Anda di halaman 1dari 4

Saetak Anatomija ljudske destruktivnosti

Zbog obimnosti knjige, nismo u mogunosti sve dijelove detaljno obraditi, pa emo u
ovom dijelu rada analizirati samo dijelove za koje smatramo da su znaajniji. Djelo je
koncipirano da objasni vrste agresije i njihove uzroke, a knjiga ima dva dijela i u predgovoru
autor navodi kako je ova vrsta istraivanja kompleksna i zbog toga je morao predstaviti
odreene teoretske aspekte iz drugih podruja i dissciplina da bi objasnio ljudsku
destruktivnost.
Na samom poetku jako bitno je objasniti terminologiju i sam pojam agresije. U
Fromovom izlaganju on agresiju smatra kao irok pojam (taj pojam upotrebljava se za
ponaanje ovjeka koji brani svoj ivot, za kradljivca koji ubija rtvu da bi uzeo novac, za
sadistu koji mui zatvorenika. Konfuznost ide jo dalje: pojam agresija upotrebljava se i za
seksualni pristup mukarca eni, za ambiciozne poticaje planinara, trgovca ili seljaka koji ore
zemlju). From je, takoer, primjetio i nedostatak kod Freudovog definiranja agresije koje je
prema njegovom miljenju dosta usko definisan i zbog toga ima problema u elaboriranju i
daljnoj razradi tema koja se tiu agresivnog ponaanja. Pored rijei agresija u fokusu njegove
panje je i termin ovjek, a taj pojam i prema njegovom miljenju, a i prema naem ne treba
dodatno objanjavat.
From se, naravno, morao referirati i na druge autore, a u svojoj knjizi spominje Freuda
i Lorenza koju su pisali na ovu temu, mada se javlja distinkcija u odnosu na period kad su oni
stvarali svoja djela i na Fromove poglede.
U diferencijaciji agresije on pronalazi dvije vrste: malignu i benignu agresivnost. Prvu
dijeli sa ivotinjama i to je oblik defanzivne agresije, dok je druga destruktivna agresija. Ove
dvije vrste agresija su povezane i s instinktom i karakterom, tako da se From bavi i ovim
fenomenima. Na poetku svog izlaganja o instinktivnostni on se referira na Freuda i na
njegovo poimanje instinktivnosti. Freud je smatrao da postoje dvije vrste instinktivnosri, prva
je seksualni instinkt i drugi je samoouvanje. Freud je uz EROS (instinkt ivota) pridodao i
drugi, suprotan, instinkt, a to je instinkt smrti. Na kraju ovog poglavlja, referirajui se na dva
autora, akcentira i pojam rata. Freud i Lorenz su doli do zakljuka da je rat, kao nain
ispoljavanja agresije, pojam koji se ne moe iskorjeniti.

U suprotnosti s instinktivnizmom javljaju se i envirnomentalisti koji su smatrali da na


ovjekovo ponaanje utjee okolina, a ne unutranji faktori. Uz envirnomentaliste pojavljuje
se i biheviorizam. Njihova formula se sastoji Formula se sastoji u tome da ovjek ini, osjea
i misli na nain koji se pokazao uspjenim u postizanju onog to eli. (Fromm, 1989: 59)
Fromm u svom djelu Anatomija ljudske destruktivnosti teoretski obrauje i pojam
frustracija. Referira se na nekoliko autora od kojih su neki zastupali da za agresivno ponaanje
nuno mora prethoditi frustracija, dok su drugi smatrali da frustracija jeste bitna, ali da nije od
krucijalnog znaaja za pojavu agresivnosti.
Psihoanalitiki pristup prouavanju agresije je objedinilo sve prethodne pristupe. Uz
ovaj pojam se nadovezuje i uvena Freudova psihoanaliza, o kojo zbog obimnosti ovog
seminarskog rada neemo mnogo pisati, ali emo se kroz primjere u nastavku rada baviti
psihoanalizom.
Da bi se mogla razumjeti ljudska destruktivnost potrebno je analizirati i
neurofiziologiju (prouavanje mozga). Naunici su doli do zakljuka da je mozak osnova
agresivnog ponaanja.
Na kraju prvog dijela knjige Fromm se zadrava na pojmu ovjek. Antropologija
ovjeka je determinirajui faktor u odreivanju svih pojava koje implicira ovjek, pa tako i
agresivnog ponaanja.
Druga knjiga je koncipirana na nain da objasni mailgnu i benignu vrstu agresije.
Benignu vrstu agresije objanjava kao prirodnu potrebu da se ovjek, ba kao i ivotina,
odbrani od raznih napada, tako da smo ve napominjali da je ovo vrsta agresije koja ima
defanzivni karakter. Benigna agresija se dalje dijeli na: nehotinu agresiju, nestanu agresiju,
samopotvrujuu agresiju i defanzivnu.
Maligna agresija se oituje u vie oblika, a neki od uzroka ovakvog ponaanja su:
kronina depresija, dosada, egzistencijalne potrebe ovjeka...
Ljudska agresivnost je proizela iz unutranjih promjena, odnosno iz ljudske
destruktivnosti.
Veza izmeu samopotvrivanja, agresije, mukih hormona i moda Y
kromosoma navodi na mogunost da mukarci mogu biti obdareni s vie samopotvrujue

agresije no ene i da su bolji generali, hirurzi ili lovci, dok ene mogu biti vie zatitne,
brine, bolji lijenici i uitelji.
U ovom dijelu rada smo sumirali Fromovo vienje ljudske destruktivnosti (agresije).
Njegova Anatomija ljudske destruktivnosti dala je veliki doprinos u shvatanju pojma
agresije i uzronika ratova i openito o svim vrstama nasilja. Konstantim referiranjem na
Lorenzovo istraivanje koje je provodio na ivotinjama, Fromm je uspio da napravi paralelu
ivotinja i ovjeka i doao je do zakljuka da su uzronici kod ovjeka i kod ivotinja dosta
slini.
Ratovi su veliki problem ovjeanstva, tako da je ovim autorima glavni motiv bio
analiziranje uzronika rata, ali iz perspektive prouavanja ovjekovog ponaanja. Svi autori su
doli do istog zakljuka, a to je da agresivno pronaanje dolazi iz instinkta koji se reflektira u
odreenom trenutku, a taj trenutak se moe opisati kao savreni trenutak za kanalisanje tog
instinkta. Sve je to u vezi s antropologijom ovjeka i odrednicama koje uslovljavaju
instinktivno ponaanje.
Kroz cjelokupno elaboriranje komparirali smo pojmove ovjeka i ivotinja, a
determinirajua stavka koja ih razlikuje u ovom kontekstu jeste to ovjek ubija bez razloga
(dakle, nisu mu potrebni ni ekonomski ni bioloki faktori kao to je to sluaj kod ivotinja).
Ljudska destruktivnost se danas sve vie percipira u formi nekrofilije. U ovom
vremenu sve vei primat imaju pojmovi koji su mrtvi, koji se raspadaju... Sve vei primt
preuzimaju strojevi, ali i u umjetnosti nije nita drugaije. Slikarstvo i knjievnost sve vei
primat daju ovim gore navedenim pojmovima.
Na kraju ovog dijela emo naglasiti da pored Fromma veliki doprinos izuavanju
ljudske destruktivnosti imaju Lorenz i Freude, ali Fromm je ovome pristupio na drugaiji
nain, jer struka Lorenza (zoolog) i vrijeme u kojem je Freude pisao su sugerirali da ova
njihovadjela neko na kraju mora sklopiti u jednu kompaktnu cjelinu.