1

Iako se kod akutnih otrovanja preteno primjenjuju nespecifine ali vrlo

uspjene mjere, za poneka su otrovanja ve na mjestu dogaaja potrebni
specifini lijekovi. Oni pripadaju grupi "antidota". Lijenici su ove antidote
traili stoljeima. Brojni pozivi toksikolokim informacijskim centrima dokazuju kako je vjerovanje u posebne protivotrove jo duboko ukorijenjeno.
OTROVANJA: KOJI PROTIVOTROVI SU POTREBNI U SLUBI HITNE
MEDICINSKE POMOI?
M Harloff,
Medicinska klinika C, Klinikum grada Ludwigshafena
(Direktor: Prof.dr.med.J.F.Riemann)
Notfallmedizin 15(1989),519-526
ak i kod proirenog tumaenja pojma "antidot", kod ega emo npr. kisik
smatrati antidotom kod otrovanja ugljinim monoksidom a vodu antidotom kod
otrovanja luinama, taj pojam moemo primijeniti na najvie 75 tvari (11). Kod
intervencija izvan bolnica, samo mali broj antidota igra vanu ulogu.
Najvaniji razlozi ovome su slijedei:
* odgovarajui zadatku hitne medicine, na mjestu hitnog sluaja poduzimaju
se samo mjere za otklanjanje odnosno smanjenje neposrednih oteenja.
Time iz upotrebe ispadaju oni antidoti koji se sa istim uspjehom mogu primijeniti i kasnije.
* pohranjivanje pojedinih antidota kao to je to sluaj za antitenzidima
(sredstva protiv pjenuanja) nije indicirano jer se u takvim sluajevima u
pravilu lijenik HMP ne poziva.
* pojedini antidoti su sami po sebi opasni; time kod primjene od strane neiskusnih moe biti vie tete negoli koristi (6).
* ogranienje broja antidota je potrebno i stoga to u kolima HMP ima realtivno malo prostora.
Kao neizostavni antidoti za hitnog lijenika vae: apomorfin, atropin, 4dimetilaminofenol (4-DMAP), kortizon, medicinski ugljen, natrijev tiosulfat i
fizostigminsalicilat.. Tome se mogu pribrojiti biperiden, naloxon, obidoksim,
flumazenil i toluidinsko plavilo.
Kod promatranja mehanizma djelovanja postaje oigledno da ova sredstva
pripadaju razliitim grupama: medicinski ugljen i natrijev tiosulfat su tvari koje
veu otrove, kortizon i biperiden su funkcionalni antagonisti. Atropin, fizostigmin salicilat i flumazenil djeluju kao kompetitivni antagonisti, 4-DMAP se
ubraja u metaboliki aktivne protivotrove a toluidinsko plavilo kao i obidoksim
djeluju kao reaktivatori. Apomorfin se kao emetik samo uvjetno moe ubrojiti u
antidote.
OBAVEZNI ANTIDOTI U KOLIMA HMP (Tab. 1)
APOMORFINHIDROKLORID (Apomorphin-Woelm)
Odrasli: 5-10 mg (i.v.,i.m.)
Djeca: 0.07 mg/kgTT (i.v.)
ATROPINSULFAT (Atropin-100)

1 ml=10 mg

1 ml=10 mg

2
Odrasli: 2-5-10 mg (i.v.)
Djeca: 0.1 mg/kgTT (i.v.)
4-DMAP (4-DMAP)
Odrasli: max. 3.25 mg/kgTT (i.v.)
Djeca: max. 3.25 mg/kgTT (i.v.)

5 ml=250 mg

KORTIZON-SPRAY (Auxiloson-Dosier-Aerosol)
1 dah=0.125 mg
Odrasli: inicijalno 4 daha, potom svakih 3-5 min 1 dah
Djeca: inicijalno 2-4 daha, potom svakih 3-5 min 1 dah
MEDICINSKI UGLJEN (Kohle-Pulvis)
Odrasli: 20-30 mg
Djeca: 1-2 g/kgTT
NATRIJEV TIOSULFAT (Natriumthiosulfat)
Odrasli: 6-12 g (i.v.)
Djeca: 50-100 mg/kgTT (i.v.)
FIZOSTIGMINSALICILAT (Anticholium)
Odrasli: 2 mg (polako! i.v.)
Djeca: 0.02-0.06 mg/kgTT (polako! i/.v.)

1 doza=10 mg

10 ml(25%)=2.5 g

1 ml=0.4 mg

APOMORFIN
S jedne strane, ovaj alkaloid posjeduje centralno-ivani dopaminergini
mehanizam djelovanja sa supresivnim djelovanjem na endokrine centre, s
druge strane se radi o opijatu sa visokim afinitetom za centar za povraanje.
Antagonisti apomorfinu su, to se tie dopaminergikog djelovanja, neuroleptici sa antidopaminskim djelovanjem a to se tie opijatnog djelovanja
antidot je naloxon. Nakoliko minuta nakon aplikacije nastupa estoko povraanje, tzv. "provocirano povraanje". Efekt se moe usporediti sa ispiranjem
eluca i to naroito onda ako pacijent ponavljano u toku povraanja pije vodu.
Kod slijepljenih ostataka tableta, ostataka hrane i slinom, kada se korektno
primijeni, ova metoda je bolja od ispiranje eluca zbog inducirane retrogradne
peristaltike u duodenumu.
Provocirano povraanje je kontraindicirano kod:
* somnolentnih, besvjesnih pacijenata i onih sa grevima zbog opasnosti od
aspiracije.
* otrovanja sa kiselinama i luinama zbog opasnosti od proirenja djelovanja
kaustika
* kod otrovanja pjenuavim tvarima zbog opasnosti od zaguenja velikom
koliinom pjene
* kod otrovanja tvarima koje otapaju masti kao to su to benzin, benzol,
klorougljikovodici izmeu ostalog i zbog opasnosti stvaranja tekih
pneumonija sve do zatajenja plua (ARDS) kod aspiracije ve i malih
koliina.
Popratne pojave su gotovo uvijek pad krvnog tlaka te tzv. "nezaustavljivo
povraanje". Zbog hipotonije se gotovo uvijek simultano injicira norfenefrin,
nezaustavljivo povraanje moe se antagonizirati naloxonom (Tab.1)(9).

ATROPIN
Atropin se upotrebljava kao antidot prilikom otrovanja inaktivatorima holinesteraze zbog svojih parasimpatikolitikih svojstava. Ovamo pripadaju prije
svega esteri fosforne kiseline i karbamati. Kontraindikacije za primjenu kod
otrovanja nema. Kod predoziranja pojavljuju se popratne pojave - hipertermija, psihoza, koma, ileus i paraliza disanja. Smjernice za prvu aplikaciju date
su u tabeli 1. Dodatne injekcije mogu ubrzo zatrebati jer se atropin aplicira
prema djelovanju. Najbolji kontrolni parametar je sekrecija sline. Ako se slinjenje smanji, doza atropina je dovoljna (Tab. 1)(5).
4-DIMETILAMINOFENOL (4-DMAP)
4-DMAP je proizvoa methemoglobina koji nekoliko sekundi nakon
intrave-.nozne aplikacije stavlja na raspolaganje trovalentno eljezo (u
methemoglo-binu). Indikacija za primjenu su teka otrovanja cijanidima
nitrilima, acidima ili sumporovodicima. Ovi otrovi oteuju osim ostalog i
disajni metaboliki lanac blokiranjem trovalentnog eljeza. Detoksikacija
nastaje njihovim kompetitiv-nim vezanjem na methemoglobin.
Kontraindikaciju za primjenu 4-DMAP-a predstavlja mijeano otrovanje ugljinim monoksidom jer je u tom sluaju vezanjem jednog dijela hemoglobina u
COHb taj dio iskljuen iz transporta kisika. Stvaranje veih koliina methemoglobina dovodi do sloma opskrbe kisikom zbog manjka hemoglobina. Zbog
toga je 4-DMAP kontraindiciran kod svih otrovanja dimom i situacija kod kojih
se razvija ugljini monoksid. Kod maksimalnog doziranja, kao nuspojava
nastaje hemoliza (Tab. 1)(13)
NATRIJEV TIOSULFAT
Ova tvar stavlja na raspolaganje sumporne grupe koje su potrebne kod
detoksikacije otrovanja sa cijanidima stvaranjem rodanida. Time u ovoj tvari
imamo antidot protiv otrovanja sa cijanidima, nitrilima i dimom. On ne dovodi
do stvaranja methemoglobina pa je tako indiciran i kod mijeanih otrovanja sa
CO. Sa poetkom djelovanja natrijevog tiosulfata moemo raunati najranije
10 minuta od intravenozne injekcije. Stoga se pacijenta otrovanog cijanovodinom kiselinom tretira pomou 4-DMAP i neposredno potom sa natrijevim
tiosulfatom usprkos njegovom velikom detoksikacionom kapacitetu. Kod
lakih otrovanja cijanovodinom kiselinom odnosno kod mijeanih otrovanja
sa ugljinim monoksidom daje se samo natrijev tiosulfat. Kontraindikacije za
primjenu u navedenim sluajevima nema kao uostalom ni tekih popratnih
pojava (Tab. 1)(13).
KORTIKOSTEROIDI
Zbog svog antiinflamatornog i antiedematoznog djelovanja kortizon slui kao
antidot kod otrovanja plinovima nadraljivcima. Kod tekih otrovanja sa jakim
kaljem i poetnim plunim edemom postoji meutim opasnost da sa inhalacijom ne bude dovoljno djelotvorne tvari dovedeno do stanica tj. na mjesto djelovanja. U takvim se sluajevima preporua dodatno kortikosteroide aplicirati
sistemski. Kontraindikacije kod akutnog otrovanja nadraljivcima nema.
Preporuke za doziranje su razliite (Tab. 1)(10).
MEDICINSKI UGLJEN

4
Zbog dobre apsorpcije otrova topivih u vodi i mastima, ugljen je indiciran kod
svih ingestionih otrovanja sa izuzetkom kiselina i luina. Aplicirana koliina
mora biti dovoljno velika a zbog samo reverzibilnog vezanja otrova za povrinu ugljena, ubrzo se mora inducirati i forsirana dijareja.
Nuspojava kod primjene medicinskog ugljena nema. (Tab. 1)(3).
FIZOSTIGMINSALICILAT
Fizostigminsalicilat je inhibitor holinesteraze. Ovaj visokodjelotvorni antidot
moe kod pogrene primjene biti i jako opasan. Indiciran je samo kod antiholinergikog sindroma. Ovamo pripadaju simptomi kao to su to topla,
crvena koa, suhe sluznice, poremeaji sranog ritma, uzbuenost, koma,
depresija disanja ili grevi. Ove promjene provocirane su atropinom ili atropinu slinim tvarima, pojedinim spazmoliticima i antiparkinsonicima , razliitim
antihistaminicima, antialergicima, antiemeticima i antivertiginoznim lijekovima.
Najznaajniji su tricikliki antidepresivi. Otrovi muhare ili panterine, atrope
belladonne ili divlje jabuke (Stechapfel) predstavljaju tipine zastupnike antiholinergiki djelujuih tvari. Kao relativna kontraindikacija za primjenu
fizostigminsalicilata vai teka bronhijalna astma, koronarna bolest,
gangrena, mehanika intestinalna ili urinarna opstrukcija.
Nuspojave su bradikardija, poremeaji sranog ritma i grevi. Kod nastupa
munine, povraanja, pojaanog luenja sline ili pada krvnog tlaka, treba
reducirati dozu. Predoziranje dovodi do kloniko-tonikih greva i centralne
depresije disanja. Kontraindikacije i indikacije za primjenu moraju se briljivo
odvagnuti. Aplikacija mora biti polagana, uz kontrolu EKG-a prema preporuci
iz tabele 1. Kod pojave bradikardije ili hipersalivacije se injiciranje mora
smjesta prekinuti. Ukoliko je potrebno, moe se kao antidot injicirati pola doze
atropina. Sumarno, fizostigminsalicilat se u hitnoj medicinskoj pomoi daje
samo kod stroge indikacije iako se u nekim napisima preporuuje gotovo kao
dijagnostiko sredstvo. Ako se u toku primjene fizostigmina stanje oigledno
poboljava, moemo ga kod ponovnog pogoranja, primijeniti jo jednom
(Tab. 1)(8,12).
FAKULTATIVNI ANTIDOTI U KOLIMA HMP (Tab. 2)
BIPERIDEN (Akineton)
Odrasli: 3-5 mg (i.v.)
Djeca 0.04 mg/kgTT (i.v.)

1 ml=5 mg

FLUMAZENIL (Anexate)
1 ml=0.1 mg
Odrasli: 0.2 mg odmah+0.1 mg/min. do max. 1 mg (i.v.)
Djeca: Zasada jo nema jednoznanih smjernica
NALOXON (Narcanti)
Odrasli: 0.2-0.4 mg (i.v.)
Djeca: 0.01 mg/kgTT (i.v.)

1 ml=0.4 mg

OBIDOXIM (Toxogonin)
Odrasli: 250 mg (i.v.,i.m.)
Djeca: 4 mg/kgTT (o.m.)

1 ml=250 mg

TOLUIDINSKO PLAVILO (Toluidinblau)

10 ml=300 mg

5
Odrasli: 2-4 mg/kgTT (i.v.)
Djeca: 2-4 mg/kgTT (i.v.
BIPERIDEN
Biperiden je sintetiki antiholinergik sa preteno antimuskarinskim efektom.
Indiciran je kod tzv. bizarnog neurolokog sindroma. Pod time podrazumijevamo ekstrapiramidalni poremeaj sa akutnim diskinezijama, grevima
grkljana i oiju.
Sindrom provociraju neuroleptici-fenotijazini ili butirofenoni. Kao uzronik u
obzir dolazi i metoklopramid.
Kontraindikaciju za primjenu predstavljaju glaukom kao i teke stenoze u
gastrointestinalnom traktu. Nuspojave biperidena su psihoze, tahikardije, pad
krvnog tlaka, poremeaji pranjenja mokranog mjehura, suha usta, poremeaji akomodacije i midrijaza (Tab. 2)(4).
FLUMAZENIL
Od pred kratkog vremena se i u SR Njemakoj moe dobiti ovaj specifini
antagonist benzodiazepina. Nije neophodan u prehospitalnoj fazi iako
posjeduje odreenu vanost kao diferencijalnodijagnostiko i terapijsko
sredstvo. Danas preporueno doziranje vidljivo je u tabeli 2 (Tab. 2)(7).
NALOXON
Ovaj opioidni antagonist kompetitivno istiskuje endogene i egzogene tvari iz
opijatnih receptora. Djelovanje poinje unutar nekoliko sekundi. Apsolutne
indikacije za davaje u prehospitalnoj fazi nema. Zbog kratkog poluvremena
(oko 20 minuta) potrebno je paljivo praenje i po potrebi dodatno injiciranje.
Kod ovisnika o opojnim drogama moe akutno nastati sindrom odvikavanja.
Previsoke doze mogu izazvati poremeaje sranog ritma sve do fibrilacije
ventrikla pa se preporua "titracija" lijeka (Tab. 2)(14).

OBIDOXIM
Ovaj reaktivator holinesteraze indiciran je kod otrovanja esterima fosforne
kiseline. Kod nekih kemijskih spojeva, kao npr. fenthion i mevinphos, ne smije
se primjenjivati. Prije aplikacije treba identificirati otrov. Od nuspojava kod
prijeme obidoxima poznati su tahikardija i munina. Obidoxim se aplicira
najranije pet minuta nakon prvog davanja atropina (Tab. 2)(1).
TOLUIDINSKO PLAVILO
Kao indikacije za primjenu vae otrovanja methemoglobinom kao to su to
anilin, fenoli ili dim. Upotrebljava se rijetko. Ukoliko postoje lokalni industrijski
pogoni u kojima se mogu oekivati otrovanja, preporua se dogovor sa industrijom o tome tko e preparat drati na raspolaganju. Lijek se mora injicirati
strogo intravenski (Tab. 2)(2).
LIJENIK HMP MORA BITI UPOZNAT SA ANTIDOTIMA
Iako se veliku veinu otrovanih u prehospitalnoj fazi tretira nespecifinim
mjerama i vrlo rijetko koristi antidote, ove tvari u odreenim sluajevima ipak
predstavljaju obogaenje opskrbe akutno otrovanih. Zauujue je kako se u
vrlo kratkom vremenu drastino mogu poboljati i najtee slike otrovanja.

6
Primjena antidota u prehospitalnoj fazi ostaje ograniena i odnosi se
uglavnom ne na dokaz o inkorporaciji odreenog otrova nego na teinu
klinike slike u pojedinanom sluaju. U pravilu je potrebno strogo postavljanje indikacije. Ovo znai da svaki lijenik HMP mora poznavati antidote
kako bi ih znao optimalno primijeniti. Time je uinjen daljnji korak ka optimiranju lijenike opskrbe u prehospitalnoj fazi.
14 literaturnih navoda.
STADIJI OTEENJA RESPIRATORNOG SISTEMA POSLIJE INHALACIJE
TOKSINIH PLINOVA
1. FAZA: 0-1 h Nadraaj sluznica:Rinokonjunktivitis. Laringotraheitis
2. FAZA: 1-24 h Edem sluznica: Edem dunika, bronhijalna opstrukcija
Hipersekrecija: Stvaranje atelektaza
Superinfekcija: Bronhopneumonija
Oteenje alveolo-kapilarne membr: Nekardijalni edem
plua ARDS.
3. FAZA: 1-4 tj Perzistirajui bronhitis. Razvoj KOBP. Restitutio ad integrum.
4. FAZA: 2-5 tj Bronhiolitis obliterans sa tekom respiratornom
insuficijencijom, prelaz u KOBP
HITNE MEDICINSKE MJERE KOD INHALACIJE TOKSINIH PLINOVA I
PARA
1. Prekid daljnjeg udisanja, ispiranje ostataka sa koe
2. Kod cijanoze dati ovlaeni kisik (po potrebi 100%)
3. Kortikosteroidi:
* dexamethason u vidu aerosola inhalirati i to ako nema simptoma 2 x 5
udisaja u razmaku od 10 minuta a ako postoje simptomi nadraaja dinog
sistema, inhalirati 5 x svakih 10 minuta do prestanka simptoma
* sistemski (kontroverzno) 50-100 mg prednizolon ekvivalenta
4. Kod bronhospazma bronhospazmolitici, kod plunog edema diuretik i po
potrebi nitro-preparat.
5. Kod orofaringealnog ili laringealnog edema endotrahealna intubacija
6. Odravanje vitalnih funkcija, reanimacija
HITNO ISPIRANJE ELUCA
(PO MOGUNOSTI VE U KOLIMA HMP)
I Otrovi koji su nakon resorpcije visoko toksini a ne odstranjuju se na drugi
nain:
PARAQUAT
ALKILFOSFATI
CIJAN
II Otrovi za koje se moe oekivati da e nakon resorpcije izazvati teke
poremeaje srca i krvotoka ili greve a nije prolo dulje vrijeme od ingestije
otrova:
BETA-BLOKATORI, poslije davanja antidota
KLOROKIN
KININ
KOFEIN
DIGITALIS, poslije davanja antidota
INH, poslije davanja antidota

7
NIKOTIN
STRIHNIN
UZIMANJE UZORAKA (ELUANOG SADRAJA,KRVI I URINA)
ELUANI SADRAJ se sprema kod svakog teeg otrovanja
KRV se ve na mjestu dogaaja uzima kod slijedeih otrovanja:
* CO i H2S prije transporta
* Stvaraoci methemoglobina 1:10 prije davanja toluidinskog plavila
* ELJEZO prije davanja desferioksamina
* TEKI METALI prije davanja dimerkaprola
* DIGITALIS prije davanja antiseruma
* INZULIN (hipoglikemija) prije davanja glukoze
URIN se uzima kod otrovanja zelenom pupavkom prije transporta
NAJVANIJI ANTIDOTI
ANTIDOT
TOKSIN
ACETILCISTEIN
PARACETAMOL
ATROPIN
ALKILFOSFAT
BENTONIT
PARAQUAT
KALCIJ
KISELINA (ALUMINIJ)
DESFERIOKSAMIN
ELJEZO
DEXAMETHASON (SPRAY)
KLORNI PLIN
DIMERKAPROL
TEKI METALI
DIMETILAMINOFENOL
HCN, KCN, H2S
GLUKOZA
INZULIN
GLUKAGON
BETA-BLOKATORI
AMID NIKOTINSKE KIS.
INH
FIZOSTIGMIN
ATROPIN
KISIK
CO
OVJI ANTIDIGOXIN
DIGITALIS
TOLUIDINSKO PLAVILO
ANILIN, KROMATI,
DMAP (DIMETILAMINOFENOL) CIJANIDI, NITRILI, H2S
4-DMAP
Na-TIOSULFAT 10%
CIJANIDI, NITRILI, DIM, CO
TALIJ, JOD, TEKI METALI
DODATNI VANIJI ANTIDOTI
CARBO MEDICINALIS
UNIVERZALNI ADSORBENS
DIMETILPOLISILOKSAN
ANTITENZID
SIR. IPECACUANHAE
EMETIK ZA DJECU
NALOXON
OPIJATI
Na-SULFAT (GLAUBEROVA SOL) DIJAROIK
PRALIDOKSIM
ORGANOF. INSEKTICIDI
PARAFINUM LIQUIDUM
UGLJIKOVODICI, BENZIN
FLUMAZENIL (ANEXATE)
BENZODIAZEPIN
PRIJEDLOG ZA PRIMARNO ODSTRANJIVANJE
OTROVA KOD TEKIH OTROVANJA

8
osiguranje ivotnih funkcija (ABC pravilo)nedovoljno iskusni lijenik bi
odmah trebao stupiti u vezu sa centrom za otrovanja.
najranije mogue davanje medicinskog ugljena (ako je indiciran)!
kod odsutnih zatitnih refleksa, najprije intubacija. Ako se postavi eluana
sonda, sauvati primjerak eluanog sadraja radi ispitivanja. Takoer
sauvati sumnjiva pakovanja otrova/lijekova.
uputiti pacijenta u bolnicu u pratnji lijenika.
kod izraenih simptoma otrovanja/relevantne koliine uzetog otrova,
svrsishodno je ponovljeno davanje medicinskog ugljena poslije 2-4 sata.
laksanse davati oprezno (opasnost od aspiracije). Odrana pasaa crijeva
je od odluujueg znaenja (ujna peristaltika?). Kontrolirati izlazak
medicinskog ugljena.
kod najteih simptoma otrovanja, ispiranje eluca unutar 2-4 sata (?) moe
biti svrsishodno. Davanje medicinskog ugljena ne smije odlagati ispiranje
eluca.
Harloff FP. Neubewertung primaerer Gifteliminationsmethoden. Notfallmedizin 24(1998)394-397.

POSTUPCI ZA PRIMARNO ODSTRANJIVANJE OTROVA

medicinski ugljen (carbo medicinalis)
ispiranje eluca
ispiranje crijeva (Whole Bowel Irrigation)
izazivanje povraanja
laksansi
American Academy of Clinical Toxicology; European Association of
Poisons Centers and Clinical Toxicologists. J. Toxicol. Clin. Toxicol.
35(1997).
Krenzelok EP. Position statement: ipecac syrup. 699-709.
Vale JA. Position statement: gastric lavage. 711-719.
Chyka PA. Position statement: single dose activated charcoal. 721-741.
Barceloux D. Position statement:catharics. 743-752.
Tenenbein M. Position statement: whole bowel irrigation. 753-762.

AKTUELNE PREPORUKE AMERICAN ACADEMY OF CLINICAL

TOXICOLOGISTS AND EUROPEAN ASSOCIATION OF
POISON CENTERS
Ispiranje eluca. Preporua se samo ukoliko se radi o po ivot opasnoj
koliini otrova i ako se ispiranje provede unutar 60 mniuta od uzimanja
otrova.
Sirupus ipecacuanhae se kao postupak primarnog odstranjivanja otrova
odbacuje jer korist nije dokazana a time se odlau druge mjere za
odstranjivanje otrova.
Carbo medicinalis. Davanje se preporua ako je na osnovi svojih
fizikalnih svojstava predmnijevani otrov adsorptivan ali samo unutar 60
minuta od ingestije otrova.
Laksativi. Kako korist nije dokazana, ne preporua se ni pojedinano
davanje niti u kombinaciji sa medicinskim ugljenom

9
Ispiranje crijeva (Whole Bowel Irrigation). Ova se mjera ne preporua
rutinski jer podaci zasada nisu dovoljno sigurni. Kontraindicirana je kod
ileusa, perforacije i stenoze crijeva.
PARAMETRI KOJI RELATIVIZIRAJU VRIJEME LATENCIJE
Vrsta i doza otrova
Vrijeme latencije
Enterohepatiki krvotok
Antiholinergino djelovanje, galenika, punjenost eluca
Stanje oka, terapija kateholaminima
ADSORPCIJA OTROVA NA MEDICINSKI
UGLJEN JE UZ OSTALO UPITNA KOD:
Alkohola
Arsena
eljeznog sulfata
Kalija
Bromida
Malathiona itd.