Anda di halaman 1dari 28
IVAN KUKULJEVIC — OSNIVAC MODERNE HRVATSKE HISTORIOGRAFIJE Jaroslav Sidak I Gotovo u isto vrijeme kada se poteo baviti knjiZevnim radom Ivan Ku- kuljevié je — kako je éetvrt stoljeéa kasnije zabiljezio — poteo takoder sa~ birati »sve pismene spomenike, koji mogu i malo razjasniti povjestnicu juznih Slavenah«.! Taj je sakupljatki zanos udario jak peéat njegovoj 50-godisnjoj plodnoj djelatnosti na podruéju hrvatske historiografije. Bio je, doista, prema rijetima njegova mladeg suradnika, Matije Mesi¢a, »neumorni sabiratelj jugo- slavjanskih starinah«,? ali time njegovo znaéenje u razvoju hrvatske historij- ske nauke nije potpuno iscrpljeno. »On je« — konstatira ispravno Franjo Raéki — »prvi poslije god. 1835. hrvatsku historiografiju prenio na nauénu podlogu iznoseéi na svjetlo povjestne spomenike i osnivajuéi povjestna istra- Zivanja na izvorih«.* Stavise, ako uzmemo u obzir stanje hrvatske historiogra- fije u prvoj polovici XIX stolje¢a, onda Kukuljeviéu pripada znaéenje osni- vata moderne historiografije u Hrvata uopée. S posmrtnim djelom Josipa Mikoczija »Otiorum Croatiae liber unus« (1806), u kojem je on razmatrao razlitita pitanja iz najstarijeg razdoblja hrvatske povijesti,! hrvatska se historiografija, po krititkim metodama istra- tivanja, naglo pribliZila nivou koji je u to vrijeme historijska nauka postigla u drugim, razvijenijim zemljama. Medutim, taj je izuzetni znanstveni napor ostao osamljen, pa ga éak ni preporodni pokret, noien tolikim stvaralatkim porivima, nije mogao sustiéi i nastaviti. Iako je u svom nastojanju da osnazi nacionalnu svijest naSao évrsto uporiste u oZivljavanju proslosti, ipak se do kraja nije mogao iskazati ni jednim historijskim djelom koje bi zavrijedilo ozbiljniju pa%nju. Djelu »Ogledalo Tliriumac, u kojem je seoski Zupnik Ivan Svear pokuSao da kao sljedbenik ilirskog pokreta ocrta proglost Juénih Sla- 41 Kukuljevié, Acta croatica, Zagreb 1863, predgovor, str. V. *M. Mesié, Poljitki statut, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku V, 1859, 225. — Kao »neizrecivo neumornog sabiratelja« obiljezio je Kukuljevica i T. Smi¢i- klas, Zivot i djela Ivana Kukuljeviéa Sakcinskoga, 1892 (pos. ot. iz Rada JAZU 110), 80. 'F. Raéki, Nacrt hrvatske historiografije od 1835. do 1885. godine, Rad JAZU 80, 1885, 273-274. * Prvi prikaz Mikoczijeva Zivota i rada potjete od I. Kukuljeviéa, O i- votu i spisih Josipa Mikoca, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku XI, 1872, VII-XIV, napisan kao uvod u izdanje Mikoczijeve Banologije. Kako je VI. Dukat dokazao, Mikoczijevo glavno djelo »nije bilo potpuno svréeno ni inaée spremno za Stampuc, pa se Adam Alojzije Barivevié, njegov izdavaé, »prihvatio posla da ga dopuni i privede krajuc. Pri tom se »u gotovom djelu ne da razabrati, sto potjeve od auktora sama, 8to od izdavata, jer je éedni Baridevié sve tragove viastitoga rada sakrio i zabaSurio« (O knjizevnom i nautnom radu A. A. Barigeviéa, Rad JAZU 224, 1921, 86). 5 Jaroslav Sidak vena (I-III, 1839—42), nedostaju osnovna obiljezja jednoga znanstvenog rada, a »Dogodovstina Velike Iirije«, koja je trebala da bude Zivotno djelo Ljudevita Gaja, ostala je do danas u rukopisu, iako je cenzura 1846. odobrila njezino Stampanje. Gaj je, dodu’e — kako Ratki konstatira — »rano, a svakako od ‘god. 1828, marljivo pribirao gradu za hrvatsku poviest«, ali »se i ne ima Zaliti, Sto su [...] njegove radnje ostale u rukopisih«,* jer se ni one ne mogu ubrojiti u znanstvenu literaturu. Medutim, veé u doba neposrednih priprema za preporodni pokret koji je zapoteo s izdavanjem Gajevih listova (1835), vazan poticaj za skupljanje iz- vorne grade i za rad na hrvatskoj povijesti uopée potekao je od sluzbene Hrvatske — iz Hrvatskog sabora. U mjesecu svibnju 1832. stvoren je na njemu zakljuéak »da se stara znamenitia pisma, privilegia i diplome pravah Dalma- cie, Hrvatske i Slavonie tituéa se po preastnom kaptolu zagrebskom transsu- miraju«, pa je, s tim u vezi, Vjekoslav Babukié iduée godine »povérenost bio zadobio« da prepige »stara privilegia i diplome, koje se u arkivu derZavnom nalaze« Ta je akeija, kako se vidi, trebala da poslu2i obrani »municipalnih«, 4). autonomnih prava Hrvatske, ugrozenih s madarske strane. Sabor je, staviie, u kolovozu 1836. izabrao odbor (deputatio) sa zadaéom da izradi spis 0 »mu- nicipalnoj konzistenciji« zemlje. Tom je prilikom Ljudevit Jelaéié obeéao da ée obraditi pitanje saveza Hrvatske s Dalmacijom, a Ljudevit Gaj preuzeo da prikaze povijest Hrvatske pod Habsburgoveima Zemaljski arhivar Va- lentin Kirinié sastavio je i osnovu za rad odbora, ali je rezultat tih nastojanja bio ipak neznatan. Babukié je u »Danici ilirskoj« objavio 1840. svega nekoliko isprava pisanih glagoljicom i ¢irilicom,* a neSto malo isprava pojavilo se i u éasopisu »Koloc.’ Grof Janko Dra8kovié odrekao se 1846. iz zdravstvenih razlo- ga predsjednigtva u spomenutom odboru," pa ga je na tom mjestu naslijedio Herman Buzan, koji je 26. listopada 1847. podnio Saboru izvjeStaj o svemu dotadasnjem radu odbora i predlozio da u njega ude i Kukuljevié, poznat po svom plodnom knjizevnom radu. Njemu je Sabor, kako sim kaze, povjerio duZnost »da za razsvétljenje dogodovitine (historie) reéenih kraljevinah prie i poslé sjedinjenja s krunom ugarskom, sve moguée toj svérsi sluzeée pismene spomenike sabere, koji Ge se onda troskom dérzavnim svétu priobéitic.!? Kukuljevié je, na taj nagin, postao u stvari zemaljski historiograf. Svoju je zadaéu shvatio Sire od prvobitne saborske zamisli. U svojoj »Molbi«, kojom § Ravki, n. dj., 247 i 248. “Vj. Babukié, Starine ilirske, Danica ilirska, 25. VII 1840, br. 30. 71 Kukuljevié, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae II, 1862, 312. * Medu tim ispravama nalazi se i isprava bosanskog kralja Stefana Tomaia braéi Dragigiéima iz 1446. U istom godistu »Danice« objavio je Duro Kebe, »llir iz Kranjskec, jo§ jednu Tomagevu istodobnu ispravu — kneginji Doroteji Blagajskoj. * Posebno znaéenje u objavijivanju izvorne grade pripada izdanju »Zakona vinodolskog«, vrlo savjesno »priobéenac od Antuna MaZuraniéa u »Kolu« IT, 1843, 50-97. 1 Kukuljevié, n. dj. II, 311 (76-godiinji Draskovié poviati se »ob fractas Corporis vires et ingravescentem aetatems). 4 »,..Joanni Kukuljevich qui_ad promovendam nationalem rem litterariam multa jam parte ex sua ad aram Patriae contulite (na i. mj., 308). 3 Novine dalm.-horv.-slavonske 12. II 1848, br. 13. 1. Kukuljevié — osnivaé moderne hrv. historiografije se 12. veljaée 1848. obratio javnosti, uzeo je u obzir svaki »pismeni spomenik, protezuéi se ili na historiu politigku i cérkvenu, ili na zakonotvorstvo i doga~ daje pojedinih plemenah i osobah sdruzenih kraljevinah«. Jako poticaj Sabora nije do tada urodio ogekivanim plodom, on se ne mote poteijeniti. »Ele«, — opravdano zakljuéuje Ratki'* — »i ova briga staliga i redova zasluzuje priznanje, te je urodila uspjehom u toliko, Sto se svratila painja na izvore historijske i Sto se interes za izpitivanje domaée poviesti, gojen zemaljskim zastupstvom, sve to vise uvriezio u umne hrvatske rodoljube«. Kukuljevié je i sam mogao u svojoj »Molbic navesti da takvih isprava kakve Zeli u Sto veGem broju sakupiti »veé sada vige stotinah u rukuh imac. 0 Osim Sto je veé od mladih dana poteo skupljati historijske spomenike i upoznavati se s objavijenom izvornom gradom i literaturom, Kukuljevié se od 1842, pomalo okuSavao i u pisanju tekstova koji su, barem po svojoj za- misli, trebali pripadati historiografiji. Za samouka na tom podrugju, koji je svoje redovito Skolovanje prekinuo jo’ u vrijeme studija filozofije na zagre- batkoj Kraljevskoj akademiji znanosti,"* takav rad nije bio nimalo lak. U kom ée se on pravcu, pored izrazito skupljaékih sklonosti, poglavito kretati, pokazao je veé prvi Kukuljeviéev anak historijskog znaéaja koji se pojavio na poéetku 1842, u doba njegova izlaska iz vojske. Pod naslovom: »Nééto iz Dogodovstine Velike Iiries,"* Kukuljevié je, u skladu s neispravnom pretpostavkom o slavenstvu antiknih Hira, pokuSao da sabere podatke o istaknutim lignostima ilirskog porijekla u rimsko doba, uvje- ren da smisao historijskog zbivanja treba uopée traziti samo u pojedincima kao njegovim nosiocima. Na takvo shvaéanje svakako je utjecala odgojna ten- dencija slignih tekstova, znaéajnih za ilirski pokret, ali je ono odrazavalo i neka bitna obiljezja Kukuljeviéeve litnosti. Dokazuju to ove karakteristi¢ne rije’i iz njegova uvoda: »Neponosite se, rekoh, s déli céloga naroda, ni nje- govih pukah — veé se ponosite s pojedini (!) muevi od roda vaSega — koji su kao élanovi vasi, slavu zasluzili, slavu koju céli narod nikada zasluzio nije — oni svétle se kao jasne zvézde u tamnoj novi dogodovstine nage, ter poradi njth, ne poradi nas sviuh mozemo zahtévati hvalu od vlade rimske i bizantin- ske, od ugarske i turske, od mlétatke i némacke. Iz razpérsenih listovah od razpérgene dogodovstine ilirske upoznajte se s velikimi muzevi naroda toga, i vi neéete viSe prezirati staro ovo ime, i upoznat éete, da Slava, s kojom se toliko ponosite, ne narodu, nego samo pojedinim osobam prinadlezic." Na i. mj. ¥ Ratki, n. dj. 255, 45 O toj’najvisoj Skoli u Hrvatskoj, na Kkojoj se poslije 6-godisnje gimnazije mogla polaziti 2-godiinja »filozofijax kao preduvjet za daljnji studij prava ili teolo- gije, v. J. Sidak, Regia Scientiarum Academia, Spomenica u povodu proslave 300-godisnjice Sveudilista u Zagrebu I, 1969, 49—78. 18 Danica ilirska, 8—22. I 1842, br, 2—4. #7 Danica ilirska, na i, mj. br. 2, str. 6. — Smitiklas, n. dj. 28 i 29, donosi ova) tekst u cjelini kurzivnim pismom, ne oznatujuéi na ‘neki drugi naéin rijeci koje je pisac u svom tekstu, zbog njihove vaznosti, potcrtao. Jaroslav Sidak Ova potonja misao uzbudila je pjesnika Demetriju Demetra koji je na Kukuljeviéev Glanak odgovorio opsirnijim prilogom,” suprotstavljajuéi_nje- govu individualistiékom shvaéanju kolektivistiéko naziranje o ulozi najgirih narodnih slojeva u historijskom razvoju Juznih Slavena. Kukuljevié nije na tu kritiku reagirao, ali je svojim daljnjim radovima pokazao da mu je misao © znaéenju stvaralatkih — u najgirem smislu te rijeti — litnosti izvirala iz dubine njegova biéa i da je ona utisnula osnovni biljeg njegovoj sveukupnoj historiografskoj djelatnosti. S pravom je Smitiklas upozorio da u citiranim rijetima leZi »kljué potonjemu pedesetgodisnjem radu Ivanovu. Napisao je vise stotina Zivotopisa slavnih i zasluznih muZeva svoga naroda, a nije nikada dospio da napige barem jednu veéu periodu historije hrvatske«.!* Kukuljevié je, doduée, svoj iduéi historiografski prilog posvetio povijesti jedne velikaske porodice, grofova Orsiéa,” progirivsi_ naprijed spomenutu misao o znaéenju istaknutih pojedinaca na proslost istaknutih plemiékih po- rodica. »Brez poznanja dogodovstine pojedinih plemenah« — pisao je tada — >neéemo si nikada pribaviti moéi znanje dogodovstine céloga naroda nasega, jer bez pojedinih kamenah nemoze se sagraditi dvor«.*! Medutim, nekritiéki postupak s falsificiranim ispravama i lakovjerno pouzdanje u konstrukcije sta- rijih pisaca odveli su ga krivim putom i tek je dva desetljeéa kasnije javno pri- mao svoju pogresku. Tom je prilikom upravo na primjeru grofova Orsiéa ilustrirao »pomamnost za naslovi u 17. vieku koja je urodila razliitim izmi8- Jjenim genealogijama i krivotvorenim poveljamac. Jako se Kukuljevié nakon 1846, a pogotovu u doba revolucije 1848/49, sa svim Zarom svoga temperamenta bacio na politi¢ko polje, on je i dalje obra¢ao painju povijesti i skupljajuéi izvornu gradu razlitite prirode produbljivao njezino poznavanje. Kako je u tome daleko odmakao, pokazao je svojom djelatnoSéu u doba tzv. Bachova apsolutizma, kada je bio primoran da se odrekne svakoga polititkog rada. Zamijenivsi u Banskom vijeéu (vladi) 1849. odsutnog Stjepana Moysesa na mjestu progelnika u >odsjeku prosvjetec, on je za 21. travnja 1850. pozvao »nekoliko zagrebatkih knjiZevnikah« na do- govor o tome »kako da se najlagljim putem znanost domaée povéstnice kod nageg naroda razprostrani«. Na njegov je poticaj zakljuéeno da se osnuje »Drustvo za jugoslavensku povéstnicu i starine«, pa je taj zakljuéak na skup- Stini od 1. listopada 1850. doista proveden u djelo. Pomognut banom Jelatiéem, koji je preuzeo pokroviteljstvo nad drustvom i odmah ga podupro zamagnim ¥ »Odgovor Dra Demetra na sastavak ,NéSto iz Dogodovstine Velike Ililie’«, Danica ilirska, 5—19. II 1842, br. 6—8. 4% smitiklas, n. dj., 29. * Pleme grofovah OrSiéah, historitki spisao Ivan Kukuljevié Sakcinski. (lzva- deno iz Iskre, zabavnika za god. 1846.) ON. dj, 3. # »Pisac ove razprave napisao je prije 22 godinu (}) na temelju, po Vitezo- viéu krivo skovanoga, rukopisnoga rodoslovja, ,Povjest grofova OrSi¢ah’, izvodivsi jih iz Lapsanoviéah, Nelipciéah (!) i knezovah cetinskih, Sto ovim javno porite.« (Ar- kiv za poviestnicu jugoslavensku IX, 1868, 246, bilj.) * Objavljujuéi »Izvatke listinah i poveljah bosanskihe u Arkivu za_povjest- nicu_jugoslavensku II, 1852, Kukuljevié pige u uvodu da je samo u godini i847. prepisao >viSe tisué poveljah i listinah jugoslavenskih, Sto iz svojih autenti¢nih izvorah, Sto iz drugih tiskanih knjigahe (2). 8 I. Kukuljevié — osnivaé moderne hrv. historiografije darom u iznosu od 500 forinti, Kukuljevié je jo§ uo’i raspustanja Banskog vijeéa (26. lipnja) uspio da drustvu osigura potporu od daljnjih 500 forinti za izdavanje éasopisa** U svom govoru na osnivatkoj skupitini DruStva, Kukuljevié je poSao od konstatacije da je »povéstnica naroda naSega jugoslavenskog« tako zanemarena »kao kod nijednog drugog naroda u Europi«, pa se i Druztvo srbske slovesno- sti u Beogradu »samo mimogred bavi historiom«** TezZiste drustvene djelat- nosti trebalo bi, dakle, biti u skupljanju »svih moguéih sredstava i svega gra- diva za domacu povéstnicu«, a njezina svrha u tome »da mozemo [...] kroz buduea kritiéka savréena historiéka déla naS narod dovesti do spoznanja samog sebe, da mu mozemo dati pravac za buduéa njegova déla, te te da mozemo probuditi u njemu onaj ponos narodni, bez kog velikih délah nigdé nema i bez koga sada Zaliboze na§ narod veéom stranom u mrtvilu i u nehajstvu éami«2* Stavljanje istrazivatkog rada na prouéavanju proilosti u sluzbu narodnog osvjeSéivanja nalazilo je svoje opravdanje u opasnostima koje su se tada, na poéetku apsolutistiékog razdoblja, veé jasno nazrijevale. Nakon zatvaranja Narodne Gitaonice, Drustvo je pored Matice ilirske joS jedino omoguéavalo neko okupljanje poZrtvovnih pojedinaca koji su smatrali svojom duznoSéu da rade za tzv. narodnu stvar, pa su se u njemu naéli svi istaknutiji narodnjaci. U svojim je pravilima Drustvo predvidjelo éak osnivanje podruinica, ali se mjesto njih moralo zadovoljiti stanovitim brojem povjerenika u manjim mjest ma. Pored potasnih élanova, odabranih uglavnom medu znanstvenim radnici ma izvan Hrvatske, Druitvo je veé 1851. imalo éetrdesetak »poslujuéih« éla- nova koji su se obvezali da suraduju u njegovu éasopisu, a broj »pomagajuéi @lanova, s mjeseénim prinosom od dvije forinte, porastao je do potetka 1852. na neSto manje od éetiri stotine. Najve¢i broj “lanova pripadao je sinovnicima razlititih kategorija, zatim sveéenicima — od biskupa do kapelana, sucima i sudskim prisjednicima, nastavnicima, odvjetnicima, upravnim oficirima u Kra- jini, lijetnicima, »vlastelinima« i trgoveima.? Medutim, s porastom pritiska ‘odozgo, Koji je najneposrednije pogadao najbrojniji dio élanova medu drzav- nim inovnicima (sucima, nastavnicima), broj je “lanova poéeo ubrzo padati a — prema Kukuljeviéevu svjedotanstvu’* — »odmah u prvih godinah obstan- * Ratki, n. dj., 267. % »Druztvo Srbske Slovesnosti« (knjizevnosti) osnovano je 1842, a obnovijeno 1844. Od 1846. izdavalo je svoj »Glasnik« (12 knjiga do 1860). Prema njegovu Ustavu, glavni mu je cilj bio »obrazavanje« srpskog jezika i njegovanje znanosti na tom jeziku. Imao je ograniéen broj élanova (oko stotinu), pravih, dopisnih i potasnih, 5 ministrom prosvjete kao predsjednikom, i raspolagao svojim godisnjim budzetom. 2% H, Matkovié, Kukuljeviéev govor na prvoj skupétini Druétva za povjes- nicu jugoslavensku 1850. godine, Historijski pregled VI, 1960, 148 (tekst govora objavijen je na temelju druétvenih zapisnika, koji se Cuvaju u Povijesnom muzeju Hrvatske). # Ovdje navedeni redoslijed razlititih zanimanja temelji se na imeniku @lanova objavjenom na kraju Arkiva IT, ali se on ne moze smatrati potpunim jer se u po- pisu nalazi 25 imena s neoznaéenim, zanimanjem, 12 s razlititim drugim zanimanji- ma, 8 daka i studenata, po 5 urednika i pisaca itd. Svega po jedan Glan zabiljezen Je kao obrtnik i seljak. * Vienac X, 1878, br. 25, str. 407 (govor Kukuljeviéa na posljednjoj gl. skup- Stini Druétva 13. VI 1878). Jaroslav Sidak ka ovoga druztva mnogi élanovi zanj veliko nehajstvo pokazivahu, te sve po- malo prestajaie plaéati malene godignje prineske«. Tajniki izvjestaj 2a g. 1852—53. konstatira da »dug od preko hiljade forintih neplaéenih prinesakac — Sto odgovara iznosu 2-godignje élanarine od oko 250 @lanova! — ugrozava izlazak éetvrte knjige Arkiva, koja je doista izaSla tek 1857.°° Prema tome, aktivnost Drustva ovisila je prvenstveno o njegovu »naéel- niku« i o »savjetnicimac kao élanovima druitvenog »ravnateljstvac. Medu njima je bilo zasluinih pojedinaca — napose treba oteti zaboravu ime neu- mornog Mihalja Sabljara —, ali je dusom drustva ostao do kraja njegova opstanka 1878. Kukuljevié, njegov osnivaé i stalan predsjednik. A buduéi da se nitko nije mogao naéi da preuzme uredivanje drustvenog glasila, on se »privremeno i bezplatno«* primio i te duZnosti, koje se nije vie uspio oslo- boditi do posljednje, XII knjige »Arkiva za povjestnicu jugoslavenskue (1875) Tezeéi za tim da, u skladu s § 1. svojih pravila, vizvede na vidélo i da sauva od propasti sve izvore povéstnice jugoslavenske, te da ovako polozi temelj kritiékomu obradivanju historie naSega naroda«, »Druitvo za jugosla- vensku povéstnicu i starine« razvilo je od potetka vrlo razliéite oblike rada. Kukuljevié je, prije svega, sastavio kestioner od 26 (kasnije 30) pitanja, prvi te vrste u nas, u kojima je obuhvatio sva podrutja koja dolaze u obzir za upoznavanje narodne proslosti u najsirem smislu te rijeti — od arheoloskih ostataka i toponomastike do umjetni¢kih i knjiZevnih djela te narodnih obiéaja i vjerovanja** U dvanaest knjiga »Arkivac objavljeno je u svemu 35 odgo- vora na ta pitanja, ponekad vrlo opsirnih, iz razligitih juznoslavenskih krajeva, koji sadrZavaju mnogo vrijednih podataka, osobito etnografskih. Iznenaduje @injenica da zapisnik sjednice ravnateljstva od 21. listopada 1859. konstatira kako upravo iz Hérvatske malo dobivamo zahtievanih odgovorah i ostalih dopisah«.* Naime, drustvena se korespondencija nije ogranigavala samo na spomenuti kestioner. Pojedincima, za koje se znalo da raspolazu bilo kakvom gradom, upuéivani su pozivi da je dostave Drustvu, a s obzirom na dogadaje 1848/49. poduzeta je akcija Sirih razmjera da se dode do sto vise iskaza su- dionika* Usporedo s ovom djelatnoSéu Drustvo je s uspjehom poticalo skupljanje ostarina« razligite vrste, koje je zatim predavalo Narodnom muzeju, a jednako je postupalo is knjigama koje je primalo u zamjenu za svoj »Arkive. »Narod- nomu muzejuc — konstatira Kukuljevié — »darovalo je ovo druztvo sve knji- ge poslane mu u zamjenu od inostranih druitva i svojih potastnih élanova, zatim riedke hrvatske i u inih jezicih tiskane knjige, rukopise, listine, zemljo- % Ivan Perkovac u tajnitkom izvje8taju podnesenom III velikoj skupétini Dru- Stva 22. I 1854 (Arkiv III, 1854, 331). %0'Mihajlo Sabljar (5. V 1790 — 21. XII 1865). Usp. 0 njemu Kukuljevicev @anak potpisan s X, u »Domobranuc, 23. XII 1865, br. 294. 3 Arkiv I, 1851, 237. ® Pitanja’na sve priatelje domaéih starinah i jugoslavenske povéstnice, Arkiv I, 241243 (usp. na i, mj., VI, 1863, 348—351). 53 Narodne novine, 31. X 1859, br. 249. 3 Izvéstje o glavnoj skupétini druztva za »povéstnicu i starine jug« dne 2. veljaée god. 1852, Arkiv II, 444. — Prema saopéenju D. Defeli¢a u Viencu X, 1878, 435, poteo je i gen. J. bar. Neustaedter pisati svoje memoare na francuskom jeziku. 10 I. Kukuljevié — osnivat moderne hrv. historiografije vide, slike, stare pjeneze, oruzje i kojekakove druge starine, nabavljene stra- nom nastojanjem druztva, stranom putovanjem pojedinih njegovih Glanova.<* Prema svjedoéanstvu suvremenika Dure Dezeliéa iz g. 1878, »trudom i nuka- njem ovoga druitva dobi nas narodni muzej veti dio svoje sadaSnje imovine«** Za daljnji razvoj hrvatske historiografije imaju posebno znatenje Kuku- Ijeviéeva putovanja, poduzimana od 1851—57. u potrazi za historijskom gra- dom. Po obilju novih podataka, do tada nepoznatih, istitu se njegovi opsezni izvjeStaji o putovanjima 1854. i 1856.87 Viktor Novak nije pretjerao kada je ustvrdio da »upravo prva dva izveitaja Ivana Kukuljeviéa obeleZavaju novu etapu razvitka hrvatske i jugoslovenske istoriografije i otvaraju put ka njenim novim, strogo nauénim zadacima, s obzirom na metod i girinu nauénih kon- cepeija«* Ovaj zakljuéak vrijedi, dakako, u prvom redu za samog Kukulje- viéa, jer njegove zamisli i prilozi iz toga vremena, unatoé nekim njihovim nedostacima kojih se ni kasnije nije oslobodio, pokazuju pojatanu kritiénost i oprez, neophodne za pravi znanstveni rad. Medutim, mjesto koje Drustvo zauzima u razvoju moderne hrvatske histo- riografije obiljezeno je prvenstveno izdavanjem njegova »Arkiva za povjestni- cu jugoslavenskuc. Imajuéi poglavito ovo povremeno izdanje na umu, Ratki je razdoblje od postanka Drustva do poéetka rada Jugoslavenske akademije zna- nosti i umjetnosti 1867. s pravom izdvojio kao »doba prelazno« u tom razvoju.® Iako je »Arkive bio pokrenut kao éasopis, njemu nedostaju osnovna obi- ljezja jednog takova izdanja. Bio je, u stvari, zbornik historijske grade, pa je jedan od prvobitno predlozenih naslova za njega glasio: »Spomenici jugosla- venske povéstnicec. I sam Kukuljevié, njegov urednik i éesto gotovo jedini suradnik, bio je svjestan toga nedostatka pa se 1859. ozbiljno bavio mi8lju da pokrene pravi historijski Zasopis, koji bi, kako je Ratki predlozio, izlazio >bar éetiri put na godinu«.” Izdavanje redovitog éasopisa pretpostavljalo je stalan krug suradnika, kojih u po’etku nije bilo, ali koji su u toku 50-ih go- dina pomalo pridolazili. Medutim, i oni se u »Arkivu« pojavijuju uglavnom s prilozima dokumentarnog znataja, pa rasprave i élanci tek izuzetno ispunjuju prostor éasopisa. Uza sve to je »Arkiv za povjestnicu jugoslavensku« postao onaj forum na kojem se okupilo prvo pokoljenje hrvatskih historigara. Uz % Vienac X, 1878, 407. % Gjuro DeZelié, Hrvatsko arkeologitko druitvo, Vienac X, 1878, 434. ® Iavéstje 0 putovanju po Dalmaciji u jeseni godine 1854, Zagreb 1855. — Izvéstje 0 putovanju kroz Dalmaciju u Napulj i Rim, s osobitim obzitom na sla- vensku knjizevnost, umjetnost i starine, Arkiv IV, 1857, 305—394, i pos. — Kasnije bi ponekad jo§ neki éan Drustva putovao da izvrSi koji zadatak u vezi s djelat- no&éu Drustva. * Vv. Novak, Ivan Kukuljevié i Ivan Tkaléié na nauénim istrazivanjima u Zadru. (Prilog hrvatskoj_historiografiji u drugoj polovini XIX stolje¢a.) Zadarska revija IIT i IV, 1954. 1 1955, pos. ot., 3—4. % Radki, n. dj., 267. — Ratki je tom prilikom jasno istakao Kukuljevi¢evo znatenje za to razdoblje u nastajanju moderne hrvatske historiografije. Najveéa za- sluga za uspjeh Drustva — pisao je — »ide neumornoga mu predsjednika Ivana Kukuljeviéa, prvoga i glavnog pokretaéa u toj grani znanosti u dobi od 1850. do 1866. godine« (273). “T. Smidiklas, Zivot i djela dra Franje Ratkoga, 1895, 198 i 208. avy Jaroslav Sidak Kukuljeviéa, najstarijeg od njih, bili su to 8. Ljubié, M. Mesié i F. Ravki, koga je >na nauku historije hrvatske najvise budio rad i napredak Kukuljevieve." U vrijeme Bachova apsolutizma, od 1851—59, izaSlo je pet svezaka »Arki- vac s ukupnim opsegom od 1842 strane. Tada je nastupio zastoj, zacijelo prouz- rokovan Kukuljeviéevom polititkom djelatnoséu, pa su se 1863. odjednom pojavila dva daljnja sveska, od kojih je Sesti, nastavljajuéi na prethodni, sadr- Zavao samo izvatke iz dnevnika Marina Sanuda (pot. XVI st.), a tek je sedmi opet poprimio prijasnji oblik, s uobitajenim rubrikama. U ovima su bila obu- hyaéena razlitita podruéja proslih zbivanja — od »zemljopisa i starinac, preko »pravoslovja« ili »zakonodavstvas, pa »bajoslovja i erkve« odnosno »erkvene povjestnicec, do »politi¢ke povjestnicee te »umjetnosti i knjiZevnosti«. Prilozi su tematski odgovarali naslovu éasopisa koji je i u svom vanjskom izgledu no- sio juznoslavensko obiljezje, do éirilice u srpskim tekstovima i slovenskog je- zika u prilozima slovenskih suradnika. Nastojanje oko historijske bibliografije, koje je Drustvo takoder unijelo medu svoje zadatke, odrazilo se ponesto i na stranicama tasopisa, ali je ono, prema prvobitnoj zamisli, trebalo uroditi izdanjem »Bibliografije jugoslaven- ske«, od koje je, medutim, 1860. iza’la samo prva knjiga pod naslovom: »Biblio- grafija hrvatska — tiskane knjige<. Iako su u nju dosta truda uloZili drugi (Vinko Pacel, Antun Mazuranié, Lj. Gaj i M. Sabljar), ta se knjiga najvecim dijelom osnivala na Kukuljeviéevu radu. I danas jo3 zadrZava svoju vrijednost kriti¢ka ocjena toga djela izrazena 1958. rijetima: »Pored svih iznesenih ne- dostataka, Kukuljeviéeva je Bibliografija vazna za nas kao znaéajan doprinos poznavanju literature na hrvatskom jeziku. S bibliografskog je pak gledista vaina kao prva i do danas jedina hrvatska opéa retrospektivna bibliografija.«!® Iz toga razloga moze ona jo uvijek ponekad korisno posluziti. Veé 1853. Druitvo je poduzelo neke korake da materijalno osigura izda- vanje zbirke starih tekstova pod naslovom »Scriptores rerum Illyricarum«.* Tom je zbirkom Kukuljevié namjeravao zapoteti sistematsko objavljivanje historijskih spomenika pod naslovom »Monumenta Slavorum Meridionalium historica«, podijeljenih prvobitno u dva »razredac: Scriptores i Fontes. Sto je sve ubrojio u prvu grupu, pokazao je u popisu koji je pod datumom 25. I 1859. izdao s naslovom: »Conspectus monumentorum historicorum in manuscripto existentium, quae ad illustrandam historiam ecclesiasticam ac civilem Slavo- rum meridionalium typis vulgari possent.« Ne razlikujuéi stare »pisce« kao narativne izvore od novijih povjesniéara XVII i XVIII stoljeéa, kojih su se djela saéuvala u rukopisu i koji veé pripadaju historiografiji, te unose¢i u taj popis takoder gradske statute (koje je kasnije izdvojio u posebnu seriju Leges), ‘on je nanizao 157 naslova podijeljenih u A. Opera latina et italica (broj 1—147) i B. Opera slavica (148157). U dodatku, pak, naveo je pod br. 158, kao pot- puno dovréenu, svoju zbirku »Monumenta serbica, bosnensia et Montisnigri inde a saeculo VIII. usque ad XIX. cum Privilegiis et Documentis in lingua Smitiklas, Zivot i djela I, Kukuljeviéa..., 51 (prema usmenom saopéenju samog Ratkoga). “#J, Zivkovié, Kukuljeviéeva Bibliografia hrvatska, Vjesnik bibliotekara Hrvatske IV, 1955—57, Zagreb 1958, 97. “ Arkiv ITT, 1854, 333. 12 1. Kukuljevié — osnivaé moderne hrv. historiografije latina et italica«, a pod br. 159 svoj »Codex diplomaticus Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae cum Documentis latinis a saeculo IV. usque ad saec. XIV«, na kojem je veé otprije radio. »Conspectus« nije bio namijenjen javnosti nego imuénijim odlitnicima koji bi novéanim sredstvima omoguéili da Kukuljevié provede svoju veliku zamisao u Zivot. Znatan novéani dar biskupa Strossmayera osigurao je samo poéetak — izdanje zbirke listina pisanih hrvatskim jezikom (Acta croatica, 1863). Monumenta serbica, koja su veé 1859. bila priredena za tisak, nestala su negdje u Beogradu kamo ih je Kukuljevié 1888. poslao Srpskoj akademiji nauka, a ova je u godini njegove smrti odbila da ih izda. Koliko je poznato, zbirka se sastojala od 291 dokumenta i dopirala do g. 1300." Codex diplomati- cus poéeo je izlaziti tek 1874, a regesta isprava XIII stoljeéa iza8la su tek po- smrtno u Starinama JAZU (u svemu oko 450 strana).‘* Kukuljevié je u isto vrijeme vrlo marljivo nastavljao sa skupljanjem podataka o umjetnicima razligitih vrsta u Juznih Slavena, pa je od 1858—60. izdao éetiri sveska »Slovnika umjetnikah jugoslavenskih«, koji je zasnovao veé 1840.47 Medutim, to opseZno djelo, jedinstveno u jugoslavenskoj literaturi do danas (str. 432), kojim je polozio temelj povijesti umjetnosti i glazbe kod nas, nije nikada priveo kraju: zapeo je na prezimenu Strahinié. A pripravljao je za tisak i drugo opsezno djelo koje je takoder ostalo samo skup fragmenata: >Histori¢ki opis Hrvatske, Slavonije i Sriema sa svimi gradovi, gradinami, razvalinami, obkopi, manastiri, znamenitimi crkvami, erkvi8¢i, starinami i osta~ limi znamenitostmi«** Iz prvog djela objavio je u 1. knjizi Arkiva 1851. »Tiskare jugoslavenske XV. i XVI. véka« (120—154), obrativéi ovim prilogom prvi put u hrvatskoj lite raturi painju problemu protestantizma u nas, koji je i inage u svojim kasni- jim radovima éeSe dodirivao. Iz drugog djela objavio je od 1857—60. prikaze proglosti Varaidina,” Velikog Kalnika® i Senja." Ti su élanci pisani kroni- éarskim natinom, s mnostvom podataka i s oskudno izradenim znanstvenim “ Smidiklas, n. dj., 57, smatra da je i Codex u vrijeme pisanja konspekta bio »gotove, ali éinjenica da Kukuljevié sam napominje kako je Codex od njega »com- pilatuse, a Monumenta serbica, naprotiv, »ad typum finaliter preparatas, upucuje na zakljuéak da Codex tada nije’ joS bio sasvim pripremljen za tisak. U 'prilog Smi- Giklasovu pisanju govorilo bi, moda, pozivanje Kukuljeviéa na rukopis svoga Codexa u jednom dlanku koji je iza’ao u »zabavnikuc« »Leptir« za g. 1860 (biljeske 144 i 146). 4 Smitiklas, na i, mj., 58, saopéava da je Kukuljevié poslao rukopis Matiji Banu koji ga je i predao Akademiji, ali ne zna »8to se je poslije s tim djelom dogodilo«. O daljnjoj sudbini rukopisa usp. V. Novak, Nastanak i nestanak »Monumenta Serbieae — Diplomatara I. Kukuljeviéa Sakcinskoga, Glas SAN 234, 1959. ** Starine JAZU 21—24 i 26—28, 1889—1896, “" Smitiklas, n. dj., 64, biljezi da je Kukuljevié veé 1840. »uginio abecedni imenik umjetnika ilirskih«, koji je »prvi potetak i osnova ovoga djelac, a da je sim >badava trazio nastavake Slovnika »po njegovim rukopisimac, naSavsi tek neke »odlomke«. Pod takvim naslovom spominje Kukuljevié ovo »povete rukopisno djelo« uz anak o Varazdinu 1857. »Varaidin, 5 gledista povjestnitkoge, Neven VI, 1857, 17—22. © »Grad Veliki Kalnike, Leptir, zabavnik za g. 1859, 243323. % sGrad Senjx, na i, mj. 2a g. 1860, 138—208. 13 Jaroslav Sidak aparatom, kojeg se nedostatka Kukuljevié nije nikada potpuno oslobodio. Po- vijest Velikog Kalnika, iako je pretrpana genealoskim podacima, odudara od ostalih po tome Sto je preteZno napisana na temelju isprava, velikim dijelom neizdanih, i Sto je njegova proslost u XIV i XV stoljeéu, kada se ona uklapa u Sira zbivanja hrvatske povijesti, dobro ispriéana. Po svojoj tematici pripada ovoj grupi élanaka i knjiZica s naslovom: »Prvostolna crkva zagrebatka. Opi- sana gledi8ta povjestnice, umjetnosti i starinah« (1856, str. 72). Iako se radi © vrlo detaljnom »opisuc katedrale, a ne jednom cjelovitom historijskom tekstu (sim kraéega prvog poglavlja), ona ima i danas dokumentarno znagenje po tome Sto nam je saéuvala potpun izgled katedrale prije katastrofalnog potresa 1880, nakon kojega je on prilikom obnove bio potpuno izmijenjen. Medutim, prvom njegovom historijskom raspravom, u pravom smislu te rijeti, moze se obiljeziti Kukuljeviéev prilog: »Dogadaji Medvedgrada s obri- som« (Arkiv II, 1854, 31—76), kojem je u Prilozima (79—126) dodao 39 do- tada neiskoristenih dokumenata. Osobito znaéenje u razvoju hrvatske histo- riografije ima ta rasprava po tome Sto je u njoj prvi put poduzet pokugaj da se na temelju starije, oskudne literature i nove izvorne grade ocrta u cjelini najveti druStveni pokret u hrvatskoj povijesti — seljatka buna 1573 (str. 60—170). Taj se prvi pokuSaj, koji je za puna dva desetljeéa prethodio ovetoj zbirci F. Ratkoga (1875), kretao, doduie, na povrSini zbivanja, svodeéi uzroke buna na djelatnost nekih pokvarenih i sebiénih feudalaca. Toj »muzkoj pun- tariji«, kaze na kraju Kukuljevié, »povod dade s jedne strane okrutnost i oholnost Franje Taha susedgradskog, a s druge strane mrinja i koristoljublje Ambroza i Stjepana Gregorijanca medvedgradskog« (70). Medutim, Kukulje- viéu je bilo dobro poznato da se »buna seljatka razgranjivala sve dalje po zagrebatkoj i varazdinskoj Zupanijic, pa je objainjenje za tu Sinjenicu morao potraziti u mnogo girem okviru od viastelinstva na kojem je izbila. NaSao ga je u opéenitom polozaju prostog puka, »koji u ono doba od svojieh silovitieh gospodarah dan na dan vee tuge i muke pregorjeti morade« (63), iako dalje od tako uopéene tvrdnje nije vise igao.* Osim prethistorije bune koju je tek on, na temelju suvremenih izvora, uspio da bar u glavnim crtama izlozi, Ku- kuljevié je ovom raspravom obiljezio i znaéajnu promjenu u dotadasnjoj ocjeni bune. »On jex, konstatira F. Si8ié, »prvi [...] uzeo gledati na Matiju Gupca i njegove drugove drugim oéima, sa simpatijom za bijedno hrvatsko seljaitvo XVI v. is punim razumijevanjem bezboine stoljetne nepravde, koja mu se nanosila od strane inaée toliko slavljenih junaka i rodoljuba [. . ].<® Kukuljevié je u 50-im godinama sve éeSée pokazivao da ne preuzima slijepo podatke izvora i novijih pisaca. Iako je 1851. pogrijesio smatrajuéi tzv. Hrvatsku kroniku prvobitnim tekstom Popa Dukljanina iz XII st. ipak je bio nadistu s ¢injenicom da »u obadvé te kronike ima veoma malo historitke istinec i da se »njihovi spisatelji nisu drzali niti potrebitog razredenja niti teéaja historie.« Dopuitao je ipak da ée onaj »tko zna razluditi kukolj od # Nije to utinio ni 1869, kada se u prikazu Susedgrada (Njeke gradine i gra- dovi u Kraljevini Hrvatskoj 1, 1869) ponovo vratio seljaéko} buni. 9 F, §i8ié, Seljatka buna od 1573, Jugoslavenska Njiva VIV/I, 1923, 89. 4 U Radu JAZU 58, 1879, nije vise zastupao ovo misljenje, datirajuéi Hrvat- sku kroniku XII ili XIV stoljecem, ali je jo8 uvijek pretpostavijao da joj je pod- logom bio »onaj stari Ijetopis, iz kojega je crpio Pop Dukljanine (33). 4 I. Kukuljevié — osnivae moderne hrv. historiograjije péenice, moéi i na ovom zarastjenom polju naéi gdjékoje isto zrno za buduéu kritiku povéstnicu, te ¢e se moi ovom nagom kronikom uprav tako sluziti, kao Sto se sluze n. p. Ugri sa svojim bezimenim Notarom kralja Bele«.* Jed- nako se kriti¢ki odnosio prema srpskom ljetopisu iz potetka XVII st, upo- zoravajuéi »da se u pisanju kriti¢ke povjestnice veoma patljivo upotrebit imade, te da u naznaéenju godine i vremena éesto griesi«.** Davno prije Si- Si€a odbacio je kao neispravnu pretpostavku prema kojoj bi abatisa Cika bila sestra Petra KreSimira IV.7 O poznatom piscu i falsifikatoru I. T. Mrna- viéu znao je da »u svojim pismih i knjigah svakojake basne biljeZi«.* Itd. Svoj tadainji odnos prema pisanju povijesti Kukuljevié je jasno ocrtao u kratkom @lanku objavijenom 1852. u povodu raspisa »nagrade za najbolju poviestnicu Govieéanstvac, koji je raspis ostao bez odjeka.* Zastupajuéi >pragmatigki« nagin pisanja tj. »razglabanje« dogadaja po njihovim uzrocima i posljedicama, on je od historiara zahtijevao, u prvom redu, »neka se tvérdo dérzi objektivnosti, i neka nepodmetje svoje misli i Zelje obéoj po- viestnici éovietanstva; nauk, Sto ga vadi iz dogadajih, neka bude kao samo- tok, proviru¢i samo-sebice iz onoga, Sto je pripoviedano.« Iako je sav svoj historiografski rad podredio jednoj visoj svrsi — budenju i jaéanju nacional- ne svijesti, a povijest smatrao riznicom iskustava iz kojih se uvijek mogu erpsti korisne pouke za aktuelnu djelatnost, Kukuljevié je ipak zahtijevao od historitara da se dr2i >histori¢ke viernostic, od koje neka »neodstupa ni za strah ni za straste. Prema tome, »neka ne krije ono, Sto se je zbilja dogo- dilo, zato Sto to mozebiti gdiekomu neide u raéun, neka se neda zanieti stran- putice kod onoga dogadaja, koi je njegovu sereu osobito omilioc. Uza sve to je Kukuljevié smatrao neophodnim da povijesno djelo, 0 ko- jem se radi, bude napisano »u slavenskom duhus, sto ne znati »da se ima svaki dogadaj na nagu ruku navratjati«. Buduéi da »istina mora da bude svakomu poviestniku ravnilo i Zica, s koje se ni za dlaku ni desno ni lievo nesmije skrenutic, on treba da djelo tako napige »da odanle svaki bistroumni Stioe razabere, Sto je slavenski narod bio, i Sto bi od njega biti moglo, za8to je on do sada zaostao, i Sta mu treba raditi, da dostigne ostale slavne i obra- zovane narode Europe, sto no su daleko pred nami izmakli, te da ih baé i pretevex. Za historijsko shva¢anje Kukuljeviéa znatajna je veé tada i Sirina nje- gova znanstvenog interesa, iako se ona nije potpuno ispoljila u njegovim pri- lozima. Zadaéom Druétva za jugoslavensku povjestnicu i starine smatrao je >iztrazivanje i obradivanje, medu ostalim i takvih spomenika kao Sto su urbari, raguni, mjere i trgovatka pismac, a veé je naprijed istaknuto da je njegov interes za kulturnu povijest bio pogotovu izuzetno Sirok, pa je upravo on utisnuo njegovu historiografskom radu osobit petat. % Kronika hrvatska iz XII. véka, Arkiv I, 213, % Srbski ljetopis Despota Dorda Brankoviéa u prevodu latinskom, na i. mj. III, 1854, 4. ® Grobni spomenik Vekenege od roda hrvatskih kraljevah, na i, mj. V, 1859, 132. 5 isto, 133. ® Razpis nagrade za najbolju poviestnicu éovietanstva, Narodne novine, 24 ‘VII 1852, br. 168. — Natjetaj je uslijedio na prijedlog »niekog gospodina iz Riekee Koji je u tu svrhu poslao 100 »zlatnih carskih dukatah«. 15 Jaroslav Sidak mm Sa slomom Bachova apsolutizma (1859) i uspostavom ustavnog stanja ponovo su drzavnopravna pitanja iskotila u prvi red hrvatske politike, a nji- hovo je rjeSavanje dobrim dijelom ovisilo 0 argumentima historijske naravi. U tim je prilikama obaveza koju je Hrvatski sabor 1847. prenio na Kukulje- viéa postala vrlo aktuelnom. Iako je on odmah poéeo skupljati dokumente drzavnopravnog znataja i pripremati njihovo izdanje, daljnji ga je razvoj dogadaja na duie vrijeme omeo u tom radu, pa je on tek 1860. i na potetku 1861. ubrzano ispunio preuzetu zadaéu. Ova okolnost objainjava donekle raz- ligite nedostatke u velikoj zbirci izvorne grade koju je Kukuljevié 1861. i 1862, izdao u tri sveska pod naslovom: Iura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Javnopravne isprave, spisi Hrvatskog sabora i zakonski @lanci Ugarskog sabora, koja grada satinjava tri dijela (i sveska) te zbirke, obuhvaéaju gotovo tisuéljetnu proslost hrvatske drave i driavnosti, od Trpimirove isprave iz sredine IX stoljeéa do zakljuéaka Hrvatskog sabora 1848. Grada je svjesno odabrana prema svrsi djela: da dokaze pravo Hrvatske na viastitu driavnost u odnosu prema Ugarskoj i cjelini HabsburSke monarhije. Unatoé mnogim »paleografskim i kronolokim pogrje3kamac, konstatirao je Sisié jo8 1914, to je djelo »glavni na§ osnov za poznavanje kompetencije hrvatskih sabora sviju epohac."" Ni danas, gotovo Sest desetljeéa kasnije, nije ono postalo su- vino, pa se historivar njime jo8 uvijek testo koristi. Njegovo znatenje je pogotovu poraslo kada je B. Sulek 1868. izdao izbor njegovih tekstova u ori- ginalu i prijevodu, pod naslovom »Nase pravicec — djelo koje je gotovo do kraja stoljeéa sluzilo »kao priruéna knjiga i pravnicima i politicima hrvat- skime: Godine 1863. je Kukuljevié izdao, uz pomoé M. Mesiéa i I. Tkaltiéa,** jo8 jednu zbirku grade — naprijed spomenuta Acta croatica, listine pisane preteZno glagoljicom i ponesto éirilicom, koju Poljitki statut iz XV stoljeéa naziva »arvackim pismom« i koja u XVI stoljecu prodire »daleko u sadainju Hrvatskuc.# Ova doista dragocjena zbirka listina na narodnom jeziku od XII-XVI stoljea — tek se u drugoj polovici XVI st. pojavljuje u njima i latinica** — jedinstven je spomenik drevnoga hrvatskog jezika i kul- ture, koji do danas nije zamijenjen nekim kritiénijim i prikladnijim izdanjem.* ® Kukuljevié je do kraja Zivota uporno branio svoje datiranje Trpimirove isprave godinom 837, mjesto 852. Suprotne argumente E. Diimmlera i F. Ratkog uzalud je 1872. pokuSao pobiti u posebnom élanku: »U koju godinu spada darovna listina Trpimirovac (Arkiv XI, 207—216). “ 'F, Si8i6 Priruénik izvora hrvatske historije I/1, 1914, 94. © Smitiklas, n. dj., 62, bilj. 1. ® Kukuljevié se u Predgovoru djela samo zahvaljuje Mesiéu na pomoéi, ali Smitiklas, na i. mj. 60, bilj. 60, dodaje da je »imao spomenuti i Ivana Tkal- &iéa, Koji je puno toga prepisao za ovu zbirkuc. Kukuljevié u Predgovoru istom djelu, str. VI. © Kukuljevié na istom mjestu: »Meni barem nije poslo za rukom naéi i jedne hrvatske listine pisane latinicom prije druge polovice 16. stoljetja [...]« Pokusaj Dure Surmina, Hrvatski spomenici I, Monumenta historico — — juridica 6, 1898, da glagoljske listine u zbirci Kukuljeviéa transkribira ¢irilicom i dopuni je novom gradom ne zadovoljava znanstvene potrebe zbog »prekrupnih 16 1. Kukuljevié — osnivaé moderne hrv. historiografije U isto vrijeme je Kukuljevié dao preko Drustva za jugoslavensku po- vjestnicu i starine poticaj za proslavu tisuégodignjice slavenskih apostola i uredio zbornik koji je Drustvo tom prilikom izdalo,*” a kao samostalnu knjigu (str, 112) izdao svoju »povjestno-kritiénu razpravuc: »Borba Hrvatah s Mon- goli i Tatari«, kojoj je dodao i Sestnaest upotrijebljenih izvornih listina (str. 67—112). Ravki je u svojoj ocjeni 1864. izrazio mi8ljenje da ta rasprava »ide u broj najboljih monografija pisanih do sada o pojedinih éestih hrvatske poviesti«.** Dvadeset godina kasnije ocijenio ju je kao »navlastito liepu«.”” Smitiklas je joS 1892. »s veseljeme pozdravio »ovu prvu njegovu na visini historijske kritike stojeéu raspravu«,” rezultate koje je veé prije unio u svoju »Poviest hrvatskuc (I, 1882). ‘Tezeéi za tim da dokaze »uéenim zapadnjacima« kako »borba Hrvatah s Tatari [...] ponajvise zaprieéi opustoSenje zapadne Evrope i uni8tenje pro- svjetes, Kukuljevié je doista s dobrim poznavanjem izvora i literature ocrtao jednu od vainijih epizoda u hrvatskoj povijesti. Smatrao je da moze »pod- punom vjerojatnostju zakljuéiti: da glavna bitka Hrvatah s Tatari nije bila bijena uprav na grobniékom polju, nego na drugih, moru, otokom Pagu i Rabu, te vodi Krei, blizih prostorihe, ali je ipak dopustio »da se je na samom grobniékom polju, po narodnom pripoviedanju i svjedotbi domaéih pisacah 16., 17. i 18. vieka, mogla zametnuti pomanja bitka s Tatari, i da je ovdje, kao i po gitavom primorju, bilo ljutih okrSajah s pojedinimi Zopori tatarskimi, kakovih bijaSe i u kaSnje doba s Turci, 0 kojih ondasnji narod i sada jo§ prigac."" Medutim, ni on ni spomenuti historigari nisu bili dovoljno kritigni prema glavnim izvorima na Kojima je Kukuljevié svoj za~ Kljuéak osnivao. Iako se ne moze poreéi da nije olako vjerovao razliéitim tvrdnjama i pretpostavkama, pa je opravdano stavio u sumnju toboznju bitku na Grobnitkom polju, u koju je 1842, obilazeéi u zanosu taj kraj, i sam tvrdo vjerovao,” ipak se pouzdao poglavito u dvije isprave koje su kasnije nesum- njivo utvrdene kao kasne krivotvorine.** Uzme li se joS u obzir samovoljno hronologkih, stvarnih, paleografskih i inih pogreSaka« (Sisi¢ u Napretkovoj Poviesti Bosne i Hercegovine I, 1942, 30). Novo, na temelju izvornih tekstova kriti¢ki pripre- eno izdanje pripremao je Stjepan IvSié, ali ga nije uspio privesti kraju. ® Tisuénica slovjenskih apostolah sv. Cirila i Metoda, Zagreb 1863. — Kuku- Yjevié je za taj zbornik napisao »Uvod« u Kojem je ukratko prikazao povijest sla- venskog bogosluzja u Hrvata. * Knjizevnik I, 133, — Usp. takoder ocjenu Ratkog u »Pozoru« 14. III 1863, br. 60, u kojoj smatra dokazanim »da je hrvatski narod u svojoj domovini orijasku borbu vodio proti velikoj tatarskoj vojsci pod vojvodom Kadanom« i »da je vojska ‘Tatarska u naSoj domovini hametom potuéena bilac. * Rad 80, 1885, 276. % Smidiklas, n. dj., 70. % Predgovor 45 i 49-50. ™ Dopis iz Primorja, Danica VIII, br. 14, 54. — Medu ostalim je Kukuljevié tada pisao: »... ovdé, kako narodna povést kaze pogrebeno je sila tatarskih t8lesah, moie biti da ovdé i sim Batu-kan lezi, koj je u toj bitvi poginuo«. Medutim, Batu- nije uopée sudjelovao u pohodu Mongola u Hrvatsku, kako je Kukuljevié je u svojoj raspravi i sam konstatirao. % Usp. o daljnjem razvoju toga pitanja u hrvatskoj historiografiji J. A. So1do, Provala Tatara u Hrvatsku, Historijski zbornik XXI-XXII, 1968—69. 2 Historijski zbornik 19721973. WW Jaroslav Sidak prekrajanje imena, nedovoljan znanstveni aparat i pragmatitki pristup ma- teriji, moze se reéi da je ova Kukuljeviéeva rasprava zadrzala samo stano- vito historiografsko znagenje. To donekle vrijedi i za daljnju njegovu raspravu o »Opatiji b. d. Marije u Topuskome,” koju je on u podnaslovu oznaéio kao »povjestnu erticuc i koju je I. Tkaléié morao kasnije u njezinu starijem dijelu (XIII i XIV st.) ispraviti i dopuniti.”* Tako se Kukuljevié 1866. nalazio medu prvim imenovanim @anovima Ju- goslavenske akademije znanosti i umjetnosti, on se na toj asti odmah zahva- lio. Motivi koji su ga na tu odluku naveli nisu potpuno objainjeni.* Sam je svoj postupak, koji javnost nije ofekivala, opravdavao time Sto su prili- kom imenovanja mimoideni Lj. Gaj, »u pravom smislu doista poéetnik nase nove knjige i naSeg narodnog preporodenjac, i neki drugi bivsi »ilirci«, te Sto jugoslavensko obiljezje tada jedine akademije na slavenskom jugu, 8 0s0- bitim obzirom na znaéenje »srpske knjige« za preporodno pokoljenje, nije tim imenovanjima bilo dovoljno izrazeno.”” Unato® svom istupu i dinjenici da se osnutak Akademije nije povoljno odrazio na rad Drustva za jugoslavensku povjestnicu i na izlaenje njegova »Arkivac, Kukuljevié nije izbjegavao suradnju s Akademijom. Novu seriju njezinih izdanja posveéenu »Starim piscima hrvatskim« zapoteo je 1869. upravo on »Pjesmama Marka Maruliéac. To je izdanje snabdio opseZnijim uvodom (77 str.) pod naslovom: »Marko Marulié i njegova dobac, koji je Si8ié ocijenio kao >vrlo dragocjen«.”* Iako je opéenit pogled na polozaj hrvat- skog naroda u Maruliéevo doba dosta oskudan (str. I-IV), pa teZi8te rasprave lezi na »Pregledu knjizevnosti naroda hrvatskoga u svihkolikih granah u Ma- ruliéevo doba« (XVI-XLIIl), ipak je taj uvod i za historiéara u uzem smislu rijedi joS uvijek vrijedan painje iz vi8e razloga. Vet u potetku je Ku- kuljevié svoj metoditki pristup predmetu objasnio ovim ispravnim rijetima »AKo hoéemo da prosudimo valjano djelovanje budi kojega znamenitoga to- vjeka, treba da poznamo prije svega dobu, u kojoj je Zivio; javno i duSevno ™ Knjizevnik I, 1864, 78—97. “I. K, Tkal¥ié, Cistercitski samostan u Topuskom, Vjesnik Hrvatskog arheoloSkog druStva, n. s. II, 1896/97. % Smitiklas, n. dj. 74—75, govori o Kukuljeviéevu »pokuSajuc opravdanja i biljeZi »mnijenje, koje se oglasilo i u tadanjim novinamac, da mu se »na Zao dalo, 8to nije od drugova svojih predlozen za predsjednikae, iako je — kako Smitiklas misli — »smio i to otekivati«. ™ Pismo I. Kukuljeviéa Sakcinskoga 0 uzroku svoga izstupljenja iz akademije jugoslavenske. (Pretiskano iz Narodnih Novinah.) Pismo je datirano 17. kolovoza 1868. — Za Kukuljeviéevo shva¢anje vrlo znatajan odlomak 0 srpskoj knjizevnosti glasi: »Ti zna8, Sto mi stariji knjizevnici o Sérbima mislimo, nu ako ih i radi njihovog suvignog fanatizma za Specifitno sérbstvo Korimo, jer smo osviedoteni, da niti sérbstvo niti hérvatstvo, samo po sebi nikad niSta velikoga stvoriti neée, to moramo ipak priznati, da smo se mi, osobito stariji knjizevnici, sa _sérbskom knjigom, te duhom i smierom, kojim je pola bila sérbska knjizevnost, potamii od Obradoviéa, Davidoviéa i Karadzi¢a, veoma mnogo okoristili, — Poglavito imame mi kajkavski Hrvati, osim starim nagim, ali veoma riedkim i malo komu pristup- nim knjigam_hervatskim, jeziku sérbskog naroda i njegovih boljih pisacab, na’ napredak u jeziku blagodariti [. ..1« (6) % Si8ié, Prirutnik, n. dj., 95. 18 I. Kukuljevié — osnivad moderne hrv. historiografije stanje domovine njegove, Sto je na njega uticalo; i znamenite suvremenike koji ga okruzavahuc. Dobar je opis Splita, pri éemu Kukuljevié, sluzeéi se po- dacima iz neobjavljenih gradskih kvaderna od g. 1360. dalje, zakljuéuje da »pokraj 328 hrvatskih porodignih imenac u razdoblju od 1412—92, ima »samo njesto preko 20 inostranih porodicah« (VIII), a hrvatsko obiljezje Splita pod mletaékom upravom posvjedotuje i drugim podacima. Najzad, u prikazu hrvat- ske knjizevnosti opravdano je istakao nagelo da joj pripadaju i oni knjizev- nici >koji pisahu u tudih jezicih, a ponapose na latinskom« (XII), a pozna- vanje hrvatske historiografije dopunio je brizljivo skupljenim podacima o >latinskim« i >hrvatskim historicimac od sredine XV stoljeéa do oko 1530. (XXVI-XXXID.”” Nakon VI i VII knjige »Arkivac, Kukuljevié je do kraja 60-ih godina iz~ dao jo8 tri daljnje knjige (VII, 1865; IX, 1868; X, 1869). Osim razlitite izvorne grade, medu kojom se istiée »Njekoliko hrvatskih listinah bratje Nikole i Petra Zrinjskih i njihovih suprugah« (VIII, 204—229), on je u zadnje dvije uvrstio i svoje najveée historiografsko djelo uopée pod naslovom: »Knjizevnici u Hrvatah s ove strane Velebita Ziviv8i u prvoj polovini XVII vieka« (u svemu oko 350 str. teksta i 70 str. dokumentarnih Priloga). Iako bi naslov djela upuéivao na udu povijest knjiZevnosti, Kukuljevié je u njemu obuhvatio sva podruéja pisane rijedi, knjizevne i znanstvene. Medu knjizevnicima naili su se tako i »Povjestnicic (IX, 235—343), pa je taj opSiran prikaz u stvari nastavak naprijed spomenutih pregleda hrvatske historiografije u XV i XVI stoljecu. Ovo djelo, koje Kukuljevié sim naziva »razpravom«, nije neki cjeloviti historijski tekst nego nepovezani niz od 52 samostalne biografije, svrstane u devet skupina. Njegov naslov je vremenski uZi od sadréaja, Sto Kukuljevié i sam konstatira u »Zaslovjuc djela napominjuéi da je »duevno i gradansko« djelovanje prikazanih pisaca »trajalo i u drugoj polovini XVII. a ponjesto iu pogetku XVII vieka« (X, 138). Prema tome nije uzeo u »krug razma- tranjah« one muzeve »koji su se rodili u drugoj polovini 17. vieka, jer § nji- mi potimlje u ovih stranah nova doba« (139). Od njih se stariji pisci — istite Kukuljevié — razlikuju po tome Sto je u njima »narodna i slobodnija idea« jate izrazena, pa upravo zbog toga oni imaju »za povjest knjizevnosti Hrva- tah s ove strane Velebita preveliku vaznost« (142). Do promjene je, prema njegovu mi8ljenju, doslo pod utjecajem »jeZuita« na tiskanje knjiga i na shrvatske udione« (142). Osim »Zaslovja« (X, 138142), u kojem je dao cjelovitu karakteristiku prikazanih pisaca, Kukuljevié je tek u vrlo kratkom »Uvodue (IX, 152—155) i izaniéeve biografije poku’ao da ocrta stanje Hrvatske u cbradenom razdoblju (X, 16—25). U tih 19 strana, iako prostorno odvojenih i medusobno repovezanih, ima dobrih opazanja u pojedinostima, a zakljuéne se misli uzdizu do stanovite uopéene sinteze koja bi trebala izraziti ono sto je ™ Sligan pregled rada na hrvatskoj proslosti Kukuljevi¢ je unio i u svoj pred- govor izdanju latinskog ljetopisa fra Ivana Tomagiéa iz XVI stoljeéa (Arkiv IX, 1868, 3—12). " Medu ovim biografijama istitu se opsegom i obiljem podataka: I. T. Mar navié (242-265), R. Levakovié (285—312), Petar Petreti¢ (312—325) i Juraj Ratkaj (825336). a 19 Jaroslav Sidak u razvoju naroda, po Kukuljeviéevu mifljenju, bilo bitno. »Mi vidimox, pie on, »da u XVII. vieku s ove strane Velebita trojica muzevah bijage, od kojih svaki njih zastupage osobiti princip u krugu naroda svoga. Ova tri muza bijahu Juraj Krizanié, Petar i Nikola Zrinskic (139). Prvi je od njih zastupao sveliki princip narodnoga i crkvenoga jedinstva svih plemenah slo- vinskih« (139), drugi »samostalnost njegove zemlje i naroda« (140), a tre¢i oprincip drZave ugarske ili magjarske« (141). Ne zatuduje dakle da je Kukuljevié upravo tim lignostima i krugu oko Petra Zrinskoga obratio najvise paznje. Njegova biografija »Jurja Krizani¢a, hrvatsko-ruskog pisca« (X, 11—15), zauzima u opseZnoj literaturi o tom ose- bujnom éovjeku, Koji jo8 uvijek nije do kraja prouten, veoma istaknuto mje- sto. S njome zapravo i potinje ta literatura, jer ono Sto joj je prethodilo bila su tek izdanja nekih Krizaniéevih spisa napisanih u sibirskom progonstvu, a Kukuljevié je uspio da prvi, na temelju od njega pronadenih dokumenata, baci neko svjetlo i na Krizaniéev Zivot prije konaénog odlaska u Rusiju. Bio- grafije, pak, Petra i Nikole Zrinskoga te Katarine Zrinske, prve u_hrvatskoj literaturi, obiluju tolikim dotada nepoznatim, Sinjenicama da je Sisié 1908, s pravom istakao da u njima »ima mnogo jo8 uvijek dragocjenih arkivalnih podatakac.*! Ova se konstatacija moze, vise-manje, primijeniti na titavo djelo koje i danas zadivljuje Gitaoca prvenstveno obiljem svojih podataka. Po nji- ma je ono zadrzalo trajnu vrijednost u hrvatskoj historiografiji. Svoje drugo, Siroko zasnovano djelo o gradinama, gradovima itd. Kuku- Ijevié nije nikada dovrsio, ali je nakon prvih topografskih priloga iz 50-ih godina, koji su naprijed spomenuti, izdao 1869. i 1870. u obliku triju svestiéa »Njeke gradine i gradove u Kraljevini Hrvatskoj«. Ti su Ganci prvobitno izaili u djelu Ivana Ad. Standla, Fotografijske slike iz Dalmacije, Hrvat- ske i Slavonije I, obuhvativgi historijske prikaze deset gradova i gradina (Sused, Samobor, Ozalj, Slunj, DreZnik, Senj, TrakoSéan, grad Brinjski, Kra- pina i Veliki Kalnik). Dva su medu njima stariji, neSto progireni tekstovi (Senj, Kalnik), a svi se oni odlikuju marljivo prikupljenim podacima, koji su velikim dijelom crpljeni iz arhivske grade. Potpuno izvan kruga Kukuljeviéeva znanstvenog interesa, koji nije pre- lazio XVIII stoljeée, nalazi se omanji rad dokumentarnog znaéenja koji je prvobitno iza’ao 1870. u sisatkom »Zatoénikue pod naslovom: »29. Srpanj 1845.« Ta je »historika crticac, kako ju je on nazvao, pouzdano svjedotanstvo © dogadaju poznatom pod imenom »srpanjskih Zrtavac, u kojem je i sam | F, Si8ié, Posljednji Zrinski i Frankopani, 1908, 124. * Uz Sadréaj sv. I stavijena je ova napomena: »Slike ovieh gradovah fotogra- firane od Iv. Ad. Standla priobéene su u njegovih ,Fotografitkih slikah’ sv. I-VIL« Tako je primjerak Standlova djela, koji se éuva u Nacionalnoj i sveutilisnoj biblio- teci u Zagrebu, oznagen godinom 1875, ne moe biti sumnje da je to djelo izlazilo uw sveSdiima vet od 1869, jer se tekst Kukuljeviéeva izdanja u tehnikom obziru potpuno podudara s tekstom u Standla, pa se »Njeke gradine i gradovi« moraju smatrati posebnim otiskom iz Standlova djela. — Pored gore spomenutih élanaka, u Standlovu djelu nalaze se jo8 @lanci Kukuljevia o »Prvostolnoj erkvi zagrebatko}« (1-5) i o gradu Modrugu (16—111). — Prema saopéenju u Agramer Zeitung od 26. IT 1874, Kukuljevié se i tada joS bavio mi8lju da dovrsi »svoje pravo veliko djelo potpunog historijsko-topografskog opisa Trojednog kraljevstvac, ali rad na njemu nije vise nastavio. 20 1. Kukuljevic — osnivaé moderne hrv. historiografiie sudjelovao. Bio je to i prvi prilog koji se jo8 prije »kulturno-istorijskog i knjizevnog pregleda« Ivana Miléetiéa iz g, 1878. pojavio u hrvatskoj histo- riografiji o razdoblju narodnog preporoda. Druitvo za jugoslavensku povjestnicu i starine, oko kojega je — prema ocjeni Ratkoga — do g. 1861. »sav skoro knjizevan Zivot usredototen bio«® — tih je godina veé samo Zivotarilo. Kako Kukuljevié sam iznosi,® »u posliednjih se godinah broj plaéajuéih lanova na toliko umanji, da izvan kamata od malene glavnice skoro nikakova prihoda ne imadosmo, a kad sa~ zivasmo gl. skupStinu, ne dode nitko osim odbornikas. Uza sve to je Kuku- Yjevié uspio da g. 1872. izda XI knjigu, a 1875. i posljednju, XII knjigu »Arki- vas, iako ih je zatnim dijelom ispunio izvornom gradom. Doduée, »posliednju podporu za neko barem Zivotarenje steée druztvo od zemaljskoga sabora, koj mu dopita godignju podporu od 1000 for., ali je i ta bila g. 1875. obustavljena.* Sve je to Kukuljeviéa potaklo da se 24. veljate 1875. oprosti od éitalaca >Arkiva« svojim »Posliednjim slovom«, u kojem saopéava da prestaje biti purednikom ovoga vremenopisas, a 13. lipnja 1878. je DruStvo odrzalo pod njegovim predsjedanjem i svoju zadnju glavnu skupitinu na kojoj je bilo preuredeno u »Hrvatsko arheologitko drudtvos, ograniéivéi otada svoju dje- Jatnost na »starine i spomenike«.‘? Njegovim je predsjednikom ponovo izabran Kukuljevié, koji je éetiri godine prije preuzeo i predsjednistvo reorganizirane Matice Hrvatske. Medu posljednjim izdanjima Drugtva naéla su se 1874. i 1875. takoder prva dva sveska Kukuljevieva hrvatskog diplomatara na kojem je on, iako s prekidima, radio vise od tetvrt stoljeca. Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae obuhvatio je u svom prvom svesku isprave od g. 503—1102, a u drugom isprave XII stoljea. Potonji je svezak tek 1904. mogao biti nadomjesten Smiéiklasovim Diplomatitkim zbornikom, pa je do toga vre- mena korisno ispunjavao svoju zadaéu. Medutim, prvi svezak, koji je Kuku- Ijeviéu osobito lezao na srcu, nije mu donio pravo zadovoljstvo. Dvojica istaknutih mediavelista, Theodor Sickel i Franjo Ratki, iznijeli su dosta teSkih prigovora tom izdanju u cjelini i u pojedinostima, a veé 1877. je Akademija izdala »Documenta« Ratkoga, u koja su, kao prvi dio, ule i kritiéki edirane isprave starije od XII stoljeéa. Kukuljevié je gradu za to svoje izdanje erpio iz dvanaest arhiva i knjiz- nica, a veéi dio izvornih isprava pronaSao je u zadarskim arhivima, guber- nijalnom i samostana sv. Marije, gdje je uoti izlaska Codexa tajnik Drutva I. Tkaléié, na Kukuljeviéev prijedlog, jo8 jednom prepisao sve uvritene ispra- ve** Okvir predviden naslovom Kukuljevié nije strogo slijedio. Unoseéi u nj isprave VI stoljeéa smatrao je, s pravom, da je »za svakog povjestnika neob- hodno nuzdno, da se upozna barem s najblizim vremenom one dobe, u kojoj hoée da zapotne svoja istrazivanjas,* a unio je i isprave iz Dubrovnika, iako 1, Miléetié, Hrvati od Gaja do godine 1850, Hrvatski dom III, 1878, i os. ot. (str. 66). ™ Rad JAZU 80, 274. ®8 Vienac X, 22. VI 1878, br. 25, 407. Nai. mj, * Dezelié, n. dj., Vienac X, 1878, 435. ® Kukuljevi¢ u Predgovoru svom Codexu I, str. IX. Na i, mj, IX. 21 Jaroslav Sidak je on u to doba pripadao Bizantu, pa Istre i Kotora. Na kraju, pak, knjige, koju je inaée snabdio »imenikom historiékim, mjestopisnim, juridikim i osta~ lih vaznijih predmetah« (220—236), dodao je i neke natpise od g. 680—1101, »do sad malo poznatec. Poznati izdavaé srednjovjekovnih isprava Th. Sickel osudio je ovo pre- Jazenje zadanoga polititkog okvira i uz to nepostojanje jedinstvenog plana u objavljivanju isprava uopée, a pogotovu je kao osnovni nedostatak istakao Ginjenicu da je izdanje ligeno bilo kakvih kritiékih napomena, pa, Stavise, i podataka o tome Sto je u njemu novo a Sto preneseno iz starijih izdanja itd.” Kritika Ratkoga" kretala se u istim granicama, ali je bila opSirnija i po- drobnija, Prema njegovu misljenju nije »do 100 isprava« imalo mjesto >u hrvatskom diplomataru u strogom smisluc. Osim toga, Kukuljevié je nekri- tiki unosio krivotvorene isprave, ne odvajajuéi ih od pouzdanih; nedosljed- no postupao u donogenju teksta iz matic i prijepisa; izostavljao podatke o izdanju objavijenih listina; grijeSio u iznogenju kronoloskih podataka itd. Za- Kljuéujuéi svoju ocjenu Ratki je smatrao da ée Kukuljevié »priznat i to, da ovo izdanje listina do 1102. g. zadovoljava doduée povjestniku, ali da ni je podpuno udeSeno po zahtjevih diplomatike i paleografije«. Ako je Sickelova kritika mogla povrijediti Kukuljeviéev ponos poglavito zbog toga Sto se prema njemu odnosila kao izrazitom diletantu osporavajuéi mu znanstvene kvalifikacije, njegova reakeija na kritiku Ratkoga, koji je inage pisao vrlo suzdriljivo, bila je mnogo slozenija. Sumnjitio je Ratkoga da je, pripremajuéi vlastito izdanje, bio prema njemu pristran, a dini se da je Zak i Sickelovu ocjenu doveo s njim u neposrednu vezu.*? Presutjevsi naprosto mnoge pogreske u éitanju tekstova, ediranju prijepisa i dr., na koje je Ragki svratio paznju, on se ogranitio na to da opravda prosirenje u naslovu zada- nog okvira i nekritiéko unoienje isprava. Za prvo je imao dobrih argume- nata, pa mu to priznaje i Sisié, iako ne polaie teziste na nagelnu nego tehnitku stranu stvari. »...Meni je do toga stalo«, pisao je Kukuljevié, »da u hrvat- skom sborniku spomenikah bude uvriéeno sve ono, sto narodu hrvatskomu pripada, a Dubrovnik pripada njemu barem po jeziku, po knjizevnosti, po zemljistu, a donjekle i po historijic. Isto vrijedi i za istarske listine, pa, s obzirom na Dalmaciju, i za kotorske. Medutim, nekritiénost u unoSenju krivo- % Th. Sickel, Quellen zur Geschichte Croatiens, Wiener Abendpost, Beilage zur Wiener Zeitung, 16. IV 1874, Nro, 86. Rad JAZU XXVII, 1874, 194211. % Posto je konstatirao da je Akademija, znajuci za Kukuljevi¢ev rad oko Co- dexa, zakljudila da »kriti¢no izdanje« sli¢nog djela povjeri Ratkom, V. Novak, Ivan’ Kukuljevié i Ivan Tkaléié, n. dj. dopusta da Kukuljeviéeve sumnje_nisu bile potpuno neosnovane. On pige: »Uistinu, obema kritikama, i Sickelovoj i Ratko- vo} je prethodilo jedno za Kukuljeviéa nepovoljno predubedenje, © tome je Kuku- Ijevié mogao da bude obavesten od Ijudi koji su imali veze s Akademijom, a opet ‘su bili u prijateljskim odnosima sa njime. Takav je bio i Tkaléié koji je’nesum- njivo u poverenju mnogo toga saznavao i saopstavao Kukuljeviéu, posto je i sam bio unekoliko zainteresovan pri ovome izdanju« (28). # Sisié, n. dj. I, 111-112, Medutim, zakljutuje Sisié upudujudi na ocjenu Ratkoga, »sama edicija ne moze da zadovolji s diplomatitkoga i paleografskoga Bledista, jer osim esto loSega Gitanja, ima i podosta kronoloskih pogrjeSakac. 22, I. Kukuljevié — osnivaé moderne hrv. historiografije tvorenih ili sumnjivih isprava uzalud je branio pretpostavkom da Hrvati, »kao poéetnici u kritiénom pisanju povjesti, imamo za sada jedino sabirati povjestne spomenike, pa tek s vremenom izkljutivati iz njih ono, sto éemo moti dokazati da je sumnjivo i lazljivoc.” S punim pravom je Ratki u svom »protuodgovorue’* predbacio Kukulje- viéu da njegovoj kritici, koja se »po svojoj sadrzini i po naéinu pisanja drdi jedino i izkljuéivo stvari same«, »podmiée sasma osobne pobude, i to dosta nevistec, a u svom odgovoru »pokazuje razdrazenost duha, u koju ga svaka moja primjetba u ocjeni dovede«. Ne odustajuéi od svojih osnovnih primje- daba Raéki je u replici uspio saéuvati svoje moralno dostojanstvo. »Ako Ivan Kukuljeviés, pisao je, »i dri moju ocjenu za hyperkritiéku, to nee u njoj naéi nigta uvredljiva — neée naéi ni8ta, tim bi ja, kano mladi, povriedio bio ono visoko Stovanje naprama njegovim zaslugam za naSu knjigu, na pose za historiju nasu.« Raéki je opravdano odbacio osobne sumnje Kukuljeviéa ginjenicom da su »Documenta« iz temelja drugatije zamisljena od njegova Codexa. Naime, ona obuhvaéaju svu izvornu gradu za hrvatsku povijest do 1102, od koje na isprave otpada tek neSto preko jedne tre¢ine njihova opsega. Bez obzira na podredeno pitanje: koje isprave treba unijeti u jedan Codex »kraljevstva Hrvatske, Dalmacije i Slavonije«, nije ni Smitiklas, koji je inaée sklon da nedostatke Kukuljeviéeva rada blaze ocjenjuje, mogao izbje¢i zakljuéak da Kukuljevié »nije Zaliboze dospio do toga za samouka preneugodna posla, da sam svojim trudom izudi i pomoéne historijske znanosti, a napose, diploma- tiku, i da tako bude na visini danaSnje naukes.* Uza sve to, kako ispravno kaze V. Novak, »u jednoj dalekoj retrospektivnoj analizi razvitka hrvatske istoriografije, ne pozledujuéi nimalo veliginu i nauéni domet Raékovih naué- nih stremljenja, Ratkova ‘Dokumenta’ ne mogu se zamisliti bez Kukuljeviéevih prethodnih zalaganja, pa i njegovog ‘Codex diplomaticusa’e.”” Pored svoje izdavatke djelatnosti, Kukuljevié je u 70-im godinama obja- vio i vie razligitih priloga. Njegova rasprava: »Panonija rimska« (Rad JAZU 23, 1873, 86—157) danas se svakako moze ocijeniti kao zastarjela, po- gotovu ako se ima na umu njegovo nastojanje da u drevnoj, predkeltsko} Panoniji otkrije tragove slavenskog Zivlja u toponomastici i vjerovanjima. Stanovitu vrijednost zadrzala je do danas njegova rasprava o »Borbi Hrvatah u tridesetoljetnom ratue (Arkiv XII, 1875, 1—47), izradena na dobrom pozna- vanju literature i izvorne grade (saborski zapisnici, betki dréavni arhiv, ‘Theatrum Europium). Medutim, prikaz se iskljuéivo ograniéava na vojne akci- je; na njihovu polititku pozadinu Kukuljevié se uopée ne osvrée, a ni prilike u Hrvatskoj ne uzima u obzir, smatrajuéi dovoljnim ono Sto je 0 njima iznio 1869. u Arkivu. Uostalom, njegova je namjera bila da tom raspravom dokaze ™ sOdgovor Dru Ratkomu, na ocjenu moga diplomatitkoga sbornika knj. Ic, Arkiv XIL, 1875, 112 i 115. * »Protuodgovor na ,odgovor’ presv. g. Kukuljeviéa, Obzor 31. IIT i 1. IV 1875, br. 72 173. © Smitiklas, n. dj., 79. * V. Novak, n. dj., 29. 23 Jaroslav Sidak kako »ista kuéa habsburska u svojih tadagnjih velikih nevoljah bjeSe izbav- jena od Konaéne svoje propasti veéom stranom pomoéju Hrvatah« (46), Sto je nesumnjivo pretjerano.* Posebno znatenje ima i danas najveéa od tih rasprava: »Hrvati za na- sljednoga ratac (Rad JAZU 35, 1877, 79—176). Tako i u njoj obraéa ponajvise paznju vojnim pothvatima Trenkovih pandura i ostalih éeta iz Hrvatske (krajiinici, banderijalci), Kojih se broj na kraju rata popeo do oko 40.000, ipak je usporedo pratio i prilike u domovini. Pri tom se nije zadovoljio samo iznoSenjem polititkih dogadaja nego je dosta prostora posvetio prikazu raz- voja na Krajini, u vezi s reformom tamoinjega vojnog sistema. Buduci da je uglavnom na temelju arhivske grade (Acta banalia) iznio dosta podataka o raspolozenju krajisnika i banderijalaca (unovatenih kmetova) na evropskim boji8tima od Italije do Nizozemske i od Porajnja do Ceske, slika koju éitalac na taj naéin dobiva dosta je plastitna, iako ponekad previ’e optere¢ena de- taljnim priganjem o vojnim akeijama. Posljednji veéi rad Kukuljeviéa iz tog razdoblja pripada njemu najmili- joj vrsti — biografiji. Godine 1875. objavio je u »Viencu« a zatim i kao po- sebni otisak (58 str.) Zivotopis »Pavla Skaliéa, gradanina zagrebatkog, uée- njaka na glasu, sveéenika katolitkog i protestantskog, prvog ministra Pruske, pustolova smjelog, nazvana Cagliostro XVI. vieka«. Tako Kukuljevié ubraja Skaliéa medu »velike Ijude na polju dréavnom, ratnom, znanstvenom i knj Zevnom«, kojima se »maleni na§ narod proslavio« u XVI stoljecu, pa ga na- ziva i »revnim pristaSom« protestantizma, taj je nadareni i lukavi pustolov najmanje zasluzio takvu ocjenu. Pogotovu njegova »uéenost« podlijeze te3koj sumnji, a Kukuljevié nije nigim pridonio da je ukloni. Od Skaliéevih tiskanih spisa, »sada veoma riedkih enciklopediénih, bogoslovnih, filozofiéno-mistitnih i povjestnih«, uspio je osobno upoznati »samo dvie [...] knjigec, a od plodova njegova uma samo fantastiéno i uz to skrajnje naivno rodoslovlje, kojim je Jakovjerne suvremenike zavodio u bludnju. Kukuljevié je 1873. izuzetno napisao i neke @anke u podlistku »Obzoras, od kojih jedan zasluzuje osobitu paznju. Razmatrajuéi pitanje »Nasih povjest- nih iztrazivanjac (5. i 7. IV, br. 79 i 80) on istiée znatenje izvorne grade koja nema izrazito politiéku sadrZinu. »Po mojem mnienju je«, kaze on, »ovaj posliednji historiki materijal isto tako vazan, kao i prvi i politiko djelovanje jednoga naroda se moze samo onda dobro ocijeniti, ako se njegov socijalni i kulturni Zivot poznaje, a to bez ovog posliednjeg historitkog materijala nije moguée. Mnogi pojav u politiékoj historiji naroda nam je nepojmljiv, mi mu neznamo uzroka, ako se neobazremo na ondasnje vjerozakonske, socijalne i kulturne odnoSaje svih razreda naroda [...J«. Buduéi da je >za historitki ma- terijal u ovom posliednjem obziru, kod nas joS vele malo uradenoc, a ni Aka- demija ne postupa u tome dovoljno sustavno, Kukuljevié se, po primjeru zapadnoevropskih »uéenih zavodax, zalaze za »medusobno sporazumljenje me- du nagimi druztvic, i hrvatskim i srpskim, za »knjiZevnu uzajemnoste i osni- * Ernest Bauer, Hrvati u tridesetgodiinjem ratu, Zagreb 1941, 5, smatra da Kukuljevi¢eva rasprava »imade donekle diletantski karakter«, jer se on »previse zadrzao na prepriéavanju pojedinih dogadaja, kojih vjerodostojnost nije potpuno za- jaméenax. Ipak se i on koristio »gdjekojim njegovim podacima« iz suvremene zbirke Theatrum europaium, koje je djelo »dosta savjesno pregledaos. 24 1. Kukuljevié — osnivaé moderne hrv. historiografije vanje lokalnih drustava prema francuskom uzoru, Radilo se, dakle, 0 prvom, ali bezuspjeSnom pokugaju da se barem rad na sabiranju grade u nas provodi po jednom sistematski zamisljenom planu. U dva druga lanka Kukuljevié ocjenjuje izdanja grade od Ratkog i Tkal- Giga, pa su to, Gini se, i jedine recenzije koje je uopée napisao. Doduse, 1859. je objavio prilog koji je trebao da bude ocjena, ali se sveo na zamjerku da se gotovo polovica objavljenih tekstova, nazvanih srpskim spomenicima, od- nosi samo na hrvatske stvari” U opSirnijoj ocjeni »Izprava o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopanac od Ratkoga, Kukuljevié izriée zahval- nost izdavatu, ali upozorava i na znatenje izvora druge vrste pored isprava, au sluéaju jednoga po njemu nepotpuno objavijena pisma opravdano istite njegovu vaznost. I druge njegove primjedbe u tom @anku, koje se odnose na neka pitanja u vezi s urotom, treba jo3 uvijek uzimati u obzir. U ocjeni Tkal- éiéevih »Povjestnih spomenika zagrebatke biskupije:*! Kukuljevié Zali sto izdavaé nije upotrijebio i arhiv azmanskog kaptola u Varazdinu i navodi listine XIII stoljeéa iz biskupskog arhiva, koje je mimoigao. Clanak sadrzava i dobar prikaz historijata obaju zagrebaékih crkvenih arhiva. Ako se, osim ovdje prikazanih radova, uzmu u obzir jos neki Kukuljevi- éevi prilozi iz toga razdoblja," onda je on osmi decenij XIX stoljeéa doista ispunio neobigno plodnom znanstvenom djelatnoséu, a ta se konstatacija mo- ze bez pretjerivanja primijeniti i na posljednje desetljeée njegova Zivota. % X., Sérbski istorijski spomenici mletaékog arhiva, prepisao dr. Janko Safarik, Narodne novine 4. XI 1859, br. 252. — Za Kukuljevicevo tadainje shvacanje hrvat- sko-srpskih odnosa znaéajne su ove njegove rijeti: »Dobro nam je poznato, da ovo niekoliko desetak godinah, ima medu Sérblji tako nazvane nove skole sérbsko- -beéke i novosadske, koja bi rada svemu juznomu Slavenstvu, a osobito na- ma Hervatima, narinuti ime sérbsko, nama za svagda, ako i srodno, ipak tudje ine prirodjeno [...] Sa tugom sluSamo i titamo mi Hervati, kako’ nieki Serbiji, od niekog vremena’ sve, sto je hérvatsko posérbiti Zele, postupajué tako proti bogu, proti naravi, proti historiji i proti po8tenju svojem i nasem [...]« 3 Obzor, 3—5. VI 1873, br. 126—128. Ta je ocjena potpisana inicijalima J. (!) K, a na kraju je oznaéeno da je nastala »u Betus. Ovi podaci, sami po sebi, mogli bi pobuditi sumnju u Kukuljeviéevo autorstvo, ali njemu u prilog govori di njenica da je Kukuljevié veé 1869. dokazao svoje dobro poznavanje materije i da je 1873, pored spomenute ocjene, napisao jo3 dva lanka u »Obzorus, potpisana slovima I, K. (J. mjesto I. vrlo je cesta tiskarska pogreska), Da se u tim slovima krije upravo Kukuljevié, pokazuje ocjena Tkaléiéevih Spomenika (v. bilj. 101) potpisana njegovim punim imenom, a lanak: »NaSa povjestna iztradivanja«, potpisan samo inicijalima J. K,, podinje rijetima u kojima pisac izrazava svoje veselje nad primitkom toga Tkaléiéeva djela »onomads. Takav zakljuéak nameée jo8 jedan @lanak potpisan istim inicijalima, u kojem se pisac, po uzoru novo otvorenog madarskog arhiva, zalaze za koncentraciju izvorne grade u Zemaljskom arhivu u Zagrebu (U ime nase proslosti, Obzor 21. IT 1873. br. 43). Clanak odaje po svemu pero bivSeg arhivara, koji je u stva- ri polozio temelj danaSnjem Arhivu Hrvatske. 10 Na i, mj., 18. II 1873, br. 40: »Povjestni spomenici zagrebatke biskupije pri- je XII. i XIII. stoljeéa.« 1 Za povijest hrvatske historiografije vazan je, naprijed spomenuti, Kuku- Ijeviéev uvod wu izdanje »Banologije« J. Mikoczija (O Zivot i spisih Josipa Mikoca), Arkiv XI, 1872, VII-XIV, a od Zivotopisa hrvatskih umjetnika osobito: »Jure Glovié prozvan Julijo Klovio, hrvatski sitnoslikarc, 1878, str. 76, 0 kojem je veé 1852. napisao ovecu studiju (Arkiv IT, 129—168). 25 Jaroslav Sidak Kukuljevié je u 80-im godinama objavio nekoliko ovetih historijskih rasprava i to u Radu Akademije. Najveéa se od njih odnosi na proslost »Prio- rata vranskog sa vitezi templari i hospitalei sv. Ivana u Hrvatskoj« (Rad JAZU 81 i 82, 1886, u svemu gotovo 150 strana), a po znatenju tih viteskin redova u hrvatskoj povijesti do potetka XVI stoljeca vazna je za tu povijest u cjelini. Nakon Mrnaviéeve rasprave (tada joS u rukopisu)! i Prayeva djela iz 1773. bio je to prvi potpun prikaz templara ili bozjaka (do 1312) i bastinika njiho- vih prostranih posjeda, ivanovaca ili kriznika (do 1526) u Hrvatskoj. S padom otoka Roda, matice reda sv. Ivana, u vlast Turaka 1522. ugled reda, prema rijegima Kukuljeviéa, »utonus, a »njihovih samostana i vitezova nestade u Hrvatskoj sasvim«. Njihova imanja, ukoliko su se saéuvala, preuzeli su »svjetovni upravijatelji priorata vranskoge, kojih povijest Kukuljevié ta~ koder slijedi. Ta je rasprava u stvari niz biografija, od kojih su neke opéirnije (oba Palizne, Talovci, Berislaviéi i dr.), a teziSte prikaza leZi u njoj na raz- doblju od kraja XIV do sredine XVI stoljeéa. Pored arhivske grade, osobito isprava koje su 1885. po drugi put odnesene u Budimpestu', Kukuljevié se mnogo koristio i razlititim rukopisima (Mrnavié, Marcelovié, Vitezovié, G. Maretié). Odnoseéi se kritiéki prema starijim piscima i pouzdavaju¢i se u mnoitvo novih podataka iz dotada neobjavijenih listina, on ispravlja_mno- ge pogreske u dotadasnjoj literaturi, osobito u Praya, ali su njegove biljeske ispod crte i tu esto nepotpune, a osobna imena su kojekako reproducirana. Unato’ ovim nedostacima, koji su svojstveni njegovu radu uopée, ta je ras- prava, zahvaljujuéi izvornoj gradi u njoj, ostala do danas u nauci nenadma- Sena. Veé je Smitiklas ispravno konstatirao da supravo uporabom ovih do- maéih listina od 12—16. vijeka podaje ova rasprava mnogo krasno zrnce za historiju hrvatsku«.1% VU daljnjoj raspravi: »Zringrad i njegovi gospodari« (PreStampano iz »Na- rodnih novinah«, 1883, str. 86) Kukuljevié je prikupio mnogo novih podataka, kao Sto je to i inaée dinio u takvim radovima, ali im je Zesto Zrtvovao cjelo- vitost i preglednost teksta. Ratki je, piuéi o hrvatskoj historiografiji prije objavijivanja »Priorata vranskog«, od Kukuljeviéevih rasprava, pored »Borbe Hrvatah s Mongoli i Tataric, najvige ovu cijenio. »Trajnu vriednost, jer na izvorih osnovan«, pisao je, »imade obsezan Glanak [...]: Zringrad i njegovi gospodari, u kojem se s tim gradom i njegovom sudbinom prepliée poviest najprije Baboniéa, a onda knezova Zrinskih«.™ Smitiklas je, pak, neSto kas- nije s pravom istakao da se »ne moze pomisliti historik hrvatski rade¢i o 16. vijeku, da obilno ne upotrebi ovu monografijuc.!** #3 »Discorso del priorato della Wrana« (ed. L. Jelié), Glasnik Zemaljskog muzeja XVIII, Sarajevo 1906. 1G, Pray, Dissertatio historico-critica de prioratu Auranae, Bet 1773. ws Tako je ban D. Khuen-Hédervary izrazio u Saboru sumnju u posteno po- sjedovanje arhivske grade koju je upravo Kukuljevié izmedu 1849. i 1852. opet vratio Hrvatskoj, pa je ta izjava po svojim posljedicama odigrala doista historijsku ulogu u tada&njoj hrvatskoj politici, Kukuljevié je neposredno zatim, otigledno pro- testirajuéi protiv ponovne otmice, oznaéavao vrelo za svoje podatke iz dotiénih izpra~ va rijesima: »U odnedenih pismih zem. Arkiva N. R. Ax (tj. Neoregistrata Acta) isl, a jednom éak i otvorenom aluzijom: »OdneSeno po banu iz arkivac. 300’ Smitildlas, n. dj., 88. ter Rad JAZU 80, 1885, 311. 108 'N. dj., 86. 26 I. Kukuljevié — osnivaé moderne hrv. historiografije Za svoj lanak »Beatrica Frankopan i njezin rod« (Vienac 1885. i pos. ot., str. 72), koji izuzetno nije popratio nikakvim bilje3kama, Kukuljevié se uvelike posluzio znamenitim dnevnikom mletaékog patricija Marina Sanuda i darov- nicama Beatriéina muza, hercega Ivani’a Korvina, niZuéi kronoloskim redom dogadaje, zbog Sega mu je prikaz, u kojem se najmanje govori o Beatrici, dosta suhoparan i kronitarski. Opis pojedinih dogadaja, povezanih samo nji- hovim vremenskim slijedom, éesto se doima kao regest isprave ili sazet re- zime kakva teksta. U pojedinostima, dakako, ima i u tom prilogu, koji po prikazu dogadaja dopire do oko 1530, dobrih i kritiéki provjerenih podataka. Potpuno odvojeno mjesto medu radovima Kukuljeviéa uopée zauzima njegova opsezna rasprava: »Prvovjenéani vladaoci Bugara, Hrvata i Srba, i njihove krune« (Rad JAZU 57—59, 1881, u svemu oko 150 str). Radi se u stvari o tri potpuno medusobno neovisne rasprave, s teZiStem na pitanju obli- ka kruna i obreda krunisanja, a ni ono nema sadrzajne moguénosti da tekst udini cjelovitijim. Za hrvatsku historiografiju svakako je, iz vise razloga, vaina rasprava 0 »Tomislavu, prvom kralju hrvatskome, koja je 1925. uvrSte- na i u odabrane tekstove Akademijina jubilarnog »Zbornika kralja Tomisla~ vas.!" Veé njezino ponovno izdavanje odaje nesumnjivo historiografsko zna- éenje ove rasprave. Medutim, ono je jo8 veée po tome sto su njezini glavni re- zultati bili opéenito prihvaéeni kao dokazane Ginjenice, iako se Kukuljevié — s obzirom na krunidbeni &in i njegovo smjeStanje na Duvanjsko polje — mogao osloniti samo na sasvim nepouzdano priganje u ljetopisu Popa Duklja- nina. Iako je daljnje razmatranje svojih rezultata prepustio »razmisljanju mladih istrazivaéa naie povijestic, bio je évrsto uvjeren u metodi¢ku isprav- nost svoga dokazanog postupka. Protivno kritiénijem i opreznijem Raékom, smatrao je da »stari nasi ljetopisi nijesu pisali samo bajke«, te da vima iu ovim ljetopisima, osnovanim na puékom predavanju i na starim nama nepo- znatim izvorima, mnogo bogata zrna i diste istine [. . Je"? Kukuljevié je svoju historiografsku djelatnost gotovo simboliéno zavrsio potkraj godine 1886. knjigom »Glasoviti Hrvati proslih vjekova« (s podnaslo- vom: Niz zivotopisa, str. 268). Kao i na potetku svog rada, 1842, tako je i sada, uodi smrti, joS jednom u predgovoru istakao odgojnu svrhu tih svojih »priloga za hrvatsku polititku i knjizevnu poviest« — »da se na§ sviet ugle- da iu ove svoje glasovite muzeve, te poprimi sve njihove vrline, a ujedno da se uzmogne uz njihova sjajna djela i otatbenitkim ponosom zanieti, te ih sliedit u njihovih uzornih dinihe. Pored priloga knjiZevnoj povijesti Kukuljevié je u tu knjigu unio historijske portrete Stjepana Brodariéa, Antuna Vrantiéa, Mehmeda Sokoloviéa i Stjepana Konzula Istrijanina, a dodao im biografiju Dinka Zavoroviéa — svoj posljednji prilog povijesti hrvatske historiografije — i povijest porodice Draskoviéa (152—205). Svi su ti tekstovi itki, a prikaz je popraéen dobro odabranim izvacima iz suvremenih izvora. Medutim, ni u toj knjizi, namijenjenoj Sirem krugu Citalaca, nema znanstvenog aparata; biljeske na kraju knjige ne sadrzavaju nikakve bibliografske podatke nego samo citate i naslove djela prikazanih pisaca. ‘ Rad JAZU 58, 1-82, i Zbornik kralja Tomislava. 40—86. 48 Zbornik kralja Tomislava, 74. 27 Jaroslav Sidak Svoj posljednji tlanak koji je jo8 pred smrt napisao iza’ao je u pulskom listu »Il Diritto Croato« 24. srpnja 1889, gotovo dva mjeseca nakon sto je veé umro. Bila je to opet jedna mala biografija. Smrt je Kukuljeviéa zatekla u vrijeme kada se u Stampi nalazilo jedno od njegovih najveéih djela: »Nadpisi sredovjeéni i novovjeki, javnih i privat- nih sgradah i t. d. u Hrvatskoj i Slavonijix (str. 391). Izdavanje ove zbirke od 1342 natpisa, poredana, osim medimurskih, po abecednom redu mjesta odakle potjeéu, preuzela je zatim Dioniéka tiskara, koja je njezino Stampanje zavrsila 1891.12 Vrijednost je grade unesene u to djelo vrlo neujednatena, jer preteZu natpisi iz novijih stoljeéa (XVII-XIX), a s malim su iznimkama svi na latinskom jeziku. Iako ih je, prema Smiiklasovu saopéenju,"'? skupljao punih éetrdeset godina, nije ih sve sam prepisao. U njegovoj je ostav8tini nadena i zbirka od oko 600 »Nadpisa Istranskih sa otoci Krkom, Cresom, Osorom i Pagome, koju je Kukuljevié priredio za tisak joS g. 1877/78. Kada je njegov sin Bozidar 1891. ponudio tu zbirku Aka- demiji, ona je rukopis vratila s obrazlozenjem da je vise od sto natpisa bilo veé prije objavljeno, »a da ni neobjelodanjene natpise ne valja primiti bez neke rezerve«."#4 Ivan Kukuljevié je po mnogostrukosti svog rada na podrutju historio- grafije, od organizacione podloge neophodne za njezin daljnji razvoj do izdanja izvorne grade i monografijskih priloga razlidite vrste, polozio — pre- ma rijetima F. Sisiéa — temelje »modernom nauénom radu oko hrvatske historije<. Iako su njegova organizaciona djelatnost i izdavanje historijskih izvora nesumnjivo vazniji, ipak je SiSiéeva ocjena, prema kojoj je njegov rad na monografijskim prilozima »danas veé ponajvige antikvirane," samo djelomigno toéna. I sam je, pisuéi to, izdvojio pet Kukuljeviéevih »radnja, koje su i danas joS od temeljne vaznostic, a taj bi se broj, s obzirom na obilje izvornih podataka u nekim drugim radovima, mogao i nakon pola sto- ljeéa gotovo udvostruéiti. 1 Miroslava Despot, Posljednji stampani prilog Ivana Kukuljeviéa, Histo- rijski zbornik VIT, 1954, 225.6. — Clanak ima naslov: »Filippa Lazea da Pola detta la Sappho illiricac. 42 Vidi Predgovor, potpisan po Dionitko} tiskari. 48-N, dj., 80. 4 Despot, n. dj., 225. 45 Si8iG, n. di, 93. 28 I. Kukuljevié — osnivaé moderne hrv. historiografie Zusammenfassung IVAN KUKULJEVIC — DER BEGRUNDER DER MODERNEN KROATISCHEN HISTORIOGRAPHIE In seiner historiographischen Téitigkeit, die beinahe ein halbes Jahrhundert dauerte, war Ivan Kukuljevié Sakcinski vor allem ein grosser Sammler, der als erster im XIX. Jahrhundert systematisch das Sammeln und Edieren geschichtlicher Quellen, im breitesten Sinne des Wortes, betrieb. Diesem Zwecke sollten auch »Gesellschaft fir die jugoslawische Geschichte und Altertiimers, die er 1850 griindete, und ihr »Archiv fiir jugoslawische Geschichte« (1851—75), das er heraus- gab, dienen. In seinen Abhandlungen und zahireichen kleineren Beitréigen befasste sich Kukuljevié hauptsichlich mit biographischen Studien, unter denen viele ihren Wert bis heute aufbewahrt haben. Von seinen Abhandlungen, dagegen, die breitere ‘Themen behandein, gibt es nur einige, die noch immer ihre wissenschaftliche Bedeutung nicht eingebiisst haben. Obwohl Kukuljevié kein geschulter Geschichtsforscher war und besonders die historischen Hilfswissenschaften nur mangelhaft beherrschte, hatte er durch seine allseitige wissenschaftliche und organisatoriche Tatigkeit feste Grundlage fir den weiteren Fortschritt der modernen kroatischen Historiographie gelegt. 29 HISTORIJS KI ZBORNIK GODINA XXV—XXVI 1972—73 Redakcioni odbor: IVAN KAMPUS OLEG MANDIC BERNARD STULLI JAROSLAV SIDAK Glavni i odgovorni urednik: JAROSLAV SIDAK Tisak Stamparskog zavoda »Ognjen Prica« u Zagrebu — 1974. Indaje Povijesno drustvo Hrvatske Zagreb