Anda di halaman 1dari 9

MORAL ETIKA KREPOSTI

- ivimo u doba hipotetske civilizacije u kojem se stvari definiraju i procjenjuju


prema funkcionalnosti (nita nije bezuvjetno, sve je zamjenjivo i nadomjestivo)
- ovjek vie ne udi za svojim neodsnivanim snovima, dominira instrumentalni um i
hladna proraunatost (razboritost = stjecanje profita)
- odumrla uivalaka, a iznova se rodila skeptika generacija (ovjek ponovno postaje
nepovjerljiv prema svemu)
- znanje je postalo mo, istina se ne pronalazi, nego se stvara
- ljudi su se polako poeli osvjeivati, uviaju u kakvoj se situaciji nalaze (danas nepovjerenje u razum, istie se spontanost, osjeajnost, iskustvo, intuicija,
propovijeda se vraanje prirodi)
- etika - nauk o biti ovjeka (to je njegova najvea mogunost, cilj i zadatak)
- ohrabrenje za samostalno djelovanje na vlastitu odgovornost, upuivanje na to
kako treba moralno ispravno djelovati, pokuava potaknuti na stjecanje moralnih
kompetencija
- etika ne moe i ne treba umjesto djelujueg subjekta preuzimati moralnu
kompetentnost, nego ga treba voditi tomu da sam stekne tu kompetentnost i da je
izvrava
- etika je teorija morala, a moral je praksa
- predmet/objekt etike je traganje za ispravnom (ona koju se moe opravdati i iza
koje moemo odgovorno stajati) odlukom (ispravnim djelovanjem, tj. onim koje ima
moralnu relevantnost (dobro-loe, ispravno-neispravno)
- cilj - teorija: spoznavanje moralnog djelovanja
- praksa: oblikovvanje moralne svijesti
- da bi djelovanje bilo moralno ispravno, etiki subjekt mora MOI i HTJETI dobro
- moralnost je u nama neto najosobnije, potreban nam je model moralnosti koji nas
prisjea na to da je moralni ivot disciplinirano i revno, trajno nastojanje da se
prilagodimo cilju od kojeg se sastoji punina ivota
- kreposti osiguravaju temelj za oblikovanje osobe, ue se socijalizacijom
- etika krize - moralnost dolazi u pitanje tek u kriznom vremenu (ima status gosta)
-- uloga i zadaa etike nije samo rjeavanje trenutnog problema (npr. kada potrebu
za etikom osjeamo samo kada imamo neki problem, a ostatak ivota ne razmiljamo
o njoj), etika krize ne uvia povezanost onoga to jesmo i onoga to radimo
(problemi se ne stvaraju sami, ve ih mi stvaramo)
- moral je koncipiran ili kantovski (obveza, kategoriki imperativ - ne kae to treba
initi u nekoj situaciji, nego koja su naela uope moralno doputena) ili utilitaristiki
(na razini koristi, proraunat)
- krepost - vjebom steena sposobnost ovjeka koja omoguuje cjelokupnu sreu
osobnog i socijalnog ivota
- kreposti trebaju pokazati kako ovjek treba postati potpun ovjek, kako se mora
pronai, ostvariti i razviti
- krepost je ono svojstvo u ovjeku koje ga ini vrlim ili moralno dobrim ne samo da
1

dobro moe, ve i da hoe (nije priroeno svojstvo, vjetina)


- kreposti uma: omoguuju da ovjek moe initi dobro, ine um sposobnim za
stanovita djela, ali ne dostiu do volje
- moralne kreposti: djeluju na ovjeka tako da on ne samo da moralno dobro moe,
nego i hoe, djeluju na volju
Teorija drutvenog ugovora
- kada nekome pomaemo esto smo motivirani oekivanjem da e i nama netko
drugi pomoi...time nesvjesno polazimo od pretpostavke da je moralnost preutan
dogovor (ili neka vrsta ugovora) izmeu ljudi da se dre nekih moralnih pravila. Ako
ih se ne bismo pridravali, suivot bi bio nesnoljiv te bi uslijedilo prirodno stanje u
kojem bi se svatko borio protiv svakoga.
Mogui pojmovi: moral - etika - krepost - odgovornost :)

SAVJEST, DUNOST, OBVEZA, ODGOVORNOST


Savjest - je osjeaj moralne odgovornosti, skup naela moralnog procjenjivanja
postupaka kao dobrih ili loih. Dvojnost (fenomen savjesti) ja kao moja savjest
stojim na neki nain nasuprot sebe sama kao subjekta koji djeluje.
Dunost - nunost djelovanja iz potovanja moralnog zakona, odnosno osjeaj
obaveznosti da se djeluje onako kako to zahtijeva moralno naelo
Obveza -ono to se mora uiniti zbog prihvaenog, ili eventualno nametnutog,
obeanja, ugovora, naela, propisa ili zakona
Odgovornost -spremnost da se odgovara za uinjeno; spremnost da se u
potpunosti snose posljedice vlastitog djelovanja, te popravi ili nadoknadi eventualna
teta koju bi ono proizvelo
Prema tome odgovornost je prije svega spremnost da se promiljaju i domiljaju
mogue posljedice svoga djelovanja, te spremnost da se odustane od ina ije se
loe posljedice mogu jasno nazrijeti, ili su tovie ve prisutne. Bez odgovornosti
svako je djelovanje opasno ne samo za druge, nego i za onoga tko tako djeluje, jer se
time preputa potpunoj sluajnosti zbivanja.Odgovornost se stoga temelji u spoznaji
vlastite slobode i ljubavi za ono to tom slobodom moe biti ugroeno. Sloboda za
sobom povlai i odgovornost.
Pojam odgovornosti pravno i moralno podruje (pravno podruje moralna
uraunljivost, a za nju su potrebni znanje, volja i sloboda). Odgovornost je obiljeje
initelja (za odreeni in), a uraunljivost je obiljeje ina (njegovih posljedica)
Odgovornost se rabi na 3 naina:
opisivanje -> uzronno-posljedino odnos poinitelja i ina
propisivanje -> pojam odgovornosti izrie moralnu ili legalnu obvezu da se neto
uini ili izbjegne objektivna odgovornost
pripisivanje-> prosudba poinitelja za njegov in u skladu s moralnim normama ili
protiv subjektivna odgovornost
2

Etiki orijentirano djelovanje (Weber) Etika odgovornosti prosuuje


ispravnost djelovanja prvenstveno prema predvidljivim posljedicama, a ne prema
inherentnim motivima. Etika uvjerenja nasuprot tome vrednuje ispravnost
vrednovanja prije svega na temelju uvjerenja.
Karakteristian element je apsolutna obveza prema istini. Odgovornost za posljedice
svojeg djelovanja odbija ovjek koji zastupa etiku uvjerenja.
E. Levinas odgovornost predstavlja slobodu
- samostojnost subjekta je preduvjet odgovornosti
- odgovornost 1. (ja brine se za svoju sreu, egoizam, potrebno je da napusti
sebe kako bi se pronaao), 2. (odgovornost za drugoga i preko drugoga budi
ideju izbora, heteronomna odgovornost) i 3. lica
S obzirom na pristanak -> savjest sigurna (nema greke u procjeni) i dvoumna
(strah od pogreke, kolebanje)
Podudaranje s objektom -> ispravna sud se podudara s objektivnom stvarnosti
neispravna sud se ne podudara s objektivnom
stvarnosti
popustljiva promjena odluke zbog napora izvoenja
povrna zanemarimo moralna naela

ODNOS FILOZOFIJE I RELIGIJE


SLOBODA
- apsolutna ovjekova vrijednost
- Sartre ovjekova bit je sloboda; ovjek je osuen na slobodu
- dostojanstvo ovjeka zahtjeva da radi po svjesnom i slobodnom izboru
- sloboda znai samoodreenje, a ne odreenje od drugoga
- jednom lien nagona i instinkata koji bi upravljali njegovim ivotom ovjek je baen
u slobodu, a to upravo znai da pita i trai odgovore o onome to je drugim biima
zadano prirodno unaprijed
- vjera proizlazi iz slobode
ISTINA
- ovjek mora nauiti razlikovati istinu od zablude
- ono to je vano, a to istinito ovjek raspoznaje logikim razmiljanjem i
zakljuivanjem, odnosno svojom moi da prima ideje i meusobno ih komparira
- prava vjera, to je istina, a istina je ono to se ne mijenja s vremenom; ono to je
bilo i to e biti
VJERA
- vjera se u strogom smislu meu ljudima ne moe niti zahtijevati niti ostvarivati.
Vjerovati u nekoga-uvjet koji mora biti ispunjen da bi vjera bila mogua kao smisleni
ljudski in
- vjera se ne moe oekivati ako se Boga ne zamilja kao osobno bie, sposobno za
govor, a ovjeka kao bie koje je po naravi otvoreno Bogu
3

- ovjek ne stvara vjeru, ona mu je ponuena


ODNOS FILOZOFIJE I RELIGIJE
- filozofija poinje sa sumnjom i samo s njom moe opstati
- to ne znai da filozofija odbacuje svaku vjeru
- filozofija ne odbacuje svaku vjeru, ve samo onu koja ne doputa provjeru, koja ne
doputa sumnju, koja razumu osporava pravo da propituje vlastite pretpostavke, a
umu osporava da se uputa u nove neuvene teorije
- filozofi moraju polaziti od odreenih pretpostavki i samo tako mogu sustavno
promiljati svijet; odabiru odreene pretpostavke jer u njih vjeruju i spremni su svoj
filozofski i ivotni put graditi upravo na njima
-ako filozofija poinje s vjerom, ona prestaje tamo gdje vjera prelazi u dogme, bez
kojih religija ne moe
- religija ne moe opstati sa sumnjom u ono to se predajom oblikovalo kao odreena
vjeroispovijed
- filozofija ne moe opstati bez sumnje u ono to se bilo kojom predajom namee kao
jedina istina
- filozofija i religija su u konkurentskom odnosu
- obje nastoje ponuditi ovjeku odgovore na iskonska pitanja ili pitanja o iskonu,
kojima se svaki narataj i svaki pojedinac uvijek ponovo vraa, neovisno o tomu to
su odgovori dani ve bezbroj puta
- obje se bave pojmovnim miljenjem, argumentiraju i nude racionalno opravdanje
svojih stavova
- filozofija poimanje traganja za istinom, a ne kao gotovo znanje
- religija pristaje na konano, to bi joj zabranilo sumnju i postavljanje pitanja
KLJUNE RIJEI: istina, znanje, vjera, sumnja, sloboda

PRIJATELJSTVO IZMEU - RODITELJA I DJECE, UITELJA I


UENIKA, ZAJEDNICE
Prijateljstvo pozitivan odnos izmeu dvoje ili vie ljudi koji osjeaju meusobnu
simpatiju i povjerenje. Osobe koje se nalaze u ovakvom odnosu nazivaju se
prijateljem ili prijateljicom. Ovaj odnos temelji se na ljubavi i povjerenju te
meusobnom uvaavanju.
PRIJATELJSTVO IZMEU RODITELJA I DJECE
- esto je prijateljstvo imeu brae i sestara PRAVO (ISTINSKO) PRIJATELJSTVO ->
tee je jer postoji odreene vrsta stida u odnosu (ne usuuju se pokazivati jedni
drugima ono to je u njihovom idealu i tenji najvelikodunije i najljepe) pravo
upoznavanje nastupa prisustvom drugih
- tijekom rane mladosti ne preporua se prijateljstvo izmeu brae i sestara jer ih
zatvara u uski krug obitelji NESOCIJALIZIRANOST I ASOCIJALNOST mogue je
ukoliko se razvija paralelno s drugim ljudima koji su izvan obiteljskog kruga
- u prolosti otac je bio ef, namjensik Boga djeca su morala biti POSLUNA i
4

odnositi se sa STRAHOPOTOVANJEM -> svako protivljenje je percipirano kao


NEPOTOVANJE
- majka - njeno voljela i titila svoju djecu, ali nije teila nikakvu intimnijem odnosu
- meu roditeljima i djecom nije bilo nikakva razgovora o bilo kakvom osobnom ili
intimnom problemu
- danas sve vie roditelja ezne za istinskim prijateljstvom s djecom mogue je
to je dijete starije i zrelije
- prijateljstvo izmeu roditelja i djece ne smije biti usmjereno nahukavanju protiv
drugog roditelja treba se temeljiti na poticanju prijateljstva s drugima, bitno se
odrei AUTORITARIZMA i razviti osjeaj jednakosti, odgovornosti te ne iskljuivati
AUTORITET koji pripada roditeljima
PRIJATELJSTVO IZMEU UITELJA I UENIKA
- pravi uenik jest onaj koji ima ljubav prema istini i strast za istraivanjem
-kako bi uitelj mogao ostvariti prijateljstvo s uenikom treba se odrei paternalizma i
autoritarizma, te mora biti intelektualno zreo
- bitna je razmijena vrednota jer bez nje nema pravog prijateljstva ugled uitelja je
takoer vaan (intelektualni)
- uitelj = prijatelj -> najvea vrednota koja nam moe biti pruena, najveca ivotna
ansa
- kako bi prijateljstvo bilo pravo uitelj ne smije imati ugled koji podjarmjljuje(Hitler i
Staljin) niti napuhani ugled (Sartre)
- uitelj ne smije imati prevelik utjecaj ( nevidljiv,ali opet osjetan) poruke koje e ga
nadivjeti
PRIJATELJSKE ZAJEDNICE
- oni koji tvrde da moemo imati samo jednog pravog prijatelja previe prijateljstvo
shvaaju kao ljubav
- prijateljstvo je po svojoj naravi vie duhovno nego osjetilno omoguuje razvitak
intelektualnih i afektivnih sposobnosti
- ukoliko je prijateljstvo narcistiko rezultira nezadovoljstvom i razoaranjem
-veina prijateljskih zajednica stvara se oko uitelja (kako bi se moglo razviti bitno je
razviti osjeaj pripadnosti i duhovnog srodstva)
PRIJATELJSTVO INI IVOT LJEPIM
- jedan jedini prijatelj je mnogo vredniji nego sva bogatstva i asti
- osoba se potpuno moe razvit samo dareljivou i nesebinou prijatelj je onaj
koji omogava da mi sudjelujemo u njegovoj dareiljivosti ali i on u naoj
- spoznaja da volimo iste stvari kao i na prijatelj predstavlja tek prvu fazu u razvoju
prihvaanje poruke koju nam alje prijatelj rezultira plodonosnim prijateljstvom
- ivotom u zajednitvu nadvladavaju se razlik
-zahvaljujui prijateljstvu postajemo svjesni bogatstva i siromatva
POJMOVI: RODITELJ DIJETE (DJECA) PRIJATELJSTVO AUTORITET (AUTORITARIZAM)

STRAH
- strah - temeljna odrednica svakog ljudskog postojanja svih vremena
- svaki se ovjek sukobavljava sa svojom kontigentnou, konanou, smru,
neponovljivou
strah od sebe sama, prijatelja, partnera, rata, gladi, nezaposlenosti; usamljenosti i
budunosti
- strah - iracionalni sentiment (osjeaj, osjetljivost) kojemu u filozofiji jedva da ima
mjesta ipak odreuje cjelokupno zbivanje ivota (svemu daje notu
egzistencijalnog digniteta (dostojanstva))
- Toma Akvinski - ovjeka je oduvijek neto strailo - neko prijetee zlo koje nadilazi
mogunost onoga koji se boji, ta njemu se naime ne moe oduprijeti
suprotstavio nadu (spes) i strah (timor) kao dobro zlu
objekt nade - budue dobro, objekt straha - budue zlo
- Kierkegaard - razlikovao strah poganskog ovjeka pred sudbinom od s jedne strane
kransko-dogmatskog straha pred Bogom te, s druge strane, od
antitradicionalistikog odreenja straha kao imanentnog (unutar jednog podruja, ne
prelazi odreene granice) Nitavila u sebi neutemeljive egzistencije
* Nitavilo (das Nichts) - potpuna praznost onog svetog mjesta na kojemu se trai
temelj svijeta
- obzor budunosti - viestruko zamraen jer je sam ivot viestruko ugroen
ovjek se strai za svoj ivot, boji se svoje propasti - mogunosti da vie ne
bude tu jeza nad vlastitom nitavnou
- strah se oduvijek povezivao s religijom - Feuerbach tvrdi da je religija dijete straha
te da je bogove na svijetu najprije stvorio strah
- klasini grki filozofi Platon i Aristotel ne poznaju strah kao neto svesvjetsko i
sveljudsko jer je za njih svijet bio kozmos - sreen i obuhvaen dobrim
- Kierkegaard razlikuje strah (Angst) od bojazni (Furcht)
mjesto nastanka straha je svijet (pred nama je bijesan pas, mogao bi nas ugristi)
bojazan pred sobom ima konkretni objekt koji ve iskustveno poznaje - u mati ga
moemo predusresti kao buduu mogunost (ono to bi nam se moglo dogoditi - ako
je pas bijesan mogao bi nas zaraziti, nae zdravlje bi se moglo ozbiljno naruiti)
- u grkom svijetu - strah nije postojao - ljudi su imali povjerenje prema svijetu
(svijet je ureeni kozmos noen Dobrotom)
- s pojavom gnoze se javlja i temeljni osjeaj straha
- u kranstvu ipak ivjelo povjerenje u svijet - ali uz distancu od njega
- idejama prosvjetiteljstva, ovjekov se um sve vie emancipirao svijet se vie nije
smatrao kozmosom
- Hegel za strah tvrdi da je nije osjeaj ovisnosti, ve ukidanje svake zavisnosti strah je bitni element slobode - ovjek je ovisan o posebnom, ali je tek slobodan
ovjek neovisan
- Kierkegaard tvrdi da je nedunost neznanje u kojem je duh identian sa slobodom,
u smislu odluke za koju ovjek snosi odgovornost strah je zbilja (stvarnost)
slobode - mogunost koja ovjeka strai
6

- Heidegger za strah, tj. tjeskobu tvrdi da eli otvoriti oi ovjeka


ar sentimenta straha od Nita obavijen i nadom - strah i nada se izmjenjuju
i dopunjuju
POJMOVI: strah, bojazan, dostojanstvo, nada, sloboda, smrt

SMRT U DRUTVENOM I PRIVATNOM KONTEKSTU


- smrt viestruka tema koju moemo sagledavati s vie raznih vidika medicinski,
filozofsko-antropoloki, teoloko-etiki (moralni aspekt), praktino-teoloki (praktina
religija, kako se ljudi unutar jedne religije odnose prema nekoj temi), pobonosti i
obiaji povijesni pristup te mnogi drugi
- smrt nastupa nepovratnim gubitkom svih funkcija mozga (zavrava ovjekovo
umiranje, ovjekov bioloki kraj)
- ovjek je jedino bie koje je svjesno svoje smrti; iako je svjestan, ne zna njen
as (veini ljudi bilo bi vrlo teko ivjeti da znaju kada e taj as nastupiti)
- svijest da smo smrtni i da emo umrijeti djeluje individualno na svakog pojedinca
neke e ta spoznaja koiti u ostvarivanju ivotnih ciljeva, neke e sprijeiti da
se upuste u avanture i izazove ivota te e mnogi ivotariti zbog pesimizma u koji
su zapali (nedostaje im volja za ivotom, ive da bi odradili sve to moraju
kolovanje, posao, obitelj) druge e pak ta svjesnost poticati da ive ivot
punim pluima, da iskoriste svaki trenutak najbolje to mogu te da, u ogranienom
vremenu koje imaju, nastoje ostvariti to vie ciljeva koje su si sami zadali
- razlikujemo antireligiozni i religiozni pristup smrti ljudi s antireligioznim
stavom ne razmiljaju o ivotu poslije smrti, smatraju da je ovjek u ovom ivotu
osloboen svake obveze prema neem to slijedi nakon smrti ljudi s religioznim
stavom smatraju da smrt nije kraj, nego poetak novog i istinskog ivota te da je taj
drugi ivot odreen nainom ivota prije smrti
- svijest o smrtnosti snano oblikuje ovjeka, tj. smrt ima veliku mo na
sadanji ivot ovjeka
- smrt doivljavamo individualno i subjektivno, ali i kao kolektivnu stvarnost jer
ivimo u zajednici osjetljivi smo na gubitak veeg broja ljudi te smo osjetljivi na
smrt zajednice (npr. statistike na kraju godine; broj umrlih > broj roenih)
- ovjek je svjestan da je smrt neizbjena te zato s tom injenicom mora znati
ophoditi nekima je teko nositi se s tom injenicom pa potiskuju misli o smrti, to
nije dobro (naporno i optereujue jer utjee na ovjekov cjelokupan nain ivota i
razmiljanje)
- iv ovjek, kao racionalno bie, trai smisao u svemu to jest i to ini smrt =
pad u konaan i bespovratan besmisao
- u smrti i najvee razlike bivaju izjednaene (smisao-besmisao, ljubav-mrnja,
ubojica-rtva, pravda-nepravda i sl.)
- smrt i odgoj vrlo kompleksna tema; tijekom kolovanja djeca se rijetko susreu s
7

pojmom smrti i umiranja te rijetko imaju priliku o tome razgovarati s uiteljima


postavlja se pitanje treba li se vie govoriti o toj temi ili je ovo dovoljno te je li veina
odgovornosti na uiteljima ili roditeljima da djecu s time upoznaju; jedinstvenog i
ispravnog odgovora nema
- svaki ovjek ima ivotnu zadau da shvati svoju konanost i prihvati smrt kao
neizbjenu posljedicu toga, za sve ljude oko sebe i za sebe samoga

IGRA PUT K MULTIDIMENZIONIRANOM MILJENJU


- pojam Homo ludens = ovjek koji se igra
- Igra slui za rekreaciju, zabavu, uenje. Dijete kroz igru ui, navikava se na
drutvena pravila, razvija motorike i intelektualne sposobnosti. Kasnije se ovjek, na
ovaj ili onaj nain, nastavlja igrati, ne prekidajui mogunost razvijanja svojih
sposobnosti.
- Igra je jedna od karakteristika ljudskoga ponaanja, a iako je najoitija u djejoj
dobi, ona obiljeava sva razdoblja ljudskoga ivota.
- Najprirodnija stvar u djetetovom ivotu jest igra. Prednost igre je njezina
sposobnost da potpuno zaokupi djetetovu pozornost i koncentraciju, probudi matu i
kreativnost te stvori osjeaj neoptereenosti u radu. Dijete u trenutku zaigranosti
stjee odreene spoznaje koje su mu do maloprije predstavljale veliki psihiki napor.
Tu kvalitetu igre moemo pripisati zanosu koji se stvara ve najavom igre.
Filozofija za djecu uvjebavanje za kritiko, kreativno i skrbno miljenje
- Matthew Lipman - uvidio radei sa studentima kako pokuaj uvjebavanja kritikog
miljenja u toj dobi ne funkcionira, to ga je dovelo do zakljuka kako kritiko
miljenje treba poeti uvjebavati u to ranijoj dobi. Lipman s profesoricom Annom
Sharp pravi kurikulum programa filozofije za djecu. Cilj programa jest uvjebavanje
multidimenzioniranog miljenja.
MULTIDIMENZIONIRANO MILJENJE sastoji se od:
1. KRITIKO MILJENJE pomae nam u donoenju odluka. Krajnji je cilj kritikog
miljenja razraena, promiljena, a time i dobro donesena odluka. Ono slui i za
predvianje buduih dogaaja i scenarija koji se temelje na dokazima, promiljanjima
i logici.
2. KREATIVNO MILJENJE njime stvaramo nove ideje, nove naine injenja, nove
poglede na svijet. Ovo miljenje proizvodi nove mogunosti, razvija kreativnost,
nalazi nova
rjeenja, ali i nove zadatke.
3. SKRBNO MILJENJE potie brigu za druge, odnosno razvija ljubav i potovanje
prema drugim ljudima. Skrbno miljenje je usko povezano s vrijednostima. Ono bi
trebalo potaknuti uenike i studente na promiljanje o vrijednostima, nikako na
prihvaanje ili neprihvaanje unaprijed zadanih vrijednosti.
-uimo promiljeno prihvatiti raznolikosti (primjer ekonomista sa sata)
Program Mala filozofija
- Od kolske godine 2007./2008. u Privatnoj osnovnoj koli Nova u Zadru i O
8

Stjepana Radia u Bibinjama odrava se jedan od programa filozofije za djecu nazvan


Mala filozofija. Igra zauzima vano mjesto u nastavi Male filozofije. Igre u nastavi
Male filozofije: zagonetke, asocijacije, prie, pitanja, igrokaz
Postoje 2 TEORIJE IGRE:
1. KLASINA pokuava objasniti postojanje i svrhu igre
2. MODERNA objanjava ulogu igre u razvoju djeteta (kognitivno, emocionalno i
socijalizacija)
POSTOJI LI INSTINKT ZA IGRU:
- Ako uzmemo u obzir da igra nije svojstvena samo ovjeku te da se i sasvim mala
djeca igraju opravdano je smatrati da postoji svojevrsni instinkt za igru.
SPORT KAO IGRA sport vie nema slobode i uivanja ve je to profesionalna
aktivnost
- IGRA KOD ODRASLIH: - odrasli igru zamjenjuju pojmovima zabava, uivanje,
relaksiranje, vjebanje.
* Odrasli se igraju na podruju MISLI, a djeca na podruju DJELOVANJA
IGRE: OBLICI i SVRHE: - pristup igrama iz najrazliitijih podruja:
a) pristup igri kao zabavi, zadovoljstvu
b) natjecanje u sportskim igrama
c) igra s ciljem stjecanja velike dobiti (klaenje, lutrija..)
TEMELJNE ODLIKE IGRE:
- slobodno odabrane, ograniene vremenom i prostorom, odvija se prema unaprijed
dogovorenim pravilima, strogo odravanje pravila, igra u sebi sadrava svoj cilj i
usmjerena je na njega, dosezanje cilja prati napetost, radost, iekivanje i
zadovoljstvo, igrau daje osjeaj da se bavi neim drugaijim svijest da je izvan
obinog ivota
POJMOVI: igra, sloboda, pravila, rad, miljenje