Izvod
U ovom radu ispitivan je sadraj aluminijuma, bora, hroma, mangana, kobalta, nikla, bakra,
cinka, arsena, kadmijuma, barijuma i olova u sirovoj vodi i vodi za pie koju koristi, odnosno isporuuje potroaima Javno komunalno preduzee Beogradski vodovod i kanalizacija.
Ispitano je ukupno 14 uzoraka sa svih pogona za pripremu vode koja su u sastavu Beogradskog vodovoda i kanalizacije. Analiza uzoraka je raena primenom indukovano spregnute
plazme sa masenom spektrometrijom. Cilj istraivanja je bio da se ispita efikasnost procesa
za pripremu vode za pie koji se primenjuju u pogonima Beogradskog vodovoda i kanalizacije. Iako su koncentracije pojedinih elemenata u sirovoj vodi bile u irokom opsegu
vrednosti i znatno se razlikovale u podzemnim i renim vodama, u uzorcima vode za pie
koncentracije svih ispitivanih elemenata bile su nie od maksimalno dozvoljenih koncentracija propisanih zakonskom regulativom Republike Srbije.
STRUNI RAD
UDK 628.1.033:543.3
187
EKSPERIMENTALNI DEO
ije su koncentracije redom 40, 40, 100, 40, 10, 10, 10,
20, 20, 100, 10, 20, 40, 100, 100, 40 i 100 ppm. Priprema standardnih rastvora za ispitivanje odabranih elemenata vrena je razblaivanjem Multistandarda IV,
tako da su koncentracije standarda za izradu kalibracionih dijagrama bile u opsegu oekivanih koncentracija
ispitivanih elemenata.
Uzorkovanje
Analiza uzoraka
PRIKAZ REZULTATA
Podaci dobijeni ispitivanjem uzoraka vode iz pet
proizvodnih pogona Beogradskog vodovoda i kanalizacije, kao i lokacije sa kojih su uzeti, prikazani su u tabeli
2 i na slikama 1 i 2. Izmerene koncentracije arsena
(slika 1) prikazane su grafiki da bi se ilustrovala razlika
u sadraju ovog toksinog elementa u renim i podzemnim vodama i promena njegove koncentracije tokom
procesa obrade vode. Sadraj bakra u ispitivanim uzorcima je prikazan na slici 2, da bi se istakao uticaj elementa koji se dodaje tokom pripreme vode (bakar-sulfat kao fungicid) na kvalitet vode za pie. Za svaki od 10
ispitivanih elemenata u tabeli 2 su date maksimalno dozvoljene koncentracije (MDK), prema zakonskoj regula-
Tabela 1. Opis uzoraka uzetih sa odabranih lokacija iz pogona Beogradskog vodovoda i kanalizacije
Table 1. Description of the samples taken from the selected locations of the Water Supply and Sewage of Belgrade distribution system
Broj uzorka
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
188
Naziv lokacije
Sava Bele vode
Bele vode, sirova
Opis uzorka
Voda iz reke Save
Bunarska voda iz cevnih bunara koji se nalaze u
Makikom polju, kao i iz pet reni bunara koji se
nalaze uz reku Savu
Voda koja iz postrojenja ide u distributivni sistem
Voda iz reke Save
Voda iz pogona nakon procesa bistrenja
Voda koja iz postrojenja ide u distributivni sistem
Voda koja iz postrojenja ide u distributivni sistem
Bunarska vodu iz aluviona reke Save
Voda koja iz postrojenja ide u distributivni sistem
Bunarska vodu iz aluviona reke Save
Pijaa voda na crpnoj stanici Topider
Voda iz reke Dunava
Voda iz pogona nakon procesa bistrenja
Voda koja iz postrojenja ide u distributivni sistem
Pogon
Bele vode
Maki
Beanija
Banovo brdo
Vina
Tabela 2. Koncentracije odreivanih elemenata u uzorcima vode iz pogona Beogradski vodovod i kanalizacija u g/dm3
Table 2. Concentration of the elements (g/dm3) in the samples of water from the Water Supply and Sewage of Belgrade
distribution system
Broj uzorka
Lokacija
1
Sava, Bele vode
2
Bele vode, sirova
3
Proizvodni pogon Bele vode
4
Maki Sava
5
Maki posle bistrenja
6
Maki pijaa
7
Jezero pijaa
8
Beanija, sirova
9
Beanija, pijaa
10
Banovo brdo, sirova
11
Topider, crpna stanica
12
Vina, sirova
13
Vina, posle bistrenja
14
Vina, pijaa
MDK [9]
WHO [10]
a
11
27
B
17,06
56,20
37,89
16,13
15,95
17,79
17,57
51,14
58,79
41,73
39,66
17,49
19,20
19,29
Al
67,21
<0,50
43,20
55,18
312,3
38,35
46,3
<0,50
0,28
< 0,50
15,39
50,09
112,2
39,00
300
500
200
a
100
b
200
53
55
Cr
Mn
0,55
19,60
< 0,21 273,9
0,23
3,68
0,45
18,78
0,29
4,14
0,31
0,37
0,35
0,48
0,49
312,8
0,35
0,89
< 0,21 292,5
0,16
1,26
0,42
31,15
< 0,21 7,53
0,25
5,77
Regulativa
50
50
50
400
59
60
66
111
137
Co
0,33
0,44
0,30
0,28
0,17
0,19
0,21
0,38
0,24
0,24
0,21
0,28
<0,10
0,20
Ni
1,99
2,21
3,64
1,82
1,35
1,88
1,72
1,85
1,44
1,29
1,42
1,77
1,80
2,74
Zn
5,92
1,22
3,35
14,79
3,64
6,30
1,41
0,85
4,44
0,42
2,61
5,08
18,59
6,30
Cd
0,08
0,04
0,13
0,04
< 0,01
0,31
0,11
0,06
0,08
0,21
0,11
< 0,01
0,10
0,02
Ba
10,4
144
66,35
7,4
2,6
16,80
17,40
105,6
100,6
93,4
80,99
16,6
10,2
18,62
20
70
3,000
3
3
700
700
208
Pb
1,27
0,33
0,59
0,87
0,19
0,60
0,17
0,28
0,43
0,19
0,40
1,01
2,20
0,18
10
10
Za vea postrojenja za preradu vode za pie; za manja postrojenja za preradu vode za pie
taloenja i filtracije na peanim filterima. Na kraju procesa, dodaje se hlor kao dezinfekciono sredstvo. Uzorci
vode 8 i 9 uzeti su sa Proizvodnog pogona Beanija.
Rezultati analize ispitivanih elemenata u uzorcima vode
iz ovog pogona pokazuju da veina ispitivanih tekih
metala nema poviene vrednosti, odnosno da su znatno ispod MDK [9]. Uoava se povien sadraj mangana
u sirovoj vodi koja nije tretirana (uzorak 8), ali njegova
koncentracija znatno opada posle aeracije i taloenja,
tako da je u pijaoj vodi (uzorak 9), koncentracija veoma niska (0,89 g/dm3). Jedna od karakteristika podzemnih voda je povean sadraj mangana, koji se uspeno uklanja aeracijom i filtracijom, kao to je uoeno
i u ispitivanim uzorcima. U sirovoj podzemnoj vodi ovog
pogona koncentracija arsena je bila 25 g/dm3, ali je
procesom obrade vode smanjena na 7,83 g/dm3, to
je nie od propisane maksimalno dozvoljene koncentracije prema regulativi Republike Srbije, koja iznosi 10
g/dm3 [9]. Prisustvo arsena u podzemnim vodama nije
nepoznato i esto je posledica nekog zagaenja, a ponekad je uzrok i sam prirodni sastav zemljita sa koga
potiu podzemne vode.
Proizvodni pogon Banovo brdo prerauje bunarsku
vodu iz aluviona reke Save. Postupak prerade sirove
vode je isti kao i kod pogona Beanija (aeracija, filtracija
i taloenje). Voda iz ovog pogona se mea sa vodom sa
pogona Maki tako da crpna stanica Topider potiskuje
u distributivni sistem meanu vodu. Na samoj crpnoj
stanici se obavlja kontrola kvaliteta meane vode i koncentracije hlora. Uzorak 10 je sirova voda iz pogona Banovo brdo, a uzorak 11 voda za pie iz crpne stanice
Topider. Sirova voda koja dolazi na preradu ima povien sadraj mangana (292,5 g/dm3); koncentracija
ovog elementa u pijaoj vodi na crpnoj stanici Topider
je ak 150 puta nia (1,26 g/dm3), to znai da se efikasno odstranjuje u procesu prerade na pogonu Banovo brdo. Takoe je u sirovoj vodi bila neto poviena
koncentracija arsena (16,89 g/dm3), ali je u procesu
obrade vode izdvojen, tako da je u pijaoj vodi koncentracija bila oko 4 puta nia (3,67 g/dm3) i ispod
MDK [9]. to se ostalih analiziranih tekih metala tie,
ne zapaa se poveanje njihovih koncentracija, ni u sirovoj, niti u pijaoj vodi, odnosno u svim uzorcima su
vrednosti bile nie od MDK [9].
Uzorci vode 1214 uzeti su iz Proizvodnog pogona
Vina, koji prerauje povrinsku vodu reke Dunav i to
uobiajenim tretmanom za povrinske vode: koagulacija flokulacija (bistrenje), zatim taloenje, pa filtracija na peanim filterima i na kraju dezinfekcija gasovitim hlorom. U prvoj fazi koagulacije dodaje se Al2(SO4)3
i flokulant-polielektrolit, tako da je primetna poveana
koncentracija aluminijuma u vodi posle bistrenja (112,2
g/dm3), ali se posle daljeg tretmana njegova koncentracija sniava, tako da je u pijaoj vodi koncentracija
39,00 g/dm3. Slino ponaanje uoeno je i kod bakra,
lize bubrega. Sumnja se da utie i na pojavu Alchajmerove bolesti [10]. Koncentracija aluminijuma u svim
uzorcima podzemne sirove vode (Bele vode, sirova;
Beanija sirova i Banovo brdo, sirova) bila je ispod granice detekcije instrumenta (0,50 g/dm3), dok je u renoj vodi, kako Save, tako i Dunava, sadraj aluminijuma
bio oko 50 g/dm3. Najvii sadraj aluminijuma izmeren
je u uzorcima vode posle bistrenja (Maki i Vina) (tabela 2), to je i oekivano jer se u ovim pogonima prerauje rena voda, pa se u procesu prerade dodaje koagulant Al2(SO4)3. Meutim, voda za pie iz ovih pogona
sadri aluminijum u koncentracijama koje su nie od
MDK [9], odnosno proces je zadovoljavajui sa stanovita smanjenja koncentracije aluminijuma.
Pri duem konzumiranju vode za pie, koja sadri
poviene koncentracije hroma, moe doi do oteenja
jetre, bubrega i nervnog tkiva [12]. Izmerene koncentracije hroma ukazuju na injenicu da su sirove vode
koje se koriste za proces prerade dobrog kvaliteta. Poto industrijskog zagaenja nema, primeuje se i nizak
nivo hroma u svim uzorcima sa razliitih lokacija.
Malo je verovatno da e rizik po zdravlje prouzrokovati mangan u uobiajenim, oekivanim koncentracijama u vodi za pie. Neeljeni efekti mogu biti promena
ukusa, pojava mrlja na veu i promena boje vode, poevi od 0,15 mg/dm3 [11]. Vrednosti koncentracija
mangana izmerene u uzorcima iz pogona za preradu
vode pokazuju da povrinske vode reke Save i Dunava,
koje se prerauju, ne sadre vee koncentracije ovog
tekog metala, tako da je koncentracija u sirovoj vodi iz
reke Save oko 19 g/dm3, a iz Dunava 31,15 g/dm3.
Podzemne vode koje se koriste kao sirove vode u tri
pogona (uzorci 2, 8 i 10) karakterie visoka koncentracija mangana, od 273 do 312 g/dm3. Tokom prerade
vode u ovim pogonima, kao i posle meanja sa renom
vodom na pogonu Bele vode, u pijaoj vodi koncentracija mangana se sniava znatno, tako da je obino
nia od 4 g/dm3. To znai da je skoro sav mangan koji
se nalazio u sirovoj bunarskoj vodi preao u nerastvoran oblik i istaloio se u ovom procesu prerade vode.
U metabolizmu kobalt se smatra esencijalnim elementom [13], a obzirom da je koncentracija kobalta u
vodi veoma niska u odnosu na moguu toksinost, nije
propisana maksimalno dozvoljena koncentracija [11].
Koncentracija kobalta u svim uzorcima je veoma niska i
sa malim stepenom varijacije (ispod granice detekcije
do 0,44 g/dm3). Najnie koncentracije izmerene su u
uzorcima Vina posle bistrenja (nije detektovan) i Maki
posle bistrenja (0,17 g/dm3) (tabela 2). Oigledno je
da tokom procesa taloenja dolazi do izdvajanja ovog
elementa iz vode.
Dugotrajna izloenost povienim koncentracijama
nikla izaziva gubitak telesne mase, oteenja srca, jetre
i dermatitis [12]. Analizom rezultata merenja sadraja
nikla u uzorcima uoeno je da nema veih odstupanja
192
koncentracije ovog tekog metala, koja se nalazi u relativno uskom opsegu, od 1,29 do 3,64 g/dm3. Najnia
koncentracija bila je u uzorku Banovo brdo, sirova voda
(uzorak 10), a najvia u vodi za pie iz pogona Bele
vode, uzorak 3 (tabela 2).
Bakar se smatra esencijalnim elementom sa potrebnim unosom od 1 do 5 mg/dan, ali povean unos moe
biti toksian [14]. U veini analiziranih uzoraka koncentracija bakra je bila oko 5 g/dm3 i nia od ove vrednosti. Najvia koncentracija bila je u uzorku iz Proizvodnog pogona Bele vode, a zatim u uzorku Vina posle
bistrenja (slika 2). U pijaoj vodi iz pogona Bele vode i
Vina, u kojima se dodaje CuSO4 kao fungicid, takoe se
istie vii sadraj bakra u odnosu na ostale uzorke. On
se najee primenjuje kod otvorenih talonika, kakvi
se nalaze u ovim pogonima, koji su direktno izloeni
sunevoj svetlosti, to pogoduje pojavi i rastu algi. U
svim uzorcima podzemnih sirovih voda koncentracija
bakra je prilino niska, tako da se ni po fazama prerade
ne primeuje znatnije variranje koncentracije bakra.
Cink je esencijalni mikroelement koji se nalazi u vodi
i u hrani u obliku soli ili organskih kompleksa. Iako koncentracija cinka u povrinskim i podzemnim vodama
obino ne prelazi 10, odnosno 50 g/dm3, koncentracija cinka u esmenskim vodama moe biti mnogo via,
zbog rastvaranja cinka iz materijala od koga su napravljene cevi i ventili [10]. Konzumiranje vode sa koncentracijom cinka preko MDK vrednosti [9] moe da dovede do akutnog trovanja koje se manifestuje groznicom, povraanjem, muninom, grevima u stomaku, dijarejom [15]. Koncentracije cinka u ispitivanim uzorcima vode bile su u opsegu od 0,42 do 18,59 g/dm3.
Najnie koncentracije bile su u sirovim podzemnim vodama (0,42 do 1,22 g/dm3), dok je najvia koncentracija bila u uzorku Vina posle bistrenja, uzorak 12 (tabela 2). U uzorku sirove rene vode Maki-Sava (uzorak
4) sadraj cinka je bio ak tri puta vii (14,79 g/dm3)
nego u sirovim renim vodama pogona Bele vode (voda
reke Save) i pogona Vina (voda reke Dunav), gde je
koncentracija bila oko 5 g/dm3.
Arsen je toksian element koji izaziva oboljenja koe, jezika, jetre i rak bubrega [16]. Koncentracija arsena
u najveem broju uzoraka je bila ispod 1,5 g/dm3.
Meutim, uoen je povien sadraj arsena u sirovim
podzemnim vodama (Bele vode, sirova; Beanija, sirova
i Banovo brdo, sirova) (slika 1), u odnosu na rene
sirove vode Save (Sava Bele vode, Maki-Sava) i Dunava
(Vina, sirova). Pretpostavlja se da arsen u podzemnim
vodama potie iz samih zemljinih slojeva kroz koje voda prolazi. Neophodno je istai da se procesom obrade
ovih voda koncentracija arsena sniava, tako da je u pijaim vodama iz svih pogona koji koriste podzemnu vodu bila nia od 10 g/dm3, koliko je propisano zakonskom regulativom Republike Srbija [9].
11
B
1
55
Mn
0,96
1
59
Co
0,62
0,39
1
60
Ni
0,11
0,17
0,84
1
63
Cu
0,83
0,92
0,11
0,40
1
66
Zn
0,76
0,12
0,35
0,12
0,65
1
75
As
0,86
0,94
0,33
0,22
0,81
0,72
1
137
Ba
0,99
0,94
0,61
0,11
0,84
0,76
0,79
1
208
Pb
0,89
0,95
0,25
0,28
0,98
0,62
0,87
0,89
1
193
Tabela 4. Koncentracije odabranih tekih metala u vodi za pie u raznim zemljama sveta i u Beogradu
Table 4. Concentrations of selected heavy metals in drinking water throughout the world and in Belgrade
3
Koncentracija, g/dm
Cd
Cr
Cu
Mn
Ni
Italija (Toskana) [18]
10,2
NR
19,4
35,5
58
Turska (grad Yozgat) [19]
NRa
NR
0,17-1,19 0,15-2,56
< GDb
Egipat (Kairo) [20]
7,5
36,7
45
795,7
30,4
Indija (nekoliko oblasti) [21]
1,2139,62
NR
2,5104,2
NR
NR
Beograd
Sirova podzemna 0,04-0,21 < 0,210,49 0,390,83 273,9312,8 1,292,21
Sirova rena < 0,010,08 0,420,55 1,702,21 18,831,2
1,771,99
Pijaa voda iz pogona;
0,08
0,16
2,15
0,89
1,42
sirova: podzemna
0,11
0,35
4,03
1,26
1,44
0,250,35 4,71110,8 0,375,77
1,722,74
Pijaa voda iz pogona; 0,020,31
sirova: rena
0,13
0,23
179,7
3,68
3,64
Pijaa voda iz pogona;
sirova: meana i rena
Pb
20,4
0,180,99
20,4
6,7875
0,190,33
0,871,27
0,40
0,43
0,170,60
Zn
56,1
NR
66,9
3,091.044
0,421,22
5,0814,79
2,61
4,44
1,416,30
0,59
3,35
194
kanalizacija, tako da su bili obuhvaeni proizvodni pogoni, voda sa crpnih stanica i rezervoari.
Uoeno je da se sadraj pojedinih elemenata znatno
razlikuje u renim i podzemnim vodama: koncentracija
bora u renim vodama je dva do tri puta nia od koncentracije u podzemnim vodama; koncentracija aluminijuma u svim uzorcima podzemne sirove vode je bila
ispod granice detekcije instrumenta (0,50 g/dm3), dok
je u renoj vodi sadraj aluminijuma bio oko 50 g/dm3;
koncentracija mangana u renim sirovim vodama je bila
i do 10 puta nia od koncentracije u podzemnim vodama.
Koncentracije kobalta, nikla, bakra, kadmijuma, olova i hroma u veini uzoraka sa pogona za preradu vode
u Beogradskom vodovodu i kanalizaciji su bile niske i sa
malim stepenom varijacije. Koncentracija arsena u najveem broju uzoraka je bila ispod 1,5 g/dm3, a u renim vodama koje se koriste kao sirova voda, jo nia,
oko 1 g/dm3. Koncentracije barijuma u ispitivanim
uzorcima variraju od 2,6 do 144 g/dm3.
Koeficijenti korelacije su odreeni za odabrane elemente (sem aluminijuma, hroma i kadmijuma) u sirovim vodama. Na osnovu izvrenih analiza sirovih voda i
vrednosti koeficijenata korelacije moe se zakljuiti da
su bor, mangan, arsen i barijum, verovatno, prirodnog
porekla. Uoena je korelacija nikla sa kobaltom, dok
cink nije bio u znaajnijoj korelaciji ni sa jednim elementom. Olovo i bakar su u meusobnoj korelaciji, to
moe da ukae na njihovo zajedniko antropogeno poreklo.
Neophodno je istai da su u svim uzorcima vode za
pie koncentracije ispitivanih elemenata bile nie od zakonom propisanih maksimalno dozvoljenih koncentracija.
Zahvalnica
Istraivanja su realizovana u okviru naunog projekta Ministarstva za nauku i tehnoloki razvoj Republike Srbije, broj 142002.
LITERATURA
[1]
195
SUMMARY
ANALYSIS OF SELECTED ELEMENTS IN WATER IN THE DRINKING WATER PREPARATION PLANTS IN BELGRADE, SERBIA
Davor Z. Antanasijevi1, Nataa A. Luki2, Viktor V. Pocajt1, Aleksandra A. Peri-Gruji1, Mirjana . Risti1
1
2
(Professional paper)
Belgrades water supply relies mainly on the River Sava and groundwater
supply wells, which are located in the vicinity of the river and Ada Ciganlija. In this
paper, the contents of aluminum, boron, chromium, manganese, cobalt, nickel,
copper, zinc, arsenic, cadmium, barium and lead were analyzed in raw water as
well as drinking water distributed by the Water Supply and Sewage of Belgrade. A
total of 14 samples were examined from all water treatment plants that are part
of the distribution system. The measurements were conducted using the inductively coupled plasma-mass spectrometry (ICP-MS) technique. The aim of this research was to examine the effectiveness of the drinking water preparation process in the plants belonging to the Water Supply and Sewage of Belgrade. The
content of certain elements varies considerably in raw water (river and groundwater): the concentration of boron in river water is two to three times lower than
the concentration in groundwater; the concentration of arsenic in river water is
ten to twenty five times lower than the concentration in groundwater; the concentration of aluminum in all groundwater samples was below the detection limit
3
of the instrument (0.50 g/dm ), whilst in the river water the content of alu3
minum was about 50 g/dm and the concentration of manganese in the river
water was up to 10 times lower than the concentrations in groundwater. In all
drinking water samples the concentration of the elements were bellow the maximum allowed levels according to the Serbian regulations. Correlation coefficients
determined for boron, manganese, cobalt, nickel, copper, zinc, arsenic, barium
and lead, which were analyzed in raw waters, show that four groups of elements
can be distinguished. Boron, manganese, arsenic and barium are related to each
other and probably have a common natural origin; copper and lead probably have
a common anthropogenic origin; correlation of nickel and cobalt was observed,
while zinc was not in correlation with any other element.
196