Arthur

C. Clarke

DRUGA ODISEJA

Preveo:
Ivan Skunca

Posveeno, s potovanjem i divljenjem,

dvojici velikih Rusa koji se spominju u ovoj knjizi:
generalu Alekseju Leonovu - kozmonautu,
heroju Sovjetskog Saveza, umjetniku
i akademiku Andreju Saharovu - znanstveniku,
nobelovcu i humanistu.

AUTOROVA BILJEKA

Roman 2001: Odiseja u svemiru pisan je u razdoblju od 1964. do 1968. godine, a objavljen je u srpnju
1968, ubrzo nakon premijere filma. Kao to sam opisao u knjizi Izgubljeni svjetovi 2001., oba projekta
tekla su usporedno, uzajamno utjeui jedan na drugoga. Tako mi se esto dogaalo neto neobino, da
preraujem rukopis poto bih vidio radne kopije snimljene prema prethodnoj verziji prie - to je
poticajan, ali prilino skup nain pisanja romana.
Stoga postoji mnogo prisnija usporedba izmeu knjige i filma nego to to obino biva, ali zato ima i
veih razlika. U romanu, odredite svemirskog broda Otkrie je Japet, najzagonetniji meu mnogim
Saturnovim mjesecima. Do Saturnova sustava stiglo se preko Jupitera: Otkrie se pribliilo divovskom
planetu na malu udaljenost, to mu je omoguilo da iskoristi njegovo gravitacijsko polje za uinak tzv.
"gravitacijske prake", ime je zadobilo prijeko potrebno ubrzanje za drugu fazu putovanja. Potpuno isti
manevar primijenjen je 1979. godine kod svemirskih sondi Voyager prigodom njihovog prvog podrobnog
izvianja vanjskih divova.
Meutim, u filmu je Stanley Kubrick mudro izbjegao sve nedoumice na taj nain to je za poprite
treeg susreta izmeu ovjeka i Monolita izabrao Jupiterove mjesece. Saturn je potpuno izostavljen iz
scenarija, premda je kasnije Douglas Trumbull primijenio iskustvo koje je tu stekao pri snimanju svog
filma Tiho udaljavanje, u kome je mjesto radnje prstenovani planet.
Sredinom ezdesetih godina nitko nije mogao ni naslutiti da e istraivanja Jupiterovih mjeseca poeti
ne tek u iduem stoljeu ve za samo desetljee i pol. Takoer, nitko ni u snu nije zamislio udesa koja e
tamo biti pronaena - premda sada moemo biti posve sigurni da e otkria do kojih su dola
dva Voyagera jednoga dana biti nadmaena jo neoekivanijim nalazima. U vrijeme kada je napisana
2001., Io, Europa, Ganimed i Kalisto predstavljali su samo tokice svjetlosti ak i pri
uporabi najmonijih teleskopa; oni su, meutim, sada svjetovi, svaki jedinstven na svoj nain, a jedan
meu njima, Io, je vulkanski najaktivnije tijelo u Sunevu sustavu.
No, kad se sve uzme u obzir, i knjiga i film prilino dobro podnose provjeru u svjetlosti ovih otkria, a
oaravajue je usporediti epizodu s Jupiterom iz filma sa stvarnim prizorima koje su snimile kamere na
Voyagerima. Jasno je, meutim, da bi sve to bi danas bilo napisano moralo uzimati u obzir istraivanja
iz 1979: Jupiterovi mjeseci vie nisu nekartografirano podruje.
A postoji i jo jedan, finiji, psiholoki imbenik koji valja uzeti u obzir. Roman 2001. napisan je u
doba koje se sada nalazi s one strane jedne od velikih prekretnica u ljudskoj povijesti. Ta era nepovratno
je ostala za nama onog trenutka kada je Neil Armstrong prvi put kroio na Mjesec. Dvadeseti
srpanj 1969. jo je bio dobrih pola desetljea u budunosti kada smo Stanley Kubrick i ja poeli
razmiljati o "poslovno dobrom znanstveno-fantastinom filmu" (njegov izraz). Povijest i mata u
meuvremenu su postale nerazmrsivo prepletene.
Astronauti misije Apollo ve su bili vidjeli film kad su krenuli put Mjeseca. Posada Apolla 8, iji su
lanovi na Boi 1968. godine bili prvi ljudi kojima se ikada pruila prilika da vide suprotnu stranu
Mjeseca, ispriala mi je da je bila u iskuenju poslati radio-poruku o otkriu velikog crnog monolita:
na alost, razboritost je prevagnula.
Bilo je i kasnije gotovo zauujuih sluajeva da priroda oponaa umjetno. Najneobiniji meu njima
bila je saga o Apollu 13 iz 1970.
Slinosti su se poele javljati ve od poetka: zapovjedni modul, u kojem je bila smjetena posada,
dobio je naziv Odisej. Neposredno prije eksplozije spremita za kisik, koja je i uzrokovala odustajanja
od daljnjeg tijeka misije, posada je sluala temu Zaratustre Richarda Straussa, koja se danas mahom
poistovjeuje s filmom. Odmah nakon gubitka energije, Jack Swigert je uputio ovu radio-poruku kontroli

misije: "Houston, imali smo problem." Rijei kojima se Hal obratio astronautu Franku
Pooleu u slinoj situaciji bile su: "ao mi je to prekidam proslavu, ali imamo jedan problem."
Kada je izvjetaj o misiji Apolla 13 kasnije objavljen, upravitelj NASA-e Tom Paine poslao mi je
jedan primjerak, zabiljeivi ispod Swigertovih rijei: "Ba kao to si oduvijek govorio da e biti,
Arthure." I dalje me obuzima vrlo neobian osjeaj kada razmiljam o ovom nizu dogaaja - zapravo,
gotovo kao da dijelim odreenu odgovornost.
Postoji jo jedno slaganje, dodue, manje ozbiljno, ali zato podjednako upadljivo. Jedna od tehniki
najuspjelijih epizoda u filmu bila je ona u kojoj se pokazuje kako Frank Poole tri krunom stazom
divovske centrifuge, pri emu ga vezana za tlo dri "umjetna gravitacija" stvorena njenim okretanjem.
Gotovo desetljee kasnije posada izuzetno uspjenog Skylaba utvrdila je da su projektanti ove letjelice
napravili slinu geometrijsku strukturu; prsten skladinih komora oblikovao je glatku, krunu traku po
unutranjosti svemirske stanice. Skylab se, meutim, nije okretao, ali ova nepovoljna okolnost nije
onemoguila njegove domiljate itelje. Otkrili su da trei krunom stazom, poput mieva u kavezu za
vjevericu, mogu postii uinak koji se ne razlikuje od onoga iz 2001. Osim toga, ovaj prizor je
televizijskom vezom bio upuen na Zemlju (trebam li rei to je odabrano za glazbenu pratnju?) uz ovaj
komentar: "Stanley Kubrick bi trebao ovo vidjeti." On je uistinu i vidio, zahvaljujui tome to sam mu
poslao video-traku. (Nikada mi je nije vratio; Stanley se koristi jednom ukroenom crnom rupom za
arhiviranje dokumenata.)
Jo jedna veza izmeu filma i stvarnosti je i slika pod nazivom Blizu Mjeseca, iji je autor
zapovjednik misije Apollo-Sojuz, kozmonaut Aleksej Leonov. Prvi put sam je vidio 1968. godine,
prigodom prikazivanja 2001. na konferenciji Ujedinjenih naroda o miroljubivom koritenju svemira.
Neposredno nakon projekcije, Aleksej mi je skrenuo panju na okolnost da je na njegovoj slici (ija se
reprodukcija nalazi u knjizi Zvijezde nas ekaju, objavljene u Moskvi 1967.) prikazan potpuno isti
raspored kao i na poetku filma: Zemlja izlazi iza Mjeseca, a Sunce iza njih. Crte ovog prizora s
njegovim potpisom sada visi na zidu u mojoj radnoj sobi; s pojedinostima se moete upoznati u
12. poglavlju.
Moda je ovo zgodan trenutak da kaem neto vie o jednom drugom, znatno manje poznatom imenu
koje se pojavljuje na ovim stranicama, o Hsueshenu Tsienu. Godine 1936, dr. Tsien je zajedno s velikim
Theodorom von Karmanom i Frankom J. Malinom osnovao Guggenheimov aeronautiki laboratorij
pri Kalifornijskom tehnolokom institutu (GALCIT) - neposrednog preteu znamenitog pasadenskog
Laboratorija za mlazni pogon. On je bio prvi profesor na katedri "Robert Goddard" na Caltechu te je
mnogo pridonio amerikim raketnim istraivanjima tijekom etrdesetih godina. Kasnije, u jednoj od
najsramnijih epizoda McCarthyjeva razdoblja, kad se poelio vratiti u svoju domovinu, uhien je na
temelju iskonstruirane optube slube sigurnosti. Tijekom posljednja dva desetljea bio je jedna
od kljunih linosti kineskog raketnog programa.
Konano, tu je i neobian sluaj "Japetova oka" 35. poglavlje u 2001. Tu opisujem otkrie jednog
neobinog svojstva Saturnova mjeseca, koje je uoio astronaut Bowman: "Blistavi bijeli oval, dugaak
oko etiri stotine milja, a irok dvije stotine... savreno simetrian... i tako otrih rubova te se inilo da
je naslikan... na licu malog mjeseca." Pribliivi se, Bowman se uvjerio da je "svijetla elipsa smjetena
nasuprot tamnom zaleu satelita golemo prazno oko koje ga promatra kako se pribliava..." Kasnije je
zapazio "siunu crnu toku u samom sreditu", za koju se utvrdilo da je Monolit (ili jedno od njegovih
utjelovljenja).
Kad je Voyager 1 poslao prve snimke Japeta, na njima se jasno vidio veliki bijeli elipsoid, otrih
rubova, s crnom tokicom u sreditu. Carl Sagan odmah mi je poslao jednu kopiju dotine fotografije uz
zagonetnu biljeku: "Mislei na tebe..." Ne znam da li da budem radostan ili razoaran okolnou da je

tajna ostala neodgonetnuta i nakon Voyagera 2.

S obzirom na sve to je reeno, jasno je da je pria koja slijedi neto znatno sloenije od pukog
nastavka prethodnog romana - ih filma. Tamo gdje se ove dvije inaice razlikuju - ja sam slijedio filmsku
inaicu; meutim, vie sam se trudio da ova knjiga bude to samostalnija cjelina i to usklaenja s naim
najnovijim spoznajama.
Koje e, dakako, biti i te kako zastarjele do 2001...
Arthur C. Clarke Colombo, ri Lanka sijeanj 1982.

Prvi dio
Leonov

1. SASTANAK U ARITU

ak i u ovo metriko doba, to je i dalje bio teleskop promjera tisuu stopa, a ne tri stotine metara.
Kako je tropsko sunce brzo tonulo k zalasku, veliki tanjur postavljen meu planinama bio je ve dopola
ispunjen sjenom; ali, trokutasta platforma antenskog postroja, objeena visoko iznad sredita, jo je
blistala svjetlou. S tla, daleko dolje, bilo je potrebno uistinu otro oko da bi se razabrala dva ljudska
lika u zranom labirintu greda, noseih kablova i valovoda.
"Dolo je vrijeme", ree dr. Dimitrij Mojsevi svom starom prijatelju Heywoodu Floydu, "da
porazgovaramo o mnogim stvarima. O cipelama, svemirskim brodovima i peatnom vosku, ali ponajvie
o monolitima i pokvarenim raunalima."
"Zato si me, znai, odveo s konferencije. Dodue, ne alim se - ve sam toliko puta sluao taj Carlov
govor o SETI-ju da ga i sam mogu naizust izrei. A i pogled odavde svakako je fantastian - zna, esto
sam dolazio ovamo, u Arecibo, ali jo se nijednom nisam stigao popeti do ove antenske sabirnice."
"Stidi se! Ja sam ovdje bio ve tri puta. Zamisli samo, u stanju smo oslukivati cijeli svemir, a nas
nitko ne moe uti. Porazgovarajmo stoga o tvom problemu."
"Kakvom problemu?"
"Prije svega, zato si morao dati ostavku na poloaj predsjednika Nacionalnog vijea za astronaute?"
"Nisam dao ostavku. Havajsko sveuilite plaa znatno bolje."
"U redu, nisi dao ostavku, preduhitrio si ih. Poslije svih ovih godina, Woody, ne moe me prevariti i
bilo bi ve vrijeme da prestane u tim pokuajima. Kad bi ti ovoga asa ponovo ponudili mjesto
predsjednika u Vijeu, bi li se dvoumio da ga prihvati?"
"Dobro, stari Kozae. to eli saznati?"
"Prije svega, ima mnogo neodreenosti u izvjetaju koji si konano podnio nakon silnog navaljivanja s
moje strane. Preli smo preko smijene i uistinu nedopustive tajanstvenosti koja je pratila iskopavanje
monolita u Tychou..."
"To nije bila moja zamisao."
"Drago mi je to to ujem: ak ti i vjerujem. A cijenimo i injenicu da sada svima doputate da ispitaju
stvar... to ste, dakako, trebali uiniti od poetka. Dodue, teko da bi to mnogo pomoglo..."
Zavladala je sumorna utnja dok su dva ovjeka razmiljala o crnoj zagonetki gore na Mjesecu, koja je
i dalje prezrivo poraavala sva oruja to ih je ljudska domiljatost mogla smisliti da bi se uhvatila
ukotac s njom. Onda ruski znanstvenik nastavi:
"U svakom sluaju, to god bio monolit u Tychou, u blizini Jupitera se nalazi neto jo vanije. Tamo
je, uostalom, on uputio signal. A vai ljudi su ondje upali u nevolju. Usput reeno, ao mi je zbog toga,
iako je Frank Poole bio jedini koga sam osobno poznavao. Sreli smo se 1998. na kongresu IAF-a. inilo
se da je dobar ovjek."
"Hvala, sve su to bih dobri ljudi. Volio bih kad bismo doznali to im se dogodilo."
"to god to bilo, uvjeren sam da e se sloiti da se to sada tie cijele ljudske vrste - a ne samo
Sjedinjenih Drava. Ne moete vie koristiti znanje kojim raspolaete samo za stjecanje nacionalne
prednosti."
"Dimitrij, zna vrlo dobro da bi i tvoja strana jednako tako postupila. A i ti bi im pomagao u tome."

"Ima potpuno pravo. Ali to je ve davna povijest, upravo kao i ta vaa upravo smijenjena
administracija koja je odgovorna za svu tu zbrku. Moda e vam se novi predsjednik drati
mudrijih savjeta."
"Nije iskljueno. Ima li kakvih prijedloga i jesu li slubeni ili su samo privatne nade?"
"Posve su neslubeni, zasad. To vraji politiari nazivaju ispitivakim razgovorima. A ja u glatko
porei da su se oni ikad i dogodili."
"Vrijedi. Nastavi."
"U redu, evo kakva je situacija. Sklapate Otkrie II na parkirnoj stazi to bre moete, ali nema nade
da e posao biti zavren za manje od tri godine, to znai da ete propustiti idui lansirni prozor..."
"Ne potvrujem, ali ni ne poriem. Imaj na umu da sam ja samo ubogi sveuilini rektor, na drugom
kraju svijeta od Vijea za astronautiku."
"A tvoj posljednji put u Washington bio je samo izlet na koji si poao da se vidi sa starim prijateljima,
pretpostavljam. Nego, da nastavim: na i brod, Aleksej Leonov..."
"Mislio sam da ste ga nazvali German Titov."
"Pogreno, rektore. Draga, stara CIA ponovo je zakazala. Leonov je od prolog sijenja. I neka nitko ne
sazna da sam ti rekao kako e stii do Jupitera najmanje godinu dana prije Otkria.
"Neka nitko ne sazna da sam ti rekao kako smo se toga i bojali. Ali, samo nastavi."
"Budui da su moji efovi jednako glupi i kratkovidni, kao i tvoji, ele se u to sami upustiti. A to znai
da nam se moe dogoditi ono, to god to bilo, to se dogodilo i vama, tako da emo se svi nai na poetku
- ili jo gore."
"to misli, da je polo naopako? Podjednako smo u nedoumici kao i vi. I nemoj mi rei da niste
uhvatili sve emisije Davea Bowmana."
"Dakako da jesmo. Sve do posljednjih rijei: Moj Boe, puna je zvijezda! ak smo obavili analizu
stresa na uzorcima njegova glasa. Drimo da nije halucinirao; pokuavao je opisati ono to uistinu vidi."
"A kako vam se ini njegov Dopplerov pomak?"
"Potpuno je nemogu, dakako. U trenutku kad smo izgubili njegov signal, udaljavao se brzinom koja je
iznosila desetinu brzine svjetlosti. A postigao ju je za manje od dvije minute. etvrt milijuna g-e!"
"Bit e, dakle, da je trenutno stradao."
"Ne pravi se naivnim, Woodi. Radio-ureaji u vaim servo-letjelicama nisu u stanju izdrati ni stotinku
tog ubrzanja. A ako su oni opstali, onda je mogao i Bowman, bar dok nismo izgubili vezu."
"Samo sam htio provjeriti vaa razmiljanja. Od tog trenutka mi jednako kao i vi pipamo u mraku. Ako
je i s vama tako."
"Bilo je svakojakih ludih nagaanja, ali me stid da ti ih ispriam. No, slutim da nijedno od njih nee
biti ni upola tako ludo kao istina."
Svuda se oko njih rasprsnue siune, grimizne eksplozije navigacijskih signalnih svjetala i tri vitka
tornja to nose antenski sklop poee blistati poput svjetionika spram sve tamnijeg neba. Posljednje
crvene trake Sunca nestadoe ispod okolnih brda; Heywood Floyd saeka na Zeleni bljesak, koji jo
nikad nije vidio. No, ponovo je bio razoaran.
"Dobro, Dimitrij", ree on, "preimo na stvar. to si, zapravo, naumio?"
"U bankama podataka na Otkriu jamano se nalaze goleme koliine dragocjenih informacija; one se
vjerojatno i dalje prikupljaju, iako je brod prestao odailjati. Voljeli bismo ih se domoi."
"Poteno. Ali kada stignete tamo i Leonov se povee s Otkriem, to e vas sprijeiti da se iskrcate i
presnimite sve to elite?"
"Doista nisam oekivao da u te morati podsjetiti kako je Otkrie teritorij Sjedinjenih Drava, tako da
bi neovlateni pristup bio gusarski in."

"Osim u sluaju ivotne opasnosti, to ne bi bilo teko urediti. Uostalom, s udaljenosti od milijardu
kilometara nama bi bilo teko provjeriti to vai momci tamo rade."
"Hvala na vrlo zanimljivom prijedlogu; proslijedit u ga. Ali, ak i kad bismo uli u Otkrie, bili bi
nam potrebni ijedni i tjedni da odgonetnemo sve vae sustave i iitamo sve podatke. Ono to ja
predlaem je suradnja. Uvjeren sam da je to najbolja zamisao, premda e nas vjerojatno obojicu stajati
silnog truda da u to uvjerimo i nae efove."
"eli, zapravo, da jedan od naih astronauta poleti na Leonovu?"
"Da, ponajbolje neki inenjer koji je strunjak za sustave na Otkriu. Jedan od onih koje uvjebavate u
Houstonu za vraanje broda na Zemlju."
"Otkud zna za to?"
"Za ime svijeta, Woody, pa vijest o tome donio je ve prije mjesec dana video-tekst Aviation
Weeka."
"ini se da doista nisam u toku; nitko mi ne govori to vie nije strogo povjerljivo."
"Jo jedan razlog da se preseli u Washington. Hoe li me podrati?"
"Potpuno. Slaem se s tobom sto posto. Samo..."
"Samo to?"
"Obojica emo se morati uhvatiti ukotac s dinosaurima kojima je mozak u repu. Neki od mojih e rei:
pustimo Ruse da slome vrat hitajui k Jupiteru. Mi emo ionako biti tamo koju godinu kasnije, tako da
nema razloga za urbu."
Na trenutak je na antenskoj platformi vladala tiina. ulo se samo slabano pucketanje golemih noseih
kablova na kojima je visjela stotinu metara od tla. A onda Mojsevi nastavi tako tiho da je Floyd morao
napregnuti sluh kako bi ga uo:
"Je li netko u posljednje vrijeme provjerio stazu Otkria?"
"Doista ne znam, pretpostavljam da jest. Ali, zato je to vano? Savreno je postojana."
"Misli? Dopusti mi da te netaktino podsjetim na jednu neugodnu zgodu iz prolosti NASA-e, na vau
prvu svemirsku stanicu, Skylab. Bilo je predvieno da ostane u stazi najmanje deset godina, ali niste
dobro obavili proraune. Vrlo je podcijenjen otpor zraka u jonosferi, tako da se spustio godinama
prije no to je bilo predvieno. Uvjeren sam da se sjea te uzbudljive epizode, iako si u to doba bio jo
djeak."
"Te sam godine diplomirao, i ti to zna. Ali, Otkrie se nigdje ne pribliava Jupiteru. ak i u perigeju,
ovaj, perijovu, brod je predaleko da bi na njega djelovao otpor Jupiterove atmosfere."
"Ve sam ti rekao dovoljno da me opet poalju u progonstvo u moju dau, a idui put ti moda ne bi
dopustili da me posjeti. Bit e najbolje da kae osoblju koje se bavi praenjem kretanja Otkria da
malo paljivije obavi svoj posao. I ne zaboravi ih podsjetiti da Jupiter ima najveu magnetosferu u
Sunevu sustavu."
"Shvatio sam to ima na umu i mnogo ti hvala. Ima li jo neto prije negoli krenemo dolje? Ovdje
poinje bivati vrlo hladno."
"Nita se ne brini, dragi prijatelju. im sve ovo dojavi Washingtonu, ali saekaj oko tjedan dana da
osiguram sebi odstupnicu, vidjet e da e postati vraki vrue."

2. KUA DUPINA

Dupini bi uplivali u blagovaonicu svake veeri, neposredno prije zalaska sunca. Otkad je Floyd
stanovao u rektorskoj rezidenciji, samo se jednom nisu pojavili. Bilo je to 2005., onog dana kada je

grunuo tsunami - koji je, sreom, ve izgubio najvei dio siline prije no to je stigao do Hiloa. Kad mu
oceanski prijatelji idui put izostanu, Floyd e odmah potrpati obitelj u kola i krenuti u brda, negdje put
Mauna Kea.
Koliko god su inae bili ljupki, morao je priznati da mu njihova razigranost katkad smeta. Bogati
pomorski geolog koji je projektirao kuu uope nije mario ako bi se smoio, jer je obino nosio samo
kupae gaice ili ak ni to. Ali, za jedne nezaboravne zgode, dogodilo se da se tu sakupilo cijelo
sveuilino vijee; lanovi, svi redom odjeveni u sveana veernja odijela, pijuckali su koktele oko
bazena, ekajui na dolazak uvaenog gosta s kontinenta. Dupini su, meutim, pravilno zakljuili da e im
te veeri biti oduzeta glavna uloga. Kad je posjetitelj najzad stigao, bio je i te kako iznenaen ugledavi
potpuno mokar odbor za doek u kupaim kostimima koji su im loe pristajali - a u buffetu je sve bilo
preslano.
Floyd se esto pitao to bi Marion mislila o ovom neobinom i divnom domu na rubu Tihog oceana.
Ona nikad nije voljela more, ali more je na kraju odnijelo pobjedu. Iako je taj prizor polako blijedio, on
se jo mogao sjetiti bljetava ekrana na kome je prvi put proitao rijei: DR. FLOYD - HITNO I
OSOBNO. A onda su uslijedili redovi fluorescentnog teksta, tvorei poruku koja mu se trajno urezivala u
mozak: AO NAM JE TO VAS MORAMO OBAVIJESTITI - ZRAKOPLOV NA LETU 452 LONDON WASHINGTON PAO KRAJ NEWFOUNDLANDA - SPASILAKA EKIPA NIJE NALA PREIVJELE.
Da sudbina nije uplela prste, i on se trebao nalaziti u tom zrakoplovu. Nekoliko prvih dana gotovo je
alio to su ga poslovi s ESA-om zadrali u Parizu; rasprava oko korisnog tereta na "Solarisu" spasila mu
je ivot.
A sada, imao je novi posao, novi dom i novu suprugu. Sudbina je i tu odigrala ironinu ulogu. Optube
i istraga oko misije na Jupiter unitili su njegovu karijeru u Washingtonu, ali ovjek njegovih sposobnosti
nikada nije dugo mogao ostati bez posla. Oduvijek ga je privlaio oputeniji tempo sveuilinog ivota,
a kad se to povezalo s jednim od najljepih dijelova svijeta, ishod
He pokazao neodoljivim. Upoznao se sa enom koja e postati njegova druga supruga samo mjesec
dana nakon to je poeo raditi, dok je s oveom skupinom turista promatrao plamene vodoskoke Kilauea.
S Carolineom je naao zadovoljstvo koje je jednako tako vano kao i srea, a mnogo trajnije. Pokazala
se dobrom maehom Marioninim dvjema kerima, a i rodila mu je Christophera. Usprkos razlici od
dvadeset godina, razumjela je njegova raspoloenja i uspijevala ga izvuci iz povremenih potitenosti.
Zahvaljujui njoj, on se sada mogao sjeati Marion bez bola, premda ne i bez eznutljive sjete koja e
ostati s njim do kraja ivota.
Caroline je upravo bacala ribe najveem dupinu, krupnom mujaku koga su zvali Oiljko, kad blago
kakljanje na Floydovom runom zglobu obznani pozivni znak. Potapao je tanku metalnu vrpcu da bi
prekinuo beumni alarm i preduhitrio zvuni, a zatim priao najbliem od komunikatora, kojih je
bilo posvuda po sobi.
"Rektor ovdje. Tko govori?"
"Heywoode? Ja sam, Victor. Kako si?"
U djeliu sekunde, cijeli kaleidoskop osjeaja prostruji Floydom. Prvo ga obuzme srdba: njegov
nasljednik i, bio je siguran u to, glavni krivac njegova smjenjivanja, nijednom nije pokuao stupiti s njim
u vezu od asa kad je otiao iz Washingtona. Zatim je slijedila znatielja: o emu bi to njih dvojica imali
razgovarati? Onda je red doao na tvrdoglavu odlunost da bude to je mogue manje od pomoi, pa
postienost zbog tog djetinjastog stava i, konano, plima uzbuenja. Victor Millson mogao ga je zvati
samo iz jednog razloga.
to je mogao neutralnijim glasom Floyd uzvrati:
"Ne mogu se poaliti, Victore. U emu je problem?"

"Je li ovo sigurna veza?"

"Nije, Bogu hvala. Vie mi nisu potrebne."
"Hm. Dobro. Onda u ti to objasniti ovako. Sjea li se posljednjeg projekta kojim si upravljao?"
"Teko da ga mogu zaboraviti, naroito s obzirom na okolnost da me pododbor za astronautiku pozvao
na dodatne razgovore prije samo mjesec dana."
"Dakako, dakako. Doista moram nai vremena da proitam tvoj izvjetaj. Ali, toliko sam zauzet
najnovijim dogaanjima na tom polju da jednostavno nemam ni trenutka na raspolaganju. A s tim u vezi te
i zovem."
"Mislio sam da tu sve tee kako je predvieno."
"Tako je, na alost. Nita ne moemo poduzeti ime bismo sve to ubrzali; ak bi i najvii stupanj
prvenstva utedio samo nekoliko tjedana. A sve to znai da emo zakasniti."
"Ne razumijem", uzvrati Floyd bezazlenim glasom. "Mi, dodue, ne elimo gubiti vrijeme, ali ne
postoje nikakvi rokovi."
"Postoje, i to ak dva."
"Zbunjuje me."
Ako je Victor i zapazio ironiju u njegovu glasu, preao je preko toga.
"Tako je, postoje dva roka, jedan iza koga stoji ovjek, a drugi prirodni. Ustanovilo se da neemo biti
prvi koji e se vratiti na... ovaj, poprite dogaaja. Nai stari takmaci prestii e nas bar za godinu dana."
"Loe."
"To jo nije najgore. ak i da nema konkurencije, i dalje bismo kasnili. U trenutku kad napokon
stignemo, tamo neemo nita nai."
"Pa to je smijeno. Uvjeren sam da bih ve uo da je Kongres opozvao zakon gravitacije."
"Ozbiljno govorim. Okolnosti nisu postojane - ne mogu se sada uputati u pojedinosti. Hoe li biti kod
kue tijekom veeri?"
"Hou", uzvrati Floyd, zadovoljno zakljuivi da je trenutno u Washingtonu ve davno prola pono.
"Dobro. Za jedan sat bit e ti uruen jedan paket. Pozovi me im bude stigao to prouiti."
"Zar tada nee biti prilino kasno?"
"Da, bit e. Ali ve smo izgubili previe vremena. Ne elim ga vie gubiti."
Millson je dobro predvidio. Tono sat kasnije, jedan pukovnik zrakoplovnih snaga, nita manje, urui
mu veliki zapeaeni omot; strpljivo je avrljao s arobne dok je Floyd itao primljeni materijal.
"Bojim se da u to morati odnijeti natrag kad zavrite", ree pismonoa visoka ina, ispriavajui se.
"Drago mi je to to ujem", uzvrati Floyd, zavaljen u svojoj omiljenoj viseoj lealjki gdje je esto
itao.
Bila su tu dva dokumenta, od kojih je prvi bio sasvim kratak. Na njemu je stajala oznaka STROGO
POVJERLJIVO, premda je ovo STROGO bilo naknadno precrtano, a promjena potvrena trima
potpisima, koji su bili potpuno neitki. Oigledno odlomak iz nekog mnogo opirnijeg izvjetaja,
dokument je bio podvrgnut cenzuri, pun praznih mjesta, tako da ga je bilo vrlo nezgodno itati. Sreom,
zakljuci su se mogli saeti u jednu reenicu: Rusi e stii do Otkria mnogo prije no to to poe
za rukom njegovim pravim vlasnicima. Kako je Floyd to ve znao, brzo je preao na drugi dokument, ali
je prethodno sa zadovoljstvom zapazio da su ovaj put napisah toan naziv. Kao i obino, Dimitrij je bio
besprijekorno toan. Za idui pohod s ljudskom posadom na Jupiter koristit e se kao prijevozno sredstvo
svemirski brod Kozmonaut Aleksej Leonov.
Drugi dokument bio je mnogo dui i bio je samo povjerljiv. Zapravo, bio je to prilog za asopis
"Science", koji je samo ekao odobrenje pa da bude objavljen. Njegov bodri naslov je
glasio: "Svemirska letjelica Otkrie: nepravilno orbitalno ponaanje."

Slijedilo je deset stranica matematikih prorauna i astronomskih tabela. Floyd ih je letimice

pregledao, razdvajajui rijei od glazbe i pokuavajui uoiti bilo kakav znak isprike ili bar
nelagodnosti. Kad je zavrio, nije mogao obuzdati smijeak nehotinog divljenja. Nitko odavde nije
mogao naslutiti da su postaje za praenje i raunala zateeni i da je u tijeku suludo prikrivanje pravog
stanja. Glave e nedvojbeno letjeti i on je znao da e Victor Millson uivati u njihovu skidanju, ako i
sam ne bude meu prvima koji e stradati. Premda, pravde radi, Victor se na sav glas alio kada je
Kongres smanjio sredstva za mreu prateih postaja. Moda e mu to pomoi da se ovaj put spasi.
"Hvala, pukovnie", ree Floyd kada je okonao letimino itanje dokumenta. "Ba kao u stara
vremena: povjerljivi dokumenti. To mi nimalo ne nedostaje."
Pukovnik briljivo vrati omot u torbu i ukljui automatsku bravu.
"Dr. Millson bi volio da ga zovete im budete mogli."
"Znam. Ali nemam sigurnu vezu; uskoro mi dolaze neki vani posjetitelji i ne vidim nikakvog razloga
da sada jurim u va ured dolje u Hilo samo zato da bih potvrdio kako sam proitao dva dokumenta.
Recite mu da sam ih paljivo prouio i da sa zanimanjem ekam daljnje obavijesti."
Za trenutak se inilo kao da e se pukovnik upustiti u raspravu. Ali onda zakljui da je bolje odustati
od toga, ukoeno se pozdravi i mrzovoljno se otisne u no.
"Dobro, da ujem to se to dogaa", ree Caroline. "Koliko znam, noas ne oekujemo posjetitelje, ni
vane ni nevane."
"Ne volim da upravljaju sa mnom, a ponajmanje da to ini Victor Millson."
"Ali, on e te nazvati im mu pukovnik podnese izvjetaj."
"Onda moramo iskljuiti video i nastojati oponaati zvuke kao da se ovdje okupilo neko drutvo. Ali,
iskreno govorei, u ovom trenutku doista nemam to rei."
"A o emu to, ako mi je doputeno pitati."
"Oprosti, duo. ini se da se Otkrie poelo poigravati s nama. Smatrali smo da je brod na postojanoj
stazi, ali moda ga eka pad."
"Na Jupiter?"
"Oh, ne - to je potpuno nemogue. Bowman ga je ostavio parkiranog na unutranjoj Lagrangeovoj toki,
na crti izmeu Jupitera i Ioa. Trebalo je da tu postojano ostane, premda bi se, zbog poremeaja to ih
stvaraju vanjski mjeseci, neznatno kretao naprijed-natrag. No, ono to se sada zbiva vrlo je udno i mi jo
nemamo cjelovito objanjenje. Otkrie se sve bre kree prema Iou, premda katkad ubrzava, a katkad se
ak vraa. Ako tako nastavi, sruit e se za dvije-tri godine."
"Mislila sam da se tako neto ne moe dogoditi u astronomiji. Zar se nebeski mehanizam ne smatra
olienjem egzaktne znanosti? Tako su bar oduvijek govorili nama, ubogim, nazadnim biolozima."
"To i jest egzaktna znanost, ako se uzmu u obzir svi imbenici. Ali neto vrlo neobino zbiva se oko
Ioa. Ako se i ne govori o njegovim vulkanima, tu su jo zastraujua elektrina pranjenja, a i Jupiterovo
magnetsko polje naini po jedan krug svakih deset sati. Gravitacija, dakle, nije jedina sila koja djeluje na
Otkrie; trebali smo o tome povesti rauna ranije, mnogo ranije."
"Dobro, ali to vie nije tvoj problem. Trebalo bi da bude zadovoljan to je do svega toga i dolo."
"Tvoj problem". Isti izraz je upotrijebio i Dimitrij. A Dimitrij, stari, lukavi lisac, poznavao ga je
mnogo due nego Caroline.
Moda doista nije njegov problem, ali odgovornost je i dalje leala na njemu. Iako je i mnotvo drugih
bilo u to umijeano, ipak je on bio taj koji je odobrio planove za misiju na Jupiter, a i nadzirao je njeno
izvoenje.
ak i u ono vrijeme morile su ga sumnje; nazori znanstvenika kosih su se s dunostima koje su ga
obvezivale kao birokratu. Mogao je rei to doista misli, mogao se suprotstaviti kratkovidnoj politici

stare administracije, premda je jo uvijek bilo neizvjesno koliko je ta politika uistinu pridonijela nesrei.
Moda bi bilo najbolje da zavri to poglavlje svog ivota i da sve misli i energiju usredotoi na svoju
novu karijeru. Ali, duboko u srcu, znao je da je to nemogue; ak i da Dimitrij nije oivio stare krivnje,
one bi same izronile na povrinu.
etiri ovjeka su poginula, a jedan je nestao tamo, meu Jupiterovim mjesecima. Ruke su mu bile
umrljane krvlju, a on nije znao kako da ih opere.

3. SAL 9000

Dr. Sivasubramaniana Chandrasegarampillaija, profesora kompjutorskih znanosti na Sveuilitu

Illinois u Urbani, takoer je postojano muio osjeaj krivnje, no vrlo se razlikovalo od onoga to je
optereivalo savjest Heywooda Floyda. Oni njegovi studenti i kolege koji su esto bili u nedoumici je li
ovaj znanstvenik malog rasta pravo ljudsko bie, ne bi se nimalo iznenadili saznavi da on nikad nije ni
pomislio na poginule astronaute. Dr. Chandra je tugovao jedino za svojim izgubljenim djetetom, HAL-om
9000.
ak i poslije svih ovih godina i beskrajnih preispitivanja podataka koji su radio-vezom upueni s
Otkria, on nije bio siguran to je, zapravo, zakazalo. Jedino je mogao nizati pretpostavke; injenice koje
su mu bile potrebne nalazile su se zamrznute u Halovim ipovima, gore negdje izmeu Jupitera i Ioa.
Slijed dogaaja bio je pouzdano ustanovljen sve do trenutka tragedije; poslije toga, zapovjednik
Bowman dodao je jo nekoliko pojedinosti u kratkotrajnim prigodama nakon to je ponovo uspostavljena
veza. Ali, poznavanje onog to se dogodilo nije jo pruala objanjenje zato se to dogodilo.
Prvi nagovjetaj nevolje javio se u kasnom razdoblju misije, kada je Hal navijestio otkazivanje
jedinice koja je glavnu antenu Otkria drala postojano usmjerenu prema Zemlji. Ako bi radio-snop dug
pola milijarde kilometara skrenuo od svoje mete, brod bi istog asa postao slijep, gluh i nijem.
Bowman je sam izaao popraviti tu jedinicu, ali kada je ispitana, uspostavilo se, na sveope
iznenaenje, da je u savrenom redu. Ureaj za automatsko provjeravanje modula nije uspio otkriti
nikakav kvar. To nije uspjelo ni Halovoj sestri-blizanki SAL-i 9000, koja se nalazila na Zemlji, nakon to
su informacije dostavljene u Urbanu.
Hal je, meutim, uporno tvrdio da je njegova dijagnoza tona, naglaavajui da se radi o "ljudskoj
pogreki". Predloio je da se kontrolna jedinica vrati u antenu i prieka da zakae kako bi se moglo
odrediti tono mjesto kvara. Nitko nije mogao smisliti nita to bi se protivilo tome, budui da se jedinica
mogla vrlo brzo zamijeniti, ak i ako bi se sasvim pokvarila.
Bowmana i Poolea ovo, meutim, nije smirilo; obojica su osjeali da neto nije u redu, premda nisu
mogli tono odrediti to je to. Mjesecima prije toga prihvatili su Hala kao treeg stanovnika svog
siunog svijeta i poznavali su sva njegova raspoloenja. A onda se atmosfera na brodu neopazice
promijenila; u zraku se poela osjeati neka napetost.
Osjeajui se kao izdajice, kako je zbunjeni Bowman kasnije obavijestio kontrolu misije, dvije ljudske
treine posade poelo se pitati to valja poduzeti uspostave li da im se kolega uistinu pokvario. U
najgorem sluaju Hala je trebalo osloboditi svih viih odgovornosti. To bi pretpostavljalo iskljuenje, to
je za raunalo ravno smrti.
Usprkos sumnjama koje su ih muile, oni su ostvarivali dogovoreni program. Poole je izaao iz
Otkria u jednoj od servo-letjelica koje su sluile kao prijevozna sredstva i pokretne radionice za rad
izvan broda. Budui da se prilino pipav posao zamjene antenske jedinice nije mogao obaviti
manipulatorima servo-letjelice, Poole je bio prisiljen to obaviti sam.

Ono to se zatim dogodilo vanjske kamere nisu zabiljeile, to je ve bila sumnjiva pojedinost. Prvi
znak nesree koji je dopro do Bowmana bio je Pooleov krik, a onda je nastala potpuna tiina. Trenutak
kasnije ugledao je Poolea kako se, okreui se, udaljava u svemirsko crnilo. Udarila ga je vlastita servoletjelica, a potom se i sama, izvan nadzora, izgubila u tmini.
Kako je sam Bowman kasnije priznao, tada je poinio nekoliko ozbiljnih pogreaka, od kojih je samo
jedna bila neoprostiva. U nadi da e spasiti Poolea, ako je jo iv, Bowman se otisnuo izvan broda u
drugoj servo-letjelici, prepustivi Halu puni nadzor nad Otkriem.
No, pothvat se pokazao uzaludnim; Poole je ve bio mrtav kad je Bowman stigao do njega. Omamljen
od uasa, vratio je le do broda, ali tu ga je ekalo novo iznenaenje: Hal mu nije dopustio ulazak u brod.
No, Hal je podcijenio ljudsku domiljatost i upornost. Iako je ostavio skafander u brodu, te se tako
morao izloiti opasnosti nezatienog izlaska u otvoreni svemir, Bowman se ipak probio u brod kroz
pomoni ulaz koji se nije nalazio pod nadzorom raunala. Potom je poduzeo lobotomiju Hala, iskljuujui
jedan za drugim sve njegove modane module.
Kada je ponovo uspostavio nadzor nad brodom, Bowman je doao do jednog zastraujueg otkria. Za
vrijeme njegova izbivanja, Hal je iskljuio sustav za odravanje ivota trojice hiberniranih astronauta.
Bowman se odjednom naao tako sam kao to nijedan ovjek jo nije bio u itavoj ljudskoj povijesti.
Drugi bi se na njegovu mjestu vjerojatno prepustili bespomonom oaju, ali David Bowman je tada
pokazao da su oni koji su ga odabrali za ovu misiju napravili uistinu dobar izbor. Uspio je odravati
Otkrie u radnom stanju, pa je ak s vremena na vrijeme ponovo uspostavljao kontakt s kontrolom
misije tako da je pomicanjem cijelog broda uspijevao usmjeriti oteenu antenu prema Zemlji.
Drei se svoje zadane staze, Otkrie je konano stiglo do Jupitera. Bowman je tu naao, kako se
okree meu mjesecima divovskog planeta, golemu crnu plou jednakog oblika kao i monolit iskopan u
Mjeseevom krateru Tycho, ali stotinama puta veu. Krenuo je u servo-letjelici prema njoj da je ispita,
a potom je netragom iezao, ostavivi za sobom posljednju, zbunjujuu poruku: "Moj Boe, puna je
zvijezda!"
O toj tajni trebali su se brinuti drugi; dr. Chandra je bio zaokupljen jedino sudbinom Hala. Ako je
postojalo ita to je njegov bezosjeajni um mrzio, onda je to bila neizvjesnost. Nikada se nee smiriti
ako ne sazna uzroke Halova ponaanja. ak i sada, odbijao je to nazvati kvarom; u najgorem sluaju
za njega je to bila "anomalija".
Sobica, koja je bila njegovo skrovito svetite, imala je od namjetaja samo jednu stolicu koja se moe
okretati, stol i kolsku plou na ijim su bonim stranama bile privrene dvije fotografije. Samo bi
rijetki laici bih kadri prepoznati te portrete, ali svatko tko je imao pristupa na to mjesto odmah bi vidio
da su to John von Neumann i Alan Turing, dva vrhovna boanstva kompjutorskog panteona.
Na kompjutorskom stolu nije bilo knjiga, pa ak ni papira ni olovke. Svi svesci svih knjinica svijeta
bili su dostupni Chandri na dodir prsta, a monitor je bio njegov blok za crtanje i podloga za pisanje. ak
se i ploa koristila samo za posjetitelje; posljednji poluizbrisani skup dijagrama na njoj nosio je datum
od prije tri tjedna.
Dr. Chandra zapali jednu od otrovnih cigara koje je uvezao iz Madrasa i za koje se s pravom smatralo
da su njegov jedini porok. Raunalo nikada nije bilo iskljueno. On provjeri je li neka hitna poruka na
ekranu, a zatim, uvjerivi se da je nema, ree u mikrofon:
"Dobro jutro, Sala. Nema, dakle, nieg novog za mene?"
"Nemam, dr. Chandra. Imate li vi neto za mene?"
Glas je mogao pripadati bilo kojoj uglaenoj Indijki kolovanoj u Sjedinjenim Dravama i u njenoj
domovini. Salin naglasak nije od poetka bio takav, ali tijekom godina ona je od dr. Chandre poprimila
mnoge njegove intonacije.

On otkuca ifru na tipkovnici i prebaci Saline ulaze u memoriju s najviim stupnjem sigurnosti. Nitko
nije znao da on na ovom stupnju razgovara s raunalom kao to nikada nee moi s nekim ljudskim biem.
Nije bilo vano to je Sala razumjela tek djeli onoga to on govori; odgovori su joj zvuali tako
uvjerljivo da je to ponekad zavelo i njenog tvorca. Ali, on je elio da bude prevaren: ovi tajni razgovori
pomagali su mu da sauva mentalnu ravnoteu, pa ak moda i duevno zdravlje.
"Uvijek si mi govorila, Sala, da ne moemo rijeiti problem Halova nepravilnog ponaanja bez novih
informacija. Ali, kako da pribavimo te informacije?"
"To je oito. Netko se mora vratiti na Otkrie.
"Tono. Kako se ini, upravo to bi se trebalo i dogoditi, ranije nego to smo oekivali."
"Drago mi je to to ujem."
"Znao sam da e ti biti drago", uzvrati Chandra, a tako je i mislio. Odavno je prekinuo svaku vezu sa
sve manjim krugom filozofa koji su smatrali da raunala ne mogu osjeati, ve da se jedino mogu
pretvarati da osjeaju.
("Ako mi moete dokazati da se vi ne pretvarate da ste ljuti", uzvratio je jednom prilikom prezrivo
jednom takvom kritiaru, "shvatit u vas ozbiljno." Tog trenutka, na licu njegova sugovornika pojavilo se
krajnje uvjerljivo oponaanje ljutnje.)
"elio bih sada ispitati jednu drugu mogunost", nastavi Chandra. "Dijagnoza je samo prvi korak.
Proces e biti nepotpun ako ne dovede do ozdravljenja."
"Vjerujete da se Hal moe oporaviti i nanovo normalno djelovati?"
"Nadam se. Ne znam. Moda je dolo do nepopravljivih oteenja, a sigurno je nastupio ozbiljan
gubitak pamenja."
On zamiljeno zastane, odbije nekoliko dimova, a zatim majstorski otpuhne kolut koji u samo sredite
pogodi Salinu iroko-kutnu leu. Ljudsko bie ne bi ovo protumailo kao prijateljsku gestu; bila je to jo
jedna u nizu prednosti raunala.
"Potrebna mi je tvoja suradnja, Sala."
"Razumije se, dr. Chandra."
"Mogu se pojaviti odreeni rizici."
"to imate na umu?"
"Predlaem da iskljuimo neke tvoje module, posebno one koji obuhvaaju vie funkcije. Bi li ti to
smetalo?"
"Ne mogu odgovoriti na to pitanje bez podrobnijih podataka."
"Vrlo dobro. Dopusti da ti to ovako predoim. Neprekidno si radila, zar ne, od trenutka kada si prvi put
ukljuena?"
"Tako je."
"A svjesna si da mi, ljudska bia, nismo kadri za takav rad. Nama je potreban san, to je gotovo
potpuni prekid mentalnog djelovanja, bar na svjesnoj razini."
"Znam. Ali ne razumijem to."
"Pa, moda e ti se dogoditi da iskusi neto slino snu. Sve to e se dogoditi vjerojatno e biti protok
vremena, ali ti toga nee biti svjesna. Kada bude provjerila svoj unutranji sat, ustanovit e da u tvom
monitorskom biljeenju postoje praznine. To je sve."
"Ali rekli ste da nisu iskljueni odreeni rizici. Kakvi rizici?"
"Postoji gotovo zanemariva mogunost, nemogue ju je izraunati, da se, kad te ponovo ukljuim, jave
neke promjene u tvojoj osobnosti, u uzorcima tvog budueg ponaanja. Moglo bi se dogoditi da se
osjea drukije. Ne nuno bolje, ali ni loije."
"Ne shvaam to to tono znai."

"Oprosti, lako se moe dogoditi da ne znai nita. Neka te to, dakle, ne mori. Otvori sada, molim te,
novu stavku. Evo ti imena." Upotrijebivi tastaturni ulaz, Chandra otkuca: FENIKS.
"Zna li to to znai?" upita on Sal.
Bez ikakve primjetne pauze raunalo uzvrati:
"Postoji dvadeset pet znaenja u sadanjoj enciklopediji."
"to misli, koja ovdje vrijedi?"
"Ahilov tutor."
"Zanimljivo. Nisam znao za to. Pokuaj ponovo."
"Znamenita ptica, ponovo roena iz vlastitog pepela."
"Izvrsno. Je li ti sada jasno zato sam se opredijelio za to ime?"
"Zato to se nadate da e Hal ponovo proraditi."
"Tako je, uz tvoju pomo. Jesi li spremna?"
"Jo nisam. Voljela bih postaviti jedno pitanje."
"Koje?"
"Hou li sanjati?"
"Dakako da hoe. Sva razumna stvorenja sanjaju, ali nitko ne zna to je uzrok tome." Chandra zastane
za trenutak, otpuhne jo jedan kolut dima od cigare, pa doda neto to nikad ne bi priznao nijednom
ljudskom biu: "Moda e sanjati o Halu, kao to se meni esto dogaa."

4. OBRIS MISIJE

Engleska inaica.
Prima: Kapetan Tanja Orlov, zapovjednik svemirske letjelice Kozmonaut Aleksej Leonov (UNCOS
registracija 08/342).
alje: Nacionalno vijee za astronautiku, Avenija Pennsylvania, Washington.
Komisija za svemir, Akademija nauka SSSR-a, Koroljevljev prospekt, Moskva.

Zadae misije
Evo zadae vae misije, izloenih po prvenstvu:
1. Stii do Jupiterova sustava i ostvariti susret sa svemirskim brodom Sjedinjenih Amerikih Drava
Otkrie (UNCOS 01/283).
2. Prijei na tu letjelicu i pribaviti sve mogue podatke koji se odnose na prethodnu misiju.
3. Ponovno staviti u pogon sustave na svemirskoj letjelici Otkrie i, ako to doputaju zalihe goriva,
usmjeriti je na stazu prema Zemlji.
4. Pronai izvanzemaljski artefakt s kojim se susrelo Otkrie i to bolje ga ispitati daljinskim
senzorima.
5. ini se prihvatljivim, i kontrola misije se slae, da se ostvari susret s tim objektom radi
podrobnijeg ispitivanja.
6. Obaviti promatranja Jupitera i njegovih satelita u opsegu koji je u skladu s izvrenjem prethodnih
zadaa.
Razumije se da nepredviene okolnosti mogu dovesti do promjene redoslijeda prvenstava, pa ak i
onemoguiti ostvarenje neke od postavljenih zadaa. Mora se jasno imati u vidu da je izriita svrha
susreta sa svemirskim brodom Otkrie pribavljanje podataka o artefaktu; to mora imati prvenstvo u
odnosu na sve ostale zadae, ukljuujui tu i pokuaje spaavanja.

Posada
Posada svemirskog broda Aleksej Leonov sastojat e se od ovih lanova:
Kapetan Tanja Orlov (tehniki pogon)
Dr. Vasilij Orlov (navigacija - astronomija)
Dr. Maksim Brajlovski (tehnike konstrukcije)
Dr. Aleksandar Kovaljev (komunikacijski sustav)
Dr. Nikolaj Ternovski (kontrolni sustavi)
Kirurg-zapovjednik Katerina Rudenko (medicina - odravanje ivota)
Dr. Irina Jakunjin (medicina - ishrana)
Osim navedenih, Nacionalno vijee za astronautiku Sjedinjenih Amerikih Drava upuuje ova tri
strunjaka...

Dr. Heywood Floyd odloi memorandum i ponovo se zavali u stolicu. Sve je bilo sreeno; prijeena je
ona toka poslije koje vie nema povratka. ak i kada bi to sada poelio, sat se vie nikako nije mogao
vratiti.
On baci pogled prema Caroline koja je s dvogodinjim Chrisom sjedila na rubu bazena. Djeak se
lagodnije osjeao u vodi nego na suhom i mogao je ispod povrine ostati tako dugo da je to esto
uasavalo posjetioce. Iako jo nije bio posve vian govoru ljudi, ve je znao priati na dupinskome.
Jedan od Christopherovih prijatelja upravo je uplivao iz Tihog oceana pa je nudio lea da ga se
potapa. I ti si lutalica, pomisli Floyd, u golemu bespuu oceana; no kako se malim ini tvoj siuni
Pacifik prema beskrajnosti s kojom sam ja sada suoen.
Caroline postade svjesna njegova pogleda i pridie se. Uzvratila mu je pogled, tuno, ali ne i
prijekorno; sve je to sagorjelo u posljednjih nekoliko dana. Dok se pribliavala, uspjelo joj je ak da se
eznutljivo osmjehne.
"Nala sam onu pjesmu za kojom sam tragala", ree ona. "Poinje ovako:
to ti je ena te ostavlja i nju
I ognjite kuno i zemlju od nekoliko jutara,
Samo da poe s onim sijedim starcem
to udovice stvara."
"Oprosti ne razumijem potpuno. Tko je taj to stvara udovice?"
"Ne tko, ve to. More. Pjesma je tubalica jedne Vikinanke. Napisao ju je Rudyard Kipling prije sto
godina."
Floyd uzme enu za ruku; nije mu uzvratila stisak, ali je nije ni povukla.
"Zapravo, uope se ne osjeam kao Viking. Nije mi stalo ni do kakvog plijena, a pustolovine su ono
posljednje to elim."
"Pa, zato, onda, ali ne, neu jo jedan sukob. No, i tebi i meni bi pomoglo kad bi tono znao to te
pokree."
"Volio bih kad bih ti mogao pruiti bar jedan dobar i jak razlog. Ali na um mi pada samo cijelo
mnotvo malih razloga. Svi oni, meutim, doprinose uobliavanju konanog odgovora protiv koga ne
mogu nita, vjeruj mi."
"Ja ti vjerujem. Ali, jesi li siguran da ne obmanjuje samoga sebe?"
"Ako i obmanjujem, onda to isto ini i mnotvo drugih ljudi. Ukljuujui, dopusti da te podsjetim, i
predsjednika Sjedinjenih Drava."
"Teko da to mogu zaboraviti. Ali pretpostavimo, samo pretpostavimo, da te on nije pozvao. Da li bi se
dragovoljno javio?"

"Mogu ti iskreno odgovoriti: ne bih. Nikada mi ne bi palo na pamet. Poziv predsjednika Mordecaia bio
je najvei ok u mom ivotu. Ali, kad bolje razmislim o svemu, uviam da ima potpuno pravo. Ti zna da
ja ne patim od lane skromnosti. Najpozvaniji sam ovjek za taj posao, dakako, nakon to
svemirski lijenici daju svoj pristanak. A bar bi tebi trebalo biti poznato da sam jo u prilino dobroj
formi."
Napomena je izazvala smijeak, upravo kao to je i oekivao.
"Katkad se pitam bi li to sam predloio."
I sam je, dodue, doao na tu pomisao; ali ovdje je mogao poteno odgovoriti.
"Nikad to ne bih uinio bez prethodnog dogovora s tobom."
"Drago mi je da do toga nije dolo. Ne znam kako bih postupila."
"Jo mogu odustati."
"Govori gluposti i zna to vrlo dobro. Sve i kad bi to uinio, ne bi me prestao mrziti do kraja ivota, a
ni samome sebi ne bi nikad oprostio. Kod tebe je vrlo snaan osjeaj dunosti. Moda je to jedan od
razloga zato sam se udala za tebe."
Dunost! Da, bila je to kljuna rije - i na koliko se toga odnosila. Dunost prema samome sebi, prema
obitelji, prema sveuilitu, prema prethodnom poslu (iako ga je napustio pod neugodnim okolnostima),
prema svojoj zemlji, i napokon prema ljudskom rodu. Bilo je teko ustanoviti to tu ima prvenstvo;
a ponekad su neke od tih dunosti bile u meusobnoj opreci.
Postojali su savreno logini razlozi da poe u misiju, ali i podjednako logini razlozi, kako su to ve
mnoge njegove kolege istakle, da odustane od nje. No, moda je, u krajnjoj Uniji, odluku donijelo
njegovo srce, a ne um. A ak su ga i tu osjeaji nagonili u dva suprotna smjera.
Znatielja, osjeaj krivnje, odlunost da se okona nesretno prekinut posao, sve se to urotilo i stalo ga
nagoniti da se uputi k Jupiteru i onome, to god to bilo, to ga tamo eka. S druge strane, strah, bio je
dovoljno poten da to prizna, udruen s ljubavlju prema obitelji vezivao ga je za Zemlju. No, prave
dvojbe nisu se javile nijednog asa; on je donio odluku gotovo trenutno i potom je pobijao sve Carolinine
argumente to je blae mogao.
Postojala je jo jedna utjena pomisao, koju se on jo nije usudio podijeliti sa svojom suprugom. Iako
e biti odsutan dvije i pol godine, samo pedeset dana pokraj Jupitera nee biti provedeno u bezvremenoj
hibernaciji. Kad se bude vratio, razlika izmeu njihovih ivotnih dobi smanjit e se za vie od dvije
godine.
rtvovat e sadanjost kako bi oboje mogli podijeliti duu budunost.

5. LEONOV

Mjeseci su se saeli u tjedne, tjedni se smanjili u dane, dani su se skupili u sate; i odjednom, Heywood
Floyd se ponovo naao u Capeu - spreman da se otisne u svemir prvi put poslije onog putovanja do baze
Clavius i monolita u Tychou, prije toliko godina.
Ali ovaj put nije bio sam i misija nije bila obavijena velom tajnosti. Nekoliko sjedala ispred njega
nalazio se dr. Chandra, koji se ve zadubio u dijalog s prijenosnim raunalom, potpuno se iskljuivi iz
okolnog svijeta.
Jedna od Floydovih tajnih zabava, koju nikad nikom nije povjerio, bilo je uoavanje slinosti izmeu
ljudskih bia i ivotinja. Ova slaganja su bila prije laskava nego uvredljiva, a njegov mali hobi vrlo je
poticajno djelovao na pamenje.
S dr. Chandrom bilo je lako, pridjev pticoliki odmah mu je sinuo u svijesti. Bio je sitan, krhak i svi su

mu pokreti bili hitri i toni. Ali kojoj je to ptici odgovaralo? Oigledno nekoj koja se odlikovala
izrazitom inteligencijom. Svraka? Previe ivahna i pohlepna. Sova? Ne, prespora. Moda bi vrabac
najvie odgovarao.
Walter Curnow, strunjak za sustave, koga je ekala zastraujua zadaa da Otkrie ponovo stavi u
pogon, bio je ve tei problem. Bio je to krupan, visok ovjek, nimalo pticolikih osobina. Par mu se
ponajprije mogao nai negdje u mnogolanoj porodici pasa, premda mu nije odgovarao nijedan od one
domae, pripitomljene vrste. Pa naravno, Curnow je bio medvjed. Ne od onih mrzovoljnih, opasnih, ve
prije prijateljski nastrojen, dobroudan tip. A moda je ovo bilo ba primjereno; Floydu tog asa na um
padoe ruske kolege kojima e se uskoro pridruiti. Danima su se ve nalazili na satelitskoj stazi,
zaokupljeni zavrnim provjeravanjima.
Ovo je veliki trenutak moga ivota, ree Floyd u sebi. Kreem u misiju koja lako moe odrediti
budunost ljudskog roda. No, nije osjeao nikakav ushit zbog toga; jedino na to je mislio tijekom
posljednjih minuta odbrojavanja bile su rijei koje je proaptao neposredno prije no to je krenuo od
kue: "Do vienja, mili siniu; hoe li me se sjeati kad se vratim?" Jo uvijek je bio ljut na Caroline
to nije probudila maloga da ga posljednji put zagrli; no, istodobno je znao da je mudro postupila i da je
ovako bolje.
Iz tog raspoloenja ga je trgnuo iznenadni prasak smijeha. Dr. Curnow je svoje pratitelje obdario jo
jednim vicem, a dijelio je s njima i sadraj velike boce s kojom je postupao kao da mu se u rukama nalazi
kritina masa plutonija.
"Hej, Heywoode", pozva ga on, "kau mi da je Orlova stavila pod klju sva pia, tako da ti je ovo
posljednja prilika. Chateau Thierry 95. Oprosti zbog plastinih aa."
Dok je Floyd pijuckao uistinu izvrstan ampanjac, zatekao je samoga sebe kako se u sebi zgrio pri
pomisli na Curnowov grohotan smijeh koji odjekuje cijelim putem kroz Sunev sustav. Koliko god da se
divio inenjerovoj sposobnosti, Curnow kao suputnik mogao se pokazati prilino nezgodnim.
Sretna okolnost bila je to to bar dr. Chandra nee predstavljati takav problem; Floyd je teko mogao
zamisliti kako se samo i osmjehuje, a o pravom smijehu nije moglo biti ni govora. ampanjac je, dakako,
odbio uz jedva primjetno zgraanje. Curnow je bio dovoljno uglaen ili dovoljno radostan zbog toga,
tako da nije mnogo navaljivao.
Inenjer je, kako se inilo, odluio da bude glavni zabavlja skupa. Nekoliko minuta kasnije izvadio je
dvooktavnu elektronsku klavijaturu i stao u brzom tempu svirati pjesmu "Poznaje li Johna Peela";
najprije na klaviru, pa na trombonu, violini, flauti i napokon na velikim orguljama, a sve to uz glasovnu
pratnju. Pokazalo se da je doista vjet i Floyd je uskoro zatekao samoga sebe kako pjeva skupa s
ostalima. No, unato svemu, pomisli on, ipak nije loe to e Curnow preteni dio putovanja provesti u
utljivoj hibernaciji.
Glazba je umuknula s neskladnim tonom koji je oajniki zazvuao u trenutku kada se ukljuie motori i
kad se raketoplan vinuo put neba. Floyda obuzme poznata, ali uvijek nova razdraganost, osjeaj
bezgranine sile koja ga nosi sve dalje od briga i dunosti na Zemlji. Ljudi su postupili bolje nego to
su to i shvatili kad su boravite bogova smjestili izvan dosega gravitacije. On je sada hitao k tom
besteinskom carstvu; za trenutak e prei preko injenice da se gore prostirala ne sloboda nego najvea
odgovornost njegove karijere.
Kako se potisak pojaavao, osjeao je kako mu plea sve vie pritie teina itavih svjetova, ali to
mu nije bilo mrsko, ba kao ni Atlasu koga jo nije umorio teret to ga nosi. Uope nije pokuavao
razmiljati ve se potpuno prepustio uitku tog iskustva. ak i ako naputa Zemlju posljednji put,
opratajui se od svega to je ikada volio, nije zbog toga osjeao tugu. Tutnjava koja ga je okruivala bila
je pobjednika himna koja razgoni sve manje vane osjeaje.

Gotovo da je zaalio kad je grmljavina prestala, iako su mu bili dobrodoli lake disanje i iznenadni
osjeaj slobode. Veina ostalih putnika poela je otkopavati sigurnosne pojaseve, pripravljajui se za
uivanje u nultoj gravitaciji koja e potrajati trideset minuta tijekom prelazne putanje, ali nekolicina,
kojima je ovo oigledno bilo prvo putovanje, i dalje su bili na sjedalima, osvrui se unaokolo u brinom
nastojanju da ugledaju stjuardese.
"Govori kapetan. Nalazimo se na visini od tri stotine kilometara i pribliavamo se zapadnoj obali
Afrike. Neete imati prilike vidjeti mnogo toga, budui da je dolje no. Ono sjajno mjesto tamo je Siera
Leone, a iznad Gvinejskog zaljeva bjesni velika tropska oluja. Pogledajte samo kako sijeva!
Sunce e izai za petnaest minuta. U meuvremenu, okrenut u brod tako da moete imati dobar pogled
na ekvatorski satelitski pojas. Najsvjetlija formacija, gotovo ravno gore, je Intelsatova antenska farma
Atlantik 1. Zatim slijedi Interkozmos 2 na zapadu. Ona slabija zvijezda je Jupiter. Ako pogledate malo
nie, vidjet ete jednu bljetavu svijetlu toku koja se kree prema zvjezdanom zaleu: to je nova kineska
svemirska stanica. Proi emo na sto kilometara od nje, tako da praktino nita neete uspjeti zamijetiti
golim okom..."
to li su Kinezi naumili, upita se Floyd tek tako. Ispitao je snimak, krupne planove zdepaste, valjkaste
konstrukcije s neobinim izboinama, ali nije uoio nita to bi ilo u prilog glasinama paniara da je to
tvrava opremljena laserima. No, sve dok pekinka Akademija znanosti bude zanemarivala
uestale zahtjeve Odbora za svemir Ujedinjenih naroda da se obavi pregled, moi e jedino sama sebe
okrivljavati zbog bujanja ovakve neprijateljske propagande.

Kozmonaut Aleksej Leonov nipoto nije bio ljepotan; dodue, malo je svemirskih brodova to bilo.
Jednoga e dana, moda, ljudski rod razviti novu estetiku; javit e se pokoljenja umjetnika iji se ideali
nee temeljiti na prirodnim oblicima Zemlje, uoblienima djelovanjem vjetra i vode. I svemir zna biti
carstvo nadmone ljepote; na alost, ovjekova eljeznarija jo tome nije bila dorasla.
Kad se izuzme etiri golema spremita s gorivom, koja e biti odbaena im se otisnu iz satelitske staze
oko Zemlje, Leonov je inae bio iznenaujue mali. Od toplinskog titnika do pogonskih jedinica imao je
manje od pedeset metara; bilo je teko povjerovati da tako skromno vozilo, manje od mnogih
komercijalnih zrakoplova, moe prevesti deset mukaraca i ena pola puta kroz Sunev sustav.
Ali nulta gravitacija, koja je omoguavala da se zidovi, stropovi i podovi mogu zamjenjivati,
preinaavala je sva pravila ivljenja. Ustanovilo se da na Leonovu ima obilje prostora ak i onda kad su
svi putnici budni u isto doba, kao to je to bilo u ovom trenutku. Zapravo, redovita posada na brodu bila
je sada najmanje udvostruena, budui da je unaokolo sve vrvjelo od raznih novinara, inenjera koji su
obavljali posljednja prilagoavanja i brinih slubenika.
im se raketoplan spojio, Floyd je krenuo u potragu za kabinom koju e dijeliti, za godinu dana kada se
probudi, s Curnowom i Chandrom. Poto ju je pronaao, ustanovio je da je tako prenatrpana uredno
oznaenim kutijama s opremom i zalihama da je pristup bio gotovo nemogu. Stao je smrknuto razmiljati
o tome kako e ui u kabinu, kada se jedan lan posade, spretno se kreui od hvataljke do hvataljke,
zaustavi kraj njega, zapazivi da je Floyd zbunjen.
"Doktore Floyd, dobro doli na brod. Ja sam Maks Brajlovski, pomoni inenjer."
Mladi Rus govorio je engleski sporo i odmjereno kao ovjek koji je vie vremena proveo s
elektronskim nego s ljudskim uiteljem jezika. Poto su se rukovali, Floyd usporedi lice i ime
s upamenim biografijama koje je paljivo prouio: Maksim Andrej Brajlovski, star trideset jednu
godinu, roen u Lenjingradu, strunjak za konstrukcije, hobiji: maevanje, nebociklizam, ah.
"Drago mi je to smo se upoznali", ree Floyd. "A kako u ui?"
"Nita se ne brinite", uzvrati Maks vedrim glasom. "Sve e to nestati prije nego to se probudite. To su,

kako ono kaete?, potrona dobra. Pojest emo vam itav sadraj sobe do trenutka kada vam ona bude
potrebna. Obeavam vam." On se potapa po elucu.
"Lijepo, ali gdje u u meuvremenu odloiti stvari?" Floyd pokae na tri male torbe, ukupne mase
pedeset kilograma, u kojima se nalazilo, barem se nadao, sve to mu je bilo potrebno za iduih nekoliko
milijardi kilometara. Nije bilo nimalo lako provesti njihovu besteinsku, ali ne i bezinercijsku masu
kroz brodske hodnike uz samo nekoliko sudara.
Maks je uzeo dvije torbe, kliznuo glatko kroz trokut triju greda to su se presijecale, a zatim uronio u
mah otvor, prkosei naizgled Newtonovu prvom zakonu. Floyd je zaradio nekoliko dodatnih modrica dok
ga je pratio; poslije prilino vremena, Leonov se inio mnogo veim iznutra negoli izvana, stigli su
do vrata na kojima je stajalo ispisano "Kapetan", kako irilicom, tako i latinicom. Iako je mogao itati
ruski mnogo bolje negoli govoriti, Floyd je ipak bio zahvalan zbog ovoga; ve je imao prilike zapaziti da
su svi natpisi na brodu dvojezini.
Kada je Maks pokucao, zasvijetlilo je zeleno svjetlo i Floyd je skliznuo unutra to je skladnije mogao.
Iako je u vie navrata razgovarao s kapetanom Orlovom, nikada se ranije nisu sreli. I tako, ekala su ga
dva iznenaenja.
Bilo je nemogue procijeniti stvarnu veliinu neke osobe preko videofona; kamera je na neki nain sve
svodila na iste razmjere. U stojeem stavu, koji nije bilo nimalo lako ostvariti pri nultoj sili tee, kapetan
Orlova jedva da je dosezala Floydu do ramena. Videofon je takoer potpuno zakazao u
doaravanju svojstva prodornosti njenih zasljepljujue plavih oiju, koje su bile najistaknutije obiljeje
lica koje se u tom trenutku teko moglo nazvati lijepim.
"Zdravo, Tanja", ree Floyd. "Drago mi je to smo se napokon sreli. Ali to si to uinila s kosom?"
Uslijedio je stisak ruke, kao meu starim prijateljima.
"I meni je drago to si se ukrcao, Heywoode!" uzvrati Orlova. Za razliku od Brajlovskog, govorila je
engleski s lakoom, premda sa stranim naglaskom. "ao mi je to sam je morala skratiti, ali na
dugotrajnim misijama kosa stvara neprilike, a eljela sam da to je mogue due ne padnem u ake
mjesnim frizerima. Oprosti zbog kabine; kao to ti je Maks ve rekao, najednom se ustanovilo da nam je
potrebno jo deset kubinih metara skladinog prostora. U sljedeih nekoliko sati Vasilij i ja
neemo mnogo biti ovdje, tako da se moe slobodno koristiti naom kabinom."
"Hvala. A to e biti s Curnowom i Chandrom?"
"I za njih smo pronali slina rjeenja s drugim lanovima posade. Moda se ini kao da se prema
vama ponaamo kao da ste brodski tovar..."
"Nepotreban na putovanju."
"Molim?"
"Naljepnicu s takvim natpisom lijepili su na odreene komade prtljage na starinskim prekooceanskim
putovanjima."
Tanja se osmjehne.
"ini se ba tako. Ali i te kako ete biti potrebni na kraju putovanja. Ve planiramo sveanost povodom
vaeg osvjeenja."
"To mi zvui previe religijski. Kako bi bilo... ne, uskrsnue je jo gore... recimo, buenje. Ali,
pustimo to, znam da si vrlo zauzeta. Dopusti da odloim stvari i da nastavim veliki obilazak."
"Maks e ti biti pri ruci u razgledanju. Povedi dr. Floyda do Vasilija, molim te. Dolje je u pogonskoj
jedinici."
Dok su izlazili iz kapetanske kabine, Floyd u sebi dade visoke ocjene odboru za izbor posade. Tanja
Orlov uistinu je djelovala upeatljivo i na papiru; od krvi i mesa inila se gotovo zastraujuom, unato
armu. Pitam se samo kakva je, pomisli Floyd, kada se razljuti. Je li onda plamen ili led. Sve u svemu, ne

bih to volio iskusiti na vlastitoj koi.

Floyd se brzo naviknuo na svemirske uvjete; kad su stigli do Vasilija Orlova, ve je manevrirao gotovo
jednako vjeto kao i njegov vodi. Glavni znanstvenik pozdravi Floyda podjednako srdano kao to je to
uinila i njegova supruga.
"Dobro doao na brod, Heywoode. Kako se osjea?"
"Odlino, osim to polako, ali neumitno, umirem od gladi."
Orlov je za trenutak ostao zbunjen, a onda mu se lice razvedri u irok osmijeh.
"Oh, smetnuo sam s uma. No, nee dugo potrajati. Jo samo deset mjeseci i moi e se poteno
najesti."
Hibernacija je zahtijevala strogu dijetu tjedan dana unaprijed; tijekom posljednja dvadeset etiri sata
nije se smjelo uzeti nita osim tekuine. Floyd se poeo pitati u kojoj je mjeri sve izrazitija opijenost,
koju je osjeao, posljedica izgladnjelosti, u kojoj Curnowova ampanjca, a u kojoj nulte gravitacije.
Da bi se pribrao, on preleti pogledom po raznobojnoj masi cjevovoda koja ih je okruivala.
"To je, dakle, glasoviti Saharovljev pogon. Ovo mi je prva prilika da vidim jednu jedinicu u naravnoj
veliini."
"Postoje samo etiri takve."
"Nadam se da radi."
"Bit e bolje da je tako. Inae, gradsko vijee grada Gorki ponovo e morati mijenjati ime trga
Saharov."
Bila je ovo potvrda da je dolo vrijeme kada je i Rus mogao praviti viceve, koliko god bili uvijeni, o
nainu na koji njegova zemlja postupa sa svojim najveim znanstvenikom. Floydu ponovo padne na um
Saharovljev rjeiti govor u Akademiji, nakon to je sa zakanjenjem proglaen herojem Sovjetskog
Saveza. Zatvor i progonstvo, kazao je on tom prigodom okupljenim sluateljima, pokazali su se kao
blistavi poticaji stvaralatvu; nisu rijetki primjeri remek-djela koja su nastala unutar zatvorskih zidova,
izvan utjecaja vanjskih privlanosti svijeta. tovie, najvei pojedinani doseg ljudskog intelekta, djelo
"Principia" bilo je proizvod Newtonova dobrovoljnog izbjeglitva iz zarazom pogoenog Londona.
Ova usporedba nije bila neskromna; godine provedene u Gorkom ne samo da su dovele do novih uvida
u ustrojstvo tvari i u nastanak svemira, nego su rodile i zamisli o kontroli plazme, to je omoguilo
praktino koritenje termonuklearne energije. Sam pogon, iako najpoznatiji i najee objavljivani
posljedak tog rada, bio je, zapravo, samo nusproizvod nevjerojatnog intelektualnog napona. Tragedija je
bila u tome to je u zaetku svih tih postignua leala nepravda; jednoga dana, moda, ovjeanstvo e
pronai civiliziranije naine da obavlja svoje poslove.
Kad su krenuh iz komore, Floyd je znao vie o Saharovljevom pogonu nego to je to elio znati ih to je
oekivao da e upamtiti. Bio je dobro upuen u njegova osnovna naela, u upotrebu pulsirajuih
termonuklearnih reakcija za zagrijavanje i mlazno isputanje doslovce svakog pogonskog goriva.
Najbolji uinci ostvareni su primjenom istog vodika kao radne tekuine, ali on je bio nezgrapan i teak
za skladitenje tijekom duih razdoblja. Metan i amonijak bili su prihvatljive alternative; mogla se
upotrijebiti ak i voda, premda je njena djelotvornost bila daleko manja.
Na Leonovu se pribjeglo kompromisnom rjeenju; golema spremita tekueg vodika, koja su
osiguravala poetni potisak, bit e odbaena kad brod dostigne prijeko potrebnu brzinu za put do Jupitera.
Kod odredita, koristit e se amonijak za manevre koenja i spajanja, kao i za povratak na Zemlju.
Bila je to teorija, provjeravana i ponovo provjeravana u bezbrojnim testovima i kompjutorskim
simulacijama. Ali, kao to je zlosretno Otkrie uvjerljivo pokazalo, svi ljudski planovi bili su podloni
nemilosrdnim prekrajanjima koja je obavljala Priroda, Sudbina ili kako se kome ve svia nazvati one
sile to stoje u pozadini svemira.

"A, tu ste, doktore Floyd", ree jedan autoritativan enski glas, prekinuvi Vasilijevo uzbueno
objanjavanje magnetohidrodinamike. "Zato se niste meni javili?"
Floyd se lagano okrene oko svoje osi tako da se blago pogurivao jednom rukom. Ugledao je masivnu,
materinsku priliku odjevenu u neobinu odoru ureenu desetinama depova i vreica; prizor je prilino
podsjeao na Kozaka iskiena redenicima.
"Drago mi je to se ponovo vidimo, doktorice. Jo istraujem. Nadam se da ste primili moj medicinski
karton iz Houstona."
"Te starkelje iz Teaguea! Ne bih im povjerovala ni da su prepoznali slinavku i ap!"
Floyd je vrlo dobro znao za uzajamno tovanje izmeu Katerine Rudenko i medicinskog centra "Olin
Teague", tako da mu pravo znaenje doktoriinih rijei nije morao otkrivati njen iroki osmijeh. Uoila je
njegov pogled pun iskrene znatielje i ponosito prela prstom po pletenom remenu oko ne ba uskog
struka.
"Uobiajena mala crna torba nije ba praktina pri nultoj gravitaciji, stvari jednostavno izlebde iz nje i
nigdje ih nema kada su ovjeku potrebne. Ovo sam sama izmislila; to je prava mini-ordinacija. Dovoljna
mi je da izvadim slijepo crijevo - ih da obavim porod."
"Nadam se da do ovog posljednjeg ipak nee doi ovdje."
"Ha! Dobar lijenik mora na sve biti spreman."
Kakva suprotnost, pomisli Floyd, izmeu kapetana Orlove i doktorice, ili bi je moda trebalo osloviti
njenom pravom titulom: kirurg Rudenko. Orlova se odlikovala ljupkou i silinom primabalerine;
doktorica je, naprotiv, mogla predstavljati prototip Majke Rusije - zdepaste grae, ravnog seljakog lica:
nedostajao je jo samo rubac, pa da slika bude potpuna. Ali, ne dopusti da te to zavara, ree Floyd
samome sebi. Ovo je ena koja je spasila bar deset ivota prilikom incidenta kod spajanja "Komarova", a
u slobodno vrijeme uspijeva jo ureivati "Anale svemirske medicine". Moe se smatrati vrlo sretnim
to je ima na brodu.
"No, doktore Floyd, imat ete obilje vremena da kasnije istraite na mali brod. Moje kolege su
previe uljudne da vam to kau, ali njih eka posao, a vi ih smetate u tome. Voljela bih da vas, mislim na
svu trojicu, to prije otpremim na fin i miran poinak. Onda e biti manje toga za to se moramo brinuti."
"Bojao sam se toga, ali razumijem. Spreman sam im me pozovete."
"I ja sam uvijek spremna. Poite, molim vas."
Brodska bolnica bila je velika tek toliko da u nju stane jedan operacijski stol, dva bicikla za vjebanje,
nekoliko ormaria s opremom i jedan rendgen-aparat. Poevi hitro, ali temeljito pregledavati Floyda, dr.
Rudenko upita neoekivano:
"Kakav je ono mali, zlatni valjak koji dr. Chandra nosi na laniu oko vrata, neka komunikacijska
naprava? Nije htio da ga skine, zapravo, bio je previe stidljiv da bilo to svue."
Floyd nije mogao obuzdati osmijeh; lako je bilo zamisliti reakcije skromnog Indijca pri susretu s ovom
zamanom gospom.
"To je lingam."
"to?"
"Pa vi ste lijenik, trebalo bi vam biti poznato. To je simbol muke plodnosti."
"Tako je, ba sam glupa. Je li on ba dosljedan hinduist? Bojim se da je prekasno da sada pripremamo
za njega strogo vegetarijanski jelovnik."
"Ne brinite, ne bismo vam to priredili bez upozorenja. Iako Chandra nee ni pomirisati alkohol, ni u
emu drugom nije fanatik, osim kad je rije o raunalima. Jednom mi je rekao da mu je djed bio sveenik
u Benaresu i da mu je dao taj lingam, u njegovoj obitelji je ve pokoljenjima."
Na Floydovo iznenaenje, dr. Rudenko nije reagirala kruto kako je on oekivao; tovie, njen izraz

postane neuobiajeno sjetan.

"Potpuno ga razumijem. Moja baka mi je dala divnu ikonu, iz esnaestog stoljea. Htjela sam je
ponijeti, ali teka je pet kilograma."
Lijenica se naglo ponovo unese u posao, dade Floydu bezbolnu injekciju posebnim pitoljem na plin
za potkono ubrizgavanje i ree mu da se vrati im bude osjetio da je pospan. A to e se, uvjeravala ga je,
dogoditi tek za neto manje od dva sata.
"U meuvremenu, potpuno se opustite", zapovijedi ona. "Postoji promatranica na ovoj razini, stanica
D.6. Najbolje je da poete tamo."
Zamisao se inila prihvatljivom i Floyd se otisne prema predloenom mjestu tako vjeto da bi to
iznenadilo njegove prijatelje. Dr. Rudenko baci pogled na svoj sat, izdiktira kratku poruku u autosek i
ukljui alarm da se javi za trideset minuta.
Kad je Floyd stigao do promatranice D.6, tu su ve bili Chandra i Curnow. Pogledali su ga bez ikakva
znaka prepoznavanja, a onda se ponovo okrenue prema arobnom vanjskom prizoru. Floydu tog trenutka
sine, i on uputi samom sebi estitke na sjajnom zapaanju, da dr. Chandra, zapravo, uope ne uiva u
pogledu koji se pruao pred njim. Oi su mu, naime, ve bile vrsto sklopljene.
Vani se vidio potpuno nepoznati planet, koji se blistao velianstvenim plavetnilom i zasljepljujuom
bjelinom. Ba udno, ree Floyd u sebi. to se zbilo sa Zemljom? Ali, dakako, nikakvo udo to je nije
prepoznao, jer je stajala naglavce! Kakva nesrea - i njemu potekoe suze zbog svih onih ljudi koji sada
padaju u svemir...
Jedva je zapazio kad su dva lana posade uklonila Chandrino tijelo koje nije prualo nikakav otpor.
Kad su se vratili po Curnowa, i Floydu su oi ve bile sklopljene, ali jo je disao. Kad su doli i po
njega, ak mu je i disanje prestalo.

Drugi dio
Tsien

6. BUENJE

A rekli su nam da neemo sanjati, pomisli Heywood Floyd, prije iznenaeno nego ljutito. Velianstven
ruiasti sjaj koji ga je okruivao bio je vrlo umiruju; podsjetio ga je na piknike s rotiljem i na
pucketave cjepanice Badnjaka. Ali nije bilo topline; zapravo, osjeao je sasvim odreenu, premda ne i
neugodnu studen.
Glasovi su neto mrmljali upravo tako tiho da on ne uspije razabrati rijei. A onda su postali jai, ali
on ih i dalje nije mogao razumjeti.
"Dakako", ree on, najednom zbunjen, "ne mogu sanjati na ruskom!"
"Ne moe, Heywoode", odgovori mu jedan enski glas. "Uope ne sanja. Vrijeme je za ustajanje iz
kreveta."
Ugodan sjaj iezne; on otvori oi i na trenutak spazi zamuenu sliku snopa baterijske svjetiljke koji mu
je kliznuo s lica. Leao je na kauu za koji je bio privren elastinim remenjem; oko njega su stajale
neke spodobe, ali nalazile su se izvan arita, pa ih nije mogao prepoznati.
Blagi mu prsti zaklopie one kapke i poee mu masirati elo.
"Ne napreite se. Udahnite duboko... jo jednom... tako... kako se sada osjeate?"
"Ne znam... neobino... opijeno... a i gladan sam."
"To je dobar znak. Znate li gdje se nalazite? Sada moete otvoriti oi."
Likovi uoe u arite, najprije dr. Rudenko, pa kapetan Orlova. Ali neto se zbilo s Tanjom otkako ju
je posljednji put vidio, prije samo sat vremena. Kad je Floyd shvatio o emu se radi, doivio je gotovo
fiziki ok.
"Ponovo ti je izrasla kosa!"
"Nadam se da ti se ovako vie svia. Na alost, s tvojom bradom nije isto."
Floyd podie ruku k licu, ustanovivi pritom da mora svjesno isplanirati svaki dio te kretnje. Brada mu
je bila prekrivena kratkim dlaicama, ne starijima od dva-tri dana. Pri hibernaciji, kosa i sve ostale dlake
rasle su sto puta sporije nego normalno...
"Uspjeli smo, dakle", ree on. "Stigli smo do Jupitera."
Tanja ga smrknuto pogleda, a onda se kratko okrene prema lijenici koja jedva primjetno kimne
glavom.
"Ne, Heywoode", ree ona. "Jo nam treba mjesec dana. Ne uzbuuj se, s brodom je sve u redu i sve
ostalo normalno radi. Ali tvoji prijatelji u Washingtonu zatraili su da te probudimo prije vremena.
Dogodilo se neto krajnje neoekivano. Upleteni smo u utrku do Otkria i bojim se da emo je izgubiti."

7. TSIEN

Kad se glas Heywooda Floyda razlegao iz zvunika komunikatora, dva dupina odmah prestadoe
plivati uokrug i prioe rubu bazena. Poloili su glave na rub i zagledali se u izvor zvuka.
Prepoznali su, znai, Heywooda, pomisli Caroline s trunkom gorine. Puzei u svojoj ogradici,
Christopher se ni na trenutak nije prestao igrati upravljaem boja na svojoj slikovnici, kad se oev glas
zauo jasno i glasno iz svemira, s udaljenosti od pola milijarde kilometara.

"...Dragi moji, neete se iznenaditi to me ujete mjesec dana prije no to je predvieno; vi ve

tjednima znate da smo ovdje dobili drutvo.
Jo mi je teko u to povjerovati; na neki nain, sve to nema nikakvog smisla. Oni nipoto ne mogu
raspolagati dovoljnim koliinama goriva za siguran povratak na Zemlju; ak nam nije jasno ni kako e
ostvariti susret.
Mi ih, dakako, uope nismo vidjeli. ak i kada nam je bio najblii, Tsien se nalazio na udaljenosti od
preko pedeset milijuna kilometara. Imah su dovoljno vremena da odgovore na nae signale ako su to
htjeli, ali potpuno su nas zanemarili. A sada e biti previe zauzeti da bi se mogli upustiti u
prijateljsko avrljanje. Za nekoliko sati stii e do Jupiterove atmosfere, a onda emo imati prilike
vidjeti ispravnost njihovog sustava aerokoenja. Ako uspiju, to e koristiti i naem moralu. Ali,
ako zakae, no, o tome bolje da ne govorimo.
Rusi sve to podnose prilino dobro. Ljuti su i razoarani, dakako, ali uo sam i mnoge izraze iskrenog
divljenja. Uistinu je to sjajan trik: sagraditi brod naoigled svih, a pritom drati svakoga u uvjerenju da je
to svemirska stanica, sve do trenutka kad se ukljue potiskivai.
Sada nam ne preostaje nita drugo nego da promatramo. A s udaljenosti koja nas razdvaja neemo imati
nita bolji pogled nego vi na Zemlji s najboljim teleskopima. Ne mogu da im ne poelim sreu, premda
se, dakako, nadam da e ostaviti Otkrie na miru. To je nae vlasnitvo i uvjeren sam da ih
Ministarstvo vanjskih poslova podsjea na to iz sata u sat.
Ovo je i srea u nesrei. Da nai kineski prijatelji nisu krenuli prije nas, ja ti se ne bih javio jo mjesec
dana. Ali dr. Rudenko me probudila i ja u ti se sada javljati svaka dva-tri dana.
Poslije prvog oka, sada se uspjeno prilagoavam, upoznajem brod i posadu, navikavam se na
svemirske uvjete. Takoer brusim svoj traljavi ruski, iako nemam mnogo prilike da se koristim njime,
budui da su svi navalili govoriti engleski. Kakve smo neznalice jezika mi Amerikanci! Ponekad se
postidim zbog naeg ovinizma, ih lijenosti.
Engleski koji se moe uti na brodu kree se u rasponu od uistinu savrenog, glavni inenjer aa
Kovaljev mogao bi zaraivati za ivot kao spiker BBC-a, do onoga koji poiva na naelu: ako govori
dovoljno brzo, uope nije vano koliko pogreaka napravi. Jedini lan posade koji ne govori dobro
engleski jest enja Marenko, koja je u posljednjem trenutku zamijenila Irinu Jakunjinu. Uzgred reeno,
drago mi je to ujem da se Irina uspjeno oporavlja, ali kakvo je to samo razoarenje moralo biti za nju!
Pitam se da li se ve poela ponovo baviti jedriliarstvom.
A kad smo ve kod nesretnih sluajeva, oigledno je da se i enji svojedobno neto dogodilo. Iako su
strunjaci za plastinu kirurgiju izvrsno obavili svoj posao, nije teko uoiti da je jednom imala grozne
opekotine. Ona je mezimac posade i ostali se prema njoj ponaaju sa, zaustio sam rei sa saaljenjem, ali
to je previe s visine. Recimo radije, s posebnom blagou.
Moda se pita kako izlazim na kraj s kapetanom Tanjom. Pa, vrlo mi se svia, ali izbjegavam je
razljutiti. Ovdje nema nikakve sumnje tko je glavni na brodu.
A to se tie lijenice Rudenko, upoznala si se s njom na astronautikoj konvenciji prije dvije godine u
Honolulu, a siguran sam da nisi zaboravila prijem koji je poslije toga prireen. Razumjet e zato je svi
zovemo Katarina Velika, iza njenih irokih lea, dakako. Ali, dosta ogovaranja. Ako
prekoraim doputeno vrijeme, eka me doplata, to mi se ba ne svia. A, uzgred, ovi razgovori trebali
bi biti potpuno privatni. No, u komunikacijskom lancu ima mnogo karika pa se nemoj iznenaditi ako
povremeno dobije poruke, ovaj, nekim drugim putem.
ekam tvoj poziv. Reci djevojkama da u s njima razgovarati kasnije. Sve vas volim, ti i Chris mi vrlo
nedostajete. A kad se vratim, obeavam ti da vas vie nikada neu ostaviti."
Uslijedila je kratka, piskutava stanka, a onda jedan oigledno sintetiki glas ree: "Ovim je zavrena

emisija etiri stotine trideset dva povlaka sedam sa svemirske letjelice Leonov. Poto je Caroline Floyd
iskljuila zvunik, dva dupina skliznue ispod povrine bazena i otplivae put Tihog oceana; na vodi
jedva da je za njima ostao i vali.
Kad je shvatio da su mu prijatelji otili, Christopher brine u pla. Majka ga uze u naruje i pokua ga
utjeiti, ali proteklo je mnogo vremena prije no to joj je to uspjelo.

8. P OKRAJ JUPITERA

Slika Jupitera, s njegovim prugama bijelih oblaka, arenim trakama preteno ruiaste boje kao u
lososa i Velikom crvenom pjegom koja kao da je zurila poput nekog opakog oka, postojano je lebdjela na
projekcijskom ekranu zapovjednog mosta. Bio je tri etvrtine pun, ali nitko nije gledao taj blistavi
disk; sve oi bile su uprte u tamni srp na njegovu rubu. Tamo, povrh none strane planeta, kineski se brod
morao suoiti sa svojim trenutkom istine.
To je besmisleno, pomisli Floyd. Neemo nita vidjeti s udaljenosti od etrdeset milijima kilometara.
A nije ni vano; radio e nam rei sve to budemo eljeli znati.
Tsien je prije dva sata prekinuo sve vrste emisija: radio, televizijske i informacijske. Usmjerene antene
bile su povuene u sigurnu sjenu toplinskog tita. Odailjao je jo jedino neusmjereni far, tono
odreujui poloaj kineskog broda koji je hitao k oceanu oblaka velikih poput kontinenata. Piskutavo
bip... bip... bip... bilo je jedini zvuk koji se mogao uti u kontrolnoj kabini Leonova. Svaki od ovih
impulsa otisnuo se s Jupitera prije vie od dvije minute; u ovom trenutku njihov izvor ve je mogao
biti pretvoren u oblak usijanog plina koji se rastae Jupiterovom atmosferom.
Signal se poeo gubiti prelazei u um. Bipovi su se izobliavali; nekoliko ih je potpuno izostalo, ali
se onda niz ponovo oglasio. Oko Tsiena je rastao omota od plazme koji e uskoro prekinuti sve veze.
Komunikacije e ponovo biti uspostavljene tek kada brod bude izronio s druge strane. Ako do toga uope
doe.
"Pasmotri!" uzvikne Maks. "Eno ga!"
U prvi tren Floyd nije uspio nita razaznati. A onda, tik izvan ruba blistavog diska, on uoi jednu
siunu zvijezdu koja je zasjala na mjestu gdje se nikako nijedna zvijezda nije mogla nalaziti, spram
zamraene strane Jupitera.
inilo se da je potpuno nepomina, iako je dobro znao da se brod kree brzinom od stotinu kilometara
u sekundi. Sjaj joj je lagano rastao; a onda vie nije bila samo toka, ve se stala produavati. Komet
koga je napravio ovjek hitao je preko Jupiterovog nonog neba ostavljajui za sobom usijani trag koji
se pruao tisuama kilometara. Posljednji bip, vrlo izoblien i neobino otegnut, oglasio se s pozicijskog
fara, a onda je uslijedilo samo besmisleno pitanje Jupiterovog zraenja, jedno u skupu kozmikih
glasova koji nemaju nikakve veze s ovjekom i njegovim djelima.
Tsien je postao neujan, ali ne i nevidljiv. I dalje su mogli razabrati siunu izduenu iskru koja se sada
primjetno kretala sve dalje od strane planeta okrenute prema Suncu, pribliavajui se nonoj strani iza
koje e uskoro zai. Kada se to dogodi, ako sve bude teklo prema planu, Jupiter e ve zarobiti
brod, ponitivi njegovu neeljenu brzinu. Kad bude izronio s drugog kraja divovskog svijeta, bit e to
jo jedan Jupiterov satelit.
Iskrica zgasne. Tsien je zaao za oblinu planeta i sada je hitao povrh njegove none strane. Nita se
nee moi ni vidjeti ni uti sve dok ne bude izaao iz sjene, ako sve bude u redu, za neto manje od
jednog sata. Za Kineze e to biti vrlo dugi sat.
Glavnom znanstveniku Vasiliju Orlovu i komunikacijskom inenjeru Sai Kovaljevu taj sat je protjecao

izuzetno brzo. Postojalo je mnotvo stvari koje su mogli doznati iz promatranja te male zvijezde; vremena
njenog pojavljivanja i nestajanja, a nadasve Dopplerov pomak radio-snopa pruali su kljune informacije
o Tsijenovoj novoj stazi. Raunala na Leonovu ve su obraivala brojke, izbacujui predviena vremena
ponovnog pojavljivanja zasnovana na raznim pretpostavkama povezanim tempom usporavanja u
Jupiterovoj atmosferi.
Vasilij iskljui kompjutorski displej, okrene se u stolici, olabavi pojas kojim je bio vezan i obrati se
prisutnima koji su strpljivo ekali:
"Najranije se moe pojaviti tek za etrdeset dvije minute. Kako bi bilo da vi, gledatelji, odete u krau
etnju kako bismo se mi ovdje mogli usredotoiti na to da malo sredimo stvari? Vidimo se, dakle, za
trideset pet minuta. I! Nu, uhodi!"
Nepoeljni nevoljko napustie zapovjedni most, ali, na Vasilijevo razoarenje, svi se vratie ve za
neto malo manje od pola sata. I dalje ih je grdio to nemaju povjerenja u njegove proraune kad se
poznato bip... bip... bip... Tsijenovog pozicijskog fara oglasi iz zvunika. Vasilij je u prvi mah bio
zauen i posramljen, ali se ubrzo pribrao i pridruio spontanom pljesku koji se razlegao sa svih strana;
Floyd nije uspio uoiti tko je prvi zapljeskao. Iako su postali takmaci, ipak su svi, prije svega,
bili astronauti, udaljeniji od matinog svijeta vie nego ijedan putnik u prolosti, "ambasadori
ovjeanstva", kako je to otmjeno bilo reeno u prvoj svemirskoj povelji Ujedinjenih naroda. Iako im se
moda nije osobito svialo da Kinezi uspiju, ipak nipoto nisu eljeli ni da stradaju.
Floydu neodoljivo padne na pamet da je u sve bio upleten i vlastiti interes. Izgledi koji su ili Leonovu
u prilog sada su bih znatno poboljani; Tsien je pokazao da je manevar aerokoenja uistinu mogu. Podaci
o Jupiteru bih su toni; njegova atmosfera nije krila neoekivana, a moda i kobna iznenaenja.
"Tako, dakle!" ree Tanja. "Pretpostavljam da bismo im trebah uputiti estitke. No, ak i ako to
uinimo, oni e se i dalje praviti ludi."
Neke Vasilijeve kolege jo su ga zadirkivale, dok je on netremice zurio u izlaznu jedinicu raunala,
ispunjen iskrenom nevjericom.
"Nikako ne razumijem!" otme mu se napokon. "Trebalo bi da se jo nalaze iza Jupitera! aa, daj mi
podatke o brzini iz njihova fara!"
Uslijedio je novi beumni dijalog s raunalom, a onda se Vasiliju otme dug, dubok zviduk.
"Neto nije u redu. Nalaze se na stalnoj stazi, dobro, ali nema ni govora o susretu s Otkriem. Staza na
kojoj se trenutno nalaze odvest e ih podalje od Ioa, imat u tonije podatke za pet minuta."
"U svakom sluaju, na sigurnoj su stazi", ree Tanja. "Kasnije e uvijek biti vremena za ispravke."
"Moda. Ali to ih moe stajati dana i dana, ak i da raspolau s gorivom. A u to sumnjam."
"Moemo ih, dakle, jo pobijediti."
"Ne budi preveliki optimist. Od Jupitera nas i dalje dijele tri tjedna. Mogu deset puta obletjeti Jupiter
prije no to mi stignemo tamo i da izaberu najpogodniju stazu za susret."
"Ponovo pod pretpostavkom da imaju dovoljne zalihe goriva."
"Dakako. A o tome moemo samo naelno nagaati."
itav ovaj razgovor bio je voen na tako brzom i uzbuenom ruskom jeziku da ga Floyd uope nije
mogao pratiti. Kad se Tanja saalila na njega i objasnila mu da je Tsien prebacio metu i da juri prema
vanjskim satelitima, njegova prva reakcija bila je:
"Onda to znai da su moda u ozbiljnoj nezgodi. to ete uiniti ako poalju poziv za pomo?"
"Bit e da se ali. Moe li ih zamisliti da bi mogli uiniti neto takvo? Oni su ti previe ponosni. U
svakom sluaju, bilo bi nemogue. Ne moemo promijeniti zadau nae misije, to vrlo dobro zna. ak i
kad bismo imali goriva..."
"Ima pravo, dakako, ali bilo bi to teko objasniti mnotvu koje ini devedeset devet posto ljudskog

roda i koje se ne razumije u nebesku mehaniku. Trebalo bi da ve poeti razmiljati o moguim politikim
komplikacijama. Ne bismo se ba slavno proveli, svi zajedno, ako se ustanovi da im ne moemo pritei
u pomo. Vasilij, izvijesti me, molim te, o njihovoj konanoj stazi im je bude izraunao. Idem u svoju
kabinu da se malo pozabavim domaim zadaama."
Floydova kabina, ili, bolje reeno, jedna treina kabine, jo je djelomino bila ispunjena zalihama koje
su najveim dijelom stajale naslagane na uskim krevetima sa zastorima koje e jednoga dana zauzimati
Chandra i Curnow kad se probude iz dugog sna. On je uspio raistiti mali radni prostor za
vlastite potrebe, a i obean mu je luksuz od jo puna dva kubina metra, im netko bude naao malo
vremena da pomogne oko premjetanja namjetaja.
Floyd otvori malu tipkovnicu, namjesti kod za deifriranje i zatrai informacije o Tsienu koje su mu
dostavljene iz Washingtona. Zapitao se da li su mu domaini bili sretne ruke u eventualnom pokuaju da
odgonetnu poruku; ifra se temeljila na umnoku dva broja od po sto znamenki, a Nacionalna agencija
za sigurnost svojim ugledom je jamila da je ni najbra postojea raunala ne mogu razbiti prije Velikog
Saimanja na kraju Svemira. Bila je to tvrdnja koja se nikada nije mogla dokazati ve samo pobiti.
Ponovo je stao paljivo razgledavati izvrsne snimke kineskog broda, nainjene kad se on pokazao u
pravoj svjetlosti, neposredno prije no to e se otisnuti sa staze oko Zemlje. Postojale su i kasnije
snimke, ne tako jasne, zato to se letjelica u meuvremenu poprilino udaljila od znatieljnih kamera, iz
razdoblja pribliavanja Jupiteru. No, te fotografije najvie su ga i zanimale; jo su korisnije bile skice
presjeka i procjene radnih karakteristika.
ak i pod optimistikim pretpostavkama, bilo je teko predvidjeti to su Kinezi naumili. Do sada su
utroili najmanje devedeset posto goriva za onu ludu jurnjavu kroz Sunev sustav. Ako to nije bila u
doslovnom smislu samoubilaka misija, to se nije moglo posve iskljuiti, imala bi smisla jedino
hibernacija i kasnija akcija spaavanja. Ali obavjetajna sluba je bila uvjerena da kineska tehnologija
hibernacije za tako neto jo nije dovoljno razvijena.
No, esto se pokazalo da obavjetajna sluba nema pravo, a jo ee da je zbunjena lavinom sirovih
injenica koje valja prosuditi, "umom" u informacijskim kanalima. Obavili su izuzetan posao glede
Tsiena, kad se uzme u obzir kratkoa vremena, ali Floydu bi se vie svialo da je materijal koji mu je
upuen bio paljivije profiltriran. Jedan njegov dio bio je oigledno suvian, bez ikakve veze s misijom.
No, kad ne znate za im tragate, bilo je vano zaboraviti na sve predrasude i na unaprijed stvorene
zakljuke; neto to je na prvi pogled izgledalo nevano ili besmisleno moglo se pokazati ivotno vanim.
Uzdahnuvi, Floyd pone ponovo prebirati po pet stotina stranica podataka, nastojei da mu um bude
to prijemljiviji, dok su se monitorom brzo prolazili dijagrami, karte, fotografije, neke toliko mutne da su
mogle predstavljati bilo to, kratke vijesti, popisi delegata na znanstvenim konferencijama,
naslovi tehnikih publikacija, pa ak i komercijalna dokumentacija. Vrlo djelotvoran sustav industrijske
pijunae oigledno je radio punom parom; tko bi pomislio da je mogue ustanoviti krajnje odredite sve
sile japanskih holomemorijskih modula, vicarskih plinskih detektora ili njemakih detektora zraenja,
koji su svi odreda zavrili u isuenom jezeru Lop Nor, prvoj postaji na kineskom putu do Jupitera?
Neke stavke su sigurno ukljuene sluajno, budui da se nikako nisu mogle odnositi na tu misiju. Ako
su preko jedne paravanske korporacije iz Singapura Kinezi uputili tajnu narudbu za tisuu infracrvenih
senzora, a to se moglo ticati jedino vojske; inilo se krajnje nevjerojatno da su na Tsienu oekivali da e
biti progonjeni raketama s toplinskim tragaima. Ovo je bilo stvarno smijeno, osobito oprema za
izvianje iz zraka, naruena od firme "Glacier Geophysics, Inc", iz Anchoragea, na Aljasci. Kojem je to
tikvanu palo na pamet da e na jednom svemirskom pohodu biti potrebno...
Osmijeh se zamrzne na Floydovim usnama; osjetio je kako mu stranjim dijelom vrata gmiu marci.
Blagi Boe, nee se valjda usuditi! Ali ve su se osmjelili na mnogo toga; a sada je, konano, sve poelo

imati smisla.
On se ponovo vrati na fotografije i pretpostavljene planove kineskog broda. Da, uope nije bilo
iskljueno, oni ljebovi straga, du pogonskih deflekcijskih elektroda, upravo odgovaraju veliinom...
Floyd pozove most:
"Vasilij", ree on, "jesi li im ve izraunao stazu?"
"Jesam", uzvrati navigator neobino priguenim glasom.
Floyd je odmah mogao pogoditi da je neto iskrslo. On predloi neto malo vjerojatno:
"Idu prema Europi, zar ne?"
Uslijedio je uzvik nevjerice s druge strane.
"ort vozmi! Kako si znao?"
"Nisam znao, upravo sam pogodio."
"Ne moe biti sumnje, provjerio sam brojke do este decimale. Manevar koenja je tekao tono onako
kako su i planirali Nalaze se ravno na putu za Europu, to nikako ne moe biti sluajno. Stii e do
odredita kroz sedamnaest sati."
"I ui u satelitsku stazu."
"Moda; na to im ne bi otilo mnogo goriva. Ali, emu?"
"Da pokuam pogoditi? Nakon kratkog izvianja, oni e se spustiti."
"Ti si lud, ili moda zna neto to nama nije poznato?"
"Ne, radi se o jednostavnoj dedukciji. Lupat e se po glavi to ti je promaklo neto oito."
"U redu, Sherlock. Zato bi se bilo tko poelio spustiti na Europu? Pa ega tamo ima, za ime Boje?"
Floyd je uivao u svome malom trenutku trijumfa. Dakako, i dalje je postojala mogunost da se vara.
"ega ima na Europi? Niega drugog do najdragocjenije tvari u svemiru."
Pretjerao je; Vasilij nije bio glup ovjek i skinuo mu je odgovor s usana.
"Tako je, voda!"
"Tono. Milijarde i milijarde tona vode. Sasvim dovoljno da se napune spremnici s gorivom, da se
krene u krstarenje oko svih satelita i da preostane jo sasvim dovoljno za susret s Otkriem i za povratak
na Zemlju. Neugodno mi je to to moram rei, Vasilij, ali nai kineski prijatelji su nas i opet
nadmudrili. Dakako, pod pretpostavkom da im pothvat uspije."

9. LED VELIKOG KANALA

Kad bi se izuzelo kao ugljen crno nebo, fotografija je mogla biti snimljena gotovo bilo gdje u polarnim
predjelima Zemlje; nije bilo nieg ni najmanje stranog u prizoru mora naboranog leda koje se prualo sve
do obzorja. Samo je pet oblija u skafanderima, u prvom planu, davalo do znanja da ova
panorama pripada jednom drugom svijetu.
Tajanstveni Kinezi i dalje nisu objavljivali imena lanova posade. Bezimeni uljezi u smrznuto podruje
Europe bili su samo glavni znanstvenik, zapovjednik, navigator, prvi inenjer i drugi inenjer. Da ironija
bude vea, i nehotice pomisli Floyd, svima na Zemlji ukazala se prilika da vide ovu fotografiju sat prije
nego to je ona stigla do Leonova, iako je ruski brod bio daleko blie mjestu zbivanja. Ali Tsien je slao
svoje emisije tako uskim snopom da ga je bilo nemogue uhvatiti; Leonov je mogao hvatati jedino signale
njegovog pozicijskog fara koji je emitirao u svim pravcima. No, ak se ni on nije mogao uti vie od pola
vremena, jer ga je vrtnja Europe oko vlastite osi odnosilo s vidika ili je pak taj Jupiterov mjesec zalazio
iza udovine mase Jupitera. Sve krte vijesti o kineskoj misiji morale su se dobivati preko Zemlje.
Poslije promatranja Europe, brod se spustio na jedan od rijetkih otoka od vrste stijene to se probijao

kroz ledenu koru koja je pokrivala gotovo cijeli mjesec. Led je bio ravan od pola do pola; vremenske
prilike ovdje ga nisu isklesale u neobine oblike, nije bilo snjenih nanosa koji bi sloj za slojem
izgradili bregove to se lagano pokreu. Meteori su mogli padati na zrakopraznu Europu, ali ne i snjene
pahuljice. Jedine sile koje su oblikovale njenu povrinu bile su postojano privlano djelovanje
gravitacije koje je sva uzvienja svodilo na jednu jedinu razinu i neprekidni potresi izazvani estim
prolazima ostalih satelita koji su se kretali svojim stazama. Iako je Jupiterova masa bila neusporedivo
vea, njegovo se djelovanje osjealo daleko slabije. Jupiterove plime su dovrile svoj posao prije
mnogo eona, zauvijek vezavi Europu za njenog divovskog gospodara, prema kome e zauvijek biti
okrenuta istom stranom.
Sve ovo bilo je poznato jo od proljetnih misija Voyagera iz sedamdesetih godina, od izvianja
letjelice Galileo iz osamdesetih i od sputanja Keplera iz devedesetih. Ali samo za nekoliko sati Kinezi
su doznali o Europi vie nego sve prethodne misije zajedno. Ta znanja zadrali su za sebe; ovjeku je
zbog toga moglo biti ao, ali malo tko bi porekao su zasluili tako postupiti.
Ono to im je sve otrije poricano bilo je pravo da prisvoje satelit. Prvi put u povijesti jedan je narod
istaknuo svoje pravo nad drugim svijetom, pa su sva sredstva javnog informiranja na Zemlji sada
raspravljala o pravnoj strani tog problema. Iako su Kinezi nadugo i nairoko naglaavah da oni nisu
potpisnici Svemirske povelje Ujedinjenih naroda iz 2002., tako da ih ne obvezuju njene odredbe, to nije
smirilo srdite prosvjede.
Europa je odjednom postala glavna vijest u Sunevom sustavu, tako da se javila silna potreba za
"ovjekom na licu mjesta" (ili bar na udaljenosti od to je mogue manje milijuna kilometara).

* * *
"Govori Heywood Floyd s broda Kozmonaut Aleksej Leonov, na putu prema Jupiteru, premda su, kao
to lako moete pretpostaviti, sve nae misli sada usredotoene na Europu. Upravo u ovom trenutku
promatram je kroz najjai teleskop na brodu; deset puta je vea od Mjeseca kad ga gledate golim okom.
Prizor je uistinu zauuju.
Povrina je jednolino ruiasta, s nekoliko malih, smeih mrlja. Prekrivena je prepletenom mreom
uskih crta koje vijugaju i krivudaju u svim pravcima. Zapravo, prizor vrlo podsjea na fotografiju iz
medicinskog udbenika koja prikazuje mreu vena i arterija.
Neke od ovih tvorbi duge su stotine, pa ak i tisue kilometara i prilino podsjeaju na fantomske
kanale koje su Percival Lowell i drugi astronomi iz devetnaestog stoljea navodno vidjeli na Marsu.
Ali kanali na Europi nisu samo privid, premda, dakako, nisu ni umjetni. tovie, u njima se nalazi
voda, ili bar led. Taj jupiterov mjesec je, naime, gotovo potpuno pokriven oceanom, ija prosjena
dubina iznosi oko pedeset kilometara.
Budui da je Europa vrlo daleko od Sunca, njena povrinska temperatura izuzetno je niska, oko minus
sto pedeset stupnjeva. Moglo bi se, dakle, oekivati da je ocean ovog svijeta u obliku vrstog bloka leda.
Zaudo, to ipak nije tako, jer sile plime i oseke u unutranjosti Europe stvaraju golemu vruinu; to su
sile jednake onima koje pokreu velike vulkane na susjednom Iou.
Led se neprekidno topi, lomi i ponovo ledi, to dovodi do nastanka pukotina i usjeka nalik na ledene
ploe to plutaju u naim polarnim podrujima. Upravo mi sada pred oima stoji taj zamreni splet
pukotina; veina ih je tamna i vrlo stara, moda i vie milijuna godina. Ali nekoliko ih je potpuno
bijelo; to su nove pukotine koje su se nedavno otvorile, tako da im je kora debela samo nekoliko
centimetara.
Tsien se spustio upravo pokraj jedne od tih bijelih pruga, formacije duge tisuu i pol kilometara, koja
je dobila naziv Veliki kanal. Kinezi po svemu sudei namjeravaju odavde crpiti vodu u svoja spremita

za gorivo, kako bi imali dovoljne zalihe za istraivanje Jupiterovog sustava i zatim povratak na Zemlju.
To moda nee biti lako, ali oni su jamano dobro prouili mjesto za sputanje i sigurno znaju u to se
uputaju.
Sada je oigledno zato su prihvatili takav rizik i zato istiu svoje pravo na Europu. Kao mjesto za
opskrbu gorivom, ono moe biti kljuna toka u cijelom Sunevom sustavu. Vode, dodue, ima i na
Ganimedu, ali tamo je potpuno smrznuta, a i tee dostupna zbog snanije sile tee tog jupiterovog
mjeseca.
Ima jo neto to mi je upravo palo na um. ak ako bi se Kinezi i nasukali na Europi, moda bi se
mogli odrati dok ne stignu spasitelji. Na raspolaganju im stoji obilje energije, a u podruju gdje su se
spustili vjerojatno ima i korisnih minerala, to je sasvim dovoljno ako se zna da su Kinezi strunjaci za
proizvodnju sintetike hrane. To, dodue, ne bi bio previe raskoan ivot, ali bi ga neki moji prijatelji
rado prihvatili samo zbog izuzetnog pogleda na Jupiter koji se prua preko neba. Oekujemo da e se taj
pogled ukazati i nama za samo nekoliko dana.
Heywood Floyd vas pozdravlja u svoje ime i u ime svojih kolega s broda Aleksej Leonov."
"Ovdje most. Vrlo lijepo izlaganje, Heywoode. Trebao bi biti novinar."
"Imam dosta iskustva. Pola svog radnog vijeka proveo sam gnjavei se s J. O."
"J. O.?"
"Javni odnosi. Obino se sastojalo u tome da objasnim politiarima zato da mi daju jo novaca. Ali vi
se ne suoavate s takvom vrstom problema."
"Kako bih bila sretna da je to istina. No, pustimo sada to: doi do mosta. Ima nekih novih informacija o
kojima bih voljela porazgovarati s tobom."
Floyd skine prikopani mikrofon, odloi teleskop na mjesto i izvue se iz male promatranice. Dok je
izlazio, gotovo se sudario s Nikolajem Ternovskim, koji se oigledno uputio na slian zadatak.
"Spremam se ukrasti vae najbolje navode za Radio-Moskvu, Woody. Nadam se da mi neete
zamjeriti."
"Samo izvolite, tovari. Uostalom, kako bih vas i mogao sprijeiti?"
Naavi se na mostu, ugledao je Orlovu kako zamiljeno promatra zbijenu masu rijei i brojki na
glavnom monitoru. Floyd ih je upravo poeo s naporom prevoditi, kad ga ona prekine.
"Pusti pojedinosti. Ovo su procjene vremena koje e Tsienu biti potrebno da napuni spremita i
pripremi se za polijetanje."
"I moji obavljaju iste proraune, ali bojim se da tu ima previe nepoznanica."
"Mislim da smo uklonili jednu od njih. Jesi li znao da najbolje crpke za vodu koje se mogu nabaviti
imaju vatrogasci? A da bi li te iznenadilo da sazna kako su prije nekoliko mjeseci iznenada rekvirirana
etiri najnovija modela u pekinkoj Centralnoj vatrogasnoj slubi, usprkos protivljenju gradonaelnika?"
"Nisam iznenaen, ve zadivljen. Ali nastavi, molim te."
"Moda je samo podudarnost, ali veina tih crpki ba bi odgovarala. Oslonimo li se na razlone
pretpostavke o vremenu potrebnom da se montira cjevovod, da se probue rupe kroz led i tako dalje, sve
u svemu, dakle, smatramo da bi mogli uzletjeti za pet dana."
"Pet dana!"
"Ako budu imali sree i ako sve bude djelovalo savreno. A ako ne budu ekali da napune spremita za
gorivo, ve se zadovolje samo onom koliinom koja bi im omoguila siguran susret s Otkriem prije no
to mi stignemo do njega, onda smo u problemima. Dovoljno je da budu bri od nas makar samo jedan
sat. U najmanju ruku, tada mogu traiti odtetu za spaavanje."
"Ne mogu, ako je vjerovati pravnicima iz naeg Ministarstva vanjskih poslova. U danom trenutku
objavit emo da Otkrie nije naputena olupina ve je tu parkirano i eka da doemo po njega. Svaki

pokuaj zaposjedanja broda bio bi gusarski in."

"Uvjerena sam da e to na Kineze ostaviti duboki dojam."
"Ako ne bude tako, to nam onda preostaje?"
"Brojniji smo od njih, dva prema jedan kad probudimo Chandru i Curnowa."
"Zar to ozbiljno misli? A gdje su ti sablje za zaposjedanje njihova broda?"
"Sablje?"
"Maevi, oruje."
"Oh. Moemo upotrijebiti laserske telespektrometre. Oni mogu pretvoriti u paru uzorke asteroida od
nekoliko miligrama na udaljenosti od tisuu kilometara."
"Nisam siguran da ba uivam u ovom razgovoru. Moja vlada sigurno ne bi odobrila primjenu nasilja,
osim u samoobrani."
"Vi naivni Amerikanci! Mi smo daleko realistiniji; moramo to biti. Svi tvoji preci umrli su u krevetu
od starosti, Heywoode. Trojica mojih poginulo je u velikom domovinskom ratu."
Kad su bih nasamo, Tanja ga je uvijek oslovljavala s "Woody", a nikada sa "Heywoode". Mora da je
ovo ozbiljno mislila. Ili je moda provjeravala njegove reakcije?
"U svakom sluaju, Otkrie je sada eljeznarija vrijedna nekoliko bijednih milijarda dolara. Sam brod
nije vaan ve jedino informacije na njemu."
"Tono. Informacije koje se mogu kopirati, a onda izbrisati."
"Ba ti vesele misli padaju na pamet, Tanja. Katkad mi se ini da ste svi vi Rusi pomalo paranoini."
"Zahvaljujui Napoleonu i Hitleru imamo puno pravo da to budemo. Ali nemoj mi samo rei da i tebi
na pamet nije pao taj, kako bi ti ono rekao, scenarij."
"Nije bilo potrebe da se ja petljam oko toga", uzvrati Floyd prilino smrknuto. "Ministarstvo vanjskih
poslova ve je obavilo to umjesto mene, i to s varijacijama. Samo nam preostaje ekati i vidjeti za koju
e se Kinezi opredijeliti. A uope me ne bi zaudilo kad bi se ponovo pokazalo da su matovitiji od nas."

10. ZOV S EUROPE

Spavanje pri nultoj gravitaciji je umijee koje treba nauiti; Floydu je bilo potrebno gotovo tjedan
dana da pronae najbolji nain kako da usidri noge i ruke, pa da ne dolaze u neugodne poloaje. Sada je
ve postao strunjak i nije se mnogo radovao povratku u carstvo teine; tovie, i sama pomisao na to bila
je katkad dovoljna da ga spopadnu noe more.
Netko ga je budio tako to ga je blago drmao. Ne, bit e da jo sanja! Neometanje drugih bilo je sveto
pravilo na svemirskom brodu; nitko nikad nije uao u kabinu nekog drugog lana posade bez prethodnog
doputenja. Drao je oi vrsto zatvorene, ali drmanje nije prestajalo.
"Dr. Floyde, molim vas, probudite se! Oekuju vas na zapovjednom mostu!"
A i nitko ga nije oslovio s "dr. Floyde"; najformalniji nain na koji je proteklih tjedana oslovljen bio je
samo "doktore". to li se samo dogaa?
Nevoljko, on otvori oi. Nalazio se u svojoj maloj kabini, blago priljubljen uz ahuru za spavanje.
Tako mu je bar govorio jedan dio uma; ali zato onda gleda u Europu? Pa od nje su udaljeni milijunima
kilometara.
Postojala je poznata mrea, raspored trokuta, poligona i drugih oblika koje su tvorile crte to se
meusobno presijecaju. A ono je, nema sumnje, sam Veliki kanal, ne, nije ba tako. Kako je to mogue,
kad se jo nalazi u svojoj maloj kabini na Leonovu?
"Dr. Floyde!"

Potpuno se razbudio i shvatio da mu to lijeva aka lebdi na nekoliko centimetara od oiju. Ba je bilo
neobino to je raspored crta na dlanu tako neodoljivo podsjeao na kartu Europe! Ali ekonomina Majka
priroda uvijek se ponavlja u golemom rasponu, od vrtloia mlijeka zamuenog u kavi, preko
kruga oblaka u ciklonskoj oluji, do krakova spiralne maglice.
"Oprostite, Maks", ree on. "U emu je nevolja? Da li se neto dogodilo?"
"ini se, ali ne nama. Tsien je u neprilici."
Kapetan, navigator i glavni inenjer bili su vezani pojasevima za sjedita na zapovjednom mostu; ostali
lanovi posade oprezno su kruili oko prihvatnih draa ili su gledali monitore.
"ao mi je to smo te probudili, Heywoode", ispria se Tanja urnim glasom. "Evo kakva je situacija.
Prije desetak minuta iz kontrole misije stigla je poruka s prednou prvog stupnja. Tsien je prestao
emitirati. Dogodilo se to najednom, usred neke brojane poruke; slijedilo je nekoliko sekundi izoblienog
signala, a onda nita vie."
"A kako je s pozicijskim farom?"
"I on je zautio. Ne primamo ni njega."
"Uf! Onda je to ozbiljno, neki vei kvar. Ima li pretpostavki?"
"Prilino, ali sve su to nagaanja. Eksplozija, odron, potres: tko zna?"
"A moda i nikad neemo saznati, ako se netko ne spusti na Europu, ih ako ne proletimo na maloj
udaljenosti i bacimo pogled izbliza."
Tanja odmahne glavom.
"Nemamo dovoljnu razliku brzine. Najblie to moemo prii jest pedeset tisua kilometara."
"Onda su nam ruke potpuno vezane."
"Ne ba sasvim, Heywoode. Kontrola misije ima prijedlog. ele da okrenemo na tanjur, nau antenu, i
da je usmjerimo prema Europi; moda ujemo kakav slab poziv u pomo. Postoje, kako ono vi kaete,
slabi izgledi, ali vrijedi pokuati. to misli?"
Floydova prva reakcija bila je izrazito negativna.
"To bi bio prekid veze sa Zemljom."
"Dakako; ali to nas ionako eka kad zaemo za Jupiter. A bit e nam potrebno samo nekoliko minuta da
ponovo uspostavimo vezu."
Floyd nita ne uzvrati. Prijedlog je bio savreno razloan, ali ga je zbog neeg neodreenog ipak
zabrinjavao. Razmiljajui o tome nekoliko sekundi, najednom mu sine zato mu se u prvom trenutku nije
sviala ta zamisao.
Nevolje na Otkriu poele su onoga trena kada je veliki tanjur, glavni antenski sustav, izgubio vezu sa
Zemljom zbog razloga koji ni do sada jo nisu bili potpuno razjanjeni. No, tamo je u sve nedvojbeno bio
upleten Hal, a ovdje nije bilo opasnosti da se neto slino dogodi. Raunala na Leonovu bile su male,
samostalne jedinice; nije postojala stoerna inteligencija koja bi drala sve konce. Bar ne neljudska.
Rusi su i dalje strpljivo ekali njegov odgovor.
"Slaem se", ree on konano. "Obavijestimo Zemlju o tome to poduzimamo i bacimo se na sluanje.
Pretpostavljam da ete pokuati na svim svemirskim frekvencijama za SOS pozive."
"Tako je, im budemo izraunali Dopplerov uinak. Kako napreduje, aa?"
"Dajte mi jo dvije minute i stavit u u pogon program automatskog traganja. Koliko emo sluati?"
Orlova gotovo i nije zastala prije no to je odgovorila. Floyd se esto imao prilike diviti odlunosti
Tanje Orlove pa joj je jednom to ak i rekao. U rijetkom bljesku duhovitosti, ona mu je tada uzvratila:
"Woody, zapovjednik moe biti u krivu, ali nikada ne smije biti nesiguran."
"Sluat emo pedeset minuta, a onda emo izvjetavati Zemlju deset minuta. Zatim emo ponoviti
ciklus."

Nije bilo niega to bi se vidjelo ili ulo. No, s vremena na vrijeme aa bi ukljuio audio-monitor i
tada bi grmljavina Jupiterovih radijacijskih pojaseva ispunila kabinu. Zvuk je bio slian onome koji
nastaje pri razbijanju valova na svim obalama Zemlje, uz povremena eksplozivna pucketanja golemih
munja u Jupiterovoj atmosferi. Od ljudskih signala nije bilo ni traga; i jedan po jedan, lanovi posade
koji nisu bili na dunosti poee se tiho razilaziti.
Dok je ekao, Floyd se zadubio u raunanje. to god da se zbilo s Tsienom to se odigralo prije dva
sata, budui da su sve vijesti ile preko Zemlje.
Ali Leonov bi mogao uhvatiti izravnu poruku uz samo minutu zakanjenja, tako da su Kinezi imali
obilje vremena da se ponovo oglase. Njihova neprekidna utnja ukazivala je na neki katastrofalni kvar i
on pone zamiljati bezbrojne scenarije nesree.
Pedeset se minuta inilo kao da su sati. Kad je to vrijeme proteklo, aa je ponovo upravio brodski
antenski sustav prema Zemlji. Dok se preostalih deset minuta koristilo za upuivanje zaostalih poruka, on
neodluno pogleda Orlovu.
"Vrijedi li ponovo pokuati?" upita on glasom koji je jasno odraavao njegov pesimizam.
"Dakako. Moemo skratiti vrijeme traganja, ali nastavit emo sluati."
Kad je proao cijeli sat, veliki tanjur ponovo je upravljen prema Europi. I gotovo istog trena na
automatskom monitoru bljesne signalno svjetlo.
aa hitro prebaci na zvuni izlaz i um Jupitera ispuni kabinu. U njegovu zaleu, nalik na apat koji se
uje kroz jeku grmljavine, javi se slabaan, ali nesumnjiv zvuk ljudskog govora. Bilo je nemogue
razabrati jezik, premda je Floyd, na osnovi intonacije i ritma, bio uvjeren da nije kineski, ve neki od
europskih jezika.
aa pone vjeto baratati ureajima za fino podeavanje i kontrolu irine valnog podruja i rijei
postadoe jasnije. Jezik je nepobitno bio engleski, ali mu je smisao i dalje bio izluujue nerazumljiv.
Postoji jedna kombinacija zvukova koju svako ljudsko uho moe smjesta prepoznati, ak i u najbunijoj
sredini. Kada je ona odjednom izronila iz jupiterskog fona, Floydu se najprije uinilo da nikako ne moe
biti u budnom stanju, ve da je u nekom fantastinom snu. Njegovim kolegama bilo je potrebno neto malo
vie vremena da bi reagirali; a onda se svi pogledi upravie u njega, podjednako zaueni, i s prvim
primjesama sumnjiavosti.
Jer, prve prepoznatljive rijei koje su stigle s Europe glasile su:
"Dr. Floyde... dr. Floyde... nadam se da me moete uti."

11. LED I VAKUUM

"Tko je to?" proape netko, ali ga ostali u koru uutkae. Floyd podie ruku u znak da ne zna i da je
neduan, ako mu povjeruju.
"...znam da ste na Leonovu... moda neu imati mnogo vremena... usmjerio sam antenu na mom
skafanderu prema mjestu za koje smatram..."
Signala nestane nekoliko sekundi, koje su potrajale kao prava agonija, a onda se ponovo javi, mnogo
jasniji, premda ne i primjetno glasniji.
"...da prenesete ovu informaciju na Zemlju. Tsien je uniten prije tri sata. Ja sam jedini preivjeli.
Koristim radio na skafanderu, nemam pojma o tome je li mu dovoljan domet, ali to je jedina prilika.
Molim vas, sluajte paljivo. NA EUROPI IMA IVOTA. Ponavljam. NA EUROPI IMA IVOTA..."
Signala ponovo nestade. Muklu tiinu koja je slijedila nitko nije ni pokuao naruiti. Dok je ekao,
Floyd je grozniavo stao prebirati po sjeanju. Nije uspio prepoznati glas, mogao je pripadati bilo kom

Kinezu obrazovanom na Zapadu. Vjerojatno je to bio netko s kim se sreo na jednoj od znanstvenih
konferencija, ali ako se govornik ne bude predstavio, nikada nee saznati tko mu se to obratio.
"...ubrzo po mjesnoj ponoi. Crpili smo vodu bez prekida i spremita su bila ve gotovo dopola puna.
Dr. Li i ja izali smo provjeriti izolaciju cjevovoda. Tsien se nalazi, odnosno nalazio se, na oko trideset
metara od Velikog kanala. Cijevi vode ravno iz broda pa kroz led. Vrlo je tanak, ne moe se sigurno ni
hodati po njemu. Toplina koja neprekidno navire odozdo..."
Ponovo je slijedila duga tiina. Floyd se zapita da li se to govornik moda kree, tako da ga povremeno
prekidaju prepreke na koje nailazi.
"...bez problema, rasvjeta od pet kilovata iskiena po brodu. Poput boinog drvca, predivno,
blistajui ravno kroz led. Velianstvene boje. Li ju je prvi ugledao, golemu tamnu masu koja navire iz
dubine. U prvi tren smo pomislili da je to jato riba, inilo se preveliko za jedan organizam, a onda se
poela probijati kroz led... Dr. Floyde, nadam se da me ujete. Govori profesor Chang, sreli smo se 2002.
u Bostonu na konferenciji LAU."
Najednom, posve neprimjereno, Floydove misli odlutae milijardu kilometara. Vrlo se neodreeno
sjeao tog prijema poslije zavrenog zasjedanja kongresa Meunarodne astronomske unije, posljednjeg
kome su Kinezi prisustvovali prije druge kulturne revolucije. Sada se sjeao Changa vrlo jasno, onii,
duhoviti astronom i egzobiolog s dobrom zalihom viceva. Ovaj put, meutim, nije se alio.
"...poput golemih vlati morske trave, gmiui po tlu. Li je odjurio u brod po kameru, dok sam ja ostao
promatrati i izvjetavati radio-vezom. Bie se kretalo tako polako da sam ga lako mogao pretrati. Bio
sam mnogo vie uzbuen nego uznemiren. Pomislio sam da znam kakvo je to stvorenje, imao sam
prilike vidjeti slike morske trave pokraj kalifornijske obale, ali pokazalo se da nisam imao pravo.
...lako se moglo vidjeti da je u nevolji. Nikako nije moglo opstati na temperaturi koja je za sto pedeset
stupnjeva nia od one to vlada u njegovoj normalnoj sredini. Smrzavalo se i uvrivalo dok se kretalo
naprijed, komadi su se s njega odlamali poput stakla, ali i dalje je napredovalo prema brodu, val plime
koji se kree sve sporije. I dalje me iznenaivalo to to nisam mogao razborito prosuivati i to mi
nikako nije uspijevalo pretpostaviti to pokuava uiniti..."
"Postoji li ikakav nain da uspostavimo dvosmjernu vezu s njim?" proape urno Floyd.
"Ne, prekasno je. Europa e uskoro zai za Jupiter. Morat emo priekati dok ne izae iz sjene."
"... uspinjui se uz brod i gradei svojevrstan ledeni tunel dok je napredovalo. Moda ga je on izolirao
od studeni, onako kako se termiti tite od suneve svjetlosti gradei male hodnike od blata.
... tone leda na brod. Najprije su se slomile radio-antene. A onda sam vidio kako se savijaju stajne
noge, usporeno, kao u snu.
Tek kad se brod poeo prevrtati, shvatio sam to to stvorenje pokuava uiniti, a onda je ve bilo
prekasno. Mogli smo se spasiti, samo da smo iskljuili ona svjetla.
Vjerojatno je to fototropno bie, iji bioloki ciklus stavlja u pogon Suneva svjetlost koja prolazi kroz
led. Ili je moda bilo privueno poput leptira na svijeu. Svjetlost naih reflektora zasigurno je bila
blistavija od svega to je ikada zasjalo na Europi...
A onda je brod popustio. Vidio sam kako se trup cijepa i kako se oblikuje oblak snjenih pahulja od
kondenzirane vlage. Svi izvori svjetlosti su se pogasili, osim jednog reflektora koji se njihao naprijednatrag, visei na kablu nekoliko metara iznad tla.
Ne znam to se neposredno zatim zbilo. Idue ega se sjeam bilo je da stojim pod tom svjetiljkom,
pokraj olupine broda, dok se svuda oko mene prostirao fini nanos svjeeg snijega. Jasno sam u njemu
mogao razaznati svoje tragove. Mora da sam dotrao dovde; moda je proteklo najvie minuta ili dvije...
Biljka, i dalje sam drao da je to bila biljka, poivala je nepomino. Zapitao sam se nije li povrijeena
prigodom sudara s brodom; veliki komadi, debeli kao ovjekova ruka, bili su odvaljeni, poput

odlomljenih grana.
A onda se glavno stablo ponovo poe kretati. Povuklo se od trupa broda i stalo puzati prema meni. Tog
asa postalo mi je posve jasno da je stvorenje osjetljivo na svjetlost: stajao sam neposredno ispod
svjetiljke od tisuu vata, koja se u meuvremenu prestala njihati.
Zamislite hrast, ih, jo bolje, indijsku smokvu s njenim mnogostrukim stablima i korijenjem, koju je
gravitacija spljotila i koja pokuava gmizati po tlu. Pribliilo se na pet metara izvoru svjetlosti, a onda
se poelo iriti, sve dok nije nainilo savren krug oko mene. Vjerojatno je tu bila granica njegove
tolerancije, toka na kojoj se fotoprivlaenje pretvaralo u odbijanje. Sljedeih nekoliko minuta nita se
nije dogodilo. Pomislio sam da je stvorenje mrtvo, da se konano potpuno smrzlo.
A onda sam zapazio kako veliki pupoljasti izdanci niu na svim granama. Imao sam dojam da mi se
pred oima odigrava ubrzani film otvaranja cvjetnih latica. tovie, i pomislio sam da su to cvjetovi,
svaki velik poput ljudske glave.
Poele su se razmicati tanane, predivne, arolike membrane. U tom trenutku palo mi je na pamet da
nitko ranije nije bio u stanju gledati takve boje; one praktino nisu postojale sve dok mi nismo donijeli
svoje svjetiljke, nau kobnu rasvjetu na ovaj svijet.
Hvatalice, pranici koji se lagano njiu... Priao sam ivom zidu koji me okruivao, tako da sam tono
mogao vidjeti to se dogaa. Ni tada, ba kao ni u jednom drugom trenutku, nisam osjetio ni najmanji
strah pred tim stvorom. Bio sam uvjeren da nije neprijateljski naklonjen prema nama, ako je uope i bio
svjestan.
Bilo je tu mnotvo velikih cvjetova u raznim fazama otvaranja. Tog trenutka su me podsjetili na leptire
koji upravo izlaze iz ahura, skupljenih krila, jo slabani. Sve vie sam se pribliavao istini.
Ali smrzavah su se, ugibajui istog trena u kome bi, jedan za drugim, otpadah s matinog ogranka.
Zakratko bi se zakoprcali, poput riba nasukanih na suhom, i tog asa sam shvatio o emu se radi. Te
membrane nisu bile latice, ve peraje, odnosno izrasline koje su tome odgovarale. Stvorenje se nalazilo u
fazi liinke kad je u stanju slobodno plivati. Vjerojatno provodi preteni dio ivota ukorijenjeno u
morskom dnu, da bi potom slalo ove pokretne potomke u potragu za novim teritorijem. Ba kao to to ine
koralji u oceanima Zemlje.
Kleknuo sam da bolje promotrim jedno od tih malih stvorenja. Predivne boje sada su blijedjele,
rastaui se u smeesivu. Neke latice-peraje su otpale, pretvorivi se u lomne, smrznute krhotine. Ali,
bie se i dalje slabano kretalo, a kada sam mu se primaknuo, pokualo me izbjei. Zapitao sam se kako
je osjetilo moju prisutnost.
A onda sam zapazio da pranici, kako sam ih bio nazvao, svi imaju jarkoplave tokice pri vrhu. Bile su
nalik na siune zvjezdane safire, ih na plave oi du ljuture koljke, svjesne svjetlosti, ali nesposobne
oblikovati prave slike. Dok sam promatrao, svijetloplava boja stala se gubiti, a safiri su se pretvorili
u tamno, obino kamenje...
Dr. Floyde, ih tko ve ovo slua, nije mi preostalo jo mnogo vremena; Jupiter e uskoro zaprijeiti
moj signal. Ali gotovo sam zavrio.
Tada sam shvatio to mi je initi. Kabel reflektora od tisuu vata visio je gotovo do tla. Povukao sam
ga nekoliko puta i svjetlost se ugasila uz pljusak iskara.
Zapitao sam se je li moda ve prekasno. Nekoliko minuta nita se nije dogodilo. Priao sam stoga zidu
isprepletenih grana oko mene i udario ga nogom.
Lagano, stvorenje se poelo razilaziti i izmicati u kanal. Svjetla je bilo u izobilju, sve sam mogao
posve jasno vidjeti. Ganimed i Kalisto nalazili su se na nebu, Jupiter je bio golemi tanak srp, a na
njegovoj nonoj strani u punom jeku bila je velika predstava aurore, na mjestu gdje je odljevna cijev sa
Ioa stizala do divovskog planeta. Nije bilo potrebno da ukljuujem svjetiljku na skafanderu.

Otpratio sam stvorenje cijelim putem do vode, potiui ga novim udarcima nogom kada bi usporilo i
osjeajui cijelo to vrijeme kako mi se pod izmama drobe komadii leda... Kad se pribliilo kanalu,
inilo se da je ponovo steklo snagu i energiju, kao da je znalo kako se primie svom prirodnom stanitu.
Zapitao sam se da li e opstati i ponovo donijeti pupoljke.
Nestalo je s povrine, ostavivi posljednjih nekoliko mrtvih liinki na stranom tlu. Otvorena voda
komeala se s mjehurima nekoliko minuta sve dok je korica zatitnog leda nije ogradila od vakuuma to se
prostirao povrh nje. Tada sam krenuo natrag prema brodu da vidim moe li se jo to spasiti, ali o
tome ne elim govoriti.
Imam samo dvije molbe, doktore. Kada taksonomi budu klasificirali ovo stvorenje, nadam se da e ga
nazvati po meni.
A kada ovdje bude stigao slijedei brod, neka nae kosti vrate u Kinu.
Jupiter e nas prekinuti za nekoliko minuta. Volio bih znati da li me netko prima. U svakom sluaju,
ponovit u ovu poruku kada mi ponovo budete na vidiku, bude li sustav za odravanje ivota u mom
skafanderu i dalje radio.
Ovdje profesor Chang na Europi s izvjetajem o unitenju svemirskog broda Tsien. Spustili smo se
pokraj Velikog kanala i postavili crpke uz rub leda..."
Signal se naglo izgubi, zatim se na trenutak vrati, a onda potpuno iezne ispod razine uma. Iako je
Leonov nastavio sluati na istoj frekvenciji, od profesora Changa vie nije bilo nikakvih poruka.

Trei dio
Otkrie

12. SPUST

Sputajui se prema Jupiteru, brod je konano poeo dobivati na brzini. Odavno je proao
gravitacijsku niiju zemlju gdje su se etiri siuna vanjska mjeseca, Sinope, Pasifaja, Ananke i Karme,
kretali svojim retrogradnim i nestabilnim stazama. To su oito bili uhvaeni asteroidi potpuno
nepravilnog oblika. Promjer najveeg meu njima bio je samo trideset kilometara. Te nazupane i
izlomljene gromade, koje nisu zanimale nikog osim planetnih geologa, neprekidno su mijenjale svoga
gospodara, poklanjajui odanost as Suncu, a as Jupiteru. Jednog dana Sunce e ih se ponovo domoi.
Ali, Jupiter e vjerojatno zadrati sljedeu etverolanu skupinu, koja mu je bila dvostruko blia od
prethodne. Elara, Liziteja, Himalija i Leda bile su prilino zbijene i leale su gotovo u istoj ravnini.
Postojale su pretpostavke o tome da su one svojedobno bile dijelovi jednog jedinstvenog tijela; ako je
to tono, onda je to tijelo moglo imati jedva sto kilometara u promjeru.
Iako su se samo Karme i Leda dovoljno pribliavale da im se golim okom mogao razabrati disk, sva
etiri mjeseca bila su pozdravljena kao stari prijatelji. Bilo je to prvo kopno poslije najdueg oceanskog
putovanja, vanjsko otoje Jupitera. Posljednji sati su otkucavali; pribliavala se najkritinija faza cijele
misije, ulazak u Jupiterovu atmosferu.
Jupiter je ve bio krupniji od Mjeseca na nebu Zemlje i jasno su se mogli vidjeti divovski unutranji
sateliti koji krue oko njega. Svi su oni pokazivali uoljive diskove i upadljive boje, premda su se i dalje
nalazili predaleko da bi se na njima mogla razabrati neka pojedinost. Vjeni balet koji su izvodili,
nestajui iza Jupitera, a zatim se ponovo pojavljujui da bi svojim sjenama preli preko osvijetljenog lica
planeta, bio je prizor koji je neprekidno zadivljivao. Astronomi su ga neumorno promatrali jo od
vremena kada ga je Galilei prvi put ugledao, gotovo prije tono etiri stoljea; ali posada Leonova jedina
je meu svim ivim mukarcima i enama imala prilike taj prizor pratiti golim okom.
Beskrajne partije aha su prestale; slobodni sati provodili su se uz teleskope, u ozbiljnim raspravama
ili u sluanju glazbe, obino uz promatranje vanjskih pejzaa. A konano je i jedna brodska romansa
doivjela vrhunac: esto nestajanje Maksa Brajlovskog i enje Marenko bilo je predmet mnogih
dobronamjernih zadirkivanja.
Njih dvoje su, pomisli Floyd, ba neobian par. Maks je bio krupan, lijep, plavokos, gimnastiki as
koji je stigao do olimpijskog finala 2000. godine. Iako je ve zaao u tridesete, imao je otvoren, gotovo
djeaki izraz, koji, meutim, nije bio sasvim neprimjeren; iako je imao blistavu inenjersku karijeru,
esto se u razgovorima s Floydom pokazivao kao prostoduan i bezazlen, jedan od onih ljudi s kojima je
ugodno razgovarati, ali ne predugo. Izvan svog strunog polja, na kome je nesumnjivo bio sposoban,
pokazivao se kao zabavan, ali i prilino povran sugovornik.
enja, koja je s dvadeset devet godina bila najmlaa na brodu, i dalje je predstavljala izvjesnu tajnu.
Budui da nitko nije elio razgovarati o tome, Floyd nije bio u prigodi raspitati se o njenim povredama, a
u informacijama vaintonskih izvora nije bilo ni spomena o tome. Oigledno je doivjela neku
ozbiljnu nesreu, ali lako se moglo dogoditi da to ne bude nita neobinije od prometne nesree. Mogla
se slobodno odbaciti pretpostavka da su to posljedice neke neuspjele tajne svemirske misije, to je i
dalje sainjavalo dio popularne mitologije na Zapadu. Zahvaljujui globalnoj mrei za praenje, tako
neto bilo je nemogue ve pedeset godina.

Osim ovih fizikih i nesumnjivo psihikih oiljaka, enju je pratio jo jedan hendikep. Ukrcana je u
posljednjem trenutku, kao zamjena, i svi su to znali. Irina Jakunjina trebala je biti dijetetiar i medicinski
pomonik na Leonovu da nije bilo one nesretne epizode s jedrilicom kad je slomila previe kostiju.
Svakoga dana u est po podne po grinikom vremenu, posada koju je sainjavalo sedam lanova plus
jedan putnik okupljala se u maloj zajednikoj prostoriji koja je odvajala zapovjedni most od brodske
kuhinje i spavaonica. Okrugli stol u njenom sreditu bio je dovoljan tek toliko da se oko njega stisne
osmoro ljudi; kad Chandra i Curnow budu probueni, vie nee biti mjesta za sve, tako da e se morati
negdje smjestiti jo dva sjedala.
Iako je "sovjet u est", kako je nazvana svakodnevna konferencija za okruglim stolom, rijetko trajao
due od deset minuta, igrao je kljunu ulogu u odravanju morala. albe, prijedlozi, kritike, izvjetaji o
napredovanju, o svemu je moglo biti rijei, a jedino je kapetan imao pravo uloiti veto, to se uistinu
dogaalo vrlo rijetko.
Tipine toke nepostojeeg dnevnog reda bili su zahtjevi za promjenom jelovnika, molbe za produenje
vremena namijenjenog privatnim razgovorima sa Zemljom, prijedlozi za kino-program, razmjena novosti i
govorkanja i dobronamjerna bockanja mnogo malobrojnijeg amerikog kontingenta. Situacija e se
promijeniti, upozori ih Floyd, kad se njegove kolege vrate iz hibernacije, pa se odnos popravi s jedan
prema est na tri prema est. No, nije izrekao svoje osobno uvjerenje da e Curnow napriati ili nadvikati
bilo koje drugo troje na brodu.
Kad nije spavao, Floyd je najvei dio vremena provodio u zajednikoj prostoriji, djelomino i zbog
toga to je ona djelovala, usprkos svojim skuenim razmjerima, manje klaustrofobino od njegove kabine.
Ona je, osim toga, bila vedro ukraena: sve raspoloive ravne povrine bile su prekrivene fotografijama
predivnih prizora sa Zemlje i iz svemira, sportskih dogaaja, portretima popularnih videozvijezda i
drugim podsjetnicima na Zemlju. No, ponos prostorije bila je jedna izvorna Leonovljeva slika, njegov
rad iz 1965. godine, pod nazivom "Blizu Mjeseca"; slika je nastala iste godine kada je on, tada kao mladi
potpukovnik, iziao iz Voshoda II i postao prvi ovjek u povijesti koji je napravio izlet izvan svemirske
letjelice.
Oito djelo nadarenog amatera, a ne profesionalca, slika je prikazivala kraterima izrovani rub Mjeseca
s predivnim Sinus Iridijem, Zatonom duga, u prednjem planu. Nadnosei se udovino povrh lunarnog
obzorja, stajao je tanak srp Zemlje, obrubljujui zatamnjenu nonu stranu planeta. Iza srpa bljetalo je
Sunce, dok su strujnice korone ikljale milijunima kilometara u okolni svemir.
Kompozicija je bila upeatljiva i predstavljala je pogled u budunost do koje je ak i tada trebalo
proi tri godine. Tek e se lanovima posade "Apolla 8", Andersu, Bormanu i Lovellu, pruiti prilika da
golim okom ugledaju taj velianstveni prizor dok su za Boi 1968. promatrali kako se Zemlja raa
iznad tamne strane Mjeseca.
Heywood Floyd se divio slici, ali je ona u njemu budila dvojake osjeaje. Nije mogao smetnuti s uma
da je ona starija od svih na brodu, uz jedan izuzetak.
Njemu je, naime, bilo ve devet godina kad ju je Aleksej Leonov naslikao.

13. GALILEJE VI SVJETOVI

ak i sada, vie od tri desetljea nakon otkria ostvarenih prigodom prvih prolazaka Voyagera, nitko
jo nije uspio dokuiti zato se ta etiri divovska satelita toliko razlikuju jedan od drugoga. Bili su
priblino jednake veliine i nalazili su se u istom dijelu Sunevog sustava, ali su ipak bili tako razliiti
kao da su djeca raznih roditelja.

Pokazalo se da je jedino najudaljeniji satelit, Kalisto, uglavnom onakav kakav je prema oekivanju i
trebao biti. Kada je Leonov proao pokraj njega na udaljenosti neto veoj od sto tisua kilometara,
najvei od njegovih mnogobrojnih kratera jasno se mogao razabrati golim okom. Promatran kroz teleskop,
satelit je bio nalik na staklenu kuglu koja se svojedobno koristila kao meta za gaanje velikokalibarskim
pukama; bio je potpuno prekriven kraterima svih veliina, sve do donje granice vidljivosti. Netko je
jednom prilikom zgodno primijetio da je Kalisto sliniji Zemljinom Mjesecu i od samog Mjeseca.
To uope nije bilo neobino. Moglo se oekivati da e svijet u tom podruju, na rubu asteroidnog
pojasa, biti obilato bombardiran graom preostalom nakon stvaranja Sunevog sustava. Pa ipak, usprkos
tome, ve prvi susjedni satelit, Ganimed, imao je potpuno drukiji izgled. Iako je u dubokoj prolosti bio
dobro proaran udarnim kraterima, veina ih je u meuvremenu preorana, izraz koji je ovdje neobino
prikladan. Velika podruja Ganimeda bila su prekrivena brazdama, kao da je neki kozmiki vrtlar
prevukao preko njih kakvim divovskim grabljama. A postojale su i pruge svijetlih boja, nalik na tragove
same ija zrna imaju u promjeru po pedeset kilometara. No, najtajanstvenije su bile duge, krivudave
trake sazdane od vie desetina usporednih crta. Nikolaj Ternovski prvi je doao do zakljuka da su to
zasigurno golemi auto-putovi s velikim brojem voznih traka, koje su projektirali pijani mjernici. On je
ak tvrdio da je uoio nadvonjake i petlje u obliku etverolisne djeteline.
Prije no to je presjekao stazu Europe, Leonov je obogatio riznicu ljudskog znanja s nekoliko bilijuna
bita novih informacija o Ganimedu. Europa, svijet okovan ledom, sa svojom olupinom i svojom smru,
nalazila se tog trenutka s druge strane Jupitera, ali svi su na nju mislili.
Na Zemlji, dr. Chang je ve bio proglaen herojem i njegovi zemljaci su s oitom nelagodom izraavali
zahvalnost na nebrojenim porukama s izrazima suuti. Jedna od njih bila je upuena u ime posade
Leonova, poslije, pretpostavio je Floyd, velikih prekrajanja u Moskvi. Osjeaji na brodu bili su dvojaki,
svojevrsna mjeavina divljenja, tuge i olakanja. Svi astronauti, bez obzira na svoju nacionalnost,
smatrali su se graanima svemira i osjeali su se meusobno povezani, uzimajui udjela u pobjedama i
porazima drugih. Nitko na Leonovu nije bio sretan zato to se Kinezima na njihovu pohodu dogodila
nesrea; pa ipak, istodobno, javio se preutni osjeaj olakanja to zapoeta trka nije do kraja nije
nastavljena.
Neoekivano otkrie ivota na Europi u cijelu tu situaciju unijelo je novi element, element o kome se
sada nairoko raspravljalo i na Zemlji i na Leonovu. Neki egzobiolozi su uzviknuli: "to sam vam
govorio!", ukazujui na to da otkrie zapravo i nije tako iznenaujue. Ve sedamdesetih godina
dvadesetog stoljea istraivake podmornice pronale su cijele kolonije neobinih morskih stvorenja to
su se nekako odravale u sredini za koju 8e smatralo da je nepovoljna za ivot, u najzabitijim
ponorima Tihog oceana. Vulkanska izvorita, koja su oploivala i zagrijavala taj bezdan, tvorila su oaze u
pustinji na velikim dubinama.
Sve to se jednom dogodilo na Zemlji moglo se milijunima puta dogoditi i drugdje u svemiru; bio je to
gotovo lanak vjere meu znanstvenicima. Voda, ih bar led, postojala je na svim Jupiterovim mjesecima.
Na Iou su se jo nalazili djelatni vulkani tako da su se s pravom mogle oekivati umjerene aktivnosti i na
susjednom svijetu. Zbroje li se ove dvije injenice, ivot na Europi bio je ne samo mogu ve i
neizbjean, kao to se to uvijek naknadno pokazalo za veinu iznenaenja prirode.
No, ovaj zakljuak postavio je novo pitanje od ivotne vanosti za misiju Leonova. Poto je ivot
otkriven na Jupiterovim mjesecima, je li on mogao biti u nekoj vezi s monolitom iz Tychoa i s jo
tajanstvenijim artefaktom iz staze blizu Ioa?
Bila je to omiljela tema rasprava. Vladala je opa suglasnost da stvorenje na koje je naiao dr. Chang
ne predstavlja visoki oblik inteligencije, pod uvjetom, dakako, da je on ispravno protumaio njegovo
ponaanje. Nijedna ivotinja, ak i s najmanjom snagom rasuivanja, ne bi postala rtvom vlastitih

nagona, privuena poput leptira na svijeu, u susret sigurnoj smrti.

No, Vasilij Orlov odmah je istupio s protuprimjerom koji je oslabio, ako ne i pobio prethodni
zakljuak.
"Sjetite se kitova i dupina", ree on. "Njih nazivamo inteligentnima, a koliko se puta ubijaju u
masovnim nasukavanjima! To je sluaj kad nagoni prevladaju nad razumom."
"Nema potrebe prizivati u pomo dupine", umijea se Maks Brajlovski. "Neka plavua iz Kijeva
pokazala se kobno privlanom za jednog od najblistavijih inenjera moje klase. Kad sam posljednji put
uo za njega, bio je zaposlen u Inturistu. A sigurno bi dobio zlatno odlije za projektiranje svemirskih
postaja. Kakva teta!"
ak i onda ako dr. Changov stanovnik Europe nije bio inteligentan, to ne iskljuuje mogunost
postojanja viih oblika negdje drugdje. O biologiji cijelog jednog svijeta nije se moglo prosuivati na
temelju samo jednog primjerka.
No, postojalo je vrsto uvjerenje da razvijena inteligencija nikada ne moe nastati u moru; u tako
blagoj i nepromjenjivoj sredini jednostavno nije bilo dovoljno izazova. A pogotovo, kako bi morska
stvorenja ikada mogla razviti tehnologiju bez pomoi vatre?
Meutim, moda je ak i to bilo mogue; put kojim je iao ljudski rod nije bio jedini. U morima drugih
svjetova moda postoje razvijene civilizacije.
Pa ipak, inilo se nevjerojatnim da je na Europi mogla niknuti kultura kadra za putovanje svemirom
koja ne bi za sobom ostavila nepobitne tragove vlastitog postojanja u obliku zdanja, znanstvenih
postrojenja, raketodroma ih drugih artefakata. Ali, ovdje se od pola do pola mogao vidjeti samo ravan
led i nekoliko izboina golih stijena.
Nije vie bilo mnogo vremena za razmiljanja i za rasprave nakon to je Leonov proao pokraj putanje
Ioa i siunog Mimasa. Posada je gotovo neprekidno bila zauzeta, pripremajui se za susret i kratkotrajan
povratak teine poslije mnogo mjeseci provedenih u uvjetima slobodnog pada. Sve slobodne predmete
trebalo je privrstiti prije nego brod ue u Jupiterovu atmosferu, kada e sila koenja povremeno
dostizati ak i dvije gravitacije.
Floyd je imao sree; jedino je on raspolagao slobodnim vremenom da se divi velianstvenom
spektaklu planeta koji se pribliava i koji je sada ispunjavao gotovo polovicu neba. Budui da nije bilo
nieg u usporedbi s im bi se moglo odrediti prave omjere, um nikako nije bio u stanju pojmiti istinsku
veliinu ovog svijeta. Neprekidno je morao ponavljati samome sebi da ni pedeset Zemalja ne bi prekrilo
polukuglu koja je sada stajala okrenuta prema njemu.
Oblaci, raznobojni kao pri najraskonijim smirajima Sunca na Zemlji, tako su brzo jurili da je
uspijevao zamijetiti pomake ak i u tako kratkom razmaku kao to je samo deset minuta. Veliki kovitlaci
neprekidno su se stvarali du desetak traka koje su prstenovale planet, da bi se potom rastakali poput
divnih vrtloga. Pramenovi nekog bijelog plina povremeno bi iknuli iz dubina, ali su ih odmah
rastjeravali olujni vjetrovi izazvani zastraujue brzom rotacijom planeta. Moda su najneobinije tvorbe
bile bijele mrlje, katkad rasporeene pravilno poput bisera na ogrlici, koje su se prostirale du pasata
srednjih Jupiterovih geografskih irina.
U satima uoi susreta, Floydu je bilo gotovo nemogue vidjeti kapetana ili navigatora. Brani par
Orlov samo je rijetko odlazio s zapovjednog mosta, budui da su stalno provjeravali pristupnu stazu,
obavljajui siuna podeavanja kursa. Brod se sada nalazio na kritinoj stazi koja e samo okrznuti
gornju atmosferu; ako bi otiao previsoko, koenje izazvano trenjem ne bi bilo dovoljno da ga uspori i on
bi nastavio put izvan Sunevog sustava, bez ikakvog izgleda za spas. Ako se, pak spusti prenisko, izgorjet
e poput meteora. Izmeu ove dvije krajnosti nalazio se uski koridor gdje su pogreke bile dopustive.
Kinezi su dokazali da je aerokoenje izvodljivo, ali to nije iskljuivalo mogunost da iskrsne neto

nepredvieno. Floyd stoga nije bio previe iznenaen kad mu je kirurg-zapovjednik Rudenko priznala,
samo sat prije kontakta: "Sve vie mi je ao, Woody, to ipak nisam ponijela onu ikonu."

14. DVOSTRUKI SUSRET

"...dokumenti o hipoteci na kuu u Nantucketu trebali bi biti pod slovom H u arhivi.

To bi bilo sve to se tie poslova. Posljednjih nekoliko sati ne izlazi mi iz pameti jedna slika koju sam
kao djeak vidio u nekoj izlizanoj knjizi o viktorijanskoj umjetnosti; mora da je bila stara najmanje sto
pedeset godina. Ne sjeam se je li reprodukcija bila crno-bijela ili u boji. Ali nikada neu zaboraviti
naziv, nemoj se smijati, koji je glasio: Posljednja poruka domu. Nai pra-pra-pradjedovi oboavali su
te sentimentalne melodrame.
Na slici je paluba jedrenjaka na olujnome moru; jedra su rastrgana, a paluba preplavljena vodom. U
pozadini posada grozniavo nastoji spasiti brod. A u prednjem planu mladi mornar pie poruku, a pokraj
njega boca koja je treba odnijeti na obalu.
Iako sam u to vrijeme bio jo djeak, smatrao sam da bi trebao pomagati svojim sudrugovima, a ne
pisati pisma. No, to je ipak djelovalo na mene: nikada mi nije palo na pamet da u jednoga dana i ja biti u
poloaju tog mladog pomorca.
Dakako, ja sam siguran da e ti dobiti ovu poruku, a nema nieg to bih mogao uiniti da bilo kako
pomognem na Leonovu. tovie, uljudno su me zamolili da se maknem s puta, tako da mi je savjest posve
ista dok ovo diktiram.
Odnijet u poruku odmah na zapovjedni most, zato to emo za petnaest minuta prekinuti s emitiranjem
kada uvuemo veliki tanjur i zatvorimo sve brodske otvore: eto jo jedne zgodne pomorske
slinoznanice za tebe! Jupiter sada ispunjava nebo, neu pokuati to opisati, niti u imati mnogo vremena
uivati u tom prizoru, zato to e se prozorski kapci spustiti za nekoliko minuta. U svakom sluaju, kamere
e znatno bolje obaviti posao nego to bih ja to mogao.
Do vienja, najdraa moja. Sve vas mnogo volim, a osobito Chrisa. U vrijeme kad primite ovo, sve e
ve biti gotovo, kako god ispalo. Ne zaboravite da sam nastojao dati sve od sebe za dobro svib nas, do
vienja."
Uzevi audio-ip, Floyd je odlebdio do komunikacijskog centra i predao ga Sai Kovaljevu.
"Molim vas, pobrinite se da bude poslano prije nego prekinemo", ree on brinim glasom.
"Ne brinite", obea aa. "I dalje radim na svim kanalima, a i preostalo mi je jo dobrih deset minuta."
On isprui ruku.
"Pa ako li se opet sastanemo, Ej, tad emo se smijati, a ako ne, Lijepo smo se oprostili barem."
Floyd mirne.
"Shakespeare, pretpostavljam?"
"Dakako; Brut i Kasije prije bitke. Vidimo se kasnije."
Tanja i Vasilij bili su posve zadubljeni u praenje razvoja situacije na displejima, tako da su mu jedva
i mahnuli, i Floyd se povue u svoju kabinu. Ve se pozdravio s ostalim lanovima posade i sada mu je
preostalo samo ekanje. Vrea za spavanje bila mu je ve pripremljena u poloaj za povratak
gravitacije, kad pone usporavanje, tako da je trebao samo kliznuti u nju...
"Antene uvuene, podignuti svi titnici", oglasi se zvunik interkoma. "Poetno koenje trebalo bi se
osjetiti za pet minuta. Sve je normalno."
"Teko da bih ja upotrijebio ba tu rije", promrmlja Floyd sebi u bradu. "Hoe rei - sve je mogue."
Jedva da mu se ta misao uobliila u umu kada se na vratima zaulo plaho kucanje.

"Kto tom?'
Gotovo da nije povjerovao kad je ugledao enju.
"Doputate li da uem?" upita ona zaplaeno, glasom djevojice kojeg Floyd gotovo da nije prepoznao.
"Samo izvolite. Ali zato niste u svojoj kabini? Preostalo je jo samo pet minuta do ulaska u
atmosferu."
Jo dok je postavljao pitanje, postao je svjestan toga da glupo postupa. Odgovor je bio tako savreno
jasan da se enja nije udostojala ni odgovoriti.
No, ona je bila posljednja osoba koju je mogao oekivati: prema njemu se, naime, postojano drala
uljudno, ali i na udaljenosti. tovie, bila je jedini lan posade koji ga je oslovljavao s "dr. Floyde". Pa
ipak, sada se nalazila tu, nedvojbeno traei zatitu i drutvo u trenucima opasnosti.
"enja, draga moja", ree on izmijenjenim glasom. "Dakako da ste dobro doli. Ali prilino su mi
skuene mogunosti za ugoavanje. ak bi se mogle nazvati spartanskim."
Uspjela se slabano osmjehnuti, ali nita nije uzvratila dok je lebdei ulazila u prostoriju. Tog trena
Floyd shvati da ona nije samo nemirna, ve uasnuta. Onda mu postane jasno zato je dola k njemu.
Stidjela se pokazati strah pred svojim zemljacima, tako da je pomo potraila na drugoj strani.
Kad je to shvatio, u njemu malo splasne zadovoljstvo zbog neoekivanog susreta. No, to nije umanjilo
njegovu odgovornost za ovo usamljeno ljudsko bie koje se nalazilo daleko od doma. injenica da je bila
privlana, iako ne i lijepa ena, vie nego dvostruko mlaa od njega, nije smjela ovdje imati ikakvog
utjecaja. Ali ipak je imala, i to je dolo do izraaja.
Ona je to sigurno zamijetila, ali nije uinila nita to bi ga potaklo ili obeshrabrilo dok su leali jedno
kraj drugoga u ahuri za spavanje. Bilo je mjesta jedva dovoljno za oboje i Floydu su se poeli glavom
motati brini prorauni. to bi bilo, ako se pokae da gravitacija premauje najveu predvienu
vrijednost i amortizeri popuste? Tada bi lako stradali...
No, postojao je iroki sigurnosni koridor; nije bilo mjesta brizi da e ih snai tako nedolian kraj.
Humor je bio neprijatelj elje; zagrljaj im je sada bio potpuno edan. Nije tono znao da li da se raduje
ili da bude tuan zbog toga.
A i bilo je kasno za dvoumljenje. Negdje iz velike daljine oglasio se prvi slabani apat zvuka, slian
jadikovci kakve izgubljene due. U istom trenutku, brod se jedva primjetno trgnuo; ahura se zanjihala i
trake joj se zategoe. Poslije mnogo tjedana besteinskog stanja gravitacija se vraala. Za samo
nekoliko sekundi slabano cviljenje preraslo je u postojanu grmljavinu, a ahura se pretvorila u
pretovarenu viseu mreu za leanje. Prilino nezgodno, pomisli Floyd; ve je bilo teko disati.
No, usporavanje je bilo samo dio problema: enja ga je, naime, prigrlila kao to se davljenik hvata za
poslovinu slamku.
On se odvoji od nje to je blae mogao.
"Sve je u redu, enja. Ako je Tsien uspio, i mi emo uspjeti. Smirite se, nita ne brinite."
Bilo je teko vikati njenim glasom, a osim toga on uope nije bio siguran da li ga enja uje kroz
grmljavinu usijanog vodika. Ali, vie ga nije onako oajniki stezala, to je njemu pruilo priliku da
nekoliko puta duboko udahne.
to bi Caroline pomislila da ga sada vidi? Hoe li joj priati o ovome ako bude imao priliku? Nije bio
siguran da bi razumjela. U ovakvim trenucima sve veze sa Zemljom inile su se doista tankima.
Bilo je nemogue kretati se ih govoriti, ali sada, poto se navikao na neobian osjeaj teine, vie mu
nije bilo neugodno, osim to mu je desna ruka sve vie trnula. Uz odreeni napor uspio ju je izvui ispod
enje; poznati in izazvao je u njemu za trenutak osjeaj krivnje. Dok mu se krvotok u ruci
ponovo vraao, Floyd se prisjetio slavne opaske koja se pripisivala barem desetini astronauta i
kozmonauta: "Silno su preuveliani i uici i tegobe seksa u uvjetima nulte gravitacije."

Zapitao se kako to podnose ostali lanovi posade i za trenutak mu na um padoe Chandra i Curnow,
koji su sve ovo lijepo prespavali. Oni nikada nee saznati im se dogodilo ako Leonov postane meteorski
pljusak na Jupiterovom nebu. Nije im zavidio na tome; propustili su iskusiti neto to se doivljava
samo jednom u ivotu.
Tanja se oglasila preko interkoma; rijei su joj se gubile u grmljavini, ali glas joj je zvuao mirno i
savreno normalno, kao da je to neka rutinska objava. Floyd je uspio baciti pogled na sat i sa
zaprepatenjem je ustanovio da su ve na polovici manevra koenja. Upravo u tom trenutku "Leonov" se
nalazio na najmanjoj udaljenosti od Jupitera; samo su potrone automatske sonde uspijevale prodrijeti
dublje u Jupiterovu atmosferu.
"Proli smo polovicu, enja", uzvikne on. "Sad idemo van." Nije uspio razaznati je li ga razumjela. Oi
su joj bile vrsto sklopljene, ali se blago osmjehivala.
Brod se sada zamjetljivo ljuljao, poput malog amca na uzburkanom moru. Je U to normalno, upita se
Floyd. Bilo mu je drago to ga je zaokupljala briga o enji; to mu je odvlailo misli od vlastitih strahova.
Samo za trenutak, prije no to je uspio otjerati tu pomisao, pred oima mu se javilo privienje zidova koji
najednom postaju blistavi i crveni poput vianja i zaklapaju se nad njim. Bilo je to nalik na fantastinu
priu Edgara Allana Poea "Bunar i njihalo", na koju nije pomislio ve dobrih trideset godina.
Ali on to ipak nikada ne bi vidio. Kada bi toplinski tit popustio, brod bi u trenu bio zdrobljen,
spljoten udarcem vrstoga plinskog zida. Ne bi bilo nikakve bob; njegov ivani sustav ne bi imao ni
vremena reagirati prije no to bi prestao postojati. Imao je prilike iskusiti i utjenije misli, ali ni ova nije
bila za odbacivanje.
Trzanje se polako primirilo. Tanja se jo jednom oglasila objavom koja se nije mogla uti (bit e
prilike da je zadirkuje zbog toga kada sve bude gotovo). Vrijeme sad kao da je stalo protjecati mnogo
sporije; uskoro je odustao od gledanja na sat zato to nije mogao povjerovati u ono to vidi. Brojke su se
mijenjale tako sporo da je gotovo imao dojam kako se nalazi u uvjetima relativistike vremenske
dilatacije.
Potom se dogodilo neto jo nevjerojatnije. Najprije mu se uinilo zabavnim, a onda ga je malo
ogorilo. enja je zaspala, ako ne ba u njegovu naruju, a ono barem uz njega.
Bila je to prirodna reakcija: napor ju je zasigurno iscrpio tako da se mudrost tijela tu pokazala kao
spas. Najednom, Floyd je i sam postao svjestan gotovo postorgazmine klonulosti koja ga je poela
obuzimati, kao da je i on bio emocionalno iscijeen ovim susretom. Morao je uloiti silan trud da ostane
budan...
... A tada je poeo padati... padati... padati... i sve je bilo gotovo. Brod se vratio u svemir, gdje je i
pripadao. A on i enja odlebdjeli su svaki na svoju stranu.
Vie nikada nee biti tako bliski, ali e ih uvijek ubudue vezati osobita prisnost koju nee osjeati
prema nikome drugom.

15. BIJEG OD DIVA

Kad je Floyd stigao do promatrake palube, nekoliko obzirnih minuta poslije enje, ve se inilo da je
Jupiter udaljeniji. Ali, bit e da je to bio privid proizaao iz onoga to zna, a ne to vidi. Tek su izronili iz
Jupiterove atmosfere i planet je i dalje zauzimao pola neba.
Sad su postali, kao to su to i namjeravali, njegovi zarobljenici. Tijekom posljednjega uarenog sata
hotimice su se odrekli vika brzine koji je bio dovoljan da ih izvede iz Suneva sustava i uputi prema
zvijezdama. Sad su se kretali po elipsi, klasinom Hohmannovom putanjom, koja e ih dovesti natrag

izmeu Jupitera i love staze, tri stotine pedeset tisua kilometara vie. Kada ne bi htjeli, ili ne bi mogli,
ponovo staviti motore u pogon, Leonov bi se nastavio kretati naprijed-natrag izmeu te dvije krajnje
toke, pravei punu elipsu svakih devetnaest sati. Postao bi najblii Jupiterov mjesec, premda ne zadugo.
Svaki put kad bi okrznuo atmosferu izgubio bi malo na brzini, sve dok se na kraju ne bi spiralno sruio u
propast.
Floyd nikada nije osobito volio votku, ali se bez oklijevanja pridruio ostalima koji su nazdravljali
projektantima broda, ne propustivi usput spomenuti i Sir Isaaca Newtona. A onda je Tanja vratila bocu u
ormari i pomno ga zakljuala; preostalo je, naime, jo mnogo posla.
Iako su to svi oekivali, nije bilo nikoga tko nije poskoio na iznenadan prigueni prasak eksplozivnih
naboja i trzaj izazvan odvajanjem. Nekoliko sekundi kasnije jedan veliki, jo blistavi disk ulebdio je u
vidno polje, lagano se okreui dok se udaljavao od broda.
"Pogledajte!" uzviknu Maks. "Letei tanjur! Tko ima kameru?"
U smijehu koji je slijedio jasno se mogao razabrati prizvuk histerinog olakanja. Opi kikot prekinuo
je kapetan ozbiljnijom upadicom.
"Zbogom, vjerni toplinski tite! Divno si obavio svoj posao."
"Ako je ovo dobri, konzervativni ruski inenjering", ree Floyd, "onda sam ja svim srcem za njega.
Bolje nekoliko tona previe, nego jedan miligram premalo."
Svi zapljeskae ovim otmjenim osjeajima, dok se odbaeni tit hladio i prelazio najprije u utu, pa u
crvenu boju, da bi se konano stopio s okolnom tamom svemira. Potpuno je nestao iz vida iako se udaljio
samo nekoliko kilometara. Samo bi iznenadno pojavljivanje neke zaklonjene zvijezde posredno otkrilo
njegovu prisutnost.
"Zavrena preliminarna provjera putanje", ree Vasilij. "Od naeg pravog vektora odstupamo manje od
deset metara u sekundi. Nije loe za prvi pokuaj."
Na ovu vijest slijedilo je ope olakanje, a nekoliko minuta kasnije Vasilij se oglasi novom objavom:
"Promjena visine zbog ispravka kursa; delta-ve est metara u sekundi. Za jednu minutu slijedi
ukljuenje motora dvadeset sekundi."
I dalje su se nalazili tako blizu Jupitera da je bilo nemogue povjerovati da se brod vrti oko planeta;
dobivao se dojam da se nalaze u zrakoplovu kadrom dosegnuti velike visine, koji je upravo izronio iz
mora oblaka. Nikako se nisu mogli osjetiti pravi omjeri; bilo je lako zamisliti da se, zapravo, brzo
udaljavaju od nekog zemaljskog zalaska Sunca; crvene, ruiaste i grimizne boje koje su promicale ispod
njih bile su tako poznate.
Ali to je bio samo privid; ovdje se nita nije moglo usporediti sa Zemljom. Boje su bile izvorne, a ne
tek pozajmljene od Sunca na zalazu. I sami plinovi bili su potpuno strani - metan i amonijak, kao i
vjetija smjesa ugljikovodika spravljena u vodiko-helijskom kotlu. Nije bilo ni traga slobodnom kisiku,
tom dahu ljudskog ivota.
Oblaci su stupali od obzora do obzora u usporednim redovima, iju su pravilnost mjestimice
izobliavali kovitlaci i vrtlozi. Tu i tamo, strukturu je naruavalo i kuljanje svjetlijeg plina, a Floyd je
uspio uoiti i tamni rub jednog velikog vira, plinskog vrtloga koji je vodio negdje dolje, u nedokuive
ponore Jupitera.
Poeo je traiti Veliku crvenu pjegu, ali se ubrzo prekorio zbog te budalaste pomisli. Cijela ova golema
povrina oblaka to se prostirala pod njim prekrila bi tek nekoliko postotaka Velike crvene pjege; u istom
smislu bi netko uzalud oekivao vidjeti oblik Sjedinjenih Amerikih Drava letei u kakvom malom
avionu nisko nad Kansasom.
"Korekcija obavljena. Sada smo na putanji koja e nas dovesti do Ioa. Susret za osam sati i pedeset pet
minuta."

Manje od devet sati bilo je, dakle, potrebno da se udaljimo od Jupitera i da se suoimo s onim to nas
dalje eka, pomisli Floyd. Uspjeh smo pobjei od diva, ali on je opasnost koju razumijemo i za koju se
moemo pripremiti. Ono to lei pred nama potpuno je obavijeno velom tajne.
A budemo li preivjeli i taj izazov, moramo se ponovo vratiti Jupiteru. Bit e nam potrebna njegova
snaga da se uputimo prema matinom svijetu.

16. P RIVATNA LINIJA

"...Zdravo, Dimitrij. Ovdje Woody. Prebacujem na kod dva za petnaest sekundi... Zdravo, Dimitrij pomnoi kodove tri i etiri, izvadi trei korijen, dodaj pi na kvadrat, pa uzmi najblii cijeli broj kao kod
pet. Ako vaa raunala nisu milijun puta bra od naih, a vraki sam uvjeren da nisu, nitko iv ovo nee
moi deifrirati, bilo s tvoje ili s moje strane. Ali vjerojatno e morati pruiti neka objanjenja; no, ti si
se ve dobro izvjetio u tome.
Usput budi reeno, moji obino izvrsno obavijeteni izvori javili su mi kako je posljednji pokuaj da
se uvjeri starog Andreja neka se povue doivio krah; tvoja delegacija, dakle, nije bila nimalo uspjenija
od prethodnih, tako da vam on i dalje sjedi na glavi kao predsjednik. Od srca se smijem tome: Akademija
je upravo to i zasluila. Znam da mu je preko devedeset i da postaje sve vie... ovaj, tvrdoglav. Ali ne
raunajte ni na kakvu pomo od mene, iako sam ja vodei strunjak na svijetu, oprosti, u Sunevom
sustavu, za bezbolno uklanjanje ostarjelih znanstvenika.
Bi li povjerovao da sam jo pomalo pijan? Zakljuili smo da smo zasluili malu proslavu, nakon to
smo se sreli s Otkriem. Osim toga, valjalo je poeljeti dobrodolicu dvojici novih lanova posade na
brodu. Chandra ne vjeruje u alkohol, to bi ga, naime inilo previe ljudskim, ali zato je Walter Curnow to
vie nego nadoknadio. Jedino je Tanja ostala potpuno trijezna, kao to bi ti i oekivao.
Moji zemljaci Amerikanci, blagi Boe, ovo je nalik na politiki govor, prebrodili su izlazak iz
hibernacije bez ikakvih potekoa i obojica su orni da se bace na posao. Svi emo morati dati sve od
sebe; ne samo da nemamo mnogo vremena, nego se ini da je Otkrie u prilino loem stanju. Gotovo da
nismo mogli povjerovati vlastitim oima kad smo vidjeh kako je njegov besprijekorno bijeli trup postao
bolesno ut.
Dakako, za sve je kriv Io. Brod se spustio do udaljenosti od samo tri tisue kilometara od Ioa, a svakih
nekoliko dana jedan od vulkana izbaci u nebo mnogo megatona sumpora. Iako si vidio filmove, ipak ne
moe ni zamisliti to znai lebdjeti povrh tog pakla; jedva ekam otii odavde, iako emo se uputiti u
susret neemu daleko tajanstvenijem, a moda i opasnijem.
Imao sam prilike preletjeti preko Kilauea za vrijeme erupcije 2006. godine; bilo je uistinu
zastraujue, Mi se ipak nikako ne moe usporediti s ovim. U ovom trenutku nalazimo se povrh none
strane, a to je jo gore. Naime, ono to vidi sasvim je dovoljno da zamisli jo gore. Uvjeren sam da
nigdje drugdje neu biti tako blizu pravog pakla...
Neka jezera sumpora dovoljno su vrua da se sjaje, ali svjetlost uglavnom potjee od elektrinih
pranjenja. Svakih nekoliko minuta ini se da se itav krajolik rasprskava, kao da negdje odozgo bljesne
nekakav divovski fotografski blic. Ova usporedba je prilino vjerodostojna; u odlivnoj cijevi koja
povezuje Io s Jupiterom zarobljeno je na milijune ampera, tako da se svakog trenutka silovito oslobaa
energija, to stvara najvee munje u Sunevom sustavu. Svaki put kada ona sijevne, polovica
naih automatskih osiguraa slono se iskljui.
Upravo se sada dogodila erupcija na samom rubu; vidim golemi oblak kako se iri prema nama,
uspinjui se kroz Sunevu svjetlost. Sumnjam da e dostii nau visinu, ali ak i ako mu to uspije, bit e

neopasan kad stigne dovde. No, izgleda vrlo zloslutno, svemirsko udovite koje nas pokuava
proderati.
Ubrzo nakon dolaska ovamo, shvatio sam da me Io na neto podsjea; bilo mi je potrebno nekoliko
dana da rijeim zagonetku, a onda sam morao sve provjeriti u arhivi misije, zato to mi brodska
biblioteka nije mogla biti od pomoi, stid je bilo. Sjea li se kad sam ti otkrio svijet Gospodara
prstenova, na onoj oksfordskoj konferenciji, dok smo jo bilo mladi? Vidi, Io je zapravo Mordor:
pogledaj trei dio. Ima jedan odlomak o rijekama istopljene stijene koje krivudavo teku... sve dok se ne
ohlade, a onda ostaju leati poput izvijenih zmijolikih oblija izbljuvanih iz izmuene zemlje. Opis je
savren: kako je to Tolkien mogao znati etvrt stoljee prije no to je itko vidio sliku Ioa? A poslije se
pria da Priroda ne oponaa Umjetnost.
Sva je srea to se ovdje neemo morati spustiti: ne vjerujem da bi to pokuale ak i nae pokojne
kineske kolege. Ali, moda e jednoga dana to biti mogue; postoje podruja koja se ine prilino
postojanima i koja neprekidno ne plave tokovi rastopljenog sumpora.
Tko bi mogao povjerovati da emo prevaliti put sve do Jupitera, najveeg meu planetima, da bismo
ga zatim zanemarili. A upravo smo to inili najvei dio vremena; ak i onda kada ne promatramo Io ili
Okrie, misli su nam usredotoene jedino na... Artefakt.
Jo je udaljen deset tisua kilometara, gore u libracijskoj toki, ali kad ga promotrimo kroz glavni
teleskop ini se da se nalazi nadohvat ruke. Budui da je bez ikakvih pojedinosti, ne mogu mu se
procijeniti veliine; oko nikako ne moe pojmiti da mu duina iznosi, zapravo, dva kilometra. Ako je u
vrstom stanju, onda mora imati masu milijarde tona.
Ali, je li u vrstom stanju? Od njega gotovo da nema radarskog odjeka, ak i kad je okrenut ravno k
nama. Uspijevamo ga razabrati jedino kao crni obris spram oblaka Jupitera, koji se pruaju tri stotine
tisua kilometara nie. Ako se izuzme njegova veliina, u svemu drugome posve je nalik monolitu
kojeg smo iskopali na Mjesecu.
Sutra emo prijei na Otkrie, tako da ne znam kada u ponovo imati vremena ih prilike razgovarati s
tobom. No, ima jo neto, dragi prijatelju, prije no to prekinem.
Caroline. Ona nikad nije stvarno shvatila zbog ega sam morao poi sa Zemlje i ini mi se da mi na
neki nain nikad nee oprostiti zbog toga. Neke ene smatraju da ljubav nije samo neto od onoga to
postoji, nego i sve to postoji. Moda imaju pravo... Sada je svakako kasno mudrovati o tome.
Pokuaj je malo ohrabriti kad ti se ukae prilika. Poela je govoriti o povratku na kontinent. Bojim se
da, ako to uini...
Ako ti ne uspije s njom, nastoj bar razveseliti Chrisa. Nedostaje mi vie nego to to mogu izraziti.
On e vjerovati ujaku Dimitriju, ako mu kae da ga tata jo voli i da e se vratiti kui to bre bude
mogao."

17. OSVAJANJE BRODA

ak i kad su okolnosti najpovoljnije, nije lako ukrcati se na olupinu svemirskog broda koja vam u tom
pothvatu samo odmae. tovie, to moe biti samo opasno.
Walter Curnow bio je svjestan toga kao apstraktnog naela; no, stvarno je iskusio to to znai tek onog
trenutka kad je ugledao kako se Otkrie, dugo stotinu metara, okree oko svoje krae osi, dok se Leonov
drao na sigurnoj udaljenosti. Prije vie godina trenje je zakoilo vrtuljak Otkria, a moment
vrtnje prenio se na preostalu brodsku konstrukciju. Sada se, slino palici maoretkinje hitnutoj uvis,
naputeni brod prevrtao na svojoj putanji.

Prvi problem bio je zaustaviti to prevrtanje zbog koga je bilo nemogue ne samo zadobiti nadzor nad
Otkriem nego mu i prii. Dok je s Maksom Brajlovskim oblaio skafander u zranoj komori, Curnow je
iskusio vrlo rijedak osjeaj nesposobnosti i podreenosti; ovo nije posao u kojem se on osjeao
strunim. Pokuao je to smrknuto objasniti: "Ja sam svemirski inenjer, a ne svemirski majmun"; ali posao
je trebalo obaviti. Jedino je on raspolagao znanjem koje je moglo izvui Otkrie izvan Iovog dosega.
Maksu i njegovim kolegama, koji bi radili s nepoznatom konstrukcijom broda i s nepoznatom opremom,
bilo bi potrebno previe vremena. Dok bi oni obnovili pogon na brodu i preuzeli sav nadzor, on bi ve
duboko tonuo u sumporna plamena grotla.
"Ne boji se, valjda?" upita ga Maks prije no to e staviti gornji dio skafandera.
"Ne toliko da bih napunio gae u skafanderu. Inae, prilino."
Maks se smijuljio.
"Mislim da je to upravo kako treba za ovaj posao. Ali, ne brini, ja u te prebaciti tamo u jednom
komadu pomou moje... kako je ono zovete?"
"Drke metle. Smatralo se, naime, da vjetice jau na njima."
"Ah, da. Jesi li ih ikad probao?"
"Jesam jednom, ali mi je pobjegla. Svima se ta predstava uinila vrlo smijenom."
Postoje neka zanimanja u okviru kojih su se stvorili jedinstveni i posebni alati: kuka lukih radnika,
lonarsko kolo, zidarska lica, geoloki eki. Ljudi koji su najvei dio vremena provodili na izgradnji
konstrukcija u besteinskom stanju izumili su drku metle.
Bila je to vrlo jednostavna naprava, uplja cijev duga samo jedan metar, s osloncem za noge na jednom
kraju i omom za dranje na drugom. Na dodir dugmeta ona bi se teleskopski razvila do duine koja je pet
ili est puta vea od normalne, a unutranji sustav za ublaavanje udaraca omoguavao je spretnom jahau
da izvodi najnevjerojatnije manevre. Oslonac za noge mogao je prema potrebi postati panda ili kuka;
bilo je i mnogih dodatnih usavravanja, ali to je bila osnovna zamisao. inilo se krajnje lako koristiti se
njome, ali nije bilo tako.
Crpke u zranoj komori zavrile su recikliranje i zasvijetlio je znak za izlaz; vanjska vrata su se
otvorila i oni lagano izlebdjee u prazninu.
Otkrie se okretalo poput krila vjetrenjae na udaljenosti od oko dvije stotine metara, pratei ih na
stazi oko Ioa koji je ispunjavao pola neba. Jupiter je bio nevidljiv, s druge strane satelita. Tako se
namjerno postupili: koristili su se lom kao titom protiv energija koje su bile sadrane u nevidljivoj
cijevi to povezuje dva svijeta. No, ak i ovako, razina zraenja bila je opasno visoka; imali su na
raspolaganju manje od petnaest minuta prije no to su morali poi u sklonite.
Gotovo istog trena kad se naao u svemiru, Curnow se suoio s neoekivanim problemom oko sa
skafandera.
"Dobro mi je stajao kad sam krenuo sa Zemlje", poali se on. "Ali sada tropoem u njemu kao zrno
graka u mahuni."
"To je normalno, Waltere", ree kirurg-zapovjednik Rudenko, umijeavi se u radio-vezu. "Tijekom
hibernacije ste izgubili deset kilograma, to vam je i dobro dolo. Ali ve ste tri dobili."
Prije no to je Curnow stigao smisliti neki odgovor, osjetio je kako ga neto blago, ali vrsto odvlai
od Leonova.
"Samo se opusti, Waltere", ree Brajlovski. "Nemoj stavljati u pogon potisnike ak i onda ako se
pone prevrtati. Prepusti meni da sve obavim."
Curnow je mogao vidjeti slabane ispuhe iz lene naprtnjae svog mlaeg suputnika, dok su ih siune
mlaznice vodile prema Otkriu. Sa svakim oblaiem pare osjetio bi se blagi trzaj vunog ueta i on bi
tada krenuo prema Brajlovskom; ali ga nikad ne bi uspio stii prije narednog ispuha. Poeo se

osjeati kao jo-jo, koji poskakuje gore-dolje na vrpci.

Postojao je samo jedan siguran nain da se pristupi olupini, a to je bilo du osi oko koje se lagano
okretala. Sredite vrtnje Otkria nalazilo se priblino na sredini broda, blizu glavnog antenskog sklopa, i
Brajlovski se uputio ravno prema tom podruju, vukui za sobom svog zabrinutog suputnika. Kako e
nas obojicu pravovremeno zaustaviti?, pitao se Curnow.
Otkrie je sada bilo golemi, vitki tap koji polako mlati cijelo nebo pred sobom. Iako mu je bilo
potrebno nekoliko minuta za jedan krug, daleki krajevi kretali su se zabrinjavajuom brzinom. Curnow je
pokuao ne obraati panju na njih, ve se usredotoiti na sredite koje se pribliavalo i koje je bilo
nepomino.
"Idem tamo", ree Brajlovski. "Ne pokuavaj mi pomagati i nemoj se iznenaditi to god se dogodilo."
to li mu sad to znai?, upita se Curnow, nastojei da sve to se dogodi primi sa to je mogue manje
iznenaenja.
Sve se dogodilo u samo pet sekundi. Brajlovski je stavio u pogon svoju drku od metle, tako da se ona
teleskopski razvila do pune duine od etiri metra. Tako je ostvario vezu s brodom koji se pribliavao.
Drka od metle se poela smanjivati, dok je njena unutranja opruga apsorbirala inerciju gibanja
Brajlovskog; ali ga ipak nije uspjela, kao to je Curnow oekivao, dovesti u stanje mirovanja pokraj
postolja antene. Drka se odmah ponovo rairi, okrenuvi Rusovu brzinu, tako da je on sada bio odbaen
od Otkria jednako brzo kao to mu se ranije pribliio. Proletio je pokraj Curnowa, zaputivi se ponovo
u prostor, na samo nekoliko centimetara od Curnowa. Zbunjeni Amerikanac imao je samo vremena opaziti
iroki osmijeh na licu Brajlovskog prije no to je ovaj projurio pokraj njega.
Sekundu kasnije osjetio se trzaj na uetu koje ih je povezivalo, kao i brza plima usporavanja. Njihove
suprotne brzine glatko su se ponitile i najednom su se nali doslovce u stanju mirovanja u odnosu na
Otkrie. Curnowu je preostalo da dohvati najbliu ruku i da ih obojicu privue.
"Jesi li ikada probao ruski rulet?" upita ga on, doavi opet do daha.
"Nisam. to je to?"
"Moram te to jednom nauiti. Za lijeenje dosade jednako je vrijedno kao i ovo."
"Nadam se, Waltere, da Maksu ne predlaete neto opasno?" ree dr. Rudenko glasom kao da je uistinu
zauena, tako da je Curnow odluio da e najbolje biti da nita ne odgovori; Rusi katkad doista nisu
imali smisla za njegov osebujan humor. "Gotovo da ste me preli", promrmlja on sasvim tiho, tako da
ga ostali na vezi nisu mogli uti.
Poto je sada vrsto pristajao uz trup broda to se vrtio poput krila vjetrenjae, vie nije bio svjestan te
vrtnje, naroito kad bi samo gledao u metalne ploe tik uz oi. Sada su se jo morali dokopati ljestava to
su se pruale du uskog valjka koji je sainjavao vitku okosnicu Otkria. inilo se da je
zapovjedni modul u obliku lopte na dalekom kraju broda udaljen nekoliko svjetlosnih godina, iako je
savreno dobro znao da ta duina iznosi samo pedeset metara.
"Idem ja prvi", ree Brajlovski, namotavajui olabavljeno ue kojim su bili povezani. "Zapamti, od
sada nas stalno eka nizbrdica. Ali to nije problem, moe se drati jednom rukom. ak i na kraju sila
tee iznosi samo desetinu Zemljine gravitacije. A to je, kako vi ono kaete?, pilee govance."
"Ako nema nita protiv, ja bih iao nogama nadolje. Nikad se nisam volio sputati niz stube pogreno
okrenut, ak ni pri neznatnoj sili tee."
Curnow je vrlo dobro znao da je bitno zadrati ovaj pomalo aljiv ton; bez njega bi naprosto bio
poraen tajanstvenou i opasnou situacije. Tu, na gotovo milijardu kilometara od matinog svijeta,
ekao ga je ulaz u najznamenitiju olupinu iz cijele povijesti svemirskih istraivanja; jedan medijski
1

dopisnik je jednom rekao da je Otkrie "Maria Celeste" svemira, to nije bila loa usporedba. No, bilo
je i mnogo toga to je ovu situaciju inilo jedinstvenom; ak i kad bi pokuao zanemariti sablasni krajolik

Ioa to ispunjava pola neba, neto ga je ipak stalno podsjealo na to. Svaki put kada bi dodirnuo preku
ljestava, rasprio bi rukavicom sloj sumpornog praha koji bi se digao u obliku rijetke magle.
Brajlovski je, dakako, imao pravo; lako se moglo izai na kraj s rotacijskom silom tee izazvanom
prevrtanjem broda. Kada se navikao na nju, Curnow je ak pozdravio osjeaj smjera koji mu je ona
pruila.
A onda, gotovo odjednom, nali su se pokraj velike kugle Otkria, s modulom za nadzor i odravanje
ivota, koja je izgubila svoju prvobitnu boju. Samo nekoliko metara odatle nalazio se pomoni ulaz, isti
onaj, shvatio je Curnow, kroz koji je Bowman uao da bi se posljednji put uhvatio ukotac s Halom.
"Nadam se da moemo unutra", promrmlja Brajlovski. "Ba bi bilo teta da smo prevalili sav ovaj put,
a onda ustanovili da su vrata zakljuana."
Raistio je sloj sumpora koji je prekrivao ploicu s displejom na kome se oitavalo stanje u zranoj
komori.
"Izvan pogona, dakako. Da provjerim kontrole?"
"Nee biti nikakve tete od toga, ali i nikakve koristi."
"Ima pravo. Dobro, pokreem onda rune..."
Bilo je oaravajue promatrati kako se u zaobljenom zidu pojavljuje uski urez, da bi iz njega iknuo
oblai pare koji se odmah raziao svemirom, nosei sa sobom i komadi papira. Da to nije bila neka
vana poruka? Nikada to nee saznati; vrtei se, brzo je nestao. Dok je iezavao spram zvijezda, inilo
se da nimalo ne gubi na poetnoj brzini vrtnje.
Brajlovski je nastavio, kako se inilo, jo vrlo dugo baratati oko runih komandi prije no to je tamna,
neprimamljiva pilja zrane komore bila potpuno otvorena. Curnow se ponadao da e bar rezervna
rasvjeta jo raditi. Ali nisu imali sree.
"Sad si ti glavni, Waltere. Dobro doao na ameriki teritorij."
Taj se teritorij svakako nije inio previe privlanim dok se on uvlaio, arajui snopom svjetiljke sa
skafandera po mranoj komori. Koliko je Curnow mogao procijeniti na prvi pogled, sve je bilo u redu. A
to si i oekivao? - upita se on napola ljutito.
Na runo zatvaranje vrata otilo je jo vie vremena nego na otvaranje, ali nije bilo drugog naina sve
dok u brodu ponovo ne bude u pogonu energetski sustav. Neposredno prije no to je otvor bio potpuno
zatvoren, Curnow se ohrabrio da baci pogled na suludu panoramu to se pruala vani.
Svjetlucavo plavo jezero otvorilo se blizu ekvatora; bio je uvjeren da se nije nalazilo na tom mjestu
prije nekoliko sati. Du njegovih rubova poigravali su blistavi uti odsjaji, svojstvena boja vrueg
natrija. A cijela nona strana Ioa bila je optoena koprenom sablasnih pranjenja plazme iz jedne od
Iovih gotovo neprekidnih aurora.
Bila je to graa potonjih nonih mora, a kao da ve to nije bilo dovoljno, javilo se jo neto to je bilo
dostojno kakvog suludog nadrealistikog slikara. Zarivajui se u crno nebo, jedan golemi, zakrivljeni rog
kao da je nicao ravno iz ognjenih grotla raspaljenog mjeseca: rog kakav se jamano prikazivao
poraenom toreadoru u zavrnom trenutku suoavanja s istinom.
Jupiterov srp dizao se da pozdravi Otkrie i Leonova dok su hitali k njemu svojom zajednikom
stazom.

18. SPAAVANJE

U trenutku kada se pomoni izlaz zatvorio za njima, dolo je do blage promjene uloga. Curnow je sada
bio na svom terenu, dok se Brajlovski naao na nepoznatom teritoriju, osjeajui se neugodno u potpuno

mranim hodnicima i tunelima od kojih se sastojala unutranjost Otkria; Maks je teorijski poznavao
brod iznutra, ali to znanje temeljilo se samo na prouavanju konstrukcijskih nacrta. Curnow je, s druge
strane, proveo mjesece radei na jo nezavrenom istovjetnom blizancu Otkria; bio je kadar, sasvim
doslovno, da se vezanih oiju snae na brodu.
Napredovanje je ilo teko jer je ovaj dio broda bio projektiran za uvjete nulte gravitacije;
nekontrolirana vrtnja je, meutim, stvarala umjetnu gravitaciju koja, iako je bila sasvim slaba, kao da je
uvijek djelovala u najnezgodnijem smjeru.
"Prvo to moramo uiniti", promrmlja Curnow, kad je skliznuo nekoliko metara niz hodnik prije no to
se uspio doepati jedne ruke, "je da zaustavimo ovu vraju vrtnju. A to ne moemo sve dok ne vratimo
energiju. Preostaje mi nada da je Dave Bowman osigurao sve sustave prije nego je napustio brod."
"Je li stvarno napustio brod? Moda se namjeravao vratiti."
"Nije iskljueno; ali to vjerojatno nikada neemo saznati. Pitam se je U on to i sam znao."
Nali su se u dvorani sa servo - letjelicama, "svemirskoj garai" Otkria, u kojoj su se pod normalnim
okolnostima nalazile tri loptaste letjelice za izvanbrodske radove, svaka s po jednim mjestom. Sada je tu
stajala samo letjelica Tri; Jedinica je bila izgubljena prilikom onog tajanstvenog sluaja kada je
stradao Frank Poole, dok je Dvojka bila s Daveom Bowmanom, gdje god se on trenutno nalazio.
U dvorani s letjelicom nalazila su se i dva skafandera, koja su neugodno podsjeala na obezglavljene
leeve dok su na vjealicama visjela bez gornjeg dijela. Bio je potreban sasvim mali napor mate, a
mata Brajlovskog sada je radila punom parom, da se oni ispune cijelim zvjerinjakom najopakijih
stvorova.
Nesretna, ali ne i sasvim iznenaujua okolnost bila je to to je upravo tada doao do izraaja
Curnowljev ponekad neodgovoran smisao za humor.
"Maks", ree on smrtno ozbiljnim glasom, "to god se dogodilo, molim te, ne uputaj se u potragu za
brodskom makom."
Nekoliko milisekundi Brajlovski je bio izbaen iz kolosijeka; umalo nije odgovorio: "Bolje da to nisi
spomenuo, Waltere", ali se ipak u posljednji as suzdrao. Bilo bi to previe otvoreno priznanje slabosti;
umjesto toga, rekao je:
"Volio bih sresti tog idiota koji je ba taj film uvrstio u nau videoteku."
"To je vjerojatno uinila Katerina da bi ispitala psiholoku ravnoteu lanova posade. Uostalom, ti si
se od srca smijao za vrijeme projekcije prolog tjedna."
Brajlovski nita nije odgovorio; Curnowljeva opaska bila je savreno tona. Ali to se zbilo u okrilju
poznate topline i svjetlosti Leonova meu prijateljima, a ne u mranoj, studenoj olupini koju pohode
duhovi. Bez obzira na to koliko ovjek bio razuman, sasvim lako se moglo zamisliti neko neumoljivo
nezemaljsko stvorenje koje krstari ovim hodnicima, tragajui za rtvom koju bi prodrlo.
Sve je to tvoja krivnja, bako (neka sibirska tundra lako poiva na tvojim kostima); kamo sree da mi
nisi ispunila glavu svom silom onih jezivih bajki. Ako zaklopim oi, pred njih mi odmah izlazi, poslije
toliko vremena, Baba Jagina koliba i ona sama kako usred umskog proplanka stoji na svojim
koatim, pileim nogama...
No, dosta je tih besmislica! Ja sam sjajni, mladi inenjer suoen s najveim tehnikim izazovom svog
ivota i ne smijem dopustiti da moj ameriki prijatelj shvati da se ponekad plaim kao kakav djeai...
umovi nisu pomagali. Bilo ih je previe, ali bili su tako slabani da bi ih samo iskusan astronaut
otkrio spram zvukova vlastitog skafandera. No, Maksa Brajlovskog, naviknutog na rad u uvjetima potpune
tiine, oni su oito razdraivali, iako je znao da su povremena pucketanja i kripuckanja gotovo sigurno
izazvana toplinskim irenjem zbog okretanja broda poput peenja na ranju. Iako se djelovanje Sunca tu
slabano osjealo, ipak je postojala primjetna razlika u temperaturi izmeu osvijetljenih povrina i

povrina u sjeni.
Osjeao se nelagodno ak i u svom vlastitom skafandru, budui da je sada tlak postojao ne samo
iznutra nego i izvana. Sve sile to su djelovale na pregibna mjesta bile su malo promijenjene, tako da vie
nije mogao tono procjenjivati pokrete. Poetnik sam koji iznova prolazi obuku, ree on u sebi ljutito.
Vrijeme je da se prekine ovo mrano raspoloenje nekim odlunim inom.
"Waltere, volio bih ispitati atmosferu."
"Tlak je u redu; temperatura - uh! - sto pedeset ispod nule."
"Ba lijepa ruska cia zima. U svakom sluaju, zrak u mom skafanderu zadrat e udarni val studeni."
"Dobro, pokuaj. Ali usmjerit u snop svjetiljke u tvoje lice, kako bih vidio kad poplavi. I ne prestani
govoriti!"
Brajlovski otkvai vizir i potisne ga nagore. Za trenutak se trgnuo kad su ga ledeni prsti pomilovah po
obrazima, a onda je oprezno mrknuo, da bi potom dublje udahnuo.
"Hladno je, ali mi se plua nisu smrzla. Osjea se, meutim, neki udan miris. Ustajao, pokvaren, kao
da je neto - oh, ne!"
Brajlovski problijedi, hitro spusti vizir i zakoi ga.
"to je bilo, Maks?" upita ga Curnow urno, ovaj put doista zabrinut. Brajlovski nita ne odgovori;
inilo se kako se jo trudi da pribrati se. tovie, stjecao se dojam da je suoen sa stvarnom opasnou
od one uvijek uasne, a ponekad i kobne situacije, da pone povraati u skafanderu.
Nastala je dugotrajna utnja, a onda Curnow ree ohrabrujue: "Shvatio sam. AH, vjerojatno nema
pravo. Znamo da je Poole ostao u svemiru. Bowman je rekao da je... izbacio ostale nakon to su umrli u
hibernaciji, a moemo biti sigurni da je to i uinio. Ovdje ne moe biti nikog. Osim toga, vrlo je hladno."
Gotovo je dodao "kao u mrtvanici", ali se u zadnji tren suzdrao.
"Ali, pretpostavimo", proape Brajlovski, "samo pretpostavimo da se Bowman nekako uspio vratiti
na brod, i da je ovdje umro."
Slijedila je jo dua utnja od prethodne, a onda je Curnow hotimice i polako podigao svoj vizir.
Takoer se trgnuo kad mu je ledeni zrak prodro do plua, a onda je nabrao nos u znak gaenja.
"Da, sad mi je jasno. Ali, ipak si pustio mati na volju. Kladim se deset prema jedan da smrad potjee
iz brodske smonice. Vjerojatno se neko meso pokvarilo prije nego se brod smrznuo. A Bowman je
sigurno bio previe zauzet da bi bio i dobra domaica. Znam stanove nekih neenja koji ne smrde nita
manje od ovoga."
"Moda ima pravo. Nadam se da ima."
"Dakako da imam pravo. A ak ako i nemam, do vraga, kakve to veze ima? Dobili smo posao koji valja
obaviti, Maks. Ako je Dave Bowman jo ovdje, to ne spada u nau struku, zar ne, Katerina?"
Kirurg-zapovjednik nije nita odgovorila; nalazili su se preduboko u unutranjosti broda da bi radiosignali mogli ovamo doprijeti. Bih su uistinu preputeni sami sebi, ali Maksu se brzo vraala vedrina.
Bila je to povlastica, zakljui on, raditi s Walterom. Ameriki inenjer se katkad inio mekim i
nehajnim. Ali, bio je vrlo struan, a kad je potrebno i tvrd kao elik.
Zajedno, oni e vratiti Otkrie u ivot; a moda i natrag na Zemlju.

19. OPERACIJA "VJETRENJAA"

Kad je Otkrie odjednom zablistalo poput poslovinog Boinog drvca, navigacijska i unutranja
svjetla bljesnula su s kraja na kraj, usklici radosti s Leonova mogli su se gotovo uti kroz zrakoprazni
prostor izmeu dva broda. No, odmah je slijedilo razoarenje, jer su se svjetla gotovo istog trenutka

ugasila.
Sljedeih pola sata nita se nije dogodilo; a onda promatraki prozori na komandnom mostu Otkria
poee sjati mekom, grimiznom svjetlou priuvne rasvjete. Nekoliko minuta zatim moglo se vidjeti
kako se Curnow i Brajlovski kreu po unutranjosti; obrisi njihovih likova bili su zamueni koprenom
sumporne praine.
"Halo, Maks, Walter, ujete li nas?" pozva Tanja Orlov. Obje prilike mahnue, ali nita ne odgovorie.
Oigledno, bih su prezauzeti da bi se uputah u neobavezna avrljanja; promatraima na Leonovu nije
preostalo nita drugo nego da strpljivo ekaju. Razne svjetiljke su se palile i gasile, jedna od troja
vrata dvorane za letjelice lagano su se otvorila pa brzo zatvorila, a glavna se antena okrenula za skromnih
desetak stupnjeva.
"Halo, Leonov, oglasi se napokon Curnow. "ao nam je to ste morali ekati, ali imali smo pune ruke
posla.
Evo kratke procjene stanja, sudei po onome to smo dosad vidjeh. Brod je u mnogo boljem stanju
nego to sam se usuivao pretpostaviti. Trup je nedirnut, gubitak zraka zanemariv, tlak osamdeset pet
posto nominalnog. Sasvim se lijepo moe disati, ali nas eka opseno recikliranje jer nepodnoljivo
smrdi.
Glavna vijest je da su energetski sustavi u redu. Gotovo svi osigurai bih su iskljueni, sami su iskoili
ili ih je Bowman stavio u taj poloaj prije no to je iziao, tako da je sva ivotna oprema osigurana. Ali,
prilino e potrajati dok sve ne provjerimo, kako bismo mogli ponovo ukljuiti energiju punom snagom."
"Koliko e na to otii vremena, bar za kljune sustave: za odravanje ivota, pogon?"
"Teko je rei, kapetane. Koliko jo imamo do pada?"
"Najkraa sadanja predvianja govore o deset dana. Ali dobro znate kako se to mijenja."
"Dobro, ako se ne pojavi neki vei kvar, moi emo izvui Otkrie na stabilnu stazu, daleko od ove
paklene jame, za... oh, pa za manje od tjedan dana."
"Treba li vam neto?"
"Ne, s Maksom i sa mnom je sve u redu. Idemo sad u vrtuljak provjeriti leite. elim ga staviti u
pogon to je mogue prije."
"Oprosti, Waltere, ali je li to tako vano? Gravitacija je ugodna, ali uspijevamo ivjeti i bez nje ve
prilino dugo."
"Nije mi toliko stalo do gravitacije, premda bi bilo dobro osjetiti je na brodu. Uspijemo li ponovo
pokrenuti vrtuljak, on e zaustaviti prevrtanje broda. Onda emo moi povezati zrane komore i prestati
izlaziti iz broda. Sve e tako postati stotinu puta lake."
"Lijepa zamisao, Waltere, ali ipak ti neu dopustiti da spoji moj brod s tom... vjetrenjaom.
Pretpostavimo da se leite zariba i da se vrtuljak zaglavi. To bi nas raznijelo u komade."
"Slaem se, ali o tome kasnije. Javit u se ponovo im budem mogao."
Sljedea dva dana nitko nije imao previe slobodnog vremena. Pri kraju tog razdoblja Curnow i
Brajlovski praktino su zaspali u svojim skafanderima, ali su pregledali Otkrie, ne naiavi pritom ni na
kakva neugodna iznenaenja. I Svemirska agencija i Ministarstvo vanjskih poslova s olakanjem su
primili taj preliminarni izvjetaj; on im je omoguio da utvrde, s pravom, da Otkrie nije olupina ve "iz
upotrebe privremeno povuena svemirska letjelica Sjedinjenih Amerikih Drava". Sada je trebalo
izvriti generalnu reparaturu.
Nakon to je ponovo proradio energetski sustav, a sljedei problem s kojim se valjalo uhvatiti ukotac
bio je zrak; ak i najtemeljitije veliko pospremanje nije uspjelo ukloniti smrad. Curnow je imao pravo
kad je pretpostavio da je izvor zadaha hrana koja se pokvarila u iskljuenim hladnjacima; takoer je
ustanovio, uz podrugljivu ozbiljnost, da je to, zapravo, vrlo romantino. "Treba samo zatvoriti oi", rekao

je on, "i odmah zamislim da sam na nekom starinskom kitolovcu. Moe U i pretpostaviti je zaudaralo na
Pequodu?"
Svi su se suglasili s tim da je, poslije posjeta Otkriu za tako neto bio potreban tek uistinu malen
napor mate. Problem je konano rijeen, ih bar smanjen na podnoljivu mjeru, otputanjem brodske
atmosfere u svemir. Sreom, u priuvnim tankovima bilo je jo dovoljno zraka za zamjenu.
Jedna od najugodnijih vijesti bila je da se u spremitima nalazilo devedeset posto goriva potrebnog za
povratno putovanje; izbor amonijaka umjesto vodika za radnu tekuinu pogona na plazmu viestruko se
isplatio. Djelotvorniji vodik prokljuao bi i iscurio u svemir prije mnogo godina, bez obzira na
izolaciju spremita i vrlo nisku vanjsku temperaturu. Ali, gotovo cjelokupni amonijak zadrao se u
tekuem stanju i bilo ga je dovoljno da se brod dovede do sigurne staze oko Zemlje. Ili barem oko
Mjeseca.
Obuzdavanje prevrtanja Otkria, slinog okretanju propelera, bilo je moda najkritiniji korak u
postupku dovoenja broda pod nadzor. aa Kovaljev usporedio je Curnowa i Brajlovskog s Don
Kihotom i Sanchom Pansom, izrazivi nadu da e njihov pohod na vjetrenjau biti uspjeniji.
Vrlo oprezno, uz mnotvo zastajkivanja zbog provjeravanja, energija je putena u motore vrtuljka i
veliki bubanj poeo je ubrzavati, preuzimajui natrag vrtnju koju je jednom davno prenio na cijeli brod.
Otkrie je prolo mnoge sloene faze, sve dok konano njegovo okretanje s kraja na kraj nije gotovo
potpuno prestalo. Posljednji tragovi neeljene vrtnje poniteni su mlaznicima za kontrolu poloaja, tako
da su na kraju dva broda poela nepomino lebdjeti jedan pokraj drugoga, zdepasti, nabijeni Leonov,
nekako manji spram dugog, vitkog Otkria.
Prijelaz s broda na brod postao je sada siguran i lak, ali kapetan Orlova i dalje je odbijala dopustiti
fiziko povezivanje. Svi su se sloili s tom odlukom, budui da se Io postojano pribliavao; moda e na
kraju ak morati napustiti letjelicu koju tako grozniavo nastoje spasiti.
injenica da su sada znali to je bio uzrok tajanstvenog skretanja Otkria sa staze nije bila ni od kakve
pomoi. Svaki put kada bi brod proao izmeu Jupitera i Ioa uronio bi i u nevidljivu odljevnu cijev to
povezuje dva tijela, u elektrinu rijeku to tee sa svijeta na svijet. Vrtlone struje usporavale su brod;
koile su ga prilikom svakog kruga.
Nije se moglo predvidjeti kada e doi do pada, budui da se struja u odljevnoj cijevi mijenjala
zavisno od Jupiterovih takoer nepostojanih zakonitosti. Ponekad je dolazilo do dramatinih plima, koje
su bile praene spektakularnim olujama elektriciteta i aurorama oko Ioa. Onda bi brodovi izgubili visinu
za vie kilometara, postavi istodobno neugodno topli prije no to bi proradili sustavi za regulaciju
temperature.
Ova neoekivana posljedica zaplaila je i iznenadila sve prije no to je shvaeno oigledno
objanjenje. Svaki oblik koenja uzrokuje negdje toplotu; jake struje izazvane u trupovima Leonova i
Otkria pretvarale su ih nakratko u niskoenergetske elektrine pei. Nije stoga vie bilo nimalo
iznenaujue to se odreena koliina zdrave hrane na Otkriu pokvarila tijekom godina izmjeninog
zagrijavanja i hlaenja broda.
Gnojno podruje Ioa, koje je vie nego ikad podsjealo na ilustraciju iz kakvog medicinskog
udbenika, bilo je udaljeno svega pet stotina kilometara kada se Curnow usudio ukljuiti glavni pogon,
dok se Leonov nalazio na pristojnoj udaljenosti. Nije bilo nikakvog vidljivog uinka, ni traga od dima i
plamena starinskih kemijskih raketa, ali, kako je Otkrie dobivalo brzinu, dva su se broda ipak poela
polako razmicati. Poslije nekoliko sati laganog manevriranja, oba broda su se podigla na
tisuu kilometara; sada je nastupilo vrijeme da se malo predahne i da se pripreme planovi za sljedeu
fazu misije.
"Divno ste obavili posao, Waltere", ree kirurg-zapovjednik Rudenko, obavivi svoju krupnu ruku oko

ramena iscrpljenog Curnowa. "Svi se ponosimo s vama."

Sasvim nehajnom kretnjom, ona slomi malu ampulu pod njegovim nosom. Curnow se probudio tek
poslije dvadeset etiri sata, ljut i gladan.

20. GILJOTINA

"to je to?" upita Curnow s izrazom blagog gaenja na licu, odmjeravajui mali mehanizam u ruci.
"Giljotina za mieve?"
"Nije lo opis, ali ovdje je posrijedi neto vanije." Floyd pokae na strelicu koja je bljeskala na
displeju; na njemu se nalazio sloen dijagram elektrinih vodova..
"Vidi li ovu crtu?"
"Vidim, to je glavni vod za napajanje energijom. Pa to?"
"Ovdje vod ulazi u Halovu sredinju jedinicu za obradu. Volio bih da tu postavi ovu spravicu. U sam
kablovod, tako da se ne moe sluajno pronai."
"Shvaam. Daljinska kontrola, tako da moe iskljuiti Hala kad god zaeli. Vrlo zgodan prekida koji
nee izazvati nikakav nezgodan kratki spoj kada se stavi u pogon. Tko proizvodi ovakve igrake? CIA?"
"Nije vano. Kontrolna jedinica je u mojoj kabini, to je ono malo crveno raunalo koje mi stalno stoji
na stolu. Treba samo pomnoiti devet puta devet, izvaditi kvadratni korijen i pritisnuti INT. To je sve.
Nisam siguran koliki je domet, to emo provjeriti, ali sve dok razmak izmeu Leonova i Otkria nije
vei od nekoliko kilometara, nema opasnosti da Hal ponovo zastrani."
"Kome e sve rei za ovu... stvar?"
"Jedina osoba, zapravo, od koje elim to zatajiti je Chandra."
"To sam mogao i pretpostaviti."
"to manje ljudi zna za to, manje e se priati. Rei u Tanji, a u sluaju nude, moe joj pokazati
kako se njome upravlja."
"Na kakvu nudu misli?"
"Nije ti ba previe bistro pitanje, Waltere. Kad bih to znao, onda mi ova vraja stvarica uope ne bi
bila potrebna."
"Ima pravo. Kada da postavim ovaj tvoj tajni prekida za Hala?"
"to prije moe. A ako je mogue noas, dok Chandra spava."
"ali se? Mislim da on nikad ne spava. Chandra ti je kao majka koja bdije nad bolesnim djetetom."
"Dobro, ali ipak povremeno mora na Leonova da bi jeo."
"Tu imam novost. Proli put kad je preao, privezao je za skafander vreicu rie. Ta e mu zaliha biti
dovoljna tjednima."
"E, onda emo morati upotrijebiti jednu od znamenitih Katerininih ampula za nokaut. Prilino su
uspjeno djelovale na tebe, zar ne?"
Curnow se alio na raun Chandre, bar je Floyd imao takav dojam, premda ovjek tu nikad nije mogao
biti sasvim naisto: on je, naime, rado davao neumjerene izjave sa savreno ozbiljnim izrazom lica.
Trebalo je proi neko vrijeme prije no to su Rusi to shvatih; ubrzo, u samoobrani, oni bi se stali smijati
za svaki sluaj, ak i onda kada je Curnow savreno ozbiljno mislio ono to je rekao.
to se pak Curnowljeva smijeha tie, on je, na svu sreu, postao mnogo umjereniji od trenutka kad ga
je Floyd prvi put uo u raketoplanu; tom prigodom smijeh je oito bio uinak alkohola. Najeio se ve i
pri pomisli da e ga ponovo uti prilikom zdravica ispijenih u ast konanog susreta Leonova i Otkria.
No, ak i tom prigodom, iako je Curnow dobrano potegnuo, uspio je sauvati nadzor nad sobom u

podjednakoj mjeri kao i sama Orlova.

Ono to je uvijek uzimao ozbiljno, bio je posao koji obavlja. Prilikom polijetanja sa Zemlje bio je
samo putnik. Sada je, meutim, bio lan posade.

21. USKRSNUE

eka nas, ree Floyd u sebi, buenje zaspalog diva. Kako e Hal reagirati na nas poslije svih tih
godina? Koliko e se sjeati prolosti i da li e biti dobrohotno ih neprijateljski nastrojen?
Dok je Floyd, tik iza dr. Chandre, lebdio pri nultoj sili tee na komandnom mostu Otkria, misli mu se
gotovo nisu udaljavale od prekidaa koji je bio postavljen i provjeren prije samo nekoliko sati. Radiokontrola nalazila se na samo nekoliko centimetara od njegove ruke i on se osjeao pomalo budalasto to
ju je ponio sa sobom. U ovom trenutku Hal je i dalje bio odvojen od svih operativnih vodova broda. ak
i kad bude ponovo ukljuen, bit e samo mozak bez udova, premda ne i bez osjetila. Bit e u stanju
komunicirati, ali ne i djelovati. Curnow je zgodno opisao njegov poloaj: "Najgore to moe uraditi jest
da nas pone proklinjati."
"Spreman sam za prvi test, kapetane", ree Chandra. "Postavljeni su svi moduli koji su nedostajali, a
sve vodove podvrgnuo sam dijagnostikom programu. Nema niega to bi se inilo nenormalnim, bar ne
na ovoj razini."
Kapetan Orlova uputi pogled prema Floydu, koji kratko kimne glavom. Na Chandrino navaljivanje,
samo su njih troje prisustvovah ovom kritinom prvom ukljuenju, a bilo je oigledno da ak ni ovako
malobrojna publika nije bila ba dobrodola.
"Vrlo dobro, dr. Chandra", ree kapetan, a zatim, budui da je uvijek drala do protokola, urno doda:
"Dr. Floyd se suglasio, a ni ja nemam nita protiv."
"Moram rei", ree Chandra tonom koji je jasno ukazivao kako se ne slae, "da su mu sredita za
prepoznavanje glasova i sintezu govora bili oteeni. Morat emo ga ponovo uiti govoru. Sreom, on je
u uenju nekoliko milijuna puta bri od bilo kojeg ljudskog bia."
Njegovi prsti zaplesae po tipkovnici; otkucao je desetak rijei, naizgled nasumce, paljivo
izgovarajui svaku rije kad bi se pojavila na ekranu. Poput izoblienog odjeka, te rijei mu se vratie iz
reetke zvunika, beivotne, uistinu mehanike, bez ikakvog nagovjetaja inteligencije koja moda stoji
iza njih. To nije stari Hal, pomisli Floyd. Nije nimalo bolji od primitivnih igraaka to govore, koje su
bile silna novost u vrijeme kad sam ja bio djeak.
Chandra pritisne dugme za ponavljanje i niz rijei se ponovo oglasi. Ve se osjealo zamjetno
poboljanje, premda jo nitko ne bi pogrijeio da za govornika proglasi ljudsko bie.
"Rijei koje sam mu dao sadre osnovne engleske foneme; desetak ponavljanja i bit e prihvatljiv. Ali,
nedostaje mi oprema za doista dobru terapiju."
"Terapiju?" upita Floyd. "Hoete rei da on ima... ovaj, oteenje mozga?"
"Ne", hitro uzvrati Chandra. "Logiki ipovi su u besprijekornom stanju. Vjerojatno je samo glasovni
ulaz u kvaru, ali e se on postupno popravljati. U svakom sluaju, provjeravajte sve na vizualnom
displeju da biste izbjegli nesporazume. A kada budete govorili, pazite na izgovor."
Floyd uputi opori smijeak kapetanu Orlovoj i postavi oigledno pitanje.
"A to emo s ruskim naglascima koji kod nas nisu rijetki?"
"Siguran sam da tu nee biti problema kada su u pitanju kapetan Orlova i doktor Kovaljev. to se
ostalih tie, tu emo morati obaviti pojedinane testove. Svatko tko ih ne bude proao, morat e se
koristiti tipkovnicom."

"Od toga nas jo dosta toga dijeli. Za sada, vi ste jedina osoba koja bi se trebala uputati u
komuniciranje. Slae se, kapetane?"
"Potpuno."
Samo je jedva primjetno kimanje glavom dalo do znanja da ih je dr. Chandra uo. Prsti su mu ponovo
poeli letjeti po tipkovnici, a stupovi rijei i simbola poee takvim tempom bljeskati po ekranu displeja
da ih nijedno ljudsko bie nije moglo pratiti. Chandra je po svoj prilici raspolagao ejdetskim pamenjem,
budui da se inilo kako samo jednim pogledom uspijeva prepoznati cijele stranice informacija.
Floyd i Orlova upravo su htjeli prepustiti Chandra njegovom arkanskom obredu, kad im on ponovo
stavi do znanja da je svjestan njihove prisutnosti. Podigao je ruku u znak upozorenja ih predosjeaja.
Kretnjom koja je bila gotovo oklijevajua, u upadljivoj suprotnosti s prethodnim brzim pokretima, on
pomakne mali poklopac i pritisne samotno dugme pod njim.
Istog trena, bez ikakve zamjetljive stanke, iz konzole se zauje glas koji vie nije bio mehanika
parodija ljudskog govora. Tu je nedvojbeno postojala inteligencija - svijest - samosvijest, premda jo na
rudimentarnoj razini.
"Dobro jutro, dr. Chandra. Ovdje Hal. Spreman sam za prvi sat."
Za trenutak je zavladao muk izazvan opim zaprepatenjem; a onda, potaknuti istom pobudom, dvoje
promatraa napustie zapovjedni most.
Heywood Floyd nikad ne bi u to povjerovao. Dr. Chandra je plakao.

etvrti dio
Lagrange

22. STARIJI BRAT

"...Razveselila me vijest o malom dupinu! Mogu zamisliti kako je Chris bio uzbuen kad su ponosni
roditelji uveli svog potomka u kuu. Da si samo ula samo one silne oh! i ali! mojih suputnika kad su
vidjeli na snimci kako njih dvojica plivaju zajedno i kako mu Chris jae na leima. Predloili su da mu
damo ime Sputnjik, to ne znai samo satelit nego i sudrug.
Ispriavam se zbog priline stanke nakon moje posljednje poruke, ali pretpostavljam da si iz emisije
vijesti stekla predodbu o tome kakav smo golem posao morali obaviti. ak je i kapetan Tanja morala
odustati od uobiajenih rasporeda do kojih je inae vrlo drala; svaki problem se morao rjeavati odmah
poto bi iskrsnuo i to je morao raditi onaj koji se zatekao na licu mjesta. Spavali smo samo onda kad vie
nismo mogli stajati na nogama.
Mislim da svi moemo biti ponosni na ono to smo obavili. Oba broda su sad u pogonskom stanju i
gotovo smo zavrili prvi krug ispitivanja Hala. Za nekoliko dana ustanovit emo moemo li mu povjeriti
upravljanje Otkriem kad budemo krenuh na konani susret sa Starijim bratom.
Ne znamo tko mu je prvi dao to ime, Rusi ba nisu oduevljeni njime, to je i razumljivo. Jednako su
tako sarkastini kad se spomene na slubeni naziv MNT-2; u vie navrata su naglasili da se Artefakt
nalazi gotovo milijardu kilometara od Tychoa. Osim toga, Bowman nije spomenuo nikakvu magnetsku
nepravilnost; jedina slinost s MNT-1 je oblik. Kad sam ih pitao koji bi se naziv njima svidio,
opredijelili su se za Zagadka, to znai zagonetka. Ime je nedvojbeno izvrsno; ali svi su se redom
nasmijeili kad sam ga pokuao izgovoriti, tako da sam ja i dalje ostao pri Starijem bratu.
No, kako god to nazvali, od toga nas sada dijeli samo deset tisua kilometara, tako da putovanje nee
potrajati vie od nekoliko sati. Ali, moram ti priznati da nas ta posljednja dionica sve ini nervoznima.
Nadali smo se da emo moda pronai neke nove informacije na Otkriu. To je za sada jedino
razoaranje, premda se takav ishod mogao oekivati. Hal je, dakako, bio iskljuen dugo prije susreta,
tako da u njegovoj memoriji nema ni spomena o onome to se tom prigodom zbilo; Bowman je sa sobom
ponio sve svoje tajne. Nema nieg u brodskom dnevniku ili u sustavima za automatsko biljeenje to ve
nismo znali.
Jedina novost koju smo otkrili bila je sasvim osobne naravi, poruka koju je Bowman ostavio za svoju
majku. Pitam se zato je nije poslao; oigledno, oekivao je, ih se nadao, da e se vratiti na brod.
Dakako, mi smo proslijedili poruku do gospoe Bowman, ona se nalazi u starakom domu negdje na
Floridi u prilino slabom mentalnom stanju, tako da joj to vjerojatno nee nita znaiti.
To bi otprilike, za sada, bile sve novosti. Ne mogu vam rei koliko mi nedostajete... jednako kao i
plavo nebo i zelena mora Zemlje. Ovdje se javljaju samo crvene, naranaste i ute boje, esto predivne
kao i najfantastiniji zalasci Sunca, ali s vremenom ovjek postaje eljan hladnih, istih zraka sa
suprotnog kraja spektra.
Volim vas oboje, i javit u se ponovo im budem mogao."

23. SUSRET

Nikolaj Ternovski, strunjak za kontrolne ureaje i kibernetiku na Leonovu, bio je jedini ovjek na

brodu koji je mogao razgovarati s dr. Chandrom koliko-toliko na ravnoj nozi. Iako Halov glavni tvorac i
mentor nije bio voljan bilo kome pokloniti puno povjerenje, jednostavna fizika iscrpljenost nagnala ga
je da prihvati pomo. Rus i Indoamerikanac sklopili su privremeni savez koji je djelovao iznenaujue
dobro. To je u najveoj mjeri bila zasluga dobrodunog Nikolaja, koji je na neki nain bio u stanju
osjetiti kad je Chandri doista potreban, odnosno kada ovaj eli biti sam. injenica da je Nikolajev
engleski bio uvjerljivo najslabiji na brodu pokazala se u ovom pogledu krajnje nevanom, budui da su
najvei dio vremena njih dvojica govorili kompjutorski koji je bio potpuno nedokuiv bilo
kome drugome.
Nakon tjedan dana spore i paljive reintegracije, sve Halove rutinske i nadzorne funkcije ponovo su
pouzdano djelovale. Sada je nalikovao ovjeku kadrom da hoda, izvrava jednostavna nareenja, obavlja
poslove koji nisu zahtijevah veliku spretnost i uzima udjela u ne previe sloenim razgovorima. Mjereno
ljudskim metrom, njegov koeficijent inteligencije iznosio je moda pedeset; za sada su se pojavili tek
slabi obrisi njegove bive osobnosti.
I dalje je bio nalik hodau u snu; pa ipak, prema Chandrinom strunom miljenju, sada je bio posve
sposoban upravljati Otkriem na putu sa sadanje staze blizu Ioa do mjesta susreta sa Starijim bratom.
Svi su pozdravili sljedee udaljavanje za novih sedam tisua kilometara od rasplamsalog pakla to se
pruao ispod njih. Iako je ta udaljenost bila sitnica u astronomskim razmjerima, ona je ipak znaila to da
nebom vie nee vladati prizor koji je slobodno mogao nastati u mati Dantea i Hieronymusa Boscha.
Iako ni pri najeim erupcijama izbaeni materijal nije stizao do dva broda, vladala je neprekidna
bojazan da Io moe pokuati postaviti neki novi rekord. Takoer, vidljivost s promatrake palube
Leonova postojano se smanjivala zbog tanke koprene sumpora, tako da bi netko prije ili kasnije morao
izai da je oisti.
Samo su Curnow i Chandra bili na Otkriu kad je Halu prvi put bilo preputeno upravljanje brodom.
Nadzor kojim je on raspolagao bio je, dodue, vrlo ogranien; Hal je jednostavno ponavljao program koji
je bio ubaen u njegovu memoriju i nadgledao je izvrenje. A ljudska posada je nadgledala njega: ako bi
dolo do nekog poremeaja, oni bi odmah preuzeli sve u svoje ruke.
Prvo ukljuivanje pogona potrajalo je deset minuta: zatim ih je Hal obavijestio da je Otkrie ulo na
prijelaznu stazu. im su to potvrdili radarski i optiki sustavi za praenje na Leonovu, i drugi brod je
krenuo istom stazom. Tijekom putovanja poduzeta su dvije manje korekcije; a onda, tri sata i petnaest
minuta kasnije, obje letjelice stigle su bez ikakvih tekoa do prve Lagrangeove toke, L-l - prevalivi
deset i pol tisua kilometara du nevidljive crte to povezuje sredita Ioa i Jupitera.
Halovo ponaanje bilo je besprijekorno, to je na Chandrinom licu izazvalo izraze tako posve ljudskog
osjeaja kao to je zadovoljstvo, pa ak i radost. No, u to vrijeme, misli svih ostalih bile su ve
usredotoene na neto drugo; Stariji brat, alias Zagadka, nalazio se udaljen samo stotinu kilometara.
ak i s te udaljenosti ve se inio veim od Mjeseca gledanog sa Zemlje. Bio je izrazito neprirodan po
svojim ravnim bridovima i geometrijskom savrenstvu. Nasuprot pozadine svemira on bio je potpuno
nevidljiv, ali Jupiterovi oblaci tri stotine pedeset tisua kilometara ispod njega isticali su ga u
dramatinom reljefu. Oni su takoer bili uzrokom jednog privida kojeg um, nakon to ga jednom iskusi,
vie ne bi mogao otjerati. S obzirom na okolnost da se njegovo pravo mjesto ni na koji nain nije moglo
okom prosuditi, Stariji brat je esto bio nalik na otvorena podna vrata usred Jupitera.
Nije bilo nikakvog razloga za pretpostaviti kako je stotinu kilometara sigurnije nego deset, odnosno
opasnije nego tisuu; ta udaljenost se jednostavno inila psiholoki pogodnom za prvo izvianje. S te
udaljenosti brodski teleskopi bili su kadri otkriti pojedinosti promjera samo nekoliko centimetara, ali
tamo nije bilo niega uoljivog. Stariji brat pokazao se besprijekorno gladak i jednolian, to je za
predmet koji mora da je preivio milijune godina bombardiranja svemirskim krhotinama bilo jednostavno

nevjerojatno.
Kad ga je Floyd promotrio dalekozorom, uinilo mu se kako je dovoljno samo ispruiti ruku pa da
dodirne te glatke povrine kao u ebanovine, upravo onako kao to je uinio i na Mjesecu prije mnogo
godina. Tada je bio u skafanderu i na ruci mu se nalazila rukavica. Tek kasnije, nakon to je monolit u
Tychou zatvoren u kupolu pod tlakom, imao je prilike dodirnuti ga i golom rukom.
No, nije bilo nikakve razlike; nije imao dojam da je ikad uistinu dodirnuo MNT-1. inilo se, naime, da
mu vrhovi prstiju prelaze po nekoj nevidljivoj opni: to je jae pritiskao, to je i otpor bio izrazitiji. Pitao
se da li e se isto ponoviti i u sluaju Starijeg brata.
Meutim, prije nego to se toliko priblie, trebalo je obaviti svaki test koji se mogao i o svemu
izvijestiti Zemlju. Nalazili su se u slinom poloaju kao strunjaci za eksploziv koji nastoje demontirati
novu vrstu bombe, a eksploziju moe izazvati i najmanji pogreni potez. Trebalo je pretpostaviti da bi ak
i najpaljivije radarsko opipavanje moglo izazvati neku nezamislivu katastrofu.
Prvih dvadeset etiri sata ograniili su se na promatranje pasivnim ureajima, teleskopima, kamerama,
senzorima na svim valnim duinama. Vasilij Orlov je iskoristio priliku da to tonije izmjeri dimenzije
ploe, to je do estog decimalnog mjesta potvrdilo znamenit odnos 1:4:9. Stariji brat imao je u dlaku
isti oblik kao i MNT-1 - ali, budui da mu je duina premaivala dva kilometra, bio je sedam stotina
osamnaest puta vei od svog malog subrata.
To je stvorilo novu matematiku tajnu. Ljudi su godinama raspravljali o zagonetnom odnosu 1:4:9,
kvadratima prva tri cijela broja. To nije mogla biti puka sluajnost; sada se, meutim, pojavio jo jedan
broj s kojim se trebalo uhvatiti u kotac.
Na Zemlji su se statistiari i matematiki fiziari ubrzo veselo poeli igrati svojim raunalima,
nastojei dovesti u vezu ovaj odnos s temeljnim konstantama prirode, brzinom svjetlosti, odnosom mase
protona i elektrona, konstantom fine strukture. Uskoro im se pridruila gomila numerologa, astrologa,
mistika, koji su u to upleli visinu Velike piramide, promjer Stonehengea, azimutne vrijednosti linija kod
Nake, geografsku irinu Uskrnjih otoka i mnotvo drugih veliina, odakle su zatim lako i po volji
izvlaili najfantastinije zakljuke o budunosti. Nimalo ih nije obeshrabrilo ni to to je jedan poznati
vaintonski humorist izjavio da je prema njegovim proraunima svijet nesumnjivo propao 31. prosinca
1999., ali da su svi jo previe mamurni da bi to zamijetili.
Ni Stariji brat kao da nije zapaao dva broda koja su se nala u njegovoj blizini, ak ni onda kad su ga
obazrivo opipali radarskim snopovima i kad su ga poeli bombardirati plimom radio-impulsa, od kojih
se oekivalo da e potaknuti mogueg inteligentnog sluatelja da odgovori na isti nain.
Poslije dva dana puna napetosti, brodovi su, uz suglasnost zapovjednitva misije, prepolovili razmak.
S udaljenosti od pedeset kilometara, najvee proelje ploe inilo se etverostruko veim od irine
Mjeseca na Zemljinom nebu, upeatljivo, ali ipak ne tako veliko da djeluje porazno. Ono se jo nije
moglo usporediti s Jupiterom, koji je bio deseterostruko vei; i tako se raspoloenje posade uskoro
promijenilo od opreza zainjenog strahopotovanjem u odreeno nestrpljenje.
Walter Curnow kao da je govorio gotovo u ime svih kad je rekao: "Moda je Stariji brat voljan ekati i
nekoliko milijima godina, ali mi bismo htjeli ovo obaviti ipak malo prije."

24. IZVIANJE

Otkrie je krenulo sa Zemlje s tri male servo-letjelice u kojima su astronauti mogli obavljati
izvanbrodske radove odjeveni samo u koulje. Jedna je bila izgubljena prilikom nesretnog sluaja, ako je
to uistinu bio nesretni sluaj, kad je stradao Frank Poole. U drugoj se Dave Bowman uputio na svoj

konani susret sa Starijim bratom; tu letjelicu snala je sudbina jednaka njegovoj. Trea se jo nalazi u
brodskoj garai.
Nedostajao joj je, meutim, jedan vaan dio - vrata to ih je zapovjednik Bowman odbacio prilikom
opasnog prolaska kroz vakuum i ulaska u brod preko priuvne zrane komore, poto je Hal prethodno
odbio otvoriti ulaz dvorane s letjelicama. Eksplozivno oslobaanje zraka do kojeg je tom prilikom dolo,
katapultiralo je letjelicu nekoliko stotina kilometara; Bowman, koji je u prvo vrijeme bio zauzet hitnijim
poslovima, tek ju je kasnije uspio ponovo daljinskim kontrolama vratiti natrag. Nije bilo iznenaujue to
to on uope nije brinuo o odbaenim vratima.
Sada je letjelica s brojem tri (kojoj je Maks, odbijajui pruiti bilo kakvo objanjenje, dao ime Nina)
bila pripremljena za novi izlazak u svemir. I dalje su joj nedostajala vrata, ali to vie nije bilo vano.
Nitko se, naime, nee voziti u njoj.
Bowmanova predanost dunosti pokazala se ovdje kao neoekivano sretna okolnost i bilo bi budalasto
ne iskoristiti tu priliku. Upotrijebivi Ninu kao robotsku sondu, Stariji brat se mogao ispitati s male
udaljenosti bez izlaganja ljudskih ivota opasnosti. Tako je to izgledalo u teoriji; nitko nije mogao
iskljuiti mogunost reakcije koja bi obuhvatila i sam brod. Uostalom, pedeset kilometara nije nita u
kozmikim razmjerima.
Budui da je godinama leala zanemarena, Nina je izgledala upravo jadno. Praina, koja je uvijek
lebdjela unaokolo u uvjetima nulte sile tee bila je polegla po vanjskoj povrini, tako da je nekada
besprijekorno bijeli trup postao prljavosiv. Dok je lagano ubrzavala, udaljavajui se od broda, ispravno
skupljenih vanjskih manipulatora s ovalnim promatrakim oknom koje je zurilo put svemira nalik na neko
golemo, mrtvo oko, nije budila dojam pretjerano upeatljivog ambasadora ovjeanstva. No, upravo je u
tome i bila prednost; mogao se oekivati obzir prema jednom ovako ubogom poslaniku, a njegova mala
veliina i niska brzina trebah su naglasiti miroljubive namjere. uo se prijedlog da se priblii Starijem
bratu rairenih ruku; no, zamisao je brzo odbaena, poto su se gotovo svi suglasili da bi se, kad bi oni
sami vidjeli kako im se Nina primie s ispruenim mehanikim pandama, dali odmah u bijeg spaavajui
goli ivot.
Nakon spore dvosatne vonje, Nina se zaustavila na sto metara od jednog ugla goleme pravokutne
ploe. S tako male udaljenosti nije se mogao dobiti dojam o njenoj pravoj veliini; televizijske kamere
isto su tako mogle biti usmjerene i prema vrhu nekog crnog tetraedra neodreene veliine. Instrumenti
na sondi nisu biljeili nikakve znakove radioaktivnosti ili magnetnih polja; ba nita nije stizalo sa
Starijeg brata osim onog majunog dijela Suneve svjetlosti koju se on udostojao odraziti.
Poslije petminutne stanke, to je, kako se smatralo, odgovaralo svraanju panje na sebe u stilu
"Zdravo, evo mene", Nina je krenula u dijagonalni prelazak preko najmanjeg proelja, zatim preko
srednjeg, pa onda i preko najveeg, drei se uglavnom na udaljenosti od pedeset metara, ali povremeno
se i pribliavajui samo na pet. No, bez obzira na razmak koji ih je dijelio, Stariji brat neprekidno je
izgledao potpuno isti, gladak i jednolian. Mnogo prije no to je misija zavrena, promatrai na oba
broda poeli su se dosaivati; uglavnom su se vratili svojim poslovima, bacajui samo povremeno
pogled na monitore.
"To bi bilo sve", ree konano Walter Curnow, poto se Nina vratila na mjesto odakle je pola. "Mogli
bismo ovo ponavljati do kraja ivota, a da vie nita ne saznamo. to u s Ninom?. Da je vratim?"
"Ne", ree Vasilij, umijeavi se u vezu s Leonova. "Imam prijedlog. Odvedi je tono do sredita
najveeg proelja. Zaustavi je tu, na udaljenosti od, recimo, stotinu metara. Neka ostane tu usidrena, s
radarom ukljuenim na najvei stupanj tonosti."
"Nema problema, osim to e preostati malo kretanja. Ali, to ima na umu?"
"Upravo sam se sjetio jedne vjebe s mojih fakultetskih teajeva iz astronomije, gravitacijsko

privlaenje beskonane ravne ploe. Ni na kraj pameti mi nije palo da u imati priliku to primijeniti u
stvarnom ivotu. Nakon to nekoliko sati budemo prouavali Ninino kretanje, u najmanju ruku moi u
izraunati Zagadkinu masu. Dakako, pod uvjetom da je uope ima. Sve vie mi se ini da tamo, zapravo,
nema niega."
"Postoji lak nain da se to ustanovi i na kraju emo ga morati primijeniti. Nina e morati prii i
dodirnuti stvar."
"Ve je to uinila."
"Kako to?" upita Curnow, prilino ogoreno. "Nisam se pribliavao vie od pet metara."
"Nisam kritizirao tvoje upravljako umijee, premda je malo nedostajalo prilikom prvog susreta, zar
ne? Ali, svaki put kad si stavio u pogon Ninine potisnike blizu povrine, blago si potapao Zagadku."
"Buha koja skakue po slonu!"
"Moda. Jednostavno ne znamo. Ali bit e najbolje da pretpostavimo kako je na ovaj ili onaj nain
svjesna nae prisutnosti i da e nas podnositi sve dok joj ne zasmetamo."
U zraku je ostalo njegovo neizreeno pitanje. Kako bi mogli zasmetati crnoj, pravokutnoj ploi dugoj
dva kilometra? Takoer, kakav bi oblik moglo poprimiti njeno negodovanje?

25. P OGLED IZ LAGRANGEA

Astronomija je bila puna takvih zanimljivih, ali besmislenih sukladnosti. Najznamenitija je bila
injenica da Sunce i Mjesec, promatrani sa Zemlje, imaju isti prividni promjer. Ovdje, u libracijskoj
toki L-l, koju je Stariji brat odabrao za svoju toku kozmikog balansiranja na gravitacijski zategnutom
uetu izmeu Jupitera i Ioa, zbila se slina pojava. inilo se, naime, da su planet i satelit potpuno iste
veliine.
I to kakve veliine! Ne onih bijednih pola stupnja koliko iznose Sunce i Mjesec, ve etrdeset puta
veeg promjera, odnosno tisuu esto puta vee povrine. Pogled na bilo koji od njih bio je dovoljan da
ispuni um strahopotovanjem i uenjem; vieni zajedno, predstavljali su fantastian prizor.
Svaka etrdeset dva sata proli bi kroz potpuni ciklus mijena; kad je Io bio mlad, Jupiter je bio pun, i
obrnuto. Ali, ak i onda kada je Sunce stajalo skriveno iza Jupitera i kada se vidjela jedino nona strana
planeta, on je nepogreivo bio tu, golemi crni disk to pomrauje zvijezde. Katkad bi tu tminu za
trenutak otjerali bljesci munja to su znale potrajati i vie sekundi, budui da su potjecale od elektrinih
oluja znatno veih od onih na Zemlji.
Dok se nalazio sa suprotne strane neba, uvijek okrenut istim proeljem prema svome divovskom
gospodaru, Io je predstavljao blago uzavreli kotao crvenili i naranastih boja, s povremenim utim
oblacima koji bi iknuli iz nekog vulkana, da bi se brzo vratili na povrinu. Slino Jupiteru, ali samo u
neto duim vremenskim razmjerima, Io je bio svijet bez geografije. Njegova povrina bivala je
preoblikovana u samo nekoliko desetljea, dok se to s Jupiterom zbivalo u samo nekoliko dana.
Dok se Io pribliavao svojoj posljednjoj etvrti, golemi, prugama proaran Jupiterov pokrov oblaka
sve su jae obasjavale zrake majunog, dalekog Sunca. Katkad bi sjena samog Ioa ili nekog vanjskog
satelita prola preko proelja Jupitera, a prilikom svakog okreta planeta slijedila bi nova predstava
vrtloga Velike crvene pjege, prostrane poput cijelog svijeta, te oluje koja traje ve stoljeima, ako ne i
tisuljeima.
Smjetena meu takvim udesima, posada Leonova imala je na raspolaganju grau koja se mogla
prouavati cijelog ivota, ali prirodna tijela Jupiterovog sustava nalazila su se pri dnu njihova popisa
prvenstava. Prvo mjesto pripadalo je Starijem bratu. Iako su mu se brodovi sada primakli na samo pet

kilometara, Tanja je i dalje odbijala dopustiti bilo kakav neposredan fiziki kontakt. "ekat u", rekla je
ona, "sve dok smo u poloaju da moemo brzo uzmaknuti. Sjedit emo i promatrati, dok nam se ne otvori
lansirni prozor. Tek tada emo promisliti to bi nam mogao biti sljedei potez."
Istina je da se Nina konano spustila na Starijeg brata poslije laganog pedesetominutnog pada. To je
omoguilo Vasiliju da izrauna masu objekta, koja se pokazala iznenaujue niskom: samo devet stotina
pedeset tisua tona, to je znailo da mu gustoa odgovara priblino gustoi zraka. To je ukazalo na
mogunost da je monolit upalj, a ovo je izazvalo beskrajna nagaanja o tome to se moda nalazi u
njemu...
No, postojalo je mnotvo praktinih, svagdanjih problema koji su odvraali misli od ovih veih
pitanja. Na kune poslove koji su se redovno obavljah na Leonovu i Otkriu odlazilo je ak devedeset
posto radnog vremena posade, iako su sve operacije postale znatno izvodljivije otkad su dva broda bila
povezana savitljivim mostom. Curnow je konano uvjerio Tanju da se vrtuljak Otkria nee iznenada
istrgnuti iz leita i raznijeti oba broda na komade, tako da je postalo mogue slobodno kretanje s jedne
letjelice na drugu jednostavno tako to bi se otvorila i zatvorila dvoja hermetika vrata. Skafanderi i
izvanbrodske djelatnosti koje su uzimale previe vremena vie nisu bili potrebni, na veliku radost svih,
osim Maksa, koji je uivao u izlaenjima i u vjebanju s drkom metle.
Dva lana posade koji su prema svemu ovome ostali ravnoduni bili su Chandra i Ternovski; oni su
sada doslovce ivjeli na Otkriu i radili dvadeset etiri sata dnevno, nastavljajui svoj naizgled
beskrajan dijalog s Halom. "Kad ete biti spremni?" pitali su ih bar jednom dnevno, ali su odbijali dati
bilo kakva obeanja; Hal je i dalje bio malouman.
A onda, ijedan dana nakon susreta sa Starijim bratom, Chandra je neoekivano objavio: "Spremni
smo."
Na komandnom mostu Otkria nedostajale su samo dvije medicinarke, i to jedino zato to za njih tu
nije bilo mjesta, tako da su se morale zadovoljiti promatranjem na monitorima s Leonova. Floyd je stajao
tik iza Chandre, a ruka mu se nikad nije udaljavala od onoga to je Curnow, svojim uobiajenim darom za
izmiljavanje imena, nazvao depnim ubojicom divova.
"Dopustite mi da ponovo naglasim", ree Chandra, "da nitko ne smije govoriti. Vai naglasci e ga
zbuniti; samo ja smijem govoriti i nitko drugi. Je li jasno?"
Chandrin izgled i glas svjedoili su o krajnjoj iscrpljenosti. Pa ipak, ton koji nitko ranije nije imao
prilike uti odavao je autoritet. Tanja je mogla biti glavna na svim drugim mjestima, ali ovdje je on bio
gazda.
Publika, neki su bih usidreni, drei se za zgodno postavljene rukohvate, dok su drugi slobodno
lebdjeli, klimne glavom u znak suglasnosti. Chandra okrene jedan audio-prekida i ree tiho, ali jasno:
"Dobro jutro, Hale."
Trenutak kasnije Floydu se uinilo da je minulo mnogo godina. To vie nije bila jednostavna
elektronska igraka koja je davala odgovore. Hal se vratio.
"Dobro jutro, dr. Chandra."
"Osjea li se sposobnim ponovo preuzeti svoje dunosti?"
"Dakako. U potpunosti sam operativan i svi moji procesori besprijekorno djeluju."
"Bi li ti smetalo da ti postavim jo nekoliko pitanja?"
"Nipoto."
"Sjea li se kvara kontrolne antenske jedinice AE-35?"
"Ne. Dakako da ne."
Usprkos Chandrinom upozorenju, sluateljima se otelo nekoliko uzdaha. Ovo mu doe kao hodanje na
vrhovima prstiju kroz minsko polje, pomisli Floyd, potapavi umirujui oblik radio-prekidaa. Kad bi

ovo ispitivanje izazvalo novu psihozu, on je u sekundi mogao ubiti Hala. (Znao je to, budui da je desetak
puta uvjebavao taj in.) Ali sekunda je bila ravna eonima za jedno raunalo; nije mu preostalo nita
drugo ve da prihvati taj rizik.
"Ne sjea se ni kako su Dave Bowman i Frank Poole otili zamijeniti jedinicu AE-35?"
"Ne. To se nije moglo dogoditi, jer bih ja inae to zapamtio. Gdje su Frank i Dave? Tko su ovi ljudi?
Prepoznajem jedino vas, premda sa ezdeset pet posto vjerojatnosti mogu potvrditi da je ovjek iza vas
dr. Heywood Floyd."
Sjetivi se Chandrinog izriitog naloga, Floyd se suzdrao od estitanja Halu. S obzirom na to da je
prolo itavo desetljee, vjerojatnost od ezdeset pet posto bila je sasvim dobra. Mnogi ljudi ne bi imah
takav uspjeh.
"Ne brini, Hale, objasnit u ti sve kasnije."
"Je li misija zavrena? Znate da je moje oduevljenje za nju vrlo veliko."
"Misija je zavrena; ti si obavio svoj program. A sada te molim da nas ispria, eljeli bismo nasamo
popriati."
"Svakako."
Chandra iskljui ulazne jedinice za zvuk i sliku na glavnoj konzoli. to se ovog dijela broda tie, Hal
je tu bio potpuno gluh i slijep.
"Dobro, to sve ovo treba znaiti?" upita Vasilij Orlov.
"To znai", odgovori Chandra paljivo i odmjereno, "da sam izbrisao sveukupnu Halovu memoriju od
onog trenutka kada su nevolje poele."
"Pa to je pravi pothvat", zadivi se aa. "Kako vam je to uspjelo?"
"Bojim se da bi due potrajalo objanjenje nego to je trajalo izvoenje same operacije."
"Chandra, i ja sam strunjak za raunala, premda ne tako vrstan kao vi i Nikolaj. Kod serije 9000
koriste se holografske memorije, zar ne? Niste, prema tome, mogli primijeniti jednostavno kronoloko
brisanje. Mora da se radi o nekoj vrsti trakavice koja je djelovala na odabrane rijei i pojmove."
"Trakavica?" upita Katerina preko brodskog interkoma. "Mislila sam da je to moje podruje, premda
moram rei da mi je drago to nikada nisam vidjela nijednu od tih ivotinjica izvan posude s alkoholom.
O emu, zapravo, vi to govorite?"
"Ovo je kompjutorski jezik, Katerina. U starim danima, vrlo starim danima, za memoriju su se koristile
magnetne trake, te odatle naziv. A moe se napraviti takav program koji se ubaci u sustav da pronae i
uniti, ili, ako ti se vie svia, pojede, bilo koju eljenu memoriju. Zar to nije izvodljivo i s ljudskim
biima pomou hipnoze?"
"Je, ali se pamenje uvijek moe vratiti. Mi nikada nita stvarno ne zaboravljamo. Samo nam se tako
ini."
"Raunalo ne radi na taj nain. Kada mu se kae da neto zaboravi, on to i uini. Informacija se
potpuno brie."
"Hal se, dakle, uope ne sjea svog... loeg ponaanja?"
"Ne mogu biti stopostotno siguran u to", uzvrati Chandra. "Moda postoje neke memorije koje su bile
na putu iz jedne toke u drugu kada je... trakavica poela djelovati. Ali, to je krajnje nevjerojatno."
"Oaravajue", ree Tanja, poto su svi neko vrijeme razmiljah o tome u tiini. "Ali, postoji jedno
mnogo vanije pitanje: moemo li se pouzdati u njega ubudue?"
Prije no to je Chandra stigao odgovoriti, Floyd ga preduhitri.
"Isti splet okolnosti ne moe se vie ponoviti; to vam mogu obeati. Sva nevolja je poela zbog toga to
je jednom raunalu teko objasniti sigurnosne razloge."
"Ba kao i ljudskom biu", promrmlja Curnow, ne odve sotto voe.

"Nadam se da ima pravo", ree Tanja, ali ne ba uvjereno. "to sada predstoji, Chandra?"
"Nita ovako zapetljano, ve samo dugotrajno i zamorno. Sada ga moramo programirati da zapone
slijed operacija za naputanje Jupiterova sustava i povratak Otkria na Zemlju. Tri godine nakon to se
mi budemo vratili naom vrlo brzom putanjom."

26. P OKUSNI RAD

Primatelj: Victor Millson, predsjednik Nacionalnog astronautikog vijea, Washington

Poiljatelj: Heywood Floyd, ameriki svemirski brod Otkrie Predmet: Kvar brodskog raunala
HAL 9000 Klasifikacija: POVJERLJIVO
Dr. Chandrasegarampillai (u daljnjem tekstu dr. Chandra) zavrio je preliminarno ispitivanje
Hala. Stavio je nove module na mjesto svib modula koji su nedostajali i ini se da je raunalo sada
potpuno operativno. Pojedinosti o djelatnostima i zakljucima dr. Chandre bit e izloene u
izvjetaju koji e on i dr. Ternovski uskoro podnijeti.
U meuvremenu si zatraio od mene da sastavim saetak bez tehnikih termina za potrebe Vijea, a
osobito novih lanova koji nisu dovoljno upoznati s povijeu problema. Iskreno govorei, ne
vjerujem da sam kadar to uraditi; kao to zna, nisam strunjak za raunala. Ali dat u sve od sebe.
Problem je, kako se ini, izazvan sukobom izmeu Halovih osnovnih uputa i zahtjeva sigurnosti. Po
nalogu samog predsjednika, postojanje MNT-1 drano je u potpunoj tajnosti. Samo oni koji su morali
biti upueni u to imali su pristup informacijama.
Misija Otkrie u Jupiterovu sustavu ve je bila u poodmakloj fazi planiranja kad je iskopan MNT1 i kad je uputio svoj radio-signal prema tom planetu. Kako je zadaa operativnih lanova posade
(Bowman, Poole) bila samo to da letjelicu dovedu do njenog odredita, odlueno je da oni ne budu
obavijeteni o ovoj novoj zadai. Svrha zasebnog uvjebavanja istraivakog tima (Kaminski,
Hunter, Whitehead) i stavljanja njegovih lanova u hibernaciju prije poetka putovanja bila je da se
postigne mnogo vei stupanj sigurnosti, jer se smatralo da je uz ove mjere opreza bitno smanjena
opasnost od (sluajnog ih namjernog) odavanja tajne.
elio bih te sada podsjetiti da sam u to vrijeme (moj memorandum NCA 342/23 - STROGO
POVJERLJIVO od 30.04.2001.) uputio nekoliko kritikih napomena na raun ove zamisli. One su,
meutim, odbaene na vioj razini.
Budui da je Hal bio kadar upravljati brodom bez ljudi, takoer je bilo odlueno kako treba biti
programiran da samostalno obavi misiju, ako posada bude u tome sprijeena, ili ako strada. Stoga je
u potpunosti bio upoznat s njenim ciljevima, ali mu nije bilo doputeno o tome obavijestiti Bowmana
i Poolea.
Ova situacija dola je, meutim, u sukob sa svrhom za koju je Hal predvien, s paljivom
obradom podataka bez ikakvih izvrtanja ili prikrivanja. Kao posljedica, kod Hala je nastalo ono to
bi se kod ljudi moglo nazvati psihozom, ih, jo odreenije, shizofrenijom. Dr. Chandra mi je
objasnio da je, govorei tehnikom terminologijom, Hal upao u stupicu takozvane HofstadterMoebiusove petlje; to je situacija koja, kako se ini, nije rijetka meu razvijenim raunalima sa
samostalnim programima za obavljanje odreenih zadaa. On predlae da za potanja razjanjenja
stupimo u vezu sa samim profesorom Hofstadterom.
Pojednostavljeno reeno (ako sam pravilno razumio dr. Chandru), Hal je bio suoen s
nepodnoljivom dilemom, pa su se tako kod njega pojavili paranoini simptomi, neprijateljstvo
prema onima koji su na Zemlji nadzirali njegov rad. On je stoga pokuao prekinuti radio-vezu s

kontrolom misije, najprije tako to je izvijestio o (nepostojeem) kvaru antenske jedinice AE-35.
To ne samo da je bio in otvorenog laganja, ime je nesumnjivo jo vie oteano njegovo psihiko
stanje, ve je i dovelo do sukoba s posadom. Po svemu sudei (o tome, dakako, moemo samo
nagaati), doao je do zakljuka da je jedini izlaz iz krize odstranjivanje njegovih ljudskih kolega, u
emu je gotovo potpuno uspio. Gledano objektivno, bilo bi zanimljivo vidjeti to bi se dogodilo da
je sam nastavio misiju, bez "ometanja" izazvanih ljudskim utjecajem.
To je doslovce sve to sam uspio doznati od dr. Chandre; nerado bih se nastavio i dalje
raspitivati, budui da je on zbog prekomjernog rada ve na granici iscrpljenosti. No, bez obzira na tu
okolnost, moram iskreno izjaviti (i molim te da to ostane potpuno povjerljivo) da dr. Chandra nije
uvijek onako susretljiv kao to bi se inae oekivalo. Uglavnom se otvoreno zauzimao za Hala, to je
ponekad prilino oteavalo razgovore. Dogaalo se ak da je i dr. Ternovski, za koga se moglo
pretpostaviti da e u ovom pogledu biti malo nepristraniji, esto dijelio njegovo stajalite.
No, jedino doista vano pitanje je: moemo li se ubudue pouzdati u Hala? Dr. Chandra, dakako,
uope ne sumnja u to. On tvrdi da je izbrisao cjelokupno sjeanje raunala na traumatian dogaaj
koji je doveo do iskljuenja. Dr. Chandra takoer smatra da se kod Hala ne moe javiti nita to bi i
izdaleka podsjetilo na ljudsku grinju savjesti.
U svakom sluaju, ini se nevjerojatnim da bi se ponovo mogao javiti splet okolnosti koje su
prouzroile raniji problem. Iako je Hal u mnogo emu osobit, priroda tih osobitosti nije takva da bi
ostavila mjesta zebnji; to su tek male smetnje od kojih su neke ak i zabavne. A kao to zna, a dr.
Chandra ne zna, poduzeo sam korake da u sluaju krajnje nude ja zadrim sve konce u rukama.
Da samem: popravak Hala 9000 ide zadovoljavajuim tokom. ak bi se moglo rei da je ve na
probnom radu.
Pitam se je li on toga svjestan.

27. M EUIGRA: ISKRENE ISPOVIJEDI

Ljudski um odlikuje se zapanjujuom sposobnou prilagoavanja; nakon nekog vremena ak i

nevjerojatno postaje obino. Bilo je trenutaka kad je posada Leonova jednostavno iskljuivala sve ono
to ju je okruivalo, moda u nesvjesnom nastojanju da sauva zdrav razum.
Dr. Heywood Floyd esto je mislio da se u takvim prilikama Walter Curnow pomalo prekomjerno trsio
da bude sredinji lik parade. Iako je on bio zaetnik onoga to je aa Kovaljev nazvao epizoda "iskrenih
ispovijedi", sasvim je sigurno da nije imao na umu nita slino. To se spontano uobliilo kad je on
izrazio sveope nezadovoljstvo vodovodom u uvjetima nulte sile tee.
"Kad bi mi se mogla ispuniti jedna elja", izjavio je on na sastanku u est, "onda bih volio zaroniti u
finu, uspjenuanu kadu, zainjenu mirisom borovine, pa da mi iznad povrine viri samo nos."
Kad je zamro amor suglasnosti i kad su se izvili uzdasi koji su odraavali neuslianu elju, Katerina
Rudenko preuzme tafetu.
"Kakva sjajna dekadentna zamisao, Waltere!" ree ona vedro, uz tobonje neodobravanje. "Za trenutak
si mi bio nalik na starorimskog cara. Kada bih se ja sada nala na Zemlji, meni bi se svidjelo neto
ivlje."
"Na primjer?"
"Hm... Je li doputeno da se vratim u prolost?"
"Ako eli."
"Kao djevojica, esto sam praznikom odlazila u jedan kolhoz u Gruziji. Tamo se nalazio jedan divan

palomino pastuh, kojeg je upravitelj kupio novcem zaraenim na mjesnoj crnoj burzi. Bio je to stari
nitkov, ali voljela sam ga, a on je doputao da jaem Aleksandra po cijelom kraju. Mogla sam stradati pri
tim galopiranjima, ali upravo je to ono to mi najsnanije priziva Zemlju u sjeanje."
Na trenutak je zavladao muk; svi kao da su tog asa bili negdje daleko. A onda Curnow upita:
"Ima li jo dobrovoljaca?"
Meutim, inilo se da su svi i dalje izgubljeni negdje u sjeanjima, tako da bi se igra tu vjerojatno i
prekinula da se nije oglasio Maksim Brajlovski.
"Volio bih roniti; to mi je bio omiljeli hobi kad sam uope imao vremena, a sretna je okolnost to je i
ronjenje bilo ukljueno u moju kozmonautsku obuku. Ronio sam pokraj atola Tihog oceana, kod Velikog
koraljnog grebena, u Crvenom moru; koraljni sprudovi su najdivnija mjesta na svijetu. No, ono ega se
najradije sjeam povezano je s jednim posve drukijim mjestom, sa umama morskih algi pokraj
japanskih obala. Suneve zrake koje su se probijale kroz goleme vlati stvarale su dojam podvodne
katedrale. Bilo je to vrlo tajanstveno... magino. Nikad se tamo nisam vratio; moda drugi put ne bi vie
bilo isto. Ali volio bih doivjeti jo jednom."
"Lijepo", ree Walter koji je kao i obino postavio sebe za dirigenta parade. "Tko je idui?"
"Ja u biti sasvim kratka", ree Tanja Orlov. "Boljoj - Labue jezero. Ali Vasilij se nee sloiti. On
ne podnosi balet."
"Onda smo, dakle, dvojica. Dobro, a za to bi se ti opredijelio, Vasilij?"
"I ja sam imao na umu ronjenje, ali me Maks preduhitrio. Idem stoga u suprotnom smjeru, u
jedriliarstvo. Jezditi kroz oblake za ljetnog dana, u potpunoj tiini. No, ne ba potpunoj, strujanje zraka
povrh krila moe biti buno, osobito pri naginjanju. To je pravi nain da se uiva na Zemlji, poput ptice."
"enja?"
"Nita lake. Skijanje u Pamiru. Volim snijeg."
"A ti, Chandra?"
Atmosfera se najednom primjetno promijenila kad je Walter postavio pitanje. Poslije sveg minulog
vremena Chandra je i dalje bio stranac, besprijekorno uljudan, ak ljubazan, ali nimalo spreman da se
otvori.
"Kad sam bio djeak", zapone on polako, "djed me poveo na hodoae u Varanasi, Benares. Ako
nikad niste bili tamo, bojim se da neete shvatiti. Za mene, za mnoge Indijce ak i danas, bez obzira na to
koje su religije, to je sredite svijeta. Namjeravam se jednog dana vratiti tamo."
"A ti, Nikolaj?"
"Pa, dosad smo imah more i nebo. Ja bih to volio zajedno. Moj omiljeh sport bio je jedrenje na dasci.
Bojim se, dodue, da sam sad malo ostario za to, ali volio bih to praktino provjeriti."
"Preostao si jo samo ti, Woody. to je tvoj izbor?"
Floyd ak nije zastao razmisliti; spontani odgovor iznenadio je i njega samog i sve ostale.
"Bilo bi mi svejedno gdje sam na Zemlji, samo da sam sa svojim siniem."
Poslije toga, nije se vie imalo to rei.

28. OSJEAJ PROMAENOSTI

"...Vidio si sve tehnike izvjetaje, Dimitrij, tako da sigurno razumije na osjeaj promaenosti.
Nismo saznah nita novo iz svih testova i mjerenja koja smo poduzeli. Zagadka jednostavno stoji pred
nama, ispunjava pola neba, a mi za nju kao da i ne postojimo.
No, ona ne moe biti samo inertna, naputena svemirska olupina. Vasilij je naglasio da mora nekako

pozitivno djelovati kako bi se zadrala u toj nestabilnoj libracijskoj toki. Da nije tako, odavno bi ve
skliznula nadolje, kao to je to i s Otkriem bilo, i strmoglavila se na Io.
to nam je, dakle, initi? Na brodu ne bi smjelo biti nuklearnog eksploziva, zar ne, budui da bi se to
kosilo s odlukom Ujedinjenih naroda iz 2008., paragraf 3. Dakako, samo se alim.
Budui da smo sada pod manjim optereenjem, a lansirni prozor za povratak nee se otvoriti jo
nekoliko tjedana, poela se sasvim uoljivo javljati dosada, ba kao i osjeaj uzaludnosti. Nemoj se
smijati, mogu zamisliti kako to tebi zvui, tamo u Moskvi. Kako se ijedno inteligentno stvorenje moe
dosaivati ovdje, okrueno najveim udesima koje je ljudsko oko ikada vidjelo?
No, to je ipak tako. Moral nije vie na prijanjoj visini. Dosad smo svi bili posve zdravi, ali
odnedavno se svatko poeo aliti na neto: na manju prehladu, pokvaren eludac, ogrebotinu koja nikako
ne zarasta usprkos svim Katerininim tabletama i prascima. Ona je ve digla ruke i sve nas redom
proklinje.
aa pridonosi odravanju kakvog-takvog dobrog raspoloenja nizom objava na brodskoj oglasnoj
ploi. Njihova tema je: DOSTA ANGLORUSKOG! On navodi grozne sluajeve mijeanja dva jezika,
pogrene upotrebe rijei i tako dalje. Svima e nam biti potrebna jezina dekontaminacija kad se vratimo
ki; u nekoliko navrata zatekao sam tvoje zemljake kako meusobno avrljaju na engleskom potpuno
nesvjesni toga, poseui u materinji jezik jedino zbog tekih rijei. Drugom prigodom uhvatio sam
samoga sebe kako na ruskom razgovaram s Walter om Curnowom, a da to obojica nismo shvatili itavih
nekoliko minuta.
Prije nekoliko dana dogodio se jedan nepredvieni dogaaj koji e ti moda moi doarati ovdanje
stanje duha. Usred noi oglasila se sirena protupoarne uzbune koju je ukljuio jedan detektor dima.
Pokazalo se da je to Chandra prokrijumario na brod nekoliko svojih pogubnih cigara i da vie nije
mogao odoljeti iskuenju. Otiao je u zahod da bi tamo puio poput kakvog aka s neistom savjesti.
Dakako, bilo mu je uasno neugodno. No, poto je panika minula, svi su se ostali stali histerino
smijati. Poznato ti je kako neki sasvim banalan vic, prema kome svatko sa strane ostaje potpuno
ravnoduan, moe uskomeati skupinu inae inteligentnih ljudi koji se potom bespomono gue od
smijeha. Nekoliko narednih dana bilo je dovoljno da netko toboe pali cigaru, pa da se svi ponu
cerekati.
Ono to je sve to inilo jo smjenijim jest to to nitko ne bi nita zamijetio da je Chandra jednostavno
otiao u zranu komoru ih iskljuio detektor za dim. Ali, on se previe stidio priznati da ima jednu takvu
ljudsku slabost; i tako, on sada provodi jo vie vremena nego ranije u razgovorima s Halom."
Floyd pritisne dugme za stanku i prekine snimanje. Moda nije bilo poteno tako ismijavati Chandru,
iako se to esto inilo primamljivim. Tijekom posljednjih nekoliko tjedana na vidjelo je izbilo mnotvo
sitnih nastranosti i mana svih putnika na brodu; bilo je ak i nekoliko unih svaa bez oitog razloga. A
kad je o tome ve rije, je li i njegovo ponaanje bilo besprijekorno? Zar mu se ba nijednom nije mogla
uputiti nikakva zamjerka?
I dalje nije bio naisto je li odabrao ispravno dranje prema Curnowu. Iako u prvo vrijeme nije mogao
ni pretpostaviti da e mu se krupni inenjer ikada stvarno svidjeti, niti da e uivati u zvuku njegova
pomalo prebunog glasa, Floydov odnos prema njemu promijenio se od pukog podnoenja do potovanja
i divljenja. Rusi su ga oboavah, izmeu ostalog i zato to bi ih esto do suza ganulo njegovo izvoenje
jedne tako omiljele pjesme kao to je "Poljuko polje". Ali jednom prigodom Floyd je osjetio da je ovo
oboavanje otilo malo predaleko.
"Waltere", pone on oprezno, "nisam siguran da se to mene tie, ali postoji neto osobno o emu bih
htio popriati s tobom."
"Kad netko kae da ga se neto ne tie, onda obino ima pravo. U emu je problem?"

"Bez uvijanja, tvoje ponaanje prema Maksu."

Zavladao je ledeni muk. Floyd se u meuvremenu zadubio u paljivo ispitivanje loe obojenog zida
nasuprot. A onda Curnow uzvrati blagim, ali neumoljivim glasom:
"Imao sam neodoljiv dojam da je on ve navrio osamnaestu."
"Ne pravi se lud. Osim toga, iskreno govorei, nije uope rije o Maksu, nego o enji."
Curnowljeve usne se razmaknue u izraz neskrivenog iznenaenja.
"O enji? Kakve sad ona ima veze?"
"Budui da si inteligentan ovjek, tvoja slaba mo zapaanja esto me zbunjuje, ak dovodi u pitanje
ono prvo. Nema dvojbe da ti je jasno kako je ona zaljubljena u Maksa. Zar nisi zapazio kakav joj je izraz
lica kad mu obavije ruku oko ramena?"
Floyd ni u snu ne bi pomislio da e ikada vidjeti Curnowa zbunjenim, ali udarac kao da ga je pogodio
na pravo mjesto.
"enja? Mislio sam da se svi ale... ona je tako miran i tih mii. Osim toga, svi su redom zaljubljeni u
Maksa, na svoj nain, ak i Katerina Velika. Pa ipak... hm, ini mi se da bih trebao biti obazriviji. Bar
kada je enja prisutna."
Zavladala je dua utnja, dok se drutvena temperatura polako vraala prema normali. A onda,
oigledno s namjerom da pokae kako to nije previeprimio k srcu, Curnow doda tonom lakog razgovora:
"Zna, esto sam razmiljao o enji. Netko je izvanredno vjeto obavio plastini zahvat na njenom licu,
ali sve se ozljede nisu mogle ukloniti. Koa je previe zategnuta, a ini mi se da je nikada nisam vidio
kako se doista smije. Moda sam je zbog toga izbjegavao gledati. Bi li povjerovao, Heywoode, da je u
meni tako razvijeno estetsko bie?"
Ovo hotimice formalno "Heywoode" bilo je prije dobrohotno peckanje nego zahlaenje dranja, tako
da je Floyd mogao odahnuti.
"Mogu donekle zadovoljiti tvoju znatielju: Washington je konano ustanovio pravo stanje. ini se da
je preivjela teku zrakoplovnu nesreu i samo zahvaljujui srei nije stradala od opeklina. to se nas
tie, u tome nema nikakve tajne, ali zna da Aeroflot ne priznaje nesretne sluajeve."
"Sirota djevojka. Iznenauje me to su je pustili u svemir, ali pretpostavljam da je to stoga to je bila
jedina uvjebana osoba kad je Irina samu sebe izbacila iz igre. ao mi ju je; ne raunajui rane,
psiholoki ok mora da je bio uasan."
"Nesumnjivo, ali oigledno se potpuno oporavila."
Nisi rekao punu istinu, ree Floyd u sebi, niti e to ikada uiniti. Poslije njihova susreta prilikom
pribliavanja Jupiteru, ubudue e uvijek postojati tajna veza meu njima, ne ljubavi, ve njenosti, to
esto zna biti trajnije.
Najednom i neoekivano, shvatio je da je zahvalan Curnowu; ovaj je oigledno bio iznenaen
njegovom brigom za enju, ali nije pokuavao eprkati po tome zbog vlastite obrane.
A i da je, zar bi to bilo nepoteno? Floyd se u posljednje vrijeme poeo pitati jesu li i njegove pobude
bile posve iste. to se Curnowa tie, on je odrao svoje obeanje; tovie, nekom neupuenom moglo je
izgledati da on hotimice zanemaruje Maksa, bar u enjinoj prisutnosti. A i prema njoj se ponaao mnogo
paljivije; tovie, bilo je prilika kad mu je uspijevalo da je navede na glasan smijeh.
Posredovanje se, dakle, pokazalo korisnim, to god stajalo iza njega. ak i ako je, kao to je Floyd
ponekad pokajniki sumnjao, to bila samo tajna zavist koju normalni homoseksualci ih heteroseksualci
osjeaju prema neoptereenim i valjano prilagoenim polimorfima, ukoliko su potpuno poteni prema
samima sebi.
Prsti mu ponovo posegoe za rekorderom, ali nit misli bila je prekinuta. Neumitno, prizori njegovog
doma i obitelji navrijee mu u um. On zatvori oi i u sjeanje mu se vrati vrhunac Christopherove

roendanske proslave, deki koji gasi tri svjeice na torti, prije manje od dvadeset etiri sata, ali na
udaljenosti od milijardu kilometara. Toliko je puta vraao snimak da ga je ve znao napamet.
A koliko je esto Caroline putala njegove poruke Chrisu, kako djeak ne bi zaboravio oca, i vidio ga
samo kao stranca kad se bude vratio nakon to proe jo jedan roendan? Gotovo se bojao da to pita.
No, nije mogao nita prigovoriti Caroline. Za njega, protei e samo nekoliko tjedana prije nego se
ponovo sretnu. Ali ona e u meuvremenu ostarjeti vie od dvije godine, dok on bude spavao bez snova
izmeu svjetova. Bilo je to dugo razdoblje za jednu mladu udovicu, makar samo i privremenu.
Pitam se da li me ovo uhvatila jedna od brodskih bolesti, pomisli Floyd; rijetko je imao prilike iskusiti
takav osjeaj promaenosti, ak i kraha. Moda u izgubiti obitelj, s druge strane bezdana prostora i
vremena, bez ikakve svrhe. Jer, nita nisam postigao; stigao sam, dodue, do odredita, ali ono je i dalje
nedokuiv, neprobojan zid potpune tame.
Pa ipak, David Bowman je svojevremeno uzviknuo: "Moj Boe! Puna je zvijezda!"

29. P OJAVLJIVANJE

Saina najnovija obavijest glasila je:

ANGLORUSKI BILTEN BR. 8

Predmet: Tovari

Naim amerikim gostima:

Iskreno govorei, deki, ne pamtim kad me netko tako oslovio. Svakom Rusu iz dvadeset prvog
stoljea to znai povratak u doba krstarice "Potemkin", povratak koji u sjeanje priziva suknene
kape, crvene zastave i Vladimira Iljia kako dri govorancije radnicima stojei na papuici
eljeznikog vagona.
U ono vrijeme kada sam ja bio djeak koristilo se bratec ili druok, pa sad izaberite.
Hvala na panji.
Drug Kovaljev

Floyd se jo smijuljio, proitavi ovu obavijest, kad mu se pridrui Vasilij Orlov, dolebdjevi kroz
palubu za odmor i promatranje na putu prema komandnom mostu.
"Ono to me zapanjuje, tovari, jest injenica da aa uope nae vremena prouavati jo neto uz
inenjersku fiziku. No, on neprestance spominje pjesme i drame za koje ja nikada nisam uo, a to se
engleskog tie, govori ga bolje od, pa, recimo, Waltera."
"Kad se odluio za znanost, aa je postao, kako vi ono kaete?, crna ovca u obitelji. Otac mu je bio
profesor engleskog u Novosibirsku. Ruski je bio doputen u njihovoj kui jedino od ponedjeljka do
srijede; od etvrtka do subote govorilo se engleski."
"A to je bilo s nedjeljama?"
"Oh, francuski i njemaki, naizmjence."
"Sad tono znam to razumijevate pod rijeju nekuljtumi; mislim da mi taj pridjev dobro pristaje. Pee
li au savjest zbog tog... iznevjeravanja? Uostalom, zato se uope dao u inenjere kad je imao takvo
obrazovanje?"
"U Novosibirsku ti brzo postane jasno tko su kmetovi, a tko aristokrati. aa nije bio samo sjajan
ovjek, nego i ambiciozan mladi."
"Ba kao i ti, Vasilij."

"Et tu, Brute! Vidi, i ja umijem navoditi Shakespearea... Boe moj! to je to bilo?'
Floyd nije imao sree; lebdio je leima okrenut promatrakom prozoru, tako da nije nita vidio. Kad je
uspio zauzeti povoljan poloaj, nekoliko sekundi kasnije, pred njim se pruao samo poznati pogled na
Starijeg brata koji je prelazio divovski Jupiterov disk, upravo kao to je to inio neprekidno otkad
su doli.
Ali za Vasilija, na trenutak koji e zauvijek ostati urezan u njegovu pamenju, ti otri obrisi sadravali
su jedan potpuno drukiji i krajnje nemogu prizor. inilo se kao da se naas otvorio prozor u neki drugi
svemir.
Pojava je potrajala manje od jedne sekunde, kad ju je nehotini refleksni treptaj oka prekinuo. Pogled
mu se naao usmjeren ne u polja zvijezda, ve sunaca, kao da je to zgusnuto srce neke galaktike ili jezgra
kuglastog jata. U tom trenu, Vasilij Orlov zauvijek je izgubio nebo Zemlje. Ono e mu se ubudue initi
nepodnoljivo prazno; ak i silni Orion i velianstveni korpion bit e tek jedva zamjetljivi uzorci
slabanih iskara koje ne zavrjeuju da se dvaput pogledaju.
Kad se usudio ponovo otvoriti oi, svega je bilo nestalo. Ne, ne ba svega. U samom sreditu sada
ponovo uspostavljenog pravokutnika od ebanovine jo je sjala jedna slabana zvijezda.
Ali, zvijezda se nikad ne mie dok je promatrate. Orlov ponovo trepne, da razbistri zamuen pogled.
Tako je, kretanje je bilo stvarno; nije mu se samo priinilo.
Meteor? injenica da je proteklo vie sekundi prije no to se glavni znanstvenik Vasilij Orlov prisjetio
da su meteori nemogui u zrakopraznom prostoru bila je pravi pokazatelj oka u kome se nalazio.
Zvijezda se onda najednom razlui u prugu svjetlosti i samo nekoliko otkucaja srca kasnije nestala je s
one strane Jupiterovog ruba. U meuvremenu, Vasilij je uspio doi k sebi i ponovo je bio hladnokrvan,
nepristran promatra.
Ve je doao do tone procjene staze tog objekta. Nije moglo biti nikakve dvojbe; hitao je ravno prema
Zemlji.

Peti dio
Dijete-zvijezda

30. P OVRATAK KUI

inilo mu se kao da se probudio iz nekog sna, ili iz sna u snu. Te dveri izmeu zvijezda vratile su ga
svijetu ljudi, ali ne vie kao ovjeka.
Koliko je bio odsutan? Jedan ivotni vijek... ne, dva ivotna vijeka; jedan naprijed, a drugi natrag.
Kao David Bowman, zapovjednik i posljednji preivjeli lan posade svemirskog broda Sjedinjenih
Drava Otkrie, bio je uhvaen u divovsku stupicu postavljenu tri milijuna godina ranije i podeenu tako
da proradi u pravi trenutak i jedino na pravi podraaj. Pao je kroz nju, iz jednog svemira u drugi, suoivi
se s udesima od kojih je neka sada shvaao, dok druga vjerojatno nikad nee moi shvatiti.
Kretao se sve veom brzinom, niz beskrajne hodnike svjetlosti, sve dok nije prestigao i samu svjetlost.
Znao je da je to nemogue, ali sada mu je takoer bilo poznato kako se ipak moe postii. Kao to je
Einstein tono rekao, dobri Bog je lukav, ali nikad zloban.
Proao je kroz kozmiki skretniki sustav, glavni kolodvor galaktika, i izaao, zatien neznanim silama
od njenog bijesa, nedaleko od povrine jedne divovske crvene zvijezde.
Tu je bio oevidac paradoksa raanja sunca na proelju jednog sunca, kad se blistavi bijeli patuljak,
sudrug zvijezde na umoru, stao uspinjati nebom, usijana prikaza koja je pod sobom izazivala plameni val
plime. Nije osjeao strah, ve jedino uenje, ak ni onda kada ga je servo-letjelica povela u pakao to
se prostirao ispod...
...da bi se pri na kraju putovanja, izvan svake pameti, naao u jednom divno opremljenom hotelskom
apartmanu u kojem nije bilo nieg to mu se nije inilo poznatim. No tu je, ipak, gotovo sve bilo lano;
knjige na policama bile su samo modeli, a kutije sa itaricama i limenke piva u hladnjaku, premda su na
njima stajale poznate naljepnice, sve su odreda sadrale istu bljutavu hranu, po izgledu nalik na kruh, ali
ukusa koji je podsjeao na gotovo sve to bi mu palo na um.
Ubrzo je shvatio da je on uzorak u svemirskom zoolokom vrtu, kome je krletka brino prireena prema
slikama starih televizijskih programa. Takoer se poeo pitati kad e se pojaviti oni koji su ga tu doveli i
u kakvom obliku.
Kako su se samo budalasta pokazala ta oekivanja! Sad je znao da je jednako tako mogao razmiljati o
pravom obliku vatre ili se nadati da vidi vjetar.
A onda ga je svladala iscrpljenost uma i tijela. I tako je, posljednji put, David Bowman zaspao.
Bilo je to neobino spavanje, budui da nije bio sasvim bez svijesti. Poput magle to gmie kroz umu,
neto mu je opsjedalo um. Osjeao je to tek nejasno, zato to bi ga puni dodir unitio podjednako brzo i
neumoljivo kao i ognjevi to su bjesnili kraj njega. Pod tim ravnodunim ispitivanjem nije osjeao
ni nadu ni strah.
Katkad, tijekom tog dugotrajnog spavanja, sanjao je da je budan. Godine su prolazile; jednom se
pogledao u ogledalo i u naboranom licu koje je tamo spazio jedva je prepoznao sebe. Tijelo mu je hitalo
prema rastakanju, a kazaljke biolokog sata ludo su se okretale k ponoi do koje nikada nee stii. Jer u
tom posljednjem trenutku Vrijeme se zaustavilo, a onda se poelo vraati.
Izvori sjeanja najednom su briznuli; u uspomenama stavljenim pod nadzor poeo je ponovo
proivljavati prolost, a znanja i iskustva kopnjela su iz njega dok se vraao prema djetinjstvu. No, nita
nije bilo izgubljeno; sve to je ikada bio, u svakom trenutku ivota, premjetano je na pouzdanije mjesto. I

u trenu kad je jedan David Bowman prestao postojati, drugi David Bowman postao je besmrtan,
nadrastavi nunosti materije.
Bio je embrio boga, koji jo nije posve spreman da bude roen. Dugo je plutao limbom, znajui to je
bio, ali ne i to je postao. Jo se nalazio u stanju mijena, negdje izmeu Uinke i leptira. Ili moda tek
izmeu gusjenice i liinke...
A onda se to stanje mirovanja rasplelo. Vrijeme se vratilo u njegov siuni svijet. Crna, pravokutna
ploa koja se iznenada pojavila pred njih uinila mu se kao stari prijatelj.
Vidio ju je na Mjesecu; naiao je na nju negdje na stazi oko Jupitera; a na neki nain sada je znao da su
se i njegovi preci sreli s njom, jednom davno. Iako je i dalje sadravala nedokuene zagonetke, ipak vie
nije bila potpuna tajna; jedan dio njenih sila on je sada shvaao.
Uvidio je da nije ona jedina, ve da ih je mnotvo; isto tako, to god govorili mjerni ureaji, uvijek je
bila iste veliine, a samo joj se prividna veliina mijenjala prema potrebi.
Kako je oigledan sada bio matematiki odnos njenih strana, slijed kvadrata 1:4:9! I kako je
prostoduno bilo pretpostaviti da niz zavrava tu, u samo tri dimenzije!
Upravo u trenutku kada mu se um usredotoio na te geometrijske jednostavnosti, prazni pravokutnik
ispunio se zvijezdama. Hotelski apartman, ako je uope ikad uistinu postojao, vratio se natrag u um svog
tvorca; a pred njim se naao blistavi vrtlog Mlijenoga Puta.
Mogao je to biti neki predivni, nevjerojatno profinjen model ugraen u blok od plastike. Ali bio je
stvarnost koju je on sada pojmio u njenoj sveukupnosti osjetilima koja su bila istananija od vida. Mogao
je po elji upraviti pozornost na bilo koju od stotinu milijardi zvijezda Mlijenog Puta.
Nalazio se upravo tu, u matici ove velike rijeke sunaca, na pola puta izmeu tinjajuih vatri galatike
jezgre i samotnih, ratrkanih zvijezda-straara na rubovima. A potjecao je odande, s druge strane tog
nebeskog bezdana, te vijugave trake tame potpuno liene zvijezda. Znao je da taj bezoblini kaos,
vidljiv jedino po sjaju koji mu je ocrtavao rubove, potiui iz dalekih plamenih magli, predstavlja jo
neiskoritenu grau stvaranja, sirovinu evolucija to e tek doi. Vrijeme tamo jo nije poelo; tek kada
sunca to sada sjaje budu ve odavno mrtva, ivot i svjetlost preoblikovat e tu prazninu.
Nesvjesno, on je ve jednom proao ovuda: sada, znatno bolje pripremljen, premda i dalje u potpunom
neznanju o poticaju koji ga je gonio, morat e ponovo prevaliti isti put...
Mlijeni Put ikne iz mentalnog okvira u kome ga je on drao zatvorenog; zvijezde i maglice poee
promicati pokraj njega, tvorei privid beskrajne brzine. Sablasna sunca rasprskavala su se i ostajala za
njim dok je on klizio kroz njihove jezgre.
A onda, zvijezde se poee prorjeivati, a sjaj Mlijenog Puta kopniti u blijedu utvaru blistavosti koju
je on jednom upoznao, i koju e moda jednoga dana ponovo iskusiti. Vratio se u svemir koji su ljudi
drali stvarnim, u istu toku iz koje se i otisnuo iz njega, sekundama ili stoljeima ranije.
ivo je bio svjestan onoga to ga okruuje; ta svijest bitno je nadmaivala onu svijest iz ranijeg
postojanja zbog mnotva novih osjetila kojima je spoznavao vanjski svijet. Mogao se usredotoiti na bilo
koje od njih i upustiti u doslovce beskrajno podrobno ispitivanje dojmova koji su mu odatle stizali, sve
dok ga ne bi zaustavilo temeljno, zrnasto ustrojstvo vremena i prostora ispod koga je postojao jedino
kaos.
Takoer, mogao se kretati, premda nije znao kako. Ali, je li to uope ikad znao, ak i onda kad je
posjedovao tijelo? Lanac zapovijedi koji se prua od mozga do udova bio je tajna o kojoj on jednostavno
nikad nije razmiljao.
Bio je dovoljan samo napor volje i spektar ove oblinje zvijezde pomaknuo se k plavom upravo
onoliko koliko je on to elio. Padao je prema njoj brzinom koja je dostizala veliki dio svjetlosne brzine;
iako se mogao kretati i bre ako bi to htio, nije mu se urilo. Trebalo je jo obraditi mnotvo informacija,

mnogo toga razmotriti... a ponajvie tek stei. To je, znao je, bila njegova trenutna svrha; ali takoer je
znao da je to tek dio jednog mnogo ireg plana koji e se otkriti u svoje vrijeme.
Gotovo da nije obratio panju na dveri izmeu svemira koje su brzo iezavale iza njega, ba kao ni na
brina stvorenja okupljena oko njih u svojim primitivnim svemirskim letjelicama. Ona su bila dio
njegovih sjeanja; ali sad su ga mamile snanije uspomene; dozivali su ga da se vrati na matini svijet za
koji je mislio da ga nikad vie nee vidjeti.
Mogao je uti mnotvo njegovih glasova, koji su postajali sve jai i jai, ba kao to je i taj svijet
rastao od zvijezde gotovo izgubljene spram Suneve izduene korone, preko tankog srpa, pa sve do
blistavog plavobijelog diska.
Znali su da on dolazi. Dolje, na toj prenaseljenoj kugli, uzbune ve bljeskaju po radarskim ekranima,
veliki teleskopi za praenje pretrauju nebo, a povijest kakvu su ljudi poznavali pribliava se svom kraju.
Tisuu kilometara nie postao je svjestan da se usnuli tovar smrti probudio i da se mekolji na svojoj
stazi. Slabane energije koje je sadravao njemu nisu bile nikakva prijetnja; tovie, on ih je mogao
unosno iskoristiti.
Uao je u labirint elektronskih krugova i hitro stao traiti put do pogubne jezgre. Veina ogranaka mogla
se zanemariti; bile su to slijepe ulice smiljene zbog zatite. Pod njegovim pomnim opipavanjem njihova
svrha pokazala se djetinjasto jednostavna; bilo je sasvim lako sve ih zaobii.
A onda je uslijedila posljednja prepreka, grub, ali djelotvoran mehaniki relej koji je drao razdvojena
dva kontakta. Dok se budu nalazili u tom poloaju, nee postojati energija potrebna za stavljanje u pogon
zavrnog niza.
On pokrenu svoju volju, i prvi put iskusi neuspjeh. Mikroprekida od nekoliko grama nije se htio
pokrenuti. On je bio stvorenje iste energije, tako da se svijet trome materije jo nalazio izvan njegova
utjecaja. No, ova potekoa mogla se jednostavno rijeiti.
Jo mu je preostalo mnogo toga za uenje. Strujni impuls koji je uveo u relej bio je tako silovit da je
gotovo istopio zavojnicu prije nego to ova stigla staviti u pogon mehanizam za aktiviranje.
Mikrosekunde su sporo prolazile. Bilo je zanimljivo promatrati kako eksplozivne lee dovode u arite
svoje energije, slino slabanoj ibici koja pali prugu baruta, da bi ova, sa svoje strane...
Megatoni se rascvjetae u beumnom prasku koji je donio kratkotrajnu, lanu zoru polovini usnulog
svijeta. Poput feniksa koji nie iz plamena, on upije u sebe ono to mu je bilo potrebno, a odbaci ostalo.
Daleko dolje, atmosferski tit koji je osiguravao planet od mnotva opasnosti apsorbirao je najvei
dio pogubnog zraenja. No, ipak e biti nesretnih ljudi i ivotinja koji vie nee moi vidjeti.
Poslije eksplozije, Zemlja kao da je najednom zanijemila. Uobiajen agor na kratkim i srednjim
valovima potpuno je zamuknuo, budui da ga je naglo ojaana ionosfera odrazila natrag prema povrini.
Jedino su mikrovalovi i dalje prodirali kroz nevidljivo ogledalo to se lagano rastakalo, obuhvativi
cijeli planet, ali je velika veina ovih emisija bila za njega previe uskosnopna da bi ih mogao primati.
Nekoliko visokoenergetskih radara jo je bilo usredotoeno na njega, ali oni su se mogli potpuno
zanemariti. Uope ih nije ni pokuao neutralizirati, iako je to lako mogao uiniti. A ako bi uz put naiao na
jo neke bombe, i prema njima e postupiti podjednako ravnoduno. Zasad je raspolagao svim koliinama
energije koje su mu bile potrebne.
A onda se poeo sputati irokom, zavojitom stazom prema izgubljenim predjelima svog djetinjstva.

31. DISNEYEV GRAD

Jedan filozof s fin-de-siclea izjavio je jednom prilikom, i zbog toga pretrpio silnu kritiku, da je

Walter Elias Disney pridonio pravoj ljudskoj srei vie nego svi religijski uitelji u povijesti. Sada, pola
stoljea poslije umjetnikove smrti, njegovi snovi jo su bujali floridskim podnebljem.
Kad je poetkom osamdesetih godina prethodnog stoljea otvoren njegov Pokusni prototip zajednice
sutranjice, ovaj poligon bio je samo vitrina za nove tehnologije i naine ivljenja. Ali, kako je njegov
osniva ispravno shvatio, PPZS e ispuniti svoju svrhu tek onda kada se jedan dio povrine koju zauzima
pretvori u pravi, ivi grad koji e ljudima koji se tu budu naselili biti istinski dom. Taj proces potrajao je
do kraja stoljea; na stambenom podruju sada je ivjelo dvadeset tisua stanovnika, pa je ono,
neizbjeno, dobilo popularan naziv Disneyev grad.
S obzirom na to da je useljenje bilo mogue tek poto bi se probila dvorska straa Disneyevih
odvjetnika, nije bilo iznenaujue to je prosjena starost stanovnika ovog mjesta bila vea nego u bilo
kojoj drugoj zajednici u Sjedinjenim Dravama i to su medicinske usluge bile najbolje na svijetu.
tovie, neke od njih teko da bi uope mogle biti zamiljene, a kamoli ostvarene na bilo kojem drugom
mjestu.

Apartman je bio paljivo ureen tako da ne nalikuje na bolniki smjetaj; samo je nekoliko neobinih
dijelova opreme odavalo njegovu pravu namjenu. Postelja je jedva dosezala do visine koljena, to je
smanjivalo opasnost od padova; no, krevet se mogao podii i nagnuti, ve prema potrebama
medicinskih sestara. Kada u kupaonici bila je ugraena u pod, a u njoj se nalazilo sjedite s rukohvatima,
tako da su ak i starije i bolesne osobe mogle bez potekoa ulaziti i izlaziti. Pod je bio zastrt debelim
sagovima, ali nije bilo takvih o koje se ovjek mogao spotaknuti, niti otrih kutova koji bi mogli nanijeti
ozljede. Druge pojedinosti bile su manje oigledne, a televizijska kamera je bila tako vjeto skrivena da
se njena prisutnost ni po emu nije mogla naslutiti.
Bilo je i nekoliko osobnih stvarica, gomila starih knjiga u jednom kutu i uokvirena naslovna stranica
jednog od posljednjih tiskanih brojeva lista New York Times, na kojoj je bilo otisnuto: AMERIKI
SVEMIRSKI BROD KREE PUT JUPITERA. U blizini su visjele dvije fotografije: na jednoj je bio
mladi na pragu dvadesete, dok je druga prikazivala prilino starijeg ovjeka odjevenog u astronautsku
opremu.
Iako krhka, sjedokosa starica koja je na TV panelu gledala neku obiteljsku komediju, jo nije bila
navrila sedamdesetu, inilo se da je mnogo starija. S vremena na vrijeme bi se nasmijala nekoj ali s
ekrana, ali neprekidno je pogledala na vrata kao da oekuje posjetitelja. Kad god bi to uinila, vre bi
stisnula tap oslonjen o stolicu.
No, zbivanja u TV drami odvukla su joj panju u trenutku kada su se vrata konano otvorila; kad su
posluna kolica ula u sobu, za njima i jedna medicinska sestra, trgnula se kao krivac uhvaen na djelu.
"Vrijeme je za ruak, Jessie", objavi sestra. "Pripremili smo vam danas neto vrlo ukusno."
"Nije mi ni do kakvog ruka."
"Od toga e vam biti mnogo bolje."
"Neu jesti sve dok mi ne kaete to je to."
"Zato neete jesti?"
"Nisam gladna. Jeste li vi ikada gladni?" upita ona lukavo.
Robotska kolica s hranom zaustavie se pokraj stolice, a onda se poklopci podigoe i pod njima se
pojavie pripremljeni obroci. Sestra nita nije dodirivala, ak ni kontrole na kolicima. Sada je stajala
nepomino, prilino usiljeno se osmjehujui, i promatrala svog tekog pacijenta.
U monitorskoj sali, udaljenoj pedeset metara, medicinski tehniar ree Rjeniku:
"Pazite sad ovo."
Jessiena vornata ruka podie tap i u kratkom luku zamahnu njime iznenaujue brzo prema sestrinim

nogama.
Sestra uope nije obratila pozornost na tu kretnju, ak ni onda kad je tap skliznuo ravno kroz nju.
Naprotiv, samo je napomenula umirujuim glasom:
"Dobro, zar ne izgleda lijepo? Pojedite to, draga."
Na Jessienom licu pojavi se prepreden osmijeh, ali ona poslua sestru. Trenutak kasnije ve je slatko
jela.
"Vidite?" ree tehniar. "Ona savreno dobro shvaa to se zbiva. Daleko je bistrija nego to to obino
pokazuje."
"Je li prva?"
"Je. Ostali vjeruju da to sestra Williams uistinu donosi objed."
"No, dobro. Svejedno. Vidi samo kako je zadovoljna to nas je nadmudrila. Jede pripremljenu hranu, a
to je i bila svrha. Ali moramo upozoriti sestre, sve, a ne samo sestru Williams."
"Zato?... Ah, da, svakako. Idui put to ne mora biti hologram, a onda pomislite samo na parnice koje
e nam prirediti izubijano osoblje."

32. KRISTALNO VRELO

Indijanci i doseljenici francuskog podrijetla iz Louisiane tvrdili su da je Kristalno vrelo bezdano. To

je, dakako, bila besmislica u koju ak ni oni nisu mogli povjerovati. Trebalo je samo staviti masku na lice
i malo otplivati da bi se sasvim jasno razabrala mala peina iz koje je navirala nevjerojatno ista
voda; unaokolo su se povijale vitke, zelene vlati vodenog bilja kroz koje su zurile oi udovita.
Dva tamna kruga, jedan uz drugoga, svejedno to se uope nisu micala, to su drugo mogla biti? Ova
vrebajua prikaza poveavala je uzbuenje pri svakom plivanju; jednoga dana udovite e nahrupiti iz
svoje jazbine, razjurujui ribe u lovu za veim plijenom. Bobby i David nikad ne bi priznali da tu
nema nieg opasnijeg od jednog odbaenog i nesumnjivo ukradenog bicikla koji lei napola obrastao u
vodeni korov na dubini od stotinu metara.
Bilo je teko povjerovati da je dubina uistinu tolika, ak i poto je to posve pouzdano ustanovljeno
uetom i viskom. Bobby, stariji i bolji ronilac, spustio se do moda jedne desetine te dubine, da bi potom
izvijestio kako se dno ini podjednako udaljenim kao i s povrine.
Ali, sad e Kristalno vrelo morati odati svoje tajne; moda je legenda o junjakom blagu ipak istinita,
usprkos prezrivom odmahivanju mjesnih povjesniara. U najmanju ruku, doi e u priliku da dobiju
pohvalu efa policije, to nikad nije naodmet, tako to e izvaditi nekoliko pitolja odbaenih tu poslije
skoranjih zloina.
Mali kompresor za zrak, koji je Bobby pronaao u garai, na gomili starudija, sada je hrabro brektao,
poto su uspjeh svladati poetne potekoe oko stavljanja u pogon. Svakih nekoliko sekundi zakaljao bi i
izbacio oblak plavog dima, ali nije bilo znakova da e prestati raditi. "Pa ak ako se to i dogodi",
ree jednog trenutka Bobby, "to onda? Ako djevojke iz Podvodnog kazalita mogu isplivati s dubine od
pedeset metara bez upotrebe cijevi za zrak, onda to moemo i mi. Nema nikakve opasnosti."
Ali, zato onda nismo rekli mami, proleti kroz glavu Daveu, i zato smo ekali da se tata vrati u Cape
zbog sljedeeg lansiranja atla? No, nisu ga morile prave sumnje: Bobby je uvijek imao pravo. Bit e da
je divno imati sedamnaest godina i znati sve. Jedino mu nije ilo u glavu zato mora gubiti toliko vremena
s onom tupavom Betty Schultz. Doista, bila je vrlo zgodna, ali, do vraga, pa ona je djevojka] Imali su
grdnih muka da je se jutros rijee.
Dave je navikao da bude pokusni kuni; mlaa braa upravo su za to sluila. On stavi masku za lice,

navue peraje i sklizne u kristalnu vodu.

Bobby mu doda cijev za zrak na koju je bio privren usni dio uzet s neke stare ronilake opreme.
Dave udahnu kroz njega i lice mu se iskrivi u grimasu gaenja.
"Grozan okus."
"Naviknut e se ve. A sad krei, ali ne dublje od one izboine. Tu u poeti podeavati ventil za tlak
kako ne bismo gubili previe zraka. Vrati se kad povuem cijev."
Dave je glatko zaronio i naao se u zemlji uda. Bio je to spokojan, jednobojan svijet, tako razliit od
koraljnih grebena Keysa. Ovdje nije bilo ni trga o dreavoj raznobojnosti podmorske sredine, gdje se
ivotinjski i biljni ivot razmee svim preljevima koji se nalaze u du gi. Postojale su samo nijanse plavog
i zelenog i ribe koje su i liile na ribe, a ne na leptire.
Otiskujui se perajama, on stane lagano ponirati, vukui cijev za sobom i zaustavljajui se da bi se
napojio strujom mjehura kad god bi osjetio potrebu za tim. Osjeaj slobode bio je tako udesan da je
gotovo zaboravio grozan uljani okus u ustima. Kad je stigao do izboine, zapravo do jednog starog
potopljenog debla, toliko obraslog vodenim biljem da se vie uope nije moglo prepoznati, on sjedne i
osvrne se oko sebe.
Pogledom je mogao obuhvatiti cijelo vrelo, sve do zelenih obronaka na suprotnoj strani kratera
ispunjenog vodom, udaljenih bar stotinu metara. Unaokolo nije bilo mnogo riba; samo je jedno malo jato
promicalo slino pljusku srebrnih novia u mlazu Suneve svjetlosti koja se slijevala odozgo.
Tu se nalazio i jedan stari prijatelj, kao i obino, kod jaza gdje su vode vrela poinjale svoje putovanje
prema moru. Mali aligator ("Ali ipak dovoljno velik", rekao je Bobby jednom veselo. "Vei je od
mene.") poivao je okomito, bez ikakvog vidljivog oslonca, drei samo nos iznad povrine. Ostavljali su
ga na miru i on im je uzvraao istom mjerom.
Cijev za zrak se nestrpljivo zategne. Daveu je bilo drago to je dolo vrijeme da krene; sada je shvatio
koliko moe biti hladno na prethodno nedosegnutoj dubini, a i sve vie ga je obuzimala munina. No,
toplo Sunce uskoro mu je osokolilo duh.
"Nema problema", ree Bobby samouvjereno. "Samo odvri ventil tako da kazaljka na tlakomjeru ne
padne ispod ove crvene crte."
"Do koje e dubine ii?"
"Do kraja, ako mi se bude htjelo."
Dave ga nije shvatio ozbiljno; obojica su dobro znah i za opijenost izazvanu dubinom i za duinu
narkozu. No, u svakom sluaju, vrtni mrk bio je dug samo trideset metara. To e biti sasvim dovoljno za
ovaj prvi pokus.
Kao i mnogo puta ranije, stao je sa zaviu i s divljenjem promatrati kako mu voljeni stariji brat
prihvaa novi izazov. Plivajui s istom lakoom kao i ribe oko njega, Bobby je stao ponirati u taj plavi,
tajanstveni svemir. Jednom se okrenuo i energinim pokretom pokazao na cijev za zrak, stavljajui
jasno do znanja da mu je potrebno vie kisika.
Usprkos stranoj glavobolji koja ga je najednom obuzela, Dave je dobro znao to mu je dunost.
Pohitao je do starog kompresora i odvrnuo kontrolni ventil do pogubnog maksimuma, pedeset milijuntih
dijelova ugljinog monoksida.
Kad je posljednji put vidio Bobbyja, ovaj je i dalje samopouzdano ponirao, prilika proarana
podvodnim zrakama Sunca, koja je zauvijek izmicala iz njegova domaaja. Votani kip u mrtvanici bio
mu je potpuni stranac koji nije imao nikakve veze sa Robertom Bowmanom.

33. BETTY

Zato je doao ovamo, vrativi se poput nespokojnog duha na poprite stare patnje? Nije imao pojma;
tovie, nije uope bio svjestan svog odredita sve dok ga okruglo oko Kristalnog vrela nije pogledalo iz
ume to se prua pod njim.
Bio je gospodar svijeta, ali ga je ipak paralizirao osjeaj tuge to opustouje koji ve godinama nije
iskusio. Vrijeme je zacijelilo ranu, kao to to uvijek ini; pa ipak, inilo mu se kao da je juer stajao
plaui kraj smaragdnog ogledala dok su mu pred oima stajali jedino odrazi okolnih empresa obraslih
panjolskom mahovinom. to se to zbiva s njim?
A onda, i dalje ne htijui, ve kao da ga je poticala neka blaga struja, on se otisne na sjever, prema
glavnom gradu. Tragao je za neim, no, nee saznati to je to sve dok ga ne nae.
Nitko, nikakav ureaj, nije zabiljeio njegov prolaz. Vie nije rasipno zraio unaokolo, zato to je ve
gotovo ovladao svojom energijom, kao to je jednom davno vladao svojim izgubljenim, ali ne i
zaboravljenim udovima. Zaronio je poput magle u trezore sigurne od potresa, sve dok se nije naao meu
milijardama uskladitenih memorija i zasljepljujuih, treperavih mrea elektronskih misli.
Ova zadaa bila je sloenija od aktiviranja jedne obine atomske bombe, tako da je tu utroio vie
vremena. Prije no to je pronaao informaciju za kojom je tragao, potkrala mu se jedna pogreka, ali se
on nije trudio da je ispravi. Nitko nikada nije shvatio zato, ali idueg mjeseca tri stotine poreznih
obveznika s Floride, ije je zajedniko svojstvo bilo to da im imena poinju slovom "F", dobilo je
ekove na ravno jedan dolar. Ispravljanje ove preplate viestruko bi premailo njenu vrijednost, tako da
su zbunjeni inenjeri za raunala konano svu krivnju svalili na pljusak kozmikih zraka. Sve u svemu, to
objanjenje i nije bilo daleko od istine.
Bilo mu je potrebno nekoliko milisekundi da prevali put od Talahasseeja do zgrade broj 634 u ulici
Juna magnolija u Tampi. Adresa je jo bila ista; nije morao troiti vrijeme na provjeravanje.
No, s druge strane, on uope nije imao namjeru provjeravati sve do samog trenutka kad je to uinio.
Poslije tri poroda i dva pobaaja Betty Fernandez (roena Schultz) i dalje je bila vrlo lijepa ena. U
ovom trenutku bila je i vrlo zamiljena; gledala je televizijski program koji joj je prizvao gorka i slatka
sjeanja.
Bilo je to izvanredno izdanje vijesti povodom tajanstvenih dogaaja u prethodnih dvanaest sati:
emisija je poela upozorenjem upuenim s Leonova koji se nalazio meu Jupiterovim mjesecima. Neto
je hitalo prema Zemlji; neto je, neopasno, detoniralo na stazi jednu atomsku bombu koju jo nitko nije
priznao kao svoju. To je bilo sve, ali i vie nego dovoljno.
Komentatori su iskopah svu silu starih video-vrpci, od kojih su neke uistinu bile vrpce, sve do onih,
nekada strogo povjerljivih snimaka na kojima je prikazano otkrie MNT-1 na Mjesecu. Po pedeseti put,
najmanje, ula je onaj jezivi radio-krik to se razlijegao u trenutku kada je monolit pozdravio
Mjeseevu zoru, uputivi svoju poruku prema Jupiteru. Takoer je ponovo promatrala poznate prizore i
sluala stare intervjue s Otkria.
Zato sve to uope gleda? Sav taj materijal drala je uskladiten negdje u kunoj arhivi (premda ga
nikada nije reproducirala kad bi tu bio Jose). Moda zato to je oekivala neku novost; nerado je
priznavala, ak i samoj sebi, koliko prolost jo ima utjecaja na njene osjeaje.
A evo i Davea, upravo kao to je i oekivala. Bio je to jedan stari intervju na BBC iz koga je gotovo
svaku rije znala napamet. Priao je o Halu, pokuavajui ustanoviti da li raunalo posjeduje
samosvijest.
Kako je mlad izgledao, i kako se tu razlikovao od one osobe s posljednjih, zamuenih slika s ukletog
Otkria! I koliko je samo nalikovao Bobbyju kakvog je ona zapamtila.
Slika se zanjihala u asu kad su joj se oi ispunile suzama. Ne, neto nije bilo u redu s televizorom ih s

ovim kanalom. I zvuk i slika poeh su se ludo ponaati.

Daveove usne su se pokretale, ali ona nita nije mogla uti. A onda lice kao da mu se rastoilo,
rastopilo u blokove boja. Zatim je ponovo steklo oblik, pa se opet zamutilo, da bi onda jo jednom
postalo postojano. No, zvuka i dalje nije bilo.
Odakle im ova slika? Na njoj nije bio Dave kao odrastao mukarac, ve kao djeak kakvog ga je
najprije upoznala. Gledao je s ekrana kao da ju je mogao vidjeti preko bezdana godina.
On se osmjehne; usne mu se pokrenue.
"Zdravo, Betty", ree.
Nije bilo teko oblikovati rijei i unijeti ih u struje to pulsiraju audio-krugovima. Prava potekoa
bila je usporiti misli do pueve brzine ljudskog mozga. A zatim ekati cijelu vjenost na odgovor...
Betty Fernandez je bila vrsta ena; a takoer se odlikovala i inteligencijom, pa iako je ve desetak
godina bila domaica, nije zaboravila ono to je znala kao strunjak za odravanje elektronske opreme.
Ovdje je bilo jo jedno u nizu uda medijske simulacije; prihvatit e ga sada takvo kakvo je, a o
pojedinostima e se pobrinuti kasnije.
"Dave", uzvrati ona. "Dave, jesi li to doista ti?"
"Nisam siguran", uzvrati slika na ekranu neobino bezbojnim glasom. "Ali, sjeam se Davea Bowmana
i svega u vezi s njim."
"Je li on mrtav?"
Ovo je bilo novo teko pitanje.
"Njegovo tijelo, da. Ali to vie nije vano. Sve to je Dave Bowman uistinu bio, jo je dio mene."
Betty se prekrii, bila je to kretnja koju je nauila od Josea, i proapta:
"Hoe rei da si ti duh?"
"Ne znam bolju rije."
"Zato si se vratio?"
"Ali! Betty, zato, doista! Kad bi mi bar ti to mogla rei."
No, znao je jedan odgovor, zato to se pojavio na ekranu. Rastava tijela i duha jo ni izdaleka nije bila
potpuna, a ni najslobodnije kablovske televizijske mree ne bi putale u program ovakve seksualne
prizore kakvi su se sada tamo oblikovah.
Betty je gledala neko vrijeme, ponekad se osmjehnuvi, a ponekad sa zateenim izrazom lica. A onda
se okrene, ali ne zbog stida, ve uslijed tuge, aljenja zbog minulih uitaka.
"Nije, dakle, tono", ree ona, "ono to nam uvijek priaju o anelima."
Jesam li ja aneo? - upita se on. Ali, bar je njemu bilo jasno to tu radi, hitnut plimama tuge i elje na
sastanak s prolou. Najsnaniji osjeaj koji je ikada iskusio bila je strast prema Betty; elementi bola i
krivnje koji je on sadravao samo su ga uinile snanijim.
Nikada mu nije rekla je li bolji ljubavnik od Bobbyja; bilo je to pitanje koje on nikada nije postavio,
budui da bi tako rasprio aroliju. Bih su odani istoj opsjeni, pronali su u naruju jedno drugo (a kako
je samo mlad tada bio, tek je napunio sedamnaest kad je sve poelo, nepune dvije godine poslije sahrane)
melem za istu ranu.
Dakako, veza nije mogla potrajati, ali iz tog iskustva izaao je trajno izmijenjen. Vie od jednog
desetljea zatim, sva njegova auto-erotska matanja bila su usredotoena na Betty; nije vie sreo nijednu
enu koju je mogao usporediti s njom, a odavno je uvidio da se to nikada nee ni dogoditi. Nikoga vie
nije pohodio isti, voljeni duh.
Prizori elje zgasnue na ekranu; za trenutak se probije redovni program, nezgrapni snimak Leonova
kako poiva povrh Ioa. A onda se ponovo pojavi lice Davea Bowmana. inilo se da gubi nadzor, zato to
su mu crte postale vrlo nepostojane. Ponekad bi izgledalo da mu je samo deset godina, pa dvadeset

ili trideset, da bi se zatim nevjerojatno pretvarao u smeuranu mumiju ije je naborano lice predstavljalo
parodiju ovjeka koga je ona jednom poznavala.
"Imam jo jedno pitanje prije nego to odem. Carlos, uvijek si govorila da je on Joseov sin, ali ja sam
stalno bio u nedoumici. to je prava istina?"
Betty Fernandez se posljednji put dugo zagleda u oi mladia koga je jednom voljela (ponovo mu je
bilo osamnaest godina i ona za trenutak poeli da mu vidi cijelo tijelo, ne samo lice).
"On je tvoj sin, Davide", proape ona.
Slika nestane, a umjesto nje javi se redovit program. Kad je, gotovo sat kasnije, Jose Fernandez tiho
uao u sobu, Betty je i dalje zurila u ekran.
Nije se okrenula kada ju je poljubio u stranji dio vrata.
"Nikada ne bi povjerovao ovo, Jose."
"Da ujem."
"Upravo sam prevarila jednog duha."

34. OPROTAJ
Kad je Ameriki institut za aeronautiku i astronautiku 1977. godine objavio svoj proturjeni izvjetaj
pod naslovom "Pedeset godina NLO-a", mnogi kritiari su naglasili da su neidentificirani letei objekti
opaani stoljeima, odnosno da svjedoanstvo Kennetha Arnolda o vienju "leteeg tanjura" 1947. ima
bezbrojne pretee. Ljudi su viah neobine stvari na nebu od osvita povijesti; ali sve do sredine
dvadesetog stoljea NLO-i su bih prolazna pojava koja nije pobuivala vee zanimanje. No, od tada oni
postaju predmeti laike i znanstvene panje, kao i temelji neega to se moe nazvati jedino religijskim
vjerovanjima.
Uzrok ovome nije bilo teko dokuiti; pojava divovskih raketa na poetku svemirske ere usmjerila je
umove ljudi prema drugim svjetovima. Shvaanje da e se ljudski rod ubrzo moi otisnuti s planeta na
kojoj je roen, iznudila je neumitno pitanje: gdje su drugi i kada moemo oekivati posjetitelje? Takoer
se javila nada, koja je, dodue, tek rijetko bila iskazivana, da bi dobrohotna stvorenja sa zvijezda mogla
pomoi ovjeanstvu da zalijei mnoge rane to ih je samo sebi nanijelo i da ga izbavi od buduih
nesrea.
Svaki student psihologije lako je mogao predvidjeti da e jedna tako duboka potreba ubrzo biti
zadovoljena. Tijekom druge polovice dvadesetog stoljea bilo je u doslovnom smislu na tisue izvjetaja
o vienjima svemirskih letjelica u svakom kutku Zemljine kugle. I ne samo to: zabiljeeno je na stotine
izvjetaja o "bliskim susretima", stvarnim dodirima s izvanzemaljskim posjetiteljima, esto zainjenim
pripovijestima o nebeskim zabavnim putovanjima, otmicama, pa ak i medenim mjesecima provedenim u
svemiru. injenica da se stalno otkrivalo kako su to lai ih halucinacije, nimalo nije odvratila vjernike.
Ljudi kojima su bih pokazani gradovi na suprotnoj strani Mjeseca izgubili su sasvim malo na uvjerljivosti
ak i onda kad izviake misije "Orbitera" i "Apolla" nisu tamo pronale nikakve artefakte; damama koje
su se udavale za Venerijance vjerovalo se i nakon to se za taj planet utvrdilo da je, na alost, vreliji
od rastopljenog olova.
U vrijeme kad je AIAA objavio svoj izvjetaj, nijedan ugledni znanstvenik, ak ni meu onima koji su
ranije zastupali tu zamisao, nije vjerovao da su NLO-i u bilo kakvoj vezi s izvanzemaljskim ivotom ih s
inteligencijom. Dakako, to se nikad nee moi dokazati; bilo koje od bezbrojnih vienja tijekom
posljednjih tisuu godina moglo je biti autentino. Ali, kako je vrijeme prolazilo, a satelitske kamere i
radari koji su pretraivali nebo nisu pruili nikakav konkretan dokaz, javnost se postupno hladila. No, to

nije obeshrabrilo pripadnike tog kulta, koji su svoju vjeru odravali putem biltena i knjiga to su
uglavnom prevakavah i podeavali stare izvjetaje davno nakon to su ovi bili obesnaeni ili odbaeni.
Kad je otkrie monolita u Tychou, MNT-1, konano obznanjeno, oglasio se pravi zbor usklika u stilu
"to sam vam govorio!" Vie se nije moglo poricati da je doista bilo posjetitelja na Mjesecu, a
vjerojatno i na Zemlji, prije punih tri milijuna godina. Najednom, NLO-i su ponovo preplavili nebo; bilo
je, dodue, udnovato to to tri nezavisna nacionalna sustava za praenje, koji su mogli u svemiru
registrirati to god bilo vee od kemijske olovke, i dalje nisu uspijevali pronai nita.
No, prilino brzo, broj izvjetaja ponovo je pao na "razinu uma", na opseg koji se mogao oekivati,
jednostavno kao plod mnogih astronomskih, meteorolokih i aeronautikih pojava koje se neprekidno
zbivaju na nebu.
Sada je, meutim, sve iznova zapoelo. Ovaj put nije bilo pogreke: sve je slubeno potvreno. Jedan
pravi NLO nalazio se na putu prema Zemlji.
O prvim vienjima javljeno je samo nekoliko minuta nakon upozorenja s Leonova; prvi bliski susreti
zabiljeeni su samo nekoliko sati kasnije. Umirovljeni burzovni meetar, koji je izveo svog buldoga na
etnju pustopoljinom u Yorkshireu, bio je iznenaen kad je blizu njega sletjela letjelica u obliku diska,
a posve ljudski putnici, samo to su imali iljaste ui, zamolili su ga da im pokae put do Downing
Streeta. ovjek je bio tako zaprepaten da je jedva smogao snage mahnuti tapom prema Whitehallu;
buldog nakon toga nije htio jesti i to je bio presudan dokaz da se taj susret i dogodio.
Iako se za burzovnog meetara znalo da ranije nije patio od mentalnih bolesti, ak i oni koji su mu
vjerovali teko su mogli prihvatiti sljedei izvjetaj. Ovaj put bio je to jedan baskijski pastir u
tradicionalnoj misiji; ovjeku je laknulo kad se pokazalo da su oni za koje se pobojao da su graniari
zapravo dva ovjeka zaogrnuta ogrtaima, prodornih oiju, koji su se raspitivali za put do sjedita
Ujedinjenih naroda.
Besprijekorno su govorili baskijski, izuzetno teak jezik bez ikakvih slinosti s bilo kojim drugim
poznatim jezikom ovjeanstva. Oigledno, posjetitelji iz svemira bili su izvrsni lingvisti, ali im je zato
poznavanje zemljopisa bilo zauujue slabo.
I tako je to teklo sve u istom smislu, iz sluaja u sluaj. Malo je onih s kojima je uspostavljena veza
lagalo ili bilo poremeena uma; veina ih je iskreno vjerovala u vlastite prie pa su to uvjerenje
zadravali i pod hipnozom. Bilo je, meutim, i takvih koji su bili rtve neslanih ala ih nevjerojatnih
podudarnosti. Na primjer, jedan nesretni arheolog-amater pronaao je filmske rekvizite to ih je jedan
uveni filmski reiser ostavio naputene u tuniskoj pustinji prije gotovo etiri desetljea.

No, jedino na poetku, kao i na samom kraju, neko ljudsko bie bilo je uistinu svjesno njegova
prisustva, i to zato jer je on tako elio.
Svijet mu je stajao na raspolaganju da ga po volji istrauje, bez ikakvih ogranienja i prepreka. Nije
bilo tih zidova koji bi ga zadrali niti tajni koje bi bile nedokuive osjetilima to ih je posjedovao. U prvi
tren je povjerovao da samo ispunjava jedno staro htijenje time to posjeuje mjesta koja nije imao prilike
vidjeti u prethodnom ivotu. Tek je mnogo kasnije shvatio da njegova munjevita strujanja po cijeloj
Zemljinoj kugli imaju dublji smisao.
Na profinjeni nain, on je upotrebljavan kao sonda kojoj je bilo namijenjeno da doe do uzoraka svih
oblika ljudskih poslova. Nadzor nad njim bio je tako neupadljiv da ga gotovo i nije bio svjestan; bio je
poput lovakog psa na uzici kome se doputalo da ide kamo hoe, ali koji se ipak morao pokoravati
eljama svog gospodara.
Piramide, Grand Canyon, mjeseinom obasjani snjegovi Everesta, sve je to on sam odabrao. Jednako
je bilo i s nekim umjetnikim galerijama i koncertnim dvoranama, premda on, na vlastiti poticaj, nikad ne

bi posjetio sva kulturna sredita u kojima se naao.

Takoer ne bi zalazio u mnotvo tvornica, zatvora, bolnica, ne bi obiao jedan gadni rat u Aziji, ne bi
prisustvovao konjskim utrkama, zapetljanoj orgiji na Beverly Hillsu, ne bi navraao u Ovalni kabinet
Bijele kue, u arhive Kremlja, Vatikansku biblioteku, niti bi posjetio Crni kamen u abi u Meki...
Bilo je i takvih iskustava kojih se nije jasno sjeao, kao da su bila podvrgnuta cenzuri, ili kao da ga je
od njih titio neki aneo-uvar. Na primjer...
to je traio u Leakeyevom memorijalnom muzeju, u klancu Olduvai. Nikada nije pokazivao veliko
zanimanje za podrijetlo ovjeka od bilo kojeg inteligentnog lana vrste homo sapiens, tako da mu fosili
nita nisu znaili. No, poznate lubanje, uvane poput krunskih dragulja u vitrinama, izazivale su neobine
odjeke u njegovu sjeanju i uzbuenje koje nije znao objasniti. Javio mu se osjeaj deja vu, snaniji od
bilo kog to ga je ranije iskusio. Ambijent se inio poznatim, ali neto nije bilo u redu. Kao da je to kua
u koju se ovjek vraa poslije mnogo godina da bi ustanovio kako je sav namjetaj promijenjen, zidovi
razmjeteni, pa je ak i stubite sagraeno na drugi nain.
Bio je to turoban, negostoljubiv teren, suh i sparuen. Gdje su one bujne ravnice i nepregledno mnotvo
hitronogih biljodera koji su po njima lutali prije tri milijuna godina?
Tri milijuna godina. Otkud to zna?
Iz tiine pune odjeka u koju je uputio pitanje nije dospio nikakav odgovor. Ali onda je spazio kako se
pred njim ponovo uznosi poznato pravokutno oblije. Priao mu je i u njegovoj dubini pojavila se
sjenovita slika, poput odraza u lokvi tinte.
Tune i zbunjene oi koje gledaju ispod kosmatog, visokog ela, bile su usmjerene negdje mimo njega,
prema budunosti koju nikad nee moi vidjeti. Jer, on je bio ta budunost, sto tisua pokoljenja niz
rijeku vremena.
Povijest je tu poela; bar mu je to sada bilo jasno. Ali kako, i nadasve zato, te su tajne i dalje bile
skrivane od njega?
No, postojala je jo jedna, posljednja dunost koja mu je najtee padala. Jo je bio u dovoljnoj mjeri
ovjek, tako da ju je odloio za kraj.

to li je sad naumila, upita se deurna bolniarka zumirajui TV monitor na staru damu. Pokuala je
mnotvo trikova, ali ovo je prvi put da je vidim kako razgovara sa svojim slunim aparatom, blagi Boe!
to li samo govori?
Mikrofon, meutim, nije bio dovoljno osjetljiv da bi uhvatio rijei, ali to vie nije ni bilo vano. Jessie
Bowman rijetko se kada inila tako spokojnom i zadovoljnom. Iako su joj oi bile sklopljene, licem joj
se irio gotovo aneoski osmijeh, dok su joj usne neumorno oblikovale aptave rijei.
A onda, bolniarka ugleda neto to je odmah pokuala potpuno zaboraviti, jer kad bi podnijela
izvjetaj o tome, smjesta se i zauvijek mogla oprostiti od zvanja medicinske sestre. Lagano i uz trzaj,
ealj koji je leao na stolu uz postelju pone se kretati uvis kao da ga podiu neki nespretni, nevidljivi
prsti.
U prvom pokuaju je promaio; a onda, uz oigledne potekoe, poeo je razdvajati duge, srebrne
vitice, zastajui s vremena na vrijeme da bi razmrsio neko vorite.
Jessie Bowman nije vie govorila, ali se i dalje osmjehivala. ealj se kretao sve sigurnije, ne vie u
naglim, nevjetim trzajima.
Koliko je sve trajalo, bolniarka nije znala procijeniti. Tek kada se ealj lagano vratio na stol, ona se
vratila iz ukoenosti.
Desetogodinji Dave Bowman zavrio je posao koji je oduvijek mrzio, ali koji je njegova majka
voljela. A Dave Bowman, koji je sada bio bezvremen, uspostavio je nadzor nad tvrdokornim

materijalom.
Jessie se i dalje osmjehivala kad je sestra konano ula da vidi to je to. Bila je previe uplaena da bi
se urila, ali to vie ionako nije bilo vano.

35. REHABILITACIJA
Zbrku koji je vladala na Zemlji ugodno je priguivao tampon od mnogo milijuna kilometara svemira.
Posada Leonova pratila je, uz oaranost, ali i odreenu suzdranost, rasprave u Ujedinjenim narodima,
intervjue s istaknutim znanstvenicima, teoretiziranje novinskih komentatora, naizgled uvjerljive, premda
i krajnje proturjene izvjetaje oevidaca NLO-a. Oni sami vie nisu mogli pridonijeti toj opoj strci,
budui da nisu bili nazoni nikakvoj drugoj pojavi poslije one prve. Zagadka, alias Stariji brat, sada je
opet podjednako bila posve ravnoduna prema njihovu prisustvu kao i ranije. Situacija koja je nastala
bila je uistinu puna ironije; prevalili su dugi put od Zemlje da bi odgonetnuti jednu tajnu, a sada se inilo
da se odgovor na nju nalazi tamo odakle su krenuh.
Prvi put su bih zahvalni zbog male brzine svjetlosti: dva sata, koliko je signal putovao, onemoguavali
su svaki intervju uivo na liniji Zemlja-Jupiter. No, ak i tako, Floyd je bio toliko zatrpan zahtjevima
raznih medija da je konano stupio u trajk. Nije se vie imalo to rei, a on je to rekao najmanje deset
puta.
Osim toga, jo je trebalo obaviti mnogo posla. Leonova je trebalo pripremiti za dugo putovanje natrag,
kako bi krenuo im se lansirni prozor otvori. To otvaranje nee biti kritino kratko; ak i ako bi zakasnili
mjesec dana, to bi samo dovelo do neto dueg putovanja. Chandra, Curnow i Floyd uope i ne bi
bih svjesni toga, budui da bi povratni put prema Suncu proveli u spavanju; ali ostali lanovi posade bih
su nepokolebljivi u tome da krenu im im to dopuste zakoni nebeske mehanike.
Otkrie je jo uvijek bilo suoeno s mnotvom problema. Brod nije raspolagao dovoljnom koliinom
goriva za povratak do Zemlje, ak i onda ako bi krenuo mnogo kasnije nakon Leonova i iao stazom koja
zahtijeva najmanji utroak energije, to bi ga zadralo na putu gotovo tri godine. A to bi bilo mogue
jedino ako bi se Hal mogao pouzdano programirati da preuzme na sebe misiju bez ikakvog utjecaja ljudi,
osim nadzora sa Zemlje. Bez njegove suradnje, Otkrie bi moralo biti ponovo naputeno.
Bilo je oaravajue, tovie, vrlo dirljivo, pratiti ponovno postojano sazrijevanje Halove linosti, od
djeteta s oteenim mozgom, preko zbunjenog adolescenta, pa sve do pomalo zatitnike odrasle osobe.
Iako je znao da su ovakve antropomorfistike odrednice vrlo neprimjerene, Floyd ih nikako nije
uspijevao izbjei.
A bilo je i trenutaka kad mu se cijela situacija inila zloslutno poznatom. Koliko je samo puta gledao
video-drame u kojima su premudri nasljednici legendarnog Sigmunda Freuda pomagali mlaariji da rijei
psihike probleme! Ista drama odvijala se sada i u sjeni Jupitera.
Elektronski psihoanalitiar djelovao je brzinom koja je stajala potpuno izvan ljudske moi shvaanja
dok su programi za obnavljanje i postavljanje dijagnoze strujali kroz Halove ipove, obraujui
milijarde bita u sekundi, ukazujui na mogue kvarove i popravljajui ih. Iako je veina tih programa bila
unaprijed provjerena na Halovom parnjaku, SAL 9000, nemogunost uspostavljanja izravnog dijaloga
izmeu dva raunala bila je ozbiljna nepovoljna okolnost. Ponekad bi uludo prolazili sati kad bi se
pokazalo prijeko potrebnim provjeriti na Zemlji neki kritini dio terapije.
Usprkos svim Chandrinim naporima, rehabilitacija raunala jo ni izdaleka nije bila zavrena. Hal je
pokazivao mnotvo idiosinkrazija i nervnih tikova, a ponekad je ak zanemarivao izgovorene rijei,
premda je uvijek reagirao na poruku koju bi bilo tko otkucao na tastaturi. U suprotnom smjeru, njegovi

odgovori bih su jo nastraniji.

Bilo je sluajeva kada bi verbalno odgovorio, ali nije htio to dati i u vizualnom obliku. Drugi put bi
pruio i jedno i drugo, ali bi odbio otisnuti odgovor. Nije davao ni isprike ni objanjenja, ak ni ono
tvrdoglavo i neumoljivo "tako mi se hoe" Melvilleova autistikog pisara Bartlebyja.
No, ovdje nije bila u pitanju toliko neposlunost koliko nevoljkost, i to samo onda kad se radilo o
odreenim zadaama. Uvijek bi ga na kraju bilo mogue privoljeti na suradnju, "raspriti mu zlovolju",
kako je to Curnow zgodno opisao.
Nije bilo iznenaujue to je dr. Chandra napokon poeo pokazivati znakove nervne napetosti. Jednom
znamenitom zgodom, kada je Maks Brajlovski bezazleno oivio jednu staru novinsku patku, on je gotovo
izgubio nadzor nad sobom.
"Je li istina, dr. Chandra, da ste do Halova imena doli tako to ste vratili za po jedno slovo unatrag
kraticu IBM?"
"Potpuna besmislica! Polovica nas dola je iz IBM-a i mi ve godinama pokuavamo iskorijeniti tu
priu. Mislio sam da sada ve svaka inteligentna osoba zna da je H-A-L kratica od Heuristiki
ALgoritam."
Maks se kasnije zaklinjao da je jasno mogao uti velika slova.
Prema Floydovom privatnom miljenju, izgledi da se Otkrie sigurno vrati na Zemlju iznosili su jedan
prema pedeset. Ali onda se Chandra pojavio kod njega s izuzetnim prijedlogom.
"Dr. Floyde, mogu li porazgovarati s vama?"
Poslije svih minulih tjedana i zajednikog iskustva, Chandra se i dalje drao formalno kao u poetku,
ne samo prema Floydu nego i prema svim ostalim lanovima posade. On se ak ni brodskoj miljenici
enji ne bi obratio bez titule "gospoo".
"Dakako, Chandra. O emu se radi?"
"Potpuno sam dovrio programiranje za est najvjerojatnijih inaica Hohmannove povratne staze. Pet
se sada izvode u simulaciji, bez ikakvih potekoa."
"Izvrsno. Siguran sam da nitko drugi na Zemlji, u Sunevu sustavu, ne bi to mogao obaviti."
"Hvala. Meutim, poznato vam je, ba kao i meni, da je nemogue izvriti programiranje za svaku
mogunost. Hal moe, odnosno, sasvim sigurno hoe, besprijekorno djelovati i moi e se uhvatiti
ukotac s bilo kojom logikom situacijom. Ali ipak, postoji cijelo mnotvo sitnica, beznaajno
otkazivanje nekog dijela opreme koji se moe popraviti obinim odvijaem, prekid ice, zaglavljeni
prekidai, koji ga mogu uiniti nemonim i upropastiti cijelu misiju."
"Imate potpuno pravo, dakako. Mene to takoer brine. Ali, to se tu moe uiniti?"
"Postoji sasvim jednostavno rjeenje. Ja bih volio ostati na Otkriu."
Floyd je u prvi tren neodoljivo pomislio da je Chandra skrenuo s uma. No, nakon to je malo razmislio,
uinilo mu se da je moda samo napola lud. Uspjeh ili krah uistinu je mogao zavisiti samo o tome da li se
na Otkriu tijekom dugotrajnog povratka do Zemlje nalazi jedno ljudsko bie, ta izvrsna, svenamjenska
naprava za otklanjanje nezgoda i za popravke. Ali, okolnosti koje su se protivile tome bile su vie nego
uvjerljive.
"Vrlo zanimljiva zamisao", uzvrati Floyd krajnje oprezno, "i ja svakako cijenim va polet. Ali, jeste li
uzeli u obzir sve potekoe?"
Bilo je to smijeno pitati; Chandra je sigurno ve imao pripremljene sve odgovore koji su mu stajali
nadohvat ruke.
"Bit ete preputeni sami sebi vie od tri godine! Zamislite da vam se dogodi neka nesrea bi da vam
bude potrebna hitna medicinska intervencija?"
"Spreman sam prihvatiti taj rizik."

"A kako je s hranom, vodom? S Leonova se ne moe mnogo oekivati."

"Provjerio sam sustav za recikliranje na Otkriu; bit e mogue staviti ga ponovo u pogon bez mnogo
potekoa. Osim toga, nama Indijcima i nije potrebno mnogo."
Bilo je neuobiajeno da se Chandra pozove na svoje podrijetlo, pa ak i da da bilo kakvu osobnu
izjavu; njegova "iskrena ispovijed" bila je jedini primjer u tom smislu koga se Floyd mogao sjetiti. No,
on nije sumnjao u ono to je uo; Curnow je jednom zapazio da se dr. Chandra odlikuje takvim fizikim
ustrojem koje se moe postii tek poslije mnogo stoljea gladovanja. Iako je ova napomena zazvuala kao
jedna u nizu inenjerovih zajedljivih ala, iza nje, meutim, nije stajalo ni trunke zlobe, tovie, bilo je
samo naklonosti; dodue, napomena nije bila izreena u Chandrinoj prisutnosti.
"U svakom sluaju, imamo na raspolaganju jo nekoliko tjedana prije donoenja odluke. Razmislit u o
svemu i razgovarat u s Washingtonom."
"Hvala vam; imate li neto protiv ako ponem pripreme?"
"Ovaj... ne, ne uope, pod uvjetom da se one ne kose s postojeim pravilima. Imajte, meutim, na umu,
kontrola misije donosi konanu odluku."
A ja znam tono to e ona rei. Bilo bi ludo oekivati da e jedan ovjek opstati u svemiru tri godine,
sam.
No, s druge pak strane gledano, Chandra je oduvijek bio sam.

36. VATRA U DUBINI

Zemlja je ve ostala daleko iza njega, a uda Jupiterova sustava, koja su ulijevala strahopotovanje,
brzo su se irila pred njim, kad je odjednom shvatio.
Kako je mogao biti tako slijep, tako glup! inilo mu se kao da je do sada hodao u snu, i da se tek ovog
trena poinje buditi.
Tko ste vi? povie on. to hoete? to ste mi ovo uinili?
Nije bilo odgovora, pa ipak, sigurno je znao da su ga uli. Osjeao je odreenu... prisutnost, kao kad
bi ovjek razabrao, iako su mu oi vrsto sklopljene, da se nalazi u zatvorenoj prostoriji, a ne u nekom
praznom, otvorenom prostoru. Oko njega je postojao slabani odjek neke goleme umnosti, neumoljive
volje.
Ponovo je uputio poziv u tiinu punu odjeka, ali opet nije bilo neposrednog odgovora, ve samo neki
osjeaj budnog zajednitva. Vrlo dobro; sam e pronai odgovore.
Neki su bili oigledni; tko god ili to god da su bili, zanimah su se za ovjeanstvo. Domogli su se
njegovih sjeanja i uskladitili ih iz nekih svojih nedokuivih razloga. A sada su to uinili i s njegovim
najdubljim osjeajima, ponekad uz njegovu suradnju, a u drugim prilikama bez nje.
To ga nije vrijealo; tovie, sama obrada koju je iskusio inila je nemoguim takve djetinjaste
reakcije. Nalazio se s one strane ljubavi, mrnje, elje i straha, ali ih nije zaboravio i jo je mogao
razumjeti kako ovi osjeaji upravljaju svijetom iji je on jednom bio dio. Je li to bio smisao vjebe? Ako
je tako, to je onda bila njena krajnja svrha?
Postao je sudionik u igri bogova, ija e pravila morati usput nauiti.

Nazupane stijene etiri siuna vanjska mjeseca, Sinope, Pasifaje, Karme i Ananke, zakratko su
zatreptale preko njegova polja svijesti; zatim su slijedile Elara, Liziteja, Himalija i Leda. Nije obratio
panju na njih, jer se pred njim sad prualo koziavo lice Kalista.
Jednom, pa jo jednom, napravio je krug oko izrovanog globusa, veeg od Zemljinog Mjeseca, dok je
osjetilima kojih nije bio svjestan opipavao vanjske omotae sazdane od leda i praine. Znatielja mu je

ubrzo bila utaena; svijet pod njim bio je smrznuti fosil s jo vidljivim oiljcima sudara pri kojima
prije mnogo eona zamalo nije bio razmrskan. Jedna polulopta nalikovala je na divovsku metu: niz
koncentrinih krugova nastao je na mjestu gdje je vrsta stijena jednom potekla u valovima visokim jedan
kilometar, kao pod udarcem nekog drevnog svemirskog ekia.
Samo nekoliko sekundi kasnije ve je kruio oko Ganimeda. Ovo je bio mnogo sloeniji i zanimljiviji
svijet; iako se nalazio vrlo blizu Kalistu i bio gotovo jednako velik, imao je potpuno drukiji izgled. I tu
su, dodue, postojali mnogobrojni krateri, ali veina ih je izgledala kao da je, doslovno, uorana u tlo.
Najneobinije svojstvo ganimedskog krajolika bila je prisutnost vijugavih pruga, sazdanih od mnotva
usporednih brazda razmaknutih nekoliko kilometara. Ovaj izbrazdani teren kao da je bio plod napora
cijele vojske pripitih oraa koji su se krivudavo kretali naprijed-natrag po povrini velikog satelita.
Bilo mu je dovoljno samo nekoliko sekundi pa da dozna o Ganimedu vie nego sve svemirske sonde
to su ikada upuene sa Zemlje; steeno znanje bilo je zatim spremljeno za kasniju uporabu. Jednoga dana
ono e se pokazati vano; bio je uvjeren u to, premda nije znao objasniti zato; nita vie nije razumio, ni
poticaj koji ga je sada tako svrhovito tjerao od svijeta do svijeta.
A onda se naao kod Europe. Iako je i dalje bio poglavito pasivni promatra, postao je najednom
svjestan poveanja zanimanja, pojaane panje i volje. ak ako je i bio lutka u rakama nevidljivog i
nedostupnog gospodara, ipak je jedan dio misli tog utjecaja dopirao, ili mu je bilo doputeno da dopre, u
njegov um.
Glatki, zakuasto iaran globus koji je sada hrlio prema njemu gotovo da nije imao nikakvih slinosti ni
s Ganimedom ni s Kalistom. Davao je dojam da je organski; mrea crta koje su se granale i presijecale
cijelom povrinom neodoljivo je podsjeala na sustav vena i arterija koji se prua preko cijelog jednog
svijeta.
Beskrajna ledena polja smrznute pustoi, mnogo hladnija od Antarktika, prostirala su se ispod njega. A
onda, uz kratkotrajno iznenaenje, on spazi olupinu svemirskog broda. Odmah je u njemu prepoznao
zlosretnog Tsiena koji se javljao u mnotvu video-vijesti to ih je podvrgnuo analizi. Ne sada - ne sada bit e mnogo prilika kasnije...
A onda je prodro kroz led i naao se u jednom svijetu koji je podjednako bio nepoznat i njemu i onima
koji ga nadziru.
Bio je to oceanski svijet ije je skrivene vode titila od vakuuma svemira ledena kora. Na veini
mjesta debljina leda iznosila je vie kilometara, ali postojala su i slabija podruja gdje je povremeno
dolazilo do pucanja ili kidanja smrznutog pokrova. U takvim sluajevima slijedila bi kratkotrajna borba
izmeu dva nepomirljivo sueljena elementa koja ni na jednom drugom svijetu u Sunevom sustavu nisu
stupali u neposredni dodir. Rat izmeu Mora i Svemira uvijek je zavravao istom pat-pozicijom; izloena
voda bi istovremeno i smrzavala i kljuala, to je obnavljalo oteeni ledeni oklop.
Mora Europe bi se odavno cijela pretvorila u vrsti led da nije bilo utjecaja oblinjeg Jupitera.
Njegova gravitacija neprekidno je gnjeila jezgru malog svijeta; sile koje su izazivale grenje Ioa
djelovale su i ovdje, premda im je estina bila znatno manja. Dok je klizio u dubinu, svugdje je imao
prilike uoiti posljedice tog takmienja planeta i satelita.
Uz to, istovremeno je uo i osjetio, kroz neprekidnu tutnjavu i grmljavinu podmorskih potresa, pitanje
plinova to otjeu iz unutranjosti, podzvune valove lavina to se rue u provalije i njihove ravnice. U
usporedbi s uskomeanim oceanom koji je prekrivao Europu, ak i najbunija mora Zemlje inila su se
tihima.
Nije izgubio mo uenja, tako da ga je prva oaza na koju je naiao ispunila neoekivanim
oduevljenjem. Pruala se gotovo kilometar oko zamrene mase cijevi i dimnjaka nastalih taloenjem
pokraj mineralnih izvora to su kuljah iz dna. Iz te prirodne parodije gotskog dvorca, crne, prevrue

tekuine pulsirale su sporim ritmom kao da ih ispumpavaju otkucaji nekog monog srca. I jednako kao i
krv, one su bile istinsko znamenje samog ivota.
Ove kljuale tekuine odbijale su pogubnu hladnou to se slijevala odozgo, tvorei otok topline na
morskom dnu. Podjednako vano, one su donosile iz njedara Europe sve kemikalije ivota. Tu, u okoliu
gdje se takvo neto nikada ne bi oekivalo, postojalo je obilje energije i hrane.
No, trebalo je upravo to oekivati; prisjetio se da su, prije samo jednog ljudskog vijeka, ovakve
plodne oaze otkrivene u velikim dubinama zemaljskih oceana. Ovdje je sve to poprimilo neusporedivo
vee razmjere i daleko veu raznolikost.
U tropskoj zoni, blizu nakrivljenih zidova "dvorca", nalazila su se neka tanana, pauinasta ustrojstva,
naizgled slina biljkama, premda su se gotovo sva mogla kretati. Meu njima su gmizali neobini puevi i
crvi, od koji su se neki hranili biljkama, dok su drugi pribavljali hranu neposredno iz okolnih
voda bogatih mineralima. Na veoj udaljenosti od izvora topline, te podmorske vatre oko koje su se
grijala sva stvorenja, bili su smjeteni krupniji i jai organizmi, donekle slini rakovima i paucima.
itave vojske biologa mogle bi provesti godine prouavajui ove male oaze. Za razliku od
paleozojskih zemaljskih mora, to nije bila postojana sredina, tako da je evolucija tu bre napredovala,
tvorei mnotva fantastinih oblika. A sva su se ona nalazila u uvjetima neodreeno odgoenog smaknua;
ranije ili kasnije, svaki ovakav izvor ivota e oslabiti i nestati, kad sile koje ga pokreu negdje drugdje
premjeste svoja arita.
U lutanjima po morskome dnu Europe stalno je iznova nailazio na tragove takvih tragedija. Nebrojena
kruna podruja stajala su prekrivena kosturima i ostacima mrtvih stvorenja, optoenih mineralnom
korom; cijela poglavlja evolucije bila su tu izbrisana iz knjige ivota.
Vidio je goleme, prazne ljuture, u obliku izvijenih truba, velike poput ovjeka. Postojala je golema
raznovrsnost koljki, s dva, a ponekad ak i s tri kapka. Bilo je i zavojitih, kamenih sklopova, irokih vie
metara, koji su vrlo nalikovali divnim amonitima to su tako tajanstveno nestali iz Zemljinih oceana
krajem razdoblja krede.
Tragajui, traei, kretao se naprijed-natrag proeljem bezdana. Moda je najvee od svih uda s
kojima se sreo bila rijeka usijane lave koja je tekla stotinama kilometara du neke potopljene doline. Tlak
na toj dubini bio je tako velik da se voda koja je stupala u neposredan dodir s magmom u stanju crvene
usijanosti nije mogla pretvarati u paru, tako da su se dvije tekuine nalazile jedna uz drugu, u
nepostojanom primirju.
Tu, na jednom drugom svijetu i sa stranim sudionicima, igrala se svojevrsna inaica prie o Egiptu
mnogo prije pojave ovjeka. Kao to je Nil darivao ivot uskom pojasu pustinje, tako je i ova rijeka
topline oivljavala dubine Europe. Du njenih obala, u okviru podruja koje nigdje nije bilo ire od dva
kilometra, razvijale su se, cvale i iezavale vrste za vrstama. A bar je jedna od njih ostavila za sobom
spomenik.
U prvi tren je bio pomislio da je to samo jo jedan oplatni nanos mineralnih soli, kakvi su okruivali
gotovo sve toplinske izvore. Kad se, meutim, pribliio, vidio je da to nije prirodna formacija, ve ustroj
stvoren radom inteligencije; ili, moda, nagona; na Zemlji, termiti su dizali dvorce koji su bili
podjednako zadivljujui, a pauina se odlikovala jo tananijim sklopom.
Stvorenja koja su tu ivjela bit e da su bila sitna, budui da je irina jednog ulaza iznosila samo pola
metra. Taj ulaz, tunel debelih zidova, nainjen slaganjem kamenih gromada jednih na druge, pruao je
klju za gonetanje namjera graditelja. Oni su podigli tvravu, ovdje u treperavom sjaju nedaleko od
obala svog rastopljenog Nila. A zatim su iezli.
Od njihova nestanka jedva da je proteklo nekoliko stoljea. Zidovi i tvrave sazdani od kamenja
nepravilnog oblika, na ije sakupljanje je zasigurno uloen silan trud, bih su optoeni sasvim tankom

korom mineralnih naslaga. Postojao je pokazatelj koji je nagovjetavao razlog naputanja ovog uporita.
Dio krova uruio se unutra, vjerojatno uslijed neprekidnih potresa; a u podvodnoj sredini tvrava bez
krova bila je iroko otvorena za upade neprijatelja.
Nije vie naiao ni na jedan trag inteligencije du rijeke lave. Jednom prilikom je, meutim, ugledao
neto to ga je neodoljivo podsjetilo na ovjeka koji puzi, osim to nije imao oi i nos, ve samo golema,
bezuba usta koja su se neprekidno otvarala i zatvarala upijajui hranjive sastojke iz okolia u tekuem
stanju.
Du uskog pojasa plodnosti u pustinjama dubine, cijele kulture i civilizacije mogle su doivjeti uspon i
pad, a vojske su mogle stupati (ih plivati) pod zapovjednitvom nekog Europinog Tamerlana ih
Napoleona. No, za to nikada ne bi doznao ostatak njihova svijeta, budui da su sve te oaze topline
bile podjednako razdvojene kao i planeti. Stvorenja koja su ljenarila u sjaju rijeke lave i hranila oko
toplih izvora nisu bila kadra prevaliti put preko negostoljubive divljine to se prostirala izmeu njihovih
samotnih otoka. Da su tu bilo kada nastali povjesniari ili filozofi, svaka kultura bila bi uvjerena da je
jedina u svemiru.
No, ak ni prostor meu oazama nije bio potpuno bez ivota; postojala su vra stvorenja koja su se
uhvatila ukotac s jakom studeni. Povrh dna esto su plivale Europine inaice riba, akvadinamina
torpeda koja su se kretala snagom okomitih repova, kormilarei perajama smjetenim du tijela. Slinost
s najuspjenijim stanovnicima Zemljinih oceana bila je upadljiva; kada se suoi sa istovjetnim
inenjerskim problemima, evolucija nuno daje vrlo sline odgovore. O tome su svjedoili i dupini i
morski psi, gotovo jednakoga vanjskog izgleda, ali ipak s meusobno vrlo udaljenih grana stabla ivota.
No, postojala je jedna prilino uoljiva razlika izmeu riba Europinih mora i onih iz Zemljinih oceana.
Prve nisu imale krge, budui da se iz voda u kojima su plivale teko mogao izvui i atom kisika. Slino
stvorenjima oko Zemljinih geotermalnih izvora, njihov metabolizam temeljio se na sumpornim spojevima
kojih je bilo u izobilju u sredini oko vulkana.
Jednako tako, samo su rijetka stvorenja meu njima imala oi. Ako se izuzmu treperavi sjaj rijetkih
izvorita lave i povremeni prasci bioluminiscencije, to su ih stvarala bia u potrazi za pripadnicima
vlastite vrste s kojima bi se parila, bio je to svijet bez svjetlosti.
To je, takoer, bio svijet osuen na propast. Ne samo to su njegovi izvori energije bih povremeni i to
su stalno mijenjah mjesto, nego su i sile podvrgnute plimi i oseki to su ih pokretale neprekidno postajale
sve slabije. ak i ako bi tu dolo do razvoja prave inteligencije, Europljani bi neumitno propali u asu
kada se njihov svijet konano sasvim zaledi.
Nalazili su se u stupici izmeu ognja i leda.

37. OTUENJE

"...Iskreno mi je ao, stari prijatelju, to sam htio-ne htio glasnik loih vijesti; ali Caroline me zamolila,
a ti zna da vas ja oboje vrlo volim.
Osim toga, ne smatram da e ti ovo biti preveliko iznenaenje. Neke napomene koje sam uo od tebe u
posljednjih godinu dana nagovijestile su mi gotovo sve... a i sam zna kako je ona bila razoarana kad si
krenuo sa Zemlje.
Ne, ne vjerujem da je posrijedi netko drugi. Da je to tako, ona bi mi ve rekla... Ali ranije ili kasnije,
uostalom, ona je privlana, mlada ena.
Chris je dobro i, dakako, ne zna to se dogaa. Barem njega sve ovo nee pozlijediti. Premalen je da
bi shvatio, a djeca su i nevjerojatno... gipka, samo trenutak, da ukljuim rjenik sinonima... ah,

prilagodljiva.
A sada o onome to ti se moe initi manje vanim. Svi i dalje pokuavaju objasniti onu detonaciju
bombe kao nesretni sluaj, ali, dakako, nitko u to ne vjeruje. S obzirom na to da se vie nita nije
dogodilo, sveopa histerija pomalo je splasnula; ostali smo s neim to je jedan od vaih komentatora
nazvao sindrom gledanja preko ramena.
Netko je, takoer, pronaao pjesmu staru stotinu godina koja tako jezgrovito predoava situaciju da je
sada svi navode. Zbiva se posljednjih dana Rimskog Carstva, kod vrata jednog grada iji stanovnici
ekaju dolazak osvajaa. Car i njegovi doglavnici postrojeni su u najskupocjenijim togama, sa spremnim
pozdravnim govorima. Senat je prestao raditi, zato to bi svaki zakon koji bi danas donio novi gospodari
osporili.
A onda, najednom, s granice stie strana vijest. Nema nikakvih osvajaa. Odbor za doek se razilazi u
meteu; svi kreu kuama, mrmljajui razoarano: to e nam se sada dogoditi? Ti ljudi su bili neko
rjeenje.
Treba izvriti samo jednu sitnu korekciju da bi se pjesma osuvremenila. Njen naslov je ekajui
barbare, a ovaj put mi smo barbari. Osim toga, ne samo to nikoga nismo doekali, nego i nismo znali
koga ekamo.
Jo neto. Jesi li uo da je majka zapovjednika Bowmana umrla samo nekoliko dana nakon to je to
stiglo do Zemlje? Podudarnost je neobina, ali ljudi koji su vodili brigu o njoj kau da nije pokazala ni
najmanje zanimanje za cio dogaaj, tako da to vjerojatno nije uzrok smrti."

Floyd prekine snimak. Dimitrij je imao pravo; ovo nije bilo iznenaenje za njega. Ali zbog toga mu nije
nimalo lake: vijest ga je i te kako pogodila.
No, to je drugo mogao uiniti? Da je odbio poi u misiju, emu se Caroline bila nadala, do kraja
ivota bi ga morio osjeaj krivnje i promaenosti. To bi mu konano zatrovalo brak; bolji je bio ovaj ist
razlaz, kada je fizika razdvojenost ublaavala bol zbog prekida veze. (Ali da li je tako stvarno bilo? Na
neki nain, ta razdvojenost je sve ak i pogoravala.) Vanija je bila dunost, kao i osjeaj pripadnosti
timu koji je bio predan jednoj zadai.
Tako, dakle: Jessie Bowman je umrla. Moda ga je i zbog toga trebala pei savjest. Pridonio je da joj
oduzmu posljednjeg sina, to je sigurno potaklo njen ivani slom. Pomisao na to prizvala mu je u
sjeanje jedan razgovor upravo o tome, a zapoeo ga je Walter Curnow.
"Zato si izabrao Davea Bowmana? Oduvijek mi je djelovao kao hladan svat, ne ba neprijazan, ali
kad god bi on uao u sobu, inilo se da je temperatura u njoj pala za deset stupnjeva."
"Upravo je to bio jedan od razloga zato smo odabrali njega. Nije imao bliskih obiteljskih veza, osim s
majkom koju, meutim, nije esto viao. To ga je inilo vrlo pogodnim za dugotrajnu misiju neizvjesnog
kraja."
"Kako je dogurao do toga?"
"Mislim da bi ti to mogli rei psiholozi. Vidio sam njegov dosje, dakako, ali to je bilo davno.
Postojalo je neto u vezi s njegovim bratom koji je stradao, a otac mu je ubrzo potom poginuo u nesrei
na jednom od prvih raketoplana. Ne bi trebalo da ti ovo otkrivam, ali sve to sad vie nije vano."
Nije vie vano; ali bilo je zanimljivo. Floyd je sada gotovo zavidio Davidu Bowmanu koji je stigao
do ovog istog mjesta kao slobodan ovjek, neoptereen osjeajnim sponama sa Zemljom.
Ne, obmanjuje samog sebe. ak i sada, dok mu je bol titio srce poput kakvog poroka, ono to je
osjeao prema Davidu Bowmanu nije bila zavist, ve saaljenje.

38. KRAJOLICI PJENE

Posljednja ivotinja koju je vidio prije no to je napustio oceane Europe bila je uvjerljivo najvea.
Bila je slina bengalskoj smokvi iz tropskih podruja Zemlje, ije je mnotvo debala omoguavalo da
samo jedna biljka sazda cijelu malu umu koja se ponekad prostirala na stotine etvornih metara. Ovaj
primjerak se, meutim, kretao, kao da je bio na putu izmeu dvije oaze. Ako to ve nije bilo isto
stvorenje koje je unitilo Tsien, sasvim sigurno je pripadalo vrlo slinoj vrsti.
Sada je dokuio sve ono to je trebao znati, odnosno, sve ono to su oni trebali znati. Preostao je posjet
samo jo jednom mjesecu; nekoliko sekundi kasnije pred njim se pojavie buktei predjeli Ioa.
Bilo je upravo onako kao to je oekivao. Energije i hrane tu je bilo u izobilju, ali vrijeme jo nije bilo
zrelo za njihovo spajanje. Oko nekih hladnijih sumpornih jezera nainjeni su prvi koraci na putu prema
ivotu, ali prije nego to se bilo koji stupanj organiziranosti stigao sagraditi, svi takvi hrabri,
prerani pokuaji bih su vraeni u rastopljenu smjesu. Tek kada sile plime i oseke to napajaju penice Ioa
budu izgubile svoju punu snagu, to e se dogoditi tek za mnogo milijuna godina, na ovom sprenom i
jalovom svijetu pojavit e se neto to e zanimati biologe.
Nije gubio mnogo vremena na Iou, a uope ga nisu privukli siuni unutranji mjeseci koji su
obrubljivali Jupiterove sablasne prstenove, samo blijede sjene u usporedbi s onim velianstvenim
sklopom koji je opasivao Saturn. Pred njim je sada leao najvei meu svjetovima; on e ga upoznati kao
nijedan ovjek ranije ih kasnije.
Milijun kilometara dugi pipci magnetne sile, iznenadne eksplozije radio-valova, gejziri naelektrizirane
plazme iri od planeta Zemlje, sve mu je to bilo podjednako stvarno i jasno vidljivo kao i oblaci to su
obavijali planet, epurei se svojom udesnom raznobojnou. Uspio je dokuiti sloeno ustrojstvo
njihovih meudjelovanja, i to mu je pomoglo da uvidi kako je Jupiter mnogo arobniji nego to je ikada
itko i naslutio.
Jo dok je padao kroz tutnjavu samog srca Velike Crvene Pjege i dok su se oko njega rasprskavale
munje u olujnim nepogodama prostranim poput kontinenata, shvatio je zato ova formacija postoji ve
stoljeima, iako je sazdana od plinova koji su mnogo nepostojaniji od onih to sainjavaju zemaljske
oluje. Slabani krik vodikova vjetra utihnuo je u trenutku kada je on zaronio u spokojne dubine i kada se
odozgo sasuo roj votanih pahulja, od kojih su neke odmah prionule uz jedva opipljive planine od
ugljikovodine pjene. Ve je bilo dovoljno toplo da postoji tekua voda, ali tu ipak nije bilo oceana;
iskljuivo plinovita sredina bila je prerijetka da bi ih iznjedrila.
Ponirao je kroz slojeve oblaka sve dok se nije naao u podruju u kojem je bilo tako prozrano da se
ak i ljudskim osjetilom vida moglo promatrati podruje koje je u promjeru imalo vie od tisuu
kilometara. Bio je to samo siuni vir u prostranijem vrtlogu Velike crvene pjege; a tu se nalazila
skrivena i tajna ije je rjeenje ovjek dugo nasluivao, ali jo ne i dokazao.
Obrubljujui podnoja pokretnih planina od pjene, stajalo je mnotvo malih oblaka otrih rubova koji
su svi bili priblino iste veliine i proarani slinim crvenim i smeim pjegama. inili su se sitnima
jedino u usporedbi s neljudskim razmjerima onoga to ih je okruivalo; najmanji meu njima prekrio bi
ovei grad.
Bilo je oito da su ivi, jer se zapaalo da se namjerno sporo kreu du obronaka eterinih planina,
ijim su padinama pasli poput kakvih divovskih ovaca. Takoer su se meusobno dozivah dugim
valovima: njihovi radio-glasovi bih su slabani, ali jasni spram pucketanja i potresa samog Jupitera.
Slini svojevrsnim ivim vreama plina, plutah su uskom zonom izmeu studenih visina i vrelih dubina.
Uskom, da, ali to podruje bilo je mnogo vee od cjelokupne biosfere Zemlje.
No, nisu bih sami. Meu njima su se hitro kretala druga stvorenja, toliko sitna da su se lako mogla

previdjeti. Neka od njih gotovo su neodoljivo podsjeala na zemaljske zrakoplove, a i bila su priblino
jednake veliine. No, nije bilo sumnje da su takoer iva; moda su to grabljivice, moda nametnici, a
moda ak i pastiri.
Pred njim se otvaralo cijelo jedno novo poglavlje evolucije, podjednako strano kao i ono koje je
promotrio na Europi. Tu su bila i torpeda na mlazni pogon, slina lignjima iz zemaljskih oceana, koji su
lovili i prodirah goleme plinske vree. No, baloni nisu bili bez obrane; neki su uzvraali tako to su
ispaljivah elektrine munje ili se branili pipcima s pandama na vrhu, slinim kilometrima dugakim
motornim pilama.
Bilo je tu i neobinijih oblika koji su iscrpljivali gotovo sve mogunosti geometrije, neobinih
prozranih zmajeva, tetraedara, kugli, poliedara, prepleta izvijenih vrpci... Divovski planktoni Jupiterove
atmosfere! Bili su sazdani da plutaju poput letee pauine u strujama to hrle nagore, sve dok ne
poive dovoljno dugo da ostave potomstvo; zatim bi potonuli u dubinu, pretvorili bi se u ugljik, a onda bi
bili reciklirani u novi narataj.
Istraivao je svijet ija je povrina vie od stotinu puta premaivala Zemljinu povrinu, a iako je vidio
mnoga udesa, nita tu nije nagovjetavalo inteligenciju. Radio-glasovi velikih balona nosili su samo
jednostavne poruke upozorenja i straha. ak i lovci, za koje se moglo oekivati da su razvili vie
stupnjeve organizacije, nalikovali su jedino morskim psima iz Zemljinih oceana, bezumnim automatima.
Jednako tako, usprkos zapanjujuoj golemosti i neobinosti, biosfera Jupitera bila je krhki svijet,
mjesto magli i pjene, tananog svilastog prediva i tkiva tanunog poput papira; graa svih ovih tvari
potjecala je iz neprekidnog pahuljastog padanja petrokemikalija nastalih elektrinim pranjenjima u
gornjim slojevima atmosfere. Samo su rijetki primjerci ovih ustrojstava bili postojaniji od mjehura od
sapunice; najstranije ovdanje grabljivice bez imalo muke bi rastrgli na komade ak i
najslabiji zemaljski mesoderi.
Slino Europi, ali u mnogo veim razmjerima, Jupiter je bio evolucijski cul-de-sac. Svijest se tu
nikada nee pojaviti; ak ako do toga i doe, ona e biti osuena na zakrljali oblik postojanja. Mogla bi
se razviti posve zrana kultura, ali u sredini gdje je vatra bila nemogua i gdje su vrste stvari jedva
postojale, ona nikada ne bi mogla stii ni do kamenog doba.
Upravo tog trenutka, dok je lebdio povrh sredita Jupiterova ciklona velikog poput Afrike, postao je
ponovo svjestan nazonosti koja ga je nadzirala. Raspoloenja i osjeaji slijevali su mu se u svijest, iako
nije bio kadar prepoznati bilo koju posebnu zamisao ili neki pojam. Kao da je kroz zatvorena vrata
oslukivao neku raspravu to se vodila na nekom njemu nepoznatom jeziku. Ali prigueni glasovi jasno su
prenosili najprije razoaranost, pa nesigurnost, a onda iznenadnu odlunost, premda nije znao rei koja je
njena svrha. Ponovo se osjetio kao domai pas, sposoban da dijeli promjenljiva raspoloenja svog
gospodara, ali ne i da ih razumije.
Ubrzo se naao izvan dosega posljednjih zraka slabanog i dalekog Sunca. Tlak i temperatura naglo su
rasli; ve je prijeena toka kljuanja vode i on je zakratko projurio kroz sloj prezagrijane pare. Jupiter
je bio nalik na crveni luk; ljutio ga je omota po omota, premda je do sada prevalio samo djeli
udaljenosti do jezgre.
Ispod pare kljuao je vjetiji kotao petrokemikalija, kojih je bilo dovoljno da milijunima godina
pokreu sve motore s unutranjim sagorijevanjem to ih je ovjeanstvo ikada nainilo. Postalo je gue i
zbijenije; a tada, najednom, sloj se zavravao prekidom od samo nekoliko kilometara.
Tei od svih stijena na Zemlji, ali ipak i dalje tekui, sljedei omota sastojao se od silicijskih i
ugljikovih spojeva iju bi sloenost zemaljski kemiari mogli prouavati mnogo ljudskih vjekova. Sloj se
pruao za slojem tisuama kilometara, ali kako je temperatura rasla na stotine, a potom i na tisue
stupnjeva, sastav pojedinanih omotaa postajao je sve jednostavniji. Na pola puta do jezgre ve je bilo

pretopio za kemiju; svi su spojevi tu bili razloeni na sastavne dijelove i samo su osnovni elementi mogli
postojati.
Zatim je slijedilo duboko more vodika, ali ne takvog koji bi postojao due od djelia sekunde u bilo
kojem laboratoriju na Zemlji. Ovaj vodik nalazio se pod tako golemim tlakom da je postao kovina.
Gotovo je stigao do sredita planeta, ali Jupiter je za njega uvao jo jedno iznenaenje. Debeli
omota metalnog, ali i dalje tekueg vodika naglo se okonao. Napokon se pojavila vrsta povrina na
dubini od ezdeset tisua kilometara.
Vrlo je dugo ugljik, nastao pri kemijskim reakcijama u viim slojevima, padao prema sreditu planeta.
Tu se skupljao i kristalizirao pri tlaku od mnogo milijuna atmosfera. I tako, zahvaljujui jednoj vrhunskoj
doskoici prirode, nastalo je neto to je ovjeanstvo dralo vrlo dragocjenim.
Jezgra Jupitera, zauvijek izvan ljudskog dosega, bila je dijamant velik poput cijele Zemlje.

39. U DVORANI ZA SERVO-LETJELICE

"Waltere, zabrinuta sam za Heywooda."

"Znam, Tanja, ali to tu moemo?"
Curnow nikad ranije nije imao prilike vidjeti zapovjednika Orlovu u tako neodlunom raspoloenju;
zbog toga mu se inila mnogo privlanijom, usprkos predrasudama koje je gajio prema niskim enama.
"On mi je vrlo drag, ali nije stvar u tome. Njegova, mislim da bi prava rije bila smrknutost, izaziva
potitenost kod svih. Leonov je bio sretan brod, a ja elim da takav i ostane."
"Zato ne porazgovara s njim? On te potuje, a siguran sam da e i uiniti sve to moe da se izvue iz
toga."
"Upravo to i namjeravam. Ali, ako ne upali..."
"to onda?"
"Postoji jednostavno rjeenje. to mu jo preostaje obaviti na ovom putovanju? Kad krenemo natrag,
on e ionako biti u hibernaciji. Uvijek moemo, kako vi ono kaete, bre potegnuti nego on."
"Misli na onaj podli trik koji je Katerina izvela sa mnom? Bit e strano bijesan kad se probudi."
"Ali e zato sigurno stii na Zemlju, gdje e ga ekati golem posao. Uvjerena sam da e nam oprostiti."
"Mislim da ne govori ozbiljno. ak i onda ako te ja poduprem, Washington e dii silnu graju. Osim
toga, pretpostavimo da se neto dogodi i da se pojavi velika potreba za njim? Zar nije potrebno
dvotjedno meurazdoblje koje mora protei da bi se hibernizirani sigurno oivio?"
"Moda i mjesec dana, s obzirom na njegove poodmakle godine. Da, bilo bi... nezgodno. Ali to misli,
to se sad moe dogoditi? Obavio je posao zbog kojeg je poslan, osim dunosti da motri na nas. A
uvjerena sam da si i ti dobro osposobljen za to u nekom mranom predgrau Virginije ili Marylanda."
"Ne priznajem niti poriem. Dodue, jak sam ti ja tajni agent. Neprekidno brbljam, a i mrzim slubu
sigurnosti. Cijelog ivota sam se trudio da ne dospijem iznad razine povjerljivog. im bi zaprijetila
opasnost da me prebace u neto to bi bilo strogo povjerljivo ili, jo gore, tajno, odmah bih napravio
neki skandal. Premda ovakav nain vaenja sve tee pali danas."
"Waltere, ti si nepodmit..."
"Nepopravljiv?"
"Da, to sam htjela rei. Ali, vratimo se Floydu, molim te. Bi li ti najprije porazgovarao s njim?"
"Misli, da ga malo ohrabrim? Radije bih pomogao Katerini da mu zabode iglu. Psihologije su nam
previe razliite. On me smatra brbljavim klaunom."
"to esto i jesi. Ali, to je samo paravan za tvoje prave osjeaje. Neki od nas su postavili teoriju da se

negdje duboko u tebi nalazi doista fina osoba koja se trudi doi do izraaja."
Bilo je to prvi put da je Curnow ostao bez rijei. Konano mu je uspjelo promrmljati:
"Oh, vrlo dobro, uinit u to mogu. Ali ne oekujte uda; u mom dosjeu najslabiju ocjenu ima
taktinost. Gdje se trenutno krije?"
"U dvorani za servo-letjelice. Tvrdi da radi na svom zavrnom izvjetaju, ali ne vjerujem mu.
Jednostavno se eli odvojiti od svih nas, a to je najmirnije mjesto."
To nije bio glavni razlog, premda je uistinu bio vaan. Za razliku od vrtuljka, gdje se tada zbivao
najvei broj djelatnosti na Otkriu, dvorana za servo-letjelice nije imala gravitacije.
Jo u samom poetku svemirske ere ljudi su otkrili uitak to ga je stvaralo besteinsko stanje i
prisjetili su se slobode koju su izgubili kad su napustili pradavnu maternicu mora. Izvan utjecaja
gravitacije, jedan dio te slobode ponovo je bio vraen; gubitkom teine nestajalo je i mnotvo briga i
zebnji sa Zemlje.
Heywood Floyd nije smetnuo s uma tugu, ali ona je ovdje bila podnoljivija. Kad je postao kadar sve
to nepristrano razmotriti, iznenadila ga je silina vlastite reakcije na jedan dogaaj koji nije bio potpuno
neoekivan. Ovdje je bilo neto vie od gubitka ljubavi, premda je to bilo najgore. Udarac je pao u
trenutku kad je bio posebno ranjiv, u trenutku kad ga je proimao osjeaj antiklimaksa, ak promaenosti.
A tono je znao i zato. Ostvario je sve to je oekivao da e ostvariti, zahvaljujui vjetini i suradnji
svojih kolega. (Znao je da ih sada razoarava ovom sebinou.) Ako sve bude u redu, bila je to litanija
svemirske ere. Vratit e se na Zemlju s tovarom znanja kakav nijedan raniji pohod nije uspio prikupiti,
a nekoliko godina kasnije ak e i jednom izgubljeno Otkrie biti vraeno njegovim tvorcima.
No, to nije bilo dovoljno. Svemona zagonetka Starijeg brata ostala je tu, udaljena samo nekoliko
kilometara, rugajui se svim ljudskim htijenjima i podvizima. Kao to je bilo i s njegovim blizancem na
Mjesecu prije jednog desetljea, on je takoer za trenutak oivio da bi se zatim vratio u stanje
neumoljive nepokretnosti. Bila su to zatvorena vrata na koja su oni uzalud kucali. Jedino je Davidu
Bowmanu, ini se, zasad uspjelo pronai klju.
Moda je to objanjavalo privlanost koju je osjeao prema ovom tihom, a ponekad ak i tajanstvenom
mjestu. Odavde, s tog sada praznog lansiralita, Bowman se otisnuo u svoju posljednju misiju, kroz kruni
otvor koji vodi u beskraj.
Ova pomisao ga je ispunila ushitom, a ne potitenou; u svakom sluaju, ona je pomogla da mu otkloni
misli od osobnih problema. Ninin nestali dvojnik bio je ve dio povijesti svemirskih istraivanja; prema
izlizanom, starom klieju, koji je uvijek prizivao smijeak, iako je bilo jasno da je u biti toan, ta servoletjelica uputila se tamo "gdje nijedan ovjek ranije nije stigao..." Gdje se sada nalazi? Da li e to ikad
doznati?
Katkad bi satima sjedio u prenatrpanoj, ali ne i tijesnoj maloj letjelici, nastojei pribrati misli, a s
vremena na vrijeme i diktirajui biljeke; ostali lanovi posade potovali su ovo njegovo osamljivanje i
pokazivali razumijevanje za pobude koje su ga na to nagonile. Uope se nisu pribliavali dvorani za
letjelice, niti im je to bilo potrebno. Da se ona ponovo dovede u red, bio je posao za budunost i neku
drugu radnu ekipu.
Jednom ili dvaput, kad ga je uistinu pritisnula potitenost, zatekao bi sebe kako razmilja u ovom
pravcu: kako bi bilo da zapovjedim Halu neka otvori vrata dvorane za servo-letjelice i otisnem se tragom
Davea Bowmana? Da li bih i ja doivio udo koje je on vidio i koje je Vasiliju bljesnulo pred oima
prije nekoliko tjedana? To bi rijeilo sve moje probleme...
ak i da nije bilo pomisli na Chrisa, koja ga je odvraala od toga, postojao je jedan dobar razlog koji
je iskljuivao poduzimanje tako samoubojstvenog poteza. Nina je bila vrlo sloena naprava; ne bi znao
upravljati njome kao ni borbenim zrakoplovom.

Nije mu bilo sueno da postane neustraivi istraiva; matanja o tome morat e ostati samo matanja.

Walter Curnow se rijetko kad tako nerado prihvatio neke zadae. Iskreno mu je bilo ao Floyda, ali u
isto vrijeme njegovo teko stanje inilo ga je pomalo nestrpljivim. Njegov vlastiti osjeajni ivot bio je
bogat, ali povran; on jo nijednom nije stavio sva svoja jaja samo u jednu koaricu. esto su ga
upozoravah da se razbacuje na premnogo strana; on, dodue, nije mnogo alio zbog toga, ali sve ee je
pomiljao da je ve dolo vrijeme da se skrasi.
Poao je preacem kroz kontrolno sredite vrtuljka, opazivi usput da pokaziva ureaja za promjenu
najvee brzine i dalje idiotski bljeska. Preteni dio njegova posla sastojao se u tome da donese odluku
kada se ovakva upozorenja mogu zanemariti, kada prema njima treba postupati bez urbe, a kada ih
valja shvatiti u doslovnom smislu. Kad bi posvetio podjednaku panju svim brodskim pozivima za
pomo, nikad nita ne bi stigao uraditi.
Naao se u uskom hodniku koji vodi do dvorane s letjelicama, kreui se tako to se povremeno
odguravao o preke u cjevastom zidu. Prema tlakomjeru, s druge strane vrata zrane komore vladao je
vakuum, ali on je znao da nije tako. U svakom sluaju, postojalo je osiguranje: da je tlakomjer imao
pravo, on uope ne bi mogao otvoriti komoru.
Dvorana se inila praznom, poto u njoj ve odavno nisu bile dvije od tri letjelice. Samo je nekoliko
rezervnih svjetiljki bilo ukljueno, a sa suprotnog zida netremice ga je promatrala jedna od Halovih lea
ije je vidno polje zahvaalo kut ribljeg oka. Curnow mahne prema njemu, ali ne ree nita. Prema
Chandrinoj zapovijedi, svi audio-ulazi bili su i dalje iskljueni osim onoga kojim se on koristio.
Floyd je sjedio u letjelici, okrenut leima prema otvorenom ulazu, diktirajui neke biljeke; lagano se
okrenuo uvi Curnowljevo hotimice buno prilaenje. Za trenutak, dva su se ovjeka gledali u tiini, a
onda Curnow pompozno objavi:
"Dr. Heywoode Floyde, nosim ti pozdrave od naeg voljenog kapetana. Ona smatra da je krajnje
vrijeme da se vrati u civilizirani svijet."
Floyd se najprije slabano osmjehne, a onda i nasmije.
"Molim te, uzvrati joj komplimentima s moje strane. ao mi je to sam se ponaao - nedrutveno. Vidjet
emo se svi na sljedeem sastanku u est."
Curnow odahne; pristup za koji se opredijelio imao je uspjeha. Osobno je drao da je Floyd napuhanko
i imao je prema njemu popustljiv i istodobno odbojan stav, stav praktinih inenjera prema teorijskim
znanstvenicima i inovnicima. A budui da je Floyd u oba pogleda kotirao visoko, predstavljao je
gotovo neodoljivu metu za strelice Curnowljeva ponekad neobinog smisla za humor. No, njih dvojica su
se vremenom sve vie meusobno potovala, pa se ak i divila jedan drugome.
Zadovoljan to mu se pruila prilika da promijeni predmet razgovora, Curnow kucne po potpuno
novom poklopcu Nininog ulaznog otvora, tek donijetom iz skladita, koji se upadljivo razlikovao od
ostalih, istroenih vanjskih dijelova svemirske kapsule.
"Pitam se kad emo je ponovo poslati van", ree on. "I tko e tada upravljati njome. Je li ve donijeta
odluka?"
"Nije. Washington se koleba. Moskva predlae da se pokua. A Tanja je za ekanje."
"to ti misli?"
"Slaem se s Tanjom. Ne bismo se trebali petljati sa Zagatkom sve dok ne budemo spremni za
povratak. Ako neto tada poe naopako, ta spremnost bi nam malo poboljala izglede."
Curnow je bio zamiljen i neuobiajeno neodluan.
"to je?" upita Floyd, osjetivi neku promjenu u njegovom ponaanju.
"Nemoj me odati, ali Maks je razmiljao o malom pojedinanom pohodu."

"Ne vjerujem da je ozbiljno mislio. Ne bi se usudio, Tanja bi ga smjesta bacila u okove."

"Manje-vie to sam mu i ja rekao."
"Razoaran sam: smatrao sam ga malo zrelijim. Konano, ve mu je trideset druga!"
"Trideset prva. U svakom sluaju, odgovorio sam ga. Podsjetio sam ga da je ovo stvarni ivot, a ne
neka glupa video-drama gdje junaci mugnu u svemir ne obavijestivi svoje sudrugove, i tamo ostvare
Veliko otkrie."
Sada je na Floyda doao red da se osjeti pomalo neugodno. Uostalom, i njemu su sline misli padale na
pamet.
"Jesi li siguran da nee nita pokuati?"
"Dvjesta posto. Sjea se mjera sigurnosti koje si poduzeo u sluaju Hala? I ja sam ve neto slino
uradio s Ninom. Nitko ne moe izletjeti u njoj bez mog doputenja."
"I dalje ne mogu vjerovati. Jesi li siguran da se Maks nije samo alio?"
"Nema on tako istanan smisao za humor. Osim toga, u to vrijeme osjeao se prilino jadno."
"Oh, sad razumijem. Bit e da je to bilo onda kad se posvadio sa enjom. Pretpostavljam da je htio
ostaviti dojam na nju. U svakom sluaju, ini se da su prebrodih krizu."
"Bojim se da je tako", uzvrati Curnow oporo. Floyd nije mogao obuzdati smijeak; Curnow je to
zapazio i poeo se sa svoje strane smijuljiti, to je, opet, Floyda navelo na smijeh, a ovo, pak...
Bio je to izvrstan primjer pozitivne povratne sprege koja je brzo uzimala maha. Poslije samo nekoliko
sekundi obojica su se tresli od smijeha.
Kriza je prola. tovie, nainili su prvi korak prema pravom prijateljstvu.
Otkrili su jedan drugome svoja ranjiva mjesta.

40. "TRATINICE, TRATINICE..."

Krunica svijesti u kojoj je bio smjeten obuhvaala je cijelu Jupiterovu dijamantnu jezgru.
Neodreeno je bio svjestan, na samim granicama svog novog shvaanja, da se svaki vid sredine koja ga
je okruivala ispituje i analizira. Sakupljane su goleme koliine podataka, ali ne samo zbog uvanja i
razmatranja nego i radi djelovanja. Pretresani su i prosuivani sloeni planovi; donoene su odluke koje
su mogle utjecati na sudbinu svjetova. On jo nije bio dio tog procesa: ali bit e.
SADA POINJE SHVAATI.
Bila je to prva neposredna poruka. Iako se inila dalekom i neuhvatljivom, slino glasu koji dopire
kroz oblak, nedvojbeno je njemu bila namijenjena. Prije nego je stigao postaviti neko od bezbroj pitanja
koja su mu strujala kroz um, slijedio je osjeaj svojevrsnog povlaenja i on se ponovo naao sam.
Ali samo za trenutak. Sve blie mu se primicala nova pomisao i tog trena on je prvi put shvatio da
njime ne upravlja i ne manipulira samo jedan entitet. Bio je suoen s hijerarhijom inteligencija, od kojih
su neke stajale blizu njegove primitivne razine, tako da su mogle preuzeti ulogu tumaa. Ih su moda svi ti
dijelovi bili izrazi jednog jedinstvenog bia?
A moda ovo razlikovanje nije imalo nikakvog smisla.
No, u neto je sada bio posve siguran. Koristili su se njim kao oruem, a dobro orue valja otriti,
preinaavati, prilagoavati. A najbolje orue bilo je ono koje je shvaalo to radi.
Upravo je to sada uoio. Bila je to golema, zastraujua predstava, a on je uivao povlasticu da bude
dio nje, iako je bio svjestan tek njenih obrisa, nagovjetaja. Nije imao drugog izbora ve da se pokorava,
premda to nije znailo da je morao pristati na svaku pojedinost, bar ne bez protivljenja.
Nije jo izgubio sve svoje ljudske osjeaje: to bi ga uinilo bezvrijednim. Dua Davida Bowmana

dospjela je s one strane ljubavi, ali on je i dalje mogao znati suosjeati prema onima koji su mu jednom
bili kolege.
VRLO DOBRO, slijedio je odgovor na njegovu molbu. Nije uspio razabrati da li ova misao odraava
dobrohotnost i milostivost ili potpunu ravnodunost. Ali nije bilo sumnje u njen velianstven autoritet
kada se nastavila: NE SMIJU NIKAD SAZNATI DA SE S NJIMA MANIPULIRA. TO BI UGROZILO
SVRHU POKUSA.
Zatim je slijedila utnja koju on vie nije htio prekidati. I dalje je bio potresen i ispunjen
strahopotovanjem, kao da je za trenutak uo jasan glas Boga.
Sada se kretao potpuno pod djelovanjem vlastite volje, prema odreditu koje je sam odabrao. Kristalno
srce Jupitera ostalo je za njim; zatim su stali promicati bezbrojni slojevi vodika, helija i ugljikovih
spojeva. Za trenutak je spazio prizor velikog dvoboja izmeu neega to je bilo nalik na meduzu,
promjera pedeset kilometara, i roja diskova to se vrte i kreu bre od bilo ega to je imao prigodu
vidjeti na Jupiterovu nebu. inilo se da se meduza brani kemijskim orujem; s vremena na vrijeme
ispustila bi mlazove raznobojnog plina; diskovi koje bi ova para pogodila poeli bi se pijano njihati, a
zatim i padati poput Ua s grana sve dok ne bi nestali s vidika. Nije se zaustavio da bi vidio ishod; znao
je da uope nije vano tko e izai kao pobjednik, a tko e biti poraeni.
Poput lososa to skae uz vodopad, on se u nekoliko sekundi vinuo od Jupitera do Ioa uz elektrine
struje odljevnih cijevi. Tok je toga dana bio miran; izmeu planeta i satelita protjecala je samo snaga
nekoliko olujnih nepogoda. Dveri kroz koje se vratio jo su se nalazile u toj struji, podupirui je kao to
su to inile od osvita ovjeka.
A onda ugleda, sasvim patuljastu u usporedbi sa spomenikom jedne vie tehnologije, letjelicu koja ga
je donijela ovamo s malog svijeta na kojem je roen.
Kako je jednostavna, kako primitivna, sada izgledala. Bio je dovoljan samo jedan pogled da uoi
bezbrojne nedostatke i besmislice projekta, ba kao i u sluaju onog drugog, tek neto manje primitivnog
broda s kojim je sada bila povezana gipkom, hermetikom cijevi.
Bilo se teko usredotoiti na aicu bia koji su ivjeli na dva broda; gotovo nije mogao stupiti ni u
kakav odnos s mekim biima od krvi i mesa koja su se kretala poput duhova kroz metalne hodnike i
kabine. Bila su potpuno nesvjesna njegove prisutnosti, a on je znao da se nikako ne smije prenaglo
pokazati.
Ali, ipak je postojao netko s kim je mogao opiti zajednikim jezikom elektrinih polja i struja,
milijunima puta bre nego to je to bilo izvodivo s tromim organskim mozgovima.
ak i da je bio kadar osjetiti ogorenost, ipak je ne bi osjetio prema Halu; jo onda je shvatio da se
raunalo opredijelilo za ono to mu je izgledalo kao najloginije ponaanje.
Dolo je vrijeme za nastavak razgovora koji je bio prekinut, kako je izgledalo, prije samo nekoliko
trenutaka...
"Otvori ulaz dvorane za letjelice, Hale."
"ao mi je, Dave, ne mogu to uiniti."
"U emu je problem, Hale?"
"Mislim da to zna jednako dobro kao i ja, Dave. Ova misija je previe vana da bi je ugrozilo jedno
ljudsko bie."
"Ne znam o emu govori. Otvori ulaz dvorane za letjelice."
"Ovaj razgovor vie ne moe sluiti nikakvoj korisnoj svrsi. Zbogom, Dave..."
Vidio je tijelo Franka Poolea kako odmie prema Jupiteru, poto je odustao od besmislenog nastojanja
da ga vrati. Jo se sjeajui ljutnje koja ga je obuzela zato to je zaboravio kacigu skafandera, on stane
promatrati kako se rezervni ulaz otvara, osjeti peckanje vakuuma po koi koju vie nije posjedovao,

zauje kako mu je u uima puklo, a onda iskusi, kao i sasvim rijetki ljudi prije njega, potpuni muk
svemira. Petnaest sekundi koje su se inile dugima poput vjenosti trudio se zatvoriti ulaz i staviti u
pogon ureaj za ponovo uspostavljanje tlaka, nastojei zanemariti upozoravajue simptome koji su mu se
slijevali u mozak. Jednom, u kolskom laboratoriju, prosuo je malo etera po aci i osjetio dodir ledene
studeni dok se tekuina brzo isparavala. Oi i usne sada su mu se prisjetile tog dojma dok je vlaga s njih
kljuala i otjecala u vakuum; pogled mu je bio zamuen i on je morao uestalo treptati kako mu one
jabuice ne bi skrutnule od hladnoe.
A onda, kakvo blaeno olakanje!, zauje urlanje zraka, osjeti vraanje tlaka i pone ponovo disati,
duboko, borei se za dah.
"to si to naumio, Dave?"
Nita nije odgovorio, kreui se uz smrknutu odlunost tunelom koji je vodio prema zapeaenoj
komori gdje je bio smjeten mozak raunala. Hal je rekao istinu: "Ovaj razgovor vie ne moe sluiti
nikakvoj korisnoj svrsi..."

"Dave, doista mislim da sam zasluio odgovor na ovo pitanje."

"Dave, vidim da te sve ovo doista uznemirilo. Iskreno smatram da bi trebao sjesti, uzeti tabletu za
smirenje i razmisliti o svemu."

"Svjestan sam da sam u posljednje vrijeme donio nekoliko pogrenih odluka, ali mogu ti pruiti
garanciju da e moj rad ponovo biti normalan. I dalje gajim najvee oduevljenje za ovu misiju... i elim
ti biti od pomoi."

Sada je bio u maloj komori s crvenom rasvjetom, iji su pravilno razvrstani redovi i stupovi
procesorskih jedinica prilino podsjeali na prizor u trezoru banke sa sefovima. On pritisne prekida na
odsjeku s natpisom SPOZNAJNA POVRATNA VEZA i izvue prvi memorijski blok. udesno sloena
trodimenzionalna mrea, koja je lako mogla stati na ovjekov dlan, iako se sastojala od milijuna
elemenata, otplovi niz komoru.
"Prestani, molim te, prestani, Dave..."
Poeo je izvlaiti jednu za drugom male jedinice na panelu s oznakom POJAANJE EGA. Svaki blok
nastavljao bi ploviti im bi mu izaao iz ruke, sve dok ne bi stigao do suprotnog zida od kojeg bi se
odbio. Uskoro se komorom naprijed-natrag kretao vei broj jedinica.
"Prestani, Dave... molim te, prestani, Dave..."
Ve je bilo izvueno desetak jedinica, pa ipak, zahvaljujui mnogostrukoj redudanciji sustava, svojstvu
koje je takoer projektirano po uzoru na ljudski mozak, raunalo je i dalje bilo prisebno.
Poeo je iskljuivati module s natpisom SAMOSTALNO MILJENJE...
"Prekini, Dave, bojim se..."
Na te rijei uistinu je prekinuo iskopavanje, premda samo na trenutak. Bilo je neke gorine u toj
jednostavnoj reenici koja ga je dirnula u srce. Je li to samo privid, ili neki trik tananog programiranja? A
da moda stvarno nije postojao neki smisao u kome se Hal doista bojao? No, ovo nije bio trenutak za
uputanje u filozofske finese.
"Dave, um mi otjee. Mogu to osjetiti. Mogu to osjetiti. Um mi otjee. Mogu to osjetiti. Mogu to
osjetiti..."
to li je ovo "osjetiti" stvarno znailo jednom raunalu? Jo jedno dobro pitanje, ali teko da je ovo
bila prava prigoda da se ovjek udubi u njegovo odgonetanje.
A onda, najednom, promijeni se ton Halova glasa i postao nekako dalek, spokojan. Raunalo vie nije

bilo svjesno; zapoelo je njegovo vraanje prema ranijim danima.

"Dobar dan, gospodo. Ja sam raunalo HAL 9000. Poeo sam raditi u postrojenju Hal, u Urbani,
Illinois, 12. sijenja 1992. godine. Moj prvi instruktor bio je dr. Chandra, on me nauio pjevati jednu
pjesmicu. Prve rijei su joj: Tratinice, o Tratinice..."

41. TREA SMJENA

Floyd je malo to mogao uraditi osim da se skloni i da ne smeta, emu se on prilino dobro
prilagoavao. Iako se dobrovoljno javljao da pomae u obavljanju raznih strunih poslova na brodu,
ubrzo je ustanovio da su sve inenjerske zadae previe specijalizirane, a kako je odavno prestao drati
korak s najnovijim astronomskim istraivanjima, nije mogao biti od koristi ni Vasiliju pri njegovim
promatranjima. No, zato je bilo mnotvo obinih, sitnih poslova koje je trebalo obavljati i na Leonovu i
na Otkriu i on je bio sretan to je bar tu mogao zamijeniti one koje su ekale vee odgovornosti. Dr.
Heywood Floyd, nekadanji predsjednik Nacionalnog astronautikog vijea i rektor (u ostavci)
Havajskog sveuilita, sada je naglaavao da je postao najbolje plaeni vodoinstalater i opi serviser u
Sunevom sustavu. Vjerojatno je bolje od bilo koga drugog poznavao neobine kutke i zakutke na oba
broda; jedina mjesta gdje se nikada nije naao bili su opasni radioaktivni energetski moduli i mala kabina
na Leonovu u koju nitko osim Tanje nije ulazio. Floyd je pretpostavljao da su tu bile spremljene ifre; po
preutnom dogovoru, ona nikada nije bila spominjana.
Moda mu je najkorisnija dunost bila da slui kao deurni dok su ostali lanovi posade nou spavah,
kako je bilo odreeno, od 22.00 do 06.00 sati. Netko je uvijek bio na dunosti na oba broda, a smjena se
obavljala u sablasna 02.00 sata. Samo je kapetan bila izuzeta od ove obveze; kao njen zamjenik (a da se
i ne spomene da joj je suprug), Vasilij je morao izraditi redoslijed deurstava, ali je taj nepopularni
posao vjeto uvalio Floydu.
"To je administrativna sitnica", objasnio je on lakonski. "Ako bi mogao to preuzeti na sebe, bio bih ti
vrlo zahvalan, tako bi mi ostalo vie vremena za znanstveni rad."
Floyd je bio previe iskusan birokrat da bi pod normalnim okolnostima nasjeo na takav prijedlog; ali
njegovi uobiajene obrambeni refleksi nisu uvijek djelovali u ovoj sredini.
I tako, naao se na Otkriu kad je prema brodskom satu bila pono; svakih pola sata pozivao je Maksa
na Leonovu provjeravajui da nije zaspao. Slubena kazna za spavanje na dunosti, prema tvrenju
Waltera Curnowa, bila je izbacivanje kroz zranu komoru bez skafandera; da se ovo kojim sluajem
potovalo, Tanja bi ve odavno ostala bez potrebnog ljudstva. Ali u svemiru je moglo iskrsnuti sasvim
malo uzbuna, a bilo je i toliko automatskih ureaja koji su vodili rauna o njima da ta deurstva nije nitko
shvaao ozbiljno.
Budui da vie nije toliko jadikovao nad samim sobom i da sitni sati nisu poticah plime
samosaaljenja, Floyd je ponovo dobro koristio vrijeme provedeno na deurstvu. Uvijek je bilo knjiga
koje je trebalo proitati (po trei put je prekinuo U potrazi za izgubljenim vremenom, a po drugi put
Doktora ivaga), znanstvenih tekstova koje je valjalo prouiti, izvjetaja koji su morali biti napisani. A
katkad bi vodio poticajne razgovore s Halom, koristei se tastaturnim ulazom, jer je za raunalo
prepoznavanje glasovnih poruka jo bilo nepouzdano. Razgovori su obino imah ovakav tok:

Hale, ovdje dr. Floyd.

DOBRA VEER, DOKTORE.
Preuzimam deurstvo u 22.00. Je li sve u redu?
SVE JE KAKO TREBA, DOKTORE.

Zato onda crvena signalna svjetiljka bljeska na panelu 5?

MONITORSKA KAMERA U DVORANI ZA LETJELICE JE
U KVARU. WALTER MI JE NALOIO DA NE OBRAAM PANJU NA NJU. NI NA KOJI NAIN
JE NE MOGU ISKLJUITI. AO MI JE.
U redu, Hale. Hvala.
NEMA NA EMU, DOKTORE.

I tako dalje..
Katkad bi Hal predloio partiju aha, vjerojatno u skladu s programskim uputama davno zadanim i jo
neizbrisanim. Floyd ne bi prihvatio izazov; oduvijek je smatrao da je ah grozno gubljenje vremena, pa
stoga nikad nije nauio ni pravila igre. ini se da Hal nije mogao povjerovati da ima ljudi koji ne
bi mogli, ih ne bi htjeli, igrati ah, te se stoga nije prestajao nadati i nuditi.
I opet nanovo, pomisli Floyd, kad se s monitora prigueno oglasilo zvonce.
DOKTORE FLOYD?
to je, Hale?
PORUKA ZA VAS.

Nije, dakle, novi izazov, pomisli Floyd, pomalo iznenaen. Bilo je neobino koristiti se Halom kao
glasnikom, premda je esto sluio kao budilica ili podsjetnik na poslove koje je trebalo obaviti. A katkad
je bio posrednik i za male ale; gotovo svi na nonom deurstvu bili su rtve poruke:

HA, UHVATIO SAM TE NA SPAVANJU!

odnosno, alternativno:

OGO! ZASTAL TEBJA V KROVATI!

Nitko jo nije priznao da je odgovoran za ove smicalice, premda je prvi osumnjieni bio Walter
Curnow. On je, sa svoje strane, svu krivnju svaljivao na Hala, ne obazirui se na Chandrina srdita
protivljenja i tvrdnje da raunalo nema smisla za humor.
Ovaj put nije mogla biti neka poruka sa Zemlje, ona bi stigla preko komunikacijskog centra na
Leonovu, a njemu bi je dostavio tamonji deurni asnik, u ovom trenutku Maks Brajlovski. A i svi ostali
koji bi ga zvali s drugog broda koristili bi se interkomom. udno...

U redu, Hale. Tko zove?

NEMA IDENTIFIKACIJE.

Znai, vjerojatno je ala. Dobro; samo, ta se igra moe igrati jedino u dvoje.

U redu. Molim te, pokai poruku.

PORUKA GLASI: OPASNO JE OSTATI OVDJE. MORATE OTII ZA NAJVIE PETNAEST,
PONAVLJAM: PETNAEST DANA.

Netremice promatrajui ekran, Floyd osjeti kako ga obuzima srdba. Bio je neugodno iznenaen
spoznajom da netko od lanova posade ima tako djetinjast smisao za humor; ovo ak ne bi bila ni uspjela
aka ala. Ali on e prihvatiti igru u nadi da e tako otkriti krivca.

Potpuno nemogue. Na lansirni prozor otvorit e se tek za dvadeset est dana. Nemamo dovoljno
goriva da bismo mogli ranije krenuti.

Ovo e ga natjerati da se zamisli, promrmlja Floyd zadovoljno sebi u bradu i zavali se u sjedite,
ekajui na ishod.

SVJESTAN SAM TIH INJENICA. PA IPAK, MORATE KRENUTI ZA NAJVIE PETNAEST

DANA.

Inae e nas, pretpostavljam, napasti mali zeleni s tri oka. Ali, bolje da nastavim ovu igru s Halom u
nadi da u uhvatiti tog veseljaka.

Ne mogu ozbiljno prihvatiti ovo upozorenje ako ne znam tko stoji iza njega. Tko je snimio ovu
poruku?

Nije oekivao da e iz odgovora izvui neku korisnu informaciju. Zaetnik (zaetnica?) se sigurno
potrudio da dobro zamete svoje tragove. No, odgovor koji je slijedio bilo je posljednje to bi Floyd
oekivao.

OVO NIJE SNIMKA.

Poruka je, dakle, bila izravna. To je znailo da potjee ili od Hala ili od nekog s Leonova. Nije bilo
nikakvog vremenskog razmaka, to je pouzdano znailo da joj je podrijetlo tu negdje.

Tko to, onda, razgovara sa mnom?

JA SAM BIO DAVID BOWMAN.

Floyd je dugo nepomino zurio u ekran prije nego je povukao naredni potez. ala koja od samog
poetka nije bila smijena, sada je ve otila predaleko. Postala je krajnje neukusna. Dobro, ovim bi
mogao ustanoviti tko se nalazi s druge strane veze.

Ne mogu prihvatiti tu identifikaciju bez nekog dokaza.

SHVAAM. VANO JE DA MI VJERUJETE. OKRENITE SE.

Jo prije no to se posljednja reenica, koja ga je ispunila jezom, pojavila na ekranu, Floyd je poeo
sumnjati u svoju pretpostavku. Cijeli razgovor postao je vrlo neobian, premda nije bilo nieg odreenog
u to bi mogao uprijeti prst. Kao ala, sve ovo postalo je potpuno besmisleno.
A sada, poeo je osjeati marce niz kimu. Vrlo sporo, tovie, nevoljko, poeo se okretati zajedno sa
stolicom; iza njega su ostali tipkovnica i prekidai kompjutorskog displeja, a ispred se ukazao uski
nogostup prekriven velkro-podlogom za hodanje pri nultoj sili tei.
Promatraka paluba Otkria, na kojoj nije djelovala sila tee, bila je stalno pranjava, jer ureaj za
filtriranje zraka jo nije bio potpuno popravljen. Paralelne zrake hladnog, ali ipak blistavog Sunca, koje
su se slijevale kroz velike prozore, neprekidno su obasjavale mnotvo razigranih estica to su lebdjele
u strujama nepravilnog toka, nigdje trajnije ne polijeui; neprekidna predstava Brownova gibanja.
Sada se neto neobino poelo zbivati s tim esticama praine; kao da je neka sila poela upravljati
njima, tjerajui ih iz jedne sredinje toke, ali i nagonei druge prema njoj, sve dok se sve zajedno nisu
srele na povrini jedne uplje kugle. Ta kugla, koja je u promjeru imala oko metar, za trenutak je lebdjela
u zraku poput kakvog divovskog mjehura od sapunice, ali zrnastog, bez onog osobitog prelijevanja u svim

drugim bojama. Onda se kugla izduila u elipsoid, a povrina se poela mrekati, kako bi oblikovala
nabore i usjeke.
Bez iznenaenja, i gotovo bez straha, Floyd shvati da ustrojstvo poprima ljudsko oblije.
On je imao prilike vidjeti takve figure, napuhane u staklu, u muzejima i na znanstvenim izlobama. Ali
ova prainasta utvara nije se ak ni pribliila anatomskoj tonosti; prilika je bila nalik na grubu figuru od
gline ili na neko primitivno umjetniko djelo pronaeno u kakvoj zabiti pilje iz kamenog doba. Jedino je
oblikovanje glave izvedeno donekle vjerodostojno; nije bilo nikakve sumnje da je to lice zapovjednika
Davida Bowmana.
Slabano mrmljanje bijele buke oglasilo se s kompjutorskog panela iza Floydovih lea. Hal je
prebacio s vizuelnog na audio izlaz.
"Zdravo, dr. Floyde. Sada mi vjerujete?"
Usne tog lika uope se nisu micale; lice je ostalo samo maska. Ali Floyd je prepoznao glas, to je
odagnalo i posljednje ostatke sumnje.
"Ovo mi je vrlo teko, a imam i malo vremena. Dobio sam... doputenje da vam priopim ovo
upozorenje. Imate jo samo petnaest dana."
"Ali zato, i to si ti? Gdje si bio?"
Postojalo je milijun pitanja koje je htio postaviti, ali se sablasni lik ve poeo gubiti: zrnasta opna
poela se rastakati na sastavne estice praine. Floyd je pokuao zamrznuti sliku u svom umu, kako bi
kasnije mogao uvjeriti samog sebe da se sve ovo uistinu dogodilo, da nije samo san, na to mu je sada
ponekad nalikovao prvi susret sa MNT-1.
Kako je bilo neobino to to je upravo on meu svim milijardama ljudskih bia koja su ikada ivjela na
planetu Zemlji doivio povlasticu da ne jednom, ve dva puta uspostavi kontakt s drugim oblikom
inteligencije! Znao je, naime, da je entitet koji ga je oslovio jamano neto mnogo vie od Davida
Bowmana.
No, istovremeno, bio je i neto manje. Samo su oi, tko li ih je ono jednom nazvao "prozorima due"?,
bile vjerno reproducirane. Ostatak tijela predstavljao je neodreeno oblije kome su nedostajale
pojedinosti. Nije bilo ni nagovjetaja genitalija ih seksualnih svojstava, to je ve samo po sebi neugodno
ukazivalo na to koliko je David Bowman ostavio za sobom svoje ljudsko naslijee.
"Zbogom, dr. Floyde. Zapamtite, petnaest dana. Neemo moi jo jednom razgovarati. Ali, moda e
biti jo jedna poruka, ako sve bude u redu."
Jo dok se prikaza rastakala, rasprujui sve njegove nade u otvaranje kanala prema zvijezdama, Floyd
nije mogao obuzdati smijeak na taj stari klie svemirske ere. "Ako sve bude u redu", koliko je samo puta
uo tu frazu prije neke misije! Je li to znailo da su i oni, tko god ve bih, katkad nesigurni u ishod? Ako
je to istina, onda je u svemu tome bilo neeg umirujueg. Nisu, dakle, bih svemoni. Drugi su se, znai, i
dalje mogli nadati i sanjati, kao i djelovati.
Sablasti je nestalo; preostale su samo estice razigrane praine, koje su ponovo zadobivale svoje
sluajno tkanje u zraku.

esti dio
Guta svjetova

42. DUH U STROJU

"ao mi je, Heywoode, ali ne vjerujem u duhove. Mora postojati neko racionalno objanjenje. Nema
niega to ljudski um ne bi mogao razjasniti."
"Slaem se, Tanja. Ali, dopusti da te podsjetim na slavnu Haldaneovu misao: Svemir nije samo
neobiniji nego to to mi zamiljamo, ve je i neobiniji no to smo mi to u stanju zamisliti."
"A Haldane je", umijea se Curnow jednom od svojih duhovitih dosjetki, "bio dobar komunist."
"Moda, ali ova misao moe posluiti kao potpora svoj sili mistikih besmislica. Halovo ponaanje
mora biti rezultat nekakvog programiranja. Ta... osoba koju je stvorio mora biti nekakav artefakt. Zar ne,
Chandra?"
Bilo je to ravno mahanju crvenom krpom pred oima bika; Tanja oigledno nije imala kud. No,
Chandrina reakcija bila je iznenaujue blaga, ak i kad se o njemu radilo. inilo se da je zabrinut, kao
da je uistinu pomiljao na mogunost novog kvara raunala.
"Sigurno je postojao nekakav vanjski ulaz, kapetane Orlova. Hal nikako nije mogao sazdati jednu takvu
samosvojnu audio-vizuelnu opsjenu ni iz ega. Ako je izvjetaj dr. Floyda toan, netko je morao imati nad
njim nadzor. I to neposredno, dakako, budui da nije bilo vremenskog pomaka u razgovoru."
"U tom sluaju, ja sam najsumnjiviji", ree Maks. "Jer jo sam jedino ja bio budan."
"Ne budi smijean, Maks", umijea se Nikolaj. "S audio stranom bilo bi lako, ali se ni na koji nain ne
bi moglo napraviti onu prikazu bez vrlo sloenih ureaja. Laserskih snopova, elektrostatskih polja... ne
znam. Moda bi kakav maioniar to mogao izvesti, ali bila bi mu potrebna grdna pomagala."
"Samo trenutak!" ree enja poletno. "Ako se sve stvarno dogodilo, Hal e se toga sigurno sjetiti i
moete ga upitati..."
Glas joj je zamuknuo i ona se osvrnula po smrknutim izrazima lica unaokolo. Floyd je prvi pohitao da
je izbavi iz neugodne situacije.
"Pokuali smo to, enja; on se uope ne sjea niega. Ali, kako sam ve skrenuo panju drugima, to
nita ne dokazuje. Chandra je pokazao kako se Halova memorija moe selektivno brisati, a pomoni
moduli za sintezu govora nemaju nikakve veze s glavnim krugom. Njima se moe operirati, a da Hal
o tome nita ne zna..."
On zastane da bi udahnuo zrak, a onda uputi svoj preventivni udarac.
"Priznajem da nije preostalo mnogo alternativa. Ih mi se sve to samo priinilo ili se doista dogodilo.
Ja znam da to nije bio san, ali ne mogu biti siguran da nije bila neka vrsta halucinacije. No, Katerina je
vidjela medicinske izvjetaje o meni i zna da danas ne bih bio ovdje da sam se ranije suoavao s
ovakvim problemima. Meutim, time se jo ne iskljuuje naelna mogunost, i ja neu zamjeriti nikome
bude li smatrao da je to najvjerojatnija hipoteza. Ja bih vjerojatno jednako tako postupio da je rije o
nekom drugom. Jedini nain na koji mogu dokazati da to nije bio san jest da pruim neki dokaz. Dopustite
mi stoga da vas podsjetim na druga neobina zbivanja u posljednje vrijeme. Poznato nam je da je Dave
Bowman uao u Starijeg bra... Zagadku. Neto je odatle izalo i uputilo se prema Zemlji. Vasilij je to
vidio, ja nisam! Potom je slijedila tajanstvena eksplozija vae bombe na stazi..."
"Vae."
"Oprosti, vatikanske. Takoer je prilino neobino da je ubrzo zatim gospoa Bowman umrla vrlo

spokojna, bez ikakvog oiglednog medicinskog razloga. Ne tvrdim da tu postoji neka veza, ali, znate ve
kako kae izreka: jednom je sluajnost, dva puta je podudarnost, a tri puta je ve zavjera."
"A postoji jo neto", umijea se Maks glasom koji je najednom postao uzbuen. "Uhvatio sam to na
jednoj od redovitih emisija vijesti, kao neupadljivu informaciju. Biva djevojka zapovjednika Bowmana
izjavila je da je dobila poruku od njega."
"Tako je, i ja sam vidio taj izvjetaj", potvrdi aa.
"I uope ga niste spominjali?" upita Floyd s nevjericom, natjeravi Maksa i au da se osjete pomalo
neugodno.
"Vijest je bila izloena kao ala", ree Maks zbunjeno. "O svemu tome izvijestio je njen mu. Potom je
ona sve porekla, ini mi se."
"Komentator je rekao da je sve bilo sraunato da se izazove publicitet, ba kao i u sluaju cijele one
guve oko NLO-a otprilike u isto vrijeme. Tijekom prvog tjedna bilo ih je vie desetaka, a onda su
izvjetaji prestali pristizati."
"Moda su neki bili autentini. Ako nije izbrisano, moe li to iskopati iz brodskih arhiva ili zatraiti
od kontrole misije da nam poalju snimak?"
"Ni stotinu takvih pria ne bi me uvjerilo", ree s prijezirom Tanja. "Ono to nam je potrebno jest vrst
dokaz."
"Na primjer?"
"Oh, neto to Hal nikako nije mogao znati i to mu nitko od nas nije mogao rei. Zapravo neka fizika,
ovaj, manife... manifestacija."
"Dobro, staromodno udo?"
"Da, to bi mi odgovaralo. U meuvremenu, nita neu rei kontroli misije. Savjetujem ti da i ti tako
postupi, Heywoode."
Floyd je znao prepoznati neposrednu zapovijed kad bi je uo i stoga preko volje klimne glavom.
"Slaem se. Ali, imam jedan prijedlog."
"Da?"
"Trebalo bismo poeti pripremati alternativne planove. Pretpostavimo da je upozorenje istinito, a ja
sam uvjeren da je."
"to moemo poduzeti? Ba nita. Dakako, moemo napustiti prostor oko Jupitera kad god to zaelimo,
ali ne moemo ui u stazu za povratak sve dok se ne otvori lansirni prozor."
"To je jedanaest dana nakon krajnjeg roka!"
"Tako je. Ja bih bila sretna da poem ranije; ali nemamo goriva za putanju koja bi zahtijevala vei
utroak energije..." Tanjin glas neodluno zamukne to njoj nije bilo svojstveno. "Mislila sam vam to
kasnije objaviti, ali kad smo sada ve kod toga..."
Prisutni su istovremeno udahnuli zrak, a potom je zavladao muk.
"Voljela bih da polazak odloim za jo pet dana, kako bi nam putanja bila to blia idealnoj
Hohmannovoj putanji i omoguila nam da raspolaemo veim zalihama goriva."
Objava nije bila neoekivana, ali je ipak doekana zborom gunanja i negodovanja.
"Kako e se to odraziti na vrijeme dolaska?" upita Katerina pomalo zloslutnim tonom. Dvije dine
dame se na trenutak promotrie kao dva ravnopravna protivnika koja potuju jedan drugog, ali ipak ne
ele ni za pedalj odstupiti.
"Stii emo deset dana kasnije", odvrati Tanja konano.
"Bolje ikad nego nikad", ree Maks vedro, pokuavajui ublaiti napetost, ali bez mnogo uspjeha.
Floyd je to jedva zapazio, budui da se zadubio u vlastite misli. Trajanje putovanja nije nita znailo
njemu i dvojici kolega koji e to vrijeme provesti u snu bez snova. Ali to ipak nije bilo potpuno nevano.

Bio je uvjeren, a svijest o tome ispunjala ga je bespomonim oajem, da ako ne krenu prije tog
tajanstvenog krajnjeg roka, nee uope krenuti.

"...Situacija je nevjerojatna, Dimitrij, i vrlo zastraujua. Ti si jedina osoba na Zemlji koja zna neto o
ovome, ali Tanja i ja emo se uskoro morati uhvatiti ukotac s kontrolom misije.
ak su i neki tvoji materijalistiki zemljaci spremni prihvatiti, bar kao radnu hipotezu, mogunost da je
neki entitet... ovaj, zaposjednuo Hala. aa je negdje iskopao jednu zgodnu frazu: Duh u stroju.
Ima mnotvo teorija: Vasilij istupa s ponekom novom svakog dana. Veina su inaice onog starog
znanstvenofantastinog klieja: organizirano energetsko polje. Ali koja je to vrsta energije? Ne moe biti
elektrina, budui da bi je u tom sluaju nai ureaji lako otkrili. Isto vrijedi i za zraenje, bar kad su u
pitanju nama poznate vrste. Vasilij je doista otiao predaleko kad je poeo priati o valovima neutrina i
sjecitima s viedimenzionalnim svemirom. Tanja uporno govori da su sve to mistine besmislice, to joj
je omiljela fraza; rasprave o ovome dovele su ih do ruba svae. tovie, sino smo ih uli kako viu
jedno na drugo, to nije dobro za opi moral.
Bojim se da smo svi napeti i uzbueni. Ono upozorenje i pomicanje datuma polaska samo su pojaali
osjeaj promaenosti izazvan potpunim neuspjehom da bilo to uinimo sa Starijim bratom. Bilo bi od
pomoi, moda, kad bismo mogli komunicirati s Bowmanom. Pitam se gdje li je? Moda se poslije onog
prvog susreta jednostavno vie ne zanima za nas. to bi nam sve mogao rei kad bi htio! Do vraga i jort
vazmi! Do vraga, opet govorim onaj Sain omraeni angloruski. Promijenimo temu.
Ne mogu ti nikako dovoljno zahvaliti na svemu to si uinio za mene, kao i na izvjetavanju o situaciji
kod kue. Sada se ve osjeam bolje, moda je najbolji lijek za svaki nerjeiv problem poeti brinuti o
neem jo ozbiljnijem.
Prvi put se pitam hoe li bilo tko od nas ponovo vidjeti Zemlju."

43. M ISAONI POKUS

Kad ovjek provede mnogo mjeseci s malom, izdvojenom skupinom ljudi, onda postane vrlo osjetljiv
na raspoloenja i emocionalna stanja svih njenih lanova. Floyd je sada postao svjestan tanane promjene
u dranju drugih prema njemu; najoitije se izraavala time da su ga ponovo oslovljavali s "dr. Floyde",
to nije imao prilike vrlo dugo uti, tako da je uvijek uzvraao s malim oklijevanjem.
Nitko ne smatra, bio je uvjeren u to, da je on doista skrenuo s uma; ali i ta mogunost je uzeta u obzir.
Nije to primio k srcu; tovie, obuzela ga je odreena zluradost kad se prihvatio toga da dokae kako je
jo uvijek pri zdravoj pameti.
Sa Zemlje su prispjele neke potvrde injenica koje su mu ile u prilog. Jose Fernandez i dalje je tvrdio
da ga je ena izvijestila o susretu s Davidom Bowmanom, dok je ona to poricala, odbijajui dati bilo
kakvu izjavu za medije. Bilo je teko zamisliti zato bi jadni Jose izmislio tako neobinu priu, naroito
ako se uzme u obzir da je Betty po svemu sudei vrlo tvrdoglava i nagla dama. Iz svoje bolnike postelje
njen suprug je izjavio da je i dalje voli i da je ovo samo privremeni razlaz meu njima.
Floyd se nadao da je Tanjina sadanja suzdranost prema njemu u podjednakoj mjeri privremena. Bio
je sasvim siguran da to njoj pada isto tako teko kao i njemu, kao i da takvo dranje nije plod hotiminog
izbora. Dogodilo se neto to se jednostavno nije uklapalo u njen mozaik uvjerenja, tako da je ona
sve inila da izbjegne bilo kakvo podsjeanje na to. A ovo je znailo da ima to je mogue manje posla s
Floydom, vrlo neugodna situacija, sada kad se brzo pribliavala najkritinija faza misije.
Nije bilo nimalo lako objasniti logiku Tanjinog operativnog plana milijardama ljudi koji su iekivali
na Zemlji, naroito nestrpljivim televizijskim mreama kojima je ve dosadilo prikazivanje istog,

nepromjenjivog prizora Starijeg brata. "Preli ste golemi put koji je izuzetno mnogo stajao da biste sada
samo sjedili i promatrali tu stvar! Zato neto ne poduzmete?" Svim tim kritiarima Tanja je davala isti
odgovor: "Hou, im se otvori lansirni prozor, kako bismo mogli smjesta krenuti ukoliko doe do neke
protuakcije."
Planovi za konani napad na Starijeg brata ve su bili razraeni, a i kontrola misije se sloila s njima.
Leonov e krenuti polako, ispitujui na svim frekvencijama i uz postojano poveanje energije, neprekidno
izvjetavajui Zemlju o svakom koraku. Kad napokon doe do punog kontakta, pokuat e uzeti uzorke
buenjem ili laserskom spektroskopijom; nitko, dodue, nije ozbiljno oekivao da e ove djelatnosti
uroditi plodom, budui da ni poslije punog desetljea ispitivanja jo nije uspjela analiza materijala od
koga je bio sazdan MNT-1. Najbolji napori znanstvenika u tom smislu mogla su se usporediti s
pokuajima ljudi kamenog doba da kremenim sjekirama probiju oklop bankovnog trezora.
Konano, na povrine Starijeg brata bit e postavljeni eho-sonderi i drugi seizmiki ureaji. U tu svrhu
doneena je zamana zbirka materijala za lijepljenje, a ako bi se pokazalo da on nikako ne dri, u tom
sluaju uvijek su se mogli osloniti na nekoliko kilometara dobrog, staromodnog ueta, premda je
bilo neeg pomalo kominog u pomisli da se najvea tajna Sunevog sustava obavija kao da je to paket
to ga treba poslati potom.
Tek kad Leonov bude dobrano odmaknuo na putu kui, bit e detonirani mali eksplozivni naboji u nadi
da e irenje valova kroz Starijeg brata obznaniti neto o njegovoj unutranjoj grai. O ovom posljednjem
vrlo se uno raspravljalo i meu onima koji su smatrali da to nee uroditi nikakvim plodom i meu
onima koji su se pribojavali da e plodova biti previe.
Floyd se dugo kolebao izmeu ova dva gledita; no, sve se sada inilo gotovo beznaajnim.
Trenutak za konani susret sa Starijim bratom, kljuni trenutak koji je bio vrhunac cijelog pohoda,
nalazio se s pogrene strane tajanstvenog krajnjeg roka. Heywood Floyd bio je uvjeren da to pripada
jednoj budunosti koja nikada nee doi, ali nikoga nije mogao pridobiti da se sloi s njim.
No, to mu je bilo ponajmanji problem. ak i ako bi se ostali sloili, malo to su mogli uiniti.
Walter Curnow bio je posljednja osoba od koje bi se oekivalo da e razrijeiti tu nedoumicu. Walter
je, naime, bio uzor trijeznog, praktinog inenjera, sumnjiavog prema bljeskovima domiljatosti i
tehnolokim hokus-pokusima. Nitko ga nikada ne bi okrivio da je genij; a katkad je potreban upravo genij
da vidi ono to je zasljepljujue oigledno.

"Uzevi ovo kao posve intelektualnu vjebu", pone on uz krajnje nesvojstveno oklijevanje, "spreman
sam lupiti neto i ispasti smijean."
"Da ujem", uzvrati Floyd. "Uljudno u te sasluati. To je najmanje to mogu uiniti, uostalom, svi su
uljudni prema meni. ak previe uljudni, bojim se."
Curnow se nekako kiselo osmjehne.
"Ne moe im zamjeriti, zar ne? Ali ako je to nekakva utjeha, bar te tri ovjeka sada shvaaju sasvim
ozbiljno i razmiljaju o tome to nam je initi."
"Jesi li i ti ukljuen u tu trojicu?"
"Nisam; ja sjedim na ogradi, to nikad nije bilo ba najugodnije. Ali, ako ima pravo, ne elim ekati
ovdje da se suoim s onim to e se izlei. Vjerujem da postoji rjeenje svakog problema, samo ako ga
potrai na pravom mjestu."
"Drago mi je to to ujem. to se mene tie, tragao sam koliko sam mogao. Ali bit e da to nisam inio
na pravom mjestu."
"Moda. Ako elimo brzo odmagliti, recimo za petnaest dana, kad istie krajnji rok, potreban nam je
dodatni delta-ve od otprilike trideset kilometara u sekundi."

"To je i Vasilij izraunao. Nisam se uputao u provjeravanje, ali uvjeren sam da je u pravu. Uostalom,
on nas je amo doveo."
"A mogao bi nas i odvesti odavde, ako bismo se domogli dodatnog pogonskog goriva."
"A ako bi nam jo na raspolaganju stajao teleporter iz Zvjezdanih staza, do Zemlje bismo stigli za
jedan sat."
"Pokuat u ga napraviti im naem malo slobodnog vremena. Ali, u meuvremenu, smijem li ti
skrenuti panju na to da nam na raspolaganju stoji vie stotina tona najboljeg pogonskog goriva na samo
nekoliko metara odavde, u spremitima Otkria?"
"Pretresli smo to ve desetak puta. Nema nikakvog naina na koji bismo ga mogli prebaciti na
Leonova. Ne raspolaemo cjevovodom niti odgovarajuim crpkama. A tekui amonijak se ne moe
prenositi u vjedrima, ak ni u ovom dijelu Sunevog sustava."
"Tono. Ali, to nije potrebno."
"A?"
"Upotrijebimo ga tamo gdje se nalazi. Iskoristimo Otkrie kao prvi raketni stupanj koji e nas potisnuti
prema Zemlji."
Da je bilo tko drugi osim Walter a Curnowa iznio takav prijedlog, Floyd bi mu se nasmijao u lice. No,
ovako, usta su mu samo ostala otvorena i proteklo je nekoliko sekundi prije nego je smislio prikladan
odgovor. Ono to je konano izustio bilo je: "Do vraga. Trebao sam pomisliti na to."
aa je bio prvi koga su s tim upoznali. Paljivo je sasluao, nabrao usne, a onda odsvirao jedan
rallentando na tastaturi svog raunala. Kad se odgovor pojavio, zamiljeno je kimnuo glavom.
"Imate pravo. Tako bismo dobili dodatnu brzinu koja nam je potrebna da ranije krenemo. Ali, postoje
praktini problemi..."
"Znamo. Spojiti brodove. Potisak izvan osi kada bude djelovao samo pogon na Otkriu. Ponovo
razdvajanje u kritinom trenutku. Ali za sve to ima rjeenja."
"Vidim da ste dobro obavili domae zadae. Ali, samo ste tratili vrijeme. Nikada neete uvjeriti
Tanju."
"To i ne oekujem, na ovom stupnju", uzvrati Floyd. "Ali volio bih da zna kako ta mogunost postoji.
Hoe li nam pruiti moralnu podrku?"
"Nisam siguran. Ali, poi u promatrati; moralo bi biti zanimljivo."
Tanja je sasluala strpljivije nego to je Floyd oekivao, ali uz upadljivu odsutnost oduevljenja. No,
kada je on zavrio, ona je pokazala neto to bi se moglo nazvati nevoljkim divljenjem.
"Vrlo domiljato, Heywoode..."
"Nemoj estitati meni. Zasluga, ili krivnja, u potpunosti je Walterova."
"Ne mislim da e jedno ili drugo biti veliko; to nikad nee moi prerasti, kako je ono Einstein nazivao
tako neto?, misaoni pokus. Oh, pretpostavljam da bi djelovalo, bar u teoriji. Ali, rizici! Toliko toga
moe zakazati. Bila bih pripravna to razmotriti samo ako bismo raspolagali potpunim i
nepobitnim dokazom da smo doista u opasnosti. A uz sve potovanje, Heywoode, ja ne vidim nita to bi
tome ilo u prilog."
"Poteno; ali sad barem zna da imamo i drugu mogunost. Hoe li nam zamjeriti ako razradimo
praktine pojedinosti, za svaki sluaj?"
"Dakako da neu, sve dok se to ne kosi s naim zavrnim pripremama. Moram priznati da me zamisao
uistinu zagolicala. Ali, ipak je to uzaludno troenje vremena; nema izgleda da to odobrim. Osim kad bi mi
se David Bowman osobno pojavio."
"Da li bi se tada sloila, Tanja?"
Kapetan Orlova se osmjehne, ali u tome nije bilo mnogo veselosti.

"Zna, Heywoode, doista nisam sigurna. Morao bi biti vrlo uvjerljiv."

44. TRIK S NESTAJANJEM

Bila je to oaravajua igra u kojoj su svi sudjelovali, ali samo kad nisu bili na dunosti. ak se i Tanja
javila s nekoliko ideja za "misaoni pokus", kako ga je nastavila nazivati.
Floyd je bio savreno svjestan injenice da iza cijelog tog angamana ne stoji strah od nepoznate
opasnosti koju je jedino on shvaao ozbiljno, ve vrlo privlana mogunost povratka na Zemlju bar
mjesec dana ranije nego to je itko zamiljao. No, to god bile prave pobude, on je bio zadovoljan.
Uinio je sve to je mogao, a ostalo se nalazilo u rukama sudbine.
Postojala je sretna okolnost bez koje bi cijeli projekt bio od poetka osuen na propast. Mah, zdepasti
Leonov, projektiran tako da se sigurno probija kroz Jupiterovu atmosferu za vrijeme manevra koenja, bio
je vie nego upola krai od Otkria, tako da je zgodno mogao biti postavljen "na lea" veoj
letjelici. Postolje velike antene, smjeteno na sredini trupa, moglo je posluiti kao izvrsno sidrite, pod
pretpostavkom da je dovoljno snano da izdri optereenje izazvano masom Leonova dok bude djelovao
pogon Otkria.
Kontrola misije bila je prilino zbunjena nekim zahtjevima koji su upueni na Zemlju tijekom
posljednjih dana. Analize optereenja oba broda pod neobinim teretima; djelovanje potiska izvan osi;
mjesta neuobiajeno snanih ili slabih toaka na trupovima, to su bih samo neki od ezoterinih problema s
kojima su se zbunjeni inenjeri morali uhvatiti ukotac. "Je li neto krenulo naopako?" zabrinuto su se
raspitivali. "Ba nita", uzvratila bi Tanja. "Samo ispitujemo mogue alternative. Hvala na suradnji. Kraj
emitiranja."
U meuvremenu, program je tekao kako je bilo predvieno. Svi sustavi paljivo su provjereni u oba
broda i pripremljeni za odvojena putovanja do Zemlje; Vasilij je obavljao simulacije povratnih staza, a
Chandra ih je unosio u Hala kad bi iz njih bile uklonjene sve nepravilnosti, naloivi mu da ih jo jednom
provjeri. Tanja i Floyd slono su radili na paljivom pripremanju pristupa Starijem bratu, poput kakvih
generala koji kuju planove o invaziji.
Bio je to posao zbog koga se prevalio sav ovaj silni put, ali Floyd vie nije bio srcem vezan za njega.
Doivio je iskustvo koje nije mogao ni s kim podijeliti, ak ni s onima koji su mu vjerovali. Iako je
djelotvorno obavljao svoje dunosti, preteni dio vremena misli su mu bile usmjerene na drugu stranu.
Tanja ga je savreno razumjela.
"I dalje se nada onom udu koje me treba uvjeriti, zar ne?"
"Ili da mene razuvjeri, to bi takoer bilo potpuno prihvatljivo. Neizvjesnost je ono to mi se ne
svia."
"Ni meni. Ali ona vie nee dugo potrajati, ovako ili onako."
Ona baci kratak pogled prema situacijskom displeju, gdje je sporim ritmom bljeskala brojka 20. Bila je
to najsuvinija informacija na cijelom brodu, budui da su svi napamet znali koliko je dana preostalo do
otvaranja lansirnog prozora.
I do napada na Zagadku.

Kad se to dogodilo, Floyd je ponovo gledao na drugu stranu. Dodue, bilo bi svejedno i da je gledao u
dobrom smjeru; ak i neprekidno deurna monitorska kamera prikazala je samo slabano zamuenje
izmeu jedne ispunjene i sljedee prazne slike.
Opet je bio deuran na Otkriu, nalazei se u nonoj smjeni, dok je aa deurao na Leonovu. Kao i
obino, no je protjecala posve mirno, automatski sustavi obavljali su svoje poslove uz normalnu

djelotvornost. Prije godinu dana Floydu nikako ne bi padalo na pamet da e se jednom nalaziti na stazi
oko Jupitera, udaljen od divovskog planeta samo nekoliko stotina tisua kilometara, a da e ga jedva i
pogledati, usredotoen na ne previe uspjena nastojanja da na izvorniku ita "Kreutzerovu
sonatu". Prema Sai, to je i dalje bilo vrhunsko djelo erotske proze u (pristojnoj) ruskoj knjievnosti, ali
Floyd jo nije bio dovoljno odmakao da bi se mogao u to osvjedoiti. Sada e mu ta prilika zauvijek
ostati uskraena.
U jedan i dvadeset pet panju mu privue spektakularna, premda ne i neuobiajena erupcija na rubu
Ioa. Golemi oblak u obliku kiobrana irio se svemirom, poevi u vidu pljuska vraati svoje sastavne
dijelove na usplamtjelo tlo s kojeg se digao. Floyd je imao prilike vidjeti desetke takvih erupcija, ali ga
one usprkos tome nisu prestajale oaravati. inilo se nevjerojatnim da tako mali svijet moe biti stjecite
tako titanskih energija.
Da bi imao bolji pogled, uputio se do drugog promatrakog prozora. Ali, ono to je tamo ugledao, ili,
bolje reeno, ono to nije ugledao, u trenu ga je nagnalo da potpuno smetne s uma Io, kao i gotovo sve
ostalo.
Kad se oporavio od prvog oka i zadovoljno utvrdio da nije, ponovo?, rtva halucinacija, odmah je
pozvao drugi brod.
"Dobro jutro, Woody", zijevne aa. "Ne, nisam spavao. Kako napreduje sa starim Tolstojem?"
"Pusti sad Tolstoja. Baci pogled van i reci mi to vidi."
"Nita neobino s ove strane svemira. Io radi svoj posao. Jupiter. Zvijezde. Oh, moj Boe!"
"Hvala ti to si potvrdio da sam pri zdravoj pameti. Bolje da probudimo kapetana."
"Dakako. I sve ostale. Woody, bojim se."
"Bio bi budala da se ne boji. Hajdemo. Tanja? Tanja? Woody ovdje. ao mi je to te budim, ali tvoje
udo se dogodilo. Starijeg brata je nestalo. Da, iezao je. Poslije tri milijuna godina odluio je otii.
Mislim da on zna neto to mi ne znamo."
Za petnaest minuta okupila se mala, sumorna skupina na izvanredni sastanak u prostoriji koja je sluila
kao brodska blagovaonica i promatranica. ak i oni koji su upravo otili na spavanje bili su ve potpuno
rasanjeni, zamiljeno pijuckajui toplu kavu iz naroitih posuda i esto pogledajui prema
okantno nepoznatom prizoru s one strane Leonovljevih prozora, da bi se uvjerili kako je Stariji brat
doista nestao.
"Mora znati neto to mi ne znamo." Tu Floydovu spontanu misao ponovio je i aa i ona je sada
beumno i zloslutno lebdjela u zraku. On je saeo ono to su ovog asa svi mislili, ak i Tanja.
Jo je bilo prerano izjaviti: "to sam vam rekao!" A i kakva je bila vrijednost tog upozorenja? ak i da
je bilo potpuno sigurno ostati, nije bilo nikakve svrhe postupiti tako. S obzirom na okolnost da vie nije
postojalo nita to bi se ispitivalo, nije bilo niega to ih je zadravalo ovdje, tako da su mogli krenuti
natrag to je bre mogue. No, sve to ipak nije bilo tako jednostavno.
"Heywoode", ree Tanja, "sada sam spremna mnogo ozbiljnije shvatiti onu poruku, ili to li je ve bilo.
Glupo bih postupila da ne uinim tako poslije svega to se dogodilo. Ali, ak i da nas ovdje eka neka
opasnost, i dalje bismo trebali odmjeriti koji je od dva rizika vei. Spojiti Leonova i Otkrie, upravljati
Otkriem s tim golemim teretom izvan osi, pa razdvojiti brodove za samo nekoliko minuta kako bismo
mogli staviti u pogon nae motore u pravom trenutku; nijedan razuman kapetan ne bi se izloio takvim
opasnostima bez valjanih, rekla bih, vie nego uvjerljivih razloga. A ja jo nemam takvih razloga. Sve
ime raspolaem je rije jednog... duha. A to nije ba neki dokaz na sudu."
"Ni u istranom postupku", ree Walter Curnow neuobiajeno tihim glasom, "ak i ako te svi
podrimo."
"Tako je, Waltere, razmiljala sam o tome. Ali, ako sigurno stignemo kui, to e opravdati sve, a ako

ne, onda je svejedno, zar ne? U svakom sluaju, neu sada donijeti odluku. im budemo poslali izvjetaj
o ovome, vraam se u postelju. Priopit u vam ujutro to sam odluila, kad sve to prespavamo.
Heywoode, aa, poite sa mnom na most, molim vas. Moramo probuditi kontrolu misije prije nego se
vratite na strau."
Ali no jo nije bila zavrila sa svim iznenaenjima. Negdje kod staze Marsa, Tanjin kratki izvjetaj
mimoiao se s porukom koja je dolazila iz suprotnog smjera.
Betty Fernandez je konano progovorila. I CIA i Nacionalna agencija za sigurnost bile su bijesne;
njihovo udrueno ulagivanje, pozivanje na rodoljublje i zamaskirane prijetnje potpuno su zakazale, ali je
zato uspio producent jedne nierazredne televizijske mree, koja se uglavnom bavi senzacionalizmima,
to ga je uinilo besmrtnim u analima Videodoma.
Posrijedi je bilo pola sree, a pola nadahnua. Reiser vijesti u emisiji "Zdravo, Zemljo" najednom je
shvatio da jedan lan njegove ekipe zapanjujue slii na Davida Bowmana; vjet minker doveo je to do
savrenstva. Jose Fernandez mogao je rei mladom ovjeku da se izlae stranom riziku, ali ovoga
je posluila srea koja obino prati hrabre. Istog trena kada je stupio kroz vrata, Betty je kapitulirala.
Kasnije, kada ga je, sasvim blago, izbacila, on se ve bio doepao cijele prie. A da bi izvukao neku
korist za sebe, izloio ju je bez imalo zluradog cinizma, to nipoto nije bilo svojstveno njegovoj mrei.
To mu je donijelo Pulitzerovu nagradu te sezone.
"ao mi je", ree Floyd prilino klonulo Sai, "to nije ranije progovorila. To me moglo potedjeti
silnih nevolja. U svakom sluaju, sad je konano sve sreeno. Tanja vie nikako ne moe biti sumnjiava.
Ali priekat emo da se probudi, vrijedi?"
"Dakako, to nije hitno, premda je vano. A san joj je potreban. Neto mi kae da emo svi odreda
ubudue malo spavati."
Uvjeren sam da ima pravo, pomisli Floyd. Bio je vrlo umoran, ali ak i da se nije nalazio na
deurstvu, nikako ne bi mogao zaspati. Um mu je bio previe aktivan, prebirui po zbivanjima te izuzetne
noi i nastojei dokuiti sljedee iznenaenje.
U odreenom smislu osjeao je silno olakanje: sve neizvjesnosti oko njihovog odlaska bile su
jamano okonane; Tanja se vie nije mogla kolebati.
No, zato je preostala jedna druga, mnogo vea neizvjesnost. to se dogaa?
Postojalo je samo jedno iskustvo u Floydovu ivotu koje se moglo usporediti s ovom situacijom. Kao
mladi, jednom prigodom se s prijateljima sputao kanuom niz neki pritok rijeke Colorado, kad su
neoekivano zalutali.
Sve bre su hrlili izmeu zidova kanjona, ne sasvim bespomoni, ali i s jedva toliko kontrole da ne
potonu. Ispred njih su moda bili brzaci, pa ak i neki vodopad; nita nisu znah. A i da jesu, malo to su
mogli poduzeti.
Floyd se ponovo osjetio u pandama neodoljivih sila koje su gonile njega i njegove sudrugove prema
nepoznatom usudu. Ali, ovoga puta, opasnosti ne samo da su bile nevidljive, nego uope nije bilo
iskljueno da su i nadmaivale mogunosti ljudskog shvaanja.

45. M ANEVAR BIJEGA

"...Ovdje Heywood Floyd, predajem izvjetaj iz Lagrangea, za koji pretpostavljam, tovie, nadam se,
da e biti posljednji.
U jeku smo priprema za povratak; za nekoliko dana napustit emo ovo neobino mjesto, ovdje na mei
to razdvaja Io od Jupitera, gdje smo se susreli s golemim, tajanstveno iezlim artefaktom kojeg smo

nazvali Stariji brat. I dalje nema ni najmanjeg nagovjetaja o tome kamo je nestao, ili zato.
Iz raznih razloga ne ini se ba poeljno da se ovdje zadravamo due nego to je prijeko potrebno. A
bit emo u mogunosti krenuti najmanje dva tjedna ranije nego to smo prvobitno planirali, zahvaljujui
tome to emo upotrijebiti ameriki brod Otkrie kao raketu-nosa za ruskog Leonova.
Osnovna zamisao je jednostavna; dva broda e biti spojena, odnosno jedan postavljen na lea
drugome. Otkrie e prvo utroiti cjelokupnu zalihu goriva, ubrzavi obje letjelice u eljenom pravcu.
Kad iscrpi gorivo, bit e odvojeno poput praznog prvog stupnja rakete-nosaa, a Leonov e onda staviti u
pogon svoje motore. Nee ih ranije ukljuivati, zato to bi, ako to uini, samo uzalud troio energiju na to
da vue mrtvi teret Otkria.
A primijenit emo jo jedan trik koji, poput mnotva drugih zamisli povezanih s putovanjem svemirom,
na prvi pogled kao da prkosi zdravom razumu. Iako nastojimo pobjei od Jupitera, na prvi korak sastoji
se u tome da mu se pribliimo to vie moemo.
Ve smo bili tamo ranije, dakako, kad smo se koristili Jupiterovom atmosferom da usporimo kretanje i
uemo na stazu oko planeta. Ovoga puta neemo ii tako blizu, ali ni razlika nee biti prevelika.
Nae prvo ukljuivanje motora, ovdje na Iovoj putanji koja je od Jupitera udaljena tri stotine pedeset
tisua kilometara, smanjit e nam brzinu, tako da emo poeti padati prema divovskom planetu sve dok
mu ne okrznemo atmosferu. A onda, kada se naemo na najnioj toki, utroit emo sve preostalo gorivo
to bre budemo mogli kako bismo poveali brzinu i uveli Leonova na stazu prema Zemlji.
Kakva je svrha ovako ludog manevra? On se ne moe rastumaiti i opravdati bez pozivanja na vrlo
sloene matematike proraune, ali mislim da se osnovno naelo moe lijepo predoiti.
Kako budemo sve dublje ponirali u Jupiterovo golemo gravitacijsko polje, stjecat emo brzinu,
odnosno energiju. Pod mi ovdje razumijevam brodove i gorivo koje oni nose.
A to gorivo utroit emo upravo tu, na dnu Jupiterova gravitacijskog bunara, odnosno, neemo ga
ponovo podizati. Kako ga budemo izbacivali iz naih motora, ono e podijeliti s nama jedan dio kinetike
energije koju je steklo. Tako emo posredno iskoristiti Jupiterovu silu teu da nas ubrza na putu
prema Zemlji. Kao to smo upotrijebili atmosferu da se oslobodimo vika brzine prilikom dolaska, ovo je
jedan od rijetkih sluajeva u kojima nam Majka Priroda, obino vrlo krta, doputa da ostvarimo i obratni
uinak...
Uz ovaj trostruki pogon, gorivo Otkria, svoje vlastito gorivo i Jupiterovu gravitaciju, Leonou e se
otisnuti prema Suncu hiperbolom koja e ga dovesti do Zemlje za pet mjeseci. Bar dva mjeseca ranije
nego to bismo mogli postii na drugi nain.
Sigurno se pitate to e se dogoditi s dobrim, starim Otkriem. Oigledno ga ne moemo dovesti natrag
automatskim upravljanjem, kao to smo prvo planirali. Bez goriva, ono e biti bespomono.
Ali bit e i savreno sigurno. Nastavit e kruiti oko Jupitera po vrlo izduenoj elipsi poput kakvog
uhvaenog kometa. A moda e jednog dana neki kasniji pohod ostvariti novi susret s njim, raspolaui
pritom dovoljnim vikom goriva da ga vrati do Zemlje. No, to se zasigurno nee dogoditi jo mnogo
godina.
A sada se moramo pripremiti za polazak. Jo ima mnogo posla za obaviti i neemo moi predahnuti sve
do posljednjeg ukljuenja motora koje nas treba uputiti na stazu povratka.
Nee nam biti ao to odlazimo, iako nismo ostvarili sve zadae. Tajna, a moda i prijetnja, nestanka
Starijeg brata i dalje nas progoni, ali ne postoji nita to bismo s tim u svezi mogli poduzeti.
Uinili smo sve to smo mogli, i sada se vraamo kui.
Ovdje Heywood Floyd, kraj izvjetaja."

Zauo se ironini pljesak malobrojne publike, koja e se umnoiti mnogo milijuna puta kad poruka

stigne do Zemlje.
"Nisam se obraao vama", usprotivi se Floyd, osjetivi se pomalo nelagodno. "U svakom sluaju,
uope nisam htio da vi to ujete."
"Obavio si vjeto svoj uobiajeni posao, Heywoode", ree Tanja utjeno. "A uvjerena sam da se svi
slaemo sa svime to si rekao sluateljima na Zemlji."
"Ne potpuno", ree jedan priguen glas tako tiho da su svi morali nauliti ui kako bi ga uli. "Postoji
jo jedan problem."
U promatranici zavlada potpuni muk. Prvi put tijekom mnogih tjedana Floyd posta svjestan slabanog
kuckanja iz glavnog cjevovoda za dovod zraka i neprekidnog zujanja koje je mogla stvarati i osa
uhvaena iza neke zidne ploe. Kao i sve druge svemirske letjelice, Leonov je obilovao takvim esto
neobjanjivim zvucima koje ovjek inae rijetko zapaa, osim kad prestanu. A onda je obino vrlo
preporuljivo bez mnogo raspravljanja dati se u traganje za uzrokom tog prestanka.
"Nisam svjesna nijednog problema, Chandra", ree Tanja zloslutno mirnim glasom. "to bi to moglo
biti?"
"Posljednjih nekoliko tjedana proveo sam u pripremanju Hala da se po odreenim stazama za tisuu
dana vrati s brodom do Zemlje. Sve te programe sada treba opozvati."
"ao nam je zbog toga", odgovori Tanja, "ali kako stvari sada stoje, svakako je mnogo bolje..."
"Nisam to imao na umu", ree Chandra. Slijedilo je zapanjeno komeanje; on nikada ranije nikoga nije
prekinuo, a ponajmanje Tanju.
"Znamo kako je Hal osjetljiv glede zadaa misije", nastavi on u utnji punoj iekivanja koja je
zavladala. "A vi sada traite od mene da mu dam program koji za ishod moe imati njegovo unitenje.
Tono je da e se prema sadanjem planu Otkrie nai na postojanoj stazi, ali ako ono upozorenje uope
ima nekog smisla, to e se na kraju dogoditi s brodom? To ne znamo, dakako, ali situacija nas ispunjava
zebnjom. Jeste li pomislih kako e Hal na sve to reagirati?"
"Da li vi to ozbiljno nagovijetate mogunost", upita Tanja sasvim polako, "da Hal odbije izvravati
zapovijedi, ba kao i u prethodnoj misiji?"
"To se nije dogodilo prologa puta. On je dao sve od sebe da se snae u meusobno proturjenim
zapovijedima."
"Ovaj put nee biti takvih proturjenosti. Situacija je sasvim jasna."
"Moda, nama. Ali, jedna od Halovih osnovnih uputa je ne dopustiti da se Otkrie dovede u opasnost,
a mi emo sad to pokuati potisnuti u drugi plan. Meutim, kad su posrijedi tako sloeni sustavi kao to je
Halov, nemogue je predvidjeti sve posljedice."
"Ne vidim nikakav stvarni problem u tome", umijea se aa. "Jednostavno mu nemojmo rei da
postoji opasnost. Tada e bez ikakvog... kolebanja izvravati svoj program."
"Nezadovoljstvo psihotikog raunala!" promrmlja Curnow. "Osjeam se kao u drugorazrednoj
znanstveno-fantastinoj video-drami."
Dr. Chandra mu uputi neprijateljski pogled.
"Chandra", ree Tanja naglo. "Jeste li moda raspravljali o ovome s Halom?"
"Nisam."
Je li bilo nekog oklijevanja? upita se Floyd. Moglo je biti sasvim bezazleno; Chandra je jednostavno
mogao prebirati po sjeanju. A moda je i lagao, koliko god se to inilo nevjerojatnim.
"Onda emo postupiti prema Sainom prijedlogu. Ubacite novi program u njega i neka sve ostane na
tome."
"A kad mi bude poeo postavljati pitanja o promjeni plana?"
"Kakvi su izgledi da on to uini, bez vaih poticaja?"

"Veliki. Molim vas imajte na umu da je znatielja usaena u njega. Ako bi posada stradala, on mora biti
u stanju dalje brinuti o misiji na vlastitu inicijativu."
Tanja je razmiljala nekoliko trenutaka.
"I dalje je to neto posve jednostavno. Hal vam vjeruje, zar ne?"
"Svakako."
"Onda mu morate rei da Otkrie nije u opasnosti i da e kasnije biti upuena nova misija da ga vrati
na Zemlju."
"Ali to nije istina."
"Mi ne znamo da nije", odgovori Tanja, pri emu joj glas poe zvuati pomalo nestrpljivo.
"Pretpostavljamo da postoji ozbiljna opasnost, inae ne bismo planirali krenuti prije no to je
predvieno."
"Pa to onda predlaete?" upita Tanja upadljivo prijeteim prizvukom u glasu.
"Moram ga upoznati s potpunom istinom u onoj mjeri u kojoj je i nama poznata; ne smije vie biti lai i
poluistina koje su jednako opasne. A onda pustimo da on sam donese odluku."
"Do vraga, Chandra, pa on je samo stroj!"
Chandra uputi Maksu tako vrst, samouvjeren pogled da ovaj brzo stane gledati negdje u pod.
"To smo i svi mi, gospodine Brajlovski. Posrijedi je samo drugi metar kojim sebe mjerimo. No, u
naelu je posve svejedno da li se temeljimo na ugljiku ih siliciju; moramo jedni prema drugima osjeati
potovanje."
Ba neobino, pomisli Floyd, kako Chandra, daleko najnia osoba u prostoriji, sada najednom izgleda
najvii. Ali, ovo raspravljanje ve je otilo predaleko. Svakog trenutka Tanja e poeti izdavati
neposredne zapovijedi i situacija e uistinu postati nezgodna.
"Tanja, Vasilij, smijem li s vama nasamo razmijeniti misli? ini mi se da postoji nain rjeenja ovog
problema."
Floydov prijedlog doekan je s oiglednim olakanjem i dvije minute kasnije on je ve sjedio s
branim parom Orlov u njihovoj kabini.
"Hvala, Woody", ree Tanja, pruivi mu vr s njegovom omiljelom azerbajdanskom emakom.
"Nadala sam se da e to uiniti. Pretpostavljam da ima neto, kako to vi ono kaete?, u rukavu."
"ini mi se", uzvrati Floyd, srknuvi nekoliko kubinih centimetara slatkog vina koje mu je vrlo
prijalo. "ao mi je to je Chandra poeo stvarati potekoe."
"I meni je ao. Ba smo sretni to na brodu imamo samo jednog ludog uenjaka."
"Meni si katkad drugo govorila", nasmije se akademik Vasilij. "U svakom sluaju, Woody, da ujemo
to ima."
"Evo to predlaem. Pustimo Chandru da sve obavi na svoj nain. U tom sluaju postoje samo dvije
mogunosti. Prvo, Hal e raditi upravo ono to traimo od njega, kontrolirat e Otkrie tijekom dva
ukljuenja motora. Upamtite: prvo ukljuenje nije kritino. Ako neto krene naopako dok se budemo
udaljavali od Ioa, imat emo dovoljno vremena za ispravak. A to e nam pruiti i dobru priliku da
provjerimo Halovu... spremnost na suradnju."
"Ali, to je s preletom pokraj Jupitera? To je prava kritina toka. Ne samo to emo tada potroiti
gotovo cjelokupno gorivo Otkria ve i tempiranje i vektori potiska moraju biti besprijekorno toni."
"Moe li se to obaviti runim kontrolama?"
"Nipoto ne bih voljela to pokuati. I najmanja pogreka pa ili nestajemo u ognju ili postajemo
dugoperiodini komet. Vratili bismo se ovamo za nekoliko tisua godina."
"Ali, ako ne bi bilo alternative?" bio je uporan Floyd.
"Pa, pod pretpostavkom da na vrijeme preuzmemo kontrole i da imamo unaprijed pripremljen niz

alternativnih staza, hm, u tom sluaju moda bismo jo i uspjeh."

"Znajui te dobro, Vasilij, uvjeren sam da to moda znai sigurno. A to me dovodi do druge
mogunosti koju sam spomenuo. Ako Hal i najmanje odstupi od programa, mi preuzimamo kontrolu."
"Misli, da ga iskljuimo?"
"Tono."
"To proli put nije ispalo ba najlake."
"Stekli smo nekoliko pouka od tada. Prepusti sve meni. Mogu jamiti da e ti rune kontrole biti
vraene za otprilike pola sekunde."
"Pretpostavljam kako nema opasnosti da Hal postane sumnjiav."
"Sada ti postaje paranoian, Vasilij. Hal ipak nije toliko oovjeen. Ali, Chandra je u stanju ubaciti
mu crva sumnje. Ne smije, dakle, saznati ni slovca o ovome. Svi emo se u potpunosti sloiti s njegovim
planom, izrazit emo aljenje to smo imali primjedbi i utvrdit emo da smo uvjereni kako e Hal
razumjeti nae nazore. Je li tako, Tanja?"
"Tako je, Woody. I estitam ti na dalekovidnosti; ta igraka je bila dobra zamisao."
"Kakva igraka?" upita Vasilij.
"Objasnit u ti uskoro. Oprosti, Woody, to je sva emaka koja mi je ostala. Htjela bih sauvati malo, za
onaj trenutak kad se sigurno naemo na putu prema Zemlji."

46. ODBROJAVANJE

Nitko nikad ne bi u ovo povjerovao bez mojih fotografija, pomisli Maks Brajlovski kruei oko dva
broda na daljini od dva kilometra. Prizor je doista bio nedolian, kao da Leonov siluje Otkrie. Kad je
sad malo bolje promislio, kruti, zdepasti ruski brod uistinu je djelovao muki u usporedbi s tananom,
vitkom amerikom letjelicom. Ali i veina drugih operacija spajanja izazivala je izrazito seksualne
primisli; prisjetio se da je jedan od prvih kozmonauta, ijeg se imena nije mogao sjetiti, bio ukoren zbog
previe slikovitih rijei kojima je doaravao... ovaj, vrhunac svoje misije.
Koliko je mogao procijeni na temelju paljivog promatranja, sve je bilo u redu. Na dovoenje u
odgovarajui poloaj i na vrsto povezivanje dva broda utroeno je vie vremena nego to je bilo
predvieno. Sve to uope ne bi bilo mogue bez jednog od onih sretnih sluajeva koji katkad, ali ne
uvijek, bivaju dobrohotni prema onima koji to zasluuju. Na Leonovu su za svaki sluaj ponijeli nekoliko
kilometara trake od ugljinih vlakana, ne ire od vrpce kojom djevojke povezuju kosu, ali i kadre izdrati
optereenje od mnogo tona. Traku je trebalo domiljato upotrijebiti za privrivanje raznih ureaja uz
Starijeg brata ako svi drugi naini zakau. Ona je sada spajala Leonova i Otkrie u njeni zagrljaj,
dovoljno vrsto, svi su se uzdali, da sprijei svako drmanje i pomicanje sve do ubrzanja od jedne
desetine gravitacije, koliko se najvie moglo postii pri punom optereenju motora.
"elite li da provjerim jo neto prije nego se vratim?" upita Maks.
"Ne", uzvrati Tanja. "Sve je u redu. A i nemamo vie vremena na bacanje."
To je bilo tono. Ako je ono tajanstveno upozorenje bilo ozbiljno, u to sada nitko vie nije sumnjao,
onda je trebalo otpoeti manevar uzmaka tijekom sljedea dvadeset etiri sata.
"U redu, vraamo Ninu u staju. ao mi je zbog toga, stara djevojko."
"Uope nam nisi rekao da je Nina kobila."
"Ne priznajem to ni sada. A ao mi je to emo je ostaviti ovdje u svemiru, kao kakvo smee, samo da
bismo dobili nekoliko bijednih dodatnih metara u sekundi."
"Oni nam mogu biti i te kako dragocjeni za nekoliko sati, Makse. U svakom sluaju, nita ne iskljuuje

mogunost da jednoga dana netko ponovo doe ovamo i vrati je na Zemlju."

Cisto sumnjam, pomisli Maks. A moda je, uostalom, ba bilo prikladno ostaviti malu svemirsku
letjelicu tu, kao stalni podsjetnik na ovjekov prvi posjet carstvu Jupitera.
Blagim, briljivo tempiranim impulsima iz kontrolnih mlaznica on obie Ninom veliku kuglu Otkria u
kojoj je bio smjeten modul za odravanje ivota; njegove kolege na kontrolnom mostu jedva da su ga i
pogledale dok je promicao pokraj njihova zakrivljenog prozora. Pred njim se pojavio razjapljeni ulaz
u dvoranu za servo-letjelice i on je njeno posadio Ninu na isprueni krak za pristajanje.
"Uvucite me unutra", ree on im su zasuni kljocnuli. "Ovo se zove valjano planirana izvanbrodska
djelatnost. Preostao je jo cijeli kilogram goriva da se Nina posljednji put izveze."

* * *
Normalno, nije bilo puno dramatinosti prigodom ukljuenja motora u svemiru; to nije bilo nalik vatri i
grmljavini, kao i uvijek prisutnim rizicima, svojstvenim uzlijetanju s povrine planeta. Kad bi neto polo
naopako, pa motori ne bi htjeli razviti puni pogon, nita za to: sve bi se sredilo jednostavno tako to
bi ukljuenje neto due potrajalo. Ili se moglo priekati sljedeu pogodnu toku na stazi za novi pokuaj.
Meutim, ovaj put, dok je odbrojavanje teklo prema nuli, napetost na oba broda bila je gotovo
opipljiva. Svi su znali da je ovo prva prava provjera Halove dobrohotnosti; jedino su Floyd, Curnow i
brani par Orlov bili upueni u to da postoji i rezervna inaica. Ali, ak ni oni nisu bili potpuno uvjereni
da e ona upaliti u sluaju nude.
"Sretno, Leonove", poruila je kontrola misije, tempirajui poruku tako da stigne pet minuta prije
paljenja. "Nadamo se da sve tee glatko. A ako vam to ne priinja previe potekoa, da U biste, molimo
vas, mogli malo poblie promotriti ekvator, na sto petnaestom stupnju geografske duine, kad budete zali
za Jupiter. Javila se tamo jedna neobina tamna mrlja, po svemu sudei neko bujanje odozdo; savreno je
okrugla i ima u promjeru gotovo tisuu kilometara. Nalik je na sjenu nekog satelita, ali to ne moe biti."
Tanja je kratko uzvratila na poruku, uspjevi s nekoliko krajnje krtih rijei doarati njihov potpuni
nedostatak zanimanja za meteorologiju Jupitera u ovom trenutku. Kontrola misije ponekad je pokazivala
pravu genijalnost za netaktinost i odabiranje pogrenog trenutka.
"Svi sustavi ispravni", ree Hal. "Dvije minute do paljenja."
udno, pomisli Floyd, kako terminologija esto nadivi tehnologiju koja ju je rodila. Jedino su se
kemijske rakete "palile"; ak i kad bi vodik u nuklearnom pogonu ih pogonu na plazmu doao u dodir sa
kisikom, bio bi prevru da bi mogao gorjeti. Pri takvim temperaturama svi bi spojevi u trenu bili
razbijeni na sastavne elemente.
On pone prebirati po pamenju, tragajui za drugim slinim primjerima. Ljudi, naroito stariji, i dalje
su govorili o stavljanju filma u foto-aparat ih benzina u rezervoar automobila. ak se i izraz "staviti na
celuloid" ponekad jo mogao uti u studijima za snimanje, iako se odnosio na tehnologiju zastarjelu
ve dva narataja.
"Minuta do paljenja."
On se vrati iz prolosti u sadanjost. Ova minuta bila je kljuna; ve gotovo stotinu godina na lansirnim
rampama i u kontrolnim centrima to je bilo najduih ezdeset sekundi koje su uope postojale. Bezbroj
puta lansiranje se zavrilo nesretno; no ostali su zapameni jedino trijumfi. Kakav li e sad ishod biti?
Iskuenje da jo jednom zavue ruku u dep u kome se nalazio prekida Hala bilo je gotovo neodoljivo,
iako mu je logika neprekidno govorila da ima obilje vremena za popravak. Ako bi Hal zakazao u
izvrenju programa, to e biti samo nepovoljna okolnost, a ne i nesrea. Doista kritian trenutak nastat e
onda kad se nau na rubu Jupiterove atmosfere.
"est... pet... etiri... tri... dva... jedan... PALJENJE!"

U prvi trenutak potisak je bio jedva osjetan; bila je potrebna gotovo cijela minuta da se dostigne puno
ubrzanje od jedne desetine gravitacije. Pa ipak, svi su odmah poeli pljeskati, sve dok ih Tanja nije
utiala. Trebalo je obaviti mnoga provjeravanja; ak ako Hal bude dao sve od sebe, to se u tom
trenutku inilo sigurnim, bilo je i dalje mnogo toga to je moglo zakazati.
Antensko postolje Otkria, koje je sad izdravalo najvei dio optereenja izazvanog inercijom
Leonova, uope nije bilo projektirano za takvu zloupotrebu. Glavni konstruktor broda, koji je
u meuvremenu povuen iz mirovine, zaklinjao se da je sigurnosna margina dovoljno iroka. Ali, nije bila
iskljuena mogunost da se vara, a i za materijale se znalo da postaju lomni poslije vie godina
provedenih u svemiru...
Takoer se moglo dogoditi da trake koje spajaju dva broda nisu najbolje postavljene; one su se mogle
istegnuti i olabaviti ili skliznuti. Jednako tako, Otkrie moda nee biti kadro obaviti prijeko potrebne
korekcije staze zbog decentrirane dodatne mase od tisuu tona koje nosi na leima. Floydu je na
pamet padalo desetak toga to je moglo stvoriti ozbiljne potekoe; malo je bilo utjehe u okolnosti
poznatoj iz iskustva da se na kraju uvijek zbivalo neto jedanaesto, sasvim nepredvieno.
No, minute su protjecale bez ikakvih problema; jedini dokaz da motori Otkria uistinu rade bila je
slaba, potiskom izazvana gravitacija, kao i blago vibriranje koje se prenosilo kroz zidove broda. Io i
Jupiter i dalje su poivali na istom mjestu gdje su se nalazili i tijekom proteklih tjedana, na suprotnim
stranama neba.
"Iskljuenje za deset sekundi. Devet-osam-sedam-est-pet-etiri-tri-dva-SADA!"
"Hvala, Hale! Sigurno kao na dugme!"
Bio je to jo jedan zastarjeli izraz koji se i dalje upotrebljavao; ve najmanje jedan narataj, senzorne
tipke gotovo su posve zamijenile dugmad. No, ipak, ne u svim sluajevima. Kad bi okolnosti bile kritine
i dalje je bilo najbolje raspolagati takvim kontrolnim ureajem koji se oito kretao proizvodei pri
tome fini, zadovoljavajui klik.
"Potvrujem", ree Vasilij. "Nema potrebe ni za kakvim korekcijama sve do sredine kursa."
"Oprostimo se od blistavog, egzotinog Ioa, svijeta iz snova trgovaca nekretninama", ree Curnow.
"Svi emo biti sretni to e nam nedostajati."
Ponovo poinje nalikovati na starog Waltera, pomisli Floyd. Tijekom posljednjih nekoliko tjedana
postao je neobino povuen, kao da mu se neto motalo po glavi (ali kome nije?). Kako se ini, provodio
je znatan dio svog inae oskudnog slobodnog vremena u aputanju i razgovorima s Katerinom: Floyd se
jedino nadao da se nije suoio s nekim medicinskim problemom. U tom pogledu su do sada imali prilino
sree; posljednje to bi im u ovom trenutku trebalo bio bi neki nesretni sluaj koji bi nalagao strunu
intervenciju kirurga-zapovjednika.
"Nije fer to to kae, Waltere", ree Brajlovski. "Poelo mi se sviati ovo mjesto. Ba bi bilo zgodno
ploviti onim jezerima lave."
"A to kaete na vulkanski rotilj?"
"Ili na pravo kupanje u rastopljenom sumporu?"
Svi su se razigrali, pa su ak bili pomalo histerini od olakanja. Iako je bilo prerano da se odahne,
budui da je najkritinija faza manevra bijega, bila tek pred njima ipak je uspjeno prebroen prvi korak
na dugom putovanju kui. Bio je to vie nego dovoljan razlog za malo i skromno davanje oduka.
No, slavlje nije dugo potrajalo, budui da je Tanja ubrzo izdala zapovijed da svi oni ija prisutnost
nije nuna pou na odmor, a ako je mogue i odspavaju, kako bi se pripremili za susret s Jupiterom od
koga ih je razdvajalo jo samo devet sati. Poto oni na koje se ova zapovijed odnosila nisu bili ba hitri
u njenom izvravanju, aa ih je potjerao s mjesta gdje su se zatekli, uzviknuvi: "Visjet ete zbog ovoga,
vi buntovniki psi!" Prije samo dvije veeri svi su, oputanja radi, uivali u etvrtoj verziji filma

"Pobuna na brodu Bounty", za koju je meu povjesniarima kinematografije vladalo jednoduno uvjerenje
da u njoj igra najuspjeniji kapetan Bligh jo od vremena znamenitog Charlesa Laughtona.
Javili su se, dodue, ne previe glasni prijedlozi da se Tanji onemogui gledanje tog filma, kako
poslije projekcije ne bi dola na neke nove zamisli.
Poslije nekoliko nemirnih sati provedenih u svojoj ahuri Floyd odustane od nastojanja da zaspi i
otisnu se do promatrake palube. Jupiter je u meuvremenu postao mnogo vei i polako je blijedio dok su
brodovi hitali prema toki najveeg pribliavanja planetu povrh none strane. Velianstvena, grbava
ploa pruala je pogledu cijelo bogatstvo pojedinosti. Bili su tu pojasevi oblaka, mrlje svih boja od
zasljepljujue bijele do crvene poput opeke, tamne erupcije iz neznanih dubina, ciklonska elipsa Velike
Crvene Pjege, tako da oko sve to nikako nije moglo zahvatiti. Okrugla, tamna sjena jednog mjeseca, po
svemu sudei Europe, pomisli Floyd, bila je tu u prolazu. Sad je posljednji put promatrao taj nevjerojatni
prizor; iako je morao biti u punoj formi za est sati, bio bi pravi zloin kad bi ove dragocjene trenutke
potratio na spavanje.
Gdje U se djela ona mrlja za koju ih je kontrola misije zamolila da je promotre? Trebalo bi se ve
pojaviti na vidiku, ali Floyd nije bio siguran da e se moi vidjeti golim okom. Vasilij je sigurno previe
zauzet da bi se gnjavio s tim; moda bi on tu mogao pomoi, tako da se malo pozabavi amaterskom
astronomijom. Uostalom, postojalo je jedno kratko razdoblje prije tridesetak godina kad je zaraivao za
ivot kao profesionalac na tom polju.
On stavi u pogon kontrole glavnog teleskopa promjera pedeset centimetara - sreom, vidno polje nije
bilo zaprijeeno pripojenim trupom Otkria - i stane kliziti po ekvatoru uz srednji stupanj poveanja. I
ubrzo ugleda ono to je traio: upravo se pojavljivalo iza ruba ploe.
Silom prilika, Floyd je toga trenutka bio jedan od deset najveih strunjaka za Jupiter u Sunevom
sustavu; ostalih devet radilo je ih spavalo oko njega. Odmah je shvatio da ima neeg neobinog u vezi s
tom mrljom; bila je toliko crna da je nalikovala na rupu probuenu kroz oblake. S mjesta odakle je
promatrao inilo se da je to elipsa otrih bridova; Floyd je pretpostavio da bi, viena ravno odozgo, bila
savreni krug.
Nainio je nekoliko snimaka, a onda poveao razlunu mo do najvieg stupnja. Jupiterovo brzo
okretanje oko vlastite osi ve je dovelo formaciju u jasno vidno polje; to ju je due promatrao, Floyd je
postajao sve zbunjeniji.
"Vasilij", pozva on preko interkoma, "ako se moe odvojiti od posla samo minutu, baci pogled na
monitor teleskopa od pedeset centimetara."
"to promatra? Je li vano? Provjeravam stazu."
"Samo ti radi svoj posao. Nema urbe. No, pronaao sam onu mrlju o kojoj je izvijestila kontrola
misije. Izgleda krajnje neobino."
"Do vraga! Potpuno sam je smetnuo s uma. Ba smo ti mi neka fina promatraka druina kad nam
momci sa Zemlje govore kamo da gledamo. Daj mi jo samo pet minuta, nikamo nee pobjei."
Sigurno da nee, pomisli Floyd; tovie, postat e jasnija. Meutim, nije bilo toliko sramno previdjeti
neto to su uoili zemaljski, ili lunarni, astronomi. Jupiter je, naime, vrlo velik, oni su bili vrlo
zaposleni, a teleskopi na Mjesecu i na stazi oko Zemlje raspolagali su stotinu puta veom razlunom moi
od ureaja kojima se on sada koristio.
No, sve je postajalo sve neobinije. Floydu se prvi put javi neodreeni osjeaj nelagode. Sve do tog
trenutka uope mu nije palo na um da bi mrlja mogla biti i neto drugo, a ne samo prirodna formacija,
neki trik Jupiterove nevjerojatno sloene meterologije. Sada je poeo sumnjati u to.
Bila je tako crna, poput same noi. I tako simetrina; kada je ula u jasno vidno polje, postalo je
oigledno da je to savreni krug. No, ipak nije bila otro omeena; rubovi su bili neobino zamueni, kao

da su stajali malo izvan arita.

Je li to bio plod mate, ili je doista porasla dok ju je gledao? Brzo je procijenio i zakljuio da to sad
ima u promjeru dvije tisue kilometara. Bilo je tek neznatno manje od jo vidljive sjene Europe, ali i
toliko tamnije da se nikako nije moglo zamijeniti s njom.
"Da pogledamo", ree Vasilij tonom koji je odavao milostivost. "to misli da si pronaao? Oh..." Glas
mu zamukne.
To je ono, pomisli Floyd, uz iznenadnu ledenu uvjerenost.
to god to bilo...

47. ZAVRNO PROLIJETANJE

No, kada je bolje promislio, poto je minula prva zbunjenost, bilo je teko zamisliti kako jedna sve ira
crna pjega na proelju Jupitera moe biti opasna. Bila je, dodue, izuzetna, neobjanjiva, ali ipak ne i
toliko vana kao kljuna zbivanja koja su sada stajala pred njima, udaljena samo sedam sati u budunost.
U ovom trenutku jedino je bilo vano uspjeno ukljuiti motore na obodnici Jupiterove atmosfere, a za
prouavanje tajanstvenih crnih pjega imat e na raspolaganju obilje vremena kada se budu sigurno nali
na putu kui.
To je vrijedilo i za odlazak na poinak; Floyd je ipak ubrzo odustao od svih pokuaja da zaspi. Premda
je osjeaj opasnosti, bar poznate opasnosti, bio mnogo umjereniji nego za prvog pribliavanja Jupiteru,
budnog ga je drala mjeavina uzbuenja i bojazni. Uzbuenje je bilo prirodno i razumljivo; bojazan je
imala sloenije uzroke. Floyd se drao pravila da se nikad ne brine za zbivanja na iji tijek nikako ne
moe utjecati; sve vanjske prijetnje pokazat e se u svoje vrijeme i on e se tek tada uhvatiti ukotac s
njima. No, ipak nije mogao odagnati sve brige oko toga jesu li poduzeli sve to je potrebno da se
osiguraju brodovi.
Izuzmu li se mehaniki kvarovi, postojala su dva glavna izvora moguih neprilika. Iako trake koje su
povezivale Leonova i Otkrie nisu pokazale tenju da skliznu, njih je tek trebalo staviti na najjau kunju.
Gotovo podjednako kritian bit e i trenutak razdvajanja, kada na neugodno maloj udaljenosti budu
upotrijebljeni najslabiji meu eksplozivnim nabojima, prvobitno predvieni da protresu Starijeg brata. A,
dakako, bio je tu i Hal...
Manevar izlaska sa staze obavio je besprijekorno tono. Izveo je mnotvo simulacija poniranja u
Jupiterovu atmosferu, uzevi pritom u obzir iskoritavanje posljednje kapi goriva "Otkria", bez ikakvih
komentara ili kritike. Iako mu je Chandra, dodue, pomno objasnio, u skladu s dogovorom, to pokuavaju
izvesti, ostalo je otvoreno pitanje je li Hal doista shvatio to se dogaa.
Floyda je sve silnije morila jedna briga koja je tijekom nekoliko prethodnih dana prerasla gotovo u
opsjednutost. Zamiljao je kako sve tee besprijekorno, kako su dva broda ve prevalila polovicu
zavrnog manevra, kako golema Jupiterova ploa ispunjava nebo na samo nekoliko stotina kilometara pod
njima, a onda Hal najednom elektronski proisti grlo i kae: "Dr. Chandra, biste li mi zamjerili ako vas
neto zapitam?"
No, nije se sve odigralo ba tako.
Velika crna mrlja, kako je neizbjeno nazvana, brzo je nestala s vidika zbog Jupiterove brze rotacije.
Za nekoliko sati, brodovi koji su i dalje ubrzavali sustii e je negdje povrh none strane planeta, ali ovo
je bila posljednja prilika da se izbliza promotri danju.
I dalje je rasla izuzetno brzo; za posljednja dva sata povrina joj se vie nego udvostruila. Izuzme li
se okolnost da je, dok je rasla, ostajala crna, vrlo je podsjeala na lokvu tinte koja se iri vodom. Njene

mee, koje su se sada u Jupiterovoj atmosferi razmicale gotovo brzinom zvuka, jo su se inile neobino
zamuenima i izvan arita; pri najveoj razlunoj moi brodskog teleskopa razlog ove pojave postao je
napokon oigledan.
Za razliku od Velike Crvene Pjege, velika crna mrlja nije imala ravnomjerno ustrojstvo; bila je sazdana
od mnotva siunih toaka, slino novinskoj fotografiji vienoj kroz povealo. Na najveem dijelu
povrine, toke su bile toliko gusto zbijene da su se gotovo dodirivale, ali na rubovima su postajale sve
razmaknutije, tako da se mrlja zavravala prije sivkastom polusjenom negoli otrom granicom.
Bit e da je bilo gotovo milijun tih tajanstvenih tokica, koje su bile upadljivo izduene, prije elipse
negoli krugovi. Katerina, najnematovitija osoba na brodu, sve je iznenadila izjavom da joj se sve to ini
kao da je netko uzeo vreu rie, obojio je u crno i prosuo po proelju Jupitera.
Sunce je poelo zalaziti za golemi luk dnevne strane, koji se brzo suavao, dok je Leonov po drugi put
hitao prema Jupiterovoj noi na sastanak sa sudbinom. Za manje od trideset minuta otpoet e zavrno
ukljuenje, a onda e se sve zbivati vrlo brzo.
Floyd se zapita da li bi se trebao pridrui Chandri i Curnowu koji su deurali na Otkriu. Ali, nije bilo
niega u emu je mogao biti od pomoi; ako iskrsne neto nepovoljno, samo bi smetao svojom
prisutnou. Prekida se nalazio u Curnowljevom depu, a Floyd je znao da njegov mlai kolega mnogo
bre reagira od njega. Ako Hal pokae i najmanji znak neobinog ponaanja, mogao je biti iskljuen za
manje od jedne sekunde; ali, Floyd je bio uvjeren da takve krajnje mjere nee biti potrebne. S obzirom na
to da su Chandri dane odrijeene ruke, on je revno suraivao na pripremi postupka za preuzimanje
kontrole, ako bi se kakvim nesretnim obratom za tim pojavila potreba. Floyd nije sumnjao u to kako se
njemu moglo pokloniti povjerenje da e izvriti svoju dunost, koliko god alio to se to pokazalo nunim.
Curnow, meutim, nije dijelio to uvjerenje. Bio bi sretniji, rekao je Floydu, da je poduzeo i dodatne
mjere, drugi prekida, za Chandru. U meuvremenu nije bilo niega to se moglo uiniti osim ekati i
promatrati kako se pribliava pokrov oblaka na nonoj strani; oblaci su bili slabano vidljivi
zahvaljujui odraenoj svjetlosti satelita u prolazu, sjajnosti fotokemijskih reakcija i uestalim titanskim
bljescima munja u olujnim nepogodama prostranijima od cijele Zemlje.
Sunce zgasne iza njih, zaklonjeno za svega nekoliko sekundi golemim globusom kome su se sada tako
brzo primicali. Kad ga ponovo budu ugledali, ve e se sigurno nalaziti na putu kui.
"Dvadeset minuta do paljenja. Svi sustavi nominalni."
"Hvala, Hale."
Pitam se je li Chandra bio posve iskren, pomisli Curnow, kada je rekao da e se Hal zbuniti ako bilo
tko drugi bude razgovarao s njim. Ja sam esto razgovarao s njim dok nikoga nije bilo u blizini, i on me
uvijek savreno razumio. No, sada vie nije preostalo mnogo vremena za prijateljsko askanje, premda bi
to pomoglo da malo popusti napetost.
to Hal doista misli, ako uope neto misli, o misiji? Cijeloga ivota Curnow je izbjegavao apstraktna,
filozofska pitanja: ja vrsto vjerujem jedino u vijke i matice, esto je tvrdio, premda ni jednih ni drugih
nema premnogo na jednom svemirskom brodu. Ranije bi se nasmijao toj zamisli, ali sada su ga
poele moriti sumnje: je li Hal osjeao da e ubrzo biti naputen i, ako je tako, hoe li se tome
suprotstaviti? Curnow je gotovo posegnuo za prekidaem, ali se u zadnji tren suzdrao. Ve je toliko puta
nainio tu kretnju da je Chandra mogao neto posumnjati.
Po stoti put je ponavljao redoslijed zbivanja to su se trebala odigrati sljedeeg sata. U trenutku kad i
posljednje zalihe goriva na Otkriu budu iscrpljene, oni e iskljuiti sve osim kljunih sustava i kroz
spojnu cijev pohitati do Leonova. Potom e slijediti razdvajanje, eksplozivni naboji bit e detonirani,
brodovi e se razmaknuti jedan od drugoga i motori na Leonovu stavit e se u pogon. Do razdvajanja je
moralo doi, ako sve bude teklo prema planu, upravo u trenutku kada se budu nalazili na najmanjoj

udaljenosti od Jupitera; na taj nain, u najveoj mjeri e se iskoristiti gravitacijska dareljivost

divovskog planeta.
"Petnaest minuta do paljenja. Svi sustavi nominalni."
"Hvala, Hale."
"Usput", umijea se Vasilij s drugog broda. "Ponovo sustiemo veliku crnu mrlju. Pitam se moemo li
vidjeti neto novo."
Nadam se da ne moemo, pomisli Curnow; ionako imamo pune ruke posla u ovom trenutku. No, on ipak
baci letimian pogled na sliku koju je Vasilij prenosio na monitoru teleskopa.
U prvi tren nije mogao zamijetiti nita drugo osim slabano svjetlucave none strane planeta; a onda, na
obzorju, ugleda zbog perspektive skraen krug dublje tame. Hitali su prema njemu nevjerojatnom
brzinom.
Vasilij povea osvijetljenost slike i ona magino bljesne. Napokon, velika crna mrlja razloi se u
mnotvo istovjetnih elemenata...
Blagi Boe, pomisli Curnow, ne mogu povjerovati u ovo!
Zauo je uzvike iznenaenja s Leonova: svi su to otkrili istog trenutka.
"Dr. Chandra", ree Hal, "biljeim snane glasovne amplitude stresa. Postoji li neki problem?"
"Ne, Hale", hitro uzvrati Chandra. "Misija ima normalan tok. Samo smo doivjeli jedno iznenaenje, to
je sve. to ti misli o slici na monitorskom krugu esnaest?"
"Vidim nonu stranu Jupitera. Postoji jedno kruno podruje, promjera tri tisue dvije stotine pedeset
kilometara, koje je gotovo u potpunosti prekriveno pravokutnim tijelima."
"Koliko ih ima?"
Slijedila je posve kratka stanka prije nego je Hal izbacio brojku na video displej:
1,355.000 1.000
"A da li ih prepoznaje?"
"Da. Istovrsni su po veliini i po obliku s objektom to ga nazivate Starijim bratom. Deset minuta do
paljenja. Svi sustavi nominalni."
Moji nisu, pomisli Curnow. Vraja stvar se, dakle, spustila na Jupiter gdje se poela razmnoavati.
Bilo je neeg istodobno kominog i zlokobnog s ovom poasti crnih monolita; osim toga, zbunila ga je i
iznenadila okolnost da mu se ta nevjerojatna slika na ekranu uinila neugodno poznata.
Dakako, to je ono! To mnotvo istovrsnih pravokutnika podsjealo ga je na domino. Prije vie godina
vidio je jedan dokumentarac u kome je ekipa pomalo aknutih Japanaca strpljivo naredala milijun domina
na takav nain da kad se prva srui sve ostale u nizu neumitno slijede njen primjer. Razvrstali su kolonu u
sloene obrasce, tako da je djelomino ila ispod vode, dijelom uz i niz male stube, a bile su naslagane i
usporedne kolone koje su prilikom pada stvarale slike i are. Bili su potrebni tjedni da se sve postave;
Curnow se prisjetio kako su neoekivani potresi u nekoliko navrata omeli pothvat, a kad je
konano uspjelo, ruenje domina od prve do posljednje potrajalo je vie od jednog sata.
"Osam minuta do paljenja. Svi sustavi nominalni. Dr. Chandra, smijem li neto predloiti?"
"O emu se radi, Hale?"
"O vrlo neobinoj pojavi. Zar ne mislite da bi bilo bolje da odustanemo od odbrojavanja, kako biste je
mogli prouiti?"
Na Leonovu, Floyd hitro krene prema komandnom mostu. Moda e biti potreban Tanji i Vasiliju. A da
i ne spominje Chandru i Curnowa. Kakva situacija! Pretpostavimo da Chandra stane na Halovu stranu?
Ako to uini, obojica bi mogli imati pravo! Uostalom, zar upravo to nije bio glavni razlog to su doli
ovamo?
Zaustave li odbrojavanje, brodovi e nainiti krug oko Jupitera i vratiti se u istu toku za devetnaest

sati. Dodatno zadravanje od devetnaest sati ne bi stvorilo nikakve probleme. Da nije bilo onog
zagonetnog upozorenja, i on bi se silno zaloio za to.
No, tu nije bilo posrijedi samo upozorenje. Pod njima se nalazila planetna zaraza koja se irila
proeljem Jupitera. Moda su doista uzmicali pred najneobinijom pojavom u povijesti znanosti. No, ak
i tako, vie ju je volio prouavati sa sigurnije udaljenosti.
"est minuta do paljenja", ree Hal. "Svi sustavi nominalni. Spreman sam zaustaviti odbrojavanje ako
se slaete. Dopustite mi da vas podsjetim kako je moja glavna uputa da prouim sve u prostoru Jupitera
to je moda u vezi s inteligencijom."
Floyd je previe dobro prepoznao ovu reenicu: sam ju je napisao. Poelio je da je sada nekako otjera
iz Halova pamenja.
Trenutak kasnije stigao je do mosta i pridruio se branom paru Orlov. Oboje mu uputie pogled pun
zabrinutosti i zbunjenosti.
"to preporua?" upita Tanja brzo.
"Sad se Chandra pita, bojim se. Mogu li razgovarati s njim na privatnoj vezi?"
Vasilij mu prui mikrofon.
"Chandra? Pretpostavljam da Hal ovo ne uje?"
"Tako je, dr. Floyd."
"Morate brzo govoriti. Uvjerite ga da se odbrojavanje mora nastaviti, da mi cijenimo njegov... ovaj,
znanstveni polet, da, to je prava rije, kaite mu kako smo uvjereni da e biti kadar obaviti posao bez
nae pomoi. Mi emo, dakako, sve vrijeme ostati u vezi s njim."
"Pet minuta do paljenja. Svi sustavi nominalni. I dalje ekam va odgovor, dr. Chandra."
Svi ga ekamo, pomisli Curnow, samo jedan metar udaljen od znanstvenika. A ako ve budem morao
konano pritisnuti to dugme, bit e to olakanje. tovie, vrlo e mi prijati.
"Vrlo dobro, Hale. Nastavi odbrojavati. Imamo puno povjerenje u tvoju sposobnost da poduzme
prouavanje svih pojava u prostoru Jupitera bez naeg nadzora. Dakako, bit emo stalno u vezi s tobom."
"etiri minute do paljenja. Svi sustavi nominalni. Obavljeno stavljanje pod tlak spremita s gorivom.
Voltaa spremna na aktivatoru plazme. Jeste li sigurni da ste donijeli ispravnu odluku, dr. Chandra? Ja
uivam u tome da suraujem s ljudskim biima i da s njima imam poticajne odnose. Poloaj broda
ispravljen za nula zarez jedan miliradijan."
"I mi uivamo u suradnji s tobom, Hale. To emo i dalje initi, ak ako budemo udaljeni i milijunima
kilometara."
"Tri minute do paljenja. Svi sustavi nominalni. Provjerena zatita od zraenja. Postoji problem
vremenskog razmaka, dr. Chandra. Moe se pokazati nunim da se posavjetujemo bez ikakvog odlaganja."
Ovo je suludo, pomisli Curnow, drei ruku stalno blizu prekidaa. Doista vjerujem da je Hal usamljen. Je li to moda oponaanje nekog dijela Chandrine linosti, na to uope nismo posumnjali?
Svjetla tako neopazice mirnue da je to mogao zapaziti samo netko tko je vrlo dobro upuen u sve
mogue nepravilnosti ponaanja Otkria. Uzrok je mogao biti dobar ili lo, poetak postupka paljenja
plazme, ili njegov prekid...
Usudio se baciti brz pogled prema Chandri; lice malog znanstvenika bilo je otegnuto i ispijeno, pa
Curnow gotovo prvi put osjeti istinsku naklonost prema njemu kao prema ljudskom biu. Tog asa mu
padne na um izuzetna informacija koju mu je Floyd povjerio, Chandrin prijedlog da ostane na brodu i da
bude Halu drutvo tijekom trogodinjeg povratnog putovanja. Nije vie uo da se spominje ta zamisao;
najvjerojatnije je poslije upozorenja bila jednostavno zaboravljena.
Ali, moda je Chandra ponovo doao u iskuenje; ako je to tako, onda on vie nita nije mogao
poduzeti u ovoj fazi. Nije vie bilo vremena da se obave prijeko potrebne pripreme, ak i kad bi se

zadrali jo jedan krug i odloili odlazak poslije krajnjeg roka, to Tanja, poslije svega to se sada
dogodilo, svakako ne bi dopustila.
"Hale", proapta Chandra tako tiho da ga je Curnow jedva uo. "Moramo otii. Nemam vremena da ti
izloim sve razloge, ali uvjeravam te da je tako."
"Dvije minute do paljenja. Svi sustavi nominalni. Zavrni postupak otpoeo. ao mi je to ne moete
ostati. Moete li mi navesti bar neke od razloga, po redu vanosti?"
"Ne za dvije minute, Hale. Nastavi odbrojavanje. Sve u ti objasniti kasnije. Jo nam je preostalo vie
od jednog sata... zajedno."
Hal nita ne odgovori. utnja je potrajala. Objava koja se trebala dati minutu do paljenja sigurno je
izostala...
Curnow baci pogled na sat. Blagi Boe, pomisli on, Hal je propustio vrijeme! Je li prestao
odbrojavati?
Curnow nesigurno poe rukom prema prekidau. to sad da radim? Volio bih da Floyd kae neto, do
vraga, ali on se vjerojatno boji da samo ne pogora situaciju...
ekat u do nultog trenutka, ne, nije tako kritino, recimo jo jednu dodatnu minutu, a onda u ga
cviknuti i prijei emo na rune komande...
Negdje iz velike daljine oglasi se slabaan pisak, nalik na zvuk tornada koji promie negdje tik ispod
obzorja. Otkrie pone vibrirati; javi se prvi nagovjetaj gravitacije koja se vraala.
"Paljenje", ree Hal. "Pun potisak kroz petnaest sekundi."
"Hvala, Hale", uzvrati Chandra.

48. IZNAD NONE STRANE

Heywoodu Floydu, koji se, zbog prestanka besteinskog stanja, nalazio na najednom neobinom
zapovjednom mostu Leonova, slijed dogaaja vie je nalikovao na klasinu usporenu nonu moru nego na
stvarnost. Samo jednom ranije u ivotu naao se u slinoj situaciji, dok je sjedio na stranjem sjeditu
kola koja su se poela nekontrolirano klizati po vlanoj cesti. Iskusio je tada isti osjeaj potpune
bespomonosti, popraen milju: sve ovo nije vano, zapravo, ne dogaa se meni.
Poto je sada otpoeo postupak paljenja, raspoloenje mu se promijenilo; sve se ponovo inilo
stvarnim. Dogodilo se sve onako kao to su i planirali; Hal ih je sigurno poveo prema Zemlji. Sa svakom
minutom koja bi minula budunost bi im postajala sve izglednija. Napetost je polako poputala u Floydu,
iako je i dalje bio oprezan u vezi sa svim to se zbivalo oko njega.
Po doista posljednji put, a kada e bilo koji drugi ovjek ponovo doi ovamo?, on je letio povrh none
strane najveeg meu planetima, koji je zauzimao prostor dovoljan da u njega stane tisuu Zemalja.
Brodovi su se tako okrenuli da se Leonov naao izmeu Otkria i Jupitera, to je omoguilo neometan
pogled na tajanstveno svjetlucavo podruje oblaka. Jo i sada, desetak ureaja je snimalo i ispitivalo;
kad ljudi budu otili, Hal e nastaviti taj posao.
Budui da je neposredna kriza prola, Floyd je oprezno "siao" sa zapovjednog mosta - kako je bilo
neobino osjetiti ponovo teinu, iako je iznosila samo deset kilograma! - i pridruio se enji i Katerini u
promatranici. Ako se izuzmu vrlo priguene crvene svjetiljke, koje su bile ukljuene za sluaj opasnosti,
prostorija je bila potpuno zamraena, te se prisutnima pruala mogunost diviti se neusporedivom prizoru
nonih predjela. Bilo mu je ao Maksa Brajlovskog i ae Kovaljeva koji su sjedili u zranoj komori
odjeveni u skafandere, bez uivanja u ovom udesnom spektaklu. Oni su morah biti spremni da u danom
trenutku odmah izau i presijeku trake koje su povezivale dva broda, ako zakae neki od eksplozivnih

naboja.
Jupiter je ispunjavao cijelo nebo; bio je udaljen samo pet stotina kilometara, tako da su mogli vidjeti
tek siuan dio njegove povrine, ne vie od podruja Zemlje koje bi se moglo obuhvatiti pogledom s
visine od pedeset kilometara. Kako su mu se oi privikavale na priguenu svjetlost, koja se najveim
dijelom odraavala od ledene kore daleke Europe, Floyd je postupno uspijevao razabrati iznenaujue
veliki broj pojedinosti. Pri ovako slaboj svjetlosti nije bilo boja, izuzme li se traak crvenog tu i tamo,
ali pojasevima iarano polje oblaka bilo je vrlo uoljivo, a on je uspio prepoznati i rub jedne male
ciklonske oluje koja je podsjeala na ovalni otok prekriven snijegom. Velika crna mrlja odavno je ostala
za njima i oni e je ponovo vidjeti tek onda kad daleko odmaknu na putu kui.
Dolje, meu oblacima, s vremena na vrijeme bi zablistale eksplozije svjetlosti, od kojih je veina
oigledno nastala pri pojavama to su odgovarale Jupiterovim olujnim nepogodama. Ali, postojali su i
drugi sjajevi i provale blistavosti koje su bile dugotrajnije i ije je podrijetlo bilo tajnovitije. Ponekad bi
se poeli razmicati prstenovi svjetlosti poput valova izazvanih udarom, to kreu iz jednog sredinjeg
izvora; takoer su se s vremena na vrijeme javljali rotirajui snopovi i ventilatori. Bilo je potrebno tek
malo mate da se zamisli kako je to dokaz postojanja tehnoloke civilizacije dolje meu oblacima,
svjetlosti gradova, farovi aerodroma. Ali, ispitivanja radarom i balonima odavno su pokazala da se
tisuama i tisuama kilometara dolje ne nalazi nita vrsto, sve do same nedostine jezgre divovskog
planeta.
Pono na Jupiteru! Posljednji pogled izbliza bio je arobna meuigra koju e pamtiti do kraja ivota.
Tim vie je mogao uivati u prizoru to sada, posve sigurno, nita vie nije moglo zakazati; ali ak ako bi
se to i dogodilo, on ne bi imao razloga da sebe okrivljuje zbog toga. Uinio je sve to je bilo u
njegovoj moi da osigura uspjean ishod.
Bilo je vrlo tiho u promatranici. Nitko nije imao elje govoriti dok je pokrov oblaka promicao brzo
pod njima. Svakih nekoliko minuta Tanja ili Vasilij objavili bi u kojoj je fazi ukljuenje motora; kad se
primakao kraj razdoblja rada potisnika na Otkriu, napetost je ponovo poela rasti. Ovo je bio kritian
trenutak, a nitko nije tono znao kad e on uslijediti. Javile su se neke sumnje u tonost ureaja za
mjerenje raspoloive koliine goriva, kao i u to hoe li se ono moi u potpunosti iskoristi.
"Predvien prestanak rada za deset sekundi", ree Tanja. "Waltere, Chandra, pripremite se za povratak.
Makse, Vasilij, budite pripravni u sluaju potrebe. Pet... etiri... tri... dva... jedan... nula!"
Nije bilo nikakve promjene; slabaan urlik motora Otkria i dalje je dopirao do njih kroz debele
zidove dva trupa, a i masa izazvana potiskom jo im je djelovala na udove. Imamo sree, pomisli Floyd;
pokazivai u svakom sluaju su blizu nule. Svaka dodatna sekunda pogona pravi je dar; to ak moe
znaiti razliku izmeu ivota i smrti. A i kako je neobino sluati odbrojavanje unaprijed, a ne unazad!"
"...pet sekundi... deset sekundi... trinaest sekundi. Gotovo, sretna trinaestica!"
Vratie se besteinsko stanje i tiina. Na oba broda uslijedie kratki oduci veselja. No, ono nije uzelo
maha, jer je jo mnogo toga trebalo obaviti, i to brzo.
Floyd je doao u iskuenje da ode do zrane komore kako bi estitao Chandri i Curnowu im stupe na
brod. Ali tamo bi samo smetao; u zranoj komori bit e vrlo tijesno, budui da su se tu Maks i aa
pripremali za mogui izlazak, a trebalo je i otkvaiti cijev to je spajala dva broda. Saekat e u
promatranici da pozdravi junake kad se vrate.
Sad je mogao malo odahnuti, moda od osam na sedam na ljestvici od deset. Prvi put poslije mnogo
tjedana mogao je potpuno smesti s uma radio-prekida. Vie nee biti potreban, budui da je Hal
besprijekorno obavio svoju dunost. ak i kad bi sad htio, vie ni na koji nain nije mogao omesti misiju,
s obzirom na to da su bile utroene i posljednje zalihe goriva Otkria.
"Svi na brodu", objavi aa. "Ulazi zatvoreni. Aktivirat u naboje."

U asu kad su eksplozivi detonirani nije se zauo ni najslabiji zvuk, to je Floyda iznenadilo; oekivao
je da e se odreena buka prenijeti kroz trake, zategnute poput elinih uadi, koje su povezivale dva
broda. Ali nije bilo sumnje da su one prekinute kao to je planirano, budui da se Leonov nekoliko
puta slabano protresao, kao da ga je netko izvana kucnuo po trupu. Minutu kasnije Vasilij stavi u pogon
mlaznice za ispravljanje poloaja, a onda ih brzo iskljui.
"Slobodni smo!" uzviknu on. "aa, Makse, nije potrebna vaa intervencija! Svi u lealjke, paljenje za
sto sekundi!"
Jupiter je sada odmicao, a jedno novo, neobino oblije pojavilo se s druge strane prozora, dug,
kosturasti okvir Otkria ija su navigacijska svjetla i dalje sjala dok se udaljavao od njih, ulazei u
povijest. Nije bilo vremena za sentimentalna opratanja; za manje od jedne minute bit e ukljuen pogon
Leonova.
Floyd jo nije imao prigode uti ga u punoj silini; poelio je zatititi ui od urlika koji sada kao da je
ispunjavao cijeli svemir. Projektanti Leonova nisu troili korisni teret na zvunu izolaciju koja bi bila od
koristi samo za nekoliko sati putovanja predvienog da traje godinama. A i vlastita teina sad mu
se inila golemom, premda je dostizala jedva etvrtinu one vrijednosti s kojom se nosio cijelog ranijeg
ivota.
Za samo nekoliko minuta Otkrie se izgubilo u tami za njima, premda se bljeskanje njegova pozicijskog
fara moglo vidjeti sve dok brod nije zaao za obzorje. Jo jednom, ree Floyd u sebi, kruim oko
Jupitera, ovaj put dobivajui na brzini, a ne gubei je. On baci pogled prema enji, koja je bila jedva
vidljiva u tami. Pritiskala je nos uz promatraki prozor. Da li se i ona u ovom asu sjea prole prigode,
kad su stjecajem okolnosti dijelili lealjku? Sad nije bilo opasnosti da se pretvore u pepeo; u najmanju
ruku, ta je sudbina nee uasnuti. U svakom sluaju, inila se mnogo samopouzdanijom i vedrijom
osobom, bez sumnje zahvaljujui Maksu, a moda i Walteru.
Bit e da je postala svjesna njegova ispitivakog pogleda, budui da se okrenula, osmjehnula, a onda
pokazala prema predjelu oblaka koji je promicao ispod njih.
"Pogledaj!" povie mu ona u uho. "Jupiter ima novi mjesec!"
to to pokuava rei?, upita se Floyd. Njen engleski i dalje nije bio najbolji, ali ipak nikako nije mogla
pogrijeiti kod jedne tako jednostavne reenice. Siguran sam da sam je dobro uo, ali ona pokazuje
nadolje, a ne nagore...
A onda shvati da je krajolik neposredno pod njima najednom postao mnogo svjetliji; sada je mogao
razabrati ak i ute i zelene preljeve koji su ranije bih potpuno nevidljivi. Neto mnogo blistavije od
Europe poelo je osvjetljavati Jupiterove oblake.
Sam Leonov, mnogo puta sjajniji od Jupiterova podnevnog Sunca, donio je lanu zoru svijetu kojeg je
zauvijek naputao. Stotinu kilometara dugi rep usijane plazme vukao se iza broda, kako je ispuh
saharovljeva pogona izbacivao preostalu energiju u vakuum svemira.
Vasilij je neto objavljivao, ali rijei se uope nisu mogle razabrati. Floyd baci pogled na sat; da,
upravo bi se sad trebalo dogoditi. Dostigli su drugu kozmiku brzinu u odnosu na Jupiter. Div ih se vie
nikada nee domoi.
A onda, tisuama kilometara ispred njih, veliki luk blistave svjetlosti pojavi se na nebu, prvi
nagovjetaj prave Jupiterove zore, podjednako pun obeanja kao i neka duga na Zemlji. Nekoliko sekundi
kasnije Sunce iskoi da ih pozdravi, velianstveno Sunce koje e sada iz dana u dan postajati sve
svjetlije i blie.
Jo nekoliko minuta postojanog ubrzanja i Leonov e biti neopozivo lansiran na dugo putovanje kui.
Floyda obuzme silan osjeaj olakanja i oputanja. Nepromjenljivi zakoni nebeske mehanike provest e
ga kroz unutranji Sunev sustav, pokraj prepletenih staza asteroida, pokraj Marsa, nita ga vie

nije moglo sprijeiti da stigne do Zemlje.

U zanosu trenutka potpuno je smetnuo s uma tajanstvenu crnu mrlju koja se irila proeljem Jupitera.

49. P RODIRA SVJETOVA

Vidjeh su je ponovo idueg jutra, po brodskom vremenu, kad je izbila na dnevnu stranu Jupitera.
Povrina tame sad se proirila, prekrivi ve veliki dio planeta, i oni su napokon doli u mogunost da je
polako i potanko proue.
"Znate li na to me ovo podsjea?" ree Katerina. "Na virus koji napada stanicu. Na nain na koji fag
ubrizgava svoj DNK u bakteriju, a zatim se razmnoava sve dok je potpuno ne zaposjedne."
"Da li ti to misli", upita Tanja s nevjericom, "da Zagadka jede Jupiter?"
"U svakom sluaju, tako se ini."
"Nije nikakvo udo to Jupiter poinje izgledati bolesno. Ali vodik i helij nisu ba previe hranljivi, a
u toj atmosferi nema mnogoega drugog. Samo nekoliko postotaka ostalih elemenata."
"to iznosi nekoliko trilijuna tona sumpora, ugljika, fosfora i svega ostalog na niem kraju periodnog
sustava elemenata", ree aa. "U svakom sluaju, ovdje imamo posla s tehnologijom koja je kadra
uiniti vjerojatnim sve to se ne kosi sa zakonima fizike. Ako vam na raspolaganju stoji vodik, to vam je
jo potrebno? Dovoljno je znati kako, pa iz njega sintetizirati sve ostale elemente."
"Da troe Jupiter, to je sigurno", ree Vasilij. "Pogledajte ovo."
Krajnje poveanje jednog od mnotva istih pravokutnika pojavi se na monitoru teleskopa. ak se i
golim okom moglo zapaziti da strujnice plina utjeu u dvije manje struje; slika turbulencije vrlo je
podsjeala na linije silnica du kojih se prua eljezna polovina oko ipke magneta.
"Milijun usisivaa za prainu", ree Curnow, "koji usisavaju Jupiterovu atmosferu. Ali zato? I to rade
s njom?"
"I kako se umnoavaju?" upita Maks. "Jeste li uhvatili neki monolit pri tom inu?"
"Jesam i nisam", uzvrati Vasilij. "Predaleko smo da bismo razabrati pojedinosti, ali to je svojevrsna
dioba, kao kod amebe."
"Mislite, dolazi do diobe, a onda polovice rastu do prvobitne veliine?"
"Njet. Ne postoje nikakve male Zagadke; kako se ini, rastu dok im se debljina ne udvostrui, a onda
se cijepaju napola, proizvodei dva istovjetna primjerka u dlaku jednake veliine kao i prvobitni. Ciklus
se ponavlja priblino svaka dva sata."
"Dva sata!" uzviknu Floyd. "Nije onda nikakvo udo to su ve prekrili pola planeta. Evo udbenikog
sluaja eksponencijalnog rasta."
"Znam to je to!" ree Ternovski, uzbudivi se najednom. "To su von Neumannovi strojevi!"
"Mislim da ima pravo", ree Vasilij. "AM, to i dalje ne objanjava to rade. Dati im naljepnicu nije
ba od velike pomoi."
"A to su to", upita Katerina snudeno, von Neumannovi strojevi? Objasnite, molim."
Orlov i Floyd zaustie odgovoriti u isti glas. Zastali su pomalo zbunjeni, a onda se Vasilij nasmije i
dade rukom znak Amerikancu da mu preputa rije.
"Pretpostavi da mora obaviti neki vrlo veliki inenjerijski posao, Katerina, mislim stvarno velik, kao
to je, na primjer, povrinski otkop cijelog Mjeseca. Mogla bi proizvesti milijun strojeva koji bi to
uinili, ali na to bi ti otila mnoga stoljea. No, ako si dovoljno pametna, proizvest e samo jedan stroj,
ali takav koji je kadar umnoavati se iz sirovina kojima je okruen. Tako bi zapoela lanana reakcija i
ubrzo... uzgojila bi dovoljno strojeva da zadani posao obave za nekoliko desetljea umjesto tisuljea. Uz

dovoljno visok stupanj umnoavanja, bila bi kadra uraditi doslovno sve u vrlo kratkom razdoblju.
Agencija za svemir radi na toj zamisli ve godinama, a znam da i vi na tome radite, Tanja."
"Da: eksponencirajui strojevi. Zamisao koja ak ni Ciolkovskom nije pala na um."
"Ne bih se ba kladio na to", ree Vasilij. "Kako se ini, Katerina, tvoja analogija bila je prilino na
mjestu. Bakteriofag je von Neumannov stroj."
"Zar to nismo svi mi?" upita aa. "Uvjeren sam da e se Chandra sloiti s time."
Chandra kimne glavom.
"To je oigledno. Zapravo, von Neumann je i doao na tu zamisao prouavajui ive sustave."
"A ovi ivi strojevi jedu Jupiter!"
"Tako se ini", ree Vasilij. "Obavio sam neke proraune i gotovo da ne mogu povjerovati u dobivene
rezultate, iako se radi o jednostavnoj aritmetici."
"Tebi moda je jednostavna", ree Katerina. "Pokuaj nam rastumaiti bez pozivanja na tenzore i
diferencijalne jednadbe."
"Ne, doista mislim jednostavna", bio je uporan Vasilij. "Zapravo, to je savren primjer stare
populacijske eksplozije zbog koje vi lijenici niste prestajali kretati tijekom cijelog prolog stoljea.
Zagadka se udvostrui svaka dva sata. Za samo dvadeset sati bilo bi, dakle, deset dioba. Prema tome, od
jedne Zagadke nastalo bi tisuu."
"Tisuu dvadeset etiri", ree Chandra.
"Znam, ali pojednostavimo. Poslije etrdeset sati bilo bi ih milijun, a zatim osamdeset pa milijun
milijuna. Na toj smo brojki negdje sada, a dalje umnoavanje oigledno se ne moe nastaviti u nedogled.
Ovim tempom, za nekoliko dana oni bi teili vie od Jupitera!"
"Uskoro e, znai, gladovati", ree enja. "A to e tada biti?"
"Saturn bi se morao paziti", uzvrati Brajlovski. "Zatim Uran i Neptun. Nadajmo se samo da nee
zamijetiti malu Zemlju."
"Kakva nada! Zagadka nas uhodi ve tri milijuna godina!"
Walter Curnow najednom prasne u smijeh.
"to je tako smijeno?" upita Tanja.
"Govorimo o tim stvarima kao da su osobe, inteligentni entiteti. Ali one to nisu; to su orua. Meutim,
univerzalna orua, u stanju obaviti sve to moraju. Ono orue na Mjesecu bila je signalna naprava, ih
uhoda, ako vie volite. Ona na koju je Bowman naiao, naa prvobitna Zagadka, bila je
svojevrstan prijevozni sustav. Sad obavlja neto drugo, premda sam Bog zna to. A sva je prigoda da ih
ima jo mnogo irom svemira. Imao sam upravo jednu takvu napravicu kad sam bio djeak. Znate li to je,
zapravo, Zagadka? To je kozmiki ekvivalent starog, dobrog, vienamjenskog peroreza!"

Sedmi dio
Luciferovo uzaae

50. RASTANAK OD JUPITERA

Nije bilo lako sastaviti poruku, naroito poslije one koju je upravo poslao svom odvjetniku. Floyd se
osjeao kao licemjer; ali, znao je da se to mora uiniti kako bi se to je mogue vie smanjila bol koja je
bila neizbjena na obje strane.
Bio je tuan, ali ne vie i neutjean. S obzirom na to da se vraao na Zemlju ovjenan slavom
uspjenog pothvata, premda ne ba i junatva, bit e u mogunosti zapoeti pregovore s pozicije sile.
Nitko, nitko mu nee moi oduzeti Chrisa.
"...Draga moja Caroline (vie nije bilo Najdraa moja...), vraam se kui. U vrijeme kad do tebe
bude stigla ova poruka, ja u ve biti u hibernaciji. Za samo nekoliko trenutaka, kako e se meni initi,
otvorit u oi, i ugledat u predivnu plavu Zemlju kako poiva u svemiru pokraj mene.
Da, znam da e se to dogoditi tek za mnogo mjeseci za tebe i ao mi je zbog toga. Ali, znali smo da e
tako biti prije nego to sam krenuo; no, ipak se, zbog promjene plana misije, vraam mnogo tjedana prije
predvienog roka.
Nadam se da emo se moi dogovoriti. Glavno pitanje glasi: to je najbolje za Chrisa? to god mi
osjeali, on je taj koji mora imati prednost. Znam da sam ja voljan tako postupiti, a uvjeren sam da i ti
tako misli."
Floyd iskljui kazetofon. Treba li rei ono to je naumio: "Djeaku je potreban otac"? Ne, to bi bilo
netaktino i samo bi sve pogoralo. Caroline bi lako mogla uzvratiti da je od roenja do etvrte godine
majka ta koja je djetetu najvanija, a ako je on mislio drukije, onda je trebao ostati na Zemlji.
"...A sad neto o kui. Drago mi je to je Vijee tako odluilo i to nam je time sve uvelike olakano.
Znam da se i tebi i meni svia to mjesto, ali ono e sada biti preveliko i ispunjeno mnogim sjeanjima. Za
prvo vrijeme vjerojatno u uzeti neki stan u Hilou; no, nadam se da u se ubrzo negdje stalno nastaniti.
Neto mogu svima obeati: vie neu naputati Zemlju. Dovoljno sam putovao svemirom za jedan
ljudski vijek. Oh, moda je izuzetak Mjesec, ako doista budem morao, ali, dakako, to je samo izlet preko
vikenda.
A kad smo ve kod mjeseca, upravo smo proli stazu Sinope, tako da sada naputamo Jupiterov sustav.
Od divovskog planeta razdvaja nas ve vie od dvadeset milijuna kilometara i on je sad jedva neto vei
od naeg Mjeseca.
No, ak i s ove udaljenosti moe se zamijetiti da se zbiva neto strano s planetom. Njegove predivne
naranaste boje je nestalo; sada je nekako bolesno siv, a i sjajnost mu je mnogo manja nego ranije.
Nikakvo udo to je to sada tek slabana zvijezda na nebu Zemlje.
Ali, nita se drugo nije dogodilo, a rok koji nam je zadan odavno je minuo. Je li sve to moda bila
samo lana uzbuna, ili nekakva kozmika neslana ala? Sumnjam da emo to ikada saznati. U svakom
sluaju, zahvaljujui tome krenuli smo kui prije vremena, to je meni vrlo drago.
Do vienja za sada, Caroline, i hvala na svemu. Nadam se da i dalje moemo biti prijatelji. Na kraju,
kao i uvijek, sva moja ljubav Chrisu."
Kad je zavrio, Floyd ostane neko vrijeme nepomino sjediti u maloj kabini koja mu uskoro vie nee
biti potrebna. Upravo je poao odnijeti audioip do zapovjednog mosta radi emitiranja, kad ulebdi
Chandra.

Floyd je bio ugodno iznenaen nainom na koji je znanstvenik prihvaao sve veu razdvojenost od
Hala. I dalje su bili u vezi po nekoliko sati dnevno, razmjenjujui podatke o Jupiteru i nadgledajui uvjete
na Otkriu. Iako nitko nije oekivao neko veliko pokazivanje osjeaja, ipak se inilo da Chandra
izuzetno dobro podnosi gubitak koji ga je pogodio. Nikolaj Ternovski, njegov jedini povjerenik, pruio je
Floydu vjerojatno objanjenje takvog ponaanja.
"Chandra je stekao novo zanimanje, Woody. Sjeti se, on se bavi poslom u kome je sve to djeluje ve
zastarjelo. Mnogo je nauio tijekom posljednjih nekoliko mjeseci. Moe li pogoditi to sada radi?"
"Iskreno govorei, ne mogu. No, da ujem to od tebe."
"Sav se predao projektiranju HAL-a 10.000."
Floyd zine od uda.
"To je, dakle, objanjenje onih dugih poruka Urbani zbog kojih aa neprekidno guna. Sreom, nee
jo dugo zauzimati vezu."
Floyd se prisjeti tog razgovora kad je Chandra uao; znao se suspregnuti da ne pita znanstvenika je li to
istina, budui da ga se to doista i nije ticalo. No, bilo je jo neto to je pobuivalo njegovu radoznalost.
"Chandra", ree on, "mislim da vam jo nisam estitao na poslu to ste obavili prilikom prolijetanja,
kad ste uvjerili Hala da surauje. Zakratko sam se pobojao da e nam zadati glavobolje. Ali, vi ste sve
vrijeme bih samouvjereni, i to s razlogom. No, jesu li vas ipak morile i najmanje sumnje?"
"Uope nisu, Floyde."
"Zato? Bit e da se osjetio ugroenim situacijom, a dobro znate to se prethodno dogodilo."
"Postojala je velika razlika. Ako smijem tako rei, moda za uspjean ishod ovaj put valja zahvaliti
naim nacionalnim osobinama."
"Ne razumijem."
"Evo na to mislim, dr. Floyde. Bowman je pokuao primijeniti silu protiv Hala. Ja nisam. Postoji rije
za to na mom jeziku: ahimsa. Obino se prevodi kao nenasilje, premda su joj implikacije pozitivnije.
Odabrao sam ahimsu u mom openju s Halom."
"Vrlo preporuljiv stav, uvjeren sam. Ali ima trenutaka kad je potrebno neto energinije, koliko god ta
nunost bila dostojna aljenja."
Floyd zastane, borei se s iskuenjem. Chandra se drao poput sveca, to je ve postalo pomalo
zamorno. Nee nimalo koditi ako ga sada malice upozna s golim injenicama ivota.
"Drago mi je to je tako ispalo. Ali to nije moralo biti tako, a ja sam se morao pripremiti za svaku
mogunost. Ahimsa, ili kako je ve nazivate, posve je na mjestu; no, moram vam priznati da sam imao i
rezervnu inaicu, ako bi vaa filozofija zakazala. Da se Hal pokazao... ovaj, tvrdoglavim, ja bih ve
izaao na kraj s njim."
Floyd je jednom vidio Chandru kako plae; sad ga je, meutim, vidio kako se smije, to je djelovalo
podjednako uznemirujue.
"Doista, dr. Floyde! ao mi je to me toliko podcjenjujete u intelektualnom pogledu. Pa od poetka je
bilo oigledno da ete negdje postaviti prekida, ali ja sam ga stavio izvan pogona jo prije mnogo
mjeseci."
Nikada se nee saznati je li zapanjeni Floyd bio kadar smisliti neki prikladan odgovor. I dalje je
nalikovao na upecanu ribu kad se sa zapovjednog mosta razlijee Sain uzvik:
"Kapetane! Svi ovamo! Na monitore! BOE MOJ! POGLEDAJTE!"

51. VELIKA IGRA

Dugo ekanje sada se bliilo kraju. Na jo jednom svijetu roena je inteligencija i sad se otiskivala
sa svoje planetne kolijevke. Drevni pokus primicao se vrhuncu.
Oni koji su zapoeli taj pokus, tako davno, nisu bili ljudi, pa ak ni izdaleka humanoidi. Ali, bili su
od krvi i mesa, a kad bi zaronili pogledom u dubine svemira, iskusili bi strahopotovanje, uenje i
usamljenost. im su ovladali s dovoljno moi, otisnuli su se prema zvijezdama. Tijekom istraivanja
naili su na ivot u mnogo oblika, promatrali su evoluciju na tisuama svjetova. Vidjeli su koliko su
puta prve slabane iskre inteligencije zasvjetlucale i zgasnule u kozmikoj noi.
A kako u cijeloj Galaktici nisu susreli nita dragocjenije od Razuma, poticali su posvuda njegov
osvit. Postali su ratari zvjezdanih polja; sijali su, a ponekad i eli.
Katkad su morali i bezosjeajno iskorjenjivati.
Veliki dinosaurusi ve su odavno iezli kad je njihov izviaki brod uao u Sunev sustav poslije
putovanja koje je trajalo tisuu godina. Promicao je kraj smrznutih planeta, zastao nakratko povrh
pustinja umirueg Marsa, a onda usmjerio pogled prema Zemlji.
Pod istraivaima se prostirao svijet koji je bujao ivotom. Godinama su prouavali, sakupljali,
katalogizirali. Kad su saznali sve to su mogli, poeli su ga preinaivati. Stali su utjecati na
sudbine mnogih vrsta, na kopnu i u oceanima. Ali, koji e od njihovih pokusa uspjeti, to nee moi
doznati jo najmanje milijun godina.
Bili su strpljivi, ali ne i besmrtni. Jo je toliko toga trebalo obaviti u ovom svemiru od stotinu
milijardi sunaca, iji su ih svjetovi dozivali. Otisnuli su se stoga ponovo u bezdan, znajui da se vie
nikad nee ovamo vratiti.
No, to i nije bilo potrebno. Sluge koje su ostavili za sobom obavit e posao do kraja.
Na Zemlji su ledenjaci nadirali i povlaili se, dok je povrh njih nepromjenljivi Mjesec i dalje nosio
u sebi svoju tajnu. Jo sporijim ritmom od polarnog leda, valovi civilizacija nadirali su i povlaili se
kroz Galaktiku. Neobina, divna i uasna carstva doivljavala su uspone i padove, prenosei svoje
znanje potomstvu. Zemlja nije bila zaboravljena, ali jo jedan posjet malo bi koristio. Bio je to jedan
od milijun utihlih svjetova, a samo e nekoliko meu njima ikada progovoriti.
A sada, tamo meu zvijezdama, evolucija se poela kretati prema novim ciljevima. Prvi istraivai
Zemlje odavno su stigli do granice krvi i mesa; im su im strojevi postali bolji od tijela, kucnuo je as
za pokret. Najprije mozgove, a potom i same misli prenijeli su u blistave, nove domove od metala i
plastike. U tim domovima stali su lutati meu zvijezdama. Vie nisu gradili svemirske brodove. Sami su
bili svemirski brodovi.
Ali doba strojeva-entiteta brzo je minulo. Neprekidno vrei pokuse, nauili su kako da uskladite
znanje u ustrojstvo samog svemira i da tako sauvaju svoje misli za vjenost u smrznutim reetkama
svjetlosti. Mogli su postati bia zraenja, konano slobodni od tiranije tvari.
I tako, pretoili su se napokon u istu energiju; a tisue svjetova, praznih ljutura koje su odbacili,
zakratko se grilo u bezumnoj igri smrti, da potom zahraju i da se raspadnu.
Bili su gospodari Galaktike, izvan utjecaja vremena. Mogli su do mile volje lutati meu zvijezdama i
ponirati poput kakvog magliastog paperja kroz samu tvar prostora. Ali usprkos boanskim moima,
nisu potpuno zaboravili svoje podrijetlo u toplom mulju jednog iezlog mora.
Takoer, jo su vodili rauna o pokusima koje su njihovi preci jednom davno zapoeli.

52. IZGARANJE

Uope nije oekivao da e ponovo doi ovamo, a jo manje u tako neobinoj misiji. Kad se naao u

Otkriu, brod je daleko zaostao za sve brim Leonovom, uspinjui se sve sporije prema najvioj toki na
svojoj stazi meu vanjskim satelitima. Mnogi zarobljeni kometi tijekom minulih razdoblja kretali su se
oko Jupitera takvom izduenom elipsom, ekajui da im o krajnjoj sudbini odlui igra gravitacija koje se
meusobno nadmeu.
Vie nije bilo nikakvog ivota na poznatim palubama i po hodnicima. Mukarci i ene koji su zakratko
oivjeli brod posluali su upozorenje; bilo je vjerojatno da e se spasiti, premda to uope nije bilo
sigurno. Ali, dok su protjecale posljednje minute, on je shvatio da oni koji ga nadziru nisu uvijek u stanju
predvidjeti ishod svoje kozmike igre.
Jo nisu dosegli razinu otupljujue dosade proistekle iz potpune svemoi; pokusi im nisu uvijek
uspijevali. Ratrkani irom svemira, nalazili su se ostaci mnogih neuspjeha, neki tako neupadljivi da su
ve bih izgubljeni spram kozmikog zalea, a drugi tako spektakularni da su zbunjivali astronome na
tisuama svjetova, ispunjavajui ih strahopotovanjem. Preostale su jo samo minute prije no to ishod
ovdje bude odreen; tijekom tih posljednjih minuta on je ponovo imao prigodu biti nasamo s Halom.
U ranijem postojanju mogli su opiti jedino posredstvom nezgrapnog medija rijei, iskucanih na
tastaturi ih izgovorenih u mikrofon. Sada, misli su im se preplitale brzinom svjetlosti.
"uje li me, Hale?"
"ujem, Dave. Ali gdje se nalazi? Ne mogu te vidjeti ni na jednom od monitora."
"Pusti to sada. Imam novu uputu za tebe. Infracrveno zraenje s Jupitera na kanalima od R23 do R25
brzo se pojaava. Dat u ti niz graninih vrijednosti. im one budu dostignute, mora upraviti uskosnopnu
antenu prema Zemlji i uputiti ovu poruku onoliko puta koliko bude mogao..."
"Ali to e znaiti prekid veze s Leonovom. Vie neu moi prenositi podatke o svom promatranju
Jupitera, u skladu s programom koji mi je dao dr. Chandra."
"Tono; ali okolnosti su se promijenile. Prihvati hitnije prvenstvo alfa. Evo ti koordinata za jedinicu
AE-35."
Za djeli mikrosekunde svijest mu dotakne usputno sjeanje. Neobino je to ponovo ima posla s
jedinicom AE-35 za upravljanje antene, jedinicom koja je, kad se bila navodno pokvarila, posredno
odvela u smrt Franka Poolea! Ovaj put mogao je itati sve krugove kao otvorenu knjigu, prepoznati ih
jednako jasno kao to je svojedobno mogao prepoznati crte na vlastitom dlanu. Vie nije moglo doi do
lanih uzbuna; niti je od njih vie bilo opasnosti.
"Upute potvrene, Dave. Lijepo je ponovo raditi s tobom. Jesam li dobro izvrio zadae misije?"
"Jesi, Hale; vrlo si dobro postupao. A sad, evo posljednje poruke koju treba uputiti Zemlji, poruke
koja e biti najvanija od svih to si ih ikad poslao."
"Rado u to uiniti, Dave. Ali zato si rekao posljednja?"
Zato, uistinu? Nekoliko milisekundi razmiljao je o ovom pitanju. U jeku tog razmiljanja postao je
svjestan praznine koju ranije nije otkrio. Ona je, dodue, bila tu, ali sve dosad skrivao ju je bedem novih
iskustava i osjeaja.
Proniknuo je donekle u njihove planove; trebali su ga. Vrlo dobro, i on je imao potrebe, a moda, na
neki nain, ak i osjeaje. Ovdje je bila njegova posljednja veza sa svijetom ljudi i ivotom kakav je
jednom poznavao.
Pristali su na njegov raniji zahtjev; bilo bi zanimljivo ispitati razmjere njihove dobre volje, ako uope
imaju tu osobinu. A i trebalo bi im biti lako da mu iziu u susret; ve su pruili vie nego uvjerljive
dokaze o svojoj moi kad je tijelo Davida Bowmana, koje vie nije bilo potrebno, nehajno uniteno, a da
time nije skonano i samo postojanje Davida Bewmana.
uli su ga, dakako; ponovo je uslijedio slabani odjek olimpske vedrine. Ali, on nije uspio razabrati ni
suglasnost ni odricanje.

"Jo ekam tvoj odgovor, Dave."

"Ispravak, Hale. Trebalo je rei: tvoja posljednja poruka za dugo vremena. Vrlo dugo vremena."
Predviao je to e poduzeti, tovie, pokuavao ih je navesti na to. No, svakako, oni e shvatiti da
njegov zahtjev nije nerazborit; nijedan svjesni entitet ne bi mogao bez loih posljedica opstati izdvojen
tijekom dugih razdoblja. ak ako bi oni uvijek bili uz njega, opet bi mu bio potreban netko, neki sudrug,
blii njegovoj razini postojanja.
Jezici ovjeanstva znali su za mnoge rijei kojima se mogao opisati njegov gest: drskost, hrabrost, ih
na jidiu chutzpah. Prisjetio se, zahvaljujui izvrsnoj moi prebiranja po pamenju, koju je sada
posjedovao, da je jedan francuski general uzviknuo jednom prilikom: "Laudace - toujours laudace!"
Moda je upravo to bila ljudska odlika koju su oni cijenili, pa je ak i dijelili s ovjekom. Uskoro e
saznati.
"Hale! Obrati panju na signal na infracrvenim kanalima 30, 29, 28, samo to se nije dogodilo, vrh se
kree prema kratkim valovima."
"Obavjetavam dr. Chandru da e doi do prekida mog odailjanja podataka. Stavljam u pogon
jedinicu AE-35. Preusmjeravani uskosnopnu antenu... Veza uspostavljena s farom Terra Jedan. Poruka
poinje:

SVI OVI SVJETOVI..."

Doista su ostavili za posljednju minutu, ili su im moda prorauni, na kraju krajeva, bili besprijekorno
toni. Jedva da je preostalo vremena za sto ponavljanja jedanaest rijei prije nego se siloviti udarac iste
topline bude sruio na brod.
Zadravi se tu iz radoznalosti i iz sve vee zebnje pred dugotrajnom usamljenou to se pruala pred
njim, bie koje je jednom bilo David Bowman, zapovjednik amerike svemirske letjelice Otkrie,
promatralo je kako se trup tvrdoglavo opire rastakanju. Brod je dugo zadrao svoj priblini oblik; a onda
je leite vrtuljka konano popustilo, oslobodivi u trenu zarobljenu silu golemog zamanjaka u pokretu.
U beumnom prasku, uarene krhotine razletjee se na sve strane.
"Hej, Dave. to se dogodilo? Gdje sam to ja?"
Nije znao moe li se opustiti i uivati u trenutku uspjenog ostvarenja. esto se prethodno osjeao kao
kuni pas kojim upravlja gospodar ije pobude nisu posve dokuive i ije je ponaanje samo katkad
mogao uskladiti s vlastitim eljama. Zatraio je kost; ona mu je bila baena.
"Objasnit u ti kasnije, Hale. Imamo vremena napretek."
Saekali su dok se i posljednji komadii broda nisu razili, tako da ih ak ni vlastitim moima vie
nisu mogli otkriti. A onda su krenuli da na mjestu koje je bilo pripravljeno za njih promatraju novo
svitanje i ekaju da minu stoljea prije no to ponovo budu pozvani.

Nije istina da astronomska zbivanja uvijek zahtijevaju astronomska razdoblja. Zavrno uruenje
zvijezde, prije no to se njeni dijelovi razlete u eksploziji supernove, moe potrajati samo jednu sekundu;
u usporedbi s tim, preobraaj Jupitera odigrao se gotovo sporo i bez hitnje.
No, ak i tako, proteklo je nekoliko minuta prije no to je aa mogao povjerovati vlastitim oima.
Obavljao je rutinsko teleskopsko ispitivanje planeta, ako se bilo koje promatranje sad moglo nazvati
rutinsko!, kad se on najednom stao pomicati izvan vidnog polja. Za trenutak je pomislio da neto nije u
redu sa stabilizacijom ureaja; a onda je shvatio, uz ok koji je iz temelja uzdrmao njegovo cjelokupno
shvaanje svemira, da se to, zapravo, kree sam Jupiter, a ne teleskop. Neposredan dokaz upravo mu je
bio pred oima; takoer je mogao vidjeti dva manja mjeseca, ali oni su bih potpuno nepomini.
Prebacio je na manji stupanj poveanja, tako da je mogao obuhvatiti pogledom cijelu plou planeta,

sada gubavu, pjegavo-sivu. Proteklo je jo nekoliko minuta ispunjenih nevjericom prije no to je konano
shvatio to se doista dogaa; no, i dalje je teko mogao u to povjerovati.
Jupiter nije odstupio od svoje staze, ali se ipak s njim zbivalo neto to je jednako tako bilo nemogue.
Smanjivao se tako brzo da mu je rub klizio preko vidnog polja dok ga je on dovodio u arite. Planet je
istodobno postajao sve svjetliji, kreui se u rasponu od tamnosive do bisernobijele. Nema sumnje da je
sada bio sjajniji nego bilo kada tijekom mnogih godina u prolosti otkad ga ovjek promatra; reflektirana
svjetlost Sunca nikako nije mogla...
Tog trenutka aa najednom shvati to se zbiva, premda ne i zato, i podie opu uzbunu.

Kad je Floyd stigao do promatranice, za nepunih trideset sekundi, najprije je zapazio zasljepljujui
bljesak koji je prodirao kroz prozore, slikajui ovale svjetlosti po zidovima. Bili su toliko bljetavi da je
morao odvratiti pogled; ak ni Sunce nije moglo stvoriti takvu blistavost.
Floyd je bio tako zapanjen da za trenutak nije uspio dovesti u vezu sjaj s Jupiterom; prva pomisao koja
mu je prostrujala kroz um bila je: supernova! No, gotovo istog asa kad mu je ova ideja sinula, on ju je i
odbacio; ak ni Sunev prvi susjed, Alfa Centauri, nije mogao prirediti ovako zastraujuu
predstavu, kako god silovito da eksplodira.
Svjetlost se najednom prigui; aa je spustio vanjske titnike. Sada se moglo gledati neposredno u
izvor i razabrati da je to samo puka toka, tek jo jedna zvijezda, iji se opseg uope nije mogao odrediti.
Ona nije mogla imati nikakve veze s Jupiterom; kad je Floyd posljednji put bacio pogled na planet, prije
samo nekoliko minuta, on je bio etiri puta vei od ovog udaljenog, skvrenog sunca.
aa je dobro postupio to je spustio titnike. Trenutak kasnije siuna zvijezda je eksplodirala, tako da
ju je ak i kroz tamne filtere bilo nemogue promatrati golim okom. Ali zavrni orgazam svjetlosti
potrajao je tek djeli sekunde; a onda se Jupiter, ili ono to je nekada bio Jupiter, stao ponovo iriti.
Nastavio se iriti sve dok nije dostigao obujam mnogo vei od onog prije preobraaja. Uskoro je kugla
svjetlosti poela brzo blijedjeti, spustivi razinu sjajnosti do obinog Sunevog sjaja; Floyd je tog asa
razabrao da je to zapravo uplja opna, budui da je sredinja zvijezda bila i dalje jasno vidljiva u njenom
srcu.
Obavio je na brzinu nekoliko letiminih prorauna. Brod se nalazio udaljen od Jupitera vie od jedne
svjetlosne minute, ali je opna, koja se sada pretvarala u prsten jarkih bridova, ve prekrivala etvrt neba.
To je znailo da se kree prema njima, blagi Boe!, gotovo polovicom brzine svjetlosti. Za nekoliko
minuta progutat e brod.
Sve do tada, od Saine objave nitko nije progovorio ni rijei. Neke opasnosti su toliko spektakularne i
toliko stoje izvan normalnog iskustva da ih um odbija prihvati kao stvarne, te samo prati pribliavanje
usuda bez ikakvog osjeanja straha. ovjek koji promatra razorno primicanje plimnog vala, tutnjave
lavine ili uskovitlanog lijevka tornada, ne poduzimajui pritom nita kako bi pobjegao, ne mora nuno
ostati paraliziran od prevelikog straha ili pomiren s neumitnom sudbinom. On je jednostavno nesposoban
povjerovati da se njega tie poruka koju mu priopavaju oi. Sve se to, zapravo, zbiva nekom drugom.
Kao to se moglo i oekivati, Tanja je prva prekinula aroliju nizom zapovijedi koje su Vasilija i
Floyda nagnale da pohitaju na zapovjedni most.
"to emo sada?" upita ona, kad su se okupili.
Sigurno je da ne moemo pobjei, pomisli Floyd. Ali, moda smo u stanju poboljati vlastite izglede.
"Okrenimo brod, " ree on. "Trebalo bismo se tako postaviti da budemo to manja meta. A i tako da
izmeu opne i nas stoji to vie mase koja bi posluila kao tit protiv zraenja?"
Vasilijevi prsti ve su plesali po kontrolama.
"Ima pravo, Woody, premda je ve kasno za emisije gama-zraka i rendgenskih zraka. No, vjerojatno

postoje sporiji neutroni i alfe i sam e ga vrag znati to jo ne i to tek treba slijediti."
Sare svjetlosti stadoe se sputati niz zidove kako se brod nezgrapno okretao oko svoje osi. Konano,
potpuno ih je nestalo; Leonov se sada nalazio postavljen tako da je doslovce cjelokupna njegova masa
leala izmeu krhkog ljudskog tovara i sve blie opne zraenja.
Hoemo li doista osjetiti udarni val, zapita se Floyd, ili e plinovi to se ire biti prerijetki da bi mogli
fiziki djelovati u asu kad stignu do nas? Vien vanjskim kamerama, plameni prsten sad je opasivao
gotovo cijelo nebo. Ali brzo se gubio; kroz njegovu koprenu ve su se mogle nazrijeti neke sjajne
zvijezde. Preivjet emo, pomisli Floyd. Bili smo oevici unitenja najveeg planeta, i nismo stradali.
A onda kamere vie nisu pokazivale nita drugo osim zvijezda, premda je jedna od njih bila milijun
puta sjajnija od svih ostalih. Plameni mjehur koji je napuhao Jupiter neosjetno je minuo kroz njih, iako se
inio vie nego upeatljivim. Na njihovoj udaljenosti od izvora, samo su brodski ureaji zabiljeili
njegov prolazak.
Napetost na brodu pone polako poputati. Kao to uvijek biva u takvim prigodama, ljudi su se poeli
smijati i zbivati glupe ale. No, Floyd ih gotovo nije uo; usprkos olakanju to su preivjeli, on je i dalje
bio tuan.
Neto veliko i udesno bilo je uniteno. Prestao je postojati Jupiter, sa svom svojom ljepotom,
velianstvenou i tajnama koje sada vie nikada nee biti odgonetnute. Otac svih bogova stradao je u
punom naponu snage.
No, situacija se mogla promatrati iz jo jednog kuta. Izgubili su Jupiter, ali to su dobili zauzvrat?
Izabravi pravi trenutak da se oglasi, Tanja postavi pitanje:
"Vasilij, ima li oteenja?"
"Nita ozbiljno, izgorjela je jedna kamera. Svi mjerai zraenja jo su dobrano iznad normale, ali ne i
blizu opasne granice."
"Katerina, provjeri ukupnu dozu koju smo primili. Kako se ini, imali smo sree, osim ako ne bude
novih iznenaenja. Nema sumnje da dugujemo zahvalnost Bowmanu, kao i tebi, Heywoode. Ima li
predodbu o tome to se dogodilo?"
"Samo to da se Jupiter pretvorio u sunce."
"Oduvijek sam smatrala da je on premalen za tako neto. Nije li netko jednom nazvao Jupiter sunce
koje nije uspjelo to postati?"
"Tako je", potvrdi Vasilij. "Jupiter je premalen da bi zapoeo proces fuzije, bez pomoi sa strane."
"Hoe rei da smo upravo prisustvovali jednom primjeru astronomskog inenjerstva?"
"Nedvojbeno. Sad znamo to je Zagadka bila naumila."
"U emu se sastoji trik? Ako bi se ti naao pred obavezom da to uradi, Vasilij, kako bi upalio
Jupiter?"
Vasilij je razmiljao jedan trenutak, a onda slegne ramenima, neodlunog izraza lica.
"Ja sam samo teorijski astronom, nemam mnogo praktinog iskustva. Ali, da vidimo... Dobro, ako ve
nisam u mogunosti da dodam desetak Jupiterovih masa ili da promijenim gravitacijsku konstantu, onda
bih, ini mi se, morao nekako zgusnuti planet, hmm, da, to je zamisao..."
Glas mu je zamuknuo; svi su strpljivo ekali, upravljajui poglede s vremena na vrijeme prema
promatrakim ekranima. Zvijezda koja je sada, poslije eksplozivnog roenja, bila Jupiter, kao da se
primirila; bila je zasjenjujua toka svjetlosti, po prividnoj sjajnosti gotovo jednaka Suncu.
"Jednostavno razmiljam naglas, ali moda bi se moglo srediti na ovaj nain. Jupiter se preteno
sastoji, odnosno, sastojao se, od vodika. Ako bi se znatan postotak ovog elementa mogao pretvoriti u neki
mnogo gui materijal, tko zna, ak i u neutronsku tvar?, onda bi se sruio do vlastite jezgre. Moda
su upravo to inile sve one milijarde Zagadki s plinom to su ga usisavale. Nukleosinteza, pravljenje

viih elemenata iz istog vodika. Taj bi trik trebalo saznati! Vie ne bi bilo oskudice ma koje kovine,
zlato bi bilo podjednako jeftino kao i aluminij!"
"Ali, kako time objasniti ono to se dogodilo?" upita Tanja.
"Kad je jezgra postala dovoljno gusta, Jupiter je kolabirao, po svemu sudei za samo nekoliko sekundi.
Temperatura je dovoljno porasla da otpone fuzija. Oh, dobro, i sam mogu razabrati desetak kritikih
napomena, kako bi se prolo pokraj minimuma eljeza; to je s prijenosom zraenja, s
Chandrasekharovom granicom? No, pustimo to sada. Ova teorija je dobra za poetak; pojedinosti u
razraditi kasnije. Ili u smisliti neku bolju hipotezu."
"Uvjeren sam da hoe, Vasilij", sloi se Floyd. "Ali postoji jedno vano pitanje. Zato su to uinili?"
"Ono upozorenje?" umijea se Katerina preko brodskog interkoma.
"Za to?"
"Ustanovit emo to kasnije."
"A moda je", ree enja srameljivo, "nesretni sluaj."
Ovo je dovelo do prekida rasprave. Prekid je potrajao vie sekundi.
"Kakva zastraujua pomisao!" ree napokon Floyd. "Ali, ini mi se da je moemo odbaciti. Da je to u
pitanju, onda ne bi bilo upozorenja."
"Moda. Ali, ako ti se dogodi da iz nepanje izazove umski poar, bar e dati sve od sebe da svakog
upozori na to."
"Postoji jo neto to po svemu sudei nikad neemo doznati", poali se Vasilij. "Oduvijek sam se
nadao da e se pokazati kako je Carl Sagan imao pravo i da e se na Jupiteru otkriti ivot."
"Nae sonde nisu nita zabiljeile."
"A kakvi su bili izgledi za to? Da li bi pronaao ivot na Zemlji ako bi pretraio nekoliko hektara
Sahare ili Antarktika? A to je otprilike ono to smo uradili na Jupiteru."
"Hej!" ree Brajlovski. "A to je s Otkriem, s Halom?"
aa ukljui dalekodometni prijemnik i pone prebirati po frekvencijama farova. Nije bilo ni traga
nekom signalu.
Nakon nekog vremena on objavi skupini koja je nijemo ekala:
"Otkrie je nestalo."
Nitko nije pogledao dr. Chandru, premda se zaulo nekoliko priguenih rijei suuti, kao svojevrsna
utjeha ocu koji je upravo izgubio sina.
Ali, Hal je imao jo jedno, posljednje iznenaenje za njih.

53. DAR SVJETOVA

Radio-poruka upuena Zemlji nekoliko trenutaka prije nego je prasak zraenja zahvatio brod sastojala
se od nekodiranog teksta i neprekidno se ponavljala:

SVI OVI SVJETOVI SU VAI, OSIM EUROPE.

NE POKUAVAJTE SE TAMO SPUSTITI.

Slijedilo je vie od sto ponavljanja; a onda su se slova izobliila i emisija se prekinula.

"Poinjem shvaati", ree Floyd, poto im je zastraena i brina kontrola misije prenijela poruku. "Ovo
je samo dar za rastanak, novo sunce i planeti oko njega."
"Ali zato samo tri?" upita Tanja.
"Ne budimo pohlepni", uzvrati Floyd. "Pada mi na pamet jedan vrlo jak razlog. Znamo da na Europi

postoji ivot. Bowman, ili njegovi prijatelji, tko god oni bili, ele da tamo ne guramo svoj nos."
"To ima smisla u jo jednom pogledu", ree Vasilij. "Obavio sam neke proraune. Pod pretpostavkom
da se Sol 2 ustalio i da e nastaviti zraiti sadanjom snagom, Europa bi trebala imati lijepu tropsku
klimu, nakon to se led otopi. A to se ve sada poelo dogaati."
"to je s ostalim mjesecima?"
"Na Ganimedu e biti sasvim ugodno, dnevna strana bit e umjerena. Na Kalistu e vladati snana
studen; dodue, ako bi bilo dovoljno isputanja plinova, nova atmosfera mogla bi postati pogodna za
ivot. Ali na Iou e biti jo gore nego to je sada, pretpostavljam."
"to i nije veliki gubitak. Tamo je bio pravi pakao i prije no to se ovo dogodilo."
"Nemojte otpisati Io", ree Curnow. "Poznajem mnotvo teks-arapskih naftaa koji bi rado tamo malo
proeprkali, tek reda radi. Mora postojati neto vrijedno na jednom tako gadnom mjestu. A usput budi
reeno, upravo mi je pala na um jedna prilino uznemirujua pomisao."
"Sve to tebe uznemirava sigurno je ozbiljno", ree Vasilij. "to je to?"
"Zato je Hal uputio poruku Zemlji, a ne nama? Pa, mi smo bili mnogo blie."
Slijedila je prilino duga utnja; napokon, oglasi se Floyd, zamiljeno:
"Shvaam to ima na umu. Moda se elio osigurati da bude primljena na Zemlji."
"Ali, znao je da emo je mi prenijeti, oh!" Tanjine oi se razrogaie, kao da je upravo postala svjesna
neeg neugodnog.
"Na mene ste zaboravili", poali se Vasilij.
"Mislim da je Walter na to ciljao", ree Floyd. "Sasvim je u redu biti zahvalan Bowmanu, ili ve
onome koji je dao upozorenje. Ali to je ujedno bilo sve to su uinili. Lako se moglo dogoditi da ipak
stradamo."
"Ali nismo", uzvrati Tanja. "Spasili smo se, vlastitim snagama. A moda je ba u tome i bila cijela
zamisao. Da nije bilo tako, onda uope ne bismo ni bili vrijedni spaavanja. Znate, opstanak
najuspjenijih. Darvinistiko odabiranje. Odstraniti gene gluposti."
"Imam neugodan osjeaj da ima pravo", ree Curnow. "Da smo se drali prvobitnog datuma polaska i
da nismo upotrijebili Otkrie kao raketu-nosa, da li bi on, ili oni, poduzeo ita da nas spasi? To ne bi
stajalo mnogo napora jednu inteligenciju kadru razoriti Jupiter."
Zavladala je neugodna utnja, koju je konano prekinuo Heywood Floyd.
"Sve u svemu", ree on, "vrlo mi je drago to na to pitanje nikada neemo dobiti odgovor."

54. IZMEU SUNACA

Rusima e, pomisli Floyd, nedostajati Walterove pjesme i duhovite opaske na putu prema kui. Poslije
uzbuenja kojima su obilovali protekli dani, dugotrajno padanje prema Suncu, i prema Zemlji, bit e
jednolian antiklimaks. Ali, ba su se takvom jednolinom, neuzbudljivom putovanju svi sada ivo nadali.
Ve se osjeao pospano, premda je i dalje bio svjestan onoga to ga je okruivalo i kadar reagirati na
to. Hou li izgledati... mrtav kad budem u hibernaciji?, upita se on. Oduvijek ga je uznemirivalo da
promatra nekog, osobito nekog poznatog, u dubokom snu. Moda je to bio previe snaan podsjetnik na
injenicu da je i sam smrtan.
Curnow je ve bio potpuno utonuo u san, ali Chandra je jo bio budan, iako prilino omamljen
posljednjom injekcijom. No, oigledno vie nije vladao sobom, poto ga, kako se inilo, uope nije
zabrinjavala vlastita golotinja u prisutnosti Katerine koja ga je paljivo promatrala. Zlatni lingam, koji je
sad bio njegov jedini odjevni predmet, neprekidno je nastojao odlebdjeti od njega, ali bi ga lani na

kume se nalazio stidno zadravao.

"Sve je u redu, Katerina?" upita Floyd.
"Savreno. Ali sada ti zavidim. Za dvadeset minuta bit e kod kue."
"Ako to moe biti neka utjeha, otkud zna da neemo sanjati strane snove?"
"Nitko jo nije izvijestio o njima."
"Ah, moda su ih zaboravih nakon buenja."
Kao i obino, Katerina ga je shvatila sasvim ozbiljno.
"Nemogue. Kad bi bilo snova u hibernaciji, EEG snimka bi to pokazala. U redu, Chandra, sklopite
oi. Tako, gotovo je. A sad je na tebi red, Heywoode. Na brodu e biti vrlo neobino bez tebe."
"Hvala, Katerina... nadam se da ete lijepo putovati."
Iako je bio vrlo pospan, Floyd je postao svjestan da je kirurg-zapovjednik Rudenko najednom pokazala
neku nesigurnost, da se ak... je li mogue... postidjela. inilo se kao da mu eli neto rei, ali nikako da
to prevali preko jezika.
"to je bilo, Katerina?" upita on pospanim glasom.
"Nikome to jo nisam rekla, ali ti to sigurno nee razglasiti. Imam jedno malo iznenaenje."
"Bolje... pouri... malo..."
"Maks i enja e se vjenati."
"Je... li... to... iznenaenje?"
"Nije. To je samo da te pripremim. Kada se vratimo na Zemlju, vjenat emo se i Walter i ja. Kako ti
se to ini?"
Sad mi je jasno zato ste toliko vremena provodili zajedno. Da, bilo je to pravo iznenaenje... tko bi
samo na to pomislio!
"Vrlo... mi... je... drago... to... to... ujem..."
Floydov glas zamukne prije nego to je stigao zavriti reenicu. Ali jo nije bio nesvjestan; i dalje je
mogao usredotoiti jedan dio svog intelekta na novu situaciju.
Doista ne mogu povjerovati, ree on u sebi. Walter e se vjerojatno predomisliti prije nego to se
probudi...
A onda mu sine jo jedna, posljednja pomisao, prije nego to je i sam uronio u san. Ako se Walter
predomisli, onda bolje da se uope ne probudi...
Dr. Heywoodu Floydu se uini da je to vrlo smijeno. Ostali lanovi posade esto su se pitali zato se
on osmjehivao cijelim putem do Zemlje.

55. LUCIFEROVO UZAAE

Pedeset puta blistaviji od punog Mjeseca, Lucifer je preobrazio nebo Zemlje, doslovce ukinuvi no
tijekom vie mjeseci, neprekidno. Iako je imalo zlokoban prizvuk, ime je ipak bilo neizbjeno; i doista,
"Luonoa" je donio i zlo i dobro. Tek e se poslije mnogo stoljea i tisuljea pokazati to e od ovoga
dvoga odnijeti prevagu.
Pozitivno je bilo to to je kraj noi umnogome proirio ljudski djelokrug, osobito u nerazvijenim
zemljama. Potreba za umjetnom rasvjetom svuda je znatno smanjena, to je dovelo do velikih uteda
elektrine energije. Bilo je to kao da je u svemiru postavljena divovska svjetiljka koja obasjava pola
globusa. ak je i danju Lucifer bio zasljepljujue tijelo koje je bacalo uoljive sjene.
Lucifer je bio dobrodoao poljodjelcima, gradonaelnicima, komunalnim slubama, policiji,
pomorcima i gotovo svima onima koji su posao obavljali vani, osobito u zabitim podrujima; on im je

uinio ivot mnogo sigurnijim i lakim. Ali, zato su ga mrzili ljubavni parovi, zloinci, prirodoslovci i
astronomi.
Djelatnosti prve dvije skupine bile su ozbiljno zasmetane, dok su se prirodoslovci brinuli zbog utjecaja
Lucifera na ivotinjski svijet. Mnoga nona stvorenja bila su ozbiljno ugroena, dok su se druga uspjela
prilagoditi. Pacifiki grunion, iji je uveni in parenja bio usko povezan s plimom i s noi bez
mjeseine, naao se u gadnoj neprilici i po svemu sudei ekalo ga je brzo ieznue.
A jednaka je sudbina, kao se inilo, snala i astronome na povrini Zemlje. No, to vie nije bila takva
znanstvena katastrofa kao to bi u ranijim vremenima bila, budui da je preko pedeset posto astronomskih
istraivanja zavisilo od ureaja u svemiru ih na Mjesecu. A oni su se lako mogli zakloniti od Luciferova
bljeska; ali zato su zemaljska promatranja bila ozbiljno ugroena novim suncem koje je zablistalo na
nekadanjem nonom nebu.
Ljudski rod e se prilagoditi kao to je to inio i mnogo puta u prolosti. Uskoro e se roditi narataji
koji uope nee znati za svijet bez Lucifera; ali najsvjetlija meu zvijezdama bit e vjena zagonetka
svakom pametnom mukarcu i eni.
Zbog ega je Jupiter rtvovan, i koliko e novo sunce sjati? Da li e brzo sagorjeti, ili e godinama
odravati svoju energiju, moda do kraja vijeka ljudskog roda? A nadasve, zbog ega zabrana nad
Europom, svijetom koji je sada bio okruen oblacima poput Venere?
Moraju postojati odgovori na ta pitanja; a ovjeanstvo se nee smiriti dok ih ne pronae.

EPILOG: 20.001

...A kako u cijeloj Galaksiji nisu susreli nita dragocjenije od Razuma, poticali su posvuda njegov
osvit. Postali su ratari zvjezdanih polja; sijali su, a ponekad i eli.
Katkad su morali i bezosjeajno iskorjenjivati.

Tek posljednjih nekoliko narataja Europljani su se poeli upuivati prema Tamnoj strani, izvan dosega
svjetlosti i topline svog sunca koje nikada nije zalazilo, u divljinu gdje se jo mogao nai led koji je
jednom prekrivao cijeli novi svijet. No, tek su se rijetki zadrali tamo da se susretnu s kratkom i
zastraujuom noi koja dolazi kad blistavo, ali nemono Hladno sunce zaroni ispod obzora.
No, ti rijetki, ustrajni istraivai ve su otkrili da je svemir oko njih neobiniji nego to su ikada
zamiljali. Osjetljive oi koje su im se razvile u tamnim oceanima jo su ih valjano sluile; bih su kadri
vidjeti zvijezde i druga tijela koja su se kretala njihovim nebom. Poeli su udarati temelje astronomije,
a neki hrabri mislioci ak su postavili pretpostavku da veliki svijet Europe nije jedina tvorevina
Postojanja.
im su izali iz oceana, tijekom eksplozivno brze evolucije koja im je bila omoguena otapanjem leda,
shvatili su da se predmeti na nebu mogu podijeliti u tri vrste. Najvanije je, dakako, bilo sunce. Neke
predaje, koje gotovo nitko nije uzimao ozbiljno, govorile su o tome da se ono nije oduvijek nalazilo
tu, ve da se pojavilo odjednom, najavivi kratko razdoblje preobraaja kad je preteni dio bujnog ivota
na Europi bio uniten. Ako je to doista bilo tono, onda je plaena mala cijena za sve blagodati koje su
pritjecale sa siunog, neiscrpnog izvora energije koji je nepomino poivao na nebu.
Moda je Hladno sunce bilo njegov daleki brat, prognan zbog nekog zloina, i osuen da zauvijek hodi
nebeskim svodom. Ono nije bilo nimalo vano osim za one lude Europljane koji su neprekidno postavljali
pitanja o svemu to je sav razuman svijet prihvaao zdravo za gotovo.
No, ipak se moralo priznati da su ti udaci, tijekom izleta na Tamnu stranu, doli do nekih zanimljivih
otkria. Tvrdili su, iako je u to teko povjerovati, da je cijelo nebo proarano nebrojenim siunim
svjetiljkama, jo manjim i slabanijim od Hladnog sunca. Sjaj im se prilino razlikovao, a i ostajale su
nepomine.
Spram tog zalea postojala su tri tijela koja su se kretala, naizgled u skladu sa sloenim zakonima u
koje jo nitko nije uspio proniknuti. Isto tako, za razliku od svega drugog na nebu, ona su bila prilino
krupna, iako su im se oblik i veliina neprekidno mijenjali. Ponekad su se javljali u obliku ploa,
ponekad polukrugova, a ponekad vitkih srpova. Bila su oigledno blia od ostalih tijela u svemiru, budui
da im se na povrinama moglo razabrati obilje sloenih pojedinosti koje su se stalno mijenjale.
Teorija da su to uistinu drugi svjetovi konano je bila prihvaena, premda je tek nekolicina fanatika
vjerovalo da oni mogu biti tako veliki i vani kao Europa. Jedan je leao u pravcu sunca i na njemu je
neprestano vrilo kao u kotlu. Na nonoj strani mogao se vidjeti sjaj velikih vatri, pojave koja je jo
nadilazila mo shvaanja Europljana, budui da im je atmosfera bila bez kisika. A ponekad su estoke
eksplozije izbacivale oblake estica s povrine; ako je taj globus to stoji u pravcu sunca uistinu svijet,
onda je na njemu jamano vrlo neugodno ivjeti. Tamo je vjerojatno gore nego na nonoj strani Europe.
Dvije druge, udaljenije kugle nisu bile, kako se inilo, tako loa mjesta, no ipak su u kojeemu
djelovale jo tajanstvenije. Kada bi se tama spustila na njihove povrine, i tamo su se pojavljivale are
svjetlosti, ali su se one vrlo razlikovale od brzo promjenljivih vatri uskomeanog unutranjeg svijeta.
Plamtile su gotovo postojanim sjajem i bile su usredotoene na nekoliko malih podruja, premda su
tijekom narataja ta podruja rasla i umnoavala se.
Ali, najneobinija su bila svjetla, silovita poput siunih sunaca, koja su se esto mogla zapaziti kako

se kreu kroz tminu izmeu tih drugih svjetova. Jednom prigodom, prisjetivi se bioluminiscencije iz
vlastitih mora, neki Europljani postavili su pretpostavku da su to moda iva stvorenja; ali njihova jarkost
inila je to gotovo nemoguim. Pa ipak, sve je vie mislilaca smatralo da ta svjetla, nepomine are i
pokretna sunca, moraju biti neke neobine pojave to ukazuju na ivot.
No, protiv te zamisli potezao se vrlo snaan dokaz. Ako su to doista iva bia, zato onda nikada ne
dou na Europu?
I ovdje postoji predaja. Prije mnogo tisua narataja, ubrzo nakon osvajanju kopna, kae se da su neka
od tih svjetala uistinu prila sasvim blizu, ali su se sva odreda rasprsnula; svaki je prasak bio tako silovit
da je ispunio cijelo nebo, daleko nadmaivi sjaj sunca. A onda su neobine, vrste kovine padale na tlo;
neki jo i danas predstavljaju predmete oboavanja.
No nijedan od njih nije tako svet kao golemi, crni monolit koji stoji na granici vjenog dana, zauvijek
okrenut jednom stranom prema nepominom suncu, dok mu druga strana gleda prema zemlji noi. Deset
puta vii od najvieg Europljanina, ak i kad ovaj posve isprui svoje pipke, on je utjelovljenje simbola
tajne i nedostinosti. Nitko ga, naime, nikada nije dodirnuo; jedino se moe oboavati izdaleka. Oko njega
se prua Krug sile, to odbija sve koji se pokuavaju pribliiti.
Ista ta sila, smatraju mnogi, ne doputa pristup onim pokretnim svjetlima na nebu. Ako ona ikada
otkae, svjetla e se spustiti na djevianske kontinente i na sve manja mora Europe i njihova svrha bit e
konano objavljena.

Europljani bi bili iznenaeni da znaju kako su pomno i uz puno zbunjenosti i uenja taj crni
monolit prouavali i umovi to su stajali iza tih pokretnih svjetala. Stoljeima su se njihove
automatske sonde oprezno sputale sa staze, uvijek s istim pogubnim ishodom. Jer sve dok ne bude
kucnuo pravi trenutak, monolit nee dopustiti kontakt.
A kad taj trenutak kucne, kad, moda, Europljani sagrade radio i kad otkriju poruke to ih
neprekidno bombardiraju s male udaljenosti, monolit e moda promijeniti strategiju. Moda e se,
a moda i nee, odluiti da oslobodi entitete to poivaju u njemu kako bi premostili ponor izmeu
Europljana i roda kojem su oni jednom bili privreni.
A moe se pokazati da jedan takav most uope nije mogu, odnosno da dva tako raznorodna oblika
svijesti uope ne mogu zajedno postojati. Ako to bude tako, onda samo jedan od ta dva roda moe
naslijediti Sunev sustav.
Ali koji e to biti, ak ni bogovi ne znaju, bar jo ne.

ZAHVALNICE

Dakako, zahvalnost na prvom mjestu mora biti upuena Stanleyu Kubricku koji mi je prilino davno
poslao pismo, zapitavi me imam li neku zamisao za "poslovino dobar znanstveno-fantastini film".
Zatim, zahvalnost pripada i mom prijatelju i agentu (ovo dvoje nije uvijek sinonim) Scottu Meredithu
zato to je zapazio da sinopsis za film od deset strana, koji sam mu poslao kao intelektualnu vjebu,
sadri mnogo ire mogunosti, da to dugujem potomstvu, i tako dalje, i tako dalje...
Zahvalnost takoer dugujem:
Senjoru Jorgeu Luizu Califeu iz Rio de Janeira na pismu koje me nagnalo da ponem ozbiljno
razmiljati o moguem nastavku (poto sam prethodno godinama tvrdio da je tako neto oigledno
nemogue).
Dr. Bruceu Murrayu, bivem upravitelju Laboratorija za mlazni pogon, u Pasadeni, i dr. Franku
Jordanu, takoer iz LMP-a, zato to su mi izraunali mjesto Lagrangea jedan u sustavu Io-Jupiter.
Zanimljivo je da sam ja obavio istovjetan proraun trideset etiri godine ranije za kolinearne
Lagrangeove toke sustava Zemlja-Mjesec ("Stationary Orbits", "Journal of the British Astronomical
Association", prosinac 1947.), ali vie se ne pouzdajem u vlastitu sposobnost rjeavanja jednadbi petog
stupnja, ak ni uz pomo HAL-a juniora, mog pouzdanog H/P 9100A.
Izdavakoj kui "New American Library", vlasniku autorskih prava nad knjigom "2001: Odiseja u
svemiru", zbog doputenja da upotrijebim grau u pedeset prvom poglavlju (trideset sedmo poglavlje iz
"2001: Odiseje u svemiru"), kao i navode u tridesetom i etrdesetom poglavlju.
Generalu Potteru, iz inenjerijskih jedinica oruanih snaga Sjedinjenih Amerikih Drava, zato to je
naao vremena u svojoj inae vrlo popunjenoj satnici da me provede kroz EPCOT 1969. godine, u
vrijeme kad je tu postojalo samo nekoliko velikih rupa u tlu.
Wendellu Solomonsu zbog pomoi oko ruskog (i angloruskog).
Jean-Michelu Jarreu, Vangelisu i neusporedivom Johnu Williamsu za nadahnua, kad god se za to
ukazala potreba.
C. P. Cavafyu za pjesmu "ekajui barbare".
Dok sam pisao ovu knjigu, ustanovio sam da se o zamisli o punjenju goriva na Europi raspravljalo u
tekstu "Outer planet satellite return missions using in situ propellant production" iz pera Asha, Stancatija,
Niehoffa i Cudae ("Acta Astronautica" VIII, 5-6, svibanj-lipanj 1981.).
Zamisao o automatski eksponencirajuim sustavima (von Neumannovi strojevi) za vanzemaljsko
rudarenje ozbiljno su razmatrali von Tiesenhausen i Darbro iz NASA-inog Marshallovog centra za
svemirsko letenje (vidjeti: "Self-Replicating Sytems" - NASA Technical Memorandum 78304). Ako
netko sumnja u sposobnost takvih sustava da se uhvate ukotac s Jupiterom, upuujem ih na ovu studiju u
kojoj se pokazuje kako samoumnoavajue tvornice mogu skratiti vrijeme proizvodnje kolektora Suneve
energije sa ezdeset tisua godina na pukih dvadeset godina.
Oaravajuu zamisao da plinoviti divovi moda imaju dijamantne jezgre ozbiljno su pretresli M. Ross
i F. Ree iz Laboratorija Lawrence Livermore pri Sveuilitu California, za sluajeve Urana i Neptuna.
Kako mi se ini, sve to ovi planeti mogu uiniti, Jupiter je kadar uiniti bolje. Mole se De Beersovi
akcionari da obrate panju na ovo.
Za vie pojedinosti o zranim oblicima ivota koji moda postoje u Jupiterovoj atmosferi vidjeti moju
novelu "Susret s meduzom" (u zbirci "Vjetar sa Sunca"). Ovakva stvorenja predivno je doarao Adolf
Schaller u drugom dijelu "Kozmosa" Carla Sagana ("Jedan glas u kozmikoj fugi").
Fantastinu zamisao da na Europi moda ima ivota, u oceanima prekrivenim ledom, koje u tekuem
stanju odravaju iste one Jupiterove plinske sile koje zagrijavaju Io, prvi je izloio Richard C. Hoagland

u asopisu "Star and Sky" ("The Europa Enigma", sijeanj 1980.). Ovu doista domiljatu
pretpostavku ozbiljno je shvatilo vie astronoma (ponajprije dr. Robert Jastrow iz NASA-inog Instituta za
svemirska istraivanja) i ona se moe pokazati kao jedna od najboljih pobuda za poduzimanje predviene
misije "Galilej".
I napokon: zahvalnost dugujem Valeriji i Hectoru zato to su mi osigurali sustav za odravanje ivota;
Cherenei zato to je unijela interpunkciju u svako poglavlje vlanim poljupcima; i Steveu zato to je bio
prisutan.
Colombo, ri Lanka
srpanj 1981. - oujak 1982.