dublje u stolicu i upuujui
Aleksandri oajniki pogled.
Da li ima sat? Aleksandra je pitala, eznuvi da se povue.
Dordan je pogledao u nju i rekao s namernom surovou, Ne.
Trebali biste da imate sat, Hotorne, ujka Monti je predloio, kao da je mislio da je
njegova ideja predivno originalna. Oni su izuzetna stvar kojom pratimo vreme!
Aleksandra je brzo sklonila lice da sakrije povreenost to je Dordan po drugi put
prihvatio sat njenog dede a onda ga bacio u stranu.
Jedanaest je sati, ujka Monti je rekao predusretljivo, pokazujui na njegov sopstveni
sat i lanac. Ja uvek nosim sat, pohvalio se.
Nikada ne treba da pitam koliko je sati. udesne stvari, satovi, hvalio ih je. Ne
moe se ni naslutiti kako oni rade, moe li?
Dordan je lupio knjigom zatvorivi je. Da, otvoreno je rekao, moe.
Poto je potpuno propao njegov pokuaj da uvue vojvodu u animiranu diskusiju o
satovima, ujka Monti je poslao jo jedan moleiv pogled Aleksandri, ali je gospodin
Henri bio taj koji je odgovorio. Ogroman Engleski ovar, dok je bio potpuno
nonalantan u njegovoj dunosti da titi ljude, bio je duboko svestan njegove dunosti
da ih utei, obaspe ih ljubavlju, i uobiajeno bude pod nogama onome kome je
potrebna njegova panja. Videvi nesrean izraz na licu Ser Montaa, on je ustao
pored ognjita i skoio na uznemirenog viteza, posle ega ga je dva puta polizao po
ruci. Ti bokca! prasnuo je ujka Monti, naglo ustajui na noge sa vie energije nego
u poslednjih dvadesetpet godina energino briui ruku o pantalone. Ta ivotinja ima
jezik kao mokru krpu!
Uvreen, ujka Monti je bacio alostan pogled ka njegovoj nezadovoljnoj rtvi, a onda
se okrenuo i otiao do ognjita.
Ako vam ne smeta, mislim da cu se povui, Aleksandra je rekla, ne mogavi da
podnese atmosferu ni trenutak vie.
Je li sve spremno u gaju, Filberte? Aleksandra je pitala sledeeg poslepodneva, kada
je njen verni stari sluga odgovorio na njen poziv i pojavio se u njenoj spavaoj sobi.
Jeste, sluga je objavio ogoreno. Nije da je tvoj mu zasluio roendansku zabavu.
Posle naina na koj te je tretiro zasluuje ut u dupe!
Aleksandra je uuukala tvrdoglavu kovrdu pod ivicu svetlo plavog eira i nije
raspravljala o tome. Njoj se rodila ideja za zabavu iznenaenja u ast Dordanovog
roendana na dan kada su bili u paviljonu - najradosnijeg dana onoga to je oigledno
bio kratak period blaenstva.
Posle dana trpljenja Dordanovog ledenog, neobjanjivog prezira, njeno lice je bilo
bledo, i uvek je bila na ivici suza. Grudi su je bolele od napora da ih zadri, a srce ju
je bolelo jer nije mogla da nae razlog za Dordanovo ponaanje. Ali kako je sat za
satom do njenog iznenaenja prolazio, nije mogla da smiri rastuu nadu da moda
kada Dordan vidi ta je isplanirala uz Tonijevu i Melaninu pomo, da e moda ili
postati ovek koji je bio kada su bili zajedno pored potoka, ili e joj barem rei ta ga
mui.

Celo osoblje pria o nainu na koj se ponaa s tobom, Filbert je nastavio ljutito.
Jedva da pria s tobom i sedi u radnoj sobi dan i no, nikad ne obavlja njegove
suprunike-
Filberte, molim te! Aleksandra je uzviknula. Ne kvari mi dananji dan time.
Kajui se, ali i dalje odluan da d sebi oduka protiv oveka koji je prouzrokovao
tamne senke ispod Aleksandrinih oiju, Filbert je rekao, Ne trebam ja to da pokvarim,
on e to sam uradit da moe. Iznenaen sam to se ak i sloio da ode s tobom do
gaja kad si mu rekla da ima neto da mu pokae.
Pa i ja sam bila, rekla je Aleksandra pokuavajui da se osmehne to se odmah
pretvorilo u zbunjeno mrtenje. Suoila se sa Dordanom u njegovoj radnoj sobi
jutros kada je bio sa Favksom, novim pomonikom upravnika, i potpuno je oekivala
da e morati da ga preklinje da joj se pridrui u vonji koijom. Isprva, Dordan je
krenuo da odbije njen zahtev, ali onda je oklevao, bacivi pogled na Favksa, a onda se
naglo sloio.
Sve je u pripravnosti, Favks je uveravao Dordana u glavnoj spavaoj sobi. Moji
ljudi su stacionirani kod drvea du puta do gaja i oko samog gaja. Oni su tu ve tri
sata - dvadeset minuta od kada vam je vaa supruga predloila mali izlet. Naloio sam
mojim ljudima da ostanu tamo, daleko od oiju, dok se ubica ili ubice ne razotkriju.
Poto ne mogu da napuste poloaje a da ne budu vieni, ne mogu da mi podnesu
izvetaj, i ne mogu da znam ta vide. Bog zna zato je va roak izabrao gaj umesto
kolibe ili nekog privatnijeg mesta.
Ne mogu da verujem da se ovo deava, Dordan je rekao zajedljivo, oblaei istu
koulju. Zastao je, trenutno pogoen apsurdnou oblaenja iste koulje tako da
izgleda lepo kada ga njegova supruga odvede u zamku koja je trebala da ga ubije.
Deava se, Favks je rekao sa smrtnom smirenou iskusnog vojnika. I to je zamka.
Mogu to da kaem prema zvuku glasa vae supruge i pogleda u njenim oima kada
vas je pitala da se vozite sa njom danas poslepodne. Bila je nervozna i lagala je.
Gledao sam je u oi. Oi nikada ne lau.
Dordan je posmatrao istraitelja s gorkim podsmehom, seajui se kako su mu se
varljivo, blistavo nevine nekada inile Aleksandrine oi. To je mit, rekao je prezrivo.
Mit u koji sam nekada verovao.
Pismo koje smo presreli od Lorda Antonija pre sat vremena nije mit, Favks je
podsetio Dordana u tihom ubeenju. Tako su sigurni da ne znamo za njihove
planove da su postali nemarni.
Na pomen Tonijevog pisma, Dordanovo lice je postalo bezizraajno kao kamena
maska. Po uputstvu, Higins je doneo Tonijevo pismo Dordanu pre nego to ga je
odneo Aleksandri, i rei su prile Dordanov mozak:
Sve je spremno u gaju. Sve to treba da uradi je da ga dovede tamo.
Pre sat vremena, bol zbog itanja toga ga je gotovo poslala na kolena, ali sada je
oseao - nita. Bio je iza granice oseanja bilo ega, ak ni oseaja izdaje ili straha
dok se spremao da se suoi sa svojim voljenim ubicama. Sada je sve to je eleo bilo
da ima stvari pod kontrolom, tako da nekako moe da pone da uklanja Aleksandru iz
srca i uma.

Sino je leao budan u krevetu, borei se sa glupim nagonom da ode kod nje i grli je,
da joj da novac i upozori je da bei - bez obzira da li ona i Toni uspeju da ga ubiju
danas, Favks je ve imao dovoljno dokaza da osigura da ona i Toni provedu ostatak
ivota u tamnici. Slika Aleksandre odevene u prljave dronjke, kako ivi ivot u
mranoj eliji punoj pacova bila je vie nego to je Dordan mogao da podnese, ak i
sada - kada je trebao da postane njena meta u slobodnom prostoru.
Aleksandra ga je ekala u predvorju, izgledajui tako svetlo i nevino kao prolee u
plavoj haljini od muslina ukraenoj irokom krem trakom na rukavima i porubu.
Okrenula se i posmatrala ga kako silazi niz stepenice, njen osmeh je bio blistav i
eljan. Bila je nasmejana, Dordan je shvatio uz gotovo nekontrolisan nalet besa, jer
je njegova lepa mlada ena nameravala da ga se otarasi za svagda.
Spreman za polazak? upitala ga je vedro.
Bez rei je klimnuo glavom, i oni su otili do koije koja ih je ekala na putu.
Ispod ivice trepavica, Aleksandra je jo jednom bacila pogled na Dordanov profil
kad se njihova koija zanjihala lagano niz put kroz drvee koja je ubrzo trebala da
izae na iroko, bujno polje oko kojeg su bili vonaci. Uprkos Dordanovoj
spoljanjoj oputenoj pozi dok je bio oslonjen na jastuke, i rukama koje su lagano
drale uzde, ona je videla da se njegov pogled kree nemirno preko drvea pored puta
- kao da je gledao neto, ekajuci na to.
U stvari, ona je ba poela da se pita da li je on nekako uspeo da dozna za njeno
iznenaenje i oekivala je da se zabava pojavi kada prou drvee, kada je njihova
koija izbila na polje, i Dordanov otvoren ok na spektakl koji ga je pozdravio je
uklonio svaku mogunost da je on bio unapred upozoren.
ta-? Dordan je udahnuo zapanjeno dok je zurio u neverovatan prizor pred njim:
arene zastave su se njihale na povetarcu, i svi njegovi zakupci i njihova deca su bili
okupljeni u polju, obueni u njihovu najbolju odeu, cerei mu se. Levo od njega,
video je Tonija, njegovu majku, i njegovog brata kako stoje sa Dordanovom bakom.
Melani i Don Kamden su doli sa Rodijem Karstarsom i desetinama drugih
Dordanovih poznanika iz Londona. Desno od njega, na udaljenoj strani istine, bila
je postavljena velika podignuta platforma, sa dvema sveanim stolicama nalik na
presto i desetinama manjih stolica sloenim oko nih. Nadstrenica je bila rairena
iznad platforme, titei je od sunca, a Hotornove zastavice su leprale sa stubova na
nadstrenici, prikazujui Hotornov grb - sokola sa rairenim krilima.
Dordanova koija je krenula ka sreditu polja, i etiri entuzijastina trubaa su
zvanino najavili dolazak njihovog vojvode - tako organizovani - glasnim, naglaenim
tonovima iz njihovih truba, praeni produenim veseljem koje je zagrmilo iz gomile.
Povlaei uzde konja, Dordan se naglo okrenuo ka Aleksandri. O emu se ovde
radi? zahtevao je.
Oi koje su se podigle do njegovih bile su pune ljubavi, nesigurnosti i nade. Srean
roendan, rekla je neno.
Dordan je jednostavno gledao u nju, zategnute vilice, i nije rekao apsolutno nita.
Smeei se nesigurno, ona je objasnila, To je proslava u Moram stilu, samo
razraenija od onih koje smo ranije imali kada smo proslavljali roendane. Kada je
nastavio da zuri u nju, ona je poloila ruku na njegovu i objasnila eljno, To je

kombinacija turnira i seoskog vaara - za proslavu roendana vojvode. I da ti


pomogne da se malo upozna sa svojim zakupcima, takoe.
Dordan je pogledao po gomili u ljutitoj zbunjenosti. Da li je cela ova sloena
postavka zapravo mogla biti pozadina za ubistvo? pitao se. Da li je njegova ena
aneo ili je ona - avo? Pre nego to se dan zavri, on e znati. Okreui se, pomogao
joj je da sie iz koije. ta bi ja sad trebao da radim?
Pa da vidimo, rekla je vedro, pokuavajui da mu ne dozvoli da vidi kako se oseala
glupo ili koliko je bila povreena. Vidi li stoku u oborima?
Dordan je bacio pogled po pola tuceta obora rasutih po polju. Da.
Pa, stoka pripada tvojim zakupcima, i treba da izabere najbolje grlo iz svakog obora,
i da da vlasniku nagradu od onih koje sam kupila u selu. Eno tamo, gde su konopci
napravili stazu, tamo e se odrati viteka borba, a tamo - gde je meta - takmienje u
streljatvu, a-
Mislim da sam shvatio sutinu, Dordan ju je prekinuo kratko.
Takoe bi bilo prilino lepo ako bi se takmiio u nekoj disciplini, Aleksandra je
dodala pomalo neodluno, nesigurna koliko bi voljan mogao biti njen suprug da se
mea sa njegovim podreenima.
Dobro, rekao je, i bez ijedne druge rei ispratio je do njene stolice na platformi i
ostavio je tamo.
Nakon pozdravljanja sa prijateljima iz Londona, on, Lord Kamden, i Toni su se
posluili pivom u kome su seljani ve uivali i poeo etnju oko vaarita, zastavi da
gleda etrnaestogodinjeg sina jednog viteza kako onglira.
Dakle, draga moja, Rodi Karstars je rekao, naginjajui se ka njoj, da li se ve ludo
zaljubio u vas? Hou li pobediti u naoj opkladi?
Ponaaj se pristojno, Rodi, Melani je rekla pored Aleksandre.
Ne usuujte se da pominjete tu strahovitu opkladu u mom prisustvu! odbrusila je
udovica vojvotkinja.
eljna da gleda Dordana iz blie razdaljine, Aleksandra je ustala sa stolice i spustila
se sa platforme, sa Melani desno od nje. Nije da nisam zadovoljna to ga vidim, ali
zato je Rodi ovde? I ostali?
Melani se zakikotala. Ostali su doli s njim iz istog razloga zbog kojeg je Rodi ovde.
Naa blizina Hotornu nas je odjednom napravila prilino popularnim ljudima koji
uobiajeno ne bi ni kroili na selo jo nedeljama - oni su stigli jue, odluni da vide
kako stoje stvari sa tobom i vojvodom. Zna Rodija - ponosi se to zna traeve pre
svih drugih. Nedostajala si mi mnogo, Melani je dodala, naglo pruajuci Aleksandri
brz, srdaan zagrljaj, a onda je odstupila, prouavajuci Aleksandrino lice. Jesi li
srena sa njim?
Ja - jesam, Aleksandra je slagala.
Znala sam! Melani je rekla, stisnuvi Aleksandrinu ruku, tako oduevljena to se
njeno proroanstvo ostvarilo da Aleksandra nije imala srca da joj objasni da je bila
udata za mukarca ija su raspoloenja bila toliko nepredvidiva da se ponekad oseala
kao da e sasvim poludeti. I tako je ona zadrala to u sebi i gledala sa gorko-slatkom
enjom dok je Dordan etao oko obora sa stokom rukama sklopljenim iza lea,
njegov izraz lica je bio umesno ozbiljan dok je sveano procenjivao tovljenu ivinu,

najperspektivnije svinje, najbolje istreniranog psa, delei nagrade njihovim


zadivljenim vlasnicima.
Do trenutka kada je sunce poelo da tone iza kronji, i baklje su bile upaljene, zakupci
i plemstvo su podjednako bili u retko dobrom raspoloenju, smejui se i ispijajui
pivo zajedno, nadmeui se u svakoj vrsti takmienja od ozbiljnih do blesavih.
Dordan, Lord Kamden, pa ak i Rodi Karstars, su se prikljuili takmienju iz
streljatva, megdanu, maevanju i takmienju pucanjem. Sa tihim ponosom,
Aleksandra je stajala sa strane, srce joj se punilo nenoscu dok je posmatrala
Dordana kako namerno promauje poslednji pucanj u takmienju pucanjem kako bi
trinaestogodinji sin njegovog zakupca pobedio. Nagrada ide najboljem mukarcu,
Dordan je proglasio neistinito kada je predstavio mladia punog strahopotovanja.
Onda je odbacio svaki privid dostojanstva otiavi do trke kornjaa, birajui jednu
kornjacu iz korpe, i insistirajui da njegovi prijatelji uine to isto. Ali se nijednom nije
okrenuo da pogleda Aleksandru. To je bilo kao da se sam isticao da uestvuje jedino
zbog njegovih gostiju. Rame uz rame sa decom, trojica od Londonskih najuvenijih
plemia stajali su na startnoj liniji, navijajui za njihove pojedinane kandidate,
veliajui ih kako bi bre trali a onda ih prozivali s gnuanjem kada su kornjae
ignorisale njihove kraljevske naredbe i povukle se u oklope.
Nikada nisam voleo kornjae osim u supi, Toni se naalio, gurajui Dona
Kamdena u rebra, ali je moja kornjaa pokazala odlunost na trenutak. Kladim se u
funtu da e tvoja ostati pod oklopom due od moje.
Dogovoreno! Don Kamden se sloio ne oklevajui i poeo da bodri njegovu sporu
kornjau da izbaci glavu iz oklopa.
Dordan ih je posmatrao, neitljivog izraza lica, a onda se okrenuo i priao stolu gde
su bili pehari sa pivom koje su sluile neke od njegovih kuhinjskih sluavki.
Koji je avo spopao tvog slavnog roaka? Rodi Karstars je upitao Tonija. Kada ste
vas dvoje maevali, izgledao je kao pokuava da ti pusti krv. Moe li biti da je on jo
uvek ljubomoran jer se njegova supruga zamalo udala za tebe?
Namerno zadravajui panju na njegovoj kornjai, Toni je olako slegnuo ramenima.
Odakle ti pomisao da je Havk ikada bio ljubomoran?
Moj dragi deake, ne zaboravi da sam ja bio na balu Lindvortijevih kada se obruio
na nas kao aneo osvete i naredio Aleks da ode kui.
To je bilo zbog flagrantne opklade koju si ti je prinudio da stavi, Toni je uzvratio, i
odseno okrenuo svu panju njegovoj kornjai.
Posluujui sam sebe jo jednom aom piva sa stola, Dordan je oslonio rame na
drvo, izraz lica mu je bio promiljen dok je stajao na obodu ume, posmatrajui
Aleksandru dok joj je pogled pretraivao masu, oigledno traei njega. Posmatrala
ga je celu no, Dordan je znao. Kao i Toni. I oboje su imali isti zbunjen, nelagodan
izraz lica kao da su oekivali od njega da bude presrean zbog svoje proslave
roendana.
Njegov pogled se vratio na Aleksandru i video je da se smeje neemu to je rekla
njegova baka. Gotovo je mogao da uje muziku u njenom smehu, pa ak i u sumraku
gotovo mogao da vidi nain na koji su njene oi svetlele kada se smejala. Njegova
ena. Ubica. ak i kad je pomislio na to, njegovo srce je vrisnulo u protestu da njegov

um nije vie mogao da pree preko toga. Ne verujem u to! rekao je mekim, besnim
apatom. Devojka koja je isplanirala sve ovo nije mogla da isplanira njegovo ubistvo.
Devojka koja ga je grlila noima, zadirkivala ga dok su pecali na potoku, i stidljivo
mu poklonila zlatni sat njenog dede moda nije mogla da pokua da ga ubije.
Vaa Milosti? Favksov hitan glas je zaustavio Dordana kada se ispravio,
nameravajui da ode do takmienja u pucanju, koje je postalo vie smeno nego
estoko dok su takmiari kiljili kroz polupijane oi u metu prikovanu za drvo.
Moram da insistiram da odmah odete, Favks je proaputao, zakoraivi pored
Dordana.
Ne budite budala, Dordan je odbrusio, potpuno izgubivi strpljenje za Favksa i
njegove teorije. Smisao pisma mog roaka je oigledan - oni su zajedno planirali ovu
zabavu za mene, i to je nesumnjivo razlog zbog kojeg su se sastali u tajnosti dva
puta.
Nemamo vremena da raspravljamo o tome, Favks je rekao ljutito. Smraie se za
par minuta a moji ljudi nisu sove. Ne mogu da vide u mraku. Poslao sam ih napred da
se smeste du puta kui.
Poto je ve prekasno da stignemo kui dok se vidi, ne vidim ta e da se promeni
ako ostanem jo malo.
Ne mogu da budem odgovoran za ono to e da se dogodi ako ne odete odmah,
Favks ga je upozorio pre nego to se okrenuo na peti i otiao.
Moes li da poveruje da ti odrasli ljudi zapravo bodre njihove kornjae kako bi
pobedile? Melani se zakikotala, posmatrajui Tonija i njenog supruga.
Pretpostavljam da bih trebala da odem i podsetim ih na dostojanstvo koje se zahteva
od ljudi njihovog uzvienog poloaja, rekla je, paljivo silazei sa platforme bez te
namere na umu. Zapravo, elim da budem tamo da vidim kada pobednik pree
liniju, priznala je namigujui.
Aleksandra je klimnula glavom odsutno, skenirajui otvorena, vesela lica seljana,
pogled joj je zastao na jedno zabrinjavajue poznato lice koje nije bilo uopte veselo.
Odjednom, bez ikakvog razloga, nala je sebe kako se podsea noi kada je srela
Dordana noi kao to je bila ova - kada su dva koljaa drala Dordana na nianu.
Bako, rekla je, okreui se ka vojvotkinji. Ko je onaj nizak ovek tamo u crnoj
koulji - onaj sa crvenom maramom oko vrata?
Vojvotkinja je pratila njen pogled i slegnula ramenima. Sigurna sam da nemam ni
najmanju ideju ko je on, proglasila je ukoeno. Videla sam vie ovih seljaka danas
nego za poslednjih trideset godina od kada ivim u Hotornu. Nije, dodala je pomalo
nevoljno, da ja ne mislim da je tvoja zabava bila odlina ideja, draga moja. Stvari su
se promenile u Engleskoj u zadnje vreme, i mada saaljevam neophodnost
udovoljavanja onima koji nas slue, mudro je od vlasnika zemlje da bude u dobrim
odnosima sa svojim zakupcima ovih dana. Prianje sa jednim zahteva prianje i sa
svima ostalima to je pomalo gadno...
Aleksandrina panja je odlutala, um joj se vratio na sumornu preokupaciju onom noi
kada je upoznala Dordana. Nervozno, pogledala je po polju, traei oveka u crnoj
koulji, koji je izgleda bio nestao. Par minuta kasnije, ne shvatajui ta je radila,
poela je da popisuje one koje je volela, posmatrajui kako bi bila sigurna da su bili

bezbedno u vidokrugu. Gledala je gde je Toni ali nije mogla da ga vidi, a onda je
uznemireno potraila Dordana i videla ga kako stoji na obodu ume, ramenom
leerno oslonjenim na drvo, pijui pivo i gledajui sveanost.
Dordan ju je video da gleda u njega, i blago je klimnuo glavom. Slatki probni osmeh
koji mu je poslala mu je prouzrokovao bol od neizvesnosti i aljenja. Podigao je asu
prema njoj u tihoj, podrugljivoj zdravici, a onda se zaledio na zvuk nejasno poznatog
glasa u tami pored njega. Pitolj je uperen pravo u tvoju glavu, gospodaru, i jo jedan
uperen u tvoju enu preko puta. Napravi jedan zvuk i moj partner e joj razneti glavu.
Sada, pomeri se u stranu prema zvuku mog glasa, ba ovde u umi.
Dordan se napeo i polako spustio pehar sa pivom. Olakanje, ne strah, je pojurilo
njegovim krvotokom kada se okrenuo ka glasu; bio je spreman za ovaj dugo
oekivani susret sa njegovim nepoznatim neprijateljem - udio je za tim. Nije ni za
trenutak poverovao da je Aleksandra bila u opasnosti, to je bio samo trik da ga
poslua.
Dva koraka su ga dovela u tamu guste ume, a jo jedan korak napred i video je
smrtonosni sjaj pitolja. Gde idemo? upitao je senku koja je drala pitolj.
U ugodnu malu kolibu ovim putem. Sada idi ispred mene i poni da hoda.
Njegovo telo je bilo napeto kao struna sada, Dordan se pomerio za jo jedan korak
napred na put, desna ruka mu se stezala oko tekog pehara sa pivom. ta da radim s
ovim? upitao je s lanom krotkou, okreui se neznatno i podiui desnu ruku.
Bandit je bacio pogled na predmet u njegovoj ruci za deli sekunde, ali je to bilo sve
to je Dordanu bilo potrebno. Bacio je sadraj pehara u banditove oi i istovremeno
zamahnuo tekom posudom udarajui ga u vilicu takvom silom da je napada pao na
kolena. Savijajui se dole, Dordan je zgrabio mangupov pitolj sa zemlje, zgrabio
zapanjenog oveka za ramena, i povukao ga na noge. Poni da hoda, kukin sine!
Idemo da se malo proetamo gde si hteo.
Bandit se malo zanjihao i Dordan ga je nestrpljivo gurnuo zbog ega se zateturao niz
put, sa Dordanom iza njega. Poseui u svoj dep, Dordan je traio mali pitolj koji
je nosio od kada se vratio u Englesku. Shvativi da mora da mu je ispao iz kaputa
kada se savio nad njegovim zatoenikom, stegnuo je stisak na njegovu zamenu i
pratio nesrenog zatoenika niz put.
Pet minuta kasnije tamni oblik umareve stare kolibe se ukazao na kraju puta. Koliko
ih je unutra? Dordan je zahtevao, iako se nije videlo svetlo kroz reetke zatvorenih
kapaka koje bi ukazivalo da je neko tu, da eka.
Niko nije tamo, bandit je progunao, a onda je udahnuo kada je osetio hladan
poljubac cevi pitolja pritisnutog na poleini njegove lobanje. Jedan ili dvoje. Ne
znam, izmenio je brzo.
Dordanov glas je bio hladan kao smrt. Kada doemo do vrata, kai da me ima i da
upale svetlo. Kai neto drugo, i razneu ti glavu. Naglaavajui to, gurnuo je cev
pitolja jae uz lobanju preplaenog oveka.
Dobro! jeknuo je, posrui blago kada je pohrlio uz stepenice u urbi da pobegne
od dodira pitolja. Imam ga! povikao je niskim, uplaenim glasom kada je utnuo
nogom vrata. Otvorila su se irom uz neprijatno kripanje arki. Upali prokletu
lampu, ovde je crno kao katran, dodao je posluno, stojei na dovratku.

uo se zvuk udara kresiva, videla senka kako nosi fenjer, svetlo je zatreperilo Jednim brzim pokretom, Dordan je udario drkom pitolja njegovog zarobljenika po
glavi ime ga je poslao na pod, onesveenog, a onda je ispravio ruku, poravnjavajui
pitolj sa zapanjenom figurom savijenom nad fenjerom koji se razbuktao.
Lice koje je zurilo u njega u sjaju fenjera ga je skoro poslalo na kolena od oka i bola.
Dordane! njegova strina je rekla divlje. Njen pogled je odleteo u udaljen ugao i
Dordan se instinktivno okrenuo, unuo i opalio. Krv je iknula iz grudi drugog
ubice kojeg je unajmila njegova strina, uhvatio se mahnito za ranu i sruio na pod,
pitolj je visio beskorisno iz njegove oputene ruke.
Dordan je uputio oveku samo kratak pogled da se osigura da je mrtav, a onda je
okrenuo glavu i pogledao u enu koju je voleo vie od sopstvene majke pre samo
jednog minuta. I osetio je...nita. Hladno, tvrdo jezgro praznog nitavila je raslo
unutar njega, guilo svaku drugu emociju koju je ikada osetio, ostavljajui ga
nesposobnim da osea bilo ta - ak i bes. Glasom lienim bilo ega, upitao je
jednostavno, Zato?
Njegova tiha, utiva smirenost je tako uznemirila njegovu strinu da je poela da muca,
Za - zato emo da te u - ubijemo, misli?
Re mi ga je naterala da naglo podigne glavu. Otiavi brzo do mrtvog oveka u
uglu, zgrabio je napunjen pitolj iz njegove ruke i odbacio prazan koji je drao do tada.
Sa napunjenim pitoljem bespotedno uperenim prema eni koju je jednom oboavao,
Dordan je otiao do vrata spavae sobe i pogledao po njoj. Bila je prazna pa ipak je
njegova strina i dalje izgleda mislila da e on biti ubijen i, tavie, konkretno je rekla
mi.
A onda mu je svanulo koga je ona najverovatnije ckala, i osetio je prvu iskru besa
koja je pola da gori u njemu: Njegov roak i najverovatnije njegova supruga su
oigledno oekivani ovde da vide da li je pravilno zavrio ovog puta.
Hodajui nazad u glavnu sobu, rekao je hladnim, smrtonosnim glasom, Poto
oigledno oekuje pojaanje, zato ne bismo oboje seli i saekali njihov dolazak.
Sumnja i panika su zatreperile u njenim oima, i ona je potonula u drvenu stolicu
pored stola. S preteranom ljubaznocu, Dordan je saekao dok ona nije sela pre nego
to je leerno smestio bok na sto i ekao, okrenut ka zatvorenim vratima. Sada,
zovnuo je svileno, pretpostavljam da moe da odgovori na neka pitanja - brzo i
kratko. U noi kada sam bio saekan u zasedi blizu Morama nije bila sluajna
nesrea, zar ne?
Ja - ne znam na ta misli.
Dordan je bacio pogled na poznato lice nesvesnog razbojnika koji ga je saekao u
zasedi te noi pa na njegovu strinu. Bez rei, podigao je pitolj koji je drao u
prekrtenim rukama i uperio ga u prestravljenu enu. Istinu, gospoo.
To nije bilo sluajno! uzviknula je, oima prikovanim za pretei pitolj.
Pitolj se spustio. Nastavi.
Ni - ni tvoje nasilno otimanje, iako nisi trebao da bude otet, trebao si da umre, ali si
tako - tako te je teko ubiti! dodala je tonom mune optube. Uvek si imao avolju
sreu. Ti - sa tvojim novcem i titulama, i jakim, zdravim nogama dok je jadni Berti
bio bogalj a moj Toni istinski siromah!

Suze su se prolile iz njenih oiju i besno je zacvilela, Imao si sve, ukljuujui i sreu.
Ne moe biti ak ni otrovan! uzviknula je, njena ramena su se tresla. A nismo
mogli da priutimo da unajmimo strunije ljude da te ubiju, jer ti ima sav novac.
Kako veoma nesmotreno od mene, Dordan je otegnuo uz gorak sarkazam. Zato
me jednostavno nisi pitala za novac. Dao bih ti ga, zna, da sam sanjao da ti je
potreban. Ne, izmenio je zajedljivo, da me ubije, meutim.
Bako, Aleksandra je rekla pomalo oajnicki, jeste li videli Dordana negde? Ili - ili
onog oveka u crnoj koulji i s crvenom maramom oko vrata?
Aleksandra, za Boga miloga, vojvotkinja je rekla rastrojeno, zato se stalno
vrpolji i tera me da gledam okolo traei ljude? Hotorn je negde u blizini, moes biti
sigurna u to. Bio je tamo kod onog drveta, pijui pehar onog uasnog napitka, ali pre
par trenutaka.
Aleksandra se izvinula, pokuala da sedi mirno i ostane smirena, ali par minuta
kasnije nije vie mogla da ugui neobjanjivu, rastuu paniku koju je oseala.
Kuda ide, draga? vojvotkinja je pitala kada je Aleksandra naglo ustala i protresla
suknje.
Da potraim mog mua. Uz pomalo alostan osmeh, Aleksandra je priznala,
Pretpostavljam da se bojim da e ponovo nestati, onako kako je nestao pre godinu
dana. Budalasto od mene, znam.
Onda ti je stalo do njega, zar ne, dete? vojvotkinja je rekla neno.
Aleksandra je klimnula glavom, oseajuci veliku nelagodu zbog toga to nije znala
gde je Dordan da pokua da spasi ponos neobavezujuim odgovorom. Njen pogled
se pomerao nestano po gomili kad je pokupila suknje i poela da hoda ka mestu gde
ga je zadnji put videla. Toni nije bio nigde na vidiku, ali Melani i Don Kamden su
etali ka njoj, ruku pod ruku.
Divna zabava, Aleksandra, Don Kamden je priznao zbunjeno se cerei. Nikada se
nisam tako dobro proveo na fensi dogaajima u gradu.
Hvala vam. Jeste - jeste li videli mog supruga negde? Ili Tonija?
Ne u poslednjih petnaest minuta. Da ih potraim?
Da, molim vas, Aleksandra je rekla, provlaei ruku kroz kosu. Zaista sam u
jadnom stanju veeras, priznala je, time se neprijatno izvinjavajui. Uporno
umiljam stvari - ranije danas sam zapravo pomislila da sam videla oveka iza jednog
od drveta tamo. I sada je Dordan izgleda nestao.
Don Kamden se nasmeio i progovorio prijatnim glasom koji je izgledao kao da se
koristi sa uzrujanim detetom. Svi smo bili zajedno ali do pre par minuta. Pronai u
ih i poslau vam ih.
Aleksandra mu se zahvalila i projurila pored stola gde su se teki metalni pehari s
pivom sluili. Prolazei, klimnula je glavom jednoj od sluavki, a onda otila do
drveta gde je Dordan stajao. Poslednji put pogledavi na goste koji su se zabavljali
na istini, okrenula se ka umi i neodluno krenula niz usku stazu. Govorei samoj
sebi da je umiljala i da je budalasta, zastala je posle nekoliko koraka i pogledala oko
nje, sluajui paljivo, ali zvuci violine i smeha sa istine iza nje su uguili umsku
buku, a debele grane iznad nje izbrisale svu svetlost, zbog ega se oseala kao da stoji
u jezivoj praznini koja je sadrala samo buku ali ne i ivot.

Dordane? pozvala je. Kada nije dobila odgovor, zagrizla je usnu, elo joj se
izbrazdalo od zabrinutog mrtenja. Nameravajui da se vrati na istinu, krenula je da
se okree, ali onda je videla pehar kako lei na stazi pored njenih stopala.
Oh, moj Boe! proaputala je, zgrabila pehar i okrenula ga. Nekoliko kapi piva su
se prosuli iz njega. Mahnito, gledala je oko nje, oekujui - nadajui se - da e videti
Dordana kako lei na stazi, moda onesveenog od previe pia, kao to se ujka
Monti ponekad onesveivao. Umesto toga, videla je mali sjajni pitolj pored staze.
Zgrabivi ga, Aleksandra se okrenula okolo i pustila priguen vrisak kada se sudarila
sa tvrdim mukim telom. Toni! Hvala bogu da si to ti, uzviknula je.
ta nije u redu doavola? Toni je rekao, hvatajui njena ramena vre zbog njene
uznemirenosti kao da ju je ohrabrivao. Kamden je rekao da je Dordan nestao i da si
videla oveka kako se krije u drveu.
Nala sam Dordanov pehar od piva ovde i pitolj na zemlji u blizini, Aleksandra je
rekla, njen glas i telo su drhtali od straha. I videla sam oveka za kojeg mislim da je
isti onaj koji je pokuao da ubije Dordana u noi kada smo se sreli.
Vrati se na istinu i ostani na svetlu! Antoni je rekao otro. Otimajui pitolj iz
njene ruke, okrenuo se i potrao niz stazu, nestajui duboko u umi.
Spotiui se o debelo korenje koje se uzdizalo stazom, Aleksandra je potrala nazad
do istine, nameravajui da dobije pomo a ne da nae bezbednost. Divlje, gledala je
naokolo traei Rodija ili Kamdena, i ne videvi nijednog potrala je pravo do jednog
seljana koji je uzeo kratak predah od takmienja u pucanju i posrao ka stolu sa
pivom u istom stanju vesele opijenosti kao i ostatak njegovih drugova. Tvoja
Milosti! mukarac je zadihano rekao, zgrabio kapu i krenuo da se nakloni.
Daj mi tvoj pitolj! Aleksandra je zahtevala bez daha, i ne ekajui da joj ga on
preda, zgrabila ga je iz ruke zapanjenog oveka. Je li napunjen? pozvala ga je preko
ramena, ve trei ka stazi.
Naravno.
Diui oteano zbog tranja niz stazu do umareve kolibe, Toni je stavio uvo na vrata,
sluajuci zvuke. Ne uvi nita, oprezno je pokuao da otvori bravu, ali poto je bila
zaglavljena vratio se unazad dva koraka i udario ramenom o vrata sa tolikom snagom
koja je irom otvorila vrata. Gubei ravnoteu jer su se vrata lako otvorila, zateturao
se u kolibu, spotaknuo, i zastao, otvorivi okirano usta. Njegova majka je sedela na
stolici ispred njega. A pored nje, sedei na stolu, bio je Dordan. U ruci, Dordan je
drao pitolj.
Bio je uperen u Tonijevo srce.
-ta se doavola deava? Toni je prasnuo, dahui.
Tonijev dolazak je sruio zadnju Dordanovu nadu koje se drao da se Aleksandra i
njegov roak nisu urotili da okonaju njegov ivot na ovoj zabavi. Mekanim glasom
smrtonosne pretnje, rekao je Toniju, Dobrodoao na moju zabavu, roae. Verujem
da jo uvek oekujemo jo jednog gosta veeras kako bi zabava bila potpuna, zar ne,
Toni? Moju enu? Pre nego to je Toni mogao da odgovori, Dordan je dodao, Ne
budi nestrpljiv ona e biti duna da te potrai, mislei da sam ja bezbedno uklonjen,
zar nee? Siguran sam u to. Njegovo svileno otezanje je odjednom postalo odseno.
To ispupenje u tvom depu je nesumnjivo pitolj. Skini kaput i baci ga na pod.

Dordane-
Uradi to! Dordan je prasnuo divljaki, i Toni ga je polako posluao.
Kada je Toni spustio kaput na pod, cev Dordanovog pitolja se pomerila malo ulevo,
ukazujui na stolicu koja je bila smetena pored zatvorenog prozora. Sedi dole. A
ako se pomeri i centimetar, upozorio ga je zastraujue smireno, ubiu te.
Ti si lud! Antoni je proaputao. Mora da jesi. Dordane, za Boga miloga, kai mi
ta se kog avola deava.
Umukni! Dordan je odbrusio, njegova glava se okrenula ka zvucima koraka na
stepenicama kolibe. Vie od ikoga, njegov bes je bio usmeren na devojku kojom je bio
opsednut vie od godinu dana - laljivu splektaroicu koja ga je naterala da poveruje
da ga voli, malu kuku koja mu je leala u naruju i predavala mu eljno njeno telo;
prelepu, nasmejanu, nezaboravnu bosonogu devojku koja ga je naterala da gleda u
nebo leei kod potoka na ebetu pored njega. A sada, pomislio je, sa gnevom koji je
jedva mogao da podnese, trebala je da padne u njegove ake.
Vrata su se otvorila uz kripu, polako, nekoliko centimetara; poznata mahagoni kosa
je provirila kroz otvor, a onda par plavih oiju koje su bile iroke kao tanjiri dok je
njen pogled bio prikovan za pitolj u njegovoj ruci.
Ne stidi se, draga, Dordan je rekao tako niskim glasom da je bio kao smrtonosni
apat. Ui unutra. ekali smo te.
Izdahnuvi od naleta olakanja, Aleksandra je gurnula vrata i irom ih otvorila, zurei
u onesveenog razbojnika, a onda pourila napred gde je Dordan stajao. Suze straha
su tekle niz njeno lice, obmotala je ruke oko njega, pitolj u njenoj ruci je bio
zaboravljen. Znala sam da je to bio on - znala sam! Ja-
Uzviknula je od iznenadnog bola kada je Dordan obmotao ruku oko njene kose i
zlobno joj povukao glavu unazad. Licem samo par centimetara od njenog, rekao je,
Naravno da si znala da je bio on, ubilaka mala kuko! uz okrutni trzaj zgloba,
odbacio ju je na pod, kukom je bolno sletela na pitolj u njenoj ruci.
Za trenutak, Aleksandra je jednostavno sedela tamo, zurei u njega oima rairenim
od straha, ne mogavi da shvati ta se deava.
Boji li se, draga? podsmehnuo se glatko. Trebalo bi. Tamo gde ide, nema prozora,
ni lepih haljina, ni mukaraca - osim nekoliko straara koji e koristiti tvoje slatko
malo telo dok ne postane premrava da bi ih interesovala. Nadajmo se, drae njihov
interes due nego to je dralo moj, dodao je uz namernu okrutnost.
Ne izgledaj tako iznenaena, rekao je, pogreno protumaivi razlog njenog oka.
Spavao sam s tobom jer je to bilo neophodno da odri varku nesumnjiavog supruga
- ne zato to sam te eleo, slagao je, osetivi gotovo nekontrolisanu potrebu da je
ubije zbog njene izdaje.
Dordane, zato radi ovo? Aleksandra je uzviknula, a onda usutknula u strahu od
plamena u njegovim oima kada ga je nazvala njegovim krtenim imenom.
elim odgovore, ne pitanja, Dordan je odbrusio. Procenjujui da moda ima jos
desetak minuta pre nego to Favks shvati da je nestao i poslednji put vien da ide u
tom pravcu, Dordan je oputeno seo na sto ponovo, oslanjajui teinu na jednu nogu,
a drugu njiui dokono kada se okrenuo ka Toniju. Dok ekamo, dozvao je glatko,
uperivi pitolj u njega, pretpostavljam da e mi razjasniti neke detalje. ta drugo je

jo otrovano u mojoj kui?


Tonijeve oi su se podigle sa pitolja u Dordanovoj ruci na njegov nemilosrdan izraz
lica. Ti si lud, Dordane.
Ne bi mi smetalo da te ubijem, Dordan je rekao promiljeno, podiui pitolj vie
kao da je hteo to da uradi.
ekaj! njegova strina je vrisnula, bacajui oajni pogled na prazan dovratak i
poinjajuci da brblja. Nemoj da povredi Tonija! O-on ne moe da ti odgovori zato
to ne-ne zna za otrov.
Pretpostavljam da i moja ena ne zna nita o tome, Dordan je ubacio sarkastino.
Zna li, draga moja? upitao je, cev pitolja usmeravajui ka Aleksandri.
Neverica i bes su podigli Aleksandru polako na noge, steui pitolj u naborima njene
haljine. Misli da smo pokuavali da te otrujemo? udahnula je, zurei u njega kao
da ju je udario u stomak.
Znam da jeste, uzvratio je, uivajuci u patnji koju je video u njenim oima.
Zapravo- Berti Taunsend je otegnuo sa dovratka, pitoljem uperenim pravo u
Dordanovu glavu, grei. Kao to je moja histerina majka nesumnjivo htela da
prizna, ja sam taj ko je osmislio ove efikasne - dodue, neuspene - planove da te se
otarasimo. Toni nema stomak za ubistvo, a poto ja imam mozak u porodici, ako ne
noge, ja sam rukovodio planiranjem detalja. Izgleda iznenaeno, roae. Kao i svi
ostali, pretpostavio si da bogalj ne moe da predstavlja pretnju bilo kome, zar ne?
Spusti pitolj, Dordane. Ubiu te svakako, ali ako ga ne spusti, ubiu tvoju
armantnu enu prvo, dok gleda.
Njegovo telo se zateglo kao feder, Dordan je bacio pitolj i polako doao na noge, ali
Aleksandra je odjednom ustala uz njega jer je pogreno smatrala da je tu sigurna.
Skloni se! odbrusio je sebi u bradu, ali ona je zgrabila njegovu ruku spolja
prikazujui strah i istovremeno pritisnula pitolj na njegov dlan.
Moraes da ubije i mene, takoe, Berti, Toni je rekao meko, ustajui i kreui
napred.
Pretpostavljam, njegov brat se slozio ne oklevajui. Nameravao sam to da uradim
na kraju, u svakom sluaju.
Berti! njegova majka je uzviknula. Ne! To nije ono to smo planirali-
Aleksandrin pogled se prikovao na oveka na podu, videla je kako je skliznuo rukom
u Tonijev kaput i, iza njega, jo jednog oveka koji je zakoraio na dovratak, polako
podiui pitolj. Dordane! vrisnula je, a poto nije bilo drugog naina da ga zatiti
od tri napadaa, Aleksandra se bacila ispred njega u tanom trenutku kada su dva
pitolja opalila.
Dordanove ruke su je automatski privukle uz njega kada se Berti Taunsend sruio,
upucan od strane Favksa sa dovratka, a razbojnik na podu se prevrnuo, drzei se za
ranu na ruci nanetu Dordanovim pitoljem. Sve se desilo tako brzo da je bilo
potrebno nekoliko trenutaka pre nego to je Dordan shvatio da je Aleksandra
iznenada postala veoma teka, smrtno teka klizei niz njegovo telo. Steui ruke,
podignuo joj je bradu, nameravajui da je zadirkuje to se onesvestila posle svega, ali
ono to je video usadilo je otar uas u njegovom srcu: Njena glava je pala unazad,
mlitavo visei na njenim ramenima, a krv je lila iz rane na njenoj slepoonici. Zovi

doktora! viknuo je Toniju, i spustio je na pod.


Srce mu je lupalo od straha, kleknuo je pored nje, skinuo koulju, i pocepao je na
trake, zavijajui runu ranu na njenoj glavi. Pre nego to je stigao do pola, krv ju je
ve natopila i irila se okolo i kroz belo platno, a njena boja je brzo postajala
pepeljasto siva.
Oh, moj Boe! proaputao je. Oh, moj Boe! Video je mukarce kako umiru u
borbama bezbroj puta; znao je da prepozna beznadeno fatalnu ranu, i ak kad je
njegov razum prepoznao da ona nee preiveti, Dordan ju je zgrabio u naruje.
Privijajui je uz njegove grudi, potrao je niz stazu, srce mu je udaralo frenetinim
ritmom reima koje su lupale u njegovom srcu: Nemoj umreti...nemoj umreti...nemoj
umreti...
Grudima tekim od napora, Dordan je izbio na istinu, nosei njegov voljeni, mlitav
teret. Nesvestan razorenih lica zakupaca, koji su stajali u tihim, obazrivim grupama,
Dordan ju je poloio neno u koiju. Toni je oigledno rekao nekome da se svi
povuu na ivicu ume.
Starica, babica, je bacila jedan pogled na krvavi zavoj oko Aleksandrine glave i
smrtno bledilo njene koe i, dok je Dordan trao okolo da se popne na sedite, ona
brzo potraila Aleksandrin puls. Kada se okrenula ka zakupcima okupljenim oko
koije, tuno je odmahnula glavom.
ene kojima je Aleksandra pomogla i sprijateljila se s njima pre godinu dana
zagledale su se s ljubavlju u nju okupljene oko koije i, kada je Dordan odvezao,
neni zvuci plaa su poeli da pune istinu. Pre samo deset minuta, ona je zvonila od
veselosti koju im je ona donela.

Tridesetprvo poglavlje
Poraen izraz na licu dr Denversa kada je zakoraio u hodnik iz Aleksandrine spavae
sobe i zatvorio vrata uinio je da agonija vrisne kroz Dordanov mozak.
ao mi je, rekao je tiho zabrinutoj grupi koja je ekala u hodniku. Nita nisam
mogao da uradim da je spasim. Kada sam doao ovde, ona je ve bila bez nade i do
nje nije moglo da se dopre.
Vojvotkinja je pritisnula maramicu na usta i okrenula se u Tonijevom naruju, plaui
dok je Melani traila zagrljaj svog supruga. Don Kamden je uteno spustio ruku na
Dordanovo rame, a onda je poveo njegovu enu koja je jecala u prizemlje da se
pridrue Rodiju Karstarsu.
Okreui se ka Dordanu, dr Denvers je nastavio, Moete ui sada i oprostiti se, ali
vas ona nee uti. U dubokoj je komi. Za par minuta par sati najvie ona e mirno
otii. Na izraz sirovog bola na vojvodinom licu, dr Denvers je dodao, Ona nece
osetiti bol, Dordane, obeavam.
Mii je radio spazmiki u Dordanovom grlu kada je, bacivi pogled bez rei u
nemonom besu usmerenom na nevinog doktora, brzo uao u Aleksandrinu spavau
sobu.

Svee su gorele pored njenog kreveta pokrivenog baldahinom, a ona je leala tako
mirna i bleda kao smrt na satenskim jastucima, disanje joj je bilo tako plitko da je bilo
gotovo neprimetno.
Gutajui knedlu, Dordan je seo u stolicu pored njenog kreveta i zagledao se u njeno
voljeno lice, eleci da upampti svaku liniju. Imala je tako glatku kou, pomislio je
bolno, i tako neverovatno duge trepavice - leale su kao bujne, tamne lepeze na
njenim obrazima Nije disala!
Ne, nemoj umreti! Uzviknuo je hrapavo kada je zgrabio njenu mlitavu ruku,
mahnito traei puls. Nemoj umreti! Naao je puls ravan i slab, ali ipak tu i
odjednom nije mogao da prestane da joj govori. Ne ostavljaj me, Aleks! Zamolio je,
drei je vrsto. Boe, ne ostavljaj me! Postoji hiljadu stvari koje elim da ti kaem,
mesta koja elim da ti pokaem. Ali ne mogu ako ode, Aleks, molim te,
dragamolim te ne odlazi.
Sluaj me, Dordan je zamolio hitno, nekako uveren da e ona ostati iva ako bude
shvatila koliko mu znai. Sluaj kakav je moj ivot bio pre nego to si uletela u njega
nosei oklop ivot je bio prazan. Bezbojan. A onda si mi se ti desila, i odjednom
sam osetio oseanja za koja nikada nisam verovao da postoje, i video sam stvari koje
nisam video ranije. Ne veruje u to, zar ne, draga? Ali to je istina, i mogu to da ti
dokaem. Dubokim glasom koji je bio hrapav od neprolivenih suza, Dordan je
izrecitovao dokaz, Cvee na livadi je plavo, rekao joj je isprekidano, Ono kod
potoka je belo. A na lunom ulazu u vrtove rue su crvene.
Podiui njenu ruku do njegovog lica, protrljao je obraz o nju. I to nije sve to sam
primetio. Primetio sam da istina kod paviljona - ona gde je moja ploa - izgleda
veoma slino onoj gde smo imali na dvoboj pre godinu dana. Oh, i draga, ima jo
neto to moram da ti kaem: Volim te, Aleksandra.
Suze su uguile njegov glas i pretvorile ga u izmueni apat, Volim te, i ako umre
nikada neu moi to da ti kaem.
Voen besom i oajem, Dordan je zgrabio vre njenu ruku i naglo preao sa molbi
na stroge pretnje.
Aleksandra, da se nisi usudila da me ostavi! Ako to uradi, izbaciu Penrouza
napolje pravo na njegovo gluvo uvo! Kunem se da hou. I bez preporuka. Pravo na
uvo, da li me ujes? A onda cu izbaciti i Filberta odmah za njim. Napravicu Elizabet
Grenderfild svojom ljubavnicom ponovo. Oboavae da nosi tvoje cipele kao
Vojvotkinja od Hotorna
Minut je postao sat, a zatim jos jedan, a Dordan je jo uvek govorio, prelazei bez
razmiljanja sa molbi na pretnje, a onda, kada je nada konano poela da umire u
njemu, na nagovaranje. Misli na moju besmrtnu duu, duo. Ona je crna, i bez tebe
da popravi moje postupke, nesumnjivo u skliznuti nazad u stare navike.
ekao je, sluajui, posmatrajui, njena beivotna ruka je bila zgrabljena njegovom
dok je pokuavao da ubrizga njegovu sopstvenu snagu u nju, a onda, iznenada,
odlunost i nada su ga poveli da joj pria neumorno. Oaj se obmotao oko njegovog
srca, gueci ga, i suze su mu bole oi. Uzimajui njeno mlitavo telo u naruje,
Dordan je poloio obraz uz njen, njegova masivna ramena su se tresla od jecanja.
Oh, Aleks, zaplakao je, ljuljajuci je u naruju kao bebu, kako u da ivim bez tebe?

Povedi me sa sobom, proaputao je. elim da idem s tobom A onda je osetio


neto proaputanu re uz obraz.
Dordanov dah je zastao i trgnuo je glavu unazad, oi su mu mahnito pretraivale
njeno lice kada ju je neno poloio na jastuke. Aleks? Zamolio je bolno, saginjajui
se nad njom, i ba kada je pomislio da je umislio slabo lepranje njenih kapaka, njene
blede usne su se razdvojile, pokuavajui da formiraju re.
Reci mi, draga, oajniki je rekao, naginjajui se blize njoj, Reci neto, molim te,
duo.
Aleksandra je progutala, a kada je progovorila, njene rei su bile toliko tihe da su bile
gotovo nerazumljive. ta, draga? Zamolio je hitno, nesiguran ta je govorila.
Opet je proaputala, i ovog puta Dordanove oi su se rairile kada je konano shvatio.
Zurio je u njene ruke drei ih vrsto njegovima a onda su njegova ramena poela da
se tresu kada je poeo da se smeje. Poelo je kao niska tutnjava u njegovim grudima,
a onda je eksplodirala u veliki, buran povik smeha koji se zauo du balkona i doveo
udovicu, doktora, i Tonija treim korakom u sobu u oiglednom pogrenom
shvatanju da je Dordanova tuga unitila njegov razum.
Toni, Dordan je rekao kolebljivim kezom, drei Aleksandrinu ruku usmeren
prema njoj, Aleksandra misli, rekao je, njegova ramena su poela ponovo da drhte
od smeha, da Elizabet Grenderfild ima velika stopala.
Aleksandra je okrenula glavu na jastucima kada je Dordan proao kroz vrata koja su
spajala njihove sobe: Prola su dva dana odkad je bila povreena, dva dana i noi
plutanja izmeu svesnog i nesvesnog. Svaki put kada se probudila, on je sedeo pored
njenog kreveta, tiho bdeo, njegov strah zbog nje je bio duboko urezan u njegove crte
lica.
Sada kada je bila potpuno svesna, volela bih da uje da joj govori istim nenim tonom
koji je koristio protekla dva dana, ili da je gleda s ljubavlju koja je gorela u njegovim
oima.
Naalost, meutim, Dordanove crte lica su bile savreno pribrane i potpuno
neitljive ovog jutra - toliko da se Aleksandra pitala da li je samo sanjala nenu,
izmuenu slatkou njegovih rei upuenih njoj kada je verovao da umire.
Kako se oseas? upitao je, njegov dubok glas je prenosio samo utivu zabrinutost
kada je stao pored njenog kreveta.
Vrlo dobro, hvala, uzvratila je jednako pristojno. Malo umorno, to je sve.
Pretpostavljam da ima neka pitanja na koja zeli odgovore - o onome to se
dogodilo pre dva dana.
Ono to je Aleksandra elela od njega bilo je da je zagrli i kae joj da je voli. Da,
naravno, odgovorila je, obazriva zbog njegovog nedokuivog raspoloenja.
Da budem kratak, pre godinu ipo dana, Berti je uhvatio jednu od njihovih kuhinjskih
sluavki - lokalnu seljanku po imenu Den - kako krade novac iz njegovog novanika.
Priznala je da je nameravala da ga d njenoj brai, koji su je ekali u umi neposredno
iza njihove kue. Berti i njegova majka su ve skovali plan da me ubiju, ali do tada
nijedno od njih nije imalo pojma gde da nae nekog da to uradi. Radije nego da
krivino goni sluavku za krau novca, Berti ju je naterao da potpie priznanje,

priznavajui krau. Platio je njenoj brai da me se otarase u noi kada sam te upoznao,
i zadrao je sluavkino priznanje da osigura njeno utanje i utanje njene brae u
saradnji.
Upropastila si njihove planove jaui da me spasi u onom oklopu, ali jedan od brae
- onaj kog sam upucao - je uspeo da dopuzi do konja i pobegne dok sam te ja odveo u
gostionicu.
Berti je pokuao ponovo etiri dana nakon to smo se venali, ali tog puta dva
mukarca koje je unajmio su uzela novac od njega, i umesto da me ubiju, udvostruili
su novac tako to su me prodali bandi. Kao to je moja strina istakla, Dordan je
dodao podrugljivo, teko je unajmiti dobre ljude kada nema mnogo novca.
Gurnuo je ruke u depove i onda nastavio: Kada sam se vratio iz mrtvih pre nedelju
dana, Berti je podsetio sluavku da je i dalje imao njeno inkriminiue priznanje i
iskoristio ga je da ucenjuje njenog brata da pokua ponovo da me ubije. U to vreme je
on pucao na mene u Bruk stritu - iste noi kada si spavala u dadiljinoj sobi.
Aleksandra je zurila u njega zapanjeno. Nikada mi nisi rekao da je neko pucao na
tebe te noi.
Nisam video razlog da te uznemiravam, Dordan je rekao, a onda odmahnuo
glavom i grubo dodao, To nije potpuna istina. Takoe sam u pozadini uma mislio da
si ti moda bila ona koja je pucala iz pitolja. Sa stanovita visine, revolvera si mogla
da bude ti. A ti si mi tog istog dana rekla da e uraditi sve to treba da izae iz
naeg braka.
Grizui usnu, Aleksandra je okrenula lice od njega, ali ne pre nego to je Dordan
video bol i optubu u njenim oima. Gurnuo je ruke dublje u depove i nastavio: Pre
tri dana, sluga po imenu Nordstorm je umro jer je popio port koji je bio u boci na
naem pikniku - isti port kojim si me vie puta nudila da pijem.
Njen pogled je sleteo na njegovo lice, a on je nastavio glasom surove samooptube,
Favks nije pomonik upravnika imanja, on je istraitelj iji su ljudi bili stacionirani
irom Hotorna od kako smo stigli ovde. Istraivao je incident sa portom, i izgledalo je
kao da si ti jedina koja je mogla da ga otruje.
Ja? uzviknula je tiho. Kako si mogao da pomisli tako neto!
Favksov svedok je bila pralja koja je radila ovde povremeno ve godinu ipo dana.
Njeno ime, Dordan je zavrio, je Den. Ona je otrovala port, ponovo po
Bertijevom uputstvu. Mislim da ve zna sve drugo ta se desilo od tada.
Aleksandra je progutala bolno. U svom umu, ti si me optuio i osudio da pokuavam
da te ubijem, na osnovu takvih klimavih dokaza? Zato to sam bila priblino iste
visine kao neko ko je pucao na tebe u Bruk stritu, i zato to je pralja rekla da mora da
sam ja jedina koja je mogla da otruje tvoje vino?
U sebi, Dordan je ustuknuo na njene rei. Zasnivao sam to na tim stvarima i na
injenici da te je Olsen, koji je bio jedan od Favksovih ljudi, pratio do Tonijeve kue u
dva navrata. Znao sam da se sastaje sa njim u tajnosti, i to - kombinovano sa svim
ostalim - napravilo je dokaze protiv tebe da izgleda veoma krivo.
Razumem, rekla je sumorno.
Ali ona nije razumela uopte, i Dordan je to znao. Ili je moda razumela previe
dobro, pomislio je smrknuto. Nema sumnje da je jasno razumela da on nije ispunio

obeanje da e joj verovati i da je vie puta odbacio ljubav koju je nudila. Takoe je
razumela, ogoreno je znao, da je rizikovala ivot dva puta za njegovo dobro a za
uzvrat ju je on nagradio neosetljivou i nepoverenjem.
Dordan se zagledao u njeno prelepo bledo lice, znajui dobro da je zasluio njenu
mrnju i prezir. Sada kada je bila potpuno svesna prave dubine njegove bezdunosti i
gluposti, donekle je oekivao da ga otera iz njenog ivota.
Kada nije to uradila, osetio se dunim da kae stvari koje je ona trebala da kae njemu.
Shvatam da je moje ponaanje neoprostivo, poeo je odluno, a zvuk njegovog
glasa je ispunio Aleksandru uasom. Naravno, ne oekujem da eli da ostane u
braku sa mnom. im se oporavi dovoljno da moe da ode odavde, dau ti menicu
na pola miliona funti. Ako ti ikada zatreba jo...
Zastao je i proistio grlo kao da mu je bilo zapueno. Ako ti ikada zatreba jo,
ponovo je poeo, glas mu je bio grub od emocija, treba samo da mi kae. Sve to
imam e uvek biti tvoje.
Aleksandra je sluala taj govor sa meavinom nenosti, besa i neverice. Htela je da
odgovori kada je on proistio grlo ponovo i dodao, Ima jo neto to elim da ti
kaem...Pre nego to smo napustili London, Filbert mi je rekao kako si se oseala
kada si mislila da sam mrtav, i kako si reagovala kada si dola u London i kada su se
razbile sve tvoje iluzije. Veina onoga to si ula o meni je istina. Meutim, eleo bih
da zna da nisam spavao sa Elizabetom Grenderfild u noi kada sam je video u
Londonu.
Zastavi, Dordan se zagledao dole u nju, nesvesno pamtei svaku liniju njenog lica
kako bi ga imao pred sobom u praznim godinama koje su sledile. U tiini, gledao je u
nju, znajui da ona predstavlja svaku nadu i svaki san koje je negovao u srcu.
Aleksandra je bila dobrota i nenost i poverenje. I ljubav. Bila je cvee koje je
procvetalo na brdima i smeh koji je putovao hodnicima.
Prisiljavajui sebe da zavri ono to je doao da kae i onda izae iz njenog ivota,
uvukao je dug dah i rekao nesigurno, Filbert mi je takoe priao o tvom ocu i o tome
ta se dogodilo kada je umro. Ne mogu da izbriem ranu koju ti je naneo, ali elim da
ti dam ovo...
Dordan je ispruio ruku i Aleksandra je u njoj videla dugaak, pljosnat somotski
predmet. Uzela ga je od njega i drhtavim prstima otvorila bravu.
Poloen na belom satenu, obeen o fini zlatni lanac, bio je najveci rubin kojeg je ikada
videla. Bio je iseen u obliku srca. Pored njega, u drugom plitkom leistu bio je
smaragd obloen dijamantima - u obliku srca. Pored smaragda je bio velianstven,
svetlucavi dijamant.
Dijamant je bio iseen u obliku suze.
Grizui usnu kako bi brada prestala da joj drhti, Aleksandra je podigla oi do njegovih.
Mislim, proaputala je, pokuavajui da se nasmei, da u nositi rubin na dan
Kraljiine trke, tako da kada veem svoju traku na tvoj rukav-
Uz jecaj, Dordan ju je povukao u naruje.
Sada kada si rekao sve druge stvari, proaputala je kada je konano podigao usne sa
njenih nekoliko minuta kasnije, misli li da bi mogao eventualno da kaze volim te?
ekala sam to da ujem od kako si poeo i-

Volim te, rekao je estoko. Volim te, proaputao je meko, zakopavajui lice u
njenu kosu. Volim te, ostao je bez daha, ljubei njene usne.

Epilog
Sa sinom uljuljkanim u njegovo naruje, Dzordan je zurio fascinirano u maleno lice
koje je gledalo u njega. Nesiguran ta da kae, i apsolutno nevoljan da ga spusti iz
naruja, odluio je da mu da roditeljski savet.
Jednog dana, moj maleni sine, izabrae enu, i vano je da zna kako treba da se
uradi tako neto, pa u ti ispriati priu: Nekada davno, postojao je arogantan, cinian
ovek. Zvaemo ga- Dordan je oklevao na trenutak, razmiljajui. Zvaemo ga
Vojvoda od Hotorna.
Stojei na dovratku neprimeena, Aleksandra je uguila smeh kada je Dordan
nastavio: Vojvoda je bio opak momak, koji nije video dobro u bilo kome ili bilo
emu - posebno u sebi. Onda, kasno jedne sudbonosne noi njega su presreli
razbojnici, i ba kada je izgledalo da e se njegov ivot nedostojanstveno zavriti,
vitez u zaralom oklopu preuzeo je teret njegovog spaavanja na konju. Uz pomo
viteza vojvoda je uspeo da pokori razbojnike, ali tokom napada, vitez je bio povreen.
Opaki vojvoda je odveo onesveenog viteza da mu prui pomo, ali, na njegovo
uenje je otkrio da vitez uopte nije bio mukarac, ve dama. Bila je mala i nena sa
kovrdvom kosom i najduim trepavicama koje je vojvoda ikada video. A kada je
otvorila oi, one su bile boje akvamarina. Opaki vojvoda praznog srca je pogledao u
te njene oi, i ono to je video mu je oduzelo dah
Beba je zurila u njega, opinjena.
ta je video? Aleksandra je upitala bolnim apatom sa dovratka.
Podiui glavu, Dordan je pogledao u nju a srce mu se ogledalo u oima. Sa nenom
sveanou, on je odgovorio, Video je neto predivno.

Anda mungkin juga menyukai