13.

MJERENJA
SUSTAVA

NA

KOMPONENTAMA

SVJETLOVODNIH

PRIJENOSNIH

13.1. UVOD
Svjetlovodna nit (svjetlovod) predstavlja transparentni dielektrini cilindar obavijen drugim
transparentnim dielektrinim cilindrom kako je to prikazano slikom 13.1..

Slika 13.1. Svjetlovodna nit

Prijenos energije odvija se na svjetlovodnim valnim duljinama od infracrvenog do ultraljubiastog
spektra. Svjetlost se zbog niza refleksija prenosi od ruba do ruba izmeu jezgre (unutranji cilindar) i
omotaa (vanjski cilindar). Refleksije su mogue iz razloga to jezgra posjeduje vei indeks loma
svjetlosti n1 u odnosu na indeks loma omotaa n2. Svjetlost se zbog niza refleksija prostire kroz nit od
jednoga do drugoga njezina boka pritom je potrebno zadovoljiti zahtjev da upadni kut u svjetlovodnu
nit bude dovoljno malen. Po jednom svjetlovodu istodobno se moe prostirati samo odreeni diskretni snop
elektromagnetskih valova, od kojih svaki predstavlja vlastiti val ili mod. Valovi u jezgri koji odgovaraju zrakama kojih
trajektorije stvaraju velike kutove s osi niti, nazivaju se modovi viega reda, a trajektorije koje stvaraju manje kutove s
osi niti modovi niskoga reda.
Broj je usmjerenih modova N u svjetlovodu uvijek konaan i moe se odrediti ako su poznati:
valna duljina prijamne svjetlosti, polumjer r jezgre niti, razlika indeksa lomova jezgre i omotaa
ovisno o tipu niti. Niti se djele na jednomodne (monomodne) i viemodne (multimodne) to je
prikazano slikom 13.2..

Slika 13.2. Vrste svjetlovodnih niti

Izgradnjom svjetlovodnih prijenosnih sustava u telekomunikacijama, dolazi do nune

potrebe mjerenja karakteristika niti i to u svim fazama, od proizvodnje i montae, do
odravanja. Zbog velike vanosti koju imaju mjerenja karakteristika svjetlovoda, razvijen je
niz mjernih postupaka i izbor mjernih instrumenata danas je vrlo velik. Mjerni postupci
pomou kojih se mogu utvrditi pojedini parametri svjetlovoda propisani su prema
preporukama IEC-a i CCITT-a. Pri tome su za mjerenje pojedinih parametara osim
referentnih test metoda, utvrene i alternativne metode, pomou kojih se takoer mogu
obaviti mjerenja pojedinih parametara svjetlovoda.
91

Svjetlovodne su niti (i svjetlovodni kabeli) predvieni za primjenu u prijenosnim mreama,

i zato moraju zadovoljiti odreene zahtjeve (naprimjer priguenje, zatienost i sl.), kao i
elektrini vodovi. Osobitost prenoenja elektromagnetske energije po dielektrinim vodovima
(svjetlovodnim nitima) u blizini infracrvenog podruja zahtjeva primjenu i specifinih metoda
i ureaja za mjerenje njihovih naroitih osobina.
Na svjetlovodnim prijenosnim sustavima redovito se obavljaju mjerenja na njihovim
slijedeim komponentama:
1. Mjerenje snage zraivosti svjetleih i laserskih dioda s pomou poluvodikih prijamnika
2. Mjerenja na svjetlovodnoj niti
3. Ispitivanje kvalitete sprenika na svjetlovodne niti
Osim toga, razvoj prijenosnih svjetlovodnih sustava uvjetovao je i razvoj mjernih metoda i
mjerne opreme. S mjernom su opremom najprije mogli raditi samo specijalisti, a sada je
dostupna irokom krugu strunjaka zbog jednostavnosti njezine uporabe.
13.2. MJERENJA NA SVJETLOVODNOJ NITI
Nakon to je svjetlovodni kabel spojen i zavren, potrebno ga je provjeriti. Na svjetlovodnim
prijenosnim sustavima prvo je potrebno ispitati njegovu neprekinutost, od kraja do kraja, a tek nakon
toga treba ispitivati pogreke i probleme na njima. Ukoliko se radi o dugakom svjetlovodnom sustavu
s puno meuspojeva svjetlovodne niti, treba provjeriti svaki spoj. Za provjeru svjetlovodnih spojeva
najjedostavniji i najpouzdaniji nain je mjerenje svjetlovodnim reflektometrom OTDR (Optical time
domain reflectometer).

Na svjetlovodnim se nitina obavljaju mjerenja sljedeih njihovih znaajki: priguenja,

disperzije, numerike aperture, mjesta prekida ili mjesta njihove povrede.
Glavna ispitivanja:
Viemodne niti:
Jednomodne niti
- priguenje
- priguenje
- viemodna disperzija
- kromatska disperzija
- kromatska disperzija
- kritina valna duljina
- numerika apertura

Jednomodna nit:
Ako je mjerna valna duljina vea od kritine valne duljine jedne niti irit e se samo jedan
mod. Uz ovaj uvjet mjerenja priguenja jednomodne niti su manje komplicirane od onih na
viemodnoj niti. Da bi se odrala stalna pobuda niti, mjerenja teba obaviti u dva koraka: prvo
treba izmjeriti izlaznu snagu na daljem kraju, zatim se preree nit na ulaznom kraju i ponovo
se izmjeri snaga. Razlika u razinama snaga u dB je priguenje. To je metoda skraivanja niti
(cutback). Druga metoda je analiza OTDR-om, koja zahtjeva pristup sa samo jedne strane to
je jako praktino. irina pojasa jednomodne niti ovisi o kromatskoj disperziji, koja je kod
viemodnih niti zanemariva. Osnovna ideja mjerenja kromatske disperzije je slanje uskih
impulsa kratkih valnih duljina (boja) kroz nit i mjerenje njihovih razliitih vremena dolaska.
Kritina valna duljina jednomodne niti definira najmanju valnu duljinu koja bi se trebala
koristiti ako je vaan irok propusni pojas. Ispod te duljine iri se vie modova. Kritina valna
duljina se mjeri tako da se poalje iroki spektar (naprimjer iz volframove lampe) u kratku nit,
te se mjeri guenje svake spektralne komponente. Kritina valna duljina je vidljiva kao
diskontinuitet krivulje priguenja.
Viemodna nit:
Najvaniji parametar niti je priguenje svjetlosti. Ispitivanje priguenja viemodnih niti je
oteano zbog irenja mnogo modova, od kojih svaki ima svoje karakteristike irenja. Osnova
za mjerenje priguenja su izvori svjetlosti i mjera snage, pri emu se izdvajaju dva naina
mjerenja: metoda skraivanja niti i metoda povratnog rasprenja.
Viemodna disperzija predstavlja proirenje impulsa uslijed razliitih brzina irenja kod
razliitih modova. Osnovni koncept mjerenja je da se nit pobudi kratkim impulsom, u kojem
su modovi ravnoteno rasporeeni, te se izmjeri irina impulsa na kraju niti.
92

Kromatska disperzija je proirenje impulsa razliitih brzina boja sadranih u spektru izvora, prema
tome, proirenje impulsa direktno ovisi o spektalnoj irini izvora. Kromatska disperzija je u osnovi
svojstvo materijala te doprinosi smanjenju irine opsega viemodnih niti. Ne moe se mjeriti
neposredno.
Numeriki otvor (NA) i promjer jezgre odreuju kolika se snaga moe unijeti u viemodnu nit. NA
definira maksimalni kut pod kojim zrake mogu ui u nit, uvjek se mjeri na izlazu iz niti (na udaljenom
kraju) jer je maksimalni kut promatran na izlazu priblino jednak istom na ulazu.
Za mjerenja na svjetlovodnim kabelima potrebno je imati slijedee:
Svjetlosni izvor i prijamnik za mjerenje izraene snage, mjera gubitaka na svjetlosnoj niti s
pripadajuom opremom,
Dovoljan broj kvalitetnih sprenika s pripadajuim spojnicama konektorima, prilagoenih
prema ispitivanoj niti,
OTDR s pripadajuom opremom za terenski rad,
Materijal i pribor za ienje svjetlovodnih niti i spojeva.

13.3. MJERENJE PRIGUENJA SVJETLOVODNE NITI

Kod mjerenja priguenja svjetlovodne niti potrebno je najprije izmjeriti izraenu snagu. Za sva
mjerenja na svjetlovodnoj niti potrebno je osigurati svjetlosni izvor koji e izraiti energiju u obliku
elektromagnetskog vala. Izraena snaga iz svjetlosnog predajnika je zapravo ulazna snaga u
svjetlovodni prijenosni sustav. Apsolutna razina snage za mjerenja u svjetlovodnim sustavima iznosi
1 mW, a valne duljine elektromagnetskih valova su 850, 1310 i 1550 nm. Iz praktinih razloga u
mjernoj tehnici se rabi relativna izraena snaga izraena u dBm. To znai da u svjetlovodnoj tehnici
apsolutna snaga 1 mW predstavlja relativnu snagu od 0 dBm, ili preko jedinice decibel:

dB = 10 log

P1
,
P0

gdje je P1 apsolutna snaga u mW, a P0 referentna apslutna razina snage od 1mW.

Snaga svjetlosti se moe usporediti s izvorom u elektrinim strujnim krugovima. Za mjerenje snage
potrebno imati dovoljno snaan izvor, jer u sluaju izvora s malom snagom, koristan signal bi na veoj
udaljenosti uz vee vrijednosti priguenja bio na razini snage uma. Iako svjelosni izvori u
svetlovodne sustave izrauju reletivno malu snagu, potrebno je potivati mjere zatite oiju od
laserskog zraenja. To znai da se nesmije gledati u svjetlovodnu nit kada je ukljuen izvor svjetlosti.
Isto tako, potrebno je sva rastavljiva spojna mjesta oznaiti zatitnom oznakom za lasersko zraenje.

Priguenje (gubici ) svjetlosne snage u svjetlovodnim nitima ovisno je o valnoj duljini

zraenja koje prolazi kroz svjetlovod.
Mjerenje priguenja svjetlovodne niti obavlja se pomou izvora referentne svjetlosti i prijamnika,
kako je to prikazano slikom 13.3.

Slika 13.3. Mjerenje priguenja svjetlovodne niti

93

13.4. MJERENJE DISPERZIJE SVJETLOVODNE NITI

Disperzija je promjena amplitude impulsa u svjetlovodu i dovodi do izoblienja signala.

Obino je procjenjujemo statistikim metodama prema razlici vremena prostiranja komponenata
signala (frekvencija, vrsta vala) ili prenoenja impulsa, kako je to prikazano slikom 13.4.

Slika 13.4. Dijagram ovisnosti relativne amplitude impulsa o vremenima kojem su

prikazani njegovi parametri.
13.4.1. Mjerenje disperzije svjetlovoda u vremenskom podruju

To je najjednostavniji nain mjerenja disperzije, prema kome se mjerenje obavlja tako to

se na jedan kraj svjetlovoda uvede optiki impuls, a na drugom kraju svjetlovoda detektiraju i
mjere proireni impulsi. Mjerenje se izvodi prema blok shemi prikazanoj na slici 13.5.
Kao izvor svjetlosti koristi se impulsni laser valne duljine = 0,9 m. Karakteristika ove
metode je u tome da se na poetku i na kraju svjetlovoda nalaze djelomino prozrana zrcala.
Svjetlosni impulsi prolaze preko ulaznog zrcala u svjetlovod i cirkuliraju izmeu njegovih
krajeva. Disperzija se odreuje na osnovu usporeivanja na ekranu osciloskopa irine impulsa koji
se vraaju nakon uzastopnih cirkulacija u svjetlovodu sa irinom ulaznog impulsa. Usklaivanje
impulsa usklauje se pomou linije kanjenja. Ova mjerna metoda omoguava da se pomou
relativno kratkog odsjeka emitiraju uvjeti prelaska signala po liniji vee duljine.

Slika 13.5. Blok shema spoja za odreivanje disperzije u vremenskom podruju.

13.4.2. Mjerenje disperzije svjetlovoda u frekvencijskom podruju

Podatak o disperziji u frekvencijskom podruju daje, usporeivanjem signala na ulazu i

izlazu svjetlovoda, informaciju o amplitudno-frekvencijskoj i fazno-frekvencijskoj karakteristici
svjetlovoda, koji su vrlo znaajni podaci naroito kod projektiranja svjetlovodnih prijenosnih
sustava. Kod mjerenja ukupne disperzije u frekvencijskom podruju, u svjetlovod se unosi
svjetlosni signal promjenjive frekvencije, a stalne amplitude i faze. Aparatura za mjerenje faznofrekvencijske karakteristike je vrlo precizna i skupa, pa se obino mjeri samo amplitudni odziv, iz
94

kojeg se izraunava fazni odziv. Procedura za mjerenje amplitudnog odziva je vrlo jednostavna,
sastoji se u mjerenju i usporedbi amplituda signala na ulazu i izlazu svjetlovoda, a za to se moe
koristiti spektralni analizator.
Kao izvor svjetlosti mogu se koristiti LED ili laserske diode, ije se svjetlost direktno modulira
strujnim signalima. Kao foto detektori se primjenjuju PiN ili lavinske fotodiode. Predajnik i
prijamnik moraju imati priblino isti frekvencijski opseg kao i svjetlovod, jer inae moe doi do
pogreke pri mjerenju.
13.5. ODREIVANJE MJESTA PREKIDA ILI POVREDE SVJETLOVODNE NITI

Karakteristino za oteenje svjetlovoda je naruavanje cjelovitosti svjetlovoda i zatitnog

omotaa. Metoda odreivanja mjesta i vrsta oteenja omotaa analogne su metodama koje se
koriste kod elektrinih vodova (impulsni reflektometar-TDR). Meutim, oteenja
svjetlovoda su specifina. Pod oteenjem svjetlovoda podrazumjeva se svaka nehomogenost
koja dovodi do pogoranja prijenosnih osobina svjetlovoda. Jedno od najeih oteenja
svjetlovoda je njegov prekid. U osnovi postoje tri metode odreivanja mjesta prekida
svjetlovoda: mjerenje svjetlosne energije izraene u okoli, mjerenje jakosti povratnog
Rayleighovog rasprenja i impulsno-lokacijske metode. Prva metoda nije doivjela razvoj jer
zahtjeva prijamni ureaj irokog dinamikog raspona (110-140 dB). Nedostatak druge metode
je niska razina tijeka povratnog rasprivanja, koja ne omoguava uporabu za mjesta prekida
svjetlovoda jako velikih valnih duljina. Impulsna metoda ima visoku razluivost i omoguuje
identifikaciju kako mjesta nehomogenosti svjetlovoda tako i mjesta njegovog potpunog
prekida.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.

Laser;
Generator impulsa;
irokopojasno pojaalo;
Vanjski modulator;
Poluprozrana ploica;
Lea za fokusiranje;
Fotodioda;
Svjetlovodna nit;
irokopojasno pojaalo;
Osciloskop;
Zrcalo.

Slika 13.6. Impulsno lokacijska metoda mjerenja prekida svjetlovodne niti: a) blok shema mjernog
ureaja; b) oscilogram impulsnog mjerenja;

Shema ureaja za impulsno-lokacijska mjerenja prikazana je na slici 13.6.a. U nit se alje

skup sondirajuih impulsa i na osnovi vremena potrebnog za povratak reflektiranih impulsa
od mjesta prekida, odreuje mjesto prekida.
Kada proe kroz element za fokusiranje, svjetlosni snop lasera pada na poluprozirnu
ploicu. Ova razdijeli svjetlosni snop na dva dijela: jedan, koji, putem elemenata za
fokusiranje dolazi u svjetlovod, a nakon toga u ureaj koji priguuje sporednje modove i drugi
koji se reflektira od zrcala i poluprozirne ploice te, pada na prijamnik koji se sastoji od
ureaja za fokusiranje, fotodiode, pojaala i osciloskopa. Svjetlost reflektirana od mjesta
95

povrede vraa se po niti i preko poluprozirne ploice, takoer dolazi u prijamnik. Na osnovi
razlike vremena dolaska obaju impulsa odreuje se udaljenost mjesta povrede niti.
t c t c
L=

2n
2n
Gdje su: t - razlika u vremenima dolaska obaju impulsa
t - proirenje drugog snopa zbog disperzije
c - brzina svjetlosti
n - indeks loma materijala svjetlovoda

Na slici 13.6b. prikazan je oscilogram mjerenja u kojem prvi impuls, doveden na ulaz x1
osciloskopa, odgovara impulsu reflektiranom od ulaznog poprenog presjeka niti spram povrine
fokusirajue lee. Drugi impuls odgovara impulsu reflektiranom od zrcala na kraj niti.
Ova metoda omoguuje odreivanje mjesta povrede niti (kabela) s tonou od nekoliko metara.
Za razliku od mjerenja izraene snage pomou izvora i prijamnika, koji mjere priguenje na
svjetlovodnoj niti direktno, optiki reflektometar radi indirektno. Izvor i prijamnik kopiraju stvarni
predajnik i prijamnik na svjetlosnom prijenosnom sustavu, te se na taj nain moe vidjeti korelacija
izmeu stvarnog i mjernog sustava. Kod OTDR-a uporabom povratnog impusa svjetlosti moemo
otkriti priguenja u svjetlovodnoj niti. Kao i klasini reflektometri, na ulazu u svjetlovodnu nit se
poalje uski impuls svjetlosti i promatra povratni impuls koji nastaje zbog nesavrenstva svjetlovodne
linije ili refleksije zbog spojeva odnosno kraja linije.
U svakoj toci vremena, svjetlo poslano iz OTDR-a prolazi kroz cijelu mjerenu duljinu
svjetlovodne niti. Samo mali dio izraene svjetlosti vraa se natrag, ali uporabom osjetljivih
prijamnika i normiranjem signala, mogua su mjerenja i na relativno dugim dionicama svjetlovodnih
niti. Uz poznatu brzinu irenja impulsa svjetlosti du svjetlovodne niti, reflektometrom se moe
izmjeriti vrijeme, a time je mogue izraunati vremensku poziciju impulsa u svjetlovodnoj niti, koja
odgovara stvarnom poloaju u njoj. Kako se svjetlosni impuls priguuje tijekom prolaza kroz
svjetlovodnu nit i dodatno priguuje na spojevima, ukupna snaga poslanog implulsa e se smanjivati u
ovisnosti o prolazu kroz cijelu nit. Tako je pomou odgovarajueg programa mogue prikazati
priguenje svjetlovodne niti u odnosu na njenu duljinu. Karakterisina slika na ekranu optikog
reflektometra prikazana je slikom 13.7.

Slika 13.7. Karakteristian reflektogram spojeva na svjetlovodnoj niti

Moe se poazati kako je impulsna metoda provjere stanja svjetlosnih niti (kabela) analogna
impulsnoj metodi ispitivanja koaksijalnih kablova. Razlika, je ipak, u specifinosti svjetlovodnih niti
u kojima odbijena snaga ovisi o kutu presjeka niti. U sluaju djelovanja na nit samo sile istezanja,
nastaje plosnata povrina prijeloma. Ako je nit prekinuta udarcem, povrina nije plosnata. Budui da
veina eho impulsa moe ovisiti o karakteru prijeloma niti, u nizu sluajeva impulsna metoda nije
dovoljno tona za odreivanje mjesta povreda svjetlovodnog kabela.
13.6. MJERNE TABLICE I MJERNI REZULTATI

Prije i poslije polaganja, te nakon spajanja svjetlovodnog kabela, obavljaju se mjerenja

priguenja na njemu. Mjerenja se obavljaju po dionicama, tj. od jednog mjesta spoja do drugog
kao i ukupno priguenje itave relacije. Mjerni rezultati se upisuju u posebne tablice, tako to se
unose rezultati mjerenja prije polaganja, nakon polaganja i zavrna mjerenja prije putanja u
pogon. Mogu se izraditi dijagrami relacija sa naznaenom duljinom dionica i izmjerenim
priguenjem za svaku od njih. Na slici 13.8. vidi se takav primjer za relaciju O E snimljen
optikim reflektometrom (OTDR) SI7780
96

Slika 13.8. Ispis mjernih rezultata

13.7. ISPITIVANJE KAVALITETE SPRENIKA ZA SVJETLOVODNE NITI

Kvaliteta sprenika procjenjuje se na osnovi gubitaka koji nastaju njegovim unoenjem u

prijenosnu liniju. Kod toga moramo imati u vidu kako nastali gubici nisu samo funkcija
nesavrenosti elemenata sprenika i tolerancije niti. Zato se ispitivanja i obavlja uz uvjet, da s
jedne i druge strane sprenika budu iste niti i jednakih duljina.

Slika 13.9.

Mjerenje gubitaka sprenika u kratkoj liniji: a) mjerenje snage reflekcijske

linije b) mjerenje snage s umetnutnom test linijomLM

Prema slici 13.9. veza se najprije uspostavlja izmeu svjetlosnog predajnika i

prijamnika putem referencijske linije LR. Struja detektorske diode razmjerna je referencijskoj
snazi PE1. Nakon toga se uvede linija LM. sada je struja detektorske diode razmjerna spram
prethodnog sluaja, smanjenoj snazi PE2. Gubici koji nastaju uvoenjem sprenike
kombinacije K2 i K3 odreuju se izrazom:
PE 1

QK= 10 log
PE 2
Moraju biti ispunjeni slijedei uvjeti:
97

- gubitak niti na kojoj se vri mjerenje mora biti poznat ili zanemariv spram gubitka
koje unose sprenici
- utjecaj sprenika K2 i K3 mora biti identian
Prednosti ovakova naina mjerenja je u tome to zadovoljava praktine potrebe svjetlosnih
linija sa sprenicima, ali se pri tome moe pokazati nedostatak, da izmjereni gubitak zbog
utjecaja niti bude velik. Duljina svjetlovodne niti mora biti najmanje 500 m kako bi se
osigurala stabilna modna raspodjela.
Naroitu panju kod mjerenja na svjetlovodnim nitima pomou reflektometra treba obratiti
na spoj instrumenta i niti pomou svjetlovodnih konektora, odnosno rastavljivih spojnica.
Primjeri razliitih tipova svjetlovodnih konektora su prikazani slikom 13.10.

Slika 13.10. Razni tipovi svjetlovodnih konektora

13.8.

POSTUPAK PRI MJERENJU SVJETLOVODNE NITI

Svjetlovodni kabel je potrebno mjeriti prije polaganja, da bi se otkrile eventualne greke na

svjetlovodnim nitima, koje su mogle nastati kod transporta ili nestrunim uskladitenjem.
Nakon polaganja zbog moguih fizikih oteenja na kabelu, te nakon spajanja mjerenjem
se dobiva kompletna mjerna karakteristika ugraenog kabela.
Vrlo su vane mjere opreza pri mjerenju, pri emu se moraju neupuene osobe upozoriti da
je laser opasan po vid, te da operateri ne gledaju direktno u lasersku svjetlost.

Slika 13.11. Optiki reflektometar SI 7780 SCHLUMBERGER

Mjerenja optikog kabela sa monomodnim nitima, najee se u nas obavlja optikim
reflektometrom SI 7780 firme Schlumberger prikazan slikom 13.11.
98

Sam postupak mjerenja kabela prije polaganja je sljedei. Budui da na uskladitenom

bubnju, svjetlovodne niti nisu zavrene na konektorima, potrebno je imati dodatni kolut
(elastomjer) sa svjetlovodnom niti, na kojem je jedan kraj fiksno zavren sa konektorom, a
drugi slobodan.
Pomou izbornika na reflektometru, treba podesiti: eljenu valnu duljinu; irinu impulsa;
max. duljinu mjerenja; index loma; broj kabela; broj niti; glavni smjer prostiranja kabela; broj
uzoraka; te broj instrumenta.
Kraj elastomjera sa konektorom spoji se u laserski izlaz reflektometra, te ukljui laser. Mjeri se
prvo s valnom duljinon 1310 nm, a nakon toga s valnom duljinom 1550 nm. Ako je izmjerena
duljina elastomjera u granicama normale, drugi kraj nezavrene svjetlovodne niti elastomjera
mehaniki se obradi, kao i jednu od svjetlovodnih niti uskladitenog kabela, te ih se spoji plastinom
spojnicom ispunjenom gelom, koji ima indeks loma 1,46-1,50 radi bolje kvalitete privremenog
mjernog spoja.
Gore navedeni postupci se ponavljaju sa svakom svjetlovodnom niti uskladitenog kabela.
Potpuno ista mjerenja svih svjetlovodnih niti obavljaju se na kabelu nakon polaganja.
Identina mjerenja na svjetlovodnom kabelu obavljaju se kad je on spojen na cijeloj eljenoj
dionici, te zavren na konektorima optikih razdjelnika. U tom sluaju upotrebljavamo elastomjer sa
zavrenim krajevima svjetlovodne niti, konektorima, a ta mjerenja nazivamo zavrna.
Sve mjerne rezultate mogu se pohraniti na meki magnetski disk radi arhiviranja ili daljnje obrade
na PC-u ili iste tiskati u obliku grafikona na kojem se vide sva spojna mjesta i kabelske duljine sa
priguenjima po dionicama i spojnim mjestima.

Slika 13.12. Nain mjerenja kabela prije polaganja

13.9. ANALIZA MJERNIH REZULTATA

Iz ispisa mjerenja na slici 13.12., oitava se, da je mjerenje obavljeno u II prozoru, sa

irinom impulsa 50 nm, mogunou maksimalne duljine mjerenja 33,79 km, indeksom loma
1,4670, brojem kabela, brojem niti smjer mjerenja O E, brojem uzoraka 256, te brojem
instrumenta 815. Takoer je naznaen datum i vrijeme mjerenja. Na samom grafu oitava se
da mjerni kabel elastomjer, po zadanim parametrima, koji su prije mjerenja upisani u
instrument, ima dozvoljeno priguenje 0,32 dB/km, a izmjerena je veliina 0, 45 dB to je
dobro, jer je sama duljina elastomjera 1414 m.

Slika 13.12. Ispis mjernog rezultata loeg spoja na mjernoj spojnici

Nadalje, krivulja pokazuje nepravilnosti na mjernoj spojnici punjenoj gelom, odnosno oitava
se priguenje na spojnici od 1,36 dB to je loe u odnosu na dozvoljene granice priguenja (tablica
99

13.1). Daljnjim oitanjem vidi se da je dozvoljeno priguenje mjerenog kabela 0,34 dB/km, a
izmjerena je veliina 0,43 dB to je dobro, obzirom na duljinu mjerenog kabela. Na grafu takoer
se oitava da je ukupna mjerena dionica dugaka 2657 m s priguenjem od 2,24 dB. Dakle mjerna
spojnica je nositelj loeg mjernog rezultata.
Budui je mjernu spojnicu mogue vrlo lako rastaviti (sastoji se iz tri dijela), ona se
rastavlja, oisti (ako je u njoj zaostali dijeli svjetlovodne niti), ponovno sastavlja te s njom
ponavlja postupak spajanja niti elastomjera i mjerenog kabela.
Mjerenje se nakon toga mora ponoviti.

Slika 13.13. Graf ponovljenog mjerenja II prozor

Na slici 13.13. je prikazan graf ponovljenog mjerenja, nakon ienja mjerne spojnice, tako to
se oitava dozvoljeno priguenje na elastomjeru od 0,32 dB/km, a izmjereno je ukupno priguenje
od 0,45 dB na 1422 m duljine, a sada mjerna spojnica ima priguenje 0,03 dB, to je dobro.
Mjereni kabel ima dozvoljeno priguenje 0,35 dB/km, a oitana je vrijednost 0,43 dB to je
takoer dobro obzirom na duljinu mjerene niti. Na kraju se vidi da je ukupna mjerena duljina
iznosila 2657 m sa ukupnim izmjerenim priguenjem od 0,91 dB.
Na slici 13.14. se vidi graf mjerenja iste svjetlovodne niti, samo uz promijenjenu valnu
duljinu, koja iznosi 1550 nm.

Slika 13.14. Graf ponovljenog mjerenja u III prozoru

Nadalje, oitavaju se razlike, kod mjerenja u II prozoru, po dionicama i na mjernom
spojnom mjestu. Dozvoljeno priguenje elastomjera je 0,18 dB/km, a izmjerena veliina je
0,26 dB to je, obzirom na mjerenu duljinu niti dobro.
Spojno mjesto na 1442 m donosi priguenje od 0,08 dB, takoer dobro. Mjereni kabel na
svojoj duljinu ima priguenje od 0,24 dB, to je dobro s obzirom na dozvoljenu normu od 0,19
dB/km, i na kraju se oitava ukupna duljina od 2657 m sa ukupnim priguenjem od 0,58 dB.
100

Slika 13.15. Graf zavrniog mjerenja na dionici TE

Na slici 13.15. vidi se graf zavrnog mjerenja dionice optikog kabela od 4022 m s
priguenjem na cijeloj trasi od 1,36 dB. Na grafu se ne oitava prvo spojno mjesto koje je za
instrument preblizu, ali ga instrument naznauje kako bi znali da postoji, te da ga metodom
preklapanja treba pronai. Oitani je mjerni rezultat dakle umanjen za jedno spojno mjesto i
duljinu optike niti do tog mjesta.

Slika 13.16. Graf pronaenog prvog spojnog mjesta

Na slici 13.16. obiljeava se prvi nastavak na optikoj niti s njegovim mjernim rezultatima
koje treba pribrojiti mjernim rezultatima ukupnog priguenja na optikoj niti, oitanih sa grafa
na slici 13.15. Na pisau je mogue ispisati graf s pronaenim spojnim mjestom te ukupnim
priguenjem mjerene dionice.
Za odreivanje stanja cjelokupno spojenog svjetlovoda potrebno je poznavati granice
dozvoljenog priguenja, a dananje vrijednosti su prikazane tablicom 13.1.
Tablica 13.1. Dozvoljene granice priguenja za neke elemente svjetlovoda
Komponenta
Jednomodna nit 1310 nm
1550 nm
Viemodna nit
850 nm
1310 nm
Optiki konektor
Trajni spoj (Fusion splice)
Mehaniki spoj (Mechanical splice)
Prespojno mjesto

Priguenje
0,35 0,4 dB/km
0,21 dB/km
3 4,1 dB/km
0,6 1,1 dB/km
0,1 0,75 dB
0,1 1,5 dB
0,1 1 dB
0,1 1,5 dB
101

Prethodno opisana mjerenja treba obaviti na optikom kabelu i nakon polaganja te kao
zavrna mjerenja na kabelu, na svakoj svjetlovodnoj niti, te oitane rezultate upisati u za to
odabranu mjernu listu, i iste spremiti na meki magnetski disk.
Podaci s magnetskog diska mogu se preko serijske ulazno-izlazne jedinice prenijeti na PC
raunalo i pokretanjem programa Win-Trace kasnije analizirati i spremiti u bazu podataka.
Slika reflektograma iz programa Win-Trace je prikazan slikom 13.16.

Slika 13.16. Reflektogram iz programa Win-Trace

Budui je svjetlovodna tehnologija, napravila revoluciju u komunikacijama na podruju
telefonije, kabelske televizije, raunala, industrijske automatike, zemaljskih satelitskih
stanica, te u vojnoj primjeni, zbog poznatih svojstava koje ne daje niti jedan kabel sa
bakrenim vodiima, samo mjerenje na svjetlovodnim sustavima, je jedan od vanih faktora
njihove eksploatacije.
Danas u telekomunikacijama mjerenje predstavlja jedan od vrlo bitnih imbenika za
utvrivanje ispravnosti i kvaliteta veza i usluga. Mjerna se tehnika, uz dananji stupanj
razvoja, sve vie prilagoava kod uvoenja novih metoda i mjernih sustava, uz sve veu
automatizaciju i minijaturizaciju mjernih instrumenata.
U okvirima propisanih normi u nas, koje su takoer u skladu sa meunarodnim propisima i
standardima (CCITT ITU-T preporuke) treba mjerenju i odravanju na svjetlovodnim
prenosnim telekomunikacijskim sustavima posvetiti posebnu pozornost, jer iskustvo pokazuje
kako se najvea vrijednost nekog sustava pokazuje kada je on u kvaru.
Za pogonska mjerenja prikladno je koristiti i jednostavnije izvedbe reflektometara, koje
imaju manji domet i razluivost slike, ali su znatno jeftiniji, a prikazani su slikom 13.17.

Slika 13.17. Naki primjeri instrumenata i konektora za mjerenja na svjetlovodima

102

PRILOG
U ovom prilogu prikazani su standardni i najee primijenjeni telekomunikacijski kabeli kod
izgradnje telekomunikacijskih mrea Hrvatskog telekoma. Kako se danas najvie proizvode i ugrauju
kabeli s termoplastinom izolacijom, to su samo oni ovdje prikazani, dok se za starije kabele s
papirno-zranom izolacijom, korisnik mora obratiti na proizvoake publikacije.
U nastavku su prikazane najee danas rabljene prikljune letvice (reglete), utikai i prikljune
vrpce, sklop za prenaponsku zatitu te jedan od ureaja za pogonsko ispitivanje stanja kabela na
prikljunim letvicama.
TELEKOMUNIKACIJSKI KABEL TK 33 AP

Ovaj tip kabela se ugrauje u podzemnu pretplatniku telefonsku mreu. Konstruiran je iz vodia
od meko arenog bakra s izolacijom od polietilena, a izolirani vodii su poueni u etvorke. Jezgra
kabela se sastoji od koncentrino ili grupno pouenih etvorki. Unutarnji i vanjski plat je od
polietilena, a armatura od aluminijskih traka.
Standardni presjeci vodia su: 0,4, 0,6 i 0,8 mm.
etvorke su obiljeene bojama prema tablici 1:
Tablica 1
etvorka u kabelu

I parica
a-ila
b-ila

II parica
c-ila
d-ila

Prva-poetna
Druga- smjerna
Neparna
Parna
Za grupno pouene etvorke obiljeavanje bojama je prikazano tablicom 2
Tablica 2
etvorka u kabelu

I parica
a-ila
b-ila

II parica
c-ila
d-ila

Prva-poetna
Druga- smjerna
Trea
etvrta
Peta

103

TELEKOMUNIKACIJSKI KABEL TK 33 U

Ovaj tip kabela se ugrauje u nadzemnu pretplatniku telefonsku mreu. Konstruiran je iz vodia
od meko arenog bakra s izolacijom od polietilena, a izolirani vodii su poueni u etvorke. Jezgra
kabela se sastoji od koncentrino ili grupno pouenih etvorki. Unutarnji i vanjski plat je od
polietilena, a armatura od aluminijskih traka. Nosee ue se sastoji iz pocinanih elinih ica.
etvorke su obiljeene bojama prema tablici 1 ili tablici 2 za grupno pouene etvorke.
Standardni presjeci vodia su: 0,4, 0,6 i 0,8 mm.
TELEKOMUNIKACIJSKI KABEL TK 59 GM

Ovaj tip kabela se ugrauje u podzemnu pretplatniku telefonsku mreu. Konstruiran je iz vodia
od meko arenog bakra s izolacijom od polietilena, a izolirani vodii su poueni u etvorke. Jezgra
kabela se sastoji od koncentrino ili grupno pouenih etvorki. Unutarnji i vanjski plat je od
polietilena, a armatura od aluminijskih traka. Jezgra kabela je ispunjena petrolatom.
etvorke su obiljeene bojama prema tablici 1 ili tablici 2 za grupno pouene etvorke.
Standardni presjeci vodia su: 0,4, 0,6 i 0,8 mm.
TELEKOMUNIKACIJSKI KABEL TK 59 PT-50

104

Ovaj tip kabela se ugrauje u podzemnu pretplatniku telefonsku mreu. Konstruiran je iz vodia
od meko arenog bakra s izolacijom od polietilena, a izolirani vodii su poueni u etvorke. Jezgra
kabela se sastoji od koncentrino ili grupno pouenih etvorki. Unutarnji i vanjski platevi su od
polietilena, a armature od aluminijskih traka i elinih vrpci. Jezgra kabela je ispunjena petrolatom.
etvorke su obiljeene bojama prema tablici 1 ili tablici 2 za grupno pouene etvorke.
Standardni presjeci vodia su: 0,4, 0,6 i 0,8 mm.
INSTALACIJSKI TELEKOMUNIKACIJSKI KABEL TI-44

Ovaj tip kabela se ugrauje kao instalacijski telekomunikacijski kabel u zgradama pretplatnika ili u
telekomunikacijskim voritima. Konstruiran je iz vodia od meko arenog bakra s izolacijom od
polietilena, a izolirani vodii su poueni u etvorke. Jezgra kabela se sastoji od koncentrino ili grupno
pouenih etvorki. Plat je od PVC-a sive boje, uz mogunost elektrostatike zatite aluminijskim
platem i bakrenim vodiem.
etvorke su obiljeene bojama prema tablici 1 ili tablici 2 za grupno pouene etvorke.
Standardni presjeci vodia su: 0,4, 0,6 i 0,8 mm.
INSTALACIJSKI TELEKOMUNIKACIJSKI KABEL TCPA

Ovaj tip kabela se ugrauje kao instalacijski telekomunikacijski kabel u telekomunikacijskim

voritima. Konstruiran je iz vodia od meko arenog bakra s izolacijom od polietilena, a izolirani
vodii su poueni u parice. Jezgra kabela se sastoji od koncentrino ili grupno pouenih parica. Plat je
od PVC-a sive boje, uz mogunost elektrostatike zatite aluminijskim platem i bakrenim vodiem.
Parice su obiljeene bojama, a primjer za 50+2 parice prema tablici 3 za grupno pouene parice.
Standardni presjeci vodia su: 0,4 i 0,6 mm.
Tablica 3
Redni broj
elementa
1

Boja izolacije
a-ila
b-ila

Redni broj
elementa
3

105

Boja izolacije
c-ila
d-ila

PRIKLJUNE LETVICE
Prikljuna letvica sistemom vijak-vijak

Prikljune letvice sistemom utiskivanja vodia

106

PRIKLJUNI UTIKAI I MJERNE VRPCE

MAGAZIN ZA PRENAPONSKU ZATITU

107

ZAVRNA KABELSKA LETVICA ERICSSON

SUSTAV ZA BRZO ISPITIVANJE KABELA NA PRIKLJUNIM LETVICAMA

Ovaj sustav omoguuje brzo pogonsko ispitivanje stanja kabela. Sastoji se iz dva ureaja koji se
direktno prikljuuju na prikljunu letvicu s izoliranim ilama od napona.
Ovim sustavom se mogu ustanoviti slijedei kvarovi:
prekid vodia,
dozemni spoj,
kratki spoj izmeu vodia i
zamjena grana unutar parice odnosno etvorke.
Za mjerenje treba imati dva ureaja, a za testiranje veza na svakom kraju kabela ukljuuje se po
jedan ureaj. Svi kvarovi se automatski prikazuju zvuno i vizualno.

108

DESET PRAVILA ISPITIVANJA KABELA

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.

Prije poetka mjerenja ukljuite svoje znanje

Proitajte upute za koritenje instrumenata
Dobro upoznajte svoj instrument
Doite najblie to moete do pretpostavljenog kvara
Napravite kvalitetnu vezu izmeu instrumenta i objekta mjerenja - kabela
Upoznajte osnovne znaajke kabela koji treba mjeriti
Prouite trasu polaganja mjerenog kabela
Ispitujte s obje strane kabela
Obavezno ispitajte kabel nakon otklanjanja kvara
Zabiljeite sve parametre ispitivanja

109

LITERATURA:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.

Bego V.: Mjerenja u elektrotehnici, Tehnika knjiga, Zagreb, 1990.

Brodi T., Jurin G.: Svjetlovodna tehnika, Tehniki fakultet, Rijeka, 1995.
Chain A.F., Jones E.: Electronic Instruments and Measurements, Mc. Graw Hill, 1983.
Karim, M. A. Electro-Optical Devices and Systems. PWS-KENT, 1990.
Mikula M, Kavran Z.: Vodovi i mree u PT prometu, FPZ, Zagreb, 1999.
Mikula M, Gojmerac .: Telekomunikacioni vodovi i mree, Tehnika knjiga, Zagreb, 1975.
Mlakar F.: Opa elektrina mjerenja, kolska knjiga, Zagreb, 1987.
Risti S.V.: Kablovi dijagnostika kvarova, Tehnika knjiga, Beograd 1987.
anti A.: Elektronika instrumentacija, kolska knjiga, Zagreb, 1982.
Vujevi D., Ferkovi B.: Osnove elektrikih mjerenja, kolska knjiga, Zagreb, 1996.
Prospekti i upute proizvoaa mjernih instrumenata i opreme.
Propisi iz podruja TT linija i mrea, ZJPTT, Beograd, 1980

110