1

VELIKA SEOBA NARODA I SLOM

ZAPADNOG RIMSKOG CARSTVA
Velika seoba naroda
Na graninim prostorima Rimskog Carstva, uz obale Rajne i Dunave te u velikom luku
koji se prostire od Skandinavije do Crnog mora, u IV stoljeu bili su prostori ogromnog
naseljavanja germanskih plemena. Germanska plemena ve su stoljeima prijetila granicama
Rima, jer njihova primitivna i slabo produktivna ekonomija tjera ih da konstantno trae nove
zemlje za pljake ili naseljavanje. Naravno, Germani su bili privueni i bogatstvom i slavom
rimskog svijeta, to je uzrokovale konstantne sukobe na granicama. Ali, ak i dok su se
odupirali germanskoj navali, Rimljani su malo po malo prihvaali barbare unutar Carstva. Na
poetku su ih dovlaili kao robove ili ratne zarobljenike, nakon toga kao slobodne seljake koje
su naseljavali na naputena zemljita u Carstvu, a naposljetku su ih poeli uzimati kao vojne
plaenike i vojskovoe. Zadnja treina IV stoljea u potpunosti e zakomplicirat i ubrzati
dosadanje odnose, jer pritisak nomadske horde iz sredinje Azije natjerat e germanska
plemena da vre sve snaniji pritisak na rimske granice u potrazi za zemljom i sigurnou.
Nomadi koji su pokrenuli cijelu gungulu u Europi bili su Huni, narod Mongolskog ili
Tatarskog podrijetla, koji su 375. godine nahrupili prema zapadnoj Europi. Vrlo brzo su
podvrgnuli pod svoju kontrolu pleme Ostrogota, koje se smjestilo na prostoru dananje
Ukrajine, a onda su se okrenuli prema Vizigotima, koji su u tom trenutku bili oko rijeke
Dniestar.

Slika 1: Karta koja prikazuje migracije uzrokovane prodorom Huna 375. g. Hunska pobjeda nad
Ostrogotima navela je cara Valensa da izae u susret Vizigotima i pusti ih da se nasele unutar rimskih
granica, to se pokazalo katastrofalno po Rim

2
Vizigoti su 376. g. uputili pismo caru Valensu, vladaru istonog Rimskog Carstva, da
im dozvoli smjetanje unutar granica Carstva. Car Valens im je dozvolio naseljavanje, jer je
imao hrpetine naputene zemlje. Nije imao neka oekivanja da e Goti plaati poreze, ali bili
su potencijalni regruti za rimsku vojsku. Ali, kada su se Vizigoti naselili kao federati,
Rimljani su ih tretirali kao neprijatelje, nikada nisu dobili dovoljno zemlje, a podli Rimljani
su im trulo ito prodavali za ogromnu lovu. Glad meu Vizigotima bila je sve vea, spominje
se da su ak neki Goti mijenjali djecu za rimske pse, koji su im postali hrana. Napetost je bila
sve vea, ekao se samo otvoreni sukob. Glavna bitka odigrala se kod Hadrijanopolisa, 378.
g., gdje je rimska pjeadija do nogu potuena od strane gotske konjice, a smrtno je stradao i
sam car Valens. Gotovo 700 godina je prolo od kako su rimske legije krenule na Samniane,
ovom bitkom rimske pjeake legije odlaze u povijest, a konjanike jedinice postaju nositelji
moi. Vizigoti su se nakon ove bitke nakratko smjestili na Balkanskom poluotoku, prije nego
to su nastavili svoju migraciju dalje prema zapadu.

Car Teodozije i konana podjela Carstva

Nakon Valensove smrti, na njegovo mjesto kao car istonog djela Rimskog Carstva
izabran je Teodozije I Veliki (379 395). Iako je naslijedio totalno kaotinu situaciju uspio
je zahvaljujui svom talentu i sposobnostima, donekle dovesti u red teko stanje u Carstvu.
Koristio je svoje bogatstvo i sveenike Gote za sklapanje veza s Vizigotima, te je imao vrlo
sposobnog vojskovou, Stilichona, (inae Vandala) koji je radio reda tamo gdje je
diplomacija zapela. Istovremeno, dok je uvodio reda u odnosima s barbarima, morao se
sukobljavati i sa svojim konkurentima na Zapadu, u emu e uspjeti pri kraju svog ivota, pa
e Teodozije biti posljednji car koji je vladao kompletnim Rimskim Carstvom.
Teodozije se esto naziva Veliki, ponajvie zbog svog odnosa prema Crkvi. Naime, on
je zavrio reformu koja je pokrenuta jo u vrijeme Konstantina, i proglasio kranstvo
jedinom slubenom religijom u Carstvu, a odluke Nicejskog koncila jedinom pravom
vjerom. Arijanstvo je stavio izvan zakona, te je naredio da se sve njihove crkve predaju
katolikim sveenicima. Napadao je i sve mogue neprijatelje kranstva, tako da su od 391.g.
zabranjeni svi paganski hramovi i dogaanja. Time je prekinuta tradicija Delfskog proroita
ili Olimpijskih igara. Vrlo kratko prije svoje smrti (395) ogolio je mnoge hramove u Rimu, a
kipove starih idola izbacio na ulicu, te naredio senatorima da izaberu da li e Jupiter ili Isus
upravljati Carstvom naravno da se veina njih preobratila na kranstvo (a to su uradili i
graani koji su shvatili to je dobro i zdravo za njih!).
Teodozije Veliki vladao je Carstvom vrlo efikasno, ali bio je svjestan da niti jedan od
njegova dva sina nema njegove sposobnosti upravljanja golemim carstvom. Odluio je zato
podijeliti Carstvo izmeu sinova: desetogodinji Honorije dobio je zapadnu polovicu, a
osamnaestgodinji Arkadije dobio je istonu polovicu. Nije bilo nekog posebnog razloga za
strahovanjem u javnosti, jer Carstvo se i dosad razdvajalo pa bi opet postajalo jedinstveno.
Ali, ovaj put je bilo drugaije, ova podjela postala je stalna iako to nije bila Teodozijeva
namjera. I Honorije i Arkadije bili su prilino beskorisni kao vladari, a nakon njih niti na
Istoku niti na Zapadu nije se pojavio moniji car koji bi ponovno uspio ujediniti Carstvo.
Nakon te 395. godine Zapad je praktiki bio preputen samom sebi, s malom mogunou da
izdri svu silu barbarskih naroda koji su navaljivali na granice.

Propast Zapadnog Rimskog Carstva

3
Arkadije i Honorije nisu se ba slagali kako bi se to od brae moglo oekivati.
Arkadije je ak vidio priliku da oslobodi sebe Vizigotske opasnosti tako da ih nagovori da
pou na Zapad. Dogovorio se s vizigotskim voom Alarikom da osvoji Ilirik u njegovo ime,
to je Alarik prihvatio, jer je
elio osigurati hranu i bolje
ivotne uvjete za svoj narod.
Za Arkadija to je bilo
ubijanje
nekoliko
muha
jednim udarcem, jer bez
obzira da li Vizigoti uspiju
ili ne, on si ih je skinuo s
vrata. Jedina vrsta ruka na
Zapadu koja je donekle
mogla drati stvari pod
kontrolom bio je Teodozijev
vojskovoa Stilichon, kojeg
je bedasti Honorije dao
pogubiti, ime je vojska
Zapada
Slika 2: Vizigotsko pljakanje Rima. Vizigoti su i prije 410.g. doli do Rima i opsjeli ga, a
strano
Rimljani su tada pomalo nabusito javili Alariku da ih je puno vie i da im on ne moe nita. Alarik
oslabljena. U je tada odgovorio: Samo izaite, to gua trava lake se sjee. Rimljani su na kraju ipak skupili
otkupninu u znatnoj koliini zlata, pa su ih Vizigoti par godina ostavili na miru (dok su Rimljani
takvim
plaali). Godine 410. Vizigoti su zapravo doli opljakati Rim i ovaj put nije bilo
uvjetima bilo redovito
pregovora. Pljaka je trajala tri dana, i nisu dirali nita to je u crkvenom vlasnitvu, jer ipak su
je
gotovo oni krani. Tim upadom Vizigota Rim je i praktino prestao biti politika prijestolnica, a u svijet
nemogue
je poslana okirajua poruka o pljakanju i propasti Rima.
obraniti Italiju
i Rim. Sam Honorije nije imao niti snage niti znanja da sam neto organizira, osim toga bio je
potpuno izoliran od dogaanja, boravei u svom dvoru u Ravenni, dok Rim nikada nije niti
vidio. Jedini Rim koji je vidio bila je njegova koka, kuni ljubimac imenom Roma!!!
Vizigoti su pod vodstvom Alarika iz Ilirika krenuli prema Italiji i Rimu, kojeg su
opljakali 410. godine. Dogodilo se nezamislivo, Vjeni Grad, koji je odolijevao svima
zadnjih osam stoljea, pao je u ruke neciviliziranom osvajau. Nakon Alarikove smrti,
Vizigoti se nee dugo zadravati u Italiji, ve prelaze Alpe i dolaze na prostor Galije gdje su
formirali svoje Vizigotsko kraljevstvo. Na vrhuncu svoje moi, polovicom petog stoljea,
Vizigoti su se rairili od Gibraltara do rijeke Loire. Franci e ih pokoriti u estom stoljeu, a
Saraceni e sruiti njihovo kraljevstvo u Hispaniji tijekom osmog stoljea.
Slijedee veliko germansko pleme pritisnuto od strane Huna koje je pritiskalo rimske
granice bilo je pleme Vandala. Vandali su odmah pritisnuli prema jugu i prema Galiji, ali su
zapeli na Rajni koju nisu mogli prijei, ali prirodni i klimatski uvjeti omoguit e im to
zadnjeg dana 406. godine. Naime, prema suvremenicima, Rajna se tada smrznula s dovoljnom
koliinom leda to je omoguilo Vandalima i ostaloj ekipi da nahrupe preko Rajne kod
Mainza i upadnu u Galiju. Vandali se nisu dugo zadravali u Galiji, jer dolaskom Vizigota iz
Italije oni su pritisnuti prema jugu i Hispaniji. Pod vodstvom Genserika, Vandali e preko
Gibraltara prijei u sjevernu Afriku, punu bogatih gradova, to e im dati materijala za
pljakanje itavo jedno desetljee. Zavretkom pljakakih pohoda po gradovima-itnicama ,
utemeljit e svoje Vandalsko kraljevstvo na tlu sjeverne Afrike, s centrom u Kartagi.

4
Vandali su postali vrlo moan faktor na zapadnom Mediteranu. Svojom flotom
kontrolirali su Korziku, Sardiniju pa ak i Siciliju, a 455. g. opljakat e ak i Rim. Svojom
brutalnou u progonu nearijanskih krana, gusarskih napada na Mediteranu i nepotrebnom
nasilju stei e vrlo
negativnu reputaciju, a
pojam
vandal
i
vandalizam
do
dananjeg
dana
se
odnosi
na
sve
necivilizirane
postupke
u odnosu na ljude ili
kulturna postignua.
Ali,
nekada
strani ratnici,
zbog
bogatstva postaju sve
slabiji, korumpirani i
neorganizirani, to e
Slika 3: Susret pape Lea I i Attile. S udbonosni susret koji je spasio Rim, jer Attila je caru
Justinijanu
i
zaista posluao molbu pape Lea I da ostavi Rim na miru, ali do danas je ostala Istonom
Rimskom
nepoznanica to su to njih dvojica dogovorila na tom susretu. Na ovoj Rafaelovoj slici
koja prikazuje taj susret vide se aneli i slina ekipa, a neki stariji pisci tvrde da je Carstvu olakati njihovo
i nestanak
Attila tada imao vizije anela i demona, te da ga je to nagnalo da promijeni osvajanje
miljenje. Danas, kada je prolo puno stoljea od vremena Attile, o njemu se zna Vandalskog kraljevstva.
puno vie, i gotovo bi se svi sloili da on nije bio pretjerano straan ovjek, ve da se
Gotovo
pola
s njim vrlo ugodno moglo razgovarati i pregovarati.
stoljea Huni su bili
poprilino tihi i mirni. Tek kada su dobili novog vou, Attilu ili kako su ga na Zapadu
nazivali Flagellum Dei (Bi boji), krenuli su u otvorene konfrontacije s Rimom. Huni su pod
vodstvom Atille utemeljili svoju hordu na ravnicama srednjeg Dunava, odnosno Panonskoj
nizini. U poetnoj fazi Attila je ak suraivao s rimskim vojskovoom Acijem, koji ga je
koristio u sukobima protiv ostalih germanskih plemena. S vremenom se Attila osilio i poeo
poduzimati pljakake upade u Istono Rimsko Carstvo, koje ga se pokualo rijeiti
podmiivanjem i plaanjem godinjeg danka u zlatu. Ali niti Istok nije imao novca na
bacanje, pa je u jednom trenutku istoni car Marcijan poslao poruku Attili: Nemam vie zlata
za tebe, samo eljeza! Attila je shvatio da vie nije zabavno na Istoku, pa se povukao u
Panoniju.
Do pravog rata sa Zapadom dolo je zbog jedne ene, naime sestra tadanjeg zapadnog
cara Valentinijana III, Honorija, zateena je in flagranti s jednim slugom, a njoj je nareeno
da se mora udati za starog senatora. Honorija je poslala poruku i prsten Attili da joj pomogne,
a Attila je zahtijevao da mu se preda njegova zarunica i pola zapadnog Carstva kao miraz.
Valentinian III je odbio, a Atilla je objavio rat.

5
Atilla je s golemom vojskom upao u Galiju, gdje je 451. g. na Katalaunskim poljima
dolo do presudne bitke. Rimsku (ne ba rimsku, jer u njoj su sudjelovali Vizigoti, Sasi,
Franci, Burgunani ) vojsku vodio je briljantni strateg Acije, i prisilio Attilu na
povlaenje. Attila se vratio slijedee godine i upao u sjevernu Italiju i opljakao Milano. Rim
je bio njegov idui cilj, ali na putu ga je doekao papa Leon I, koji ga je nagovorio da se vrati.
Zato je Attila potedio Rim ostalo je nejasno. Neki tvrde da se ipak malo prepao uvrede
kranskog Boga, a cinici tvrde da je na tom susretu nekoliko vrea zlata promijenilo
vlasnike. to god bio sluaj, Attila se vratio u Panoniju, gdje je umro idue godine od
posljedica guenja u vlastitoj krvi, nakon estoke pijanke povodom svoje enidbe s
Germankom Ildico. Njegovo se carstvo odmah raspalo, a preostali Huni povukli su se na
Istok.

Slika 4: Stanje u Europi poetkom VI st. nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva.
Zapadno Rimsko Carstvo je tijekom V stoljea bilo potpuno iscrpljeno. Gospodarstvo
gotovo da i ne postoji, kao i dravna vlast, koja je nemona zaustaviti sva ova pljakanja i
upade Germana i Huna. Osim toga, carska vlast potpuno je ovisila o zapovjednicima
barbarskih odreda u rimskoj vojsci. Oni su as postavljali, as svrgavali careve.
Godine 474. za cara na Zapadu postavljen je Julije Nepot, kojeg je instalirao istoni
car i time je imao nekakav dignitet. Nepot je za glavnog vojnog zapovjednika postavio Oresta,
biveg zapovjednika Atilline vojske. Orest je poeo vriti pritisak da se njegov sin Romul
August proglasi za cara, a car Nepot bjei u Salonu, u Dioklecijanovu palau.
Romul August je u Ravenni proglaen za cara, ali taj akt nije imao pravno znaenje i
na Istoku jo uvijek prihvaaju Nepota kao legalnog cara.
Idue godine, 476. germanski vojni zapovjednik Odoakar ubio je Oresta, a nakon
toga je maknuo Romula Augusta s carske pozicije, a sve oznake carske vlasti poslane su k
istonom caru Zenonu u Konstantinopolis. Odoakar je sebe okrunio titulom kralja Italije, a
prijenos vlasti iao je tako glatko da ak nije niti dao ubiti biveg cara Romula Augusta, ve

6
ga je smjestio u jednu vilu kraj Napulja s dobrom penzijom, a on je tamo lijepo poivio sve do
511.g.
Odoakar je ostao gazda u Italiji dok ga nije zbacio Teodorik, voa Ostrogota, koji su
se oslobodili hunske kontrole. Iako su Ostrogoti prvotno krenuli na Konstantinopolis, car
Zenon ih je nagovorio da napadnu Italiju, to su i uinili. Teodorik je na prevaru ubio
Odoakara i time se mogla stvoriti Ostrogotska drava na tlu Italije i Ilirika, u kojoj su
Rimljani i Germani polako nauili zajedno ivit. Iako nije bila predodreena da dugo traje,
Ostrogotska drava s centrom u Ravenni donijela je tridesetak godina mira Italiji i mogli bi
je nagradit tvrdnjom da je ona prva srednjovjekovna drava.