Anda di halaman 1dari 5

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeu od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag

Simovi, potpredsjednice Valerija Gali i Seada Palavri i sudije Mato Tadi i Mirsad eman, na
sjednici odranoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 2103/10, rjeavajui apelaciju Sneane
Tigerman, na osnovu lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, lana 16. stav 1. i stav 4. taka 15.
i lana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i
Hercegovine br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedoputena apelacija


Tigerman

podnesena

protiv

zakljuka

Sneane

Uprave

za

stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/I-23-25/01


od 26. decembra 2006. godine, rjeenja Kantonalnog suda
u Sarajevu broj 009-0-U-07-000547 od 31. jula 2007.
godine i presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj 070-0-Uvp-08-000024 od 27. januara
2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova
moguih prema zakonu.

OBRAZLOENJE

1.

Sneana Tigerman (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa punomonik

Radomir Karan iz Sarajeva, podnijela je 2. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zakljuka Uprave za stambena pitanja Kantona
Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-04/I-23-25/01 od 26. decembra 2006. godine, rjeenja
Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-U-07-000547 od 31.
jula 2007. godine i presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-08-000024 od 27. januara 2010. godine.

2
2.

U ponovljenom postupku Uprava je 26. decembra 2006. godine donijela zakljuak broj

23-04/I-23-25/01 kojim je odbaen apelanticin zahtjev za vraanje stana u posjed u ulici Ferhadija
broj 33/3, Sarajevo, kao neblagovremen.
3.

U obrazloenju zakljuka Uprava je istakla da je izvrila provjeru u evidenciji protokola

nakon ega je utvrdila da prije podnoenja ovog zahtjeva kod ovog oragana nije zaprimljen zahtjev
za povrat u posjed predmetnog stana, kao ni zahtjev za izvrenje Odluke Komisije za imovinske
zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC), a koje se odnosi na povrat u posjed
predmetnog stana. Takoe, Uprava je naglasila da u skladu sa lanom 2. Zakona o prenosu i
rjeavanju nerijeenih zahtjeva za vraanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo CRPC
nije prenijela na nadleno rjeavanje ovom organu nerijeen zahtjev za povrat u posjed predmetnog
stana. Nadalje, Uprava je istakla da je izvren i uvid u kopiju potvrde o prijemu poiljke od 18.
marta 1999. godine, ali iz iste ovaj organ nije mogao utvrditi ko je poslao poiljku kao i o kakvoj se
poiljci radi. Na osnovu navedenog Uprava je utvrdila da se apelantica nije obratila ovom organu sa
zahtjevom za povrat predmetnog stana u posjed. Nadalje, uprava je istakla da dokaz da je neko
podnio zahtjev je prijemni peat na zahtjevu sa datumom i prijemnim brojem, a ukoliko je takav
zahtjev poslat putem pote, potvrda o prijemu poiljke sa datumom prijema jeste dokaz kada je
takav zahtjev zaprimljen na poti. Ukoliko je stranka uputila zahtjev putem pote, a provjerom kod
organa kojem je uputila zahtjev utvrdi da takav zahtjev nije stigao i nije zaprimljen, potrebno je da
se kod pote kod koje je zahtjev predat pokrene potrazni postupak. Rok u kojem postupak treba
pokrenuti je est mjeseci od predaje poiljke. Ukoliko stranka propusti navedeni rok, ostvarivanje
svojih prava moe traiti putem nadlenog suda. U smislu lana 5. Zakona o prestanku primjene
Zakona o naputenim stanovima (Slubene novine FBiH, broj: 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99,
43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/04; u daljnjem tekstu: Zakon), rok za podnoenje zahtjeva za
povrat stana je 4. juli 1999.godine, za stanove koji su proglaeni naputenim i 4. oktobar 1999.
godine za stanove koji nisu proglaeni naputenim. U skladu sa lanom 18.e) nosilac stanarskog
prava na unitenom i oteenom stanu moe izuzetno od lana 5. Zakona podnijeti zahtjev za povrat
stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, odnosno do 30. juni 2002. godine
("Slubene novine Federacije BiH", broj 56/01).
4.

Kantonalni sud je 31. jula 2007. godine donio rjeenje broj 009-0-U-07-000547 kojom je

odbacio kao neurednu apelanticinu tubu izjavljenu protiv zakljuka Uprave broj 23-04/I-23-25/01
od 26. decembra 2006. godine.

3
5.

U obrazloenju rjeenja Kantonalni sud je naveo da je 23. maja 2007.godine, Karan

Radomir, kao apelanticin punomonik, je podnio tubu koju je sam potpisao bez punomoi i to
protiv konanog akta Uprave, bez da je dostavio punomo za zastupanje. S obzirom da je navedeni
podnesak-tuba neuredan, Kantonalni sud je dopisom od 28. maja 2007.godine pozvao tuitelja da u
roku od 15, odnosno 8 dana uredi tubu, uz napomenu da ukoliko u ostavljenom roku se ne postupi
po datim uputama iz dopisa, sud e tubu odbaciti kao neurednu. Kantonalni sud je naglasio da u
ostavljenom roku apelantica niti njen imenovani punomonik nisu dostavili ovom sudu dokaze da je
Karan Radomir u srodstvu sa tuiteljicom i da istu moe zastupate, tj, tuiteljica nije potpisala
tubu, te je iz tog razlog Kantonalni sud tubu odbacio kao neurednu.
6.

Vrhovni sud je 27. januara 2010. godine donio presudu broj 070-0-Uvp-08-000024 kojom je

odbio apelanticin zahtjev za preispitivanje sudske odluke, rjeenja Kantonalnog suda broj
009-0-U-07-000547 od 31. jula 2007. godine.
7.

Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeeno pravo na potivanje privatnog i

porodinog ivota iz lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 8. Evropske konvencije za
zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je poao od odredaba lana VI/3.b) Ustava

Bosne i Hercegovine, lana 16. stav 1. i stav 4. taka 15. Pravila Ustavnog suda.
lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takoer, ima apelacionu nadlenost u pitanjima koja su sadrana u ovom
ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
lan 16. stav 1. i stav 4. taka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud moe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja
se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogui prema zakonu i ako se podnese u
roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom
pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedeih sluajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove mogue prema zakonu;

4
9.

Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da doe do konane odluke.

Konana odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita
niestepenu odluku kako u injeninom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odluuje o
tome da li e koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je rije o redovnom ili vanrednom pravnom
lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbaen zato to apelant nije ispotovao formalne zahtjeve
pravnog lijeka (rok, plaanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne moe se
smatrati konanom, a pravni lijek iscrpljenim. Koritenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od
60 dana propisan lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP
283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10.

U konkretnom sluaju apelantica je 17. avgusta 2001. godine Upravi podnijela zahtjev za

povrat predmetnog stana u posjed, koja je u ponovljenom postuku, zakljukom broj


23-04/I-23-25/01 od 26. decembra 2006. godine odbacila apelanticin zahtjev kao neblagovremen.
Apelantica je pred Kantonalnim sudom tubom pokrenula upravni spor protiv zakljuka Uprave od
26. decembra 2006. godine. Kantonalni sud je 31. jula 2007. godine donio rjeenje broj
009-0-U-07-000547 kojim je odbacio apelanticinu tubu kao neurednu. Vrhovni sud je 27. januara
2010. godine donio presudu broj 070-0-Uvp-08-000024 kojom je odbio apelanticin zahtjev za
preispitivanje sudske odluke, rjeenja Kantonalnog suda. Dakle, nadleni organi uprave i redovni
sudovi u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog zahtjeva za povrat stana u
posjed, ve je zahtjev odbaen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom
propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelanta na povrat u posjed
predmetnog stana, ukljuujui i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno
podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku
Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, taka 20, Slubeni glasnik Bosne i
Hercegovine, broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno
razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova moguih po zakonu.
Stoga, Ustavni sud zakljuuje da apelantica neblagovremenim podnoenjem zahtjeva nije efektivno
iscrpila pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06 od 15. februara 2007.
godine).
11.

Imajui u vidu odredbu lana 16. stav 4. taka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj e se

apelacija odbaciti kao nedoputena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove mogue prema
zakonu, Ustavni sud je odluio kao u dispozitivu ove odluke.

5
12.

U skladu sa lanom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konane i

obavezujue.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simovi