OPĆA PATOLOGIJA

• P1, S1 - STANIČNA PATOLOGIJA

• Uzroci oštećenja stanice. Reverzibilno oštećenje stanice. Stanične prilagodbe.Ireverzibilno oštećenje
stanice: Apoptoza. Nekroza. Ovapnjenje. Starenje.
• P2, S2 - UPALA
• Vrste upala. Klasični znakovi upale. Komponente upalne reakcije. Stanice u upalnoj reakciji. Kemijski
posrednici upale.Akutna i kronična upala. Morfološki oblici upale. Sustavni znakovi upale.
• P3, S3 – POREMEĆAJI TJELESNIH TEKUĆINA I HEMODINAMIKE
• Edem. Dehidracija. Hiperemija. Kongestija. Krvarenje. Tromboza. Embolija. Infarkt, Šok
• P4, S4 – NOVOTVORINE Podjela novotvorina. Biologija tumorskog rasta.
• Epidemiologija. Karcinogeneza I karcinogeni. Tumorska imunost. Klinička obilježja
naovotvorina.Laboratorijsko dijagnosticiranje novotvorina .
• P5, S 5 BOLESTI KAO POSLJEDICA DJELOVANJA OKOLIŠA
• Bolesti ovisnosti. Otrovanje metalima. Prirodni otrovi.
• Hrana, prehrana i bolesti nepravilne prehrane. Vitamini. Minerali. Oštećenja fizikalnim agensima.
 SPECIJALNA PATOLOGIJA
• PATOLOGIJA ORGANSKIH SUSTAVA
• P6, S6 - BOLESTI KRVNIH ŽILA :
• Arterioskleroza. Hipertenzija i hipertenzivna vaskularna bolest, Upalne bolesti, Aneurizme, Bolesti vena i
limfnih žila, tumori krvnih i limfnih žila. Patološke promjene koje nastaju zbog terapijskih postupaka u
bolestima krvnih žila. Zatajenje srca, urođene srčane pogreške, ishemijska srčana bolest, hipertenzivna
srčana bolest, plućna bolest srca. Bolesti endokarda i zalistaka, bolesti miokarda, bolesti perikarda,
tumori srca, transplantacija srca.
• P7, S7 - RESPIRATORNI SUSTAV:
• Bolesti nosa i paranazalnih sinusa. Bolesti ždrijela. Bolesti grkljana, bolesti dušnika, urođene anomalije
pluća, plućna atelektaza, vaskularne i cirkulatorne plućne bolesti, upale pluća
• Opstrukcijske plućne bolesti, restrikcijske plućne bolesti, autoimunosne bolesti, tumori pluća, bolesti
poplućnice, medijastinum.
• P8, S8 - HEMATOPATOLOGIJA
• Normalni krvotvorni i limfni sustav i krv, anemije. Policitemije, Bolesti krvarenja, Poremećaji broja stanica
bijele krvne loze, Zloćudne bolesti bijelih krvnih stanica, Limfadenitisi, limfadenopatije, ne-Hodgkinovi
limfomi, Hodgkinova bolest, Langerhansova histiocioze, slezena
 SPECIJALNA PATOLOGIJA
• P9, S9 - BUBREZI I MOKRAĆNI SUSTAV:
• Razvojni poremećaji bubrega. Cistične bolesti bubrega. Bolesti glomerula. Tubulointersticijske bolesti
bubrega. Bolesti krvnih žila bubrega. Urolitijaza. Tumori bubrega. Bolesti mokraćovoda, mokraćnog mjehura ii
mokraćne cijevi.
• P10, S10 - GASTROINTESTINALNI SUSTAV:
• Usta i ždrijelo, žlijezde slinovnice, jednjak, želudac i dvanaestnik.Tanko i debelo crijevo. crvuljak, potrbušnica.
• P11, S11 - JETRA I BILIJARNI SUSTAV, GUŠTERAČA I DIJABETES:
• Klinička evaluacija jetre i jetrenih bolesti, vaskularne jetrene bolesti, infektivne upalne jetrene bolesti, kronični
hepatitis, toksična oštećenja jetre, imunosne jetrene bolesti. Ciroza jetre, tumori jetre i srodne lezije, bolesti
žučnjaka i žučnih vodova. Razvojni poremećaji gušterače, upalne bolesti, šećerna bolest, novotvorine
egzokrinog i endokrinog dijela gušterače.
• P12, S12 – MUŠKI I ŽENSKI SPOLNI SUSTAV :
• Razvojni poremećaji, upalne bolesti, cirkulatorni poremećaji, neplodnost, novotvorine.
• Posteljica. Stidnica, rodnica, maternični vrat, gestacijska trofoblastična bolest .
• Maternični trup, jajovod, jajnik, endometrioza. Razvojni poremećaji dojke, upala dojke, fibrocistične promjene
i proliferativna bolest dojke, tumori dojke, stromalni tumori dojke, patologija muške dojske.
 SPECIJALNA PATOLOGIJA
• P13, S13 - BOLEST ŽIVČANOG SUSTAVA:
• Opća patolgija središnjeg živčanog sustava. Poremećaji razvoa središnjeg živčanog sustava.
Trauma središnje živčanog sustava. Cerebrovaskularne bolesti. Zarazne bolesti,
demijelinizirajuće bolesti, neurodegenerativne bolesti, novotvorine
• P14, S14 – KOŠTANI SUSTAV I ZGLOBOVI,BOLESTI PERIFERNIH ŽIVACA I
SKELETNOG MIŠIĆA:
• Poremećaji razvoja kosti, osteonekroza, osteomijelitis, metaboličke bolesti, lomovi kostiju,
novotvorine kosti. Bolesti zglobova, meka tkiva, Osnovne patološke reakcije perifernog
živca. Bolesti skletnog mišića
• P15, S15 – BOLESTI ENDOKRINOG SUSTAVA: Hipofiza. Nadbubrežne žlijezde. Multipla
endokrina neoplazija. Štitnjača. Paratiroidne žlijezde
• PRISUTNOST NASTAVI..........................................................10
• TEST ( PROVJERA ZNANJA) U TOKU NASTA..VE..........20
• SEMINAR......................................................................................20
• ZAVRŠNI ISPIT..........................................................................50
UVOD U PATOLOGIJU
• Patologija (patološka anatomija) je nauka koja se bavi proučavanjem bolesti,
odnosno promjenama na stanicama, tkivima i organima nastalim tokom bolesti.

• Naziv je izveden od dviju starogrčkih riječi, πάθος - pathos što znači bol ili patnja te
λόγος - logos što znači riječ ili znanost.

– Makroskopska, mikroskopska i elektronskomikroskopska promatranja su važna

u razumijevanju patoloških procesa i promjena koje nastaju tijekom bolesti.

– Patologija se dijeli na opću i specijalnu patologiju

• Opća patologija proučava reakcije organizma na oštećenja te daje
sveobuhvatni pregled bolesti.

• Ona proučava etiopatogenetske uzroke i morfološke promjene

stanica, tkiva, organa i cijelog organizma, a to su prilagodbe,
oštećenja te smrt stanice, upala i reparacija tkiva,
neoplazme ili novotvorine, genetski poremećaji,
bolesti imunološkog sustava, poremećaji tjelesnih tekućina i krvi,
opće karakteristike infektivnih bolesti, bolesti nastale nedostatkom
određenih tvari u organizmu, promjene izazvane djelovanjem okoline,
bolesti dječje dobi i bolesti starenja.
• Specijalna patologija se bavi proučavanjem organa i organskih sistema
promijenjenih bolešću ili nekim drugim štetnim uzrokom.

• Područja koja su u domeni dijagnostike i proučavanja specijalne patologije su

patologija krvnih žila, srca, dišnog sistema, krvotvornog sistema i krvi, probavnog
sistema, jetre i bilijarnog sistema, gušterače zatim patologija mokraćnog sistema,
muškog i ženskog spolnog sistema, dojke, endokrinog sistema, kože, koštano-
zglobnog sistema i mekih tkiva, perifernih živaca i mišićnog sistema te središnjeg
nervnog sistema.
• Patološka histologija proučava promjene tkiva,
• patološka citologija promjene pojedinih stanica, a
• teratologija uzroke i mehanizme nastanka malformacija.

• Proučavajući stanice, tkiva i tjelesne tekućine s pomoću mikrobioloških,

imunoloških i biokemijskih metoda, patologija pomaže liječnicima u kliničkoj praksi
pri donošenju dijagnoza i prikladnom liječenju bolesti.
 
• Informacija o nazivu i objašnjenju pojmova anatomska i klinička patologija
• http://en.wikipedia.org/wiki/Clinical_pathology
• http://en.wikipedia.org/wiki/Anatomical_pathology
Egipt - prve autopsije za vrijeme Ptolemy
Greek physicians Erasistratus and Herophilus Grčki liječnici Erasistratus i
Herophilus pioniri anatomske obdukcije .

Kasnije, u II stoljeću liječnik Galen je prvi povezao odnose simptoma pacijentata

sa promjenama na lešu
Njegov glavni posao pravi prekretnicu u
rođenju moderne medicine, objavljen je u 5
svezaka i 1761 je najvažnija medicinska
publikacija vremena.

Publikacija objavljena na latinskom jeziku

pod naslovom "De Sedibus et causis
morborum po anatomen indagatis" (na
gradilištima i uzrocima bolesti studirao kroz
Anatomiju).

On je prikupio 700 kliničkih slučajeva, od

kojih su neki pripadali Malpighi i učitelju
Valsalv-u, anatomu koji je napravio važna
otkrića, a posebno o uhu.

Ovaj značajan udžbenik privukao toliko

zanimanje u cijelom svijetu na vrijeme da
prvo izdanje je rasprodano u roku od dvije
godine. Nastadoše mnoge druge izdanja te
su prevedene na sve druge europske
jezike.
Četvrto izdanje "temelj moderne
patološke anatomije". Djelo je prvi put
objavljeno 1761, kada je Morgagni
imao 79 godina.

sedamsto obdukcija, uvodeći i

insistirajući na konceptu koji
dijagnozu, prognozu i liječenje bolesti
temelji na razumijevanju patoloških
promjena i anatomskih struktura.
Knjiga sadrži niz briljantnih opisa novih bolesti, koje
su u osnovi zadržane do danas posebno iz srca,
krvnih žila, pluća i grla.

On je opisao:
-sifilis (guminata) u mozgu,
-zabilježen srčani-blok (Stokesova Adams bolest),
-identificirana klinička slika upale pluća s
konsolidacijom pluća,
-opisane lezije u angini pectoris,
-akutnu žutu atrofiju jetre,
-tuberkulozu bubrega itd.
 Razvojem optičke industrije

Francuski hirurg
Francois Xavier Bicaht ( 1771-1802)
1796.- počeo držati tečajeve iz
anatomije;
nastojao stvoriti nov kompletan sistem
medicine bez ikakvih teorija samo na
osnovi anatomije i histologije
-1801- “Anatomie générale”- uloga
pojedinih tkiva u nastanku bolesti, 21
tkiva- patološki procesi- promjene
pojedinih tkiva-nije koristio mikroskop-
patološka histologija- preteča
(u jednome organu može oboljeti
samo jedna vrsta tkiva)

Marie-François Xavier Bichat (1771-1802) klasificirato tkiva u tri vrste membrana-

vlaknast, sluzav, serozan kako bi opisao različitih 21 različitih tipova tkiva
 Carl Rokitansky (1804-1878)- was born at
Koniggratz, and studied medicine in Prague
and Vienna.

He spent his life as pathologist to the

Allgemeines Krankenhaus in Vienna.

to have performed 30,000 autopsies.

-Rokitansky- temelji svoja istraživanja na anatomskim kriterijima - ne

opisuje samo bolesne organe koje vidi nego nastoji otkriti uzroke
bolesti kojima se ne vidi patološki supstrat u organima koje gleda
 Theodor Schwan ( 180-1882)- 1838.- otkrio životinjsku stanicu
Mathias Schleiden ( 1804-1881)- otkrio biljnu stanicu

Rudolf Virchow (1821- 1902)

Njemački patolog i državnik, jedan od
najistaknutijih liječnika 19. stoljeća.

razvio je moderan pojam patoloških procesa

primjenom stanične teorije kojom je objašnjavao
efekte bolesti u organima i tkivima.

Naglašavao je da je bolest nastala, ne u

organima ili tkivima općenito, nego prije svega u
njihovim individualnim ćelijama. Štoviše, on je
snažno kampanju za socijalne reforme i
pridonijela razvoju antropologije kao moderne
znanosti.

Rudolf Carl Virchow

 ANATOMIJA

PATOLOŠKA ANATOMIJA HISTOLOGIJA

ANATOMIJA

celularna topografska citologija

patologija neuroanatomija
solidarna komparativna
patologija
 Metode izučavanja u patologiji
• Obdukcija
– Sudsko medicinska i patonatomska

• Histološka izučavanja
• Ogledi na životinjama
Što je obdukcija
je vanjski pregled
mrtvog tijela, pregled
pojedinih organa i
organskih sistema i
tjelesnih šupljina s
ciljem da se na
temelju nađenih
patoloških promjena
utvrdi osnovna bolest
i uzrok smrti.
Obdukcija je važna
karika za
objašnjene prelaza
zdravog u bolesno
i života u smrt
• Obdukcija se provodi pomoću hirurških metoda, a izvodi je patolog –
liječnik specijalist, educiran za njeno izvođenje.

• Obdukcija se može izvesti na cijelom tijelu ili biti ograničena na neki

organ ili organski sustav, ovisno o uzroku smrti koji se traži. Prilikom
obdukcije uzimaju se uzorci tkiva za histološku pretragu, a prema
potrebi uzimaju se i uzorci tkiva, sekreta, ekskreta, krvi i likvora za
bakteriološke, biokemijske i toksikološke pretrage
Prema članu 167. zakona o zdravstvenoj zaštiti
obdukcija se provodi:

– kada postoji sumnja ili je očito da je

smrt prouzročena kaznenim djelom ili
je u vezi s izvršenjem kaznenog djela
– kada je to potrebno radi zaštite
zdravlja građana, odnosno kada to
zahtijevaju epidemiološki, sanitarni i
drugi stručni medicinski razlozi
– kada zahtjev za obdukciju postavi
obitelj umrlog građanina
– kada je građanin umro u zdravstvenoj
ustanovi
• Prema zakonu o zdravstvenoj zaštiti (članak 168.) kada
je građanin umro u zdravstvenoj ustanovi, na zahtjev
porodice umrlog u sporazumu s direktorom ustanove i
patologom može se odlučiti da se obdukcija ne provodi.

• Obdukcija se po zakonu mora provesti u slučaju:

– neprirodne ili nagle smrti
– ako smrt nastupi tijekom dijagnostičkog ili terapeutskog zahvata
• Indikacije za kliničku obdukciju su:

– nejasan uzrok smrti

– nagla i neočekivana smrt
– smrt fetusa ili novorođenog djeteta
– smrt za vrijeme trudnoće, poroda i nakon poroda
– evaluacija dijagnostičkih i terapijskih postupaka
– smrt ispitanika uključenih u klinička istraživanja
• Obdukcija se u pravilu izvodi na zahtjev liječnika koji je
liječio pacijenta, liječnika mrtvozornika ili na zahtjev
obitelji pokojnika.

• Pri sumnji na neprirodnu, nasilnu smrt, obdukcija se

provodi na odjelu ili Institutu za sudsku medicinu.
Sudskomedicinska obdukcija se treba sprovesti i nad
osobama koje su umrle u zdravstvenim ustanovama, a u
kojih je smrt posljedica oštećenja zdravlja koje je
uzrokovano kaznenim djelom (saobraćajna nesreća i sl.)
 Zašto je važna obdukcija?

• Pisani nalaz obdukcije – zapisnik o sekciji (obdukcijski

protokol) – u kojem su svi makroskopski i mikroskopski
nalazi, dijagnoze sročene u patogenetskom slijedu te
epikriza na osnovi kliničko-patološke korelacije, najvažniji
je sudskomedicinski dokument.
Sprovođenje obdukcije je važno zbog
– evaluacij dijagnostičkih i terapeutskih postupaka čime
se unapređuje i osigurava kvaliteta bolničke njege     
– stalna edukacija patologa, kliničara, lijekara
specijalizanata i ostalog medicinskog osoblja te
studenata, čime se unapređuje struka
– statistička i epidemiološka istraživanja u zdravstvu, provjera
kvalitete zdravstvenog rada te naučnoistraživački rad u humanoj
medicini
– Važnost obdukcije za porodicu umrlog je u razumjevanju smrti
sa medicinske strane i time ublaživanja osjećaja tuge ili
eventualne krivnje,
– da budu upoznati s eventualnim nasljednim bolestima radi
pravovremenog liječenja i/ili prevencije  bolesti u ostalih članova
porodice,
– da imaju uvid u kvalitetu liječenja preminulog člana porodice.
 METODE PROUČAVANJA U PATOLOGIJI

MAKROSKOPSKA ANALIZA
MIKROSKOPSKA ANALIZA
MOLEKULARNO-BIOLOŠKA I CITOGENETSKA
ANALIZA
EKSPERIMENTI NA ŽIVOTINJAMA.
 MAKROSKOPSKA ANALIZA
Veličina;
Oblik;
Boja;
Konzistencija;
Odnos prema okolini;
 OBRADA MATERIJALA
Fiksiranje;
Procesiranje tkiva;
Kalupljenje;
Rezanje;
Bojenje;
 BIOPSIJA
• Biopsija (grčki: bios = život, opsein = gledati/izgled) predstavlja
medicinsku tehniku koje uključuje uzimanje ćelija ili tkiva radi
ispitivanja.

• Tkivo se ili ispituje pod mikroskopom, ili hemijski (na primjer,

korišćenjem PCR metode).
• Kada se uzima samo dio tkiva, takva procedura se naziva inciziona
biopsija ili biopsija srži.
• Kada se cijela izraslina ili sumnjiva površina uklanja, ta procedura
se naziva eksciziona biopsija.
• Uzimanje dijela tkiva ili neke tjelesne tečnosti iglom predstavlja
proceduru koja se naziva aspiraciona biopsija ili punkcija.
• Uzorak za biopsiju se često uzima sa mesta promjene
na tkivu kada je uzrok bolesti nepoznat ili kada je postoji
neka sumnja na histološku promenu. (npr Vaskulitis,).

• patološko ispitivanje koristi biopsiju kako bi utvrdio da li

je tkivna promjena benigna ili maligna, i takođe se može
pomoću nje odrediti razlika između različitih tipova
tumora.

• Za razliku od biopsije, kojom se najčešće uzima samo

dio promjene, patologija vrši ispitivanja na velikim
uzorcima (koji se uzimaju resekcijom), slično kao što
hirurzi uklanjaju promenjeno tkivo.
• uzorak tkiva, mora se staviti u fiksativ koji će
održati tkivo da ne bi došlo do raspadanja istog
pod uticajem bakterija i fizičkog ili hemijskog
oštećenja tkiva.

• Ukoliko dođe do oštećenja uzorka može se

rezultat mikroskopiranja takvog tkiva pogrešno
protumačiti ili se mora uzimati ponovni uzorak.

• Kada takav uzorak stigne na histološku obradu

primenjuju se histološke metode pripremanja
uzorka za posmatranje pod mikroskopom.
• Dobrom analizom uzetog uzorka se može ustanoviti
da li se patološki proces proširio ili da li postoji
mogućnost da se dalje širi.
• Termini čist uzorak ili negativan uzorak znači da
patološke promene nisu nađene van ivica uzetog
uzorka.
• Pozitivan uzorak, s druge strane, znači da je bolest
nađena i da je potrebno lečenje.
• CITOLOŠKA ANALIZA
vaginalni sekret,
sputum,
punktati...
tehnički korektno izvršena, od strane iskusnih
stručnjaka analizirana, dijegnostička citologija
daje veliki procenat ispravnih dijegnoza
large myeloblasts have pseudopods, usually abundant cytoplasm, some with prominent Auer rods; 
 Acute Myeloid Leukemia with Maturation

Evidence of myeloid maturation

Some blasts are large with prominent nucleoli

Promyelocyte has nonspecific granules and a centrosome.