JOSIP OLI i IVAN SUILOVI

N A C IO N A LN A K R ETA N JA U
H R V ATS K O J

 ezdesete su godine bile razdoblje u

kojemu komunisti sve vie

zamjenjuju internacionalizam i
jugoslavizam svojim nacionalizmom.
U Hrvatskoj je bila posebna vrsta
nacionalizma. Ideolog te vrste
nacionalizma je bio V. Bakari

 Najvei problem za vodstvo SKH je

bio izvjestan raskorak izmeu njega i

Tita. Hrvatska i Srbija su imale
razliite politike prema Titu.
Bakarieva ekipa je bila protiv Titove
konzervativne politike i preferiranja
SSSR-a, u odnosu na Zapad, ali su u
njemu vidjeli jedinu snagu za
realizaciju svoje politike.

 U kontekstu prethodnog stanja demokratizacije

se pojavila Deklaracija o nazivu i poloaju

hrvatskog knjievnog jezika, objavljena u tisku
9. oujka, 1967.
upuena je Saboru SRH, Saveznoj skuptini
SFRJ, te cjelokupnoj javnosti s ciljem da se
prigodom ustavnih promjena izmjeni odredba o
jeziku.
Deklaracija je tvrdila da se u tendenciji
unitarizma i hegemonizma pojavila koncepcija o
potrebi jedinstvenog dravnog jezika pri emu
je ta uloga namijenjena srpskom jeziku.

 Deklaraciju je potpisalo 18

znanstvenih i kulturnih institucija na

elu s Maticom hrvatskom.
Deklaracija je izazvala revolt kao da
se radi o pobuni protiv drave.
Nakon objave Deklaracije,
beogradski knjievnici su izali u
javnost s dokumentom Predlog
pitanja za razmiljanje u kojem su
izrazili suglasno pravo svakog naroda

 Rukovodstvo SKH je moralo reagirati i Bakari je na

sjednici Predsjednitva SKH 1967. uspio zaustaviti

pritisaka za pokretanje sudskih procesa.
Izvrni komitet CK SKH obavio je sve poslove
ispitivanja i kanjavanja jer su veinu potpisnika,
posebno onih koji su vodili, inili komunisti
lanovi Partije.
Centralni komitet SKH je na X. sjednici u
trodnevnoj raspravi osudom unitaristikoga
jugoslavenstva i saveznoga centralizma dao novi
zamah dotadanjim tendencijama jaanja hrvatske
dravnosti i nacionalnog identiteta.

 Na X. sjednici CK SKH, koja je zasjedala tri

dana 1970., podnesen je politiki referat u

kojem je glavna panja posveena
unitaristikim i nacionalistikim shvaanjima.
Za unitariste nacionalno pitanje uope ne
postoji. Oni smatraju da postojanje vie
nacija slabi Jugoslaviju, te misle da treba
svaki nacionalni osjeaj ukinuti.
Savez komunista Hrvatske je ocijenio da je
unitarizam kao ideologija glavna opasnost za
razvoj i stabilnost Jugoslavije.

 I Zapad i Istok su i dalje podravali

Jugoslaviju i to je znailo da e djelovati

protiv svakog antijugoslavenskog pokreta.
Hrvatskom nacionalnom pokretu je otvorilo
put i odumiranje Saveza komunista. Podjela
na komuniste i antikomuniste je nestajala
ustupajui sve vie mjesto nacionalnim
podjelama.
Pretean dio srpske javnosti je u tome vidio
tendenciju ruenja drave. Prve negativne
reakcije su dole iz vojnih krugova.

 To je Titu stavilo pred dilemu hoe li stati

na stranu generala ili e podrati

rukovodstvo SKH. Tito je stao na stranu
Hrvatske i nakon 25 godina prvi put
dopustio hrvatskim politiarima da
generalima tumae svoju politiku.
Tito je bio svjestan raspadanja
Jugoslavije, pa je skupa s Kardeljom
razmiljao o konfederaciji kao posljednjem
instrumentu spaavanja Jugoslavije.

 U navedenim okolnostima je jaao hrvatski

nacionalni pokret pod vodstvom CK SKH. U

proljee 1971. su nastala dva nova politika
arita-Matica Hrvatska i Sveuilite koji su
poeli djelovati autonomno.
Skupina partijskih prvaka SKH je ocijenila da je
Srbija protiv reforme federacije. Tito je odluio
sazvat XVII. sjednicu Predsjednitva SKJ u tenji
da ubrza donoenje ustavnih reformi. Sjednica je
odrana na Brijunima i trajala je tri dana.
Po reformi federacije svaka e republika biti
svoj gazda i nee biti straha od unitarizma.

RASPAD N ACIO N ALN O G

PO KRETA
Sjednica u Karaorevu.-na sjednici

je Tito otkazao podrku hrvatskom

vodstvu te su osueni oni koji su
sudjelovali u hrv. nacionalnom
pokretu.
Ustav 1974.-njime je trebao ojaati
suverenitet republika a autonomnih
pokrajina.
Utvrivao je pravo svakog naroda na
samoopredjeljenje, pa ak i na