Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeu od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Hatida

Hadiosmanovi, dopredsjednici Miodrag Simovi i Valerija Gali, te suci Mato Tadi i Krstan Simi, na
sjednici odranoj 13. svibnja 2008. godine u predmetu broj AP 1944/07, rjeavajui apelaciju Milomira
ukovia, na temelju lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, lanka 16. stavak 1. i stavak 4. toka
15, te lanka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne
i Hercegovine broj 60/05), donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedoputena apelacija Milomira

ukovia, podnesena protiv Rjeenja Vrhovnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine broj U-254/03 od 21.
oujka 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova
moguih prema zakonu.

OBRAZLOENJE

1.

Milomir ukovi (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka, kojega zastupa Darislav Paponja iz

Mostara, podnio je 26. lipnja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Ustavni sud) protiv Rjeenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Vrhovni sud) broj U-254/03 od 21. oujka 2007. godine. Apelant je dopunio apelaciju 23. kolovoza
2007. godine.
2.

Apelant je 19. svibnja 1999. godine podnio Opinskoj slubi za opu upravu i financije

Zapadnohercegovake upanije (u daljnjem tekstu: Sluba) zahtjev za vraanjem u posjed stana na kojem
postoji stanarsko pravo. Obzirom da Sluba nije rjeavala njegov zahtjev, apelant je zbog utnje uprave
uloio priziv Ministarstvu prostornog ureenja, resursa i zatite okolia Zapadnohercegovake upanije (u
daljnjem tekstu: Ministarstvo), koje je Rjeenjem broj 06-02-304/02 od 31. listopada 2002. godine

2
odbacilo apelantov priziv kao bespredmetan. U obrazloenju rjeenja je navedeno da je iz spisa predmeta
vidljivo da je u meuvremenu Sluba donijela Zakljuak broj 01/I-372-11 od 6. listopada 2002. godine,
kojim je prekinut upravni postupak i apelant obvezan na pokretanje postupka kod mjerodavnoga suda u
roku od 30 dana, kako bi se kao prethodno pitanje rijeilo je li otkup prijepornoga stana od tree
osobe-novog vlasnika zakonit.
3.

Rjeenjem Ministarstva broj 06-02-351/02 od 14. studenoga 2002. godine odbijen je apelantov

priziv izjavljen protiv Zakljuka Slube broj 01/I-372-11 od 6. listopada 2002. godine. U pouci o
pravnom lijeku je navedeno da protiv navedenoga rjeenja nije doputen priziv, ali se moe pokrenuti
upravni spor pred Kantonalnim sudom u roku od 30 dana od dana dostave rjeenja.
4.

Apelant je tubom pred upanijskim sudom u irokom Brijegu (u daljnjem tekstu: upanijski sud)

pokrenuo upravni spor protiv Ministarstva radi ponitenja Rjeenja broj 06-02-304/02 od 31. listopada
2002. godine i Zakljuka broj 01/I-372-11 od 6. listopada 2002. godine. Odluujui o tubi, upanijski je
sud Rjeenjem broj U:84/02 od 28. travnja 2003. godine tubu odbio kao neutemeljenu. U obrazloenju
rjeenja sud je naveo da je drugostupanjsko tijelo pravilno ustvrdio injenice i donijelo pravilnu odluku
zbog toga to je prvostupanjsko tijelo u meuvremenu rijeilo apelantov zahtjev i prekinulo utnju uprave
na koju se apelant alio. Dalje se u obrazloenju navodi da je iz spisa vidljivo da je rjeenjem
drugostupanjskoga tijela odbijen apelantov priziv izjavljen protiv Zakljuka Slube, te da je apelant
propustio rok za podnoenje tube protiv novoga upravnoga akta.
5.

Odluujui o apelantovom prizivu izjavljenom protiv rjeenja upanijskog suda broj U:84/02 od

28. travnja 2003. godine, Vrhovni je sud donio Rjeenje broj U-254/03 od 21. oujka 2007. godine
kojim je odbio priziv kao neutemeljen. U obrazloenju rjeenja Vrhovni je sud naveo da je prvostupanjski
sud pravilno zakljuio da je drugostupanjsko upravno tijelo donijelo zakonitu odluku kada je apelantov
priziv odbacilo kao bespredmetan. Vrhovni sud dalje navodi da je apelant izjavio priziv protiv Zakljuka
Slube koji je rjeenjem Ministarstva odbijen kao neutemeljen, te da je apelant propustio rok da protiv
njega tubom pokrene upravni spor. Vrhovni sud na svretku zakljuuje da je neutemeljen i apelantov
prigovor da u konkretnom sluaju nije ispotovan Dejtonski sporazum, jer ukoliko je apelant postupio po
navedenome zakljuku i pokrenuo postupak kod mjerodavnoga suda, nakon okonanja toga sudskog
postupka prvostupanjsko e tijelo biti duno odluiti o apelantovom zahtjevu za povrat stana.

3
6.

Apelant smatra da mu je pobijanim rjeenjem Vrhovnog suda povrijeeno pravo na dom iz lanka

II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i lanka 8. Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz lanka II/3.(k) Ustava Bosne i
Hercegovine i lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
7.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud poao od odredaba lanka VI/3.(b) Ustava

Bosne i Hercegovine i lanka 16. stavak 1. i stavak 4. toka 15. Pravila Ustavnog suda.
lanak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takoer ima prizivnu nadlenost za pitanja iz Ustava koja se pojave na
temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
lanak 16. stavak 1. i stavak 4. toka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud moe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke
koja se njome pobija, iscrpljeni svi uinkoviti pravni lijekovi mogui prema zakonu i ako se
podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o
posljednjem uinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedeih sluajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove mogue prema zakonu.
8.

Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova apelant mora doi do konane odluke. Konana

odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je uinkovit i adekvatan za ispitivanje niestupanjske
odluke kako u injeninom, tako i u pravnom pogledu. Pri tomu apelant odluuje o tomu hoe li koristiti
pravni lijek bez obzira na to je li rije o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni
lijek odbaen zato to apelant nije ispotovao formalne zahtjeve pravnoga lijeka (rok, plaanje taksi, forma
ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne moe se smatrati konanom. Koritenje takvog pravnog lijeka ne
prekida rok od 60 dana propisan lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog
suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. sijenja 2005. godine).
9.

U konkretnom sluaju apelant je, dakle,

prvobitno zbog utnje uprave podnio priziv

Ministarstvu koje je svojim Rjeenjem broj 06-02-304/02 od 31. listopada 2002. godine odbacilo
apelantov priziv kao bespredmetan budui je Sluba u meuvremenu donijela Zakljuak broj 01/I-372-11

4
od 6. listopada 2002. godine o prekidu postupka, dok se kao prethodno pitanje ne rijei pitanje vlasnitva
na predmetnome stanu koje je u nadlenosti suda a ne tijela uprave.
10.

Potom je apelant Ministarstvu podnio priziv protiv Zakljuka Slube broj 01/I-372-11 od 6.

listopada 2002. godine o prekidu postupka, koji je odbijen kao neutemeljen Rjeenjem Ministarstva broj
06-02-351/02 od 14. studenoga 2002. godine.
11.

Meutim, apelant je propustio protiv Rjeenja Ministarstva broj 01/I-372-11 od 14. studenoga

2002. godine, premda je to mogao po odredbama Zakona o upravnim sporovima i uputi o pravnom lijeku
u predmetnom rjeenju, pred mjerodavnim sudom tubom pokrenuti upravni spor.
12.

Stoga, Vrhovni sud u pobijanom rjeenju, kao ni Kantonalni sud, nije mogao odluivati o pravnoj

valjanosti Rjeenja Ministarstva broj 01/I-372-11 od 14. studenoga 2002. godine, jer apelant u
predmetnom upravnom sporu nije pobijao to rjeenje ve prethodno rjeenje Ministarstva doneseno po
apelantovom prizivu zbog utnje uprave.
13.

Meutim, da bi se raspravljalo pitanje povrata stana u posjed, pa samim tim i pitanje pravne

valjanosti odluke o prekidu postupka, ukljuujui i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je protiv
Rjeenja Ministarstva broj 01/I-372-11 od 14. studenoga 2002. godine morao podnijeti tubu
mjerodavnom sudu ili opravdati nemogunost podnoenja tube, tj. iscrpljivanje pravnih lijekova (vidi
mutatis mutandis Ustavni sud, odluke broj U 22/00 od 22. i 23. lipnja 2001. godine, toka 20,
objavljena u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine broj 25/01 i AP 844/04 od 13. rujna 2005.
godine). Dakle, apelant nije ispotovao formalne zahtjeve glede pravnoga lijeka, zbog ega odluka koju
pobija u apelaciji nije konana odluka, donesena po uinkovitom i adekvatno ispitanom i utvrenom
injeninom i pravnom stanju apelantovoga zahtjeva. Prema tomu, za meritorno razmatranje apelacije nije
ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova moguih po zakonu.
14.

Imajui u vidu odredbu lanka 16. stavak 4. toka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj e se

apelacija odbaciti kao nedoputena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove mogue prema zakonu,
Ustavni je sud odluio kao u dispozitivu ove odluke.
15.

Sukladno lanku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konane i

obvezujue.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatida Hadiosmanovi