EKONOMSKI INSTITUT SARAJEVO

ANALIZA RAZLOGA I UZROKA NEDOVOLJNOG INTERESA DOMAĆIH I

STRANIH INVESTITORA U PROCESU PRIVATIZACIJE SA PRIJEDLOGOM
MJERA ZA POBOLJŠANJE UKUPNOG AMBIJENTA ZA ULAGANJE KROZ
PROCES PRIVATIZACIJE U F BiH

SARAJEVO, 2008.
 Izdavač:
EKONOMSKI INSTITUT SARAJEVO
Za izdavača:
Prof. dr. Anto Domazet, direktor

Autori:
Dr. Anto Domazet
Dr. Fikret Čaušević
Dr. Hasan Mahmutović
Mr. Zlatan Dedić
Enes Gotovuša

Recenzenti:
Dr. Muris Čičić
Dr. Veljko Trivun

Štampa:
Rol- komerc doo Sarajevo
Tiraž:
50 primjeraka

CIP – Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

338. 246. 025. 88: 330. 322. 4 (497.6)

Analiza razloga i uzroka nedovoljnog interesa

domaćih i stranih investitora u procesu
privatizacije sa prijedlogom mjera za poboljšanje
ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces
privatizacije u F BiH / [ sudjelovali u izradi
studije Anto Domazet...et al.]. – Sarajevo:
Ekonomski institut, 2008. – VIII, 159 str.: graf.
prikazi; 30 cm

Bibliografija: str. 154 – 159

ISBN 978-9958-687-05-1
1. Domazet, Anto
COBISS.BH-ID 16729094

II
 SADRŽAJ
SKRAĆENICE ..................................................................................................................................... v
SPISAK TABELA ................................................................................................................................ vii
SPISAK SLIKA .................................................................................................................................... viii

SAŽETAK ............................................................................................................................................ 1

UVOD I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA................................................................................. 8

1. Uvod ................................................................................................................................................... 8
2. Metodologija istraživanja ................................................................................................................... 9
2.1. Ciljevi istraživanja........................................................................................................................ 9
2.2. Hipoteza istraživanja.................................................................................................................... 10
2.2.1. Glavna hipoteza.................................................................................................................. 10
2.2.2. Pomoćne hipoteze............................................................................................................... 10
2.3. Osnovna istraživačka pitanja......................................................................................................... 11
2.4. Metode istraživanja ...................................................................................................................... 12

I OSTVARENI REZULTATI U PRIVATIZACIJI U FEDERACIJI

BOSNE I HERCEGOVINE U PERIODU 1999-2007. GODINA .................................................. 14

1.1. Mjesto privatizacije u konceptu tranzicijskih reformi ...................................................................... 14

1.2. Pravni okvir privatizacije .................................................................................................................. 15
1.2.1. Subjekti privatizacije ............................................................................................................... 18
1.2.2. Rokovi privatizacije ................................................................................................................. 19
1.2.3. Metode privatizacije ................................................................................................................. 19
1.2.3.1. Privatizacija podjelom poduzeća na tehno-ekonomske cjeline ................................... 20
1.2.3.2. Promjena vlasničke strukture kapitala po osnovu zajedničkog ulaganja .................... 20
1.2.3.3. Neposredna pogodba ................................................................................................... 21
1.2.4. Kupac kapitala ili imovine ....................................................................................................... 21
1.2.5. Ugovor o prodaji kapitala ........................................................................................................ 21
1.2.6. Raskid ugovora ........................................................................................................................ 22
1.2.7. Pravni okvir reguliranja problema dugova poduzeća koja se privatiziraju ............................. 22
1.2.8. Iskustva drugih: Akcijski fond u privatizaciji .......................................................................... 23
1.2.9. Pravni okvir za restrukturiranje i privatizaciju javnih poduzeća u FBiH ................................ 24
1.2.10. Standardi i smjernice korporativnog upravljanja ................................................................... 27
1.2.11. Promjena strategije privatizacije državnog kapitala – strateški investitori
nakon masovne privatizacije ................................................................................................. 28
1.2.12. Tačke diferenciranja modela privatizacije – primjer susjednih zemalja i FBiH ................... 30
1.2.13. Ponuda dionica putem burze .................................................................................................. 31
1.2.14. Razvijenost i karakteristike tržišta kapitala u FBiH .............................................................. 32
1.3. Ostvareni rezultati privatizacije u FBiH do kraja 2007. godine ........................................................ 34
1.3.1. Privatizirani državni kapital i njegova struktura ...................................................................... 35
1.3.2. Mala privatizacija ..................................................................................................................... 36
1.3.3. Efekti prodaje putem tendera ................................................................................................... 36
1.3.4. Efekti masovne privatizacije .................................................................................................... 38
1.3.5. Kontrola provedene privatizacije ............................................................................................. 42
1.3.5.1. Ostvareni rezultati u operativnoj kontroli privatizacijskih ugovora ............................ 42
1.3.5.2. Osnovni uzroci raskida ugovora o privatizaciji ........................................................... 45
1.3.5.3. Nedostaci postojećeg sistema kontrole privatizacije ................................................... 47
1.4. Zaključak ............................................................................................................................................ 49

II TRŽIŠTA PRIVATIZACIJSKIH PROJEKATA, PROFIL I STRUKTURA

INVESTITORA U PRIVATIZACIJI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE .............. 51

2.1. Formiranje ponude i tražnje na tržištu privatizacijskog kapitala ...................................................... 51

2.1.1. Tržište ponuđača u privatizaciji ............................................................................................... 55
2.1.2. Tržište kupaca u privatizaciji ................................................................................................... 57
2.1.3. Zaključak .................................................................................................................................. 59
2.2. Profil investitora u privatizaciji ......................................................................................................... 60
2.2.1. Motivi za investiranje u privatizaciji ....................................................................................... 61

III
 2.2.2. Konkurentska snaga investitora ............................................................................................... 64
2.2.3. Privatizacijski portfolio u FBiH .............................................................................................. 68
2.2.4. Percepcija poslovne okoline od strane investitora .................................................................. 72
2.2.5. Koji su faktori uticali na uspjeh privatizacije .......................................................................... 77
2.3. Rezultati evaluacije determinanti uspješnosti privatizacije ............................................................... 80
2.4. Zaključak ............................................................................................................................................ 86

III UZROCI NISKOG INTERESA INVESTITORA ZA UČEŠĆE U PRIVATIZACIJI

U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ............................................................................... 88

3.1. Uzroci vezani za makroekonomske utjecaje u BiH i FBiH ................................................................ 90

3.1.1. Privatizacija i tranzicija u BiH .................................................................................................. 90
3.1.2. Konkurentnost BiH i njeno mjesto u odnosu na zemlje grupacije CEFTA .............................. 94
3.1.2.1. Konkurentnost prema izvještajima Svjetskog ekonomskog foruma ............................ 94
3.1.2.2. Doing business i mjesto BiH u odnosu na zemlje CEFTA grupacije .......................... 95
3.1.3. Ekonomski rast u BiH i zemljama okruženja ............................................................................ 96
3.1.4. Struktura ekonomskog outputa Bosne i Hercegovine i njeno uspoređenje sa zemljama
okruženja ................................................................................................................................... 100
3.1.5. Makroekonomski izazovi za Bosnu i Hercegovinu i komparacija sa zemljama okruženja ...... 101
3.1.5.1. Javna potrošnja ............................................................................................................. 101
3.1.5.2. Deficit tekućeg računa .................................................................................................. 103
3.1.5.3. Zaposlenost ................................................................................................................... 104
3.1.6. Posebni utjecaji iz makroekonomske okoline na nizak interes investitora za privatizaciju
iz makroekonomskog okruženja ................................................................................................ 105
3.1.6.1. Izostanak sistemskog pristupa privatizaciji .................................................................. 105
3.1.6.2. Izostanak političke predanosti provođenju reformi i privatizacije ............................... 107
3.1.6.3. Visok politički rizik u uvjetima ograničenog ekonomskog rasta ................................. 107
3.1.6.4. Izgubljen kredibilitet u području privatizacije .............................................................. 108
3.2. Uzroci vezani za utjecaje iz poslovne okoline ..................................................................................... 109
3.2.1. Uzroci vezani za uvjete faktora .................................................................................................. 109
3.2.2. Uzroci vezani za uvjete tržišta ................................................................................................... 111
3.2.3. Uzroci vezani za prateće i industrije za podršku ....................................................................... 111
3.2.4. Uzroci vezani za kontekst konkurencije .................................................................................... 112
3.3. Uzroci vezani za regulaciju i institucionalnu nadležnost agencija i vlada i općina ............................. 112
3.4. Uzroci vezani za provedbu privatizacije .............................................................................................. 115
3.4.1. Priprema firmi za privatizaciju ................................................................................................... 115
3.4.2. Uzroci vezani za provedbu privatizacije .................................................................................... 116
3.4.3. Utjecaji iz područja primjene privatizacijskih ugovora ............................................................. 118
3.5. Zaključak ............................................................................................................................................. 118

IV CILJEVI PRIVATIZACIJE .............................................................................................................. 119

4.1. Novi situacijski kontekst u oblasti privatizacije u FBiH ...................................................................... 119

4.2. Ciljevi i metodi privatizacije ................................................................................................................ 121
4.3. Ciljevi privatizacije: push vs pull pristup privlačenja investicija ....................................................... 123
4.4. Politički aspekti ciljeva privatizacije ................................................................................................... 125
4.5. Zaključak ............................................................................................................................................. 129

V PRIJEDLOG MJERA ZA POBOLJŠANJE UKUPNOG AMBIJENTA ZA

ULAGANJE KROZ PROCES PRIVATIZACIJE U FBiH ........................................................... 131

5.1. Zaključak .............................................................................................................................................. 150

VI ZAKLJUČNA RAZMATRANJA ........................................................................................................ 151

LITERATURA .......................................................................................................................................... 154

IV
SKRAĆENICE

APF Agencija za privatizaciju F BiH

ANUBiH Akademija nauka i umjetnosti
BPK Bosansko-podrinjski kantona
BiH Bosna i Hercegovina
BCI BCI (Indeks poslovne konkurentnosti – Business Competitiveness Index),
BTO Built-Operate-Transfer – Izgradi, koristi i prenesi
CEE Zemlje Centralne i Istočne Evrope
CEFTA Sporazum o slobodnoj trgovini zemalja Centralne Evrope
EBRD European Bank for Reconstrucziona and Development – Evropska banka
za obnovu i razvoj
ESOP Employees Stock Ownership Program–Program dioničarskog vlasništva
uposlenih
EU Evropska Unija
F BiH Federacija Bosne i Hercegovine
FDI Foreign direct investments -Strane direktne investicije)
FIPA Agencija za promociju stranih direktnih investicija u BiH
GCI Indeks globalne konkurentnosti – Global Competitiveness Index
GDP Gross Domestic Product - Bruto domaći proizvod
HNK Hercegovačko-neretvanski kanton
IAGP International advisory group for privatization- Međunarodna savjetodavna
grupa za privatizaciju
IF Investicioni fond
IMF Međunarodni monetarni fond
JPD Javni poziv za upis dionica
KM Konvestibilna marka
MBO Management Buy Out – Privatizacija od strane menadžera
MEBO Management Employees Buy Out-Privatizacija od strane uposlenih i
menadžera
MVTEO Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa inozemstvom BiH
NIR Naučno-istraživački rad
OECD Organisation for Economic Cooperation and Development - Organizacija
za ekonomsku suradnju i razvoj
PIF Privatizacijski investicioni fond
PK Posavski kanton
PK FBiH Privredna komora F BiH
PPP Public-private-partnership - Partnerstvo javnog i privatnog sektora)
PRSP Srednjoročna razvojna strategija BiH
PTAC Kredit Svjetske banke za tehničku pomoć u privatizaciji
R BiH Republika Bosna i Hercegovina
RS Republika Srpska
R&D Istraživanje i razvoj – Research and Development

V
SAP Sporazum o asocijaciji i stabilizaciji BiH sa EU
SBK Srenjebosanski kanton
SK Sarajevski kanton
SR BiH Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina
SFRJ Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
TK Tuzlanski kanton
TNC Transnacionalne korporacije
USAID United States Agency for International Decelopment – Agencija za
međunarodni razvoj Sjedinjenih Država
USK Unsko-sanski kanton
VTK BiH Vanjskotrgovinska komora BiH
WTO Svjetska trgovinska organizacija
ZDK Zeničko-dobojski kanton
ZHK Zapadno-hercegovački kanton
ZPD Zakon o privrednim društvima F BiH

VI
SPISAK TABELA

Tabela 1. Efekti tenderskih prodaja (firme u maloj i tender u velikoj privatizaciji) ............ 37
Tabela 2. Pregled ostvarene privatizacije 1999-2007 .......................................................... 39
Tabela 3. Lista tipičnih poduzeća većinski privatiziranih u masovnoj privatizaciji ............ 40
Tabela 4. Ugovorene obaveze i izvršenje prema kontroliranim ugovorima......................... 43
Tabela 5. Pregled raskinutih ugovora po agencijama za privatizaciju u FBiH..................... 44
Tabela 6. Pregled pokrenutih postupaka za raskid ugovora.................................................. 44
Tabela 7. Konkurentska snaga kompanija prema kvalitetu poslovnih operacija i strategija 65
Tabela 8. Evaluacija determinanti uspješnosti privatizacije na uzorku od 20 uspješnih
kompanija u FBiH ................................................................................................ 81
Tabela 9. Osnovni indikatori tranzicije za zemlje CEFTA i izabrane zemlje
(stanje 2007. godine) ............................................................................................ 91
Tabela 10. Progres u tranziciji infrastrukture u CEFTA i drugim izabranim zemljama
(stanje 2007. godine) .......................................................................................... 93
Tabela 11. Realni GDP zemalja CEFTA 1999-2006. sa procjenom 2007-2008. ............... 97
Tabela 12. Stope rasta realnog GDP 1999-2006. i procjena 2007-2008. za CEFTA i
ostale uporedne grupacije (u % godišnjeg rasta) ............................................... 98
Tabela 13. GDP pc u zemljama CEFTA i EU .................................................................... 99
Tabela 14. Pokazatelji razine GDP pc 2007. u odnosu na 1989. godinu ............................. 99
Tabela 15. Struktura outputa u zemljama CEFTA i nekim zemljama u tranziciji
1990-2005........................................................................................................... 100
Tabela 16. Stope rasta bruto proizvoda u industriji 2000-2006............................................ 101
Tabela 17. Udio javne potrošnje i bilansa javne potrošnje u GDP zemalja CEFTA ........... 102
Tabela 18. Deficit tekućeg računa zemalja CEFTA (u % GDP) ......................................... 103
Tabela 19. Stope nezaposlenosti u zemljama nove CEFTA (% radne snage, kraj godine) . 104

VII
SPISAK SLIKA

Slika 1. Prikaz faza istraživanja projekta ............................................................................ 9

Slika 2. Privatizacija u kontekstu politika tranzicije prema Vašingtonskom konsensusu ... 14
Slika 3. Struktura privatiziranog kapitala prema metodama privatizacije .......................... 35
Slika 4. Funkcije ponude i tražnje na privatizacijskom tržištu ........................................... 53
Slika 5. Grafički prikaz ponude i tražnje u uvjetima dominacije ponuđača na
privatizacijskom tržištu .......................................................................................... 55
Slika 6. Grafički prikaz ponude i tražnje na privatizacijskom tržištu sa dominacijom
kupaca tržištu ......................................................................................................... 58
Slika 7. Faktori koji određuju profil investitora u privatizaciji u FBiH .............................. 60
Slika 8. Motivi strateških investitora za učešće u projektima privatizacije ........................ 62
Slika 9. Motivi i osnovne ekonomske determinante investiranja u privatizaciji u FBiH .... 63
Slika 10. Privatizacijski portfolio i njegova obilježja .......................................................... 69
Slika 11. Struktura i veze poslovne okoline (dijamant konkurentskih prednosti) FBiH ..... 73
Slika 12. Matrica kompatibilnosti oblika privatizacije i profila investitora u FBiH ........... 74
Slika 13. Ocjena poslovne okoline BiH i njenih elemenata 2005-2007. godine ................. 75
Slika 14. Konkurentske prednosti investitora i kritične varijable konkurentnosti .............. 76
Slika 15. Matrica atraktivnosti poduzeća / privatizacijskih projekata i konkurentnosti
investitora.............................................................................................................. 77
Slika 16. Rang pojedinih determinanti uspješnosti privatizacije u FBiH ........................... 83
Slika 17. Prikaz rangiranja determinanti uspješnosti privatizacije po grupama
kompanija ............................................................................................................. 85
Slika 18. Faktori i međuveza razina utjecaja na interes investitora u privatizaciji FBiH..... 89
Slika 19. Odnos tranzicije i privatizacije u Bosni i Hercegovini ......................................... 90
Slika 20. Rang zemalja CEFTA u GCI – Globalnom indeksu konkurentnosti .................... 94
Slika 21. Rang zemalja CEFTA u indeksu poslovne konkurentnosti 2007-2008................. 95
Slika 22. Rang zemalja CEFTA prema Doing Business....................................................... 96
Slika 23. Stope rasta određenih ekonomskih grupacija u periodu 1999-2008. (prognoze
za 2007. i 2008.)..................................................................................................... 97
Slika 24. Faze i sadržaj aktivnosti na privatizaciji u FBiH .................................................. 120
Slika 25. Mogući ciljevi privatizacije u FBiH...................................................................... 122
Slika 26. Struktura i međusobne veze javnog i privatnog kapitala u ekonomiji FBiH........ 124
Slika 27. Relacije u vezi sa privatizacijom i validnost za FBiH.......................................... 128
Slika 28. Model unapređenja ambijenta i interesa investitora u privatizaciji...................... 131
Slika 29. Uzroci niskog interesa investitora i mjere za njegovo unapređenje u
Kompanijama iz Politike privatizacije u FBiH ................................................... 149
Slika 30. Obilježja šireg u odnosu na uži pristup privatizaciji ............................................ 152

VIII
 SAŽETAK

Projektni zadatak za izradu ove studije sačinjen od strane Agencije za privatizaciju Federacije
BiH, definirao je kao predmet studije utvrđivanje razloga niskog interesa investitora u procesu
privatizacije. Iz te analize treba da proizađu mjere za unapređenje poslovnog ambijenta
privatizacije koje bi omogućile da se poveća interes investitora za učešće u privatizaciji u
Federaciji BiH. Detaljnije je projektni zadatak definirao istraživanje utjecaja strukture
ponuđenih poduzeća za privatizaciju, utjecaje pojedinih metoda privatizacije na interes
investitora i samu strukturu investitora koji se pojavljuju u privatizaciji u F BiH.

U pristupu istraživanju usvojena je metodologija po kojoj su sekundarni podaci o privatizaciji

pribavljani iz zvaničnih izvora Vlade F BiH, Agencije za privatizaciju u F BiH, statističkih
publikacija i izvora domaće i strane literature i javnih medija. Primarni izvori podataka
realizirani su kroz intervjue sa 25 osoba iz kruga investitora u privatizaciji, predstavnika FIPE,
naučnih krugova, medija, zvaničnika APF i kantonalnih agencija, zvaničnika Ministarstva
energetike, rudarstva i industrije F BiH, zvaničnika Privredne komore F BiH, predstavnicima
firmi koje se spremaju za privatizaciju i drugih. Kao vremensko ograničenje u istraživanju
definira se 2010 godina, kao godina do koje traje mandat aktualnih vlada.

Struktura studije komponirana je na slijedeći način. U prvom poglavlju istražuju se odnos

privatizacije i tranzicije, pravni okvir privatizacije i ostvareni rezultati u privatizaciji. U
drugom poglavlju razmatra se problem strukture tržišta privatizacijskih projekata u F BiH i
profil investitora koji se pojavljuju na tom tržištu. Profil investitora se određuje motivima za
investiranje, konkurentskom snagom investitora, privatizacijskim portofoliom u F BiH i
percepcijom poslovne okoline u F BiH. U trećem poglavlju se istražuju uzroci niskog interesa
investitora u privatizaciji u F BiH. Ti uzroci su podijeljeni u četiri grupe koje odražavaju
hijerarhiju odnosa na relaciji makroekonomsko okruženje – poslovna okolina – okvir za
regulaciju i djelovanje institucija – provedba privatizacije, tj mikroekonomska razina na kojoj
se susreću ponuda i tražnja privatizacijskih projekata. U četvrtom poglavlju se istražuju ciljevi
privatizacije koji bi trebalo da pokreću definiranje politika, strategija i operativnih planova
privatizacije u F BiH do 2010. godine. U petom završnom poglavlju daje se prijedlog mjera za
poboljšanje ambijenta za ulaganje sa ciljem unapređenje interesa investitora za privatizaciju u
F BiH.

Privatizacija je jedan od najznačajnijih i najdubljih tranzicijskih ekonomsko-političkih

promjena, koja ima izravne refleksije na uspostavljanje novih temelja tržišne ekonomije kroz
privatno vlasništvo koje omogućava veću tržišnu efikasnost poduzeća. Privatizacija zahtjeva
liberalizaciju ekonomskog ambijenta, uspostavljanje novog financijskog sistema i efikasne
tržišne i vladine institucije.

Rezultati privatizacije je u F BiH u devet godina njenog provođenja u periodu 1999-2007.

godine su veoma ograničeni. Privatizirano je svega 53,2% predviđenog kapitala, od čega je
samo 9,0% plaćeno gotovinom, a ostalo certifikatima države po zakonom definiranim
osnovama. Od 746 firmi u F BiH privatizirano je putem tenderskih prodaja, tj. privlačenjem
strateških investitora svega 335 firmi ili 44,9% ukupnog broja firmi predviđenih za

1
privatizaciju. Privučeno je svega 56 stranih direktnih investitora sa ukupnim kapitalom od
650,7 mil. KM ili svega 21,7% od ukupno registriranih stranih direktnih investicija u F BiH. 1
Ako se tome doda još 5 ugovora o dokapitalizaciji u kojima su učestvovale strane firme,
ukupan obim stranih ulaganja povećava se na iznos od 1,233,6 mil. KM, što čini respektabilnih
41,12% ukupnih stranih ulaganja. 2 Kroz tenderske ugovore osigurana je uposlenost 55.767
radnika, što čini oko 13,9% zaposlenih u F BiH koncem 2007. godine, odnosno 24,5%
zaposlenih u privatnom sektoru F BiH.

Ukupni rezultati ukazuju da proces upravljanja i izvođenja privatizacije nije bio vođen jasnim
ciljevima. Najveći dio državnog kapitala privatiziran je javnim upisom dionica, što se u teoriji i
praksi privatizacije smatra samo međufazom u promjeni vlasništva, jer privatizacija nije
okončana dok god vlasništvo ne pređe u ruke strateških investitora kao konačnih vlasnika.
Zbog svih iznesenih razloga sa pravom se postavlja pitanje – koji su razlozi niskog interesa
investitora za privatizacijom u F BiH.

Obavljenom privatizacijom u F BiH okončana je prva faza masovne privatizacije i u toku je

druga faza privatizacije komercijalnih kompanija koje djeluju u konkurentskom okruženju
liberalizirane privrede. Druga faza se odvija u velikim teškoćama i svojim dugim odvijanjem
čini upitnim moguće doprinose ekonomskom rastu F BiH. No, i pored tih zastoja snažno se
osjeća potreba za otpočinjanjem treće faze privatizacije nekada monopoliziranih oblasti
elektroenergetike, telekomunikacija, sektora voda, cestogradnje, komunalne privrede,
veterinarskih stanica, industrije prirodnog plina, istraživanja nafte i plina i drugih. Privatizacija
tih poduzeća podrazumijeva različite forme ulaska privatnog kapitala u većinsko ili manjinsko
vlasništvo kompanija iz ovih sektora, kao i privlačenje privatnog kapitala u realizaciju
razvojnih projekata utemeljenih na partnerstvu javnog i privatnog kapitala.

U kontekstu privatizacije mora se definirati pojam, funkcije i struktura tržišta privatizacijskih

projekata. To tržište je imperfektno tržište, sa jedinstvenim i diferenciranim statusom ponuđača
i kupaca i sa veoma izraženom asimetrijom tržišnih informacija. To je također veoma visoko
regulirano tržište sa obimnom regulativom i postojanjem niza regulatornih i kontrolnih
institucija, prije svega agencija za privatizaciju, vlada i sudova. Sve to ograničava slobodu
poduzetništva na ovom tržištu, otežava primjenu konkurencije i slobodu tržišnog izbora sa
najboljim kombinacijama za prodavce i kupce. Visok intenzitet regulacije se poduzima zbog
potencijalno visokih negativnih efekata tržišnih promašaja (market failures). Međutim, sama
regulacija izlaže proces privatizacije rizicima netržišnih promašaja (non market failures,
governmental failures). Zbog toga se i zamagljuje objektivna predstava o efikasnosti
privatizacije, a pokazatelji o ostvarenim efektima ne mogu se porediti sa objektivno mogućim
tržišnim prilikama i mogućnostima.

1
Procjena na osnovu Pregleda stranih direktnih ulaganja u BiH – entitet Federacija BiH, MVTEO, Sarajevo,
septembar 2007., u kojoj je iznesen podatak od 2.578.774 KM ulaganja sa 30.6.2007. godine. Na tu cifru dodali
smo procjenjeni priliv do kraja godine od od 421 mil. KM pa je ukupan procjenjeni obim ulaganja krajem 2007.
godine 3,o mld. KM.
2
Dokapitalizacija državnih poduzeća se nigdje u agencijama za privatizaciju ne vodi u njihovim poslovnim
informacionim sistemima. Prema našim istraživanjima dokapitalizacijom je investiran strani kapital u Natron
Maglaj od Kastamone Integra Turska iznos od 112 mil, KM, Mittal Arcelor u BH Steel Zenica 375 mil. KM,
Global Ispaat u KHK Lukavac 31,1 mil. KM, MOL i INA u Energopetrol Sarajevo 46 mil. KM, TLM Šibenik u
Aluminij Mostar 18,8 mil. KM, ukupno oko 583 mil. KM.

2
Krive ponude i tražnja za privatizacijskim projektima predstavljaju korisno sredstvo za
simulaciju i profiliranje tržišta privatizacijskih projekata. Budući da je to tržište heterogeno,
razumno je pristupiti mu primjenom strategije segmentacije, putem koje se mogu izdvojiti tri
osnovna tržišna segmenta. Prvi je segment na kome dominiraju prodavci, a radi se o
atraktivnim privatizacijskim projektima, na kojima je kriva ponude fiksirana sa ciljem
maksimiziranjem prodajne cijene kapitala. Sa takvom krivom ponude suočavaju se različite
krive tražnje koje u konačnom definiraju točke presjeka sa krivom ponude i tako definiraju
razinu cijene i obim investicija. Drugi tržišni segment obuhvata projekte niske atraktivnosti, na
kome su krive tražnje definirane od strane svakog ponuđača, a kriva ponude treba da se
prilagodi očekivanim profilima tražnje. U njihovom presjeku definiraju se cijene, kao manje
važna varijabla, i obim investicija potreban da se ostvari potrebno restrukturiranje kompanija
koje su predmet privatizacije. Treći segment su kompanije za kojima postoji tražnja, ali ih na
odgovarajući način, kroz politiku prethodnog defanzivnog restrukturiranja i odgovarajući
marketing koncept treba pripremiti za privatizaciju. Njihove funkcije tražnje i ponude
podrazumijevaju višu razinu konkurencije, iako se opet radi o diferenciranim heterogenim
tržišnim produktima, kod kojih su jednako važne cijene i obim investicija potrebnih za
restrukturiranje tih kompanija, koje se inače može izvoditi u mnogo povoljnijim uvjetima u
odnosu na stanje drugog segmenta .

Imajući u vidu opće karakteristike tržišta privatizacijskih projekata treba istaći da su rizici
promašaja na ovom tržištu jednako, pa čak i više vjerojatni od rizika vezanih za druga tržišta -
roba, kapitala, rada ili drugih elemenata. Naime, transakcije na privatizacijskom tržištu
odvijaju se u okviru poduzetničkog koncepta i motiviranosti za profitom koja pokreće
investitore. Te aktivnosti teku u uvjetima nesigurnosti koje vode tržišnim, odnosno
komercijalnim i političkim rizicima i zato mogu dovesti u pitanje ostvarenje ugovorenih
obaveza u privatizacijskim transakcijama. Dodatno, treba istaći da su privatizacijske
transakcije mnogo složenije od transakcija na slobodnom tržištu, jer se odvijaju uz mnoge
regulirane faktore (obim investicija, obim zaposlenosti, prelazni period od minimalno 3 godine
ograničenog raspolaganja i upravljanja kupljenim kapitalom, neizvršavanje ugovornih obaveza
od strane kupca, nečisti imovinsko-pravni odnosi i slično). Ovo treba istaći zbog činjenice da
se privatizacijskim promašajima u općoj i stručnoj javnosti prilazi neselektivno, tj. ne
razdvajaju se tržišni rizici kojima su izloženi i vrlo odgovorni investitori, s jedne strane, i
zloupotrebe, špekulacije ili kriminale sa kojima se prilazi privatizacijskim poslovima od strane
špekulativno motiviranih investitora, s druge strane.

U F BiH profil investitora određen je motivima investitora za sudjelovanje u privatizaciji,

konkurentskom snagom investitora u provođenju strateškog restrukturiranja privatizirane
kompanije, privatizacijskim portofoliom i percepcijom poslovne okoline u domenu
privatizacijskih projekata, posebno politikama, regulacijom i praksom privatizacije. Ciljanje
kvalitetnih strateških investitora i pripremanje kompanija za unapređenje njihove atraktivnosti
kod investitora su dvije osnovne dimenzije strateškog djelovanja na promociji privatizacije u F
BiH u narednom periodu. Ključni cilj politike privatizacije u operativnoj izvedbi je privlačenje
strateških investitora za ulaganje u privatizacijske projekte. Pojam strateških investitora se
vezuje za njihove sposobnosti da ostvare strateško prestrukturiranje kompanija čiji kapital
kupuju, odnosno da ostvare značajne investicije u investicione projekte kojima se ne ulazi u

3
vlasničku strukturu kompanija, kao što su to projekti utemeljeni na partnerstvu javnog i
privatnog kapitala (u elektroenergetici, cestogradnji, vodama, turizmu, komunalnoj privredi i
slično). Strateški investitori su jednako važni kod primarne, kao i kod sekundarne privatizacije
kojom od sitnih dioničara i investicionih fondova preuzimaju vlasništvo koje oni ne mogu
efektivno da koriste.

Strateški investitori imaju posebno obilježje u tome da su sposobni da pokrenu restrukturiranje

kompanija ili da sudjeluju u realizaciji novih razvojnih projekata na osnovama javnog i
privatnog partnerstva. Restrukturiranje kompanija može se promatrati kao defanzivno i
strateško. Defanzivno restrukturiranje se odnosi na zadržavanje iste strateške pozicije
kompanije u odnosu na tržište i tehnologije. Ono podrazumijeva snižavanje troškova,
oslobađanje dijela dugova kompanije, pokušaje rasta prodaja i organizaciono restrukturiranje.
Defanzivno restrukturiranje može se poduzimati i u kao pred privatizacijsko, ali sa veoma
ograničenim rokom provođenja. Strateško restrukturiranje se poduzima za postizanje
konkurentnosti kompanije, koja podrazumijeva ulaganje u novi fizički i intelektualni kapital
(hard and soft capital). U ovom slučaju privatizirana kompanija mijenja proizvodnu funkciju.
Počinje sa ulaganjima u istraživanje i razvoj, ulaganjima u razvoj tržišta, sa orijentacijom na
internacionaliziranje prodaja i razvoj strateškog partnerstva, na razvijanje marketing
sposobnosti i usvajanje novih strategija proizvodnje i financiranja, te ulaganja u razvoj ljudskih
resursa. S druge strane, počinju ulaganja u fiksni kapital – opremu i nove tehnologije koji će
davati mogućnosti osvajanje nove ili konkurentnije proizvodnje postojećih proizvoda. Razvoj
se djelomično financira iz vlastitih sredstava, koja su nedovoljna, a djelomično iz bankarskih
kredita, jer je emisija novih dionica zbog nerazvijenosti tržišta kapitala upitna. Zato se sav teret
strateškog restrukturiranja prenosi na strateškog investitora, a to je kompanija koja je
konkurentna u određenoj vrsti biznisa kome pripada, ili prema kome bi mogla da se usmjeri
nova strategija privatizirane kompanije.

Značaj strateških investitora se u narednim etapama privatizacije u F BiH još više ističe zbog
liberalizacije u javnoj komunalnoj privredi i infrastrukturi koje imaju velike potrebe za
investicijama i privlačenjem privatnog kapitala za njihovu realizaciju. Zato je osnova svake
uspješne strategije privatizacije stvaranje atraktivnog poslovnog ambijenta za privlačenje
kvalitetnih strateških investitora, posebno regionalnih i globalnih kompanija, koje, osim
kapitala , donose znanje, tehnologije i upravljačke sposobnosti i integriraju lokalne kompanije
u globalno tržište. Navedeni značaj strateških investitora ukazuje na potrebu da se kao ciljni
investitori definiraju strani investitori u svim slučajevima kada se radi o velikim kompanijama i
potrebi značajnog restrukturiranja kompanija koje su predmet privatizacije.

Uzroci niskog interesa investitora u privatizaciji najvećim dijelom potiču iz neatraktivnosti

privatizacijskih projekata. Projekti sa lošom tržišnom pozicijom, zastarjelom tehnologijom,
visokim dugovima i viškom radnika izazivaju odbojnost investitora, pogotovo ako se kod njih
ne može računati na izvjesne elemente defanzivnog restrukturiranja u aranžmanu vlade ili na
beneficije za podizanje operativne efikasnosti (niže cijene struje i slično).

Analiza determinanti i faktora uspješnosti privatizacije u F BiH pokazuje da djeluje pet

ključnih determinanti, u okviru kojih se nalazi određeni broj faktora. Te determinante su: 1)
determinanta lokacije koje podrazumijeva ekonomsko-političko-socijalnu sredinu BiH, F BiH,

4
kantona i lokalnih zajednica, 2) Determinanta biznisa / industrije u kojoj se nalazi firma
predmet privatizacije, koja iskazuje specifične uvjete za perspektive poslovanja firme koja je
predmet privatizacije, 3) determinanta performansi firme koja se privatizira i koja je u
mikroekonomskom smislu investicioni projekt za kupca državnog kapitala, za koji on traži
određene tržišne parametre kroz stopu povrata kapitala, rast vrijednosti kapitala i slično, 4)
determinanta postupka privatizacije, koja bitno utiče na interes investitora, a u velikoj mjeri se
vodi na pitanje da li prodavati firmu, njene dijelove ili dozvoliti partnerstvo u formi joint
ventures poduzeća i 5) determinanta performansi investitora, koja odlučujuće utiče na
efikasnost privatizacije.

Evaluacija determinanti i faktora koji je čine pokazala je da dominira utjecaj performansi

investitora na uspješnost privatizacije u F BiH, bez obzira o kakvoj vrsti privatizacijskog
poduhvata se radi. Pod investitorom se podrazumijeva i domaća i strana kompanija ili fizičko
lice sposobno da realizira investicioni projekt privatizacije pod minimalno zadatim uvjetima
prodavatelja c državnog kapitala. Ovo saznanje je veoma značajno, jer je tijekom provođenja
privatizacije bilo lutanja u forsiranju određenih kriterija privatizacije, u nastojanju da se što
prije proda državni kapital. Međutim, očigledno je da za dalji tijek privatizacije u kome se nude
uglavnom nekvalitetna poduzeća osnovna strategija mora biti privatizacija vođena kvalitetnim
investitorima (Investor-driven privatisation). U tome smislu dominantno treba forsirati
međunarodne kompanije, koje imaju razvijene globalne ili regionalne poslovne mreže, koje
osiguravaju domaćim kompanijama kvalitetno restrukturiranje i uključivanje na međunarodno
tržište.

Drugi po svom utjecaju je pravni okvir privatizacije i kapacitet agencija za provođenje

privatizacije. Taj okvir mora biti što više harmoniziran sa okuženjem jer privatizacija nije
autohtoni, nego globalni proces. Nepovoljniji regulatorni ambijent za investitore u F BiH znači
manje šanse za privlačenje investitora. Po svom utjecaju na interes za privatizaciju poslovna
okolina ima specifično granski određene karakteristike i u F BiH se ističu sektori u kojima
poslovna okolina ima izuzetno stimulativne utjecaje na biznis, kao što su metalna industrija,
industrija prerade drveta, elektroenergetika, turizam i druge oblasti. Makroekonomska okolina
emitira utjecaje koji su opći za čitavu ekonomiju i prvenstveno podrazumijevaju
makroekonomsku stabilnost, dinamičan ekonomski rast i razvijenost institucija. Svi navedeni
utjecaji mogu se podijeliti na utjecaje koji stvaraju uvjete za ostvarenje konkurentskih
prednosti koje potiču iz lokacije biznisa (makroekonomska i poslovna okolina) i konkurentskih
prednosti koje potiču iz kvaliteta kompanije koja se nudi u privatizaciji (obilježja kompanije i
regulatorni okvir privatizacije).

Jedan od ključnih nalaza ove studije je da je interes investitora za privatizaciju, i to prije svega
kvalitetnih, strateških investitora, nizak zbog dvije osnovne grupe razloga. Prva je regulatorni i
ambijent politika privatizacije, koji onemogućava određene grupe investitora da sudjeluju u
privatizaciji 3 . Druga se odnosi na neadekvatnu ponudu poduzeća za privatizaciju i neadekvatne

3
Misli se na slijedeća ograničenja: a) onemogućavanje stranim kompanijama u državnom vlasništvu da sudjeluju
u privatizaciji u F BiH. prema diskriminirajućem članu 12 Zakona o privatizaciji, b) nemogućnost da kvalitetni
strateški investitori sudjeluju u privatizaciji kvalitetnih kompanija, zbog neodmjereno visokog procenta ponude
državnog kapitala ponuđenog u masovnoj privatizaciji za certifikate, umjesto da bude ponuđen strateškim

5
metode privatizacije, sa fokusom na neatraktivna, problematična poduzeća, koja bi prije trebalo
da idu u stečaj, nego u privatizaciju, dok je ponuda atraktivnih poduzeća reducirana, a čak i
kada se privatizacijske procedure pokrenu, bivaju obustavljene iz neargumentiranih razloga. 4
Zato je potrebno uvjetno govoriti o niskom interesu investitora u privatizaciji. Naime, prije se
može govoriti o tome da su investitori odbijani da iskažu svoj istinski interes za privatizaciju
zbog opisanih blokada.

Drugim riječima, postavljena hipoteza se potvrđuje i zaista postoji nizak interes investitora za
učešće u privatizaciji u slučajevima ponude loših, tj. za investitore neatraktivnih kompanija. Na
takvoj ponudi poduzeća niti u jednoj zemlji u tranziciji nije bilo velikog interesa za
privatizacijom, pa BiH, odnosno Federacija BiH nije nikakav izuzetak.

Za narednu etapu privatizacije ciljevi privatizacije moraju podržati orijentaciju sa

kvantitativnih na kvalitativne ciljeve, sa prodaja državnog kapitala na partnerstvo sa privatnim
kapitalom, sa pojedinačnog djelovanja na strateško upravljanje privatizacijom, sa kupcima
vođenu privatizaciju na ciljevima vođenu privatizaciju u kojoj treba osigurati fokus na
strateške investitore, u maksimalnoj mjeri ciljajući regionalne i globalne kompanije koje su u
stanju da ponude održive programe restrukturiranja privatiziranih kompanija. Ključni preokret
treba da se ostvari u dva područja. Prvo, potrebno je poboljšati strukturu ponude poduzeća za
privatizaciju, odnosno partnerstvo javnog i privatnog sektora. Drugo, u ponudi neatraktivnih
poduzeća treba unaprijediti pred privatizacijske pripreme u smislu defanzivnog restrukturiranja
(odgovornost vlada i uprava poduzeća) i izbora adekvatnih metoda privatizacije, te
akvizicijskih aktivnosti na promociji i iznalaženju potencijalnih kupaca sa statusom strateških
investitora.

Definiranje ciljeva privatizacije za reformske vlade mora biti studiozno selektirano u skladu sa
njihovim strateškim ciljevima. Pored kvantificiranja ciljeva privatizacije u kvantitativnom
smislu obima prodaje državnog kapitala, treba definirati i performanse privatizacije u
prihodima od prodaje, obimu investicija, zaposlenosti, dinamici privatizacije i metode
privatizacije. Ciljevi privatizacije moraju biti konzistentni sa ukupnim ekonomskim i
socijalnim ciljevima razvoja, prije svega osiguranja makroekonomske stabilnosti, podizanja
konkurentnosti, strukturalnih promjena, rasta investicija, zaposlenosti i izvoza.

Ciljevi privatizacije moraju da uvaže situacijski kontekst privatizacije u kome je prva faza
masovne privatizacije okončana sa ograničenim uspjehom, a druga faza privatizacije
komercijalnih kompanija odvija se sa velikim teškoćama. To ne smije ograničiti ulazak u treću
fazu privatizacije u kojoj treba otpočeti privatizaciju kompanija iz monopoliziranih industrija u

investitorima. Ti procenti su u velikom broju slučajeva vodili većinskom vlasništvu građana i privatizacijskih
investicionih fondova.
4
Strateški investitori su skraćeni u prilici da kupuju državni kapital u atraktivnim kompanijama, a nudi im se na
prodaju državni kapital u nekvalitetnim kompanijama, koje su zrele za stečaj. Za ovu tvrdnju u našem istraživanju
imamo primjere Hidrogradnje dd Sarajevo i Energoinvesta dd Sarajevo, čija se privatizacija obustavlja, a naglasak
na privatizaciji daje Fabrici duhana Mostar, Hepoku Mostar, Krivaji dd Zavidovići ili KTK Visoko. Ne može se
osporavati potreba da navedene problematične kompanije budu predmetom privatizacije, ali je pravo pitanje zašto
se ne nude i prve dvije kvalitetne kompanije, koje bi zbog odlaganja privatizacije mogle čak doći i u značajne
teškoće ili im se onemogućava poboljšanje poslovnih performansi putem strateškog restrukturiranja, koje ne mogu
izvesti u javnom vlasništvu.

6
kojoj kompanije nisu izložene konkurenciji. Cilj privatizacije u trećoj fazi je podići efikasnost
javnih servisa i privući privatni kapital da u aranžmanima partnerstva javnog i privatnog
kapitala ulaže u nove razvojne projekte. Privatizacija sadašnjih javnih kompanija će se vršiti u
različitim formama, prema specifičnostima industrija i kompanija, od većinske privatizacije u
telekomunikacijama, veterinarskim stanicama, komunalnoj privredi i drugim do manjinske
privatizacije za ulazak sitnih dioničara i investicionih fondova u elektroenergetiku, vode i
druge sektore. Privatizacija ne smije obuhvatiti javna dobra i prirodne resurse. Oni se mogu
samo ustupati na korištenje pod određenim uvjetima.

Kompleks ciljeva privatizacije potreban je zbog složenih socijalnih i ekonomskih aspekata

privatizacije u narednom srednjoročnom periodu. Politički aspekti ciljeva posebno su ozbiljni
jer su dosadašnje vlade bile neodgovorne u provođenju politika privatizacije, opstruirajući ih i
dokazujući da se ne vode javnim interesima u privatizaciji nego interesima grupa koje
predstavljaju, prije svega interesima novo formiranog kapitala i političkih elita, zanemarujući
interese radnih slojeva. Navedeni ciljevi trebalo bi da posluže kao polazna osnova za definiraju
strategije i politike vlade i njenih institucija u oblasti privatizacije u narednom razdoblju. Za
njihovo ostvarenje trebalo bi pripremiti posebne projekte.

Mjere za unapređenje interesa investitora za učešće u projektima privatizacije polaze od

makroekonomskog ambijenta koji se projicira kao vizija razvoja BiH i F BiH u narednom
srednjoročnom razdoblju do 2010. godine. Te mjere su suštinski oslonjene na masivnu
liberalizaciju sektora infrastrukture i komunalne privrede i snažnom rastu investicija. To
zahtjeva duboke reforme i institucionalno jačanje za eliminaciju makroekonomske
nestabilnosti i jačanje političke stabilnosti. U poslovnoj okolini mjere se odnose na stvaranje
naprednih uvjeta faktora koje će omogućiti veliku raspoloživost faktora za proizvodnje i usluge
sa visokom dodanom vrijednošću, u prvom redu ljudske resurse. Uvjeti tržišta se razvijaju na
smjeru evropskih integracija i globalnog otvaranja tržišta. Kontekst konkurencije će se razvijati
na osnovi efekata liberalizacije koje će privlačiti privatne investitore u infrastrukturu i
komunalnu privredu. Prateće i industrije za podršku će prilivom novih investitora i stvaranjem
velikih kompanija imati sve uvjete za klastersko organiziranje u većem broju industrija.

Mjere za regulaciju sistema privatizacije predlažu se u veoma radikalnom sadržaju.. Posebno

se sugerira jačanje socijalne podrške privatizaciji i uvođenja odgovornosti vlade za upravljanje
državnim kapitalom. Predlaže se također čitav niz mjera za efikasnije tenderske procedure i
efikasniju provedbu privatizacije u novoj etapi njenog odvijanja. Sugerirane mjere trebalo bi da
doprinesu unapređenju makroekonomskog i poslovnog ambijenta od utjecaja na privatizaciju,
te poboljšanju zakonskih rješenja privatizacije, koja uključuju i reviziju i sistem kontrole
privatizacije, kao i kreiranju programskih dokumenata koji se odnose na politike privatizacije i
javnog i privatnog partnerstva na kvalitetno novim osnovama.

Te mjere imat će punu opravdanost, ako budu propraćene odgovarajućim operativnim mjerama
poboljšanja strukture ponude državnog kapitala za privatizaciju i ponudom projekata za
realizaciju na osnovama javnog i privatnog partnerstva, kojima će se privući dodatni privatni
kapital, nove tehnologije i upravljačka znanja za intenziviranje investicija, otvaranje novih
radnih mjesta i podizanje konkurentnosti ekonomije BiH i F BiH.

7
.UVOD I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

1. Uvod

Projektni zadatak za izradu ove studije sačinjen od strane Agencije za privatizaciju Federacije
BiH, definirao je kao predmet studije utvrđivanje razloga niskog interesa investitora u procesu
privatizacije. Iz te analize treba da proizađu mjere za unapređenje poslovnog ambijenta
privatizacije koje bi omogućile da se poveća interes investitora za učešće u privatizaciji u
Federaciji BiH. Detaljnije je projektni zadatak definirao istraživanje utjecaja strukture
ponuđenih poduzeća za privatizaciju, utjecaje pojedinih metoda privatizacije na interes
investitora i samu strukturu investitora koji se pojavljuju u privatizaciji u F BiH.

U pristupu istraživanju usvojena je metodologija po kojoj su sekundarni podaci o privatizaciji

pribavljani iz zvaničnih izvora Vlade F BiH, Agencije za privatizaciju u F BiH, statističkih
izvora i izvora domaće i strane literature i javnih medija. Primarni izvori podataka realizirani
su kroz intervjue sa 25 osoba iz kruga investitora u privatizaciji, predstavnika FIPE, naučnih
krugova, medija, zvaničnika APF i kantonalnih agencija, zvaničnika Ministarstva energetike,
rudarstva i industrije F BiH, zvaničnika Privredne komore F BiH, predstavnicima firmi koje se
spremaju za privatizaciju i drugih. Kao vremensko ograničenje u istraživanju definira se 2013
godina, kao godina do koje bi trebalo da bude projicirana naredna Srednjoročna strategija
razvoja BiH.

Ova studija se bavi privatizacijom sa sasvim određenim fokusom na interes investitora za

učešće u privatizaciji. S obzirom na širinu opće teme privatizacije, svi drugi aspekti
privatizacije razmatraju se samo u vezi sa interesom investitora, tj. definiranim predmetom
istraživanja. Kvalitetni investitori u privatizaciji su ključ njenog uspjeha. Njihovi motivi
investiranja, njihova sposobnost restrukturiranja kompanije i njihova vizija budućeg biznisa na
prostoru BiH i F BiH su sa mikroekonomskog aspekta ključna determinanta uspjeha tako
složenog makroekonomskog tranzicijskog preokreta kao što je to privatizacija. Kakav profil
investitora će biti privučen privatizacijom – to ovisi o makroekonomskoj i poslovnoj okolini u
kojoj se privatizacija ostvaruje, ali i o politici i metodama privatizacije i pripremljenosti
kompanija i institucija privatizacije za efikasno provođenje tog procesa. Ono što je od sada
urađeno pokazuje da nisu privučeni u potrebnoj mjeri kvalitetni investitori. Mnogi od njih niti
su platili cijenu za kupovinu kapitala, niti su bili sposobni investitori i kreatori novih radnih
mjesta, niti su osigurali restrukturiranje poduzeća, niti unapređenje njihove konkurentnosti.
Tome je dosta doprinijela i sama nejasnoća ciljeva privatizacije i loša politika njenog
provođenja. Na primjer, preko 50% državnog kapitala za privatizaciju usmjereno je u masovnu
privatizaciju, koja se smatra samo prelaznom etapom na putu konačne privatizacije.

Struktura studije komponirana je na slijedeći način (vidjeti sliku 1.). U prvom poglavlju
istražuju se odnos privatizacije i tranzicije, pravni okvir i ostvareni rezultati u privatizaciji. U
drugom poglavlju razmatra se problem strukture tržišta privatizacijskih projekata u F BiH i
profil investitora koji se pojavljuju na tom tržištu. Profil investitora se određuje motivima za
investiranje, konkurentskom snagom investitora, privatizacijskim portofoliom u F BiH i
percepcijom poslovne okoline u F BiH.

8
 1. Prikaz i analiza
ostvarenih rezultata u
privatizaciji u F BiH
2. Definiranje
profila, motiva i
strukture investitora
u privatizaciji u F
BiH
3. Analiza uzroka
niskog interesa
investitora u
privatizaciji u F BiH

4. Utvrđivanje ciljeva 5. Prijedlog mjera za 6. Zaključna

privatizacije u novoj unapređenje interesa razmatranja
etapi privatizacije investitora u
u F BiH privatizaciji u F BiH

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 1. Prikaz faza istraživanja projekta

U trećem poglavlju se istražuju uzroci niskog interesa investitora u privatizaciji u F BiH. Ti

uzroci su podijeljeni u četiri grupe koji odražavaju hijerarhiju odnosa na relaciji
makroekonomsko okruženje – poslovna okolina – okvir za regulaciju i djelovanje institucija –
provedba privatizacije, tj mikroekonomska razina na kojoj se susreću ponuda i tražnja
privatizacijskih projekata. U četvrtom poglavlju se istražuju ciljevi privatizacije koji bi trebalo
da pokreću definiranje politika, strategija i operativnih planova privatizacije u F BiH do 2010.
godine. U petom završnom poglavlju daje se prijedlog mjera za unapređenje interesa
investitora za privatizaciju u F BiH opet polazeći od četiri razine elemenata sistema
privatizacije.

2. Metodologija istraživanja

U okviru metodologije istraživanja razmatraju se ciljevi, hipoteze, osnovna istraživačka pitanja

i metode istraživanja.

2.1. Ciljevi istraživanja

Osnovni cilj istraživanja, kako je definiran projektnim zadatkom, je definirati razloge

nedovoljnog interesa domaćih i stranih investitora u procesu privatizacije u F BiH i predložiti
mjere za poboljšanje ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces privatizacije u F BiH.
Konciznije cilj istraživanja je dati dijagnozu i predložiti mjere za razvijanje interesa za
investiranjem kroz privatizaciju u F BiH.

9
Iz oba pristupa privatizaciji kao prateći ciljevi izdvajaju se:

- definirati razloge nedovoljnog interesa investitora za ulaganja putem privatizacije (što

je to „nedovoljan interes“ i na osnovu čega se određuje, koji su razlozi tog stanja)
- definiranje poželjne razine interesa investitora za učešće i investiranje u privatizaciji
(što je „poželjni interes“ – je li to interes tražnje za investicionim prilikama koji će
apsorbirati svu ponudu poduzeća za privatizaciju u F BiH po ponuđenoj strukturi i
uvjetima privatizacije ili je to interes selektiran po određenim grupama poduzeća,
odnosno projekata javnog i privatnog partnerstva )
- predložiti mjere za povećanje investicija kroz proces privatizacije, a uz to i mjere za
poboljšanje ukupnog ambijenta, ukoliko i koliko je to potrebno

2.2. Hipoteze u istraživanju

Razvijamo jednu glavnu i tri pomoćne hipoteze.

2.2.1. Glavna hipoteza

Privatizacija je ekonomsko-politički proces koji se odvija na osnovi političkih odluka u danim

uvjetima regulacije i tržišnih odnosa u ponudi i tražnji državnog kapitala. Različiti kupci
državnog kapitala, tj. investitori imaju različite mogućnosti doprinosa ostvarenju
mikroekonomskih (restrukturiranje, profitabilnost i dugoročan rast privatiziranih poduzeća) i
makroekonomskih ciljeva privatizacije ( doprinos ekonomskom rastu i razvoju, investicije,
zapošljavanje, rast konkurentnosti ekonomije, alimentiranje javnim prihodima). Najveći
potencijal efekata privatizacije nude tzv. strateški investitori, a među njima se posebno ističe
značaj kvalitetnih međunarodnih kompanija koje, osim kapitala mogu ponuditi i efekte
upravljačkog know-how i uključivanja domaćih poduzeća u međunarodne poslovne mreže.
Mjere za poboljšanje ukupnog ambijenta za investiranje u privatizaciji trebalo bi primarno
usmjeriti na razvijanje interesa strateških investitora, a za velike i važnije privatizacijske i
projekte javno-privatnog partnerstva interesa stranih strateških investitora.

2.2.2. Pomoćne hipoteze

H1: Interes investitora za privatizacijom se može ocjenjivati tek na osnovi obima i kvaliteta
ponude državnog kapitala. Zato se ne može govoriti načelno o niskom interesu investitora u
procesu privatizacije, nego taj interes treba vezivati za planiranje odgovarajućeg obima i
kvaliteta ponude po načelu što kvalitetnija ponuda državnog kapitala, to veći interes
investitora, i obratno. Inicijalni korak u razvijanju interesa investitora treba da učine vlade
definiranjem ciljeva privatizacije, građenjem politika privatizacije za ostvarenje tih ciljeva i
njihovom efikasnom provedbom kroz izgrađivanje odgovarajućeg regulatornog ambijenta i
sposobnih institucija privatizacije i sistema podrške privatizaciji.

H2: Interes investitora za privatizacijom može se povećati generiranjem povećane tražnje kroz
unapređenje makroekonomskog i poslovnog ambijenta i adekvatnu pripremu poduzeća za
privatizaciju, te mjerama regulacije koje odstranjuju diskriminaciju potencijalnih investitora i
mjerama direktnog marketinga usmjerenog na ciljna tržišta investitora.

10
H3: Zbog svog širokog ekonomsko-socijalnog utjecaja privatizacije i zaštite digniteta
investitora treba ostvariti društveni konsenzus u definiranju ciljeva, politika i metoda
privatizacije, te razviti jak regulatorni okvir za privatizaciju i partnerstvo javnog i privatnog
kapitala, sa posebnim naglaskom na zaštitu javnih dobara. U tom kontekstu sveobuhvatna
revizija provedene privatizacije u F BiH, kao i uspostavljanje okvira za kontinuiranu eksternu
kontrolu privatizacije moraju imati važno mjesto u aktivnostima privatizacije.

2.3. Osnovna istraživačka pitanja

U istraživanju se suočavamo sa slijedećih sedam istraživačkih pitanja:

a. Kakvi su i u kakvim uvjetima tranzicije i pravnog okruženja rezultati ostvareni u

privatizaciji u F BiH do 2007. godine u pogledu obima i strukture privatiziranog
državnog kapitala, metoda privatizacije i efekata privatizacije?

Ovim istraživačkim pitanjem pokušava se dati dijagnoza postojećeg stanja u oblasti

privatizacije od koga se starta u ocjeni uzroka niskog interesa investitora u oblasti privatizacije.
Privatizacija se ostvarivala u uvjetima određenog regulatornog ambijenta i njeni rezultati
ukazuju na osnovna dostignuća i promašaje u odnosu na ciljeve privatizacije.

b. Na koji način djeluju tržišni i regulatorni mehanizmi u obavljanju privatizacijskih

transakcija i kako te mehanizme iskoristiti za unapređenje interesa investitora?

Interes investitora za učešće u privatizaciji iskazuje se kao efekt određene tražnje za državnim
kapitalom. Ta tražnja se vezuje za ponudu državnog kapitala. Ponuda i tražnja državnog
kapitala djeluju u uvjetima imperfektnog tržišta na kome postoji asimetričnost informacija
tražilaca u odnosu na ponuđače i obratno. U kreiranju ponude i tražnje uključuju se brojni
faktori koji se na kraju izražavaju u vrijednosnim transakcijama (cijena, investicije, održavanje
uposlenosti). Ponuda kapitala je regulirana, pa je potrebno istražiti faktore koji na to utiču,
kako bi se potpunije razumjelo pitanje interesa investitora u privatizaciji u F BiH.

c. Ko su poželjni investitori za proces privatizacije u F BiH i koji su njihovi glavni

pokretački motivi da ulažu u okviru procesa privatizacije, koliko su oni
divergentni ili konvergentni ciljevima ostalih stakeholdera (vlade, uposleni,
javnost). Zašto bi investitori ulagali baš kroz privatizaciju, a ne kroz akvizicije već
privatiziranih kompanija ili kroz greenfield investicije ?

Ovo pitanje može se detaljizirati potpitanjima kako se ovi motivi razlikuju za domaće, odnosno
strane investitore, kako za strateške, institucionalne ili sitne investitore, kako ih je promatrala
vlada kada je definirala svoje politike privatizacije, kako te motive percipiraju različiti
stakeholderi. Kada je riječ o stranim investitorima, da li su to regionalne, globalne ili lokalne
kompanije i pojedinci, koliko i u čemu su oni superiorniji od domaćih investitora.

11
 d. Koji su uzroci niskog interesa investitora u dosadašnjem tijeku privatizacije u F
BiH?

Ovo se pitanje treba promatrati sa aspekta: a) uzroka koji se tiču makroekonomskih utjecaja, b)
uzroka koji se tiču poslovne okoline, c) uzroka vezanih za regulaciju i institucionalnu
nadležnost agencija za privatizaciju i vlada, d) uzroka vezanih za provedbu privatizacije.

e. Kakav je privatizacijski portofolio u F BiH?

Od toga kakva je struktura i kvaliteta privatizacijskog portofolia ovisi i definiranje ciljeva

privatizacije i mjera za unapređenje interesa investitora u privatizaciji. Privatizacijski
portofolio se u odnosu na neprivatizirani državni kapital proširuje u ovoj studiji na kapital koji
je privatiziran masovnom privatizacijom i na javni kapital koji služi kao ekonomski temelj za
PPP aranžmane.

f. Kojim ciljevima treba usmjeravati buduću privatizaciju u F BiH i kojoj mjeri oni
mogu da doprinesu poboljšanju ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces
privatizacije i podstaknu interes investitora u privatizaciji?

Adekvatno definirani ciljevi su pouzdan vodič za privatizaciju, a istovremeno osnova za

kontrolu i korektivne mjere u privatizaciji. Ciljevi moraju odraziti novi kontekst privatizacije, u
kome privatizacija nije samo prodaja državnog kapitala, nego i otvaranje prostora za ulazak
privatnog kapitala na bazi javno privatnog partnerstva u realizaciji razvojnih projekata..

g. Koje mjere je potrebno poduzeti za poboljšanje ukupnog ambijenta za ulaganje

kroz proces privatizacije i za podizanje interesa investitora u procesu privatizacije
u F BiH?

Mjere se fokusiraju na interes investitora, ali uključuju i druge aspekte privatizacije koje utiču
na taj interes preko poboljšanja ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces privatizacije u F
BiH.

2.4. Metode istraživanja

Primijenjeni metodi istraživanja su bili raznovrsni. Oni su temeljili na sekundarnim izvorima

agencija za privatizaciju, prvenstveno publikacijama i radnim materijalima Agencije za
privatizaciju u F BiH. Među sekundarnim izvorima korištene su studije o privatizaciji i
dokumenti koji tretiraju privatizaciju u okviru tranzicije iz domaćih i inozemnih izvora, te
dnevna štampa, magazini i Internet stranice koje se bave pitanjima privatizacije. Primarne
izvori informacija bili su intervjui obavljeni sa širim krugom od 25 osoba iz reda agencija za
privatizaciju (federalna i tri kantonalne), kompanija investitora u toku privatizacije,
menadžmenta kompanija koje su prošle privatizaciju i kompanija koje se spremaju za
privatizaciju, sindikata, naučnih radnika koji se bave privatizacijom, udruženja građana koja
okupljaju sitne dioničare, funkcionari državne administracije i novinari koji se bave pitanjima
privatizacije. U intervjuima su dominirala pitanja o ocjeni uzroka niskog interesa investitora za
privatizaciju, utjecaja ekonomske politike, (ne)pripremljenosti poduzeća za privatizaciju, uloge

12
radnika i sindikata, ciljeva vlade i percepcija javnosti o privatizaciji, te o mjerama koje bi
trebalo poduzeti da se taj interes unaprijedi.

Ističemo probleme vezane za raspoloživost podataka na razini države, entiteta i kantona.

Naime, mnoge makroekonomske kategorije iskazuju se na razini države, posebno kada je riječ
o regionalnim ili globalnim izvorima, kao što su publikacije EBRD koje se odnose na tranziciji
ili publikacije Svjetske banke o razvoju, ili publikacije IMF o izgledima svjetske ekonomije. S
druge strane, privatizacija u BiH se izvodi na razini entiteta, a u Federaciji BiH i na razini
kantona. To je otežavalo statističku usporedivost niza kategorija koje smo istraživali i zato
rezultate nekih analiza treba shvatiti uvjetno (na primjer, ocjene o doprinosu privatizacije rastu
GDP, zaposlenosti i slično).

Predmet istraživanja su oni aspekti interesa investitora u privatizaciji koji se tiču nadležnosti
Agencije za privatizaciju u Federaciji BiH, što znači da se isključuje područje privatizacije
banaka. Također, u fokusu je regulativa i praksa na razini Federacije, što znači da nije
zanemarena ni bogata praksa razvijanja interesa investitora za privatizacijom u kantonima, ali
se ona ne može analizirati u svim slučajevima i pojavnim oblicima.

U istraživanju se nije mogla izbjeći činjenica da u BiH funkcioniraju dva paralelna ekonomska
sistema i to na razini entiteta. Privatizacija je područje ekonomskih politika koje se potpuno
regulira i provodi na razini entiteta, pa je i to bio i polazni osnovi u definiranju projektnog
zadatka ovog istraživanja.

Privatizacija je beskonačna tema i nema ni u društvima zrelih tržišnih ekonomija, ni u

tranzicijskim društvima niti jedne teme koja se ne može dovesti u kontekst privatizacije. Zato
je bilo veoma značajno definirati ograničenja istraživanja i fokusirati se na pitanja koja su
zadata temom istraživanja. Nismo sigurni koliko smo uspjeli u tom reduciranju pitanja kojima
se bavi ova studija.

U pogledu ograničenja istraživanja važe slijedeće napomene. Vremenski istraživanje je

ograničeno na period od početka efektivne primjene Zakona o privatizaciji u F BiH 1999.
godine. U budućnosti stoji ograničenje orijentaciono do 2010. godine, koliki je vremenski
horizont djelovanja aktualne vlade. Prostorno, ograničenje se odnosi na F BiH i kantone u
okviru njihovih nadležnosti u privatizaciji. Međutim, fokus je na istraživanjima u okviru F BiH
jer je najveći dio nadležnosti iz ekonomskih politika koje utiču na privatizaciju u rukama F
BiH i jer je dokumentaciona građa sistematizirana na razini APF. Predmetno je istraživanje
ograničeno na privatizaciju, tj analizu uzroka niskog interesa za privatizacijom i predlaganje
mjera za unapređenje interesa investitora za ulaganja u poduzeća i projekte u kontekstu
privatizacije. Zbog složenosti predmeta istraživanja, bilo je potrebno ući u mnoga druga
granična područja istraživanja, što je čitavo istraživanje učinilo složenijim, zahtjevnijim i
skupljim.

13
I OSTVARENI REZULTATI U PRIVATIZACIJI U FEDERACIJI BOSNE
i HERCEGOVINE U PERIODU 1999-2007. GODINA

Ostvarene rezultate u privatizaciji promatramo u svjetlu pozicije privatizacije u okviru politika

tranzicije (1), pravne regulative i institucionalne izgrađenosti i osposobljenosti za provođenje
privatizacije (2) i u svjetlu ostvarenih rezultata privatizacije u Federaciji BiH (3). To je ujedno
okvir za sagledavanje odnosa investitora prema ponudi državnog kapitala u privatizaciji.

1.1. Mjesto privatizacije u konceptu tranzicijskih reformi

Privatizacija u zemljama u tranziciji je oslonjena na neoklasičnu hipotezu da da privatno

vlasništvo osigurava veću efikasnost korištenja resursa i veću profitabilnost na
mikroekonomskoj, odnosno brži ekonomski rast na makroekonomskoj razini. Ona se tretira
kao jedan od prioriteta u tzv. Vašingtonskom konsenzusu kojim su od strane Svjetske banke i
IMF preporučene politike za tranziciju u vitalnim područjima ekonomije bivših socijalističkih
zemalja. Time je potvrđeno da je privatizacija samo jedno od područja tranzicije i da je
uvjetovana ciljevima i drugim faktorima tranzicije (slika 2). 5

Fiskalna
disciplina
Osiguranja Redistribucija
vlasničkih prava javnih izdataka

Deregulacija Poreske reforme

biznisa
Privatizacija

Liberalizacija FDI Liberalizacija

kamatnih stopa

Kurs valute koji

Liberalizacija osigurava
trgovine konkurentnost

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 2. Privatizacija u kontekstu politika tranzicije prema Vašingtonskom konsenzusu

5
U kritici Vašingtonskog konsensusa D. Rodrik je razvio koncept proširenog Vašingtonskog sporazuma
(Augmented Washington Consensus), koji uz originalnu listu prioriteta politika dodaje slijedeće: 1) zakonske i
političke reforme, 2) razvijanje regulatornih institucija, 3) borbu protiv korupcije, 4) razvijanje fleksibilnog tržišta
rada, 5) Sporazum o WTO, 6) računovodstveni standardi, 7) oprezno otvaranje kapitalnog računa platne bilance,
8) neprelazni režimi valutnog kursa, 9) mreža socijalne sigurnosti, 10) smanjenje siromaštva
(http://ksghome.harvard.edu/~drodrik/Lessons%20of%20the%201990s%20review%20_JEL_.pdf)

14
Privatizacijom državnih poduzeća stvara se novi kanal koji jača institucionalnu osnovu tržišne
ekonomije utemeljene na privatnom kapitalu. Taj institucionalni osnov ima interakciju sa svim
područjima tranzicije prikazanim na slici 2. Privatizacija se podržava fiskalnom disciplinom,
inače bi subvencije neefikasnim državnim poduzećima odnosile i dalje javne resurse u
održavanje njihove neefikasnosti. Ograničenja u javnom zaduživanju stimuliraju državu da
prodaje dio svoje imovine u formi državnog kapitala. Redistribucija javnih izdataka ide za time
da se smanjuju izdaci za subvencije za pokriće gubitaka neefikasnih državnih poduzeća,
administracije i vojske, a da se osigurava kvaliteta javnih servisa u obrazovanju, zdravstvu,
socijalnoj zaštiti i javnoj upravi, te da se podržavaju reforme u penzijskom i drugim sektorima i
transparentno uvođenje državne pomoći za podršku ekonomskim prioritetima. Poreske reforme
treba da idu u pravcu proširenja poreske osnove, a privatizacija otvara pitanja da li oporezivati
kapitalnu dobit građana i da li stimulirati poreskim olakšicama reinvestiranje dobiti.
Liberalizacija kamatnih stopa je važna za novouspostavljeni privatni sektor, koji u početku ne
može računati na druge izvore kapitala, osim bankarskih kredita. Kurs valute mora osiguravati
konkurentnost domaće ekonomije, posebno u uvjetima male otvorene ekonomije. Firme se
zbog toga nalaze pod oštrim pritiskom restrukturiranja, a to je ono što privatizacija državnih
poduzeća ima kao dugoročni cilj. Liberalizacija trgovine osigurava poticaje za ekspanziju
privatnih kompanija, ali istovremeno ugrožava njihove pozicije na domaćem tržištu.
Liberalizacija stranih direktnih investicija (FDI) je preduvjet za efikasnu privatizaciju, jer u
mnogim oblastima domaća tražnja nije tako razvijena da može generirati dovoljan broj
kvalitetnih strateških investitora. Deregulacija otklanja barijere za ulazak u mnoga područja
biznisa obilježena niskom efikasnošću zbog monopola državnih kompanija. Time se otvara
prostor za konkurenciju i pristup privatnom kapitalu u sektore telekomunikacija,
elektroenergetike, putova, voda, javne komunalne privrede i slično. Privatizacija nameće
pitanje zaštite vlasničkih prava, koja se odnose na zaštitu kapitala, investicija, intelektualnih
prava i slobode poslovnog odlučivanja. Zato je pravna država i vladavina prava ključan
preduvjet za efikasno funkcioniranje privatizacije i privatne svojine.

Vašingtonski konsenzus je doživio brojne kritike, među kojima svakako i preporuke u vezi sa
privatizacijom. Jedan od važnih argumenata je da preporuke za ekonomske politike
podrazumijevaju jak institucionalni kapacitet za vođenje procesa, da one ovise o početnim
socio-ekonomskim uvjetima za svaku zemlju i da posebno u privatizaciji treba mijenjati neke
predrasude. One se odnose na na zabludu da brza privatizacija doprinosi bržem razvoju na
srednji rok (to znači da gradualizam ima povoljniji utjecaj na ekonomski rast od šok terapije),
kao i saznanje da uspjeh privatizacije u velikoj mjeri ovisi o političkim odlukama o metodu i
obuhvatu privatizacije, regulatornom okviru koji promovira konkurenciju i financijskom
sistemu koji se razvija kao podrška razvoju nakon privatizacije (Godoy, Stiglitz, 2004, 13-14).

1.2. Pravni okvir privatizacije

Privatizacija je postupak prodaje državnog kapitala u privrednim društvima, javnim

poduzećima i drugim pravnim licima, pod uvjetima utvrđenim zakonom. Privatizacijom se
mijenja vlasnik kapitala i ona je sastavni dio ekonomske tranzicije privrede u tržišnu
ekonomiju. Po odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma nadležnost za razvoj
institucionalnog i pravnog okvira za privatizaciju poduzeća, kao i tržišta kapitala je na razini

15
entiteta što usporava uspostavu jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH i bržu integraciju
BiH u svjetske ekonomske tokove.

Karakteristike dosadašnjeg toka privatizacije su: entitetska privatizacija (F BIH, RS i BDBIH);

decentraliziran sistem za provedbu koji je u F BIH u nadležnosti APF i deset kantonalnih
agencija za privatizaciju, reducirani metodi prodaje, promjene u hodu ciljeva privatizacije
(izmirenje duga prema građanima i brza privatizacija svih komercijalnih kompanija u kratkom
periodu od dvije do tri godine, zapošljavanje, prihod od prodaje, traženje strateškog partnera),
stanje poduzeća (loša tržišna pozicija, veliki dugovi, tehnološka zastarjelost, višak radnika –
sve to uvjetuje pristup prodaje u viđenom stanju), niska pripremljenost poduzeća za
privatizaciju, nesređene zemljišne knjige, nedostatak industrijskih politika, nepripremljenost
šire javnosti za privatizaciju, pravna nesigurnost, socijalne tenzije, neodgovarajuća zakonska
rješenja i radno zakonodavstvo, neodgovarajuća carinska i fiskalna politika, siva ekonomija i
korupcija (Ganić, E., 2007).

Osnovni zakon za postupak privatizacije u F BIH je Zakon o privatizaciji poduzeća (Službene

novine F BiH, broj27/97; 8/99;32/00; 45/00; 54/00; 61/00; 27/02 ;33/02; 28/04;44/04;42/06)
kojim se uređuju opća pravila pripreme i privatizacije poduzeća, organi nadležni za
provođenje, metodi privatizacije i druga pitanja od značaja za njenu provedbu. Zbog potrebe
prilagođavanja realnim okolnostima, ovaj zakon mijenjan je i dopunjavan deset puta.
Donošenjem Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o privatizaciji poduzeća (Službene novine
F BiH“ broj 42/06) precizirane su pojedine odredbe i otklonjene nejasnoće koje su dovodile do
usporavanja procesa privatizacije i njime je omogućeno: 1) restrukturiranje poduzeća podjelom
na tehno ekonomske cjeline i tenderska prodaja cjelina, 2) prodaja državnog kapitala prodajom
državnih dionica putem burze, 3) privatizacija kroz konverziju duga u kapital bez dosadašnjih
ograničenja uključujući i potraživanja povjerilaca i radnika, 4) učešće nadležnih agencija u
procesu dokapitalizacije i promjeni strukture kapitala formiranjem zajedničkih društava sa
domaćim i stranim ulagačima, 5) mogućnost da nadležne agencije određuju metode
privatizacije poduzeća iz svoje nadležnosti i 6) mogućnost da Vlada Federacije BiH
sporazumno riješi vlasničku strukturu kapitala poduzeća u svrhu privatizacije i
dokapitalizacije.

Radi uređenja ukupnog procesa privatizacije doneseno je osam zakona, 25 pod zakonskih akata
u formi uredbi ili pravilnika i 18 značajnih odluka. Zakoni koji su direktno vezani za
privatizaciju su: Okvirni Zakon o privatizaciji poduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini, Zakon
o privatizaciji, Zakon o Agenciji za privatizaciju, Zakon o utvrđivanju i realizaciji potraživanja
građana u postupku privatizacije, Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo,
Zakon o početnoj bilanci stanja poduzeća i banaka, Zakon o privrednim društvima /pregled
propisa iz oblasti privatizacije u prilogu/. U prethodnom periodu na osnovu ovih zakona
izvršena je privatizacija oko 40% državnog kapitala u F BiH. U prethodnom periodu na
osnovu ovih zakona izvršena je privatizacija oko 40% državnog kapitala u F BiH.

Zakon o privrednim društvima F BiH, donesen 1999. godine, predstavlja jedan od

najznačajnijih sistemskih zakona u tekućem procesu ukupnih zakonodavnih i institucionalnih
promjena neophodnih za razvoj tržišne privrede, zasnovane na dominaciji privatne svojine, za
funkcioniranje tržišta kapitala, te otvaranje i osposobljavanje privrednih subjekata za direktne

16
investicije i poslovno restrukturiranje. Odredbama ZPD (član 385.) utvrđeno je da će
Registarski sud po službenoj dužnosti donijeti Odluku, o prestanku poduzeća koja u utvrđenom
roku ne podnesu prijavu za upis u registar društava usklađivanja statusa sa odredbama ovog
zakona Na zahtjev povjerilaca, podnesen u pismenom obliku najkasnije 60.dana od dana
objavljivanja Odluke suda, registarski sud će pokrenuti postupak likvidacije poduzeća u skladu
sa odredbama ovog zakona. Pored toga navedenim ne činjenjem, odnosno ne izvršavanjem
utvrđene obaveze, onemogućeno je ostvarivanje prava iz vrijednosnog papira, odnosno prava
dioničara, kao i obavljanje prometa vrijednosnim papirima. Ne raspolaže se podacima o broju
izrečenih sankcija zbog ne poštivanja odredaba ovog zakona. Parlament FBIH, je u decembru
2007. godine donio Zakon o izmjeni zakona o privrednim društvima (Službene novine FBIH
broj 91/2007 od 17.12.2007.) kojim se utvrđuje novi rok-30.06.2008.do kada su sva privredna
društva, uključujući i ona sa učešćem državnog kapitala u vlasničkoj strukturi, dužna oblik,
firmu, osnovni kapital i statut, uskladiti sa ovim zakonom

Za BIH u cjelini može se reći da ima multiplicirani zakonski, regulatorni i institucionalni okvir,
kao i vertikalnu i horizontalnu (ne) harmonizaciju BiH, F BIH, RS, Brčko Distrikt, kantona i
općina, kompanije kao“ regulirana tijela“ u tržišnom okruženju, javna poduzeća, „ministarska
i vladina imenovanja“, vladine predstavnike u upravnim /nadzornim odborima, višestruke
revizije financijskih izvještaja i slično. Država je često u konfliktu vlastitih uloga, nadležnosti i
ciljeva kao zakonodavac, regulator i vršilac nadzora, fiskalna vlast, prodavac u privatizaciji i
investitor javnih projekata, dioničar, poslodavac, učesnik kolektivnih ugovora i ekonomsko
socijalnog dijaloga, pri čemu često djeluje nesinhronizirano i nekonzistentno.

Na razini entiteta doneseni su zakoni o privrednim društvima, vrijednosnim papirima i

komisijama za vrijednosne papire, registrima vrijednosnih papira, društvima za upravljanje i
investicionim fondovima i brojni propisi od značaja za razvoj korporativnog upravljanja.
Uspostavljene su institucije tržišta kapitala u F BIH i RS: regulatori Komisija za vrijednosne
papire F BIH i Komisija za hartije od vrijednosti RS, registri vrijednosnih papira, Sarajevska i
Banjalučka burza. Od donošenja Zakona iz oblasti tržišta kapitala proteklo je relativno dosta
vremena – devet godina, za koje vrijeme su se desile ozbiljne promjene u okruženju i domaćoj
pravnoj sceni, koje su već same po sebi razlog da se paket novih ključnih zakona iz oblasti
tržišta kapitala, usvoji što prije (prednacrti Zakona koje je pripremila Komisija za vrijednosne
papire F BIH, još uvijek nisu krenuli u parlamentarnu proceduru, iako su pripremljeni prije
više od pola godine). .Prednacrti Zakona koje je pripremila Komisija za vrijednosne papire F
BIH, tek su nedavno krenuli u parlamentarnu proceduru, iako je o istim vođena stručna
rasprava početkom 2007. godine. Sve zemlje u okruženju, kao i entitet RS su prije dvije
godine donijele nove zakone iz ove oblasti, jer tržište kapitala postaje sve više harmonizirano
i zato se između ostalog, privredno pravo, pravo tržišta kapitala, pravo konkurencije i stečajno
pravo moraju sve više harmonizirati, kako bi služili razvoju tog tržišta, a ne bi bili njegovi
oponenti.

U periodu poslije prodaje državnog kapitala i restrukturiranja privrednih društava, prisutni se

brojni problemi, između ostalog i zbog neusklađenosti rješenja zakona koji su ranije doneseni
u odnosu na zakone koji su kasnije doneseni, odnosno sukobi oko pitanja koji je zakon opći a
koji posebni, posebno kada je isto pitanje regulirano različito. Zakonom o privatizaciji

17
poduzeća 6 zadnjim izmjenama i dopuna omogućava se nastanak društava kapitala iz
privatizacije, kroz podjelu poduzeća, konverziju duga u obaveze, formiranje novog
zajedničkog subjekta, emisiju dionica i slično. Zakon bi morao sadržavati i neka tranzicijska
rešenja statusnog tipa za ova društva, dok ne postanu društva kapitala iz zakona o privrednim
društvima. Također se pojavljuje problem neusklađenosti sa odredbama zakona i regulacijama
iz oblasti tržišta kapitala vezano za nadležnosti Komisije za vrijednosne papire i Registar
vrijednosnih papira. Da bi se ubrzao proces privatizacije, unaprijedilo korporativno upravljanje
i zaštitili interesi investitora, neophodno je u narednom periodu u cilju harmoniziranja
donesenih zakona i poboljšanja konekcije između zakona o privrednim društvima i posebnih
zakona , te propisa iz domena privatizacije, posebno sagledati pitanja iz slijedećih zakona:
Zakona o stečajnom postupku, Zakona o likvidacijskim postupku, Zakona o zaštiti
konkurencije, Zakonom o notarima, Zakona o stranim ulaganjima, Zakona o radu, Zakona o
reviziji i računovodstvu, Zakona o javnim poduzećima i dr.

1.2.1. Subjekti privatizacije

Subjekti nadležni za provođenje privatizacije su agencije za privatizaciju a neposredni učesnici

privatizacije su poduzeće koje se privatizira i kupac. Agencija za privatizaciju je pravno lice
koje prodaje kapital, odnosno imovinu i promovira inicira, provodi i kontrolira postupak
privatizacije.

U F BIH, proces privatizacije zakonski je decentraliziran, što znači da svaki kanton ima svoju
agenciju za privatizaciju osnovanu propisima tog kantona i one provode privatizaciju državnog
kapitala na razini kantona. Kantonalne agencije za privatizaciju naročito vrše: organiziranje i
poticanje privatizacije poduzeća na teritoriji kantona za koji su osnovane, odobravanje početne
bilance poduzeća u skladu sa metodologijom za pripremu poduzeća za privatizaciju,
određivanje, provođenje, organiziranje i nadziranje privatizacije poduzeća na teritoriji svoje
nadležnosti, zaključivanje ugovora o privatizaciji poduzeća putem prodaje, lizinga i drugih
metoda, organiziranje i poticanje obrazovanja i stručnog usavršavanja iz oblasti privatizacije,
pružanje savjetodavne pomoći poduzećima u privatizaciji na teritoriji svoje nadležnosti

APF nema naredbodavnu ulogu niti pak subordinaciju u odnosu prema kantonalnim
agencijama nego pruža savjetodavnu pomoć, prati i nadzire provođenje zakona i drugih propisa
iz oblasti privatizacije, koordinira rad kantonalnih agencija, arbitrira u sporovima između
kantonalnih agencija i drugih učesnika u postupku privatizacije na njihov poziv. Sa ovako
definiranim ovlastima i decentralizacijom Agenciji za privatizaciju F BIH onemogućeno da
uspješno upravlja procesom privatizacije u cjelini, što ima za posljedicu neefikasnost,
improvizacije u pripremi i provođenju procesa, kao i otpore samom procesu uz promoviranje
užih, lokalnih interesa. Neophodno je, izmjenama i dopunama Zakona o Agenciji za
privatizaciju FBIH, ojačati njemu poziciju nadređenosti nad kantonalnim agencijama i stvoriti
preduvjete da APFBIH, može uspješno upravljati procesom privatizacije u cjelini.

6
Zakon o privatizaciji poduzeća Službene novine FBiH, br. 27/97 Službene novine FBiH, br. 8/99 Službene
novine FBiH, br. 32/00 Službene novine FBiH, br. 45/00 Službene novine FBiH, br. 54/00 Službene novine FBiH,
br. 61/01 Službene novine FBiH, br. 27/02 Službene novine FBiH, br. 33/02 Službene novine FBiH, br. 28/04
Službene novine FBiH, br. 44/04 i Službene novine FBiH, br. 42/06.

18
1.2.2. Rokovi privatizacije

S obzirom da je od početka privatizacije u F BIH prošlo skoro devet godina, te da je do kraja

2007.godine privatizirano svega 41,8% državnog kapitala i 71,8% državnih poduzeća, kao i
da odredbama Zakona nisu utvrđeni rokovi do kada se treba provesti privatizacija državnog
kapitala, nadležne agencije za privatizaciju kroz svoje godišnje programe rada utvrđuju listu
poduzeća, koja će biti predmet privatizacije i ona se samo parcijalno realizira, odnosno
subjekti privatizacije prenose iz godine u godinu, kao nerealizirana obaveza. Još uvijek
nadležni državni organi nisu usvojili i definirali politike, strategije i akcione planove za
privatizaciju poduzeća iz sektora energetike, komunikacija, javnog i komunalnog sektora.

U cilju ubrzanja procesa privatizacije, i jačanja odgovornosti svih učesnika na ovom poslu,
Zakonom bi trebalo utvrditi rok, do kada se i u kojim privrednim društvima ima provesti
privatizacija državnog kapitala, a za poduzeća koja se ne privatiziraju, odnosno za koja ne
bude interesa kupaca, po proteku utvrđenog roka pokrenuo bi se postupak stečaja ili
likvidacije. Ovi rokovi ne bi se odnosili na privatizaciju infrastrukturnih javnih poduzeća, za
koje je potrebno posebnim propisima utvrditi metode i rokove privatizacije.

1.2.3. Metode privatizacije

Privatizacija poduzeća vrši se prodajom kapitala ili imovine, kao i dionica i udjela poduzeća u
drugom pravnom licu. O načinu privatizacije odlučuje i postupak privatizacije poduzeća
provodi nadležna agencija. Prodaju poduzeća nadležna agencija provodi metodom javnog
prikupljanja ponuda (tender) ili na drugi način utvrđen zakonom. Ukoliko se prodaja poduzeća
ne ostvari metodom javnog prikupljanja ponuda ili na drugi način prodaja se može izvršiti
metodom neposredne pogodbe kada se za to steknu zakonske mogućnosti, a u izuzetnim
slučajevima, javnim nadmetanjem.

U poduzećima sa više od 50% privatnog kapitala, preostali državni kapital , dionice ili udjeli u
tim poduzećima mogu se prodavati putem burze. U poduzećima sa više od 50% državnog
kapitala, dio državnog kapitala iznad 51% može se prodavati putem burze. Odluku o prodaji
državnog kapitala, dionica ili udjela putem burze donosi nadležna vlada na prijedlog
nadležnog ministarstva, odnosno agencije. Odlukom se utvrđuje obim prodaje državnog
kapitala (postotak državnog kapitala ili broj dionica).

Izmjenama i dopunama Zakona (decembar 2006.) utvrđeno je da nadležna vlada i nadležna

agencija mogu promjenu strukture kapitala vršiti i na slijedeće načine: zaključivanjem ugovora
o zajedničkom ulaganju, kao i privatizacijom dijelova poduzeća nastalih podjelom poduzeća na
više samostalnih tehno ekonomskih cjelina. Također poduzeće može izdati nove dionice u cilju
privatizacije putem pribavljanja dodatnog kapitala (dokapitalizacija) ili konverzije duga u
dionički kapital, i u slučaju potraživanja povjerilaca i radnika. Dokapitalizacija se može se
vršiti ulaganjem u novcu, stvarima i pravima. U skladu sa odredbama Zakona kod prodaje
poduzeća početna cijena je vrijednost utvrđena u početnoj bilanci poduzeća koje se privatizira.
Pravila prodaje poduzeća putem javne aukcije, javnog prikupljanja ponuda (tender) ili
neposredne pogodbe propisuje APF.

19
U nastavku ćemo detaljnije razmatrati neka pitanja iz domena metoda privatizacije koja
dobivaju na aktualnosti u novijoj fazi privatizacije.

1.2.3.1. Privatizacija podjelom poduzeća na tehno-ekonomske cjeline

Poduzeće će se privatizirati uz prethodnu podjelu na tehno ekonomske cjeline ukoliko nije

iskazan interes kupaca za kupovinu poduzeća u cjelini i kada je podjela poduzeća na održive
tehno ekonomske cjeline, moguća. Inicijativu za podjelu poduzeća na tehno ekonomske cjeline
u svrhu privatizacije može pokrenuti uprava poduzeća, nadležna agencija za privatizaciju i
nadležno ministarstvo, a odluku o pokretanju postupka donosi nadzorni odbor poduzeća.
Nadzorni odbor imenuje komisiju za izradu prijedloga plana podjele poduzeća koju čine
predstavnici poduzeća, sindikata, ministarstva i agencije za privatizaciju. Nadzorni odbor
utvrđuje prijedlog plana podjele poduzeća na tehno ekonomske cjeline i dostavlja nadležnoj
agenciji za privatizaciju. U uredbi je neophodno izvršiti odgovarajuće izmjene, jer je neodrživo
rješenje da komisija koju čine predstavnici poduzeća sindikata, ministarstva i agencije za
privatizaciju, utvrđuje prijedlog plana za podjelu poduzeća, a da o njemu stručno mišljenje i
verifikaciju nije dala neovisna konzultantska kuća.

Imovina poduzeća čija se podjela vrši na tehno ekonomske cjeline predstavljaju zajedničku
imovinu svih dijelova poduzeća. Privatizacija ove imovine vrši se po odredbama Zakona o
privatizaciji poduzeća i pod zakonskih akata koji uređuje postupak male privatizacije i obavlja
se najkasnije prije okončanja privatizacije posljednje tehno ekonomske cjeline poduzeća.
Sredstva ostvarena privatizacijom imovine iz ovog člana, koriste se u skladu sa planom koji
definira nadzorni odbor poduzeća po prioritetima u skladu sa zakonom.

1.2.3.2. Promjena vlasničke strukture kapitala po osnovu zajedničkog ulaganja

Uredbom o pravilima promjene strukture kapitala poduzeća po osnovu zajedničkog ulaganja

uređuju se pravila i procedure promjene strukture kapitala zajedničkog poduzeća koje osniva
poduzeće u većinskom državnom vlasništvu zaključivanjem ugovora o zajedničkom ulaganju
sa ulagačem (investitorom) koji može biti domaće ili strano pravno ili fizičko lice. Inicijativu
za zajedničko ulaganje može pokrenuti: potencijalni investitor; nadležno ministarstvo nadležna
agencija za privatizaciju i poduzeće. Pokretač inicijative priprema elaborat o opravdanosti
zajedničkog ulaganja, koji treba da sadrži bitne elemente utvrđene Uredbom i isti dostavlja
nadležnom ministarstvu. Nadležno ministarstvo, uz stručno mišljenje nadležne agencije i
odluku nadzornog odbora poduzeća o opravdanosti zajedničkog ulaganja, elaborat dostavlja
nadležnoj vladi radi davanja suglasnosti. Suglasnost nadležne vlade dostavlja se nadležnoj
agenciji koja definira uvjete za javno prikupljanje ponuda (tender) za zajedničko ulaganje.
Aktivnosti na objavi tendera, prikupljanju i ocjeni ponuda i pregovore sa kupcem provodi
komisija koju imenuje direktor nadležne agencije. Procedure, pravila, rokovi i druge odredbe
vezane za objavljivanje, prikupljanje ponuda, ocjenu i izbor najpovoljnijeg ulagača za
zajedničko ulaganje, vode se po propisima koji se primjenjuju za prodaju državnog kapitala
metodom javnog prikupljanja ponuda (tender) u velikoj privatizaciji Komisija sa
najpovoljnijim ponuđačem utvrđuje prijedlog ugovora o zajedničkom ulaganju, koji mora biti
u suglasnosti sa uvjetima iz tendera. Suglasnost na prijedlog ugovora o zajedničkom ulaganju,

20
putem nadležnog ministarstva, daje nadležna vlada, a ugovor odobrava skupština poduzeća.
Skupština poduzeća daje ovlaštenje za potpis ugovora o zajedničkom ulaganju i suglasnost na
izradu i potpisivanje ugovora o osnivanju zajedničkog poduzeća. Sadržaj ugovora o osnivanju
zajedničkog poduzeća mora biti usklađen sa odredbama Zakona o privrednim društvima.

1.2.3.3. Neposredna pogodba

Neposredna pogodba je prodaja imovine putem direktnih pregovora sa kupcem u skladu sa

zakonom. Prodaja neposrednom pogodbom može se vršiti nakon neuspjele dvije prodaje putem
javnog prikupljanja ponuda. Opravdanost prodaje putem neposredne pogodbe nadležna
agencija će ocjenjivati na osnovu kriterija: pribavljanja nove tehnologije, moderne opreme,
dodatnog kapitala, povećanja zaposlenosti i mogućnosti razvoja.

1.2.4. Kupac kapitala ili imovine

U postupku privatizacije, prema odredbama Zakona poduzeća ili imovinu poduzeća mogu
kupovati sva domaća i strana fizička i pravna lica. Izuzetno u postupku privatizacije, prema
ovom zakonu, ne mogu učestvovati: poduzeća koja su i sama predmet privatizacije, fizička i
pravna lica koja imaju neizmirene obaveze po osnovu javnih prihoda za prethodni izvještajni
period, poduzeća za koja je samo pravosnažnom sudskom presudom utvrđeno da su poslovala
sa poduzećima koja su brisana iz sudskog registra, suglasno članu 52. a točka 3. Zakona o
postupku upisa pravnih lica u sudski registar, poduzeća koja su u većinskom vlasništvu
poduzeća koja su i sama predmet privatizacije, strana fizička i pravna lica u slučajevima kada
je zakonom ograničeno ili isključeno njihovo vlasništvo nad domaćim poduzećima. Početna
cijena kod prodaje poduzeća je vrijednost utvrđena u početnoj bilanci, u skladu sa Zakonom.
U zakonima susjednih zemalja definirano je da kupac kapitala ili imovine može biti domaće ili
strano pravno ili fizičko lice. Domaća ili strana pravna ili fizička lica mogu da se udruže u
konzorcij radi kupovine kapitala ili imovine subjekta privatizacije i da ovlaste jedno lice za
zastupanje. Kupac kapitala ili imovine ne može biti: 1) poduzeće sa većinskim državnim
kapitalom, 2) fizičko lice, pravno lice, osnivač pravnog lica koje prema subjektu privatizacije
ima dospjele obaveze neizmirene do dana podnošenja ponude na tender, odnosno prijave za
učešće na aukciji, 3) lice sa kojim je raskinut ugovor o prodaji kapitala odnosno imovine zbog
neizvršenja ugovorenih obaveza. Kupac kapitala ili imovine matičnog, odnosno zavisnog
poduzeća u kojem se sprovodi privatizacija ne može da bude njegovo zavisno, odnosno
matično poduzeće. Kupac državnog kapitala ili imovine stiče pravo svojine nad tim kapitalom
ili imovinom isplatom prodajne cijene.

1.2.5. Ugovor o prodaji kapitala

Ugovorom o prodaji kapitala prenosi se vlasništvo na kupca. Taj ugovor smatra se zaključenim
kad ga potpišu kupac i Agencija za privatizaciju. Ugovor o prodaji kapitala, odnosno imovine
sadrži odredbe o: ugovornim stranama, predmetu prodaje, ugovorenoj cijeni, roku plaćanja,
načinu, oblicima i roku investiranja kupca u subjekt privatizacije radi obavljanja registrirane
djelatnosti, načinu rješavanja pitanja zaposlenih. i druge odredbe.

21
 1.2.6. Raskid ugovora

Ugovor o prodaji kapitala, odnosno imovine smatra se raskinutim zbog neispunjenja ako, ni u
naknadno ostavljenom roku za ispunjenje, kupac: ne plati ugovorenu cijenu, ne investira u
subjekt privatizacije na način, u obliku i roku utvrđen ugovorom, raspolaže imovinom subjekta
privatizacije suprotno odredbama ugovora, ne osigura kontinuitet u obavljanju registrirane
djelatnosti radi čijeg je obavljanja subjekt privatizacije osnovan, ne izvršava odredbe o načinu
rješavanja pitanja zaposlenih kao i u drugim slučajevima utvrđenim ugovorom.

Poseban problem na koji se nailazi u kontroli izvršenja ugovorom preuzetih obaveza,

predstavlja činjenica da normativno-pravno, uopće nije definiran postupak raskida ugovora.
Dosadašnja praksa pokazala je da je najlošije rješenje raskid ugovora i njemu se pribjegava u
situaciji krajnje nužde, pri tome se ima u vidu neizvjesnost i dugotrajnost sudskog spora. I kada
dođe do raskida ugovora, stanje u poduzeću je katastrofalno. Period od pravosnažnosti sudskih
presuda do ponovnog preuzimanja poduzeća od strane vlasnika(resorno ministarstvo),
podrazumijeva niz radnji u smislu formiranja upravljačkih organa, vršenja revizije imovine i
poslovanja, priprema za eventualnu prodaju i dr. Pored toga nadležna ministarstva, kao titulari
vlasništva nad državnim kapitalom , ne raspolažu sredstvima za njegovu revitalizaciju (APF,
2007, str. 52).

Pravni okvir privatizacije u F BiH je nedovoljno konzistentan i operativan. Osnovni razlog

tome je izostanak ciljeva privatizacije u F BiH, koji nisu čak ni zakonom regulirani, a zatim
nedovoljna ažurnost u promjeni i usklađivanju regulative u F BiH sa dostignućima privatizacije
i razvoja tržišta kapitala u zemljama u okruženju i iskustvima koja se u samoj F BiH stječu na
tim područjima. Nema potrebnog analitičko-istraživačkog rada na praćenju provođenja
usvojenih zakonskih rješenja i pokretanju potrebne izmjene i dogradnje regulative. Umjesto
toga, promjene regulative, prvenstveno Zakona o privatizaciji, vrše se od slučaja do slučaja,
stihijski, kako bi se riješio neki problem koji onemogućava ostvarenje interesa uskih elitističkih
grupa, a pri tome otvara niz drugih problema ili se kosi sa drugim pozitivnim zakonskim
propisima. Izostanak regulacije nekih važnih pitanja, istaknutih u pregledu pravnog okvira ,
kao i nekonzistentni pristup izmjeni regulative utiču na donošenje neočekivanih odluka i
izazivaju pravnu nesigurnost investitora u ostvarenju svojih ekonomskih interesa i probleme u
zaštiti državne svojine, kroz ugovaranje, provođenje i kontrolu privatizacijskih ugovora.

1.2.7. Pravni okvir reguliranja problema dugova poduzeća koja se privatiziraju

Problem nagomilanih dugova i viška uposlenih u centru pažnje je svih onih koji pokušavaju
uticati na unapređenje procesa privatizacije. Vlada je utvrdila prijedlog Zakona kojim bi se
državna poduzeća „oslobodila“ obaveza prema državnim fondovima, međutim isti još uvijek
nije usvojen. Istovremeno izmjenama i dopunama zakona o privatizaciji poduzeća ( decembar
2006.godine) u članu 30. utvrđeno je da poduzeće može izdati nove dionice u cilju
privatizacije putem pribavljanja dodatnog kapitala (dokapitalizacija) ili konverzije duga u
dionički kapital i u slučaju potraživanja povjerilaca i radnika. Dokapitalizacija se može vršiti
ulaganjem u novcu, stvarima i pravima. Izdavanje novih dionica odobrava nadležna agencija za
privatizaciju. Do sada nisu donesena provedbena akta koja bliže uređuju mogućnost konverzije
duga u vlasnički kapital u postupku privatizacije poduzeća. Istovremeno, po odredbama člana

22
135. Zakona o privrednim društvima utvrđeno je da se „plaćanje dionica ne može vršiti
prebijanjem potraživanja prema dioničkom društvu“. Imajući u vidu da su najveća dugovanja
privrednih društava, koja podliježu privatizaciji upravo prema državi i državnim fondovima, to
znači da bi konverzija ovih potraživanja u vlasničke udjele-dionice u suštini značila dalje
podržavljenje, odnosno povećanje učešća države u njihovoj vlasničkoj strukturi. Zato je
neophodno osigurati da se u postupku pripreme za privatizaciju i restrukturiranja subjekta
privatizacije, javno poduzeće, poreska uprava, fond za penzijsko/mirovinsko osiguranje, zavod
za zdravstveno osiguranje i drugi državni organi i organizacije koje imaju status tzv. državnog
povjerioca dužni da „oslobode“- otpuste dug prema subjektu privatizacije u cjelini te svoje
potraživanje namire iz sredstava ostvarenih od prodaje kapitala ili imovine subjekta
privatizacije. Ovakva rješenja postoje u zemljama u tranziciji , kod kojih je u toku proces
privatizacije.

Po tim rješenjima državni povjerilac dužan je da pismeno prijavi svoje potraživanje. Prijava
sadrži naziv državnog povjerioca, pravnu osnovu potraživanja, kao i iznos potraživanja, i to
posebno iznos glavnog potraživanja, a posebno iznos obračunate kamate. Ako se subjekt
privatizacije ne suglasi sa visinom prijavljenog potraživanja državnog povjerioca, prijavljeno
potraživanje može da se ospori podnošenjem prigovora tročlanom arbitražnom vijeću. Program
restrukturiranja smatra se donesenim kada Agencija donese odluku o usvajanju tog programa.
On ima snagu izvršne isprave i smatra se ugovorom kojim se utvrđuje visina i način
izmirivanja potraživanja povjerilaca koja su u njemu utvrđena. Ako Agencija procjeni da
kapital ili imovina subjekta privatizacije ne mogu biti prodati metodom javnog tendera ili javne
aukcije bez prethodnog restrukturiranja, ona donosi odluku o restrukturiranju u postupku
privatizacije. Restrukturiranje u postupku privatizacije podrazumijeva: 1) statusne promjene,
promjene pravne forme, promjene unutrašnje organizacije i druge organizacione promjene; 2)
otpis glavnice duga, pripadajuće kamate ili drugih potraživanja, u cjelini ili djelomično; 3)
otpust duga u cjelini ili djelomično radi namirivanja povjerilaca iz sredstava ostvarenih od
prodaje kapitala ili imovine subjekta privatizacije. U subjektu privatizacije koji se restrukturira
u skladu sa Zakonom o privatizaciji, prodaje se cjelokupan kapital ili imovina.

1.2.8. Iskustva drugih: Akcijski fond u privatizaciji

U RS i u Republici Srbiji u cilju ubrzanja procesa privatizacije formirani su akcijski fondovi.

Akcijski fond Republike Srbije predstavlja specijaliziranu financijsku instituciju Ministarstva

privrede čija je osnovna zadaća da se na osnovu Zakona o privatizaciji, Zakona o Agenciji za
privatizaciju i Zakona o Akcijskom fondu proces privatizacije završi do kraja, vodeći računa da
se pri tom imenuju vlasnici nad cjelokupnim državnim kapitalom. Zakonom o akcijskom
fondu (Službeni glasnik Republike Srbije, br.38/2001 i 45/2005), tom su fondu prenesene
akcije odnosno udjeli koji su preostali iz prethodnog postupka privatizacije, po osnovu ranijeg
Zakona o privatizaciji i drugih akata koji su uređivali vlasničku transformaciju, kao i akcije
poslije raskida ugovora o prodaji kapitala, odnosno imovine između Agencije za privatizaciju i
kupca kapitala. Akcijski fond prodaje akcije odnosno udjele na osnovu naloga Agencije, koja
organizira postupak prodaje akcija ili udjela. Istovremeno Akcijski fond doprinosi porastu
prometa akcija i razvoju tržišta kapitala u Srbiji, procesom privatizacije i omogućuje
održavanje unutrašnje i vanjske makroekonomske stabilnosti. Postizanjem višeg razine razvoja

23
tržišta kapitala će se osigurati kontinuirano poboljšanje vlasničke strukture u privatiziranim
kompanijama i priliv kvalitetnih investicija.

U Republici Srpskoj je također donesen Zakon o akcijskom fondu RS, kojim se uređuje
osnivanje, pravni status, djelatnost i način upravljanja Akcijskim fondom, čiji je osnivač RS.
Fond ima svojstvo pravnog lica i upisuje se u sudski registar kao akcionarsko društvo. Akcije
Fonda glase na ime i upisuju se u Centralni registar papira od vrijednosti. Osnovni kapital
Fonda je procijenjena vrijednost akcija i udjela poduzeća, banaka i osiguravajućih društava,
koje na dan stupanja na snagu ovog zakona čine državni kapital u Republici Srpskoj. Način
procjene vrijednosti akcija utvrđuje se posebnim aktom koji donosi Vlada Republike Srpske.
Akcije i udjeli poduzeća koja se registriraju nakon stupanja na snagu ovog zakona, a koje čine
državni kapital u Republici Srpskoj, kao i akcije i udjeli koje stiče Republika Srpska u
postupcima restrukturiranja ili stečaja u registriranim poduzećima, čine imovinu Fonda, te se
po osnovu njihove procijenjene vrijednosti uvećava osnovni kapital Fonda. Banka upravlja
Fondom prema strategiji koju utvrđuju Vlada, u skladu sa usvojenom godišnjom ekonomskom
politikom. Prodaju papira od vrijednosti iz portfelja Fonda Banka vrši: na burzi, tenderom,
prihvaćanjem javne ponude za preuzimanje akcija. Izuzetno od odredbi iz prethodnog stava,
prodaja papira od vrijednosti se može vršiti i drugim metodama, u skladu sa Zakonom o
privatizaciji državnog kapitala u poduzećima. Istovremeno sa ponudom za prodaju akcija iz
portfelja Fonda, mogu se nuditi i akcije pojedinačnih akcionara pravnog lica, čije se akcije
nude na prodaju, radi prodaje većinskog paketa akcija. Banka ima pravo na naplatu godišnje
naknade za upravljanje Fondom u skladu sa financijskim planom koji odobrava Vlada.

Razmišljanja o formiranju , akcijskog fonda, fonda državnog kapitala, kao specijalizirane

financijske institucije, čija je osnovna zadaća da se proces privatizacije završi do kraja, i pri
tom imenuju vlasnici nad cjelokupnim državnim kapitalom, nisu prisutna u nadležnim
organima i Vladi FBIH. Umjesto toga U prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o
privatizaciji poduzeća koji je po hitnom postupku u martu 2008.godine ušao u parlamentarnu
proceduru, predlaže se da se novčana sredstva ostvarena prodajom poduzeća iz nadležnosti
Federalne i kantonalnih agencija za privatizaciju, sa izuzetkom djela sredstava namijenjenih za
financiranje prebacuju na poseban fond Investicijske banke FBIH, kojim upravlja Vlada FBIH.
Umjesto postojećeg rješenja „ Nadležne vlade “utvrdit će namjenu korištenja sredstava s tim da
se 20% ostvarenih sredstava koristi za sanaciju i osiguranje osnovnog kapitala u fondu
penzionog i invalidskog osiguranja, predlaže se zamjena riječi “nadležne vlade “ sa riječima
Investicijska banka FBIH. Novčana sredstva a u visini do 15% , mogu se koristiti za socijalno
zbrinjavanje zaposlenika koji su ostali bez radnog angažmana. Postavlja se pitanje da li će i na
koji način organi Investicijske banke FBIH biti odgovorni za plasman i korištenje, sredstava
namijenjeni za socijalno zbrinjavanje zaposlenika koji su ostali bez radnog angažmana kao i
osiguranje sredstava za sanaciju Fonda penzionog osiguranja.

1.2.9. Pravni okvir za restrukturiranje i privatizaciju javnih poduzeća u F BIH

Unapređenje, odnosno stvaranje adekvatnog regulatornog okvira za infrastrukturne djelatnosti,

restrukturiranje javnih poduzeća kao i njihova djelomična ili potpuna privatizacija -–
predstavljaju jedan od najvažnijih zadataka u procesu izgradnje moderne tržišne privrede u
BiH u narednih nekoliko godina. Zakon o privatizaciji poduzeća F BiH u članu 3 utvrđuje da

24
odluku o metodama, rokovima i nadležnoj agenciji za privatizaciju poduzeća iz oblasti
elektroprivrede, prometa i veza, osim cestovnog prijevoza, vodoprivrede, eksploatacije ruda i
šuma, javnog informiranja, igara na sreću, industrije naoružanja i vojne opreme, veterinarske
djelatnosti i komunalnih djelatnosti na prijedlog Agencije F BIH, donosi Vlada F BIH, a listu
poduzeća utvrđuje Parlament F BiH. Također je utvrđeno da se ova poduzeća mogu
privatizirati po posebnim propisima, te da se dio državnog kapitala ili ukupan državni kapital
može izuzeti iz privatizacije. Odluku o izuzimanju iz privatizacije vrijednosti državnog
kapitala do 30% donosi Vlada Federacije BiH, a za iznos vrijednosti državnog kapitala preko
30% odlučuje Parlament Federacije BiH na prijedlog Vlade Federacije BiH. Dijelovi poduzeća,
odnosno sredstva poduzeća koji nisu uvjet obavljanja njihove pretežne djelatnosti, privatiziraju
se u skladu sa odredbama ovog zakona, koji uređuju malu privatizaciju i to prije privatizacije
samog poduzeća.

Imajući u vidu značaj ubrzanja procesa privatizacije, kao i veći broj izmjena Zakona koji se
desio u zadnjem periodu, nameće se kao imperativ da Vlada FBIH, kao i Parlament FBIH te
kantonalne vlade i njihovi parlamenti, svako iz svoje nadležnosti, što prije donesu odluke o
metodama, rokovima i nadležnoj agenciji za privatizaciju poduzeća iz oblasti elektroprivrede,
prometa i veza, vodoprivrede, eksploatacije ruda i šuma, javnog informiranja, igara na sreću,
industrije naoružanja i vojne opreme, veterinarske djelatnosti i komunalnih djelatnosti .

Zakon o javnim poduzećima u F BIH / „Službene novine F BiH“ broj 8/2005/ uređena su
određena pitanja upravljanja i poslovanja u javnim poduzećima. Javno poduzeće u smislu ovog
zakona, jeste poduzeće ( pravno lice upisano u sudski registar kao privredno društvo, odnosno
javno poduzeće, definirano kao takvo posebnim propisom) koje obavlja djelatnosti od javnog
društvenog interesa ( energetika, komunikacije, komunalne djelatnosti, upravljanje javnim
dobrima i druge djelatnosti od javnog društvenog interesa) koje zapošljavaju najmanje 50
radnika, kao i poduzeće u kojem općina, grad, kanton ili Federacija BiH ima udio u vlasništvu
u iznosu od najmanje 50% plus jedna dionica, odnosno udio nezavisno od toga kojom se
djelatnosti bavi. Zakon o javnim poduzećima „preferira broj zaposlenih i postotak vlasništvo
nad kapitalom a ne vrstu, djelatnosti i javna dobra. U smislu odredaba ovog Zakona- moglo bi
se tumačiti da nije javno poduzeće koje obavlja djelatnost od javnog interesa i zapošljava
manje od 50 zaposlenika, kao i ono koje ima 50% i manje državnog kapitala. Zakonom o
vlasničkopravnim odnosima (objavljen u „Službenim novinama F BIH, br. 6/98i29/03)
utvrđeno je da se posebnim zakonom određuju stvari u općoj upotrebi i način njihovog
korištenja, kao i tko i pod kojim uvjetima zaposjedanjem (na osnovu koncesija, dozvola i
slično) stječe pravo vlasništva na ovim stvarima. Djelatnosti od javnog društvenog interesa
utvrđuju općina, kanton i F BiH, svako u okviru svoje nadležnosti.

. U proteklom periodu u oblasti usvajanja i primjene regulative, kao i u oblasti restrukturiranja

javnih poduzeća ostvaren je određeni napredak, dok je proces privatizacije u ovoj oblasti u
potpunoj blokadi. Naime, reforme i privatizacija poduzeća iz oblasti infrastrukture i u drugim
zemljama u tranziciji su većim djelom realizirane u okviru“ druge faze tranzicije“ i u većini
zemalja su još u toku. Budući da F BIH prelazi u „drugu fazu tranzicije“, vrijeme je da se
država fokusira na velike infrastrukturne sisteme u državnom vlasništvu-javna poduzeća i da se
uhvati u koštac s njihovim restrukturiranjem i parcijalnom ili potpunom privatizacijom.
Ekonomski argumenti i iskustva sugeriraju da je parcijalna ili potpuna privatizacija adekvatno

25
rešenje za gotovo sva javna poduzeća u dijelu koji se odnosi na operativni biznis, dok javna
dobra i prirodni resursi ne bi smjeli biti predmetom privatizacije.

U F BIH su osnivači javnih poduzeća F BiH i kantonalne, gradske i općinske vlasti. Vlada F
BIH je u julu 2004.godine, usvojila Akcioni plan restrukturiranja i modernizacije rudnika
ugljena i do sada nisu poduzimane bilo kakve privatizacijske aktivnosti u rudnicima u
nadležnosti F BiH, osim Rudnika mrkog uglja Banovići.. Tokom prošle i početkom
2008.godine u Vladi i Parlamentu FBIH, intenzivirane su aktivnosti vezano za strateško
restrukturiranje rudnika ugljena i njihovo uključivanje u sistem elektroprivrede. FBIH.
Privatizacijske aktivnosti, kao i aktivnosti na institucionalnom restrukturiranju nisu
poduzimane ni u sektoru gasa, voda i šuma. APF planira učešće u definiranju politika,
strategija i akcionih planova za privatizaciju poduzeća iz sektora energetike, komunikacija,
javnog i komunalnog sektora koje su preduvjet za privatizaciju i donošenje zakona o
privatizaciji javnih poduzeća iz spomenutih djelatnosti. Neophodno je izvršiti temeljitu analizu,
trenutnog stanja u društvima koja se bave proizvodnjom naoružanja i vojne opreme i na osnovu
iste utvrditi koja poduzeća treba u potpunosti privatizirati odnosno u kojima država treba da
zadrži većinsko vlasništvo i za koja je neophodan strateški investitor.

Vlada F BIH je koncem 2007.godine inicirala dokument Politika privatizacije u Federaciji

BIH. Ovim Dokumentom definiraju se osnovni ciljevi privatizacije u narednom periodu i
ubrzava proces tranzicije vlasničke strukture te na novi način određuje korištenje sredstava
dobivenih privatizacijom i njihov plasman kroz Razvojnu banku F BIH. Ovim Dokumentom
sugerira se značajno proširenje metoda privatizacije prodajom državnog kapitala;
dokapitalizacijom postojećih društava, pretvaranjem obaveza u kapital, pripajanjem i
spajanjem poduzeća, odnosno njihovom podjelom, mogućnost zadržavanja dijela kapitala u
državnom vlasništvu kao i definiranje najznačajnijih industrijskih politika. Radi ostvarivanja
ciljeva privatizacije i uvažavanja specifičnosti poduzeća i sektora definiraju se grupe poduzeća
sa slijedećom klasifikacijom:

1. Poduzeća iz oblasti elektroprivrede, prometa i veza, osim cestovnog prometa, vodoprivrede,

eksploatiranje ruda i šuma, javnog informiranja, igara na sreću, naoružanja i vojne opreme,
veterinarske i komunalne djelatnosti.
2. Poduzeća sa manjinskim državnim kapitalom
3. Poduzeća iz komercijalnog sektora sa većinskim državnim kapitalom sa podgrupama
poduzeća:
a) kojima nije neophodan strateški investitor
b) kojima je neophodan strateški investitor i
c) poduzeća koja se dijele na tehno ekonomske cjeline u svrhu privatizacije

Nedovoljna sposobnost države da upravlja javnim poduzećima trebalo bi, u slučaju BIH da
bude jedan od osnovnih motiva za privatizaciju .Vlada povremeno gubi elementarnu kontrolu
nad javnim poduzećima, kao što je kontrola plata i zaduživanja. Osim toga, postoji tendencija
korištenja poduzeća za financiranje političkih stranaka, a korupcija i umanjivanje imovine
kompanija (asset stripping) su rašireni. Razvoj i modernizacija infrastrukture predstavlja
neophodan uvjet i faktor za privatne investicije u drugim sektorima privrede.

26
U posljednje vrijeme u izjavama rukovodstva pojedinih privrednih društava, javnih poduzeća i
predstavnika Vlade prisutna je ideja o tome kako pojedina poduzeća koja djeluju u potpuno
dereguliranom, konkurentskom poslovnom okruženju, ne trebaju strateške investitore i da u
njima država treba da zadrži većinsko učešće 7 . Spomenute izjave su posljedica površnog
poznavanja stanja u navedenim poduzećima, zanemarivanje financijskih aspekata ,
nepoznavanja stanja na regionalnom tržištu i namjera im je da privatizaciju tih poduzeća
odlože na neodređeno vrijeme. To je pokušaj da se potencijalni pozitivni efekti privatizacije
takvih poduzeća podrede interesima političke i tehnokratske elite koja svoju društvenu i
ekonomsku moć gradi na državnom vlasništvu, kojim upravlja bez ikakve ozbiljnije
odgovornosti i definiranih kriterija ekonomske efikasnosti.

1.2.10. Standardi i smjernice korporativnog upravljanja

Korporativno upravljanje je sistem kojim se vode i kontroliraju kompanije. OECD principi

korporativnog upravljanja definiraju korporativno upravljanje kao skup odnosa između uprave
kompanije, nadzornog odbora, njenih dioničara i drugih nosilaca materijalnog interesa.
Korporativno upravljanje, također, omogućava strukture kroz koje se uspostavljaju ciljevi
kompanije i utvrđuju sredstva za postizanje tih ciljeva i nadgledanje učinaka. Dobro
korporativno upravljanje treba da pruži ispravne poticaje za realizaciju ciljeva koji su u
interesu kompanije i dioničara i treba da podrži djelotvorno nadgledanje tako da ohrabruje
firme da učinkovito koriste svoje resurse. Specifičnost kompanije se ogleda u razdvajanju
vlasništva od upravljanja i postojanju prirodnog konflikta interesa među zainteresiranim
učesnicima u procesu korporativnog upravljanja: dioničara, malih ili sa mogućnosti kontrole
ili značajnijeg utjecaja institucionalnih investitora, povjerilaca, uprave i uposlenih. Da bi se
stvorili preduvjeti za harmoniju i vođenje kompanije u najboljem interesu svih, a najprije
dioničara – vlasnika, potrebno je što preciznije regulirati međusobne odnose spomenutih
interesnih grupa i omogućiti dosljedno poštivanje i primjenu uspostavljenih pravila igre.

Doneseni zakoni i regulatorni popisi iz ove oblasti u F BiH su blizu međunarodnih standarda u
pogledu glavnih pitanja korporativnog upravljanja, međutim, postoji ogroman raskorak između
teksta zakona i stvarne prakse. Ovo se posebice ogleda kroz relativno nisku razinu znanja i
iskustva učesnika u procesima korporativnog upravljanja (1), specifičnosti koje se ogledaju u
nižem stupnju povjerenja u institucionalni i realni ambijent u potpunosti, pa prema tome i u
domenu ostvarivanja prava dioničara (2), karakteristika koje su posljedica post privatizacijskih
procesa nakon masovne privatizacije, a koje se ogledaju kroz procese vlasničke koncentracije
koja se najčešće sprovodi na štetu brojnih malih dioničara (3), upitnu motivaciju menadžera i
velikih dioničara (4), težnju da se ostvari dobit postizanjem potpune kontrole nad poduzećem
ili likvidacijom imovine poduzeća umjesto motivacije za povećanjem tržišne kapitalizacije i
vrijednosti vrijednosnih papira (5).

7
Misli se na izjave po kojima Energoinvest dd Sarajevo i Hidrogradnja dd Sarajevo treba da služe javnom
interesu i da ih treba ostaviti van procesa privatizacije, odnosno zadržati u državnom vlasništvu. U osnovi tih
izjava je uvjerenje nekih vladinih dužnosnika da tim poduzećima ne treba strateški partner i da ih zato ne treba ni
nuditi na tenderu. Po svoj prilici, ovdje je riječ o nerazumijevanju načina provođenja privatizacije, jer ne bi trebalo
biti sporno da privatizaciju ovih kompanija treba obaviti, ako ne tenderom, onda nekim drugim prihvatljivim
metodama privatizacije. Pri tome treba istaći da u intervjuu u okviru ovog istraživanja direktor Energoinvesta
Džemil Vlahovljak ističe potrebu koncentracije vlasništva nad Energoinvestom, kao uvjeta za efikasno upravljanje
privatiziranom kompanijom.

27
Smjernice korporativnog upravljanja u kompanijama sa većinskim državnim vlasništvom
zahtijevaju jasno definiranja uloga u ostvarivanju vlasničke funkcije, i ko ih obavlja (nap.
Ministarstvo industrije; poljoprivrede, financija ili posebne agencije, odnosno odjeli pri istim)
jer su do sada prisutni sukobi nadležnosti ili prema državnim kompanijama, dolaze različiti
zahtjevi iz okvira nadležnosti velikog broja državnih organa na različitim razinaima
organiziranja: opština, grad, kanton, entitet i država. OECD-e smjernice sugeriraju formiranje
jedinstvenih centraliziranih koordinacionih centara za državne kompanije, koji bi za svoj rad
odgovarali parlamentu i bili upućeni na komunikaciju sa nadležnim državnim organima i
organima nadzora. U F BiH ovu ulogu bi mogle preuzeti Agencije za privatizaciju, odnosno
njihovi posebni centri, jer iste raspolažu kadrovima, potrebnom tehničkom opremljenošću, te
već sada sa dosta dokumenata vezano za rad, organizaciju i poslovanje državnih kompanija.

Buduće aktivnosti i pravce djelovanja u oblasti privatizacije u F BIH, treba usmjeriti na

ubrzanu prodaju državnog kapitala u preostalim poduzećima za koje postoji iskazan interes
investitora i kod kojih ne postoje značajnije prepreke privatizaciji, restrukturiranje poduzeća
opterećenih dugovima u cilju njihove uspješne privatizacije, definiranje budućeg statusa
poduzeća iz oblasti komunalnih djelatnosti i medija, definiranje statusa poduzeća iz djelatnosti
namjenske i vojne proizvodnje, iniciranje pokretanja likvidacije i stečaja u poduzećima koja
nije moguće privatizirati kao i unapređenje poslovnog okruženja radi privlačenja domaćih i
stranih investitora i jačanja konkurentske sposobnosti F BIH.

1.2.11. Promjena strategije privatizacije državnog kapitala – strateški investitori nakon

masovne privatizacije

Završetkom masovne (certifikacijske) privatizacije krajem 2002. godine sva pažnja agencija za
privatizaciju u Federaciji BiH je okrenuta ka pokušaju pronalaska poduzećima strateških
investitora koristeći metode tenderske prodaje ili neposredne pogodbe. Opredjeljenje za
strateškog investitora znači jasniju sudbinu kompanije u budućnosti, odnosno mogućnost bržeg
restrukturiranja, modernizacije i podizanja konkurentnosti. Pored koristi za državu u vidu
gotovinskog prihoda, značajni efekti se ostvaruju za kompaniju putem novih investicija te
očuvanjem postojećih i kreiranjem novih radnih mjesta. To je, pored drugih pozitivnih efekata
koje opredjeljenje za strateškog investitora donosi (npr. nova tržišta, know-how, menadžerska
znanja i vještine, organizaciona unapređenja) lansiralo tender i njegovu modifikaciju u vidu
neposredne pogodbe u prvi plan privatizacijskih metoda u periodu 2002.-2007. godina.

Opredjeljenje da privatizacija domaćih kompanija bude usmjerena ka strateškim investitorima

pokazuje i međunarodna zajednica pripremom liste poduzeća za koje će davati podršku u
privatizaciji i formiranjem Međunarodne savjetodavne grupe za privatizaciju - IAGP sredinom
2000. godine. 8 Ovim ona povlači konkretne poteze u namjeri da uvede prije svega strani

8
Međunarodnu svajetodavnu grupu činili su predstavnici međunarodnih razvojnih agencija i institucija
angažiranih na reformama u BiH (DFID, EBRD, EU, GTZ, IMF,OHR, USAID, WB). Ta grupa u suradnji sa APF
je napravila listu od 86 velikih kompanija koje su značajne po svom eksternom uticaju na ekonomiju BiH i po
obimu zaposlenosti i angažiranog državnog kapitala, čiju bi privatizaciju pratile pojedine članice IAGP. Lista je u
decembru 2001. godine reducirana na 56 poduzeća i ona je sve do danas osnov za nadležnost APF u privatizaciji
državnog kapitalamu F BiH (Privatizacija u F BiH, 2007., str. 26).

28
kapital u naše kompanije (do tada su uglavnom učestvovali domaći investitori) i sve pozitivne
efekte koje on donosi sa sobom. U opredjeljenju za strateškog investitora možemo pronaći
mnogo pozitivnog. Njihovo angažiranje u kompaniji u najvećem broju slučajeva dovodi do
bolje tržišne pozicije, lakšeg pristupa financijskim tržištima i novim tehnologijama. To znači i
bolji standard uposlenih i dobrobit lokalne i šire zajednice.

Privatizacijska iskustava u Federaciji BiH pokazuju da je glavni pokretački motiv učešća

strateških investitora u procesu privatizacije bio pristup domaćem tržištu te da su fokusirani na
tržišne lidere ili kompanije sa potencijalima za brzim povećanjem tržišnog učešća. Kako je za
povećanje tržišnog učešća neophodno razvijati biznis preuzete kompanije to je ovaj cilj
konvergentan ciljevima drugih stakeholdera (vlada, uposleni, javnost). Na bazi iznesenog
može se konstatirati da su strateški investitori poželjni investitori u procesu privatizacije u
Federaciji BiH. Obzirom na veličinu našeg tržišta, izvoznu orijentaciju, kvalitet kompanija nije
realno očekivati dolazak globalnih kompanija (izuzetak Arcelor Mittal potvrđuje pravilo) već
regionalno orijentiranih kompanija ili onih koje to ovim akvizicijama žele postati. Preferiranje
stranih u odnosu na domaće investitore ne mora biti apriori dobar pristup u odabiru strateških
investitora već kvaliteta investitora.

U dosadašnjem toku privatizacije institucionalni investitori su se pojavljivali u obliku

privatizacijskih investicionih fondova (PIF-ova) kojima je zakonska regulativa omogućavala
učešće u procesu privatizacije isključivo putem javne ponude dionica. Od samog početka
djelovanja privatizacijskih investicionih fondova, kao institucionalnih (kolektivnih)
investitora, bilo je nerazumijevanja njihovog mjesta i uloge. Očekivanja da će PIF-ovi odigrati
značajniju ulogu u restrukturiranju kompanija u kojima su preuzeli vlasništvo (pa čak i
većinsko) nisu bila realna, obzirom da su oni po svom opredjeljenju prije svega financijski
(porfolio) investitori a ne strateški (fokusirani na vođenje biznisa kompanije). Porfolio
kompanija sa kojima su PIF-ovi raspolagali je bio veoma obiman i diverzificiran te je sa njim
bilo vrlo teško upravljati. Ako tome dodamo da u društvima i fondovima nije bilo dovoljno ni
znanja ni volje za aktivnosti restrukturiranja kompanija onda ne čudi da su PIF-ovi bili
pasivni u unapređenju performansi kompanije sa ciljem privlačenja strateških investitora.
Njihovi pokušaju da privuku strateške investitore u kompanije i u kojima su bili većinski
vlasnici završavali su neuspjehom jer su to bile uglavnom kompanije u vrlo lošem stanju.

Transformacijom PIF-ova u investicione fondove, obavezom smanjenja učešća u vlasništvu

emitenta te ograničenjima u investiranje u papire domaćih emitenata manevarski prostor
djelovanja ovih fondova je sužen te je za njihovu aktivniju ulogu u budućnosti potrebno
izmijeniti regulativu 9 koja bi stimulirala njihovu aktivnost. Iako ovaj Zakon omogućava
aktivniju investicijsku politiku fondova ne može se očekivati njihova nova uloga u daljem
procesu privatizacije u Federaciji BiH. Na ovakav zaključak navodi prije svega priroda
njihovog djelovanja te se njihovo učešće može očekivati u privatizaciji dijela kapitala
atraktivnih kompanija koje će se prodavati putem burze. To je jedini način da bude iskazan
povećani interes ove vrste investitora za proces privatizacije u Federaciji BiH.

9
Duže vrijeme Zakon o investicionim fondovima čeka na usvajanje

29
1.2.12. Tačke diferenciranja modela privatizacije– primjer susjednih zemalja i F BiH

Utjecaj neoliberalnog koncepta u razvoju ekonomije, prevladavajući u međunarodnim

financijskim institucijama (IMF, Svjetska banka) i baziran na Vašingtonskom konsenzusu 10
doživio je svoju izvedbu i u Bosni i Hercegovini. Po tom scenariju državnim dionicama, na
strani ponude, treba kreirati tražnju u vidu „papira“, a zatim izvršiti njihovu razmjenu. Pri
tome široko građanstvo treba da nauči prvu praktičnu lekciju djelovanja tržišta.

Analizirajući privatizacijske propise donesene u početnoj fazi privatizacije odnosno rokove za

realizaciju pojedinih privatizacijskih aktivnosti može se zaključiti da je osnovna zamisao
kreatora koncepta privatizacije u Federaciji BiH bila da se on završi u što kraćem roku. Znajući
koliki je utjecaj međunarodne zajednice bio značajan u tom periodu kao i činjenicu da je
USAID (do 2000. godine) pružao tehničku pomoć projektu privatizacije sasvim je razumljivo
ovo opredjeljenje. Ovako definiranom pristupu najbolje odgovara masovna privatizacija kao
model a javna ponuda dionica kao metoda privatizacije. 11

Dobre strane ove metode ogledaju se u preferiranju brzine kao jednog od bitnih principa
procesa privatizacije u Federaciji BiH, uspostavljanju nove korporativne strukture i uvođenje
nove korporativne prakse upravljanja u novoprivatiziranim kompanijama, stvaranju uvjeta za
razvoj sekundarnog tržišta kapitala i razvoju investicijske svijesti i znanja individualnih
investitora-građana Federacije.

Negativne strane primjene ove metode ogledaju se u prijenosu vlasništva koje ne osigurava
nove investicije, know-how, menadžerska znanja i vještine, bolju tržišnu poziciju i druga
unapređenja performansi kompanije. Očekivanja da će građani Federacije BiH kroz javnu
ponudu dionica naučiti prvu lekciju tržišta kapitala nisu ispunjena prije svega zbog nedovoljnih
znanja o investiranju u vrijednosne papire, nerazvijenoj poduzetničkoj kulturi i slaboj edukaciji
javnosti o mogućnostima ulaganja putem ove metode.

Gore navedene negativne strane masovne privatizacije dovele su do modifikacije modela

privatizacije u Federaciji BiH i preferiranje privatizacije slučaj po slučaj odnosno prodaje
strateškom investitoru. Pri tome se ne pravi nikakva selekcija među kompanijama po kriteriju
prihvatljivosti za investitore što predstavlja jedan od uzroka njihove slabe zainteresiranosti za
kompanije u procesu privatizacije u Federaciji BiH. Iskustva drugih zemalja, a naročito onih
koje nisu prihvatile stavove IMF-a i Svjetske banke o načinu privatizacije, su povoljnija u vezi
sa interesom investitora za privatizaciju domaćih kompanija. Kao dobar primjer možemo
navesti Sloveniju.

Veliki broj poduzeća u ovoj državi se u početku devedesetih godina suočio sa narastajućim
gubicima. Da bi se izbjegao stečaj vlada je proglasila moratorij na stečaj po zakonu i uvela
pristup po kome će se restrukturiranje poduzeća vezati za privatizaciju kao i rehabilitaciju

10
Sporazum o glavnim tačkama ekonomskih reformi u tranzicijskim zemljama postignut 1989. godine od strane
uticajnih finansijskih organizacija, političkih tijela i profesionalnih ekonomista
11
Putem Javne ponude dionica u periodu 2000-2002 godina je izvršena potpuna ili djelomična privatizacija 765
poduzeća u Federaciji BiH sa kapitalom od 3,6 milijardi KM. U procesu je učestvovalo 55.243 dioničara i
„utrošeno 7,8 milijardi KM certifikata, Publikacija APF Privatizacija u Federaciji BiH 1999-2006., str 17. i 18.

30
banaka. Lansirano je nekoliko projekata i to: sanacija banaka putem Agencije za sanaciju
banaka, aktivno restrukturiranje poduzeća sa velikim gubicima putem Razvojnog fonda,
restrukturiranje sektora infrastrukture i sektora čelika kao i vladin program izgradnje sistema
socijalne sigurnosti za nezaposlene koji će biti rezultat procesa restrukturiranja.

Razvojni fond je pozvao poduzeća da apliciraju za pomoć u restrukturiranju. Više od 200

poduzeća je apliciralo a nakon rigorozne selekcije ostalo ih je 98. Zahtijevano je da se
poduzeća korporatiziraju, odnosno da radnički savjeti budu zamijenjeni nadzornim odborima
koje imenuje Fond i izvrše transferiranje dionica u Fond. Fond je obećao da će rezervirati 20%
dionica za uposlene. Nakon početne procjene poduzeća su klasificirana u tri glavne grupe:
poduzeća koja su održiva i spremna za razvoj što je značilo da se mogu odmah prodavati,
druga grupa se odnosi na poduzeća koja trebaju biti likvidirana i treća grupa, poduzeća koja
zahtijevaju da budu restrukturirana. Proces restrukturiranja uključuje privremeno otpuštanje,
modernizaciju organizacione strukture, financijsku rehabilitaciju koja obuhvata dugove prema
bankama, dugove prema dobavljačima i injekcije obrtnog kapitala. Projekt je bio predviđen
kao dvogodišnji nakon koga bi se najveći broj poduzeća mogao privatizirati. Posao su obavljali
uglavnom lokalni konsultanti financirani od strane Fonda kome su pripadala sredstva iz
privatizacije.

Generalno o metodama privatizacije mogu se izvesti zaključci da je pristup slučaj po slučaj

mnogo skuplji, zahtijeva duže vrijeme i koristi se kada se prodaja vrši strateškom investitoru.
Masovna privatizacija je uspješna u zemljama u tranziciji uglavnom u privatizaciji malih
kompanija ili kada se radi o djelomičnoj privatizaciji gdje većinsko vlasništvo ostaje u rukama
države.

1.2.13. Ponuda dionica putem burze

Mnoge zemlje (Njemačka, Austrija) razvijenih tržišta kapitala koristile su burzu kao metodu
prodaje dionica u vlasništvu države te na taj način dale dodatne impulse rastu tržišta u obliku
inicijalnih ili sekundarnih javnih ponuda. Pri tome je ne samo došlo do veće transparentnosti
procesa privatizacije već je i animiran veliki broj individualnih domaćih investitora i time je
došlo do povećanja likvidnosti tržišta.

Nastankom i razvojem tržišta kapitala te uspjehom koje je Sarajevska burza-burza

vrijednosnih papira (SASE) postigla u petogodišnjem trgovanju, domaći emitenti postali su
interesantni domaćim i (prvenstveno) stranim investitorima. Kao strani porfolio investitori na
Burzi su pojavili: industrijske i financijske kompanije, razne vrste investicionih fondova
uključujući i hedge fondove, fizička lica. Kako su mnoge od kompanija, uvrštene na SASE, i
dalje u većinskom državnom vlasništvu to se kao jedna od mogućih metoda privatizacije
dionica u vlasništvu države otvara prodaja putem burze. Kako privatizacija putem burze nije
bila jedna „izvornih“ metoda to je bilo neophodno izvršiti izmjenu Zakona o privatizaciju
poduzeća, što je i učinjeno izmjenama 12 iz 2006. godine te donošenjem podzakonskih akata 13 .

12
Zakon o izmjenama dopunama Zakona o privatizaciji poduzeća („Službene novine Federacije BiH“, broj 42/06)
kojim se omogućuje prodaja državnih dionica putem burze u poduzećima sa više od 50 % privatnog kapitala te u
poduzećima sa više od 50% državnog kapitala dio iznad 51%
13
Pravilnik o postupku prodaje državnog kapitala na burzi (“Službene novine Fedracije BiH”, broj 58/06

31
Na bazi donesenih propisa pristupilo se i privatizaciji kompanija putem burze te je do danas
obavljena privatizacija 12 % kapitala Interšped dd Sarajevo a u pripremi je prodaja državnih
dionica za neke druge kompanije (Bosnalijek dd Sarajevo, Šipad export import dd Sarajevo i
druge).

Osnovne prednosti prodaje putem burze su:

• tržišna verifikacija vrijednosti dionica (kompanije) na bazi konkurentnosti što

omogućava postizanje najbolje moguće cijene i najveći prihod za prodavca
• brzina obavljanja transakcije jer za pripremu i provođenje treba puno manje vremena
od bilo koje druge metode
• transparentnost procesa koje eliminira sumnje u objektivnost izbora najpovoljnijeg
ponuđača
• benefit za male dioničare (prvenstveno građane Federacije) ukoliko država odluči da
svoje dionice prodaje pod povoljnijim uvjetima ciljanim grupama
• podrška razvoju financijskog i tržišta kapitala kao i unapređenje ukupne kulture
investiranja

Ponuda dionica kompanija (uključujući i javne) putem burze znači privlačenje nove kategorije
investitora u vidu portfolio investitora. Porfolio investitori ne moraju nužno imati špekulativni
pristup kompanijama (zarada na bazi razlike kupovine i prodaje dionica) nego burzu mogu
koristiti kao mogućnost stjecanja većinskog ili kontrolnog paketa dionica u svojstvu strateškog
investitora koje smo već identificirali kao poželjne investitore. U mnogim varijantama
menadžeri fondova mogu biti posrednici ka investitorima koji mogu imati dugoročne interese
u našim kompanijama.

1.2.14. Razvijenost i karakteristike tržišta kapitala u FBiH

Karakteristično za sadašnji stupanj razvoja tržišta kapitala u Federaciji BiH je da, sa

jedne strane postoje vidljivi znaci uspostave organiziranog tržišta i djelovanja tržišta kapitala u
kojima dominira privatna inicijativa, dok su sa druge strane prisutni problemi vezani za
nedovršenu tranziciju i vlasničku transformaciju. Usporen proces privatizacije naročito
negativno utiče na brži rast tržišta kapitala. Tržište kapitala u Federaciji Bosne i Hercegovine
se danas nalazi se na svojevrsnoj prekretnici. Ovo tržište je nastalo 1999. godine, donošenjem
regulatornog okvira i formiranjem prvih institucija – Komisije za vrijednosne papire Federacije
BiH i Registra vrijednosnih papira u Federaciji BiH. Nakon toga su, tokom 2000. i
2001.godine počela sa radom društva za upravljanje investicionim fondovima i investicioni
fondovi, da bi 2002.godine otpočelo trgovanje na Sarajevskoj burzi-burzi vrijednosnih papira,
koju su osnovali profesionalni posrednici – brokerske kuće. Osnovna funkcija tržišta kapitala u
vrijeme njegovog formiranja bila je da posluži finalizaciji procesa privatizacije. Privatizacijom
državnog kapitala novi dioničari su stekli učešće u kolektivnom vlasništvu (putem PIF-ova)
kao i individualno vlasništvo nad privatiziranim poduzećima.

Od samog početka djelovanja privatizacijskih investicionih fondova (PIF-ova), kao

kolektivnih investitora, bilo je nerazumijevanja mjesta i uloge istih. Očekivanja da će PIF-ovi
odigrati značajniju ulogu u restrukturiranju kompanija u kojima su preuzeli vlasništvo (pa čak i

32
većinsko) nisu bila realna, obzirom da su oni po svom opredjeljenju prije svega financijski
(porfolio) investitori a ne strateški (fokusirani na vođenje biznisa kompanije). Portofolio
kompanija sa kojima su PIF-ovi raspolagali je bio veoma obiman i diverzificiran te je sa njim
bilo vrlo teško upravljati. Ako tome dodamo da u društvima i fondovima nije bilo dovoljno ni
znanja ni volje za aktivnosti restrukturiranja kompanija onda ne čudi da su PIF-ovi bili
pasivni u unapređenju performansi kompanije sa ciljem privlačenja strateških investitora.
Njihovi pokušaju da privuku strateške investitore u kompanije i u kojima su bili većinski
vlasnici završavali su neuspjehom jer su to bile uglavnom kompanije u vrlo lošem stanju.
Transformacijom PIF-ova u investicione fondove, obavezom smanjenja učešća u vlasništvu
emitenta te ograničenjima u investiranje u papire domaćih emitenata manevarski prostor
djelovanja ovih fondova je sužen te je za njihovu aktivniju ulogu u budućnosti potrebno
izmijeniti regulativu koja bi stimulirala njihovu aktivnost. S druge strane ta regulativa ih treba
poticati da koristi od uspjeha investicijskih ulaganja imaju i dioničari fondova (građani
Federacije BiH) a ne samo vlasnici društava za upravljanje.

Obzirom da dionica za svog vlasnika može imati vrijednost tek ukoliko postoji mogućnost
njene prodaje, uspostava uređene i funkcionalne infrastrukture tržišta kapitala je bila
imperativ. Intenzivan promet na Sarajevskoj burzi-burzi vrijednosnih papira od njenog
osnivanja potvrda je iznesenoj tezi. Od 2002.godine do danas, na burzi je zaključeno više od
459 hiljada transakcija, ukupne vrijednosti od preko 2,7 milijardi KM 14 . Na burzi se gotovo
isključivo trgovalo dionicama proizašlim iz procesa privatizacije. Međutim, za sve vrijeme od
početka trgovanja na Sarajevskoj burzi-burzi, broj prodavaca vrijednosnih papira je bio
višestruko veći od broja kupaca, što je rezultiralo neprekinutim trendom smanjivanja broja
aktivnih dioničara 15 na tržištu kapitala u Federaciji BiH. Ovaj trend je uobičajen za sve zemlje
koje su prošle tranziciju društveno-ekonomskog sistema i u kojima je tržište kapitala nastalo
kao slijed procesa masovne privatizacije. Trend smanjivanja broja učesnika u trgovanju na
burzi, sam po sebi, ne bi bio zabrinjavajući da sa sobom neminovno ne donosi i koncentraciju
vlasništva nad poduzećima čijim se dionicama trguje na burzi. Koncentracija vlasništva za
posljedicu ima smanjenje raspoložive količine dionica na tržištu, zbog čega prije ili kasnije
dolazi do smanjenja aktivnosti na burzi. Burzanska kontrakcija ne mora nužno biti praćena
smanjenjem vrijednosti prometa, jer se može desiti da se uslijed porasta cijena vrijednosnih
papira, vrijednost prometa povećava usprkos smanjenju broja prometovanih vrijednosnih
papira.

Burza se ne može promatrati izolirano od ostatka tržišta kapitala. Iako je burza najvidljivija i
naizgled najinteresantnija, ona je ipak samo jedan od dijelova tržišta kapitala –
institucionalizirano mjesto sekundarnog prometa. Dugoročno gledano, burza ne može
funkcionirati bez aktivnog primarnog tržišta kapitala. Primarno tržište kapitala je mjesto
povezivanja kapitalom suficitnih subjekata (pravnih i fizičkih osoba) sa subjektima kojima je
kapital neophodan za financiranje svoje djelatnosti – poduzećima emitentima vrijednosnih
papira. Vrijednosni papiri su na primarnom tržištu sredstvo – instrument povezivanja ove dvije
strane. I dok burza, odnosno sekundarno tržište kapitala poduzećima, odnosno privrednom
sistemu u cjelini može donijeti korist u pogledu određivanja i obznanjivanja tržišne vrijednosti

14
Izvor podataka: Sarajevska berza-burza vrijednosnih papira, 29.10. 2007. god.
15
Prema podacima Registra vrijednosnih papira FBiH na dan 31.12.2005. god. 563.642 a 27.09.2007. god.
326.403

33
poduzeća, dotle je primarno tržište kapitala (tamo gdje je razvijeno) glavni dugoročni izvor
kapitala.

Ne treba zaboraviti napomenuti da je važan učesnik na primarnom tržištu kapitala i država,

koja emitirajući obveznice dolazi do značajnih sredstava, koja se uglavnom koriste za
financiranje infrastrukturnih projekata. Tržišnim „materijalom“ kreiranim na primarnom
tržištu kapitala „hrani“ se sekundarno tržište – burza. Od razvoja jednog segmenta tržišta
direktno ovisi i razvoj drugog. U Federaciji BiH već pet godina funkcionira Sarajevska burza-
burza. Može se konstatirati da je Burza sasvim dobro obavila zadaću postprivatizacijskog
tržišta, kako u smislu mogućnosti prodaje stečenih dionica sa jedne, tako i u smislu
koncentracije vlasništva u privatiziranim poduzećima, sa druge strane. Međutim, privatizacijski
materijal ne burzi se neminovno i relativno brzo „troši“. Dionicama nekoliko vrlo
perspektivnih privatiziranih poduzeća na Sarajevskoj burzi-burzi više se i ne trguje ili se trguje
vrlo sporadično. Sa druge strane, u trgovanje na burzu gotovo uopće ne dolaze nove dionice.

Primarno tržište kapitala u Federaciji BiH izuzetno je slabo razvijeno. Emisiona aktivnost
poduzeća svedena je na zatvorene prodaje, u kojima se cjelokupne emisije dionica prodaju
jednom ili užem krugu unaprijed poznatih kupaca. Ove dionica uglavnom i ne dospiju na
sekundarno tržište. O emisiji državnih obveznica se govori već nekoliko godina, dok se emisija
korporativnih obveznica tek stidljivo najavljuje. Pored toga, na našem tržištu kapitala ozbiljan
problem predstavlja i nedostatak pravovremenog i cjelovitog objavljivanja informacija o
poslovanju poduzeća čijim se dionicama trguje na burzi, ali i svih drugih informacija čije bi
objavljivanje moglo imati utjecaj na cijene vrijednosnih papira ili promet na burzi 16 .

Zbog svega navedenog smatramo da će u narednom periodu biti neophodno poduzeti niz
konkretnih radnji na unapređenju tržišta kapitala u Federaciji BiH, kako bi ono postalo
uređenije, efikasnije, sadržajnije i transparentnije. Djelovanje na unapređenju tržišta treba biti
usmjereno u dva pravca – na modernizaciju i harmonizaciju regulatornog okvira, te na
poboljšanje efikasnosti infrastrukture i kreiranje novih financijskih instrumenata.

Reforma penzionog sistema je jedna od aktivnosti od kojih se očekuje snažan poticaj razvoju
tržišta kapitala. Budući penzioni fondovi, sa značajnim financijskim sredstvima, će biti važni
igrači na tržištu kapitala ali je potrebno da postoji tržišni materijal u koji će moći investirati
sredstva. Obzirom da oni u svom porfoliju žele manje rizične vrijednosne papire to izdavanje
državnih obveznica dobiva dodatno na važnosti. Formiranjem radne grupe za reformu
penzionog sistema u Federaciji BiH i pripremom odgovarajućih dokumenta sa njihove strane
napravljeni su prvi koraci u pripremi reforme 17 .

1.3. Ostvareni rezultati privatizacije u F BiH do kraja 2007. godine

Rezultati u privatizaciji državnog kapitala mogu se promatrati sa više aspekata. Prvo, kao efekt
privatizacije u odnosu na raspoloživi kapital, uzimajući u obzir i strukturu tog kapitala. Drugo,
kao prihod koji je država ostvarila kroz privatizaciju koji uključuje novac, ali i obim

16
Transparentnost tržišta kapitala je unaprijeđena jedinstvenim portalom tržišta kapitala u F BiH puštenim
2.11.2007. god. na www.sase.ba
17
Ekspertna grupa sačinila Nacrt Strategije reforme penzijskog sistema u Federaciji BiH u oktobru 2007. god.

34
neutraliziranih certifikata kojima je država izmirila svoje obaveze prema građanima kroz
ponudu dijela državnog kapitala. Treće, kao razvojni efekt aktiviranja resursa kumuliranih u
neprivatiziranim poduzećima, koji bi trebalo da nakon privatizacije doprinose bržem
ekonomskom rastu i zapošljavanju. Četvrto, kao efekt privlačenja u F BiH novih investitora
sposobnih da unapređuju investicije i njihove efekte. Peto, kao temelj razvijanja novih osnova
poduzetništva utemeljenog na privatnom vlasništvu u orijentaciji na tranziciji ekonomije BiH
iz komandne u tržišno orijentiranu. Šesto, kao proces koji ima duboke socijalne posljedice na
distribuciju naslijeđenog društvenog bogatstva i socijalno-ekonomski položaj pojedinih
društvenih slojeva aktera privatizacije.

Predmet našeg istraživanja su oni aspekti privatizacije koji su u vezi sa interesom investitora za
privatizaciju.

1.3.1. Privatizirani državni kapital i njegova struktura

U toku devet godina provedbe privatizacije u periodu 1999-2007. godina privatizirano je 5.582
mil. KM državnog kapitala, što čini 41,3% planiranog državnog kapitala za privatizaciju od
13.519 mil. KM, što se može vidjeti iz tabele 1.

MP VP JPD

100 92,4
87,2
80 65,1
%udio

60 54
46
40 26,1
20 8,8 5,17,7
0 2,6 5
0
Obim Keš Certifikati Ukupno
kapitala

Slika 3. Struktura privatiziranog kapitala prema metodama privatizacije

Ovaj procentualni iznos bi mogao biti i veći, ako se ima u vidu da je zbog gubitka u jednom
broju velikih poduzeća, obim planiranog državnog kapitala za privatizaciju smanjen za oko 3
mld, što znači da je sveden na oko 10,519 KM. U tom slučaju postotak ostvarenja iznosi oko
53,1%. Struktura privatiziranog kapitala prema metodama privatizacije pokazuje dominantno
mjesto javnog upisa dionica (JPD) od 65,1%, zatim tenderske privatizacije sa 26,1% i male
privatizacije sa 8,8% privatiziranog kapitala (vidjeti sliku 3).

Ukupno realizirana plaćanja odnose se na javni upis dionica sa 87,2%, na plaćanja u velikoj
privatizaciji 7,7% i na plaćanja u maloj privatizaciji sa 5,1%. Od ukupnog iznosa certifikata
92,4% ih je utrošeno u JPD, 5,0% za tendersku privatizaciju (VP) i za malu privatizaciju 2,6%
certifikata. Od keš plaćanja 54% je korišteno za plaćanja u tenderskoj privatizaciji, a 46% za

35
plaćanja u maloj privatizaciji. Inače, u ukupnim plaćanjima gotovinska plaćanja su učestvovala
sa 5,6%, a plaćanja certifikatima sa 94,4%.

1.3.2. Mala privatizacija

Mala privatizacija obično predstavlja početnu etapu u privatizaciji, s obzirom da poduzeća koja
se privatiziraju pod uvjetima male privatizacije djeluju u konkurentskom okruženju, zahtijevaju
relativno nizak kapitala za investicije i ne traže posebno izgrađen regulatorni i institucionalni
ambijent za uspješnu privatizaciju. Mala privatizacija je u cjelini pokazala dosta ograničene
rezultate u privatizaciji u F BiH, pogotovu u prodaji imovine i dijelova poduzeća. Razlog tome
je ostavljanje kratkog roka za provođenje male privatizacije, posebno kod prodaje predmeta
male privatizacije. Iz tabele 1 vidljivo je da je 1999 i 2000. godine prodano 76,6% svih
predmeta privatizacije, kojima se čistila struktura velikih kompanija van core biznisa, a da je
nakon 2000. godine, upravo kada počinje privatizacija putem javnog upisa dionica proces male
privatizacije splasnuo. To pokazuje da je javni upis dionica obuhvaćao i onaj kapital u velikim
poduzećima koji je zacrtanom logikom privatizacije trebalo da bude predmet male
privatizacije. Nakon okončanja javnog upisa dionica, proces male privatizacije se odvija u
ograničenim razmjerima i moguć je samo u neprivatiziranim poduzećima i plaćanjima u kešu.
Tako su propuštene šanse da se kroz malu privatizaciju što veći dio kapitala privede
produktivnoj upotrebi ne čekajući privatizaciju poduzeća kojima su predmeti potencijalno male
privatizacije pripadali. 18

Značaj male privatizacije bio je jako podcijenjen, a tome je dosta kumovala međunarodna
zajednica u svojoj žurbi da moguće efekte male privatizacije žrtvuje u korist javnog upisa
dionica. Ugovorena cijena predmeta male privatizacije iznosila je 195,5 mil. KM, što čini
24,5% od ugovorene cijene za tenderske prodaje. Ugovorene investicije iznose 191,4 mil. KM
ili 14,8% ugovorenih investicija putem tenderske prodaje. Ugovoreni broj postojećih radnika
iznosi 5.593 ili 13% broja radnika ugovorenih kroz tenderske prodaje, a broj novih radnika
2.303 ili 14,8% broja novih radnika ugovorenih kroz tendersku privatizaciju.

1.3.3. Efekti prodaje putem tendera

Tenderske prodaje su bile najkompleksniji oblik prodaje državnog kapitala, jer se uz cijenu
ugovarao i obim investicija te obim zaposlenosti koji je prihvaćan kao obaveza kupca, kako u
zadržavanju postojećeg broja uposlenih, tako i u upošljavanju novih radnika. Iz podataka danih
u tabeli 1. vidljivo je da je, pored cijene, ugovoren obim investicija od 1.270 mil. KM, a da je
ugovorena obaveza održavanja zaposlenosti 41.996 postojećih radnika i 13.771 novih radnika,
čime je ugovorena ukupna zaposlenost od 55.767 radnika.

18
Željezara Zenica je u svom planu privatizacije pripremila za malu privatizaciju različitih predmeta privatizacije
u vrijednosti od oko 100 mil. KM, ali je uspjela prodati svega 500 hiljada KM, zbog čega znatan dio kapitala u
predmetima male privatizacije leži van efikasne upotrebe (informacija iz intervjua sa H. Kulovićem)..

36
Tabela 1. Efekti tenderskih prodaja (firme u maloj i tender u velikoj privatizaciji)
– 000 KM
Godine Broj Ponuđeni Ugovorena Ugovorene Preuzeti Nova radna
poduzeća kapital cijena investicije radnici mjesta
1999-2000. 248 297.560 328.884 296.616 10.698 2.014
2001. 114 278.401 216.931 313.698 10.672 3.197
2002. 137 363.159 131.908 251.045 9.713 3.985
2003. 45 196.420 25.726 79.724 4.694 2.043
2004. 29 204.232 61.386 105.002 3.920 1.328
2005. 14 33.438 1.494 24.607 1.365 166
2006. 13 160.406 15.869 170.601 896 754
2007. 4 5.873 7.665 29.500 38 284
Ukupno 604 1.539.491 789.863 1.270.794 41.996 13.771
Izvor: Privatizacija u F BiH, APF, Sarajevo 2007, str. 21 i Izvještaj o provedbi procesa privatizacije i radu APF za
2007. APF Sarajevo 2008, str. 4.

Tenderska privatizacija ima veliki značaj u konceptu potpuno liberalne privatizacije kakva je
primjenjivana u F BiH. To je koncept u kome nema nikakvog ozbiljnijeg pred privatizacijskog
restrukturiranja i sav teret restrukturiranja kompanija pada na kupca u formi strateškog
investitora. Ključni problem u tenderskoj prodaji je iznalaženje strateškog investitora, koji ima
strateške namjere i kapacitet da izvrši restrukturiranje privatizirane kompanije. Restrukturiranje
u osnovi možemo promatrati u dvije forme i to, prvo, kao defanzivno restrukturiranje i , drugo,
strateško restrukturiranje (Domadenik, P. ed al., 2000., str. 60-82).

Defanzivno restrukturiranje je orijentirano na snižavanje troškova kao izvor za maksimiziranje

dobiti (cost related restructuring). Ono uključuje i oslobađanje velikih dugova kojima je
opterećeno poduzeće, kao i organizaciono restrukturiranje koje vodi snižavanju troškova.
Defanzivno restrukturiranje je put da se preživi do ulaska u fazu strateškog restrukturiranja
poduzeća, jer se kompanija zadržava na postojećoj proizvodno-strateškoj poziciji. Ono je
obično rezultat smanjene tražnje za proizvodima poduzeća i podrazumijeva smanjenje
uposlenosti, odnosno rasta produktivnosti na bazi downsizinga (smanjenja razmjera operacija
kompanije). Defanzivno restrukturiranje se, prema istraživanjima na uzorcima slovenačkih
kompanija, primjenjuje efikasnije u poduzećima koja su već privatizirana, nego ona koja su u
državnom vlasništvu. Naravno, intenzitet ovog restrukturiranja ovisi o strukturi vlasništva
kompanija, pri čemu je važan stupanj koncentracije vlasništva i odnos unutarnjih i vanjskih
vlasnika, jer su vanjski vlasnici mnogo više motivirani za poduzimanje defanzivnog
restrukturiranja.

Strateško restrukturiranje se poduzima za postizanje konkurentnosti kompanije, koja

podrazumijeva ulaganje u novi fizički i intelektualni kapital (hard and soft capital). U ovom
slučaju privatizirana kompanija mijenja proizvodnu funkciju. Počinje sa ulaganjima u
istraživanje i razvoj, ulaganjima u razvoj tržišta, sa orijentacijom na internacionaliziranje
prodaja i razvoj strateškog partnerstva, na razvijanje marketing sposobnosti i usvajanje novih
strategija proizvodnje i financiranja, te ulaganja u razvoj ljudskih resursa. S druge strane,
počinju ulaganja u fiksni kapital – opremu i nove tehnologije koji će davati mogućnosti
osvajanje nove ili konkurentnije proizvodnje postojećih proizvoda. Razvoj se djelomično
financira iz vlastitih sredstava, koja su nedovoljna, a djelomično iz bankarskih kredita, jer je
emisija novih dionica zbog nerazvijenosti tržišta kapitala upitna. Zato se sav teret strateškog

37
restrukturiranja prenosi na strateškog investitora, a to je kompanija koja je konkurentna u
određenoj vrsti biznisa kome pripada, ili prema kome bi mogla da se usmjeri nova strategija
privatizirane kompanije.

Kao strateški investitori su se u privatizaciji u F BiH pojavljivali: 1) strane kompanije u

određenim biznisima, koje su sudjelovale na tenderima za privatizaciju određenih poduzeća (
od globalnih, preko regionalnih do kompanija koje tek na primjeru BiH započinju
internacionaliziranje), 2) strane kompanije koje ulažu u dokapitalizaciju domaćih kompanija i
imaju ulogu strateškog investitora, 3) domaće kompanije koje razvijaju svoju konkurentnost i
jačaju kapacitete strateškog restrukturiranja privatiziranih kompanija, 4) ortačke grupe
utemeljene na MEBO (Management and Employees Buy Out – privatizacija od strane
menadžmenta i uposlenih) i MBO (Management Buy Out – privatizacija od strane
menadžmenta), koji imaju znanje i vještine za strateško restrukturiranje, ali ne i financijsku
snagu za njegovo provođenje 5) ortačke grupe poduzetnika koji su spremni da uđu u rizike
strateškog restrukturiranja kompanija, ali često nemaju potrebne resurse i sposobnosti da ga
provedu uspješno. Mnogi investitori su imali namjeru da defanzivnim restrukturiranjem
postignu efekat privatizacije, ali se domet njihovih mjera ograničavao na kratkoročne efekte i
nisu imali snagu da se upuste u strateško restrukturiranje, zbog čega privatizirane firme dolaze
u teškoće ( primjer Sarabon, Zora i drugi).

1.3.4. Efekti masovne privatizacije

Masovnu privatizaciju treba promatrati kao oblik primarne privatizacije, koja ima za cilj da se
kapital prenese sa državnog vlasništva na kvazi vlasnike, koji treba da poduzmu aktivnosti
sekundarne privatizacije, tj. nalaženje strateških investitora. Naime, kako se ističe u publikaciji
Svjetske banke o iskustvima privatizacije u tranzicijskim zemljama, idealna strategija
privatizacije bio bi transfer vlasništva što je prije moguće ka individualnim investitorima i
koncentriranim grupama investitora putem otvorenog, fer i transparentnog metoda. Neke
zemlje, kao Istočna Njemačka, preko Treuhand projekta, Estonija i Mađarska su u tome
uspjele. Druge zemlje nisu to mogle provesti zbog toga što je politička prihvatljivost
privatizacije ovisila o tome hoće li ona biti masovna. Direktan transfer je bilo teško izvesti i u
F BiH jer nema dovoljno domaćih kupaca koji bi mogli stvoriti potrebnu konkurenciju, koje bi
onemogućila da se firme prodaju političkoj eliti ispod realne cijene, u odsustvu atraktivnosti
zemlje za strane investitore. Masovna privatizacija je tu rješenje alternativi da se poduzeća drže
u državnim rukama i onda traže direktno strateški investitori.

38
Tabela 2. Pregled ostvarene privatizacije 1999-2007. – u hilj. KM
Metod Struktura 1999- 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. Ukupno
2000
Broj firme 161 46 38 10 4 3 4 3 269
predmeti 1.877 74 191 136 60 46 24 37 2.445
MP Ponuđeni kapital 265.192 36.707 78.082 22.552 15.809 30.018 10.835 30.601 489.798
Prihod Certifikati 149.171 21.812 15.705 32.763 2.046 586 0 0 222.085
Keš 118.318 13.000 34.787 10.057 10.657 17.234 10.668 16.834 231.555
Prihod ukupno 276.490 34.812 50.492 42.821 12.703 17.820 10.668 8916.834 453.640
Broj Firme 87 68 99 35 25 11 9 1 335
predmeti 0 0 0 0 0 0 1 0 1
Ponuđeni kapital 274.306 243.834 334.792 194.553 211.094 31.555 163.399 4.6999 1.458.234
VP prihod certifikati 192.824 124.331 88.866 15.266 4.661 2,5 5,0 0 425.955
Keš 94.281 65.335 24.405 9.269 54.780 1.417 16.274 6.500 272.280
Prihod ukupno 287.105 189.666 113.271 24.535 59.461 1.419 16.279 6.500 698.236
Prodaja Broj firmi 0 0 0 0 0 0 0 1 1
na burzi Ponuđeni kapital 0 0 0 0 0 0 0 1.752 1.752
Prihod ukupno 0 0 0 0 0 0 0 1.752 1.752
Broj firmi 0 676 71 0 0 0 0 0 747
Ponuđeni kapital 0 2.928.912 703.964 0 0 0 0 0 3.632.876
JPD Prihod certifikati 0 5.967.164 1.870.086 0 0 0 0 0 7.837.250
Keš 0 0,5 0 0 0 0 0 0 0,5
Prihod ukupno 0 5.976.166 1.870.086 0 0 0 0 0 7.837.251
Firme 248 790 208 45 29 14 13 5 1.125
Broj Predmeti 1.877 74 191 136 60 46 25 27 2.446
Ponuđeni kapital 539.499 3.209.453 1.116.839 217.106 226.903 61.573 174.234 37.052 5.582.659
Ukupno Prihod certifikat 341.996 6.113.307 1.975.657 48.029 6.707 589 0,5 0 8.485.290
Keš 212.600 78.335 59.191 19.326 65.457 18.651 26.942 24.186 504.687
Ukupno prihod 554.595 6.191.642 2.033.849 67.355 72.164 19.239 26.947 24.186 8.989.978
Izvor: Privatizacija u F BiH, APF, Sarajevo 2007, str. 14. i Izvještaj o provedbi procesa privatizacije i radu APF za 2007, APF, Sarajevo 2008, str.

149
Masovna privatizacija je tu rješenje alternativi da se poduzeća drže u državnim rukama i
onda traže direktno strateški investitori. To bi možda i moglo biti rješenje da je postojala
autonomija agencija za privatizaciju da rade bez političkog utjecaja i da postoji
institucionalni kapacitet da se spriječi prisvajanje imovine od strane menadžera državnih
kompanija (World Bank, 2002, p. 72).

Tabela 3. Lista tipičnih poduzeća većinski privatiziranih u masovnoj privatizaciji

Udio vlasnika Udio vlasnika

R.b. Naziv poduzeća po JPD (%) R.b. Naziv poduzeća po JPD (%)

1. Energoinvest- Armature 100,0 16. Namještaj Gradačac 82,1

2. Energoinvest - TAT 100,0 17. Slana Banja Tuzla 100,0
3. Energoinvest VMC 100,0 18. TMD Gradačac 78,2
4. Energoinvest Etas Valves 100,0 19. Amfibolit Vareš 100,0
5. Energoinvest IRIS 71,5 20. Vitex Visoko 97,8
6. Polihem Tuzla 56,2 21. ATP Špedicija Bugojno 100,0
7. Vranica dd Sarajevo 66,0 22. BNT Novi Travnik 100,0
8. RMU Kamengrad 100,0 23. DIP Janj Donji Vakuf 99,0
9. Ratar dd Odžak 100,0 24. Elektrobosna 100,0
10. Helios Banovići 100,0 25. Mediapan Busovača 90,2
11. Ingram Srebrnik 62,5 26. Armature Čapljina 100,0
12. Interšped Tuzla 61,2 27. GP Bosna Sarajevo 99,4
13. Jadrina Gračanica 53,5 28. GP ŽGP Sarajevo 86,2
14. Mlin Ljubače 98,3 29. GP Put Sarajevo 68,5
15. Željezara Ilijaš 100,0 30. Ključ Sarajevo 97,9
Izvor: Pregled privatiziranih poduzeća u F BiH 1999-2005. godine, AFP, Sarajevo 2006.

Nema dovoljno osnova da se zaključi kako je masovna privatizacija u F BiH projektirana

kao privremena mjera prijenosa vlasništva na građane i investicione fondove. Dva
razloga idu u prilog ovoj sumnji. Prvi je da je masovna privatizacija išla bez ikakvog
ograničenja vlasništva građana i fondova, pa se dešavalo da mnoga poduzeća budu
većinski privatizirana od nesposobnih vlasnika, koji isu mogli poduzeti ni defanzivno, ni
strateško restrukturiranje (vidjeti tabelu 3). To je bilo sasvim suprotno od onoga što su
uradili u Sloveniji, gdje je masovna privatizacija bila projektirana i uključivala
paradržavne fondove sa 20% dionica poduzeća, privatne investicione fondove sa 20%
vlasništva nad dionicama u zamjenu za certifikate građana, unutrašnje vlasnike
(menadžere, aktivne i ranije uposlenike kompanije) sa 20% dionica, i opcijski za MEBO
ili MBO, te kupovine od strateških investitora za 40% dionica (Simoneti, M., Boehm, A.,
2001, p.7).

Drugi razlog je u tome što se od strane kreatora ekonomske politike razmišlja o tome da
se uvedu administrativne mjere koje će ograničiti udio investicionih fondova u vlasništvu
poduzeća, odnosno prisiliti ih da se ponašaju kao aktivni investitori u poduzeću kome su
vlasnici, često i dominantni.

Iako je javnim upisom dionica prodan državni kapital od 3.632 mil. KM ili 34,5%
kapitala u F BiH za privatizaciju i time neutralizirano 7.837 mil. KM certifikata, rezultati

40
masovne privatizacije ne mogu se smatrati završenim poslom. 19 Zato i u F BiH treba
shvatiti da je portofolio poduzeća koja su prošla masovnu privatizaciju ustvari proizvod
za sekundarnu privatizaciju koju treba osmisliti na novim načelima aktivne uloge
investicionih fondova. To je velike šansa za unapređenje efekata privatizacije, ali i složen
zadatak koji traži mnogo više vremena nego se mislilo i u drugim zemljama u tranziciji.
Za slučaj F BiH je upitan pristup koji pod masovnom privatizacijom tretira i MBO i
MEBO projekte, kao što je to slučaj u drugim zemljama u tranziciji. Naime u F BiH su ti
oblici privatizacije išli putem tenderskih prodaja i menadžeri i uposleni se tu tretiraju kao
strateški investitori. To je u odnosu na druge zemlje samo dokaz diskriminacije te
socijalne i ekonomske kategorije, od čijeg je odgovornog i stručnog brada uglavnom
ovisila vrijednost državnih kompanija, a nisu ničim za to bili kompenzirani.

U našem istraživanju izvršili smo test na jednom broju kompanija koje su bile u
dominantnom vlasništvu investicionih fondova i fizičkih lica i našli da je proces
sekundarne privatizacije već u toku, ali da teče stihijski, potican od tržišnih snaga, bez
ikakve podrške i sistema. Ti slučajevi se odnose na BNT Alatnicu Novi Travnik, TAT
Sarajevo, INPO Komerc Bugojno, Konjic Trans Konjic, Bazar Sarajevo, Rudnik željezne
rude Vareš, TSO Sarajevo, Tvornica trikotaže Čapljina, Graditelj Čitluk, Butex Sarajevo i
druge firme.

19
Studija provedena na 479 masovno privatiziranih poduzeća u periodu 1995-2001. u Sloveniji, pokazuje
da su efekti masovne privatizacije kratkoročno promatrano viša efikasnost masovno privatiziranih
kompanija u odnosu na kompanije u državnom vlasništvu, koje su trebale da prođu pred privatizacijsko
restrukturiranje i budu prodate od strane države i bolji efekti prodaje tako privatiziranih kompanija u
odnosu na prodaju kompanija u državnom vlasništvu. To znači da se masovna privatizacija mora promatrati
kao dobar način primarne privatizacije i da je ona bolja osnova za sekundarnu privatizaciju, nego što je to
direktna prodaja poduzeća strateškim investitorima. Rezultati su iznenađujući, pa se primarnim vlasnicima
– investicionim fondovima prigovara da prodaju poduzeća samo vodeći računa o cijeni, a ne o zaposlenosti
i investicijama. Rezultati studije pokazuju da je bolje rješenje bilo obaviti masovnu privatizaciju pa onda
davati poduzeća na prodaju, nego ići na pred privatizacijsko restrukturiranje ili odloženu privatizaciju,
čekajući da menadžment sam po sebi restrukturira firmu . U slučaju F BiH ovo je značajna lekcija koja bi
mogla odrediti politike za prodaje poduzeća iz portofolia IF-ova. Vlasništvo fondova i vlada se promatra
kao privremeno vlasništvo koje ima za cilj nalaženje trajnih vlasnika. To „privremeno“ vlasništvo ima
tendenciju da bude mnogo duže nego što bi se očekivalo, pogotovo u rukama države. Privatizirana
poduzeća kroz masovnu privatizaciju mogu biti kotirana na burzi, kao dionička društva i nekotirana, kao
doo. Kod prvih transakcije su javne i idu putem obaveznih javnih ponuda, dok kod drugih mogu ići na
netransparentan način. Napravljena je transformacijska matrica koja dijeli kompanije privatizirane u
masovnoj privatizaciji na dionička društva i doo i na organizacije u vlasništvu države. Najintenzivnije
promjene u vlasništvu bile su kod kompanija u državnom vlasništvu (45,07% su promijenile vlasništvo),
zatim u dioničkim društvima gdje je 14,93% promijenilo vlasništvo. Prodaja strateškim investitorima je bila
najintenzivnija kod kompanija nu državnom vlasništvu – 22,54% raspoloživih kompanija, doo 18,18% i dd
13,44 % u periodu 1995-1999. U Sloveniji je bila mogućnost da poduzeća učestvuju u restrukturiranju
vođenom od vlade ili da idu u direktno u masovnu privatizaciju. Restrukturiranje je bilo vođeno preko
Razvojnog fonda Slovenije sa ciljem da se pomogne u defanzivnom restrukturiranju-rješavanje viška
radnika i dugova poduzeća, nakon čega bi se poduzeća ponudila na privatizaciju (str. 4). Pošto je kasnije
došlo do niza teškoća, vlada je preuzimala na sebe privatizaciju niza poduzeća i proces privremenog
vlasništva u fazi restrukturiranja se otegnuo (Simoneti, M. ed al., 2002. ).

41
 1.3.5. Kontrola provedene privatizacije

Kontrola provedene privatizacije je jedno od najsloženijih pitanja privatizacije. Postoje

brojne sumnje u javnosti u pogledu efikasnosti kontrole i zato su snažni zahtjevi za
provođenjem kompletne revizije privatizacije.

Zakonom o privatizaciji iz 1997. godine nije reguliran način provođenja kontrole, pa su

agencije popunile tu prazninu, tako da su one organizirale kontrolu provođenja
privatizacijskih ugovora. Na ovaj način pokriven je nedostatak, otkriven u zakonu i
omogućeno interno obavljanje kontrole privatizacijskih ugovora.

1.3.5.1. Ostvareni rezultati u operativnoj kontroli privatizacijskih ugovora

U dosadašnjem radu agencije su imale veoma široku aktivnost na kontroli privatizacijskih

ugovora. Zaključno sa koncem 2007. godine izvršena je kontrola 533 ugovora ili 88,69
% od ukupnog 601 zaključenog ugovora. U tim ugovorima predviđena prodajna cijena je
iznosila 793, 6 mil. KM, ugovorene obaveze za investicije 1.315, 5 mil. KM, zadržavanje
postojećih 43.133 radnika i upošljavanje 15.575 novih radnika. Kontrolom ugovora čije
je izvršenje omogućavalo kontrolu, utvrđeno je da je ugovorena cijena realizirana u
iznosu od 741,3 mil. Km ili 100% ugovorenog iznosa u kontroliranim poduzećima, da su
investicije ostvarene sa 1.177,6 mil. KM ili 67,7% ugovorenog iznosa u kontroliranim
poduzećima. Obaveza zadržavanja broja zatečenih radnika ostvarena je sa 38.531
radnikom ili 85,9% ugovorenih obaveza, te da je primljeno 13.126 novih radnika ili
75,5% ugovorenog broja u kontroliranim poduzećima.

Tabela 4 pokazuje da postoji različit intenzitet kontrole po pojedinim agencijama za

privatizaciju. Najviši stupanj kontrole zabilježile su agencije za privatizaciju USK, TK,
SK, BPK, ZHK i SBK, ZDK, K-10 i APF, dok je najniži intenzitet kontrole ostvaren kod
agencija SBK i PK. Regionalna neuravnoteženost u intenzitetu kontrole pokazuje da je
kapacitet kontrole u agencijama za privatizaciju razvijan neuravnoteženo da je i sama
politika kontrole bila izložena lokalnim specifičnostima i političkim utjecajima.

Nalazi kontrole se izražavaju i u verifikaciji izvršenja ugovora, raskidu ugovora ili u

pokretanju postupka za raskid ugovora. Od ukupno kontroliranih ugovora najniži stupanj
izvršenja ugovornih obaveza imaju agencije na HNK, ZHK, ZDK i APF. TK, SK, SBK i
ZHK, a najniži stupanj APF i agencije na Kantonu 10, USK i HNK.

42
Tabela 4. Ugovorene obaveze i izvršenje prema kontroliranim ugovorima – stanje 31.12.2007. (u 000 KM)

UGOVORENE OBAVEZE ZA SVA PODUZEĆA IZVRŠENJE UGOVORENIH OBAVEZA KONTROLISANIH PODUZEĆA

Broj Ugovor.
zate- broj Kontr Ugov. Ugov.
Red Agen- Zaklj. Ugovorena Ugovorene čenih novih . Ugovorena Ugovorene broj % broj %
. br. cija ugov. cijena investicije radni- radnika ugov. cijena % RC investicije % RI postoj. RPR novih RNZ
ka radnika radnika
1. USK 50 93.626.3 151.615.6 4.800 2.367 36 66.695.3 100,0 97.007.0 90,0 3.435 65,9 1.320 70,7
2. PK 15 1.535.8 13.334.0 8 469 7 967.7 100,0 3.150.3 150,8 8 100,0 107 104,7
3. TK 86 165.617.9 178.626.6 10.111 1.366 80 158.417.8 100,0 172.075.6 92,0 9.299 97,3 1.283 124,0
4. ZDK 100 143.022.8 255.840.7 8.724 2.203 88 133.728.5 100,0 223.750.2 60,4 7.812 99,8 1.871 69,8
5. BPK 8 3.966.6 2.513.8 192 52 7 3.614.4 100,0 2.413.8 106,9 182 100,0 46 87,0
6. SBK 41 26.683.0 79.465.9 2.121 814 28 23.332.7 100,0 58.386.4 120,8 1.339 99,8 602 117,3
7. HNK 56 13.039.8 118.970.4 1.841 1.263 50 12.499.3 99,9 102.400.5 62,7 1.691 95,0 887 63,4
8. ZHK 22 39.345.4 50.571.3 1.455 372 22 39.345.4 100,0 50.571.3 77,6 1.455 69,6 372 62,4
9. SK 163 268.952.3 337.892.1 8.427 3.539 159 265.626.3 100,0 344.492.1 47,2 7.956 59,0 3.529 81,4
10. K10 43 16.363.7 49.555.9 986 813 41 16.163.2 100,0 46.955.9 96,9 986 98,8 792 95,5
11. APF 17 21.482.6 77.074.8 4.468 2.317 15 20.882.5 100,0 76.422.8 39,4 4.368 95,5 2.317 32,3

UKUPNO 601 793.636.2 1.315.461.1 43.133 15.575 533 741.273.1 100,0 1.177.625.9 67,7 38.531 85,9 13.126 75,5

Izvor: interna dokumentacija APF, Sarajevo, januar 2008.

Legenda: RPR - realizirano preuzimanje radnika; RNZ - realizirano novo zapošljavanje; RC - realizirana cijena; RI - Realizirane investicije

149
Kao redovna aktivnost kontrole provode se aktivnosti na raskidu ugovora, koje imaju
negativne posljedice i za prodavca i kupca, ali su nužne za očuvanje legitimnosti
privatizacije. Sa koncem 2007. godine ukupno je raskinuto 42 ugovora ili 8% ukupno
zaključenih ugovora o privatizaciji poduzeća, što se može smatrati relativnim uspjehom.
Pregled efekata raskinutih ugovora i njihov udio u ukupno ugovorenim obavezama daje
se u tabeli 5.

Tabela 5 Pregled raskinutih ugovora po agencijama za privatizaciju u F BiH (u 000 KM)

Age- Ugovorene vrijednosti u raskinutim ugovorima % ukupno ugovorenih vrijednosti
ncija Broj Cijena Inves- Zate- Novi Broj Cijena Inves- Zate- Novi
ugov. ticije čeni radnici ugov. ticije čeni radn.
radn. radn.
USK 12 26.272 50.542 1.365 1.047 24,0 28,1 33,3 28,4 44,2
PK 0 0 0 0 0 - - - - -
TK 6 7.200 6.551 812 83 7,0 4,3 3,7 8,0 59,4
ZDK 12 9.294 32.091 894 355 12,0 6,5 12,5 10,2 16,1
BPK 1 352 100 10 6 12,5 10,0 4,0 5,2 11,5
SBK 0 0 0 0 0 - - - - -
HNK 6 541 16.550 150 376 10,7 3,8 14,0 8,1 29,8
ZHK 0 0 0 0 0 - - - - -
SK 4 3.326 3.400 471 10 2,5 1,2 1,0 5,6 0,3
K10 0 0 0 0 0 - - - - -
APF 1 500 550 89 0 5,9 0,1 0,5 2,0 -
∑ 42 47.485 109.783 3.791 1.877 8,0 6,0 8,3 8,8 12,1
Izvor: interna dokumentacija APF, januar 2008.

Daleko najveći broj raskinutih ugovora bilježi agencija na USK, kako po broju, tako i po
efektima raskinutih ugovora. Druga je agencija na ZDK, a treća agencija na TK.
Iznenađujuće mali broj raskinutih ugovora ima agencija na SK, što svakako odražava
različite prilike i politike provođenja privatizacije.

Tabela 6. Pregled pokrenutih postupaka za raskid ugovora (u 000 KM)

Age- Ugovorene vrijednosti u pokrenutim sporovima % ukupno ugovorenih vrijednosti
ncija Broj Cijena Inves- Zate- Novi Broj Cijena Inves- Zate- Novi
ugov. ticije čeni radnici ugov. ticije čeni radn.
radn. radn.
USK 7 18.297 20.633 537 270 16,0 20,0 13,7 12,0 11,4
PK 0 0 0 0 0 6,7 13,3 3,0 37,5 -
TK 1 300 750 216 50 1,2 0,2 0,4 2,1 3,7
ZDK 9 8.456 19.772 668 523 9,0 5,9 7,7 7,7 23,7
BPK 0 0 0 0 0 - - - - -
SBK 1 350 5.975 68 12 2,4 1,5 7,5 3,2 1,5
HNK 3 1.342 22.490 649 176 5,4 10,0 18,9 35,3 13,9
ZHK 1 1.922 5.600 296 84 4,5 4,8 11,1 20,3 22,6
SK 11 17.870 12.455 429 288 6,7 6,7 3,7 5,1 8,1
K10 2 20 2.565 28 87 7,0 1,2 5,6 3,9 13,2
APF 1 400 400 48 52 5,9 1,9 0,5 1,1 2,2
∑ 36 48.957 90.640 2.939 1.542 6,0 6,2 6,9 6,8 10,1
Izvor: interna dokumentacija APF, januar 2008.

44
Aktivnosti kontrole iskazuju se i u pokretanju postupka raskida ugovora. Koncem 2007.
godine pokrenuto je 36 postupaka, što čini 6,0% ukupno zaključenih privatizacijskih
ugovora. Najveći broj pokrenutih postupaka odnosi se na agenciju sa KS, što donekle
ispravlja nelogičnosti prisutne kod broja raskinutih ugovora na ovom kantonu. Posebno
obilježje ovih postupaka je da se odnose na poduzeća koja nisu ispunila obavezu novog
upošljavanja budući da 6% broja ugovora nosi 10,1% učešće u ugovorenom novom
zapošljavanju (vidjeti tabelu 6).

Iz prezentiranih podataka može se zaključiti da je operativna kontrola provođenja

privatizacijskih ugovora bila veoma intenzivna i da je u cjelini osigurala efektivan
operativni nadzor nad provođenjem ugovora. Međutim, ta ocjena zadovoljava samo
operativni nivo mikroekonomskog privatizacijskog projekta koji nje pokriven
privatizacijskim ugovorom. Postoje ozbiljni nedostaci koji se tiču izostanka potpunije
kontrole sistema privatizacije u F BiH i eksterne privatizacije pojedinih privatizacijskih
projekata, odnosno ugovora.

1.3.5.2. Osnovni uzroci raskida ugovora o privatizaciji

U analizi uzroka raskida ugovora o privatizaciji kao osnovni uzrok može se identificirati
neizvršavanje ugovornih obaveza u pogledu zapošljavanja (održavanje postojećeg broja i
upošljavanje novih radnika) i pogledu investicija. Skoro da nema slučajeva neizvršavanja
ugovora zbog neplaćene cijene, što je vidljivo i iz pregleda u tabeli 4. Po svojoj prirodi
ugovori na osnovi tendera ili izravne nagodbe, ili formiranja zajedničkog poduzeća su
daleko složeniji pravni oblik ulaska u vlasništvo u odnosu na stjecanje vlasništva
kupovinom dionica ili nekim drugim oblicima transakcija. Zato i nije neobično da dođe
do nemogućnosti izvršenja ugovornih obveza, bilo zato što je kupac precijenio svoje
mogućnosti, bilo zato što je došlo do promjene uvjeta poslovanja firme investitora. Kako
smo već rekli, investiranje u privatizaciji je izloženo tržišnim rizicima i ima vjerojatnost
promašaja kao i svaki drugi investicioni poduhvat.

U dosadašnjoj aktivnosti na kontroli privatizacije nedovoljno su analizirane procedure

pripreme poduzeća za privatizaciju, posebno kada je riječ o pripremi početne bilance
privatizacije. Istina, sama APF je bila uključena u angažiranje revizijskih kuća u
poslovima njene pripreme za neaktivna poduzeća. Međutim, nema potrebne analize
uključenosti svih stavki aktive firme koja se privatizira u početnu bilancu i tu se krije
prostor za moguće zlouporabe u proces privatizacije.

Drugi važan aspekt kontrole vezan je za neizvršavanje ugovora koje nastane kao
posljedica promijenjenih okolnosti u poslovnom okruženju kupca državnog kapitala. Radi
se o slučajevima u kojima ni vlada, niti uključene institucije ne mogu da izvrše svoj dio
posla u određenim privatizacijskim projektima, bez čega nema ni izvršavanja obaveza
koje je preuzeo kupac. Takvi uvjetovani aranžmani imaju veliku dozu rizika, s obzirom
da intervencionizam vlada u privatizacijskim poduhvatima sve manje postaje moguć.
Postoje uglavnom negativna iskustva u tom području. Međutim, još su složeniji aspekti
neizvršavanja obaveza koji su vezani za promjene u okruženju koje pod utjecajem
liberalizacije trgovine i stranih direktnih investicija čine neostvarivim određene poslovne
koncepcije. Jedan od takvih primjera je slučaj firme Prevent doo Visoko i njene

45
nemogućnosti da striktno izvrši obaveze vezane za kupovinu udjela u kompaniji
Volkswagen doo Sarajevo po ugovoru iz 2001. godine. Prikaz tog slučaja daje se u boxu
1.
Box 1.

Izmjenjene okolnosti realizacije projekta proizvodnje automobile u Volkswagen doo Sarajevo

Namjera sudjelovanja u ambicioznom projektu pokretanja proizvodnje automobila u Volkswagenu doo

sarajevo bila je osnovni motiv da se Prevent Sarajevo d.o.o. Visoko u toku 2001. godine uključi u proces
privatizacije Volkswagen Sarajevo d.o.o. koje je tada bilo zajedničko društvo VW AG Wolfsburg i Unis
Holding d.d. Sarajevo. Projektna studija, sačinjena 1998. godine u čijoj su izradi učestvovali Vlada
FBiH,Unis Holding d.d. i VW AG Wolfsburg, kao jedan od neophodnih uvjeta za uvođenje CKD montaže
u Sarajevu, pretpostavljala je stvaranje jedinstvenog, prema vani zaštićenog ekonomskog regiona u Južnoj
Europi i sljedeće strateške postavke za realizaciju :

• Postepeno otvaranje tržišta nekadašnje Jugoslavije ( BiH, Makedonija, Jugoslavija, Slovenija i

Hrvatska ) i odabranih izvoznih tržišta,
• Proširenje u fazama proizvodnih kapaciteta i stupnja proizvodnje preko SKD/MKD/CKD montaže
usklađeno sa otvaranjem radnih mjesta,
• Reaktiviranje tradicionalnih veza sa pratećom industrijom i sa vlastitom proizvodnjom dijelova za
VW koncern i ostvarivanje nacionalnog učešća,
• Kompenzacija povećanih troškova montaže kroz carinske i poreske preferencijale do dostizanja
pune konkurentnosti.

Ovaj projekt koji je zahtijevao vladinu intervenciju i jasnu industrijsku politiku u automobilskoj industriji
suočio se u samom početku realizacije sa dramatičnim promjenama u okruženju, od kojih navodimo
slijedeće:
• Zaključenje bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini, koji su predviđali preferencijale za robe
iz BiH na tržišta zemalja Jugoistočne Evrope, pod uvjetom da se osigura klauzula porijekla
proizvoda koja je za BiH postavljala zahtjev za 60% učešća u vrijednosti proizvoda iz BiH, što se
nije moglo postići započetom SKD proizvodnjom
• Kroz proces liberalizacije trgovine sklopljen je ugovor o slobodnoj trgovini između Češke i
Turske, na čije su se tržište se najvećim dijelom orijentirali planovi proizvodnje automobila u
Sarajevu. Time je izvoz iz Češke, kao produktivniji postao nepremostiva konkurentska barijera za
nastup u Tursku.
• Koncem 2006. zaključen je ugovor o CEFTI, čime je liberalizacija trgovine na regionu utemeljena
multilateralnim koncesijama i pravilima WTO i EU, što je onemogućilo planove podrške projektu
kroz zaštitu domaće proizvodnje. Domaće tržište samo za sebe je nedovoljno za razvoj
proizvodnje domaćih automobila.
• Zaključenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU ostvaren je dodatni korak u
liberalizaciji trgovine, putem postepenog ukidanja carina, sa efektom ugrožavanja i minimuma
domaće proizvodnje.

Pored navedenih promjena, ovaj projekt prate nedaće sa tretmanom proizvodnje u slobodnim zonama, jer
je Volkswagen i lociran u Slobodnoj zoni Vogošća. I pored toga što je Zakonom o carinskoj politici još
2006. godine regulirano da uvoz opreme i materijala za proizvodnju u slobodnim zonama ne podliježe
plaćanje carine, Vijeće ministara BiH nikada nije donijelo odluku kojom se operacionalizira član 166
spomenutog zakona. Na taj je način jedan od najpoželjnijih globalnih investitora izložen političkim
rizicima sa padom entuzijazma za investiranje u BiH i sa neplaniranim ekonomskim gubicima. Slične rizike
tretmana slobodnih zona snosi i Prevent Sarajevo doo Visoko, koji je u Slobodnoj zoni Visoko izgradio
kompleks fabrika za proizvodnju auto presvlaka, namijenjenu izvozu.

Kao posljedica svega Prevent nije mogao izmiriti svoju obavezu ulaganja u razvoj Volkswagena od 18
miliona (izmireno je 7,9 mil. KM i upošljavanja novih 1.400 radnika. In stricto senso kupac se nalazi u

46
kršenju ugovora. U širem smislu, ugovor je omogućio razvoj u drugim sektorima aktivnosti koji su
doprinijeli višestruko većim efektima po ekonomiju F BiH.

U uvjetima pogoršanja situacije oko proizvodnje automobila, u Preventu i Volkswagenu su razvijeni

alternativni programi proizvodnje automobilskih dijelova, komponentu pribora, koji omogućava izvoz
Volkswagena od oko 200 mil. KM sa oko 200 radnika i Preventa koji je investirao oko 140 mil. KM i
upošljava oko 3.400 radnika. Na ovom konceptu razvio se u BiH snažan automobilski klaster sa
potencijalom izvoza od oko 500 mil. KM, koji jasno ukazuje na perspektive BiH u proizvodnji auto
dijelova u okviru globalnih mreža auto kompanija Volkswagen, Škoda, Audi, Citroen, Reanault i drugi.

(Intervju sa direktorom ASSA Prevent doo Sarajevo Nihadom Imamovićem)

Ulaskom u fazu privatizacije kompanija koje će svoje razvojne koncepte temeljiti na

partnerstvu sa Vladom F BiH slične pojave bi mogle imati masovniju zastupljenost. Zato
Vlada mora imati razvijene industrijske politike iz kojih će proizlaziti koncepti razvoja
koje će nositi budući investitori u procesu privatizacije u F BiH.

1.3.5.3. Nedostaci postojećeg sistema kontrole privatizacije

Izneseni način kontrole ne osigurava obim, način i sadržaj kontrole kakav je potrebno
imati u nadzoru jednog tako složenog sustava ekonomskih i socijalnih transakcija kakav
je privatizacija. Radi se o izostanku slijedećih metoda i sadržaja kontrole privatizacije:

1. Izostanak eksterne kontrole privatizacije20 . Taj pristup kontroli treba da

osigura nalaze neovisne javne kontrolne institucije koja se nalazi van
organizacionog sistema agencija za privatizaciju u pogledu:

• ostvarenja postavljenih ciljeva iz domena privatizacije za određeno

vremensko razdoblje, najčešće godine dana
• pripreme početnih bilanca poduzeća predviđenih za privatizaciju
• provođenja procedura i metoda privatizacije za prodaju ili partnerstvo
državnog kapitala u poduzećima koja su predmet privatizacije ili
dokapitalizacije u skladu sa zakonom i pod zakonskim aktima koji
reguliraju tu oblast
• zaključenih i realiziranih ugovora o privatizaciji, te rezultata koji su
ostvareni privatizacijom (prihodi od prodaje u gotovini, investicijama,
radnim mjestima i drugim efektima)
• raskinutih i u sudskom postupku ugovora o privatizaciji.

20
Nijedna nezavisna institucija nije nikada postavila pitanje zašto se ne ostvaruju usvojeni planovi
privatizacije, počevši od 2003. godine, kada se iz godine u godinu prenose i planira privatizacija istog
kruga kompanija za privatizaciju. U posljednje četiri godine neprestano se utvrđuju ambiciozni ciljevi
privatizacije koji se ne ostvaruju, a da za to nitko ne snosi odgovornost i pored očiglednih blokada političke
prirode. Odgovornost najviših političkih tijela, Parlamenta F BiH i Vlade F BiH za provođenje privatizacije
je preduvjet da ona bude provođenja na efikasan način na mikro razini kroz kontrolu privatizacijskih
ugovora.

47
Kao nezavisna institucija eksterne kontrole u F BiH mogao bi se pojaviti Ured za reviziju
Federacije BiH ili posebna revizija, koja bi se organizirala pri Ministarstvu financija F
BiH. U mnogim zemljama u tranziciji tu je ulogu eksterne kontrole obavljao Državni
ured za reviziju na kontinuiranoj osnovi. Iz nalaza eksterne kontrole poticale su
preporuke za poduzimanje korektivnih mjera u sistemu privatizacije, posebno u smislu
njegove transparentnosti i metoda i obuhvata poduzeća privatizacijom.

2. Izostanak revizije privatizacije u F BiH. Nakon deset godina intenzivne

privatizacije u F BiH nema cjelovite ocjene efekata privatizacije kao najvećeg
tranzicijskog poduhvata u F BiH. Zato se o privatizaciji iznose kontroverzne
ocjene, bez sagledavanja cjelovitih efekata privatizacije po ekonomski i socijalni
razvoj zemlje. Revizija privatizacije u zemljama u tranziciji provođena je kao
kontinuiran proces ili kao jednokratan proces na osnovi posebnog zakona. Za F
BiH može se govoriti o reviziji kao jednokratnom procesu, za koji postoji primjer
u Republici Hrvatskoj. Revizija treba da omogući kompletan uvid u rezultate i
efekte privatizacije u sferi transakcija državnog u privatni kapital po metodama
privatizacije i načinima plaćanja državnog kapitala (1), u sferi investicija koje su
poduzele privatizirane kompanije, ne samo kroz privatizacijske ugovore (2), u
sferi zapošljavanja, ne samo kroz privatizacijske ugovore (3), u sferi efikasnosti
poslovanja (sa gubicima ili profitom) (4), u sferi statusnih promjena firmi koje su
bile predmetom privatizacije, u smislu transformacija ili stečajeva i likvidacija
firmi (5), u sferi tržišne orijentacije na domaće ili strano tržište (6) i u pogledu
strukture poduzeća koja su bila predmetom privatizacije (velika, srednja ili mala)
(7). Naravno, revizija treba da da ocjenu u kojoj je mjeri privatizacija temeljila na
ispravno prijavljenim početnim bilancama, tj. potpunom obuhvatu državne
imovine, obuhvatu obaveza, potraživanja i neto kapitala. Sve utvrđene
nepravilnosti kojima je oštećen državni kapital, trebalo bi da budu predmet organa
tužilaštva i na kraju sudskih organa.

Revizijom treba obuhvatiti sva privatizirana poduzeća, bez izuzetka, i ne dozvoliti da se

revizija provodi samo u slučajevima za koje postoje prijave odštetnih zahtjeva ili sumnje
u ispravnost provedene privatizacije. Cjelovitim pristupom daće se potrebna ekonomsko-
socijalna evaluacija provedene privatizacije. Time će se stvoriti mnogo povoljnija
situacija za privlačenje investitora u nove privatizacijske projekte, jer će se povećati
ukupna kredibilnost poslovne i opće javnosti u privatizaciju.

3. Izostanak cjelovitog procesa kontrole privatizacijskih procedura i ugovora.

Iako su agencije za privatizaciju imale vrlo intenzivnu operativnu kontrolu
provođenja privatizacijskih ugovora, one su se fokusirale uglavnom na kontrolu
operativnog provođenja obaveza kupaca državnog kapitala u privatizaciji.
Izostaju u tom procesu važna faza kontrolnih aktivnosti, koja se odnosi na
kontrolu procedura koje provode agencije, čime bi se funkcija kontrole trebala
okrenuti ka kontroli agencije od strane same agencije, što je prilično upitno.

Ozbiljno se može postaviti pitanje efikasnosti kontrole privatizacijskih ugovora. Jedan od

razloga za tu tvrdnju je činjenica da agencije za privatizaciju nemaju potrebnu

48
samostalnost za provođenje kontrole, što skoro isključivo važi za kantonalne agencije,
odnosno nalaze se pod pritiskom lokalnih vlada i političkih utjecaja. Drugi razlog je u
nastojanjima da se osigura veoma fleksibilan pristup prema pitanju neizvršavanja
obaveza po ugovorima zbog toga što je raskid ugovora objektivna veoma teška solucija.
Zato se daju naknadni rokovi i nastoji uvažiti objektivan tržišni rizik ostvarenja
privatizacijskih ugovora.

Kredibilitet privatizacije ovisi od toga sa kakvom odlučnošću i profesionalnošću, u

okvirima pravne države, se provodi kontrola privatizacije. Za te svrhe treba osigurati
adekvatan informacioni sistem i ažurnost informacija koje se odnose na cjelinu procesa
privatizacije. Na primjer, ne može se uključivati u informacije o privatiziranom državnom
kapitalu firma za čiju privatizaciju je raskinut privatizacijski ugovor i ona treba ponovno
da ide u postupak privatizacije, ili da nema uvida u to koliko je firmi u toku prelaznog
privatizacijskog postupka ili kasnije otišlo u stečaj.

Izostao je također jedan važan aspekt kontrole, koji se odnosi na javnost privatizacijskih
postupaka i informacija o provođenju privatizacijskih ugovora. Mnogi aspekti kontrole
imaju javni značaj i efekt i treba da se prezentiraju javnosti, kao što su, na primjer,
investicije u okolinsku održivost privatizacijskih projekata ili doprinos privatizacije
održavanju postojećih i otvaranju radnih mjesta, posebno u okvirima lokalne zajednice.
Ova pitanja su važna i zbog toga što su u privatizacijskim modelima često bili prisutni
oblici privilegirane distribucije državnog kapitala plaćanjem certifikatima ili ustupanjem
ispod tržišne cijene, ako su investitori nudili radna mjesta. Poznato je također da su
ugovori dodjeljivani u kakvim, takvim konkurentskim uvjetima, pa je važno upoznati
javnost da li su pobjednici u konkurenciji istovremeno i efikasni u provođenju onoga što
su ponudili. Da li su takvi ugovori izvršavani, vrlo je važno pitanje i za javnost, jer je to u
protivnom izvor socijalnih nepravdi i distribucije bogatstva mimo tržišnih kriterija,
odnosno manifestacija privilegija za pojedince i grupo po osnovi političkih, socijalnih,
nacionalnih ili drugih kriterija, koje pravna i socijalna država ne bi smjele da toleriraju.

1.4. Zaključak

Privatizacija je jedna od najznačajnijih i najdubljih tranzicijskih ekonomsko-političkih

promjena, koja ima izravne refleksije na uspostavljanje novih temelja tržišne ekonomije
kroz privatno vlasništvo koje omogućava veću tržišnu efikasnost poduzeća. Privatizacija
zahtjeva liberalizaciju ekonomskog ambijenta, uspostavljanje novog financijskog sistema
i efikasne tržišne i vladine institucije.

Rezultati privatizacije je u F BiH u devet godina njenog provođenja u periodu 1999-2007.

godine su veoma ograničeni. Privatizirano je svega 53,2% predviđenog kapitala, od čega
je samo 9,0% plaćeno gotovinom, a ostalo certifikatima države po zakonom definiranim
osnovama. Od 746 firmi u F BiH privatizirano je putem tenderskih prodaja, tj.
privlačenjem strateških investitora svega 335 firmi ili 44,9% ukupnog broja za
privatizaciju. Privučeno je svega 56 stranih direktnih investitora sa ukupnim kapitalom za
investiranje od 650,7 mil. KM ili svega 21,7% od ukupno registriranih stranih direktnih

49
investicija u F BiH. 21 Ako se tome doda još 5 ugovora o dokapitalizaciji u kojima su
učestvovale strane firme, ukupan obim stranih ulaganja povećava se na iznos od 1,233,6
mil. KM, što čini respektabilnih 41,12% ukupnih stranih ulaganja. 22 Kroz tenderske
ugovore osigurana je uposlenost 55.767 radnika, što čini oko 13,9% zaposlenih u F BiH
koncem 2007. godine, odnosno 24,5% zaposlenih u privatnom sektoru F BiH.

Ukupni rezultati ukazuju da proces upravljanja i izvođenja privatizacije nije bio vođen
jasnim ciljevima. Najveći dio državnog kapitala privatiziran je javnim upisom dionica,
što se u teoriji privatizacije smatra samo međufazom u promjeni vlasništva, jer
privatizacija nije okončana dok god vlasništvo ne pređe u ruke strateških investitora kao
konačnih vlasnika. Zbog svih iznesenih razloga sa pravom se postavlja pitanje – koji su
razlozi niskog interesa investitora za privatizacijom u F BiH. Odgovor na to pitanje daje
se u trećem poglavlju ove studije, nakon što se u drugom poglavlju istraže osnovi tržišta
privatizacijskih projekta u F BiH i profil investitora u F BiH.

21
Procjena na osnovu Pregleda stranih direktnih ulaganja u BiH – entitet Federacija BiH, MVTEO,
Sarajevo, septembar 2007., u kojoj je iznesen podatak od 2.578.774 KM ulaganja sa 30.6.2007. godine. Na
tu cifru dodali smo procjenjeni priliv do kraja godine od od 421 mil. KM pa je ukupan procjenjeni obim
ulaganja krajem 2007. godine 3,0 mld. KM.
22
Dokapitalizacija državnih poduzeća se nigdje u agencijama za privatizaciju ne vodi u njihovim
poslovnim informacionim sistemima. Prema našim istraživanjima dokiatalizacijom je investiran strani
kapital u Natron Maglaj od Kastamone Integra Turska iznos od 112 mil, KM, Mittal Arcelor u BH Steel
Zenica 375 mil. KM, Global Ispaat u KHK Lukavac 31,1 mil. KM, MOL i INA u Energopetrol Sarajevo 46
mil. KM, TLM Šibenik u Aluminij Mostar 18,8 mil. KM, ukupno oko 583 mil. KM.

50
 II TRŽIŠTA PRIVATIZACIJSKIH PROJEKATA, PROFIL I
STRUKTURA INVESTITORA U PRIVATIZACIJI U FEDERACIJI
BOSNE i HERCEGOVINE
U ovom istraživanju fokusiramo se na dva pitanja. Prvo se odnosi na obilježja tržišta
privatizacijskih projekata, a drugo na profil i strukturu investitora u privatizaciji.

Tržišta privatizacijskih projekata su visoko regulirana tržišta na kojima nema uvjeta za

razvijanje potpune konkurencije. Štoviše, konkurencija je veoma ograničena pa
regulatorna tijela imaju odlučujuću ulogu u definiranju uvjeta transakcija i u njihovoj
realizaciji. Budući da snage tržišta djeluju u uvjetima ograničene konkurencije tržišni
promašaji (market failures) su realna opasnost u provođenju privatizacijskih transakcija.
U korekciji tih tržišnih poremećaja mogući su također netržišni promašaji (non market
failures), koje čine regulatorna tijela ili agencije za provođenje privatizacije. 23 Zato je
kreiranje tržišta privatizacijskih projekata izuzetno složen i važan uvjet efikasnog
provođenja privatizacije. To znači da praktično regulacija privatizacije stvara okvir za
djelovanje tržišta privatizacijskih projekata. Pozicija agencija za privatizaciju može se
promatrati sa stajališta teorije agent-principal po kojoj agent djeluje u korist principala. U
praktičnom smislu principal (Vlada i Parlament F BiH) mogu regulacijom zadati uvjete
provođenja privatizacije koje agent (agencije za privatizaciju) ne mogu realizirati.
Drugim, riječima, što su oštriji okviri regulacije, ponuda privatizacijskih projekata se
ograničava, odnosno sve manji broj investitora postaju mogući kupci i tako se reducira i
tražnja za privatizacijskim projektima. I obrnuto, liberalizacija regulacije proširuje
ponudu i povećava tražnju za privatizacijskim projektima. Na ovoj točki ponovo se dolazi
na pitanje koji je cilj privatizacije jer on određuje i okvire za regulaciju privatizacije i
definira strukturu i profil mogućih investitora koji će se pojaviti na polu tražnje
privatizacijskih projekata.

2.1. Formiranje ponude i tražnje na tržištu privatizacijskog kapitala

Privatizacijsko tržište se sastoji od snaga ponude koja obuhvata ponudu projekata,

poduzeća i imovine za privatizaciju i snaga tražnje koja obuhvata tražnju za projektima,
poduzećima i imovinom koja se želi aktivirati u ekonomske svrhe postizanja profita ili
kapitalnih dobitaka. Funkcije ponude i tražnje imaju kao nezavisno promjenljive dvije
varijable. Prva varijabla (P) determinira cijenu koju kupac treba da plati vlasnicima
(državi) ili povjeriocima poduzeća koje se privatizira (državi za poreze i doprinose,
javnim poduzećima za isporučene usluge, radnicima za neisplaćene plaće, bankama i

23
Kao tipičan primjer ovih promašaja može se istaći privatizacija hotela Holiday Inn u Sarajevu u 2000.
godini. Na tenderu je bio izabran ponuđač koji je nudio za 51% državnog kapitala u vrijednosti od
24.422.800 KM ukupno 15 mil. KM, od čega 9-750.000 KM u certifikatima (tržišna vrijednost 292.500
KM) i 5.250.000 KM u gotovini. Istovremeno ponuđeno je da se preuzme 248 postojećih radnika i 80
novih, uz investicije od 4 mil. KM. U momentu kada je novi vlasnik trebao da uđe u vlasništvo, na računu
hotela bilo je više od 4 mil. KM. Ugovor je poništen vaninstitucionalnom intervencijom, jer su lokalne
vlasti tvrdile da je sve urađeno po zakonu. Novi kupac Alfa Baumnangement iz Austrije kupio je kasnije
hotel uz cijenu od 42.932.000 KM i preuzimanje 247 uposlenih radnika, te investiciju od 1 mil. KM. Kupac
je, neovisno od tog ugovora najavio ulaganja u Grand Media Center uz hotel od 320 mil. KM.

51
drugim povjeriocima za dugove), što za njega znači transfer novca van poduzeća koje
kupuje. Druga nezavisna varijabla (I) determinira obim investicija u novu tehnologiju,
zapošljavanje ili dokapitalizaciju, što za njega znači ulaganje u podizanje performansi i
konkurentnosti kompanije koju kupuje. Zavisno promjenjiva varijabla ( S ili D)
predstavljaju iznos novca koje ponuđač nudi da bi se privatizirao, odnosno prenio u
privatno vlasništvo određeni obim državnog kapitala (S), odnosno iznos novca koji kupac
želi da plati da bi privatizirao, odnosno stekao vlasništvo nad određenim obimom
državnog kapitala (D).

Ponuda na privatizacijskom tržištu može se definirati kao:

S = f ( P, I)

gdje je:

S = ponuda državnog kapitala

P = tržišna cijena projekta, poduzeća ili imovine plus obaveze prema uposlenicima iznad
optimalnog broja uposlenih umanjeno za beneficije koje vlada daje kupcu za efikasnije
operativno vođenje projekta 24
I = potrebne investicija za restrukturiranje poduzeća i upošljavanje novog broja
uposlenih, odnosno za dokapitalizaciju poduzeća koja se traži od strane prodavca

Iz date funkcije ponude može se uočiti da je najkompleksnija ponuda u slučajevima

tenderske ponude, koja uz to podrazumijeva alternativne načine plaćanja putem
certifikata i gotovinom. Kompleksnost te ponude utemeljena je na djelovanju obje
nezavisne varijable. S druge strane, najmanje kompleksna je ponuda javnim upisom
dionica, bilo certifikatima, bilo gotovinom, i ponuda imovine poduzeća u maloj
privatizaciji, jer tada najčešće djeluje samo jedna varijabla (P). Funkcija tražnje i ponude
za investicijama u privatizaciji je ovisna o cijeni ponude i tražnje privatizacijskih
projekata (varijabla X) i o obimu investicija koje treba obaviti u ponuđeno, odnosno
kupljeno poduzeće u toku trajanja privatizacijskog ugovora (varijabla I). To znači da je
obim ponude ili tražnje za investicijskim projektima na privatizacijskom tržištu rezultanta
cijene projekta i potrebnih investicija za njegovo restrukturiranje, koje diktira ponuđač.
Drugim riječima, ako cijena projekta raste, može se smanjivati obim investiranja,
odnosno ako cijena projekta pada, povećava se obim investicija.

Tražnja na privatizacijskom tržištu se može se definirati kao:

D = f (P,I)

gdje je:

24
Ovdje se misli na povlaštene cijene električne energije ili šumskih sortimenata ili celuloznog drveta ili
davanje okolinskih dozvola mimo ispunjenja potrebnih uvjeta okolinske održivosti određenih poslovnih
aktivnosti. U smislu danih postavki funkcija tražnje i ponude beneficije kao operativna dobit trebalo bi da
budu kapitalizirane i da formiraju veću cijenu privatizacijskog posla.

52
D = tražnja
P = tržišna cijena ponuđenog kapitala plus obaveze za rješenja viška radnika koje kupac
preuzima uz kupovinu poduzeća umanjeno za beneficije koje vlada daje kupcu za
efikasnije operativno vođenje projekta,
I = obaveza investiranja koju preuzima kupac poduzeća za restrukturiranje poduzeća i
upošljavanje novog broja radnika, odnosno za dokapitalizaciju poduzeća.

Iz date funkcije tražnje može se uočiti da je najkompleksnija tražnja za projektima koja se

ostvaruje putem tendera ili u direktnom pogodbi, odnosno dokapitalizaciji, jer u tim
slučajevima djeluju skoro obje varijable u funkciji tražnje. S druge strane,
najjednostavnija je funkcija tražnje u slučajevima prodaje kapitala javnom ponudom
dionica, kada praktično djeluje samo jedna varijabla, a to je tržišna cijena.

Djelovanje funkcija ponude i tražnje na privatizacijskom tržištu prikazujemo

geometrijskim izrazima na slici 4.

Cijena
(x) Pd D Tržište
ponuđača
Ravnoteža
Ps S ponude i
tražnje
E
E
Po
S

Tržište D
kupaca Obim
investicija (I)
Io
Konstrukcija autora Domazet, A., prema Samuelson, P., 1992, str. 172-192.

Slika 4. Funkcija ponude i tražnje na privatizacijskom tržištu

Obje funkcije imaju opadajući oblik, što pokazuje da kombinacija preferencija u pogledu
cijene i investicija ide u inverznoj formi, veća cijena podrazumijeva niži obim investicija
za oba aktera i obrnuto. Razlika je u tome što je marginalna sklonost supstitucije cijene
investicijama u načelu niža kod ponuđača u odnosu na kupca, pa je nagib krive ponude u
načelu blaži od nagiba krive ponude. Drugim riječima, ponuđač traži za smanjenje cijene
sa Ps na Po isti iznos investicija, kao i kupac za smanjenje cijene sa Pd na Po, koje je
svakako relativno daleko veće. Elastičnost investicija u odnosu na promjenu cijene

53
svakako će zavisiti od situacije na pojedinim segmentima privatizacijskog tržišta, o čemu
će biti riječi u nastavku.

U punom smislu transakcijska varijabla u navedenim funkcijama je samo cijena (P).

Samo putem cijene se ostvaruje transakcija prodaje kapitala kojom državni kapital prelazi
u privatni. Varijabla investicije (i) nije transakcijska, jer novac za investicije ne mijenja
vlasnika. Taj novac ostaje kod kupca, samo postoji njegova obaveza da ga investira u
određene svrhe prema biznis planu i privatizacijskom ugovoru. Investicije su korektivna
varijabla, veće investicije mogu oboriti cijenu i obrnuto, niže investicije mogu povećati
cijenu.

Imperfektnost tržišta privatizacijskih projekata ogleda se i u tome što prodavac može u

svojoj skali preferencija cijene i investicija ići do granične veličine cijene od 1 KM da bi
maksimizirao varijablu investicija. S druge strane, u slučajevima kada se privatizacija vrši
na tržištima kapitala i kada ne djeluje varijabla investicija , maksimira se varijabla cijene
do krajnjih mogućih granica koje određuju preferencije kupaca. Poseban slučaj su
funkcije ponude i tražnje u slučajevima dokapitalizacije državnih firmi. Tada se ne
ostvaruju direktne transakcije, nego samo dodatno investiranje koje obično poduzima
partner državnoj kompaniji. Država igra ulogu partnera, a ne ulogu prodavca, jer ne
ostvaruje nikakav prihod od prodaje kapitala. Međutim, tržišna cijena kapitala se ovdje
verificira implicitno preko verifikacije udjela partnera u venture kapitalu. Tako, na
primjer, ulaganje kojim partner stiče 51% sa 51 mil. KM ulaganja u zajedničku
kompaniju znači da se državni kapital određene knjigovodstvene vrijednosti verificira
kao vrijednost od 49 mil. KM.

Na slici 4. prikazan je grafikon odnosa ponude i tražnje u kome je ravnoteža funkcije

ponude SS i funkcije tražnje DD predstavljena točkom E, u kojoj se ostvaruje cijena
privatizacijskog projekta od Po i obim investicija Zo. Ako je ponuđač spreman da ponudi
nižu cijenu za projekt, mogao bi očekivati veći obim investicija u njegovo
restrukturiranje. Takav slučaj može odgovarati primjeru nekog poduzeća u privatizaciji
koje zahtjeva veći obim restrukturiranja, pa se država, tj. ponuđač odriče dijela cijene,
pomjerajući je sa razine Ps na razinu Po da bi povećao interes kupca za investiranjem sa
razine 0 na razinu Zo u cilju restrukturiranje poduzeća, očuvanje zaposlenosti i
zapošljavanje novih radnika. Ako bi ponuđač insistirao na visokoj prodajnoj cijeni (Ps),
morao bi očekivati potpunu odsutnost interesa kupca za investicijama u privatizirano
poduzeće. Takav slučaj može odgovarati prodaji profitabilne državne kompanije koja
nije suočena s akutnim problemima strateškog prestrukturiranja, što se može realizirati
prodajom kapitala putem burze.

Kao rezultat napretka u privatizaciji smanjuje se obim ponude državnog kapitala na

privatizacijskom tržištu, s jedne, i mijenja se struktura ponude privatizacijskih projekata,
s druge strane. U strukturi ponude diferenciraju se tri razine ponude prema procjenama
reakcije kupaca na polu tražnje i to:

1. Projekti sa dominantnom snagom ponuđača, sa velikim interesom kupaca u

kojima se može insistirati na visokoj prodajnoj cijeni i niskim investicijama (BH

54
 Telekom, Aluminijum Mostar, Energoinvest Sarajevo, HT Mostar, FDS Sarajevo,
Energopetrol Sarajevo, Sarajevo osiguranje i drugi).
2. Projekti sa dominantnom snagom kupaca i relativno niskim interesom kupaca za
kupovinom poduzeća u integralnom obliku, u kojima se može insistirati na
dodatnim investicijama za restrukturiranje uz minimalnu prodajnu cijenu (Krivaja
Zavidovići, Agrokomerc Velika Kladuša, KTK Visoko, Željezara Zenica, Aida
Tuzla, TTU Tuzla, KHK Lukavac, Fabrika sode Lukavac i drugi),
3. Projekti sa uravnoteženom snagom ponuđača i kupaca u kojima je potrebno
optimizirati prodajnu cijenu i investicije u privatizirana poduzeća (Hidrogradnja
Sarajevo, .

Pozicija ovih poduzeća se prikazuje na grafikonu na slici 4 kao strateško pozicioniranje u

odnosu na idealno zamišljenu ravnotežu agregatne ponude i tražnje. Umjesto
jedinstvenog privatizacijskog tržišta strategijom segmentiranja dolazi do kreiranja tri
različita tipa tržišta čiji se grafički prikazi i interpretacije daju u nastavku.

2.1.1. Tržište ponuđača u privatizaciji

Na ovom tržištu kriva ponude privatizacijskih projekata je neelastična. Ona izražava

fiksirane uvjete ponuđača u pogledu cijene, odnosno obima investicija. Preferirana
varijabla u ponudi je cijena, a investicije su zastupljene u mjeri u kojoj je to potrebno za
ostvarenje interesa razvoja kompanije, odnosno grane u kojoj ona djeluje (vidjeti sliku 5).

Cijena
D2 D D1

P1 S1 S1
E2 E E1

S E2 E E1 S
P

S2 S2
P2
E2 E E1
D1

D2
Obim investicija

I2 I I1
Konstrukcija autora Domazet, A., prema Samuelson, P., 1992, str. 172-192.
Slika 5. Grafički prikaz ponude i tražnje u uvjetima dominacije ponuđača na
privatizacijskom tržištu

55
Inicijalno stanje odnosa ponude ( kriva S-S) i tražnje (kriva D-D) daje točku presjeka E u
kojoj se privatizacija realizira pod uvjetima cijene P i obima investicija I. Pozicija
presječne točke E određena je nagibom krive D-D, što je ona oštrijeg nagiba, uz fiksiranu
cijenu ostvaruje se niži obim investicija, i obrnuto. Kriva D1- D1 ima blaži nagib i ona
daje presjek sa krivom S-S u točki E1, pri kojoj je cijena privatizacijskog projekta
nepromijenjena, a obim investicija je povećan na I1. Kriva D2- D2 ima oštriji nagib i daje
presjek sa krivom S-S u točki E2 sa nepromijenjenom cijenom privatizacijskog projekta i
obimom investicija I2.
Navedena tržišna situacija moguća je zbog specifičnosti ponude i tražnje privatizacijskih
projekata koji imaju karakteristike monopola u ponudi i karakteristike monopsona ili
oligopsona u tražnji. U ponudi, oni su jedinstveni i diferencirani od drugih sličnih
projekata, dakle ne radi se i mnoštvu homogenih projekata, nudi ih jedan ponuđač koji
ima monopolski položaj na određenom prostoru u određeno vrijeme i na kraju nema
mogućnosti njihove naknadne reprodukcije. U tražnji oni su također jedinstveni jer svaki
potencijalni kupac ima različitu skalu preferencija cijene i investicija i različite zamisli i
poslovne vizije u vezi sa upotrebom projekata koje će kupiti. Što je najvažnije, uvjeti
ponude i tražnje nisu transparentni, a postoji fenomen asimetrije informacija, koji
onemogućava da tržišna konkurencija efikasno djeluje. Različiti tipovi tražnje u ovoj
situaciji mogu jedino uticati na različit obim investicija i tako odlučivati o konkurentnosti
kupaca privatizacijskog projekta. U prikazanom slučaju u igri su tri tipa kupaca. Prvi koji
preferira plaćanje cijene bez značajnijih obaveza investiranja (D2 - D2), drugi, koji
prihvata cijenu uz umjeren obim investiranja (D-D) i treći, koji prihvata cijenu uz
značajan obim investiranja (D1 – D1). Sa stajališta prodavca treći tip kupca u danim
okolnostima je najpovoljniji, jer on uz traženu cijenu prihvata i najveći obim investicija I1.

Naravno, može se govoriti i o dinamici ponude, odnosno mijenjanju uvjeta ponude. U

stvarnom životu to bi se moglo prevesti na raspone cijena koje ponuđač diktira u odnosu
na neku utvrđenu cijenu. U slučaju podizanja cijene privatizacijskog projekta, kada se
ponuda predstavlja krivom S1- S1, svi kupci smanjuju svoje preferencije ka investiranju,
tj. spremni su prihvatiti veću cijenu pod uvjetom smanjenja investicija. Presječne tačke
tražnje i novouspostavljene krive ponude na višoj razini (E, E1, E 2) održavaju niži razina
investicija nego u slučaju presjeka krivih tražnje sa krivuljom ponude S-S. U slučaju
obaranja cijena i uspostavljanja nove krive ponude S2 – S2 svi kupci izražavaju porast
preferencija ka investiranju, tj. spremni su da zbog niže cijene prihvate veći obim
investiranja u pribavljeni privatizacijski projekt.

Na ovom mjestu je značajno istaći da se u strukturi tražnje za strateškim privatizacijskim

projektima ističe uloga stranih investitora. Oslonac isključivo na domaće investitore
rezultirao bi niskim efektima cijene i investicija, posebno niskim obimom znanja i
kompetencija potrebnih za restrukturiranje i razvoj kompanija. To potvrđuju primjeri
kompanija koje su privatizirane od strane inozemnih kompanija koje su osigurale
uspješno prestrukturiranje privatiziranih kompanija: BH Steel-a i Mittal Group,
Cementare Kakanj i Heidelberg Zement Njemačka, Šipad Tvornica namještaja Abonos
Bužim i Top sedia s.p.a. Italia, Unico filter Tešanj i MANHUMEL Njemačka, Fabrika
obuće Sarajevo i Alpina Žiri Slovenija, IBP Hadžići i Coca Cola Beverage Holandija,
Plin Sarajevo i Messer Njemačka, Standard Sarajevo i Schieder Gruppe Njemačka,

56
Sarajevski kiseljak i Agrokor Hrvatska, Tvornica rezervnih dijelova Vareš i Sider Impeks
Italija, kao i primjeri dokapitalizacije kompanije Natron Maglaj od strane turske
kompanije Kastamone Integra u formiranju joint-venture kompanije Natron-Hayat. Na
ovim primjerima se potvrđuje da mnogi privatizacijski projekti nemaju tražnju u okvirima
lokalne investicione tražnje i da su inozemni investitori osnovni resurs koji uspijeva
valorizirati potencijale određenih kompanija koje su velike po svojim razmjerima ili su
suočene sa krupnim strukturalnim problemima u svom funkcioniranju.

Praktične implikacije iznesenog odnosa ponude i tražnje su višestruko moguće i korisne.

Ako se za primjer uzme Aluminij Mostar, slijed poteza mogao bi da bude slijedeći:

1. Utvrđivanje tržišne vrijednosti kompanije (P) i raspona u kojima se može kretati

odstupanje ostvarene cijene na niže, na primjer, do 10%.
2. Višak radnika koji se nude kupcu uz kupovinu poduzeća i procjena iznosa novca
za rješavanje viška radnika (L)
3. Beneficije koje se mogu ponuditi kupcu od strane vlade u pogledu subvencija
cijene električne energije ili nečega sličnog (B)
4. Definiranje koncepcije razvoja kompanije, područja razvoja, strukture i obima
potrebnih investicija u kompaniji, kao i mjesta kompanije u osiguranju uvjeta za
projektirani razvoj domaće prerađivačke industrije i otvaranje novih radnih mjesta
na bazi finalizacije aluminija (I).
5. Utvrđivanje perioda partnerstva vlade i kupca u realizaciji privatizacijskog plana
(8-10 godina).

Iz ovako navedenog slijeda aktivnosti Vlada, kao ponuđač može da definira krivu ponude
koja će imati slijedeću strukturu:

S= {P - (L-B) + I}

Iz navedene strukture ponude može se uočiti da cijena projekta može biti uvećana iznad
tržišne cijene, ako vlada daje beneficije kupcu iznad razina obaveza koje preuzima za
rješavanje viškova radnika. Nadalje, ako bi vlada ustanovila fond iz koga se rješavaju
viškovi radnika, praktično sve beneficije koje daje kupcu mogle bi se tretirati kao osnova
za povećanje tržišne cijene privatizacijskog projekta.

Naravno, ovako definirana funkcija ponude treba da se suoči sa odgovarajućim

funkcijama tražnje i da se onda osigura transakcija privatizacije, odnosno prodaje, prema
modalitetima koji su izneseni u grafiku na slici 2.

2.1.2. Tržište kupaca u privatizaciji

Tržište kupaca odražava stanje u kome se nude na privatizacijskom tržištu kompanije

niske konkurentnosti koje imaju nisku ili negativnu tržišnu cijenu, sa značajnim
financijskim obavezama i viškom uposlenih, te potrebom značajnog restrukturiranja. Na
takvom tržišnom segmentu kupci dominiraju i diktiraju uvjete kupovine, polazeći od
vlastitih preferencija cijena i investicija za privatizacijski projekt. Ponuđač je u poziciji da

57
se definira svoju krivu preferencija tako da cijena ima manju ulogu u odnosu na obim
zahtijevanih investicija, a da je elastičnost investicija u odnosu na promjene cijene
visoka. Zato je njegova kriva ponude blago nagnuta na dole u prikazu na slici 6.

Cijena

P2 D2 S D2

Po D D
E
P1 D1 S D1
E1 Obim investicija
I2 Io I1

Konstrukcija autora Domazet, A., prema Samuelson, P., 1992, str. 172-192.

Slika 6. Grafički prikaz ponude i tražnje na privatizacijskom tržištu sa dominacijom

kupaca tržištu

Presječna točka E krive S-S sa inicijalnom krivom D-D daje cijenu Po i obim investicija
Io. Kriva tražnje P1-P1 izražava drugačiju skalu preferencija sa dominacijom investicija u
odnosu na cijenu i daje presjek sa krivom S-S u točki E1 sa cijenom P1 i obimom
investicija I1. Napokon, presjek krive D2- D2 sa krivom SS daje cijenu P2, kao najvišu
cijenu i obim investicija I2, kao najniži obim investicija od sve tri krive tražnje.

Treba istaći da tržište kupaca, kao imperfektno tržište, sa asimetrijom tržišnih

informacija, treba kreirati od strane ponuđača, kao tržište na kome će se razviti, makar i
oligopsonska konkurencija na precizno definiranim uvjetima ponude, odnosno krivoj
ponude koja se suočava sa različitim preferencijama kupaca, što omogućava da se nađe
optimum u odnosu cijene i investicija za odgovarajuće, manje atraktivne privatizacijske
projekte.

U stvarnosti funkcije ponude i tražnje na tržištu kupaca mogu imati veliku upotrebljivost,
posebno u slučajevima neposredne pogodbe ili tendera sa fiksiranim uvjetima. Njima se
uspostavlja željena relacija između cijene i obima investicija u funkciji ponude i određuje
ciljna grupa kupaca i njihove poželjne preferencije. Osim toga, iz ovih funkcija moguće
je sagledati i prihvatljivost pred privatizacijskog restrukturiranja (u slučajevima kada je

58
oportunitetni gubitak u cijeni veći od oportunitetnog troška ulaganja u pred
privatizacijsko restrukturiranje) ili prihvatljivost alternative stečaja ( u slučajevima kada
se poduzeće u stečaju može reorganizirati, odnosno kada se imovina stečajnog dužnika
može efikasno upotrijebiti za reorganiziranje i privlačenje novih strateških investitora).
Ovakve solucije će se moći primijeniti na niz poduzeća iz grupe neatraktivnih, za kojima
ne postoji interes investitora za privatizacijom.

Treba na kraju istaći da funkcije tražnje i ponude mogu odražavati i različite metode
privatizacije, kada se skale preferencija ponuđača i kupaca mogu bitno redefinirati. Tako
će se u odnosu na tenderske uvjete bitno mijenjati krive ponude i tražnje za
dokapitalizaciju, ili prodaju dionica putem burze. U svakom slučaju, osnovna načela
komponiranja i izjednačavanja funkcija ponude i tražnje za privatizacijskim projektima
ostaju na razini onih koja su izložena u prethodnim razmatranjima.

2.1.3. Zaključak

U kontekstu privatizacije mora se definirati pojam, funkcije i struktura tržišta

privatizacijskih projekata. To tržište je imperfektno tržište, sa jedinstvenim i
diferenciranim statusom ponuđača i kupaca i sa veoma izraženom asimetrijom tržišnih
informacija. To je također veoma visoko regulirano tržište sa obimnom regulativom i
postojanjem niza regulatornih i kontrolnih institucija, prije svega agencija za
privatizaciju, vlada i sudova. Sve to ograničava slobodu poduzetništva na ovom tržištu,
otežava primjenu konkurencije i slobodu tržišnog izbora sa najboljim kombinacijama za
prodavce i kupce. Visok intenzitet regulacije se poduzima zbog potencijalno visokih
negativnih efekata tržišnih promašaja (market failures). Međutim, sama regulacija izlaže
proces privatizacije rizicima netržišnih promašaja (non market failures, governmental
failures). Zbog toga se i zamagljuje objektivna predstava o efikasnosti privatizacije, a
pokazatelji o ostvarenim efektima ne mogu se usporediti sa objektivno mogućim tržišnim
prilikama i mogućnostima.

Imajući u vidu opće karakteristike tržišta privatizacijskih projekata treba istaći da su rizici
promašaja na ovom tržištu jednako, pa čak i više vjerojatni od rizika vezanih za druga
tržišta - roba, kapitala, rada ili drugih elemenata. Naime, transakcije na privatizacijskom
tržištu odvijaju se u okviru poduzetničkog koncepta i motiviranosti za profitom koja
pokreće investitore. Te aktivnosti teku u uvjetima nesigurnosti koje vode tržišnim,
odnosno komercijalnim i političkim rizicima i zato mogu dovesti u pitanje ostvarenje
ugovorenih obaveza u privatizacijskim transakcijama. Dodatno, treba istaći da su
privatizacijske transakcije mnogo složenije od transakcija na slobodnom tržištu, jer se
odvijaju uz mnoge regulirane faktore (obim investicija, obim zaposlenosti, prelazni
period od min. 3 godine ograničenog raspolaganja i upravljanja kupljenim kapitalom,
neizvršavanje ugovornih obaveza od strane kupca, nečisti imovinsko-pravni odnosi i
slično). Ovo treba istaći zbog činjenice da se privatizacijskim promašajima u općoj i
stručnoj javnosti prilazi neselektivno, tj. ne razdvajaju se tržišni rizici kojima su izloženi i
vrlo odgovorni investitori od zloupotreba, špekulacija ili kriminala sa kojima se prilazi
privatizacijskim poslovima od strane špekulativno motiviranih investitora.

59
 2.2. Profil investitora u privatizaciji

Profil investitora u privatizaciji određen je slijedećim faktorima:

1. Motivima investiranja u okviru privatizacije

2. Konkurentskom snagom investitora u smislu raspoloživosti resursa i sposobnosti i
snagom na tržištu
3. Percepcijom BiH i F BiH kao lokacije biznisa i izvorom konkurentskih prednosti
za kompaniju
4. Investicionim portofoliom za privatizaciju u F BiH

Izneseni koncept možemo osloniti na teorijski okvir konkurentskih prednosti u uvjetima

transnacionaliziranja proizvodnje koji razlikuje konkurentske prednosti specifične za
kompaniju (company-specific competitive advantages) i konkurentske prednosti
specifične za lokaciju biznisa (location-specific competitive advantages) (Dunning,
1988., str. 50-55). Taj koncept je bitan za temu ovog istraživanja zbog toga što pokazuje
da kompanija investitor može imati izvanrednu konkurentsku snagu, ali da bez prilika
koje stvara lokacija investicija, motivi investiranja ne mogu biti zadovoljeni. Važi i
obrnuta relacija – investicione mogućnosti mogu biti veoma povoljne, ali bez kompanija
– investitora koje raspolažu potrebnom konkurentskom snagom, one ne mogu biti
realizirane.

Ovaj koncept možemo primijeniti i na istraživanja profila investitora u privatizaciji u F

BiH. On dobiva izgled investicionog trokuta u čijem središtu su motivi investiranja, a na
tri ugla su pozicionirani faktori konkurentske snage investitora, privatizacijski portofolio
za investiranje i percepcija F BiH ili njenih određenih dijelova kao lokacije biznis (slika
7.).

Konkurentska snaga investitora

Motivi
investiranja

Privatizacijski Percepcija (F)BiH

portofolio F BiH kao lokacije biznisa
Konstrukcija autora Domazet, A., prema Dunning, J., 1988, str. 50-55.
Slika 7. Faktori koji određuju profil investitora u privatizaciji u F BiH

60
U nastavku se istražuju identificirani faktori koji definiraju profil investitora u
privatizaciji u F BiH.

2.2.1. Motivi za investiranje u privatizaciji

Nesumnjiv motiv investiranja je ostvarenje profita, odnosno rasta vrijednosti kompanije

investitora ili uloga ulagača na burzi. Međutim, kada se govori o strateškom investitoru
profitni motiv u poslovnim strategijama investitora realizira se putem četiri osnovna
motiva koji pokreću i kreiraju različite strategije rasta: penetracija postojećeg tržišta
postojećom proizvodnjom, razvoj tržišta, razvoj proizvoda i diverzificiranja biznisa. U
svakom od ovih motiva ostvaruje se specifičan oblik sinergije novih sa postojećim
biznisima kompanije (vidjeti prikaze na slici 8.).

Prvi motiv je motiv iskorištavanja postojećih mogućnosti koje su određene pozicijom

kompanije na određenom tržištu u određenom biznisu. Ovaj motiv mogu provoditi
unutarnji strateški investitori i vanjske ortačke grupe fizičkih lica, koji ne mogu
ostvarivati nikakvu sinergiju privatizacijskog projekta sa nekim drugim biznisima, jer je
to za njih jedini biznis. U privatizaciji u F BiH je putem MEBO i MBO na ovaj način
privatiziran značajan broj poduzeća, kao na primjer, Enker Tešanj, Pobjeda Tešanj,
Zenička industrija IM Zenica, Centrotrans Eurolines Sarajevo, Centroprevoz Goražde,
Energoinvest dalekovodni stubovi Sarajevo, Bihaćka pivara Bihać, Sarajevska pivara
Sarajevo, Tuzlanska pivara Tuzla i mnogi drugi. Specifičan primjer ovog motiva je
poduzetnik Jozo Bogdan u privatizaciji FEAL Široki Brijeg.

Drugi motiv investitora je orijentacija na osvajanje novih tržišta. Kompanije investitori

učestvuju u privatizaciji pokretani ciljem da horizontalnim integriranjem postojećeg i
privatizacijom pribavljenih sličnih biznisa povećaju obim prodaja, tržišni udio ili osvoje
nova tržišta koja im služe za stvaranje povećanih profita. Ovo je dominantan motiv koji
pokreće kompanije na investiranje u privatizacijske projekte. Primjer ovakvih motiva
zabilježen je od strane Heidelberg Zement iz Njemačke u privatizaciji Cementare Kakanj,
Alas Int. iz Austrije u privatizaciji Fabrike cementa Lukavac, Top Sedia iz Italije u
privatizaciji Šipad Tvornica namještaja Abanos Bužim, ANS DRIVE Sarajevo u
privatizaciji Tvornice hidroopreme, SABOSS Sarajevo u privatizaciji Tvornice
namještaja Turbe, Prevent Sarajevo u privatizaciji KIMO Zenica, MIMS u privatizaciji
Merkur Mostar i veći broj drugih privatizacijskih projekata. U budućnosti ovim motivom
mogu biti pokretane privatizacije Aluminija Mostar, BH Telecoma, HT Mostar,
Energoinvesta Sarajevo, Agrokomerca Velika Kladuša, Fabrika duhana Mostar, Kapis
Slovenija u privatizaciji Tvornice kablova Tomislavgrad, Krivaja dd Zavidovići, Sarajevo
osiguranje dd Sarajevo, Hidrogradnja dd Sarajevo, veterinarskih stanica i slično.
Ovakvim motivima će se voditi i investitori na bazi partnerstva javnog i privatnog
kapitala u elektroenergetici, cestogradnji, istraživanjima i eksploatiranju nafte i gasa,
gradnji infrastrukturnih objekata i slično.

61
 Tržište
Postojeće Novo
Motivi Motiv
ekspanzija postojeće proizvodnje osvajanje novog tržišta
racionalizacije postojećeg biznisa horizontalno integriranje biznisa
Primjenjiv u projektima privatizacije
Postojeći horizontalno povezanim sa
Primjenjiv u projektima insiderske postojećom proizvodnjom i
privatizacije (MEBO i MBO) biznisima i
Biznisi u projektima strateškog
(proizvodi restrukturiranja firmi (vanjski i
i usluge) MEBO, MBO investitori)
Motiv Motiv
osvajanje novih biznisa i proizvodnji Novi biznisi za nova tržišta
vertikalno integriranje biznisa Diverzifikacija biznisa i tržišta

Novi Primjenjiv u projektima privatizacije Primjenjiv u projektima privatizacije

koji omogućavaju nove biznise za
postojeća tržišta i u projektima
strateškog restrukturiranja firmi
(vanjski i MEBO, MBO investitori)
koji nude nove prilike za rast u
novim biznisima i na novim tržištima
i projektima strateškog
restrukturiranja firmi
(vanjski i MEBO, MBO investitori)

Konstrukcija autora Domazet, A., prema Ansoff, I., 1955. p. 162.

Slika 8. Motivi strateških investitora za učešće u projektima privatizacije

Treći strateški motiv investitora putem privatizacije odnosi se na osvajanje nove

proizvodnje koja služi za postojeća tržišta na kojima kompanija investitor već djeluje.
Ovaj je motiv manje iskazivan u privatizacijskoj praksi u F BiH, zbog toga što znatno
manji broj kompanija ima jake pozicije na tržištu i ima motiv osvajanja novih
proizvodnji za ta tržišta. Ovdje se motiv profita postiže ulaskom u nove proizvodnje ili
biznise za postojeće tržište čime investitor povećava obim svog biznisa i profita. Primjeri
ovakvih privatizacijskih motiva su Prevent Sarajevo u privatizaciji Unis AD Jelah,
Zovko doo Žepče u privatizaciji RMK Inženjering, VGT Osiguranje dd Visoko u
privatizaciji Interšpeda dd Sarajevo, Teloptic Sarajevo u privatizaciji Milkos dd Sarajevo,
Robot Comerc u privatizaciji Bira Bihać i drugi. U budućnosti ovakvi motivi investiranja
će se moći ostvarivati u privatizaciji hotela, komunalnih poduzeća, u projektima male
privatizacije i slično. Specifičan je primjer Teloptika koji izražava namjeru privatizacije
PD Spreča Tuzla.

Četvrti motiv investiranja kroz privatizaciju odnosi se na orijentaciju investitora da uđu u

nove biznise, odnosno proizvodnje i nova tržišta i tako povećavaju prostor za rast van
postojeće proizvodno-tržišne pozicije kompanije. Ovaj motiv nosi najveće rizike za
uspjeh privatizacijskih projekata, jer investitori moraju ovladati novim tržištem i novom
proizvodnjom. Na ovaj način ostvarene su neke privatizacije kao što je to Dukat Tešanj u
privatizaciji Unipromet Sarajevo, Bosnalijek u privatizaciji hotela Smuk na Bjelašnici i

62
Merkez OIL Novi Travnik u privatizaciji BNT TAD Novi Travnik, MIMS u privatizaciji
Unioninvest plastika Sarajevo i drugi.

Navedeni motivi mogu se kombinirati i mogu u različitim fazama investiranja biti

međusobno supstituirani. Na primjer, nakon konsolidacije postojećih biznisa sposobni
investitori mogu ulaziti u privatizacijske projekte koji znače diverzifikaciju i preuzimanje
većih poslovnih rizika. Analiza motiva investiranja u privatizaciji mora se posvetiti
specifičnostima motiva za poduzimanje stranih direktnih investicija kroz privatizaciju25
(vidjeti sliku 9.).

A. Traganje za B. Traganje za C. Traganje za

tržištima resursima efikasnošću
(Market-seeking) (Resource/asset- (Efficiency-seeking)
seeking)
Najvažnije Veličina tržišta i dohodak Sirovine Troškovi resursa,
ekonomske per capita Jeftin nekvalificirani rad korigirani sa produktiv-
Rast tržišta Kvalificirani rad nošću za radne resurse
determinante Pristup regionalnim, EU i Tehnološka, inovaciona i Troškovi drugih inputa –
privlačnosti globalnom tržištu druga stvorena aktiva transport i intermedijeri
domaće zemlje Potrošačke preferencije (brand), uključujući Članstvo u regionalnim
(host country) specifične za zemlju pojedince, firme i klastere integracijama koje
Struktura tržišta (mono- Fizička infrastruktura omogućavaju uspostavlja-
poli ili konkurencija) (ceste, luke, elektroener- nje regionalne korpora-
getika, telekomunikacije) tivne mreže
Adaptacija autora Domazet, A., prema WIR 98, p. 91

Slika 9. Motivi i osnovne ekonomske determinante investiranja u privatizaciji u F BiH

Po svojoj strukturi determinanti FDI u F BiH se kroz privatizaciju uspijevao ostvariti

motiv FDI vezan za iznalaženje tržišta i resursa za strane kompanije koje su učestvovale
u privatizaciji. Motivi vezani za iznalaženje izvora efikasnosti su se efektuirali u manjoj
mjeri. Ove tvrdnje potvrđuje i istraživanje o motivima FDI u metalnom sektoru u studiji
objavljenoj 2006. godine (Walraut, U. ed al, 2006, str. 39). Od devet stranih kompanija u
metalnom sektoru u BiH kroz anketu četiri su isticale jeftine resurse i niske ulazne
troškove kao njihov motiv broj 1 za investiranje u BiH. Dvije kompanije vide BiH kao
dobru eksportnu bazu za druge zemlje. Samo dvije kompanije nalaze motive u ulasku i

25
Zaključno sa krajem 2007. godine zaključeno je 57 privatizacijskih ugovora o prodaji 407, 4 mil. KM
državnog kapitala stranim investitorima u vrijednosti prodajne cijene od 225,9 mil. KM i investicija od
456,2 mil. KM, odnosno ukupno 682,1 mil. KM. Uz to ugovoreno je održavanje 6.888 postojećih radnih
mjesta i otvaranje novih 8.924 radna mjesta. To čini 26,4% ukupno ponuđenog državnog kapitala putem
tendera, 82% ostvarenih novčanih priliva od prodaje, 35,9% ugovorenih investicija, 16,3% očuvanih radnih
mjesta i 64,8% novih radnih mjesta. Ako se tome doda obim stranih direktnih investicija za
dokapitalizaciju, onda se može vidjeti da su FDI bitan faktor privatizacije u F BiH, posebno u pogledu
zapošljavanja. Međutim, to je još uvijek ispod udjela stranog kapitala u privatizaciji u naprednim
tranzicijskim zemljama, kao što je to Mađarska, koja je u periodu 1992-2001. godine privatizirala državni
kapital sa 58% udjela stranih direktnih investicija. Da bi F BiH ostvarila takav udio FDI, trebalo bi da
ostvari oko 6.090 mil. KM prihoda putem FDI (bazirano na Konrad Adenauer Stiftung, Sarajevo 2003, str.
34).

63
kontroli tržišta BiH. To se može razumjeti, ako se ima u vidu da je tržište BiH maleno.
Četiri kompanije ističu da su bile motivirane poticajima koje daje BiH vlada.

Kao najveći problem ističu složene birokratske procedure, korupciju i lošu transportnu
infrastrukturu. Sve kompanije ocjenjuju svoje investicije ili uspješnima ili na putu
uspjeha i misle da će investirati dalje i otvarati nova radna mjesta

2.2.2. Konkurentska snaga investitora

Konkurentska snaga investitora može se ocjenjivati na osnovu niza modela

mikroekonomske konkurentnosti, ali se u našem istraživanju opredjeljujemo za model
Svjetskog ekonomskog foruma koji istražuje kompanijske operacije i strategije kao izvor
mikroekonomske konkurentnosti (WEF, 2007, str. 150-180). U tabeli 7. prikazan je
kvaliteta kompanijskih operacija i strategija BiH u uspoređenju sa zemljama najvećim
investitorima u BiH. Podaci za BiH mogu indikativno dati informacije o kvalitetu
domaćih investitora, a za druge zemlje informacije o kvalitetu investitora iz tih zemalja.

Podaci iz tabele pokazuju da su firme u BiH na daleko nižoj razini konkurentnosti u

odnosu na firme iz zemalja najvećih investitora u BiH i F BiH. To ukazuje na veće
potencijalne efekte investiranja kroz privatizaciju od strane stranih investitora u odnosu
na domaće. Naravno, to ne mora da bude u svakom slučaju potvrđeno, ali je dodatni
argument za promociju FDI kroz proces privatizacije.

Poseban aspekt konkurentske snage investitora odnosi se na pojedine tipove investitora.

U našoj analizi klasificiramo investitore na aktivne (strateške) i pasivne (portofolio)
investitore. Pod aktivnim investitorima podrazumijevamo one investitore koji imaju
snažnu konkurentsku poziciju u određenom biznisu, raspolažu respektabilnim resursima i
konkurentskim sposobnostima i određen stupanj internacionaliziranja svojih operacija, od
izvoza, preko regionalizacije do njihove globalizacije. Aktivni investitori su i oni koji
ulaze u određen biznis, još nemaju izgrađenu konkurentsku snagu, ali imaju jasnu
stratešku intenciju za određeni biznis. Aktivni investitori su u svojoj profitnoj motivaciji
orijentirani na operativno i strateško restrukturiranje kompanije, tj. osiguravaju novo
proizvodno-tržišno pozicioniranje privatizirane kompanije i prepoznatljive osnove njene
konkurentnosti. Oni predstavljaju aktivne investitore jer preuzimaju aktivnu ulogu u
investiranju, snošenju rizika i ostvaruju dominantnu ulogu u upravljanju kompanijom ili
projektom.

Aktivni investitori moraju imati dominantnu vlasničku strukturu i takvu poziciju u kojoj
uživaju efekte koncentracije vlasništva, koji im omogućavaju potpunu kontrolu
kompanije ili projekta. 26 Kao takvi oni za privatiziranu kompaniju ili investicioni projekt
26
Privatizacija koja nije osigurala potrebnu koncentraciju vlasništva u rukama strateških investitora kao što
je to slučaj u kompanijama privatiziranim javnim upisom dionica, nema izglede da osigura strateško
restrukturiranje kompanija. 26 Potvrda ovih stavova u dijelu koji se odnosi na financijske performanse može
se naći u radu N. Polića koji je istražujući postprivatizacijske financijske performanse
bosanskohercegovačkih kompanija dokazao da one u velikoj mjeri ovise od uspostavljene vlasničke
strukture kroz privatizaciju. Njegov je nalaz da vlasničke strukture kapitala nastale primjenom masovne
privatizacije nemaju značajan pozitivan utjecaj na financijske performanse poduzeća u postprivatizacijskom

64
predstavljaju osnovnu polugu u korporativnom upravljanju, daleko vrjedniju od
investitora koji su u vlasništvu kompanije orijentirani prema performansama kompanije
(Aoki, Kim, 1995, p. 55). Aktivni investitori su istovremeno i strateški investitori, pa
odrednicu aktivni investitor treba promatrati ka sinonim za strateški investitor.

Tabela 7. Konkurentska snaga kompanija prema kvalitetu poslovnih operacija i strategija

Elementi BiH Cro Ser Slo Au It Ge Hu Fr Sw

1. Sofisticiranost proizvodnih procesa 2,7 3,7 2,6 4,5 5,9 4,8 6,3 4,2 5,8 6,1
2. Priroda konkurentskih prednosti firmi 2,8 3,9 2,8 4,4 5,8 5,5 6,3 3,5 5,7 6,3
3. Kapacitet inovacija 2,5 3,5 2,8 4,7 5,4 4,7 6,1 3,7 5,5 5,8
4. Intenzitet treninga osoblja 3,0 3,8 2,8 4,4 5,6 3,5 5,5 3,6 5,0 5,9
5. Spremnost za delegiranje odgovornosti 3,1 4,1 3,6 4,1 5,5 3,5 5,4 3,5 4,6 5,7
6. Intenzitet primjene marketinga 3,3 4,6 3,6 4,9 5,9 5,0 6,2 4,5 6,0 6,0
7. Stupanj potrošačke orijentacije 3,8 4,4 3,6 5,2 6,1 4,8 5,8 4,3 5,4 5,9
8. Širina međunarodnog tržišta 2,3 3,0 2,8 4,9 6,0 5,1 6,8 4,2 5,5 6,3
9. Kompanijska ulaganja za R&D 2,8 3,4 3,0 4,2 4,9 3,1 5,8 3,2 4,8 6,1
10. Širina lanca vrijednosti 2,7 3,7 3,0 5,0 6,0 5,6 6,2 4,4 6,0 6,3
11. Kontrola međunarodne distribucije 3,4 4,3 3,8 4,5 5,3 4,6 5,4 3,5 5,4 5,5
12. Nagrade prema performansama 2,9 4,2 3,2 4,5 5,0 5,0 5,6 4,6 5,7 5,6
13. Povjerenje u profesionalni menadž. 3,6 4,4 3,7 4,5 5,9 3,6 6,2 4,7 5,6 5,9
14. Intenzitet regionalnih prodaja 2,9 4,2 3,5 5,4 6,4 5,0 6,7 4,9 5,7 6,3
15. Dominacija stranih tehnoloških licenci 3,5 4,9 3,4 4,7 5,7 4,7 5,5 4,7 4,9 5,5
Izvor: Global Competitiveness Report 2007-2008., World Economic Forum, Davos;Ocjena na skali od 1
(najniži kvalitet) do 7 (najviši kvalitet); LEGENDA: Cro=Hrvatska, Ser=Srbija, Slo=Slovenija,
Au=Austrija, It=Italija, Ge=Njemačka, Hu=Mađarska, Fr=Francuska, Sw=Švicarska

Aktivni investitori moraju imati dominantnu vlasničku strukturu i takvu poziciju u kojoj
uživaju efekte koncentracije vlasništva, koji im omogućavaju potpunu kontrolu
kompanije ili projekta. 27 Kao takvi oni za privatiziranu kompaniju ili investicioni projekt
predstavljaju osnovnu polugu u korporativnom upravljanju, daleko vrjedniju od
investitora koji su u vlasništvu kompanije orijentirani prema performansama kompanije
(Aoki, Kim, 1995, p. 55). Aktivni investitori su istovremeno i strateški investitori, pa
odrednicu aktivni investitor treba promatrati ka sinonim za strateški investitor.

periodu. S druge strane, strateški orijentirana struktura vlasnika kapitala ( struktura sa jasnom dominacijom
strateškog investitora), izuzev slučajeva špekulativnog karaktera, generira značajan rast financijskih
performansi poduzeća u postprivatizacijskom periodu (Polić, N., 2007, str. 218).
27
Privatizacija koja nije osigurala potrebnu koncentraciju vlasništva u rukama strateških investitora kao što
je to slučaj u kompanijama privatiziranim javnim upisom dionica, nema izglede da osigura strateško
restrukturiranje kompanija. 27 Potvrda ovih stavova u dijelu koji se odnosi na financijske performanse može
se naći u radu N. Polića koji je istražujući postprivatizacijske financijske performanse
bosanskohercegovačkih kompanija dokazao da one u velikoj mjeri ovise od uspostavljene vlasničke
strukture kroz privatizaciju. Njegov je nalaz da vlasničke strukture kapitala nastale primjenom masovne
privatizacije nemaju značajan pozitivan uticaj na financijske performanse poduzeća u postprivatizacijskom
periodu. S druge strane, strateški orijentirana struktura vlasnika kapitala ( struktura sa jasnom dominacijom
strateškog investitora), izuzev slučajeva špekulativnog karaktera, generira značajan rast financijskih
performansi poduzeća u postprivatizacijskom periodu (Polić, N., 2007, str. 218).

65
Aktivni investitori se mogu promatrati kao: strateški korporativni investitori, partnerski
korporativni investitori, poduzetnički investitori 28 i investitori iz vladinog sektora.

1. Strateški korporativni investitori su kompanije sposobne da uspješno vode i strateški

restrukturiraju biznise privatiziranih kompanija u kojima se pojavljuju kao vlasnici sa
kontrolnim vlasničkim paketima. Ovaj tip investitora još je u skromnom broju
prisutan u privatizacijskim projektima, iako presudno utiče na perspektive i
konkurentnost privatiziranih kompanija.
2. Partnerski korporativni investitori – kompanije koje se pojavljuju kao partneri u
projektima javnog i privatnog partnerstva u korištenju prirodnih resursa ili javnih
dobara, ne ulazeći u vlasničku strukturu kompanija sa kojima se pojavljuju kao
partneri. Oni raspolažu potrebnim resursima i sposobnostima da realiziraju projekte
na bazi posebnih aranžmana koji temelje na koncesijama ili zajedničkoj realizaciji
određenih proizvodnji ili infrastrukturnih objekata.
3. Poduzetnički investitori nastali provođenjem MEBO ili MBO koncepta privatizacije
ili ortačkih skupina koje imaju dovoljna znanja i sposobnosti za strateško
restrukturiranje privatiziranih firmi. Iako se u mnogim slučajevima tretiraju kao
prelazni oblik vlasništva, ove skupine u uvjetima F BiH treba da uživaju status
strateških investitora, jer je dioničarstvo zaposlenih i menadžera trajna kategorija koja
se potiče pod danas poznatim programima ESOP (Employee Share Ownership Plan –
Plan dioničarskog vlasništva uposlenih), inicijalno nastalim u SAD, danas široko u
primjeni i u zemljama u tranziciji (Tipurić, 2004).
4. Strateški investitori iz vladinog sektora koji djeluju kroz formu vladinih ministarstava
ili agencija koji treba da razviju sposobnosti strateškog restrukturiranja državnih
poduzeća i projekte razvoja utemeljene na iskorištavanju prirodnih resursa i javnih
dobara. Ova vrsta strateških investitora do sada je imala krajnju ekonomsku i
političku slobodu ponašanja, odnosno voluntarizam u odlučivanju. Ti bi strateški
investitori trebalo da osiguraju restrukturiranje: a) komunalne javne privrede koristeći
se kombinacijom privatizacije u operativnom dijelu i zadržavanjem javnog vlasništva
nad javnim dobrima (na primjer, privatizacija operacija Toplana Sarajevo uz
zadržavanje javnog vlasništva nad toplovodnim sistemom, koji se može izdati na
koncesiju), b) željeznica, c) telekomunikacija, d) elektroprivrede, e) rudnika ugljena,
f) medija, g) avioprometa i h) realizacije investicionih projekata kroz PPP aranžmane.
koji bi trebalo da bude izuzet od dominantne privatizacije. Ova vrsta strateškog
investitora nije pokazala potrebne performanse i postoje veliki rizici njihovog
efikasnog djelovanja koji se odnose na: loš sistem korporativnog upravljanja,
nedefiniran sistem upravljanja javnim poduzećima, korupcija i politička kontrola
javnih poduzeća bez zadatih performansi efikasnosti koja vodi devastaciji državnog
kapitala kroz različite forme asset stripping-a. Međutim, osnovni problem u
funkcioniranju ove vrste strateškog investitora je niska „koncentracija vlasništva“, tj.

28
Iako svi navedeni oblici aktivnih investitora podrazumijevaju poduzetnički karakter investiranja,
poduzetnički investitori su izdvojeni kao posebna forma jer nisu korporatizirani, naime radi se o fizičkim
osobama koje investiraju u privatizaciji kroz ortačke grupe fizičkih lica slično modelima MEBO ili MBO,
ili ortačkim grupama van poduzeća.

66
 fragmentiranost političkog odlučivanja u Parlamenti F BiH i Vladi F BiH koja
onemogućava efikasno donošenje odluka o upravljanju državnim kapitalom. 29

Pod portofolio investitorima podrazumijevamo slijedeće aktere privatizacije:

1. Investicione fondove koji se kao vlasnici smatraju prelaznim vlasnicima sa ciljem da

ustupaju svoje mjesto strateškim investitorima u privatiziranim kompanijama koji bi
trebalo da osiguraju njihovo strateško restrukturiranje. Ovi fondovi treba da djeluju
kao prateći vlasnici koji mogu podržavati financijski napore strateških investitora u
restrukturiranju kompanija. Njima ne treba zatvoriti pristup niti jednoj javnoj
kompaniji. U protivnom, gdje će ulagati novac novoosnovani penzijski fondovi, i
kako će se osiguravati efikasna alokacija društvenog bogatstva koja se nalazi u
rukama građana, odnosno kako privlačiti portoflio investitore u zemlju.
2. Građane koji su direktno uložili svoje certifikate u dionice ili udjele u privatizirana
poduzeća i kojima i dalje treba pružati priliku da direktno ulažu svoja sredstva
ponudom dionica javnih i drugih poduzeća.

Analiza investitora važna je zbog toga što odgovarajuće performanse investitora u

privatizaciji treba usporediti sa privatizacijskim portofoliom i iz toga zaključivati o
mogućim angažmanima i preferencijama pojedinih investitora u odgovarajućim oblicima
privatizacijskog portofolia.

U okviru analize konkurentske snage investitora značajno je pitanje u kojoj mjeri su

stabilni vlasnički odnosi koji se uspostavljaju primarnom privatizacijom. Kod masovne
privatizacije putem certifikata normalno je da se prvobitno uspostavljena vlasnička
struktura mijenja određenom dinamikom preko tržišta kapitala, ali taj proces u BiH teče
veoma sporo i sekundarna privatizacija se sporo odvija. S druge strane, ni sama vlasnička
struktura sa strateškim investitorima, uspostavljena primarnom privatizacijom nije stalna.
Ona se mijenja kao rezultanta tri paralelna procesa. Prvi proces je vezan za neuspjeh
strateških investitora, koji se okončava stečajevima ili preuzimanjem firmi zbog
neizvršenja ugovora o privatizaciji (Inpek Zenica i Klas Sarajevo). Drugi proces je vezan
za koncentraciju i preuzimanje firmi na nivou zemlje, odnosno Federacije BiH ( Lora
Sarajevo preuzima Ditu Tuzla i slično). Treći proces je regionalno okrupnjavanje u kome
strani investitori preuzimaju lokalne bosanskohercegovačke firme (INA i MOL
preuzimaju Energopetrol Sarajevo).

29
U studijama o političkim aspektima privatizacije u zemljama OECD iznose se stavovi da je privatizacija
u suštini stranačka politika, a da je njena implementacija vođena političkim preferencijama. S jedne strane,
desno orijentirane vlade teže da ostvaruju privatizaciju javnim ponudama dionica, namijenjenih domaćim
investitorima. S druge strane, lijeve vlade promoviraju direktnu prodaju kontrolnih paketa strateškim
investitorima ili međunarodnu ponudu dionica na burzama budući da obje strategije generiraju veći prihod
privatizacije (Bertolotti, Pinotti, 2003, p. 10).

67
 2.2.3. Privatizacijski portofolio u F BiH

Privatizacijski portoflio u F BiH sistematiziramo po kvantitativnim i kvalitativnim

kriterijima. Dakle, on ne uključuje samo poduzeća sa državnim kapitalom koja se nude u
privatizaciji, nego širi kompleks državnog kapitala i poduzeća koja su prošla masovnu
privatizaciju, odnosno investicionih projekata koji se realiziraju u uvjetima monopolskog
okruženja. Prema tom pristupu privatizacijski portofolio čine: 1) neprivatizirana
poduzeća koja djeluju u dereguliranom konkurentskom okruženju sa liste 56 kompanija,
2) ostala poduzeća iz konkurentskog okruženja, 3) velika infrastrukturna poduzeća, 4)
poduzeća i imovina koja je predmet male privatizacije 5) manjinski udjeli države u
privatiziranim poduzećima, 6) poduzeća čiji su ugovori o privatizaciji poništeni, 7)
državna ili prelazno privatizirana poduzeća koja se nalaze u stečajevima, 8) poduzeća u
prelaznoj fazi privatizacije privatizirana kroz masovnu privatizaciju, 9) javna komunalna
poduzeća, 10) razvojni projekti koji se realiziraju na bazi PPP aranžmana.

Na slici 10. dat je prikaz portofolia državnih poduzeća sa njihovim osnovnim obilježjima
koja se odnose na prikaz sadašnjeg stanja, ciljeve u vezi sa privatizacijom, potrebne mjere
koje treba poduzeti pred privatizaciju i moguć metoda privatizacije.

Sa liste 56 poduzeća ostalo je neprivatizirano 39 poduzeća, koja uglavnom funkcioniraju

u konkurentskom okruženju i imaju sve uvjete za privlačenje strateških investitora na
konkurentskoj osnovi. Izuzetak su pet poduzeća i to Elektroprivreda BiH, Elektroprivreda
HZ HB, Vodno područja sliva Jadranskog mora, Vodno područje sliva Save i Željeznice
F BiH, koje još uvijek funkcioniraju u uvjetima ograničene liberalizacije. Njima treba
pridodati Holding putovi Sarajevo i KTK Mostar bez ikakvog kapitala, ali na Listi 56.
Ukupna vrijednost državnog kapitala u preostalih 32 poduzeća iz ove grupe je 2.158,3
mil. KM. Iz ove kategorije u sedam poduzeća F BiH ima manjinsko vlasništvo u iznosu
od 106,2, tako da se neposredne mjere tenderske privatizacije mogu primijeniti na 25
poduzeća sa vrijednošću državnog kapitala od 2.052,1 mil. KM. To su većinom nekada
velika poduzeća ili njihovi dijelovi, naslijeđena iz socijalizma, od kojih je veliki broj u
teškoćama strukturnog karaktera (Fabrika duhana Mostar, HEPOK Mostar, KTK Visoko,
Krivaja dd Zavidovići, Vitezit Vitez).

U kategoriji ostala poduzeća djeluje 296 firmi, među kojima je 61 veterinarska stanica i
39 javnih poduzeća iz oblasti informiranja – radio i TV stanice i centri za kulturu, dok
ostatak čini konglomerat različitih aktivnosti koje se odvijaju u potpuno liberaliziranom
okruženju uz neefikasno javno upravljanje (rudnici mrkog uglja - Livno i Mostar,
mangana Bužim, soli Tušanj, krečnjaka i krede Tuzla, proizvodnja odjeće, rezane građe,
uzgoj žitarica, proizvodnja tkanina, prijevoz u drumskom saobraćaju, proizvodnja cigle i
crijepa, arhitektonske i inženjering usluge, hoteli, moteli, restorani, istraživačke
aktivnosti, visokogradnja, proizvodnja metalnih proizvoda i slično. Među ovim firmama
njih 160 su u publikaciji APF iz 2007. o neprivatiziranim firmama prikazane bez i jednog
zaposlenog, a 66 bez ikakvog kapitala. Vrijednost državnog kapitala u ovim firmama je
776,3 mil. KM, a broj uposlenih 6.914. U devet firmi državni kapital je manjinski i on bi
trebao da se prodaje putem direktne ponude na aukciji.

68
 Elementi Stanje Ciljevi Potrebne mjere Privatizacijski
portofolia metodi
1. Neprivatizirana Od ekstremno Restrukturiranje Procjena vrijed- Tender za strateš-
velika poduzeća sa niske do visoke konkurentnost, nosti, stečaj, cijene kog investitora
liste 56 konkurentnosti i investicije, zapoš- resursa, izbor stra- Dokapitalizacija,
atraktivnosti ljavanje i izvoz teškog investitora Prodaja dijelova
2. Ostala komerci- Niska Restrukturiranje Stečaj ili Tender ili nepos-
jalna poduzeća konkurentnost strateškog invest. redna pogodba
3. Velika Niska ili srednja Restrukturiranje, Restrukturiranje, Javni poziv za PPP
infrastrukturna konkurentnost, priliv novca za sektorske politike aranžmane, doka-
poduzeća i rudnici zastoj u javne svrhe, efika- i studije i studije pitalizacija,
ugljena restrukturiranju snost, nove inves- izvodljivosti, stra- ponuda dionica
rudnika, dobre ticije i eksterni teški investitor i građanima i IF
perspektive efekti za korisnike partner, priliv keša (EP)
4. Poduzeća i Neiskorištena Priliv novca, Pokretanje stečaja Aukcije i tenderi
imovina u maloj imovina, nekonku- razvoj,zaposlenost, u određenim
privatizaciji rentna poduzeća korištenje imovine situacijama
5. Manjinski udjeli Uglavnom stabilne Maksimizacija Procjena tržišne Ponuda na SASE
države u privatnim i uspješne prihoda za javne vrijednosti
kompanijama svrhe
6. Poduzeća čiji su Ekstremno Osigurati strateško Uspostavljanje Objavljivanje
ugovori o priva- zapuštena i nisko restrukturiranje i nove korporativne tendera, direktna
tizaciji poništeni konkurentna rast zaposlenosti strukture pogodba
7. Poduzeća sa Stanje bankrota Reorganiziranje, Mjere za reorga- Plan
državnim kapita- upotreba imovine , niziranje, izbor reorganizacije,
lom u stečajevima rješenje uposlenih strateškog invest. prodaja imovine,
8. Poduzeća sa Uglavnom niska Strateško Potaći Realizacija
većinskim vlasniš- konkurentnost i restrukturiranje i transformaciju IF u projekta EU i
tvom masovnih blokada poslovanja očuvanje podršku aktivnim WB 30
dioničara zaposlenosti investitorima
9. Javna Neefikasnost i Restrukturiranje, Studija i koncept Zakon i odluke
komunalna gubici, nizak efikasnost, kvalitet privatizacije lokalne zajednice,
poduzeća kvalitet javnih usluga, očuvanje deregulacija, tenderi, ponuda
usluga uposlenosti strateški investitori dionica, PPP
10. Razvojni Sporost u realiza- Aktiviranje Sektorske studije, Objavljivanje
projekti na bazi ciji razvojnih pro- prirodnih resursa, studije tendera za pojedine
PPP aranžmana jekata iz nove investicije, izvodljivosti, projekte a bazi
elektroenergetike, konkurentnost i dokumentacija, koncesija, BOT,
cestograd-nje, razvoj privrede, institucije, production sharing,
voda, turizma bolji javni servisi kontakti, tenderi time sharing i sl.
Konstrukcija autora Domazet, A.
Slika 10. Privatizacijski portofolio F BiH i njegova obilježja

30
Projekat Ubrzanje restrukturiranja poduzeća u BiH koji se razvili EU i Svjetska banka i koji je startao
potkraj 2007. godine ima za cilj da se potakne ubrzano restrukturiranje masovno privatiziranih poduzeća u
BiH. Postizanje ovog cilja će boljšati konkurentnost kompanija, i posebno, kreirati uvjete za održiv
ekonomski oporavak i rast BiH koji bi trebao napraviti napredak u procesu stabilizacije i pridruživanja
EEZ. Specifični ciljevi su da se pomogne fondovima da postanu aktivni vlasnici koji će imati kapacitet da
poboljšaju stvarnu vrijednost njihovih portfelja kroz prestrukturiranje kompanija i privlačenje novih kupaca
i investitora. Projekt bi trebalo da direktno koristi firmama iz poprtfelja fondova i njihovim vlasnicima,
investicionim fondovima, i indirektno komisijama za vrijednosne papire i berzu, ministarstvima financija i
berzama (projektni zadatak, Odraz, Sarajevo, 2007. str. 2).

69
U kategoriji velikih infrastrukturnih poduzeća su dvije elektroprivredne, dvije
telekomunikacijske, dvije vodoprivredne kompanije i Rudnici ugljena Kreka doo Tuzla,
Rudnici mrkog ugljena Banovići dd Banovići, Rudnik mrkog ugljena Đurđevik doo
Đurđevik, Rudnik mrkog ugljena Kakanj doo Kakanj, Rudnik mrkog ugljena Zenica doo
Zenica, Rudnik mrkog ugljena Breza doo Breza, Rudnik mrkog uglja Abid Lolić doo
Travnik-Bila i Rudnik ugljena Gračanica doo Gornji Vakuf – Uskoplje. Od ovih
kompanija dvije telekomunikacijske kompanije koje djeluju u uvjetima visoko
dereguliranog poslovnog okruženja treba da idu u privatizaciju po posebnom zakonu
kojim bi se predvidjeli ciljevi, dinamika, način i metodi privatizacije, te pitanje obaveza i
prava kupaca.

Dvije elektroenergetske kompanije mogle bi biti izložene privatizaciji uz učešće

institucionalnih investitora i građana pod povlaštenim uvjetima, tako da kapital u rukama
države iznosi minimalno 67%. Dvije vodoprivredne organizacije još uvijek nemaju
potrebne uvjete konkurentskog okruženja za privatizaciju. Rudnici ugljena prema Odluci
o utvrđivanju akcionog plana prestrukturiranja i modernizacije rudnika ugljena u F BiH iz
2004. godine trebalo je da prođu proces investicionih ulaganja u periodu 2003-2007.
godina od 385 mil. KM i da smanje broj uposlenih za oko 5.300 radnika. Očigledno je da
proces nije išao planiranim tokom i početkom 2008. godine Vlada F BiH priprema Zakon
o financijskoj konsolidaciji rudnika ugljena za period 2008-2014. godina. 31 Pred
rudnicima ugljena je daleko veći problem, nego što je trenutna konsolidacija, jer uz
postojeću produktivnost i broj uposlenih, stvarat će se nove obaveze i poslovanje rudnika
neće biti održivo u zadatim okvirima cijene električne energije i ugljena. Inače, ako Vlada
vjeruje da će njene mjere dovesti do suštinskog strateškog restrukturiranja rudnika
ugljena, ne treba opterećivati budžet, jer tada financijska konsolidacija može da ide na
tržišnim osnovama, osiguranjem kapitala na tržištu i njegovim investiranjem u rudnike sa
tržišno atraktivnim stopama povrata, koje mogu privući i institucionalne i strateške
investitore. Ako vlada želi da zadrži u svojim rukama vlasništvo nad određenim
poduzećima, ona mora osigurati da ta poduzeća budu efikasna i atraktivna za investitore,
a ne da se u njih bez ikakvih tržišnih kriterija neograničeno ubrizgava javni novac. U
protivnom, to je voluntarističko upravljanje ekonomijom čiji se propusti pokrivaju iz
budžeta, odnosno loše upravljanje Vlade F BiH pokrivaju poreski obveznici.

Poduzeća i imovina u maloj privatizaciji trebalo bi da se ponude u znatno većem obimu,

nakon što se izvrši dalje restrukturiranje velikih poduzeća i ona oslobode pratećih i
slobodnih djelatnosti. Treba, međutim, biti oprezan da se spriječe potencijalne opasnosti

31
Zakonom bi trebalo osigurati sredstva od oko 1,3 mld KM, od čega 788 mil. KM za rekonstrukciju i
modernizaciju rudnika, 320 mil. KM za izmirenje dugovanja rudnika prema fondovima zdravstvenog i
penzijskog osiguranja, te oko 200 mil. KM za izmirenje obaveza po plaćama na razini kolektivnih ugovora.
Nije poznat način financiranja konsolidacije, ali se spominje da bi godišnje opterećenje budžeta F BiH
iznosilo oko 46 mil. KM. Inače, prestrukturiranje ne bi podrazumijevalo redukcije u broju uposlenih od
13.500 radnika, bez obzira što je spomenutim Akcionim planom restrukturiranja bilo predviđeno da broj
uposlenih u 2003. godini od 13.726 radnika bude sveden u 2007. godini na 8.391 radnika (Oslobođenje,
26.1.2008., str. 17).

70
da poduzeća prodajom imovine osiguravaju novac za isplate plaća, a da ništa efikasno ne
poduzimaju u svojoj redovnoj djelatnosti.32

Manjinski udjeli države u privatiziranim kompanijama iznose 49,5 mil. KM nominalne

vrijednosti. Taj kapital lociran je u slijedećim firmama sa procentom udjela: Energopetrol
dd Sarajevo – 15,1 mil. KM (22,12%); Interšped dd Sarajevo – 1,9 mil. KM (12,07%);
Sarajevo osiguranje dd Sarajevo – 20,9 mil. KM (45,49%); Bosnalijek dd Sarajevo – 11,6
mil. KM (19,84%) i Fabrika duhana Sarajevo dd Sarajevo – 41,4 mil. KM (45,92%).
Ovaj manjinski državni kapital može se prodati na bu Aktivnosti kontrole iskazuju se i u
pokretanju postupka raskida ugovora. Koncem 2007. godine pokrenuto je 36 postupaka,
što čini 6,0% ukupno zaključenih privatizacijskih ugovora. Najveći broj pokrenutih
postupaka odnosi se na agenciju sa KS, što donekle ispravlja nelogičnosti prisutne kod
broja raskinutih ugovora na ovom kantonu. Posebno obilježje ovih postupaka je da se
odnose na poduzeća koja nisu ispunila obavezu novog upošljavanja budući da 6% broja
ugovora nosi 10,1% učešće u ugovorenom novom zapošljavanju (vidjeti tabelu 6).
rzi u pogodnom trenutku institucionalnim investitorima sa ciljem osiguranja gotovine za
intervencije u oblasti javnih financija ili ulaganja u druge projekte od javnog značaja.

Poduzeća čiji su ugovori o privatizaciji poništeni treba da idu ponovno u proces

privatizacije, osim u slučajevima kada se radi o poduzećima koja idu u stečaj. Radi se o o
48 raskinutih ugovora i 39 ugovora koji se nalaze u postupku raskida. O poduzećima sa
državnim kapitalom u stečajevima nema dovoljno informacija. Praktično, ni jedan stečaj
nije poduzet kao mjera pred privatizacijskog restrukturiranja, tako da ne možemo tvrditi
da je ovaj element privatizacijskog portofolia uopće aktivan.

Poduzeća sa većinskim vlasništvom dioničara iz masovne privatizacije u formalnom

smislu nisu predmet dalje privatizacije. Međutim, njih ističemo zbog toga što mogu biti
veoma atraktivni za investitore u F BiH. Naime, jasno je da masovna privatizacija nije
definirala konačne vlasnike, odnosno osigurala takve vlasnike koji su sposobni da izvedu
strateško restrukturiranje masovnom privatizacijom privatiziranih kompanija.

Broj javnih komunalnih poduzeća u F BiH iznosi 109 sa 1.604,7 mil. KM državnog
kapitala i 5.151 uposlenim. Neefikasnost tih poduzeća u tržišnom smislu je ekstremna.
Ona bilježe gubitke u skoro svim lokalnim sredinama, a mnoga od njih su u formalnom
smislu pred stečajem. Ta su poduzeća izložena lokalnim uvjetima regulacije cijena i
konkurencije, djeluju u uvjetima monopola i neprestano smanjuju javni kapital. 33

32
Mala privatizacija je zamišljena kao prilika za pokretanje malih biznisa za investiture, odnosno kao način za
pokretanje proizvodnje I izmirenje obaveza u firmama koje prodaju imovinu. Ali, ako prihodi od prodaje imovine idu
za isplate redovnih plaća, onda je to prelijevanje državnog kapitala u potrošnju koja pothranjuje neproduktivnio
ponašanje i nema nikakve veze sa tržišnom ekonomijom (iz intervjua sa zvaničnikom APF).
33
U studiji o javno-komunalnoj priverde ZDK iznose se podaci o poslovanju komunalnih poduzeća na ZDK za 2005.
godinu, po kojima većina poduzeća radi ispod granica održivosti. Privatizacija se preporučuje kao rješenje za
stimuliranje investicija u poboljašanju usluga u ovom sektoru, s tim da udio privatnog kapitala ide do 49% ukupnog
kaopitala i to putem dokapitalizacije tih poduzeća. Pri tome se bi privatizirala javna dobra, koja bi se koristila u nekoj
od slijedećih formi: 1) u formi lizinga, 2) ustupanjem koncesija na javna dobra, 3) formiranjem joint venture poduzeća
kombiniranog vlasništva, 4) BOT projektima i 6) ugovorima o partnerstvu javnog i privatnog sektora (Agencija za
privatizacija ZDK, 2006, str. 49).

71
Razvojni projekti na bazi PPP aranžmana predstavljaju razvojni pristup u privlačenju
privatnog kapitala kojim se u partnerstvu sa javnim kapitalom otvara prostor za
investiranje u projekte koji temelje na korištenju prirodnih resursa ili javnih dobara.
Takav pristup omogućava da se prevaziđu ograničenja javnog kapitala u zadovoljavanju
javnih potreba. Pošto se radi o veoma složenim projektima potrebno je na razini vladinih
institucija razviti prethodno intenzivan studijsko-istraživački rad na pripremi sektorskih
politika i strategija u kontekstu integracijskih kretanja na regionalnoj i globalnoj razini,
kojima će se identificirati mogućnosti razvoja određenih sektora i razvijanja
odgovarajućih projekata (istraživanje i eksploatacija nafte i prirodnog plina, izgradnja i
modernizacija elektroenergetskih kapaciteta, proširenje i modernizacija rudnika,
izgradnja autocesta, gradnja turističkih kompleksa i slično). Priprema studijske
dokumentacije i studija izvodljivosti je preduvjet za valorizaciju mogućih efekata koje
pružaju projekti PPP, a od toga presudno ovisi način eksploatacije prirodnih resursa ili
javnih dobara i način njihove gradnje, odnosno reguliranja odnosa Vlade i privatnih
investitora. Svaka konvertibilna marka uložena u prethodna istraživanja i studije
višestruko se isplati, jer podiže obim i dubinu znanja o potencijalima projekata i pojačava
pregovaračku poziciju Vlade. Nije dobra alternativa birati strateške partnere koji će za
Vladu raditi i pripremna studijska istraživanja, nego Vlada mora mora ocijeniti u kom će
momentu uključiti privatne partnere.

U nastavku ukazujemo na potrebu kompatibilnosti privatizacijskog portofolia i profila

investitora. Vidljivo je iz slike 11. da najveći interes investitora mogu da pobude
poduzeća sa liste 56, ostala komercijalna poduzeća, velika infrastrukturna i komunalna
poduzeća, te razvojni projekti iz oblasti poslovnog sektora i infrastrukture. Najveću
konkurentsku snagu i potencijal investiranja mogu ponuditi strateški korporativni
investitori, partnerski korporativni investitori i poduzetnički investitori. Specifičnost
predstavlja visok značaj strateških investitora iz vladinog sektora, što upućuje na potrebu
institucionalnog kapaciteta vlade u ovoj oblasti. Uloga investicionih fondova je veoma
ograničena, a građani mogu imati interesa kod kupovine dionica u privatizaciji
atraktivnih javnih kompanija, kao što je BH Telecom.

Nakon iznesene analize privatizacijskog portofolia može se ocijeniti da F BiH ima

izuzetno atraktivan portofolio koji može privući najkvalitetnije investitore, veoma
različitog profila i interesa, sukladno ciljevima kojima treba da doprinose pojedini
elementi privatizacijskog portofolia. U tome se posebno ističu strani investitori u formi
globalnih, multinacionalnih i regionalnih kompanija, koje su u stanju da, osim kapitala,
osiguraju nove tehnologije, upravljački know-how i uvezivanje lokalnih projekata i
kompanija nu globalne poslovne mreže.

2.2.4. Percepcija poslovne okoline od strane investitora

Percepcija poslovne okoline od strane potencijalnih investitora odnosi se na procjenu

faktora konkurentskih prednosti koje su specifične za određeni biznis, a u slučajevima
stranih investitora na percepciju konkurentskih prednosti specifičnih za zemlju, odnosno
lokaciju biznisa.

72

Vlada BiH/F BiH
Tranzicijske reforme
Integracije u EU
Politike privatizacije
Kontekst za konkurenciju
- udio privatnih i stranih firmi
- konkurencija domaćih firmi
- monopoli državnih firmi
- konkurencija cijena/kvalitet
- pritisak strane konkurencije

Raspoloživost faktora Faktori tržišta

- jeftin kvalificirani rad - malo, nerazvijeno tržište
- prirodni uvjeti - potencijali CEFTA i EU
- fizička infrastruktura - blizina evropskih tržišta
- štednja i investicije - izvozna tržišta za rast
- intelektualna infrastr.

Prateće i industrija za podršku

- nerazvijena mreža dobavljača
- uvozne tehnologije i oprema Šansa
- klasteri metalne i drvne ind. - EU integracija
- dio međunarodnih lanaca vrij. - priliv FDI i izvoz

Konstrukcija autora Domazet, A. prema Porter, M., 1990., str. 120.

Slika 11. Struktura i veze poslovne okoline (dijamant konkurentskih prednosti) F BiH

Važno je istaći da percepcija poslovne okoline može biti različita za pojedine biznise, jer
se njeni elementi bitno razlikuju od jedne do druge industrije. Elementi procjene poslovne
okoline mogu se osloniti na model dijamanta konkurentskih prednosti zemlje u
određenim industrijama, prikazan na slici 11.

Osnovni elementi tog modela su: 1) raspoloživost faktora (ljudski i prirodni resursi,
infrastruktura, napredni faktori nauke, istraživanja i drugo), 2) faktori tržišta (veličina,
sofisticiranost, otvorenost, razvoj i dinamika), 3) konkurencija na domaćem tržištu (broj
firmi, tržišno stanje, pritisci konkurencije) i 4) prateće i industrije za podršku (mreža
dobavljača opreme, roba i usluga, stupanj kooperacije, razvijenost klastera). Uz te faktore
uključeni su utjecaji vlada u smislu građenja dijamanta konkurentskih prednosti, koji se
ne može razvijati samo na osnovi tržišnih poticaja, nego podrazumijeva i institucionalne
aktivnosti (tranzicione reforme, privatizacija, međunarodne integracije, obrazovanje,
ulaganja u R&D, poticaji klasterima i slične aktivnosti). Posebno značajan element je
politika privatizacije, tj. regulativa i praksa privatizacije. Također, uz dijamant je
uključen utjecaj šansi koje zemlja ima u razvoju i koje obilježavaju epohu kao
jednokratni događaji koji se više ne ponavljaju. Za BiH i F BiH šansa je integracija u EU
i ona može biti okvir za sva unapređenja u kvalitetu dijamanta konkurentskih prednosti F
BiH.

73
 Profil investitora Strateški Partnerski Poduzetnički Strateški Investicioni Građani
korporativni korporativni investitori investitori iz fondovi
Privatizacijski investitori investitori vladinog sektora
portofolio

1. Neprivatizirana poduzeća sa liste 56

2. Ostala komercijalna poduzeća

3. Velika infrastrukturna poduzeća

4.Poduzeća i imovina u maloj
privatizaciji
5. Manjinski udjeli Vlade u kapitalu
privatiziranih firmi
6. Poduzeća sa poništenim ugovorima o
privatizaciji
7. Poduzeća sa državnim kapitalom u
stečajevima
8. Poduzeća sa većinskim vlasništvom
pasivnih investitora

9. Javna komunalna poduzeća

10. Razvojni projekti u poslovnom
sektoru i infrastrukturi na bazi PPP
Konstrukcija autora Domazet, A.

Legenda Visoka kompatibilnost Srednja kompatibilnost Niska kompatibilnost

Slika 12. Matrica kompatibilnosti oblika privatizacije i profila investitora u F BiH

74

149
Ocjena kvaliteta poslovne okoline za BiH može se preuzeti iz redovnih izvještaja
Svjetskog ekonomskog foruma, uz napomenu da poslovna okolina u F BiH, zbog stvarne
rascjepkanosti ekonomskog prostora može biti u nekim elementima iznad ili ispod ocjena
za zemlju (vidjeti sliku 13).

2005-2006 2006-2007

Kompanijske operacije i strategije 3,1

3,0
Poslovna okolina 3,3
3,0
Prateće i industrija za podršku 3,4
3,7
Rivalstvo i stratgeije 3,6
2,8
Uvjeti tražnje 2,8
2,6
Uvjeti faktora 3,3
2,9

0,0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0

Vrijednost na skali od 1 do 7
Izvor: Global Competitiveness Report 2006, 2007.

Slika 13 . Ocjena poslovne okoline BiH i njenih elemenata 2005-2007. godne

Iz slike 13 vidljivo je da se poslovna okolina ocjenjuje u cjelini kao krajnje

nestimulativna, jer njene ocjene ne dostižu ni prosjek na skali od 1 do 7. Od elemenata
poslovne okoline najmanje je stimulativan onaj koji se odnosi na uvjete tražnje, a zatim
na uvjete faktora. Nešto je povoljnija ocjena za prateće i industrije za podršku. Rivalstvo i
strategije su uznapredovale i mogu se smatrati povoljnim elementom poslovne okoline.

Imajući u vidu sektorske specifičnosti, u pojedinim sektorima percepcija poslovne

okoline u F BiH će biti različita. Tako, na primjer, percepcija sektora telekomunikacija je
mnogo povoljnija od sektora kožno-tekstilne industrije koji se nalazi u privatizacijskom
portofoliu. Ili sektor elektroenergetike F BiH, kao i BiH u cjelini, ima respektivne
potencijale i percipiran je kao atraktivan sektor u regionalnim razmjerima. Slične ocjene
se mogu dati za sektor javne infrastrukture, metalni sektor, i u manjoj mjeri za sektor
turizma. Da bi se ovi aspekti poslovne okoline sagledali u sektorskoj dimenziji, potrebno
je mnogo više istraživanja na sektorskoj razini i promotivnog djelovanja koje će biti
fokusirano na sektore i projekte.

U završnom dijelu analize profila investitora treba uključiti aspekt njihovih poslovnih
performansi, koje predstavljaju njihove konkurentske prednosti, prema zahtjevima i
realnoj situaciji privatizacijskog portofolia u F BiH. Determinante konkurentskih
prednosti naspram potrebnih kod privatizacijskog portofoli su prikazane na slici 14.

Kritične varijable konkurentnosti Elementi konkurentskih prednosti investitora

kompanija iz investicionog portofolia F
BiH
Niska i zastarjela tehnološka sposobnost Kapacitet R&D kod strateških i partnerskih investitora

Troškovna neefikasnost Sposobnost restrukturiranja kompanije

Loša tržišna pozicija Marketinške sposobnosti, koncepti marketinga za

regionalno i globalno tržište
Visoki dugovi Sposobnost financijskog restrukturiranja, financijska snaga
i bonitet kod financijera
Višak uposlenih Sposobnost restrukturiranja ljudskih resursa, bonusi za
napuštanje firme, uvođenje novih poslova
Potreba realizacije novih razvojnih kapaciteta Rasploživi know-how u partnerstvu javnog i privatnog
sektora, uključivanje u regionalne i globalne biznis mreže
Nesigurni izvori resursa Sposobnost strateškog partnerstva u osiguranju resursa,
investiranje u proizvodnju resursa, out-sourcing
Loše korporativno upravljanje Sposobnost strateškog upravljanja, društvena odgovornost
kompanije, partnerstvo sa sindikatima
Loš imidž Građenje novog korporativnog identiteta na bazi reputacije
investitora
Konstrukcija autora Domazet, A. na osnovu Herman, S., 1996., p. 144-168.

Slika 14 . Konkurentske prednosti investitora i kritične varijable konkurentnosti

Percepcija F BiH ovisi o percepciji BiH. Nemoguće je izolirati bilo koji dio zemlje i za
njega razvijati politike neovisno od toga kakav imidž i reputaciju uživa zemlja. Zato je
nastojanje da se razvijaju državni projekti razvoja, jedinstven ekonomski prostor i
državne institucije neodvojivo i od koncepcije efikasne privatizacije na entitetskoj razini.
S druge strane, postoji potreba sa lokalno-regionalnim pristupom u unapređenju poslovne
okoline u okviru entiteta . U F BiH to znači razvijanje koncepcija unapređenja poslovne
okoline na kantonalnoj i općinskoj razini, pogotovo u uvjetima kada otpočinju aktivnosti
na privatizaciji komunalne javne privrede. Primjer Brčko Distrikta pokazuje da je
aktivnostima lokalne zajednice moguće izraditi mnoge elemente dijamanta konkurentskih
prednosti specifične za određenu sredinu koji mogu biti izvor njenih konkurentskih
prednosti u natjecanju sa drugim sredinama za privlačenje investitora.

Iz danog pregleda vidljivo je da ključne varijable konkurentnosti, koje čine kompanije iz

privatizacijskog portofolia neatraktivnim, ukazuju na potrebu ciljanja strateških
investitora. Oni moraju biti osnovni cilj privatizacijskih napora u narednom periodu.
Razlog tome je proširena struktura privatizacijskog portofolia koju čine ne samo
neprivatizirane kompanije iz komercijalnog i infrastrukturnog sektora, nego i kompanije
koje su prošle masovnu privatizaciju, kompanije javnog komunalnog sektora i
investicioni projekti utemeljeni na partnerstvu javnog i privatnog sektora.

76
 Visoka
Unis Energotehnika BAGS
Žitoprerada Bihać Citrus Ljub.
HT Mostar HT Zgb
Pobjeda Tešanj MEBO
TCK Heidelberg Zement
FEAL Široki Brijeg Jozo Bogdan
Bihaćka piv. Ibrahimpašić Adem

Energoinvest Sarajevo, Hidrogradnja Sarajevo,

HT Mostar, BH Telecom Sarajevo
ATRAKTIVNOST
PODUZEĆA Hekom Mostar Gama Krško KHK Ispaat Group, Mittal BH
(PROJEKTA) Inpek Zenica Kalen Steel, Milkos Teloptic
Dom štampe Zenica MEBO Merkur Mostar MIMS
Vitex Visoko – masovni dion. Bira Bihać, Robot Comerc Sar.
KTK Visoko, KRIVAJA Zavidovići, Željezara
Zenica, Natron Maglaj, Fabrika duhana Mostar,
Agrokomerc V. Kladuša, HEPOK Mostar
Niska
Niska KONKURENTNOST INVESTITORA Visoka

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 15 . Matrica atraktivnosti poduzeća/ privatizacijskih projekata i konkurentnosti

investitora

Cjelokupna iznesena analiza profila investitora u privatizaciji u F BiH za naredni period

pokazuje da strategije efikasnije privatizacije moraju biti usmjerene u dvije dimenzije.
Prva je kreiranje što atraktivnijeg privatizacijskog portofolia poduzeća i projekata za
potencijalne investitore, prvenstveno strateške investitore. Druga je ciljanje i privlačenje
investitora sa što većom konkurentskom sposobnošću koji su sposobni da uspješno
restrukturiraju kompanije, odnosno realiziraju i upravljaju investicionim projektima. Te
dvije dimenzije strategija prikazane su na slici 15. sa ilustracijom primjera dosadašnjih
privatizacija i ilustriranjem budućih privatizacijskih projekata (u posebno uokvirenom
prostoru na matrici).
Kako se uočava na prethodnoj matrici, idealna pozicija je odnos visoke atraktivnosti
projekata i konkurentnosti investitora. Međutim, ciljanje konkurentnih investitora može
dovesti do efikasnih privatizacija i u slučajevima niske atraktivnosti projekata
privatizacije. Isto tako, veoma atraktivni projekti mogu biti upropašteni niskom
konkurentnošću investitora.

2.2.5. Koji su faktori uticali na uspjeh privatizacije

Koji faktori su uticali a uspješnost privatizacija u F BiH je pitanje, čiji odgovor može
ukazivati i na pravce daljeg djelovanja u privlačenju investitora za sudjelovanje u
privatizacijskim projektima. U pristupu tom pitanju razvijamo model koji ima pet
determinanti uspješnosti privatizacije, u okviru kojih se nalazi određeni broj faktora
uspješne privatizacije. Te determinante su:

77
1. Determinanta lokacije koje omogućavaju postizanje određenih konkurentskih
prednosti za investitore koje proizlaze iz specifičnosti lokacije (Location specific
competitive advantages), a čine ih slijedeći faktori: a) makroekonomska
stabilnost, b) politička stabilnost, c) stupanj liberalizacije biznisa, d) stupanj
pridruživanje EU i regionalnim integracijama, e) politička podrška privatizaciji ,
f) strategije i planovi razvoja zemlje, g) razvijenost institucija privatizacije i
drugih institucija
2. Determinanta biznisa koje se odnose na poslovnu okolinu koje omogućavaju
postizanje specifičnih konkurentskih prednosti za investitore koje proizlaze iz
obilježja industrija (industry- specific competitive advantages) sa slijedećim
faktorima: a) kvaliteta poslovnog okruženja (prepreke i poticaji biznisu), b)
veličina i dinamika tržište (lokalna i regionalna tržišta slobodne trgovine), c)
resursi (infrastruktura, jeftina i kvalificirana radna snaga, energija, sirovine), d)
povezane i industrije za podršku (prisustvo klastera proizvodnji), e) konkurentska
struktura među kompanijama u industriji (prisustvo malih i srednjih kompanija i
javnih kompanija), f) industrijske i trgovinske politike koje vlada provodi ili ima
namjeru provoditi u određenim industrijama.
3. Determinanta privatizacijskog projekta, koje se odnose na stupanj
pripremljenosti firme za privatizaciju i koje bi mogle da budu izvor posebnih
konkurentskih prednosti za investitore ( company-specific competitive
advantages) sa faktorima: a) tržišna pozicija kompanije, b) profitabilnost
kompanije, c) financijske obaveze, d) stanje radne snage u odnosu na potrebe, e)
tehnološko stanje, f) mikro lokacija firme i vrijednost nekretnina kojima
raspolaže, g) uvjeti tendera: cijena, investicije i zaposlenost, h) vlasnički udio
(većinski, equity ili manjinski)
4. Determinanta privatizacijskih procedura koje se odnose na način kako su
provedene pripremne aktivnosti za privatizaciju firme, a obuhvaćaju slijedeće
elemente: a) pripremu firme za privatizaciju, uključujući pred privatizacijsko
operativno restrukturiranje i pripremu početne bilance firme, b) promociju
projekta u domaćoj i međunarodnoj poslovnoj javnosti, koja se ne svodi samo na
objavljivanje javnog tendera, c) izbor metoda privatizacije u rasponu od tenderske
prodaje do stvaranja joint venture kompanija, d) definiranje vlasničkog udjela koji
se nudi u privatizaciji i koji ima veliki značaj za mogućnost kontrole i efektivnog
upravljanja kompanijom od strane novih vlasnika, e) uvjeti kupovine kapitala koji
obuhvaćaju cijenu, obaveze za investiranje i zapošljavanje i f) postupke redovite
kontrole ugovora i njihovog izvršenja.
5. Determinanta poslovnih performansi investitora u privatizaciji koje
omogućavaju da kompanija koja je predmet privatizacije bude efikasno
restrukturirana i ostvari specifične izvore konkurentskih prednosti koje potiču iz
kapaciteta investitora (investor-specific competitive advantages) sa slijedećim
faktorima: a) poslovna i marketing orijentacija (domaća, regionalna globalna), b)
raspoloživost resursa i sposobnosti strateškog restrukturiranja firme u biznisu koji
se privatizira (strateško upravljanje, financije, tehnologija, marketing i ostalo), c)
profitabilnost kompanije, d) tržišna pozicija na globalnom, regionalnom ili

78
 lokalnom tržištu i e) mogućnost sinergije performansi postojećeg biznisa sa
biznisom kompanije koja se privatizira.

Navedeni model primjenjuje se na uzorak od 20 uspješno privatiziranih kompanija u F

BiH prema mišljenju autora studije. Kriteriji za ocjenu uspješnosti su deskriptivni i
obuhvaćaju: a) rast proizvodnje (biznisa), b) rast investicija, c) rast zaposlenosti, d)
razinu profitabilnosti, e) stupanj izvozne orijentacije i f) unapređenje tehničko-tehnološke
razine proizvodnje (biznisa) i inovacija. Te kompanije obuhvaćaju: 1) TMD Ai Gradačac
(šifra TM), privatiziran od strane Cimosa Koper, 2) FEAL Široki Brijeg (šifra FL)
privatiziran od strane Joze Bogdana, 3) Bira Bihać (šifra BR), privatizirana od strane
Robot General Trading Co, Sarajevo, 4) Milkos Sarajevo (šifra ML), privatiziran od
strane Teloptica Sarajevo, 5) Željezara Zenica (šifra AM), koja je nakon promašenog
zajedničkog ulaganja sa KIA, došla u ruke Arcelor Mittal-a, 6) Natron Hayat Maglaj
(šifra NH) koji je rezultat zajedničkog ulaganja firme Kastamone Integre iz Turske, sa
70% vlasništva i Natrona Maglaj sa 30% vlasništva, 7) Abanos Bužim (šifra AB), koga
je kupila italijanska firma Top Sedia, 8) Bosna Vozila, ( šifra BV) Bosanska Krupa, koga
je kupio BORI KMO Sežana, 9) Fabrika cementa Lukavac ( šifra FC) privatizirana od
strane Alas International Austria, 10) Prerada i promet mlijeka Tuzla (šifra AL) koja je u
drugom krugu preuzeta od Ljubljanskih mlekarni sa 60% vlasništva, 11) Unico filter
Tešanj (šifra UF), privatiziran od strane Man-Hummel, Njemačka, 12) Tvornica cementa
Kakanj (šifra TC), privatizirana od strane Heidelberg Zement, Njemaćka, 13) Tvornica
stočne hrene i farma doo Visoko (šifra TS), privatizirana od firme Ovako Sarajevo, 14)
BPI Hadžići (šifra CC) privatiziran od Coca Cola Beverage Holding, Holandija, 15)
Pobjeda Goražde, privatizirani udio u Bekto GmbH, Austria (šifra BK), 16) Sarajevski
kiseljak Kiseljak šifra SK), privatiziran od Jamnica dd Zagreb, 17) Soda Sisecam
Lukavac (šifra SS), joint venture turske firme Sisecam Soda Sanayii (80%) sa
Tvornicom sode Lukavac(20%), 18) Tvornica kablova Tomislavgrad ( šifra KA),
privatizirana od Kapis Slovenija, 19) Mljekara Bihać ( šifra MG), privatizirana od
Meggle Njemačka i 20) Global Ispat Koksna industrija (GIKIL) )šifra GI) kao joint
venture između KHK Lukavac i Global Infrastructure Holdings Ltd (GIHL) iz Velike
Britanije.

U ovoj listi nisu se našle kompanije koje su privatizaciju izvršile u značajnoj mjeri po
modelu Markovićeve privatizacije, niti kompanije koje su imale visok ili većinski udio
privatizacije po odnosu javne ponude dionica. Navedena lista bi mogla biti u drugim
okolnostima popunjena i drugim značajnim učesnicima u privatizaciji u F BiH, kao što je
to Volkswagen, čiji potencijali nisu iskorišteni zbog neadekvatnih ekonomskih politika i
mjera za njihovo provođenje.

Evaluacija uspješnosti privatizacije vrši se ekspertnom ocjenom pojedinih determinanti i

faktora na skali od 1 ( označava najniži kvalitet) do 7 (označava najviši kvalitet). U
procjeni se uzima u obzir stanje determinanti i faktora uspješnosti privatizacije u vrijeme
provođenja privatizacije i u postprivatizacijskom periodu 34 . U takvom pristupu postoje

34
Neke kompanije, kao Standard Sarajevo, koju je privatizirala njemačka grupa Schieder, nisu uključene u
listu 20 najuspješnijih kompanija jer je u 2007. godini, nakon odličnih rezultata u radu Standarda, njemački
vlasnik doživio bankrot.

79
rizici divergencije u ekspertnoj procjeni u odnosu na percepciju investitora, zatim rizik
promašaja u samom formiranju uzorka uspješnih kompanija, jer se u tržišnom okruženju
nijedan poduzetnički poduhvat ne može u neodređenom vremenskom intervalu definirati
uspješnim. Dakle, procjene se daju zaključno sa krajem 2007. godine i sa određenim
srednjoročnim perspektivama.

Evaluacija determinanti i faktora uspješnosti privatizacije u F BiH, koja je data u tabeli

9. omogućava dublje komentare i izvođenje zaključaka.

2.3. Rezultati evaluacije determinanti uspješnosti privatizacije

Najviši utjecaj na uspješnost privatizacije u F BiH prema istraživanom uzorku ima

determinanta poslovnih performansi investitora u privatizaciji, koja je izražena ocjenom
5,6 na skali 1 do 7. Druga po značaju je determinanta biznisa, odnosno industrije u kojoj
djeluje kompanija koja je predmet privatizacije sa rangom 4,1, a treća je determinanta
lokacije biznisa sa rangom 3,9. Performanse firme koja se privatizira i postupak
privatizacije dijele četvrto i peto mjesto sa rangom 3,4 (vidjeti sliku 16.). Naravno, iz
prikaza u tabeli 9. vidljivo je da pojedine kompanije imaju različit rang utjecajnih
determinanti i faktora. U osnovi mogu se među promatranim kompanijama izdvojiti dvije
grupe.

Prvu grupu čine kompanije koje uz prvo rangiranu determinantu performansi investitora
imaju kao drugo rangiranu determinantu performansi firmi. Radi se o firmama koje su
obavile uspješno pred privatizacijsko restrukturiranje i bilježe visoke performanse i prije
privatizacije. U tu grupu ulaze Tvornica cementa Kakanj, Fabrika cementa Lukavac,
TMD Ai Gradačac, Unico filter Tešanj i Sarajevski kiseljak. To su firme kod kojih je
trebalo osigurati maksimalan efekt u prodajnoj cijeni, što ne znači da nisu imale potrebu
za dodatnim investicijama i kvalitetnim investitorima. Kod performansi firmi najvrjednije
su one koje se odnose na povoljnu tržišnu poziciju i prihvatljivo stanje uposlenih. Kod
ovih firmi po pravilu treće rangirana je determinanta biznisa / industrije, zatim
determinanta lokacije i na kraju procedura provođenja privatizacije.

Drugu grupu koju čini petnaest, tj. velika većina od 75% kompanija iz uzorka ima drugo
rangiranu determinantu biznisa/industrije u kojima firma predmet privatizacije operira.
Investitori u ovim poduzećima ocjenjivali su da i , pored loše situacije u kojima se nalaze
poduzeća predmet privatizacije, ima izgleda za dobro investiranje i restrukturiranje tih
kompanija. Kod procjene atraktivnosti industrija najveći značaj imaju atraktivnost tržišta,
povoljna konkurentska situacija, stimulativno konkurentsko okruženje i raspoloživost
resursa. Ove firme imaju različite preferencije treće, četvrte i pete determinante. Po tome
se izdvajaju dvije podgrupe kompanija.

80
Tabela 8. Evaluacija determinanti uspješnosti privatizacije na uzorku od 20 uspješnih kompanija u F BiH
Determinante i faktori Privatizirane kompanije
uspješnosti privatizacije TM FL BR ML AM NH AB BV FC AL UF TC TS CC BK SK SS KA MG GI Ø
1. Lokacija 3,7 4 3,9 3,3 3,9 3,6 3,7 3,7 4,6 3,7 3,7 4,6 4 3,9 4,4 4,1 4 3,6 3,9 3,9 3,9
a) makro stabilnost 4 5 5 5 4 4 4 4 5 4 4 5 5 4 4 5 4 4 4 4 4,4
b) politička stabilnost 3 4 3 4 3 3 3 3 4 3 3 4 4 3 4 4 3 3 3 3 3,4
c) liberalizacija privrede 5 5 5 2 4 4 5 5 5 5 4 5 5 5 6 5 5 4 5 4 4,7
d) EU i regionalne 4 4 4 4 4 4 4 4 5 4 4 5 4 4 5 4 4 4 4 4 4,1
integracije
e) politike privatizacije 4 4 4 3 5 5 4 4 5 4 4 5 4 4 5 4 5 4 4 5 4,3
f)strategije razvoja zemlje 3 3 3 2 3 2 3 3 4 3 4 4 3 4 3 3 3 3 4 3 3,2
g) razvijenost institucija 3 3 3 3 4 3 3 3 4 3 3 4 3 3 4 4 4 3 3 4 3,3
2. Biznis/industrija 3,2 4,8 3,2 3,7 3,8 3,5 3,3 3,5 4,5 3,7 3,3 4,5 3 3,5 3,8 4,2 4,3 3,5 3,8 3,7 3,7
a) poslovno okruženje 5 5 4 4 4 4 4 4 5 4 4 5 3 4 5 4 3 3 4 3 4,1
b) atraktivnost tržišta 3 6 4 5 5 5 4 5 6 5 4 6 5 5 3 5 4 5 5 4 4,7
c) izvori i cijene resursa 3 5 3 4 3 3 3 3 4 4 3 4 3 3 3 6 4 3 4 3 3,6
d) povezane industrije 3 5 3 3 3 2 2 2 2 2 2 2 2 3 2 3 5 2 3 4 2,8
e) konkurentska situacija 3 5 3 3 5 5 5 5 6 4 4 6 3 3 6 4 6 5 4 5 4,5
f)ind. i trgovinske politike 2 3 2 3 3 2 2 2 4 3 3 4 2 3 4 3 4 3 3 3 2,9
3. Performanse firme 4,8 3,4 2,8 2,2 2,6 2,8 3,2 2,9 4,9 3,6 3,8 4,9 2,8 3,3 4 4,7 2,6 2,9 2,4 3,1 3,4
koja se privatizira
a) stanje ljudskih resursa 3 3 3 2 3 3 3 3 4 3 3 4 2 3 * 4 2 3 2 3 2,9
b) kvaliteta menadžmenta 4 3 3 1 3 3 3 3 4 3 4 4 2 3 * 4 3 3 2 3 3,1
c) tržišna pozicija 4 3 2 1 2 2 2 2 6 3 4 6 2 3 * 5 4 2 2 5 3,2
d) profitabilnost 5 3 1 1 1 1 2 2 5 3 2 5 2 2 * 5 1 2 2 1 2,4
e) financijske obaveze 6 3 2 1 1 2 2 2 5 3 4 5 2 3 * 5 1 2 2 2 2,8
e) viškovi radne snage 6 3 3 1 2 2 4 4 5 3 3 5 3 3 * 5 1 3 3 3 3,3
f) tehnološko stanje 5 2 2 2 2 3 3 2 5 4 4 5 2 3 * 5 3 2 1 3 3,1
g) vrijednost nekretnina 5 6 4 7 7 7 5 3 7 6 6 7 7 6 5 6 7 6 5 7 6,0
h) utjecaji na okolinu 5 5 5 4 2 2 5 5 3 4 4 3 3 4 3 3 1 3 3 1 3,4
4. Postupak 3,2 3,5 3 2,3 3,7 4 3 2,8 3,5 2,8 2,8 3,5 3,5 3 3,8 2,8 3,8 3 3 4,1 3,3
privatizacije
a) priprema firme za priv. 4 4 3 2 3 3 3 3 4 3 3 4 3 3 4 3 4 3 3 4 3,3
b) promocija projekta 3 3 3 3 5 5 3 3 5 3 3 5 3 3 3 3 5 3 3 5 3,6
c) metoda privatizacije 3 3 3 2 4 5 3 3 3 3 3 3 3 3 5 3 3 3 3 5 3,3

149
d) ponuđeni vlasnički 3 5 3 3 5 5 3 3 3 2 3 3 3 3 5 2 5 3 3 5 3,7
udio
e)uvjeti kupovine kapitala 3 3 3 1 3 3 3 2 3 3 2 3 6 3 3 3 3 3 3 3 3
f) kontrola ugovora 3 3 3 3 2 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 2,9
5. Performanse 6,8 5,6 4,2 4,2 7 5 5 4 6 5 6 7 5 7 6 5,2 5,2 5,4 6,8 6,2 5,6
investitora
a) Tržišna orijentacija 7 4 3 3 7 5 5 4 6 5 6 7 3 7 5 5 5 5 7 6 5,3
b) Resursi restrukturiranja 7 6 4 4 7 5 5 4 6 5 6 7 6 7 7 5 5 6 7 6 5,8
c) Profitabilnost 6 5 4 4 7 5 5 4 6 5 6 7 5 7 6 5 5 5 6 6 5,5
d) Tržišna pozicija 7 6 4 4 7 5 5 4 6 5 6 7 5 7 6 5 5 5 7 6 5,6
e) Sinergija akvizicije 7 7 6 6 7 5 5 4 6 5 6 7 6 7 6 6 6 6 7 7 5,9

UKUPNO 4,3 4,2 3,4 3,2 4,2 3,8 3,6 3,4 4,7 3,8 4,0 5,0 3,6 4,2 4,4 4,2 4,2 3,6 4,1 4,2 4,1

1. Determinanta 3,7 4 3,9 3,3 3,9 3,6 3,7 3,7 4,6 3,7 3,7 4,6 4 3,9 4,4 4,1 4 3,6 3,9 3,9 3,9
lokacije
2. Determinanata 4,2 5,3 3,3 4 4,2 4 3,7 3,8 4,7 4,2 3,5 4,7 3,5 3,7 4 4,2 4,5 3,7 4,2 3,8 4,1
biznisa / industrije
3. Determinanata 4,8 3,4 2,8 2,2 2,6 2,8 3,2 2,9 4,9 3,6 3,8 4,9 2,8 3,3 4 4,7 2,6 2,9 2,4 3,1 3,4
performansi firme koja
se privatizira
4. Determinanta 3,2 3,5 3 2,3 3,7 4 3 2,8 3,5 2,8 2,8 3,5 3,5 3 3,8 2,8 4,2 3 3 4,2 3,4
postupka privatizacije
5. Determinanta 6,8 5,6 4,2 4,2 7 5 5 4 6 5 6 7 5 7 6 5,2 5,2 5,4 6,8 6,2 5,6
performansi investitora

82
 Rang determinanti uspješnosti privatizacije u F BiH
1. Lokacija
7
6
5
3,9
4
5,6 3
5. Performanse investitora 2 2. Biznis/industrija
4,2
1
0

3,4 3,4

4. Postupak privatizacije 3. Performanse firme koja se privatizira

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 16. Rang pojedinih determinanti uspješnosti privatizacije u F BiH

U prvoj podgrupi preferirana je determinanta postupka privatizacije. Radi se o

kompanijama koje su privatizirane putem joint venture kompanija, što je za njih bio
preferirani način u odnosu na klasični kupovinu kapitala. Radi se o firmi Natron Hayat,
Soda Sisecam Lukavac i Global Ispat Koksna industrija Lukavaca (GIKIL). Na primjeru
ovih kompanija pokazuje se da formiranje zajedničkih kompanija kao put za privatizaciju
velikih kompanija sa državnim kapitalom nailazi na povoljniji prijem investitora, uz
činjenicu da on stvara druge vrste problema, kao što je neizvjesnost sa onim dijelom
kompanije koji ne ide u zajedničko poduzeće. Izvorni oblik privatizacije Arcelor Mittala
Zenica bila je također ova metoda, kada je zajedničko poduzeće formirano između
Željezare Zenica i KIA Kuvajt. Kakvi su efekti postignuti stvaranjem zajedničkog
poduzeća u primjeru Natrona prikazuje se u boxu 2. Kao četvrto rangirana determinanta
kod ove podgrupe pojavljuje se determinanta lokacije i tek na kraju performanse
kompanije koja se privatizira, odnosno sa čijim dijelom se ulazi u zajedničko ulaganje.

U drugoj podgrupi preferira se determinanta lokacije, kao treća, a zatim determinanta

postupka privatizacije i na kraju determinanta performansi firme koja se privatizira. U
ovoj podgrupi radi se o firmama koje nisu imale povoljne poslovne performanse, ali su
po karakteristikama biznisa, odnosno industrije u kojima operiraju imale šanse da nađu
investitore, tj. kupce državnog kapitala.

Box 3.
Zajedničko poduzeće Natron Hayat i kapacitet Vlade F BiH za pregovaranje o privatizacijskim projektima
Poduzeće Natron-Hayat je registrovano 2005. i počelo je raditi 01.05.2005. godine. Ova kompanija je
osnovana kao društvo sa ograničenom odgovornošću između partnera Kastamone Integre iz Turske i
Natrona iz Maglaja. Prema podacima Agencije za privatizaciju FBiH gubitak Natron Maglaja u godini
osnivanja ovog zajedničkog preduzeća iznosio je 114,6 miliona KM. Kompanija Natron-Hayat je osnovana
na osnovu uloga Kastamone Integre od 7 miliona EUR (70% udio uplaćen u gotovom novcu kao osnova za
početak rada) i Natrona od 3 miliona EUR (ulog u stvarima – 30%). U godini osnivanja broj zaposlenih
koji su prešli iz Natrona u Natron-Hayat bio je 580 sa obavezom da Natron-Hayat poveća zaposlenost na
890 do 2007. godine, odnosno da zaposli sve osobe koje su u radnoj životnoj dobi i koje nisu dobrovoljno
odnosno sporazumno napustile Natron. Obaveze za preuzimanje zaposlenika Natron-Hayat je ispunio već
početkom 2007. Sa druge strane, u Ugovoru o osnivanju Natron-Hayat utvrđena je obaveza turskog
partnera da investira u ovu kompaniju 25 miliona EUR. Ovu obavezu turski partner je ispunio za 15
mjeseci a do dana obavljanja ovog intervjua ukupne investicije dostigle su vrijednost od 57 miliona EUR.

Sljedeći dogovor između domaćeg i turskog partnera bio je da će turski partner kupiti zalihe zastarjelog
materijala i rezervnih dijelova za 2 miliona EUR, a da će iz tog iznosa Natron uplatiti doprinose za
socijalno osiguranje i zaostalih 10 plata za 258 zaposlenika čiji je radni staž već bio pri isteku u momentu
potpisivanja Ugovora. Ova obaveza je, također, ispunjena. Turski parner se obavezao da će u narednih 18
mjeseci po potpisivanju Ugovora otkupiti od Natrona trećinu Natronovog udjela u Natron-Hayatu za 3
miliona EUR, iz čega bi bile isplaćene zaostale plate i doprinosi za socijalno osiguranje preko 500
zaposlenika koji su u međuvremenu postajali zaposlenici Natron-Hayata. I ovu obavezu turski partner je
ispunio čime je bilo omogućeno izmirivanje svih zaostalih obaveza prema svim zaposlenicima Natrona i
Natron-Hayata Poduzeće Natron-Hayat je u 30 mjeseci poslovanja od početka rada (01.05.2005.) ostvarilo
veoma značajne poslovne rezultate. Planirani ukupni prihod za ovu (2007.) godinu je 117 miliona KM, od
čega se na izvoz odnosi oko 75 miliona KM. Kompanija izvozi uglavnom u zemlje Zapadnog Balkana, ali
je za 2008. godinu planiran i početak izvoza na tržišta Italije i Slovenije. Sa druge strane, uvoz ove
kompanije za tekuću godinu planiran je na oko 35 miliona KM, iz čega slijedi da bi neto izvoz ove
kompanije u 2007. godini bio približno 40 miliona KM. U ovom smislu Natron-Hayat predstavlja
kompaniju koja ima značajan uticaj na smanjivanje trgovinskog debalansa BiH.

Međutim, najveći problem ove kompanije proističe iz neizvjesnosti snabdijevanja glavnom sirovinom u
proizvodnom procesu (drvo). Šumsko poduzeće izdvojeno je iz sastava Natrona na početku privatizacije (u
skladu sa Zakonom o početnoj bilanci poduzeća i banaka u FBiH). Vlada FBiH nije mogla biti potpisnik
Ugovora o osnivanju Natron-Hayata, zbog definiranih ovlasti i odgovornosti za upravljanje šumskim
bogatstvom u FBiH. Stoga je Vlada ZDK, kao ugovorni partner, potpisujući Ugovor dovedena u situaciju
da garantuje redovne i dovoljne isporuke drveta kao proizvodnog inputa, a ustvari ne raspolaže dovoljnim
šumskim fondom kako bi osiguravala rast stepena iskorištenosti kapaciteta i planirano povećanje
proizvodnje. Ovaj primjer predstavlja jedan od najreprezentativnijih primjera umanjivanja moći Vladi
FBiH u upravljanju prirodnim bogatstvima i njene objektivno manje mogućnosti garantovanja stranim
ulagačima da mogu realizovati planove proizvodnje i razvoja. Ovaj primjer, ustvari, pokazuje da bi Vladi
FBiH trebala biti prenešena ovlaštenja ili barem suovlaštenja u upravljanju i iskorištavanju šumskih
bogatstava u saradnji sa kantonima.

Turski partner, suočen sa neizvjesnostima u planiranju buduće proizvodnje doveden je u situaciju da

poveća uvoz iz zemalja okruženja kao i iz Njemačke. Međutim, upravo zbog ovakvih problema turski
partner je odustao od najavljenog otkupa druge trećine udjela Natrona u Natron-Hayatu, a intervenirao je i
kod Ambasade Turske u BiH kako bi prenio negativna iskustva, odnosno probleme nedostatka
institucionalnih kapaciteta partnera iz BiH u ispunjavanju ugovornih obaveza. Posljedica je preporuka
Vlade Turske potencijalnim investitorima iz Turske da obustave dalje pregovore o drugim proizvodnim
ulaganjima u BiH.

Priredio Fikret Čaušević, intervju u Natronu Maglaj, 7.12.2007.

Na slici 17. dat je prikaz koji zorno potvrđuje da je uspjeh u privatizaciji dominantno
ovisan o kvalitetu investitora, a zatim o poslovnom okruženju i performansama

84
kompanije. Dalji redoslijed determinanti uspješnosti privatizacije ovisan je o
preferencijama u grupi 1 i grupi 2 sa podgrupama 1 i 2.

Podgrupa 1 Determinanta Determinanta

Determinanta lokacije performansi
postupka kompanije u
GRUPA 2 privatizacije privatizaciji
Determinanta
biznisa/
industrije Podgrupa 2 Determinanta Determinanta
Determinanta postupka performansi
Determinanta lokacije privatizacije kompanije u
performansi i i iji
investitora

GRUPA 1 Determinanta Determinanta Determinanta

Determinanta biznisa/ lokacije postupka
performansi industrije privatizacije
kompanije

1. rang 2. rang 3. rang 4. rang 5. rang

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 17. Prikaz rangiranja determinanti uspješnosti privatizacije po grupama kompanija

Analiza determinanti i faktora uspješnosti privatizacije u F BiH pokazuje da djeluje pet

ključnih determinanti, u okviru kojih se nalazi određeni broj faktora. Te determinante su:
1) determinanta lokacije koje podrazumijeva ekonomsko-političko-socijalnu sredinu
BiH, F BiH, kantona i lokalnih zajednica, 2) Determinanta biznisa / industrije u kojoj se
nalazi firma predmet privatizacije, koja iskazuje specifične uvjete za perspektive
poslovanja firme koja je predmet privatizacije, 3) determinanta performansi firme koja se
privatizira i koja je u mikroekonomskom smislu investicioni projekt za kupca državnog
kapitala, za koji on traži određene tržišne parametre kroz stopu povrata kapitala, rast
vrijednosti kapitala i slično, 4) determinanta postupka privatizacije, koja bitno utiče na
interes investitora, a u velikoj mjeri se vodi na pitanje da li prodavati firmu, njene
dijelove ili dozvoliti partnerstvo u formi joint ventures poduzeća i 5) determinanta
performansi investitora, koja odlučujuće utiče na efikasnost privatizacije.

Evaluacija determinanti i faktora koji ih čine pokazala je da dominira utjecaj performansi

investitora na uspješnost privatizacije u F BiH, bez obzira o kakvoj vrsti privatizacijskog
poduhvata se radi. Pod investitorom se podrazumijeva i domaća i strana kompanija ili
fizičko lice sposobno da realizira investicioni projekt privatizacije pod minimalno
zadatim uvjetima prodavatelja c državnog kapitala. Ovo saznanje je veoma značajno, jer
je tijekom provođenja privatizacije bilo lutanja u forsiranju određenih kriterija
privatizacije, u nastojanju da se što prije proda državni kapital. Međutim, očigledno je da
za dalji tijek privatizacije u kome se nude uglavnom nekvalitetna poduzeća osnovna

85
strategija mora biti privatizacija vođena kvalitetnim investitorima (Investor-driven
privatisation). U tome smislu dominantno treba forsirati međunarodne kompanije, koje
imaju razvijene globalne ili regionalne poslovne mreže, koje osiguravaju domaćim
kompanijama kvalitetno restrukturiranje i uključivanje na međunarodno tržište.

2.4. Zaključak

Tržišta privatizacijskih projekata su imperfektna tržišta koja moraju biti uređena

institucionalnim intervencijama. Slobodno djelovanje ponude i tražnje vodilo bi tržišnim
promašajima (market failures) koji ne bi doprinijeli ostvarenju ciljeva privatizacije,
odnosno stvorili bi se ogromni društveni troškovi procesa privatizacije. Međutim, vladine
intervencije mogu dovesti do drugih vrsta, tzv. netržišnih promašaja (non-market
failures), koji također imaju svoje ekonomske i socijalne konzekvence. Institucionalne
intervencije moraju u oblasti privatizacije biti utemeljene na ciljevima privatizacije i
profilu investitora koji se žele privući u privatizaciji.

U F BiH profil investitora određen je motivima investitora za sudjelovanje u privatizaciji,

konkurentskom snagom investitora u provođenju strateškog restrukturiranja privatizirane
kompanije, privatizacijskim portofoliom i percepcijom poslovne okoline u domenu
privatizacijskih projekata, posebno politikama, regulacijom i praksom privatizacije.
Ciljanje kvalitetnih strateških investitora i pripremanje kompanija za unapređenje njihove
atraktivnosti kod investitora su dvije osnovne dimenzije strateškog djelovanja na
promociji privatizacije u F BiH u narednom periodu. Ključni cilj politike privatizacije u
operativnoj izvedbi je privlačenje strateških investitora za ulaganje u privatizacijske
projekte. Pojam strateških investitora se vezuje za njihove sposobnosti da ostvare
strateško prestrukturiranje kompanija čiji kapital kupuju, odnosno da ostvare značajne
investicije u investicione projekte kojima se ne ulazi u vlasničku strukturu kompanija,
kao što su to projekti utemeljeni na partnerstvu javnog i privatnog kapitala (u
elektroenergetici, cestogradnji, vodama, turizmu, komunalnoj privredi i slično). Strateški
investitori su jednako važni kod primarne, kao i kod sekundarne privatizacije kojom od
sitnih dioničara i investicionih fondova preuzimaju vlasništvo koje oni ne mogu efektivno
da koriste.

Značaj strateških investitora se u narednim etapama privatizacije u F BiH još više ističe
zbog liberalizacije u javnoj komunalnoj privredi i infrastrukturi koje imaju velike potrebe
za investicijama i privlačenjem privatnog kapitala za njihovu realizaciju. Zato je osnova
svake uspješne strategije privatizacije stvaranje atraktivnog poslovnog ambijenta za
privlačenje kvalitetnih strateških investitora, posebno regionalnih i globalnih kompanija,
koje, osim kapitala , donose znanje, tehnologije i upravljačke sposobnosti i integriraju
lokalne kompanije u globalno tržište.

Evaluacija determinanti i faktora koji je čine pokazala je da dominira utjecaj performansi

investitora na uspješnost privatizacije u F BiH, bez obzira o kakvoj vrsti privatizacijskog
poduhvata se radi. Pod investitorom se podrazumijeva i domaća i strana kompanija ili
fizičko lice sposobno da realizira investicioni projekt privatizacije pod minimalno
zadatim uvjetima prodavatelja c državnog kapitala. Ovo saznanje je veoma značajno, jer

86
je tijekom provođenja privatizacije bilo lutanja u forsiranju određenih kriterija
privatizacije, u nastojanju da se što prije proda državni kapital. Međutim, očigledno je da
za dalji tijek privatizacije u kome se nude uglavnom nekvalitetna poduzeća osnovna
strategija mora biti privatizacija vođena kvalitetnim investitorima (Investor-driven
privatisation). U tome smislu dominantno treba forsirati međunarodne kompanije, koje
imaju razvijene globalne ili regionalne poslovne mreže, koje osiguravaju domaćim
kompanijama kvalitetno restrukturiranje i uključivanje na međunarodno tržište.

87
 III UZROCI NISKOG INTERESA INVESTITORA ZA UČEŠĆE U
PRIVATIZACIJI U FEDERACIJI BOSNE i HERECGOVINE
Uzroci niskog interesa za učešće u privatizaciji mogu se prema kriteriju intenziteta
utjecaja na taj interes svrstati u četiri kategorije i to:

1. Uzroci niskog interesa koji potiču iz makroekonomskih utjecaja

2. Uzroci koji potiču iz poslovnog okruženja investitora ili kompanija koje su
predmet privatizacije
3. Uzroci vezani za utjecaje sa područja regulacije i institucija privatizacije
4. Uzroci vezani za efikasnost provedbe privatizacije.

Faktori koji stvaraju navedene utjecaje i međusobna veza različitih razina utjecaja
prikazani su na slici 18.

Faktori koji se nalaze u vanjskim elipsastim krugovima u odnosu na središnji krug na

slici 16. imaju sve posredniji utjecaj na interes investitora kako se udaljavaju od
središnjeg kruga. Najveći utjecaj na interes investitora imaju projekti privatizacije, tj.
ponuda privatizacijskih projekata i način na koji institucije privatizacije djeluju u toku
privatizacijskog postupka. Granični vanjski krug u odnosu na središnji ostvaruje vrlo
visok utjecaj na interes investitora kroz regulaciju, uvjete privatizacije i institucije koje
imaju nadležnost u provođenju privatizacije.

Utjecaji koji dolaze iz poslovne okoline definiraju poslovno okruženje u kome će se

odvijati operativne aktivnosti privatizirane kompanije i imaju utjecaj na interes
investitora time što determiniraju uvjete pribavljanja resursa, uvjete tržišta, konkurencije i
mogućnosti razvijanja partnerstva u industriji u kojoj djeluje kompanija. Važno je istaći
da ti utjecaji imaju industrijske specifičnosti, tj. razlikuju se od industrije do industrije i
prema atraktivnosti poslovne okoline pojedine industrije može se govoriti o većem ili
manjem interesu investitora za određenu kompaniju. Na primjer, interes investitora za
privatizacijske projekte u okviru namjenske industrije je niži zbog izostanka koncepta
industrijskih politika u toj oblasti, koji izaziva nesigurnost za investitore. S druge strane,
privatizacijski projekti iz domena automobilske industrije imaju veću atraktivnost zbog
jasnijih politika razvoja te industrije, inicijalnih rezultata u formiranju klastera,
raspoloživih resursa radne snage i rastućeg tržišta.

Makrokonomski utjecaji imaju najmanji direktni utjecaj na privatizacijske projekte, jer su

oni identični za sav korporativni sektor i, općenito, djeluju neselektivno na kompanije.
Naime, monetarni režim, fiskalni, vanjskotrgovinski i financijski sistem, te tržišta roba,
rada i kapitala, sa institucijama države i političke stabilnosti stvaraju opće uvjete
ekonomskog rasta i socijalne održivosti. Međutim, spona makroekonomskih utjecaja sa
interesom investitora za privatizacijskim projektima može se iskazati u postojanju jasnih
politika privatizacije kao poluge ekonomskog razvoja, posebno u vezi sa politikama
privatizacije, odnosno privlačenja privatnog kapitala u sektor infrastrukture i javne
komunalne privrede.

88
 1.Ciljevi i svrha privatizacije
Promjene institucionalnih osnova tržišne ekonomije
Konkurentnost ekonomije i firmi
Ekonomski rast, zaposlenost, investicije
Jačanje privatnog sektora tržišne ekonomije
Izmirenje dugovanja države prema građanima
Eliminacija političkog kapitalizma i korupcije
Povećanje javnih prihoda od privatizacije
Poboljšano upravljanje javnim kapitalom, razvoj PPP
Razvoj tržišta kapitala i demokratizacija ekonomije

Uticaji makroekonomske okoline

Fiskalni sistem Javna potrošnja

Monetarna Poslovna okolina Devizna

politika politika
Ljudski Regulacija i institucije privatizacije Clusteri
Tržišta resursi kompanija Sistem
novca i Zakoni Politike vanjske
kapitala Infras- Efikasnost provedbe privatizacije Konku- trgovine
truktura Ponuda Tražnja rencija
Tržište državnog investitora Socijalne
rada Prirodni kapitala u privatizaciji Regula- politike
resursi Ciljevi Institucije privatizacije Metode cija
Politike Sredstva Upotreba sredstava Javno
NIR Zaštita Institucije (kantoni/F BiH) zaduživanje
Imovine Sindikati Liberalizacija
Integracije Politička
Javna dobra Korporativno upravljanje SMEs stabilnost
Privatne i javne kompanije
Pravna država Korupcija
Institucije vlade i institucije tržišta

Rezultati privatizacije
Prihod, dokapitalizacija, investicije, zaposlenost, stečaj, privlačenje privatnog
kapitala kroz PPP, stečajevi i restrukturiranje i reorganiziranje firmi

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 18. Faktori i međuveza razina utjecaja na interes investitora u privatizaciji u F BiH

U nastavku se daje kraća identifikacija i analiza navedenih grupa uzroka niskog interesa
investitora za privatizacijom u F BiH.

89
 3.1. Uzroci vezani za makroekonomske utjecaje u BiH i F BiH

Kao ekonomija u tranziciji BiH ekonomija je po definiciji zahtjeva krupne strukturalne

promjene. Okvir za te promjene nameće proces globalizacije, kojom je svjetska
ekonomija ušla kao cjelina u duboke strukturalne promjene. Te promjene su uvjet za
ostvarenje ciljeva ekonomskog rasta BiH, zaposlenosti, eliminacije siromaštva i uopće
postizanja blagostanja u zemlji. Od značaja za ekonomski razvoj u BiH su posljedice
globalizacije koja se odnose na liberalizaciju, porast mobilnosti kapitala i rast stranih
direktnih investicija, porast međunarodne trgovine, jačanje regionalnih, evropskih i
globalnih integracija i institucija koje upravljaju tim integracijama, rast cijena i oskudica
u energiji i hrani, te zaoštravanje problema okolinskog razvoja.

3.1.1. Privatizacija i tranzicija u BiH

Odnos privatizacije i tranzicije je dvostran. Privatizacija je jedan od suštinskih sadržaja

tranzicije, koji stvara novu korporativnu strukturu i nove vlasničke odnose, sa direktnim
utjecajima na promjenu elemenata ekonomskog sistema i institucionalne strukture u
zemlji. S druge strane, od samog napretka u tranziciji ovisi kvaliteta poslovne okoline,
odnosno interes investitora da investiraju u projekte privatizacije i time doprinose
kvantitativnim i kvalitativnim performansama privatizacije (vidjeti sliku 19.).

TRANZICIJA
Liberalizacija, deregulacija i gradnja
novog regulatornog okvira i jedinstvenog
ekonomskog prostora, makroekonomske
reforme, razvoj tržišta roba, rada i kapitala,
kreiranje poduzetničkog društva, pristup
regionalnim, evropskim i globalnim
integracije, razvoj i funkcioniranje
državnih i tržišnih institucija, jačanje
pravne države, socijalne reforme i
socijalna država i borba protiv korupcije.
PRIVATIZACIJA
Transformacija državnog kapitala,
postprivatizacijsko restrukturiranje,
razvijanje tržišta kapitala, razvoj društava
za upravljanja investicionim fondovima i
investicionih fondova, poduzetničko
društvo utemeljeno na privatnoj svojini,
korporativno upravljanje u uvjetima
privatizacije, partnerstvo privatnog i
javnog sektora u privlačenju privatnog
kapitala, razvoj institucija privatizacije

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 19. Odnos tranzicije i privatizacije u Bosni i Hercegovini

Napredak BiH u tranziciji istražujemo koristeći indikatore ostvarene tranzicije,

pokazatelje konkurentnosti BiH i atraktivnosti njene poslovne okoline, te indikatore
ekonomskog rasta i strukturnih problema zemlje.

90
Intenzitet tranzicijskih reformi zemalja u tranziciji sistematski se prati kroz Transition
Report koji objavljuje Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD). Transition Report
prati nekoliko ključnih područja tranzicije i to: tranzicije poduzeća, tranziciju tržišta i
trgovine, tranziciju financijskih institucija i tranziciju infrastrukture. Prema ukupnom
skoru, koji se vrednuje ocjenama od 1 (ekstremno loš napredak) do 4 (izuzetan
napredak), sa određenim pod stupnjevima (plus i minus) procjenjuje se napredak
pojedinih zemalja po navedenim oblastima tranzicije. Bosna i Hercegovina se u
indikatorima progresa u tranziciji uspoređuje sa zemljama članicama CEFTA grupacije,
koja predstavlja regionalnu zonu slobodne trgovine sa efektivnim djelovanjem od
novembra 2007. godine. Rezultati za 2007. godinu prikazani su u tabeli 9.

Tabela 9. Osnovni indikatori tranzicije za zemlje CEFTA i izabrane zemlje

(stanje 2007. godine)
Zemlje CEFTA Ostale tranz.
Indikatori zemlje
Alb BiH Hrv Mak Srb CG Mold BjeR Slo Est
1. Privatni sektor u GDP (%) 75 60 70 65 55 65 65 25 70 80
2. Velika privatizacija 3 3 3+ 3+ 3- 3+ 3 1 3 4
3. Mala privatizacija 4 3 4+ 4 4- 3 3+ 2+ 4+ 4+
4. Korporativno upravljanje i 2+ 2 3 3- 2+ 2 2 1 3 4-
restrukturiranje poduzeća
5. Liberalizacija cijena 4+ 4 4 4+ 4 4 4 3- 4 4+
6. Vanjskotrgovinski sistem 4+ 4- 4+ 4+ 3+ 4 4+ 2+ 4+ 4+
7. Politika konkurencije 2 3 2+ 2+ 2 2- 2+ 2 3 4-
8. Bankarska reforma 3- 3- 4 3- 3- 3- 3- 2 3+ 4
9. Nebankarske financijske 2- 2- 3 2+ 2 2- 2 2 3- 4-
institucije
10. Reforma infrastrukture 2+ 2+ 3 2+ 2 2 2+ 1+ 3 3+
Izvor: Transition Report 2007.,

Prema napretku u tranziciji vlasništva BiH je relativno bolja pozicionirana u području

velike privatizacije, jer i druge zemlje nisu tu postigle zavidan napredak. Najlošija u toj
privatizaciji je Srbija, a nešto bolje su Hrvatska, Makedonija i Crna Gora, dok BiH
zajedno sa Albanijom i Moldovom drži mjesto u sredini ljestvice. U području male
privatizacije Bosna i Hercegovina, zajedno sa Srbijom nalazi se na dnu ljestvice zemalja
CEFTA grupacija po ostvarenom progresu u privatizaciji. Iako je ocjenjena ocjenom 3,
BiH je u velikom zaostajanju u odnosu na ostale zemlje.

Inače, rezultati u unapređenju kvaliteta korporativnog upravljanja i restrukturiranju

kompanija zaostaju iza dostignuća u privatizaciji, što jasno potvrđuje da privatizacija
istovremeno ne garantira i veću efikasnost privređivanja u privatiziranim kompanijama.
Sam odnos između progresa u privatizaciji, s jedne strane, i efikasnosti korporativnog
upravljanja i restrukturiranja poduzeća, s druge strane, pokazuje efektivnost tranzicije u
području privatizacije i može se izraziti koeficijentom efektivnosti privatizacije kao

91
odnosom ocjena za napredak u tranziciji po navedenim parametrima. Što je taj koeficijent
viši, efektivnost privatizacije je niža i obrnuto 35 .

Napredak u privatizaciji doveo je do dominacije privatnog sektora u stvaranju GDP. Sve

zemlje CEFTA imaju dominantno učešće privatnog sektora u kreiranju GDP, ali su
primjetne i razlike od ekstremno niskih 55% za Srbiju do ekstremno visokih 75% u
Albaniji. Tranzicija u oblasti velike privatizacije, za razliku od stanja u maloj
privatizaciji, je aktualna, čak i u naprednim zemljama, koje se u međuvremenu ušle u EU,
kao što je to slučaj Slovenije. To pokazuje da tranzicija u zemljama u tranziciji nije bila
brza i da je dugotrajan proces, pogotovo kod velikih kompanija. U domenu tranzicije
poduzeća najsloženije pitanje je njihovo restrukturiranje i podaci pokazuju da ni
najnaprednije tranzicijske zemlje nisu u tom pogledu okončali tranzicione procese. Prije
bi se reklo da je to trajan proces u kome nema neke tačke čijim se dostizanjem proces
okončava. Skoro u svim zemljama najdalje se otišlo u području liberalizacije cijena i
deviznog i trgovinskog sistema, što je bio jedan od postulata Vašingtonskog konsensusa
koji je masovno proveden u praksi tranzicije. Međutim, politika konkurencije još uvijek
nije doživjela dublju tranziciju, jer još uvijek postoje monopoli u infrastrukturi
(elektoenergetika, djelomično telekomunikacije, vodosnabdjevanje, gas, komunalni
servisi i slično).

Iako je financijski sektor doživio duboku tranziciju, ona nije daleko odmakla, kada se
imaju u vidu razvijene ekonomije. Bankarski sektor je otišao najdalje u tranziciji, ali
tržišta kapitala još uvijek zaostaju, tako da se u pitanje dovodi sposobnost financijskog
sektora da vrši alokaciju akumulacije u razvojne svrhe i da se na tržištima kapitala
stvaraju mogućnosti za mobilizaciju kapitala potrebnog za razvoj 36 . Najniži stupanj
tranzicije doživljava infrastruktura i tu su zemlje CEFTA u posebnom zaostajanju. Prikaz
dat u tabeli 9. pokazuje da skoro sva područja infrastrukture značajno zaostaju iza razina
i tempa tranzicije u drugim oblastima. Nešto je bolje stanje u oblasti telekomunikacija,
dok posebno zaostaje oblast putova. U elektroenergetici i vodama postoje posebne
komparativne prednosti ovog regiona i ubrzanje tranzicije u tim područjima trebalo bi da
omogući stvaranje posebne konkurentnosti regiona Jugoistočne Evrope.

35
Metodološki postupak u izračunavaju koeficijenta efektivnosti privatizacije temelji na iznalaženju
prosjeka ocjena za veliku i malu privatizaciju i stavljanje u odnos takve prosječne ocjene za ocjenom za
korporativno upravljanje i restrukturiranje poduzeća. Znakovi plus i minus korigiraju ocjenu za 0,50.
36
Tranzicija bankarskog sektora praćena je velikim obimom stranog investiranja u lokalne banke putem
akvizicija lokalnih ili osnivanjem novih filijala stranih banaka u zemljama u tranziciji. Do maja 2006.
godine najveći udio stranih banaka u bankarskom sektoru prema visini udjela u aktivi banaka zabilježen je
u Estoniji sa 99%, Slovačkoj sa 97%, u Hrvatskoj, Litvaniji i Albaniji sa 91%, u BiH sa 90% i u Mađarskoj
sa 83%. Najniži udio stranih banaka u aktivi banaka zabilježen je u Sloveniji sa 23%, Makedoniji sa 50%,
Latviji sa 57%, Rumuniji sa 59% i Srbiji sa 66%. Investicije u bankarski sektor su se odvijale prema
tokovima koji su odražavali geografsku, pravnu, kulturološku ili historijsku blizinu, tako da dominiraju
italijanske, austrijske, njemačke i skandinavske banke. Strane banke su unaprijedile kvalitetu ponude i
sigurnost snabdjevanja novcem i kreditima, ali se postavlja pitanje reinvestiranja visokih profita koje
ostvaruju u zemljama u tranziciji i pitanje kako onemogućiti da mali broj velikih banaka ne prenosi krizu iz
jedne u drugu zemlju regiona preko svojih regionalnih i evropskih mreža subsidijera (transition Report
2006).

92
Tabela 10. Progres u tranziciji infrastrukture u CEFTA i drugim izabranim zemljama
( stanje 2007. godine)
Zemlje Elektro- Željeznice Putevi Telekomu- Vode i
energetika nikacije otpadne vode
1. Albanija 3- 2 2 3+ 2-
2. BiH 3 3 3- 2+ 2
3. Hrvatska 3 3- 3 3+ 3+
4. Makedonija 3 2 2+ 3+ 2+
5. Srbija 2+ 2+ 3- 2+ 2-
6. Crna Gora 2+ 2 1 3+ 2
7. Moldova 3 2 2 3 2
8. Bjelorusija 1 1 2 2 1
9. Slovenija 3 3 3 3 3+
10. Estonija 3+ 4 2+ 4 4
Izvor: Transition Report 2007.

Ovakvo stanje infrastrukture zahtjeva duboke reforme u pravcu liberalizacije, stvaranja

konkurentskih tržišta, restrukturiranja i otvaranja prostora za privlačenje privatnog
kapitala u realizaciju razvojnih projekata iz te oblasti.

Stanje infrastrukture zaostaje u regionu iza razine razvijenosti naprednih zemalja u

tranziciji. Na primjer, uvozom se 2004. godine zadovoljava u Albaniji 59% potreba za
energijom, u BiH 31%, u Hrvatskoj 56% , u Makedoniji 43%, u Srbiji 29% i u Moldovi
98% potreba za energijom. Ta će ovisnost rasti paralelno sa rastom industrijske
proizvodnje i rastom životnog standarda, tako da zemlje regiona mogu očekivati značajne
teškoće sa osiguranjem energije, tim prije što je potrošnja energije u ovim zemljama po
stanovniku na relativno niskoj razini. 37 Istovremeno, potrebna su znatna ulaganja u
racionalizaciju potrošnje energije kroz nove tehnološke procese i procese gradnje u
stanovanju i za poslovne potrebe. Na taj će se način dalje povećavati energetska
efikasnost, koja je danas iznad svjetskog i prosjeka za zemlje srednjeg dohotka, a također
veoma blizu prosjeka za razvijene zemlje. 38 Stanje energetike pokazuje se i kroz gubitke
u transportu i distribuciji u odnosu na vrijednost energetskog outputa. Prosjek za svijet u
2004. godini iznosio je 9%, dok je u zemljama CEFTA bio oko 18%. 39

Slične potrebe za razvojem postoje i u telekomunikacijama koje imaju izvanredan značaj

za rast životnog standarda i spillover efekte po konkurentnost ekonomija koje u sve većoj
mjeri koriste informacione tehnologije u svojim aktivnostima kao izvor povećane
produktivnosti.
37
U 2004. godine, potrošnja po stanovniku izražena kilogramima ekvivalenta nafte u Albaniji iznosi 760
kg, u BiH 1.203 kg, u Hrvatskoj 1.985 kg, u Makedoniji 1.328 kg, u Moldovi 802 kg, u Srbiji 2.004 kg. U
istoj godini prosječna potrošnja energije u EU iznosila je oko 4.000 kg (World Development Indicators
2007).
38
Na kilogram utrošenog ekvivalenta nafte stvara se u 2004. godini GDP u Albaniji od 5,9 $, u BiH 5,3 $, u
Hrvatskoj 5,6 $, u Makedoniji 4,6 $, u Moldovi 2 $, dok je u svijetu taj iznos 4,8 $, a u EU 6,5 $ (World
Development Indicators).
39
U Albaniji je energetski gubitak iznosio 36%, u BiH 16%, u Hrvatskoj 17%, u Makedoniji 21%, u
Moldovi 38% i u Srbiji 16%. U isto vrijeme gubici u Sloveniji i Češkoj bili su 6%, a u Slovačkoj 4%, dok
je prosjek za EU 6% (World Development Indicators 2007).

93
 3.1.2. Konkurentnost BiH i njeno mjesto u odnosu na zemlje grupacije CEFTA

U ovom prikazu ograničit ćemo se na rezultate u konkurentnosti zemalja regiona prema

Izvještaju o globalnoj konkurentnosti koji objavljuje Svjetski ekonomski forum u
Davosu, Švicarska i prema pokazateljima iz Doing Business koje objavljuje Svjetska
banka.

3.1.2.1. Konkurentnost prema izvještajima Svjetskog ekonomskog foruma

Izvještaj o globalnoj konkurentnosti izražava konkurentnost zemalja koristeći dva

osnovna pokazatelja konkurentnosti. Prvi pokazatelj je GCI (Indeks globalne
konkurentnosti – Global Competitiveness Index) koji govori o srednjoročnim izgledima i
sposobnostima neke ekonomije da generira određeni razina produktivnosti, odnosno
GDP. 40 Od promatranih zemalja 2007-2008. godine najveću konkurentnost ima Hrvatska
na 57. poziciji. Na dnu ljestvice nalaze se zadnja Albanija na 109. i predzadnja BiH na
106. mjestu. BiH bilježi veliko zaostajanje, jer je 2006. godine imala mjesto koje je u
odnosu na ukupan broj zemalja označavalo 71,2%-tnu poziciju, a u 2007-2008. godini
80,9%-tnu poziciju zemlje u odnosu na broj zemalja obuhvaćenih Izvještajem 41 .

2007 2006 2005

100
98
Albanija 109
88
89
BiH 106
Crna Gora 82
85
8791
SCG
89
86
Moldova 97
7580
Makedonia 94
Hrvatska 51 57 64

0 20 40 60 80 100 120
Rang među 117 zemalja 2005, 125 zemalja 2006. i
131 zemljom 2007-08
Izvor: www.weforum.org, ulaz 4.11.2007.
Slika 20. Rang zemalja CEFTA u GCI- Globalnom indeksu konkurentnosti

40
GCI se sastoji od 12 stupova konkurentnosti koji su grupirani u tri podindeksa. Podindeks A se odnosi na
bazične zahtjeve konkurentnosti sa stupovima: 1) institucije, 2) infrastruktura, 3) makroekonomska
stabilnost, 4) zdravstvo i osnovno obrazovanje. Podindeks B se odnosi na pojačivače efikasnosti sa
slijedećim stubovima: 5) visoko obrazovanje i trening, 6) efikasnost realnih tržišta, 7) efikasnost tržišta
rada, 8) Sofisticiranost financijskih tržišta, 9) tehnološka spremnost i 10) veličina tržišta. Subindeks C
obuhvata faktore inovacija i sofisticiranosti sa stupovima: 11) poslovna sofisticiranost i 12) inovacije
((Global Competitiveness Report 2007-2008, raspoloživo na www.weforum.org, ulazak 4.11.2007)
41
Ovaj način prikazivanja konkurentnosti polazi od toga da se da odgovor, gdje bi BiH bila na ljestvici
konkurentnost kada bi se broj zemalja u Globalnom izvještaju o konkurentnosti sveo na 100. U našem
primjeru pokazuje se da je pozicija BiH u GCI lošija 2007-2008. godine ako zauzima 106. mjesto među
131 zemljom, nego ako je na 89. mjestu među 125 zemalja u 2006. godini.

94
Drugi pokazatelj je BCI (Indeks poslovne konkurentnosti – Business Competitiveness
Index), koji govori o kratkoročnim izgledima ekonomije da stvara određenu
produktivnost koja temelji na kvalitetu poslovne ekonomije i kvalitetu strategija i
poslovnih operacija kompanija. 42 Redoslijed u indeksu poslovne konkurentnosti je
identičan onome za globalni indeks konkurentnosti. BiH je i kod BCI na pretposlijednjem
mjestu u okviru zemalja nove CEFTA, a iza nje se nalazi Albanija. U relativnom smislu
2007-2008. njena pozicija u BCI je 81,6%-tna, dok je 2006. godine ta pozicija bila 71,2%
- tna, a 2005. godine 80,3%-tna u odnosu na broj promatranih zemalja. Razlog takvom
stanju je općenito nizak razina tranzicijskih reformi, jer je dobro poznato da je uspjeh u
tranziciji u direktnoj vezi sa konkurentnošću zemalja.

BCI Poslovna okolina Kompanijske operacije

113 122
Albanija 122
119
BiH 105
107
Crna Gora 808589

Srbija 90 102
91
99101
Moldova 99
98
Macedonia 96
95
Hrvatska 63
61
60
0 20 40 60 80 100 120 140
Mjesto među 131 zemljom 2007-2008.

Izvor: www.weforum.org, ulaz 4.11.2007.

Slika 21. Rang zemalja CEFTA u indeksu poslovne konkurentnosti 2007-2008. godine

Konkurentnost se stiče, održava i gubi. Intenziviranje reformi u zemljama CEFTA i u

BiH otvara prilike da se steknu nove konkurentske prednosti koje će podići produktivnost
ekonomije, odnosno njenu sposobnost da stvara veću dodanu vrijednost ili GDP.

3.1.2.2. Doing Business i mjesto BiH u odnosu na zemlje CEFTA grupacije

Doing Business je sistem performansi koji indicira atraktivnost poslovne okoline i uvjete
za poslovanje kompanija u različitim zemljama svijeta. Doing Business obuhvata deset

42
BCI se sastoji od dva podindeksa i to: 1) kvaliteta poslovne okoline u određenoj zemlji i 2)
sofisticiranosti kompanijskih operacija i strategije. BCI se projecira na mikroekonomske faktore
konkurentnosti ii ma izrazita obilježja sektorske specifičnosti, tj. razlikuje se od industrije do industrije u
okviru iste zemlje (Global Competitiveness Report 2007-2008, raspoloživo na www.weforum.org, ulazak
4.11.2007)

95
indikatora kvaliteta poslovne okoline, koji se sintetiziraju u jedinstvenom indikatoru
Doing Business. 43 Ovaj indikator je značajan jer ukazuje na angažman vlada zemalja da
unaprijede uvjete poslovanja za investitore i biznismene. Dok se makroekonomski uvjeti
boiznisa uređuju uglavnom politikama centralne vlade, poslovna okolina je često u
rukama nižih razina vlasti, pa se poslovna okolina jako razlikuje za pojedine industrije i
na različitim razinama decentralizirane vlasti.

Albania

Macedonia
Moldova

Montenegro

Serbia

Croatia

B&H

0 20 40 60 80 100 120 140

Mjesto među 175 zemalja 2007. godine

Izvor: Doing Business, raspoloživo na www.doingbusiness.org, ulazak 4.11.2007.

Slika 22. Rang zemalja CEFTA prema Doing Business 2007.

Slika 22, na kojoj je predstavljen rang zemalja CEFTA u pogledu indikatora Doing
Business pokazuje značajna odstupanja u odnosu na rang konkurentnosti koju istražuje
Svjetski ekonomski forum preko svog Izvještaja o globalnoj konkurentnosti. Među
zemljama nove CEFTA Makedonija ima najbolje uvjete za biznis, a iza nje slijedi Crna
Gora, Srbija, Moldova, Hrvatska, pa tek onda BiH i na kraju Albanija.

3.1.3. Ekonomski rast u BiH i zemljama okruženja

Globalni ekonomski rast u periodu 1999-2006. godina bilježi ubrzanje stopa rasta, najviše
zahvaljujući visokim stopama rasta u Kini i Indiji. Dok je u periodu 1989- 1998. godina
prosječan svjetski rast iznosio 3,2% godišnje, u periodu 1999-2006. godina on iznosi
4,2%. Grafikon na slici 23. pokazuje da su zemlje u tranziciji Centralne i Istočne Evrope
podigle svoje sposobnosti generiranja ekonomskog rasta na razina iznad 5%, ali je to još
uvijek nedovoljno za postizanje drugih ciljeva ekonomskog razvoja (rast životnog
standarda, zaposlenost, ublažavanje deficita u vanjskotrgovinskoj razmjeni i druge bitne
reforme u ekonomiji i društvu).
43
Doing Business je komponiran od slijedećih dest indikatora: 1) uvjeti otpočinjanja biznisa, 2)
pribavljanje dozvola za rad, 3) zapošljavanje i radni odnosi, 4) registriranje vlasništva, 5) dobivanje kredita,
6) zaštita investitora, 7) plaćanje taksi, 8) međunarodno poslovanje, 9) provođenje obligacionih ugovora i
10) zatvarnje biznisa. Indikatori Doing Business ne izražavaju se preko nekih ocjena nego na bazi ranga u
odnosu na ukupan broj promatranih zemalja – što niži rang, veća atraktivnost okoline biznisa
(www.doingbusiness.org, ulazak 4.11.2007.).

96
 Svijet G7 ekonomije EU CEE BiH

10
9
Realni rast GDP (%)

8
7
6
5
4
3
2
1
0
1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008

Izvor: Međunarodni monetarni fond, baza podataka na www.imf.org (ulaz 27.10.2007.)

Slika 23. Stope rasta određenih ekonomskih grupacija u periodu 1999-2008 (prognoze za
2007. i 2008.)

Bosna i Hercegovina nije uspjela svojom razinom konkurentnosti podići stope

ekonomskog rasta iznad prosjeka zemalja Centralne i Istočne Evrope, niti se to predviđa
u periodu 2007-2008. godina. Dugoročne ciljeve ekonomskog rasta u BiH treba vezivati
za obim reformi i ciljeve ubrzanog ekonomskog rasta, t.j. stope od 8-10%. To bi
zahtijevalo daleko dublji obim reformi i podizanje konkurentskih sposobnosti zemlje.

Ekonomski potencijal CEFTA, prikazan u tabeli 11, izražava se bruto domaćim

proizvodom od oko 70 mld. $ u 2006. godini sa oko 25,2 mil. stanovnika. Ako se tome
doda područje UNMIK sa oko 3 mil. stanovnika i GDP od oko 4,5 mld. $, onda se te cifre
podižu na oko 28 mil. stanovnika i 75 mld $ bruto domaćeg proizvoda. Uz uključenje
UNMIK prosječan GDP sa 2.777 $ u 2006. godini, svodi se na 2.640 $ per capita.

Tabela 11. Realni GDP zemalja CEFTA 1999-2006 sa procjenom 2007-2008.

(GDP u mld.$, stanovništvo u 000 stanovnika)
Zemlje Stan. 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008
2006.
Albanija 3.151 2,55 2,62 2,81 2,96 3,59 4,52 4,90 5,25 5,73 6,06
BiH 3.950 5,81 4,98 5,01 5,57 6,84 7,99 8,41 8,99 10,25 11,1
Hrvatska 4.441 17,69 15,62 16,21 18,13 22,42 25,99 27,48 29,39 33,22 35,39
Makedonija 2.043 3,53 3,19 2,94 3,13 3,84 4,38 4,57 4.759 5,36 5,72
Srbija 7.486 13,28 13,98 14,69 15,83 18,16 19,45 18,09 19,04 22,66 23,81
Crna Gora 700 0,97 1,00 0,99 1,02 1,04 1,08 1,13 1,18 na Na
Moldova 3.400 1,24 1,27 1,35 1,45 1,54 1,66 1,77 1,83 na Na
Ukupno 25.171 45,07 42,66 44,00 48,09 57,43 65,07 66,35 70,44 77,22 82,08
Izvor: Međunarodni monetarni fond, dostupno na www.imf.org (ulazak 4.11.2007), Transition Report
2006. (za Crnu Goru i Moldovu)

97
Po visini GDP pc područje CEFTA je u početnoj fazi tranzicijskog rasta, ali je
zabrinjavajuće da su i stope rasta niže od stopa rasta za zemlje Centralne i Istočne
Evrope, zemlje CIS-a, a pogotovo drugih zemalja izranjajućeg tržišta. 44 Tabela 12.
pokazuje da su stope rasta zemalja CEE neznatno više od stopa rasta CEFTA zemalja, ali
su stope rast zemalja CIS-a u prosjeku za 2 procenta iznad. Međutim, stope rasta azijskih
zemalja izranjajućeg tržišta za 50% su više od stopa rasta zemalja CEFTA grupacije. To
pokazuje da je obim tranzicijskih reformi i kapacitet ekonomije da generira rast u BiH u
značajnom zaostajanju. Azijske zemlje izranjajućeg tržišta su predvođene velikim
reformatorima kao što je Kina sa stopama rasta u periodu 2003-2006. od oko 10,5% i
predviđanjima rasta od 11% do 2008. godine, Indija sa stopama rasta u periodu 2004-
2006 od 9,7% i predviđanjima rasta od 9% do 2008. godine, i drugim zemljama koje
bilježe stope rasta od 7-10% godišnje ( Vijetnam, Pakistan, Kambodža i druge).

Tabela 12. Stope rasta realnog GDP 1999-2006 i procjena 2007-2008.

za CEFTA i ostale uporedne grupacije (u % godišnjeg rasta)
Članice CEFTA 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008
Albanija 10,1 7,3 7 2,9 5,7 5,9 5,5 5 6 6
BiH 9,5 5,2 3,6 5 3,5 6,1 5 6 5,8 6,5
Hrvatska -0,9 2,9 4,4 5,6 5,3 4,3 4,3 4,8 5,6 4,7
Makedonija 4,3 4,5 -4,5 0,9 2,8 4,1 4,1 3 5 5
Srbija -18 4,5 4,8 4,2 2,5 8,4 6,2 5,7 6 5
Crna Gora -6,7 3,1 -0,2 1,7 1,5 3,7 4,1 5,5 5 5
Moldova -3,4 2,1 6,1 7,8 6,6 7,3 7,1 3,5 5 5
CEFTA (bez UNMIK) -2,2 3,7 4,7 4,9 4,6 6,0 5,2 5,5 5,7 5,2
Zemlje CEE 0,5 4,9 0,2 4,5 4,8 6,7 5,6 6,3 5,8 5,2
Zemlje CIS-a i Mongolija 5,2 9,0 6,3 5,3 7,9 8,4 6,6 7,7 7,8 7,3
Azijske zemlje
izranjajućeg tržišta 6,5 7,0 6,0 7,0 8,3 8,8 9,2 9,8 9,8 8,8
Izvor: Međunarodni monetarni fond, baza podataka na www.imf.org (ulaz 27.10.2007.), a za Srbiju, Crnu
Goru i Moldovu Transition Report 2006., str. 32., prosjek za CEFTA proračun autora.

Podaci o ekonomskom rastu za zemlje CEFTA pokazuju da je rast te grupacije identičan

razini ekonomskog rasta za ostale zemlje Istočne i Centralne Evrope. Zato se ove zemlje,
sa izuzetkom Hrvatske mogu smatrati najmanje razvijenim zemljama u tranziciji
obuhvaćenim procesom evropskih integracija 45 . U pogledu razine GDP per capita zemlje
CEFTA imaju znatno zaostajanje iza prosjeka EU sa izuzetkom Hrvatske, tako da je
njihov potencijal tražnje u apsolutnom iznosu ograničen, ali sa dobrim izgledima za rast.

44
Zemlje CIS-a čine bivše republike ranijeg Sovjetskog Saveza, osim baltičkih zemalja: Azijske zemlje
izranjajućeg tržišta čine Kina, Indija, Pakista, Bangladeš, Indonezija, Malezija, Filipini, Vijetnam,
Kambodža, Afganistan i druge zemlje Azije.
45
Od zemalja CEFTA dvije su u statusu kandidata za članstvo u EU (Hrvatska i Makedonija), s tim da je
Hrvatska u progresu, jer je započela pregovore sa EU. Dvije zemlje (Albanija i Crna Gora su zaključile
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU (SSP), a dvije očekuju da zaključe taj sporazum (BiH i
Srbija). Moldova je van procesa evropskih integracija, a UNMIK je u specijalnom statusu u očekivanju
trajnog rješenja kosovskog pitanja.

98
Tabela 13. GDP pc u zemljama CEFTA i EU - u USD
Zemlja GDP pc GDP prema GDP pc GDP prema GDP pc GDP prema
2000. GDP EU pc 2006. GDP EU pc 2008. GDP EU pc
2000 = 100 2006= 100 2008 =100
1. Albanija 1.190 5,3 2.850 9,0 3.416 8,8
2. BiH 1.251 5,6 2.998 9,5 3.867 10,8
3. Crna Gora 1.432 6,4 3.400 10,8 4.300 12,0
4. Hrvatska 4.206 18,7 9.753 30,8 12.348 34,5
5. Makedonija 1.793 8,0 3.141 9,9 3.948 11,0
6. Moldova 353 1,6 950 3,0 1.200 3,4
7. Srbija 863 3,8 3.450 10,9 4.300 12,0
Izvor: Međunarodni monetarni fonda, baza podataka, raspoloživa na www.imf.org (ulaz 27.10.2007.), za
Srbiju, Crnu Goru i Moldovu, Transition Report 2006. sa procjenama autora.

Tabela 13. pokazuje da su zemlje CEFTA poboljšavaju svoj odnos GDP pc prema
prosjeku EU koji je za 2000. godinu iznosio 22.482 $, za 2006. godinu 31.621 $, a za
2008. godinu se procjenjuje na 35.786 $. Odnos GDP pc CEFTA zemalja prema GDP pc
Evropske Unije je veoma nepovoljan u u 2006. godini se kreće u rasponu od 9-11%, sa
izuzetkom Moldove i Hrvatske. Od svih zemalja CEFTA kriterije konvergencije koji se
odnosu na dostizanje 30% prosjeka GDP u EU ostvaruje u 2006. godini jedino Hrvatska,
dok su sve druge zemlje daleko od tog cilja.

Većina zemalja CEFTA nalazi se u tzv. tranzicijskom gap-u, koji obilježava depresiju
domaćeg bruto proizvoda po glavi stanovnika u odnosu na stanju 1989. godine. To je
jasan pokazatelj niskog napretka u tranziciji, koji ukazuje da će za prevazilaženje
tranzicijskog gapa trebati većini tih zemalja više od 20 godina (vidjeti tabelu 14).

Tabela 14. Pokazatelji razine GDP pc 2007. u odnosu na 1989. godinu - u USD
Zemlja GDP pc Indeks GDP pc
1989. 2007. 2007/1989.
1. Albanija 1.993 3.009 151,0
2. BiH 4.106 3.223 78,5
3. Crna Gora 4.625 3.654 79,0
4. Hrvatska 9.200 10.213 111,1
5. Makedonija 3.471 3.314 95,4
6. Moldova 1,919 988 51,5
7. Srbija 5.476 3.729 68,1
Izvor: Transition Report 2007.

Prema ovim pokazateljima BiH se nalazi u grupi od 9 zemalja od ukupno 29 evropskih

zemalja u tranziciji koje će tranzicijski gap prevazilaziti u periodu od 20-25 godina. Tu
grupu, pored BiH, Crne Gore, Makedonije, Moldove i Srbije čine centralnoazijske zemlje
u tranziciji: Gruzija sa indeksom 60, Kirgizija sa indeksom 92, Tadžikistan sa indeksom
86 i Ukrajina sa indeksom 68. Inače, najkraći tranzicijski gap zabilježila je Poljska i to u
periodu 1989-1995, tj. 6 godina, Slovenija i to u periodu 1989-1997. godina, tj. 8 godina,
Mađarska, Češka i Slovačka u periodu 1989-1999, tj 10 godina i tako dalje (transition
Report 2007).

99
 3.1.4. Struktura ekonomskog outputa Bosne i Hercegovine i njeno uspoređenje sa
zemljama okruženja

Zemlje okruženja su kroz tranziciju ostvarile radikalne izmjene u strukturi svog

društvenog proizvoda (vidjeti tabelu broj 15.). Osnovne promjene ispoljavaju se u
smanjenju udjela poljoprivrede i industrije i povećanju udjela usluga u kreiranju bruto
domaćeg proizvoda. Smanjenje udjela industrije rezultanta je naslijeđene niske
konkurentnosti javnih poduzeća, liberalizacije i privatizacije tokom koje su mnogi
industrijski kapaciteti likvidirani ili reducirani. Industrijske politike nisu aktivno
podržavale industrijski razvoj, iako je industrija najpropulzivnije područje za
upošljavanje radne snage koja je u u tim zemljama, pa i u BiH tradicionalno industrijski
profilirana. Nadalje, industrija je oblast koja najviše može dati doprinosa u promociji
izvoza i u poticanju tehnološkog progresa.

Tabela 15. Struktura outputa u zemljama CEFTA i nekim zemljama u

tranziciji 1990-2005. (u %)
Zemlja 1990. 2000. 2005.
Poljopr. Indus. Servisi Poljopr. Indus. Servisi Poljopr. Indus. Servisi
Albanija 36 48 16 31 26 23 36 25 39
BiH 18* 45* 37* 12 26 62 10 25 65
Hrvatska 11 36 53 9 33 58 7 31 62
Makedonija 9 46 45 12 33 55 13 29 58
Moldova 31 39 30 28 20 52 17 25 58
SiCG 21* 42* 37* na na na 16 33 51
Slovenija 6 42 52 3 38 59 3 34 63
Estonija 17 50 34 6 27 67 4 29 67
Češka 6 49 45 4 41 55 3 37 60
Slovačka 7 59 34 4 31 65 4 29 67
Litvanija 27 31 42 8 33 59 6 34 60
Izvor: World Development Indicators 2002, 2007, World Bank * procjene autora

Reindustrijalizacija je u najvećoj mjeri uvjetovana efikasnošću restrukturiranja

naslijeđenih industrijskih kapaciteta. Nedostatak industrijskih politika i institucija za
njihovo provođenje učinio je da restrukturiranju industrijskih kapaciteta nije posvećena
dovoljna pažnja i da je veliki broj tih kapaciteta ušao u tzv. stanje blokade, nakon čega
oni nikada više nisu mogli biti reaktivirani. Pod utjecajem vladajućih postulata
Vašingtonskog konsensusa, koji su u BiH promovirani posredstvom Svjetske banke i
Međunarodnog monetarnog fonda većini velikih naslijeđenih kapaciteta nije omogućena
nikakvo pred privatizacijsko restrukturiranje, tako da ni sami pokušaji privatizacije nisu
omogućili poželjan preokret. Uz to, i sami privatizacijski pokušaji nisu bili osmišljeni,
nisu bili fokusirani na potentne strateške investitore, ili su privatizirani pogrešnim
metodama, uključujući privatiziranje sa većinskim udjelom aktera u postupku javne
ponude dionica (Bratstvo Novi Travnik, Elektrobosna Jajce, Hecom Mostar, KTK
Visoko, Vitex Visoko, Agrokomerc Velika Kladuša, Žitoprerada Bihać, proizvodni
kapaciteti Energoinvesta, Famosa, Unisa i mnogi drugi).

100
U tabeli 16. dati su prikazi rasta industrijske proizvodnje u BiH. Najveći rast industrijske
proizvodnje među zemljama CEFTA bilježi BiH sa 80% kumulativnog rasta u 2006. u
odnosu na 2000. godinu. To je rezultat niske osnovice, stabilne proizvodnje u
elektroenergetskom sektoru i oživljavanja i pojave novih industrijskih kapaciteta. Budući
da je takav rast ostvaren bez aktiviranja niza naslijeđenih industrijskih kapaciteta, može
se pretpostaviti kakav bi doprinos ekonomskom i industrijskom rastu moglo dati njihovo
uspješno restrukturiranje. To dodatno ističe značaj tempa i strukture privatizacije u BiH, a
posebno u F BiH.

Tabela 16. Stope rasta bruto proizvoda u industriji 2000- 2006. – u % godišnje
Indeks
Zemlja 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006* (2006/00)

Albanija 0,5 7,1 -7,9 2,7 3,1 4 4,5 114,7

BiH 9,4 -2 11,5 3,8 12 9,8 18 180,0
Hrvatska 1,7 6 5,4 4,1 3,7 5,1 4,5 134,7
Makedonija 9,4 -4,6 -0,8 5,1 -2,1 6,9 5 120,0
Srbija 11,1 0 1,7 -2,7 7,5 0 4,7 123,8
Crna Gora 3,3 -2 0,7 2,2 13,8 -1,9 1,1 117,7
Moldova 7,7 13,7 10,8 15,6 8,2 7 -6,9 168,8
Slovenija 6,3 2,9 2,4 1,4 5,5 3,3 6,1 131,3
Češka 1,5 6,7 1,9 5,5 9,6 6,7 11,1 151,1
Mađarska -7,9 16,5 -9,8 -0,7 54,4 -2,4 -6,1 135,5
Estonija 13,9 8,7 8,1 7 8,9 13,2 12,2 198,0
Rumunija 8,2 8,3 4,3 3,1 5,3 2,1 3,9 140,7
Bugarska 12 -4,8 4 18,3 21,5 3,2 1,8 173,2
Izvor: Transition Report 2006 (podaci za 2000), Transition Report 2007 * procjena za 2006.

Preostali potencijali naslijeđenih industrijskih kapaciteta su tehnološki zastarjeli i tržišno

zapostavljeni, tako da zahtijevaju aktive strateške investitore, koji bi osigurali njihovu
tehnološku i tržišnu revitalizaciju. Ako se u tome uspije, to bi bio veliki poticaj jačanju
malih i srednjih poduzeća, koja imaju mnogo veće izglede za generiranje i rast, kada se
uključuju u mreže velikih poduzeća.

3.1.5. Makroekonomski izazovi za Bosnu i Hercegovinu i komparacija sa zemljama

okruženja

Bosna i Hercegovina, kao i zemlje regiona, susreću se sa brojnim izazovima koji

ugrožavaju perspektive rasta i njegovoj stabilnosti. Posebno se u zemljama regiona ističu
izazovi prekomjerne javne potrošnje, održivosti deficita tekućeg računa, koji potiče iz
neuravnotežene vanjskotrgovinske razmjene i nezaposlenosti. U svim tim područjima
prisutne su refleksije nezadovoljavajućeg obima, strukture i dinamike privatizacije.

3.1.5.1. Javna potrošnja

Razina javne potrošnje bilježi smanjenje udjela u GDP, paralelno sa rastom privatnog
sektora, racionalizacijama u javnoj potrošnji i rastom GDP. Na dostignutoj razini javne
potrošnje bilježi se porast fiskalne discipline, odnosno smanjenje deficita javne potrošnje.

101
Tabela 17. Udio javne potrošnje i bilansa javne potrošnje u GDP zemalja CEFTA (u %)
Zemlje 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

1. Albanija JP 34,5 31,8 31,5 31,0 27,7 29,7 28,5 28,4 n.p.
BJP - 12,1 - 9,2 - 8,5 - 7,2 - 4,3 - 5,2 - 3,6 - 3,2 - 3,9
2. BiH JP 65,0 58,0 53,2 48,0 52,9 50,4 49.4 47,9 n.p.
BJP - 6,4 - 8,3 - 4,5 - 3,3 - 2,2 - 0,6 0,8 2,9 - 1,4
3. Hrvatska JP 55,5 52,7 50,7 50,7 51,3 49,7 48,5 47,7 n.p.
BJP - 8,2 - 7,5 - 6,8 - 5,0 - 6,2 - 4,8 - 4,0 - 3,0 - 2,6
4. Makedonija JP 35,4 33,7 40,3 40,5 38,5 35,8 36,8 34,1 n.p.
BJP 0,0 2,5 - 6,3 - 5,6 - 0,1 0,7 0,3 -0,4 - 1,0
5. Srbija JP n.p. 40,4 43,8 51,8 46,7 45,3 43,1 42,1 n.p.
BJP n.p. - 1,0 - 4,9 - 8,3 - 3,4 0,0 0,9 2,7 - 2,3
6. Crna Gora JP n.p. 36,5 39,9 37,3 45,6 43,3 42,0 41,9 n.p.
BJP n.p. - 6,9 - 4,0 - 3,8 - 4,9 - 2,6 - 1,7 3,6 3,0
7. Moldova JP 36,6 34,5 29,4 31,5 33,1 35,1 37,0 40,8 n.p.
BJP - 6,2 - 1,8 - 0,3 - 2,2 1,0 0,4 1,5 - 0,3 - 0,5
Slovenija JP 42,6 47,4 48,1 47,1 47,2 46,5 46,0 45,2 n.p.
BJP - 0,6 - 3,8 - 4,0 - 2,5 - 2,7 - 2,3 - 1,4 - 1,4 - 1,5
Češka JP 43,1 44,5 44,5 46,3 47,3 43,8 43,6 42,3 n.p.
BJP - 3,7 - 3,7 - 5,7 - 6,8 - 6,6 2,9 -3,5 - 2,9 - 4,0
Mađarska JP 49,9 46,5 47,4 51,2 49,1 48,9 50,0 53,0 n.p.
BJP - 5,5 - 3,0 - 3,5 - 8,2 - 7,2 - 6,4 - 7,8 - 9,2 - 6,4
Estonija JP 40,3 36,5 35,1 35,6 35,3 34,2 33,2 33,2 n.p.
BJP - 3,7 - 0,6 0,3 0,4 2,0 2,3 2,3 3,8 2,8
Izvor: Transition Report 2007. i 2006. (podaci za 1999). LEGENDA: JP = javna potrošnja, BJP = bilans
javne potrošnje; za 2007. godinu procjena BJP.

Uočljivo je iz podataka tabele 17. da većina zemalja regiona bilježi pad udjela javne
potrošnje u GDP. Jedno od problematičnih pitanja je, međutim, struktura javne potrošnje.
U okviru visoke javne potrošnje značajan dio se odnosi na subvencije za podršku javnim
poduzećima, čime se javna potrošnja direktno dovodi u vezu sa zastojima u
restrukturiranju javnih poduzeća, njihovom privatizacijom i otvaranjem za priliv
privatnog kapitala. 46

Može se zaključiti da visok obim javne potrošnje, pogotovo visok obim poreza i
doprinosa po osnovu rada smanjuje konkurentnost i atraktivnost BiH, a posebno
Federacije BiH u privlačenju investitora u okviru privatizacije. Smanjenje poreza na dobit
u F BiH u 2008. godini na 10% će u tom pogledu djelovati pozitivno po interes
investitora. Međutim, neosmišljena politika oslobađanja od obaveze plaćanja poreza na
dobit mogla bi dovesti do devijacija u interesu investitora u vezi sa privatizacijom. 47

46
U budžetu Kantona Sarajevo izdvajanja za javna poduzeća se kreću oko 100-120 mil. KM u periodu
2007-2008. godina.
47
Članovima 31, 32. i 33. Zakona o porezu na dobit F BiH (Službene novine F BiH 97/07) predviđeno je
da se od obaveze oslobađanja poreza izuzimaju poduzeća koja imaju najmanje 30% učešće izvoza u
ukupnom prihodu i realiziraju investicije od najmanje od 20 mil. KM u toku 5 godina, te upošljavaju više

102
3.1.5.2. Deficit tekućeg računa

Najveći deficit tekućeg računa među svim zemljama u tranziciji bilježi Bosna i
Hercegovina, koja među svim zemljama CEFTA grupacije i evropskih zemalja u
tranziciji ima najveći deficit vanjskotrgovinske razmjene koji se u 2007. godini
procjenjuje na oko 35% od visine GDP. Iz prikaza u tabeli 18. može se uočiti da je
negativni saldo u trgovinskoj razmjeni sa inozemstvom kod svih zemalja CEFTA veći od
deficita tekućeg računa, što znači da se u bilanci usluga bilježi suficit.

Tabela 18. Deficit tekućeg računa zemalja CEFTA (u % GDP)

Zemlje 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

1. Albanija TR - 7,6 - 7,4 - 6,3 - 9,7 - 7,9 - 4,8 - 6,6 - 7,3 - 9,9
STB - 22,2 - 24,8 - 25,8 - 22,6 - 21,5 - 22,5 - 23,1 -23,7
2. BiH TR - 16,8 - 16,4 - 18,8 - 22,3 - 22,5 - 20,2 - 21,1 - 11,7 -12,5
STB - 45,3 - 37,4 - 53,9 - 53,4 - 49,0 - 49,0 - 37,5 -35,3
3. Hrvatska TR - 7,0 - 2,4 - 3,6 -8,6 - 7,1 - 5,1 - 6,4 - 7,8 - 8,3
STB - 16,7 - 20,6 - 25,4 26,2 - 22,3 - 23,2 - 25,1 -26,2
4. Makedonija TR - 0,9 - 1,9 - 7,1 - 9,5 - 3,2 - 7,8 - 1,4 - 0,4 - 1,0
STB - 19,0 - 15,4 - 21,3 - 18,2 - 21,1 - 18,2 - 21,7 -17,7
5. Srbija TR - 6,5 -5,9 - 8,5 - 10,7 - 9,4 - 9,5 - 9,6 - 12,0 -12,0
STB - 32,2 - 45,6 - 17,6 - 16,7 19,1 - 22,1 - 20,1 -23,1
6. Crna Gora TR n.p. - 4,5 - 15,2 - 12,9 - 7,4 - 7,8 - 8,6 - 29,1 -23,0
STB - 20,2 - 39,2 - 32,8 - 25,7 - 27,1 - 30,6 - 53,0 -48,8
7. Moldova TR - 5,8 - 7,6 - 1,7 - 4,0 - 6,6 - 2,2 - 8,1 - 11,9 - 9,2
STB - 22,8 - 21,7 - 22,5 - 31,5 - 28,8 - 39,9 - 47,4 -46,6
Slovenija TR - 4,1 - 3,2 0,2 1,1 - 0,8 - 2,7 - 1,9 - 2,5 - 2,6
STB - 6,7 - 3,3 - 1,1 - 2,3 - 3,8 - 3,5 - 3,8 - 3,8
Češka TR - 2,4 - 4,7 - 5,3 - 5,7 - 6,3 - 5,2 - 1,5 - 3,2 - 3,9
STB - 5,4 - 5,0 - 3,0 - 2,7 - 0,5 2,0 2,1 2,0
Mađarska TR - 7,8 - 8,4 - 6,0 - 7,0 - 8,5 - 8,6 - 7,4 - 5,8 - 4,1
STB - 6,1 - 4,2 - 3,1 - 3,9 - 3,0 - 1,8 - 0,5 - 0,6
Estonija TR - 4,4 - 5,2 - 5,5 - 9,8 - 11,6 - 11,1 - 10,0 - 15,7 -16,2
STB - 21,9 - 14,0 - 10,6 - 11,8 - 13,1 - 10,1 - 6,6 - 4,7
Izvor: Transition Report 2007; LEGENDA: TR = deficit tekućeg računa, STB = saldo trgovinskog bilansa

To zorno potvrđuju primjeri Češke i Mađarske u kojima je privatizacija u industriji uz

snažnu promociju stranih direktnih investicija omogućila podizanje izvozne
konkurentnosti, sa udjelom stranih kompanija u ukupnom izvozu tih zemalja od 60-70%.
Primjećuje se da je deficit trgovinske bilance u naprednim zemljama u tranziciji daleko
manji od deficita tekućeg računa, što pokazuje da je lakše konsolidirati stanje u području
trgovinske bilance, koji uvažava tokove razmjene roba, nego stanje u području ostalih
komponenti tekućeg računa (bilanca usluga, dohodaka i transfera).

od 50% invalidnih osoba. Nema nikakvih stimulacija za primjenu tehnološkog progresa, dodatnog
zapošljavanja ili podrške drugim socio-ekonomskim ciljevima razvoja u F BiH.

103
3.1.5.3. Zaposlenost

Bosna i Hercegovina suočava sa nezaposlenošću kao najkrupnijim socijalno ekonomskim

problemom i kao najvidljivijom manifestacijom neefektivnih ekonomsko- razvojnih
politika u tranzicijskom periodu. Nezaposlenost je u osnovi rezultat propadanja
naslijeđene proizvodne strukture, kroz proces privatizacije, odnosno stečajeva, i tempa
kojim se restrukturiraju naslijeđeni kapaciteti, odnosno uspostavljaju novi oblici
privrednih aktivnosti sa potencijalima nove zaposlenosti. Pored objektivnih okolnosti
ponude i tražnje na tržištu radne snage, stanje nezaposlenosti je rezultat regulative tog
tržišta, tj. prisustva socijalne komponente na tržištu rada i prisustva sive ekonomije.

Sve zemlje u tranziciji, pa i zemlje nove CEFTA, susreću se sa problemom

nezaposlenosti, koji je izraženiji što je zemlja na nižem stupnju tranzicijskih reformi. Pri
tome, djeluju i određeni specifično određeni uvjeti koji generiraju nezaposlenost, kao što
su to u BiH naslijeđe rata, zastoji u privatizaciji i nefunkcionalna država formirana po
Dejtonskom ustavu..

Tabela 19. Stope nezaposlenosti u zemljama nove CEFTA (% radne snage, kraj godine)
Zemlja 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.
(procj)
1. Albanija 16,8 14,5 15,8 16,0 14,4 14,2 13,7
2. BiH 39,6 40,2 41,0 42,1 42,9 42,0 41,0
3. Hrvatska 15,7 16,4 14,5 14,4 13,8 12,3 10,5
4. Makedonija 31,9 30,9 31,9 36,7 37,2 37,3 36,0
5. Srbija 24,4 26,8 29,0 31,7 31,6 32,4 33,2
6. Crna Gora 37,3 36,5 36,7 33,5 31,3 27,3 19,7
7. Moldova 8,5 7,3 6,8 7,9 8,0 6,4 7,4
Slovenija 6,6 6,9 6,5 6,7 6,4 7,2 5,6
Češka 8,3 8,0 7,0 7,5 8,2 7,9 7,1
Mađarska 6,4 5,7 5,8 5,9 6,3 7,3 7,5
Estonija 13,6 12,6 10,3 10,0 9,6 7,9 6,4
Rumunija 7,1 6,6 8,4 7,0 6,3 5,9 5,2
Bugarska 16,4 19,5 16,8 13,7 12,0 10,1 8,9
Izvor: Transition Report 2006 (podaci za 2000. godinu) i Transition Report 2007.

Tabela 19 pokazuje da su rezultati u smanjenju nezaposlenosti prisutni u Crnoj Gori,

Albaniji, Hrvatskoj i Moldovi. Porast nezaposlenosti, uz sve rezerve prema pouzdanosti
statističkih podataka, bilježi se u BiH, Makedoniji i Srbiji. Za borbu protiv nezaposlenosti
u mnogim zemljama nisu kreirane niti provođenje adekvatne strategije. Razvoj malih i
srednjih poduzeća nije mogao da nadoknadi gubitak radnih mjesta u industriji, koja je u
najvećoj mjeri alimentirala zaposlenosti. Zato su sve glasnija nastojanja da se putem
reindustrijalizacije pokuša povratiti mjesto industrije u povećanju kapaciteta
zapošljavanja.

Perspektive rasta zaposlenosti treba vezivati za provođenje tranzicijskih reformi i

stvaranje povoljnijeg ambijenta za investiranje kojim se otvaraju nova radna mjesta. Uz
to, potrebno je provoditi ciljane politike zapošljavanja kojim bi se omogućavalo
zapošljavanje starijih, koji su ostali bez radnih mjesta u toku privatizacije ili stečajeva
nekonkurentih firmi.

104
Za BiH je karakteristično da se u poduzećima koja su van domašaja reformi i
restrukturiranja održava veoma visoka neproduktivna zaposlenost. Radi se prvenstveno o
javnim komunalnim poduzećima na razini kantona i općina, kao i o javnim poduzećima
koja djeluju u infrastrukturnim sektorima: elektroprivreda, rudnici, telekomunikacije,
pošte, gas i drugi, te poduzećima tzv. komercijalnog karaktera u kojima se održava
dominacija državnog kapitala. Otpori restrukturiranju i privatizaciji često su motivirani
time da će se pojaviti viškovi radnika. Odgovor na to mora biti ekonomski i socijalno
jako odgovoran. Čak i u slučajevima kada se ne radi o privatizaciji, restrukturiranje mora
voditi efikasnosti javnih poduzeća i rastu produktivnosti. Nažalost, u BiH uopće, pa i
Federaciji BiH, bez pritisaka privatizacije, ti procesi kao da se ne mogu pokrenuti i
ubrzati .

3.1.6. Posebni utjecaji iz makroekonomske okoline na nizak interes investitora

za privatizaciju iz makroekonomskog okruženja

Pored niskog rasta, visoke nezaposlenosti, visoke javne potrošnje i teško održivog
deficita tekućeg računa, postoje i drugi izvori niskog interesa investitora za
privatizacijom, od kojih navodimo slijedeće:

1. Izostanak sistemskog pristupa privatizaciji

2. Izostanak političke predanosti provođenju reformi i privatizacije
3. Visok politički rizik u uvjetima ograničenog ekonomskog rasta
4. Izgubljen kredibilitet u području privatizacije

Navedeni razlozi zahtijevaju dublju analizu.

3.1.6.1. Izostanak sistemskog pristupa privatizaciji

Privatizacija je u F BiH provođena izolirano od ukupnog makroekonomskog konteksta.

U fokusu su bila poduzeća i tehnike privatizacije, a ne potencijalne koristi i izazovi
privatizacije. Za uspješno provođenje privatizacije neophodno je postojanje
liberaliziranog konkurentskog okruženja u kome privatizirane kompanije mogu da
pokažu svoju tržišno-konkurentsku snagu, napredan financijski sistem koji pruža izvore
kapitala pod povoljnim uvjetima i razvijene institucije koje osiguravaju transparentnost
procesa privatizacije, vrše nadzor nad slobodnom konkurencijom i konkurencijom u
novim uvjetima regulacije, te vrše zaštitu vlasničkih prava.

Uz ratne posljedice po privredu u fizičkom i intelektualnom smislu, nizak nivo

involviranosti i stvarnog utjecaja lokalnih vlada na ekonomski razvoj u odnosu na snažno
prisustvo međunarodne zajednice u poslijeratnom konceptu obnove moglo se postavljati
pitanje – da li čekati da se stvore svi navedeni potrebni uvjeti i onda startati sa
privatizacijom ili krenuti odmah sa privatizacijom, a sve navedene uvjete graditi u hodu.
Iz ove perspektive nije uputno ocjenjivati je to bilo u redu ili ne. Objektivno, osnovni
nedostatak pristupa privatizaciji u BiH je bio u tome što se nije sa makroekonomskog
stajališta pozabavio strukturom privatizacijskog portofolia, kao što je to bio slučaj sa

105
Slovenijom. U tom pristupu mogla su se poduzeća klasificirati u grupe koje zaslužuju
podršku u restrukturiranju, grupe koje mogu odmah u privatizaciju i grupe koje treba
fragmentirati, prodavati kao dijelove ili kao imovinu, ili ih usmjeravati u stečaj. Izostanak
razvojnih i industrijskih politika u podršci privatizaciji doveo je do toga da je
privatizacijski portofolio poduzeća za privatizaciju bio lišen podrške pred
privatizacijskog restrukturiranja, a sav teret restrukturiranja je prebacivan na buduće
kupce. Ovakvo stanje je uticalo u mnogim aspektima na nizak interes investitora i pitanje
viška radnika je odbijalo mnoge investitore, a projekte činilo neatraktivnim. Pitanje je što
se moglo u takvoj situaciji u kojoj je otpočeta privatizacija činiti alternativno.

Restrukturiranje poduzeća je različit problem u odnosu na restrukturiranje privrede. U

jednoj ekonomiji sa punom zaposlenošću moguće je izvesti restrukturiranje nekih firmi,
tj. skinuti sa njih neke financijske obaveze i osloboditi ih viška radnika, jer ima dosta
javnih prihoda i financijski sistem pruža uvjete za to. Međutim, kada sva privreda
zahtjeva restrukturiranje, onda je to teško izvesti. Alternativa stečaja u tim okolnostima
također nema smisla, jer ako se nude poduzeća na privatizaciju, tko će kupovati i ona u
stečaju (Stiglitz, 1999., str. 145-146).

U krajnjem slučaju u vezi sa privatizacijom postavlja se pitanje je li ona bila preuranjena

za BiH. Dobro poznati argument da privatizacija zahtjeva liberaliziranu ekonomiju,
izgrađen financijski sistem i razvijene državne i tržišne institucije za provođenje i
podršku privatizaciji otvara tri moguće alternative sekvenciranja privatizacije u odnosu
na ukupne reforme. Prva je alternativa započeti privatizaciju što je prije moguće. Druga
alternativa je započeti sa privatizacijom čim se uredi njen okvir bez obzira što nije
izgrađen pravni sistem i sistem konkurencije, a treća je da se započne sa punom
privatizacijom kada kada se izgradi kompletan pravni okvir i institucije. Nesumnjivo je
da se F BiH opredjelila za prvi pristup i on je doveo do mnogih improvizacija u
privatizaciji, jer je pravni okvir privatizacije bio nestabilan i nekonzistentan, pa je bez
njegovog kršenja bilo moguće ostvarivati velike beneficije za članove elite (upotreba
certifikata za plaćanja u maloj i tenderskoj privatizaciji, fiktivno zapošljavanje i
investicije i kupovina firmi i imovine ispod cijene, asimetričnost tržišnih informacija u
korist elte i slično).

Dva kritična potporna stuba privatizacije su zakazala. Prvi je nerazvijenost i spor tempo
razvoja malih i srednjih poduzeća i generiranja novih kompanija koje bi bile u stanju da
prihvate viškove radnika iz privatiziranih ili državnih poduzeća u blokadi. Drugi je
socijalni sistem koji ničim nije podržavao socijalnu sigurnost radnika koji su izgubili
radna mjesta.

Privatizacija nije organskim putem uvezivana u razvojne koncepcije zemlje.

Srednjoročna strategija razvoja BiH 2003-2007. godina je razvila vrlo ambiciozne ciljeve
privatizacije i pokušala da ih integrira u ekonomski razvoj, ali se pokazalo da je
upravljačka elita davala samo normativnu podršku tim ciljevima. 48

48
U Strategiji srednjoročnog razvoja BiH 2004-2007. godine privatizacija se tretira kao proces od
izuzetnog značaja za uspostavljenje nove institucionalne baze i okvira ekonomskog sistema u BiH i kao
osnov za jačanje konkurentnosti privrede i kompanija u zemlji. Ambiciozan plan aktivnosti na privatizaciji

106
3.1.6.2. Izostanak političke predanosti provođenju reformi i privatizacije

Kao i kod drugih pitanja strateško-razvojnog karaktera o privatizaciji nikada nije bilo
konsenzusa u BiH, niti u F BiH. Ona je deklarativno prihvaćana, ali se u praksi
opstruirala i vodila prema grupnim, odnosno interesima elite. Tome je jako doprinio
visok stupanj decentralizacije odlučivanja o privatizaciji, koji je omogućavao da se ona
vodi u prihvatljivim političkim konstelacijama lokalne, nacionalne kontrole sa ozbiljnim
ekonomskim i socijalnim posljedicama redistribucije javnog bogatstva na teret društvenih
slojeva van vladajuće elite.

Poseban aspekt pasivnosti u odnosu na privatizaciju ispoljava se u sporom provođenju

tranzicijskih reformi koje su temelj efikasne tržišne privrede i reformi na evropskom putu
koje su uvjet harmonizacije ekonomskih, socijalnih i institucionalnih kapaciteta BiH za
integraciju u EU. Izostanak tih reformi stvara uvjete za zatvorenost i kontrolu javnih
resursa mimo stvarnih interesa građana BiH i F BiH. Stvarne reforme kao osnova za
potpisivanje SAP između BiH i EU bi izvanredno podigle atraktivnost BiH kao lokacije
biznisa i ohrabrilo i domaće i strane investitore za učešće u privatizacijskim projektima.
To bi također vodilo porastu kreditnog rejtinga zemlje, a i rastu interesa investitora van
EU da u BiH razvijaju biznis kao zemlji koja će u budućnosti biti članica EU.

U nekim oblastima od vitalnog značaja za uspjeh privatizacije postignut je napredak. To

se prvenstveno odnosi na liberalizaciju unutarnjeg tržišta i vanjske trgovine, ekonomske
integracije u regionu i reforme bankarskog sektora. Uz veći intenzitet privatizacije i
kvalitetniju ponudu privatizacijskih projekata, ti su uvjeti mogli rezultirati u većim
efektima po ekonomski rast, investicije i zapošljavanje.

Javni interes u privatizaciji niti je postojao, niti se pokušavao definirati. To je vjerojatno

teška stvar u svim zemljama u tranziciji. Sve zemlje u tranziciji izvele su privatizaciju
snažnim političkim angažmanom i predanošću vlada da taj posao izvedu, računajući da će
kratkoročni gubici biti manji od dugoročnih pozitivnih razvojnih efekata.

3.1.6.3. Visok politički rizik u uvjetima ograničenog ekonomskog rasta

Kvantitativna analiza dana na početku ovog poglavlja pokazala je poziciju BiH u odnosu
na zemlje regiona. Međutim, zastoj u reformama prijeti da se smanje potencijali
ekonomskog rasta uz istovremeno narastanje rizika makroekonomske nestabilnosti –
inflacija, nezaposlenost, visok deficit tekućeg računa, neodrživ nivo javne potrošnje.
Ključne makroekonomske reforme trebalo bi da povećaju međunarodnu konkurentnost
BiH, poboljšaju njenu produktivnost kroz bolju strukturu outputa i stvaranje proizvoda
veće dodane vrijednosti i kroz mobilizaciju proizvodnih faktora kojima raspolaže u formi

obuhvata privatizaciju strateških i komercijalnih kompanija, poduzeća javne privrede, infrastrukture sa

elektroenergetikom, telekomunikacijama, željeznicom, vodama, šumama i medijima (PRSP, 2004, str. 84-
95).

107
prirodnih resursa ili ih može stvoriti u formi znanja, tehnologija, kvalificiranih ljudi i
sposobnih institucija.

Ključne reforme u tom smislu su: reforma penzijskog osiguranja, koja treba da smanji
teret javnog financiranja penzija i snizi cijenu rada, reforma zdravstva i obrazovanja, koja
treba da unaprijedi efektivnost ovih djelatnosti koje troše oko 12% GDP i presudno utiču
na kvaliteta ljudskih resursa, reforma socijalnog sistema bez koga se ne može odvijati ni
privatizacija, niti druge bitne tržišne reforme, reforma javne uprave koja treba da
doprinese racionalnosti javne potrošnje. Makroekonomske reforme u fiskalnom sektoru,
financijskom sistemu i tržištima kapitala treba da ekonomski efikasnije i socijalno
pravednije rasporede terete alimentiranja javnim prihodima i efikasnijoj alokaciji
kapitala. Industrijske i trgovinske politike treba da omoguće da se uz intervencije vlade i
snage tržišta potakne razvoj domaće poljoprivrede, industrije i usluga.

Zemlja sa odlučnom orijentacijom na reforme podiže i kapacitet rasta domaćeg bruto

proizvoda i postaje ekonomski i socijalno privlačnija za investitore. BiH i F BiH moraju
ući u zonu godišnjeg rasta GDP od 10% i više da bi privlačile investitore. U protivnom
povećavaju se rizici biznisa. U proteklom periodu BiH je imala ograničenja u privlačenju
investitora u privatizaciji i zbog toga što je bila zemlja političkog rizika. To je rizik koji
investitori kontrolirati. Vlade stvaraju političku stabilnost, ako djeluju u ustavnim i
zakonskim okvirima, ako osiguravaju ekonomsku i socijalnu održivost i ako donose
predvidive odluke. Te bitne elemente stabilnosti nisu provodile vlade u BiH i u F BiH.
Jer, predvidivo je bilo da se privatizacija u komercijalnom sektoru već završi, ali to nije
postignuto. I zato ni rast GDP nije dvocifren, i zato se ne aktiviraju potencijali za nove
proizvodnje, zapošljavanje i izvoz.

3.1.6.4. Izgubljen kredibilitet u području privatizacije

Razlog zašto kvalitetni strateški investitori ne učestvuju u privatizaciji u F BiH je i u

tome što je izgubljeno njihovo povjerenje u stvarnu spremnost za provođenjem
privatizacije. Inače, privatizacija bez kredibiliteta najviše pogoduje domaćim
privilegiranim poduzetnicima iz krugova elite, jer tako mogu bez konkurencije
kvalitetnih investitora dolaziti do vrijednih javnih resursa.

Kredibilitet privatizacije gubi se zbog krivog postavljanja ciljeva privatizacije,

neadekvatne politike privatizacije, izostanka socijalnih politika koje treba da je prate,
netransparentnosti u njenom provođenju, neizgrađenih institucija za njeno provođenje i
neadekvatnih politika kontrole procesa. Ciljevi privatizacije u F BiH nikada nisu
definirani. Čak ni u Zakonu o privatizaciji i njegovih 10 izmjena nema ni riječi o
ciljevima privatizacije. To je pitanje koje interesira svakog građanina, ali i svakog
ozbiljnog investitora. Politike privatizacije koje nisu utemeljene na jasnim ciljevima su
voluntarističke, kakav god rezultat se dobije, može se reći da je dobar jer nema ciljevima
vođene aktivnosti. Tako se moglo dešavati da privatizacija putem javnog upisa dionica
apsorbira 100% državnog kapitala mnogih kompanija koje su se mogle privatizirati
ponudom strateškim partnerima. Socijalne politike nisu razvijene kao podrška
privatizaciji. Nijedna zemlja u tranziciji nije provodila privatizaciju bez socijalnih

108
fondova koji su alimentirani prihodima od privatizacije. Kao što je razumno od strane
biznisa insistirati na tržištu rada i njegovoj logici u uvjetima neizvjesnosti tržišta, tako je
i u uvjetima privatizacije i restrukturiranja poduzeća razumno i socijalno pravedno
osigurati socijalne fondove za zbrinjavanje radnika. Time bi investitori bili dodatno
potaknuti na investiranje i plaćanje viših cijena za državni kapital, a radnici bi imali veću
sigurnost i prilike za pojavu na tržištu rada u uvjetima veće socijalne sigurnosti.

Poseban aspekt kredibilnosti privatizacije je vezan za podršku javnosti. Većina građana i

radnika smatra se gubitnicima u tom procesu. Animozitet prema privatizaciji kod građana
izaziva efekt koncentracije vlasništva u rukama malog broja poduzetnika u zemlji, koji su
privilegiranim statusom stekli značajan kapital i ekonomsku i političku moć. S druge
strane masovna privatizacija, nepovjerenje prema njoj, neznanje i nerazvijenost institucija
tržišta kapitala izazivaju velike frustracije građana u vezi sa njenim krajnjim efektima.
Javni mediji su dosta doprinijeli stvaranju kritičkog mišljenja o privatizaciji, sa posebnim
senzibilitetom prema socijalno neprihvatljivim i kriminalnim radnjama u privatizaciji.

Svi navedeni uzroci niskog interesa investitora za učešće u privatizaciji iz

makroekonomskog okruženja imaju opći utjecaj na investitore. Kvaliteta
makroekonomske okoline mnogo više utiče na greenfield nego na akvizicijske investicije,
kakv je slučaj sa privatizacijom. Naime, u privatizaciji investitori su vođeni atraktivnošću
ponuđenih privatizacijskih projekata, mada se ona promatra u kontekstu
makroekonomske okoline i poslovne okoline u kojoj kompanija djeluje. Zato će
atraktivan privatizacijski projekt kompenzirati brojne nedostatke makroekonomske
okoline, naravno u okviru politika kontrole rizika investiranja.

3.2. Uzroci vezani za utjecaje iz poslovne okoline

Uzroci niskog interesa domaćih i stranih investitora za privatizaciju koji potiču iz

poslovne okoline vežu se za četiri područja i to: 1) područje uvjeta faktora, 2) područje
uvjeta tržišta, 3) područje povezanih i industrija za podršku i 4) područje konteksta za
konkurenciju. Navedeni koncept temelji na konceptu dijamanta konkurentskih prednosti
koji je istraživan u drugom poglavlju ove studije.

3.2.1. Uzroci vezani za uvjete faktora

Raspoloživost baznih (nekvalificirana radna snaga, prirodni resursi, raspoloživost

sirovina i energije, bazna fizička infrastruktura) i naprednih faktora (kvalificirana radna
snaga, istraživačke institucije, univerziteti) značajno utiču na interes investitora za
investiranje u određene proizvodnje. BiH je u cjelini prema ovom kriteriju na dnu
konkurentnosti među zemljama regiona.

Uzroci nedovoljnog interesa za ulaganje investitora zbog niske raspoloživosti uvjeta

faktora imaju granski karakter. Upravo grane koje imaju atraktivnost za investitore dolaze
na određenoj točki do problema nedostataka resursa. Električna energija je ograničenje za
investitore koji su raspoloženi da investiraju u Aluminij Mostar, kako u pogledu količina,
tako i u pogledu cijena za koje se traži da ne prelaze razinu od 35 Eura za MwH

109
(Slobodna Bosna, 29.11.2007., str. 42). Slične zahtjeve imaju i Arcelor Mittal Steel i
drugi veliki potrošači energije. U industriji celuloze i papira i drvnoj industriji problem je
snabdjevanje drvetom. U oba slučaja isporuka resursa je u rukama javnih kompanija i
traži se da vlade interveniraju. Kako se taj problem refletira na poziciju Krivaje dd
Zavidovići i njenu privatizaciju može se vidjeti iz boxa 3.

Box 3. Krivaja i njeni problemi u snabdjevanju drvetom i energijom

Poduzeće Krivaja dd Zavidovići po tzv. Markovićevom zakonu iz 1990. godine nije imala efektivno (u
novcu) uplaćenih dionica, pa je u skladu sa Zakonom o početnoj bilanci poduzeća i banaka i Zakonom o
privatizaciji poduzeća u Federaciji BiH cjelokupan kapital ovog poduzeća uknjižen kao državni kapital.
Stoga ovo poduzeće nije imalo problem zaštite manjinskih dioničara ili planiranja izdvajanja iznosa
sredstava za ove namjene u Programu privatizacije poduzeća. Sa druge strane, ovo poduzeće se suočava sa
velikim brojem problema, od kojih su najznačajnija sljedeća dva: 1) velika potraživanja zaposlenika za
neisplaćene plate i neuplaćene doprinose za socijalno osiguranje (preko 50 miliona KM) i 2) nemogućnost
redovnog snabdijevanja osnovnom sirovinom (drvetom – oblovinom) i povremena isključenja u
snabdijevanju električnom energijom zbog neizmirenih obaveza prema Elektropriredi BiH dd Sarajevo.

Prema riječima predsjednika Nadzornog odobora Krivaje gospodina Mirsada Međića, ključni problem
kompanije u cijelom poslijeratnom periodu bilo je isključivanje Šumskog poduzeća (ŠP) iz sistema Krivaje,
koje je imalo za posljedicu neredovne isporuke oblovine (drveta) i količinama drveta koje nisu osiguravale
iskorištenost kapaciteta Krivaje za izlazak iznad break-even tačke. Naime, potrebe Krivaje u drvetu iznose
120.000 kubnih metara godišnje, odnosno 10.000 kubnih metara mjesečno, kako bi Krivaja profitabilno
poslovala (prodaja finalnih proizvoda Krivaje nije problem budući da za njenim proizvodima postoji tražnja
na tržištu). Međutim, isporuke Šumskog poduzeća, koje je poslije rata izdvojeno iz Krivajine bilance i
registrirano kao zasebno javno poduzeće, kretale su se u posljednje dvije godine između 1.800 i 3.000
kubnih metara mjesečno. Za izlazak iz zone poslovanja sa gubitkom odnosno prelazak u zonu profitabilnog
poslovanja potrebno je približno 6.000 kubnih metara drveta za preradu. Prosječne (mjesečne) isporuke ŠP
u posljednja tri mjeseca iznosile su tek oko 1.800 kubnih metara.

Početkom 2007. godine dogovorene su isporuke od 8.000 kubnih metara drveta mjesečno, koje bi bile
dovoljne za profitabilno poslovanje, ali je upravo u tom periodu Elektroprivreda BiH isključila isporuke
električne energije Krivaji, posljedica čega je bilo obustavljanje proizvodnje i privremeni prekid ugovora
ŠP sa Krivajom. Uprava Krivaje i Nadzorni odbor su smatrali da je bilo potrebno koordinirati donošenje
odluka Elektroprivrede BiH sa Vladom FBiH u cilju omogućavanja Krivaji da započne redovnu
proizvodnju koja bi ovom poduzeću omogućila profitabilno poslovanje, a potom i otplatu dospjelih dugova,
između ostalog i Elektroprivredi BiH.

U postojećoj situaciji rješenje za privatizaciju Krivaje nađeno je u podjeli ovog poduzeća na osam
tehnoloških cjelina. Nakon neuspjeha prodaje po cjelinama za Krivaju se javlja opcija dokapitalizacije sa
firmom koja razvija strateško partnerstvo sa globalnom kompanijom IKEA iz Švedske, u kome bi vlasnički
udio Krivaje i partnera bio u odnosu 30:70 %.
Priredio Fikret Čaušević, intervju u Krivaji , 7.12.2007.

Slični problemi ograničenosti resursa javljaju se i u drugim oblastima, zbog čega su

investitori upućeni na uvoz, koji uz carinska opterećenja i troškove logistike ugrožava
konkurentnost. Poseban problem čine uvjeti osiguranja opreme. BiH je jedna od rijetkih
zemalja koja za opremu ima carinske stope od 5 i 10%, što je apsurdno, ako se ima u vidu
da je tehnološka modernizacija jedan od razvojnih prioriteta. Taj fakt pogađa investitore
u proizvodnji, pa su mnogi od njih bili motivirani da organiziraju proizvodnju u
slobodnim zonama. Međutim, politike vlade u tom domenu su krajnje nekonzistentne.
Iako Zakon o carinskoj politici predviđa da se oprema za rad u slobodnim zonama

110
oslobađa carine, to nikada nije zaživjelo jer Vijeće ministara BiH nikada nije donijelo
podzakonski akt o uvjetima pod kojima se to oslobađanje obavlja. Tako i najveći
investitori trpe posljedice političke i pravne nesigurnosti. 49

Mada se čini da F BiH ima u izobilju nekvalificirane i kvalificirane radne snage, stvari se
mijenjaju u tome što plaće rastu preko kolektivnih ugovora i imaju dvije posljedice. U
neprivatiziranim firmama rastu obaveze prema radnicima, a u aktivnim se postavljaju
zahtjevi još oštrijeg restrukturiranja kompanija. Ograničenost radne snage osjeća se u
nedostatku niza traženih profila radnika (metalci, tesari, varioci, informatičari, prodavači,
marketinški stručnjaci i mnoštvo drugih zanimanja) i hiperprodukciji nepotrebnih, što
ukazuje na propuste sistema školovanja.

Povoljan aspekt osiguranja resursa je razvijanje zone slobodne trgovine CEFTA koja
omogućava slobodan uvoz repromaterijala, opreme i energije, ali se efekti slobodne
trgovine u snabdjevanju naftnim derivatima ne vide. No, daleko najveća ograničenja
interesu investitora za sudjelovanje u privatizaciji su nizak nivo infrastrukture i naprednih
faktora, od kojih spominjemo krajnje nepovoljnu situaciju u tehnološkom razvoju i
istraživanjima sa oko 0,05% učešća u GDP F BiH u 2006. godini (ANUBiH, 1997., str.
35-37) , dok je standard u zemljama EU od 2,5 do 3%.

3.2.2. Uzroci vezani za uvjete tržišta

Veličina tržišta i tržišne prilike za profite jedan su od motiva za privlačenje investitora u

neki biznis. Malo tržište BiH nije dovoljan motiv za mnoge investitore, ali je CEFTA u
značajnoj mjeri nadoknadila to ograničenje. Uz to preferencijali EU za izvoz BiH za sve
proizvode osim ribe i vina su veoma stimulativni za tržišnu ekspanziju izvoza BiH. U
tom pogledu postoje značajna ograničenja u netarifnim barijerama za izvoz iz BiH. Malo
domaće tržište ne omogućava da se stiče iskustvo u certificiranju proizvodnji za izvoz.
Uz to, nerazvijene inspekcije i institucije za certificiranje u BiH predstavljaju ograničenje
za zadovoljavanje strogih uvjeta kvaliteta proizvoda za izvoz u EU. Ova ograničenja
ukazuju da strategija promocije izvoza treba da bude okvir za podizanje interesa
investitora za ulazak u investiranje u BiH.

3.2.3. Uzroci vezani za prateće i industrije za podršku

Ovaj aspekt poslovne okoline dobiva u značaju kod zemalja koje žele da budu primaoci
(host country) za industrije sa visokom dodanom vrijednošću. Postojanje pratećih i
industrija za podršku omogućava u okviru jedne zemlje ili regije efikasnije tržišne
transakcije i snižavanje troškova logistike, postizanje izvrsnosti na jednoj lokaciji i
snižavanje troškova inovacija zbog intenzivnije komunikacije i razmjene znanja učesnika
u lancu vrijednosti određenih proizvodnji. Danas se te povezane industrije jednorodnih

49
U intervjuu sa gosp. Nihadom Imamovićem, direktorom Asa Holding Sarajevo, firme koja je
učestovavala u četiri privatizacijska projekta, u 2007. godini sa prometom od 700 mil. KM, izvozom od
300 mil. KM I 3.300 zaposlenih radnika, izneseni su nam podaci da je lakše ići u greenfield investicije,
nego ići u privatizaciju, jer se preko pravne nesigurnosti u vezi sa dugovima preuzetih firmi, obaveza u vezi
sa uvozom opreme i nesigurnosti u vezi sa poticajima za reinvestiranje gubi veliki novac investitora.

111
proizvodnji po horizontalnoj ili uvezanih aktivnosti po vertikalnoj liniji organiziraju u
formi klastera, koji postaju osnovni centri jačanja troškovne i diferenciranih formi
konkurentnosti.

U F BiH postoje začeci klastera u agro, auto, drvnoj i turističkoj industriji. Neuvezanost
proizvodnji i pratećih istraživačkih, marketinških, softverskih, financijskih i drugih
servisa ograničava konkurentnost kompanija koje investiraju u F BiH i BiH uopće, jer na
domaćem ili regionalnom, bliskom tržištu ne mogu naći potrebne dobavljače i prinuđeni
su orijentirati se na uvoz. To mora biti značajno pitanje za buduću strategiju razvoja
BiH.

3.2.4. Uzroci vezani za kontekst konkurencije

Konkurencija u liberaliziranim sektorima je visoka i ona se unapređuje, stvarajući dosta

povoljan tržišni okvir za privlačenje investitora. Međutim, najveći problemi za investitore
prisutni su u slučajevima kada je privatni kapital privučen u sektore u kojima je zadržan
monopol javnih kompanija. 50 U takvim slučajevima konkurencija postaje diskriminirajuća
i obeshrabruje privatne investitore na investicije. U mnogim sektorima javne komunalne
privrede, elektroenergetike i infrastrukture liberalizacija nije započeta i to smanjuje
mogućnosti učestvovanja strateških investitora u privatizacijskim projektima, kao i u
investiranju u razvojne projekte u tim sektorima. Primjer loših politika privlačenja
privatnog kapitala sa udjelima do 49% u strukturi kapitala komunalnih poduzeća
zabilježen je u masovnoj privatizaciji na Tuzlanskom kantonu. Sitni dioničari i fondovi
koji su na takav način stekli vlasničke udjele nemaju nikakvu efektivnu ulogu, a ključne
odluke o tim biznisima donose općinske ili kantonalne vlasti, depresirajući cijene i
izlažući kapital tih društva kontinuiranom devastiranju.

3.3. Uzroci vezani za regulaciju i nadležnost agencija i vlada i općina

O regulatornom okviru dano je obilje informacija i kritičkih ocjena u poglavlju 1 i ovdje

ćemo se osvrnuti samo na neka pitanja.

Zakon o privatizaciji poduzeća je sačinjen bez jasnog koncepta privatizacije, tako da u

njemu nema čak defniranih ni ciljeva privatizacije u F BiH. On nije predstavljao ni dobru

50
U intervjuu sa izvršnim direktorom Unis Energetike Senadom Sofićem, firme u kojoj su uposleni i
menadžment 2001. godine veoma uspješno ostvarili privatizaciju kojom su održali punu uposlenost
zatečenih 55 radnika i zaposlili novih 65 radnika, upoznati smo da je osnova tog privatizacijskog uspjeha
inovativni pristup firme biznisu toplotne energije u Gradu Sarajevu. Naime, firma je razvila sistem
zadovoljavanja potreba industrijskih i poslovnih potrošača toplotne energije na njima prilagođen način, koji
su potrošači ocijenili kao veliko poboljšanje. Međutim, firma je suočena sa diskriminirajućom
konkurencijom Toplana Sarajevo time što mora plaćati više cijene plina za proizvodnju toplotne energije
od Toplana, koje po važećoj regulativi Kantona Sarajevo imaju povlaštenu, nižu cijenu plina. Unis
Energetika plaća cijenu za industrijske potrošače, a Toplane cijenu plina za specijalne sisteme daljinskog
grijanja, iako se obje organizacije bave istim poslovima. Takvo stanje onemogućava konkurentnost Unis
Energetike, pa se umjesto daljinskih isporuka toplotne energije, u samom gradu grade industrijske
kotlovnice za velike potrošače, umjesto da se na konkurentnoj osnovi razvijaju daljinski sistemi isporuke
toplotne energije, kao najefikasniji i sa ekonomskog i sa prostornog i sa okolinskog aspekta.

112
osnovu u provođenju privatizacije u smislu proporcija državnog kapitala koji se
privatizira po pojedinim metodama privatizacije. Tako se desio apsurd da zemlja koja
ima izuzetne potrebe za investicijama i strateškim partnerima ponudi u masovnoj
privatizaciji 53,2% ukupnog državnog kapitala i tako proces privatizacije zaledi na
primarnoj međufaznoj privatizaciji, a da van sistema privatizacijskog reguliranja ostane
buduća sudbina tog kapitala i sudbina kompanija u kojima su se masovni dioničari
pojavili kao važan element vlasničke strukture.

Jedna odredba ovog zakona izaziva kontroverze, radi se o članu 12 Zakona u kome se
kaže da u privatizaciji u F BiH ne mogu učestvovati pravna lica koja su i sama predmet
privatizacije. Rigidnim tumačenjem ovog člana onemogućene su da u privatizaciji u F
BiH sudjeluju inozemne kompanije u državnom vlasništvu. Ovaj član je prvi puta
primijenjen na Croatia osiguranje iz Hrvatske kao najpovoljnijeg ponuđača za kupovinu
45,49% dionica Sarajevo osiguranja po tenderu objavljenom 8.5.2004. godine nakon čega
je tender poništen, a Sarajevo osiguranje još uvijek drži istu vlasničku strukturu.
Ovakvim stavom mnoge kvalitetne kompanije potencijalni strateški investitori u
privatizaciji u F BiH su eliminirane kao elementi tražnje na tržištu privatizacijskih
projekata F BiH. Takvo tumačenje regulative Zakona je neodrživa iz više razloga. Prvo,
ne postoji političko-ekonomsko utemeljenje ovakvog stava. Naime, državna kompanije
iz druge zemlje nije dio ekonomsko-pravnog sistema F BiH da bi je trebalo promatrati u
istoj ravni kao i državnu kompaniju iz F BiH. Drugo, te kompanije po svom investiciono-
razvojnom potencijalu bi mogle odigrati pozitivnu ulogu u privatizaciji i restrukturiranju
kompanija u F BiH. Treće, onemogućavanjem učešća u privatizaciji tim kompanijama
grubo se krše međunarodne konvencije o zaštiti i slobodi stranih direktnih investicija.
Četvrto, time se dalje narušava jedinstven ekonomski prostor u BiH jer takve kompanije
mogu bez ikakve diskriminacije učestvovati u privatizaciji u Republici Srpskoj. 51
Različite politike kada je riječ o dokapitalizaciji pokazuju da je Vlada ovdje u raskoraku,
jer objašnjenja da se državnim stranim kompanijama može dozvoliti učešće u
dokapitalizaciji u kojoj postaju većinski vlasnici, ali ne i u privatizaciji djeluju naivno i
studentima prve godine ekonomije. Iznesene okolnosti daju povoda da se o temi ove
studije govori ne sa aspekta niskog interesa investitora za privatizacijom, nega sa aspekta
odbijanja zainteresiranih investitora da učestvuju u privatizaciji u F BiH.

Daljnje negativne posljedice po interes investitora u privatizaciji F BiH može izazvati

inicijativa da se Zakon o privatizaciji mijenja tako da se dozvoli poduzećima u državnom
vlasništvu ispod 100% da mogu kupovati državni kapital u poduzećima. Niti ovaj
prijedlog nema nikakvog politekonomskog utemeljenja. On asocira na pokušaje

51
Danas su mnoge kompanije u državnom vlasništvu izuzetno konkurentne i investiraju na globalnoj sceni.
Na primjer, skandinavska telekom kompanija Telia Sonora posjeduje 53,7% kapitala u državnom
vlasništvu, a izuzetno je rado prihvaćena u zemljama bivšeg SSSR i Istočne Evrope kao strateški investitor.
Malezijska naftna kompanija Petronas je 100% u vlasništvu vlade, ali investira u preko 33 zemlje širom
svijeta. Isti je slučaj i sa norveškom naftnom kompanijom StatoilHydro, ranije Statoil, koja je sa 65% u
rukama vlade Norveške. Francuske kompanije Electricite de France i Gaz de France su u rukama vlade
Francuske i imaju vodeću reputaciju u svijetu u svom biznisu. Zato je teško razumjeti stav Vlade i
Parlamenta F BiH kojim se diskriminiraju najpoželjniji strateški investitori u privatizaciji.

113
obnavljanja državnog kapitala, tj renacionalizacije. U smislu našeg instrumentarija
analize ponude i tražnje na tržištu privatizacijskih projekata ovaj prijedlog stvara
povećanu konkurenciju na polu tražnje i predstavlja prijetnju za slabljenje pozicije
kvalitetnih strateških investitora.

U regulatornoj sferi jedno pitanje je stalno predmet diskusije: revizija obavljene

privatizacije. Razlozi za njeno iniciranje su u osjećajima javnog mijenja da je
privatizacija u velikom broju slučajeva bila nepravedna, vodila malverzacijama i bila
kriminalna. Tim razlozima je vođena revizija privatizacije u RS i ona tamo doživljava
neuspjeh, kao što je to slučaj u svim aktivnostima putem kojih se želi postići obračun sa
političkim protivnicima, odnosno neistomišljenicima. U F BiH treba obaviti reviziju
privatizacije, kao potpun projekt, utemeljen na zakonu o potpunom obuhvatu revizijom
svih privatizacijskih aktivnosti, od kada su se počele provoditi na ovom području. Cilj
revizije treba da bude ocjena njenih efekata i doprinosa tranziciji ekonomije i društva,
budući da je to najradikalniji tranzicijski poduhvat u našem društvu. Ona treba da ocjeni i
postojanje nezakonitosti u definiranju obima državnog kapitala koji je bio predmet
privatizacije, načinu kako je privatizacija vršena i kako je plaćan državni kapital, te u
kojoj mjeri su ispunjavane obaveze po privatizacijskim ugovorima. Na osnovu nalaza
revizije trebalo bi da djeluju organi tužilaštva i sudstva i tako čitav proces treba staviti u
okvire mehanizama pravne države. Reviziju privatizacije treba izvesti nezavisna
institucija, ponajprije je to Ured za reviziju F BiH na transparentnim osnovama
utvrđenim zakonom.

Međutim, pored revizije privatizacije koja se postavlja kao jednokratan poduhvat kojim
bi se ocijenio pređeni put privatizacije, potrebno je ustrojiti sistem kontrole privatizacije,
koji bi imao dva aspekta: 1) operativni koji se svodi na kontrolu provođenja
privatizacijskih ugovora od strane kupaca i prodavaca i 2) širi koji se posvećuje eksternoj
kontroli politika i procedura privatizacije koje provode vlade i agencije za privatizaciju.
Taj sistem treba osigurati putem donošenja Zakona o kontroli privatizacije u F BiH.

Institucionalna slabost vezana za nizak razvoj kapaciteta agencija za privatizaciju i

institucija koje treba da je podržavaju, bila je veliki izvor uzroka slabog interesa
investitora u privatizaciji. Na sceni je opasnost da se agentski odnos agencija prema
vladama pretvori u odnos principal-klijent uz zaobilaženje agenta. Agencije treba
podržati u njihovoj transformaciji u skladu sa novim zadacima. Njihovom ograničenom
kapacitetu za mnoge poslove koje donose nove faze privatizacije treba pridodati
kapacitete domaćih konzultantskih i istraživačkih institucija koji su neopravdano
zapostavljane u odnosu na strane. U vezi s time je za žaljenje stav ranijih vlada da se
odbije korištenje sredstava kredita za tehničku pomoć privatizaciji iz kojih su mogla da se
obave značajna istraživanja problema privatizacije koja bi pomogla njenom efikasnijem
odvijanju. 52

52
Iz kredita koji je odobrila Svjetska banka Vladi BiH u 2001. godini za F BiH je pripalo 11,1 mil. dolara
koji su trebali biti korišteni za pripremu prodaje starteških i infrastrukturnih poduzeća. Kredit je samo
djelomično iskorišten i obustavkljen 30.7.2006. godine (Izvješta AP F BiH za 2006. godinu).

114
3.4. Uzroci vezani za provedbu privatizacije

Najveći dio uzroka niskog interesa investitora u privatizaciji u F BiH potiče iz ovog
područja utjecaja. Ovi se utjecaji mogu grupirati na: 1) utjecaje u pripremi poduzeća za
privatizaciju, 2) utjecaje na provedbu procedura privatizacije i 3) utjecaje na poziciju
investitora u toku provedbe ugovora o privatizaciji.

3.4.1. Priprema firmi za privatizaciju

Kritično pitanje je bila priprema ponude poduzeća za privatizaciju. Priprema se svodila

uglavnom na formalno-pravno usklađivanje sa zakonskim odredbama koje reguliraju
pripremu početne bilance. Suštinska priprema kompanije za privatizaciju u smislu
defanzivnog restrukturiranja (sanacija dijela dugova ili rješavanje viškova radnika) nije u
načelu vršena. Također, izostajala je ekspertna procjena strateške pozicije kompanije i
mogućnosti njenog valoriziranja u ponudi, kako bi se realnije definirali uvjeti ponude, tj.
kriva ponude i ciljao najbolji kupac. Kao rezultat površnih priprema kompanije, u čemu
su podaci servirani iz menadžmenta kompanije koja je predmet privatizacije, mnogi
podaci su bili netočni, sa djelomično prikazanim obavezama, a mnoge kompanije nisu
prikazivale ni stanja u vezi sa tzv. pasivnom podbilancom. Tako su se kupcu nudili
„probušeni šeširi“.

Poseban problem u razvijanju interesa investitora bio je nedostatak studija o

mogućnostima strateškog restrukturiranja firmi koje bi mogle predstavljati dobru podlogu
za izbor metoda privatizacije i koncipiranje dokumentacije za njegovo provođenje. Neke
od tih studija rađene su ranije u suradnji sa međunarodnim razvojnim agencijama koje su
djelovale u BiH i korisno su poslužile u provođenju procedura privatizacije. Spomenimo
samo publikaciju Autoindustrija u BiH koju je 2003. godine izdao GTZ.

Tijekom 2003. godine u APF lansiran je dokument ambicioznog naziva Inicijativa ze

kreiranje i provedbu „novog pristupa“ privatizaciji u F BiH. Njen cilj je bio razviti nove
aktivnosti kojima se uvodi projektni pristup privatizaciji sa ciljem privlačenja sposobnih
investitora za pokretanje investicionog ciklusa u privatiziranim poduzećima i njihovo
uspješno restrukturiranje i rast. U sadržaju novog pristupa ključne su bile dvije tačke.
Prvo, grupiranje poduzeća u tri grupe. Prvu grupu čine poduzeća koja se mogu prodati u
postojećem stanju i odmah. Drugu grupu čine poduzeća kojima treba kratkoročno
restrukturiranje za izlaganje privatizaciji. Treću grupu čine poduzeća koja nemaju
perspektivu i idu u stečaj. Druga bitna točka bilo je uvođenje instituta kratkoročnog
prestrukturiranja, kao obaveze vlade za pojedine firme po zahtjevima potencijalnog
investitora. Dugoročno restrukturiranje ostalo bi obveza novog vlasnika.Za provedbu
novog pristupa predlagana je nadležnost isključivo APF i eliminacija uloge raznih
ministarstava koja zamagljuju odgovornost za privatizaciju. Nažalost o ovom novom
pristupu nije bilo nikakve rasprave i on je tiho bojkotiran i odbijen.

U pripremu privatizacije spada i izbor metoda privatizacije i njeno terminiranje. Metodi

su bili jednostrano primjenjivani kao tenderski, odnosno metoda neposredne pogodbe.
Postoje velike razlike među kantonima u izboru metoda privatizacije. ZDK I TK imali su

115
veliki udio MEBO i MBO privatizacija. Tako je od 30 tenderskih prodaja u velikoj
privatizaciji na TK 26 kupovina državnog kapitala realizirala skupina domaćih fizičkih
lica, a od 17 prodaja neposrednom pogodbom 14 je realizirano od strane domaćih fizičkih
lica. Također je različito primjenjivana dokapitalizacija poduzeća i to uglavnom rijetko.
Može se reći da način prodaje nije bio izvor niskog interesa investitora u privatizaciji.

Pripreme za promociju projekata privatizacije, van zvaničnog tendera su bile veoma

ograničene, Umjesto kooperativnog i partnerskog, sa FIPA-om je razvijan rivalski odnos.
Sličan slab intenzitet suradnje bio je i sa VTK BiH i PK F BiH. Potencijalni investitori su
frustrirani negativnim prezentacijama određenih projekata privatizacije u medijima i
nastoje da prekinu svaku vezu sa njima. To je razlog zašto je potrebno da se agencije za
privatizaciju aktivno postave u promociji privatizacijskih projekata u interesu društveno
odgovornih investitora

3.4.2. Uzroci vezani za provedbu privatizacije

U provedbi privatizacije bilo je dosta promašaja. To se prvenstveno odnosi na poništenje

objavljenih tendera ili na odlaganje izbora pobjednika na tenderima. Bilo je dosta
konfuzija u privatizaciji putem dokapitalizacije. U boxu 4. prikazan je primjer i naučene
lekcije iz dokapitalizacije Energopetrola.

Box 4. Dokapitalizacija Energopetrola

Enegopetrol Sarajevo je prije rata bilo jedna od najuspješnijih kompanija u distribuciji naftnih proizvoda u
ex Jugoslaviji. Kompanija je tokom agresije na BiH doživjela veliku devastaciju i dezintegraciju te je
nastavila da posluje u smanjenom obimu i na ograničenom tržištu. U uvjetima neuređenog i podijeljenog
naftnog tržišta BiH, nekontroliranog i nelegalnog uvoza naftnih derivata, neadekvatne poslovne politike
kompanije te neformalnog utjecaja različitih interesnih grupa kompanija dolazi u probleme koji se
manifestiraju u lošim poslovnim rezultatima. Kompanija je u velikim dugovima prije svega prema
bankama, sa prekobrojnim brojem uposlenika te gubicima u poslovanju što ugrožava opstanak kompanije.
Vlada Federacije BiH se počinje ozbiljnije baviti problemima ovog društva u toku 2004. godine te pod
pritiskom povjerilaca (prije svih HVB Central profit banke) donosi odluku da sanira stanje u kompaniji
uvođenjem strateškog partnera. Obzirom na moguću hitnost aktiviranja hipoteka koje banka posjeduje
Vlada želi u kratkom roku (od najduže dva mjeseca) okončati uvođenje strateškog partnera u kompaniju te
se opredjeljuje za dokapitalizaciju u skladu sa Zakonom o privrednim društvima !? Vlada formira Komisiju
za provođenje tendera za izbor strateškog partnera a Agenciju za privatizaciju u FBiH određuje za podršku
u provođenju procesa !? Od budućeg većinskog vlasnika (max. 67%) traži da izmiri dugove kompanije od
61 milion KM, investira u modernizaciju 65 benzinskih pumpi te sačuva 1050 radnih mjesta u periodu od
tri godine.
Tenderska dokumentacija sadrži nejasne odredbe sa kojima se suočavaju potencijalni ponuđači kao što su:
• U bilansu kompanije su uključeni i terminali tečnih goriva koje je Vlada FBiH svojom ranijom
odlukom izdvojila iz ove kompanije ali to nije provedeno u poslovnim knjigama kompanije
• Vlada je u glavnom tenderskom dokumentu (Informacioni memorandum) navela da Hotel Maršal
ne čini vrijednost kompanije odnosno da će biti izdvojen iz bilance kompanije
• Iako se ne radi o prodaji državnog kapitala vlasnik je tražio da se plati cijena za ulazak u
kompaniju što treba da predstavlja prihod za Federaciju BiH
• Pokazalo se da su potpuno neusaglašene obaveze i potraživanja kompanije prema državi.
Na pretkvalifikacioni tender (iskazivanje interesa) se prijavilo osam kompanija a obvezujuću ponudu su
podnijele tri kompanije. Za pobjednika tendera je izabran hrvatsko-mađarski konzorcij INA-MOL. S
obzirom na gore navedene nejasnoće odnosno odabrani model privatizacije, proces usaglašavanje odredbi

116
ugovora je bio dugotrajan i tražio je donošenje niza odluka uključujući i one unutar same kompanije.
Proces je završen nakon više od godinu i po dana.
Koje lekcije smo mogli naučiti iz ovog slučaja ?
1. Odabiru metode privatizacije svake pojedinačne kompanije treba posvetiti dužnu pažnju: jasno definirani
ciljevi u privatizaciji kompanije pomažu odabiru metode privatizacije koja ih može maksimizirati. U
konkretnom slučaju, u želji da ubrza proces privatizacije u uspoređenju sa Pravilima tenderske prodaje za
čiju pripremu i provođenje treba minimum šest mjeseci, Vlada je dovela do produženja procesa što je
dovelo u pitanje uspješno okončanje pregovora sa odabranim ponuđačem.
2. Vrlo je bitno odrediti moment za privatizacijsku transakciju: u slučaju Energopetrola je bilo nekoliko
odgađanja procesa privatizacije pod utjecajem različitih interesnih grupa. Privatizaciji se pristupilo tek pod
prijetnjom aktiviranja hipoteka povjerilaca što nije bila povoljna situacija za privatizaciju kompanije.
3. Paket privatizacijskih dokumenata mora biti jasan: da bi se izbjegli bilo kakvi nesporazumi i primjedbe
na vođenje postupka potrebno je imati jasne informacije za investitore. Naše kompanije su opterećene
sporovima različite vrste pa te informacije treba da budu konzistentno objavljene. Vladina Komisija za
odabir partnera za sanaciju Energopetrola je vodila postupak na bazi nekonzistentne dokumentacije što je
stvaralo velike probleme u komunikaciji sa potencijalnim ponuđačima.
4. Provođenje privatizacijskog postupka prepustiti agencijama za privatizaciju: formiranjem ad hoc
komisija od strane Vlade BiH za privatizaciju pojedinih kompanija (BH Steel, Energopetrol, Aluminij)
derogira se Zakon o privatizaciji poduzeća i njime definirane provedbene institucije procesa privatizacije-
agencije za privatizaciju. Za privatizaciju izuzetno vrijednih kompanija i značajnih transakcija potrebno je
angažirati privatizacijske savjetnike (investicijske banke/konsultante).
5. Zadovoljiti interese investitora ali i drugih dioničara (uključujući i državu) u postojećoj strukturi
kompanija: legitiman je interes investitora da traže preuzimanje maksimalnog udjela državnog kapitala u
kompanijama koje se privatiziraju. Ne vidimo razlog da država odmah prodaje svoj maksimalan udio jer se
može opredijeliti i za prodaju dijela kapitala na bazi vrjednovanja na tržištu kapitala (burza). Time ne samo
da omogućava postizanje veće konkurentnosti (uključenjem postojećih i novih dioničara) već i na bazi
konkurentnosti postizanje veće cijene za ponuđeni kapital. Ovim se otvara mogućnost za primjenu
kombiniranih metoda privatizacije preostalog državnog kapitala.
Slučaj pripremio mr. Zlatan Dedić

Na bazi donesenih propisa pristupilo se i privatizaciji kompanija putem burze te je do

danas obavljena privatizacija 12 % kapitala Interšped dd Sarajevo a u pripremi je prodaja
državnih dionica za neke druge kompanije (Bosnalijek dd Sarajevo, Šipad export import
dd Sarajevo). Osnovne prednosti prodaje putem berze su: 1) tržišna verifikacija
vrijednosti dionica (kompanije) na bazi konkurentnosti što omogućava postizanje
najbolje moguće cijene i najveći prihod za prodavca , 2) brzina obavljanja transakcije jer
za pripremu i provođenje treba puno manje vremena od bilo koje druge metode.

Dobra je praksa objavljivanje tendera za pretkvalifikaciju za kupovinu državnog kapitala.

Pregovori u tim okolnostima su složeni jer se radi i o krupnim zahtjevima koje strateški
investitori stavljaju pred vladu. Često vlada nije u stanju da daje zadovoljavajuće
odgovore zbog nepripremljenosti industrijskih i trgovinskih politika kojeb treba da budu
podloga za upravljanje pojedinim sektorima ekonomije (slučaj cijena električne energije
za Aluminij Mostar).

U pogledu metoda prodaje najveći izvor niskog interesa investitora je generiran

nerazumno velikim obimom prodaje državnog kapitala putem masovne privatizacije,
čime su strateški investitori lišeni ponude kvalitetnijih kompanija.

117
3.4.3 Utjecaji iz područja primjene privatizacijskih ugovora

Investitori imaju loša iskustva u načinu ulaska u kupljenu kompaniju. Organizirani otpori
radnika, pogotovo u slučaju ortačkih skupina, onemogućavaju efektivno preuzimanje
kontrole u firmi. Sa otporom se prihvataju mjere nove organizacije, pri čemu skupine
uposlenih (insidera) pokazuju veliku moć i utjecaj. Ipak, primjenjuju se različite mjere za
uspostavljanje povjerenja novih vlasnika i menadžmenta i uposlenih. Najefikasniji je
način upošljavanje ljudi, pružanje dokaza o povezivanju staža i unapređenju u
proizvodnji, uvjetima rada i plaćama. Postoje ekstremni slučajevi kada kupci nikada nisu
nisu ušli u vlasništvi firme zbog organiziranog otpora zainteresiranih ili manipuliranih
strana (slučaj Tvornica četaka Cazin).

Zvaničnici agencija se fleksibilno ponašaju u kontroli i nastoje u početku imati

intenzivnije kontakte sa kupcima u kontroli provođenja ugovora sa osnovnom devizom
da je za sve najgori ishod raskid ugovora.

Ono što jeste izvor niskog interesa, to je da u okviru APF niti kantonalnih agencija nije
razvijena praksa promocije uspjeha u privatizaciji i analize uzroka promašaja. Za te svrhe
je trebalo izdvojiti izvjesna srestva sa ciljem da se rade istraživačke studije slučajeva koje
bi se publicirale u domaćoj i stranoj stručnoj i naučnoj publicistici i tako promovorila
iskustva privatizacije na objektivan način.

3.5. Zaključak

Uzroci niskog interesa investitora u privatizaciji najvećim dijelom potiču iz

neatraktivnosti privatizacijskih projekata. Projekti sa lošom tržišnom pozicijom,
zastarjelom tehnologijom, visokim dugovima i viškom radnika izazivaju odbojnost
investitora, pogotovo ako se kod njih ne može računati na izvjesne elemente defanzivnog
restrukturiranja u aranžmanu vlade ili na beneficije za podizanje operativne efikasnosti
(niže cijene struje i slično).

Drugi po svom utjecaju je pravni okvir privatizacije i kapacitet agencija za provođenje

privatizacije. Taj okvir mora biti što više harmoniziran sa okruženjem jer privatizacija
nije autohtoni, nego globalni proces. Nepovoljniji regulatorni ambijent za investitore u F
BiH znači manje šanse za privlačenje investitora.

Po svom utjecaju na interes za privatizaciju poslovna okolina ima specifično granski

određene karakteristike i u F BiH se ističu sektori u kojima poslovna okolina ima
izuzetno pozitivan utjecaj na interes investitora kao što je to auto, metalna i drvna
industrija, turizam i druge oblasti. Makroekonomska okolina emitira utjecaje koji su opći
za čitavu ekonomiju i prvenstveno podrazumijevaju makroekonomsku stabilnost,
dinamičan ekonomski rast i razvijenost institucija.

118
 IV CILJEVI PRIVATIZACIJE

Definiranje ciljeva privatizacije je značajno zbog toga što se time određuje centralna
točka procesa strateškog upravljanja privatizacijom i određuju prioriteti koje treba
ostvariti u tom procesu. Ciljevi su temelj strategija i politika koje vode operativnom
kreiranju i provedbi programa i projekata privatizacije. U razmatranju ciljeva
privatizacije razmotrit ćemo pitanja novog situacijskog konteksta u oblasti privatizacije u
F BiH, odnos ciljeva i metoda privatizacije, pristup guranja prema investitoru naspram
privlačenja investitora (push vs pull), političke aspekte ciljeva privatizacije i predložiti
listu mogućih ciljeva za narednu etapu privatizacije.

4.1. Novi situacijski kontekst u oblasti privatizacije u F BiH

Proces privatizacije u F BiH se odvija kao fazni proces u kome se razlikuje nekoliko faza.

Prva faza masovne privatizacije okončana je 2002. godine kupovinom dionica putem
javne ponude u dva vala. Time je ostvaren masovan transfer vlasništva tzv.
međuvlasnicima koje predstavljaju građani i investicioni fondovi. Konačno rješenje
alokacije vlasništva u rukama strateških investitora sposobnih da pokrenu proces
restrukturiranja kompanija nije postignuto i time se treba baviti u narednom periodu.
Funkciju alokacije treba da obave tržišta kapitala, ali je u tome potrebno definirati i
ciljeve i politike koje podržavaju i unapređuju efekte privatizacije.

Druga faza privatizacije, koja je startala samim početkom primjene privatizacije 1999.
godine, odnosi se na prodaju državnog kapitala i dokapitalizaciju poduzeća koja djeluju u
konkurentskom okruženju liberalizirane privrede, u kome privatni vlasnici imaju sve
uvjete da iskažu svoju tržišnu konkurentnost i zadovolje motive svog investiranja.
Predmet ove privatizacije su mala, srednja i velika poduzeća i u njenom provođenju su
posebno prisutni problemi privatizacije velikih poduzeća, za koja, osim stranih, nema
adekvatnih domaćih strateških investitora. Ova faza treba da bude okončana do nekog
roka, nakon čega bi preostali državni kapital trebalo ponuditi kroz forme prodaje imovine
ili dijelova poduzeća ili neprivatizirana poduzeća usmjeravati u stečaj.

Treća faza privatizacije trebalo bi da označi početak ulaska privatnog kapitala u

tradicionalno monopolizirane sektore kao što su elektroenergetika, telekomunikacije,
vode, prirodni plin, komunalna privreda i veterinarske stanice. Uvjet za to je liberalizacija
tih sektora i uspostavljanje novog konkurentskog okruženja sa novim sadržajem
regulacije i regulacionim tijelima koja nadziru konkurenciju u novom okruženju. Ulazak
privatnog kapitala će dijelom biti ostvarivan kroz vlasničku strukturu kompanija u
navedenim sektorima, a većim dijelom kroz realizaciju investicionih projekata na
načelima partnerstva javnog i privatnog sektora (kroz koncesije, izgradnju na načelima
BOT – izgradi, koristi i prenesi, ili production sharing – podjela proizvodnje). Bitno
ograničenje ulasku privatnog kapitala je da nema privatizacije javnih dobara i prirodnih
resursa i da se ona mogu davati samo na korištenje na određeno vrijeme i pod zakonom
utvrđenim uvjetima. Prikaz faza privatizacije u F BiH daje se na slici 24.

119
 Privatizacija operacija
komunalne privrede i
infrastrukture

Primarna-
masovna
privatizacija Sekundarna privatizacija

Državni Strateški
kapital partnerski investitori na bazi
Mala
PPP
privatizacija

Strateški investitori kroz dokapitalizaciju

Privatizacija prodajom strateškim investitorima

1. faza 2. faza 3. faza

1998-2002. 1998- 2010 2009- 2013

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 24. Faze i sadržaj aktivnosti na privatizaciji u F BiH

Razlozi zbog kojih je potrebno definirati nove ciljeve privatizacije u F BiH su višestruki i
obuhvaćaju slijedeće:

1. Započetim reformama i strukturalnim promjenama BiH i F BiH treba odlučnije da

zakorače u fazu razvoja vođenu efikasnošću, u kojoj je osnovni izvor
konkurentskih prednosti utemeljen na investicijama. To znači napuštanje faze
razvoja utemeljene na resursima u kojoj su konkurentske prednosti građene na
niskim troškovima sirovina, energije i rada. Investicije kao izvor više tehnološke
konkurentnosti i veće dodane vrijednosti, traže masovniji priliv privatnog kapitala
i aktiviranje raspoloživih resursa znanja, rada, zemlje i drugih prirodnih uvjeta.
Privatizacijom treba postići privlačenje kvalitetnih domaćih i stranih investitora u
postojeće državne kompanije i u projekte koji će se realizirati u partnerstvu
javnog i privatnog kapitala.
2. Kumulirano je respektabilno znanje i iskustvo u provođenju privatizacije sa
rezultatima koji se kreću od izvanrednih dostignuća u privatizaciji do ekstremno
neuspješnih ishoda privatizacije,
3. Ekonomske reforme u BiH, spor, ali dobro usmjeren put ka evroatlanskim
integracijama, osnivanje i podizanje kapaciteta državnih i tržišnih institucija i

120
 predstojeće potpisivanje SAP između BiH i EU trebalo bi da omogući rast
stabilnosti i porast atraktivnosti BiH kao investicionog područja,
4. Ekonomske integracije na području regiona Jugoistočne Evrope, ozvaničene
formiranjem nove CEFTA grupacije i napredak zemalja regiona ka evroatlanskim
integracijama povećavaju atraktivnost regiona u evropskim i globalnim tokovima
kapitala, a samim tim i atraktivnost Bosne i Hercegovine
5. Sužen prostor ponude privatizacijskih projekata na području evropskih zemalja u
tranziciji povećava atraktivnost ponude F BiH u privatizaciji za regionalne i
globalne investitore
6. Nakon provedene masovne privatizacije kojom je ostvarena transformacija
državnog u privatni kapital po osnovi vaučerskih prava građana i tenderske
privatizacije komercijalnih kompanija, BiH se suočava sa potrebom
restrukturiranja poduzeća javnog sektora koja imaju visoku vrijednost kapitala i
iskazuju jake direktne i indirektne eksterne utjecaje na konkurentnost ekonomije
BiH i na kvalitetu i efikasnost zadovoljenja javnih potreba građana, poduzeća i
društva u cjelini.
7. Povećan je potencijal tražnje i kapacitet upravljanja u restrukturiranju i
privatizaciji kod potencijalnih investitora ( stasale domaće kompanije, strani
investitori sa dobrim poznavanjem lokalne situacije, investicioni fondovi sa
novim potencijalima kapitala za investiranje i građani sa povećanim povjerenjem
u investiranje putem tržišta kapitala)
8. Neefikasan i nerestrukturiran javni sektor (komunalna poduzeća, javni gradski
promet, vodovodi, grijanje) predstavlja velika budžetska opterećenja lokalnim
zajednicama, kantonima i Federaciji koja smanjuju mogućnosti djelovanja vlada u
sektorima u kojima nije moguće privući privatni kapital. Zato je obuhvat ovog
sektora restrukturiranjem putem javnog i privatnog partnerstva i privatizacijom
novi zahtjev u definiranju ciljeva privatizacije.
9. U mnogim oblastima koje sada pokrivaju javne kompanije, Federacija BiH ima
komparativne koje nisu prevedene u konkurentske prednosti zbog zadržavanja
vlasničke strukture i strategija koje ne unose inovativacije u podizanju
konkurentnosti kompanija, kao što je to slučaj u elektroenergetici, restrukturiranju
rudnika, iskorištavanju turističkih potencijala, eksploataciji voda i slično.
10. U aktualnoj fazi privatizacije portofolio državnih poduzeća nudi ostvarenje
različitih ciljeva koje treba adekvatno definirati, od maksimiziranja novčanih
priliva do privlačenja investitora sposobnih za efikasno restrukturiranje poduzeća
i očuvanja i podizanja njihovog kapaciteta za zapošljavanje.

Nastojanje da privatizacija potiče razvoj ekonomije mora biti praćeno adekvatnim

metodama privatizacije koje će na najbolji način aktivirati motive investitore u F BiH

4.2. Ciljevi i metodi privatizacije

Oni se mogu generalno svrstati u pet skupina. Prvu čine ciljevi efikasnosti i razvoja
poduzeća, drugu ciljevi efikasnosti i razvoja ekonomije, treću ciljevi vezani za javne
financije, četvrtu socijalni ciljevi ( redistribucija prihoda i kapitala, sigurnost radnih

121
mjesta) i petu, ciljevi vezani za osiguranje kvalitetnih javnih usluga i inputa za građane i
privredu. Detaljnija razrada tih ciljeva dana je na slici 25.

Efikasnost i razvoj poduzeća Unapređenje javnih financija

Koncentracija strateških investitora
Konkurentnost vođena profitnim motivima
Tehnološki razvoj i investiranje
Otvorenost poduzeća tržištu kapitala
Novac od privatizacije za javne potrebe
(investicije i podrška reformama – penzijska)
Partnerstvo javnog i privatnog sektora
Eliminacija subvencija javnim poduzećima
Optimizacija razine i izmirenje javnog duga

Socijalni ciljevi Razvoj ekonomije F BiH Kvalitet i dostupnost

Novi sistem vrijednosti
Uloga pravne i socijalne
države u utemeljenju
Smabjenje moći države
Reforme socijalnog sektora
Zaštita potrošača
Demokratizac ekonomije
Transparentnost i kontrola
privatizacije
Restitucija imovine
Sistem i institucije tržišne
ekonomije na privatnoj svojini
(liberalizac., regulac. i konkurenc)
Razvoj privatnog sektora
Konkurentnost i makro efikasnost
Tržišta kapitala i investicije
Razvoj korporativnog upravljanja
Rast, R&D, radna mjesta i izvoz
Iskorjenjivanje korupcije
Otvorenost ekonomije/integracije
javnih servisa
Kvalitet i cijene javnih
komunalnih usluga
Cijena el.energije i
telekomunikacija
Raspoloživost i cijene
usluga i proizvoda za
domaću privredu
Efikasnost korištenja
resursa i javnih dobara

Izvor: prilagođeno prema Guislain, P., 1997, p. 18.

Slika 25. Mogući ciljevi privatizacije u F BiH

Mnogi od navedenih ciljeva su međusobno suprotstavljeni, pa neselektivan izbor ciljeva

stvara ograničenja efikasnom ostvarenju privatizacije. Iz dosadašnjih iskustava
privatizacije u zemljama u tranziciji ciljevi treba da se selekcioniraju prema fazama i
prema metodama privatizacije. U tom smislu masovna privatizacija je prikladna u
početnoj fazi privatizacije i ona se veže za ciljeve javnih financija (smanjenje javnog
duga u F BiH) i za socijalne ciljeve redistribucije društvenog bogatstva, omogućavajući
većem broju građana da postanu vlasnici kapitala.

Mala privatizacija je također preporučljiva u početnoj fazi privatizacije i ona doprinosi

ostvarenju ciljeva uspostavljanja novih malih i srednjih poduzeća (ciljevi efikasnosti i
razvoja poduzeća), jačanja poduzetništva i zapošljavanja (ciljevi razvoja ekonomije),
socijalnih ciljeva (zasnivanje novog poduzetničkog sloja i apsorbiranje viškova radnika
koje stvara zastoj u funkcioniranju ili privatizaciji velikih poduzeća) i ciljeva
stabiliziranja javnih financija (izmirenje javnog duga preko certifikata kojima se kupuje
državna imovina). Tenderska privatizacija je svakako najkompleksnija po svom utjecaju
na ciljeve i zato je treba poduzimati u fazi napretka u reformama, izgrađene regulative i
ojačanih institucija. Privatizacija velikih poduzeća utiče na efikasnost poduzeća i njihov
potencijal da pokreću novu zaposlenost i investicije, te izvoznu orijentaciju i stimuliraju
razvoj malih poduzeća sa kojima se povezuju na bazi partnerstva i outsourcinga. Njihov
utjecaj na efikasnost ekonomije se iskazuje se u privlačenju kvalitetnih investitora,
stvaranju niza novih potreba za tehnologijama, sirovinama, komponentama i uslugama,
koje pokreću nove biznise i stvaraju nove investicione prilike i zapošljavanje. Osim toga,

122
kvalitetne kompanije mogu biti dobar izvor prihoda države za konsolidaciju javnih
financija i za poduzimanje investicija u drugim sektorima, u koje je teško privući privatni
kapital. Velika privatizacija ima i najveće utjecaje na socijalnu stranu privatizacije kroz
problem nezaposlenosti i pojave korupcije, elitizma i netransparentnosti privatizacije.
Posebna forma privlačenja privatnog kapitala kroz dokapitalizaciju državnih firmi, nudi
značajne efekte u efikasnosti poduzeća i ekonomije, pa čak i u socijalnoj sferi, ali
ograničava efekte javnih financija, jer se ulaganja u dokapitalizaciju projiciraju isključivo
na nivo poslovnih financija. Isti efekt je i kod investiranja u tenderskoj privatizaciji, kada
se na račun cijene kapitala, kao javnog prihoda, povećavaju investicije kao novčani priliv
firme koja se privatizira.

U zrelijoj fazi privatizacije može se govoriti o prodaji kapitala putem burze, , ako nema
posebnih uvjeta njegove kupovine, kao u slučajevima tenderske prodaje, a to je obično
slučaj kod prodaje manjinskih dijelova državnog kapitala.

Međutim, posebni izazovi u vezi sa ciljevima i metodama privatizacije vežu se za

privatizaciju tradicionalno monopoliziranih sektora infrastrukture, javne komunalne
privrede i industrija utemeljenih na prirodnim resursima i javnim dobrima. Poslijedice
privatizacije u tim sektorima su daleko kompleksnije zbog eksternih efekata,
nerazvijenosti tržišta, visokog potencijalnog i stvarnog stupnja korupcije i
netransparentnosti u vođenju poslova privlačenja privatnog kapitala, te nerazvijenosti
regulative i institucija za upravljanje procesima liberalizacije, regulacije i nadzora u tim
sektorima. U tim sektorima je potrebno unaprijediti efikasnost kompanija, koje su u
velikoj mjeri subvencionirane (primjer komunalne privrede), potrebno je započeti
liberalizaciju, koja će uvesti ekonomske cijene i pogoditi potrošače opterećujući ih
realnim cijenama ili čak cijenama iznad graničnih troškova u uvjetima neefikasne
kontrole monopola, te uticati na kvalitetu javnih usluga i prilive novca u javnim
financijama (prodaja telekomunikacionih kompanija, naprimjer). Utjecaj otvaranja tih
sektora za privatni kapital utiče na razini ekonomije na dinamiziranje investicija i
zaposlenosti i unapređenje osnova konkurentnosti ekonomije ( primjer raspoloživosti i
cijene električne energije za privlačenje stranih investicija u BiH).

4.3. Ciljevi privatizacije: push vs pull pristup privlačenja investicija

Iako ciljevi privatizacije nisu sistematski definirani i provođeni, treba prihvatiti kao
realnu polaznu osnovu u privatizaciji u F BiH da je njome trebalo revitalizirati naslijeđeni
sektor državnih poduzeća i učiniti ga izvorom ekonomskog rasta. Na slici 26. dat je
prikaz veza naslijeđenih državnih kompanija i novoosnovanih kompanija u njihovom
doprinosu ekonomskom razvoju zemlje. Državni kapital u naslijeđenim državnim
kompanijama (segment 1) može se u procesu tranzicije usmjeravati u četiri pravca.

Prvi je pravac restrukturiranje kompanija sa državnim kapitalom kada se odvija tok

kapitala iz segmenta 1 ka segmentu 2. Taj tok može se ostvarivati na dva načina. Prvi je
način privatizacija (puna crta) koji se primjenjuje za kompanije u konkurentskom
okruženju, a drugi je način restrukturiranje kompanija njihovim zadržavanjem u državnoj
svojini (isprekidana crta), koji je rijetko uspješno provođen, ali je moguć za kompanije u

123
nekonkurentskom okruženju. Drugi je pravac tranzicije putem stečaja kada firme koje
djeluju u konkurentskom okruženju nisu u stanju da izvrše potrebno restrukturiranje
putem privatizacije (tok od segmenta 1 ka podsegmentu 1a). Treći je pravac zadržavanje
državnih kompanija u naslijeđenom stanju u kome funkcioniraju u uvjetima
nekonkurentskog okruženja (tok iz segmenta 1 ka segmentu 1b), podržane u većoj ili
manjoj mjeri subvencijama (javna komunalna privreda, na primjer).

Podsegment 1b
Segment 1 NERESTRUKTURI-
NASLIJEĐENE RANE FIRME VAN
DRŽAVNE FIRME KONKURENTSKOG
OKRUŽENJA

Podsegment 1a
NERESTRUKTU-
RIRANE FIRME Segment 2. EKONOMSKI
RESTRUKTU- RAZVOJ
U STEČAJU
RIRANE FIRME

Segment 3.
NOVE FIRME

DOMAĆI (PRIVATNI I JAVNI) I STRANI INVESTITORI

Tokovi privatnog kapitala Tokovi javnog kapitala

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 26. Struktura i međusobne veze javnog i privatnog kapitala u ekonomiji F BiH

Firme u stečaju nisu samo one sa državnim kapitalom koje potiču iz podsegmenta 1 a.
One se dijelom pojavljuju i iz segmenta 2, kao rezultat tržišnih promašaja i kod privatnih
i kod državnih firmi iz tog segmenta. Međutim, reorganiziranjem ili prodajom imovine
stečajnih dužnika kapital se može vratiti ponovno u segment 2 – restrukturirane firme ili
segment 3 – formiranjem novih firmi. Doprinos ekonomskom razvoju firmi iz segmenta
2, 3 i podsegemnta 1b su različiti. U uvjetima F BiH već u 2007. godini firme iz
segmenta 2 i 3 sa više od više od 60% doprinose ekonomskom razvoju, mjereno
ostvarenim GDP.

Ključna podrška procesu tranzicije vlasničke i kompanijske strukture potiče iz

investicionog sektora. U kreiranju investicionog potencijala ostvaruje se dominantan
utjecaj privatnog kapitala, ali je moguće i usmjeravanje javnog kapitala u investicije,

124
prvenstveno u restrukturiranje javnih poduzeća i u stvaranje novih poduzeća na
partnerstvu javnog i privatnog kapitala ( u tom slučaju je prisutan i tok naslijeđenog
kapitala iz segmenta 1 ka segmentu 3). Tokovi privatnog kapitala se usmjeravaju u pet
pravca. Prvi je ulaganje u privatizaciju i restrukturiranje naslijeđenih firmi koje djeluju u
konkrentskom okruženju (smjer ka segmentu 1). Drugi obuhvata ulaganje u privatizaciju
i partnerstvo sa javnim kapitalom u segmentu kompanija koje djeluju u uvjetima
nekonkurentskog okruženja (smjer ka podesegmentu 1b). Treći se odnosi na ulaganje u
kupovinu kapitala poduzeća u stečaju (smjer ka podsegmentu 1a), a četvrti na ulaganja u
nove firme. Peti smjer obuhvata ulaganja u uspješne, restrukturirane firme i njihovo
preuzimanje u okviru akvizicija, za šta se mogu koristiti transparentni oblici berzanskih
kupovina ili zatvoreno preuzimanje u direktnim aranžmanima.

Izneseni prikaz ukazuje na to da je privatizacija proces koji se odvija u različitim

modalitetima ponude i tražnje državnog kapitala. Privatizacija je proces u kome se
investiciona ponuda ostvaruje push pristupom, nudeći određene projekte, koji u većoj ili
manjoj mjeri mogu da ostvare motive investitora. Inicijalni motiv procesa je motiv
ponuđača, zato su transakcije teže ostvarljive i pod nepovoljnijim uvjetima za ponuđača
(Roehm, str. 9). Zbog toga su najveća konkurencija privatizaciji u području investiranja
greenfield investicije u osnivanje novih poduzeća, odnosno realizaciju novih
investicionih projekata koji se poduzimaju na bazi motivacije investitora, privučenog
općim povoljnim investicionim ambijentom i prilikama za ostvarenje profita u
određenom poslovnom sektoru.

U svim slučajevima investicioni ambijent igra veoma važnu odluku u investicijama. Zato
se ni sam proces privatizacije, niti ostvarivanje uspješnog poslovanja privatiziranih
kompanija nakon privatizacije ne može realizirati bez tog uvjeta. To je posebno značajno
u slučajevima kada je privatizacija povezana za značajnim obimom investicija za
strateško restrukturiranje kompanija, što višestruko povećava rizike privatizacije. Budući
da je u F BiH najveći broj upravo takvih privatizacijskih projekata, najvažnije područje
za efikasno provođenje privatizacije je izgradnja atraktivnog poslovnog, odnosno
investicionog ambijenta. U takvim uvjetima investicije u privatizaciju sve manje će biti
akvizicije, a sve više tzv. brownfield investicije. 53

4.4. Politički aspekti ciljeva privatizacije

U Bosni i Hercegovini nije bilo dilema u pogledu opredjeljenja za privatizaciju u

kontekstu tranzicijskih reformi. Prihvaćen je stav koji ima uporište i u Vašingtonskom
konsensusu, često osporavanom dokumentu u vezi sa naglašenom neoliberalnom
koncepcijom slijepog vjerovanja u tržišta i privatizaciju, da je osnovni cilj privatizacije
podizanje efikasnosti privrede i podrška održivom rastu putem razvijanja snažnog
privatnog poduzetničkog sektora. U osnovnom razvojnom dokumentu BiH, već
zaboravljenoj, ali vrlo ambicioznoj Strategiji srednjoročnog razvoja BiH 2004-2007.

53
Brownfield investicije su investicije koje se poduzimaju kada su akvizicije praćene velikim obimom
investicija u restrukturiranje kupljene kompanije, što znači veliku sličnost sa greenfield investicijama.
Kovanica brownfield nastala je iz simbola akvizicija kao crne boje i greenfield investicija kao simbola
zelene boje, što u kombinaciji daje smeđu boju (Meyer, K.E., Estrin, S., 2001., p. 575-584)

125
godine privatizacija se tretira kao proces od izuzetnog značaja za uspostavljenje nove
institucionalne baze i okvira ekonomskog sistema u BiH i kao osnov za jačanje
konkurentnosti privrede i kompanija u zemlji. Ambiciozan plan aktivnosti na
privatizaciji obuhvata privatizaciju strateških i komercijalnih kompanija, poduzeća javne
privrede, infrastrukture sa elektroenergetikom, telekomunikacijama, željeznicom,
vodama, šumama i medijima (PRSP, 2004, str. 84-95).

Nova Vlada F BiH sa mandatom dobivenim na izborima 2006. godine dala je veoma
značajno mjesto orijentaciji na provođenje privatizacije, što je posebno značajno, ako se
ima u vidu da ona ima pune ustavne nadležnosti za provođenje privatizacije. U
dokumentu Politika djelovanja i osnovne strategije Vlade F BiH u mandatnom periodu
2007-2010. sa operativnim planom za 2007. godinu privatizacija se spominje u kontekstu
strateškog pravca djelovanja Vlade na intenziviranju privrednog razvoja. Ističe se da je za
to potrebna aktivnost na privatizaciji i restrukturiranju poduzeća, te podizanje
konkurentnosti, izvozne orijentacije, zaposlenosti i drugo. U svojim strateškim ciljevima
Vlada ističe povećanje privatnih investicija i razvijanje javno-privatnog partnerskog
odnosa i restrukturiranje ekonomije. U okviru tih ciljeva Vlada nagovještava ubrzanje
privatizacije, provedbu stečajeva i likvidaciju neodrživih poduzeća, te rješavanje pitanja
restrukturiranja dugova. Nadalje se ističu ciljevi koji bi trebalo da osiguraju
makroekonomsku održivost, rasterećenje privrede i drug ciljevi koji treba da poboljšaju
investicioni ambijent u zemlji. Vlada F BiH je također lansirala prijedlog dokumenta
Politika privatizacije u F BiH, u kome je kao osnovne ciljeve privatizacije istakla
ostvarivanje značajnih prihoda od privatizacije za financiranje strateških i razvojnih
projekata po posebnom programu Vlade i povećanje ukupne ekonomičnosti poslovanja i
prihoda kompanija, kako bi se povećali javni prihodi F BiH 54 .

Iz ovih dokumenata se naziru sve kontroverze privatizacije koje onemogućavaju da se taj

proces ubrza i daje potpune efekte u ekonomskom razvoju F BiH. Ključno je pitanje da se
posveti potrebna pažnja definiranju ciljeva privatizacije i ocjeni u kojoj su mjeri ti ciljevi
ostvareni do sada. Pri tome polazimo od ciljeva koji odgovaraju potrebama ekonomskog i
socijalnog razvoja u Federaciji BiH, a to je upravo ono čime je i Vlada F BiH okupirana u
svojim strateškim dokumentima. Zbog toga se uočava da Vlada F BiH ne iskorištava
privatizaciju kao snažniju polugu u ostvarenju ambicioznih ciljeva svojih ekonomskih
politika. Za potreban nivo analize političkog okvira privatizacije fokusiramo se na
ključna pitanja čija analiza može pomoći razumjevanju problema definiranja ciljeva i
razloga njihovog (ne)ostvarivanja.

Prvo, prihvatajući da je privatizacija globalni trend, da je provode razvijene zemlje, a da

je u zemljama u tranziciji obilježena specifičnim ciljevima, može se uočiti da postoje dva
pristupa privatizaciji. Prvi je da se privatizacija provodi na konzistentna način kao dio
54
Stavljanje naglaska na ciljeve privatizacije koji se tiču povećanog prikupljanja javnih prihoda i prihoda
od privatizacija vodi aktivnosti privatizacije ka prodaji kvalitetnih kompanija u državnom vlasništvu,
odvraćajući aktivnosti na privatizaciji od ključnih ciljeva podizanja efikasnosti ekonomije i efikasnosti na
mikroekonomskoj razini. Ako se prihvata logika da upravljački proces počinje od situacione analize, preko
analize prilika i prijetnji u vanjskom i snaga i slabosti u unutranjem okruženju koje utiču na privatizaciju pa
do ciljeva privatizacije, onda je jasno da navedeno definiranje ciljeva ne odražava stanje u kome se taj
proces nalazi, niti potrebe i mogućnosti njegovog ostvarivanja u narednom periodu.

126
širih reformskih paketa, a drugi je da se privatizacija formalno podržava, a stvarno koči
zbog različitih interesa određenih grupa (Bortolott, Pinoti, 2005, str. 2). Na ovu ideju
treba vezati stav o tranzicijskom algoritmu, koji bi trebalo da funkcionalno uskladi efekte
makroekonomske stabilnosti, institucionalnih reformi, privatizacije, liberalizacije cijena i
trgovine, te financijske reforme i liberalizacije protoka kapitala (vidjeti u Hodžić, 2003,
str. 415-418). Zemlje koje imaju izgrađen stabilan makroekonomski ambijent i visok
stupanj njegove funkcionalnosti mogu privatizaciju voditi ciljem povećanja javnih
prihoda i smanjenja deficita proračuna, ali F BiH i BiH kao cjelina zasigurno ne. U njenoj
ekonomiji i institucijama treba ostvariti niz reformi i promjena da bi privatizacija davala
ono što potencijalno može ponuditi. Uzmimo samo slučaj elektroenergetike. Uvođenje
privatnog kapitala prije nego što liberalizacija sektora zaživi i prije nego su izgrađeni
institucionalni kapaciteti za upravljanje energetskim resursima u uvjetima neizvjesnosti
na regionalnim i globalnim tržištima, stvara velike rizike i za vladu i za investitore. Ili
drugi primjer, izostanak liberalizacije u sektoru javne komunalne privrede čime se taj
sektor drži po strani interesa privatnog kapitala, a građani trpe zbog nekvalitetnih usluga,
dok vlade obilato pokrivaju neracionalnosti skrivenim ili transparentnim proračunskim
subvencijama.

Drugo, objašnjavati politiku i praksu privatizacije javnim interesom znači privatizaciju

ne nazivati pravim imenom. Normativna teorija ekonomskih politika, kao teorija javnog
interesa koji provode vlade, ne može objasniti ciljeve i aktivnosti vlada koje vode
privatizaciju u F BiH u posljednjih 5 godina nakon završetka masovne privatizacije 2002.
godine. I naučno je verificirano da je na sceni u realnom životu i razvijenih i
tranzicijskih zemalja stranačka teorija (partisan political theory) i praksa djelovanja vlada
u ekonomskoj politici. Vlade nastupaju kao predstavnici određenih interesnih i krugova
moći čije interese promoviraju i djeluju kao sprega politike i birokracije. Tu se javlja
problem odnosa agent-principal, jer bi političari trebalo da budu principali, a birokracija
agent. Međutim, svako od njih ima svoju moć i interese, tako da se utjecaj, moć i
odgovornost za efekte miješa (Acocella, 2005., str. 116-126.). Prevencija za ovakvu
situaciju u oblasti privatizacije je utvrđivanje pravila igre po kojima se ekonomske
reforme i liberalizacija tržišta pravci bez alternativa. Tako bi ekonomski sistem poticao
efikasnost, a privatizacija bila moćan instrument za ostvarenje tog cilja. Konkretnije, to
znači da bi vlade trebalo da budu odgovorne za efikasnost upravljanja državnim
kapitalom uz pravilo da on mora neprestano rasti i oplođavati se. To znači također da
vlade treba da djeluju kao svojevrsni državni holdinzi koji na racionalan način upravljaju
povjerenim državnim kapitalom.

Treće, spoznaje političke ekonomije privatizacije ukazuju na nekoliko bitnih relacija u

odlučivanju o privatizaciji, koje su sistematizirane na slici 27.

U zaključku treba istaći da definiranje ciljeva privatizacije za reformske vlade mora biti
studiozno selektirano u skladu sa njihovim strateškim ciljevima. Pored kvantifikacije
ciljeva privatizacije obima državnog kapitala, treba definirati i performanse privatizacije
u obimu investicija, zaposlenosti, dinamici privatizacije i metode privatizacije. Za
narednu etapu privatizacije ciljevi privatizacije moraju podržati orijentaciju sa
kvantitativnih na kvalitativne ciljeve, sa prodaja državnog kapitala na partnerstvo sa

127
privatnim kapitalom, sa pojedinačnog djelovanja na strateško upravljanje privatizacijom,
sa kupcima vođenu privatizaciju na ciljevima vođenu privatizaciju u kojoj treba osigurati
fokus na strateške investitore, u maksimalnoj mjeri ciljajući regionalne i globalne
kompanije koje su u stanju da ponude održive programe restruktuiriranja privatiziranih
kompanija.

Relacije u političkom odlučivanju o Komentar za validnost u F BiH

privatizaciji
1. Vlade sa desno-centrističkom orijentacijom vrše Nema dokaza u F BiH jer upravo centrističke vlade
opsežniju i bržu privatizaciju u F BiH usporavaju proces privatizacije
2. Lijevo-centrističke vlade podržavaju privatizaciju Nema dokaza jer takve vlade nisu djelovale u zrelim
ako prihodi idu za redistributivne svrhe fazama privatizacije. Kao opozicija, naglasak na
održanju javnog vlasništva u infrastrukturi, a u
komercijanom sektoru na izgradnji institucija, zašiti
radnika i transparentnosti privatizacije.
3. Desno-centrističke vlade preferiraju metode Nema dokaza, čak taj aspekt nije u fokusu Vlade F
privatizacije putem javne ponude građanima ispod BiH
tržišnih cijena radi podrške birača
4. Lijevo-centrističke vlade preferiraju javne tendere Prvi dio se dokazuje, a drugi dio je tek u elaboraciji
i prodaju strateškim investitorima ili prodaju dionica na primjeru BH Telekoma
na međunarodnim berzama sa ciljem maksimizacije
prihoda od privatizacije
5. Postepena prodaja državnog kapitala u firmama Nije primjenjivano kao politika. Prilika za primjenu
podiže kredibilitet privatizacije, jer pokazuje da će u privatizaciji velikih kompanija u infrastrukturi uz
vlada voditi srednjeročne stimulativne ekonomske potrebu rješavanja pitanja koncentracije vlasništva
politike, što utiče na rast vrijednosti dionica tih budućih kupaca. Kašnjenje u provođenju planova
firmi privatizacije ruši kredibilitet privatizacije.
Izvor: Huang, 2006, str. 957-959, Perotti, 1995., str. 847- 852, Bortolotti, Pinotti, 2005., str. 2-36.

Slika 27. Relacije u vezi sa privatizacijom i validnost za F BiH

Za narednu fazu privatizacije do 2010. godine predlaže se 5 prioritetnih ciljeva koji su

prezentirani u proširenoj formi i sadrže set preatečih ciljeva. Ti ciljevi treba da budu
pokretači u F BiH mogu se definirati u okviru treba da budu:

1. Podizanje konkurentnosti F BiH:

a) okončanjem privatizacije svih komercijalnih kompanija do 2010. godine
privlačenjem kvalitetnih domaćih i stranih investitora, koji su, osim transfera
kapitala, sposobni da prenose tehnologije, management know-how i unapređuju
uključivanje domaćih kompanija u transnacionalne poslovne, marketing i mreže
znanja, te privatizacija ostalih kompanija sa liste 56 do 33% putem ponude javnih
dionica građanima i investicionim fondovima, tako da ukupan privatni sektor do
2010. alimentira u GDP sa 65%.
b) otpočinjanjem širokog procesa deregulacije i otvaranja prostora za privatizaciju i
ulazak privatnog kapitala na bazi PPP u tradicionalno monopolske sektore u
oblasti komunalne privrede, elektroenergetike, gasa, voda, telekomunikacija,
avioprometa, cestogradnje, željeznica i drugih sektora.
c) poticanjem razvoja malih i srednjih poduzeća kroz intenziviranje male
privatizacije u svim preostalim oblicima poduzeća sa državnim kapitalom,

128
 d) otvaranjem stečajeva nad svim poduzećima sa većinskim državnim kapitalom
koja ne budu privatizirana do 2010. godine

2. Vraćanje kredibilnosti procesa privatizacije u svim njegovim formama, što uključuje

donošenje zakona o reviziji privatizacije, zakona o kontroli privatizacije i zakona o
upravljanju državnim kapitalom, jačanje institucija koje treba da djeluju upravljački u
procesu deregulacije i liberalizacije tradicionalno monopoliziranih sektora, te
regulatornih i institucija za podršku razvoju u uvjetima liberalizacije tržišta, kao i
institucija za provedbu privatizacije (agencije za privatizaciju i agencija za upravljanje
državnim kapitalom),
3. Osiguranje socijalne sigurnosti radnika u procesima privatizacije, vodeći računa o
postupnosti privatizacije u monopolskim sektorima i izradi socijalnih paketa za projekte
privatizacije sa strateškim partnerima i u slučajevima stečajeva, razrada projekata
radničkog dioničarstva, provedbu modela konverzija duga u dionice (debt do equity) za
neizmirene plaće radnika po kolektivnim ugovorima i za uključivanje radnika u nadzorne
odbore državnih i privatiziranih poduzeća,
4. Unapređenje javnih servisa za građane i privredu osiguranjem potrebnih sredstava za
izvođenje krupnih reformskih zahvata (penzijska o socijalna reforma), te investicije u
javnom sektoru za koje nije moguće privući privatni kapital, pri čemu prihodi od
privatizacije treba da budu u optimalnom odnosu sa fiskalnim prihodima i domaćim i
vanjskim zaduženjima.
5. Razvijanje institucija tržišta kapitala za poboljšanje ambijenta za privatizaciju putem
ponude državnog kapitala, državnih obveznica i drugih instrumenata koji treba da
unaprijede mehanizam alokacije štednje i direktnog i portofolio investiranja stranih
investitora.

Navedeni ciljevi trebalo bi da posluže kao polazna osnova za definiraju strategije i

politike vlade i njenih institucija u oblasti privatizacije u narednom srednjoročnom
razdoblju. Za njihovo ostvarenje trebalo bi pripremiti posebne projekte i programe.

4.5. Zaključak

Definiranje ciljeva privatizacije za reformske vlade mora biti studiozno selektirano u

skladu sa njihovim strateškim ciljevima. Pored kvantifikacije ciljeva privatizacije obima
državnog kapitala, treba definirati i performanse privatizacije u obimu investicija,
zaposlenosti, dinamici privatizacije i metode privatizacije. Ciljevi privatizacije moraju
biti konzistentni sa ukupnim ekonomskim i socijalnim ciljevima razvoja, prije svega
osiguranja makroekonomske stabilnosti, podizanja konkurentnosti, strukturalnih
promjena, rasta investicija, zaposlenosti i izvoza.

Ciljevi privatizacije moraju da uvaže situacijski kontekst privatizacije u kome je prva

faza masovne privatizacije okončana sa ograničenim uspjehom, a druga faza privatizacije
komercijalnih kompanija odvija se sa velikim teškoćama. To ne smije ograničiti ulazak u
treću fazu privatizacije u kojoj treba otpočeti privatizaciju kompanija iz monopoliziranih
industrija u kojima kompanije nisu izložene konkurenciji. Cilj privatizacije u trećoj fazi
je podići efikasnost javnih servisa i privući privatni kapital da u aranžmanima partnerstva

129
javnog i privatnog kapitala ulaže u nove razvojne projekte. Privatizacija sadašnjih javnih
kompanija će se vršiti u različitim formama, prema specifičnostima industrija i
kompanija, od većinske privatizacije u telekomunikacijama, veterinarskim stanicama,
komunalnoj privredi i drugim do manjinske privatizacije za ulazak sitnih dioničara i
investicionih fondova u elektroenergetiku, vode i druge sektore. Privatizacija ne smije
obuhvatiti javna dobra i prirodne resurse. Oni se mogu samo ustupati na korištenje pod
određenim uvjetima.

Kompleks ciljeva privatizacije potreban je zbog složenih socijalnih i ekonomskih

aspekata privatizacije u narednom srednjoročnom periodu. Politički aspekti ciljeva
posebno su ozbiljni jer su dosadašnje vlade bile neodgovorne u provođenju politika
privatizacije, opstruirajući ih o dokazujući da se ne vode javnim interesima u privatizaciji
nego interesima socijalnih grupa koje predstavljaju, a to znači interesima novoformiranog
kapitala, zanemarujući interese radnih slojeva. Navedeni ciljevi trebalo bi da posluže kao
polazna osnova za definiraju strategije i politike vlade i njenih institucija u oblasti
privatizacije u narednom srednjoročnom razdoblju. Za njihovo ostvarenje trebalo bi
pripremiti posebne projekte.

130
 V PRIJEDLOG MJERA ZA POBOLJŠANJE UKUPNOG AMBIJENTA ZA
ULAGANJE KROZ PROCES PRIVATIZACIJE U F BiH

Na osnovu obavljene analize uzroka niskog interesa investitora za privatizaciju u F BiH i

ciljeva koji se postavljaju u narednoj etapi privatizacije prilazimo formuliranju mjera za
poboljšanje ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces privatizacije u F BiH. Ove mjere
će svojim utjecajima biti u osnovi usmjerene na kreiranje ponude i tražnje, bez obzira da
li su ti utjecaji izravne ili neizravne prirode.

Naš pristup tim mjerama temeljimo na modelu prikazanom na slici 28.

MJERE UNAPREĐENJA MAKROEKONOMSKOG I POSLOVNOG AMBIJENTA

Intenziviranje ekonomskog rasta, makroekonomske stabilnosti i unapređenje političke stabilnosti u BiH
i F BiH, mjere za provođenje SAP iz domena F BiH i kantona, deregulacija i liberalizacija industrija i
biznisa, usvajanje Zakona o upravljanju državnim kapitalom u poduzećima u F BiH, usvajanje Politika
javno-privatnog partnerstva u F BiH, usvajanje industrijskih i trgovinskih strategija, eliminacija
ekskluzivnosti državnog kapitala u strukturi vlasništva, povratiti kredibilitet privatizacije, razviti mjere
za unapređenje radničkog dioničarstva, izmjene Zakona o porezu na dobit, regulacija tržišta kapitala

UNAPREĐENJE PONUDE U UNAPREĐENJE TRAŽNJE U

PRIVATIZACIJI
Uključenje atraktivnih
kompanija u privatizaciju
Uključenje infrastrukturnih i
komunalnih firmi
Ponuda projekata za privatni
kapital kroz forme PPP
Metode privatizacije (prodaja
tehno-ekonomskih cjelina i
manjinskih udjela, javna ponuda
dionica), Zakoni o privatizaciji
pojedinih strateških kompanija
Operativno pretprivatizacijsko
restrukturiranje
Ponuda kapitala putem
pretprivatizacijskih stečajeva
usmjerenih na reorganizaciju
Debt-to-equity pristup
PRIVATIZACIJI
Povrat kredibiliteta privatizacije
Promocija novih privatizacijskih
Unapređenje ciljeva i politika
poslovnog Promocija projekata PPP iz
domena infrastrukture i
ambijenta i komunalne privrede
razvijanje Ciljanje na strateške investitore u
interesa formi regionalnih i TNC
investitora za Mjere za podsticanje reinves-
privatizaciju tiranja postojećih stranih firmi
Intenzivne tržišne pripreme za
u F BiH objavljivanje tendera i finalizacije
objavljenih tendera
Ukidanje diskriminacije
investitora po osnovi vlasništva
Orijentacija na na prodaje
manjinskih udjela putem burzi

MJERE REGULACIJE I EFIKASNOSTI PROVEDBE PRIVATIZACIJE

Usvajanje Politike privatizacije u F BiH, izmjene Zakona o privatizaciji poduzeća u F BiH, aktivnosti
na transformaciji javnih ustanova iz domena informiranja, kulture, nauke i drugih javnih djelatnosti u
društva sa ograničenom odgovornošću, usvajanje Zakona o reviziji privatizacije i Zakona o kontroli
privatizacije, izmjene regulative tenderske prodaje državnog kapitala, započeti sa privatizacijom
komunalne privrede, intenzivirati rad na privatizaciji veterinarskih stanica, ostvariti raznovrsnost
metoda privatizacije i stvarati mogućnosti ponude dionica građanima i IF pod posebnim uvjetima

Konstrukcija autora Domazet, A.

Slika 28. Model unapređenja ambijenta i interesa investitora u privatizaciji

131
U nastavku se predlažu mjere za poboljšanje ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces
privatizacije u F BiH.

1. Postići ekonomski rast u F BiH od 10% prosječno godišnje do 2010. godine, na

bazi rasta investicija sa ciljem dostizanja njihovog udjela od 25-28% u GDP i
promijenjenom strukturom sa rastom ulaganja u tehnologiju i proizvodne kapacitete.
Za takav razvoj u BiH i F BiH moraju teći intenzivno krupne makroekonomske
reforme na uspostavljanju funkcionalnih tržišta roba, usluga, rada, zemlje, kapitala i
intelektualne svojine, te razvoj institucija tržišta. Sektorske politike u industriji,
poljoprivredi, servisima i infrastrukturi moraju biti funkcionalne da kompenziraju
tržišne nedostatke. Strukturalne promjene u privredi treba da pojačavaju značaj
industrije u kreiranju domaćeg outputa. Tehnološki razvoj i investicije postat će
osnova takvog razvoja. Konkurentnost treba da jača zahvaljujući razvoju naprednih
faktora i strukturnim promjenama koje povećavaju udio proizvodnje i usluga više
dodane vrijednosti. Nezaposlenost treba svesti na 25%, a siromaštvo na ispod 15%
ukupnog stanovništva.

Ubrzanje ekonomskog rasta čini ambijent BiH i F BiH atraktivnijim za investicije u

smislu da se od strane investitora mogu koristiti izvori konkurentskih prednosti koji
potiču iz investicionog ambijenta (country specific competitive advantages).

2. Osiguranje punog doprinosa F BiH očuvanju makroekonomske stabilnosti BiH.

Ključna područja te stabilnosti su održivost javne potrošnje kroz budžete i
izvanbudžetske fondove, te inflacija iz domena utjecaja Federacije BiH,
vanjskotrgovinski deficit i deficit platne bilance i nezaposlenost. Kao što ovi činioci
čine temelj makroekonomske stabilnosti, tako se efikasnom privatizacijom doprinosi
njihovom poboljšanju (kroz izvoznu orijentaciju, novo zapošljavanje i povećanu
ponudu iz vlastite proizvodnje i uvoza u reguliranju konkurencije i cijena). Ne smiju
se odlagati reforme socijalnog, penzijskog i sektora javne uprave, područja koja
zahtijevaju visoku razinu javne potrošnje i utiču na fiskalnu presiju i
makroekonomsku stabilnost u F BiH.

3. Postizanje punog doprinosa F BiH poboljšanju političke stabilnosti BiH. U ovom

domenu posebno značajna aktivnost na ispunjavanju političkih uvjeta za provođenje
SAP i stjecanje statusa kandidata za članstvo u EU: počeci ustavne reforme, nastavak
reforme policije i javnog RTV servisa, reforma javne uprave, borba protiv
organiziranog kriminala i korupcije i jačanje institucija pravne države.

4. Poduzeti sve potrebne aktivnosti za provođenje Sporazuma o pridruživanju i

stabilizaciji između BiH i EU (SAP) koji se predviđa za potpisivanje u maju 2008.
godine. Samo zaključenje SAP-a značit će podizanje povjerenja domaćih i osobito
stranih investitora u BiH i podizanje njene atraktivnosti za investiranje u procesu
privatizacije, kao i za partnerstvo na bazi JPP. Međutim, s obzirom na ograničeno
ispunjenje potrebnih uvjeta za zaključenje SAP, mogu se očekivati strogi naredni

132
 uvjeti političke i ekonomske prirode za stjecanje statusa kandidata i otpočinjanje
dugotrajnih pregovora za stjecanje članstva u EU.
5. Sačiniti program primjena SAP u domenu njegovih refleksija na privatizaciju.
Posebno značenje imat će odredbe SAP o liberalizaciji uvoza industrijskih proizvoda,
liberalizaciji trgovine uslugama, te odredbe o konkurenciji, koje predviđaju
transparentnost, limitiranje i uređivanje obima i vrsta državne pomoći. To će imati
direktne refleksije na interes stranih investitora, kao i na potrebu deregulacije u
sektoru javnih usluga koji je danas široko subvencioniran raznim netransparentnim
oblicima subvencija 55 . Eliminacija državne pomoći i liberalizacija u mnogim
sektorima povećat će interes domaćih i stranih investitora za privatizaciju ili
aranžmane PPP, te time učiniti ambijent za investiranje daleko atraktivnijim.

6. Vlada mora dosljedno promovirati i provoditi opredjeljenje da nema niti jedne

državne kompanije koja nije predmet privatizacije. Privatizacijom se pokreće
pitanje restrukturiranja i unapređenja efikasnosti javnih kompanija i nitko ne može
biti izuzet od takvog nastojanja. Za svako poduzeće mora se iznaći adekvatan oblik
privatizacije uz orijentaciju na većinsku privatizaciju (a), na manjinsku privatizaciju
(b) ili na javno i privatno partnerstvo (c). Operativni dio kompanija može biti predmet
privatizacije, ali javna dobra i prirodni resursi ne smiju biti predmet privatizacije i
jedino se mogu, kao javno vlasništvo, davati pod određenim uvjetima na korištenje.
Uz ovakav pristup i EP BiH, koja je inače već 10% privatizirana, može da bude
predmet privatizacije i može biti do 33% ukupnog kapitala ponuđena na prodaju
dionica putem burze, kroz javnu ponudu građanima i investicionim fondovima. To
može biti brzo efektuiran izvor gotovine za potrebe raznih intervencija, kao što je
restrukturiranje rudnika. 56

7. Usvojiti dokument Politika privatizacije u F BiH na Parlamentu F BiH.

Dokument bi trebalo da doživi temeljite izmjene u odnosu na prvu verziju. Sadržajno,
on treba da ima slijedeće točke: 1) dijagnoza stanja u oblasti privatizacije, 2) novi
ciljevi privatizacije, 3) privatizacijski portofolio – osnovna obilježja portofolia sa
državnim poduzećima i PPP projektima, 4) potrebne mjere za pripremu privatizacije –
početno restrukturiranje potrebna regulativa (izdvajanje javnih dobara, reorganizacija
i čišćenje biznisa u okviru kompanija), deregulacija, 5) načini i metode privatizacije
pojedinih sektora i poduzeća, 6) očekivani prihodi i efekti privatizacije, 7) zakonski
okvir i potreba njegovog inoviranja, 8) institucionalni okvir i potreba njegovog
inoviranja, 9) performanse privatizacije (obim privatiziranog kapitala, broj uposlenih,

55
Članom 71 SAP u točki 3 se navodi da je u suprotnosti sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju
svaki oblik državne pomoći koji ugrožava konkurenciju favorizirajući pojedine poduzetnike ili proizvode.
Ova odredba se može dovesti u vezu sa činjenicom da KS u posljednjim godinama izdvaja između 60 i 70
milijuna za subvencije komunalnim poduzećima, čime se onemogućava efikasno poslovanje privatnim
poduzećima koja djeluju u tim sektorima.
56
Nedavno predloženi Zakon o financijskoj konsolidaciji rudnika ugljena u F BiH sa ukupnim obavezama
konsolidacije od 323,8 mil. KM u periodu od 2009 do 2015. godine predstavlja neusporedivu manje
održivu alternativu u odnosu na osiguranje sredstava putem prodaje dijela kapitala EP BiH i EP HZ HB.
Trebalo je tu alternativu detaljnije evaluirati, jer se politika stvaranja velikih budžetskih obaveza u
budućnosti iskazuje kao ograničenje njihovoj održivosti.

133
 cijena u gotovini, privlačenje stranih investitora) i 10. mjere za unapređenje
upravljanja državnim kapitalom.

U odnosu na predloženu verziju Politiku privatizacije treba inovirati ciljevima

privatizacije, koje treba harmonizirati sa nalazima ove studije. Kod regulatornog okvira
treba inovirati sadržaj mjerom donošenja zakona o reviziji privatizacije i Zakona o
kontroli privatizacije (alternativno dopunom Zakona o privatizaciji odredbama o kontroli
privatizacije), te dopunama Zakona o privatizaciji u dijelu koji se odnosi na ciljeve
privatizacije. Također, treba predvidjeti donošenje Zakona o upravljanju državnim
kapitalom, koji će dalje biti razrađen kao posebna mjera. U dokumentu bi posebno
trebalo istaknuti obavezu provođenja privatizacije veterinarskih stanica, javnih institucija
iz oblasti kulture, socijalne zaštite, informiranja i izdavaštva u lokalnim općinskim i
gradskim okvirima, te promovirati naredne aktivnosti oko priprema studija o privatizaciji
komunalnog sektora.

8. Usvojiti industrijske strategije, strategiju razvoja turizma, strategiju razvoja

poljoprivrede, strategiju razvoja malih i srednjih poduzeća i politike razvoja
domaćeg tržišta i trgovine, kao dio Strategije razvoja F BiH. Ove strategije
predstavljat će temelj za vođenje privatizacije niza strateških kompanija, a
istovremeno će služiti za i kao podloga za projekte PPP u razvojno-investicionim
projektima iz ovih oblasti kojima će se privlačiti domaći i strani investitori u ovoj
oblasti. Njima bi posebno trebalo predvidjeti mjesto i značaj privatizacije u
restrukturiranju i razvoju ovih sektora i uvjete i kriterije za dodjelu oskudnih faktora
proizvodnje locirane u BiH (električna energija, drvo za mehaničku obradu, celulozno
drvo, koncesije na javna dobra i prirodne resurse i slično). Industrijske i sektorske
strategije posebno su značajne za privatizaciju kompanija sa visokim eksternim
efektima po društvo i druge sektore privrede ( BH Telecom, Aluminijum Mostar i
drugi) i one moraju biti temelj tenderskih ponuda i privatizacijskih ugovora.

9. Pripremiti i usvojiti na Parlamentu F BiH dokument Politike javno-privatnog

partnerstva u Federaciji BiH. Taj dokument bi u skladu sa direktivama EU o
javnom i privatnom partnerstvu (Green Paper on PPP and Community Law on Public
Contracts and Concessions iz 2004.godine i Guidelines for Successful Public - Private
Partnership iz 2003.godine) trebalo da osigura transparentnost i efektivnost tog
partnerstva. Politikama JPP trebalo bi definirati: 1) definicije JPP i njihovo
razlikovanje u odnosu na druge aranžmane između privatnih kompanija i javnog
sektora, 2) ciljeve JPP i oblasti u kojima se oni mogu provoditi, 3) oblici JPP i
ekonomski koncepti na kojima temelje, 4) pravni okvir JPP, 5) procedure pokretanja
projekata JPP, 6) transparentnost javnih natječaja za projekte JPP, 7) ugovaranje i
realizacija projekata JPP, 8) vladine institucije za upravljanje projektima JPP i 9)
mehanizam evaluacije, kontrole i revizije procedura i efekata projekata JPP.

Za obavljanje pripremnih poslova u ovom domenu potrebno je uraditi Studiju

izvodljivosti politike javnog i privatnog partnerstva u F BiH.

134
10. Aktivno sudjelovati u usvajanju Strategije razvoja energetskog sektora BiH i na
njegovim postavkama pripremiti Strateški plan i program razvoja energetskog
sektora F BiH. Strateški plan treba da bude podloga za pripremu studijske i tehničke
dokumentacije za razvoj elektroenergetskih kapaciteta, jer se tako podiže kapacitet
domaćih institucija za upravljanje razvojem elektroenergetskih kapaciteta. Nakon što
se na osnovi ciljeva razvoja koje definira Vlada F BiH urade studije izvodljivosti za
pojedine kapacitet, tada je moguće ići na odabir strateških partnera i izbor oblika PPP
u realizaciji tih projekata. Partnerstvo svakako treba da uključuje domaće kompanije
sa respektabilnim razvojnim resursima, know-how i referencama na projektima iz ove
oblasti (Energoinvest, Hidrogradnja). To, dakako, ne isključuje i renomirane evropske
i svjetske kompanije iz ove oblasti da objektivnom evaluacijom na javnim
natječajima sa detaljno razvijenim politikama i projektnim konceptima budu izabrani
za partnere na projektima kojima istinski upravlja Vlada F BiH, a ne površnim
procedurama i bez usklađenih projektnih koncepta odabrani strani partneri.

11. Uspostaviti narušeni kredibilitet privatizacije i PPP. Niska kredibilnost

privatizacije i PPP na samom početku njegove primjene u elektroenergetici, zahtjeva
od Vlade da temeljito reorganizira svoje djelovanje u ovim oblastima. To treba uraditi
na načelima pravne države, koristeći tri osnovna stupa djelovanja. Prvi stup je
reguliranje oblasti na cjelovit način, uz donošenje sistemskih zakona o reviziji
privatizacije, kontroli privatizacije i dopune i izmjene Zakona o privatizaciji
poduzeća u F BiH, kao i Zakona o upravljanju državnim kapitalom u F BiH. Uz te
zakonske osnove treba usvojiti i dokumente o politici privatizacije i politici javnog i
privatnog partnerstva u F BiH, te industrijske i trgovinske strategije i strateški plan
energetskog sektora. Drugi stup su institucije sa punim kapacitetom ekspertnog
djelovanja u okviru zakona i utvrđenih politika i načela etike prema Kodeksu etičkog
djelovanja u obavljanju javnih funkcija. Treći stup je načelo transparentnosti u
djelovanju i načelo kontrole i evaluacije efekata privatizacije, odnosno javnog i
privatnog partnerstva sa uspostavljenim kriterijima performansi u ostvarenju ciljeva
privatizacije i PPP. Treći stup omogućava poduzimanje korektivnih mjera prema
saznanjima iz procesa evaluacije i osigurava da proces ide prema željenim ciljevima.

Vlada mora razviti vlastiti marketing program u domenu privatizacije i PPP, a posebnu
pažnju posvetiti komunikacijama sa javnošću i promociji, te evaluaciji i prezentiranju
efekata svojih aktivnosti u ovom području.

12. Pripremiti i usvojiti zakon o upravljanju državnim kapitalom u F BiH. Ovaj

zakon je veoma značajan za efikasno upravljanje državnim kapitalom u poduzećima
sa njegovim većinskim ili manjinskim udjelom. Taj se kapital nalazi pod formalnom
kontrolom predstavnika države u nadzornim odborima, ali nema efektivnih
mehanizama njegove stvarne kontrole. Nije uspostavljena linija kontrole koja bi
poticala od Vlade, odnosno njenih ministarstava (na federalnoj ili kantonalnoj razini),
preko nadzornih odbora i u konačnom, putem povratnih sprega bila efektuirana
odgovornošću vlade pred Parlamentom F BiH ili skupštinama kantona. Naime, u
stvarnosti djeluje jedan neobavezujući oblik kontrole u kome nema sankcija za
gubitke u državnom kapitalu, niti nagrade za njegovo uvećanje. Takav je sistem

135
 neodrživ, jer on proizvodi dva oblika voluntarističkog ponašanja prema državnom
kapitalu. Prvi je oblik njegovog uništavanja kroz neekonomske cijene usluga kojima
se kupuje socijalni mir, odnosno odlažu neophodne reforme i restrukturiranje javnih
kompanija, posebno u sektorima javnih usluga. Drugi je oblik odlaganja privatizacije
takvih kompanija pod raznim izgovorima, što ostaje bez ikakvih sankcija za
donosioce takvih odluka, čak i u slučajevima kada se izravno kumuliraju gubici i topi
državni kapital. Dakle, izostanak stvarne kontrole u upravljanju državnim kapitalom
smanjuje spremnost vlade da ponudi u privatizaciju određeni obim državnog kapitala,
držeći ga pod voluntarističkom kontrolom i omogućavajući njegovo uništavanje
ekonomskim ili neekonomskim mjerama. 57 Zakon o upravljanju državnim kapitalom
ima za cilj da se unaprijedi način upravljanja državnim kapitalom i to tako što bi se
njime pomoglo donijeti odluke o tri moguće alternative: a) efikasno upravljanje
državnim kapitalom, b) privatizacija državnog kapitala i c) stečaj ili organizirane
subvencije, kao vid državne pomoći u slučajevima kada postoji potreba održavanja
državnog kapitala, ali nema mogućnosti efikasnog upravljanja tim kapitalom. Zakon
bi imao nekoliko važnih sadržaja: a) definicija državnog kapitala u poduzećima, b)
način alokacije državnog kapitala u poduzećima, c) način upravljanja državnim
kapitalom, d) obaveza podnošenja izvještaja o upotrebi i efikasnosti korištenja
državnog kapitala, e) odluke u vezi sa izvještajima o upravljanju državnim kapitalom
(obnavljanje mandata NO i upravi, uskraćivanje mandata, stečajevi i slično), f)
odgovornosti i nagrade u vezi sa upravljanjem državnim kapitalom i h) informiranje
javnosti o upotrebi državnog kapitala. Zakon bi omogućio unapređenje korporativnog
upravljanja i promicanje najsposobnijih eksperata i menadžera za rad u javnim
poduzećima i za upravljanje državnim kapitalom.

Zakonom bi se uspostavila Agencija za upravljanje državnim kapitalom, koja bi, između

ostalog, mogla da preuzme na sebe vođenje poslova iz pasivne bilance poduzeća.

U vezi sa ovim zakonom potrebno je izvršiti i temeljite izmjene Zakona o javnim

poduzećima koji ih tretira kao administrativne institucije, a ne organizacije koje u
specifičnim tržišnim uvjetima treba da postižu efikasnost u ostvarivanju svojih funkcija,
koja se potvrđuje visinom dobiti i drugim performansama tržišne efikasnosti.

13. Šire primjenjivati institut restrukturiranja poduzeća prije privatizacije.

Realizacija plana privatizacije za 2008. godinu, kao i naredne aktivnosti, a posebno
otpočinjanje privatizacije komunalnih i poduzeća iz oblasti kulture, informiranja i
drugih društvenih djelatnosti otvaraju pitanje restrukturiranja poduzeća prije
otpočinjanja privatizacije. Tu je osnovni problem postojanje nagomilanih dugova i
viška uposlenih, odnosno potraživanja uposlenih prema poduzeću. Vlada je utvrdila
prijedlog Zakona kojim bi se državna poduzeća „oslobodila“ obaveza prema
državnim fondovima, međutim isti još uvijek nije usvojen. Istovremeno izmjenama i
dopunama zakona o privatizaciji poduzeća ( decembar 2006.godine) u članu 30.
utvrđeno je da poduzeće može izdati nove dionice u cilju konverzije duga u dionički

57
U publikaciji Privatizacija u F BiH 1999-2006. godine procjenjuju se gubici državnog kapitala na razini
od preko 3 mld. KM zaključno sa 31.12.2006. godine. Ta procjena se zaključno sa koncem 2007. godine
može povećati za najmanje 20% (AP F BiH, 2007, str. 15).

136
 kapital i u slučaju potraživanja povjerilaca i radnika. Do sada nisu donesena
provedbena akta koja bliže uređuju mogućnosti konverzije duga u vlasnički kapital u
postupku privatizacije poduzeća kroz usvajanje programa restrukturiranja. Program
restrukturiranja smatra se donesenim kada Agencija donese odluku o usvajanju tog
programa. On ima snagu izvršne isprave i smatra se ugovorom kojim se utvrđuje
visina i način izmirivanja potraživanja povjerilaca koja su u njemu utvrđena. Ako
Agencija procjeni da kapital ili imovina subjekta privatizacije ne mogu biti prodati
metodom javnog tendera ili javne aukcije bez prethodnog restrukturiranja, ona donosi
odluku o restrukturiranju u postupku privatizacije. Restrukturiranje u postupku
privatizacije podrazumijeva: 1) statusne promjene, promjene pravne forme, promjene
unutrašnje organizacije i druge organizacione promjene; 2) otpis glavnice duga,
pripadajuće kamate ili drugih potraživanja, u cjelini ili djelomično; 3) otpust duga u
cjelini ili djelomično radi namirivanja povjerilaca iz sredstava ostvarenih od prodaje
kapitala ili imovine subjekta privatizacije. U subjektu privatizacije koji se
restrukturira u skladu sa Zakonom o privatizaciji, prodaje se cjelokupan kapital ili
imovina.

Restrukturiranje u iznesenoj formi ima karakter operativnog restrukturiranja i njime treba

poboljšati pripremljenost poduzeća za privatizaciju. To nije strateško restrukturiranje koje
u konačnom ostaje na novom vlasniku državnog kapitala.

14. Koristiti na kreativan način sredstva za socijalno zbrinjavanje zaposlenika koji

u procesu stečaja, likvidacije, restrukturiranja i privatizacije ostaju bez posla.
Sukladno Programu mjera za socijalno zbrinjavanje zaposlenika koji u procesu
stečaja, likvidacije, restrukturiranja i privatizacije ostaju bez posla kreiraju se na
razini Federalnog zavoda za zapošljavanje. Za ove namjene se osiguravaju se destine
miliona, ali nema dovoljne promocije mogućnosti korištenja tih sredstava. Do sada je
iz tih sredstava zbrinuto oko 1.500 radnika najmenske industrije i oko 500 iz drugih, u
čemu je posebnu aktivnost pokazao Tuzlanski kanton koji je zbrinuo oko 250 radnika
u 2007. godini.

15. Pokrenuti izmjene zakona i provesti potrebne mjere za intenziviranje radničkog

dioničarstva. Treba iskoristiti postojeće regulatorne okvire i mogućnosti da se
intenzivira radničko dioničarstvo. U redovnim postupcima tenderske privatizacije
uposlenima su otvorene jedino mogućnosti ortačkog organiziranja u čemu je važno
njihovo partnerstvo sa menadžmentom, vodeći računa o problemu koncentracije
vlasništva. Vlada bi trebalo da podržava mogućnosti emitiranja dionica za uposlene
po Zakonu o privrednim društvima, u svim slučajevima gdje ima pravo glasa.
Uposlenima treba omogućiti, ovisno o situaciji poduzeća, konverziju njihovih
potraživanja u dionice, vodeći računa o kapacitetu firme za takvo restrukturiranje uz
oprez da takve mjere onemoguće suštinsko restrukturiranje poduzeća, pri čemu će i
uposleni biti gubitnici. U aktualnoj situaciji mora se pažnja posvetiti i konceptu
dioničarstva građana, pa metode javne ponude dionica pod povoljnijim uvjetima za
građane uz plaćanje u gotovu treba obavezno primijeniti kod privatizacije strateških
kompanija, čak i u privatizaciji manjinskog dijela državnog kapitala (EP BiH, EP

137
 HZHB, BH telecom, HT Mostar i drugi). Na ovim pitanjima treba ostvariti suradnju
vlade, sindikata i istraživačkih institucija.

Kao konkretan korak Vlada bi trebalo da pokrene pripremu studiju izvodljivosti

radničkog dioničarstva u F BiH po uzoru na metode ESOP (dioničarstvo za uposlene),
koje su široko primijenjene u svijetu i potakle rast produktivnosti i socijalne kohezije u
kompanijama i društvu.

16. Kontinuirano djelovati na podršci razvoju tržišta kapitala u F BiH. Ovo

podrazumijeva funkcionalno usklađivanje Zakona o privrednim društvima
(transformacija u odgovarajuće oblike društava i u dionička društva svih poduzeća
koja su sudjelovala u javnom upisu dionica), te usvajanje Zakona o investicionim
fondovima. Ovaj zakon je posebno važan za dalji tijek transformacije vlasništva
započetog masovnom privatizacijom kroz javni upis dionica, pri čemu limitirajuća
sposobnost investicionih fondova za poduzimanje restrukturiranja ostaje ključni
problem kompanija u kojima imaju visoke vlasničke udjele.
17. U daljem procesu privatizacije, neophodno je ubrzati i aktivnosti vezano za
pripremu jednog broja javnih ustanova za privatizaciju i to prvenstveno onih iz
djelatnosti obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, sporta, fizičke kulture,
tehničke kulture, koji spomenutu djelatnost obavljaju radi stjecanja dobiti. Za njih je
potrebno primijeniti odredbe Zakona o privrednim društvima i poštovati utvrđene
rokove vezano za statusne promjene, o čemu odluku treba da donese osnivač
ustanove.

18. Bez obzira na planove privatizacije strateške kompanije treba izložiti pred
privatizacijskom restrukturiranju. Uspješna privatizacija strateških kompanija
podrazumijeva temeljite pripreme na njihovom organizacijskom restrukturiranju, čiji
je cilj izdvojiti djelatnosti koje se nalaze van core biznisa tih kompanija ( restorani,
održavanje, telekomunikacijski inženjering u BH Telecomu i slično). Na taj se način
može već sada prići sagledavanju ključnih problema privatizacije, a posebno pitanja
viška uposlenih i pripreme ozbiljnih socijalnih paketa za njihovo prevazilaženje.

19. Treba pokrenuti proces snažnog internacionaliziranja elektroprivrednih

kompanija u F BiH. Sadašnje komparativne prednosti elektroprivrede u F BiH
podrazumijevaju iskorištavanje energetskih resursa i ekspanziju proizvodnje
električne energije. To podrazumijeva potrebu internacionaliziranja elektroprivrednih
kompanija sa vizijom stvaranja regionalnih lidera u biznisu električne energije.
Internacionaliziranje podrazumijeva transformaciju marketinga tih kompanija iz
lokalnog u regionalni marketing kojim će one izravno upravljati, a ne prepuštati se
mreži dilera i raznih drugih posrednika, gubeći velike potencijale profita. Efektivan
evropski marketing tih kompanija nudi mogućnosti da se upravlja cjelinom lanca
vrijednosti biznisa električne energije, podiže profitabilnost tog biznisa i ostvaruje
investiciono-komercijalni aranžmani za privlačenje u BiH investitora koji žele
koristiti prednosti visoke raspoloživosti, pouzdanosti i cjenovne konkurentnosti
električne energije kao izvora resursa za podizanje konkurentnosti investitora u F
BiH. Pored tržišne valorizacije električne energije njenim izvozom, još više treba

138
 internacionalizirati razvojne aktivnosti koje mogu biti utemeljene na raspoloživosti
električne energije u F BiH, što znači manje izvoziti, a više trošiti u zemlji
razvijanjem novih kapaciteta utemeljenih na stranim direktnim investicijama. 58

20. Izvršiti izmjene Zakona o porezu na dobit u F BiH u dijelu koji se odnosi na
oslobađanja od plaćanja poreza. Postojeće beneficije obuhvaćaju netipičan broj
slučajeva i treba da budu proširene. Za F BiH, kao uostalom i za BiH u cjelini,
strateško je pitanje kako stimulirati strane investitore da reinvestiraju dobit u BiH,
umjesto da je transferiraju u inozemstvo. Zato bi izmjenama zakona trebalo
stimulirati strane investitore da budu oslobođeni poreza u svim slučajevima
reinvestiranja profita u poslovne svrhe. Također, treba proširiti osnove oslobađanja za
sve investitore koji otvaraju nova radna mjesta ili vrše tehnološku modernizaciju
proizvodnje. To bi poticalo i interes investitora u privatizaciji.

21. Treba razviti ambiciozni program otvaranja radnih mjesta sa tehničkom,

financijskom i institucionalnom podrškom vlade usmjerenu na kompanije i
pojedinačne poduzetnike, farmere i mikropoduzetnike i NGO i think-tank i
straživačke i razvojne organizacije. Naime, može se očekivati da će Federacija BiH
doći u situaciju da ima kapital za investiranje, ali da nema ponudu investicionih
projekata kojima se razvija konkurentan i održiv biznis i otvaraju nova radna mjesta.
Treba razviti alternativne mogućnosti podrške velikim investicionim projektima, ali i
podršku razvoju malim i srednjim poduzećima, razvoju ruralne ekonomije,
samozapošljavanju i PPP. Iskustvo RS u niskom kapacitetu apsorbiranja sredstava od
privatizacije pokazuje da se u konkretnoj situaciji javljaju apetiti jednostranog
investiranja u administraciju i javne objekte, a izostaje produktivno upošljavanje na
privatnom poduzetništvu.
22. Odlučnije pokretati stečajeve sa ciljem reorganizacije poduzeća i revitalizacije
biznisa. Cost-benefit analiza u mnogim slučajevima bi pokazala da je skuplje
spašavati bezizgledne firme kroz besplatnu privatizaciju, nego pokrenuti stečaj u
kome se firma reorganizira i započinje novi životni ciklus. Budući da je vlada,
odnosno javna poduzeća pod njenom kontrolom, često najveći povjerilac takvih
poduzeća, ona ima mogućnost da sa velikim stupnjem diskrecionog odlučivanja
pokreće stečajeve. Vlada bi trebala razviti strategiju stečajeva sa posebno snažnom
socijalnom komponentom, koja bi osigurala socijalnu snošljivost provođenja
stečajeva, u kojima su radnici često također jedan od većih povjerilaca. Treba u
promociji privatizacije uključiti i prilike za preuzimanje kompanija kroz stečajeve, što
je samo specifična forma privatizacije.
23. Donošenje Zakona o reviziji privatizacije u F BiH. Ovaj zakon ne treba mješati sa
Zakonom o kontroli privatizacije. Reviziju privatizacije u F BiH treba provesti kao
jednokratan proces na osnovi posebnog zakona. Revizija treba da omogući kompletan

58
Nedavno objavljena studija u Zborniku radova Ekonomskog fakulteta Zagreb istražuje mogućnosti da se
Elektroprivreda Hrvatske izbori za status regionalnog lidera na tržištu električne energije u Jugoistočnoj
Evropi, iako imaju komparativne prednosti na znatno nižoj razini od one u F BiH. Ta i slična razmišljanja
ne smiju ostaviti elektroprivredne kompanije u F BiH u pasivnom položaju. One moraju promjeniti svoju
poslovnu orijentaciju od proizvodne ka marketing orijentaciji, gradeći konkurentnost na regionalnoj razini i
regionalnoj tržišnoj valorizaciji obimnih investicija u elektroenergetiku.

139
 uvid u rezultate i efekte privatizacije u sferi transakcija državnog u privatni kapital po
metodama privatizacije i načinima plaćanja državnog kapitala (1), u sferi investicija
koje su poduzele privatizirane kompanije, ne samo kroz privatizacijske ugovore (2), u
sferi zapošljavanja, ne samo kroz privatizacijske ugovore (3), u sferi efikasnosti
poslovanja (sa gubicima ili profitom) (4), u sferi statusnih promjena firmi koje su bile
predmetom privatizacije, u smislu transformacija ili stečajeva i likvidacija firmi (5), u
sferi tržišne orijentacije na domaće ili strano tržište (6) i u pogledu strukture poduzeća
koja su bila predmetom privatizacije (velika, srednja ili mala) (7). Naravno, revizija
treba da da ocjenu u kojoj je mjeri privatizacija temeljila na ispravno prijavljenim
početnim bilancama, tj. potpunom obuhvatu državne imovine, obuhvatu obaveza,
potraživanja i neto kapitala, te načinu zaključenja i izvršenja privatizacijskih ugovora.
Sve utvrđene nepravilnosti kojima je oštećen državni kapital ili radnici i drugi
stakeholderi poduzeća trebalo bi da budu predmet organa tužilaštva i na kraju sudskih
organa.

Reviziju privatizacije trebalo bi da provede Ured za reviziju F BiH. Njome bi trebalo

obuhvatiti period od Markovićeve privatizacije do danas, bez izuzetka obuhvaćajući sve
privatizacijske ugovore. Nije prihvatljivo da se revizijom privatizacije bavi Financijska
policija, jer to odudara od smisla revizije i naglašava pravno-represivni karakter revizije.

Zbog neophodnih velikih organizacionih priprema i velikog obima ljudskih i financijskih

resursa potrebno je pripremiti studiju izvodljivosti revizije privatizacije prije pripreme
zakona.

24. Donošenje Zakona o kontroli privatizacije u F BiH. Potreba donošenja ovakvog

zakona potiče od toga što do sada ova oblast nije zakonski bila uređena. Iako je u F
BiH privatizacija počela sa kompletnom legislativom, što je rijedak slučaj za zemlje u
tranziciji, ona nije obuhvatila način kontrole privatizacijskih ugovora. Ta je praznina
popunjena 2003. godine, kada je donesen Naputak o obavljanju kontrole izvršenja
obaveza iz kupoprodajnih ugovora u postupku privatizacije, kojim je Agencija za
privatizaciju ovlaštena da vrši tu kontrolu. Tako se stvorio kontroverzni efekt da
kontrolu ugovora vrši ista institucija koja ih zaključuje, odnosno postignut je efekt
interne kontrole. Kasnije je, tokom 20025. i 2006. godine usvojen Pravilnik o
obavljanju kontrole izvršenja obaveza iz kupoprodajnih ugovora u postupku
privatizacije. I pored iznesene kontroverze, postojećom regulativom je do sada
osiguravan jedinstven pristup kontroli, redovnost kontrole, te puni legalitet i
legitimitet i pravna sigurnost sudionika procesa privatizacije.

Navedenu situaciju bi, ipak, trebalo prevazići, tako da bi kontrolu ugovora trebalo
izmjestiti van agencija za privatizaciju i locirati je u Ured za reviziju F BiH ili u poseban
odjel Ministarstva financija F BiH.

Zakonom o kontroli privatizacije bi se kontrola fokusirala na dva područja. Prvo područje

je kontrola politika i planova privatizacije koji se usvajaju na razini vlada i koja je do
sada izostajala u bilo kakvoj ozbiljnijoj formi. Izostanak kontrole politike i planova
privatizacije je jedan od uzroka niskog interesa investitora u privatizaciji jer se na taj

140
način jednostrano smanjila ponuda projekata za privatizaciju (Energoinvest,
Hidrogradnja). Takav voluntarizam u odlučivanju o privatizaciji praćen je stalnim
skidanjem sa liste privatizacije niza projekata i stalnim promjenama politika i regulative
privatizacije, bez kontrole efikasnosti takvih odluka. Isto tako, jačanje kontrole je mjera
za unapređenje interesa investitora. Treba kontrolu prenijeti i na ono što nije učinjeno u
privatizaciji – primjeri poduzeća kao što su Krivaja, HI Azot, Zrak, namjenska industrija i
druga opravdavaju predloženi pristup.

Drugo područje je kontrola provođenja privatizacijskih ugovora i njena regulativa bi se,

uz promjene u nadležnosti za kontrolu, prenijela iz postojećeg pravilnika.

25. Izvršiti izmjene Zakon o privatizaciji poduzeća u F BiH. Desetak izmjena Zakona
o privatizaciji imalo je karakter pojedinačnih, pragmatičnih i često kontradiktornih
rješenja. Zato se ukazuje potreba da se izvrše neke sistematske izmjene kojima bi se
otklonili postojeći uzroci niskog interesa investitora i ostvarili postavljeni ciljevi
privatizacije. Potrebne izmjene obuhvaćaju slijedeće:
• Potrebno je definirati ciljeve privatizacije, kako bi zakon dobio u
konzistentnosti. Ti ciljevi mogu biti sukladni onima koje smo definirali u ovoj
studiji.
• Potrebno je otkloniti ograničenja iz člana 12, iako ona nisu pravno utemeljena,
da se stranim kompanijama u većinskom vlasništvu onemogućuje pravo
sudjelovanja u privatizaciji u F BiH. Zato bi u članu 12. iza prvog trebalo dodati
novi drugi stav koji bi glasio: „Pravna lica sa sjedištem u inozemstvu mogu
sudjelovati u postupku privatizacije po ovom zakonu neovisno o strukturi
njihovog vlasništva“. Obrazloženje ovog prijedloga dano je u točki 3.3. ove
studije.
• Treba dozvoliti mogućnost izuzimanja stalnog sredstva iz početne bilance
poduzeća koje ide u privatizaciju u korist vlade koja vrši ovlaštenja po osnovu
državnog kapitala u tom poduzeću. Istovremeno, izmjenama zakona treba
omogućiti da se to stalno sredstvo, ako je neophodan uvjet rada buduće
privatizirane kompanije, stavi na raspolaganje novom vlasniku pod određenim
uvjetima, ili mu se kasnije omogući pravo prvenstva u slobodnoj kupovini. Ovaj
prijedlog treba osloniti na ekonomsku logiku da mnogi investitori nisu u stanju
privatizirati poduzeće, kada se u njegovoj bilanci nalaze vrijedna stalna sredstva,
obično građevine ili zemljište, bez kojih bi imali ekonomske mogućnosti da
sudjeluju u njegovoj privatizaciji. Kao primjer možemo istaći Energoinvest dd
Sarajevo čija je početna vrijednost kapitala visoka dijelom i zbog velike
vrijednosti poslovne zgrade. Generalno promatrajući izuzimanjem velike imovine
iz početne bilance, pod predloženim uvjetima, stvorili bi se uvjeti da se firme
privatiziraju efikasnije po modelu MBO ili MEBO 59 .
• Treba predvidjeti obavezu da se za svako poduzeće predmet privatizacije
putem prodaje ili putem dokapitalizacije utvrdi tržišna vrijednost državnog

59
Nisu nam poznati razlozi zbog kojih je Klub SDA predložio sličnu izmjenu zakona, ali taj prijedlog nije
cjelovit bez reguliranja načina na koji se izuzeto sredstvo može dati na ekonomsko korištenje budućem
vlasniku nakon privatizacije (prijedlog izmjena zakona o privatizaciji, Klub poslanika SDA u
Predstavničkom domu Parlamenta F BiH, 11.3.2008. godine).

141
 kapitala i drugi uvjeti koji čine ponudu za određeni privatizacijski projekt. Ta
procjena se vrši u okviru studije izvodljivosti privatizacije određenog poduzeća
ili njegove dokapitalizacije. Studiju izvodljivosti priprema neovisna
konzultantska kuća, a usvaja je nadležna agencija za privatizaciju. Podaci iz
studije predstavljaju poslovnu tajnu. Studija predstavlja platformu za vođenje
privatizacijskog postupka i osnovu za ocjenu uspješnosti provođenja
privatizacije.
• Ne treba prihvatiti ideje i prijedloge za izmjene zakona koje idu u pravcu da
kupac do potpune realizacije kupoprodajnog ugovora ne može firmu koja je
predmet privatizacije zadužiti hipotekarnim kreditom. Ekonomska logika u
vezi sa ovim pitanjem je da takav prijedlog ima opravdanje ako se radi o debt
financingu za potrebe financiranja equity-a (kupovine vlasničkog udjela ili
ispunjavanja obaveza za investiranje). Međutim, nema nikakve logike zabraniti
mogućnost zaduživanja privatizirane kompanije za poslovno financiranje, jer je
to uvjet u skoro svim slučajevima za efikasnije restrukturiranje i ostvarivanje
sinergije sa ulaganjem koje kupac vrši iz svojih izvora po osnovu obaveza iz
privatizacijskog ugovora.
• Namjena sredstava koja su prihod od privatizacije mora biti definirana
dokumentom Plan privatizacije i upotrebe sredstava privatizacije u F BiH, koji
se donosi na godišnjoj osnovi i usvaja ga Parlament F BiH. Zato nije prihvatljivo
rješenje da se sredstva od privatizacije usmjeravaju na poseban fond Investicijske
banke F BiH kojim upravlja Vlada BiH, kao utočište novca od privatizacije. Za
taj fond treba usvojiti poseban zakon i ne dozvoliti da novac stoji na računu van
funkcije. Namjena sredstava i gotovost njihovog trošenja mora biti takva da IB F
BiH u postojećim uvjetima organiziranosti i nedovoljne funkcionalnosti ne može
biti nosilac odluka o alokaciji sredstava, nego se to mora činiti spomenutim
planom. Pri tome je neopravdano isključivati iz zakona obavezu izdvajanja
sredstava za restituciju, osim ako se ne misli ta obaveza izvršavati putem Plana
privatizacije. Jer, nesumnjivo je da restitucija predstavlja dio javnog duga F BiH i
da je ustvari druga strana privatizacije i ne bi smjela biti zanemarena u
distribuciji prihoda od privatizacije.
• Nije prihvatljiv prijedlog po kome bi se omogućilo aktivno sudjelovanje u
privatizaciji i poduzećima sa većinskim državnim kapitalom, pod uvjetom
da njegov udio iznosi ispod 100%. U dijelu koji se odnosi na uzroke niskog
interesa investitora objašnjeni su razlozi zbog kojih se to ne može dozvoliti.
Naime, taj prijedlog bi proizveo dva negativna učinka po Vladu i druge aktere
privatizacije. Prvo, izostala bi aktivnost da se stvore uvjeti za privlačenje aktivnih
strateških investitora i prevladao bi oportunizam da firme koje su pod kontrolom
vlada kupuju državni kapital. Drugo, stvorila bi se nefer konkurencija za strateške
investitore i ta bi mjera vodila pogoršanju investicionog ambijenta i obaranju
interesa investitora za privatizaciju u F BiH. Napokon, sve bi to vodilo daljoj
reprodukciji državnog kapitala u začaranom krugu državnih kompanija, a
problemi restrukturiranja poduzeća koja su predmet privatizacije bi se samo
odlagali. Učinak bi bio čak i lošiji u odnosu na masovnu privatizaciju, kojom nije
rješeno pitanje konačnog vlasnika nad državnim kapitalom.

142
 • Treba proširiti moguću listu metoda privatizacije prodajom dionica na
burzi građanima kroz javnu ponudu i dokapitalizaciju kroz ulaganje u
postojeća poduzeća sa državnim kapitalom. Prodaja državnog kapitala
prodajom dionica putem burze je metoda koja je u Federaciji BiH omogućena
donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji poduzeća u
2006. godini. To zakonsko rješenje omogućava prodaju dionica putem burze za
poduzeća sa manjinskim državnim kapitalom, kao i prodaju kod poduzeća sa
većinskim državnim kapitalom ali do 51% (zadržavanje većinskog paketa
državnih dionica zbog prodaje strateškom partneru). Međutim, postoji potreba da
se omogući prodaja kapitala putem javne ponude građanima i investicionim
fondovima, koja bi u načelu iznosila do 10% vrijednosti ukupnog kapitala firme i
time bi se omogućilo razvijanje tržišta kapitala i demokratizacija privatizacije,
koja ne bi trebalo da ugrožava interese strateških investitora. S druge strane,
dokapitalizacija je omogućena u slučajevima kada se formira novo poduzeće
temeljem zajedničkih ulaganja, što je pokazalo niz prednosti, ali stvorilo problem
privatizacije ostatka matičnog državnog poduzeća (privatizacija Natrona Maglaj,
Željezara Zenica i drugi primjeri), na kojima obično ostaju obaveze ranije
jedinstvene firme. Zato bi izmjena zakona kojom bi se omogućilo ulaganje
partnera u postojeću firmu sa državnim kapitalom imalo puno opravdanje.

26. Podjela poduzeća na tehnoekonomske cjeline kao način privatizacije poduzeća

zahtjeva posebnu pažnju. I pored nesumnjivih efekata ovakvog načina privatizacije,
on sa sobom nosi opasnost neracionalnih podjela i korištenja sredstava ostvarenih
prodajom kapitala za konzerviranje postojećeg stanja besperspektivnosti poduzeća
koje se dijeli, bez stvarnih pokušaja za restrukturiranjem kompanije ili njenih
dijelova. Zato bi u praksi ili kroz izmjenu zakona ili podzakonskih akata trebalo
usvojiti pristup po kome ocjenu prijedloga podjele na tehnoekonomske cjeline vrši za
potrebe Agencije neovisna konzultantska kuća, koja u svom mišljenju treba da da
ocjenu svrsishodnosti predložene podjele po efektivnost procesa privatizacije i
restrukturiranja poduzeća.

27. Privatizacijske procedure ne treba započinjati bez temeljitih priprema, a kada

se započnu treba ih okončati izborom ponuđača. Ovo je primarni kriterij na kome
treba da temelji i povrat kredibilnosti poslovne i opće javnosti u privatizaciju.
Naglasak mora biti na dobrim pripremama poduzeća, promociji kod potencijalnih
investitora i stjecanja jasne predstave o izgledima privatizacije prije nego što se
objave tenderi. Ne smije se dozvoliti prekid procedura u njihovom tijeku, bez
konačnog izbora. Nerazumna objašnjenja o razlozima takvih poteza izazivaju
podozrenje i pesimizam poslovne i opće javnosti da je moguća fer procedura
privatizacije i zato ih treba u cijelosti eliminirati.

28. Izvršiti izmjene u regulativi tenderske prodaje. Tenderska prodaja je

najzahtjevnija metoda privatizacije za strateške investitore. Od njega ne treba
odustajati, ali investitore treba osloboditi nekih rigidnih uvjeta koji ne predstavljaju
izvor poboljšanja uvjeta prodaje. Imajući u vidu prijedlog za uvođenje instituta

143
 pripreme studije izvodljivosti za svaki privatizacijski projekt koji cilja na strateške
investitore potrebno je izvršiti slijedeće izmjene uvjeta tendera:
• Treba izbjeći obavezu očuvanja postojeće djelatnosti, jer je upravo ta djelatnost u
većini slučajeva razlog neatraktivnosti kompanije koja se nudi za prodaju.
Umjesto toga, treba pružiti mogućnost da kupac svojim biznis planom predloži
optimalnu upotrebu resursa koje nasljeđuje. Izuzetak za ovo može biti jedino u
slučaju primarne poljoprivredne proizvodnje, kada se dodjeljuje poljoprivredno
zemljište kupcu, ili u slučajevima dodjeljivanja drugih prirodnih resursa (rudna
bogatstva i slično).
• Studijom izvodljivosti privatizacije određenog poduzeća treba predvidjeti cijenu
radnog mjesta koje treba zadržati ili otvoriti. Investitoru treba omogućiti da,
nakon što osigura minimalan broj radnih mjesta, bira između mogućnosti realnog
osiguranja radnih mjesta i nadoknade oportunitetnih troškova radnog mjesta, za
broj radnih mjesta koja ne može da osigura. Isto tako, za investitore koji nisu u
stanju da osiguraju radna mjesta po ugovoru, treba predvidjeti mogućnost otkupa
radnih mjesta po uvećanoj cijeni radnog mjesta, umjesto raskida ugovora.
Sredstva iz otkupa radnih mjesta treba da idu u Fond iz koga će se financirati
investitori koji imaju programe za otvaranje radnih mjesta.
• Rok trajanja ugovora ne mora biti samo tri godine, neke obaveze se mogu u
dužem roku predvidjeti, ali potpuni prijelaz vlasništva u ruke kupca treba da bude
ostvaren u roku od tri godine

29. Usvojiti zakone o privatizaciji poduzeća iz infrastrukturnog sektora

(telekomunikacije, elektroprivreda, željeznice, aviopromet, cestogradnja, vode i
drugo). Ove zakone treba usvajati u dinamici u kojoj se budu stvarali uvjeti za
privatizaciju. Razlog za takav pristup je veliki obim državnog kapitala, efekt
eksternalija po druge sektore ekonomije i stanovništvo i zbog visoke političke
osjetljivosti privatizacije poduzeća u tim sektorima.
30. Izvršiti isknjižavanje javnih dobara iz početnih bilanci poduzeća za
privatizaciju, neovisno o njihovoj vrijednosti i kompanijama koje njima
gazduju. Javna dobra ne smiju biti predmet vlasničkih transakcija, odnosno
privatizacije. U njihovom definiranju treba imati razuman pristup, kako se javnim
dobrom ne bi proglašavali resursi koji nisu predmet niti prirodnog, niti tehničkog
monopola. Upravljanje javnim resursima treba prenijeti u nadležnost javnim
agencijama, odnosno treba ih pod određenim uvjetima dodjeljivati na korištenje
kompanijama kojima je to uvjet njihovog rada.
31. Započeti pripreme na privatizaciji komunalnog sektora privrede u F BiH. Sve
studije pokazuju da se ovaj sektor nalazi u lošem ekonomskom položaju, da nije
izložen liberalizaciji i tržišnom vrjednovanju efikasnosti, da grca u gubicima i da
nema izvora za unapređenje kvaliteta i obima usluga za građane i privredu. Zato je
njegovo restrukturiranje krupan cilj kome privatizacija može dati veliki doprinos. Kao
sektor sa vrijednim javnim dobrima, u njemu se privatizacija mora odvijati u
specifičnim uvjetima i može obuhvatiti samo operativni dio kompanija, dok javna
dobra moraju ostati u javnom vlasništvu. Posebno je pitanje uključenja komunalnog
sektora u javno i privatno partnerstvo zbog potrebe privlačenja privatnog kapitala za
razvojne projekte.

144
U tom cilju potrebno je pripremiti studiju Strategija privatizacije komunalnog sektora u F
BiH, koja bi bila osnova za kreiranje potrebne regulative za provođenje privatizacije u
ovom sektoru.

32. Potrebno je razviti studijsko-analitičke aktivnosti u pripremi promocije

privatizacijskih projekata i rezultata privatizacije u F BiH. Treba ostvariti tješnju
vezu agencija sa istraživačkim institucijama, komorama i vladinim agencijama na
izradi sektorskih studija, studija slučajeva koji daju pozitivne i negativne primjere
privatizacije i omogućavaju argumentiranu promociju dostignuća u privatizaciji u F
BiH.

33. Omogućiti raznovrsnost metoda privatizacije radi razvijanja većeg interesa

investitora za privatizaciju. Što se tiče javne ponude dionica ona je kao metoda
privatizacije, sa upotrebom casha kao instrumenta plaćanja, preporučljiva. Metodu
javne ponude dionica koristiti u privatizaciji velikih poduzeća kojima nije potreban
strateški investitor, u djelomičnoj privatizaciji kompanije te u privatizaciji manjih
kompanija. Pri tome je najbolje koristiti infrastrukturu tržišta kapitala (burzu) za
provođenje ove metode. Mnogi od potencijalnih investitora u procesu privatizacije su
se suočavali sa kompanijama a niskog nivoa operacija, prezaduženošću i velikim
brojem uposlenih. Kod mnogih su oni prepoznali potencijale budućeg razvoja ali
zbog navedenih opterećenja nisu željeli preuzimati te kompanije. Rješenje problema
su ponudili u formiranju zajedničkih kompanija. Kako privatizacijski propisi u svojim
baznim odredbama nisu tretirali promjenu strukture kapitala (već samo prodaju
državnog kapitala) u poduzećima, to su se promjene po osnovu zajedničkih ulaganja
odvijale van privatizacijske legislative. Proces su vodile same kompanije, uz podršku
resornih ministarstava, te se procesu formiranja joint venture-a prigovaralo na
transparentnosti (način odabira i vođenja pregovora sa partnerom). Kao rješenje za
ovaj problem donesena je Uredba 60 kojom se uredila pravila i procedure promjene
strukture kapitala zajedničkog poduzeća koje osniva poduzeće u većinskom
državnom vlasništvu. U vezi sa navedenim može se preporučiti podržati zajednička
ulaganja i dokapitalizaciju kao način ulaska stranih ( i domaćih) direktnih ulaganja
kada to investitori preferiraju. Razlog niskog interesa investitora za privatizaciju
poduzeća iz oblasti infrastrukture mogli bi biti metode privatizacije ovih poduzeća.
Postojećim propisima predviđene metode privatizacije nisu adekvatne za sektor
infrastrukture jer iskustva drugih zemalja pokazuju da su najbolja rješenja u
partnerstvu državnog i privatnog kapitala. U tom smislu potrebno je u sektoru
infrastrukture promovirati i koristiti metode privatizacije koje podrazumijevaju
partnerstvo državnog i privatnog kapitala kontinuirano. Pripreme za privatizaciju
odnose se na institucionalno uređenje sektora infrastrukture koja podrazumijevaju
donošenje sektorskih zakona, liberalizaciju sektora u cilju stvaranja konkurencije,
planiranje i utvrđivanje tarifa, definiranje načina regulacije kao i utvrđivanje
odgovornosti za izgradnju i upravljanje infrastrukturom.

60
Uredba o pravilima promjene strukture kapitala poduzeća po osnovu zajedničkog ulaganja („Službene
novine Federacije BiH“, broj 73/06). Odredbama Uredbe nadležna agencija definira uvjete za javno
prikupljanje ponuda za zajedničko ulaganje te prikuplja i ocjenjuje ponude i pregovara sa ponuđačem.

145
34. Usvajanje novog regulatornog okvira za tržište kapitala

Unaprjeđenje tržišta kapitala nije moguće adekvatno izvršiti bez novih normativnih
rješenja, kako u Federaciji tako i u Bosni i Hercegovini. Cilj ove regulacije bi bio da se u
što većoj mjeri harmoniziraju propisi iz oblasti tržišta kapitala u Bosni i Hercegovini, da
se da dalji poticaj za razvoj tržišta, kao i da se otklone određene manjkavosti u važećim
propisima na koje je ukazala dosadašnja praksa. Što se tiče propisa u Federaciji BiH
trebalo bi uraditi sljedeće:

• Usvojiti novi Zakon o tržištu vrijednosnih papira i donijeti podzakonske akte po

njemu

Zakonske odredbe predviđaju nove rokove trajanja emisije vrijednosnih papira javnom
ponudom, prvi put se definira emisija vrijednosnih papira stranog izdavatelja kao i
emisija izvan Federacije BiH, šire se regulira založno pravo na vrijednosnim papirima
kao i zamjena istih. Proširen je krug poslova koje mogu obavljati profesionalni posrednici
i dana mogućnost šireg djelovanja banaka u odnosu na druge učesnike u prometu
vrijednosnim papirima te došlo do razdvajanja kumuliranih funkcija dioničara i članova
berze. Pored prijeboja i poravnanja uvodi se nova kategorija poslova – pozajmljivanje
vrijednosnih papira. Uvodi se i krivična odgovornost za najteže povrede zakona.

• Usvojiti novi Zakon o investicionim fondovima i donijeti podzakonske akte po

njemu

Zakonom je predviđeno ujednačavanje zakonskog okvira u BiH sa zemljama okruženja i

sa direktivama Europske unije. Zakon definira niži osnovni kapital za osnivanje fondova,
nove vrste fondova (nekretninske), mogućnost ulaganja u inostranstvo, izmjene u
ograničenjima (povećanje) u ulaganjima u različite vrste imovine.

• Izraditi i usvojiti izmjene i dopune ili novi Zakon o privrednim društvima

Praksa u primjeni odredbi Zakona ukazuje da pojedina rješenja nisu dobra te ih treba
mijenjati. Izmjene treba da idu u pravcu usvajanja rješenja koja promoviraju dobre prakse
korporativnog upravljanja dostignuta u razvijenim i nekim tranzicijskim zemljama.

Budući razvoj tržišta kapitala treba promatrati kroz neophodnost formiranja jedinstvenog
tržišta kapitala u Bosni i Hercegovini. Zbog toga bi trebalo:

• Regulirati tržište kapitala u BiH na jedinstvenim osnovama

Jedna od pretpostavki za razvoj tržišta kapitala i sigurnog okruženja za investitore i

njihov jednak tretman, kao i efikasnosti nadzora tržišta i učesnika na tržištu, jeste
reguliranje ove oblasti na jedinstvenim osnovama u Bosni i Hercegovini. Kako se samim
usklađivanjem propisa entiteta i Distrikta Brčko to ne može postići, moguća su dva

146
pristupa ovom pitanju: donošenje zakona na nivou države koji bi ovu materiju regulirali u
cijelosti (s jednim regulatorom na nivou države) ili donošenjem okvirnih zakona na nivou
države i zakona na nivou entiteta i Distrikta Brčko (regulatori bi bili na nivou entiteta i
Distrikta Brčko). S obzirom na sve okolnosti, realno je moguća druga solucija, po kojoj
bi trebalo donijeti okvirne zakone na nivou države koji bi regulirali materiju neophodnu
za funkcioniranje tržišta, status i prava učesnika na tržištu, nadzor i otklanjanje
preklapanja nadležnosti.

• Usvojiti Strategiju reforme penzionog sistema u Federaciji BiH

Navedeni dokument definira opće i specifične ciljeve reforme, model penzijskog sistema
te budžetske i fiskalne posljedice uvođenja novog modela. Jedan od općih ciljeva reforme
je i razvoj financijskog odnosno tržišta kapitala. Zemlje iz neposrednog okruženja (npr.
Hrvatska) imaju pozitivna iskustva sa penzionim fondovima kao institucionalnim
investitorima. Oni su svojom investicijskom aktivnošću ne samo doprinijeli razvoju
financijskog tržišta odnosno tržištu kapitala nego su povećanjem svoje imovine ostvarili
značajnu dobit za ulagače i time povećali njihovu socijalnu sigurnost i uvećali cjelokupno
društveno bogatsvo. Smatramo vrlo značajnim za budući razvoj cjelokupne ekonomije
BiH ubrzati sve aktivnosti vezane za usvajanje i primjenu Strategije reforme penzionog
sistema.

• Unapređenje tržišne infrastrukture i novi financijski instrumenti

Za dalji tok privatizacije u Federaciji BiH od izuzetne važnosti je usvajanje navedenog

dokumenta. To bi značilo ne samo pozitivan signal investitorima da se odlučnije ide u
proces privatizacije atraktivnih kompanija (npr. BH Telecom) već i mogućnost da se dio
kapitala ponudi putem Sarajevske berze-burze vrijednosnih papira i doprinese razvoju
tržišta kapitala u BiH.

• Poticati razvoj primarnog tržišta kapitala

• Usporedo sa unapređenjem regulatornog okvira, neophodno je započeti i

aktivnosti na unapređenju tržišne infrastrukture. Najprije je potrebno dati poticaj
razvoju primarnog tržišta kapitala, prvenstveno kroz skretanje emisione aktivnosti
sa zatvorenih prodaja na javne emisije vrijednosnih papira. Trenutno su zatvorene
emisije pravilo, a po svojoj prirodi bi trebale naprotiv biti izuzetak od pravila za
emitiranje vrijednosnih papira i prikupljanje kapitala, jer se takvim odnosom
prema dioničarima negira priroda dioničkog društva kao društva kapitala, ulazeći
u osobnu relaciju sa pojedinim dioničarima i dovodeći ih u prednost u odnosu na
druge.
• Tržište je neophodno obogatiti novim tržišnim materijalom, kako dionicama
poduzeća koja još uvijek nisu privatizirana 61 , tako posebno emisijom novih vrsta

61
U Federaciji BiH još uvijek nije privatizirano oko 11milijardi državog kapitala knjigovodstvene
vrijednosti.

147
 vrijednosnih papira. Javne ponude dionica putem i izvan burze te privatizacija
putem burze, na bazi iskustava drugih zemalja (Njemačka, Austrija, Hrvatska)
ukazuju na put razvoja tržišta kapitala jačanjem primarnog tržišta kapitala. Kao
posebnu komponentu ovog procesa treba istaći mogućnost nuđenja dionica
vrijednih kompanija pod povoljnijim uvjetima za domaće investitore odnosno
građane što može donijeti višestruke pozitivne efekte te dajemo svesrdnu podršku
ovom modelu 62 . Sigurno da je najznačajniji efekt ovih aktivnosti distribucije
bogatstva od države ka građanima, posebno uzimajući u obzir široko
rasprostranjenu percepciju građana da je dosadašnji tok privatizacije vođen na
njihovu štetu.

• Značajnu ulogu treba da odigra država i kod dužničkih vrijednosnih papira i tu se

prvenstveno misli na državne i municipalne obveznice, koje bi emitirale
federalne, kantonalne i općinske vlasti. Pored toga, bilo bi potrebno afirmirati
tržište za emisiju korporativnih obveznica, kako obveznica poduzeća iz
financijskog sektora, tako i poduzeća koja dolaze iz segmenta privrede.
Intenzivnije trgovanje postojećim i novim vrijednosnim papirima donijet će
potrebu za kreiranje izvedenih financijskih instrumenata i početak trgovanja
njima.
35. Treba efikasno provesti giljotinu propisa na razini Vlade F BiH, ali i vlada
kantona. To je potencijalno veliki doprinos unapređenju poslovne okoline, smanjenju
birokratskih procedura u biznisu i stvaranja poticajnog ambijenta za investiranje, koji
može dati rezultate i u privlačenju investitora u privatizaciji. Posebno brze mjere treba
očekivati u procedurama izdavanja dozvola za gradnju, oblasti radnih odnosa i uplati
poreskih obaveza i doprinosa.

U nastavku dajemo pregled uzroka niskog interesa investitora i prijedlog mjera kako ga
unaprijediti za kompanije iz dokumenta Politika privatizacije u F BiH.

Iz prikaza na slici 28 uočava se da uzroci niskog interesa investitora imaju snažno

naglašena sektorska obilježja i da i mjere za njegovo unapređenje moraju slijediti tu
logiku.

62
Dionice HT Zagreb je upisalo oko 365.000 državljana Hrvatske što je državi priskrbilo prihod od 3,4
milijardi KM.

148
 Naziv kompanije Uzroci niskog interesa za privatizaciju Mjere za prevazilaženje niskog interesa za privatizaciju
Hepok Mostar Nizak nivo operacija uz zastarjelu opremu i Restrukturirati ili podijeliti na tehnološke cjeline, društvu dodijeliti koncesiju
tehnologiju, neriješeno pitanje koncesije na na zemljište, pregovarati sa povjeriocima o refinansiranju ili otpisu dijela
zemljište, hipoteke na imovinu duga
Unis Sarajevo Nedovoljno poznat biznis kompanije, neadekvatna Promovirati vlasničke udjele u uspješnim kompanijama (Unitic, Fagas),
metoda privatizacije ponuditi na prodaju putem berze
Energoinvest Sarajevo Nedefinisani ciljevi i dinamika privatizacije, utjecaj Otkloniti prepreke za raspisivanje tendera, razviti kompleksan tender na
neformalnih interesnih grupa, slaba podrška izvozu, temelju sektorske politike i klastera elektroenergetike, podrška izvoznoj
metoda privatizacije promociji, razbiti iluzije o javnoj kompaniji
Fabrika duhana Mostar Nedefinirana sektorska politika, nisko tržišno učešće, Usvojiti izmjene Zakona o akcizama, provoditi Zakon o duhanu u FBiH,
neregulirani dugovi restrukturitati dugove
Šipad export import Dugogodišnji sporovi oko imovine, metoda Rješenje imovinskih sporova, ponuditi na prodaju putem berze
Sarajevo privatizacije
KTK Visoko Slaba tržišna pozicija, konglomerat biznisa, Razdvojiti biznise ili ih grupirati prema zahtjevima tržišta, restrukturirati
neregulirani dugovi, višak uposlenih dugove, zbrinuti višak uposlenih
Krivaja Zavidovići Struktura kompanije, metoda privatizcije Restrukturirati kompaniju uključujući i podjelu po tehnološkim cjelinama,
osim tendera ponuditi i dokapitalizaciju i JV
Energopetrol Sarajevo Odluka Vlade o prodaji manjinskog udjela Prodati manjinski udio putem berze
Bosnalijek Sarajevo Nerealizirana odluku Vlade o prodaji do 10 % Realizirati odluku
kapitala kompanije
Sarajevo osiguranje Odluka o prodaji dijela ili ukupnog državnog Po okončanju realizacije dokapitalizacije ponuditi na prodaju državne dionice
kapitala putem tendera i/ili berze
Fabrika duhana Odluka o prodaji dijela ili ukupnog državnog Ponuditi na prodaju državne dionice putem berze
Sarajevo kapitala
Hidrogradnja Sarajevo Nedostatak većih infrastrukturnih projekata, Otkloniti prepreke za raspisivanje tendera, razviti sektorske politike za
sektorska politika, nejasne namjere Vlade infrastrukturu, razbiti iluzije o javnoj kompaniji
Elektroprivreda Spora realizacija Akcionog plana restrukturiranja, Ubrzati realizaciju Akcionog plana restrukturiranja, donijeti odluke o
Sarajevo i Mostar stav Vlade da ne ide u privatizaciju kompanija privatizaciji proizvodnje i distribucije u skladu sa Akcionim planom
HT Mostar Dugogodišnji spor oko Eroneta, odredbe ugovora o Registrovati društvo kao d.d., donijeti odluku o prodaji državnih dionica,
osnivanju Eroneta, predviđena metoda prodaje osim tendera koristi i prodaju dijela kapitala putem berze
BH Telecom Odluka o prodaji, plan i dinamika prodaje, odabrati Donijeti odluku i objaviti Plan prodaje s prijedlogom koji dio kapitala
metode ponuditi kojim investitorima (strateški, građani FBiH, fondovi, uposlenici)
kao i vremnsku dinamiku te koristiti različite metode (tender, berza )
Konstrukcija autora Dedić, Z.
Slika 29 . Uzroci niskog interesa investitora i mjere za njegovo unapređenje u kompanijama iz Politike privatizacije u F BiH

149
5.1. Zaključak

Mjere za unapređenje interesa investitora za učešće u projektima privatizacije polaze od

makroekonomskog ambijenta koji se projecira kao vizija razvoja BiH i F BiH u
narednom srednjoročnom razdoblju do 2010. godine. Te mjere su suštinski oslonjene na
masivnu liberalizaciju sektora infrastrukture i komunalne privrede i snažnom rastu
investicija. To zahtjeva duboke reforme i institucionalno jačanje za eliminaciju
makroekonomske nestabilnosti i jačanje političke stabilnosti.

U poslovnoj okolini mjere se odnose na stvaranje naprednih uvjeta faktora koje će

omogućiti veliku raspoloživost faktora za proizvodnje i usluge sa visokom dodajnom
vrijednošću, u prvom redu ljudske resurse. Uvjeti tržišta se razvijaju na smjeru evropskih
integracija i globalnog otvaranja tržišta. Kontekst konkurencije će se razvijati na osnovi
efekata liberalizacije koje će privlačiti privatne investitore u infrastrukturu i komunalnu
privredu. Prateće i industrije za podršku će prilivom novih investitora i stvaranjem velikih
kompanija imati sve uvjete za klastersko organiziranje u većem broju industrija.

Mjere za regulaciju sistema privatizacije predlažu se u veoma radikalnom sadržaju. One

idu na usvajanje novog zakona o privatizaciju i reguliranja niza pitanja na sasvim nov
način. Posebno se sugerira jačanje socijalne podrške privatizaciji i uvođenja odgvornosti
vlade za upravljanje državnim kapitalom. Predlaže se također čitav niz mjera za
efikasnije tenderske procedure i efikasniju provedbu privatizacije u novoj etapi njenog
odvijanja.

150
 VI ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Obavljena istraživanja omogućila su ostvarenje postavljenog osnovnog cilja i pratećih

ciljeva istraživanja. Razlozi nedovoljnog interesa investitora u privatizaciji odnose se na
nizak obim ponude državnog kapitala u atraktivnim kompanijama (1), na neadekvatne
metode privatizacije u kojima je putem masovne privatizacije apsorbiran značajan obim
kvalitetnog kapitala (2) i na politike i procedure privatizacije, bez jasnih i obvezujućih
ciljeva, adekvatnog tajminga i priprema privatizacijskih projekata i kriterija kvalificiranih
investitora u privatizaciji (3). Iz obavljenih istraživanja može se zaključiti da termin
„nedovoljan interes investitora u privatizaciji“ treba relativizirati u smislu da to jeste
nedovoljan interes za neadekvatnu i nekvalitetnu ponudu državnog kapitala, ali da se
nikako ne može objektivizirati i generalno primjenjivati na situaciju oko privatizacije u F
BiH.

Od pratećih ciljeva ovom studijom je u potpunosti ostvaren cilj da se definiraju razlozi

nedovoljnog interesa za ulaganja putem privatizacije. Primjenom hijerarhijskog modela
utjecaja makroekonomske i poslovne okoline, te regulacije i praksi privatizacije i
kvaliteta ponuđenih firmi za privatizaciju može se konstatirati da je po intenzitetu
utjecaja na taj interes na prvom mjestu kvaliteta privatizacijskih projekata, tj. kvaliteta
kompanija koje se nude u privatizaciji. Ne mogu se zanemariti ostali utjecaji, ali je
sasvim jasno da u slučaju privatizacijskih ponuda kvalitetnih kompanija i poslovna i
makroekonomska okolina BiH ne igraju primarnu ulogu. Zato se i u ovom slučaju
„nedovoljan interes“ mora razumjeti u kontekstu kvaliteta ponude privatizacijskih
projekata.

Usko povezano sa prethodnim pratećim ciljem, nalazi studije ukazuju na to da „poželjan

interes investitora u privatizaciji“ treba opet vezati za ciljeve i način pripreme kompanija
za privatizaciju, te procedure njihovog provođenja. Poželjan interes treba vezati za obim
tražnje u privatizaciji koju generiraju strateški investitori, sposobni da izvrše
restrukturiranje privatiziranih poduzeća i osiguraju njihovu dugoročnu konkurentnost, sa
doprinosom investiranju, zapošljavanju i alimentiranju javnim potrebama. Taj se poželjni
interes može neograničeno unapređivati i u svakoj fazi privatizacije imat će svoja
posebna obilježja. Praktično govoreći, taj poželjni interes treba definirati dokumentima o
privatizaciji, tj. Politikom privatizacije u F BiH, ciljevima privatizacije i planovima
njihovog operativnog provođenja. Takve su aktivnosti u dosadašnjem periodu
privatizacije izostajale, pa se taj interes i ne može objektivno promatrati, nego je rasprava
o njemu pod utjecajem tekućih pritisaka za postizanjem kakvih-takvih rezultata u
privatizaciji.

Napokon, prateći cilj ovog istraživanja koji se odnosi na predlaganje mjera za povećanje
investicija kroz privatizaciju zahtijevao je da se oblast privatizacije i ambijenta u kojem
se ona sprovodi zahvati kompleksno u četiri dimenzije u kojima se razmatrani i uzroci
niskog interesa investitora u privatizaciji.

Glavna hipoteza istraživanja dokazana je u potpunosti. Istraživanje je pokazalo da bez

definiranja njene makroekonomske uloge i socijalno-političkog konteksta, te poslovne

151
okoline koja treba da je podržava, privatizacije ne može dati očekivane efekte. Vođena
bez jasnih razvojnih i socijalnih ciljeva privatizacija u F BiH dala je rezultate koji su
posljedica njene tehničko-metodološke strukture, a ponajmanje usmjerene ekonomske i
socijalne suštine. Zato se sada mora ozbiljno analizirati stanje u oblasti privatizacije i
prepustiti djelovanju usmjeravanog tržišta da valorizira rezultate privatizacije koji se ne
mogu korigirati ( efekti masovne privatizacije, efekti nekvalitetnih investitora koji su
ispunili ugovore o privatizaciji i slično), s jedne strane, i poduzimati adekvatne mjere
razvojnih i ekonomskih politika, te mikroekonomskih aktivnosti na unapređenju
aktivnosti u domenu privatizacije za preostali portofolio državnog kapitala, s druge
strane. Pri tome je jasno dokazano da osmišljene i brze reforme, sa osnovnim ciljem
unapređenja ekonomskog rasta, i sposobne institucije, oslobođenje korupcije i pritisaka
elitizma, mogu stvoriti privlačan ambijent za investitore u privatizaciji. Ključni investitori
su strateški investitori i oni jedino mogu aktivirati potencijal privatizacije u korist
ostvarenja ekonomskih i društvenih ciljeva. Budući da su i strateški investitori vođeni
profitom, njihovo ponašanje treba da bude regulirano, pored razvojnih i ekonomskih
politika horizontalnog obuhvata i industrijskim, tj. sektorskim politikama.

Osnovna obilježja šireg pristupa privatizaciji u odnosu na uži, ukazuju i na bitne razlike
dva koncepta koje su date u prikazu na slici 28.

Elementi Širi pristup Uži pristup

1. Cilj privatizacije Transfer vlasništva – brza i Kvalitet privatizacije – transfer strateškim

masovna privatizacija
2. Obuhvat privatizacije Komercijalna poduzeća
3. Ciljne grupe Masovni dioničari i strateški
investitori
4. Kontrola i revizija Interna kontrola ugovora
privatizacije
5. Performanse Ne postoje zadate performanse,
privatizacije samo indikacije i njihovo
praćenje
Konstrukcija autora Domazet, A.
investitorima, sa fokusom na ino
investitore, restrukturiranje firmi, otvaranje
prostora privatnom kapitalu kroz JPP,
širenje privatizacije na VS i javna
komunalna poduzeća, ostvarenje cash-a,
zaštita uposlenih
Peostala komercijalna, javna i
infrastrukturna poduzeća, projekti PPP
Strateški investitori, građani i investicioni
fondovi i partneri u PPP
Interna kontrola ugovora, eksterna kontrola
procesa i političkog odlučivanja, te revizija
procesa privatizacije od 1990. do 2007.
Performanse: obim privatizacije, prihodi,
broj radnika investicija

Slika 30. Obilježja šireg u odnosu na uži pristup privatizaciji

U ovom istraživanju učinjen je korak dalje u istraživanju privatizacije. Naime, pojam

privatizacije je proširen, on ne obuhvata samo transformaciju naslijeđenog državnog
kapitala, nego i ulazak privatnog kapitala kroz investiranje u nove projekte na bazi javnog
i privatnog partnerstva. Takav pristup ima opravdanje u činjenici da je državni kapital
ograničen, a da su razvojne mogućnosti na osnovi PPP aranžmana neograničene i za F
BiH, kao uostalom i BiH, imaju ogroman razvojni značaj. Ustvari, radi se o specifičnim

152
oblicima otvaranja pristupa privatnog kapitala tradicionalno javnim djelatnostima, pri
čemu se ne smije dozvoliti privatizacija javnih dobara.
Pomoćne hipoteze također su u cijelosti dokazane.

Prva pomoćna hipoteza je potvrđena tako što su rezultati istraživanja pokazali da se

interes investitora u privatizaciji može dokazivati tek ako se stavi u kontekst obima i
kvaliteta ponuđenog državnog kapitala. Druga pomoćna hipoteza je također potvrđena.
Nalazi koji je potvrđuju poslužili su kao osnova za mjere unapređenja makroekonomskog
i poslovnog ambijenta, adekvatnu ponudu i pripremu poduzeća privatizaciju. Treća
pomoćna hipoteza koja ističe potrebu društvenog konsenzusa i zaštite javnih interesa i
javnih dobara u privatizaciji, također je potvrđena i na njoj su utemeljeni prijedlozi mjera
koje se tiču kontrole i revizije privatizacije.

Definirana istraživačka pitanja su u cijelosti poslužila kao vodič u istraživanjima u okviru

ove studije. Rezultati istraživanja poslužili su kao podloga za prijedlog mjera za
unapređenje ambijenta za investiranje i razvijanje interesa investitora u privatizaciji u F
BiH. To je kvalitativno novi pristup, jer mjere nisu voluntarističke, nego temelje na
istraživanju jasno definiranih područja koja su relevantna za interes investitora u
privatizaciji.

Sigurno se može postaviti pitanje koliko su predložene mjere sveobuhvatne, adekvatne i

izvodljive. Takva se pitanja postavljaju u svakom istraživačkom projektu, a za
privatizaciju posebno vrijede zbog toga što je riječ o ekonomsko-socijalnoj sferi u kojoj
se prelamaju ekonomski, socijalni, politički, etički i mnogi drugi vrijednosni sudovi, koji
su u oprečnosti među sobom i među osnovnim akterima privatizacije. Prosudbu o tome
treba ostaviti administraciji Vlade F BiH i stručnoj i široj javnosti u BiH i F BiH.

153
LITERATURA

1. Accocella, N. (2005): Economic Policy in the Age of Globalisation, Cambridge

University Press, Cambridge
2. Agencija za privatizaciju ZDK: Privatizacija javno-komunalnog sektora u Zeničko-
dobojskom kantonu, Zenica 2005.
3. Ansoff, I. (1965): Corporate Strategy, McGraw-Hill, New York
4. Antczak, R. Ed al. (2007): Bosnia and Herzegovina – Meeting Kopenhagen criteria
for accession to EU, CASE Report 72/2007,
5. Bertolotti, B., Pinotti, P. (2003): The political economy of privatization, FEEM,
Torino
6. Domadinek, P., Prašnikar, J., Svejnar, J. (2000): Prestrukturiranje slovenskih
podjetij v razmerah nepopolno razvitih trgov, str. 59-108, u knjizi Prašnikar, J., red.
Internacionalizacija slovenskega podjetja, Finance, Ljubljana,
7. Domazet, A. (2006): Strategija promocije izvoza – konceptualni okvir za BiH,
Ekonomski institut Sarajevo
8. Domazet, A. (1999): Korporativno upravljanje i restrukturiranje privatiziranih
preduzeća u: Hasić, D., 1999: Privatizacija u F BiH III knjiga, Službeni list BiH,
Sarajevo
9. Dunning, J.H. (1998): Location of the multinational enterprise: A neglected factor?,
Journal of International Studies, 1.st Quarter, Vol. 29, Issue 1, p 45-66
10. Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu: Način i metod privatizacije javnih
preduzeća komunalnih djelatnosti Kantona Sarajevo, Sarajevo 2002.
11. FIAS studija
12. Fungačova, Z. (2005): Building a Castle on Sand: Effects of Mass Privatization on
Capital Market Creation in Transition Economies, Working Paper Series No 256,
CERGE, Prague
13. Ganić, E. (2007): Dostignuti razina privatizacije u F BIH, Enes Ganić, seminar
Korporativno upravljanje u BIH, Dubrovnik, decembar 2007
14. Global Competitiveness Report 2005-2007, World Economic Forum, Geneve
http://www.case-research.eu/strona--ID-winds,nlang-710.html
15. Guislain, P. (1997): The Privatization Challenge, World Bank, Washington D.C.
16. Hadžiomeragić, A., Jakubiak, M., Oruč, N. (2007): Paczynski: Bosnia and
Herzegovina in SEE trage arrangements – analysis and policy reommendations,
BiH Economic Studies, Issue 1, Sarajevo 2007., str. 40-41
17. Herman, S. (1996): Hidden Champions, Harvard Business School Press, Boston
18. Izvještaj o konkurentnosti BiH 2004-2007, MIT Ekonomskog fakulteta Sarajevo,
Akademija nauka BiH,
19. Meyer, K.E., Estrin, S. (2001): Brownfield entry in emerging markets
Journal of International Business Studies; Washington; Third Quarter 2001;
20. Izvještaj o radu NO za period 1999-2007. godina, Oslobođenje, 22.10.2007.
21. Polić, N. (2007): Vlasnička struktura kapitala i njen utjecaj na financijske
performanse preduzeća u postprivatizacijskom periodu, doktorska disertacija,
Ekonomski fakultet u Sarajevu
22. Prepreke za strane direktne investicije, Bijela knjiga, Udruženje stranih investitora u
BiH, Sarajevo 2007.

154
 23. Prijedlog PK KS o poboljšanju poslovnog ambijenta
24. Prijedlog rješenja za podsticanje FDI – Udruženje stranih investitora
25. Principles of corporate governance, OECD, Paris
26. Program Vlade F BiH, Sarajevo 2007.
27. Rezultati privatizacije u F BiH 1999-2006, AP F BiH, Sarajevo
28. Rodrik, D. (2006): Goodby Washington consensus, hellow Washington confusion
http://ksghome.harvard.edu/~drodrik/Lessons%20of%20the%201990s%20review%
20_JEL_.pdf ulazak 20.4.2008. str. 1-29.
29. Samuelson, P., Nordhaus, W. (1992): Ekonomija, 14. izdanje (prijevod), Mate,
Zagreb
30. Simoneti, M., Damijam, J., Rojec, M., Majcen, B.: Efficiency of mass privatization
and government-led restructuring: Owner vs . seller effects on performance of
companies in Slovenia, CEEPN Ljubljana 2002.
31. Srednjoročna strategija razvoja BiH 2004-2007., Vijeće ministara BiH, Sarajevo
32. Stiglitz, J. (1999): Whiter Reform? Ten Years of Transition, Annual Bank
Conference on Development Economics, Washington, World Bank
33. Stiglitz, J. (2005): Post Washington Consensus Consensus, Workinga Papers Series,
Initiative for policy dialogue based at Columbia University
34. Strategija promocije FDI u BiH - LOK Institut Sarajevo, 2007.
35. Strategija naučno-tehnološkog razvoja Bosne i Hercegovine, ANU BiH, Sarajevo
2007.
36. Strategija srednjoročnog razvoja BiH
37. Strateški plan i program razvoja energetskog sektora Federacije BiH, MERI,
Sarajevo 2008.
38. Transition Report 2007.
39. Transition report 220-2006, EBRD London
40. Transition – The first ten years: analysis and lessons for Eastern Europe and former
Soviet Union, The World Bank, Washington, 2002.
41. Urban, W., Nedic, G., Hunya, G., Holzner, M. (2006): Case tudy: metal-processing
industry in Bosnia.Herzegovina, Progess Report for the Investment Compact
project: Investment and Trade Liberalization, Strenthening Development and
Implementation of Investment and Trade Policy in the Western Balkan, The Vienna
Institute for International Economic Studies
42. Waltraut, U. ed al. (2006): Case study: metal-processing industry in Bosnia and
Herzegovina, Vienna Institute for International Economic Studies, Vienna
43. WIR, UNCTAD, New York, 2007. (investicije u ekstraktivnu industriju)
44. World Develpopment Indicators, različite godine, Worldbank, Washington

Internet stranice:
http://rru.worldbank.org/PapersLinks/Privatization-Strategy/
http://rru.worldbank.org/PapersLinks/Privatization-Strategy/
http://www.privatizationbarometer.net/site.php?pg=RK
http://en.wikipedia.org/wiki/Economic_history_of_Germany
www.biznis.ba
www.poslovni.hr
http://www.cin.ba/Reports/1/?cid=707,2,1

155
PRAVNI OKVIR

Okvirni Zakon o privatizaciji poduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini( Službeni glasnik

BiH, br. 14/98)
Odluka o Zakonu o izmjenama i dopunama Okvirnog zakona o privatizaciji poduzeća i
banaka u Bosni i Hercegovini Službene novine FBiH, br. 18/00
Zakon o Agenciji za privatizaciju( Službene novine FBiH, br.18/96; Službene novine
FBiH, br. 2/02)

Podzakonski akti

Pravilnik o radu arbitraže Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine

Službene novine FBiH, br. 8/99
Tarifnik o naknadama Službene novine FBiH, br. 22/98
Odluka o načinu deponovanja i korištenja novčanih sredstva ostvarenih prodajom
preduzeća i banaka na teritoriji Bosne i Hercegovine, Službene novine FBiH, br. 74/04
Uputstvo o načinu deponovanja i korištenja novčanih sredstava ostvarenih prodajom
preduzeća i banaka putem jedinstvenog računa trezora na teritoriji Federacije Bosne i
HercegovineSlužbene novine FBiH, br. 3/05
Odluka o načinu finansiranja Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i
HercegovineSlužbene novine FBiH, br. 34/02
Zakon o privatizaciji preduzeća Službene novine FBiH, br. 27/97 Službene novine FBiH,
br. 8/99 Službene novine FBiH, br. 32/00 Službene novine FBiH, br. 45/00 Službene
novine FBiH, br. 54/00 Službene novine FBiH, br. 61/01 Službene novine FBiH, br.
27/02 Službene novine FBiH, br. 33/02 Službene novine FBiH, br. 28/04 Službene
novine FBiH, br. 44/04
Službene novine FBiH, br. 42/06
Presuda Ustavnog suda Federacije BiH (br: U-8/99 od 28.3.2000.god.) Službene novine
FBiH, br. 20/00
Uredba o reviziji prethodno izvršene vlasničke transformacije Službene novine FBiH, br.
1/98
Službene novine FBiH, br. 16/99
Uputstvo o načinu prijavljivanja, potrebnim podacima i dokumentaciji i o postupku
revizije prethodno izvršene vlasničke tranformacije Službene novine FBiH, br. 9/98
Službene novine FBiH, br. 21/99
Uputstvo o sadržaju i obliku zapisnika o izvršenoj reviziji i rješenja o rezultatima revizije
prethodno izvršene vlasničke transformacijeSlužbene novine FBiH, br. 10/98
Uredba o metodologiji za pripremu programa i izradu početnog bilansa preduzeća za
privatizaciju Službene novine FBiH, br. 10/98 Službene novine FBiH, br. 26/98 Službene
novine FBiH, br. 49/99 Službene novine FBiH, br. 40/00 Službene novine FBiH, br.
73/06
Pravilnik o postupku prodaje imovine i dionica ili udjela preduzeća (prečišćeni tekst)
Službene novine FBiH, br. 28/05

156
Pravilnik o postupku zaključivanja ugovora o upravljanju preduzećima i davanja u lizing
imovine preduzeća u postupku privatizacije Službene novine FBiH, br. 5/98
Službene novine FBiH, br. 66/03
Uredba o prestanku važenja Uredbe o načinu raspolaganja spornom imovinom kada dva
ili više preduzeća u svojim početnim bilansima iskazuju iste stvari, iste obaveze i isti
kapital i o načinu i postupku revizije tih preduzeća, Službene novine FBiH, br. 8/04
Uputstvo o obliku i sadržaju obrazaca obaveznih u sprovedbi postupka prodaje imovine
ili dionica ili udjela preduzeća Službene novine FBiH, br. 33/98 Službene novine FBiH,
br. 21/99 Službene novine FBiH, br. 14/00
Odluka o listi preduzeća iz oblasti elektroprivrede, prometa i veza (osim cestovnog
prevoza), vodoprivrede, eksploatacije ruda i šuma, javnog informisanja, igara na sreću i
industrije naoružanja i vojne opreme, Službene novine FBiH, br. 41/98
Odluka o metodama, rokovima i nadležnoj agenciji za privatizaciju preduzeća iz oblasti
elektroprivrede, prometa i veza (osim cestovnog prevoza), vodoprivrede, eksploatacije
ruda i šuma, javnog informisanja, igara na sreću i industrije naoružanja i vojne opreme
Službene novine FBiH, br. 11/99 Službene novine FBiH, br. 37/00 Službene novine
FBiH, br. 49/01
Službene novine FBiH, br. 73/06
Odluka o Registru preduzeća veterinarske i komunalne djelatnosti čiju privatizaciju će
vršiti kantonalne agencije za privatizaciju, Službene novine FBiH, br. 6/07
Uredba o vršenju ovlašćenja organa Federacije Bosne i Hercegovine u privrednim
društvima sa učešćem državnog kapitala Službene novine FBiH, br. 48/05 Službene
novine FBiH, br. 42/06 Službene novine FBiH, br. 28/07
Lista privrednih društava prema kojima ovlasti po osnovu državnog kapitala vrše organi
Federacije Bosne i Hercegovine Službene novine FBiH, br. 54/05 Službene novine FBiH,
br. 27/07
Uputstvo o obliku i sadržaju obrazaca za iskazivanje podataka iz početnog bilansa
Službene novine FBiH, br. 26/98 Službene novine FBiH, br. 3/99 Službene novine FBiH,
br. 32/99
Odluka o načinu prodaje u procesu privatizacije Službene novine FBiH, br. 51/99
Službene novine FBiH, br. 24/00
Pravilnik o postupku prodaje javnim prikupljanjem ponuda (tender) u velikoj
privatizaciji, Službene novine FBiH, br. 77/04
Odluka o registru preduzeća za prodaju u velikoj privatizaciji, Službene novine FBiH, br.
33/00
Odluka o korištenju novčanih sredstava ostvarenih prodajom preduzeća iz nadležnosti
Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine, Službene novine FBiH, br.
28/02
Odluka o prestanku važenja Odluke o utvrđivanju procenta državnog/društvenog kapitala
preduzeća za prodaju u velikoj privatizaciji, Službene novine FBiH, br. 54/02
Službene novine FBiH, br. 75/05
Pravilnik o postupku prodaje metodom neposredne pogodbe (Stupanjem na snagu ovog
pravilnika prestalo da važi Uputstvo o pravilima prodaje neposrednom pogodbom-
Prečišćeni tekst, Službene novine FBiH, br. 28/05)

157
Odluka o inoviranoj listi preduzeća za prodaju tenderom u velikoj privatizaciji u saradnji
sa Međunarodnom savjetodavnom grupom za privatizaciju (IAGP), Službene novine
FBiH, br. 57/01, Službene novine FBiH, br. 50/03
Odluka o objedinjenoj listi preduzeća iz nadležnosti Agencije za privatizaciju u Federaciji
BiH Službene novine FBiH, br. 13/02, Službene novine FBiH, br. 64/02 Službene novine
FBiH, br. 50/03, Službene novine FBiH, br. 54/04, Službene novine FBiH, br. 41/05
Odluka o roku za prijavu javne prodaje u maloj privatizaciji, Službene novine FBiH, br.
14/02
Službene novine FBiH, br. 1/03, Službene novine FBiH, br. 66/03, Službene novine
FBiH, br. 77/04, Službene novine FBiH, br. 75/05
Pravilnik o obavljanju kontrole izvršenja obaveza iz kupoprodajnih ugovora u postupku
privatizacije u Federaciji Bosne i Hercegovine, Službene novine FBiH, br. 12/05,
Službene novine FBiH, br. 17/06
Pravilnik o principima, načinu postupanja i pravilima prodaje u provođenju privatizacije
preduzeća sa spornim pravima, stvarima, obavezama i kapitalom, Službene novine FBiH,
br. 22/04
Odluka o visini naknade za provođenje privatizacije preduzeća po osnovu Sporazuma o
preuzimanju nadležnosti za provođenje privatizacije strateških preduzeća sa „Liste 56“,
Službene novine FBiH, br. 37/04
Pravilnik o postupku prodaje državnog kapitala na burzi, Službene novine FBiH br.
58/06, Službene novine FBiH br. 32/07
Uredba o pravilima promjene strukture kapitala preduzeća po osnovu zajedničkog
ulaganja, Službene novine FBiH br. 73/06
Uredba o postupku pripreme i podjele preduzeća na tehnoekonomske cjeline u svrhu
privatizacije, Službene novine FBiH, br. 73/06
Zakon o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije
Službene novine FBiH, br. 27/97, Službene novine FBiH, br. 8/99, Službene novine
FBiH, br. 45/00, Službene novine FBiH, br. 54/00, Službene novine FBiH, br. 32/01,
Službene novine FBiH, br. 27/02, Službene novine FBiH, br. 57/03, Službene novine
FBiH, br. 44/0
Presuda Ustavnog suda Federacije BiH (br. U-10/00 od 8.01.2001.god.), Službene novine
FBiH, br. 7/01
Podzakonski akti
Uputstvo o evidenciji i realizaciji potraživanja građana sa Jedinstvenog računa Službene
novine FBiH, br. 1/98, Službene novine FBiH, br. 18/98, Službene novine FBiH, br.
27/98
Uputstvo o utvrđivanju i načinu prenosa potraživanja građana čiji se devizni računi vode
u bankama kod kojih su organizacione jedinice na teritoriji Federacije prestale sa radom,
Službene novine FBiH, br. 6/98
Uputstvo o obliku i sadržaju naloga za prijenos izvoda sa Jedinstvenog računa, Službene
novine FBiH, br. 21/98, Službene novine FBiH, br. 47/98
Odluka o masi sredstava za utvrđivanje vrijednosti poena općeg potraživanja građana u
postupku privatizacije, Službene novine FBiH, br. 2/99
Odluka o utvrđivanju vrijednosti poena općeg potraživanja u postupku privatizacije,
Službene novine FBiH, br. 9/99

158
Uputstvo o realizaciji potraživanja građana po osnovu ostvarenih a neisplaćenih plaća
pripadnika Armije RBiH, Hrvatskog vijeća obrane i Policije prilikom otkupa stanova na
kojima postoji stanarsko pravo, Službene novine FBiH, br. 32/98
Odluka o ukupnom iznosu potraživanja građana po osnovu ostvarenih a neisplaćenih
plaća pripadnika Armije RBiH, Hrvatskog vijeća obrane i Policije, Službene novine
FBiH, br.14/99
Odluka o visini naknade za dostavu prvog izvoda sa Jedinstvenog računa, Službene
novine FBiH, br. 31/98, Službene novine FBiH, br. 3/99
Odluka o visini naknade za dostavu izvoda sa Jedinstvenog računa, Službene novine
FBiH, br.11/03
Odluka o visini naknade po osnovu prometa potraživanja na Jedinstvenom računu,
Službene novine FBiH, br. 20/98
Uredba o ostvarivanju potraživanja lica koja su imala deviznu štednju u bankama na
teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine a nisu imala prebivalište na teritoriji Federacije
Bosne i Hercegovine, Službene novine FBiH, br. 44/99
Uputstvo o obliku i sadržaju naloga za prijenos potraživanja sa Jedinstvenog računa na
Zbirni račun u javnoj ponudi dionica, Službene novine FBiH, br. 9/00
Odluka o blokiranju korištenja općih potraživanja iskazanih na JRG, Službene novine
FBiH, br. 48/04
Odluka o čuvanju i korištenju dokumentacije koja se odnosi na privatizacijske
transakcije vezane za javni upis dionica, Službene novine FBiH, br. 9/07
Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, Službene novine FBiH, br.
27/97
Zakon o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka, Službene novine FBiH, br. 12/98
Službene novine FBiH, br. 40/99, Službene novine FBiH, br. 47/06
Zakon o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka (neslužbeni prečišćeni tekst APF)
Odluka o prestanku važenja Pravilnika o pasivnom podbilansu, Službene novine FBiH,
br. 6/07
Odluka o prijenosu sredstava iz pasivnog podbilansa, Službene novine FBiH, br. 75/05
Zakon o potraživanjima u postupku privatizacije po osnovu razlike primanja korisnika
prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, Službene novine FBiH, br. 41/98, Službene
novine FBiH, br. 55/00

159