Richard Hohday

RICHARD HOBDAY

LJEKOVITO SUNCE
Suneva

svjetlost i zdravlje u 21. stoljeu

S engleskog prevela
Alenka Mirkovi-Na

t\OfM
'/111111il1 '0 I

SADRAJ

RAHITIS I OSTEOMALACIJA - BOLESTI TAME" . . .. . .... . . 85

TUBERKULOZA I SUNCE .. ........................................................................... 86

KIRURSKA TUBERKULO ZA .................................................................... . 89

V

))

((

SUNEVA SVJETLOST I PREVENCIJA RAKA.. ....... .. .. 90

'l , 1\ l 1VI\ 1.1,

,-11: 11 7

RAK DEBELOG CRIJEVA I SUNCE .. . . ..... . .. . . .. ... .. 94

13

RAK DOJKE I SUNCE .. ............. ..................................................................... 96

ll I' I c \ ) ll 1' I )N ' f\ A ..............................................................................................

RAK PROSTATE I SUNCE .......... . .. . .... .... .. .. .. ... .. 99

l \ ) I l

I , V/\~1 1

25

'l' l.JH l ,O I lJM NA SUNCU ... .... .. .. ... .. .. ... .. .. 33

RAK JAJNIKA I SUNCE . ... ... .. . ...... .. ... . .. ......... .. ... . 99

TERAPIJA SUNEVOM SVJETLOU I RAK ... .. .... .. ... .100
SUNEVA SVJETLOST I SRCE .... ... . . .... .. ...... ...... .. .... 102

Vr I'A 1\1 1N I> l 'I. IM A V J 'I' A M l NA D cc . . ..... ...... ... . ... .... . 34

SUNEVA SVJETLOST I DIJABETES .. . .. .. .. .. .......... . 103

111 lllt IJl'N I fJ A fl J I I NSllll t C JJ ENC IJA? . .. .. .. .. ... 36

MULTIPLA SKLEROZA ........... ...... .............................................................. 104

t lNC : ll.VA VJWl' l,<>11'1\ 1,0 1,ESTEROLIVITAMIN D . . .. ..39

SUNEVA SVJETLOST I KARIJES . . .. . . ... . ...... .. .106

\ l i~\ I VI\

I 11 ' 11

'I

V / l'- l'l ,t> S '1~ I 11' 11' I( OE .... .. .. .. . . .... .. . 4 1

t )( '

I , J\

'IN' A 49
i

I 11 J UI '-1 1 J /\ I ( ~ LAD ZA SVJETLOU . .. .. .. .... .... .. 54

PSORIJAZA ........................................ ...................... ...................... ................ I 06

4. SUNEVA SVJETLOST: LIJEK ZA BOLESTI PROLOSTI,

SADANJOSTI I BUDUNOSTI . . .. .. .. . .. ... .. .. . 109
LIJEENJE ZARAZNIH BOLESTI NA OTVORENOM ..... ... .... .. .113
LIJEENJE NA OTVORENOM I TUBERKULOZA. ... . .. .. .. 114

\ f 11'1'1,0S'l' U '.lATVORENOM PROSTORU . . ..... . 58

1 ll 111' I J\

N it: OZONA I SUNANJE. .......... .... .................. .. ..63

llt!t I V1\ .":V.JE'f'f ,OST I SIVE MRENE (KATARAKTE) .. . .. . .. 64

I J\ t I \ )''4 Jt
66
ll 1 11 n 1 VA '/..A Z AT ITU OD SUNCA I SUNCE .. .. .. . .. ... .. . 69

'VN< ~ IWA SVJETLOST, SLO BODNI RADIKALI I VITAMINI... .. 73

TERAPIJA SUNEVOM SVJET LO U U ANTIKOM SVIJETU. .. . 117

PONOVNO OTKRIE SUNEVE SVJETLOSTI KAO LIJEKA . .. .. .118
SUNEVA SVJETLOST I VELIKE BOGINJE ......... .. ...... . ..... 120

RATNE RANE, SUNEVA SVJETLOST I BORAVAK

NA OTVORENOM ........................................................... .... ......................... 123

DOKTOR OSKAR BERNHARD (1861. - 1939.):

'

ISCJELITELJ R.A NA ................................................................................ ..... 124

BERNHARDOVA HELIOTERAPIJA RATNIH RANA .. ... .. ..... . 126

;

\.

1,

A J<O SUNEVA SVJETLOST MOE SPRIJEITI

<>l. llll ,JNH ZDRAVSTVENE PROBLEME .... ...... . ... . ..... 77

DOKTOR AUG USTE ROLLIER, VISO KI SVECENIK

TERAPIJE SUNEVOM SVJETLOU .. .. ....... ... ..127

))

I\ (

>1, 1KOJ I~ l>HFI C !)ENCIJA VITAMINA D UOBIAJENA? ... .... 78

:wltNt~ fl.VA SV.JE' l' LOST 1 KRHKE KOSTI . .. . .. .. .81

<> N'l ' r~<)l'O IH} Z I\

'l' lll A EPIDEMlJA((..... . .. 82

((

ROLLI EROVA METODA" SUNANJA U ZDRAVSTVENE SVRHE . .133

NAJUOLJI NAIN ISKORITAVANJA SUNEVE SVJ ETLOSTI..136

SUN; EVA SV IJ ETLOST 1 KUPANJ E U MORU . .. . .. . 137
'I A l >A 1 llAN/\ S .... ........... _, .... , .... ......................... ........... ............................... 139

5. KAKO SE SIGURNO SUNATI ....... .. .. ...... ...... ...... ...... 141

ZAHVALE

VJTAMTN D - ZDRAVLJE I PROCES STARENJA ... ... ....143

1)0 8 A DANA I DODA GO DINE......144
S<> l. A ll 'N' f l( ALEN 'l) AR .. .. . .. .. .. .. .. ... .. .... 145

ZH Mt .JOP ISNA IRI NA l NADMORSKA VISINA...146

'/,At ; A I >li. N ./ H Z Jt A r\ /\. . .. . . .. . . . . . . . 148

V I\ t >l.1l :, , ., , . .

... . . ... .....

.. ..............................149

J\f\ llllJI N 1'1\ 1. NA 'l'HMP lL RATURA .. . ....-...150

l' ll ll llll A IJA I :: t lNt l H. ... ... ..... ... ... 150
l't 1\'1

Z Nl I~ I ' M l\SNO,H I SUNANJA .... .. ...: 152

l'l 1 11111/\~~A I HAI' l{()'./,H .. .. .. ...... .. 154

I \I \' l i l' IU llll ANU l '/,A llRATI? .. . .. ..... .. .. 157

11 IH 1\ ti 11 ~iv J lt'l ' l 1,J 1\ Ji I SOLARIJI ... ... .. .........160

J,

~' l ' Vo tn N l 'Ht>S'l 'O lt , OTVOREN PROSTOR ...163

f\ I I 1'1
111

N r 1\ I ' , . .

........ ...................174

\ I r I 11 111\ NA~ N.J JM ZATVORENIM PROSTORIMA ...177

llN I "

{,

I I I I I\ I

\'r 'l' l.< >S'r

NA OTVORENOM.. .. ... 178

llN< ' ll.VA SVJETLOST I Z DRAVLJE U

21. STOLJEU...187

'llN<:l'VA SVJJ~TLOST I STANOVNITVO KOJE STARI. .. ...189

<H I llOM A.~ HNJll OZONA 1 SREDSTVA ZA ZATITU OD SUNCA. .. 194

~. n HAr>H, HAK'f.EIUJE I SUNEVA SVJETLOST ..... 1 96

1, V1>Jl 1. .. .. .. .... ... ... . .. .. ...199

l'llltJIC) Hl lC~ l ~Jl VO 1' IVO ...... .... ... .. . .. 225

)

............................. ....... .............227

I\ A'l, A Lt > .. ... .. ..

Tema suneve svjetlosti i zdravlja zahtijeva viedisciplinarni pristup.

Shodno tomu, a kako bih nadopunio postoj ee medicinske stavove,
zatraio sa1n miljenje inenjera, arhitekata, dizajnera i strunjaka za
tradicionalnu medicinu. Savjet sam zatraio i od svoje agentice Caroline
Davidson iz Knjievne agencije Caroline Davidson, bez ijeg entuzijazma
i strunosti ova knjiga ne bi ugledala svjetlo dana. Raspravama koje smo
vodili o radijskim i televizijskim dokumentarcima o suncu i ljudskome
zdravlju velik doprinos dao je i Martin Weitz iz bristolske kue Focus
Productions.
Ideje i prijedlozi na stranicama koje slijede predstavljaju miljenja autora, ali ne nuno i strunjaka koji su s njim vrlo ljubazno podijelili svoje
vienje razliitih aspekata predmetne materije. Iznimno sam zahvalan:
Alexu Attewellu, kustosu Muzeja Florence Nightingale; doktoru S. S.
Bakhshi, savjetniku za zarazne bolesti pri Zdravstvenoj agenciji grada
Birminghama; doktoru Johnu Casonu iz londonske bolnice King's College; doktoru Damienu Downingu iz tvrtke Nutrition Associates (York);
doktoru D. S. Grimesu, s Katedre za medicinu i biokemiju pri bolnici
Royal Infirmary and ~een's Park u Blackburnu; profesoru].). Hardingu iz Nuffieldova laboratorija za oftalmologiju pri Sveuilitu Oxford;
pokojnom gospodinu A. J. Howrieju iz arhitektonske tvrtke Osborne
Partnership (Ledbury); doktoru C. D. D. Hutteru iz Bolnice grada Nottinghama; profesorici Key-Tee Khaw, sa kole za kliniku medicinu Addenbrookeove bolnice pri Sveuilitu Cambridge; doktoru S. N. G. Lou
sa kole za napredni okoli pri Sveuilitu Ulster; profesorici Barbari
Mawer sa Sveuiline katedre za medicinu pri bolnici Royal Infirmary;
Johnu Palmeru iz privatne organizacije Building Research Establishm.cnt (Watford ); doktorici Angcl i Scbuh, s Institute fi.ir Medizinische
Ba ln ~olop; i c und I<limawlok ( Miinclwn) t e Chrisn Rninsdcnu, Chrisu

Dykeu i Anne Greer iz Skupine za istraivanje planiranja u medicini pri

Sveuilitu Centra! England.
Kako bih knjigu uinio to pristupanijom, u samome tekstu nisam se
slubeno pozivao na referentne knjige i lanke. U knjizi je pak navedena
bibliografija koja obuhvaa sve relevantne izvore, za koju se nadam da
<~0 hi t i vrijedna onima koji ele detaljnije prouiti bilo koju od spo1ne-

11ut ih tema. Htio bih izraziti zahvalnost istraivaima i autorima na ije

~.i rn se mdovc rcfcrirao; vjcntjem da e citate svojih radova prihvatiti kao
Jll'lz1rn njc:. lspri nvam se svin1a koje sam zaboravio spomenuti i za sve
t' v<~ 1 11 unine: pogreke, koje su iskljuivo moje.
JI 1\ t h110 hi h 7,d ln znhvrditj na pomoi i strpljenju osoblju sljedeih
I 11J1111it a : S 1n l i~llj {' knji nice grada Birminghama; knjinice Sveuilita
A '"" : W<'lll onw11, i11st it utu za povijest medicine te Barnesovoj medi' 11 ,lc11f I 11Jl11111 I J>l'I Svtu ili w Birmingham; gospoi J~nice Mayhew,
I1 V d I 11j l1.11 l1 11 tld I,nlllk<. Lord Mayor Treloar u Altonu, u Hampli lt u . I Iv ii 1 I ' l li lC' 11 yj11 Bogliolou, Faye Hamm i njihovim kolegama iz
1
1&1d I 1d11l1 l 1 I 11t f' 1:111'101'11 Prcss na potpori i strpljenju te Sandri Kramer,
11 11 llll d11li I t l111c1 Vlodj< uvelike poboljale tekst knjige. Veliki sam
111 1111
J1il1n11 I' dtll'' 111, iji su mi opseni komentari na prvotni ruko111 I 11JI ' l1lll 1111111h l<'lljJvi i pomoglimi daizvornirukopis uinimpuno
ll 11 ljlt 11, I 1 I 1111r1111 A111 ottu s Odsjeka za drevnu povijest i arheologiju
ptl V 111 I 111 Hh 11li11.hu m, koji mi je uvelike pomogao s klasinim ref11 11 t 1111111 , I 11111 lil11 t tkoder zahvaliti Caroline Tonson-Rye, pomonici
1111 il11ll 11 l 1.11pl .11 /\t/(t(licttl ffistory, za pomo u pisanju lanka Terapija
11111 l v1u11 vjl: l l n~l' 11 i sofarna arhitektura" na kojemu se temelji Poglavlje
1

ll VI

11j IJ', ',

ti :.11 mi pro fesionalci pruili besplatnu pomo i savjete. Iznimno

1111 ~.tl1v .tL\n Giovanniju Maciociji,Joseu Lacyju i Charmiani Wylde na
' l 'tt IIh r1i nt 'l.11~ flj j ma povezanim s tradicionalnom kineskom medicin om
t c J 1t: ld t Bc:ckcr) koja mi je toliko esto izlazila ususret svojim znanjem o
I1t1111loplll lji i cij<'pljcnju. Silno sam zahvalan i Alanu Sandersu,Jo iJohnu
1111 lnu l11. prnfh :nria Yanu Ha iju, gospodinu Li Ke Jingu te veleasnom
J\111J1

li

Lee Chak Yanu, koji su svi odreda bili dovoljno ljubazni da mi tijekom
godina pokuaju prenijeti svoja znanja o tai chiju, qi-gongu i aikidu.
elio bih zahvaliti i mnogim drugima koji su mi velikoduno pruali
potporu i pribavljali podatke ukljuujui: Margaret Boniface, Jill Brown,
Kennetha Cabrala, Marianne Crisp, Chrisa Donnelleya, Stephena Gorwitza, Chrisa Howriea, Gilla Hughesa, Petera Martina, Lorraine Mooney,
Raya Munnsa i Tima Welcha. U pripremi ove knjige gospodin Maurice
Andre iz Leysinea bio je krajnje susretljiv u pribavljanju detalja o helioterapiji profesora Augustea Rolliera, a isto bih tako elio zahvaliti i gospoi
Chapuis-Rollier na doputenju da reproduciram fotografije iz rada profesora Rollier.a. Iznimno sam zahvalan Pam Bochel na njezinoj daktilografskoj vjetini te urednicima asopisa Medical History, Here's Health i
International]ournal ojAmbient Energy, koji su mi ljubazno dop':1stili da
reproduciram njihove tekstove.
Nadam se da sam uao u trag svim izvorima svih tekstova i slika jo
zatienih autorskim pravima. Pa ipak, ako je neka referencija nenamjerno previena ili netono navedena, Findholm Press Ltd e pogreku
ispraviti u sljedeim izdanjima.
elio bih zahvaliti sljedeim fizikim i pravnim osobama za doputenje
da reproduciram odabrani materijal zatien autorskim pravom:
AACR Publications iz Philadelphije, za izvatke iz Cancer Research:
Apperley, F. L The Relation of Solar Radiation to Cancer Mortality in
NorthAmerica" (Povezanost suneva zraenja i smrtnosti uzrokovane rakom u Sjevernoj Americi), 1941 1, 191 - 195, te Studzinski, G. P., Moore,
D. C Sunlight - Can it Prevent as well as Cause Cancer?" (Suneva svjetlost - moe li sprij eiti rak ba kao to ga moe prouzroiti?), 1995 1S.
rujna, 4014 - 4022.

AP J IA Publicn.tions iz Washingtona DC. za izvadak izAmerican]ournal

t~/'f>1t/Jlir l/111/1/J: Gnrlnnd , C . F., <;ndn11d , F. C . i Gorh:tm, E. D Could

Sunscreens Increase Melanoma Risk?'' (Mogu li sredstva za zatitu od

sunca poveati rizik od melanoma? ), 1992., 82, 4, 614 - 615.

Dov<.!r Publications Ine. iz New Yorka, za Vitruviusovih The Ten Books

nn Architcctu re" (Deset knjiga o arhitekturi).

Londonskom medicinskom drutvu za izvadak iz: Gauvain, H .J Planning a Hospital" (Planiranje bolnice), Godinji govor, Radovi Londonskoga medicinskog drutva, 61, svibanj 1938., 246- 261.
Parsons Education za izvadak iz The Natura! House" (Prirodna kua)
Franka Lloyda Wrighta, Pit1nan, London, 1971.

Ji.dw.1rd Arnold Ltd, za Sunshine and Open-Air: Their Influence on

f r1 tlt 11 wi th Sp<.:cial Reference to Alpine Climates" (Sunce i otvoreni
p1" '' 1H: 11Jih ov ttt j<.:c:ij na zdravlje, s posebnim osvrtom na alpsku klimu)
I . 11. I lill11, 19).5., te H ealth andEnvironment" (Zdravlje i okoli) L. E.
t ltl I 1 I J, A1gylln Co mpbclla, 1925.
11 ~11 1 u 1 Colli11M1za izvadal~ iz Breaking the Bonds" (Kidanje spona),
I 11111t l1 y l{owc, 199 1.
1

y 11 Stationary O ffice, 1 London, za izvadak iz Resistance to

1\ 111 li ilnd< I 111d ot h<.: r An t imicrobial Agents" (Otpornost na antibiotike
1.1111w ,111ll11ilk robnc; tvari), Gornji dom Britanskogparlamenta, Sedmo
l~vf u' <>dhni.t 'l\ znanost i tehnologiju, 1988.
11 11

lection" (Plinije Stariji: Povijest prirode - selekcija) te Herodotus: The

Histories (Herodot: Povijest), i972.

The Peters Frazer and Dnnlop Group Limited za doputenje za pretisak

Himne suncu" faraona Eknatona, preuzete iz knjige Jacquette Hawkes
,,Man and Sun" (ovjek i sunce), The Cresset Press: Jacquetta Hawkes
1962.

M11jl'' '

i;,, New Jerseya za tabele iz Epidemiology of Cancer

I I I mu I V li .1u d1t D'' (Epidc1niologija rizika od raka i vitamin D ), Garl 111.I. ll 11Vl1 u11 l11 D : Mo1ccu1ar Biology, Physiology and Clinical Appli' 11111111 " (V lt.11 ni 11 D: molekularna biologija, fiziologija i klinika primk tw ). ~11 1 l 111 I ( ~orc h a 1n, 1999., urednik Michael F. Holick.
I 111 111

11 J 1 Pr{', H It t<\

I ti 11~ 1 nn1Jt1IJn1n1 Kc nyonu za doputenje citata iz njegove knjige 2lst

111 111 y Med k ine'' (Medicina 21. stoljea), Thorsons, Northhampton,
l 1>H(1,
1

11 t\ tM 11 101d lmjl )r do l 996. god ine (kada je privatiziran) tiskao doslovce sve slubene dravne ma11 llJ11l1 (111p11vl)tcll, 1.1koi1L', slubene povjcscice i sl.) te i.adrao ulogu zatimika kraljevskih autorskih

l11 l111 I 1i.1 1wkolllrn novlua i nsopisa). U sklopu primjene EU-direktivc o slobodi korite2005. god ine osnnv11 11 jd WSI (01'111c111"Public Scctor lnformation). srctllA11I "11v)111t1d11v110 I 01w1111lv110 tl)l'lo ZH do11LllJ lllost )nvolli pcu l11111kn. 1IMSO i dalje fu nkcionira, ali
11 lhq1111l1' 11l ln.
11 11\'ll (111n l11

11j11 l11 v1111d111-1111p111f 1 pndnt 11k11

10

Penguin Books, za izvadak iz Pliny The Elder: Natura! History-A Se-

Kraljevskom institutu britanskih arhitekata za izvadak iz The Joint

Committee on the Orientation of Buildings" (Zajedniki odbor za orijentaciju zgrada), 1933.

Springer Verlag Gmbh & Co. KG, za The Influence of Ocular Light Perception on Metabolism on Man and Animal" (Utjecaj okularne percepcije
svjetlosti na metabolizam ovjeka i ivotinje), dr. F. Hollwich, 1979.

Izvadak iz Some Observations on Hospital Dust with Special Reference to Light as a Hygienic Safeguard" (Neka zapaanja o bolnikoj
praini s posebnim osvrtom na svjetlost kao higijensku zatitu) L. P.
Garroda , prvi put objavljen u British Medical]ournalu (BM]) 19. veljae
1944. godine, 245 - 247, reproduciran je uz d oputenje BMJ-a kao i izvadak iz An Adress on thc Tr('atrncnt of Gunshot Wonnds" (Govor o
l ij<.:c.: nju

rana n<\IH!Scn ih vatr<.: nirn niu7.Jc:m) sir lkrkJcya Moynihana , koji

j<: u Hrilis/J A1<dit'td.Jo111'1111'1t ohjov l Jc~ 11 t o111jkll 19 16., 333 - 339. Izvaci iz
1

11

~lan kn The Share of the Sun in the Prevention and Treatment ofTuberr ulosis(( (Udio sunca u prevenciji i lijeenju tuberkuloze) objavljenog u
llrili.~h M edicaljournalu (BM]) 21. listopada 1922., 741 - 745 te iz lanka
,,<>hltu nry, Sir Leonard Hill (Osmrtnica sir Leonardu Hillu) objavljenog
11 lltilis/) Medicaljournalu 5. travnja 1952. godine, 767 - 768, takoer su
1qu od11cirnni uz ljubazn o doputenje BMJ-a.

lzv 1d1d< l:t l lipokrnta potie iz Regimena (Sanitatisa), pretiskan je uz

il11p11 1 <11Jt nnkladnika i Loeb Classical ,,Library from Hippocrates :
\Vn1I~ . o l 1llppnkrntcs, Volume 4" (Hipokratovi radovi: svezak IV.), koje
li p1cvell I 111'{ dili W. H. S. Jones i E. T. Withington, Cambridge, Mas11 li11 t' ll : I lnt'vard University Press, 1923 - 1931.
1

l1v.lll 1k li'. Sttnlight Could Save Your Life(( (Suneva svjetlost mogla
l 11 v 1111 sp11si! i 7.ivot) doktora Z. R. Kimea, 1980., reproduciran je uz
' l11Jll lt t t' lljr World l-Icalth Publications iz Penryna, Kalifornij a.

Z AHVALE ZA FOTOGRAFIJE

f\ lt lt' 1 l11

Ji'lo 1t, 1u: t!

Nightingale, London

7' li 1 1 / 11 111td I i 11sk<.: p ovijesti Sveuilita u Kopenhagenu, za fotografije

d1ti h 11 11 NI Ln Fi nscna i fotografije svjetlosne terapije na njegovoj klinici.
I' 1111 <;nvt l't1hlicntions iz Southamptona za doputenje za reprodukciju
l o 1og1 1'1j 1 I~

' I h<.: Lord Mayor Treloar Hospital and College", G. S. E.

i\ lrnil h 111n, 1988.

1

,;1 111 llNIH M11scc11 1.U Berlin - PreuBischer Kulturbesitz, Agyptisches

f\ li 11.c11n1, zn fotografije faraona Eknatona (autorice Margarete Bi.ising) i
l111h nttpl1 (nutorn E. G rantza).

I '

RIJEC UREDNIKA

Knjiga koju drite u ruci nadovezuje se na prethodno objavljenu knjigu

u biblioteci Obelisk, Svjetlost - lijek budunosti" Jacoba Libermana. Kad sam prije koju godinu krenuo tragom te teme, iznenadilo ine
da na itavom svijetu postoji tek nekoliko knjiga koje se bave jednim
od najvanijih imbenika povezanih s ljudskim zdravljem - sunevom
svjetlou. Spoznaje o neem to je toliko dostupno, sveprisutne i blagotvorno su zanemarene, potisnute u kut, a istodobno se prostor otvorio
neemu to jedino mogu nazvati propagandom globalnih razmjera sunce se poelo prikazivati kao neprijatelj ljudskog zdravlja.
U svjetlu svih spoznaja koje su iznesene u ovoj knjizi, kao i u spomenutoj knjizi dr. Libermana, to je jednostavno apsurdna. Naravno, potreban je barem minimum zdravog razuma i inteligencije da si ovjek neim
blagotvornim n e bi naudio, ali to je sve. Primjerice, sigurno je voziti se
automobilom, ako se ne vozimo prebrzo. Vatra e nas ugrijati, ali ako u
nju gurnemo ruku, opei emo se. Sunce e nas lijeiti i pomagati nam u
odravanju zdravlja - ako n e leimo na suncu od 1O do 19 sati. Usporedo s ocrnjivanjem naega bljeteeg prijatelja poela je silna kampanja za
razne toksine, kancerogene i alergene preparate koji se nanose na kou
pod zajednikim nazivom sredstva za sunanje".
Oito

je opet potrebno vratiti svijest o ljekovitim osobinama suneve

svjetlosti. Ta je svijest nestala relativno nedavno - prije tek osamdesetak
godina, kad je 1930-ih poela sveobuhvatna promidbena kampanja alopatske medicine, antibiotika i slino. I sam sam se iznenadio priicom
koju sam uo kad san1 s jednom mladom osobom razgovarao o helioterapiji, odn osno o tome u kojoj su mjeri do 1930-ih lijenici upuivali ljude da se lij ee sunanj em. O soba se prisjetila d a je njezinoj baki, koja je
ilnala neku reu bolest (sj eanj e je bilo ucp ouzdano, ali spominjao se grli
matern ice), tadanji lij enik - a radnja se zbiva 1930-ih u Istd, savjetovao
da se svaki dan st1na naga. 0 11n Jt ~ n c.'< lnlln tH.koliko mjeseci, prekrivena
tl'k l'll{'(llikmn )H'ckn inti t1111ih d ijtlo v1l 1ijcl 1; po~ liJ (.' je poivjela dugo i u

i dravlju. Sami detalji prie nisu mi bili toliko zanimljivi koliko to to je

1wkl lijen ik rekao teko oboljeloj osobi da se - suna. Moete li to danas
z,11nisliti ? Dok se osoba ne bi ni snala, ve bi bila puna najteih kemikallj.1, :t.nH\:nja ili ega ve sve ne. Oito je i to da je helioterapija i u nas bila
I11h g1alui dio n1edicinskog znanja onodobnih lijenika, a ne tek neto
1n Jt 1iJ t~11 i,k lzn1islio u naletu inspiracije. Svakako je bilo zanimljivo uti
d n1 1111tt1 pnt vrdu neega to mi je dotad bilo pomalo egzotina materija
pl .111 1 111kolll I ij cn ika s druge strane svijeta.
1

'1'11 Je JI' oldttstvo znborava. Ono to se ne ponavlja, na zapisuje i ne

I 1I ('~ ' ljl iz svijesti, a to nestane iz svijesti, nestane i iz kolektivnog
I 11 .1v11, 1J onoga to zovcn10 svakodnevnim ivotom.

11 t 1111

<>v11j1 lc11jlg;1 pL'<:vcdcna i objavljena da bi obnovila sjeanje za koje sam

ci 1 I ~ lutuitlvnog '.ln anja ljudskog roda nikad i nije moglo nesi .11 h .1111n j( ljekovito, i to l1 razmjerima koje je suvremenom ovjeku
I t I o poj mit i. Ta jednostavna istina nije bila teka za poimanje starim
IJ,l p1' ,ml11 Hl) Rim ljanima, Grcima i drugim velikim civilizacijama staropn vljtka, koje su u velikoj mjeri u medicini iskoritavale sunevu svjetl.1 I Fgl pi1tsld su zn anstvenici prvi za lijeenje rabili odreene boje, tj.
rn l11dt11 I d lo spektra. Grci su prvi dokumentirali teoriju i praksu solarne
I 1 ip I , I lcllopolis, grki Grad Sunca, bio je slavan po svojim hramov11111 V. ii I IJ111.njl' 11 kojima se sunevo svjetlo lomilo na spektralne komi 111111 111 1 ( lj, I1oj1.), a svaka se od njih koristila za odreeni medicinski
p1111111111 , Ocem hcliotcrap ije smatra se H erodot, grki znanstvenik iz 2.
1 11)1 c' 1, l<op J(.' %~\pi sao da je izlaganje suncu nuno za osobe ije zdravlje l 1th 1 pop1.1 vlt'i, kao i za one koji trebaju dobiti na teini. Stari su Grci
bd I'. u1Jt 11ucn muvali ,,hcliosis(( - h elioza, prema bogu Sunca Heliosu.
ll\1 11 11 11

je sunanj e kao najbolju od svih dobrobiti koje ovjek n1oe sam za sebe
uiniti te se sunao svakoga dana nakon laganog ruka i hladne kupke.
Rimski filozof Kornelije Celzus preporuivao je izlaganje suncu slabim
ljudima, kao i predebelima ili onima koji pate od vodene bolesti. U svojem radu O n1edicini" Celzus je rekao da suncu treba izlagati nadute
dijelove, ali ne predugo.
Veliki arapski znanstvenik i filozof Ibn Sina ili Avicena (980. - 1037.)
preporuivao je sunanje za astmu i iijas, kao i za nadutost, otekline i
vodenu bolest. U slavnom djelu Kanon . medicine" Ibn Sina opisao je
razliite naine sunanja na morskom pijesku. Padom Rin1a i usponom
kranstva terapija suncem je nestala jer je u Rimu i Grkoj bila povezana s oboavanjem boga Sunca. Rani krani svim su se sredstvima borili
protiv poganskih kultova Sunca i njegova oboavanja u bilom kojem obliku, pa je i znanje o sunevim iscjeljujuim moima nestalo iz kolektivne
svijesti. Suneva terapija gotovo je potpuno zaboravljena vie od tisuu
godina.
Tek su u 19. stoljeu brojni znanstvenici diljem svijeta opet spoznali iscjeliteljsku mo sunca. Terapija sunanj em koristila se u rasponu od jednostavne upale do paralize i tuberkuloze. U modernoj znanstvenoj literaturi prvi zapisi o utjecaju suneva svjetla na ovjeka nalaze se u. knjizi
Makrobiotika(( koju je 1796. napisao Hufeland. On je primijetio da ljudi
kojima je uskraena suneva svjetlost postaju blijedi, apatini i konano
izgube svu svoju ivotnu energiju.
Meu pionire istraivanja uinaka suneve svjetlosti ubraja se i

dr. Os-

d~ 11 <'ll'iiu1tiJnzn, bolesti mokranog mjehura i debljina. Kombinirao je

1111e 11ujt' s m~li itlm oblicima hidroterapije kao to su kupanje u prirod11l 11 1 l1.v<H'lrna ili moru. Grki kirurg AntiJus, koji je ivio oko 300. godine,
I t1~ od1. r je 11 svoj im zapisima opisao terapiju suncem.

kar Bernhard (1861. - 1939.), vicarski lijenik koji je otkrio da suneva

svjetlost pomae zacjeljivanju rana. Na zahtjev Odjela za zdravlje 14.
nj emakog armijskog korpusa za Prvoga svjetskog rata organizirao je solarnu kliniku u Kindersolbadu. Potom su solarne bolnice organizirane i
u Durheimu, za ranjene i bolesne vojnike iz itave nj emake vojske. Tijekom rata uvrstio je svoju reputaciju h elioterapeuta jer je od amputacije
uspio sauvati ozbiljno ozlij eene udove koje bi drugi kirurzi amputirali i
nikad nije izgubio pacijenta zbog tetanus:.\ ili gangrene.

I Rh 1ilf111 il :rn vjcrovn li u ist.:jdjl1jtH(t1

Pl 1dJc St 11'1 JI p,t 79. g.), Vl' likl k1lt11

l\ugusl't.' Roll kr ( 1871f. - 19)/i .), jo~ jrd no veliko ime u povijesti hellnll'l'npljc, s111H\v11 je sv jt iln~ t po~en pd l\ljlnj i vati l903. godine na

c :11 1 11. 111t11111vl'nik Soranus iz Efesa (oko 110. g) preporuivao je h eliozu

'I. 1 l\tnuk(ll(.' l>oksti kao to su epilep sija, paraliza, krvarenje, bolesti jed11j

Rl 111ski znanstvenik
llj1 t 1illrn :.vojtgo doba, opisao

111 t1 (
11

1111111 .

15

svojim pacijentima u klinici u Leysinu, u vicarskoj, te je tako postao pionir lijeenja tuberkuloze sunanjem. Tri su glavna uspjeha helioterapijc u 19. stoljeu: lijeenje i prevencija rahitisa, lijeenje izvanplune tuberkuloze te dezinfekcija i lijeenje rana. Dr. Harry Riley Spitler poeo je
istraivati i kliniki koristiti terapiju svjetlou u sanatoriju kojim je uprnvljao do 1919. godine. Tijekom 1923. i 1924. napravio je niz eksperi11H:nnta nad zeevima pod razliitim svjetlosnim uvjetima. Na zeevima
:-; 11 se poele dogaati svakojake anomalije; poeli su gubiti dlaku (potpuno ili djelo1nino), pokazivati simptome trovanja, imali su nenormaln11 tc~i nu tijela, probavne probleme, bili su sterilni, dolo je do anomtl lj,\ 11 l'ahvoju kostiju i sl. Uzrok tih promjena bila je neravnotea u auIC>11011m o 111 ivanom i endokrinom sustavu pa je Spitler nastavio
.11 r} i vut i knko svjetlost utjee na te sustave. Doao je do zakljuka da
11 dJ jclov1 i11ozga koji kontroliraju te sustave ujedno povezani s oima, i
111 u 1Jl<t .1 <(ltn, izravnim i izuzetno organiziranim ivanim putovima. To
4
'1 11 H~I c l.1 "lt' Vt.'l ~nmo1n promjenom boje koja ulazi u oi moe naruiti ili
11 po 11 vl t1 1.1vnotcn ivanog sustava.

Iv 111Jc~ rn" lnn k nsvjct.lostinazdravljeiznjedrilo jeinekolikonobelo

1, l ;rn !I ne- I H'JO. nj~rn a ki znanstvenik i bakteriolog Robert Koch po-

I li

Vllt

11 d I 1111uv.1 svjetlost smrtonosna za bakterije uzronike tuberJ 111 1111 11 k l'JO ,, dobio Nobclovu nagradu za medicinu. Dvije godine pri-

11 t11

1 1 l11l1lc' f1 1Jr1 li', Nicls Finscn, Danac koji je takoer istraivao djelovanje
"''l 1 11 1 llJ,1t 11J'' tuln.:rkuloze te je utemeljio Institut za lijeenje tuber1 111 11 11 vJlt lo.l'H, Nid s Finscn bio je prvi znanstvenik koji je sunevu svi 11 11 I k111 l .t ln Imo lijek te znanstveno istraivao njegove efekte na ljudi 11 V. 1 l111vl1<', Ako vas z~mima ta doista fascinantna tema, preporuujem
I 11Jlg11 SvJ<"tlost - lijek budunosti".
1

~ 1uu tv,1 ~ vJ<:t Jost se sastoji od irokog raspona frekvencija koje do ZemIJc t lz11 11 vidu elektromagnetskih valova. Do Zemljine povrine stigne
hk dJtllt<. tih valova, a smatra se da nae oko registrira samo 1 posto
1 J<' lok11p11ogn d cktrornagnetskog spektra. Vidljivi dio tog spektra, koji
i1d1 1.J dugine hoje, od ljubiaste (najkrae vaJne duljine) do crvene (koja
lrn 111 Jd11~11 vn ln11 duljinu), klju je ovjc knvn fm1kcioniranja i razvoJ 1 I l' 111jt1"<.' nii (h,iolokc: l psi h ol ok~ fi 11 tl~l IJ1, 'I b j<. najbolje vidljivo u

sjevernim europskim dravama poput Norveke i Finske, u kojima nekoliko mjeseci godinje nema sunca. U tim je zemljama dokazana izravna
povezanost izmeu smanjenja izloenosti suncu i eeg pojavljivanja
razdraljivosti, umora, bolesti, nesanice, depresije, alkoholizma i samoubojstava. U Finskoj se vie djece zame tijekom lipnja i srpnja kad sunce
sja u prosjeku 20 sati dnevno nego za zimskih mjeseci.
Albert Szent-Gyorgyi, dobitnik Nobelove nagrade i otkriva vitamina C, zakljuio je da sva energija koju uzimamo u tijelo stie od sunca". Kroz proces fotosinteze suneva energija skladiti se u biljkama koje
onda jedu ivotinje i ljudi, posredno se tako zapravo hranei sunevom
energijom. Szent-Gyorgyi je otkrio i to da su mnogi enzimi i hormoni
ukljueni u tu transfomaciju obojeni i vrlo osjetljivi na svjetlo. Kad ih
se stimulira svjetlou odreenih boja, na tim se enzimima i hormonima esto dogaaju molekularne promjene kojima se njihove izvorne boje
mijenjaju. Te svjetlom inducirane promjene znatno utjeu na sposobnost
enzima i hormona da uzrokuju dinamike reakcije unutar tijela. Szent-Qyorgyi je rekao da svjetlo koje udara u tijelo doslovce moe izmijeniti
temeljne bioloke funkcije koje su ukljuene u procesiranje tjelesne energije. Dr. Zane Kime je u svojoj knjizi Sunevo svjetlo" zapisao da e ee
izlaganje suncu smanjiti srane i dine probleme, tlak krvi, eer u krvi, da
e poveati energiju, snagu, izdrljivost, otpornost na stres te sposobnost
krvi da apsorbira i transportira kisik.
Do sredine 1930-ih najefikasnije metode lijeenja mnogih infektivnih
bolesti bile su sunanje i ultravioletna terapija. Godine 1938. otkrivenje
penicilin i medicinska se znanost, potpomognuta velikom propagandnom mainerijom financiranom novcem petrokemijske industrije, okrenula farmaceutici. Lijekovi su postali velik posao, a besplatna i nekodljiva
terapija sunevom svjetlou postala je relikt prolosti kojim se bavila jo
samo aica ljudi. Zato su danas mnogi upoznati s opasnostima od UV
zraenj a, ali slabo su poznate dobrobiti koje ono prua ovjeku.
Upravo se UV zraenje dcsctlj cj ma sust~vno nastoji u naim umovi1na
povc1.uti sa ~un c vo m svjetl o u i medu glavnirn je alatima ocrnjivanja"
rcput :trlj<. s 111H .t U igl'i .tsodjtH ljn 1 k11d dunns sporncnctc sun anj e, prvi
17

poj:1m koji se stvara u mislima je upravo ultraljubiasto zraenje, navodno vrlo opasno i pogubno za zdravlje. Negdje u skrivenim zakucima ostaj11 ovl' informacije : UV zrake omoguuju ljudima da asporbiraju 40 posto
vi <' 1<1\lijn iz hrane, UV zraenje sniava krvni tlak, poveava efikasnost
11 l .t, poho lj ~nva rezultate elektrokardiograma i profila krvi u oboljelih od
1111n k l c. ro~<: , smanjuje razinu kolesterola, pomae u gubljenju teine, u
HO posto ljndi koji pate od konih bolesti stanje se popravi kadih se izloi
UV i 1 ti 11 1\ it, UV z raenje poveava razinu seksualnih hormona.

Z1111 uuv111lk F. H. Krndsen je 1933. u svojoj knjizi Terapija svjetlom((

l'"PI ,,, 1<,~ 1.t'l lit ih bolesti koje se mogu lijeiti UV zrakama, ali od
111g 11 v1l' t IWl\1\ iz mode izale studije kojima se istrauju dobrobiti UV
z 1 1 r 11; 1. Dole je: velik broj znanstvenih istraivanja s poetka 20. stoljea
gnvt11 lo o dobrobiti sunca, veina dokumenata s kraja stoljea bavi se
t 111i111 djrlovnnjcm UV zraka. Istina je, naravno, uvijek umjerena. Sve
v dn duljilll' svjetla korisne su i potrebne ovjeku, a previe UV zraenja
(I .u 1 l pttv i~(' bilo ega) moe biti tetno, no upravo je ono ipak nuno za
1u l1 1,1v. 11tft 1.l vota i i1nunolokog sustava. Primjerice, 7. kolovoza 1982.
Iu t 111 I 1 flH'<I icinski asopis Lancet objavio je studiju koja je u potpu1111 1I gc wcu 1I 1 p1otiv opeprihvaene teze o vezi raka koe i UV zraenja.
I 11 1 IV111Jt' je pnwcdcno na londonskoj koli higijene i tropske medicine
I 11 1 1Il1<'JNl<t H U Sve u ilitu klinike za melanome u Australiji. Istraivai
11 11 t m11 \ 111 da je. mogunost pojave malignih m elanoma znatno via u
1111 11 I t11l 11dt 11 urcdi1na nego u onih koji se redovito izlau suncu zbog
\1111111 11, .t 1I , i I l posla.
1

I >1 , I ki n Sh:tw, jedan od glavnih istraivaa, otkrila je da najmanji

1I ~

I clnhi v.lllja ruka koe imaju oni kojima je glavna aktivnost na otvore-

'' " ' "

11 1,

Dvostruko vei rizik imaju oni koji moraju raditi unupod lluon:sccntnim svjetlima. Njihove su rezultate potvrdile dvije
11m.; .\J\jc..

pn) IJIvo ko nt roli rane studije koje su provedene na New York University
St lwnl of Medicine. Svjetlost punog spektra pokazala je dobar uinak i

\ 11 ckspc.: rin1cntima koje je provela industrija mesa i jaja. Pilii

ll l g 1111111i pod p1rnim spektrom bolje s 11 napr<.'dovali od svoje brae pod
d111gl111 nhlld 11u1 111uj1.tn ng :\Vjc.:tl.1. l> vo 111il n 'Hl due ivjeli, davali su
11 1 I 1 I t' 1111

IH

vie jaja, bili su mirniji i manje agresivni, a u njihovim je jajima bilo 25

posto manje kolesterola. Drugim rijeima, bez obzira je li rije o ljudima ili ivotinjama, umjereno i mudro izlaganje suncu je i poeljno. Na

itavom svijetu postoje ljudi koji ive na velikim visinama ili na ekvatoru
gdje je stopa ultraljubiastog zraenja visoka, pa ipak u tim podrujima

uope nema raka koe. Doista, ne vidi se esto da se Arapi m au kremama za sunanje, ali zato imaju prikladnu odjeu. O sim toga za najjaeg
sunca nikada se i nije trebalo izlagati. Postoje mnogi vidovi inteligentnog
ponaanja, od postupnog izlaganja suncu do odgovarajue prehrane, bogate antioksidansima.
Vrijedi rei i koju rije o preparatima koji bi nas trebali tititi od sunca.
U knjizi ,,Svjetlost - lijek budunosti" dr. Libermana nai ete podatak
iz izvjetaja amerike Administracije za hranu i lijekove da etrnaest od
sedamnaest losiona za sunanje, koji sadre preparat imena PABA, moe
biti kancerogena kad ih se izloi suncu. Preparat PABA u mnogim se
losionima koristi da bi se blokirala UV zraenje. Preparati koji bi nas trebali titi od sunca moda tite samo od njegovih dobrobiti, a kemijski
tete jednako kao i mnogi drugi kemijski preparati. Dr. Elizabeth Plourde,
klinika laboratorijska znanstvenica i medicinska istraivaica, zakljuila
je da kemikalije u sredstvima za sunanje osim to ne pruaju djelotvornu zatitu od svih sunevih zraka ujedno djeluju toksino na ljude, ali
i na iva bia u morima i rijekama. U ljeto 201 O. dr. Plourde je bila na
Mauiju (H avaji) u vrijem e dok su lokalni mediji raspravljali o tome kako
koraljni grebeni propadaju zbog globalnog zatopljenja. No dr. Plourde je
ustanovila da podaci govore kako je voda na Havajima bila najhladnija
u posljednjih 40 godina otkako tamo pliva pa je kao zdravstveni radnik odluila istraiti to bi to moglo unitavati koralje. Vrlo je brzo otkrila lanak objavljen 2008. u asopisuEnvironmental Health Perspectives
koji je jasno demonstrirao da kemikalije iz sredstava za sunanje (kreme,
sprcjcvi i sl.) unitavaju koralje. Kad je istraujui dola do brojnih lanaka
koji su govorili o tome da te kemikalije imaju jako hormonalno djelovan-

je. i dn mogu snano 11t jl:cnti nn SV(' v1s1t ivi h bia kao i na razvoj ljudskih
ktwm, od lu i l :t jt n.tpisall k11jiJ u 1qH11 rntnj.1, ta koju je sm atrala da moe
1

ltnati samo jedan prikladan naslov: Sredstva za sunanje - bioloka

opasnost: tretirati kao opasni otpad".
Knjiga daje mnotvo dokaza o tekim posljedicama prodora kemika1ija iz sredstava za sunanje u ekosustave. Planet kao i u ljudsko tijelo
1mglaava hitnu potrebu da se odmah prekine s upotrebom sredstava za
S\lnanjc i da se zaustavi teta koju nanose svakim danom dok su u prim]l'lli. U isto vrijeme mediji alju gotovo paninu poruku da je potrebno
lcol'istiti sredstva za sunanje prije odlaska u prirodu i obilno njima mazat I d jc.cu da bi ih se zatitilo od raka koe i sprijeilo starenje koe pod
1lt jecajcrn sunca. To se toliko esto ponavlja da vie nitko i ne pomilja te
tt 1.c dovesti u pitanje. Unato dokazima sredstva za sunanje ne samo to
pn vtavnj u rizik od raka koe, ukljuujui melanome, nego i ostavljaju
I or u i:r.lo7.cm1 vec1n postotku sunevih zraka koje razgrauju kolaHl' ll I ci 1st in, to dovodi do jaeg fotostarenja koe nego da se sredstava
z t .1111,\ 111jt uope ne ko riste. Melanomi i rak koe ee se javljaju kod
11pnt 1ci1 n:dstnva za sunanje. Od 1960-ih do danas uestalost melano1111 11 .vl1u dlJ<lovimt\ svijeta u konstantnom je porastu. Studija iz 2009.
11liJ11v lJt 11 1 111v.1sopis11 Clinics in Dermatology, napisala je dr. Plourde, ot1 11\ 1 d 1 t n p 1 11i' c.stnlosti melanoma raste meu bijelim stanovnitvom
1lljl 111 v lc..1 1 11 posljl'dnja e tiri desetljea. Prema Svjetskoj zdravstvenoj
ii 1 r11tli H ljl, godl ~ nj c. stope uestalosti melanoma u Norvekoj i vedskoj
I 11 1 111gu 11 11ostn 1 ilc u posljednjih 45 godina. Australija i Novi Zel 11 1d 1111 11 11 .1 j vu.411 uestalost sa 40 - 60 sluajeva na 100 000 ljudi. U
1t ii I 11 11j 111 11 npl do~l o je do porasta sa 3 - 4 sluaja na 100 000 tijekom
1070 Ili, u 1 I O 15 sluajeva na 100.000 ljudi u 2000. godini. Ti trendovi pnk ~11111 d.t l\ si; uestalost u sljedeih dvadeset godina udvostruiti.
1

dr. Plourde, statistike su toliko poraavajue da su

11 jl'dnom lanku iz 2008. objavljenon1 u asopisuJournal of
1lw H1 11'C1pcnn Acadc.my of Dermatology and Venereology ustvrdili: . s
p1 llli' 11orn s igurnoumoen10 rei da sredstva za sunanje koja uglavnom
11tu hJraj11 UV B zrake ne spreavaju nastanak melano1na u ljudi". Statist lk, dnk11z11j11 porast u estalost i svih tipovn raka koe. Plourde pie da
l ljN Hkl medu sobom tnsprnvljaju o toj privld 11 oj proturjcnostj : istodob111 1 po1:11.i lc lrn prodojt srl'dstuvn zn :H1111 111j1 111 lt I 11<.\ :stnlost rnka koe.
Zup1 .tvo,
I 11e1 ~ lv 1d

'O

JH'l'Jl li\

Upravo tako, prividnoj proturjenosti, jer tu nema niega proturjenog.

U reklamama se tvrdi da sredstva za sunanje ljuditna omoguuju da
na suncu ostanu 1O, 20 ili 30 puta due nego to bi inae mogli biti. To
je tono, ali samo zato to primjena sredstava za sunanje iskljuuje nae
prirodno zatitno crveno svjetlo upozorenja - opekline na koi. Takvo
reklamiranje daje laan osj eaj sigurnosti da na suncu moemo provesti
due vrijeme bez posljedica. Dui boravak na suncu troi prirodne zalihe
antioksidansa u koi koje slue za zatitu stanica koe od oteenja. Jednom kad se antioksidansi iscrpe, tijelo ostaje bez jedne od svojih obrana
protiv tetnih sunevih zraka i daljnje izlaganje mu teti. Upotreba sredstava za sunanje ujedno ometa nau drugu liniju obrane protiv sunca tamnjenje. Melanin (smei pigment koji stvaraju melanociti u epidermisu) koji se stvara prilikom izlaganja suncu prirodno apsorbira sunevu
energiju i prua zatitu od sunevog zraenja.
Drugi problem javlja se zato to sredstva za sunanje blokiraju sposobnost nae koe da obavlja svoju temeljnu zadau proizvodnje vitamina D
(zapravo je rije o horn1onu) kao reakciju na izlaganje sunevom zraenju.
Vitamin D kljuan je dio naega opeg zdravlja. Promicanje masovne
upotrebe sredstava za sunanje uz jasnu poruku da se bez njih nikada ne
boravi na suncu dovelo je do porasta uestalosti mnogih bolesnih stanja
koja se javljaju zbog niskih razina vitamina D, koji je nuan za apsorpciju kalcija i regulaciju razina kalcija i fosfata za normalno formiranje kostiju. Blokiranje korisnih sunevih zraka ima za posljedicu sniavanje razina vitamina D. I u Velikoj Britaniji i u SAD-u ponovo se poeo javljati rahitis zato to ljudi izbjegavaju boravak na suncu. Vitamin D nuan je
nmogim organima u tijelu, a njegove niske razine povezane su s dijabetesom tipa 2 u odraslih osoba i raanje1n djece s dijabetesom tipa 1, kao i s
epileptinim napadima. Vitamin D takoer je povezan s metabolizmom
n1iia. Oslabljeni mi.ii mogu dovesti do inkontinencije mjehura i slabe
zdjeline pregrade u ena, to moe poveati broj poroda carskhn rezom.
Za prirodno stvaranje dovoljnih koliina vitamina D vano je razumno
uivati u suncu. Postoje dobre preporuke o tome koliko vremena treba
provesti na suncu da biste proizvcl i dovoljnu koliinu vlastitog vitamina
D (hc:z sttdsH1vu zn s11n~nuj~ ) , Imo I o o cl gnv.wajo irn dozama koje valja
21

uzimati hranom da bi se postigla optimalna razina. Dr. Plourde smatra da

je od presudne vanosti prestati potpuno izbjegavati sunce i stanovnitvu
obnoviti zdrave razine vitamina D.
U novije se vrijeme objavljuju mnoge studije koje o)krivaju da kemikalije iz sredstava za sunanj e uzrokuju poremeaje /svih oblika ivota.
Kemikalije koje se koriste u sredstvima za sunanje vrlo su jaki hormoni i klasificirane su kao kemikalije koje ometaju endokrini sustav. Kad
se unesu u tijelo, mogu djelovati kao estrogeni, antiestrogeni, testosteroni ili antitestosteroni naruavajui prirodnu ravnoteu hormona. Evo
jednog primjera: Kad su istraivai takorima dali kemikalije benzofenon-3 (BP-3), 4-metilbenziliden kamfor (4-MBC) i oktil metoksisinamat (OMC) iz sredstava za sunanje ustanovili su da se teina maternica enki takora poveala, to pokazuje da te kemikalije imaju estrogensko djelovanje. Zabrinurost zbog dobivenih rezultata izrazili su ovim
rijeima: ,,Naa otkria pokazuju da UV zatitna sredstva treba testirati
na endokrinu aktivnost zbog moguih dugoronih uinaka na ljude i divlje ivotinje." Godine 2008. isti glavni istraiva i njegovi kolege utvrdili su da neke tvari iz krema za sunanje djeluju toksino i na reproduktivne organe i na sredinji ivani sustav. Njihovim rijeima: Ti podaci pokazuju da izlaganje spojevima 4-MBC i 3-BC prije i poslije roenja
moe omesti seksualni razvoj na. razini mozga i reproduktivnih organa."
Ako ste trudni, moda bi bilo mudro u irokom luku zaobii sredstva za
sunanj e, a takoer ne stavljati ih na male bebe.

U SAD-u, primjerice, upotreba sredstava za sunanje toliko se promie

da se neke opasne tvari, poput benzofenon-3, sada nalaze u krvi 97%
Amerikanaca, ukljuujui 90% onih koji su izjavili da nikada nisu korist i li sredstva za sunanje. Ta je kemikalija u toliko irokoj upotrebi da je
prodrla u amerike vodo tokove, a pogoni za filtriranje vode ne mogu je
ukloniti i1. vodovodne vode. Jedna studija koju navodi dr. Plourde poknzala je da su uzorci mlijeka 85% dojilja zagaeni, to znai da djeca
piju jake hormone tijekom kljunog, najranijeg razvoja. Mnoge kc:mikaliJc: i1. sredstava za sunanje spadaju u klasu spojeva 1v:1 nih I nol1 'lt koje je
pcw.n atodamoguproikrozpostc lj icu i m' i 11 ft111 , f\llrnlt 11J1 l~rnkorakoji
s11 i1Jocn i kemikalijama iz src:d l\l.I V' 1 1 11111 111J1 1111 Iju op u, tiroidnu i
,

I I

reproduktivnu zatrovanost pa se moe zakljuiti da se i u djece javljaju

iste tetne promjene.
Poseban dio te prie jest upotreba nanoestica u formulama sredstava
za sunanje, koje su odobrene bez testiranja jer se smatra da su ti spojevi neopasni u njihovu punom, prirodnom stanju ili krupnijim oblicima.
Meutim, znanstvenici otkrivaju da radikalno smanjena veliina dovodi do radikalno drukijih ponaanja tih oksida. Istraivai kalifornijskog
sveuilita u Los Angelesu utvrdili su da potomci mieva koji su bili
izloeni spoju Ti02, koji se nalazi u sredstvima za sunanje, imaju izbrisane velike dijelove DNK. Budui da to pokazuje da nanoestice prolaze kroz posteljicu, vjerojatno je da se oteenja mogu javiti i u ljudskih beba koje su u maternici izloene tim metalnim oksidima mikroskopske veliine. Drugi su znanstvenici utvrdili da nanoestice Ti02 ne
samo to prolaze kroz staninu membranu nego ulaze i u jezgru stanice
te tetno djeluju na DNK i ometaju normalnu diobu stanica. Jednako
vano otkrie predstavlja rad drugih znanstvenika koji su otkrili da su te
nanoestice toliko siune da prolaze kroz zatitnu krvno-modanu barijeru tako da mogu unitavati neurone u mozgu.
Te su siune estice putene u masovnu upotrebu prije nego to su obavljene studije koje bi utvrdile da ne nanose tetu slatkovodnom i morskom
ivotu. A nanose. One ubijaju fitoplankton koji je od kljune vanosti za
na planet ne samo kao poetak morskoga prehrambenoglanca nego zbog
stvaranja SO - 90% svjetskoga kisika. Istraivai su izraunali da openito
danas u svjetskim oceanima ima 40% manje fitoplan~tona u usporedbi s
podacin1a iz 1950. godine. Budui da je dokazana da nanoestice cinkova
oksida ubijaju fitoplankton, nuno je prestati zagaivati oceane kemikalijama iz sredstava za sunanje. Brojne studije u dananje vrijeme otkrivaju da su te nanoestice toksine za ribe i da ih se moe nai u njihovim
krgama, jctrin1a, srcu i mozgu. Osim toga kemikalije u sredst vima za
suna nj e toliko su h ormonski aktivne da ribe koje su im izloene daju potomke s mjeavi nom mukih i 'l.cnsl ih reproduktivnih organa, toliko velikim n~ tt:c nj irnL\ da se nck1.. ~ak prn l1\ju 11\1 i jest it i. istraiva i su skovali
11n:t.iv "111(.duspol z;1 to k(, 11\ljsld pogcuk11n pnloll\Stvo. 'l'i02 i Z nO, kcm1k.dijr i1. ~ nd st.1 v.t 111 s1mu 1111 , t; d 1 11 v1ln 111 . ld11l konn1H rarijnma
11

(recimo onim kao kad tuem isperete sredstvo za sunanje) potpuno izbijele koralj za 96 sati. Moda o tome treba razmisliti kad sljedei put
zakoraite u vodu obilno namazani mlijekom za sunanje.
Dobra je vijest da su tijekom godina objavljene brojne studije koje dokazuju da su antioksidansi vrlo djelotvorni kao prirodna zatita koe od
sun eva zraenja.

Ako je u prolosti bilo mnogo razloga da jedete hranu koja je bogata

nntioksidansima, zbog tih otkria danas ih ima jo i vie. AntioksidanNI ne tite sa1no od ultraljubiastog zraenja, kao to to ine sredstva za
1
11o a nj c, nego i od bliskoga infracrvenog zraenja, ime tijelu pruaju
d dc:ko veu zatitu od uske pokrivenosti UV spektra koju pruaju individualna kemijska sredstva za sunanje. Tijelo je stvoreno tako da proizvod I prirodne kemikalije za zatitu od sunca koje su mu potrebne da se
111 ~ r11 1 pod llvjctom da ima na raspolaganju nune sirovine.

;v,d ,d o, dtmcnrarna je stvar - ne treba ostati na suncu due nego to

L11 t ljdn

mof.t podnijeti, ovisno o tipu koe. Moe se provesti i razumna

l 11111 1111 Vt't' Hl l' Otl na suucu, ali ne sve vrijeme. Takoer se moe sjediti u
Iii 11 h1 tm Nll i gusto tkane tkanine koje blokiraju suneve zrake.
li I 1111 H'11I I, t<:tn ~t odrei tako univerzalnog i besplatnog lijeka kao
t ' I 11111 1v11w jl'tlost. To je mjesto na kojem poinj e ova knjiga.

Urednik biblioteke Obelisk Kreimir Miak

UVOD

Ljekovito sunce istrauje koristi, a ne opasnosti izlaganja tijela suncu.

Knjiga je napisana kako bi povratila kakvu-takvu ravnoteu u trenutnu prilino jednostranu - raspravu o sunevoj svjetlosti i njezinim uincima
na ljudsko zdravlje. Moda vam je, ba kao to je bilo i meni kada sam
poeo istraivati materijal za ovu knjigu, posve nepoznato da je suneva
svjetlost u pravim rukama - lijek. Tijekom povijesti sunce se koristilo u
prevenciji i lijeenju irokog spektra bolesti, a nekolicina lijenika i danas
se uspjeno slui njegovim ljekovitim svoj stvima. U dananje je vrijeme,
meutim, u dijelovima medicinske profesije i u javnosti openito iroko
rasprostranjeno uvjerenje da tetni uinci suneve svjetlosti na kou daleko nadmauju njegove potencijalne korisne uinke. U pokuaju da zauzdaju godinji porast pojavnosti raka koe, javne zdravstvene kampanje
tu poruku dodatno pojaavaju. ini se da su sve zablude o tome kako je
potamnjela koa pokazatelj zdravlja i da dugotrajno izlaganje sunevim
zrakama prua vie od minimalne zatite rasprene. Zato onda itati
knjigu o pozitivnim uincima suneve svjetlosti i sunanja?
Otvoreno govorei, zato to va1n o tome moda ovisi ivot. Suneva
svjetlost moe izazvati rak koe, ali ima dokaza i da moe sprijeiti niz
uobiajenih i esto fatalnih bolesti: rak dojke, rak debelog crijeva, rak
prostate, rak jajnika, bolesti srca, multiplu sklerozu i osteoporozu. Ukupno gledajui, broj ljudi koji umiru od tih bolesti daleko nadmauje
broj onih iju je smrt uzrokovao rak koe. Eto zato je, prema mojemu
miljenju, nuno dokinuti aktualne negativne predrasude prema sunevoj
svjetlosti i zato bih vam savjetovao da proitate ovu knjigu.

Ipak mi dopustite da, prije nego to krenem u daljnja obrazloenja, objasniJ n kako sam i zato uope napisao Ljekovito sunce". Takve knjige
obi n o piu lij enici ili novinari spccijali7.irani za medicinu, a ne doktori
i11 ~.c 11j crst va. Moje su kvalifikacijc pom:tlo neuobiaj ene u smislu da sam,
h~ ra< h1juc.~ i k o 11s1rukci jt i p1o ri1 1 1 11t 'l,.1 ll l'~l o ~to bi se moglo podvesti pod
l'l,t' \'l ~0L111 a I l ' I 111 olog ijt snl11 nit l<c ild <1rn ", '~p t'l ' 1n\I koja se rabi u gradnji
'I

sv ' 11\11 -.l ti 1 h 111. I l 1 / ti 11H: 1gt:tski uinkovitih kua - prouavao i kompkoH:nt.u 1111 11u:d h I1111 .Su radujui s arhitektima na posebnom projektu,
shvatio sam dt postoji itava izgubljena" tradicija oblikovanja graevina
izloenih suncu, ali ne zbog utede energije, ve zbog prevencije bolesti.
Tako sa1n se i zainteresirao za ljekovitu mo suneve svjetlosti. Kada sam
poeo prouavati povijest terapije sunevom svjetlou, otkrio sam kako
su lijenici koji su prakticirali to drevno umijee lijeenja, kao i arhitekti
i graditelji koji su ih u tome podupirali, sunevu svjetlost koristili puno
drukije nego to to mnogi od nas danas ine. A budui da se jako volim
sunati i da se u dobroj formi i zdrav osjeam samo kad pocrnim, to mi
je predstavljalo svojevrsno otkrie. Stoga sam na stranicama koje slijede
pokuao kratko rezimirati to se o terapiji sw1evom svjetlou znalo u
prolosti. Usporeujui to znanje s dijelom najnovijih rezultata medicinskih istraivanja o sunevoj svjetlosti i zdravlju, doao sam - kao to ete
vidjeti - do nekih prilino prijepornih zakljuaka. Kako biste ih do kraja
razwnjeli, iskreno bih vam savjetovao da, wnjesto da odmah prijeete na
njezino posljednje poglavlje, proitate cijelu knjigu.
Sunce isijava energiju u vidu elektromagnetskih valova, radiovalova,
mikrovalova, infracrvenog zraenja, vidljive svjetlosti, ultraljubiastog
irnenja i rendgenskih zraka. Do nas dopire tek mala koliina te suneve
energije; vei se dio proisti u Zemljinoj atmosferi tako da se sunevo
zraenje na njezinoj povrini sastoji od vidljive svjetlosti, ultraljubiastih
i infracrvenih valova. Sve do kraja 19. stoljea mislilo se da opekline izaziva suneva toplina"; danas znamo da su to infracrvene zrake. Otkrivi
da tamnjenje koe izaziva ultraljubiasta komponenta suneve svjetlosti,
tadanji znanstvenici tim su se ultraljubiastim zraenjem poeli koristiti
u lijeenju konih bolesti. Potom su pak otkrili da bolje rezultate mogu
postii koritenjem same suneve svjetlosti.
Tijekom povijesti stajalita prema suncu i njegovim ljekovitim moima
znatno su se mijenjala, to zbog znanstvenih otkria , to zbog mode.
ili ijeda koa smatrala se, a i danas se smatra poeljnom u zemljama s
poljoprivrednom ekonomijom u kojima veina stanovnitva radi na otvorenom i u kojima je preplanulost obiljeje radnike klase. Dobrostojei
slojevi stoljeima su inili sve to su mogli kako bi se drali podalje od
26

sunca. Dame iz visokog drutva sluile su se velovima, snncobranima,

eirima iroka oboda, pa ak i izbjcljivain1a koe kako bi im put ostala blijeda i zanimljiva." U razvijenom svijetu pak, u kojemu relativno
malo ljudi radi na otvorenom, vrijedi obrnuto: preplanula koa i dalje je
u modi i za mnoge ljude predstavlja obiljeje blagostanja unato javnim
zdravstvenim kampanjama kojima ih odvraaju od sunanja. Pomodarske sunanje, meutim, sa zdravljem i nema puno veze. Kozmetika preplanulost" i zaboravljene umijee sunanja iz zdravstvenih pobuda imaju
malo dodirnih toaka. Isto tako izmeu uivanja u sunevoj svjetlosti i
njegova promiljena koritenja u lijeenju ozbiljnih bolesti postoji velika
razlika.
Terapija sunevom svjetlou naizmjence se iznova otkriva i pada u
nemilost nakon ega gotovo netragom nestaje, katkad i na stotine godina. Od poetka 20. stoljea , kada je bila izni1nno popularna, doivjela
je dramatian obrat sudbine, zbog kojeg je dobar dio znanja o ljekovitim moima suneve svjetlosti bio zanemaren ili zaboravljen. Jeste li,
primjerice, znali da suneva svjetlost ubija bakterije i da joj to sasvim lijepo polazi za rukom, ak i kada proe kroz prozorsko staklo? Ili jeste
li znali da na osunanim bolnikim odjelima ima manje bakterija nego
u onim zamraenim i da se na onima koji se izlau suncu pacijenti bre
oporavljaju? Moda niste, no s obzirom na to da su infekcije koje se danas
mogu pokupiti u bolnicama etvrti najei uzrok smrti - nakon sranih
bolesti, raka i modanog udara - to je neto to vrijedi imati na umu.
Zapravo, vai su preci u ljekovite osobine sunca vjerojatno bili bolje
upueni od vas: ljudi su o sunanju imali vrlo razliita stajalita, ovisno
o dobu i mjestu na kojemu su ivjeli. Uzmite za primjer tipinog, dobro
obrazovanog stanovnika Essena ili bilo kojega drugog njemakog indus-
trijskoga grada 1920-ih godina. Recimo da je za Prvoga svjetskog rata
sluio u njen1akoj vojsci, da je bio ranjen i da se, nakon to se oporavio
od rana, vratio kui. ovj c k u takvu poloaju s unevu bi svjetlost cijenio
puno vi e n<.:go to je mi danas cijenimo. Vjerojatno bi znao za znanstvena
otkrit.4n p<wc1.ana sn svjctlnh1do kojih ~t dolo ti godinama neposredno
prlj~ r11 t1li god i ne l 90 ~ . god i11c Nolwl llVll 1mp,l'nd11 z~t medicinu dobio
jt' d 111Nld l j<'l 1ilk Nit-I. Fl11 w 11lt 10 pl'l 11 1nJt 'l 1 ll Npjlli 11 lij<:t nju ko1.nc
11

tuberkuloze ultraljubiastim zraenjem. S druge strane tijekom rata vojni

su se lijenici vjerojatno sluili suncem kako bi mu dezinficirali i izlijeili
rane u nekoj klinici za terapiju suncem u Schwartzwaldu ili u nekoj slinoj
instituciji u vicarskim Alpama. Da se u Njemaku vratio zaraen tuberkulozom, u oporavku bi mu vjerojatno pomagali terapijom sunevom
svjetlou ili helioterapijom (ime pod kojim je postala poznata). Lij enici
koji bi nadzirali zacjeljivanje njegovih rana vjerojatno bi jako pazili na
to kako reagira na sunevu svjetlost, a posebice na to koliko mu je koa
potamnjela. U to je doba vrijedilo pravilo: to tamnija put, to uspjenije
izljeenje.

Zdravstveno je sunanje stoga zahtijevalo usluge iskusnih lijenika koji

su tono znali koji su uvjeti najkorisniji za njihove pacijente: u koje e ih
doba dana i godine izlagati suncu, na kojoj tono temperaturi, ime e
ih hraniti i koliko e im tjelovjebe dopustiti u svakom poj edinanom
sluaju, koja vrsta naoblake proputa suneve zrake u mjeri dovoljnoj da
izazovu opekline i slino. I tada se, ba kao i danas, najvie pazilo da ne
doe do opeklina, no upravo je proces tamnjenja koe diktirao napredak
u lijeenju i njegovu uspjenost ili neuspjenost.
Tijekom 1930-ih sunanje se poticalo kao mjera javnoga zdravlja. U europskim i sjevernoamerikim industrijskim gradovima toga doba bolesti
poput tuberkuloze ili rahitisa bile su uobiajena pojava, a jednako tako
je bilo uobiajeno da se osobe podlone tim bolestima izlau sunevoj
svjetlosti. Tako se sunce koristilo ne samo u lijeenju nego i u prevenciji
bolesti. I arhitekti su radi spreavanja irenja infekcija u svoje zgrade uvodili element suneve svjetlosti jer, kao to smo vidjeli, ubija bakterije. Njihovi su nacrti bolnica i klinika za terapiju sunevom svjetlou ukljuivali
posebna prozorska stakla kako bi se pacijenti za loeg vremena mogli
sunati i unutra - obino prozorsko staklo, naime, djeluje kao brana od
ultraljubiastog zraenja i spreava tamnjenje.
Dojam koji o sunevoj svjetlosti i njezinu uinku na ljudsko tijelo ima
netko tko danas ivi u Britaniji posve je drukiji, oprean onome naega
njem.akog prijatelja iz 1920-ih. Miljenje po kojemu neto to bi se moglo nazvati si gurnjm ili zdravin1 s un r\llj<.' lll IH' p()stoji i po kojemu je
JH

potamnjela put znak oteene koe koja se pokuava zatititi o daljnje

ozljede opeprihvaeno je miljenje. Djeci i odraslima savjetuje se da se
tite od sunca, posebice u razdobljima sunana vremena tijekom proljea
i ranoga ljeta, da izbjegavaju sunce izmeu 11.00 i 1S.00 sati i da se tite
noenjem majica, eira i uporabom sredstava za zatitu od sunca. Kao
to moete razabrati, nastupio je potpuni obrat u razmiljanju.
Razloge za dananju nesklonost suncu nije teko utvrditi. Nakon Drugoga svjetskog rata, zbog poboljanja uvjeta stanovanja i prehrane, dolo je
do znatnog smanjenja pojavnosti upravo onih bolesti koje su se svojedobno lijeile sunevom svjetlou. Kada su 1950-ih godina antibakterijski
lijekovi poput penicilina i streptomicina postali iroko dostupni, medicinski su se postupci promijenili do neprepoznatljivosti. Novi su lijekovi
nudili izglede za brzo lijeenje irokog spektra infekcija pa se ni higijenska ni medicinska svojstva suneve svjetlosti vie nisu smatrale vanima
kao nekada. Terapija sunevom svjetlou izala je iz mode i ubrzo se
sv~la na povijesni kuriozitet.
U novije se vrijeme tetnim uincima suneve svjetlosti pridaje velika
vanost. Sada je tu rupa" u ozonskom omotau za koju se valja pobrinuti, a i incidencija raka ko'..e poveava se iz godine u godinu. Premda nedvojbeno ubrzava starenje koe i u podlonih pojedinaca moe potaknuti
pojavu raka, suneva je svjetlost, paradoksalno, nuna za nae zdravlje.
Ljudsko tijelo treba sunevu svjetlost kako bi, sintetizirajui ga u koi,
proizvelo vitamin D. Ne zna se koja je doza vitamina D optimalna za
zdravlje, pa je i duljina izlaganja sunevoj svjetlosti nuna za obavljanje
te vitalne funkcije podlona raspravi. To znai i da upozorenja prema kojima je suneva svjetlost u osnovi tetna treba uzeti s oprezom. Suneva
svjetlost moe izazvati rak koe, ali - kao to ete vidjeti na stranicama
koje slijede - postoje dokazi da suneva svjetlost moe biti presudna u
spreavanju brojnih bolesti povezanih s niskom razinom vitamina D.
Ta koe r se relativno malo vanosti posveivala utjecaju prehrane kao
gc.:ncratora ra ka koe. Ipak, i ono malo istraivanja o toj temi pokazuje da
ono ~ to jedete odrcdujc kako e vaa ko:/,n reagirati na sunevu svjetlost.
Ud lo n\nsti u vnoj prcl 1rnni kao i sad rnj vit:nminn i Jnincrala u hrani koju
jl'< hte 1nogu p1t1:wdnn utjcrm I tH\ l'l.gl<clt d.1v.u1\ sc.. koa na suncu oteti.

Mld k lnsl .t lit t' t 1ll t1t\ \ n sunnnju je proturjena: jedno polje istraivanja
n.tgl.\,\Va njegove koristi, a drugo istie opasnosti. Jedna od nesretnijih
pojava u suvremen oj n1edicini je trend prema specijalizaciji. U takvim je
okolnostima ovj eku teko ne optereivati se (neopravdano) stajalitima
strunjaka s ovog ili onog podruja i tako iz vida ne izgubiti iru sliku.
Kroz tu je umu sve tee opaziti drvee, odnosno sunevu svjetlost, koja
se kroz njega probija. tovie, kako bi se do kraja razumjeli korisni uinci
suneve svjetlosti, katkad je korisno posve zaboraviti konvencionalna medicinska razmiljanja i okrenuti se drugim iscjeliteljskim tradicijama. Kada se koristi kao lijek, suneva svjetlost odbija se podvrgnuti
znpndnjakoj redukcionistikoj metodi analize: pokuati shvatiti njezine
terapeutske uinke na molekularnoj razini, iskljuujui sve ostalo, moda
i nije najbolji nain da se otkljuaju njezine tajne.
Lijenici koji su se poetkom 20. stoljea sunevom svjetlou koris-

u lijeenju ratnih rana i bolesti kostiju i zglobova znali su da terapija

snncvom svjetlou djeluje, ali ne i zato. U nedostatku znanstvene teorije koja bi objasnila njezinu djelotvornost bili su prinueni uglavnom
na empirijski pristup. Meu inim posljedicama taj je pristup kasnijim
naratajima lijenika omoguio da s lakoom zanemare ili odbace njih ove metode i rezultate, to je za aljenje. Oni nas mogu puno toga nauiti
i stoga sam, kao dodatak pregleda njihova rada, nakratko prouio naine
tla koje se sunce koristilo u lijeenju u kulturama drukijim od nae. To je
podrazumijevalo vraanje na same poetke povijesti medicine, ali i arhit(;kture jer su, povijesno gledajui, medicina i kreiranje graevina esto
bili usko povezani. Prvi u povijesti poznati lijenik - Egipanin iz 27.
stolj ea prije Krista po imenu Imhotep - bio je i jedan od najglasovitijih
nrhitekata tadanjeg svijeta.
t ili

V vremenima u kojima se

suneva svjetlost cijenila kao lijek arhitekti

su esto gradili graevine koje su proputale suneve zrake. Kad a pak

suneva svjetlost padne u nemilost lijenika, kao to je to mu danas sluaj,
1nalo toga potie arhitekte da u osmiljavanju graevin a u obzir uzmu
i sunevu svjetlost. U razdobljima u kojima su se prevencija i lijeenje
d r~ali jednako vanima do terapijskih osobi na s uneve svjetlosti puno
sc.. vie dralo. U tim okolnostima liniju koja razdvaja lijenike i arhitekte
1

esto je bilo puno tee uoiti nego danas. Arhitekte se u prolosti poticalo
na stjecanje odreenih medicinskih znanja.
U posljednjih trideset godina higijenska i medicinska svojstva suneve
svjetlosti imala su malo utjecaja na graevinsku struku. Solarna je arlutektura napokon bila prihvaena, ali zbog ouvanja energije a ne zbog
zdravlja iako se odavno znalo da suneva svjetlost proputena u neku
graevinu povoljno djeluje na njezine stanare. Iako se suneva svjetlost
u zgradama danas smatra korisnom(( ili poeljnom", taj je aspekt planiranja i dalje vrlo nisko na popisu prioriteta. tovie, nekome tko ita
dananju literaturu o arhitekturi prednosti uvoenja suneve svjetlosti
u zgrade, osim onih psiholokih, ne bi bile oite. Budui da u zatvorenom prostoru danas provodimo puno vremena, vjerujem da je prednosti
ivota i rada u osunanu prostoru potrebno pomnije prouiti i cijeniti
vie nego to je to danas sluaj.
Terapija sunevom svjetlou pripadala je medicini predantibiotikog
doba, doba u kojemu su infektivne bolesti bile uobiajena pojava, a jedina obrana od njih bio je jak imunosni sustav. Od tada se, ve kojih
pedeset godina, tuberkuloza, upala plua, septikemija i mnotvo drugih
potencijalno fatalnih bolesti dri pod nadzorom uz pomo antibiotika.
Naalost, sve vie bakterija postaje otporno na lijekove i ima naznaka da
razvoj novih antibiotika kaska za sposobnou organizama da se prilagode i steknu otpornost. Ne doe li tu do pomaka, terapije koje jaaju
nau prirodnu otpornost na bolesti, od kojih su neke opisane na stranicama koje slijede, mogle bi privui puno vie pozornosti nego to im se
p osveuje posljednjih godina.

Svladavanje p ojedinih tehnika opisanih u ovoj knjizi trebalo bi nam

ornoguiti da bolje iskoristimo korisne strane sunanja, uz minimum
ri'l.ika. Postoje medicinska stanja koja se izlaganjem sunevoj svjetlosti
pogoravaju, a pojed ini lijekovi po put antihistam.inika, kontracepcijskih
t,1hlcta, a ntidijabctikih tvari, sedativa, d iurctika i niza antibiotika
pojn~uvaj u

osj<:tljivost na sunce.
Prije: 1u:no ~t o se u pust i u p1 ogt'.\ tl\ S\11\l 1t11ja, ~v,1tko tko ima bilo kakvih
111m11jl 11 v<.'1,l rn 1.d1 1vlj<. m ili l ljtk nvl 1n11k11)l' 11 ~l 1t1.i tnbno bi se posavjctnv 11 I1. llJc1'11 lkrn n.

Ljudska rasa evoluirala je pod suncem, a ljekovite moi sunca tovale

su se tisuama godina. Cilj je ove knjige pokazati kako se suneva svjetlost koristila za prevenciju i lijeenje bolesti u prolosti i kako nas moe
lijeiti i pomoi nam danas i u budunosti. Bog sunca Apolon bio je grki
bog medicine, a dva natpisa na njegovu hramu u Delfima nude vjerojatno
ponajbolji savjet o sunanju koji ete igdje pronai: Niega previe.
Upoznaj samoga sebe.

VAI TIJELO I UM NA SUNCU

Sunanje je jedno od velikih ivotnih zadovoljstava. Za neke meu nama

izlaganje koe njenoj toplini sunevih zraka u proljee ili u rano ljeto svojevrsni je oblik tovanja sunca. Shvaamo da je u doba kada se izvlaimo
iz zimske tame naim tijelima nuan izravan doticaj s okrepljujuim suncem. Sunce kao da nas jaa i uzdie nam duh. Ali zato? Sunce zacijelo
ima vrlo malo stvarnog utjecaja na fizike i kemijske procese u ljudskom
tijelu. ini se da mnogim ljudima ide sasvim dobro i s malo suneve svjetlosti, ili ak i bez nje, a sunanje, dakako, izaziva i rak koe.
Pa sve donedavno o uincima suneve svjetlosti na ljudsko zdravlje znalo se relativno malo. Iako se suneva svjetlost tisuama godina koristila
kao lijek, nitko zapravo nije znao kako je i zato djelovala niti to danas
zna. No u posljednjih dvadeset godina znanstvenici su unaprijedili svoje
spoznaje o suptilnijoj psiholokoj i biokemijskoj reakciji tijela na suneve
zrake te je postale jasno da je utjecaj suneve svjetlosti na nae zdravlje
puno znaajniji nego to se nekada mislilo. Da, suneva svjetlost moe
izazvati rak koe, ali - paradoksalno - sve je vie znanstvenih dokaza da
bi suneve zrake mogle imatj i kljunu ulogu u prevenciji i poboljavanju
stanja u nizu ozbiljnih degenerativnih i infektivnih bolesti ukljuujui:
rak dojke, debelog crijeva, jajnika i prostate, dijabetes, visok krvni tlak,
bolesti srca, multiplu sklerozu, osteoporozu, psorijazu, rahitis i tuberkulozu. Na stranicama koje slijede te emo bolesti - i nain na koji suneva
svjetlost na njih djeluje - prouiti pojedinano, no pogledajmo prvo to
sun eva svjetlost - u irem smislu - ini ljudskome tijelu.
Sun evu

svjetlost koja dospije do Zemljine povrine ine vidljiva svjetlost, ultralj u biasto i infrac rvcno z rae nj e. Priblino 37% suneva
i 1ac.: njn u fo rn1i je vidljive svjetlosti, 3'Mi otpada na ultraljubiasto, a
prcosl nlih 60% na i11fr:1n 'v<.110 'M11,\11 jt, Ult m ljt1binsto sunevo zraenje
koj<.1 11t jr~t 11 n ljudsku kou d ljlll w 11 tld 11 1110 v d11oj dulj ini , na dugovalno
\/

RICHARD HOBDAY

A (t:tv. t tun wJ,tln) 1 1 1UVA1.racnje (320 -400 nm) te na srednjovalno B

ili UVll 7.1.tc.\ 1tJ{ (J.90 120 run).2 Oba potiu tamnjenje i opekline. UVB
zraenje pu110 bre iznlivn opekline, no UVA zraenje prodire dublje u
kou. Kroni no dugogodinje svakodnevno viesatna izlaganje suncu
moe izazvati trajne promjene u grai koe i dovesti do preuranjena
starenja. Moe izazvati i atrofiju koe, a u podlonih se pojedinaca moe
razviti i rak. Akutne epizode sunanja takoer mogu otetiti kou, to
znaju svi koji su na svoju alost ve prvoga dana godinjeg odmora
izgorjeli na suncu. Meutim, suneva svjetlost djeluje pozitivno na niz
uobiajenih konih poremeaja poput psorijaze, nekih oblika akni ili osipa te rijetkoga zloudnog raka koe zvanog mycosisfungoides.3 Suneva se
svjetlost koristila i u uklanjanju bakterijskih i gljivinih konih infekcija.
Dakle, sunce koi moe natetiti, ali je moe i lijeiti.
VITAMIN DI ZIMA VITAMINA D"
Vjerojatno najpoznatija dobrobit od izlaganja koe sunevim
ultraljubiastim zrakama je da se njime aktivira proizvodnja vitamina D,
potrdmog za rast i zatitu zuba i kostiju te zdrav imunosni sustav. Veina
.w jttskog stanovnitva svu koliinu vitamina D dobiva iz sunca; u vezi s
11t10Nom toga esencijalnog nutrijenta na prehranu oslanjaju se jedino lju' 11 koji puno vremena provode u zatvorenom. Slijedom jedne povijesne
hltl,'( ajnnsti, o kojoj emo govoriti kada za to doe vrijeme, o vitaminu
I>~ c govori kao o vitaminu iako je zapravo rije o hormonu. Vitamini su
t vnd koje se u uobiajenim okolnosti1na ne sintetiziraju u ljudskome tije111, nc.:go se moraju unijeti prehranom. Hormoni se pak proizvode u tijelu i
djeluju kao kemijski glasnici" koji kontroliraju (meu inim) rast, spolno
s.tt.rijcvanje, reprodukciju i razinu glukoze u krvi. Uobiajena britanska
prehrana sadri tek (priblino) etvrtinu za to potrebnog vitamina D;
ostatak valja proizvesti fotokemijskim djelovanjem sunca na nau kou.
Premda nam u popularnoj literaturi i novinskim lancima esto govore
du je za sintezu vitamina D nuno relativno malo suneve svjetlosti i da,
' Postoji. i tree, kratkovalna ultraljubiasto zraenje, UVC ili mikrobna zraenje, op. pr.
1
Vrstn limfoma, odnosno primarnih tumora, ije tumorske stanice potjeu iz limfocita, stanica imunos11og sustava, op. pr.

LJEKOVITO SUNCE

kako biste zadovoljili dnevne potrebe za njim, suncu trebate izloiti tek
lice i ruke, i to na nekoliko minuta, sezonska narav spomenutog procesa
ipak se ne spominje koliko bi trebala. U zemljama udaljenim od ekvatora,
poput Britanije, od listopada do oujka vitamin D nemogue je proizvesti
u koi. U toj kao i u drugim zemljama na slinim zemljopisnim irinama
vlada prava zima vitamina D" jer je UVB zraenje odgovarajuih valnih
duina - zraenje bez kojega nema proizvodnje vitamina D u koi - na
povrini zemlje prisutno tek est mjeseci, izmeu travnja i rujna. Mjeseci
najbolji za sintezu vitamina D su svibanj, lipanj i srpanj, a i tada se najvei
dio vitamina D sintetizira od sredine jutra do sredine poslijepodneva. U
zimskim mjesecima potrebe za vitaminom D zadovoljavamo poseui za
zalihama koje smo prikupili izlaui se suncu prethodnog ljeta. Dakle,
drugim rijeima, kou tijekom ljeta, u redovnim intervalima, valja izlagati suncu kako bi se stvorila koliina vitamina D dostatna za cijelu zimu.
Kada se probije kroz kou, prohormon poznat kao 7-dehidrokolesterol
suneva svjetlost pretvara u provitamin D3. Potom u roku od dva do tri
dana provitamin D3 nastavlja se mijenjati i postaje vitamin D3 koji se
zatim krvotokom prenosi u jetra, a onda i u bubrege i pretvara u bioloki
aktivan hormon 1,25-dihidroksivitamin D3. Katkad ga nazivaju i soltriol
ili hormon suneve svjetlosti." Tek petnestak posto 7-dehidrokolesterola raspoloivog u koi pretvori se u vitamin D3 jer se duljim izlaganjem
suncu provitamin D3 pretvara u tvari zvane lumisterol i tahisterol, obje
bioloki inertne. Dakle, duljim izlaganjem suncu ne proizvodi se vie vitamina D, to znai da ne morate potamnjeti da bi se cijeli proces dogodio. Valja, meutim, imati na umu da se valne duljine koje u koi sintetiziraju vitamin D kreu u rasponu 290 - 320 nm, a da se valne duljine
koje izazivaju eritem ili opekline od sunca kreu u rasponu 290 - 400
nm, to znai da ete, blokirate li zrake koje izazivaju opekline, sprijeiti
i sintezu vitamina D.
Dakako, ograni ite li izlaganje ultraljubiastim sunevim zrakama
- ostanete li u zatvorenom ili prekrijete kou odjeom i sredstvom za
zntjtu od sunca - vae rezerve vitamina D mogu ostati niske itavih est

mjesec i. Time se izla1.ctc riziku ruzvnjn brojnih ozbiljnih bolesti pove1..tnlh s mnnjl<om vit11min11 r>.

l 't

p111l>lt11u 11101.<.l t l'

i zbjei

uzi1nanjcm

RICHARD HOBDAY

vitaminskog dodatka, odnosno zamjenskog vitamina D, no on je u

veim koliinama toksian, a i tijelo bolje iskoritava vitamin D nastao
djelovanjem sunca negoli vitamin D iz prehrane.
Kosti od kojih je sastavljen ljudski kostur nainjene su od ivoga tkiva
koje se neprestano mijenja jer se neprestano stvaraju nove i uklanjaju
stare stanice. Vitamin D odrava pravilan omjer kalcija i fosfora nunih
za taj neprekidni proces formiranja i preoblikovanja kostiju. Veina kalcija u naemu tijelu pospremljena je u kostur, a tek manja koliina krui
krvotokom. Kalcij se neprestano oduzin1a, ali i dodaje kostima i krvi, no
to smo starij i taj proces postaje sve neuinkovitiji. Kako starimo, tako
naa sposobnost iskoritavanja kalcija zna oslabjeti, a tada postaje sve
tee uravnoteiti apsorpciju i nadomjetanje kalcija. Tako se kotana
masa smanjuje, a kosti postaju sve tanje i slabije. Dodatni imbenik u tom
procesu je to to tijelo, kada je razina vitamina D u njemu preniska, ne
moe apsorbirati dovoljno kalcija dC! bi ostalo zdravo koliko god kalcija
unosili.
DEFICIJENCIJA ILI INSUFICIJENCIJA?
Dogubitkakalcijaukostimamoedoizbogdeficijencije(pomanjkanja)

i insuficijencije (nedostatka) vitatnina D. O pomanjkanju vitamina D

govorimo kada tijelo koliinu kalcija u krvi nastoji odrati na normalnoj razini poveanjem koliine paratiroidnog hormona koji u krvotok
izluuju dotitne lijezde. S druge pak strane u tom pokuaju da nadoknadi manjak kalcija koji apsorbira iz hrane, tijelo iz kostiju uzima poveane
koliine kalcija. Nimalo sluajno, to je stanje - zvano sekundarni hiperparatireoidizam - vaan imbenik u procesu gubitka kotane mase povezanog sa starenjem i zna dovesti do poveane lomljivosti kostiju. Kada se,
meutim, razine vitamina D dodatno smanje, vie ne govorimo o njegovu
pomanjkanju, ve o nedostatku ili insuficijenciji. Tijelo vie nije u stanju
odrati primjerenu razinu kalcija u krvotoku koliko god paratiroidnog
hormona izluivala, a kostur jo bre gubi kalcij.

LJ E KOVITO SUNCE

unos vitamina D. Drugi pak svoje preporuke temelje na koliini nunoj

za prevenciju pomanjkanja vitamina D. To zapravo znai da ne postoje
. meunarodno priznate koliine vitamina D koje bi ovjek trebao uzimati
svakodnevno kako bi ostao zdrav. Budui da se ne zna koja je koliina
vitamina D optimalna za zdravlje, koliina izlaganja sunevim zrakama
nuna za odranje zdravlja kostiju i te kako je diskutabilna.
U Sjedinjenim Amerikim Dravama (SAD) odraslim osobama do
pedeset godina starosti preporuuje se unos 200 IJ4 vitamina D, osobama
izmeu S1 i 70 godina preporuuje se 400 IJ, a onima starijim od 71 godine 600 I]. Britansko ministarstvo zdravstva nedavno je odluilo ostati
pri svojoj preporuci od 400 I] vitamina D za osobe starije od 65 godina, no
za osobe u dobi od 4 do 64 godine nije propisana preporuena doza drei
da e se primjerene koliine vitamina D osigurati redovnim izlaganjem
sunevoj svjetlosti tijekom ljeta. Dnevni unos od 400 IJ preporuuje se
pojedincima u spon1enutoj dobnoj skupini posebno izloenima riziku insuficijencije vitamina D, poput trudnica i dojilja. Znakovite je da britanski nain prehrane (u prosjeku) jami unos od samo 100 IJ, to je tipino i
za mnoge druge razvijene zemlje. Prehrana koja bi zadovoljavala dnevne
potrebe za vitaminom D morala bi ukljuivati velike koliine masne ribe
poput lososa, skue, haringe i srdele te sastojke poput punomasnog mlijeka, maslaca, jaja, sira i jetra.
U Sjedinjenim Amerikim Dravama i nekim europskim zemljama mlijeko i margarin obogauju se sintetikim oblicima vitamina D, no takve
namirnice nisu osobito pouzdan izvor vitamina D. Unos tih namirnica
znatno se razlikuje od osobe do osobe, a i koliine vitamina D u spomenutim proizvodima variraju. Studije su pokazale da manje od 20% uzoraka mlijeka izuzetih diljem SAD-a sadri koliine vitamina D navedene na
deklaraciji. Dodavanje vitamina D prehrambenim proizvodima mjera je
javnoga zdravstva, iji je cilj prevencija rahitisa i smanjivanje ovisnosti o
sun evoj svjetlosti. Ta se praksa nairoko primjenjivala i puno prije nego
to su znanstvenici doli do preciznih spoznaja o odnosu vitamina D iz
sunca i vitamina D iz prehrane. l ck je. 1970-ih godina utvreno da je vi-

Dio strunjaka sekundarni hiperparatireoidizam smatra patolokirn

stanjem i, kako bi sprij eili insuficijcnciju, preporu uju minimalni dnevn i
\6

r;

RICHARD HOBDAY

LJEKOVITO SUNCE

SUNEVA SVJETLOST, KOLESTEROL

tamin D hormon, a ne vitamin i tek su tada razvijene metode za mjerenje

koliine vitamina D koji krui krvotokom.
Bilo je i prijedloga da se vitamin D ukloni iz nan1irnica, posebice onih
namijenjenih djeci, zbog njegove mogue toksinosti. U odraslih osoba
dnevna doza vitamina D od priblino 2400 IJ moe izazvati hiperkalcemiju ili nenormalno visoke razine kalcija u krvi. Simptomi toga stanja
ukljuuju muninu, povraanje, prekomjerno mokrenje, prekomjerni
umor, depresiju i slabost miia. Redovito uzimanje visokih doza vitamina D mogu rezultirati nenormalnim taloenjem kalcija na stjenkama
krvnih ila, u bubrezima i drugim organima, komom, pa ak i smru.
Unos vitamina Di kalcija tijekom trudnoe i dojenja treba pomno nadzirati. Vitamin D moe potaknuti astinu u pacijenata alerginih na aspirin,
a trebaju ga paljivo uzimati i pacijenti na antikoagulantima. Takoer
moe izazvati poveanje glukoze u krvi u pacijenata ovisnih o inzulinu.
Jedan od uinaka vitamina D jest i taj da - u pravilnim dozama poveava apsorpciju magnezija iz prehrane. Magnezij je kljuan za niz
tjelesnih funkcija, no jedna od posljedica pretjerana unosa vitamina D
jest i ta da tijelo izluuje vie magnezija nego to bi to inae inilo, pa
ga i tee nadoknauje. Pretjerani unos vitamina D izaziva insuficijenciju
magnezija u srcu, to moe izazvati grenje koronarnih arterija, a u ekstremnim sluajevima i srani udar. Isto tako moe naruiti tjelesni sustav
za preradu kalcija te poveati razine kolesterola u ~vi.
Sreom, ini

se da nitko nikada u sebe nije unio toksinu dozu suneve

svjetlosti. Iako je ljudska koa sposobna proizvoditi velike koliine vitamina D, taj se proces, kao to smo vidjeli, regulira sam od sebe. Dakle, puno
nam toga govori kako bismo se manje trebali oslanjati na oplemenjene
namirnice ili oralne dodatke prehrani i ee izlaziti na sunce, na kraa
razdoblja, u proljee i ljeti. Tijelo zapravo puno bolje iskoritava vitamin D nastao djelovanjem sunca od onoga iz hrane i dobijete li dovoljno
suneve svjetlosti u pravo doba godine, uope neete morati uzimati vitamin D u hrani. S druge strane ne izlaete li se suncu, moete razviti deficijenciju ili insuficijenciju vitamina D.

IVITAMIND
Ogranieno

izlaganje ljetnoj sunevoj svjetlosti, uz deficijenciju vitamina D, izaziva i druge posljedice. U posljednje vrijeme esto sluamo o
opasnosti1na visoke razine kolesterola u krvi, no o ulozi sunca u njezinu
smanjivanju ujemo vrlo malo. Kolesterol igra vanu ulogu u tijelu.
Prekursor je tjelesnih steroidnih hormona, a po molekularnoj je strukturi
slian vitaminu D, kortizonu i spolnim hormonima koji su nam nuni
za reprodukciju. Visoke razine kolesterola mogu izazvati oteenja stijenki arterija, to pak moe dovesti do povienoga krvnog tlaka, blokada
i tromboze. Manje je poznato da suneva svjetlost moe dramatino sniziti razinu kolesterola i da je ultraljubiasto zraenje tijelu zapravo nuno
za razbijanje kolesterola. Oba prekursora vitamina D7 - dehidrokolesterol i kolesterol - deriviraju se iz tvari zvane skvalen. Postoje dokazi da
se skvalen, u prisutnosti suneve svjetlosti, u koi pretvara u vitamin D.
Kada pak suneve svjetlosti nema, skvalen se pretvara u kolesterol. To bi
inoglo objasniti visoke razine kolesterola izmjerene meu stanovnitvom
na geografskim podrujima udaljenijim od ekvatora kao i zabiljeene sezonske varijacije kolesterola u krvi: ini se da se razine kolesterola zimi
poveavaju ba kao to se razine vitamina D smanjuju i da je to povezane
s koliinom raspoloive suneve svjetlosti.
Drugi zapanjujui uinak to ga suneve zrake imaju na ljudsko tijelo
povezan je s krvnim tlakom. Ve vie od pola stoljea, na temelju nekih
od najranijih eksperimenata s ultraljubiastim zrakama, zna se da e se
krvni tlak u normalne osobe ve nakon jednokratnog izlaganja suncu
sniziti, a da e njegov uinak na osobe s povienim krvnim tlakom biti
izracnij i. Istraivanje objavljene u asopisu American ]ournal ofPhysiology jo 1935. godine je pokazalo da je ultraljubiasto zraenje smanjilo
krvni tlak u 60% do 70% osoba s hipc.: rtcnzijom. Dio sudionika spomenutih tcst irnnjtt doivjdi su pad s i st o H kog tlaka - gornje vrijednosti krvnog11daka od ak li Omm/ l lg. Dij . 1 s t oll ~ lrn n imnj a. - donje vrijednosti
kl'vnngn ti.tim - 1111dd 1n ,1; 11 slwvnjcv l1111puln 1.n >.Omm/ I fg.

RI C HARD HOBDAY

Ako, kako se ini, ultraljubiasto zraenje uistinu moe, i to znatno,

sniziti krvni tlak, tada ni spoznaja po kojoj je krvni tlak najvii zimi kada je solarno zraenje na najniim razinama - a najnii ljeti - kada je
ultraljubiasto zraenje na vrhuncu - ne bi trebala biti iznenaenje. Na
krvni tlak utjeu i varijacije u pigmentaciji koe: jaa pigmentacija koe
povezana je s povienim krvnim tlakom. Ljudi tamnije koe koji ive u
Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Amerikim Dravama pate od
hipertenzije ee od ljudi europskog podrijetla. I obrnuto, kada ive u
zemlji u kojoj su roeni - blie ekvatoru - prosjeni krvni tlak im je nii,
biljee niu uestalost hipertenzije te rijetko imaju povien krvni tlak
povezan sa starenjem, zajedniki i bijelcima i Afroamerikancima.
Objavljeni podaci pokazuju kako je linearni porast krvnoga tlaka proporcionalan poveanju udaljenosti od ekvatora, ali i da su geografske
i sezonske promjene krvnoga tlaka obrnuto proporcionalne sunevu
zraenju. Jedno objanjenje za taj odnos izmeu visokoga krvnog tlaka i
niskih razina suneve svjetlosti jest da u tijelu, kada su u njega pohranjene
tek ograniene koliine vitamina D, dolazi do pojaane proizvodnje
paratiroidnog hormona to s druge strane moe imati negativan uinak
na grau i funkciju vaskularnog sustava. Ta hipoteza, iznesena 1997. godine u asopisu Hypertension, objanjava zato su narodi tamnije puti koji
ive daleko od ekvatora skloni razvoju hipertenzije; njima, naime, za fotosintezu vitamina D trebaju znatne koliine suneve svjetlosti.
Rezultati jedne studije objavljene 1998. godine u asopisuLancetpokaza
li su da UVB zraenje sniava krvni tlak, a da UVA zraenje na njega nema
nikakva utjecaja. Dakle, teoretski, uporaba sredstava za zatitu od sunca
koja blokiraju UVB zraenje i tako spreavaju opekline moe prekinuti
sintezu vitamina D, sniavanje razine kolesterola i smanjenje krvnoga tlaka. Procjenjuje se da povieni krvni tlak ili hipertenzija u SAD-u pogaa
pedeset milijuna ljudi i svake godine donosi dvije milijarde dolara gubitaka u vidu izgubljene zarade. Lijekovi koji se prepisuju za lijeenje visokoga
krvnog tlaka - bolesti koja je u razvijenim zemljama toliko uobiajena da
se smatra gotovo normalnim dijelom procesa starenja - imaju j popratne
pojave, a iznosi koji se u tin1 zemljama svake godi.ne troe na lijekove za visok krvni tlak kre u se u milijardnma. B11cl11 i da je hipertenzija imbenik
I ()

LJEKOVITO SUNCE

rizika za niz ozbiljnih bolesti ukljuujui i modani udar, bolesti srca, pa

ak i rak, njihova je rairena uporaba sasvim razmnljiva. ini se, meutim,
da boravak na otvorenom, na suncu, nudi jeftiniji - dodue i neto manje
praktian - nain rjeavanja tog problema.
SUNEVA SVJETLOST I TIP KOE

Nai su najstariji preci izvorno pristigli iz istone Afrike, jednog od

najsunanijih dijelova svijeta. S vremenom su postupno rnigrirali na
sjever i jug, daleko od ekvatorijalnih podruja. I to su dalje odn1icali od
ekvatora, to im je koa postajala svjetlija, to im je omoguavalo stvaranje
dovoljnih koliina vitamina D za relativno kratkih ljeta i na geografskim
podrujima udaljenijim od ekvatora. To je vjerojatno pretjerano pojednostavljen prikaz, ali moe posluiti kao ilustracija za tvrdnju da mi,
ljudi blijede puti, uglavnom tamnimo vrlo sporo. Pripadnici i pripadnice
bjeloputih plemena vei dio godine provodili bi u radovima na otvorenom i postupno tamnjeli. Ljeti bi postupno prikupljali zalihe vitamina
D dostatne da preguraju zimu. Njihova je koa bila dobro prilagoena
sezonskim varijacijama sunevih ultraljubiastih zraka, ba kao to je to
i koa njihovih potomaka, samo to mi naalost danas toliko vremena
provodimo u zatvorenom da nam je teko tamnjeti na siguran nain ili
sintetizirati vitamin D.
Na jakoj sunevoj svjetlosti u koi se stvara tvar zvana melanin, bez koje
nema preplanulog tena. Melanin je kemijski spoj koji djeluje kao prirodno
sredstvo za zatitu od sunca i regulira koliko e upad.noga ultraljubiastog
zraenja doprijeti u dublje slojeve koe. Novonastao ili ve prisutan u
tan1nijoj koi, melanin ograniava proizvodnju vitan1ina D. Dakle, to
vie tamnin10, to se u koi stvara vie melanina i, posljedino, sve manje
vitainina D. To dijelom objanjava zato je sunanjem nemogue dosegnuti toks in e razine tog vitamina. Drugi je razlog, kao to smo vidjeli,
to to je sinteza vita1nina D u koi sarnoogran iavajua ; tek se manji dio
prohormonn raspolo1.ivog u koi pn.:t varn u vitarnin D3.

Stogn n e i'l,1H:nnd11jl' v<:lilrn rnv.llk 1 11 kol i ~ l11l Htmc vt\ zrae nja nunog
1,1 slotl"l.ll vltnmina l) u tn1nnljnj I i.vljctlnj l<n 1~ I. 'l11hlkn l prikazuje est

RICllARD HOBDAY

tipova koe, koliinu izlaganja suncu koju svaki od njih moe podnijeti
prije nego izgori, a time i grubu procjenu relativne koliine suneve svjetlosti nune za sintezu vitamina D u svakom od spomenutih tipova koe.
Kroz epidermu bijele koe prodire priblino 20% - 30% UVB zraenja,
a kroz duboko pigmentiranu kou prodire ga tek 5%. Stoga je osobama
crne koe nuno otprilike est puta vie solarnog zraenja da bi proizvele
koliine vitamina D priblino jednake onima koje proizvode osobe
keltskog podrijetla s koom tipa 1: dovoljno da izazove opekline drugoga
stupnja u toj najosjetljivijoj kategoriji. Smatra se da su svi izrazito tamnoputi ljudi koji ive na sjevernim zemljopisnim irinama, ako se due
vrijeme ne izlau suncu ili ne uzimaju dodatke hrani, izloeni riziku deficijencije vitamina D.

Tablica 1: Suneva_ svjetlost i tip koe

Sigurno, zdravo sunanje zahtijeva umjerenost i odreenu razinu samospoznaje,
posebice u vezi s osjetljivou koe. Koliko e vam izlaganje suncu koristiti, ovisi o tome
znate li svoj tip koe i vodite li rauna o tome kako tamnite.

1.

Najosjetljiviju kou imaju ljudi keltskih korijena: crvenokosi ljudi plavih ili zelen ih oiju ili tamnokosi ljudi zelenih oiju. Premda im koa obino teko tamni
i vrlo lako izgori, paljivim izlaganjem mogu poveat i toleranciju na sun evu
svjetlost. Osoba u Britan iji s ovim tipom koe, nenaviknuta na izravnu sunevu
svjetlost, izgorjet e nakon 20 minuta provedenih na suncu sredinom ljeta.

2.

Tip koe vrlo uo biaje n meu narodima sjevernoeuropskog podrijetla. Ljudi

koe tipa 2 obino su bjeloputi, plavokosi ili crvenokosi, plavih ili kestenastih
oiju, a znaju imati i pjegice. Obino tamne sporo i teko te lako izgore. Osoba
u Ujedinjenim Kraljevstvu s ovim tipom koe nenaviknuta na izravnu sunevu
svjetlost izgorjet e nakon 30 minuta provedenih na suncu sredinom ljeta.

3.

Ve i na bijelaca ima svijetlu kou te plavu ili smeu kosu. Koa e im s vre-

4.

Premda puno lake tamne, Kinezi, Japanci i ljudi s Mediterana takoer mogu
izgorjeti. Boja njihove koe kree se od maslinaste do smee, a obino su i
tamnokosi i tamnooki. Koa im moe izblijedjeti ako due vrijeme ne borave
na suncu. Osoba u Ujedinjenom KraljC'vstvu ~ovim 1ipom koe nenaviknuta na
Izravnu s un rv u svjetlost iz9orj<'t r 1111kon 110 mllH1t a provedenih na izravnom
c;u ncu c;rC'cllnom ljc:> tn.

/j I

menom potamnjeti, ali i izgorjeti ubrzavaju li proces tamnjenja. Boja oiju

dobar je pokazatelj osjetljivosti. Bjeloputi ljudi tamn ih oiju obino lake
tamne od onih s plavim, sivim ili zelenim oima, koji i lake izgore. Osoba s
ovim tipom koe nenaviknuta na izravnu sunevu svjetlost izgorjet e nakon
30 minuta provedenih na suncu sredinom ljeta.

LJEKOVITO SUN C E

s.
6.

Ljudi iz lndije, Jue Amerike i Arabije lako tamne i rijetko kada izgore. Imaju
tamnu kou i kosu te smee ili crne o i. Ipak, osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu
s ovim tipom koe nenaviknuta na izravnu sunevu svjetlost izgorjet e nakon
70 minuta na izravnom suncu sredinom ljeta.
Veina ljudi afriko-ka ri pskog podrijetla, smee do crne koe i kose, na suncu
moe boraviti dugo a da pritom ne izgore. Budui da sadri velike kol iine
melanina koji filtrira ve i dio njezine ultra ljubiaste komponente, suneva
svjetlost u tam nu kou teko prodire i teko je oteuje.

Dakako, osim tipa koe i doba godine u kojemu se izlaete sunevim

zrakama na reakciju vaeg tijela na sunevu svjetlost utjee i mnotvo
drugih faktora. Snaan utj ecaj na ishod sunanj a imaju i dob, zdravstveno stanje, prehrana i lijekovi koje uzimate, ali i brojni drugi imbenici,
poput doba dana kada se sunate, veliine povrine koe koju izlaete,
udaljenosti od ekvatora, nadmorske visine, zagaenosti atmosfere u kojoj boravite, koliini naoblake, vrste tkanina koje nosite na sebi, naina na
koji vam zrak cirkulira oko tijela, koliine suneva zraenja koja se pre1na
vama odbija s neke povrine i tako dalje. Upravo je zato teko formulirati smjernice za sunanje, a tu ionako teku zadau nita jednostavnijom
ne ine pojedinane esto proturj ene preporuke strunjaka iz razliitih
podruja javnoga zdravstva. Stoga bi prije nego to prouimo utjecaj sunca na druge aspekte nae fizike i mentalne dobrobiti moda bilo uputno
razmotriti dio savjeta to nam ih u vezi sa sunanjem i vitaminom D daju
spomenuti strunjaci .
Specijalisti za kou ukljueni u aktualnu raspravu o sunevoj svjetlosti i
zdravlju ponajprije i ponajvie ele smanjiti broj smrtnih slu ajeva uzrokovanih rakom koe. Jedno od utjecajnijih tijela na tom polju britanska je
Radna skupina za prevenciju raka koe (Skin Cancer Prevention Working Party), koja u svojoj Izjavi o opem miljenju (Consensus Statement),
objavljenoj l 997. godine, naglaava rizike izlaganja koe sunevoj svjetlosti. Autori spomenutog dokumenta i odraslima i djeci preporuuju da
Sl' zat ite od sunca, posebice u razdobljima sunana vremena u prolj ee i
po cLkom ljeta. U Izjavj o ope m miljenju izr i ito se kae da tamnjenje
oij<: sigurno, da prcplnnufa ko:fo nije z11nk zdnw ljn j da nud i tek 1ninimal1111 zaii1 u od daJjnj<. g izlagauj;1s1111t 11 , At11 rn i lz11 nst plan u etiri toke za
11hl.11.1V1\lljc ~1 ctnng ll t'(i11k .1 " " " x 'Vt' vj !10 1.tl 1111 kn/ 11 :
I \

RICHARD H OBDAY

izbjegavati sunce izmeu 11 i 15 sati

SUNEVA SVJETLOST I KRV

. traiti prirodnu sjenu

za zatitu od sunca nositi, primjerice, majice kratkih i dugih rukava i
eire
koristiti irok spektar sredstava za zatitu od sunca zbog zatite od
UVA i UVB zraenja
Jednostavno kao dan, pomislili biste. Pa moda i nije elite li odrati
odgovarajue razine vitamina D u tijelu. Naime, nitko nije istraio uinke
takva ponaanja na status vitamina D u organizmu.
Godine 1988. britansko ministarstvo zdravstva objavilo je izvjee
Prehrana i zdravlje kostiju" (Nutrition and Bone Health), koje se bavi
koliinama vitamina D i kalcija koje konzumiraju stanovnici Britanije.
Autori izvjea pozvali su na preispitivanje korisnih i tetnih uinaka izlaganja sunevoj svjetlosti i definiranje smjernica koje bi unijele ravnoteu
izmeu umanjivanja opasnosti od raka koe i odravanja pri1njerenih razina vitamina D meu stanovnicima Britanije. U izvjeu su ustvrdili i da
veina odraslih Britanaca sav potreban vitamin D mogu pribaviti tako da
u razdoblju izmeu travnja i listopada kou lica i ruku svakodnevno, na
pola sata, izlau suncu.
Jasno je d a preporuke Radne skupine za prevenciju raka koe u prilinoj
mjeri ograniavaju prilike za taj oblik sinteze vitamina D. S druge strane
upravo sulice i ruke dijelovi tijela najosjetljiviji na rak koe i fotostarenje.s
Kako, dakle, pomiriti neto to djeluje nepomirljivo? Jedan nain je
prouiti kako se suneva svjetlost u prolosti koristila u lij eenju bolesti
i ono to se tada znalo usporediti s onim to danas zn amo o razliitim
imbenicima koji utjeu na sunanje. Zasad emo, meutim, nastaviti
prouavati korisne uinke suneve svjetlosti n a ljudsko tijelo.

" Obli k < k s1 rl 11 1.lt~ 11og (vu n J~kog ili tilw li ~n o 11Vjt' tnv11 111111)
111111(1t' ptti1iv11l111)11 l11g1111J1111ll V1 11llrt1)11 1 op p1

LJ E KOVITO SUNCE

~ 1111< 11 !1 1 1 1 1 1 n lwvn nog 11 c 11 mjcrc 11 irn , kroni -

Suneva svjetlost u nau kou prodire dmoljno duboko da ozrai i krv

koja prolazi kapilarama smjetenim blizu njezine povrine. U medicinskoj literaturi objavljenoj u istonoj Europi navode se izvjea prema
kojima se oitanja elektrokardiograma i krvna slika pacijenata s aterosklerozom (zadebljanjem arterija) poboljavaju kada se pacijente
izloi ultraljubiastom zraenju. Studije su pokazale i da se izlaganjem
sunevoj svjetlosti ili ultraljubiastom zraenju iz umjetnog izvora u ljudskoj krvi poveava broj bijelih krvnih stanica. Najvie se poveava broj
bijelih krvnih stanica zvanih limfociti, najvanijih u obrani tijela od infekcija. Suneva svjetlost poveava i udio kisika u krvi kao i njezinu sposobnost da tkiva opskrbljuje kisikom, na otprilike isti nain na koji se to
postie i redovnom tjelovjebom. Istraivanje, znakovite, pokazuje i da
kombinacija tjelovjebe i izlaganja suncu na izdrljivost, tjelesnu kondiciju i razvoj miia ima vei uinak nego sama tjelovjeba. Stari su Grci
obiavali vjebati nagi - vjerojatno upravo iz tog razloga - a na izraz
gimnastika dvorana potjee od grke rijei gymnasion, to znai mjesto
na kojemu se vjeba ili trenira nag." Redovita tjelovjeba usto sniava razinu eera u krvi, ba kao i suneva svjetlost. U zdravih pojedinaca to i
nije p osebno uoljivo, no u dijabetiara, koji moraju uzimati inzulin kako
bi snizili eer u krvi, jako je izraena. Koliina inzulina koja im je nuna
za odravanje normalne razine eera u krvi moe se znatno promijeniti
ako vjebaju ili provode vie vremena na jakoj sunevoj svjetlosti.
Izlaganje sunevoj svjetlosti ubrzava uklanjanje toksinih kemikalija iz tijela. To je najoitije u nedonoadi, koja je p osebno osjetljiva n a
h aticu. Krv beba sa uticom kontaminira se spojem zvanim bilirubin. U
u ob i ajenim okolnostima bilirubin se uklanja jetrima i potom izluuje
iz tijela. No kada jetra nije posve funkcionalna, kao to je to sluaj u
novoro enadi ili nedonoadi, bilirubin u krvi moe dosegnuti opasno
visoke razine. utica u novoroen ad i dugo se mogla lijeiti jedino transl 111.ijom krvi, a krv je katkad trebalo 1.nmijcniti i po tri ili etiri puta, to
11101,(. hiti opasno.

J(dn11 od 1. 1 rnkov~1 da 11 l<rvJ ltl\,t s 11 vl ~r hilin1hinn je: i koa koja popri'"" k.u11 kt t aisti '( 110 111t ilo. ( ;ocll11t l'h (1, 111tll, 111\l<u s<:stra zaduena za
j

'i

I 11 11 fl 11 11 I I 1111 t 1 \ \

od)<I z, 111 d c1 11 11.1 1d 111 111111 l 11 \n lifotd 11 Hs~('X ll , 'il''itl ,t W,11d , do l.tjl' do
fant ast i ' uog 0 1I 11 l' 1 'l 1 h1pltlt ljttnih d,tn,\ bebe iz odjc:l,t 1.111 c do noad
u kolici ma bi i1.vt1l.l 11 dvrn l ~lt.' okrenuto prema jugu. Sestra Ward bila je
stara kola" i vjcrov.tht d.l e kon1binacija svjeeg zraka i toploga sunca
bebama koristiti vie od zaguljive, pregrijane atmosfere u inkubatoru.
Opazila je kako koa beba sa uticom, kada ih izvede na sunce, ponovo
poprima normalnu boju. Istraivai koji su prouavali improviziranu terapiju sunevom svjetlou sestre Ward otkrili su da je plavi dio vidljivog
spektra bio posebno uinkovit u razbijanju bilirubina u krvi beba. U godinama koje su slijedile tretman plavom svjetlou" - dodue ne onom
iz sunca, ve iz umjetnog izvora - postao je standardni postupak. Iako je
bolnikom osoblju bebu puno zgodnije staviti pod lampu nego je izvoditi
na sunce, posljednje je puno prirodnije. Dananjim se majkama savjetuje
da bebe ne izlau suncu to i ne mora biti u najboljem interesu djeteta
jer istraivanja ukazuju na to da izlaganje sunevoj svjetlosti u djetinjstvu
titi od bolesti kasnije u ivotu, to je' tema koja je obraena u Poglavlju 3.
SUNEVA SVJETLOST I RAST

Svatko od nas na sunevu svjetlost reagira drukije, ak i u maternici, kao to pokazuje jedna studija nedavno objavljena u asopisu Nature. Poznato je da sezonske varijacije u razinan1a svjetlosti reguliraju
razmnoavanje i rast u sisavaca. Jedno od impresivnijih otkria povezanih s uinkom suneve svjetlosti na ljudski razvoj je ono po kojemu
djeca roena u proljee, za razliku od djece roene u jesen, odrastaju u
osobe viega stasa. Istraivai s Instituta za ljudsku biologiju pri bekom
sveuilitu pokazali su da mjesec roenja i posebice varijacije u razinama
suneve svjetlosti u kasnijim fazama trudnoe utjeu na rast u odrasloj
dobi.
U razdoblju od deset godina vie od pola milijuna vojnih obveznika Austrijske savezne vojske proli su preglede i analiza njihove tjelesne visine
pokazala je jasnu vezu izmeu mjeseca roenja i tjelesne visine u osamnaestoj godini. Utvreno je da prosj ena tjelesna visina varira tijekom
razdoblja od 365 dana i da je taj izraeni godinji ritam sinkroniziran
46

11111 \ 1 1 11 illllt I

1zl11 1111 1 lllH ' v \' j tl11 .1 , ' l''j lt~ .u ,l bi v1sma vrhunac dostizala
1 11 1~ t ll ni 11 1a.t v 111.1, ,, 11.1j111 ~ 11 lc H k11 p oe tkom listopada, dok je suneva
V Jc1ln st m a ks111u1111 d osll z,d ,t u l1p11ju, a minimum u sijenju. Rast je u
lp1d1 11.tj ln i.i Lij ekom tri rnjt.'st'l.,\ u o i i nakon roenja. Objanjenje za
hli -.. Jw povezanost rasta i sunca otkrivenu u spomenutoj studiji jest da
11 aj.rnjc s un eve svjetlosti u ton1 kritinom razdoblju mogue regulira
koli inu hormona rasta u majinu, a time i djetetovu krvotoku.
1

U sjevernoj Europi postoji duga tradicija vjenavanja u lipnju; godinje

slavlje svibanjskoga kralja i kraljice podupire taj obiaj. Dijete zaete u
lipnju ili srpnju rodit e se u proljee kada se trajanje suneve svjetlosti
postupno poveava. S druge strane dijete roeno u rujnu u tih e prvih
kst mjeseci puno vie vremena morati provesti u zatvorenom. U starome
vijeku to bi mu umanjivalo izglede za opstanak zato to bi, provodei
limu u zatvorenom prostoru, imalo vie izgleda pokupiti kakvu respiratornu infekciju, a i u tom bi formativnom razdoblju raspolagalo s vrlo
malo vitamina D. Dakle, ti drevni rituali plodnosti moda su i uvedeni upravo zato da se potakne raanje u proljee i tako smanji smrtnost
novoroenadi. tovie, postoji i jedan glasoviti citat koji se tie upravo
utjecaja sunca na zaee i trudnou, a potjee iz starog Egipta. Dio je to
Himne suncu" koju je napisao faraon Eknaton iz osamnaeste dinastije (1353. - 1337. pr. n. e.), koju u svojoj knjizi ovjek i sunce" citira
Jacquetta Hawkes:

amci plove uzvodno i amci plove nizvodno

Tvoll) dolasku svi se puti otvaraju
Pred licem tvojim riba iz vode skae
Zrake tvoje do velikog oceana doseu
Ti si onaj to muko sjeme u enu polae,
I koji to sjeme u mukarcu stvara;

Ti pouruje sina u utrobi 1najinoj,

I pla njegov umirujc.
I u utrobi majinoj njegova si dadilja.

RICHARD HOBDAY

Ti udie dah svim stvorenjima svojim.

Novoroenome usta otvara

I hranu mu daje.

Eknaton u svojoj himni objanjava kako je bog sunca stvorio cijeli univerzum i kako sav ivot dolazi od njega. tovie, Eknatona su opisivali
kao prvog terapeuta suncem zato to je pokazivao neobino tovanje
prema oivljujuim i okrepljujuim moima sunca, a i prikazan je kako
se u drutvu svoje prelijepe kraljice Nefertiti i svojih mladih keri izlae
sunevim zrakama. Za Eknatonove vladavine sunce se prikazivalo kao
krug koji isijava zrake, od kojih neke
kraljevskom paru donose ankh", to je
hijeroglif koji oznaava ivot.
Eknaton je poznatiji kao jedan od velikih povijesnih heretika jer je nakon
dolaska na vlast raskinuo s prolou
objavom da postoji samo jedan bog,
bog sunca Aton (ili Aten). Eknatonov
Reljefu vapnenjaku koji prikazuje farrevolucionarni kult sunca bio je vana
aona Akhenatona i kraljicu Nefertiti
kako svoje h 'eri iz lau ivotodajnim
pretea kasnije monoteistike religisunevim z rakama
je. Aton se posve razlikovao od Raa,
Horusa, !zide, Ozirisa i ostalih egipatskih boanstava koja su se do tada
tovala i po tome to se nikada nije prikazivao u ljudskom ili ivotinjskom
obliju. Ubrzo nakon Eknatonove smrti stara su boanstva povratila
milost. Faraon je postao Tutankamon, a Egipat se vratio tradicional-

LJE KOVITO SUNCE

PSIHOLOGIJA SUNCA
Zapadnjaka literatura krcata je aluzijama na sunce i njegovu sposob-

nost uzdizanja duha. Iako su pisci, posebice pjesnici, o tome neumorno

pisali, povezanost svjetlosne deprivacije i depresije znanstveno je dokazana tek 1980-ih godina. Dakako, ideja da niske razine svjetlosti u zimskim
mjesecima mogu potaknuti tugu i oaj medicinskoj profesiji nije novost.
U etvrtom stoljeu prije nae ere otac medicine" Hipokrat pisao je kako
bi zbog njihova utjecaja na fiziko i mentalno zdravlje studenti medicine
trebali prouavati godinja doba i ono to se tijekom njih zbiva. Praktiari
istonjake medicine oduvijek su prouavali uinke razliitih godinjih
doba na svoje pacijente. No stanje koje se danas naziva sezonskim afektivnim poremeajem (SAP) - oblik depresije koja se javlja u zimskim
mjesecima - na Zapadu se poelo priznavati i dijagnosticirati tek nedavno.
Moe se rei da je sezonski afektivni poren1eaj izravna posljedica estog
boravka u zatvorenom prostoru. Pored toga, to je ujedno i vrijeme koje provodimo na slab ome svjetlu. Malo je uredskih zgrada, tvornica i trgovakih
centara koji u veoj mjeri proputaju dnevnu i sunevu svjetlost. Kao to
emo vidjeti u sljedee1n poglavlju, un1jetna svjetlost slaba je zamjena za
stmeve zrake. Mi nismo stvoreni za taj bezvremenski, neprestani sumrak s kraja 20. stoljea, to moda objanjava zato je sezonski afoktivni
poremeaj toliko uobiajen. Prema nekim podacima, SAP pogaa 1% do
3% stanovnika Velike Britanije, a jo ih 20% doivljava njegov blai oblik.
Mi smo evoluirali na razinama svjetlosti specifinim za otvoren prostor.
Intenzitet osvjetljenja na otvorenom d esetak je puta vei od onoga koje
pro izvodi umjetno osvjetljenje. U suvremenim zgradama elektrina sv-

nim oblicima tovanja sunca koji su se prakticirali prethodnih esnaest

jetla osiguravaju izmeu 150 i 160 luksa, a na otvorenom, u podne, sunce

stoljea. Eknatonova vladavina, njegovo ime i injenica da je uope posta jao bili su izbrisani iz anala egipatske povijesti. Eknatonovo revolucionarno tovanje sunca zavrilo je prilino nesretno, ali barem imamo njeg-

moe isporuiti i 100 000 luksa. U osunanoj prostoriji, na ravnu plohu

1uoc pasti i do 60 000 luksa. Na otvorenom, ak i za tmurna kinog zimskog dana, na sjevernim zemljopisnim irinama svjetlost intenziteta od
1000 luksa uobiaj eno traje i po est i vie sati.

ovu himnu u slavu sunca.

Pnd,icntc oboljele o d SAP-a doncdavno Sl' lij e ilo umjetnom svjetlou

ud pl'ihl l1,no 2 500 h1k sa, no SV(.' je 11 ohh'( njtHljc. I lj t.<.1 11j c k rn in1 izlaganjima
vjt: tlostl lm <.Hzhc.tn 10 000 hdrnn. lp 1k , jl'd11,\ lt ~lud ljn, nhj'1v ljcn n 1996.
1

' ll

RICHARD HOB DAY

god i l\C: u aso pisu Journal of Affective Disorders, pokazala da se simpt orni

SA P-a u zimskim mjesecima mogu ublaiti obinom jednosatnom

k t njom svakoga jutra. To otkrie ne bi trebalo iznenaditi nikoga tko je

t~ it ao I lipokratove ili radove drugih medicinskih autoriteta klasinog
doba: tjelovjeba na otvorenom stoljeima se preporuivala kao lijc k protiv m elankolije. Premda nakon itanja medicinske literature iz
prolosti biva jasno da se proputanje sunca u zgrade esto promicalo kao
oblik prevencije bolesti, pa i depresije, znanstvena su istraivanja tek nedavno pokazala da je tomu uistinu tako. U drugom lanku objavljenom
u istom asopisu 1996. godine navodilo se da kliniki deprimirani pacijenti u osunanim bolnikim sobama napreduju bolje od onih u sumornim sobama. Pacijenti psihijatrijskih bolnica s ozbiljnom nesezonskom
depresijom, koji su imali sree da ih smjeste u osunane sobe, a time i nehotice podvrgnu tretmanu sunevom svjetlou to je prodirala kroz prozore, otputani su bre od pacijenata smjetenih u sobe u koje nije dopirala izravna suneva svjetlost. Zakljuci ove studije potvruju nagaanja
o vanosti proputanja sunca u zgrade, no njihove emo implikacije
raspraviti kada za to doe vrijeme. Sada pak idemo poblie istraiti se-

zonski afektivni poremeaj: to je SAP i koga pogaa?

Sunev dnevni ciklus svjetlosti i tame regulira mnotvo najvanijih hormonskih i biokemijskih procesa u ljudskome tijelu. On je na vanjski urar,
koji se brine da na unutarnji bioloki sat radi glatko. Bez tih vremenskih
naznaka ili zeitgebera - svjetlosti i tame te u manjoj mjeri uobiajenih svakodnevnih aktivnosti poput doruka, rada, stanke za ruak, termina za
odlazak na spavanje i tako dalje - temeljni ritam ljudskoga tijela prelazi
na ciklus koji je blii 25-satnom negoli 24-satnom. Dakle, ne drimo
li ga pod n adzorom, na unutarnji sat radi po svome" i svakoga dana
dodaje priblino 40 minuta. Nakon dvadeset dana nekontrolirana rada,
sa svakodnevnim dodatkom od 40 minuta, normalni obrazac buenja i
spavanja okree se naglavce. ovj ek danju spava, a nou je budan. Taj se
obrazac katkad vida u ljudi, iji su cirkadij ski ritmovi narueni sljepoom
ili Alzheimerovom boleu.
Simptom i po kojimn se SAP r:w:likuj<: rn l 1Hscz.onskc klinj kc depresije ohuh vnaj 11 p rc:jcdnnjl\ glad 1.\ 11gl1lkohld1.1lil11a i p ovc:anj<.: tjclcsn<.:
ili

LJ EKOVI1'0

SUNCE

teine u jesenskim i zimskim mjesecima. U proljee pak osoba koja

pati od SAP-a zna zapaziti da su depresiju zamijenili blaga hipomanija
te izrazite promjene u razini energije, obrascima spavanja i prehrambenim navikama. Sezonski afektivni porerneaj obino se dijagnosticira kada
se depresija pojavi u isto doba godine, tri ili vie puta zaredam. Dakle,
ako se neega takvoga ne sjeate, ne patite od SAP-a u strogom smislu te
rijei.

Utvrdite li pak da p atite od SAP-a, to vam je initi? Prvi korak je ugovoriti sastanak sa savjetnikom koji e va1n postavit i dijagnozu i dati upute
za lijeenje, ovisno o ozbiljnosti stanja. To moe biti terapija lijekovima,
svjetlou ili njihova kombinacija. Simptomi SAP-a mogu se ublaiti svjetlosnom terapijom, no zato, to zasad nije posve jasno. ini se da svjetlost djeluje na neurohormone u mozgu koji upravljaju raspoloenjem
i ponaanjem. Kako i zato se to dogaa svojevrsni je misterij: o tome
kako terapija svjetlou funkcionira ne postoji opi konsenzus. Simptomi
se znaju ublaiti i nakon relativno kratkog izlaganja svjetlosti od 10 000
luksa, a za dio oboljelih tretman je najuinkovitiji neposredno nakon
buenja. No stanje se da ublaiti ureaj em poznatim kao simulator zore:
budilico1n koja ne budi zvukom, ve svjetlou. Simulatori zore proizvode, vrlo postupno, sve jau svjetlost (do m aksimalne vrijednosti 200
do 500 luksa) neposredno prije buenja. Na oboljele od SAP-a djeluje
ak i ako su im oi zatvorene. tovie, intenzitet svjetlosti koju proizvode
pokazao se neuinkovitim kada su oboljeli od SAP-a bili posve budni.
Mogue je da je simulacija zore snaan zeitgeiber koji potie nekakvu
urnzbuujuu" reakciju u tijelu, koja obnavlja normalan hormonalni ciklus. U nekom trenutku nae evolucijske prolosti zasigurno smo razvili
posebno osjetlj iv mehanizam za detektiranje izlaska sunca, to se moe
l valitetno iskoristi u lijeenju SAP-a. Rije je oito o neemu potpuno
drukij c1n od terapije svjetlou, koja djeluje izravno kroz oi, stoga je
11\ oguc da koritenjem svjetlosne terapije u lijeenju sezonske depresije
u.t djcJu nije tek jedan mehanizam.

Knda svjetlost ud<.: u oko i stimuli ra o('< ll\1 mrenicu, dogaaju se dvijt ~t vaJ'i. Prvo, 7.i va ni i mp11lsi op1 l(' ki 111 1.ivr<'m putuju do dijela mozga
I njl l111H11tl ono lo vid imo. l1ttodnh11n :w dlu Hv, ulih impulsa prenosi

R IC H A R D H O BDAY

o pt il koga 'l ivca na lijezdu u dijelu mozga zvanu hipotalamus. Ta

1li1t1c.I ,\ lu i scratonin, hormon koji igra kljunu ulogu u kontroliranju

1 .1 ~ pnl 0'/.cnja i reguliranju obrasca spavanja, tjelesne temperature, prob.wc i seksualnog nagona. Novija istraivanja ukazuju na to da u osoba
koje pate od SAP-a postoji nekakav poremeaj hipotalamusa koji jaka svjctlost moe preokrenuti. U zimskim mjesecima razina seratonina pada,
n niske razine seratonina povezuju se s tjeskobom i depresijom. tovie,
ci io antidepresiva novijeg datuma poput Prozaca ublaavaju simptome
depresije poveavajui razinu seratonina u mozgu. Dakle, terapija jakom
svj etlou moe biti uinkovita u lijeenju SAP-a jer lijei tetneljno po1nanjkanje seratonina.
Jedna od funkcija seratonina je i obuzdavanje luenja drugog neurohormona, melatonina, kojega proizvodi pinealna lijezda. Kada se razina svjetlosti smanji, proizvodnja seratonina pada, a pinealna lijezda u krvotok
poinje luiti melatonin. Melatonin potie spavanje smanjujui aktivnost
mozga i usporavajui druge fizioloke procese. Djeluje kao glavni hormon" i stimulira otputanje hormona drugih lijezda ukljuujui hipofizu, adrenalne lijezde, jajnike i testise. One pak reguliraju niz tjelesnih
procesa, od probave i mjesenice do poetka puberteta.
Do prije nekoliko godina melatonin se slavio kao udotvoran lijek. Smatralo se, naime, da su mnogi zdravstveni problemi povezani sa starenjem
posljedica smanjenja razine melatonina u tijelu pa se uzimanjem oralnih
pripravaka melatonina taj manjak moe nadoknaditi i tako usporiti proces starenja. To je umjetno poveavanje razine melatonina trebalo imati
niz korisnih uinaka: poboljati spavanje, stimulirati imunosni sustav,
sniavati krvni tlak i prevenirati rak. Iako je u Ujedinjenom Kraljevstvu
povuen iz prodaje, melatonin se u nekim dravama i dalje moe kupiti bez lijenikog recepta. U vezi s njegovim medicinskim i anti-ageing
osobinama konana odluka jo nije donesena, no melatonin se koristi
u lijeenju poremeaja u obrascu spavanja. No ostavimo sada po strani
melatonin, seratonin i uinke tih hormona na tijelo i promotrimo poblie
sun evu svjetlost i depresiju.
Depresija je vrlo

hrirnnskog

u obinj c.: n a

s t :rn ov ni ~t V1t .

bolest I 11

i:v 1koi11t1'( 11utkt1 p ogula

do 10%
To jl 11 njt(<' ~ cl lJ 1g11os1kl mnl simptom i od

LJ E KOVITO SUNC E

svih psihijatrijskih poremeaja najee zavrava hospitalizacijom. Na

to se iscrpljujue, a katkad i pogibeljno stanje troio (i jo se troi) silan
novac. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se u SAD-u na
depresiju troe 44 milijarde dolara godinje, iznos jednak onome koji
se troi na sve kardiovaskularne bolesti zajedno. Kako smo ve vidjeli,
ini se da terapija svjetlou povoljno djeluje na nesezonsku depresiju i
boravite li u osunanoj prostoriji, mogli biste se oporaviti bre nego da
vrijeme provodite u mranoj prostoriji. ovjeku se moe oprostiti po1nis
li li kako je to razumljivo samo po sebi i vjeruje li da su psihijatrijski odjeli
namijenjeni lijeenju depresivnih pacijenata graeni tako da proputaju
sunevu svjetlost. Napokon, to je relativno jednostavna mjera kojom bi
se moglo utedjeti cijelo bogatstvo koje se troi na lijekove, njegu i nad
zor pacijenata. ini se da arhitektima to i nije osobit prioritet - na tetu
svima. A zapravo arhitekte i planere malo toga potie da grade osunane
prostore iz isto zdravstvenih pobuda unato tomu to su mnogi ljudi, od
klasine starine pa nadalje, shvaali da proputanje suneve svjetlosti u
graevine djeluje povoljno na psiholoko zdravlje njihovih stanovnika.
Rimski filozof Aulo Kornelije Celzo (25 pr. n. e. - SO n. e.) onima koji
su patili od melankolije savjetovao je da ive u prostorijama punim svjetlosti." S obzirom na dananji nain gradnje, njihovi suvremeni kolege
melankolici rijetko kada imaju priliku posluati taj savjet.
Valja napomenuti i da se depresija, kao i sve druge bolesti - izlaganjem
oboljelih jarkoj svjetlosti i suncu - moe pogorati. Kako to u svojoj knjizi
o depresiji ,,Kidanje lanaca" (Breaking the Bonds) objanjava Dorothy
Rowe, razlog za to nije fizioloki proces, ve znaenje koje oboljeli pripisuju suncu:

... ne osjeaju se svi radosnije na suncu. Depresivnim ljudima sunce zna

1e(ko padati i u proljee uvijek dolazi do porasta broja samoubojstava. Ra, )og z a to nije djelovanje suneve svjetlosti na tijelo, ve znaenje koje toj sv/<'llosl i pridajemo. Cijenite li i prilwtlate samoga sebe i na budunost gledate
0/11imistibto) tt1Cla je proUee u.v{j<k /J1t110 obcc'trr~jtt. Ali ne cijenite li samoga
1
H ln:, 71/isliLc li dtt ste loi i drt <'c lltf!ll .H' M tl o do.~1trlr1ti smno rune stvari, tada

111oljt1't "'' djtluj< o/Jt1'twrtjll<'t', m:w1 /111111,1''

RICHA RD HOBDAY

ZIMSKA DEPRESIJA I GLAD

ZA SVJETLOU
Vei dio (mogue i do 20%) britanskog stanovnitva u zimskim mjesecin1a zna patiti od blagog oblika depresije zvanog ,,zimska depresija". I

opet, vjerojatno zato to vrlo malo vre1nena provodi na otvorenom ili je

zatvoreno u zgrade koje zimi proputaju vrlo n1alo suneve svjetlosti. Uz
taj oblik blage depresije javlja se jo jedan poremeaj, iji bi uzrok mogao
biti suvremen nain ivota, takozvana glad za svjetlou. Meu simptomima koji se spominju u raspravama o SAP-u jest i onaj da osobe koje pate
od njega tvrde da su gladne svjetlosti ili da osjeaju potrebu da, kad god
mogu, upale svjetla. Kao to je u svojem intervjuu 1903. godine (godinu
dana uoi smrti) primijetio veliki terapeut svjetlou i dobitnik Nobelove
nagrade Niels Finsen:
Sve to sam postigao u svojim eksperimentima sa svjetlou i sve to sam
nauio o njezinoj terapijskoj vrijednosti posljedica je toga to mi je i samome
toliko trebala, to sam za njom toliko udio.

Isto vrijedi i za mnotvo drugih ljudi sudei po tome kako se ponaaju

kada se nau na odmoru u nekom sunanom ljetovalitu. Ti1ne to se
peku na podnevnom suncu moda pokuavaju nadokn~di~i propute~~
vrijeme ili proputenu sunevu svjetlost. To bi ponasanJe mogla bttl
manifestacija gladi za svjetlou", tijela koje udi za svjetlou kako je
to opisao Niels Finsen, koliko god tetna bila za kou. Ba kao i sezonski afektivni poremeaj, i opekline od sunca kao neizbjenu posljedicu
prederavanja" suncem vjerojatno dugujemo zgradama u kojima o~ita
vamo i pretjeranim koliinama vremena to ga u njima provodimo.Caki
ako se inae ne sunate, postoje vrlo dobri razlozi da cijele godine, svakoga
dana, na otvorenom provedete sat vremena kako biste zadrali fizioloko
zdravlje, i to, ako vam je vid oteen, po mogunosti bez naoala ili kontaktnih lea koje inae nosite.
Staklo filtrirn valn e duljine mn11jt od 1110 om , t\) 'lna i da proputa
ogrn ni~ H' kolh.'< itH' tJVA 1. rnc.'\ 11 J.1. n \IVI\ 1. 111 l' ll) (' uope tH.: proputn .
1

LJEKOVITO SUNCE

To objanjava zato iza prozorskog stakla ne moete potamnjeti. Budui

da filtriraju iste valne duljine, lee i stakla na naoalama spreavaju da
puni spektar prirodne svjetlosti dopre do mrenice u stranjem dijelu
oka. Ljudsko je oko evoluiralo i prilagodilo se na itav spektar sunevih
zraka i ini se razumnim sugerirati - to dio znanstvenika i ini - da ga
se izlae punom spektru suneve svjetlosti. Prije nego krenemo dalje,
upozorenje. Nikada ne gledajte izravno u sunce niti u pomrinu sunca
jer ete time trajno otetiti oko. U doba kada jo nije bilo sofisticiranijih
navigacijskih pomagala, sljepoa je bila profesionalna bolest mornara i
istraivaa. Ti su moreplovci iz davnina geografsku irinu odreivali uz
pomo ,,nianskog tapa" kojim su mjerili visinu sunca iznad horizonta.
Kako bi zabiljeili njegov poloaj i orijentirali se, morali su izravno zuriti
u sunce, to ih je (ili barem neke od njih) stajale vida.
Otkria

povezana sa SAP-om i terapijom svjetlou obavijena su

zapanjujuom ironijom. S jedne strane ljudi u zatvorenom provode silne
koliine vremena i troe novac na svjetlosne kutije i simulatore zore kako
bi nadomjestili manjak suneve svjetlosti, a s druge ih se strane odvraa
od toga da n a sunce uope izlaze. Dakako, izmeu SAP-a i sunanja ne
postoji veza. Ili ipak postoji? Pa jedan od simptoma pomanjkanja vitamina D je depresija, a tvrdilo se da je mogue da su sezonska narav i simpton1i SAP-a posljedica promjene u razini vitamina D3, koja pak dovodi
do promjene u razini seratonina. tovie, autor rada objavljenog 1998.
godine u asopisu Nature otiao je toliko daleko da je ustvrdio kako je
mogue da koliina seratonina proizvedenog zimi ovisi o koliini izlagmja svjetlosti prethodnog ljeta. Dakle, eto dokaza, dodue ogranienih,
dn sw1anj e u ljetnim mjesecima moe imati i psihike i fizioloke uinke
1.imi. Ako je tomu tako, tada se terapijom svjetlou koja se rabi u lij eenju
oboljelih od SAP-a moda jednostavno nadoknauju niske razine seratoni na nastale zbog nedostatna izlaganja sunevoj svjetlosti ljeti. Svakako
hi bilo zanimljivo provesti eksperiment kojim bi se provjerilo spreava li
ljetno su nanj e zimsku depresiju. No to bi se oito protivilo duhu aktualnih zdrnvstvcnih kampanja koje zagovaraju izbjegavanje sunca.

2
POSRNUE SUNCA

Jo od prvih zemljoradnikih civilizacija protok vremena raunao se

prema prirodnim ciklusin1a. Poznavanje godinjih doba naim je precima omoguavalo planiranje sjetve i etve usjeva. Pomagalo im je u uzgoju
stoke i predvianju migracije divljai. Prouavajui Mjeseeve faze, mogli
su predvidjeti kada e rijeke naplaviti i navodniti zemlju, i kada mogu
odravati nona vjerska slavlja i drutvene dogaaje nou, a pritom ipak
vidjeti jedni druge. Vjerski voe i kraljevi katkad su se birali zato to se
vjerovalo da mogu utjecati na Sunce, donijeti dobru etvu i dobro vrijen1e za prikupljanje ljetine. Kada im to ne bi polo za rukom, njima - ili
nekome drugome - prijetila je opasnost da budu rtvovani.
Prirodni su se ciklusi prouavali i stoga to se vjerovalo da duboko utjeu
na zdravlje. Dananji stanovnici razvijenih zemalja pak ne moraju znati
nita ni o Sunevu ni o Mjeseevu ciklusu. ivimo u sve urbaniziranijem
svijetu i moemo se, ako to elimo, zatititi od promjenjivih godinjih
doba i doticaja sa suncen1. Meutim, kao to emo vidjeti, iskustva
lij enika iz drugih kultura i povijesnih razdoblja upuuju na to da ta vrsta
izolacije moe natetiti zdravlju i dobrobiti.

U starome svijetu bogovi i boice sunca esto su se tpvali kao boanstva

medicine. Izvodili su udotvorna izljeenja, donosili prosvjeenost i
ivotni smisao. No znali su biti i osvetoljubivi i destruktivni. ini se da
t1t1 nai preci bili posve svjesni da sunce ima i mranu i svijetlu stranu i
dn su oba aspekta vrijedna njihova tovanja. Sunce je bilo u sreditu njihova ivota i - budui da su se, ako su eljeli preivjeti, morali uskladlt i s prirodnim ciklusima - vjerojatno su bolje od nas znali kada im
'f\1J\cvn svjetlost teti, a kada korist j. Ipak, nae su fizioloke i psiholoke
pot rclw ugluvnom jednake njihov imn. Monotonija nas iscrpljuje, a promji-1111 Hlioudi1n, j n a, znh vn ljt1jt1t~ i 11joj 1t11p1t(h1jr nw n jt:dan od najveih
l~ l 111l w nilrn pro111jr 1w u n n ~ I JI\ 'l lvntl 1111 J1 .1111 ct.

- - - - -

R I CHARD HOB DAY

U dananje vrijeme sluamo vie o opasnostima - o mranoj strani

sunca - nego o koristima koje nam donosi suneva svjetlost. Sunanje
se danas prikazuje kao drutveno zlo usporedivo s puenjen1 ili zloporabom alkohola. Kau nam da zdrava potan1njela koa ne postoji; zdravi
preplanuli ten je oksimoron. S obzirom na zabrinutost koja vlada glede
raka koe - osobito njegova najopasnijeg oblika, zloudnog melanoma
- i rupe" u ozonskom omotau, takav je razvoj dogaaja posve razumljiv. Upravo nas zato danas malo toga i potie da izlazimo na otvoreno i
rabimo pozitivne aspekte sunca, a zahvaljujui suvremenu nainu ivota
prirodnim se ciklusima vie ne moemo prilagoditi s lakoom s kojom
smo to nekada inili. Danas moemo raditi, odmarati se, igrati se, kupovati i putovati u umjetnom okoliu i imati vrlo malo doticaja s vanjskim
svijetom. Posljedina, mnogima od nas sunce je gotovo nevano u svakodnevnom ivotu.
Bilo bi prilino pouno uzeti olovku i komad papira, sjesti i izraunati
koliko vremena, svakoga tjedna, provodite u zatvorenom prostoru. Prema nekim procjenama, prosjena brojka je 90%, a ako radite kod kue,
ili ako ste bolesni, predkolske ili starije ivotne dobi, spo1nenuta brojka
inoe biti i vea. Po tome se znatno razlikujemo od svojih predaka od kojih je veina, dobar dio godine, od jutra do mraka radila na zemlji. Kako
smo pak vidjeli u prethodnom poglavlju, ako ljeti ne izlazite na sunce,
razine vitamina D u vaemu tijelu mogu biti puno nie od potrebnih, a
izlaete se i riziku sezonske depresije. No to nisu jedini nedostaci dugotrajnoga svakodnevnog boravka u zatvorenom, osobito u zgradama koje
ne proputaju puno suneve ili dnevne svjetlosti, zgradama s umjetnim
osvjetljenjem.
UMJETNA SVJETLOST U ZATVORENOM
PROSTORU
Nain gradnje i posebno nain osvjetljavanja graevina m ogu imati
dubok uinak na fiziku i fizioloku dobrobit ljudi koji u njima obitava-

ju. U idcnlnom slt1~1ju u1njctno osvjctljt.'llj(; kojemu se .iz dana u dan

izln7.<:tt. trdrnlo hl hiti to jt. 11 wg11h ~~ l h~ 11ljt 1 vJ,ilosnom okoliu u kojcn1

LJEKOVIT O SUNCE

su evoluirali vai preci - dakle, solarnom spektru. Naalost, umjetno osvjetljenje temelji se na drukijoj zamisli, tonije na pretpostavci da svjetlost
za ljude ima jednu jedinu vanu svrhu: da im omoguava da vide. Industrija rasvjete ne bavi se naim biolokim potrebama, ona jednostavno zadovoljava nae najosnovnije vizualne potrebe. tovie, jedan od odluujuih
imbenika u izboru osvjetljenja namijenjenog uredima, tvornicama,

trgovinama i javnim prostorima nije zdravlje, ve energetska uinkovitost.

Spektralna distribucija boja koju proizvodi umjetno osvjetljenje znatno
se razlikuje od onoga u suneve svjetlosti. Svjetiljke sa arnom niti - obine
zamjenjive arulje - u najveoj mjeri isijavaju utu i crvenu svjetlost. Vei
dio elektriciteta pretvaraju u infracrveno zraenje umjesto u vidljivu svjetlost zbog ega i otputaju toliko topline i troe tako puno struje. Za razliku
od njih kod fluorescentnih svjetala vidljiva se svjetlost generira netermal-:
nim procesom pa cijevi ostaju puno hladnije i zahtijevaju manje struje. Njihova spektralna distribucija ovisi o tipu fluorescentnog premaza. Najee
koritene takozvane hladno-bijele fluorescentne cijevi isputaju ponajvie
utu i zelenu svjetlost, a ponajmanje crvenu i plavoljubiastu svjetlost svjetlost s rubova spektra koju sunce najjae i~ijava. Te cijevi proizvode
izmjenjivo svjetlosno isijavanje ili gotovo sublimne treperenje" za koje je
dokazane da u stanara izaziva stres i proizvode vrlo malo ultraljubiastog
zraenja. Neki proizvoai nude i takozvane fluorescentne cijevi punoga
spektra" koje su puno blie prirodnom spektru i proizvode male koliine
ultraljubiastog zraenja. Danas su dostupne i obine arulje, ija je svjetlost slinija prirodnoj, no ne isputaju ultraljubiasto zraenje. U dananje
vrijen1e ivimo i radimo u svjetlosnom okoliu koji je n eprirodan i u nama
ne izaziva fotokemijske reakcije koje izaziva prirodna dnevna svjetlost.

Za razliku od umjetnog osvjetljenja i njegova statikog !sijavanja, jaina

i hoja dnevne svjetlosti u nekoj zgradi neprestano se mijenja od zore do
~ umraka zbog kretanja sunca, formiranja oblaka i sjena. I intenzitet te
Yj<.:tlosti openito je puno vei. Dakle, proputanjem dnevne svjetlosti
11 prostore u koj.i1na ivite stvarate prirodniji, a time i zdraviji okoli.
Dll<.!Vna svjetlost u zgradu obino ulnzi postrance za razliku od fluores-

llntoog osvjetljenja koje se korh;l'i 11 ~l< olama, uredima i tvornicama, koje

11l1l 110 isljnvn odo1.go. Daldt\ nko jt d11 tvtH1p,t1 Ili siuu.\:vtt svjetla nlalo ili

RICHARD H O BDAY

ga uope nema, fluorescentno osvjetljenje moe stvoriti jednolian oko_l~

bez sjena. Ako su fluorescentna svjetla k tomu ugr~e_n~ u pros.tonJU
bijeloga stropa i bijelih zidova, bit e i puno jed1~ostr~k1~ 1viestru.~1h odbljesaka. Sve je jarko osvijetljena, no nema dubine, sto Je nesu~npvo neprirodno. tovie, bez dnevne svjetlosti nee biti ni vremenskih nazna_ka
ili zeitgebera koji pomau u sinkroniziranju vaega t~ele~nog ~~t~. Osim
toga razine svjetlosti lako mogu dostii vrijednosti bhs~e ili Jednake
prirodnom sumraku, a tada nee suzbijati luenje melaton1na.
Pojavljuju se dokazi koji ukazuju na to da dugotrajni uine~ umj~tno~
,,zagaenja umjetnom svjetlou(( mogu biti tetni, ~o il~stnra slJedeci
primjer. Jedan od hormona to ih lui hipofiza stimulira adrenalnu
7.1 ijezdu. Ako uvjeti osvjetljenja znatno odstupaju od pr~ro~og ~p~kt,ra,
hipofiza e proizvoditi prevelike koliine tog za adrenali~ sti~ulira!uceg
hormona. Na to je jasno ukazala jedna usporedna studija uc1nka izlagtHlj(\ prirodnoj i umjetnoj svjetlosti na koliinu adrenokortil~otropnog
hormona (ACTH-a), koja se izluuje u krvotok. Nakon dva qedna provtckna na hladno bijeloj" fluorescentnoj svjetlosti od otprilike 3500
luksa razine ACTH-a u ispitanika dostigle su nenormalno visoke razine,
~to je izazvalo stres. Razina ACTH-a u ispitanika vratil~ se u normalu
nnkon dva tjedna izlaganja dnevnoj svjetlosti. Kada se umjesto s ,,hladno
hljdin1" svjetlima isti eksperiment izveo s osvjetljenjem punoga spektra,:
u krvi su zabiljeene znatno nie razine ACTH-a - ,,hormona stresa
Dakle, jarko umjetno svjetlo koje se po spektralnom sastavu raz.likuje od
:mncve svjetlosti tijelo izlae stresu, i to u vrlo kratkom raz~oblJU od d~~
tjedna. Iz toga jasno slijedi da se na godinjem o~or~ moze~o opu~t1tl
j na sunevoj svjetlosti od 50 000 luksa, ali da b1 umjetna SVJe~lost 1st~
jaine na nas djelovala vrlo uznemirujue. Doktor Fritz ~ol~w1ch, ~~J~
je proveo spomenuto istraivanje i njegove rezul~ate P~JaS~~~.u ~J~~~
Utjecaj okularne percepcije svjetlosti na metabolizam ljudi 1 z1vot1nJa
( 1979.), zakljuio je da:

Prirodna svjetlost, k~ja djeluje na cijelo tij( lo element je vitalan koliko i

uorl tt i zrrtk, Krw trtlwrt, oujclut hi t~f<km11 rl ti liri I r1/1al1,i pratiti to Je mogue
ui~t,,
~lo i/J do/m,"111 pojN/hw .wulN11/" tlnl1i1
1

,.,;

LJ EKOVITO SUNCE

Dugotrajna izloenost umjetnoj svjetlosti normalnih razina moe ugroziti imunosni sustav na za sada jo nepoznate naine. Potencijalni faktor rizika za pojavu zloudnog melanoma koji i nije poznat koliko bi to
mogao biti jest dugotrajna izloenost obinome fluorescentnom osvjetljenju. Epidemioloke, klinike i studije na ivotinjama pokazuju da je
taj uobiajeni oblik rasvjete, uveden na radna mjesta 1950-ih, povezan
s melanomom. Ta veza moda i nije osobito vrsta, ali ne treba je olako odbacivati. Drugi mogui problem s kojim se suoavaju radnici koji
rade u zatvorenim prostorima jest i taj da pod elektrinitn svjetlom ili
iza prozorskog stakla ne dolazi do sinteze vitamina D u koi. Nekoliko
studija pokazalo je da u osoba koje ive i rade samo u konvencionalno
osvijetljenom okoliu razine vitamina D s vremenom znatno opadaju. Za
sve one koji u zatvorenom provode puno vremena i ne mogu se redovito
izlagati sunevoj svjetlosti rasvjeta punoga spektra mogla bi biti koristan
dodatak njihovu svjetlosnom reimu.
UGODA I ZDRAVLJE
Ljudsko tijelo posjeduje mehanizme za nadzor temperature koji
kompenziraju promjene u okoliu. Unutarnju tjelesnu temperaturu
odravaju na odgovarajuoj razini, a stvoreni su za prilagodbu neprest :lnim postupnim promjenama temperature i vlanosti uobiajenim za
borava k na otvorenom. Naa sposobnost reakcije na varijacije u temper:\lLlri i vlanosti ugroena je ako neprestano ivimo i radimo u uvjetima
I oj i se ne mijenjaju. Sustavi centralnoga grijanja i klimatizacije stvaraju
li nutarnji okoli koji se zadrava u strogim granicama kako bi nam bilo
ugod no. To rtvovanje podraaja za raun udobnosti ne koristi naemu
1.drnvlju. Takoer ulaenje i izlaenje iz zatvorenih prostora sa stalnim ra1.inama temperature i vlanosti, znatno drukijim od onih na otvorenom,
1110/.c nam tetiti. U grubim terminima, ta vrsta naglog prijelaza iz hladne
11 v ru u sn.:dinu i obrnuto prilj n o nalikuje jzmjeni godinjih doba. Vriidl isrnknuti d a dane u kojima dolazi do sn1jcnc godinjih doba (zin1e
11 )H'oljn(<.\ prolj ea. 11 ljeto i l ako dnljc) ljudi koji prnkticiraju pojedine
v1 11 1111dkio1ud1 H' n wdid tH' d1 1.c. d11l1l1111 11,rn llr1C: lrn dn je ljudsko tijelo

RICHARD HOBDAY

najizloenije bolestima i infekcijama. Nagle izmjene godinjih doba dre

posebno nepoeljnima.
Kako bi bilo jako i zdravo, ljudskome tijelu nuan je taj izazov postupne
promjene uvjeta, kao i redovna tjelovjeba. to ste aktivniji, to vie hrane
moete pojesti a da se pritom ne udebljate. Bavite li se tekim fizikim
radom na hladnoi, moete pojesti gomile hrane i ne dobiti na teini.
Za odravanje suvremenoga sjedilakog naina ivota potrebno je malo
kalorija. Nedavno istraivanje prehrambenih i nutricionistikih navika
odraslih Britanaca pokazuje da (u prosjeku) jedu priblino 10% manje
hrane od aktualnog standarda: 2000 kalorija za ene i 2500 kalorija za
mukarce. Britanci sagorijevaju manje kalorija i debljaju se i to vjerojatno
zato to su sve neaktivniji i to im je sve udobnije. Tek 20% dananjih
mukaraca i 10% ena bave se aktivnim zanimanjima. U Ujedinjenom
Kraljevstvu danas svakoga tjedna gledamo 28 sati televizije, dvaput vie
nego l 960ih.
Pretilost u britanskoj populaciji poveala se sa 8% 1980. na 15% 1995.
godine. U SADu je dosegnula epidemijske razmjere. Godine 1994.
priblino 20% Amerikanaca i 24% Amerikanki klasificirani su kao preti
li, a pojavnost pretilosti je u porastu. Pretilost je ujedno i glavni zdravstYt n i problem meu bolje stojeim stanovnitvom u zemljama u razvoju
l<ojc usvajaju zapadnjaki nain ivota. Tako za osobe koji1na je tjelesna
1t1:itrn vea za 20% (ili vie) od tjelesne mase koja se preporuuje za njihC)V tl visinu moe se rei da su pretile. Te su osobe podlone nizu kroninih
bolesti poput dijabetesa, unih kamenaca, koronarne bolesti, visokoga
krvnog tlaka i respiratornih bolesti. Porast pretilosti u svijetu najvei je
problem javnoga zdravstva, i to ne samo zbog golemog tereta radne nesposobnosti i smrtnosti koji e je dugorono pratiti.
'l'jclesni mehanizmi namijenjeni reguliranju tjelesne teine djeluju puno
uinkovitije kada se prehrana temelji na manje masnoa i vie ugljikohiclratl'.l, a udio masnoa u prehrani Britanaca i Amerikanaca postupno se
pnvcavno od 1940-ih godina. No veza izmeu pretilosti i niske razine
tj lcsn<.: aktivnosti puno je jaa od one izmeu pretilosti i prehrane. Dakle,
~gnuh kojt.: potiu sjc<lHnki na in ivo1 n prndstnvljaju prijetnju zdravlju
1wojlh ~t mnru I l ui ~~ da St.: o tonw pn<"tt l~n m J.O. stolj ea vodilo daleko
.,J

LJEKOVITO SUNCE

vie raune nego danas. Razlozi za to razmatraju se poslije, u Poglavlju 6,

koje se bavi ekologijom zatvorenog prostora, zdravljem i suncem.
OSIROMAENJE OZONA I SUNANJE
Problem koji silno zabrinjava znanstvenike, politiare iljubitelje sunanja
je mogunost da ultraljubiasto zraenje postane tetnije. Ultraljubiasta
komponenta suneve svjetlosti dijeli se u tri kategorije, ovisno o valnoj
duljini: dugovalno UV zraenje ili UVA; srednjovalno UV zraenje ili
UVB te kratkovalno UV zraenje ili UVC. itavo UVC zraenje i vei
dio UVB zraenja apsorbira ozon u Zemljinoj gornjoj atmosferi. Nakon otkria British Antarctic Surveya iz 1985. godine, prema kojemu u
ozonskom omotau iznad Antarktika postoji rupa", nagaalo se kako
e pojaano UVB zraenje - potaknuta osiromaenjem ozona uzrokova.nog tzv. CFC plinovima6 ili freonima i drugin1 kemikalijama - izazvati
zdravstvene probleme. Ipak, posljedice od kojih se toliko strahovalo, o
kojima se u javnosti toliko govorilo i koje su se zbog osiromaenja ozona
predviale, do sada nisu zapaene. Nije dolo do porasta pojavnosti raka
koe, onih bolesti, poremeaja imunosnog sustava ili ekoloke tete koja
se moe pripisati poveanju koliine ultraljubiastog zraenja.
Najvei junoameriki

grad u blizini antarktike ozonske rupe je Punta

Atenas, na jugu ilea. Suprotnim izvjeima unato u Punta Arenasu nije
hilo zdravstvenih problema povezanih s osiromaenje1n ozona, a mjerenja
ultraljubiastog zraenja objavljena 1995. godine u asopisu American
/ou.rnal ofPublic Health pokazuju da je i ono malo zabiljeenih poveanih
vrijednosti prenisko da bi imalo ikakva spomena vrijednog uinka. Rad
lcnji je 1998. godine objavio Europski znanstveni i ekoloki forum dovodi
11 pitanje jednodune stavove u .vezi sa osiromaenjem ozona i tvrdi da
lr '.I.u predvianja koja su iznosili znanstveni establiment i mediji bilo
111 do osnove. Ako je tomu tako i ako rupa u ozonskom omotau pred.1.i vljn tek privremeno stanjivanje gornje atmosfere u rano proljee, tada
1w u1n razloga za strahovanje da e ljudi obolijevati od raka koe jer je
1d1 ndjubiasto zrae nj e

postnlo opasnije.

RICHARD HOBDAY

Svakako nema dokaza koji bi poduprli iroko rasprostranjeno miljenje

prc 1na kojemu je porast pojavnosti zloudnog melanoma posljednjih god i na na neki nain povezan s osiromaenjem ozona. Taj se trend pojavio
i prije problema s gubitkom ozona, koji je pak mogao trajati neko vrijl'mc prije nego to je zapaen. Rad objavljen u asopisu British ]ournal
oj' Cancer - ,,Povezanost tumora koe, sunceva zracenJa 1 os1romasenJa
~zona((, pokazuje kako se od 1957. do 1984. godine pojavnost zloudnog
mclanoma u Norvekoj poveala za 350% u mukaraca i 440% u ena. U
iston1 razdoblju nije bilo promjena u razinama ozona iznad Norveke niti
ikakve vee promjene u godinjoj izloenosti ultraljubiastom sunevom
V

zraenju.

Zastraujue prie, poput one po kojoj se zbog pojaanoga

ultraljubiastog zraenja u ovaca u ileu razvijaju one mrene, nemaju uporita u znanstvenoj literaturi. Za spomenute se ovce poslije utvrdilo da su oboljele od zaraze koja nije imala nikakve veze sa suncem.
Meutim, jasno je da se o temi osiromaenja ozona, a time i sunanja
iznosi mnotvo neutemeljenih komentara. Ako ikada, osiromaenje ozona postar e razlog za ozbiljnu zabrinutost tek kada od raka obole ljudi
koji od njega nikada ne bi oboljeli da do osiromaenja ozona nije dolo.
Dok se to ne dogodi, istraivanje stvarnih uzroka raka koe i poticanje
na zdravo sunanje donijelo bi nam puno vie koristi od zaokupljenosti
stanjem gornjeg sloja Zemljine atmosfere i svaljivanjem krivice na Sunce.
Prehrana i nain ivota imaju daleko veu ulogu u nastanku raka nego to
se danas priznaje. Isto se moe rei i za drugu bolest, iji je porast navodno uzrokovan osiromaenjem ozona - sivu ili staraku mrenu.
SUNEVA SVJETLOST I SIVE MRENE

(KATARAKTE)
Niz studija jasno pokazuje da su vam izgledi da u starosti razvijete sivu
ili staraku mrenu puno vei ivite li u nekom sunanom dijelu svijeta.
Otprilike na isti nain na koji aktivno ohcshrnbruju sun anj e strunjac i
nam dnnns govore da je i'.l.lngn njt nlrn uh 111 l j 11hl t~mH01n ztacnju opasno i
:mvjl111jt1 lcrn .\11.t knJt' 111\ll\ V1\lj,, p rn lt 11rt I ii 1 li 1110 J'"' i1.hj q~)i. 1 kao to su
11

LJ E KOVITO SUNC E

nam savjetovali da na kou n anosimo sredstva za zatitu od sunca kako

bismo sprijeili rak koe, sada nam savjetuju da nosimo sunane naoale
koje blokiraju UV komponentu sunevih zraka.
To je, dakako, neprirodno. Ljudsko oko evoluiralo je na sunevoj svjetlosti i sasvim je sposobno nositi se s njegovim itavim spektrom. Sunane
su naoale uglavnom modni dodatak. Naim je precima sasvim lijepo
ilo i bez njih. Ako su u bilo kojem trenutku i osjetili potrebu da zatite
oi od blijetanja sunca, na glavu bi stavili eir ili se maknuli u sjenu. U
svojoj knjizi Umijee gledanja" (The Art of Seeing) Aldous Huxley se
prisjea kako je u mladosti pretpostavljao da je svaka osoba koju bi vidio s
naoalama zatamnjenih stakala bila ili slijepa ili imala problema s vidom.
Noenje takvih pomagala sa sobom nosilo je poprilinu stigmu: svakako
se nije smatralo ni modernim ni poeljnim. A u posljednjih etrdesetak
godina ljudi su zapravo postupno prestali nositi eire i preli na sunane
naoale, moda i zato to na otvorenom provode manje vrem ena pa im
se oi teko nose s prirodnim razinama dnevne i suneve svjetlosti. No
gorue pitanje glasi izaziva li uistinu solarno zraenje sivu mrenu?((
Poetkom 20. stoljea postalo je jasno da je siva mrena daleko
uobiajenija u zemljama Treeg svijeta nego na Zapadu, to je dovelo do
uhipoteze o sunevoj svjetlosti" kao uzroku kataraktogeneze. Spomeuuta hipoteza, koja je ignorirala razlike u prehrani, kulturi, siron1atvu,

pothranjenosti i bolestima, tvrdei da je solarno zraenje iskljuivi uzrok, i dan-danas je aktualna. Ipak, nikada nije dokazana da sivu mrenu
11 ljudi izaziva ultraljubiasto zraenje. Uzrono-posljedina veza nikada
nije utvrena iako su to mnogi istraivai pokuavali. tovie, objavljeno
Jt' mnotvo studija koje nude snane dokaze koji tu hipotezu pobijaju i
11mjcsto solarnog zraenja nude nekoliko moguih uzroka. U jednoj od
11Jih tvrdi se da se poveanu pojavnost sive mrene u Treemu svijetu moe
111 i pisati i a kutnoj dijareji jer ona izaziva ozbiljnu demineralizaciju tijela.
I ,w imbenici za pojavu sive mrene predlagali su se i drugi aspekti loih
i lvot nih uvjeta poput pothranjenosti, puenja i zagaenja. Jaka sw1eva
vJt1l o~a tcli oirnn , s.11110 na druge n aine. Primjerice, samo (priblino)
dv ' snta na podn (.:vnon) snncu 11.i snljcgmn pokrivenom terenu dovolj11.1 11 1.1 1\:1s1.i 11 .d< fo 1olc ' l i\l itl't ili . 11J1 111 ~ I J '' I Hllc. lsrn s< bok st moe

RI C HARD HO BDAY

pustinji nakon est do osam sati izloenosti. Oko se snanom

ul 1 111 IJt 1binst0Jn zraenju ne moe prilagoditi onako kako to ini koa.
Ponovljeno izlaganje moe izazvati upalu, otok i gnojenje zbog ega u

11vl t l \

11

1lc 'ltrtmnln1 uvjetima valja nositi zatitne lee.

LJE KOVITO SUNCE

~arci~omi. ~azal~~ st~nica, poznati i kao ulcus rodens, razvijaju se na

di3elov1ma tlJela
naJizlozeniJ. im suncu' osobito na 11cu i rukama. a raz
lik
.
u od ~rug1h ~.rsta karcinoma karcinomi bazalnih stanica ne ire se na
druge ~tJe~~ve t~Jel.a, ali ~~o s: ne lij ee, ti se mali irevi" probijaju dubo
ko u tkiva i v1zaz1va3u
ozbtlJnU stetu i izoblien) e. Mali karcinomi t oga tipa
.

mog~

RAK KOE
lJ posljednjih desetak godina zdravstveni nam strunjaci savjetuju da se

1.l>og sve vee p ojavnosti raka koe ne sunamo. Broj sluajeva zloudnog
1nd anoma, n ajozbiljnijeg oblika te bolesti, u porastu je. Zbog toga se i
organiziraju opseni programi zdravstvenog obrazovanja , ija je zadaa
i1po1.oriti ljude na opasnosti od sunanja. U Ujedinjenom Kraljevstvu
svake se godine biljei 4000 novih sluajeva, a u Sjedinjenim Amerikim
Dravama ih je samo 1998. godine dijagnosticirano 40 000. Tvrdnja da
i1.mcu suneva ultraljubiastog zraenja i zloudnog melanoma postoji
uzrono-posljedina veza te da se poveana stopa raka koe moe pripisati nainu n a koji se danas prakticira sunanj e nairoko je prihvaena.
Izlaganje sunevoj svjetlosti doista moe dovesti do preuranjena starenja,
stvaranja keratinskog plaka i drugih, vrlo runih konih bolesti. Pritom,
meutim, n e t reba zaboraviti zdravstvene rizike povezane s nedovoljnim
koliinama apsorbirane suneve svjetlosti, koji mogu nadmaivati rizike
povezane sa zloudnim melanomom.
Nema gotovo nikakve sumnje u to da ultraljubiasto sunevo zraenje u
bjeloputih ljudi moe izazvati dva tipa raka koe: rak bazalnih stanica i rak
ploastih stanica. I jedan i drugi gotovo redovito reagiraju na tretman i tek
nekolicina oboljelih umire. Smatra se da rak ploastih stanica nije posljedica opeklina od sunca, ve kurnulativnog izlaganja suncu, a obino se razvija u starijoj dobi. Sve donedavno smatralo se da je i rak bazalnih stanica
povezan s kroninim izlaganjem suncu, no danas postoje dokazi za to da
je glavni uzroni faktor za tu vrstu raka zapravo povrem eno izlaganje koe
nenavikle na sw.1eve zrake. Zloudni melanom - rjei i smrtonosniji tip
raka koe - 1nlae ljude pogaa ee od raka bazalnih i od raka ploastih
stanica, a 1noc se pokrenuti nakon nekoli ko l'pizoda zadobivanja ozbiljnih

opddina od s\111rn. O njcgovin1 se 1l'l,rncilun Jo~ mnlo '.I.na, a pravu narav

11jq~<Wl' povez 111ost i ' i1l.1g1Hljl'll\ ,111 Hcvnj w jc1lc1 .1I 1l' k vnljtt ut vrcl iti.
1

se. oc1st1t1 ih smrzavanjem oteenog tkiva - krioterapijom - ili

na~.osenJem kreme koja sadrava odgovarajue lijekove. Sluajevi veih
leZIJa mogu zahtijevati kirurki zahvat ili radioterapiju.
I karcinom ploastih stanica, druga najea vrsta ne1nelanomskih tu
mora koze, n a3cesce se razvija na licu i rukama Opasn . d k . .
.
.

IJl Je o arcmo
V

~~ baza~.1h

stanica jer se, izostane li lij eenje, moe proiriti i na druge

dtJelo.ve ~~Jel~. Ta se vrsta karcinoma povezuje sa tetom uzrokovanom
ult~~l1ub1cas~1m.z~aenj em ili izlaganjem odreenim industrijskim kemi
kahJam~. PoJ~VlJUJe ~~ ~ ~~d~ crvenih ljuskastih podruja koja lako krva
re, a znaJU se 1 zagnopu, hJece se kirurki ili radioterapijom.
U ~j~dinj ~nom Kraljevstvu broj zabiljeenih sluajeva karcinon1a ba
zalnih 1 plocastih stanica se od 1974. do 1989. godine poveao sa 19 000
na 36 000, a u svijetu je u tijeku epidemija karcinoma bazalnih stanica.
Ta vrsta
. . . nemelanomskih karcinoma koe , meutun, p ogaa ug1avnom
stan1e 13 ~.d e 1 u pnhrizno
v
95% sluajeva reagira na tretman. Dakle, iako
lno~u b1:1 vrlo neugodni i nagrujui, openito nisu opasni za ivot.
Zlo~.udn1 melanom neto je posve drugo. Melanomi vrlo brzo rastu i ire
se
i ne
li se na vri3eme' teko se 113ece.
..
M ogu se razviti
u
, . t13elo1n
.
. otkriju
.
" v, su u zena
v
svJm z1votn1m
dob1n1a, ali ee pogaaJ'u mlae lJude I cesc1

11 ~~ 0

u vrr1~~!<ara~a. Mel~1~0~ se, ini se, nasljeuje u o bitelji. Toj bolesti

ll..lJ1Zlozen131 su b3eloput111ud1 crvene ili plave kose te plavih ili sivih V
kl
OCIJU,
~ .~n1 pJeg1cama, koji lako izgore. Treina svih melanoma zane se u ot
pnJ~ po~natom madeu (dugi nastaju na naizgled zdravoj koi) i to je
vei broJ m adea, to je i rizik vei.
Meutim,

toj bolesti nisu najizloeniji ljudi koji rade na otvorenom,

n q~o upravo suprotno - administratori i men aderi, tzv. umni radni .
!1 "I'~'I.l)C lll.Ct. J. pro d ava i. Prema istra7.ivanjima, osobe koje puno vremena
CI,
ptovodc t1 ured ima ranjivije su jc.1 s<. rwriod i u o izla7.u krat kim inten
i lvnl1n d o;plozijnmn st 1 1H~c.vc.: ~v j t lnNIt H.1 ~ 10 njihova tijdn nisu ba
6'l

( li

RICHARD HOBDAY

LJEKOVITO SUNCE

najbolje naviknuta. Melanom se povezuje i s n ekoliko epizoda izgaranja

nu suncu u djetinjstvu, ali najvaniji faktor rizika za tu bolest je tip koe:
ljudi koji teko tamne su najugroeniji, bez obzira na to jesu li i koliko

zbog izloenosti suncu. To podupire nalaze drugih studija koje ukazuju

na to da ozbiljne opekline od sunca mogu potaknuti zloudni melanom,
ali da ga redovito sunanje zapravo moe i sprijeiti.

puta u prolosti izgorjeli.

Zloudni melanom u prvome je redu rak koe, no moe se razviti i drugdje: u oku i, vrlo rijetko, na mjestima koja nisu izloena suncu poput :ekt uma, vulve, vagine, usta, respiratornog trakta i mokranog mjehura. Cini
se da se uzrok za pojavu tih nekonih zloudnih melanoma ne krije u izlagnnju suncu, to znai da bi na djelu mogli biti i drugi imbenici. tovie,
imu dokaza da na rizik pojave zloudnog melanoma mogu utjecati i faktori koji nemaju veze sa suncem: prehrana, hormonalne promjene, virusi,
I ijckovi, ozljede koe (poput opeklina i rana) te neka zanimanja povezana

Pojavnost tumora koe poveala se u 20. stoljeu, stoljeu u kojemu je

vie ljudi nego prije ivjelo i radilo u zatvorenom prostoru. Kae se kako
je 1900. godine vie od tri etvrtine stanovnika SAD-a radilo na otvorenom, ali da se njihov broj do 1970. godine smanjio na manje od 10%. Taj
podatak - ne zanemarujui pritom da suneva svjetlost moe potaknuti
tumore koe - ukazuje na to da nas podlonim ine i drugi pozadinski
imbenici povezani s nainom ivota: prehrana, izloenost ionizirajuem
zraenju, elektromagnetska polja, otrovne kemikalije u okoliu, poveani
stres i tako dalje. iroko prihvaene vienje prema kojemu izmeu
suneva ultraljubiastog zraenja i raka koe postoji uzrono-posljedina
veza te da je porast stope raka koe u posljednjih etrdeset godina posljedica naina na koji se danas prakticira sunanje moda skree pozornost s pravih imbenika. S druge strane u drugoj polovici 20. stoljea
dolo je do vane promjene u nainu sunanja: postali su dostupni proizvodi koji ljudima svijetle koe doputaju dulje izlaganje suncu. Prije pojave sredstava za zatitu od sunca samo je potamnjela koa mogla podnijeti dua razdoblja izloenosti jakom suncu a da pritom ne izgori.

-, ii.laganjem kemikalijama.
Na umu valja imati i to da je porast stope melanoma zabiljeen u popul.1<.:iji svijetle koe, ali ne i u populaciji tamnije koe, diljem svijeta. lncidtncija zloudnog melanoma u nebjelakoj populaciji iznosi tek treinu
do tk s<;tine incidencije zabiljeene meu bijelcima i ini se da nema veze
s l1Ja~nnjc1n sunevoj svjetlosti. Dakle, ako suneva svjetlost ne izaziva
110 ' 11dni melanom u ljudi tamne koe, postoji oita mogunost da su u
populaciji u kojoj se pojavljuje na djelu imbenici koji nisu povezani sa
t lJllt' ll\.

rvtt-huwmi se mogu pojaviti na dlanovima, donjem dijelu stopala i na

su obino prekrivena odjeom, poput nogu ili lea. Rijetko Nt ' javljaju u ljudi koji rade na otvorenom, a ima i dokaza da redovito
jtrcno sunanje zapravo smanjuje rizik od razvoja te vrste raka. Prim11111
J<.' I lcc, studija o pojavnosti te vrste raka meu osobljem Amerike ratne
uornadce od 1974. do 1984. godine, objavljena u asopisuArchives ofEn1
t1fromnental Health, pokazala je kako je pojavnost te vrste raka via meu
uwrnurima koji su obavljali poslove u zatvorenom prostoru (posadama
stroj:irnica, recimo) nego meu onima koji su radili na otvorenom. Nakon ra kn testisa mc1anom je najei rak u mukih pripadnika Amerike
nt nr mornarkc. Mornari koji su rad ili i u zatvorenon1 i na otvorenom
1
11 1 wJvcoj s11 mjeri hilJ zatieni od 11wln1101u:t; stopa pojavnosti tneu
jl w1 hll11 jt )'1% 1111.n od a11Hri kol'.'' 11111 111111 l11 og prnsjcka, i to, ini se,
11 1

1nJl".t i ma koja

ili

U pokuaju da zaustave porast pojavnosti raka koe zdravstveni

strunjaci

promicali su, a i dalje to ine, sredstva za zatitu od sunca.

Sredstva za zatitu od sunca uistinu spreavaju opekline. No javnost se na
njihovu uporabu poticala a da nije bilo znanstvenih dokaza da spreavaju
z loudni melanom ili karcinom bazalnih stanica. Naalost, sve je vie
onih koji misle da je munjevitom porastu melanoma u posljednjih dvade'K'l godina zapravo pridonijela iroka uporaba kemijskih sredstava za
1.i ~titu od sw1ca koja je zapoela 1970-ih godina.
SREDSTVA ZA ZATITU OD SUNCA I SUNCE
I ii o se.: kori ~ L<.:njc sredstava zn :t.n t itu od su nca promi e kao n1jera ja-

zdrnvstva usmjerena IH\ pnvt11clj11 l'akn koe, postoje jako dobri

111zlozi dn Ih se izbj('gnvn. SHdtit vu 'I. 1 'lW 11111 od s111H:n omoguavaju
v1111gn

--

RI C HARD H O BDAY

ljuhit(:ljimn sunanja da na suncu ostanu puno dulje nego to bi to bio

lt Hl>'.nj da im koa nij e zatiena. No postoje dokazi da to produljena izlag inje.: 11uncu zapravo poveava rizik od melanomskog i nemelanomskog
t 1lk:l koe. Sredstva za sunanje kategoriziraju se sukladno faktoru zatite
nd sunca Hi SPF-u. Jednostavnim rij,eima, proizvod s faktorom 15 (ili
Vl't'hn ) osobi koja se suna doputa da na suncu ostane 15 puta dulje nego
~t o bi to mogla da nije nanijela losion i da prit_o m ne izgori. Dakle, ako
bi opekline inae poela dobivati nakon dvadeset minuta provedenih na
sllncu, sredstvo s faktorom zatite 1S teoretski bi joj dopustilo da pojavu
opeklina odgodi za pet sati. U praksi, djelotvornost sredstva za zatitu
od sunca moe oslabjeti i dobrano prije isteka tih pet sati. Stoga elite li
visoku razinu zatite odrati na dulje vrijeme, sredstvo na kou morate
nanositi u obilnim koliinama i u redovnim intervalima. Takoer se SPF
odnosi samo na razinu zatite od UVB zraenja, ne i UVA zraenja.

LJE KOVITO SUNCE

i tako se izloila poveanom riziku konih bolesti uzrokovanih UVA

zraenjem,

poput mclanoma. Bila ta hipoteza tona ili ne, slui kao ilustracija koliko takvi proizvodi korisnika mogu uljuljkati u lanu sigurnost.
Dv~ epi~emiolog~,

doktori Frank i Cedric Garland, autori su mnogih

stud1Ja koJe ukazuju na to da vitamin D nastao izlaganjem suncu moe
pomoi u zatiti ~d brojnih ozbiljnih oblika raka, pa i od zloudnog melanovma. Garland1 su uz to izloili hipotezu po kojoj vitamin D zapravo
moze po~~i u zatiti koe od tetnog djelovanja UVA zraenja te da,
ka~a u ko~1 ne~a vitamina D, velike koliine UVA zraenja mogu potaknuti razvoj karc1no1na zaetih izlaganjem suncu u djetinjstvu. Budui da
koa vitamin D proizvodi kada je izloena UVB zraenju (ali ne i UVA
zraenju), njihova teorija daje teinu argumentima koji govore protiv
upor~be_ sredst~va za zatitu od (uglavnom UVB zraenja) sunca. Evo
za:aza~Ja o zloc~dnom melanomu koje su Garlandi 1992. godine iznijeli

Sunevo zraenje koje dopre do Zemljine povrine sadri dvije valne

duljinekojemogunatetitikoi: ultraljubiastuAiliUVAteultraljubiastu

u casop1suAmericanjournal ofPublic Health:

B ili UVB. Obje izazivaju i tamnjenje i opekline. UVB izaziva opekline

bre od UVA, ali ne prodire toliko duboko. Ultraljubiasto zraenje B
povezuje se sa svim oblicima raka koe, a za UVA zraenje se vjeruje da
je povezano sa zloudnim melanomom i preuranjenim starenjem. Sve do

Diljem svijeta drave u kojima se uporaba sredstava za zatitu od sunca

preporuivala i ,prihvatila iskusile su najvei porast pojavnosti zloudnog
melanoma) pracen porastom smrtnih sluajeva. U Sjedinjenim Americ'kim
Dravama) Kanadi) Australiji i skandinavskim dravama stope melanom~ naglo su po.rasle posljednjih desetljea, s tim da je do najveeg porasta
doslo nakon po1ave sredstava za zatitu od sunca. Od 1950-ih do 1990-ih
stope smrtnosti od melanoma u Sjedinjenim Amerikim Dravama u ena
se. u~vostru~:a) a u mukaraca utrostruila. Porast incidencije melanoma
Ino.;e ~euobicajeno nagao u Queenslandu, u Australiji gdje je medicinska
~tqednzca najprije i najodlunije promicala sredstava za zatitu od sunca.
Oeensland danas ima najveu stopu incidencije melanoma na svijetu. Na''tflrot t~me po~ast stope melanoma znatno je kasnio u drugim dijelovima
r1 ttstraZ.IJe u ko;ima se sredstva za sunanje promiu tek odnedavna.

prije nekoliko godina UVA zraenje dralo se relativno sigurnim, no danas se zna da te zrake prodiru duboko u kou gdje mogu otetiti kolagen
i elastin te izazivati pojavu bora.
Povezanost UVA zraenja i melanoma nudila se kao jedno od objanjenja
za nezgodnu injenicu da se poveani rizik od te bolesti poeo biljeiti
i meu ljudima koji koriste sredstva za sunanje. Jedno od ponuenih
objanjenja je i ono prema kojemu su sve donedavno sredstva za sunanje
bila puno uinkovitija u blokiranju UVB zraenja nego u blokiranju UVA
zraenja jer se UVA zraenje smatralo nekodljivim. Dakle, omjer UVB i
UVA zraenja koji je upila koa osobe koja je rabila sredstvo za zatitu od
sunca bio je drukiji od njihovih relativnih omjera u prirodnom spektru
sw1eve svjetlosti. Osoba koja se sunala koristei se nekim od tih sredstava za zatitu (od uglavnom UVB zraenja) izlagala se viim dozama
UVA zrn'\. njn 1H'o 1n hi to bio sluaj d.1 1w ko7,n nije nanijcln zatitu
Ili

Nj ihova h iporcz.a predmnijeva da rcdovnri uporaba sredstava za zatitu

11d N1u1ca sp reava ~ in tczu viramj 1w D 11 koi i, premda ima dokaza da je
lum11 1ako, dio s1 n1 oj :drn tn i dnljt pnhlj.1,
71

LJEKO VITO SUNC E

RI C HARD HOBD AY

svjetlosti izazivaju kromosomske mutacije i rak koe, u mieva i ljudi. Evo

kako je jedan autor koji je pisao za British Medicaljournal 1979. godine
izrazio svoju nelagodu s tim u vezi:

Dokt\zi za tvrdnje 0 moguim opasnostima pro.~ul~enog i~.laga~ja ~un' u ko ritenjem sredstava za zatitu od sunca pot1cu iz st~d1Je obJav~~e~e
1998. godine u asopisu ]ournal of National C~ncer Insti:u~e. Stud1Ja Je
pokazala da djeca koja se esto koriste sre~st~1~a ~a zast1~ od s~ca
lumju znatno vee izglede da razviju madeze 1 pJeg1ce od dJ~~e koJa ta
~1 ldstva ne koriste. Istraivai Europskog instituta za onkologiJ~ ~rebro
j di su nevuse (madee ili pjegice) na estotrinaestero djece u dob11.zm.~u
l'St i sedam godina, iz etiri europska grada. Za svako dijete rod1~elJ1 su
i'/,ntjcli p odatke 0 koritenju sredstava za zatitu_ od ~unca, opeklinama
, obli'ci ma fizike zatite dJ. ece na 1zlet1ma na otvorenom.
ntl StU1ca 1 svim
Istraivai su utvrdili da su djeca koja su se sredstvima za zastitu od sun~a
koristila ee (za razliku od djece koja ih nisu rabila) na sunc~1 boravila
due i imala vie izgleda da razviju madee na tijelu. Djeca ko~a s~ se od
!-it nca titila odjeom (umjesto sredstvima za zatitu od sunca) 1z~J egla su
1
rnz.voj nevusa nastalih djelovanjem sunca. Budui da je vel~k broJ ~evusa
snaan prediktor zloudnog melanoma u odrasloj dobi, dJeca ko1a rabe
~l'~dstva za zatitu od sunca na suncu borave due i razvijaju vie madea,
it.lau se veem riziku od raka koe u kasnijim godinama.
V

Sredstva za zatitu od sunca

obino

S velikom nelagodom moram rei da sumnjam kako e u godinama koje

slijedi doi do poveanja tumora koe zbog sveprisutne i, prema mojemu
miljenju, nesmotrene uporabe pripravaka sa 5-metoksipsolarenom. Moju
zabrinutost nimalo ne blai spoznaja da mehanizmi za popravak DNK
funkcioniraju ispod optimuma u, primjerice, jedne od sto osoba.

sadre jedan ili. dva

V

tip~v z~tite:

kemijski filtar sunca, koji upija ultraljubia~~o zrac~nJe ~e fiz1cki ~t~~

.
neki ertni materiJ' al - titan1JeV oksid, cm kov oksid ih
sunca, o b icno
1 l (talk) _ koJ i dJ' eluJ e tako da odbija ultraljubiaste zrake od koze.
nH ov <.U
kr
Aktivni sastojci u kemijskim sredstvima za zatitu od sun~a u JUCUJU 1
v

p -aminobenzojevu kiselinu, metoksicinamat, benz~fe~on 1.~~uge sasto' ke koji odreene valne duljine ultraljubiastog zracenJa up1JaJU, a druge

)proputaju. Prije izlaska na trite sredstva za zatitu od ~-unca prola~e

stroga testiranja, no pojedini se sastojci, s..vremena na vnJe.me, rnoraJU
povui jer izazivaju nuspojave ili su potenc1Jalno kancerogeni..
Krajem l 970-ih iskazana je zabrinutost zbog tvari

S-1netoks1ps~larena

koja se stavljala u pojedina sredstva za zatit~ od su1?ca.kak~.~1 s~ pot aknule t amnjenje. Takvi su pripravci na kraJU povucern. s ~rz1st.a 1er se
sumnjalo da S-n1et oksipsolarcn u njimo osim ta~nj.en~~ u~a i dru~e
biolo~kc nl nlu:. Smat ralo s<.: dt\ hi oni tnogli hi ti sltn1 uc1nc1m~ drugi~

psoLucn.\. poput 8 nwtoksipsol,1n11' 'l l kn)l'

'il '

1.nnlo dri

ll

prisutnosti

Poznato je da sredstva za zatitu od sunca izazivaju alergije i da u osjetljivih ljudi kombinacija sunca i sredstva za zatitu od sw1ca moe potaknuti fotosenzitivnost. Ali vjerojatno najvanija stvar koju valja imati
na umu jest da su sredstva za zatitu od sunca smiljena kako bi sprijeila
opekline od sunca; nema drugih znanstvenih dokaza da su uinkovita u
prevenciji karcinoma bazalnih stanica ili, kad smo ve kod toga, zloudnog
melanoma. Osim raka koe tu je i problem preranog starenja uzrokovanog sunevim zrakama. Proizvodi za zatitu od sunca danas se naveliko
reklamiraju kao sredstva s anti-ageing svojstvima. S obzirom na opsjednutost mladou i mladenakim izgledom koja proima zapadnjaku
kulturu, rie udi da proizvoai sredstava za zatitu od sunca promiu
redovnu svakodnevnu uporabu losiona za zatitu od sunca i sredstava za
hidrataciju s UV zatitom. Umjesto da se oslanjaju na sredstva i losione za
zntitu, svima onima koje zabrinjava prerano starenje izazvane sunevom

svj etlou moda bi bilo korisnije prijei na reim prehrane koji titi od
~t ctnog djelovanja sunca i na glavu staviti eir.

SUNEVA SVJETLOST, SLOBODNI RADIKALI

I VITAMINI
Lije n ici koji su se poetkom 20. stolj ea sunevom svjetlou sluili

I .10 lijekom bil i su i te kako svjesni utjecaja prehrane na oporavak paciJ111n1a. H ranji vi obroci bili su sn~tnv ni dio tc rnpijc, a i tvrdnja da dobro
11 dll'i\ llj~m1 kcr1.:1 nn su n<:v u svjt tlo,t rc.1glrn hotje od koe siro1nane
'l .\

RI C HAR HOBDAY

1.d11na zvu i razumno. Svakako postoje dokazi koji podupiru stav

pn lojt1nu mnogi nai trenutni problemi sa sunevom svjetlou, rakom
l<n1.l i )>l'l'Urnnjcnim starenjem proizlaze iz nedostataka nae zapadnjake

111 t11

vi olcrn aliniranc hrane.

' l'nplinn sunevih zraka pobuuje slobodne radikale u koi. Slobodni
1'. 1dilrnli su vrlo reaktivni fragmenti molekula koji se s drugim molekula11 \I\ u tijelu mogu kombinirati destruktivno, u procesu zvanom oksidaciju. Osi1n izlaganjem suncu formiraju se na niz naina: kao nusprodukt
normalnih metabolikih procesa, iz cigaretnog dima, konzumacijom
.dkohola i zagaenjem iz okolia. Reakcije slobodnih radikala izazivaju
oteenje stanica - ukljuujui i njihov genetski materijal (DNK) - i
povezuju se s nizom bolesti: rakom, bolesti srca, artritisom te procesom
starenja.
Mnoga od najnovijih sredstava za zatitu od sunca sadre i antioksidante koji bi bilo kakvu tetu izazvanu suncem trebali neutralizirati ve
u samoj koi. Meutim, zna se da vitamini A, B, C i E u prehrani zajedno
sa selenom, bioflavonoidima, beta-karoten (prekursorom vitamina A u
tijelu), cinkom i brojnim drugim mineralima i spojevima mogu sprijeiti
formiranje slobodnih radikala ili- ako su se ve formirali- zatititi tijelo
od tete koju mu mogu nanijeti. Vitamin A koristio se za tretiranje koe
s malignim promjenama, a epidemioloke studije ukazuju na to da vitamini A, Ci E tite od pojedinih vrsta raka.
Procjena uinkovitosti uzimanja vitamina, objavljena 1998. godine u
asopisu Journal of the American Academy of Dermatology, pokazala je
da 2 g vitamina C u kombinaciji sa 1000 IJ vitamina E osigurava zatitu
od sunevih opeklina. Beta-karoten u hrani navodno je osobito dobar
u spreavanju formacije slobodnih radikala u koi to s druge strane
odgaa poetak opeklina. tovie, poznato je da beta-karoten ima antikancerogena svojstva. I stoga, namjeravate li otputovati na odmor na
neko sunano mjesto, postoje dobri razlozi da tjednima prije odmora uzimate dodatak beta-karoten, a dok ste tamo, i druge vitamine. Meutim,
11 a 1njcravate li na odmoru na jakome suncu provoditi duJjc vremena,
bavite Ii se nekim spon om, recimo skijnnjcm ili jtdrenjcm, tada je moda
11pt1l IH , dn rn1 d ljelovl' t ijd., kojl 1H1t' 1 I 1111 pnl 1I Vl' l\i n dj com nanesc.: t c
l

LJEKOVITO SUNCE

sredstvo za zatitu od sunca s visokim faktorom zatite, po mogunosti

neko s fizikim, a ne s kemijski aktivnim sastojkom.
Uz to to inhibiraju slobodne radikale pobuene opeklinama od sunca vjeruje se da antioksidativni vitamini i hranjive tvari mogu sprijeiti
stvaranje sive mrene. Sve se donedavno vjerovalo da je staraka mrena
rezultat nepovratnog procesa pa se doputalo do dostigne poodmaklu
fazu kada bi na scenu stupali kirurzi i zamjenjivali oteenu leu. Dokazi
da prehrana ima utjecaj na razvoj sive mrene u posljednjih su se sedamdes~tak. godina polako gomilali do te mjere da se medicinski nadomjesci
anttok.s1danata poput vitamina Ci E te beta-karotena danas preporuuju
kao mJera za prevenciju te bolesti. Uhvati" li se siva mrena u ranoj fazi,
~pomenuti i drugi antioksidanti mogu se koristiti za saniranje ve nastale
stete. To su dobre vijesti za one kojima prijeti razvoj spomenute bolesti, poput dijabetiara, ena koje su u trudnoi bile izloene kozicama,
kroninim puaima i alkoholiarima te ljudima s kroninim bubrenim
ili sranim problemima.
Temom prehrane detaljnije emo se pozabaviti u Poglavlju s. Sada se
vratimo dobrim i onim drugim stranama sredstava za zatitu od sunca.
Osim ve spomenutih sredstva za zatitu od sunanja imaju i drugih
nedostataka zbog kojih bi ih valjalo izbjegavati. Budui da obuzdavaju
prirodnu zatitnu reakciju koe na sunevu svjetlost, nekome tko se bavi
t ~l'a~ijom s~nevom svjetlou, ta bi sredstva predstavljala smetnju jer
1>1 silno otezavala promatranje prirodnog napretka procesa tamnjenja
Ili reakciju pacijenta na sunevu svjetlost. Lijenici koji su se sunevom
. vj ctlou sluili u lijeenju tuberkuloze i ratnih ozljeda, do izljeenja su
doli izlaui pacijente - postupno, tjednima i tjednima - punom spe1 t 1 u sunevih zraka i polako gradili prirodnu zatitu koe od sunca. Ako
11jihovi pacijenti s tuberkulozom nisu tamnjeli, to je znailo da im se
.1.1njc ne p oboljava. Svakako im se nije doputalo da izgore, izloe riziku
I iii<vo m se izlau ljudi koji pedeset tjcdana provode u uredu, a tek dva
1jcd11.t u ncko1n ljetovalitu na Srcdozc1nlju. tovie, jedan od problema
I" 1vez.tnih s proizvod in1a za tamnjcnjc: jrst i to da se ljude koji ive takvim
tlJrnn ivola i kojj se jakonH: su11c11 z.ipravn 1H: bi ni smjeli izlagati potie

d 1 polrn11j11 potamnj1.. ti.

KAKO SUNEVA SVJETLOST

MOE SPRIJEITI OZBILJNE
ZDRAVSTVENE PROBLEME

Svake godine u ovoj zemlji i u zemljama na slinim zemljopisnim

irinama nedostatak suneve svjetlosti vjerojatno ubijena tisue i tisue
ljudi vie nego to to uini rak koe. Na prvi pogled ta se izjava moe uiniti
skandaloznom, no mogla bi biti i istinita. Godine 1995. od zloudnog
melanoma u Engleskoj i Walesu umrlo je gotovo 1400 mukaraca i ena.
Koronarne bolesti iste su godine pobile 139 000 njihovih zemljaka. Oito
je da bi - nudi li suneva svjetlost uistinu, pa i u najmanjoj mjeri zatitu
od sranih bolesti - broj ivota spaenih umjerenim izlaganjem suncu
daleko nadmaio broj ivota izgubljenih zbog zloudnog melanoma. Isti
se argument moe primijeniti i na niz drugih ozbiljnih degenerativnih i
lufektivnih bolesti koje zajedno u Britaniji odnose stotine tisua ivota,
koje su, ini se, na neki nain povezane s oskudicom sw1eve svjetlosti.
Za bolesti o kojima je rije u ovome poglavlju dio istraivaa dri da
imnju veze s neodgovarajuim razinama vitamina D u tijelu. Kada
krenete prouavati tabelu koja slijedi u nastavku teksta, imajte na umu da
11 mnotvu sluajeva veza izmeu manjka vitamina Di suneve svjetlosti
11ljL dokazana, no to se uglavnom moe pripisati tome da je sve doned tvno provedeno kon1parativno malo istraivanja o uincima vitamina
1l trn imunosni sustav. Osim toga status vitamina D u opoj populaciji
111Jt ~c mjerio ni u Britaniji niti igdje drugdje. Stoga je mogue da ga svi'ma
11 11 nn ll krvotoku snuj.i manje nego to bi trebalo. Pdje nego pogledamo
111 ljt-cIlrntn c bolesti, mol.da bi bilo dohro nn in i ti pregled dijela najnoviJl h h11r \~.ivn oj a o tome i pokunt i odndJ1I koliko ~ 11 dcfl cijcncija ili insu~
f h k 11~ ljtt vlt 1111it1.1 D rn i1'1/ or.
~

'/'/

RICHARD HOBDAY

Lj EKOVI TO SUNCE

tradicionalno nose kako bi se zatitili od sunca. Stariji ljudi esto su vezani uz kuu ili zatvoreni u starake domove i ne mogu izlaziti na sunce.
Dakle, ne nadomjetaju li manjak suneve svjetlosti uzimanjem vitamina
D i manjka li im u prehrani kalcija, izloeni su znatnom riziku prijeloma i kotanih poremeaja. to se tie oralnih dodataka, dio najnovijih
istraivanja ukazuje na to da bi starije osobe kojima nedostaje suneve
svjetlosti na dan trebale uzimati i do 800 IJ vitamina D, i to ve nakon
nekoliko tjcdana provedenih u zatvorenom. To je sasvim dovoljno vremena da se uinci deprivacije suneve svjetlosti pokau, ako niste stvorili
priuve vitamina D koje bi s njima izale na kraj.

T bifea 2: Manjak suneve svjetlosti i uz nju povezane bolesti

rak dojke
rak debelog crijeva
dijabetes
povieni krv ni tlak
srane

bolesti

multipla skleroza
rakjajnika
osteomalacija 7
osteoporoza
rak prostate
psorijaza
rahitis
sezonski afektivni

poremeaj

karijes
t uberkuloza

KOLIKO JE DEFICIJENCIJA VITAMINA D

UOBIAJENA?

Nesumnjivo, u veem d ijelu sjeverne Europe i Sjedinjenih Amerikih

Drava deficijencija vitamina D uobiaj en je problem meu starijim ljudima. Jedna novija europska studija pokazala je da u zimskim
mjesecima pogaa vie od treine sedamdesetogodinjaka. Prema jednome radu, objavljenom 1995. godine u asopisu Lancet, znanstvenici
su mjerili razine vitamina D u krvi 824 starija ispitanika u jedanaest
europskih zemalja i utvrdili da su u 36% mukaraca i gotovo 50% ena
bile nedostatne. Zadovoljavajue razine vitamina D izmjerene su u ljudi koji su uzimali oralne dodatke ili se izlagali UV zraenju svjetiljki za
sunanj e. Iznenaujue, no najnie razine vitamina D zabiljeene su u
toplijim junoeuropskim zemljama. U nastavku istraivanja pokazalo
se da je jak prcdiktor dcficijencijc virami nn O odjea koju tan1onji ljudj

Deficijencija vitamina D nije ograniena samo na starije, za kuu vezane osobe. Studija Instituta za pomorsku medicinu Kraljevske ratne
mornarice (Royal Navy's Institute ofNaval Medicine), u kojoj su mladim
mukarcima, uz normalnu prehranu, zadravanjem u zatvorenom prostoru uskraivali sunevu svjetlost, pokazala je da su se njihove zalihe vitamina D u est tjedana smanjile dovoljno da izazovu poremeaj u apsorpciji kalcija, a time i u ravnotei kalcija u organizmu. Nakon dva mjeseca
spomenutog reima njihove su se zalihe vitamina D prepolovile i kalcij
~li poeli gubiti bre nego to su ga uspijevali unositi. Do desetog tjedna
'l,abiljecno je da treina ispitanika unosi tek treinu kalcija nunog za
odravanje zdrave ravnotee. Dakle, osobama koje se normalno hrane, ali
11 c mogu izai na sunce jer su vezan e za kuu ili neku instituciju, ne pie se
dobro. Pacijenti koji u bolnici provedu nekoliko tjedana oito su rizina
lc.11pina. U svojoj knjizi Day Light Robbery"s doktor Damien Downl11g preporuuje da se, oekujete li operaciju kosti, uoi operacije u bol111ci n e zadravate dugo jer pomanjkanje vitamina Dlako moe djelovati
I ll'J><)Voljno na brzinu oporavka. Prije pedeset godina bilo je sasvim nor111,tln o da se pacijenti s ortopedije za lijepa vremena na krevetima izgu1 lj11 lla otvoreno da koliko-toliko iskoriste sunevu svjetlost i svje zrak.
J 1 I ,,, su o ni bo ravili vani i nosili se s vremenskim uvjetima, bolniko je
111nhlj(' moglo dobro prozraili i oistiti odjele. Ne treba ni rei da je u
A11111 tlj11ft
111

do~l11v11 11pdJt vc11 I 11l11~lo hl PlJi11' lu111'111d l1lj1 l11 d111111''. 11n111p,Jov aludira nn otimanje" po-

li111' d111v 111 1 vjctl1111ll, " P

1""

7'>

R ICHAR D H O BDAY

dananjim modernim bolnicama takvo to nezamislivo. Ako su razmjeri pomanjkanja vitamina D meu bolnikim pacijentima uistinu veliki
- na to upuuju pojedine studije - to je dobar razlog za arhitektonske
preinake.
Sada kada smo prouili stanje s vitaminom D u populaciji starijih i institucionaliziranih osoba, valja nam se zapitati to je sa irom populacijon1 sjevernih industrijaliziranih naroda? Je li deficijencija vitamina D
uobiajena i medu inae zdravim odraslim osobama u opoj populaciji?
Najnoviji rezultati pokazuju da bi taj problem u razvijenin1 zemljama
mogao biti i daleko raireniji nego to se svojedobno inilo. Istraivai
Ope bolnice grada Bostona u Massachusettsu nedavno su otkrili da je
:.l k 66% pacijenata na opem bolnikom odjelu, koji su unosili manje
od preporuene dnevne doze vitamina D, bilo deficijentno. Ti su pacijenti bili mladi (prosjene starosti 62 godine) od ispitanika u mnogim
prijanjim studijama o statusu vitamina D, a prije prijema u bolnicu tek
ih je manjina bila vezana uz kuu ili staraki dom pa se mogu smatrati
n:prczentativnim uzorkom ope populacije.
U spomenutom istraivanju, objavljenom 1998. godine u asopisu New

Englnnd Journal of Medicine, posebno se isticalo to to su niske razine

v lt nm inn D zabiljeene u 46% pacijenata koji su uzimali multivitaminske
pl'ipnw kc, od kojih su mnogi sadravali i po 400 IJ vitamina D. ak i
llH.'du pacijentima koji su konzumirali doze vitamina D vie od onih koje
se preporuuju njihovoj starosnoj skupini, svaki je trei pokazivao deficijcnciju. Jedno od moguih objanjenja jest da se u izraunu dnevnih doza
vitamina D koje su se preporuivale graanima Sjedinjenih Amerikih
Drava pretpostavljalo da e svi dio vitamina D dobiti iz sunca. S
bolnikim pacijentima, kao to smo ve vidjeli, to nije bilo mogue. No
ne uzima li opa populacija u urbanim dijelovima SAD-a preporuene
doze vitamina D niti izlazi na sunce, razumno je zakljuiti da je u SAD-u
na djelu visoka stopa insuficijencije, a ne deficijencije vitamina D.
Spomenuti problem nije ogranien na Sjedinjene Ameri ke Drave.
Rezultati ankete o statusu vitamina D u odraslih osoba koje ive u gradovi mn diljem J'ra ncuskc, objnvlj(' ll<.' I 99H. godine u asopi su Osteoporo ~is /1111 1111t1 i o11rt l . pnt vrcluju d11 J" vl1u lrn pi tvnltru.:ija insufic.ijcncijc
1

tm

LJEKOVI TO SUNCE

meu odraslim stanovnicima urbanih sredita uzrokovana uglavnom

nedostatnim izlaganjem sunevoj svjetlosti. Mlijeni proizvodi u Francuskoj ne oplemenjuju se vitaminom D, a prosjean dnevni unos obino
je manji od 100 IJ, stoga status vitamina D ovisi ponajvie o koliini
raspoloive suneve svjetlosti. U spomenutoj studiji najnie razine vitamina D izmjerene su na sjeveru i u sredinjem dijelu zemlje, a najvii na
njezinu jugozapadu.

SUNEVA SVJETLOST I KRHKE KOSTI

Pojavnost prijeloma kuka u Francuskoj pokazuje geografsku rairenost
slinu onoj vezanoj za insuficijenciju vitamina D, dakle najuestalija je na
sjeveru i u sreditu zemlje, a najrjea na sunanom zapadu i jugu. To je
vano jer je - ako veliki dijelovi urbanog stanovnitva razvijenih zemalja
uistinu imaju velikih problema s vitaminom D - razumno oekivati i s
time povezanu visokuincidenciju prijeloma kuka i degenerativnih bolesti
kostiju. Oskudica suneve svjetlosti tradicionalno se povezuje sa slabim
ili krhkim kostima. Jedna od u tom smislu najstarijih referencija je ona od
prije dvije tisue godina, grkog povj esniara Herodota (480. - 425. pr. n.
c.), koji je zabiljeio veHke razlike meu posmrtnim ostacima egipatskih
i perzijskih rtava na popritu bitke kod Peluzija (525. pr. n. e.):

Na mjestu na kojemu se vodila bitka uoio sam vrlo neobinu stvar, o ko/Oj su mi priali domai ljudi. Kosti perzijskih i egipatskih mrtvih i dalje su
frrdetamo, podijeljene kao i prvoga dana, i ja sam opazio da su lubanje Perii1tnaca tako tanke da bih ih mogao probiti ako ih samo dotaknem nekim
t11meniem; egipatske su s druge strane toliko jake da bi ih bilo teko razbiti
w l11rcem kamena. Rekoe mi, vrlo uvjerljivo, da j e to zato to Egipani od
111t1/i/J nogu briju glave tako da im kost lubanje otvrdnepod djelovanjem sun," <>/o z ato vni gotovo i ne elave; elavost je u Egiptu rjea nego bilo gdje
,/1 1 1.~r(it. 1o)dttkle) objanjava tvrdou r~fihovih lubanja; tananost perzijskih
I11/J,11~i11 po<'i w1n ri ,[ilnom naclu: konkrelno, oni su uvijek nosilifilcane kape
Jo/I lllt l M 1,~lt111( I ilili od S1tl1Cd .
I k rodot, Povijest
Hl

RICHARD HOBDAY

OSTEOPOROZA- TIHA EPIDEMIJA"

Bolest kostiju zvana osteoporoza u zapadnim zemljama postaje toliko
u obiajena da je nazivaju tihom epide1nijom." U Britaniji osteoporoza
pogaa jednu od tri ene i jednog od dvanaest mukaraca starijih od
pedeset godina. Svake godine dijagnosticira se SO 000 prijeloma runih
1.globova, 40 000 prijeloma kraljeaka i 60 000 prijeloma kuka. Otprilike
20% prijeloma kuka zavrava sa smru, a oni koji ga preive esto trpe
tn1jni invaliditet i ovise o tuoj pomoi. Od posljedica prijeloma kukova
un1.ire vie ena nego to ih umire od raka maternice, raka vrata maternice
i rnka jajnika zajedno. Iz jo nedovoljno razjanjenih razloga u velikom
dijclu starije populacije kvaliteta kostiju se pogorava, a svoj udio u tome
inu1ju niske razine vitamina D.
U uobiajenim okolnostima ene poinju gubiti priblino 1% kotane
mase godinje nakon 30. i 35. godine, a mukarci negdje u dobi od SS
godina. Ulaskom ene u menopauzu taj se gubitak zna i ubrzati jer est N gcn, koji pomae kostima da apsorbiraju kalcij, poinje opadati. U
poj<.: dinih ljudi kosti se stanjuju, poprimaju grau pelinjeg saa i biv 1j11 sklon e prijelomima, katkad i sasvim i spontanim. Najosjetljiviji su
1okovi i 1..apea, a uobiajeno je i drobljenje kraljenice. Za tu bolest
I 11 , lt 1c.l'istini su gubitak visine i deformacija kraljenice - tzv. udovika
~1 l1n, Ozlj ede uzrokovane osteoporozom katkad je teko lijeiti zato to

~11u.l u kostiju, do vremena kada se bolest dijagnosticira ili doe do

1
pl'ljcloina, promijeni do te mjere da nestane i do treine kotane mase.
t'

'Ih se stanje, prema konvencionalnu stajalitu, dri nepovratnim, pa je i

Iijcc.nj e usmjereno na spreavanje daljnjega gubitka kotane mase, a ne

na obnavljanje sauvanog dijela kostura.
U mukaraca osteoporozu mogu izazvati niske razine hormona test ostcrona i drugi zdravstveni problemi, ali za gotovo polovinu sluajeva
1nukc ostcoporoze ne zna se uzrok. to se tie ena, najuinkovitijim
nn i1101n da se zaustavi gubitak kotane mase do kojega dolazi nastupom
1ncn opauzc dr1.J se terapija hormonskim nadomjescima. Mogue je i da je
oslc.'nporozn prije prohkm povezan s oslnhljenim irnunosnim sustavom ili
lo~nm ptt. h1tmo1 n 11 <. go s horrno11nluo111 1111 1vHol c..:1.om. Debelo je crijevo,
1

li

LJEKOVITO SUNCE

sa starenjem, sve neuinkovitije u apsorpciji kalcija iz prehrane, a britanska prehrana po svoj prilici sadri premalo kalcija kojim bi kompenzirala
njegov stalni gubitak iz tijela. Bez obzira na mogui uzrok, osteoporoza
- u smislu trokova operacija i naknadne njege - predstavlja silan teret za
javne financije. U Velikoj Britaniji, Nacionalna zdravstvena sluba (NHS)
svake godine na lijeenje osteoporoze troi vie od 900 milijuna funta.
Budui da je stanovnitvo u zapadnim ze1nljama sve starije, osteoporoza e vrlo vjerojatno predstavljati sve vei teret ionako prenapregnutim
zdravstvenim sustavima. U Sjedinjenim Amerikim Dravama svake se
godine, kao posljedica osteoporoze, dogaa vie od milijun prijeloma
kostiju, od kojih 300 000 otpada na prijelome kukova. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da bi diljem svijeta broj fraktura kukova sa
1,7 milijuna 1990. do 2050. godine mogao porasti na 6,3 milijuna.
Aktualno konvencionalno medicinsko stajalite manjak suneve svjetlosti ne dri vanim imbenikom u nastanku spomenute bolesti. To
je i razumljivo s obzirom na trenutane stavove o suncu i s obzirom na
to da se nitko pomnije nije pozabavio povezanou osteoporoze i izlaganja sunevoj svjetlosti. Ipak, ini se da nedostatak suneve svjetlosti
pogorava bolest. Za povezanost deficijencije vitamina D i poveanog
t'lzika od prijeloma kuka zna se ve dva desetljea: pojedine studije uka:1:t1ju na to da je ugrubo 30% - 40% starijih pacijenata s prijelomom kuka
dcficijentno ili insuficijentno. I to je jo vanije, postoje izraene sezonske varijacije u gustoi kostiju i u incidenciji prijeloma kukova. Gustoa
kostiju najnia je tijekom zime, a i prijelomi kukova u zimskim su mjeseci ma ei nego u bilo koje drugo doba godine. Uz to, uestalost prijeloma
kukova izravno je proporcionalna poveanju zemljopisne irine. Veina
pndova i s padovima povezanih ozljeda dogaa se kod kue, stoga se se,1 onske varijacije u prijelomima ne mogu pripisati padovima na ledu i sniJ

gn.

l 1nn dokaza da ljudilna stariji1na od sedamdeset godina uzimanje do1 l1

u ak:.\ kalcija iv itan1ina D moe koristiti. Studija objavljena 1994. godine
11 l.11ut:~tu pokazala je da se u 7.cna s1njctcnih u don1ove za starije osobe,

I n)t m1osan1ua<.:st mjc~wci dobivrd< d1wv1w dcw.<,1 od 800 IJ vitamina Di

I

oo 111g lrn lrijn, ri1.ik mi p1ij(lom l

1111n jln.

lJ 'llt1dijl j<. ~udjcl oval o 3270

RI CHARD HOBDAY

LJE KOVITO S UNCE

,co11 ; u razdoblju od tri godine koliko se na njih primjenjivala spomenuta

1 ~rnpij a

RAHITIS I OSTEOMALACIJA -

broj prijeloma smanjio se za 25% u usporedbi sa enama koje

BOLESTI TAME"

pwnenut<: dodatke nisu dobivale. Slijedile su i ~~nge studije, !<oje po~.a~

dn se broj nevertebralnih prijeloma u stanJih osoba moze sma~Jltl

dnvtt11jc1n oralnih dodataka vitamina D i kalcija, no relativan doprinos
vit ,unina Di kalcija i dalje je nepoznat.

1.uj11

Nekoliko se bolesti tradicionalno povezuje s uskraivanjem suneve svjetl~~ti; najpoznatija od njih svakako je rahitis. U ovoj zemlji (Velikoj Brita111J1, op. ur.) rahitis je svojedobno bio vrlo uobiajena bolest i, premda
se u medicin~ki~ udbenicima spominje kao bolest koja nastaje zbog
~edost~tka vitamina Di povezuje s neprimjerenom prehranom, njezin
Je pravi uzrok bilo zagaenje u zraku koje je blokiralo ultraljubiaste
suneve zrake.

Premda je starijim osobama svakako praktinije uzimati dodatke nego

t' ~unati,

takav im dijetalni pristup problemu uskrauje sve druge dohrobiti (osim sinteze vitamina D u koi) koje im izlaganje sunevoj svjetlosti moe donijeti. Dakako, ba kao ni bolnice, ni suvremeni domovi za
\tarijc osobe nisu zamiljeni kao mjesta na kojima se ljudi mogu ~unati.
Doba lealjki za sunanje, verandi, trijemova i solarija daleko su iza nas.
Al'hitekte bi trebalo poticati da o njima ponovo porazmisle s obzirom na
epidemiju osteoporoze i na pojavnost drugih degenerativnih bolesti koje
bi mogle biti povezane s uskraivanjem suneve svje~losti. Ili bi, ako nita
drugo, trebalo porazmisliti o ponovnom uvoenju sunanih svjetilj~ ~er
je utvreno da ultraljubiasto zraenje iz umjetnih izvora .neutrahzi~a
deficijenciju vitamina D u starijih osoba. S obzirom na zabnnutost ko1a
vlada zbog raka koe, malo je vjerojatno da e ultraljubiasto zraenje, u
doglednoj budunosti, dobiti prednost pred oralnim dodacima.
U vezi s osteoporozom prevladava konvencionalno stajalite prema
kojemu je najbolji nain prevencije njezine pojave u kasnijoj ivot~oj
dobi izgradnja kotane mase u djetinjstvu i adolescenciji, zatim redovita

tjelovjeba i uzimanje obilnih koliina vitamina Di kalcija. U tom sl~aj.u

- pod uvjetom da se kalcij u dovoljnoj mjeri apsorbirao - gubl1en!e
kotane mase povezana sa starenjem kree s razine koja e se puno teze
spustiti ispod takozvanog praga prijeloma, odnosno toke nakon koje se
rizik od prijeloma kostiju poveava. U praksi to znai ili izlaziti na sunce
ili uzimati oralne dodatke poput ulja iz jetre bakalara i baviti se napornim
aktivnostima u djetinjstvu. Dananje se roditelje, meutim, odvraa od
toga da djecu izlau stu1cu te savjetuje da ih kad god u ljetnim mjesecima
izlaze na otvoreno mau sredstvima za zn~t itll od sunca s faktorom 15.
Time; i; m o~.d :i sprijc it i opd d i1w od m111t ".di li i porcrn caj c kostiju u
lrn sni joj /,ivot noj dohi.

VU 17. ~ 18. stoljeu veina europskog i

sjevernoamerikog stanovnitva
ZIVJela Je u pretrpanim etvrtima uskih uliica bez sunca i mranih
~vorit~, u nehigijenskim uvjetima. S poetkom industrijske revolucije
1 u go~mama koje su joj slijedile te su etvrti neprestano bile pod pokrovo~ dima nastalog izgaranjem ugljena po kuama i tvornicama. Jedan
od sastojaka toga smoga bio je i sumporni dioksid, plin koji .izaziva respiratorne probleme i kiselu kiu. estice sumpora mogu formirati stalni
sloj kisele maglice koji odbija ultraljubiasto zraenje upravo onih valnih
dulj.~na ~~z k~jih nema sinteze vitamina D u koi. Dakle, zbog kombinac~~ los1h t~VJeta stanovanja i zagaenja u zraku djeca nisu imala prilike
dobm dovoljno suneve svjetlosti. Nimalo iznenaujue, rahitis je u to
1loba b10 endemska bolest: nazivao se engleska bolest."
Djeca koja su ivjela u tim sirotinjskim etvrtima i patila od rahitisa
j koer su patila od deformacije kostiju i slabosti miia. Kosti bi im
0
111c.k~~e, to je rezultiralo uoljivim iskrivljenjima nogu i kraljenice.
/ ,1.1b1 b1 .im1~.asnije izbijali i ranije ispadali. Omekavanje, slabljenje i de1111ncrnhzac1Ja kostiju pogaali su i odrasle, kod kojih se o toj bolesti gov111'1 lo kao o ostcomalaciji. Premda je sam po sebi rijetko bio smrtonosan,
' il1l tis j~ rcrnlti rao visokim stopama smrtnosti novoroenadi i rodilja:
' li<' ko!c bi tu bolest razvile u djetinjstvu esto su imale deformacije zdje1li ,. X.to J<.' poroaj inilo rizinim.
1

u tl l<otn 20. stoljea bilo je grndin i grndova u kojima je vie od 80%

.f I ' ' li 1lo pogode no rahl tisom hc1, ul"' Ii. 1 11 t 1fr11~t veni sloj, a zbog uz111 I 11 hnlet.tl i d,djl' jl: vl11 dal.1 popd llt' 1111 1.h 1 k-1 , /<'dui ': 11 rnhitis ptipisivali
I'

LJEKOVITO SUNCE

RICHARD HOBDAY

koe koju izlau suncu kada na sebi nose tradicionalnu odjeu dovoljne
su za fotoke1nijsku proizvodnju vita1nina D, i to u koliinama koje e ih
odrati u dobrome zdravlju. No ne i u Britaniji u kojoj sunce sja puno
rjee i u kojoj su ultraljubiaste zrake slabije. Dakle, razina vitamina D
u tih ena moe naglo pasti prve godine nakon dolaska, a rizik razvoja
aktivne tuberkuloze ostaje visok prvih pet godina boravka. Riziku razvoja tuberkuloze katkad su izloeni i stariji bijeli mukarci jer pokazuju
istu sklonost da se danju zadravaju u kui i konzumiraju hranu u kojoj
manjka vitamina D.

be a drugi su drali da J.e riJ' e o infektivnoj bolesti. Druge

mo.np<u qe ovJeZ ,
..
..
dvije popularne teorije bile su ona po kojoJ Je rahitis r~zultat lose pr~~ra~e
. . . poslJ'edica manJ'ka svJ'eega zraka 1 sunca. lstraz1vanJa
t e ona po k OJOJ Je
.
.

18
t 1zroka rahitisa kretala su se u dva posve odvoJena S~J~r~: ~~~1ne 1.9
.
znanstvenici su otkrili da se rahitis u ivotinja m~ze i~hJec.itl ako ih se
. . ulJ'em J.etre bakalara koje sadri visoke razine vitamina D. Kada
1

Ilfu11
'
d d fi
c dokazano da vitamin D lijei rahitis, pretpostavila se ~ J~v e ciJe~~

~ljn spomenutog vitamina i uzrok bolesti. Kasnije nutriciomsttcke .st~d11~

f l su shvaanJe prema kojemu su prehrana i vitamin D naJvaznip

. .
. ..
pokon
~ itnbenici. Ipak, u isto je vrijeme znanstvenicima i 1iJec~ic1m~ na .
postalo jasno da se rahitis razvija kada ljudima ne.dostaJe s~nce~~ sie:losti, injenica koja se unato snanim znanstvenim dokazima i in . ici.

osna i e

ji\ma uglavnom ignorirala,

'

'

lako se znalo da se ta razorna bolest kostiju moze izhJec1u .sunc~~om

,
i 'ka u 19 stolJ' eu bilo spremno pnhvatttl da
svjctlocu, ma1o Je iJecni

1 1inkovit lijek za nju moe biti neto tako je~nos:~vno poput sunca~J,a.
~tcwie, do dana-dananjeg rahitis se i nadalJe nasiroko sma:ra bo:escu
v
h
nJ'kom suneve SVJetlosu. Su11'.1,orkovanom losom pre ranom, a ne ma
.
.
.

'
diJ. elu konvencionalnih med1ll'otno popularnom VJerovanJU, i vecem
.
,
1 b l t'
tame a ne bolesti
'il n ~ kih razmiljanja, rahitis i osteoma aciJa o es 1 su
.etom da se u dovolJ' noJ mJ eri izlaete suncevoJ SVJetlosu,
pl'(i l \l'OJ)(;!. P o d UVJ
.
pt'(hmna kojoj manjka vitamina D nee izazvati spomenute bolesti.
v

'

TUBERKULOZA I SUNCE
Seoba iz zemlje s obiljem sunanih sati u zemlj.~ u ~ojo~ je suneva. ~vj~t
1
lost relativno rijetka moe dovesti do deficijenc11e v1tamm~? u.~z !ski7
obiteljima djeca koja se dugo vremena doje sklona s~ deficiJ~nCIJl ~itam ~
na Di rahitisu ako njihove majke ne dobivaju dovolJno sunceve S~Jetl~stl
Hi ne uzimaju dodatke vitamina D. ene koje u Br::aniju dolaze iz Juz~e
Azijc posebno su podlone tuberkulozi zbog nac1na prehrane, ~trogih

pravHa odijevanja i sklonosti da ostaju u koi, to i~ odre~a spr~~a~a da

dnbiju dovoljno snncvc svjetlosti i vhnrnl11 n D kop1na b1 sc. z~snul~.o~
holttit i. \ 1'.l.<'ll\l j unn 11, l<njih dol111,t\ 11ln 1JI 111 1 j1

l\ 11\Cl'

jnko, rn 1lc povrsmc

Tuberkuloza se ubraja u bolesti za koje se vjerovalo da su iskorijenjene,

a koje su se u prolo1n desetljeu vratile na vrh popisa javnozdravstvenih
problema. Incidencija tuberkuloze u britanskoj populaciji dosegnula je
vrhunac poetkom 1800-ih, ali je potom uvoenjem zdravstvenih reformi
i poboljanjem prehrane, higijene i uvjeta stanovanja postupno opadala.
U jednom je trenutku ta tzv. bijela kuga ubijala vie britanskih stanovnika
nego sve druge infektivne bolesti zajedno. No 1950-ih, kada su postali
dostupni lijekovi poput streptomicina i kada je uvedeno BCG cjepivo, tuberkuloza vie nije predstavljala toliko silnu prijetnju javnome zdravstvu.
U godinama k<:>je su uslijedile inilo se da je tuberkuloza u Velikoj Bri-

taniji i drugim razvijenim zemlja1na pobijeena pa farmaceutske kompanije nisu vidjele pu~o koristi od razvoja novih lijekova. Tako su i temeljna znanstvena istraivanja te bolesti zastala i nastavila se tek nedavno.
Pedeset godina nakon uvoena streptomicina tuberkuloza je i dalje odgovorna za vie smrtnih sluajeva diljem svijeta nego sto je to bilo koja
druga pojedinana infektivna bolest. Svake se godine tuberkulozom zara1,j priblino osam milijuna ljudi, a tri ih inilijuna od nje i umre. Pojavnost
t <.; bolesti je u porastu, i u industrijaliziranim i u zemljama u razvoju, dijelom i zbog pojave novih sojeva otpornih na ogranien raspon raspoloivih
nntibiotika. Ti se sojevi utvruju u razvijenom svijetu, ali i drugdje, te
1>rt'dstavljaju ozbiljnu prijetnju 1neunarodnom javnom zdravstvu.
I'ubcrkuloza zahtijeva ljj ecnj c kombinacijom antibiotika u trajanju
od est mjeseci po do vie od godine. dnnn . Svnki prekid tog programa
doputn bnklcrlji da r~\1.vijc o l'J H H'IH )~ t 1111 liJckovc: i posljcdi no postane

H7
li ('

R1 C HAR.D HoBDAY

Ju1t opnsnija. U Velikoj Britaniji tuberkuloza je komparativne i dalje rij -., ka : danas se na godinjoj razini biljei pojava 6500 novih sluajeva.
J>11hli7no 5% tih novih sluajeva otporno je na jedan antibiotik, a tek
vie od l % otporno je na vie lijekova. Tuberkuloza je usko pove'I 111.1 s virusom humane imunodeficijencije ili HIV-om, koji izaziva sidu.
l'!;gkd i da osoba zaraena tuberkulozom razvije aktivni oblik te bolesti
11ts1o

su vei ako je zaraena i HIV-om: ona podlijee bolesti kako joj

hrn1nosni sustav slabi. U nekim dijelovima Treega svijeta te su se dvije
pt11H)

lH )k sti - tuberkuloza i sida - irile istodobno, s traginim posljedicama.

Pri blino je treina svjetske populacije zaraena bakterijom tuberkuloze,
s:u uo to u ve ini sluajeva imun osni sustav tijela bakteriju dri uspavanom
11 l nc.;aktivnom. To je zbog toga to bakterija, nakon to kroz respiratorni
s11 stav ue u tijelo, ostaje zatvorena u lirnfnim vorovima koji okruuju
pht<.~U, obloena slojevima kalcija. Ti se oklopi(( mogu raspasti zbog
lo~tga opeg zdravstvenog stanja, loeg stanja imuniteta, pothranjenosti,
alkoholizma i zloporabe droga, no veina zaraenih vodi normalan zdrav
'l,i vot j samo ih 5% - 10% razvije aktivni oblik tuberkuloze.
Sitnptomi tuberkuloze ukljuuju kaalj, nagli gubitak teine, gubi1.1k apetita, nono znojenje i hemoptizu - iskaljavanje krvi u slini.
'1'11berkuloza se obino dijagnosticira rendgenskim snimanjem prsa i
prou avanjem uzorka flegme pod mikroskopom. Pacijenti u ijem je sput umu bakterija vidljiva obino se primaju u bolnicu. Nakon minimalno
p<.:tnaest dana lijeenja ti pacijenti vie nisu zarazni i terapiju lijekovima
mogu nastaviti kod kue. U sluajevima u kojima je bolest dostigla uznapredovanu fazu, pacijenti moraju dugo boraviti na posebnim odjelima.
Mikrob Mycobacterium tuberculosis s jedne se na drugu osobu prenosi
zrakom i pljuvakom pa se moe prenijeti i kaljanjem i kihanjem. Moe
se prenijeti i pljuvanjem, a moe se zakvaiti" i za estice praine. U
povoljnim uvjetima bakterija tuberkuloze moe preivjeti mjesecima;
sreom - ako ne ivi u ogranienom prostoru s loim strujanjem zraka
i bez sun eve svjetlosti - ovjek se njome teko zarazi. Upravo se zato
tuberkuloza esto iri u siromanim obitclji tnn nag urnnim u tijesne stamlw nt prostore, rn t d11 hc~ lrn ni ci 111 n 11 JH''''' p 111ll111, loe 1.ra c.: nin1 javnim
p 11v.1011lt , , 111.1 111 111,d11 1.111vottn hli 1111 11 p11111111p.ull 111zn t vo ri m n.
Uli

LJEKOVITO SUNCE

KIRURKA TUBERKULOZA"

U. oso~a ko!e su podlone tuberkulozi suneva svjetlost - odravanjem

razina v1tanuna ~ - moe pomoi u prevenciji bolesti. irenje bolesti u
nas:am~amav moze se sprijeiti ubijanjem bakterija. Upravo su se zato u
proslost1 sunceva svjetlost i tuberkuloza drale tako usko p
'K

v .

ovezan1ma. on sn1 u~1nc1 s~ceve svjetlosti na tuberkulozne pacijente bili su nairoko

~o~nat1 u prv1n1 godinama 20. stoljea. Terapija sunevom svjetlou konst~la se kako ~i se. ljud~ podlone tuberkulozi spasilo od njezina aktiviran1a, a one koJl su Je vec imali potedjela pozornosti kirurga.
V

Najei oblik tuberkuloze je pluna ili pulmonarna tuberkul

p
d 1 .
oza. ostOJe ~ r~~ ti~ov~, ko~i se znaju manifestirati u zglobovima, kostima,
V

kral1ezmc1, cn3ev1ma i kozi. Danas se za njih koristi zajedniki naziv

ekstrapulmonarna tuberkuloza, no svojedobno se nazivala kirurkom
tuberkul
"~
d b'
v
~zom . o)~ i~e o ila zato sto je u drugoj polovici 19. stoljea,
s uvoenjem anestetika 1 antiseptika, kirurgija ula u doba poslije pozna-

to ka~ zl~tno d~ba ~irurgije" i radikalna je, intenzivna, kirurgija postala pnhvacen oblik lijeenja nepulrnonarnih oblika tuberkul
R u1

1n ki
oze. ez ~~t1 te s1 .e . ru~ke aktivnosti esto su bili razoaravajui: pacijen~i su
cesto ostajali trajno unakaeni ili obogaljeni, a nije bilo jamstava da se
tuberkuloza nee vratiti. Stoga su neki lijenici radij'e nego da
,

posegnu
z~1 op.~racyom poceh rab1t1 tzv. konzervativne tnjere poput prehrambene
' t raptJe, tjelovjebe i svjeeg zraka kako bi pobol3' ali ope zd.r
t

avstveno
~ nn3e pac 11enata i tako poveali njihovu otpornost na bolest Nek i
I "1
"

o 1c1na
'IC s uzi a ~uncevom ~vjetlo~u. Tako je upravo pobuna protiv kirurgije iz
t.tl~ora~a ~z~~a hehoteraptju i, kako emo vidjeti u Poglavlju 4, ponovi ~<>.Je ucrnll; diJelom konvencionalne medicinske prakse. U pravim se uvJt t 11na s~nce~e zr.ak.e mogu koristiti u prevenciji i lijeenju tuberkuloze.
tvlogu~c
JCvda 1m a3u,1p~o povoljniji uinak i na druge bolesti (primjerice
1
11\) 11 cgo sto se op ccn1to misli.

RI CH ARD HOBOAY

SUNEVA SVJETLOST I PREVENCIJA RAKA

O sim uloge koju igra u apsorpciji minerala vitamin D obavlja i brojne
druge vane funkcije. Regulirajui razinu kalcija u krvi, vitamin D utjee
na ivani sustav jer kalcij pospjeuje prijenos ivanih impulsa i kontrakciju miia. Utjee i na luenje inzulina iz guterae, a igra i vanu ulogu
u reguliranju imunosnog sustava u tijelu. Vitamin D sudjeluje i u rastu
i sazrijevanju stanica: u laboratorijskim se eksperimentima pokazalo da
bioloki aktivan oblik vitamina D obuzdava rast kancerogenih stanica.

Rak koe, u svim svojim oblicima, danas je

uobiajeniji nego prije. U

nordijskim zemljama pojavnost zloudnog melanoma svakih se pet godina u prosjeku poveava za 30%, a diljem svijeta svake se godine biljei
I00 000 novih sluajeva. Kao rezultat toga munjevitog porasta broja
s luaj eva raka koe u Europi, Skandinaviji, Sjevernoj Americi i australskoj Oceaniji danas se, svake godine, provode javne zdravstvene kampanje koje promiu izbjegavanje sunca. U tim se kampanjama, meutim,
obino zaboravlja da je rak koe tek jedan u nizu oblika raka koji su u
porastu. Rak je danas uzrok etvrtine svih smrti u Velikoj Britaniji i svake
god ine odnosi priblino 146 000 ivota. Najei je uzrok smrti nakon
ko1crnnrnih bolesti, a svake se godine biljei 300 000 novih sluajeva.
<; od ine 1911. od raka je godinje umiralo priblino 7% britanskih

1 ~1novnikn ili sveukupno 37 000 ljudi. Do 1980. godine openito se sma11 do da e jedna od etiri osobe tijekom ivota razviti rak, a jedna od njih
I H' t l \: od raka i umrijeti. Sada nam kau da je jednoj od tri osobe sueno
d,t r.11.vijc tu bolest, a u nedavnoj studiji koju je naruila dobrotvorna orl'Hlizacija Macmillan Cancer Relief iznosi se predvianje prema kojemu
e u slj edeem narataju rak pogoditi svakog drugog Britanca. Taj se
postupni porast pojavnosti raka tijekom 20. stoljea dobrim dijelom - no
ne i u potpunosti - moe pripisati puenju. U studiji organizacije Macmillnn prognozira se kako e se rak prostate do 2018. godine utrostruiti i tijekom ivota pogaati jednog od etiri mukarca; 1990. godine pogaao
je: jcd noga od deset. Rak dojke u ena e sa 9% zabiljeenih 1990. godine

porasli na 13,7%. Uzrok za porast p ojavnosti spo1ncnutih vrsta raka dije10111 jt i posljed kn svc veeg ndjcln st':t l'ijih osoba u populaciji, no svi ti
ohllt i r.dc.111ik.1ko st 1w mogu pl'ipi ~.i t I 1111t 11J11 .
ll(l

LJEKOVITO SUNCE

. Na izvjestan je nain rak za dananje industrijalizirane zemlje ono to

Je ~ 18. i .~9. stoljeu bila tuberkuloza : najvaniji uzrok smrti i nevolja
ko~a odoli1eva svim naporima konvencionalne medicine. Da ironija bude
veca, raku se pristupalo, i jo mu se pristupa, na nain vrlo slian onome
kojim se prije stotinu godina pristupalo kirurkoj tuberkulozi" - prije
ponovnog otkria helioterapije. I tada se, ba kao i danas, vanost pridavala. uklanjanju manifestacija bolesti, a ne jaanju sposobnosti pacijenta
~a Jev~rev~ada. Lijeka protiv raka jo nema unato tome to su na njegovo
istraz1vanJe u posljednjih trideset godina potroene milijarde. tovie, rijetka su podruja znanstvenih istraivanja u koje je uloena vie resursa a
koje je ostvarilo tako skromne rezultate. Premda se svako malo u javno;ti
na sav glas govori o velikom postignuu u laboratorijskim istraivanjima
raka, za pacijente oboljele od raka od njih ne1na opipljive koristi.
.Ko.nvencionalna medicina u lijeenju raka prednost daje operat1v~1m za~vatima, zraenju i kemoterapiji. Stanice raka uklanjaju se ili
~n1sta~an1u, no bolest nitko nij~ pokuao eliminirati jaanjem prirodnih
LJelcsn1h obrambenih sustava. Stavie, zraenje i kemoterapija ine up-

ra~o suprotno. U takvim se okolnostima ljudi sasvim razumljivo okreu

nc1ntervencionistikim konzervativnim" tehnikama kao alternativi ili
uadopuni kirurkim i kenujskim oblicima lijeenja. Razvijeno je mnotvo
.dtcrnativnih terapija za koje se odreda tvrdi da, umjesto medicine utena lijekovima i strojevima, iskoritavaju ljekovite moi samoga
I ijcla, s manje ili vie uspjeha. I suneva se svjetlost koristila u lijeenju
1ndjcne

' 1k~:, a ~os~oje d~kazi ~tari pola stoljea koji ukazuju na to da izlaganje
"11uccvo1 SVJetlost1 sprecava razvoj dubokoukorijenjenih oblika raka.
l.1ko u osjetljivih ljudi suneva svjetlost moe izazvati tumore bazalnih

ploast.i~ s: anica, .postoji snana korelacija izmeu izlaganja sunevoj

~vjetlost1 J niske po3avnosti raka unutarnjih organa. Stope smrtnosti uzi nf,nv~\nc rakom poveavaju se s udaljenou od ekvatora. Ili, recimo to
1
I111 l l"ijc, ro blie ekvatoru ivite, to su vam izgledi da razvijete neki oblik
1
ii 11 11nutarnjih o rgana manji. Ta se povezanost jasno pokazala u brojnim
11 11cl lJnma poput onciz 191 I. god ine k()ju jtli SAD-u proveo doktor Frank
J\ pptdy. J>ro11i vi stnrisli ke s 1i1 I 0111 pov1.%1ni m sm1tni1n sluajevima
d l/t~111 Sj<.' Vt' l'Jl c A 111 t1 ik<' i Kn11,1dt". Apf IC't ly Jtnt l, rlo k.llco j<.:, u usporedbi

RICHARD HOBDAY

gt ,\(.\nv irna na zemljopisnim irinama izmeu 1O i 30 stupnjeva, u gradnvii na nn zcinljopisnim irinama izmeu 30 i 40 stupnjeva stopa smrtnost i ;1.bog raka u prosjeku bila 85% via, u gradovima izmeu 4~ i s~
~I upnj~va u prosjeku 118% via, a u gradovima na 50 do ~O stu~nJeva..1
do l 50% via. Doktor Apperly prouio je i povezanost sunceve svJedost1,
nbijentalne temperature i raka koe te zakljuio da suneva svj~:lost
11
potie otpornost na rak openito, a na mjestima s temperaturama ruzom
od 5 5 C ak i na rak koe. Meutim, na temperaturama viima od spo'
k
rn.:nutc, solarno zraenje - unato poveanoj otpornosti na ra - cesce
V

i 1.at.iva rak koe.

Dakle, to je osoba blia ekvatoru, to su izgledi da razvije rak dojke,

debelog crijeva, plua i slinih manji. Postoji povean rizik od razvoja

1 nka koe, no taj se rizik smanjuje na mjestima s hladnijom klimom s
prosjenim temperaturama ispod 5,5 C. ini se da je doktor Apperly
prvi znanstvenik koji je istraio vezu izmeu ambijenta~ne temperatur~
i. raka koe. I uz to ukazao, kao i mnogi prije i nakon nJega, na to da bi
j Jnganje sunevoj svjetlosti moglo posluiti kao djelotvorna ~etoda
7
sinanjivanja broja smrtnih sluajeva uzrokovanih rakom unutarnJih org<lna. Svoj pregled statistikih podataka zakljuio je ovako:

l>ttijivijim prouavanjem djelovanja solarnog zraenja na tijelo mogla bi se

razotkriti narav otpornosti na rak.
U posljednjih je dvadeset godina provedeno mnotvo znanstvenih
studija koje podupiru stajalite prema kojemu suneva svjetlost moe
obuzdati ili ak sprijeiti rak, a jasno je da je porast smrtnosti i pojavnosti raka dojke i prostate u Sjevernoj Americi i drugim dijelovima svijeta
izravno proporcionalna zemljopisnoj irini. Godine 1992. doktor Gordon Ainsleigh je u asopisu Preventive Medicine objavio rad u kojemu
je nainio pregled svega to se u pedeset godina u medicinskoj litcrat~r'.
pisalo ruku j suncu. Zakljuio je kako postoje.: naznake da dobrob1t1
0
rcdcwnnr, izln,;u1j\\ suncu \I 1.natnoj 1njl 1l nndinn~t1jt1 rizik od ruka ba1.nlnih i plo( \'Hlh ~t nnlcn, 11hs 1.1 1m,p, 1111 11j1 I zlm~11duog mdnno um. U
1

IJ I

LJEKOVITO SUNCE

spomenutim je epidemiolokim studija1na uoio trend koji upuuje na to

da bi se irokom primjenom redovitoga umjerenog sunanja stope smrtnosti od raka dojke i debelog crijeva u Sjedinjenim Amerikim Dravama
mogle smanjiti za priblino jednu treinu. Rak debelog crijeva i rak dojke
drugi su i trei vodei uzroci smrti od raka u Sjevernoj Americi. Doktor
Ainsleigh je procijenio kako bi se obveznim uvoenjem umjerenoga redovitog sunanja svake godine sprijeilo 30 000 smrti uzrokovanih rakom.
Ista se tema prouavala u jo jednom radu objavljenom 1995. godine
u Americi - Suneva svjetlost" - osim to ga moe prouzroiti, moe
li i sprijeiti rak? Autori toga rada izrazili su svoju zabrinutost zato to
se veina medicinskih istraivanja koncentrirala na ispitivanje tetnih
uinaka suneve svjetlosti na ljude svijetle puti, ali ne i na tamnopute ljude koji su ivjeli ili emigrirali u dijelove Sjedinjenih Amerikih Drava, u
kojima ima malo sunca. Iz spomenutog pregleda zakljuili su da, premda
n~ma konanog dokaza o tome da suneva svjetlost i vitamin D ljude
tite od nastanka i razvoja karcinoma dojke, debelog crijeva ili prostate,
p~stoje ~obre osnove da se sveopa osuda umjerenog izlaganja sunevoj
sv1etlost1 dovede u pitanje. Autori su bili uvjereni da bi za dio An1erikanaca - onih s izrazito pigmentiranom koom - vei problem mogao predstavljati manjak suneva zraenja, a ne njegov viak: da moda upravo to
pridonosi visokoj incidenciji raka prostate u crnih amerikih mukaraca
i osobito agresivan napredak raka dojke u crnih ena. Posljednja reenica
'1 spomenutom radu je znakovita na svoj nain koliko i ona iz zakljuka
l\\da doktora Apperlyja iz 1940. godine, koju smo citirali u prethodnom
dijelu teksta. Autori su ukazali na to da:

... prouavanje korisnih uinaka suneve svjetlosti na napredovanje raka

I 1'tbrt izvui iz domene misticizma i ubaciti u znanstvenu arenu eksperiJ11tJ1f.rtlnih studija.
Z.11 dcovito, novija laboratorijska ispitivri nja potvruju da deficijencija

vl t.unlun D mo<.! biti vnnn imb e nik Zi l pojav11 rnkn dojke kao i raka del11lng cl'ljl.:vn, prost:llc i, 11 mn11joj 111j11l, lr11ktmljt1 lio1foma i n1clanoma.

-1
RICHARD HOBDAY

Z nanstvenici poinju shvaati mehanizme zaslune za sposobnost vitaminu D da uspori napredovanje raka. Dakle, nalazi epidemiolokih studija
o sunevoj svjetlosti i raku dobili su potvrdu i u laboratorijskim radovin1a.
U tijeku su pokusi koji bi trebali utvrditi moe li se vitamin D koristiti u
lijeenju raka prostate i drugih zloudnih bolesti. ini se, meutim, da
11t: m:i velikih klinikih ispitivanja kojima bi se utvrdilo moe li se suneva
svjetlost koristiti u lijeenju raka premda se zna da se ona za te namjene
Vl' koristi.

L J EKOVITO SUNCE

izloenijim suncu. Broj smrtnih sluaj eva na industrijaliziranom

sjeveroistoku Sjedinjenih An1erikih Drava bio je za treinu vei nego
u sunanijim podrujima poput Havaja, Novog Meksika i Arizone. Migracija na sunanije zemljopisne irine - iz New Yorka na Floridu, recimo
- povezuje se sa smanjenjem rizika od raka debelog crijeva. Isto tako ljudi
koji su djetinjstvo ili adolescenciju proveli u jednom od najsunanijih
podruja na svijetu manje podlijeu toj bolesti od osoba koje migriraju
u suprotnome smjeru i ini se da taj zatitni uinak traje itavoga ivota.

Tablica 3: Rak debelog crijeva i zemljopisna irina

RAK DEBELOG CRIJEVA I SUNCE

zemljopisna irina (0 )

stopa smrtnosti na 100 000 stanovnika

Sjeverna Irska

54

16,4

Republika Irska

53

16,6

Engleska i Wales

52

15,3

Nizozemska

52

14,7

Njem ak a

51

16,5

Belgija

50

15,5

Austrija

47

15,2

vicarska

47

12,2

Francuska

46

11,2

Kanada

45

13,5

New Hampshire, SAD

44

11,5

New Yo rk~ SAD

43

12,4

C"onnecticut, SAD

42

11,5

Rhode lsland, SAD

42

12,2

Massachusetts, SAD

42

12, 1

I t ~l lija

42

10,5

Novi Zeland

41

19,7

Nl'w Jersey, SAD

40

12,9

t,p.mjolska

40

7,8

( 11 l k<t

39

5,2

l11p.in

36

9,3

9,1

drava

S obzirom na zdravstvene kampanje koje upozoravaju na to da sunanje

>ovenva rizik od raka, lako je zakljuiti zato se manje-vie nitko nije
1
nh:tzfrao na inhibirajua svojstva suneve svjetlosti. Dakako, konvencio11nll)tt istraivanja raka pribavila su malo dokaza za hipotezu da suneva
. vj(tlost spreava razvoj raka unutarnjih organa. To uope ne udi kada
st u1.nu: u obzir koliko je dugo veem dijelu medicinskog establimenta
t l'd udo do. prihvati povezanost rahitisa i suneve svjetlosti.

\ J I H. i 19. stoljeu rahitis je bio najuestaliji na zemljopisnim irinama

111 I r; i vik stupnjeva, u gradiima i gradovima, u kojima je zagaenje
:r 1 d 1 NtlH\njivalo koliinu inae dostupne suneve svjetlosti. Izmeu
1 d1l tl :1 I raka debelog crijeva postoje zapanjujue paralele, u smislu da
w 11c 1vo ~vc zapadne zemlje na zemljopisnim irinama sjeverno od 37
. 11q1ujtvn sjeverne polutke ili juno od nje u junoj polutki biljee visoke
~t 0 11l' raka debelog crijeva. To je drugi vodei uzrok smrti od raka (nakon
1 :1 k ph1a) u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Amerikim Dravama, Kanad l, Irskoj i na Novom Zelandu i - ba kao to je to bio sluaj s rahitisom
- prohkn1 je gori u podrujima s visokim stupnjem zagaenja.

Prvo ('pidemioloko istraivanje koje je ukazalo na to da vitamin D nas-

bJngnnjc1n suncu djeluje kao zatita od raka debelog crijeva objavili

~.1 1 1980. godine u asopisu Internationaljournal ofEpidemiology doktori
F111il< i Ccdric Gnrland (pogled ati Tablicu 3). Prouavali su geografsku
ni: p1ostn\l\ j<11 ost smrtnih sJuajt.!vn 11z1ol<nv11 nih mkon1 u SAD-u i otki Ili dn '1~' ~11\l't 1wst nd rnlrn lklwlog 1 1lj1v 1 1m11 njlvala na podrujimn

t 11o

Nt>vl M<'k~lko, 5/\D

Arl1un11, ~/\ D

M
-

n,a
C)

I)

R1 CH ARD HoBDAY

Atistralija

33

15,8

11rael

31

11 ,8

'

30

6,1

I Iorida, SAD

28

9,9

M<.'ksiko

23

2,7

11"waji, SAD

20

8,5

15

0,5

ilc

( ,vatemala
(,

ilrll~n)fl, wrastu prilagoene stope smrtn osti od raka debelog crijeva na 100 ooo stanovnika prema zem~jopis.noj irini mjesta
.1110v.1nja lena iz odabranih podruja, 1986. - 1990. Prema Garland. c. F., Garland F. C.1 Gorham E. DEp1dem1ology of Cancer

"li1,k ,1110 Vllamin o u Vitamin O: Molecular Biology, Physiology and Clinical Applications, (Ur. Hollck, M.f.) Humana Press, New
li 1 ~1!y, 1999.

RAK DOJKE I SUNCE

Rak dojke najei je oblik raka u ena, koji diljem ~v~jeta g~d~~nje
rnln()Si 370 000 ivota. Svake se godine ta bolest dijagnosticira u pnbhzno
~).O 000 ena u Europi i 180 000 ena u Sjevernoj Americi. Priblino 15
000 rna n Britaniji godinje umire od raka dojke, to je stopa smrtnosti

vtt~l\ tH.go bilo gdje u zapadnoj Europi.Jedna od dvanaest britanskih en.a

, i jikom ~.i vota e razviti rak dojke, a kao to smo ve vidjeli, incidenc1-

I 1 d 1 dojke je u porastu. Razlozi za to i nisu posve jasni, no jedan od

li nlwni ka mogao bi biti manjak suneve svjetlosti. Godine 1989. dokto1
huH\ i doktor Edward Gorham objavili su prvi epidemioloki rad o
pu Vt''l,nnosti izlaganja suncu i raka dojke (pogledati Tab~~cu 4). Njih~~o je

-'

I 11

\~lvn njc pokazalo da, kao i u sluaju raka debelog cnJeva, postop Jaka

wg.\t ivna korelacija izmeu raspoloive suneve svjetlosti i stopa smrt-

nost i od raka dojke. ene s podruja SAD-a s manje raspoloive suneve

~vjc tlosti imaju ak 40% vie izgleda da umru od raka dojke od ena ~oj~
~.lvt mt l r~vajima ili na Floridi. Diljem svijeta najnie stope raka doJke 1
ikn dl'hclog crijeva biljee se na Karibima, uJunoj i Sredinjoj Americi,
1

~j~vcntoj Afrki i Junoj Aziji. Te su zemlje od ekvatora udaljene mak.si111nlno 20 stllpnjcva, na podrujimrl nn. koj ima su suneve zrake osob1to
j 1ki I nn ko ji ino su stope smrtnost i od l'l\lrn dnjl<c i debelog crijeva etiri

11

ci o ~c~i
I )(1

pti1 1111 1/.ti 1wgo

trn sjtvtn1 Hlll c1p Ili u Sj cvt rnoj An1crici.

LJ E KOV ITO SU NCE

Istraivanje Garlandovih p okazuje da su u Sjedinjenim Amerikim

Dravama osobe izloene visokom riziku raka dojke izloene i visokom
riziku raka debelog crijeva. Najee je rije o stanovnicima urbanih,
manje sunanih i zagaenijih sjeveroistonih amerikih drava, u kojima
se meki ugljen s visokim sadrajem sumpora naveliko spaljuje za potrebe
proizvodnje elektrine energije, taljenje eljeza i grijanje. Zagaenje zraka
odgovorno za rahitis u njihovih predaka i dalje je prisutno.Danas je moda
neto manje, no i dalje blokira ultraljubiasto zraenje i spreava sintezu
vitamina D. To bi moglo objasniti izraenu razliku u vezi s rizikom raka
dojke i debelog crijeva u urbanim i ruralnim podrujima na sjeveroistoku
SAD-a. Slina povezanost raka dojke i debelog crijeva, zagaenja zraka
i zemljopisne irine utvrena je i u Kanadi i Italiji. Takoer je rak dojke
dvaput ei u sjevernim republikama bivega Sovjetskog Saveza nego u
republikama na njegovu jugu, s prosjenim stopama i na prosjenim zemljopisnim irinama.

I dok je jasno da se snutnost i pojavnost raka dojke i debelog crijeva

u Sjevernoj Americi i drugim dijelovima svijeta poveava s udaljenou
od ekvatora, postoji i jedna znaajna iznitnka od tog trenda. Japan je visokoindustrijalizirana zemlja smjetena na relativno visokoj zemljopisnoj irini, no biljei nisku pojavnost raka dojke i debelog crijeva. Ta se
anomalija obino pripisivala tradicionalnoj japanskoj prehrani koja je
neobino bogata vitaminom D iz ribe; prosjean unos vitamina D u Japanu je deset puta vei od prosjene razine vitamina D koji unose odrasle
osobe u Ujedinjenom Kraljevstvu ili u SAD-u. Unos vitamina D i kalcija
11. hrane na pojavnost raka debelog crijeva utjee na nain slian onome
11,t koji utjee i na rahitis: i vitamin Di kalcij nuni su kako bi se rak dehdog crijeva i rahitis drali na odn1aku.
Unos masti, vlakana ili voa i povra in1a vrlo malo utjecaja na sjeverno-

111 >.ni gradijent ra ka debelog crijeva i raka dojke u Sjevernoj Americi.

U11 ns

voa i povra

tamo je zapravo i neto vii nego u ostatku zemlje.

I 1H \'l.t111l:H:ija paludjica bogatih vlaknima i unos dijetetskih masnoa ne
v 11it .t pc n.:gija.nu1 diljem zcmlj(;.

RI C HARD HOBDAY

RAK PROSTATE I SUNCE

Tablica 4: Rak dojke i zemljopisna irina

zemljopisna irina (0 )

stopa smrtnosti na 100 000 stanovnika

<,1cverna Irska

54

26,9

llcpublika Irska

53

25,7

I llCJlcska i Wales

52

29,0

Nl101emska

52

25,8

Nj e ma ka

51

21,9

13<'1gija

50

25,6

/\11c;nlja

47

22,0

~vi carska

47

24,9

I r,mcuska

46

19,0

1111~ da

45

23,5

Nt'w I lampshire, SAD

44

25,0

Ntw York, SAD

43

25,6

<0111wcticut, SAD

42

23,6

1(1 mclP lsland, SAD

42

25,7

M11.,Mhusctts, SAD

42

25,0

11 .1llJ.t
t Juvl 11'1111<1

42

20,4

41

25,0

Ni w lt 1 1.1y1 C,/\0

40

25,0

'1111 11 ij1 1hl<11

40

15,0

11d ,,

39

15, 1

l1lfl Ili

36

5,8

I l11vl M11k,ll<o, S/\D

34

19,4

/\ti nr 1r1, '> /\D

34

20,0

/\m11 .1lljt1

33

20.5

171111'1

31

22,5

(li

30

12,7

1 lut ld,1, S/\D

28

20,9

MPk.lko

23

6,3

I l11 v 1JI, '>/\D

20

15,0

C.vi1 tc1n,1lo1

15

2,3

drava

11Vll '''''"li M11h '111111 llh 1h1uv. 1111y, l11l111 1y ,11111 I lh1l111I App lll 1tilllll (llt I hi llt I M I ). I hll!llUl1l l'll"' N11w h1iy, 1999.

Rak prostate pokazuje geografske varijacije sline onima povezanim

s rakom dojke i debelog crijeva. Poznati faktori rizika za ovaj tip raka su
starija ivotna dob, tamna koa i sjeverne zemljopisne irine, od kojih su svi
odreda povezani sa smanjenom sintezom vitamina D. Najvie stope raka
prostate biljee se u SAD-u, Kanadi i u Skandinaviji, a pojavnost te bolesti
u Japanu je najnia. Studija objavljena 1992. godine u asopisu Cancer pokazala je da u Sjedinjenim Amerikim Dravama postoji trend smanjenja
broja umrlih od te bo~esti od sjevera prema jugu, odnosno s poveanjem intenziteta suneve svjetlosti od sjevera p rema jugu. Stope smrtnosti bile su
najvie na sjeveroistoku SAD-a, a najnie na njihovu jugozapadu. Isto tako
meu bjeloputim Amerikancima bile su nie nego meu Afroamerikancima, s tim da se razlika nije mogla pripisati razlikama u socioekonomskom
statusu. Kao i kod raka dojke i debelog crijeva, i stope smrtnosti zbog raka
prostate pokazuju obrnutu korelaciju s raspoloivou ultraljubiastog
zraenj a iz sunca. Budui da je rak prostate najei, s koom nepovezani
tip raka meu mukarcima u Sjedinjenim Amerikim Dravama, to je
istraivanje pouno za starije mukarce - posebice mukarce tamnije koe
koji su u veoj opasnosti da razviju tu bolest.
RAKJAJNIKA I SUNCE

' 11111 t1 ~i tli 1111111 11 111 111111111 11,111, h ip i ,,11111no,11 ud r,1k.1ctojkP 1i.1 100 ll00 .1.1111 1v11lk,1pHm1111'n1lfnpl~ noj ~lrinl 1p rC'b iva lilll '<' IW u
t1d itl11 111 1111 11111 1111 r 11 11111, 11m11, 111111. p1 111,1( 1111 ti111d, c, I, ( 1111 111111 I, I 1 lt 1111 I1111 11, I , l>,,I p ld 11nlolnqljn t11lk11 ocl rakn I vl1n111l1111 I)"

IJI

L j EKOVl'l'O SUNCE

Pojavnost raka jajnika via je u Sjevernoj Americi i na sjeveru Europe

n(!go u Africi i Aziji; neke od najniih stopa biljee se u Japanu. Studija
objavljena 1994. godin e u asopisu In ternational journal of Epidemiol'~CO' pokazala je da u SAD-u postoji snana obrnuta korelacija izmeu
prosj enoga dnevnog solarnog zraenja i smrti od raka jajnika. Utvreno
Jl' kako je u ena u dobi od 45 do 54 godine koje ive u sjevernim dravama
'il opn sm rtnosti od raka jajnika p et puta vea od one meu enama iste
1lnbnc sk11 pinc koje ive na jugu zc1
n ljc. Dakako, za sada nema dokaza da
N11 1 1 cvn svjetlost spreav a razvoj rnk;1 jajnika ili bilo kojega drugog raka
1111111 nrnjj h orgn nn.Ali, opet, im a i dolrnzn1 dod11<' ogranienih, da nekin1
p 1< IJtnt ima s rakom l1,lng.\l\jt .. 1111<. 11dol ld po11 utJ.c.
1)1)

_........----------------~
RICHARD H OBDAY

TERAPIJA SUNEVOM SVJETLOU

IRAK
foko postoji mnotvo izvjea o uspjenom koritenju suneve svjetlosti
u ) ijccnju oboljelih od raka,

veina informacija ~~javljen~~ ~ t~m.e ughwn om je anegdotalne naravi. Jedan tip raka, u CIJem se hJ~cenJ~ 1zlag-

1u1jc sunevoj svjetlosti pokazalo korisnim, ironin~, jedan J~ oblik ~aka

koe. Rije je 0 rijetkom obliku zloudnog raka koze, mycosis fungoides,
koji se uspjeno lijeio sunevim zrakama. U rezultatima studi~e pr~ve
clcnc u jednoj klinici u vicarskom Davosu, o kojoj je 198~ .. g~d1ne ~isao
t~asopis Hautarzt, pokazalo se da je veina pacijenata s o~~I~Jmm ob~1~om
k bolesti, koja je prola terapiju suncem u Alpama, doz1v1ela remisIJU -

poneki i n a vie od godine dana.

SLo se tie raka unutarnjih organa, ini se da se sunevom svjetlou u

t<. tnpij ske svrhe sluila tek nekolicina lijenika. Jedna. p~nj.~ ~rijedna
1znhnka je ameriki lijenik, doktor Zane Kime. U svoJ~J knJlZ~ S~nc~
bi vn 1r1 moglo sp asiti ivot" (Sunlight Could Save Your Life)' ob1.avl1enoJ
Il)HO. godine, doktor Kime opisuje kako je jednu svoju pac1Jent1cu s ra-

lcom dojke poticao da se suna. Taj je posve neuobiajeni ~o~ak podu~eo

konhultacija sa etrdesetjednogodinjom enom koJOJ se rak dojke

,~I l'lo i n~ plua i kosti. Ve je bila prola mastekto~iju i ke~oterapiju,
1111
wk(H)
1

Iw~ l'l ' '/i\ iltata. Umjesto da izravno lijei rak, doktor Kime uveo Je program
ltojlm bi pob olj ao pacijentiino ope zdravstveno stanje. Pacijentica j.e
njdn jesti samo cjelovite namirnice, a iz prehrane je izbacila sva r~fin11

polinezatiena ulja i masti. Bila je poticana i da se pomalo sunca. T a

J<. kon1binacija prehrane i sunanja, ini se, postigla izvanre~e rez~tate.
l'alH\

u roku od nekoliko mjeseci pacijentica se vratila na posao i u godinama

koje su uslijedile nije bilo vidljivih simptoma karcinomskih metastaza .
Meutim, doktor K ime u svojoj knjizi toj epizodi nije posvetio puno vremena niti je naveo koliko je godina remisije njegova pacijentica uivala.
Naalost, doktor Kime umro je 1992. godine.

Nekoli ko god ina prije navodnog nspjch:1doktora Kirnea u njujorkom

Mtdicinskorn ct ntn1 Bclkvuc provcdn1:1 )'' sH1dij:t o uincima suneve
-.:vj<'do"tl

l\ ll

l'.\I< .

'l'lj<.kom ljrLI P>"t),

w1dl 1H'

petnaest pacijenata. s

L J EKOVI TO SUNCE

dijagnosticiranim rakom potaknuti su da organiziraju vlastitu terapiju

sunevom svjetlou. Provodili su to je mogue vie vremena na otvorenom, bez naoala, osobito sunanih. Dobili su i upute da to je mogue
vie izbjegavaju izvore umjetne svjetlosti i televizijske aparate. U spomenuti je eksperiment bio uklju en i doktor John Ott, ugledni istraiva
uinaka svjetlosti na zdravlje i vjerojatno najvei inovator na tom polju
od Nielsa Finsena. Upravo je doktor Ott prvi upozorio ameriku javnost
na zdravstveni rizik koji predstavljaju rendgenske zrake koje isijavaju
televizijski ureaji te osmislio neka od prvih rasvjetnih tijela punoga svjetlosnog spektra. U svojoj knjizi Zdravlje i svjetlost" (Health and Light)
Ott kae kako su rezultati spomenute studije uinaka suneve svjetlosti
na pacijente oboljele od raka bili dovoljno pozitivni da opravdaju detaljniji istraivaki program, no da potpora za njega nikada nije stigla.
Svjetski poznati vicarski terapeut sunevom svjetlou doktor Auguste Rollier (1874. - 1954.) objavio je podatke o izvjesnom uspjehu
u lijeenju Hodgkinove bolesti, vrste raka koji pogaa limfne lijezde.
No u doba kada je Rollier prakticirao helioterapiju - u prvoj polovici
20. stoljea - rak nije bio uobiajen koliko je to danas i puno veu prijetnju javnome zdravlju predstavljala je tuberkuloza. Do vremena kada
je rak postao najvei zdravstveni problem, terapija sunevom svjetlou
gotovo je iezla iz medicinske prakse. To dijelom objanjava zato se
suneva svjetlost u-iole veoj mjeri nije koristila u lijeenju pacijenata s
rakom . Premda se ini da su pacijenti s Hodgkinovirn limfomom imali
koristi od terapije ~unevom svjetlou, posljednjih g<?dina nekoliko je
i straivaa ukazalo na mogunost da izlaganje sunevoj svjetlosti zapravo
p oveava rizik od razvoja ne-Hodgkinova limfoma, drugog oblika limf1l<)ga tun1ora. Ne-Hodgkinov limforn jedan je od najbre rastuih oblika
1 dm u Velikoj Britaniji i drugim zemljama. Razlozi za porast pojavnosti
I<' vrste raka i dalje su nepoznati, no od njega esto obolijevaju ljudi s vi1t 11;0111 H IV-a, kao i ljudi iji je imun osni sustav oslabljen kemoterapijom
di lijekovima '.la spreavanje odbadvanja organa nakon transplantacije.
t J osoba koje su dulje vrijcn1c uzimnlc imunosupresivne lijekove rak se

111:1.vljn J>11no hr:/.c nego li norn)alnoj pop111ndjl. Lj udi n toj poziciji p oseb1\11 : 11 pod lo~. n i svim ohlklnt 1r1kn ko1 I logu: c o:mhito dobro n1ornju
10 1

1111)

R I CHARD HOBDAY

uvati jakoga sunca. Meutim, kada je u pitanju ne-Hodgkinov limfom,

najdetaljnije istraivanje do danas, objavljena 1997. godine u asopisu
Hritish Medica[ journal, nije uspjelo pronai pozitivnu vezu sa sunevom
svjetlou. Dakle, mogui uzrok moglo bi biti i neto drugo.
SUNEVA SVJETLOST I SRCE

Ubojica broj jedan u zapadnome svijetu je ateroskleroza. Na nju otpada

ak treina svih godinjih smrtnih sluajeva u industrijaliziranim zemljama te njih sedam milijuna u svijetu. Ako vas je kojom nesreom zapala neka srana bolest, ili dolazite iz obitelji s povijeu sranih bolesti
ili visokoga krvnog tlaka, vjerojatno su vam ve dali do znanja kakav
uinak n a zdravlje mogu imati nain ivota i prehrana. Odravate li nisku
t jelesn u teinu i redovito vjebate, izgledi da se razbolite puno su manji
nego a ko vodite sjedilaki nain ivota, jedete gotovu hranu i puite. Kao
~to ste mogli razabrati iz Poglavlja 1, suneva svjetlost uoljivo djeluje na
awnwnotee u tijelu povezane sa sranim bolestima. Takoer suneva svjet lost smanjuje krvni tlak i kolesterol; rezultati testova objavljeni 1935.
god ine u asopisu American journal of Physiology pokazuju da izlaganje
11lt 1 \ljubiastom zraenju moe poveati koliinu krvi koju srce ispump11v1\
takozvani CO (cardio-output) ili minutni volumen srca - za ak
\">'>11. /\ko suneva svjetlost uistinu do te mjere utjee na funkcioniranj e
lrnn~1iovnskularnog sustava, onda se moe oekivati da se broj sranih
bolesti u vrijeme i na mjestima s manje raspoloivoga solarnog zraenja
,povea.

I ,judi od sranog napada ee umiru zimi nego u ostatku godine, a , kao

i u sluaju raka, smrtnost uzrokovana sranim bolestima biva uestalija

to se vie udaljavamo od ekvatora. I razine kolesterola u krvi poveavaju.

se s udaljenou od ekvatora i upravo se u zemljama na sjeverozapadu Europe, poput Britanije, biljee najvie razine kolesterola i najvei broj smrti
zbog sran ih bolesti. Incidencija sranih bolesti n a britanskom otoju

najvc:::i. je meu loije stojein1 obiteljima u kotskoj, Sjevernoj Irskoj

i nn sj<.:ver()zn pndu Engleske. U jNl11oj s111dljl, objavljenoj 1996. godine
\I nsnphHt ,<~urtrlcr(y .Jou.rnrrl o(' t\Jri1/lt 111r, dlprivndju suneve svjetlosti
I ll

LJEKOVITO SU NCE

navedena je kao jedan od moguih faktora rizjka. Loi uvjeti stanovanja,

minimalno sudjelovanje u fizikim aktivnostima na otvorenom poput
vrtlarenja te nedostatak novca za odmor na sunanin1 mjestima navedeni
su kao razlozi za manjak izlaganja suncu unutar te visoko rizine skupine.
Znakovita, ateroskleroza je posebno esta meu britanskim useljenicima indoazijskog podrijetla koji su, kao to smo vidjeli, skloni izbjegavati sunce. Istraivai koji su proveli spomenutu studiju iznijeli su hipotezu prema kojoj visoke razine kolesterola u krvi mogu ubrzati postojeu
aterosklerozu, no ne i njezin uzrok te kao na mogui ukazuju na jedan
mikrob - vjerojatno respiratorni patogen Chlamydia pneumoniae - a da
deprivacije suneve svjetlosti poveava oportunizam tog organizma na
nain slian onome u tuberkuloze. Ako je tomu tako, ljudi koji useljavaju
u Britaniju i koji ne posjeduju prirodni imunitet na taj patogen (ili neki
drugi organizam koji izaziva aterosklerozu), izlau se jo veem riziku infekcije kada im zbog pomanjkanja vit~mina D imunosni sustav oslabi.
Ba kao i u sluaju raka, silnim istraivakim naporima unato, o sranim

se bolestima puno toga ne zna i ne da objasniti.

Mogue je da suneva

svjetlost ili, tonije, n1anjak suneve svjetlosti na razvoj bolesti srca ima
vei utjecaj nego to se trenutano misli i, prema mojemu rr1iljenju, cijelu

t u stvar treba hitno i pomne istraiti.

SUNEVA SVJETLOST I DIJABETES

Pre1na podacima Svjetske zdravstvene organizacije, p~iblino 135 m iliJl1 na ljudi diljem svijeta pati od diabetesa mellitusa. Dva su osnovna oblikn te bolesti: inzulinski ovisni i inzulinski neovisni dijabetes. Inzulinki ovisni dijabetes najee se javlja u djetinjstvu, kao rezultat procesa
l~ ojim autoin1unosni sustav tijela unitava stanice guterae koje proizvod<.: inzulin. Kao to m u ime kae, inzulinski ovisni dijabetes zahtijeVll l ijeenj e inzulinom. Inzulinski neovisni d ijabetes manje je opasan, a
11~1 >~c. !-IC lij eiti dijetom, tjelovjebom, lijekovima koji poveavaju proizv111 lnj11 inzulinu u tijelu il i samim in:r.ulin om. On je uobiaj eniji oblik te
hnlc}Hi l na njtg~' otpl\dn gotovo 90'>11svi h ~ lt 1 '( njcva d ijabctcsa. Neinzu1111.kl dij abc.:tc.: s javlju ~w unkon l\t rd c:i ' l l' godl11 r l,lvorn, u ljudi koj i su za

RICH AR D HOBDAY

Naalost, u posljednjih etrdeset godina povezanost multiple skleroze i

manjka suneve svjetlosti u djetinjstvu i adolescenciji nije se prepoznavala u dovoljnoj mjeri. Ipak, da bi se spomenuta bolest izbjegla (kakav god
tono bio njezin mehanizam), postoje dobri razlozi da se djeca odgovaraju od noenja sunanih naoala i potiu na redovno umjereno sunanje.
SUNEVA SVJETLOST I KARIJES

Sada kada smo prouili utjecaj suneve svjetlosti na rak, srane bolesti,
dijabetes i multiplu sklerozu, vratimo se kostima, tonije reeno zubima.
Kako bismo pronali javno objavljene dokaze povezanosti suneve svjetlosti i zubnoga karijesa, a ima ih, moramo se vratiti u daleku prolost.
Godine 1939. jedna je amerika studija, provedena na 94 000 bijel ih mukaraca u dobi od 12 do 14 godina, pokazala jasnu vezu izmeu
suneve svjetlosti i zubnoga karijesa. Oni koji su ivjeli na sjeveroistoku
SAD-a gdje je prosjena koliina suneve svjetlosti iznosila 2200 sati
god inje imali su dvije treine vie karijesa od svojih zemljaka koji su
1ivjdi na jugozapadu zemlje, sa 3000 sati sunca godinje.
ll<."1,taltati drugog istraivanja, objavljeni 1938. godine u asopisu

Nlf I ti t ion, pokazali su da je incidencija zubnoga karijesa meu amerikom

djnrnn vnrlrala s godinjim dobima. Najvia incidcncija zabiljeena je
I 111Jt m zime i poetkom proljea, a vrlo niske vrijednosti zabiljeene su
"'' ljlt nih mjeseci. Ako je to tono, tada mnogo toga govori u prilog redovnih stomatolokih pregleda poetkom jeseni kada su vae razine vi1a mina

LJEKOVI TO SUNCE

drutveni ivot, a moe zahtijevati i hospitalizaciju. Simptomi psorijaze mogu se ublaiti oralnom primjenom fotosintetskih lijekova poput
8-metoksipsolarena i izlaganjem ultraljubiastom zraenju. U ozbiljnim
se sluajevima primjenjuju sistemski imunosupresivni lijekovi poput
ciklosporina. Meutim, helioterapija moe raistiti psorijazu i bez tako
jakih medikamenata. Pacijenti je esto preferiraju umjesto konvencionalne terapije, a posebno je uinkovita u ozbiljnim sluajevima.

U posljednjih trideset godina desecima tisua pacijenata, uglavnom iz

zapadnoeuropskih zemalja, za psorijazu se propisivala terapija sunevom
svjetlou na Mrtvome moru u Izraelu. Mineralni sadraj tamonje vode
u kombinaciji sa solarnim zraenjem poboljava stanje u priblino 80%
pacijenata koji tamo odlaze na lijeenje. Bolest se jednako uspjeno
lijeila sunevom svjetlou i u drugim dijelovima svijeta. U jednoj studiji objavljenoj 1998. godine u asopisu British journal ofDermatology 46
pacijenata iz Finske prolo je etverotjednu helioterapiju na panjolskim
Kanarima. Poslali su ih u inozemstvo jer je solarno zraenje u Finskoj preslabo, a sunani su dani previe neredoviti da bi imali ikakva stvarnog
uinka na dugotrajnu psorijazu. Studija je pokazala da je poslati pacijente
na sunce na Kanare bilo financijski isplativo samo ako je njihova psorijaza bila toliko ozbiljna da je zahtijevala redovne prijeme na bolniko
ili ambulantno lijeenje. Za oboljele od psorijaze helioterapija je i dalje
u inkovita premda i prilino skupa alternativa sistemskim lijekovima.

O najvie, a zubi najjai.

PSORIJAZA

T<.:rapijn sunevom svj etlou posebno je djelotvorna u sluajevima

psorijaze, benigne ali kronine upalne, kone bolesti koja pogaa jedan
do dva posto svjetske populacije. Stupanj do kojega psorijaza pogaa
oboljele varira od vrlo blagog oblikn sa sa rno nekoliko ljuskastih crvenih

mrljo na lnktovimn do ozbiljnijeg stu nj11 kod kojega rnnc prekrivaju cijelo
tijdo, osim lka . Psorijm~a 1.1w bil i 11111 1111111 1t1<snn i siln o ograniavati

I"''

107

4
SUNEVA SVJETLOST:

LIJEK ZA BOLESTI PROLOSTI,

SADANJOSTI I BUDUNOSTI

Smjernice za sunanje koje nam se danas daju sadre puno manje podataka od onih koji su ljubiteljima sunanja bili dostupni prije pola
stoljea. Govore nam da izbjegavamo sunce oko podneva, nosimo eire i
majice i koristimo sredstva za zatitu od sunca s visokim faktorom, no ta
je vrsta savjeta u osnovi negativna. Govori vam kako da izbjegnete opekline od sunca, ali ne i kako da do kraja iskoristite terapeutska svojstva
suneve svjetlosti. Da bismo se nauili pravilno sunati, moramo posegnuti za znanjem iz prolosti, iz doba koje je prethodilo antibioticima. Stoga se ovo poglavlje uglavnom bavi povijeu suneve svjetlosti kao lijeka.
Malo je lijenika koji tijekom studija na medicinskom fakultetu
prouavaju povijest medicine. A i zato bi? Napokon, zahvaljujui antibioticima medicinska se praksa u posljednjih pedeset godina promijenila
toliko dramatino da za tim nema potrebe. Proli su dani kada se manja
posjeklina ili ogrebotina uas mogla pretvoriti u fatalnu sepsu, kada
~u infekcije postoperativnih rana bile uobiajene, kada su za zaljeenje
infekcija kostiju trebale godine i kada je tuberkulozni meningitis
IH.:izbjeno zavravao fatah:iim posljedicama. Danas kada iman10 lijekove
zn uinkovitu borbu s tim i drugim problemima, moe li se iz medicine
pl'cdantibiotskog doba uope ita praktino i korisno nauiti?
~

I 11 fc kcijc u bolnicama postaju velik problem. U Britaniji danas vie ljudi

11111irc od infekcija bolnikog podrijetla (I-IAI) nego ih izgine u promet111' 11 ncsrc.;ama. Bnrc1n 5000 ljudi godinje umire od izravnih posljedica

postop(. tativnc infekcije, u njih jo J 5 000 od uz nju povezanih komplllrnd jn. lJ prnsjd<u, jednu od d t'Sl' I p 11t IJ(11,11u :t,nrnzi se u bolnici, a u

RICHARD HOBDAY

. edan od deset pacijenata u bolnici je iskljuivo zbog insvn l<om trenutku J

.
bl
frkcijc koju je pokupio nakon prijema u bolnicu. R~zmJere tog pro ema
t cko je procijeniti jer se dio tih infekcija manifestira ~ek .kada pac1Jenta
. b ln1'ce Izmeu 20% i 70% infekcija operat1vn1h rana spada u
otpuste iz o

, .
. .
1

a
ti'
slucvaJ
evi
nisu
obuhvacen1
statistikama.
tu t<ategonJU,
..
. .
Dodatan je problem u bolnicama to to sve vei broj baktenJa koje iza.. .
menute infekciJ. e postaju otporne na antibiotike. Zaraze te vrste
i',l VUJU spo

.
1. .
.
t'
'' tl " J. u biti vrlo opasne i skupe. Zaraeni pac1Jentl u bo n1c1 moraJ.U osta I
' ' --~
dne od onih koji se oporavljaju normalno, a tros"k0~1 poveza~1 sa zat,
dJ' ela odgaanJ em operacija i prijema novih bolesnika krecu
.
vnranJem o
'
. . ",

ko'u
1 . funta godinJe Godine 1998. u izvJescu o pnJetnJl J
8 c u m1 iJuntma

.
b k
za javno zdravlje predstavlja pojava bakterija otpornih na an~1 iotl e
posebno povjerenstvo za znanost i tehnologiju Gornjeg doma bntanskog
pt\rlam enta dolo je do sljedeih zakljuaka:

Dokazi do kojih smo doli pokazuju kako je trenutna situ.~~ija dovo?no

da su izgledi za budunost jo alarmantmp. Dugorocno,
rl Irtrman tn a, no
.

" k
priskoiti u pomo novim antimikrobskim agensima siro og
7.. nrmost moze

v
~pc1ktrri i dodatnim cjepivima; kratkorono, medut~r:1'' s~i1et se su~c~v~ s
wlim to bi se moglo nazvati nepatvorenom epidemz;om i sa zastrasu;ucim
V

l:<.,~lcdima povratka u predantibiotsko doba.

Jedno objanjenje za pojavu sojeva otpornih na

lijekov~

je. vi rairena

t~poraba antibiotika kao dodataka hrani ivoti~jva ~a uzg~J Vise od .40%

antibiotika proizvedenih u Sjedinjenim Amenckim Drzav~ma d~!e.....se
, trnJ'ama a u nekim sluajevima i prska po vokama kako b1 se spnJec~c
ZlVO
,
.
t
ih

LJEKOVITO SUNCE

Avoparcina u uzgoju svinja i peradi. Sasvim je mogue da i bakterija salmonele krene istim puton1, kao i niz drugih patogena.
Enterokok otporan na Vancomicin ve je neizljeiv u nekim bolnicama u
svijetu, a jo jedan organizam, Staphylococcus aureus (MRSA) otporan na
antibiotik Meticilin, danas je uobiajen uzrok zaraza u bolnicama, posebno opasan za tek operirane pacijente, pacijente s otvorenim ranama i
starije pacijente. Godine 1997. prvi su put tri geografski odvojena sluaja
infekcije mikrobom Staphylococcus loe reagirala na Vtincomicin. Bio je to
oekivan dogaaj kojega su se lijenici pribojavali diljem svijeta: to znai

da se suoavamo s inaicama bakterije koja izaziva trovanje krvi, infekciju rana i upalu plua to se ne moe izlijeiti ni jednim raspoloivim
antibiotikom.
Smatra se da su otpornost na lijekove poticali i lijenici ope prakse neprimjerenim prepisivanjem antibiotika za virusne infekcije. Studije ukazuju na to da je priblino polovina antibiotika koji se daju pacijentima
u bolnicama pogreno prepisana. Takoer neredovito koritenje lijeka

ili preuranjen prekid terapije n1ogu potaknuti

djelomino otporne so-

jeve da evoluiraju u potpuno otporne bakterije, kao to smo ve vidjeli

u sluaju tuberkuloze. Pritom moramo imati na umu, kada nam se ve
prezentira zastraujui scenarij povratka u predantibiotsko doba, da su
razvijeni novi antibiotici, ali naravno oni nisu jedino sredstvo obrane od
infekcija. Visoki higijenski standardi, primjereni sanitarni uvjeti, opskrba
bakterioloki istom vodom, svje zrak, tjelovjeba i hranjiva dijeta dale-

ko su vani.ji. Napokon, za postupno iskorjenjivanje tuberkuloze u Engkskoj od 1800. godine nadalje nisu bili zasluni antibiotici: tome su vie
pridonijeli poboljani ivotni uvjeti i javnozdravstveno zakonodavstvo.

ili kontrolirale bakterijske infekcije. Takva praksa petice rast o. por~

l' de kad god Jedu sirbakterija koje se, s druge strane, mogu pren1Jetl na JU
. d .h
o:U ili nedovoljno kuhanu hranu. Jedan od popularnijih poljopnvre m
.
d

b
u Europi kao sredstvo zo.
antibiotika, Avoparcin, odne avna Je za ranJen
. .
...
.
.
ta Po grai 1
e vrlo slian antibiotiku Vancomzcinu, koJl JC u
pot1canJe ras
. . .
'h b I
.
d
'
.
.
.
p
oslJ'cdnJ
a
li
niJ"'
obr:HH.' 11rot1v niza mfckt1vm
a.<suvrc1ncnoJ me 1cm1
~
~
.

~crijn otpornih na sve. druge rnspolo1.ivl' Il)tkc IV(', Pnjn~a SOJ.a cntcr~k~k,t~tl.\
h.tl<lf.'I ij11 nt pm llih l\ 1l Vt1111 o111 ir111 pov11l v,d11 U' ll.l't~t<:nJ<:tTI nnt1b10t 1k.1

' l hkoer

valja upozoriti da antibiotici imaju negativne nuspojave: kada

11.qn\dnu bakterije koje izazivaju odreenu bolest, unitavaju i one dobre

l((tjc bj inae mogle ograniiti rast patogena, a koje imaju vanu ulogu u
11po rnosti organizma na druge bakterije. Nadalje, neki antibiotici imaju
~ 11 , 1 1."' ajnc nuspojave, od koj ih je jedna i fotosenzitivnost. Antibiotici pop11t I l il'rtci/dinr1, Dcklornicinrt, A" urm11id11,1 i <lri:w~fulvina, kao i niz drugih
1hll"' 11lh lijtkova , l 1w ko:l.11 osjtdjl vljw11 1111 111\ ~ l v u svjetlost.
1

111

11 11

R1CHARD HoBDAY

Otpornost na antibiotike nije nov fenomen ; oitovao se jo 1950-ih god ina, a upozorenja o pojavi novih poasti valja prihvatiti s dozom opreza
- inoda ne s oprezom s kojim valja prihvatiti predvianja o epidemijama
nka i sive mrene izazvanim osiromaenjem ozona, ali ipak s oprezom.
1
Propast i katastrofa prodaju novine - i knjige - a dobri .su i za tel~
v izijsku gledanost. Predvianja globalne katastrofe te vrste s.1lno _:.om~z~
znnnstvenicima u vjeitoj potrazi za novcem za potrebe istraz1vanJa 1

omoguavaju birokraciji da dodatno proiri vlastiti utjecaj.

Meutim, otpornost na lijekove ozbiljan je problem u bolnicama u ko-

ji ma i najjednostavniji operativni zahvati ovise o raspoloivosti antibi~

t llrn poput Vancomicina. Rizik postoperativne infekcije nekom baktenjorn uvijek postoji. Primjer je infekcija bakterijom Staphyloc~ccus a~re~s
koju je jedan autor opisao u izdanju asopisa journal o! Tis~ue Vi~bil11y i'l. sijenja 1999. godine. Manji operativni zahvat, p.racen ~nfe~C1JO~
MRSA-om, rezultirao je devetodnevnim boravkom na mtenz1vnoJ skrbi,
i,,tl :u1im napadom, zatajenjem bubrega, problemima s disanjem i drugim

kompli kacijama. Oito bez antibiotika koji bi poistio inficiranu ranu ili
\l rnvanu krv i najmanji operativni zahvat moe postati uistinu rizian.
1

Mo1,da je vrijeme da otresemo prainu sa s3arih medicin~kih ud~e~ika

l do1iiWtno to su lijenici inili u prolosti. Covjeku se moze oprostiti po"' '~ li li dn su bili doslovce bespomoni, da niim nisu mogli utjecati na
t ljtk ozbil jnih infekcija, no to je daleko od istine. Tehnike koje su osmis111i 1noglc bi nam jako dobro posluiti u godinam a koje dolaz~, ako ~po~
sobnost organizama da se prilagode i steknu otpornost nastavi prestizatl
razvoj novih antibiotika.
Najprije emo pogledati kako su rabili hladnou i svje~.z:ak .kako bi
tijelo potaknuli na samoizljeenje {poslije. pozna~~ ,~ao h)ecenJe .~a o~
vorcnom"), a potom i povijest i praksu hehoterap1Je , odnosno konstenJa
sunca kao lijeka. H elioterapija je iznova otkrivena poetkom 20. stoljea,
nakon vie od tisuu godina zanemarivanja. Njezino se koritenje razvilo
na temelju lijeenja na otvorenom". Dakle, da bismo razumjeli tu tehni-

ku, najprije..: n1oramo doznati poneto o pn:rhodnoj.

No prije: nego to se: 1,adubimo 11 dc1 nljl', v11 lj111111m taistiti dvri konccp1,1 . p vn, tiv 11t l<o od nn~ dn 1 klj n 1g it 11 11 1 111u tv 11 qvj<:dost. Za post iznnjt:
1

LJEKOVITO SUNCE

zd.r~ve preplan.ulosti i jaanje imunosnog sustava ne postoji stroga formula ili skup p.r~vila. Drugo, sunanje iz zdravstvenih razloga istoznanica je
za. p.uno sv1ez~ga zraka. Cilj je okrijepiti se. Upravo je zato tako mnogo
kh~~ka za h~~oterapiju smjetene ili u planinama ili na morskoj obali.
Nac1n na ko11 se mnogi ljudi danas sunaju - peku na vruem suncu i
toplom zraku - valja izbjegavati. Svrha zdravoga sunanja je u tome da se
obrambeni sustavi tijela stimuliraju, a ne ugroze. Svje zrak, morska voda
ili njihova kombinacija sastojci su koji donose promjene.

LIJEENJE ZARAZNIH BOLESTI

NA OTVORENOM
Ako ste roeni puno prije 1960-ih, vjerojatno ste kao beba puno vreme~
na provodili u djejim kolicima. Sva je prilika da su vas umotavali i ostavljali na otvorenom u djejim kolicima u svim vremenskim uvjetima: na
s~ije~u, po sus~jeici i na kii. ak i ako niste imali kolica, vae su roditelje
v1er.01atno poticali da vas to ee izlau svjeem zraku i sunevoj svjetlosti - ~ak~ bi bili sigurni da ete odrasti zdravi i jaki. Kao dijete vjerojatno
ste se igrali na ulici. Dio ljetnih praznika vjerojatno ste proveli gradei
dvorce od pijeska na plai u nekom od nacionalnih ljetovalita. U kolu

st"~ vj e~o!~tno ili"~j.eice ili na biciklu. A kada ste u nju stigli, vjerojatno ste
uzivah (ih se muc1h) u mnotvu igara i vjebi na otvorenom. Nakon kole
ste se vraali kui u kojoj nije bilo centralnoga grijanja.
Stvari su danas poprilino drukije. Nunosti sudjelovanja djece u onome
to se nekada. na~iva~o aktivnostima ,,na otvorenom" daje se puno manji
n~glasa~: ~o Je v1ero1atno zato to su bolesti koje su prije posljednjeg rata
~ile.uob1caJe~"e uglavnom nestale. I nain ivota se promijenio. Za mnogu
JC d1ccu prev1se opasno da u kolu idu pjeice ili se igraju na ulici, a imaju i manje prilika sudjelovati u organiziranim kolskim sportskim aktivnostima nego to je to bio sluaj prije, recimo, dvadeset godina. Za
nji h je sig~tr~ijc i lake da svakoga dana satima gledaju video ili igraju
' .1 un n ln c 1gncc nego da izau i ma]n se rnzgibaju. Vanost svjeega zraka
I t Jt'lovj~1. bc u razvoju djct<.; ta l<nj(' rnst<' d 111o s je pn no manja. Ideja prema
knjoj Je i1.lagnnjt hlndnrn1w sv j c~.1 111 1111111I 11 l'ino 1, , dlj<.'t c nas lij ee je iz
II \

li

Rr C HARD HOBDAY

dobn u kojemu antibiotici nisu bili tako iroko dostupni. No pedesetak

god ina prije nego to je terapija lijekovima izazvala revoluciju u medicini,
11 H:todc poznate kao lijeenje na svjeem zraku" i lijeenje na otvorell <Hllcc i terapija sunevom svjetlou bile su glavno uporite u borbi protiv
l11fcktivnih bolesti poput tuberkuloze.
LIJEENJE NA OTVORENOM
I TUBERKULOZA

Dobar dio 19. stolj ea u sjevernoj Europi i Americi vladalo je ope

mi ljenje po kojemu je tuberkuloza bila nasljedna, nezarazna i neizljeiva
Imlcst. 1 budui da se mislilo kako se pacijenti s tom boleu ne mogu
ti.lije iti , vanije od bilo kakva pokuaja da im se pobolja zdravlje bilo je
1 Hdgurati im udobnost. Topla blaga klima smatrala se korisnom; hladan
w jl' zrak valjalo je izbjegavati poto-poto. Svakoga tko je imao tuberkulo1 1t ili se vjerovalo da postoji rizik da se njome zarazi umatalo se u toplu
odj t u i d ralo u atmosferi parne kupelji." Bilo je moderno izbjegavati
p1 11p11h , a za lij eenje su se prepisivala sredstva za povraanje, ogavna
1t d 'lt v.t t.:l oralnu uporabu i za inhaliranje, putanje krvi i vezikulacija.9
I 1 11 q11 11 t ~ tub erkulozom slali su u obalna ljetovalita, no tamo su ih esto
d1 1 di ~. 11 vor<.nc u pregrijanim sobama i oskudno ih hranili.
I 11 vi IIJt1<"'11 Ik koj i je otvoreno kritizirao takvo lijeenje bio je doktor George
l\11cl lug1 on ( l 799. - 1882.). Bodington je definirao naela lijeenja bolesti
11 1 e11VO l'l' ll On 1, a bio je i vlasnik prve institucije koju bi se moglo nazvati
111 11 w ljcm za tuberkulozu u Sutton Coldficldu, u blizini Birminghama.

'voj11 terapiju na otvorenom Bodington je razradio na temelju vlastitih

np1ti.,\llja iz kojih je zakljuio da su ljudi koji puno vremena provode u zat vorcnom podloan tuberkulozi, a da u onih koji su radili na otvorenom
tc: bolesti naj ee i nije bilo:

{111mTi,

1101t111mn;

pasiiri, o rai. rijetko p odlijeu bolesti jer neprestano ive na ot,\t1wou11ici (~radova, medu.tim, i owJbt k~je ive uglavnom u zat-

LJEKOVITO S U NC E

vorenim prostorijama ili su z bog svog zanimanja osuene provoditi sate i

bl .
sate u zatvorenom prostoru niezine su z"rtve. l.. " .

.
:1
u 'Z)ecen;u te
o esti stoga
navt~e ovih pos?e~np~ :rebalo bi uiniti to slinijim navikama onih prvih,
u smislu zraka t tyelov;ezbe, kako bi se postiglo izljeenje.
Snano se protivio koritenju tada popularnih li1ekova i ob
d
s b 1 .
1ca1a a
e .o.esn1c1 zatvaraju u tople, loe prozraene prostorije kako bi ih se
zast1td.o od navodnih tetnih uinaka hladnoga zraka Bodm'gt
.
d

onov1
pac11ent1 po vrgavali su se reimu odmaranja, prehrambene terap 1 1 . b . .
I Je, ag
an~. t)ve O~Jez e l ~iznad svega - izlaganja svjeemu zraku. Bio je uspjean
u 111ecen1u bolesti , a u nekim JU
Je
sIuca1ev1ma
"
i potpuno 121 .
usp10
B d
b. .
11ec1t1.
o i~gton Je o !av10 .glasoviti esej o toj temi 1840. godine, u vrijeme
kad~ Je ~r:m~ n1eg.ov1m procjenama od te bolesti u Engleskoj umirao
svaki pet1 cov1ek. Njegovim rijeima:
V

ini se da je glede te destruktivne bolesti u medicinskoipro+esiii

zavlad
posve "
J
'Jt :1
ao
. ma~n~~. oca;, a u suprotstavljanje njezinu napredovanju ulau se tek
na;slabasnzp napori.
11edicinski establiment nije nin1alo naklone primio njegov esej
niti njegove n1etode pa ih je Bodington bio prinuen prestati rabiti, 110
Jijcenje na otvoreno1n na kraju je
postala prihvaena terapija za tuberkulozu. Godine 1884. Edward Livings1on Trudeau ( 1848. - 1915.) otvorio
J<.' jed an od prvih amerikih sanatoti j.t, na jezeru Saranac u dravi New
Yorlc Najpoznatiji njema ki sanatorij
lilo je sanatorij Nordrach-Kolonic u

Sd 1wan zwaldu, koji je 1888. godin<.:

111i11ovao doktor Otto W:iltcr ( J 85J,
JtJ19.). Bio jl' toliko poz11n1 d 1 jt 11,111 1,

I >o1't111 <1'm1;~11 Rorlin,v. ton, pionir u fijdefl/11111/1111 A ulo ,n liri o/.11or1110111

li
11

RICHARD HOBDAY

LJEKOVITO SUNCE

0Nordnu.:h JWNti10 Nloonim za sanatorije na otvorenom; sline institucije

pock su nicati diljcn1 Europe i po drugim zemljama svijeta. kola za

Ba kao to vrtlari svoje biljke u proljee iznose na otvoreno kako bi

ojaale ili ovrsnule," tako, ini se, povremeni hladni uvjeti predstavljaju

opo rnvak na otvorcnon1", osnovana u berlinskom predgrau Charlot-

koristan stimulans ljudskome tijelu. tovie, izraz ovrsnuti" i dalje se

rcnbcrgu 1904. godine, bila je prva kola te vrste za tuberkuloznu djecu i

pojavljuje u medicinskoj literaturi o klimatskoj terapiji, ali kao to ste

oponaala se kao to su se oponaali i njemaki sanatoriji. Uspon sanato-

dosad ve vjerojatno shvatili, prigode da se svje zrak koristi na taj nain

rija Gcorge Bodington pretkazao je u svojem vizionarskom eseju iz 1840.

godine i u jednome pismu to ga je 1866. napisao sinu, u kojemu je izrazio
nadu da e jednoga dana pionirski rad koji je obavljao u Sutton Coldfielsu
doivjeti isto zakanjelo priznanje:

u suvremenom su svijetu vrlo rijetke.

11

esto mislim da e, kada umrem i kada me pokopaju, moja profesija prema

TERAPIJA SUNEVOM SVJETLOU

U ANTIKOM SVIJETU
Suneva

se svjetlost tisuama godina koristila ~ao lijek. Drevni su Grci

za sunanje tijela rabili izraz heliosis, prema bogu sunca Heliosu, a koris-

meni biti pravednija negoli sada, za ivota.

tili su se i pjeaniln kupkama na suncu koje su nazivali arenation. Grki

Kako, dakle, sav taj svjei zrak utjee na tijek tuberkuloze? U 1920-ima
i nunstvenici su poeli istraivati lijeenje na otvorenom i otkrili da su
hlndni uvjeti zapravo poticali tijelo da proizvodi toplinu i da je to ubrza-

vnlo proces izljeenja. Primjerenim izlaganjem brzina tjelesnog metabo1izm o (aktivnosti svih stanica tkiva u tijelu) raste. Istraivanje je pokazalo
dn Je to dovodilo do dubljeg disanja, poboljavalo cirkulaciju, poveavalo
11pt tit i poboljavalo probavu. Uz to, ekskrecijske i sekrecijske lijezde
p o~taja. l c su aktivnije, a i toksini su se djelotvornije uklanjali iz tjelesnih

tldvn. Dakako, ideja po kojoj je izlaganje tijela hladnoi korisno see u

davnu prolost, puno stariju od otkria Georgea Bodingtona. Hipokrat je
bi o njegov vatreni pobornik:

Jer nije dobro da se tijelo ne izlae zimskoj hladnoi, ba kao to ni drvee

hoje nije osjetilo zimsku hladnou ne moe donositi ploda niti samo biti krepko ... Sada kada je doao suncostaj, dani su blai i dui, noi krae; godinje
doba koje slijedi vrue je i suho, sadanje je blagotvorno i umjereno. Sukladno
tomu, ba kao to se i drvee, koje ne posjeduje inteligenciju, priprema za rast
i sjenu koja e mu pomoi ijeti, tako se i ovjek, drimo li da posjeduje inteligenciju, mora pripremiti za rast zdravoga ljudskog tijela.
Hipokrat, Regi,men Sanitatis
J16

lijenik Soran (ili Soranus) iz Efesa

(110. pr. n. e.) propisivao je heliosis u

sluajevima kroninih bolesti ukljuujui epilepsiju, paralizu, hemorhagiju, astmu, bolesti jednjaka, uticu, elefantijazu, bolesti mokranog mje-

hura i pretilost. Heliosis je kombinirao s razliitim oblicima hidroterapije,

poput kupki u prirodnim izvorima i kupanju u moru. Grki lijenik Antilus koji je ivio oko 300. godine pr. n. e. u svojim je spisima opisao terapiju
sunevom svjetlou
'

ba kao i Herodot, grki lijenik iz drugog stolj ea

pnJe nase ere.

Rimljani su silno vjerovali u ljekovite moi sunevih zraka i prakticirali
ono to bismo mi danas nazvali preventivnom medicinom. Glavni razlog
za to bilo je njihovo nepovjerenje u lijenike veina kojih~je u Rim pristizab iz Grke i Male Azije. Rijetki su rimski graani koji su postali lijenici

jer se m edicina tada jo nije sn1atrala potovanja vrijednim zanimanjem.

Stoga su se pouzdavali u sanitarije, kvalitetnu opskrbu vodom, higijenu,
tjelovjebu i sunanje kako bi ostali zdravi. Rimski uenjak Plinije Stariji
(23. - 79. n. c.), koji je bio estok kritiar lijenika svojega doba, sunanje
jt' opisao kao najbolji lijek koji ovjek moe prepisati samome sebi", a i
fl i\ 111 se svakodnevno sunao nakon laganog ru ka, a prije hladne kupke.
lUm sk i fil ozof Kornelije Cd 'l.n proml< :10 jt izlaganje onemoalih,

koqnilcntnih ili nsob11 koje p 11 t mi vndc11t lwh:1ti" (cdcmn) suncu. U

11 7

RICHARD HOBDAY

svojl'lll trakt.tlll U nu.: dicini" Celzo kae kako nateene dijelove tijela
v.dj.t i1.loiti suncu, ali ne predugo, kako pacijent ne bi dobio vruicu.
Vd iki nrapski lij enik i filozof Ibn Sina ili Avicena (980. - 1037. n. e.)
p1 cporu ivao je sunane kupke za astmu i iijas te za disperziju nadutosti,
otoka i vodene bolesti. U svojem glasovitom Medicinskom kanonu Ibn
Sina opisuje razliite oblike kupki od morske soli na suncu, pa i prskanje

pijeska po tijelu kako bi se uklonile sve nepovoljne reakcije na tretman.

S padom Rimskoga Carstva i usponom kranstva terapija sunevom
svj etl ou pala je u nemilost. U Rimu, ba kao i u Grkoj, helioterapija
bila je usko povezana s oboavanjem sunca. Rani su krani vodili dugu i
ogorenu kampanju protiv poganskih solarnih kultova i, kada se njihova
crkva konano etablirala, bez oklijevanja su prionuli na guenje javnog
~ tovanja sunca u svim njegovim oblicima. Naalost, ini se da su otprilike
u to doba iz kolektivne svijesti ieznula i znanja o ljekovitim moima
sunca. S poetkom srednjega vijeka terapija sunevom svjetlou u Eu1 opije nestala na vie od tisuu godina.

LJEKOVITO SUNCE

Doktor Downes i gospodin Blunt dokazali su da suneva svjetlost djeluje kao moan smrtonosni agens, ak i kroz staklo. Otkrili su i da vidljivi
spektar te svjetlosti, posebice njegov plavi dio, djeluje baktericidno. Ta
su otkria potaknula druge znanstvenike da istrae uinak izlaganja
bakterija sunevim zrakama. Godine 1890. njemaki fiziar i bakteriolog
Robert Koch ( 1834. - 1910.) dokazao je da je suneva svjetlost smrtonosna za uzronika tuberkuloze, bakteriju Mycobacterium tuberculosis ili
bakteriju tuberkuloze kako je danas nazivamo, koju je osam godina prije
sam otkrio. Radovi Roberta Kocha te doktora Arthura Downesa i Thomasa Blunta fokusirali su se na vanu ulogu to je sunce ima u prevenciji
tuberkuloze koja je do kraja 19. stoljea bila prepoznata kao infektivna, a
ne nasljedna bolest kako se do tada mislilo.
Godine 1903. Robert Koch je dobio Nobelovu nagradu za medicinu.
Dvije godine prije tu je nagradu dobio jo jedan znanstvenik koji se za- rr

PONOVNO OTKRIVANJE SUNEVE

SVJETLOSTI KAO LIJEKA
<;od ine 1877. dva su britanska znanstvenika, doktor Arthur Downes i
'I b omas Blunt, izvela niz eksperimenata kako bi ustanovila imali li svjetlost ikakva uinka, povoljnog ili kakva drugog, na razvoj bakterija i
drugih organizama. Otkrili su da svjetlost posjeduje izrazita baktericidna
svojstva, o emu su izvijestili u asopisu Proceedings ofthe Royal Society. U

prvom su eksperimentu osam epruveta postavili na stalak s vanjske strane

prozora okrenutog na jugoistok, i tamo ih ostavili mjesec dana. Spomenute epruvete sadravale su Pasteurovu otopinu: mjeavinu vode, eera,
nmonijaka i drugih sastojaka povoljnih za razvoj bakterija. etiri epruvete pokrili su aluminijskom folijom, a druge etiri ostavili nepokrivene za
cijeloga trajanja eksperimenta. Otkrili su da je sadraj epruveta izloenih
sunevoj svjetlosti ostao bistar, a da se onaj u pokrivenim epruvetama
1,amutio. Kada su ih ispitali pod mikroskopotn, utvrdili su da su pune
bakterija.
11 8

nimao za uinke suneve svjetlosti na tuberkulozu - doktor Niels Finsen (1860. - 1904.).
Niels Finsen bio je prvi lijenik koji je sunevu
svjetlost rabio kao lijek i istodobno znanstveno istraivao njezine uinke. I vjerojatno
uinio vie od bilo koga prije ili nakon njega
kako bi dokazao koliko je svjetlost vana za
zdravlje. Doktor Finsen obavio je neka od
prvih istraivanja o djelovanju ultraljubiastog
zraenja na ive organizme. Znanje steeno
tim eksperimentima potom je mogao iskoristiti u lijeenju dviju do tada neizljeivih bolesti: velikih boginja i kone tuberkuloze.

I )oktm

Niels Finsen osvojio je

Nobrlmm 1111gmdu Ztl medici"" I S/03. god im i pmkticirao
tr1.1Jiii11 rrmlcumn svjetlou. u

Niels Finsen roen je 1S. prosinca 1860. godine u gradu Thorshavnu na Farskim Otocima. Medicinsku naobrazbu zapoeo je na
111111111wittlm1111m iustittttu" u.
"11/1r11/11w1111.
Islandu, nli S<.: sn dvadeset godina preselio u
O:.rnslrn i Llllw nastavio studij. Tri godine
pq11lijr dobio jc nnpad.1j n.11m:11slu g1 0~. 11h ,. koj i 0111 je ozbiljno otetio
1 " l\,td.1 Je I 890. god i tH' d iploi 1111 111 11 1 ~w, 111 li l.1 11 1t l\opttth~lgtnu, ve
I I'

RICHARD HOBDAY

LJEKOVITO SUNCE

je bio invalid i nikada se nije oporavio. Bolest je sprijeila nastavak njegove

bolest. Opazio je kako kod velikih b . .

. .
ma i licu d 1 .
..
og1n1a na1gon ozd1c1 nastaju na ruka' lJe ovima ti1ela najizloeni'ima dn
. .
.
je uvidio da paci1'ente u
. c
J
evno1 sv1etlostI. Dr. Finsen
.
rarnm razan1a bolesti t b . 1
losti i tititi od ultralJ'ub' v 'h k ..
re a iz agat1 crvenoj svjet1cast1
ein11skih"
k . 1
spektra N'e

zra a iz e ektromagnetsko
. . . J govu su teon1u iste godine testirala dva li 'eruka N
~
Otkrili su da do naJopasniJ'e 1. .b
..
c
.. J
u orveskoJ.
na1 o 1n11e raze velikih b 1
gonjenja - niJ'e ni dolo d b'l .
og n1a - razdoblja
' a IllJe 1 o n1 otoka n
je na koi dolazilo do rup1'c" t'h
I porasta temperature niti
as 1 ostecen1a.
V .

medicinske karijere pa je na sveuilitu poeo predavati anatomiju. Jo kao

student medicine u Kopenhagenu Finsen je opazio da mu je lake raditi u
sunanoj sobi i da se bolje osjea na suncu, ali u udbeniku iz fiziologije za
to nije mogao pronai objanjenje. Za tu se temu dodatno zainteresirao
promatrajui ponaanje make ispruene na suncu: im bi do nje doao i
djeli sjene, maka bi se ponovo premjestila na sunce:

Kada bi mu to zdravlje doputalo, Finsen bi u slobodno vrijeme

Istraivao uinke ultraljubiastog i vidljivog zra enja na iva bia i uzroke
crytheme solare - opeklina od sunca. Iz samoga izraza je vidljivo kako se

Naknadni kontrolni testovi pokazali su kol 'k

.. .
uistinu akutno osjetljivi na svjetlost. Ako bi ih 1 o s~1 pac11e.~.tI"s k~zicama
om svjetlou izloilo i na man. .
. ". .
se pocetkomh1ecen1a crven. . .
J
JOJ koltc1n1 dnevnoga svjetla neizb1'en b.
d ".. i
oz1v1e I gno1en1e I stvaranje oil aka U sv . . .
,
o I
0 0
totherapy) N iels p
.
.. J

J J kn1 1z1Fototerapija" (Pho1nsen Je to I istaknuo sljedeim rijeima:

11zitnalo zdravo za gotovo da taj uinak, poznat i kao erythema caloricum,

prc>izvodi toplina sunevih zrak. Godine 1889. profesor ErikJohan Wirm nrk (1850. - 1909.) iz Stockholma znanstveno je dokazao da erythemu
I t nrnnjcnje koe uzrokuju ultraljubiaste, a ne ,,vrue crvene zrake. To je
Nidsa Finsena nadahnulo za niz eksperimenata u kojima je samoga sebe
i1 laguo snanu ultraljubiastom zraenju iz elektrine lune svjetiljke

. zatiti pacijenata s velikim bo in a

.. .
tupiti s brigom jednakom
. k ~ l.J ma od kemtjskih zraka mora se prisploama i papiru.
ono; OJU fotografposveuje svojim fotografskim

(t injalice). Potvrdio je Widmarkove nalaze i dokazao da upale koe mogu

11.\/,v.tti i plave i ljubiaste zrake premda u manjoj mjeri od ultraljubiaste
wjct losti. Tako je doktor Finsen i doao na ideju da, ako moe izazvati
n1l>Ujrw upale na zdravoj koi, ultraljubiasta svjetlost moe u puno veoj
111jll'l 11nkoditi upaljenoj i osjetljivoj koi osobe koja pati od bolesti pop-

Terapiju u crvenoj sobi"

kojom je doktor Finsen
lijeio velike boginje pri-

"' vcli kih boginja.

hvatili su lijenici u Skandinaviji i Europi. Tretman

JC valjalo zapoeti im bi

SUNEVA SVJETLOST I VELIKE

BOGINJE

se pojavio prvi osip, prije

Velike boginje iznimno su zarazna bolest, svojedobno endemska u

gnojenja, i nastaviti sve

1nnogin1 dijelovima svijeta i od koje se zbog visoke stope smrtnosti silno strahovala. U Engleskoj se nazivala ,,koziavim udovitem zbog

dok se plikovi na koi ne

brojn ih priteva koji bi se pojavili na koi zaraene osobe zbog ega bi,

osue. Smrt se nije mogla

11 vijek sprij eiti, ali ako bi

nk j

kada bi boJcst preivjela, osobn esto ostajala trajno unaka7.ena. lJ

srpnj11 1893. godine do kto r Pins<.:n je ohjn vio 1.1d \1 kojemu je iznio tcorij11
pn kojoj hi

p:i dj~ nt i, nko ih s<: z., ~111 1 od1d11 dJ11hi n stog zraenja , m ogli

hiti p c>'~l,1k11l g11oj<'llj11Ilu111g111 l111 1 I 111 ,d 11il .ll ~n l h

't .:\

tu snutono'11111

spomenuti

postupak

P.

'C1Je~1te u Fmsenovu svjetlosnom institutu"

. .
ultnt!;ubilrzstim zmenjem sunca
tretira;u

I 11imijt:~1io nu vrijeme, pacijenti bi se oporavili ur. mini

.
v.t, 111p1asta o.~ lc<.<c:nja knc. Nkls J'l1t"'' 11 I 1' .
. malna, ako Ikak<

'"
> n J<.' SVJestnn da ni"

"
11ovrnn , V<.'{ o JH>11ov11orn odo ltt ll Sliv. ,
JC n1cc o

"' s11 M' lllt't o d c d11go rnbilc i bile

l 'li
1i 1

RICHARD HOBDAY

popularan oblik lijeenja u Kini, Japanu i Rumunjskoj, a opisivali su ih i

srednjovjekovni lijenici. Finsen je, meutim, dokazao da su i znanstveno utemeljene. A kada se konano i slubeno dokazao kao helioterapeut, .
Finscn je pozornost usmjerio na drugu konu bolest: lupus vulgaris.
Lupus se svojedobno smatrao oblikom raka i nazivao vujim rakom
ili vu jim ugrizom, otuda i naziv lupus, to na latinskom znai vuk. To
jt oblik tuberkuloze koji pogaa uglavnom lice; rijetko ubija izravno,
nli i:t.aziva toliku nakaznost da je smrt za pacijente obino predstavljala
ohtk anjc. Jedini raspoloivi tretman na prijelazu stoljea bio je kirurki
:t.nhvac, nakon kojega bi mnogi pacijenti ostajali stravina unakaeni.
Godine 1897. Niels Finsen objavio je rad u kojemu je opisao kako je,
slu ei se koncentriranim ultraljubiastim zraenjem, pronaao lijek
1.,\ lupus. Otkrio je, naime, da se tuberkuloza postupno povlai kada se
ultraljubiaste zrake usmjere na lica pacijenata s lupusom. Isprva je mislio
d.1 se to dogaa zato to ultraljubiaste zrake ubijaju bakterije tuberku101.t', ali je poslije, krajem svojega tragino kratkog ivota, naslutio kako
ult 1a ljubi asto zraenje na neki nain stimulira tijelo da izlijei samo sebe.

'l'rrtm1111 tupu.sa vu.lgaristi tzv.

l'insmovom wjeti(ikom

Doktor Finsen vodio je svjetlosni institut" u Kopenhagenu, u koji su pacijenti s

lupusom vulgarisom sa svih strana svijeta
dolazili na njegovu revolucionarnu terapiju svjetlou. Ljeti bi ih lijeili na otvorenom, sunevom svjetlou koja bi se
koncentrirala s pomou velikih poveala.
Zimi se rabilo ultraljubiasto zraenje iz
posebno konstruiranih lunih svjetiljki
koje su postale poznate kao ,,Finsen ovc
svjetiljke". Iako je upravo zahvaljujui
njima 1903. godine dobio Nobelovu nagradu, iz njegovih je zapisa jasno da se u
lij ee nju tllh<:rkuloze, umjesto svje tlou

i'l. mnj<.Lnog i1.vorn , radije ko d stic) s111H\vom s vj e tl o u. Kada je svojt'

idt:jr o Ijt kovit im wojsf vl ma do I< l'll j11 101 1111 Ih >1 N ids l<'inscn svoj<.; je.: pad
jt' lll t' pm\n l lj<'<~ lt l lrn pk .111\ 11t l r k1 ilt 11 1~ vjetlu tl. Pndjr nti bi nngi lc.nli
11

LJ E KOV ITO S UNC E

na kauu, u okrugloj sobi nasred koje bi, na kojih dva metra iznad poda,
visjele dvije velike lune svjetiljke. Doktor Finsen poticao je svoje pacijente i da nagi eu po suncu te poeo istraivati uinke sunanja na tuberkulozu kostiju, zglobova, koe i plunu tuberkulozu. Premda je zbog
poetna uspjeha s Finsenovom svjetiljkom taj dio njegova rada ostao u
sjeni, nadahnuo je druge lijenike da se sunevom svjetlou koriste u
lijeenju tuberkuloze i ratnih rana.
RATNE RANE, SUNEVA SVJETLOST I
BORAVAK NA OTVORENOM
Nita to su doivjeli u civilnoj praksi ili u prijanjim ratnim kampanjama nije pripremilo vojne lijenike za posao koji su morali obaviti u prvim
godinama Prvoga svjetskog rata. Nita s ime su do tada imali iskustva
nije bilo ni izbliza teko lijeiti koliko rane, posebice one nanesene vatrenim orujem. Vojni su lijenici prvi put imali posla s ozljedama izazvanim

streljivom velikih brzina ispaljenim iz blizine. Brzina streljiva na ustima

cijevi njemakih puaka iz toga doba iznosila je vie od 900 mis. Na prvih
scdamstotinjak metara projektil koje bi ispalile zaljuljao" bi se - vrh bi ostao stabilan, no baza projektila bi se kretala po sve manjoj i manjoj krunoj
ili elipsastoj putanji. Prema udaru, metak bi se nastavio okretati, trgao i
unitavao tkiva i zbog tzv. udarnog oka du putanje za sobom ostavljao
zonu mrtvoga tkiva. Ubrzanje metka ispaljenog izbliza bilo bi toliko da bi
se, kada bi pogodio kost, njezini komadii i sami pretvarali u projektile
koji su mogli potrgati meka tkiva. U ranu su se usto znali uvui i blato,
komadii tkanine, koe ili kosti. Standardno vojno streljivo britanskog
pjcatva bilo je jo destruktivnije: u prvim godinama rata Nijemci su se
nlili da Britanci protiv njihovih vojnika koriste tzv. dum-dum metke.
Dodatan rizik predstavljale su kampanje u Flandriji i sjevernoj Francuskoj koje su se vodile uglavnom na poljoprivrednom zemljitu. Tamonja
polja bila su tc1neljito p ognojcn a konjskim, kravljim i svinjskim feka1lj.ima. Na poetku rata britanski su vojnici, esto i po vie od mjesec
cl.in,\, od glave do pete bili prekriveni glioom , zt:mljom i blatom. Nimalo
llH.' n11d11jut', to st blato pok.1z.dn '''' plodnu 111t dij %n nlikroorganizmc

).> \

RICHARD HOBDAY

f ek.dnog podrijc.:t lo poput tetanusa, bacila plinske gangrene, enterokoke i

<u ga nizmc zaslune za truljenje koji bi, kada bi se prenijeli u rane, poticali
vl so l<ovirulcntne infekcije. Situaciju je pogoravalo i loe ope stanje
voj ni ka na poetku rata. Vojnici su esto bili teko umorni i iscrpljeni, to

Jt umanjivalo njihovu otpornost na infekcije.

.J t dn:t od iskuanih metoda za smanjenje broja infekcija podrazu1niJtvala je da se rane ostavljaju otvorene umjesto da ih se on1ata zavojima.
( ) t krilo

se, naime, da u ranjenika - kada ih se previje i poalje u baznu

bolnicu - vruina i vlaga ispod zavoja prijee nastanak limfe i pomae
poj.wu plinske gangrene. Tako se u postajama za trijau na bojinici
11 ~ tnlila praksa da se rane ostavljaju izloene. K tomu, metode lijeenja
ti.t otvorenom naveliko su prihvaene u lijeenju bolesnih i ozlijeenih
vojnika. Kako je to 4. travnja 1916. godine u British Medical]ournalu zaJ>lsno vojni lijenik, potpukovnik sir Barkley Moynihan:

U Iijcenju svih rana nanesenih vatrenim orujem u kojih septini procesi

rliuljaju., a temperatura varira i po nekoliko stupnjeva, smjetanje pacijenata
11t1 ~t~oreno predstavlja beskrajnu prednost. Za boravka u Francuskoj silno
'11111i ornilile bolnice u atorima.
\ J Uj ec nju

ranjenika naveliko se koristila i helioterapija i bolnice su bile

i ll tdtnc za tretmane s1mevom svjetlou. Bez antibiotika i s tek osnovnim
,ndst vima za dezinfekciju sunce se pokazalo kao uinkovito sredstvo za
t~ l ~<: nj c rana i ubrzavanje izljeenja. Sreom, jedan lijenik, koji je terapiju suncem vratio u konvencionalnu medicinsku praksu, korisne uinke
m mcve svjetlosti na rane otkrio je dvanaest godina prije poetka ratai svoje je vjetine mogao primijeniti na korist ranjenika obiju zaraenih strana.

LJEKOVITO SUNCE

te pomogao u osnivanju Okrune bolnice Oberengadin u Samadenu, koja

je otvorena 1898. godine. Upravo je tamo, kao glavni kirurg, sunevom
svj etlou poeo lijeiti prve rane, a potom i tuberkulozu.

U noi 2. veljae 1902. godine u bolnicu je dopremljen Talijan s ozbiljnim

ranama nanesenim noem, meu ostalim i s perforacijskom ranom na
grudima, dvije perforacijske rane na abdomenu i s oteenjima jetre i
slezene. Budui da je ranjeni ovjek bio u opasnosti da iskrvari na smrt,
Bernhard mu je morao ukloniti probijenu slezenu. Osam dana poslije
operativna se rana rastvorila i razjapila, a na mjestu ostalo tek nekoliko
avova. Pokuaji da se rana ponovno zaije zavrili su neuspjeno jer se
rubovi rane vie nisu mogli spojiti. Rana je sporo granulirala (to je prvi
korak u procesu zacjeljivanja kada se na povrini otvorene rane ili ira
forntira crveno vlano tkivo), a i obilno se cijedila. Kako nijedan tretman
kojim se rana pokuavala osuili nije donosio rezultata, doktor Bernhard
poduzeo je za to vrijeme neobian korak i ranu izloio suncu:

Kada sam jednoga prekrasnog jutra uao u bolnicu, u nju je, kroz otvoren
prozo1; prodiralo toplo sunce i cijeli je odjel ispunjavala svjea i stimulativna
atmosfera. Iznenada mi je palo na pamet da tu veliku ranu izloim suncu i
zraku. Naime, i seljaci u planinama Grisonsa komade svjeega mesa izlau
suncu i suhome zraku kako bi ih konzervirali i tako proizvode hranjivu i
ukusnu namirnicu, dobro poznati Bindenfleisch."Stoga sam odluio iskuati
taj antiseptik i uinak suenja suneve svjetlosti i zraka na iva tkiva. Iako
sam, na zaprepatenje osoblja, bolesnikov krevet postavio poa otvoren prozor
i veliku ranu ostavio nepokrivenu. Nakon prvih sat i pol vremena izlaganja
dalo se opaziti znatno poboljanje i rana je poprimila posve drukbji izgled.
Granulacije su postale vidljivo normalnije i zdravije, a na ogromnoj se rani
zbog spomenuta tretmana brzo poela formirati koa.

DOKTOROSCARBERNHARD (1861.-1939.):
ISCJELITELJ RANA
Oscar Bernhard roen je u Samadenu, u vicarskoj, kao sin mj esnog
npo tekara. Medicinu je studirao u Ziirichu, Heidelbergu i Bernu gdje se
posebno zainteresirao za kirurgiju. Izgradio je veliku kirurku ordinacij11
121t

Oskar Bcrnhard , Terapija svjetlou u kirurgiji

1:,j a ji: uspjeh nnvco dn sve: gn111ullr njrn't i i11flciranc.: rane tretira
11rn\vom ~v je tlu ~t' u . ' l 'rc<t m 111 st. pt uvndl11llJ11,1111vul'l'11om, tH\ vcrn ndi ,
I

'I

RICHARD HOBDAY

tt i " bolnikim sobama, i to tako da bi se rane oslobaale zavoja i potoU:

nlkoliko sati na dan izlagale suncu. Kada je to bilo nuno, Bernh~rd bi

l<oristio i tanku zavjesu od gaze koja bi (inae nezatienu) ranu ~itila od
prninc i muha. Trajanje izlaganja postupno se produljivalo; ~va~i se ~an
. 1 ,.,a deset do dvadeset minuta, sve do maksimalnih tn do sest
pro( u lpva o ,_,
.
v

s:\ti, ovisno 0 tome koliko ga je pacijent dobro podnos10. Nakon sunca~p

'
n,nc bi se ostavljale izloene na zraku. Nou, ili u vrijeme kada se nisu
1
Izlagale suncu, rane se prekrivalo aseptinom gazom i s pomocu m~tal
noga kaveza nainjenog upravo za te svrhe titilo od trenia o poste~1.mu.
'./A'l vdike ratne rane ili velike povrinske rane doktor Ber~~ard sluz~o s~
7,ianiin kolijevkama koje su na mjestu pridravali zavoJ~ im~regniran1
glpsom. Sunevu svjetlost nije preporuivao za svjee, ne1nficirane ra~e
Hi priinarne operacijske rane koje je zavijao. S drug~. pak s:rane ~ane iz
1

kojih se cijedio gnoj ili fistula, rijetka smrdljiva tekucma koj~ ~r~1zv~~e
scptine rane ili irevi, ne bi se omatale. Razloge za to u SVOJOJ 1e knpz1
,; rrctman svjetlou u kirurgiji" objasnio ovako:
z ato bi se sekret iz inficirane 1:'ane uope zadravao debeli~. zavo!ima
/.;tJida to, poput inkubatora, moe voditi jo veem ra~voju bakter9a? Mi smo
postigli daleko bolje rezultate tretirajui ih suncem i zrakom.
Bcrnhard je opazio da se, kada ih se izloi suncu, inertne ran~ i~~e ~
sue, a da su granulacije manje i svjeije. Gnojni irevi i de~o~1 ~op.b~1
inae zahtijevali esto mijenjanje zavoja, a ak se i tada nastavlpl~ ~tJed1~1,
za tretmana bi se osuili, a i iscjedak iz usmrdjelih rana br~o bi iz.gubio
miris. Lijeei otvorene prijelome Bernhard je otkrio da ~unceva svjetlost
stimulira formiranje kotanoga kalusa, novoga tkiva koJe se form1ra oko
krajeva slomljene kosti, i da ima izrazit analgetski uinak.
BERNHARDOVA HELIOTERAPIJA
RATNU-I RANA

u
Jr

11

prvim godi Mina Prvol\n svjc:1slrnp, 111 1 1 doktor Bcrnhard slo1.lo

j,. Nd 111 voj 11 l111 h11l111\ 11 11111 11 IJ1111 I') I ~. 11rnll11r po~co st

LJEKOVITO SUNCE

sluiti helioterapijom, u Bad Diirheimu, u Schwartzwaldu. Na zahtjev

Zdravstvene slube 14. njemakoga korpusa kopnene vojske u bolnici
u Kindersolbadu otvorio je kliniku za vojnike s inertnim ranama ili tzv.
eksternom tuberkulozorn. Vojne sunane bolnice" potom su osnovane
i u Diirrheimu za lijeenje bolesnih vojnika iz itavog sastava njemake
vojske, a njemake su vojne vlasti Kindersolbad proglasile posebnim
odjelom za lijeenje zraenjem."
Od 1916. do 1917. godine doktor Bernhard je kao vicarski vojni kirurg
radio s ratnin1 zarobljenicima po logorima u Njemakoj, Engleskoj i
sjevernoj Francuskoj. Logore je posjetio kako bi odabrao zarobljenike
koje e poslati u vicarsku na naknadno lijeenje rana. Za putovanja je
opazio da se vojni kirurzi u lijeenju rana naveliko slue helioterapijom.
Bolnica koju je smatrao idealno organiziranom za helioterapiju ratnih
ozljeda bila je Vojna bolnica vojvotkinje od Connaughta, koju je kanadski
Crveni kri izgradio u engleskoj pokrajini Berkshire, na imanju Maidenhead u vlasnitvu obitelji Astor.
DOKTOR AUGUSTE ROLLIER,
VISOKI SVEENIK" TERAPIJE
SUNEVOM SVJETLOU

U Prvome svjetskom ratu Oskar Bernhard st~kao je reputaciju lijenika

koji spaava teko ozlijeene udove koje bi drugi kirurzi amputimli te lijenika kojemu nijedan pacijent nije umro oq tetanusa ili gangn:ne. Njegov uspjeh sa sunevom svjetlou donio mu je nacionalno i
meunarodno priznanje, ali prvi lijenik koji je popularizirao helioter.1piju kao lijek za ratne rane i tuberkulozu bio je doktor August Rollier
( J 874. - 1954.), koji se u lijeenju pacijenata suncem poeo koristiti u
klinici u vicarskom Leysinu 1903. godine, godinu dana nakon Bernhard.1. August Rollier roen je 1874. godine u St. Aubinu u vicarskom kanit 1Hu NcuchatcL kolovao se ~a sveu ilit ima u Zi.irichu i Bernu, a medic11111 jl diplomirao 1898. godine. Kao i njegov prethodnik Bernhard, i o~ je
I l111 rglju studin10 kod profesora 'lhr odorcn Koc.: hcra (1841. - 1917.), na
11Jtgovoj ldi11i ~' i t1 lh:rm1 , u onda p wH110 I jd li\ od Kochl!rovih asistenata.

11 11111

I J.7

R I CI-IARD HOBDAY

I orhcr je bio najvei europski kirurg svojega doba: godine 1909. do.~io

l<' Nobclovu nagradu za kirurki rad sa titnjaom. Kochewva kni1g~

. t'
kirurgiJ' a" (Operative Surgery) bila je standardni referentni
,') p<.m
ivna
.
. ..
tlrnt 1.U cijeli narataj kirurga, od kojih su mnogi openral~ d!ecu s tuber~
1
kult 1 ~.om. Naime, djeca i adolescenti bili su posebno pod~ozn1 tub"e~~oz1

krnn iju, zglobova i lijezda a, kako smo ve vidjeli, u takvim se slucaJev1ma

ol il~ no posezalo za radikalnom, intenzivnom kirurgijom.

1~ 11 ko bismo doarali kirurku praksu toga doba, spomenut emo kako

.r

tt (ajcvima kada bi tuberkuloza zahvatila kuk, to je u djece s tom

8 1

l 1lc~~' u bilo uobiajeno, obino uklanjao

, lJ~li 1.g.lob. To je esto podrazumijevalo
1d,H1jnnjc glave femura i acetabuluma
11
glnvt' i aice. Podaci objavljeni u Brittvfrrlical Jo urnalu 1889. godine poka1,\1 Jt1 kako 36% pacijenata taj zahvat nije
pn~.i vjclo. Nimalo iznenaujue, ljudi su
'.~; t~l;t
pPSl upno doli do zakljuka da radi~alna
f :: l
I y.
J,
I i i oq~ijn nije nuno najbolji pristup.Caki
i\
amputacija, tuberkulozna su djeca
11
'
11 1Ju~h biln daleko od izljeenja: kako su
'
.
.: ',
. "li
1' t,l 1, hl ln o'.l,hiljno oslabljena boleu, opa
1l 1t1lw1 kukw.na infekcija esto ponovno
U k "
Doktor Auguste Rollier (1847. pt1JllV111 V\\,\ i nakon operaClJe. po USaJ.U
1954.),svjetskipoznatihelioterapeu,t
ti , tt1l.1prijcdc ope zdravstveno stanJe
.

" .
,vojlh pacijenata i poveaju njihovu otpor~ost ~a boles: dio s: _h!ecmka
,~lt luHn stoljea utnjesto radikalnom kirurg1JOID poceo sluz1tl metoI(

,,

rn,

..

>

lij(;cnja n a otvorenom i helioterapijom.

) :.iknr l\crnhard, koji je metodom lijeenja na otvorenom, dijetetskom

L JE KOV ITO SUN CE

Kocher ve bio kirurkj uklonio zglobove kuka i koljena, vratio se na novi

kirurki zahvat u doba kada je Rollier bio Kocherov asistent. Naalost,
spomenute operacije Rollierova prijatelja nisu izlijeile od bolesti i na
kraju je poinio samoubojstvo, to je ntladoga lijenika strano pogodilo.
Uz to Rollierova zarunica ozbiljno se razboljela od plune tuberkuloze
i Rollier je, nadajui se kako e joj zrak na visokim planinama produljiti
ivot (to se i dogodilo), otiao iz Berna i otvorio ordinaciju ope prakse
u alpskome selu Leysin u vicarskom kantonu Vaud.
Upravo je u Leysinu Auguste Rollier utro put lijeenju kirurke tuberkuloze kombinacijom vrl~ spora tamnjenja u hladnim uvjetima te odmora,
svjeega zraka, prehrane i tjelovjebe. Cilj je bio osnaiti pacijente i ojaati
njihovu otpornost na bolest. Od samog poetka Rollier se umjesto lokalnom primjenom suneve svjetlosti koristio sunanim kupkama, kao to
je to inio Oskar Bernhard. Rollierovu metodu koritenja suneve svjetlpsti kopirali su lijenici u vicarskoj, Sjedinjenim Amerikim Dravama
i u drugim zemljama svijeta i u razdoblju od etrdeset godina ona je u
mnotvu bolnica postala standardni postupak.
Rollierova metoda" helioterapije koristila se u lijeenju pacijenata koji
su zbog slaba opeg stanja bili iznimno osjetljivi na sunevu svjetlost.
Svaki pojedinac na sunevu svjetlost reagira drukije, pa se i proces tamnjenja vrlo pomna nadzirao i za svakog se pacijenta radio paljivo, po
mjeri". Metode doktora Rolliera i dio njegovih nalaza kratko su prikazane
u nastavku tekst~. No svakoga tko razmilja o tome da ih i sam primijeni valja upozoriti na sljedee: izlagati bolesnu osobu sunevoj svjetlosti
ili hladnon1e zraku moe biti iznimno opasno. Za to je nuan obuen
praktiar, koji se umije sluiti solarnim zraenjem u terapijske svrhe.
Stvar ne treba isprobavati nitko tko za to nije kvalificiran.

d 1111 \n

r , pi )om ; ortopedskim mjerama kirurku tuberkulo:~ lijeio jo od

I HHO lh godina, 1902. godine preao je na sunce. Otprih~e u.isto .d oba
''l \t lt.\ti kirurkog lijeenja skelctalnc tuberkuloze razocarah su ~ Au~
1
,, Sll' I\ R11 11 k rn, :1. dva su ga doga d uja pnt nk m11 a da odustan ~ od ma~
11
1vl'lo
olw<.~ wnjuc kndjcrc kirur,a. Prvo, lloll k 1tov bliski pnJatdJ, ko!'
, t t ulw i 1< lo 1.n ll l 'I. 11 \'t.in jn~ dok hll 011 I ll11ll 1 1 hiti u koli i kojemu )'-'
11

1 11

I ,,

I 1H

RJCHARD HoBDAY

Sunny Days
2 3 4

5 6

10 15

10 15 20

V'I
QJ

......
;J

c:

10 15 20 25 ~

LJEKOVITO SUNCE

Dijagramski prikaz Rollierov~ . me~od~"

terapije sw1evom svjetlou. Pacijent ;e bio
pokriven bijelom plahtom. ~r~og dana .tr~
tmana plahta se podizala tik. tznaf n~zn~h
lanaka i pacijent bi izravno] mncevo; sv;etlosti bio izloen pet minuta. Drugoga ~ana
to se izlaganje ponavlja/o, plahta se fodizala
~a
do kor.;r ena' a izlaganje se produljivalo
..
la
. p t minuta. Ta bi se progres9a nastavi
;os e
b. b1 d ih
otprilike tri tjedna nakon ega i i o Or.u~
teno slobodno sunanJe. (Prema A. Rollw,
Heliotherapy, London, I 923)
NA DIJAGRAMU: Sunani d~ni (go1e v odoravno), Minuta (desno okomito)

5 10 15 20 25 30
5

Dvanaestogodinja pacijentica nakon

dolaska u Leysin. Ekstenzivna tuberkuloza kraljenice, paraplegija i atrofija
miia. Ope stanje nestabilno.

10 15 20 25 30 35

Ista pacijentica. Potpuno izljeenje s

potpunim ispravljanjem kraljenice
nakon osamnaest mjeseci helioterapije, bez koritenja gipsanih korzeta ili
gipsom impregniranih zavoja.

Egipatski kipi ovjeka nainjen od

crv~ne gline l~~ji datira od otprilike 4000 godina pr. n. e. ini se da
subjekt pati od tuberkuloze i ima
kroninu ftizu ili suenje" karakteristino za tu bolest. Uz to pokazuje i
sve znakove tuberkuloze kraljenice,
ija je posljedica izbijanje kraijeaka
u uidu velike izboine nalik koljenu.
l deformitet prsa je jasno predoen.
Vjeruje se da kipi predstavlja Egipaninti koji se suna i tako pokuava
povratiti zdravlje.

.I

Pt1 ci}t)1/l

ii

11 /d rl111-f111,1 U11/ll11it, f .1

11 fJl 'IJOj IJ1//r1ttt'tljJ ' Iw J 1' li

I \I
I

11

R1CHARD HoBDAY

LJ EKOVITO SUNCE

Pacijenti koji u klinici rade za vrijeme helioterapije

f )ijrtr

34 primame parenhimalne tu.lmkulozne lezije (fokusa) nakon dolaska

u I .rysin.
Sll

Isto dijete godinu da11a ~oslije..~otf!.u"! ~z

ljeenje, svi tuberkulozni fokusi izlyecem.

ROLLIEROVA METODA" SUNANJA U

ZDRAVSTVENE SVRHE
Nakon dolaska na kliniku doktora Rolliera u Alpama pacijenti bi proli
tc.meljit medicinski pregled. Potom bi ih, nakon razdoblja aklimatizacije,
paljivo izlagali hladnome zraku. Nakon tjedan-dva tretmana na otvorenom n1ogla je zapoeti terapija sunevom svjetlou. Postupno izlaganje
hlndno1ne zraku stimuliralo je tijelo da proizvodi toplinu i ubrza proces
i zlj eenja. Hladni uvjeti smanjivali su rizik pretjerana izlaganja sunevoj
~vj ctlosti. Izlaganje suncu na temperaturama viim od 18 C doktor Roli icr smatrao je kupkama na toplom zraku': a ne sunanjem. Kako je to

napisao u British Medica! ]ournalu 1922. godine:

Atifljenje po kojemu je sunana kupka uinkovitija ako se produlji ili pro11orli u doba kada je sunce najjae> vrlo je esta pogreno; to je nedosljednost
1111 k<~j1t

nas, ini se> upozorava sama Priroda.

Dol<tot RoHicr drao je da je sun : u1j( 1 11 njslg11rnljc 'l.npocti sa stopali11 111, li potom nognmn i nilrn11H1 pl'll<' 11tg11 ll ,i, : '"' u lzlo7.t abdomen i
I ~

IH
I

llllmll211112-------------~~

RICHARD HOBDAY

pa~a. Usvajajui takav pristup, mogao je procijeniti toleranciju svakog

p:idj ntn na sunevu svjetlost prije nego joj izloi osjetljivije dijelove

prsa i abdomen. Ako je pacijent primio previe sun~~e svjetlo~ti~

.Ii i rndnli bi 1nu tek ekstremiteti, to je znailo da e moguc1 nepovolJnl

1ijl'ltt,

il\ri biti tek lokalni, a ne opi.

1d

Pac:ijcntc bi na krevetima pokrivene bijelom plahtom od glave do pete

ndgtirali na balkone ili u solarij. Glave bi im pokrili eirom ili platnenh u sjt:nilon1. Prvog dana tretmana plahtu bi podizali tik iznad nonih

i' ln1wkn,:'.\ stopala bi suncu bila izloena samo pet 1ninuta. Taj se postupak
p11unv1Jno dvaput, sa stankama od 10 do 15 minuta izmeu dva sunanja.
I >n igoga dana plahta bi se podizala do koljena,
11

suna~je bi se o~vija:o ~

i t n:t m a na, od kojih se svaki produljivao po deset minuta: tek 1zlozen1

donji dijelovi nogu sunali bi se po pet minuta, a stopala po deset. Izlag.inj<.: bi se postupno produljivala tako da bi se do petog dana tretmana
J>ndjc:nti sunali triput po 25 minuta. Najprije bi se otkrila stopala, potom
donji dio nogu, zatim bedra, a onda i abdomen i prsa: stopala bi se tako
._ 1111 ~n ln punih 25 minuta, noge 20 minuta, bedra 15 minuta i tako dalje.

p 1wijl'nim pacijentima trebalo je 15 do 20 dana tretmana prije nego

1111 :w, od ~!\m og poetka sunanja, suncu smjelo izloiti cijelo tijelo. U

IJt t oltu rnj('St;Cima ukupno vrijeme sunanja iznosilo je dva do tri sata, a
zli n ldm mjesecima tri do etiri. Puno toga ovisilo je o brzini kojom je
I' H 1Jl'Ht t ninuio. Tolerancija pacijenta na sunevu svjetlost procjenjivala
t l' n dtoll otprilike deset dana i ako je poeo tamniti, tretman je napredov110 dobro i izlaganje se produljivala. Pacijentima ija bi koa pocrvenjela

11

n nt pocrnjela prijetila je opasnost od opeklina pa se tretman morao nast .i vi ti

s i'.lnimnim oprezom. Od svih pacijenata na koje je primjenjivao h e-

llotcrapiju najtee mu je bilo lijeiti svijetle Talijane", blijede puti i ticijan

crvene kose. Oni su na sunce reagirali iznimno burno i Rollier je utvrdio
cfo je 11 takvim sluajevima izloene dijelove tijela najbolje prekrivati slojcn\ gu:1.c, i to od samog poetka, od izlaganja stopala i nogu sunevim

i rak:tmn.

{)dgovnrnj 11 ~,\ lmtica iste hcliot't1npljt hll11 jl rn1.radcna zu djc.cu i ado:

lciwcll'lt' l<nli tlll \sto hll l n1.hiljuo h11l1 11 1 111 ' 1111~l'Vll svjetlost msu mogli
1

I \

LJEKOVITO SUNCE

reagirati onako dobro kako su to mogli zdravi odrasli ljudi. Upravo su se

zato suncu i izlagali postupno : previe suneve svjetlosti moglo ih je ubiti.
Podrazumijeva se kako se ta vrsta sw1anja, sunanja u zdravstvene svrhe,
razlikovala od sunanja, iji je jedini cilj bio potamnjeti i da ima vrlo malo
zajednikog s nainom na koji se veina ljudi danas suna. Rollierov
uspjeh s helioterapijom moe se pripisati skrupuloznom odreivanju
doza suneve svjetlosti u skladu s reakcijom i zahtjevima svakog pacijenta. Oprez s kojim je pristupao izlaganju gornjeg dijela tijela sunevoj
svjetlosti bio je posebno karakteristian . Rollier je drao da se, kako se
pribliava prsima, sunce treba dijeliti na kapaljku."
Isto je tako inzistirao na tomu da je kombinacija vrueg zraka i suneve
svjetlosti loa za sve oblike tuberkuloze, a da je posebno opasna za pluni
oblik te bolesti. Upravo je zato smatrao toliko vanim da se u toplije dane
koristi ranojutarnje sunce i branio pacijentima da se u srpnju i kolovozu
sunaju usred dana, ak i ako im je put ve bila zdravo potamnjela. Doktor Rollier bio je neobian i po tome to je odbacio gipsane korzete", gipsom impregnirane zavoje i sve druge konvencionalne vrste zavoja drei
ih nespojivim s tretmanom sunevom svjetlou. Stoga je razvio metode
istezanja i fiksiranja, koje su suncu i zraku doputale slobodan pristup
tijelu. Razloge za to opisao je u svojoj knjizi Heliotherapy" iz 1927. godine:
... omatanje gipsom impregniranim zavojima uskrauje sunevu svjetlost
upravo onim dijelovima tijela koji ga najvie trebaju. To rezultira najprije
usporavanjem, a potom i prestankom funkcije zarastanj~ koe, ozbiljnom
rmemijom, a nerijetka i maceracijom koe; tu je nadalje usporeno hranjenje
H svim regionalnim tkivima u kombinaciji sa smanjenim izluivanjem
krajnjih metabolikih proiz voda, iji se intenzitet smanjuje pari passu s
povlaenjem suneve svjetlosti.

Dva aspekta Rollierova rada izdvajaju ga od drugih lij enika koji su

'" 11 lij eenju bolesti korist.ili sunevo m svjetlou. Prvo, Rollier je vjel'nvno da je suneva svjc.: tJost 1wjva~. oij n 11 Iij ccnjH tuberkuloze i da je
11\olc 1'1.1lk iLi. Dn 1go, o.~ t t'o ~< pt 11llvln ld n 11~ ld m :w hvutimn, osim

H. 1 <" 11 "

tU> H o nn" v

11 11.1jozhilj11IJl 1t1 l11t 1ft'vl 1111, Njtgnvo se ogo renj e sveopom primjl' l\Olll kit \li gij<: d1 ~1tl11 d ,t 1t1t111ltn i njegove se metode godinama nisu
prih vaa k . Lij<.: n ici

s 11

st tc.:ko 1nirili s tako naizgled neznanstvenim ob-

li kom lij ee nj a. I, to je mod a bilo jo vanije, za razliku od kirurkog zahvata sporo, paljivo tamnjenje koe nudilo je malo izgleda za iznenadni
o poravak ili dramatino izljeenje".

Iz mnotva lanaka, knjiga i znanstvenih radova to ih je doktor Rollier

o bjavio tijekom etrdeset godina, jasno je kako su on i njegovo osoblje
u J.,cysinu uspijevali pretvoriti slabe, bolesne tuberkulozne pacijente u
snane, izrazito potamnjele osobe posve izlijeene od bolesti. Rollier je
objavio i uspjehe koje je postigao u lij eenju niza netuberkuloznih bolesti
ukljuujui rahitis, opekline, varikozne ireve, osteomijelitis (infekciju
kosti i kotane sri, obino bakterijom Staphylococcus aureus), septine
apscesc, anemiju i prijelome. Za Prvoga svjetskog rata Rollier je skovao
izraz lepansement solaire - sunani zavoj" ili zavoj od suneve svjetlosti"
za helioterapiju rana koju je opisao u knjizi koju je objavio 1916. godine.
Auguste Rollier prakticirao je terapiju sunevom svjetlou u Leysinu od
1903. pa sve do kasnih 1940-ih godina i posjedovao trideset i est klinika s
ukupno vie od tisuu kreveta. Prema helioterapiji gajio je gotovo vjersko
oduevljenje zbog ega su ga i opisivali kao visokog sveenika solarnoga
kulta sa sljedbom diljem svijeta.
NAJBOLJI NAIN ISKORITAVANJA
SUNEVE SVJETLOSTI

to, dakle, moemo nauiti iz spomenutih otkria? ini se da je u

sluajevima tuberkuloze serija kratkih razdoblja sunanja (tri-etiri puta
na dan) donosila bolje rezultate od duljeg izlaganja i da su uinci sunanja
u hladnim uvjetima, kada tijelo nastoji proizvesti toplinu, vrlo razliiti od
onih kada je tijelo pokuava osloboditi. Jedna od najzanimljivijih stvari
koje je doktor Rollier tijekom rada zapazio bila je da je sunanje u rallim jutarnjin1 satima korisnije od sunanja u bilo koje drugo doba dana.

Za postizanje najboljih rezultata preporuivao je da se u ljetnim mjeseci1na tretman provodi izmeu est i devet sati ujutro, a na zemljopisnim
L36

LJ EKOVI TO SUNCE

irinama niima od alpskih i ranije. Rollier u tom miljenju nije bio usamljen: isto su, ba kao i to da su najbolja godinja doba za sunanje
proljee i rano ljeto, zakljuili i drugi helioterapeuti toga doba. Drugi
vaan imbenik bila je prehrana. Hranjivi obroci bili su dio tretmana, to
se ini se loginim: dobro nahranjena koa na sunevu svjetlost reagira
bolje od koe s malo minerala. Svakako postoje dokazi koji podupiru stav
prema kojemu dio naih dananjih problema sa sunevom svjetlou,
rakom koe i preuranjenim starenjem proistjee iz nedostataka u naoj
visokorafiniranoj zapadnjakoj prehrani, to je te1na koju emo detaljnije
prouiti u slj edeem poglavlju.

SUNEVA SVJETLOST I KUPANJE

UMORU
U prolosti su p acijenti s tuberkulozom kraljenice ili kuka esto bili
prikovani za krevet, mjesecima ako ne i godinama. A kako nisu mogli
vjebati, takvi bi pacijenti obino postupno kopnjeli, a miii bi im atrofirali. Posjetitelje helioterapijskih klinika doktora Rolliera esto bi iznenadio izvrsni miini tonus njegovih za krevet prikovanih tuberkuloznih
pacijenata. Njegovi radovi pokazuju da kombinacija suneve svjetlosti i
svjeega zrak~ snano utjee na ljudsko tijelo, ak i kada je na dulje vrijeme nepomine. tovie, Rollier je sunevu svjetlost ~aziv~o najboljim
maserom."
Ipak, pacijenti u njegovim klinikama koji nisu mogli potamnjeti nisu
ni ozdravljali. Meutim, na vrhuncu popularnosti terapije sunevom
svjetlou, 1920-ih i 1930-ih godina, primijeena je da pacijenti koji
su slabo napredovali u Alpama katkad bolje napreduju na obali gdje se
sunanje kombinirala s kupanjem u moru i obrnuto. Vodei strunjak
za h elioterapiju u Britaniji, sir Henry Gauvain (1878. - 1945.), rabio je
kupke u moru, u jednoj klinici na junoj obali Engleske. Gauvain je usput
p o mogao i osnivanje prvoga kanadskog solarija za pacijente s tuberkulozon1, na otoku Vancouvcru u Bri tanskoj Ko lumbiji.

I !cnry Gauvain ro(tcn j e nn o to lm Aldcrntyu 28. sn1dcnoga 1878. go d i ne, kao najstariji prc/.iv jl'li sin k.q H' l 1lll l W lll li11n.t 0.\11vn ina ownog
1

RICHARD HOBDAY

lako je suneva svjetlost u tomu igrala veliku ulogu, bila je tek jedan
od imbenika cijelog reima. Svoju ulogu u tome odigrali su i izlaganje
t\ llll'.

i' i~tomc zraku te izbjegavanje magle, dima, praine, vjetrova i kie u kom-

KAKO SE SIGURNO SUNATI

hlundji s dobrom prehranom, dugim razdobljima odmora, ortopedskim

t l'l' t manom i (kada je to bilo mogue) okupacijskom terapijom.

lako pogrena, ideja po kojoj

suneva svjetlost sama po sebi 1noe

!'I. lij eiti

tuberkulozu 1930-ih je godina bila iroko prihvaena. Postoje

podaci o ljudima s tom boleu koji su se sunali bez nadzora lijenika
i hc'l, ikakva znanja o terapiji sunevom svjetlou. Nije bila nikakva rijetkost da netko s uznapredovanom plunom tuberkulozom kombinaciji
jukc suneve svjetlosti i vruega vlanog zraka izloi cijelo tijelo, pa i prsa.
Posljedice su bile katastrofalne: hemoptiza i hemorhagija, pa ak i irenje
infekcije na druge dijelove tijela. Budui d a se relativno malo lijenika helioterapijom koristilo redovito, a ostali se nisu ni trudili upoznati njezina
temeljna naela, bilo je obilje mjesta za pogreke. U vezi s koritenjem
suneve svjetlosti kao lijeka vladala je odreena sumnjiavost, a neki su
mu se i otvoreno protivili. Pria se kako je, dok je Auguste Rollier na jednoj konferenciji u Parizu 1905. godine predstavljao prve rezultate svojega
rnda, kompletna publika napustila dvoranu. etrdeset godina poslije,
piui u svojoj knjizi Niega novog pod suncem(( (Nothing New Undcr Sun) o povezanosti medicine i magije, ugledni britanski sp ecijalist

za rak John Lockhart-Mummery osjetio se pozvanim odbaciti terapiju

sunevon1 svjetlou sljedeim rijeima:

Ovo se poglavlje bavi praktinim pojedinostima sunanJa. kada d " .

kako
p
d
.
, g Je J
-~e suncat1. r~m a puno toga o uincima solarnog zraenja na ljudsko tIJelo predstavlja nepoznanicu, ali ako nita drugo otkric'a 11 e" "k
V

. ..

'

J Cnl a

su :e llJime konsttli kao lijekom daju nam niz naznaka o tome to

treba astonet b .
'
re a c1rnt1. ni su suncem iscjeljivali ratne ozl1"ede i Ir il.
tub kul
N""h .
Jec l
er ozu.. J1 ovi su p acijenti bili loega zdravlja i iznimno osjetljivi
~.a ~uncevuv ~v!etlost, a sunali su se na nain na koji to danas rijetko tko
c1rn. I~ak, c~n1 se razumnim zakljuiti da za zdravo sunanje vrijede ista
temel3na nacela.
OJl

Kljuna pravila helioterapije, saeta u nastavku teksta, slue kao polazite

z~.svakoga t~o se eli sunati iz zdravstvenih razloga. Na stranicama koje

~h~:de pro.ucav:'.1'.o neke od praktinijih motiva koje valja uzeti u obzir

ml3op~~nu s1nnu, nadmorsku visinu, doba dan a, razliita godinja

doba, a~bIJe~talnu temperaturu u vrijeme sunanja i tako dalje. Spome-

nL~te van3able izravno utjeu na to kako e vae tijelo reagirati na sunevu

~VJetlost i bilo bi~ do~ro_upoznati.Jedna od stvari na koju utjeu je i vaa

sposobnost genenran1a vitamina D u koi.

Tretmani sunevom svjetlou i ultraljubiastim zrakama danas su vrlo

popularni oblici lijeenja, ali osim na vrlo ogranienom polju spadaju prije
u pseudomagiju nego u znanstvene tretmane, a korist koju izvlae iz takvr1
tretmana pacijenti duguju ponajvie svojoj vjeri u njegove arobne rezultate.

Izla~anjem

cijeloga tijela ultraljubiastom (UV) zraenju u traJan.

k 1

v. .
JU
dovol3nom da 24 sat
.
.
.a _na ~n IZ agan1a na koz1 izazove jedva vidljivo crve:1do (~~Je se u medICinskim krugovim a naziva minimalnom dozom er11 cina ih

protuv~11ednosti

10 000 IJ. lako uvelike prelazi minimalne dnevne

p<Hrcbe, ta Je koliina vitamina D korisna 1"er ga 11.udsko t .. I
.l .
.. , .
'
IJe o posprema
l 1 sn ~ J s!<~~etah~e m1s1ce, IZ k~jih ga moe izvui u razdobljima kada je
J ) ti

Uz ovakvu povijest postaje jasnije zato se o negativnim uinci1na izlag

anja suncu toliko govorilo u javnosti i zato se korisnim uincima suneve
svjetlosti na rak i druge bolesti prid avalo tn kn mnlo pozornosti.

1 ~~D) mladi odrasli bijeli mukarac moe proizvesti vitamina

"'1 11 1c vn SVJctlost preslaba za n1cgovu sin tezu.

Al\o rninim:dnc.: dnevne polrchc: .lipo11 w 11111ng pojc.:<Unca iznose 200 IJ

llftgnvt <('god l.~ 11jt pot Ilih<' i'H vl1 11 111lt1n111 I) l1 11n~lt I prihli7.no 73 000 lJ~
I O
I I

RICHARD HOBDAY

pretpostavkom da umjerenijim sunanjem generira m~n~e vi~

recimo 7000 IJ, za generiranje zaliha vitamina D dovoljnih za

l >nkk, pod

lumina o,
ljdn godinu trebat e mu jedanaest seansi sunanja.

Tablica 5: Sunanje u zdravstvene svrhe

Plt1hlraj'te izlaganje suncu: nemojte sunanje natrpati u dva-tri tjedna u godini.
Ocl la1.i te li u inozemstvo, u topliju ili hladniju klimu, nekoliko dana prije nego to se

ponete sunati izloite se seriji"zranih kupki:'

NI' pecit e se na suncu. Kada se sunate iz zdravstvenih razloga, temperatura zraka
hl smj ela prelaziti 18 C.
Nujvanija doba godine za sunanje su
IH

proljee i rano ljeto.

ini se da j e ranojutarnje sunce najkorisnije, stoga sa sunanjem zaponite netom

1111l<on svitanja.
(oi;to je I kratko izlaganje bolje od dugotrajna izlaganja sunevoj svjetlosti.

ll"nlmno je vano upiti itav spektar

suneve svjetlosti, stoga ne nanosite sredstva

z(-l :zatitu od sunca .

Nosite eir kako biste zatitili tanku, osjetljivu kou lica, glave i vrata.
/\l<o ste jako osjetljivi na sunevu svjetlost, sunajte najprije stopala, potom noge, a

ltli< onda, i to oprezno, abdomen i prsa.

ltilltc 11 potamnjeti, strogo vodite rauna da t~mnit~ postupno._ Prije nego to.
oij<'lljlvlje dij elove tijela izloite suncu, doznajte koliko ste na nJega tolerantni.

LJEKOVITO S U NCE

izloenija, to se sintetizira vie vitamina D. Helioterapeuti su suncu

postupno obiavali izlagati cijelo tijelo zaklanjajui tanku, osjetljivu kou
glave i vrata. Tako se suncu izlae maksimalna povrina koe i pritom
tite podruja najizloenija riziku ubrzanog starenja te (skvamoznog i bazalnog) raka koe. Lice, vrat i torzo na sunce su osjetljiviji dva do etiri
puta od udova, zbog ega i puno lake izgore.
Odjea spreava

ili znatno oteava stvaranje vitamina D, ovisno o vrsti

tkanine koja se nosi. Na testovima se pokazalo da je u blokiranju sunevih
zraka najuinkovitija crna vuna. Ona zaustavlja vie od 98% incidentnog UVB zraenja koje bi inae prodrlo u kou. Bijeli pamuk proputa
priblino 50%, ali ak e i tada za sam poetak sinteze vitamina D biti
nuno nekoliko MED-a. U europskom istraivanju o razinama vitamina
D meu 70-godinjacima na koje smo se osvrnuli u Poglavlju 3 najnie
razine zabiljeene su meu starijim osobama u toplijim, junoeuropskim
dravama. Noenje odjee kao oblik zatite od sunca - normalan obiaj u
toj dobnoj skupini u Junoj Europi - bio je jak prediktor deficijencije vitamina D. Ista je pojava zabiljeena i meu Beduinima koji ive u pustinji
Negev. Dakle, odjea je vrlo uinkovita prepreka UVB zraenju, ak i
kada je suneva svjetlost najjaa.

Ji1dlt cj elovite umjesto raftniranih namirnica .

ll w lltc l\tl oprezu i, najvanije od svega, nemojte izgorjeti.

Stvctr,

meutim, nije tako jednostavna. Za poetak, sadanja

preporuena dnevna doza suneve svjetlosti sasvi~ je dovoljna a~.o je jedini cilj stu1 anja spreavanje rahitisa i osteomalac1Je. Za pre~enclJU raka
pak ili optimalno zdravlje kostiju moda ~e biti. ~otrebn~ i ~vost~uko

vie sunanja. Dakle, u praksi izraunavanje kohc1ne suncanJa nuz~o~

da zadovoljimo svoje potrebe za vitaminom D postaje prilino korn.pvlic1rano, ako ne i nemogue, i ne samo zato to svatko od nas na suncevu
svjetlost reagira na svoj nain.
Kao to sino ve vidjeli, ljudi azijskog i afrikog podrijetla se zbo~
poveanog sadrfajn mchtnina u koi trl'hnjn vik izlagati suncu. D~ h1
proir.vdn kolil nu vitnm inu D jnl 1wk11 n11oj knj11 proi?.vod1 osoba b1JC~1
ko}.t\ rnmhl nw koh: t n.+1,\I {i. pri hl 1'1 1111 <1 Mli.I> .1. Nnnwno, ~to JCkow
j I '

VITAMIN D, ZDRAVLJE I PROCES

STARENJA
lako sunevu toplinu ne podnose dobro kao mladi,stariji ljudi, kada
t.a to imaju prigode, vole potraiti kakav topliji kutak na suncu. tovie,
stariji bi se ljudi suncu trebali vie izlagati jer starenjem koa postupno
;u.bi sposobnost proizvodnje vitamina D. Debljina epiderme s godinama
Ne s1nanjuje, kao i koliina 7-dehidrokolesterola, prekursora vitamina
I )l tako da se uinkovitost koe u proizvodnji vitamina D, prema nel<i 1n procjena1na, do seda1ndesete godine smanji na 30% do 50% one u
c lvndcsctogodinjaka. Dakle, open ito govorei, bilo bi uputno da stariji
lj11dl vrijeme provode na otvorcnorn, ali izbjegavaju jaku sunevu svjetlost
thog rizika od t0plinskog ~H,fara. Bebnrnn l nwloj djeci treba 1nanje vitam1111 D nego odl'asli111n i Jako i1u su1H'r 1w odgnvnn. 'r'o ne znai da bebe

RICHARD H OB DAY

LJEKOVI TO SUNCE

u ope

ne trebaju izlaziti na otvoreno, kao to sugeriraju neki strunjaci,

aJi roditeljima valja savjetovati da na poton1ke, kada su na suncu, strogo
p~tzc i pomno ih nadziru.

proizvodnju vitamina D u koi prisutno je samo u razini tla, od 9.00 do

15.00 sati, od travnja do rujna. Stmeva svjetlost u ranim jutarnjin1 satima
moda i nije dovoljno snana za
. sintezu vitamina D u koi , no ini se kako
je na nju nenaviklu kou sunevoj svjetlosti najbolje poeti izlagati upravo u to doba. Oboljelima od SAP-a svjetlost u to doba dana koristi, a
mogue je da izmeu tih fiziolokih i psiholokih fenomena postoji jo
neka neobjanjena veza.

Druga osobitost procesa starenja koja utj ee na razinu vitamina D jest

da apsorpcija vitamina D iz hrane preko crijeva u starijih ljudi postaje
neuinkovitija. Meutim, vitamin D aktiviran sunevom svjetlou
premouje njegovu smanjenu gastrointestinalnu apsorpciju i smanjuje
rizik od trovanja. Dakle iz tih, i ve spomenutih razloga, za mnoge je
starije ljude izlaganje suncu bolje rjeenje od oralnih dodataka.

I Auguste Rollier i Oskar Bernhard i sir Henry Gauvain utvrdili su da

su najbolja doba godine za sunanje proljee i poetak ljeta. Sunanjem
u proljee tijelo se priprema za jau sunevu svjetlost u ljetnim mjesecima, a upravo se u proljee i ljeto vitamin D sintetizira u koi. No tu na
djelu moda ima i drugih, jo neobjanjenih sila koje nas tjeraju da do
maksimuma iskoristimo ta razdoblja rasta i razvoja - proljee i rano ljeto
- i zdravstvene dobrobiti suneve svjetlosti. Kako bi preivjeli, nai su se
preci morali prilagoditi njegovom prirodnom ciklusu, a nae su fizioloke
i psiholoke potrebe uglavnom jednake njihovima. Stoga bi nam koristilo
da se upoznamo s putanjom sunca na nebu i sa solarnom godinom, ako ni
zbog ega drugoga, onda zato to koliina solarnog zraenja raspoloiva
za sunanje varira ovisno o dobu dana i godinjem dobu.

Nain

na koji reagiramo na sunce u velikoj mjeri ovisi o zdravstvenom

stanju. Ljudi dobra zdravlja sunevu svjetlost podnose bolje od bolesnih ili slabih. I dok za neke bolesnike izlaganje sunevoj svjetlosti moe
biti iznimno korisno, drugi pate od bolesti za koje je suneva svjetlost
proturjeje. Teko bolesne ljude se zbog iznimne osjetljivosti na svjetlost katkad mora drati u potpunoj tami. Svi koji uzimaju imunosupresivne lijekove sa sunevom bi svjetlou trebali biti oprezni zbog svoje
poveane podlonosti raku koe. Lijekovi poput Carbamazepina, Phenytoina i Rima.fina oteavaju aktiviranje vitamina D ili ubrzavaju njegovo
izluivanje iz tijela, a kronine bolesti jetre i bubrega znaju izazvati deficijenciju vitamina D. Jo jedna stvar koju valja imati na umu jest da zdrava,
dobro nahranjena koa, ini se, na sunevu svjetlost reagira bolje od koe
kojoj manjka nutrijenata ili sadri nenormalne visoke razine masnoa,
to je tema koju razmatramo na kraju ovog poglavlja.
DOBA DANA I DOBA GODINE
Kao jednu od najvanijih injenica svojega rada, lijenici koji su sunevu
svjetlost rabili kao lijek isticali su da je sunanje u rano jutro korisnije od
sunanja u bilo koje drugo doba dana. Stoga su, osim u sluajevima dezinficiranja rana koje je zahtijevalo jau sunevu svjetlost ili u sluajevim a
reumatizma i drugih bolesti kod kojih je tijelo valjalo zagrijati, kao
nain da se postignu najbolji rezultati preporuivali tretman sw1cvon1
svj etlou u prvim jutarnjim settima. U t,<. mljnma na sjcvcrnin1 zemljo
pisnim irinama poput Bri tanijr UV I\ 111\1 <11jc. vn lnih duljina nuni h :.r.a
I 11

SOLARNIKALENDAR
Tijekom stoljea koristile su se tri vrste kalendara: lunarni, solarni i
lunisolarni. Lunarni kalendar temelji .se na Mjeseevim fazama. Solarni
kalendar temelji se na vidljivu kretanju sunca nebeski~ svodom, a luniso)arni kalendar je kombinacija prvoga i drugoga. Najstariji i svojedobno
nnj koriteniji bio je lunarni kalendar, koji je imao trinaest lunarnih mjesed s po priblino 29,5 dana. Relativno je jednostavno utvrditi u kojem ste
hmarnom tnjesecu, jednostavnim promatranjem rasta i opadanja mjeset~n. Lunarna je godina, meutim, kojih deyetnaest dana dulja od solarne
,ndin c koja ima 365 dana. Sofisticiraniji kalendari kombiniraju lunarni
111Jc.:scc i solarnu godinu iako meu njima i nema neke izravne veze. Za
111r.lilrn u bioju clnnn solartH! i ltrtUll'll<.' godl 11 <. koriscj se.: izrazepakt.('
1

II

RIC H ARD H OSDAY

LJEKOVITO SUNCE

SOLARNA GODINA
,
k .. ". i mo na SJ. evernoJ polutki najkrai dan ili zimski solsticij
/ ,a nas op z1v
.
. ..
. .
1 _
pndn 2 1. prosinca. Najdui dan ili ljetni solst1c1J pada 21. hpnJa - ~o a go dine kasnije. Poloaj izlaska i zalaska sunca u ta dva dan~ ~os~a;lJa gr~.n.
.
a v1'dlJ1va kretanJa tiJekom ciJ. ele godine: na SVOJOJ naJSJevermJOJ
. .
..
\n 111cgov
. . sunce i'zl"zi i zalazi na IvanJe (priblino 24. hpnJa ), a na naJJUZnlJOJ
prnn1ci.
a.
1~1 nnic:i za zimskog suncostaja (21. prosinca).
.
.
.
.
Na jugu Engleske, u jutro zimskog solsticija, sunce izlazi na Jugo1st~ku,
nekoliko n1inuta iza 8.00 sati. Do podneva dostie kut od 15 ~tup~Jeva
Iznad h orizonta, a zalazi na jugozapadu, netom prije 16.00 sati. UJ:tro
ljetnog solsticija sunce izlazi na jugoistoku, u ~.43 .sata. Do po eva
dosllc kut od 62 stupnjeva iznad horizonta i zalazi na Jugozapadu, netom
v

i'l.n 20.20 sati.

. ,.

Dakle, pronaete li mjesto okrenuto ,na jug ~oje moete p~SJ~c1v~t~ u

podne tijekom cijele godine, zapazit cete da ce sunce 21. hpnJa biti u

od 51, 5 stupn!J'eva
l . sirmu
Dijagrttm putanje sunca za zem'.)opisnu

Poclaci s dijagrama, slijeva nadesno:

LZ LA ?:AK SUNCA 21. LIPNJA 3.43 sata
IZLAZAK SUNCA 21. OUJKA/RUJNA 6.01 sat
IZ l.AZAK SUNCA 21. PROSINCA 8.0'1s11ta
ZAUIZ AK SUNCA 21. PROSINCA I ~.5 { i11t11

najvioj toki i da e dnevna svjetlost trajati priblino 16 sati. Sunce e

vam doi iza lijevoga ramena i, kako dan bude odmicao, nestati iza desnoga. Dana 21. prosinca dnevna svjetlost t rajat e samo osam sati, a sunce
e u podne biti blie junom horizontu n ego to je to u bilo koje drugo
doba godine.
Ekvinociji su dvije prigode u godini kada su duljina dana i noi jednake. Sunce izlazi istonije i zalazi zapadnije te dosee kut od priblino
40 stupnjeva iznad horizonta. Proljetni ekvinocij koji pada priblino 21.
oujka obiljeava poetak proljea, a jesenski ekvinocij nastupa 22. ili 23.
rujna. Za ekvinocija je uoljivo da se duljina dana u ta doba godine mijenja puno bre nego u doba ljetnog i zimskog solsticija. Primjerice, na
zemljopisnoj irini na kojoj se nalazi London (priblino 51,5 stupnjeva)
7. prosinca dan je tek etiri 1ninute dulji nego za zimskog solsticija 21.
prosinca. Slino vrijedi i dva tjedna prije i nakon 21. lipnja kada je svaki
dan tek oko osam minuta krai od samoga 21. lipnja. Sedmoga oujka,
meutim, dva tjedna prije proljetnog ekvinocija, dan je 25 minuta krai
nego 21. oujka. Dva tjedna poslije, 4. travnja, dulji je za gotovo itav sat.
Osim toga godinja se doba ne poklapaju s najvanijim tokama solarnoga kalendara. Ljetni solsticij ne pada usred ljeta niti onaj zimski pada
usred zime. Zapravo, etiri godinja doba koja ine ono to se nekada
nazivalo farmerovom godinom" - prolj ee, ljeto, jesen i zima - 1njesec
su dana dulja nego to bi trebala biti. Da bismo to ilustrirali, uzmemo li
svaki od tri mjeseca koji ine jedno godinje doba i smjestimo ih ravnomjerno oko etiri glavna poloaja sunca - ljetnog i zim skqg solsticija i dva
tkv inocija - tada e se ljeto poklapati sa svibnje1n, lipnjem i srpnjem.
No ,Jarmerovo ljeto" ine lipanj, srpanj i kolovoz iako je sunce u najvioj
t oki na nebu u lipnju. Dakle, premda vidljive putanje sunca na nebu u
w ibnju i srpnju te u travnju i kolovozu mogu biti identine, njihov uinak
lW ljudsko tijelo zna biti razliit, na to upuuju i povijesni dokazi.

Y.AI A%A l\ SUNCA 21. OC~/1\11//U J/N( l IH, / '1 ~r1f/

l.;ll , li'.ill\ 11SllNL'll .! I I ll'N/.l IH 'U t11ll
I

11

RI CHARD HOBDAY

ZEMLJOPISNA IRINA I NADMORSKA

VISINA

In inu UVB zraenja u razini tla odreuje visina sunca u odnosu na hor1;,nnt. Taj kut upravlja duljinom putanje koju ultraljubiaste zrake, prije
l\cgo stignu do nas, moraju proput?va~i najpri~e kr~z ozonski ~n:ota, a
potoin i kroz Zemljinu atmosferu. Sto Je putanja duza, to su :ec~ 1 ~ps~:
pdja i rasprenost UVB zraenja. Sredinom dana UVB z~acenJa 3e vise
nego ujutro ili u kasno poslijepodne jer je u podne sunce visoko na nebu
pa je i putanja njegovih zraka kroz atmosferu skraena. Na slian nain
t:uncvo zraenje biva jae to ste blie ekvatoru i to ste vie iznad mora.
l )n bi stiglo do ekvatora, solarno zraenje kroz atmosferu tr~ba proi v~t
prilikc polovicu puta koji treba proi kako bi stiglo do polarnih podrucJa.
Na tlu UVB zraenje na ekvatoru priblino je etiri puta jae nego u
~lrktikom i antarktikom krugu, a to se tie nadmorske visine, zraenje
se p ojaava priblino 10% sa svakom miljom iznad razine mora.
J<oli ina ultraljubiastog zraenja koje stie do povrine zemlje ovisi i
koliini praine, magle i vodene pare u atmosferi. To komplicira stvari
0
l<'I I a'l.l ikc: U oblanosti i atmosferskom zagaenju Utjeu na emisijv~ UV~
1,. 1t t1~ja daleko vie nego na emisiju vidljive svjetlosti. To znaci da
1
I d<11 t~ko procijeniti udio UVB zraenja u sunevoj svjetlosti na temelju
ujip,r>vt ja ine u razini tla pa se tona razina ultraljubiast~~ zrae~ja
11 io~J \ll vrditi jedino izravnim mjerenjem UVB monitorom ih pommm
p1o11~avnnjem naina na koji vaa koa na njega reagira. Ja~~nu s~nca
(pdhli7.no) moete izmjeriti promatrate li svakodnevno dulpnu SJena.
Ugrubo govorei, ako je sjena koju bacate kraa od vae visine, tada sto~

!e

jitc na jakoj sunevoj svjetlosti.

LJEKOVITO SUNCE

Kanarskom otoju - dakako ako imate odreen tip koe i ako ve niste
potamnjeli. Tea naoblaka ultraljubiastu komponentu suneve svjetlosti moe smanjiti i za 30% i vie, a olujni oblaci mogu je gotovo posve
blokirati.
ZAGAENJE

ZRAKA

Zagaenje

zraka moe biti uinkovita prepreka UVB zraenju. U 18.

i 19. stoljeu su zbog sveprisutnog izgaranja ugljena s visokim udjelom
sumpora mnogi stanovnici gradia i gradova bili izloeni niskim razinama ultraljubiastog zraenj a. Dim i sumporni plin.ovi nastali izgaranjem
ugljena profiltrirali bi je. Danas se, barem u razvijenim zemljama, problem zagaenja zraka obino povezuje s ispunim plinovima motornih
vozila premda se u Britaniji otprilike polovina energije troi na grijanje i
druge usluge povezane s graevinama. Dakle, plinski grijai i grijai vode
na naftu i ugljen, veliki i mali, i dalje pridonose zagaenju u urbanim
podrujima.

Zagaenje zraka

u gradovima sloena je mjeavina para, estica i plinova, od koji neki - ugljikohidrati, duikovi oksidi i atmosferski kisik,
rccitno - reagiraju sa sunevom svjetlou i formiraju tzv. fotokemijski
smog. Glavni sastojak fotokemijskog smoga je ozon koji, kao to smo ve
vidjeli, uinkovito filtrira ultraljubiasto zraenje. U gradu koji okruuju
brda ili planine zagaenje zraka zna biti ozbiljno, a suneva ga svjetlost
s:tmo pogorava. Osobe naviknute na sunanje u gradkim sredinama
t rcbaju biti svjesne da e kada odu na neko mjesto na selu, u planinama ili
1H\ morskoj obali biti izloene veim koliinama ultraljubiastog zraenja
Jc:dnostavno zato to je zrak tamo ii.

Za ljude koji se sunaju oblaci predstavlja!u ~oseban p~~ble~ j.~r vodu

u oblacima filtrira solarno infracrveno zracenJe puno uc1nkov1t1Je nego
ultrnljubiasto. Toplina" sunca tako je manja, a veina UVB zraenja se
probije. U praktinim terminima to znai da ovjek za o~lana v~em~nn
inlt\ osjeaj da je suneva svjetlost shbij:' pn pretpostavlja da su 1 razine
UV I\ zrnc: nji\ jednako niske, n orn t n l\ hH 1, l'I. osobnog iskustva i 1wlll
koliko \t' ht"/o mcr}.c. i'l,grnjrt i li 11vl1 I 111 r1 l1il 11 1oblnkc usred dann. na
I I ti

OKOLI
lJvj<:ti u okoliu naveliko utj eu nn intenzitet ultraljubiastog zraenja

I nje pogo.da kou. Svjcii snijeg odhijn i do 85% upadnog UVB zraenja,
11 t 1ri snijeg priblino 50%. Suhi hljt-ll pljt1mk c\dbijn 17%, u mokar 9%.
l '111v11 odl>ijn m\11\0 ).'){) - ~%. <; 1.1dtv 1ll 11111 tllJ \li l n'/.lrnlrnnc povrirn.:

RrCHARD HoBD AY

odbijaju znatne koliine UV zraenja, ak i do 50%. Ako je sun.eva. sv~

J{'t tost dovoljno jaka, potamnjeti se ali i izgorjeti moev i n.a ~eras1, ~ SJen1
suncobrana. Voda odbija samo 5% upadnog UVB zracenJa i usto Je pro1.1n Hl, stoga plitka voda nudi vrlo malo zatite od sunevih zraka.

LJEKOVI T O SUNCE

sunanje je opasno.

Osobe na standardnoj dijeti bogatoj masnoama trebale

bi se drati podalje od sunca i tititi se od njega; tada e, meutim, trpjeti posijedi~e povezane s prehranom bogatom masnoama i pomanjkanjem
sunl-:eve svjetlosti.
Doktor Zane Kime, Sunce vam moe spasiti ivot

AMBIJENTALNA TEMPERATURA
Rn1.utn na mjera opreza koju na poetku sunanja svatko moe poduzeti
1~st paziti da se to ini na temperaturama od oko 18 C. Prema spoznaj trna steenim radovima Augustea Rolliera i. ostal~h ~eliotera~~uta,
sonanjc u hladnim uvj etima ubrzava metabolizam: st~ Jev ~~ pac~J:nte
oboljele od tuberkuloze djelovalo blagotvo~n~. "To. im Je; c1~1 se, pc~lo
lnlllnosni sustav i stimuliralo tijelo na samo1zlJecenJe. Zasto Je tomu bilo
tako jo se ne zna, no taj se nain sunanja svakako ini najsigurnijim,
osltn nko niste iznimno osjetljivi na hladnou.
Visoke temperature zraka gotovo sigurno prate i jednako visoke razine
11 \trnljubiastog zraenja. Dakle, kao okvirno pravilo, izlaganje suncu ~a
tt mpcraturi od oko 25 C trebali bi izbjegavati svi ~ni ij: je.koa n~navik1\\ ltn nu sunevu svjetlost. Isto tako nikada se nemojte suncat1 na povJetarc~
jt i on rashlauje kou pa moete stei dojam da je intenzitet sunca manp
lll'go to uistinu jest. Uvijek se sunajte u zavjet~ini.gdje j~ str~j.anje zrak~ po
ljchi zancmarivo. Sunevo ultraljubiasto zrace.nJ~ moze biti .vrlo snazno,
1
,,k I knda je temperatura niska ili zbog vjetra osJecate da vam Je hladno.
PREHRANA I SUNCE

u drugom smo poglavlju spomenuli kako vitamini i minerali iz hrane

utjeu na reakciju ljudske koe na sunevu svjetlost. Jedna od komponenata zapadnjake dijete koja utjee na kou izloenu sunevim zrakama
su i

masnoe. Ameriki nutricionist i terapeut sunevom svjetlou dok

tor Zane Kime s tim u vezi nema dvojbi:

Suneva svjetlost loe e djelovati nr1 l.:.ou osoba k~ja se nepravilno hm11i.

'J (> urtljrt nrt.~lasiti: zrt osoh<: nrt sirrnd11rrl11of rllt1t 1 rlll<.<~j d~jet'i sJnmO m 11nwtt
Ili ,,,, O\O!Jt koji m 1111os1 ohllj<' Jrn1111'i1, 1 /r/rJ 11/11/1 ~il11ric1t i .wjee,~rt. vo1'11

Doktor Zane ovo je napisao jo 1980. godine. U meuvremenu su

se njegova stajalita o opasnostima kombiniranja prekomjerna unosa
masti i sunanja do odreene mjere potvrdila. No prije nego prouimo
vezu izmeu izlaganja suncu i masnoa u prehrani, valja nam se pozabaviti i irim zdravstvenim problemima povezanim s masnoama u
hrani koju jedemo. Smatra se da prehrana bogata masnoama poveava
izglede za razvoj pretilosti, hipertenzije, dijabetesa i unih kamenaca. Studije ukazuju i na moguu povezanost visokog unosa masnoa iz
hrane i najvanijih oblika raka poput raka debelog crijeva, dojke, prostate i jajnika. No i dalje se ne zna da li se smanjivanjem unosa masnoa,
odnosno njegovim svoenj em na razine uobiaj ene u zemljama s niskom
pojavnou spomenutih oblika raka, smanjuje rizik razvoja spomenutih
bolesti kao ni je li uope sigurno da bi prehrana siromana masnoama,
sama po sebi, smanjila uestalost pretilosti i uz nju povezanih kroninih
bolesti. Isto vrijedi i za aterosklerozu. Stope smrtnosti od ateroskleroze u
junoeuropskim su zemljama puno nie od onih u zemljama na sjeverozapadu Europe, no ini se da ljudima u sjevernoj Europi koji je prihvate
mediteranska prehrana nudi malo zatite, osim ako ve nemaju kakvu
sranu bolest i ele smanjiti razinu kolesterola.

V novoindustrijaliziranim zemljama poput Kine i Sredinje Amerike

l'Hk, kardiovaskularne bolesti i dijabetes pojavljuju se u razmjerima koje
<lo prije nekoliko godina nitko nije oekivao. U jugoistonoj Aziji, u kofnj su do prije dvadeset-trideset godina bili gotovo nepoznati, rak dojke
l J',\k debelog crijeva/rektuma postaju velik problem. Rak dojke poinje
11.nzivnti :Gabrinutost i na Bliskom iscolcu, u Egiptu i !ranu. ini se da je
1 lp1dnja ki n a i n jvorn , koj i ol>11hv.1<4 1 i pnhra nu bogatu n1asn oama
1 w tlo tjck .s1w ukt ivuosti1 ~a ~: o h 11 u1 d1111 lo I lt 11 hn l t~a i d obrostoj eih".

I ii
I

,o

Rt C IIA RD HOB DAY

l,\ko su namirnice za koje se tvrdi da mogu sprijeiti i do 40% svih oblika

,drn - cjelovite itarice, povre, voe, tjestenina i mahunarke (umj~sto
1
mesa i masnoa) - glavni sastojci prehrane u svijetu u razvoju, multmal ionalni lanci brze hrane i kompanije koje proizvode zapadnjaku hranu

\Iinkovito potkopavaju upravo tu vrstu prehrane.

Jedan od imbenika pojave bolesti dobrostojeih" u zemljama u razv.oju n1ogao bi biti i nedostatak suneve svjctl~st~. ~li!~~e li zap~~j.aki
i

inin prehrane i promjene u nainu ivota, uldJUCUJUCl i zapadnJack1ob-

mzac radnog vremena koji podrazumijeva dulji boravak u zatvorenom,

t nm.onj i ljudi moda i rjee izlaze na sunce. Kao to smo raspravili u
Poglavlju 3, pomanjkanje suneve svjetlosti moe izaz~a~i sr~~ne bolest i, koje e visoke razine kolesterola u krvi samo pogorsat~: Shc~n proce~
'"oda se krije i u pozadini razvoja raka dojke i debelog cnJeva: ununosni
sustav oslabljen manjkom suneve svjetlosti, svjeega zraka i tjelovjebe
podvrgava se prehrani bogatoj masnoama i siromanoj vlaknima,
voem i povrem. S druge strane mogue je da zdravst.vene. probl~~e
.., vn ruju i vrste masnoa koje se jedu u zemljama u razvoju koJe usvaJaJU
1
z,\}H\d nj a ke

prehrambene navike.
POVEZANOST MASNOE I
SUNANJA

Nn~i su preci jeli kombinaciju zasienih ivotinj skih masnoa,

pol i nezasienih masnoa, koje se prirodno nalaze~ ri~i i po~ru t~ ~aslin

nvu ulju , kada i ako su do njega mogli doi. Nisu Jeli rafimrano ih industrijski obraena ulje, kao to to mnogi od nas danas ine. P~linezas~_e~l'
nasnoe dobivene ekstrakcijom (mehanikom ili s pomocu keffilJ Sk1h
otapala) iz kukuruza, sjemenja i grahorica u obliku rafinira~h ulja poj~
vila su se prije samo stotinjak godina. Posljednjih su se godina te rafit.11
rane masnoe promicale kao zdrava alternativa zasicen1m masnocama JCI

smanjuju razine kolesterola.

I3udui da su na sobnoj temperan1ri u td<ll (4(' tn stanju, rafinirana ulja 1w
mo~u se koristiti knn namtw, /,::\ se1Hlvltv.t lll lrno 1imsnoa zn pcc11jc. 'l'nJ
:w piohk m 1.&1ohi1 1o 1n1.vnjc:111 lnd111t1 li I PH p1 m ('K:\ 1.vanog djclomi~n.1

L JEKOV ITO SUNCE

hidrogenizacija, kojim se polin ezas icne masnoe na uobiajenim temperaturama zadravaju u vrstom ili poluvrstom stanju. U spomenutom
se p~ocesu nezasienom dijelu ulja s pomou katalizatora i na temperaturi od oko 200 C dodaje vodik.
. Polineza_siene se masti u procesu hidrogenizacije radikalno mijenjaju
i pretvaraju u transmasnoe. Premda zbog hidrogenizacije molekule tih
masnoa slie masnim kiselinama u maslinovu ulju, jednom od najzdravijih ulja za kuhanje, industrijski proizvedene transmasne kiseline ne
~iJele .ista zdrav,stvena svojstva. Ipak, proizvodnja djelomino hidrogen1z1ramh masnoca u ovome je stoljeu postupno rasla zbog niske cijene i
pogodnosti za prenje u dubokoj masnoi. One usto oksidiraju sporije od
tekuih ulja, to znai da imaju dulji rok trajanja.
Transmasnoe

su godinama izazivale zabrinutost. Sumnjalo se da uzrokuju porast pojavnosti ateroskleroze i drugih bolesti poput raka. Godine 1985. objavljena je opseno izvjee, autori kojega nisu pronali jasne
dokaze njihove tetnosti, no novije su epidemioloke studije pokazale
~o~ezanost unosa djelomino hidrogeniziranih masnoa i poveanog
rizika od ateroskleroze. Istraivai su utvrdili da transmasne kiseline u
pojedinim margarinima i prenim grickalicama dovode do porasta tipa
kolesterola koji vodi zaepljenju arterija. Poveanje toga tetnog LDL
kolesterola (LDL, low-density lipoprotcin, lipoprotein niske gustoe)
prati i smanjenje druge vrste kolesterola, tzv. HDL kolesterola (HDL,
Idgh-density lipoprotein, lipoprotein visoke gustoe) koji, ini se, titi od
.ucroskleroze. HDL apsorbira viak molekula LDL-a i vraa ih u jetra u
I njoj se pretvaraju u otpad. Zasiene masnoe poveavaju i LDL i HDL,
,to t. na i da su zasiene masnoe ivotinjskog podrijetla manje tetne od
11 1nsmasnih kiselina iz proizvoda koji su, navodno, zdravija alternativa
1ivotinjskim masnoa ma.
Pokazalo se da bi transmasne kiseline mogle biti povezane i s rakom
d111lu:. Premda su istraivanja na tom podruju tek u povojima, rezultati
J1 d11, paneuropske studije o prchrnni i raku dojke obraeni u asopisu
lw rifrtn .fottnud <~( Clinictd Nul rlI lo11 1997. god ine pokazuju da su
np 11IWNti od ll' boksti n njvi ~l' l11Jn~.( 1 l lt' /,rH kojt 11 tjelesnom salu imaltt l i' 111s 111 11~ll l: kistli11(' li l<olll\ln.i rn 1 vl 1 l 111 1 od 1111111 1 d11ih. lzrnvnu vezu
Id

RI C HARD HoBDAY

l1.111cdn raka i pojedinog sastojka u prehrani nije lako utvrditi, ali 'a ko
11n1l1Hnasnoe uistinu poveavaju rizik od raka dojke ili bolesti srca, tada

postoje dobri razlozi da se za peenje i prenje rabe samo nehidrogenl:t.irnn:\ biljna ulja i izbjegavaju komercijalni proizvodi peeni ili preni u
lddrogcniziranim masnoama. Dakle, treba jesti to manje ipsa, prenih
1~rkk(\lica, krafni, kolaia i slinog i smanjiti unos proizvoda koji se pro1\ tljl1 pod reklamnim sloganom s niskin1 postotkom zasienih masnoa"
\l i s rnalo kolesterola", ali koji sadre transmasnoe. To nije uvijek lako jer
Hl' \'/. dddaracija na proizvodima ne mogu uvijek doznati svi vani podaci.
PREHRANA I RAK KOE

Jo 1939. godine dokazane je da se tumori inducirani ultraljubiastim

'.I.roe njem razvijaju bre u ivotinja.hranjenih hranom s visokim razinama
l

I H\SBO:'.\. nego u ivotinja koje su dobivale manje masnoa. lanak objav-

iJ n l 995. godine u asopisu International journal ofCancer pokazao je da

prehrana siromana masnoama moe biti glavni imbenik u prevenciji

I t rc.: tmnntt nemelanomskih tumora u ljudi. Tijekom dvogodinje studij< skupina pacijenata rakom koe bila je stavljena na dijetu siromanu
llhtsn.oarna kako bi se utvrdilo utjee li to na njihovu bolest. Paijenti su
<lnhlll naputak da koliinu masnoa koje unose hranom ogranie na 20%
~drn pn ogt\ kalorijskog unosa. Drugim pacijentima koji su sudjelovali u
,ksperhnentu bio je doputen unos masnoa na koji je, u prosjeku, otpndulo 38% kalorijskog unosa. Na kraju eksperimenta meu pacijentima
u skup ini s manje masnoa bilo je znatno manje raka nego meu p acijentima koji prehranu nisu mijenjali. Istraivanje je pokazalo i da preh
rana siromana masnoama moe umanjiti pojavnost aktinike keratozc,
predmalignih lezija na koi koje se mogu razviti u karcinom ploast ii t
stanica. Ako se, kako se ini, smanjivanjem koliine kalorija konzumiranih u vidu masnoa bilo kojeg tipa sa 40% na 20% moe djelovati nn
p ojavu karcinoma bazalnih i ploastih stanica, tada se upozorenje koje
je glede izlaganja suncu do ktor Kime duo ljudima, ija je prehrana bo
gata n1asnoama i siromana nutrijentinH\ lnl opravdanin1. S obzicom 1rn
mzmj<.: tr probkrnn n 1991. ~odit1t 1-111111 0 lt' 11 S t\ D-11 d ijagnost ici rano I
llJ t~cnn I ,2 millj1rn11 Hl11laJ~vn k111,l11Prn11 lt111 11l11 lb stnnkt\ - tr~bn u inl 1 I

L JE KOVIT O SUNCE

vie kako b~ se lj~~e upozorilo na opasnost kombiniranja prehrane bogate masnocama i izlaganja sunevoj svjetlosti.
P~vezan~,st raka koe i konzumacije transmasnoa ili rafiniranih

pohnezas1cenih, mas~oa u nedovoljnoj je mjeri istraena. Izvjesno je da

se :rsta ~a~noca koJU osoba jede poslije pojavljuje u njezinim tkivima,
pa I u, koz~, 1 da s poveanjem njihova udjela u prehrani udio masnoa
povecava
I u tkivima. Igraju li transmasnoe ili' kad smo vec, k o d toga
fi
ra. mrane polinezasiene masnoe ikakvu ulogu u genezi raka koe os'.
taje
Ali sada se
sigurnim da se
rane s mal~m udjelom masnoa moe sprijeiti pojava nemelanomskih
turnora koze.

:e.

otvore~o pit~nje.

ini

prihvaanjem p~eh

Prehrambena je terapija zapravo dugo predstavljala alternativu dodue

za oboljele od raka. Postoji jedan posebno
primalo
kaz k~nstenJa upravo tog pristupa u lijeenju najopasnijeg oblika raka koe
- zlocudnog ~elanoma.' U svojoj knjizi ,Yrijeme za izljeenje" (A Time to
H~al ~ Be~t~. B1shop opisuje kako se oporavila od zloudnog melanoma
pndrzavaJuci
reima prehrane Made na nJez1noJ
. . . nozi. postao

,
. se strogog
.
~e z1~cudan.1 operirana je. Iako je arite bolesti bilo uklonjeno i iako su
Je U~J~ravah .kako su njezini problemi zavrili, rak joj se u godinu dana
prosine na limfni sustav. Suoila se s izgledima za novi opseni ki vki
~
. .
~
vat s ~e1zv1~snim ishodom, ili, ako nita ne poduzme, sa smru u roku
~d nekoliko mJ~sec!, B~shop je izabrala alternativnu terapiju kojom se, optunaln~m hranJivoscu I detoksifikacijom, njezin oteeni imunosni sustav
oporavi~ do toke u kojoj je mogao unititi zloudni tumor. Reim prehta.n e kojega se pridr~vala .izvorno je osmislio ugledni ~jemaki lijenik,
t 1J. Max Gerson, a opisan Je u njegovoj knjizi Lijeenje raka - rezultati
pedeset sluajeva" (~ ~a~cer Thrapy - Results of Fifty Cases ). Dijeta
d c.)kt~ra ~~rsona ukl!~CUJe svjee sokove od organski uzgojenog voa,
ll~u l povrca, : egetanJansku prehranu i estu detoksifikaciju te iskljuuje
11) 0.0tvo sastojaka uobiaj enih u zapadnjakoj prehrani, posebice sol.

p~:natu,

zapanj~jui

SIjn ibcnici
re.ima doktora Gersona
. 1aze na sunce rano
..
' ~ potiu se d a iz
11)11tTo ~1 nvccr. Ako nose naoa.k, tn:baju ih ski nuti i stin1ulirati pine-

,d.J ~l'. ~l ~J.~z~l:u pun.in1 spektrom snn~tv ih a n lrn. Mcdutim, sunanje u toj
vi 11 lt J1lJ>IJ <.' 111.. igra nlk ~1k v \1 tdog11 I. ~ n 1kov lt o, i n i se da nije igrala
I 'Vi

ld

RICHARD HOBDAY

nik akvu ulogu ni u genezi melanoma Beate Bishop. tovie, primamljivo

j spekulirati da je manjak suneve svjetlosti moda bio imbenik koji je
pridonio njegovoj pojavi. U svojoj knjizi Bishop opisuje kako joj je ugledni dc;rtnatolog, koji joj je prvi dijagnosticirao melanom, sugerirao kako bi
uzrok mogla biti upravo suneva svjetlost i kako se ona s tom hipotezom

nije sloila jer se nije voljela sunati.

Sekundarni tumor Beate Bishop dijagnosticiran je 1980. godine, a ona
je, unato tadanjim vrlo mranim prognozama, jo iva i zdrava. Njezin
~Hfosni oporavak pravi je izazov veini konvencionalnih razmiljanja o
rnclanomu, prehrani, raku i kojeemu drugom. Terapija kojom se tako
uspjeno sluila jedna je od brojnih alternativa kemoterapiji i kirurgiji, a
mnoge od tih nekonvencionalnih tretmana razmatra i Johnatan Chambcrlain u svojoj knjizi Borba protiv raka" (Fighting Cancer). Nijedan od
tih alternativnih pristupa uope se ne slui sunevom svjetlou. Stoga se
ini d a su doktori Zane Kime,John Ott i Auguste Rollier jedini terapeuti
koji su objavili dokaze u njegovu korist.
Kao to smo vidjeli u Poglavlju 3, kada bi lijeio pacijenticu s rakom dojke, doktor Kime bi je poticao da iz prehrane izbaci rafiniranu
polunezasienu masnou. Polunezasiene masnoe iznimno su vane za
Ujelo jer proizvode molekule zvane prostaglandini koje reguliraju ivane
signale i pokrete miia. U rafiniranom obliku, meutim, i one, ba kao i
zasiene i nezasiene masti, potiu formiranje slobodnih radikala. Poznato je da brojni vitamini, minerali i spojevi mogu sprijeiti formiranj e
slobodnih radikala ili, ako su se slobodni radikali ve formirali, zatititi
tijelo od oteenja. Ima ih u cjelovitim namirnicama, ali ih nema u izobilju kada se te namirnice rafiniraju. Polinezasiene masnoe su u rafiniranom obliku osiromaene od mnotva takvih sastojaka, stoga je mogu<.'
da je upravo konzumiranje rafiniranih polinezasienih masnoa, koje su
se promicale kao zdrava alternativa zasienim masnoama, pridonijelo
porastu pojavnosti tumora koe kojemu svjedoimo u posljednjih neko
liko desetljea.
Kako bilo da bilo, ini se da prchrnnn si l'onH, na rnasnoama inhibi LI
karcinorn hi\'1.:\lnih stankn, o. $llnt~ kod H 1rn ogno bi lrn i."\ti i povean \li\<>'
vl111 1nin11 .
I

I I

LJEKOVITO SUNCE

SUNANJE U ZDRAVSTVENE SVRHE:

KOJU PREHRANU IZABRATI?
Nak~~v ovoga kratkog osvrta na utjecaj prehrane na rak koe prelazimo

na p~1li~no zastr~u~uu zadau odreivanja sastojaka zdrave prehrane

~~m1Je~J,ene suncanJu. Prema nekima, ljudska bia u fiziolokom smislu
JOS su b1ca kamenog doba. Kao takvi, da bismo ostali zdravi, trebali bismo se hraniti p~put naih predaka lovaca skuplj aa. To podrazumijeva
prehranu s~stavl1enu od divljai, svjee ribe i nekultiviranog voa i povra
p~put b~b1c~, g~m~l}a" i ~raastih plodova. Lovci skupljai jedu malo ili

nimalo zitanca i ml1Jecn1h proizvoda, a do eera, soli i masnoa teko

dolaze. Iako urbana prehrana sadri obilje tih sastojaka, mi se i dalje
ponaamo poput naih predaka - kao da su masnoc'e sol i' " ' dal'

"
"
. . . "
,
secer i
Je
n Jetkost - sto moze obpsn1t1 zasto zapadnjaka prehrana predstavlja
takvu prijetnju svjetskomu zdravlju.
Ele~entarna prehrana kamenog doba je,

ako tako elite, poetna toka.

U sm~slu ~aznovrsnosti i profinjenosti kineska prehrana predstavlja suprotni kraJ pr~~rambenog spektra. Prehrambena terapija dugo je bila dio
narodne medIC1ne u Kini, a Kinezi su se silno trudili definirati medicin~ka. svo~st~a namirnica kako bih ih mogli koristiti za prevenciju bolesti te
J ~~1n~ 1.~Jelotvorno lijeiti kronine boljetice. Nijedna civilizacija u pov~~est1 ntJe ~aspolagala veim rasponom prehrambenih proizvoda i naina

nphove pnpreme. Kinezi vjeruju da je iroka lepeza namirnica nuna za

o~ravanje ~~r~~lja i "da e izbalansirana prehrana, onako kako je oni

vide,
obnoviti ih odrzati stanJe harmoni1'e . Za K1'neze ~Je
z dr aviJe puno
.
Vle o~ odsustv~ bolesti; to je stanje unutarnje harmonije koje pojedinca
<l ~v.od1

u s~gl~sJe sa stalnim promjenama koje se zbivaju u okolini, pa

I s11 c. Nam1rnICe tako klasificiraju prema njihovim zagrijavajuim" ili
.1nhl aujuim"

svojstvima, to je bilo i dio drevne grke medicine.

'' IJsifikacija na vrue(( i hlad.no" ne odnosi se na temperaturu namir111 '.1, nego na njihovu sposobnost da zagriju ili ohlade tijelo. Vrue namir111~t~ nazivaju se tako zato to, kad~ se \1 1.imaju u pretjeranim koliinama
lt. 1~i v,1
, j11 vntcc
. ~ (( sunptot1H
.
.: poput vn ll"kt, 1,nojcnja, crvenila, suhoga)
11I1 , m1hih 11s:rn n i 11pnJn. l ll nd1 u. 111111 1'1111 c.; porn11/,u u lij ee nju vru jh

RICHARD HoBDAY

Iinl sti" sniavanjem tjelesne temperature, ali neodgovarajua prehrana

I i I HIni m namirnicama izazvat e, meu ostalim simptomima, i drhtavicu,
li it .id ju 7,cluca, kopnjenje i opu iscrpljenost. Kineska teorija prehrane
11101 nk c ravnoteu zagrijavajuih i ohlaujuih namirnica, ali na~la~~~
d 1 M' nj<.7.ln sastav razlikuje od osobe do osobe sukladno konst1tuc1p i
holjl't lrnma od kojih pati. Grau svake osobe karakteriziraju razliiti
111 pnj(vi vruine Hi hladnoe koji variraju tijekom razliitih ivotnih ili
f,1111 ho l<:~t i. Openito govorei, vrua osoba najee je energina i snane
p,i ,1ch, lili i n1mcna i neosjetljiva na hladnou. S druge strane hladna oso1111 11 .jcl ljl v,\ jt. na hladnou, moe biti slaba ili naizgled iscrpljena, manjka
I I ,. 11 1gljc i sklona je razviti hladne" bolesti. Takva podjela namirnica,
I'' uk i ljudi , na vrue i hladne, istoznana je drevnom kineskom dual11 111 p 11.l i jnnga, na kojemu se temelji kineska medicina.
pt ,desi, kineska prehrambena terapija potuje ista naela na koj1 1n.1 st t<.mclji i kineska biljna medicina, a posve je kompatibilna i s
t1 11ctil lon.llnim kineskim medicinskim kanonom, poput akupunkture i
tJ I nvitog vjebanja. Razbolite li se i zatraite savjet strunjaka, on ili ona
vjt 1oj.ii 1, 0 i. vam propisati kuru trava ili akupunkture i savjetovati vam da
p1tut1ljti1ltc prehranu. Moda e vam rei i da, elite li povratiti zdravlje,
f'lllH pili li 1ljtkom dana ponavljate istu vjebu. Dakle, kineska je medic1111 111 11hlt\u11 Htoliko to je dio posve integriranoga medicinskog sustava,
1111 ildjm 11j t I tjdovjcbu. To je potpuna suprotnost zapadnome modelu u
I 11jct tHI puhrnnn na popisu prioriteta zauzima puno nie mjesto.
\J

,ko poimanje zdravog jedenja poprilino je u opreci s dijelom modci nlh 1 t'.1. 11\iljnnja o prehrani na Zapadu, koja preporuuju da se voe i
l'"vdt wdu sirovi kako bi se svi vitamini i minerali sadrani u njima ~o
I 1 q.1
0 1birnli. Premda ograniene koliine sirove hrane mogu kons1 1i, I\ 11uii dre da e disproporcionalan unos tih namirnica s hladnom
<' lH' t giJom" oslabiti slezenu i oteati probavu, stoga su oprezni u konzuinl t ,u1ju :mlnrn, voa, ohlacnih pia i sladoleda u veim koliinama. U z
1n, 1 , lt 11 v 11 a ill ivorn za K ineze je onaj u kojemu su prehrana i tjelovjeba
pt llngm lttH' pol nhnma pojcd inca j koj i uzimn u obzir osobnu i. obitelj sk~t
~,d 111v: 1V<' lll I 11 unt 1llH' / ,U, ' I 'o j<.: poprll ll~ l 111 111p101 oost rncntalttctu uni
1
v1t z '111nti." 11, kojt11111 Hl' lt' ll H: IJI v11l1u1 11 v1111 tt11ih st'nvova o prc:hrani i
1

11

I I ti

,p,

LJEKOVITO SUNCE

tjelovjebi u razvijenim zemljama. Na Zapadu se danas nudi zapanjujue

velik izbor dijeta za svakoga tko je zainteresiran za unapreenje vlastite
prehrane. I kao da ve i to nije dovoljno zbunjujue, tu je i sporno pitanje
je li redovito uzimanje dodataka prehrani dobro ili loe. Dio strunjaka
kae da jest, drugi inzistiraju na tome da e prehrana po mjeri, utemeljena
na cjelovitim namirnicama, pojedinca savreno dobro opskrbiti nunim
vitaminima. Dolazite li pak iz obitelji s povijeu osteoporoze ili ste na
bilo koji nain izloeni riziku da od nje obolite, postoje dobri razlozi da
u zimskim mjesecima, ako ne moete doi do ultraljubiastog zraenja, u
prehranu ubacite i mineralne dodatke i ulje jetre bakalara.

Oito je da svatko tko se eli sunati iz zdravstvenih potreba mora pomna paziti to jede, a moda bi bilo dobro i da se savjetuje s nutricionistom ako u obitelji postoji sklonost nekoj od bolesti dobrostojeih." Stvar
koju jo jedanput valja naglasiti jest da je prehrana cjelovitim namirnicama bila sastavni dio helioterapije doktora Rolliera. Njegovi su se pacijenti
hranili mjeavinom svjeeg povra i itarica s neto mlijenih proizvoda,
vrlo m alo mesa i nimalo alkohola. U svojoj knjizi o sunevoj svjetlosti i
zdravlju doktore Zane Kime preporuuje manje-vie isto, a u dananje
se vrijeme nairoko zagovara prehrana siromana masnoama, bogata
vlaknima, obiljen1 voa, povra, cjelovitih itarica i nemasnih mlijenih
proizvoda. Britanska vlada danas nam preporuuje da jedemo pet porcija
voa i povra na dan, to na prvi pogled zvui kao razumna preporuka.
Meutim, ima i onih koji e ustvrditi da ta preporuka moda i nije zdrava
kakvom se ini zbog raspona i koliine pesticida koji se danas rabe u konvencionalnom uzgoju voa i povra.
Unato uvjeravanjima da razina tragova pesticida u vou i povru
nije neto to bi nas trebalo zabrinjavati, n1alo se zna o kombiniranim
uincima konzumiranja namirnica s raznolikim sadrajem razliitih pes1kida. Naalost, novija povijest ukazuje na to da su u sveopoj slici stvari
111tercsi proizvoaa danas puno vaniji od interesa potroaa. Stoga za
koj i god se obJi k preh rane od lu ili postoje dobri razlozi da u nju, kadgod
In lllO<.:lc , ubacite i organske nnml mi c:. Vn<. e se tijelo n1orati boriti s
111nnjt. k<.iuilrnlij(\, n rnko t~c tt. m o~.d t si 11 111J11 I I lz.glct.k dn se izloite bak1~ 1 IJn1111oqwrnl t1 l 1 H\

ll)l'l<nvt.'.
I

RICHARD HOBDAY

Koliina

izlaganja nuna za to ovisi o nizu imbenika, veinu kojih smo

ve raspravili, a da bi se iz izlaganja UV zraenju izvukla korist, nije nuno
potamnjeti.

SUNANE SVJETILJKE I

SOLARIJI
klinikama u kojima se prakticirala helioterapija esto su postojali
odvojeni odjel ili soba namijenjeni umjetnoj" sunevoj svjetlos~i. ~~ loeg
vn.:incna pacijenti su tretman mogli nastaviti s pomocu ultr.alJub1~ast~g
zraenja svjetiljki. Prvu takvu svjetiljku nainio je Niels F1nsen i pnJe
uvoclcnja antibiotika bile su vrlo popularne meu lijenicima. H elioterapettti su takve naprave smatrali korisnima, ali - kako nis~ ~ono reproducirale prirodni spektar sunevih zraka - u svakom slucaJU drugoraz-

1cdni1n u odnosu na sunevu svjetlost.

Suvremeni sanduci" za sunanje privukli su podosta negativnog publiciteta, uglavnom opravdanog. Potjera za brzim" i cjelogodinjim t~
uom" svakako nam moe donijeti vie tete nego koristi jer se tamnjenJe
j , ko1,n ctikih razloga uvelike razlikuje od sunanja u zdravstvene svrhe.
1
1
Ako se osoba ve namjerava koristiti umjetnim izvorom zraenja kako bi
prn.1njcla, tada to zraenje treba biti to je mogue blie prirodnom ~~e
lu l li sunevih zraka. Posljednjih se godina u reklamama za sanduke za
~tili ~ \l\jC isticalo da se njihova svjetlost razlikuje od suneve u smislu da
, . 1t h rt visoke udjele UVA zraenja koje se smatralo sigurnijim od UVB
111
"1l'll~lUjit. Danas znamo da je UVB zraenje vrlo prodorno i odgovorno za
.tt1ll' lljc koe. Due izlaganje bilo kojem obliku zraenja moe biti opasnu, tim vie ako se znatnije razlikuje od neega prirodnog poput suneve

:.vjlt losti.

L JEKOVITO SUNCE

Nid s Finsen, pionir kupke umjetnom svjetlou u lijeenju tuberkuloi'.nih pacijenata, uvijek je inzistirao na niskim temperaturam~ zrak~.
Kao i drugi helioterapeuti koji su krenuli njegovim stopama, F1nsen JC
otkrio da tako postie najbolje rezultate. Kao to smo ve vidjeli, temperatura zraka lako bi mogla biti imbenik u razvoju raka koe. St~.g~'
leanje i brzo tamnjenje u toplom solariju nije neto to valja p~ep~~uc1t1 .
Oprema za tamnjenje korisna je kao pouzdan izvor. ultralJ.ub1cas~~~
z.rn.cnja za one m.clu nan\a koji se sn ncu lll' './.clc preqerano izlagati 1l1
ne mogu li.htziti nn snncc. 11.1ngnl\jt' uh 1 11 I Jt1hl~rtston1 zraenju, posebno
" ,itnskliu 1nj llt'l ln1n, mo1.t <ipdjtn!l 111 11111111' 1njr vittur1 ina O i bokst.
1

Deset minuta ispred svjetiljke koja emitira puni svjetlosni spektar, dva-tri puta na tjedan, moglo bi biti sasvim dovoljno da se pojaa otpornost
na infektivne i degenerativne bolesti. Jednako tako izlaganje zimskoj
sunevoj svjetlosti moe korisno djelovati na ope zdravstveno stanje.
U Britaniji suneva svjetlost u ovo doba godine moda nee biti dovoljno snana da u koi proizvede vitamin D, ali terapijski uinci izlaganja
prirodnom spektru sunevih zraka vjerojatno e nadmaivati koristi od
sinteze vitamina D. U svakom sluaju, kao to smo vidjeli u prethodnom
poglavlju, zimska bi suneva svjetlost donekle trebala olakati simptome sezonskoga afektivnog poremeaja, a ini se i da spreava multiplu
sklerozu.
eli li se sunati u jesenski1n i zimskim mjesecima, ovjek to treba initi
na zaklonjenome mjestu, u zavjetrini. tovie, jedno od zlatnih pravila
sunanja jest pobrinuti se da strujanje zraka po tijelu bude minimalno.
Vjerojatno najbolji nain da se to postigne, barem u zimskim mjesecin1a,
jest izgraditi neku vrstu rotirajueg solarija. U predratnim godinama nije
bilo neuobiajena da pacijent koji prolazi svjetlosnu terapiju dobije sjenicu ili dio vrta koji mogu pratiti kruenje sunca." Dva glasovita lika iz
literature imala su neto slino. George Bernard Shaw pisao je u malenoj
vrtnoj upi postavljenoj na temelj koji se mogao okretati. Rimski autor
Plinije Mlai (63. - 113. pr. n. e.) posjedovao je zimsku rezidenciju sa solnrijem. Solarij je bio vrsta graevina koja se nije mogla okretati, no bio
je u sastavu vile izgraene tako da lovi" zrake zimskoga sunca.

I ii

I <li

6
ZATVOREN PROSTOR, OTVOREN
PROSTOR

Kao i tolika d ruga podruja ljudske aktivnosti, i 1nedicina i arhitektura podlone su modnin1 muiavostima. U svjetlu novog razmiljanja,
rutinski postupci i dugo cijenjena vjerovanja uas postaju staromodna
ili zastarjela. Naalost, pojavu kakve nove paradigme ili filozofije nerijetko prati i elja za posvemanjiln raskidanjem s prolou. To se zbilo
u arhitekturi poetkom 20. stolj ea, kada su pioniri pokreta moderne
arhitekture pokuali pomesti sve to mu je prethodilo. Nove metode
gradnje i novi materijali doputali su im radikalan odmak od prijanjih
stilova gradnje. Ogranienja koja je nametala zidarska konstrukcija vie
nisu vrijedila zato to su prvi put elik i grede od prenapregnutog betona
omoguavali premoivanje velikih prostora. Tako su se zgrade mogle
omotati" prozorima, balkoni su se mogli graditi s lakoom, a od iljastih
se krovova moglo i odustati. Zahvaljujui tim i drugiin otkriima, kojima
emo se za koji trenutak pozabaviti, pojavila se nova estetika koju danas
poznajemo kao modernu arhitekturu. S lino se dogodilo i zapadnjakoj
medicini 1950-ima kada su postali dostupni antibiotici. Lij enici su iznenada raspolagali lijekovima koji su u nekoliko sati ili danamogli izlijeiti
infekcije, ije je lijeenje dotad zahtijevalo mjesece bolnike skrbi. Medicinska je praksa doivjela radikalne promjene koliko i one u arhitekturi.
Takvi pomaci in1aju mnotvo posljedica, dobrih i loih, a jedna od njih
j<.: i da se povijest esto mora iznova uiti, topla voda ponovo otkrivati.
Stranice koje slijede pisane su upravo s tom milju, kao pokuaj da se is1akne dio zaboravljenih istina o sunevoj svjetlosti, zdravlju i okoliu zat vorcnih prostora.

Ideja po kojoj su zgrade.: kojt; propu~t n j11 s11nt4cvu svjetlost na neki

11 t~ in i'.dnwiJc od onih kojl to 111 ~ lih' vdn je :Hnnt. l<ako kae jedna
Jcd

RlCHARD HOBDAY

t ,u a

talijanska poslovica: Dave non va sole, va il medico ili Tamo gdje ne

dnli\zi sunce, dolazi lijenik. Spomenuta poslovica kao da je skovana ura11 t in <.bnilna carskoga Rima kada su solarna arhitektura, tovanje sunca i
tt1' lpljn sunevom svjetlou ili ruku pod ruku. Za stare Rimlja~e .s~l~r~.a
jt ,1rhitck.tura bila posve kompat ibilna s njihovim idejam a o med1cm11 nJIlu wim vjerskim uvjerenjima, to znaju svi koji poznaju Vitruvijeve radove.
'/,n A\igustove vladavin e u prvom stoljeu prije nae ere Marko Vitruvije
l'ollot d tn ski vojni inenj er i arhitekt, napisao je svojih glasovitih Deset

1~ njlpn 0 ~rhitekturi". Premda kasnija europska arhitektura mnogo toga

d11g11J<.: n ndlma koje je Vitruvije postavio u
1e11n svojem vdo utjecajnom tekstu, njegove

LJEKOVITO S UNC E

su se pobrinuti i da hram bude pravilno orijentiran kako bi molioci> za

tovanja, bili okrenuti izlazeem suncu. Na neto prizemnijoj razini Vitruvije opisuje kako solarnu arhitekturu nastambi valja prilagoditi razliitim
klimatskim uvjetima u Rimskome Carstvu:

U Egiptu je primjereno graditi jednu vrstu kua, u panjolskoj drugu ... u

Rimu pak treu, i tako dalje, sukladno zemljama i dravama s drugim osobinama. To je stoga to je jedan dio zemlje izravno ispod suneve staze, drugi
je daleko od nje, a trei lei negdje izmeu prva dva ... oito je da i nacrte
kua valja prilagoditi prirodi odreene zemlje i osobitostima klime.
Vitruvije, O arhitekturi

p 1l'jlOI ukc o obrazovanju arhitekata, nji-

litwoj od govo rnosti za zdravlje stanara

11jlliovih graevina i solarnom dizajnu
nl:m prihvaene s oduevljenjem s kojim
Nll pl'ihvncni drugi aspekti njegova rada:
I l nsina naela sklada, p roporcije i simetri)'' pt lmj ericc.
V111 uvljc je vjerovao da je pravi arhitekt
t 1 l1 to hiti n st anju demonstrirati aktivno
'I ou11j1 ly, wnotva predmeta ukljuujui
111 li t111 tl ku , geometriju, optiku, akustiku,
1 11rn1 n1niju, fi lozofiju, povijest, pravo i,
111nl<ovho, tn<.!d icinu. Poznavanje medicine
I 1ll t 1 jt k lj u n o za arhitekta jer je tako mogao

Oito,

moda, ali nakon pada Rima koji je oznaio i kraj terapije

sunevom svjetlou, naela solarne gradnje bila su uglavnom zanem arivana ili zaboravljena. Lijenici vie nisu mislili da je suneva svjetlost
vana za zdravlje pa nije bilo razloga da u to vjeruju arhitekti. Posljedino,
prednosti proputanja solarnog zraenja u zgrade kojim bi se sprijeile
bolesti (i, u sput reeno, utedjelo na energiji) u veem su se dijelu urbane
Europe prestale cijeniti na vie od tisuu godina. Naela koja je opisao
Vitruvije i dalje su bila vidljiva u takozvanoj narodnoj arhitekturi, no
stanovnici gradova su glede sunca bili uglavnom prikraeni. Stvari su se u
Engleskoj dodatno pogorale kada su uvedeni porezi na prozore i na stak-

od11 hn1tl 1,d rava n1jcsta za podizanje gradoY 1 I gmdcvina unutar gradskih zidina. Vit111 vijc je vjerovao da se pomnom gradnjom
jnv11lh zgrada poput kazalita i hramova
p l'l' V<.' n im bolest , a da se planiranjem ulica
1no/.t. pomoi izljeenje kroninih bolesti

popot t uhcrkulozc.

Jmhotep (2980. - 2950 p1: n. e.)

otjelovljuje povezanost medicim,
arhitekture i tovanja sunca. Im
hotep je prvi poznati lijenik 11
povijesti i jedan od najveih .w
jetskih arhitekata. Nadzirt10 ji'
graenje prve egipatske pim.mir/1
i hrama egipatskom bogu s1m c,1
Horusu.

p 1 ,1 11 ~ \ Vitroviju , ttrhitckti su, kn ko hi 11gndili

l i\om l l 1.u 1t l rn l.thrnt i 1.drnvo

1nj~tn 1."

bogovima lijeenji\,
ll1111 11. 1 1dn bi to uinili, mnrnli

lo. Porez na prozore uveden je 1695. godine, to je dovelo do toga da se

prozori zazidavaju, a kue grade sa to manje prozora kako bi se izbjeglo
oporezivanje. Taj se obiaj zadrao i dugo nakon ukidanja spomenutog
poreza 1851 . godine.
Zakonodavci toga doba moda i nisu znali nita o povezanosti suneve
svjetlosti, prozraivanja i dobrobiti stanara, no nekolicina prosvijetljenih
pojedinaca, meu njima i Florence Nightingale, zalagala se za graenje
bolnica, u kojima e biti vie prirod ne svjetlosti. Gospoicu N ightingale
ponajvie pamte kao ,,Gospu od svjetiljke" :t.bog na ina na koji je skrbila
1.:1 bolesne

i. ranjene u :t.loglas11i1n voj nlu1

I ri rnskng,1 rnw . Mnnjl' jt p ot.l l 110 d 1 I{'

hnlnkn mn u Scutariju, u do ba
F l111't' IH ,.

Nighti ngnlc postala

I CI

I rt

RICHARD HOBDAY

meunarodni

autoritet u graenju bolnica. Za razliku od drugih planera

bolnica svojega doba d rala je da bolesnicima valja osigurati zdrav okoli
za koji su suneva svjetlost i svje zrak iznimno vani, a upravo su njezinom zaslugom izgraeni neki od prvih osunanih bolnikih odjela.
Na sreu, terapijska i sanitarna svojstva sunevih traka poela su se i
znanstveno istraivati i suneva se svjetlost poela vie cijeniti. Godine
1877. Arthur Downes i Thomas Blunt otkrili su da suneva svjetlost
ima baktericidna svojstva, a potom je 1890. Robert Koch dokazao da je
suneva svjetlost smrtonosna za bakterije uzronike bolesti. Ta su otkria
imala duboke implikacije za arhitekte i graditelje.
ZGRADE I BAKTERIJE
Kada se jednom shvatilo da je bakterija tuberkuloze prisutna u sluzi ili
mukusu zaraenih pacijenata i da osueni tuberkulozni sputum ili tuberkulozna praina mogu zaraziti ljude podlone toj bolesti, istoa i higijena
postale su prioritet i meu lijenicima u sanatorijima i meu njihovim arhitektima. Kako bi se rizik od zaraze osuenim sputumom sveo na minimum,
svim se sredstvima nastojalo sprijeiti nakupljanje praine na povrinama
i po kutovima te iskoritavati germicidno svojstvo suneve svjetlosti.
istoa je postala prva crta obrane od te bolesti, a osunane su zgrade ule
u modu. Mrani i natrpani interijeri, toliko popularni meu viktorijancima
i edvardijancima, vie se nisu smatrali higijenskim. Novi ideal postali su
osunani, prozrani, jednostavni odjeli sanatorija za tuberkulozu.
U modernom domu pak pokustvo, tkanine i elektrini ureaji
rasporeivali su se tako da se praina moe lako oistiti. Sagove su zamijenili parketi i linoleumi. Nosai za slike, zastornice i ukrasni frizovi/
vijenci nestali su sa zidova. Zidovi su se pak ukraavali perivim bojama
i ploicama umjesto tapetama za koje su utvrdilo da, kada su vlane,
predstavljaju idealan medij za razvoj bakterija. Kao alternativa zavjesa
ma prihvaene su venecijanske rolete jer se mogu obrisati od praine i
namjestiti tako da proputaju sunevu svjetlost. Osim zbog baktcricidni h
svojstava suneva se svjetlost poeh cijeniti i zhog istoe jer se prljavtin:1
i praina na njoj bolje vide. Arhitekt t' St' pnt i ~u lo dn u zgrade proputaju
I 16

LJ EKOV I TO SUNCE

sunevu svjetlost i pojavila se nova solarna arhitektura. Naglaavala je

zdravlje i higijenu i postala ono to danas poznajemo kao modernu arhitekturu. Mnoga vodea imena pokreta moderne sudjelovala su u izgradnji
sanatorija. Stoga ne iznenauj e da su se i u dizajniranju domova i ureda
vodili sanatorijskom estetikom".
Kada se, meutim, ivotni standard poeo poboljavati i kada su antibiotici postali dostupni, pojavnost tuberkuloze, arlaha, reumatizma
i drugih infektivnih bolesti se smanjila. Posljedine, higijena, zdravlje i
prodor suneve svjetlosti za arhitekte vie nisu bili prioritet. Osunani,
dobro prozraeni uredi i javne zgrade popularne poetkom 20. stoljea
pali su u nemilost. Meu graditeljima, ako ne i meu stanarima, na popularnosti su dobile graevine velike irine i male visine, koje su se oslanjale
na umjetno osvjetljenje, a ne na sunce. Kada je 1970-ih solarna arhitektura napokon ponovo ula u uporabu, bilo je to zbog ouvanja energije, a
ne zbog zdravlja. Do toga doba sunce se vie nije smatralo ljekovitim pa je
jedini poticaj arhitektima i planerima da stvaraju osunane prostore bilo
ocuvan3e energ13e.
V

lako se pokazalo da zgrade sa solarnim grijanjem u Ujedinjenom

Kraljevstvu funkcioniraju dobro, energetska uinkovitost esto se
postizala nametanjem strogog nadzora nad unutranjim uvjetima i maksimalnim moguirn smanjenjem utjecaja vanjskog okolia. To je upravo
suprotno pristupu koji je preporuivao Vitruvije i, nimalo iznenaujue,
ima dokaza da su utede energije postignute na tetu zdravlja ljudi koji su
11 tim zgradama radili.
Ve ina aktualnih istraivanja povezanih s graevinama i zdravljem bavi

tzv. sindromom bolesne zgrade, zabiljeenim meu uredskim radnic11na, u vidu niza kroninih simptoma poput glavobolje, letargije, suhoga
grla, iritacije oiju i nosa i munine. Uzroke spomenutog sindroma bilo
J<' openito teko utvrditi, a ima i onih koji tvrde da ima vie veze s (ne)
111dovoljstvom na poslu nego s ciglama i bukom. To se, meutim, ne
11m:/c rei i za potencijalno daleko opasniju prijetnju zdravlju koje za
.t.movnikc zgrada predstavljaju bakt<.rijt otporne na lijekove. Kao to
ino ve naveli, javljaju S<.' sojevi 111hrilrnlozt ntpnrni nn antibiotike, a
prnHnjl i nit-. dr11gih bnkt t1lja knjL lz11 zlv 1j11 111.l>lli1111 1.,,hrl1111tost.
\ t'

1(1 ,

R ICHARD HOBDAY

LJEKOVITO SUNCE

Akn su neka od pesimistinijih upozorenja o otpornosti na lijekove

SIR LEONARD HILL:

u svoje bismo nastambe trebali uvesti puno vie zraka i svjetlosti

ll <'j'.O to to inimo danas i odravati ih doista istima. U takvim okolno.si inu\ uredi s klimatizacijom, mehanikom ventilacijom, bez pregradnih
1 lnva, sa zatamnjenim staklima i umjetnom rasvjeton1 i ne predstavljaju
1 1
p< Hidrno zdravu sredinu. Za poetak, u zgradama toga tipa svjei je zrak

UGODA ILI ZDRAVLJE?

1rn I\,\,

p1ii vn rijetkost: u nekim

sluajevima tek se petina zraka uzima izvana,

1,k ost ntak op et iznova krui. U predantibiotsko doba, u kojemu su ve11 lcl '/ ,,\I az nc bolesti bile uobiajena pojava, to bi predstavljalo opasnu

1 1

I'"" .11 .

s ~ 1il'nn je da se tuberkuloza s jedne na drugu osobu moe prenijeti sus-

hivon' i.a ventilaciju. Ilustracija za to je i glasovita zaraza do koje je dolo

hi odu Amerike ratne mornarice USS Richard E. Bird. Zrak na spoi wnt1 tom brodu bio je u potpunosti recirkuliran, pa se zarazne estice
iku nisu mogle, barem ne dovoljno, razrijediti. Osoba s nedijagnos11 11

"'
1

t h li 1\ 1\0 m

tuberkulozom na tom je brodu boravila nekoliko mjeseci i za

vt ijemc: zarazila gotovo polovicu posade. Istraitelji koji su doli na
10
111 ud lrn l<o bi prouili zarazu zakljuili su da izravan kontakt nije imao
d1,g 11 11 pl'ijcnosu tuberkuloze i da se ona brodom proirila preko sustava
1
l!H' h ihl~ke vt.!ntilacije. Postoji i jedan primjer novijeg datuma, primjer u
spotncnuta bolest prenijela meu putnicima jednoga korner' qdiu1g u nkoplova na meukontinentalnom le.t u, no nema dokaza da
l' j, tk l ci ij.l tuberkuloze prenijela preko sustava ventilacije u zrakoplovu.

11lt' t1ll1 M.'

godina puno se vei naglasak stavljao na stvaranje udob11ng" okolia za stanare zgrada nego na promicanj e njihove dobrobi.~i.
No l:r.1\H:do ugodne i zdrave atmosfere postoji velika razlika. Stoga pnJC
uq;o prijc:ckmo na nekoliko praktinih injenica o propustanJU suncevc
vjttlosti u zgrade i prostor koji ih okruuje, bilo bi dobro nauiti to je
10 1.tpr:tvo zdrav zatvoren prostor i koliko je vano pokuati imitirat i
v.i uJ. kc 11 vjc.:tc u Zlttvorcnom prostoru. S ti1n c1no ciljem kratko prouiti
u l jt )nog zntu\~tv<:ni lrn, jednog od vel ikih pio nira na polju zdravih za
1
t y(nti\lh pl'o~torn i (~to nns n\o7.dn l 1w,(t' '1.11t~11diti) vodeeg autoriteta 11
I' 11111 )1 11 , ,1 llt 1n.drn . ; n1l<.'Vl' "iVjldo.t 11 v1~i1g 11 dm n a ljudsko tijelo.
t

>d

I <) S() jb

I 1U

Sir Leonard Erskine Hill (1866. - 1952.) bio je jedan od najuglednijih

fiziologa svojega narataja. Kao ravnatelj Odjela za naprednu fiziologiju pri Nacionalnom institutu za medicinska istraivanja (od 1914. do
1933. godine) proveo je opsenu studiju tret1nana na otvorenom i terapije sunevom svjetlou blisko suraujui s vodeim helioterapeutima,
ukljuujui i sir Henryja Gauvaina. Upravo je Leonard l-Iill dokazao da
uvjeti na otvorenom ubrzavaju brzinu tjelesnog metabolizma. Hill je
usto i jedan od prvih znanstvenika koji je odredio i1nbenike zbog kojih
u zgradama vladaju zdravi uvjeti. Znakovito, preporuke to ih je u vezi
sa zdravljem i higijenom iznio profesor Hill u velikoj su mjeri u srazu s
uvjetima koji vladaju u dananjim kuama, uredima i bolnicama. Mnogi
od njih graeni su tako da u nji1na vlada monotona, pregrijana, ustajala
atmosfera na iju je tetnost tako strogo upozoravao.
Leonard Hill roen je u Tottenharnu 2. lipnja 1866. godine. Viu medicinsku kolu zavrio je 1889. godine na londonskom University Collegeu,
a sljedee godine i diplomirao na londonskom sveuilitu. Neko je vrijeme bio obiteljski lij enik, a potom se vratio na londonsko sveuilite i
tamo zapoeo (pokazalo se) dugu i uglednu karijeru u fiziologiji. Profesor
Hill vjerovao je da su neodgovarajua ventilacija i umrtvljujue grijanje u
stanovima i na radnim mjestima velika prijetnja zdravlju stanara koji, da
stvar bude jo gora, nose previe odj ee, previe jedu i premalo vjebaju.
Na temelju dugogodinjih istraivanja zakljuio je da je topla, vlana atmosfera u zatvorenom prostoru tetna jer usporava tjelesni metabolizam
te da sj edilaki ivot u pretjerano kontroliranoj atmosferi pridonosi
razvoju tuberkuloze i drugih bolesti. Arhitektonske preporuke koje je
prcdlagao sluile su promicanju dobrobiti stanara i smanjivanju njihove
pod lonosti bolesti.
4

Prvo i n ajvanije, Hill je drao da hladni uvjeti pridonose ivosti tijela

I mentalnoj aktivnost i: topl:t, vh,'l.na okolina smanjivala je sposobnost

d.n pro iz.vodi top) inll, to j e~ d rt1Ht' Nt Hl lH' smnnjivalo apetit, dubinu
d l ~ ;rnja, 111ii<(ni tont1 '> i l'~I i1111' li 1
,,,1,, IJI' pnt ll 1~( l op 11 ~ t n nj c i pospanost.

t ljdn

RICHARD HOBDAY

'/,a svojih istraivanja sir Leonard je utvrdio da su u mnogim loe ven-

Lllirnniln sobama glave stanara pregrijane, a stopala previe hladna jer su

lt'IHpcrature poda bile puno nie od onih u visini glave. Postao je posve
tivjc1cn u to da bi uvjeti u zgradi trebali biti to sliniji i.dealnim uvjetim~
ntvorenom koje je u svojoj knjizi Suneva svjetlost i otvoren prostor
1111
(S11nshine and Open-Air) iz 1925. godine definirao ovako:
ftltirJ,lna metoda grijanja i

rano ujutro plivao u jezeru u blizini kue. U dobi od 85 godina i dalje je

svakoga dana etao po kilometar i pol. Kao to je to u nekrologu objavljenom u British Medica! Journalu napisao jedan od bivih mu kolega:

Koliko i svojim rijeima, Leonard Hill je evanelje sunca i otvorenog prostora propovijedao i svojom pojavom. Uvijek je ostavljao dojam osobe na vrhuncufizikog zdravlja.

prozraivanja prostorija omoguavala bi

/,J/i1Uttr1je topline, topao pod i ugodno strujanje hladnoga zraka - uvjete

w11rrmoga proljetnog dana na otvorenom.
( :vrsto je vjerovao da su u vlanoj britanskoj klimi isijavajua toplina
v.lt rc i1. otvorenoga kamina i ventilacija preko njegova dimnjaka i, prema
lHlt rcbi, otvaranjem prozora, najzdraviji oblik grijanja; isijavajua energi jn vatre bila je posebno vana jer je nadoknaivala nedostat~k suneve
. vjrtlosti. U drugoj knjizi, Zdravlje i okoli" (Health and Environment),
nhjnvlj~noj 1925. godine, sir Leonard Hill predvidio je plinsko cen~ ndno grijanje. Premda je priznavao njegove koristi u smislu energetske
~ t ukovitosti i istoe, imao je i ozbiljne zamjerke o pitanju zdravlja:
11

su.rnnje da e centralno grijanje vrlo povoljno utjecati ~a potron!~

,, Jort 1isjJUtanje dima. Svaka kua i radijatori u njoj mogli bi se opskrb~7i
111
,:,111 toplom vodom iz sredinje stanice. tednjaci za kuhanje i grijaa tij~la
llW<> / I bi rr-1.diti na plin. Ipak, centralno grijanje proizvodi monotonu, pret;er,1 ;; ~lt..<_ ?;rijanu, ustajalu atmosferu koja nee promicati zdrav~e u ljudi koji
11
1itJllr~j1 ~ prilike za ~jelovjebu na svjeem zraku niti prepozna1u potrebu z 1i
Ntlllf.I

1~/ow.
J 1\tl

LJEKOVITO SUNCE

jt vjerovao da je ljudskom tijelu, kako binapredovalo, nuan stimn

\trn~ prOlTljcnjivih uvjeta te da inonotonn klimu u zatv~renom pr~s~oru
viilJn lzhjLgnvnt:i. Vrijedi napomcm11 i dn jt Hir Lconard 1sa1n prakt1c1rnn
i'i10 je. propovijeduo. Bio j<.' vt lil<pnhrn 11 lk l1,1t kc: Rano u krevet, rnno
0 11 0
\'I' krc'V''' 11 11 i.odl i\ u Hi\ je 1-1 v1dtncl 111vu11, 11 vli n Vl'Ct'\)Cn~ki m uvjctimn ,

Usput reeno, sir Leonard je snano zastupao miljenje pren1a kojemu se lijeenje tuberkuloze na otvorenom treba temeljiti na zdravim
fiziolokim naelima, a ne na slijepu vjerovanju u vrline svjeega zraka".
To je znailo da pacijente za vrijeme terapije ne treba tjerati da se mue i
s1nrzavaju - to je bio znak da je njihova sposobnost generiranja unutarnje
topline prekoraena. Njegova opsena istraivanja uinaka lijeenja na
otvorenom i lijeenja sunevom svjetlou bila su motivirana potrebom
da se utvrdi kako tono ti uvjeti utjeu na ljudsko tijelo. Na njih je 1noda
utjecalo i to to je i sam dvaput podlegao plunoj tuberkulozi i oba se
puta oporavio. Jedan je od njegovih sinova, za vojne slube u Prvome
svjetskom ratu, takoer podlegao toj bolesti i gotovo umro.
Tijekom svojih istraivanja sir Leonard je zapazio da ljudi koji rade na
otvorenom, primjerice mornari na dugim plovidbama, uvari svjetionika
i istraivai Arktika, ne obolijevaju od prehlada" na koliko god ekstremnim temperaturan1a radili. Dakle, to se njega ticalo, poveanje broja
respiratornih bolesti do kojih je dolazilo svake zime nije bilo posljedica
niske vanjske te1nperature, ve injenice da hladno vrijeme ljude tjera da
borave u zatvorenim, pretrpanim i pregrijanim prostorijama. Drao je da
se u takvim uvjetima stopa zaraze intenzivira, a zdravlje biva oslabljeno
~tagnacijom topline, usporenjem metabolizma i pomanjkanjem suneve
svjetlosti.

Vie od stolj ea zagovornici rad ijalnoga grijanja tvrdili su da je ono

t.tlrnvijc i prirodnije od grijanja toplim zrnkon1, to se i danas osporava.
I{ ul ijalno grijanje djeluje i1,rnv uo 11 11 t IJtlo i okolne povr ine te stvara
11god11ijc uvjttt nn niim l'l' ll\ JH't'11 t 111 11111 :1;1.dc11 lllgo to bi to bio sluaj
I 'l 1

RT CHARD HOBDAY

sct :-.11stavom na topli zrak. Posljednji zagrijava zrak koji potom kola i grije
11 t'i!l"avno. Za postizanje usporedive razine ugode nune su vie ambijl' l\t ,\Ine temperature, a jedna od posljedica, to je sir Leonard utvrdio
I l) J.0-ih godina, jest i suenje sluznih membrana u nosu, ime se poveava
osj<.Lljivost na infekcije. Isto tako, budui da se sustavi toploga zraka za
I ll'i j(.:llOS topline od izvora do stanara oslanjaju na kretanje zraka, oni
pokreu i prainu koja opet poveava rizik od infekcije i alergije.
Zu nimljivo je da su zakljuci profesora Hilla (nadam se da moete otrpjdi jo 1nalo povijesnih podataka) gotovo identi ni onima koje je Florr ru.:c Nightingale iznijela graditeljima bolnica 1863. godine u svojim
Zapisima o bolnicama". Za Florence Nightingale bolnike zgrade bile
sti najvanije za proces izljeenja, mjesta na kojima e bolesni povratiti zdravlje to je bre i uinkovitije mogue, pod izravnim nadzorom
obucnoga bolnikog osoblja. Da bi se stvorili takvi blagotvorni uvjeti,
v:tljalo je zadovoljiti niz uvjeta, a njih, kao to je primijetila u Zapisima o
bolnicama", moe zadovoljiti jedino kompetentan bolniki arhitekt:

N !jNltin odjel ni u kojemu smislu nije dobar ako se bolesnicima u njemu

\'IJl' orijcrne ne osiguravaju isti zrak, svjetlost i odgovarajua temperatura.
'/ (J '" rez ultati koje treba postii bolnika arhitektura, a ne vanjski dizajn
/// ii:~lcd. Ponovo, ni jedan od spomenutih elemenata ne treba rtvovati na
1'fllu11 drugoga. Osoba koja ima potekoa sa shvaanjem bilo kojega od njih
111oe biti sigurna da bolnika arhitektura nije njegov poziv.
Spomenute reenice zapisala je nedugo nakon to je svladala teke lekcije o higijeni u bolnicama i koristi od svojega iskustva silno je eljela preni
jeti na budue narataje. U doba Krimskoga rata, ba kao i druge vodee:
figure medicinske profesije, Florence Nightingale ventilaciju i higijenu
nije drala osobito vanima. Bolesnici su tako leali natrpani u poljskoj
bolnici u Scutariju, loe zraenoj zgradi koja je leala na razorenoj kanali
zaciji. Na svoj uas gospoica Nightingnk jt t(:k prije kraja rata otkril.1
cfo su nehi gijenski uvj<."t i ti bolni<.a11 1n 1w I\ 1l11111 lcnjt j~ nad ziraln. dovlli
do ~ llll 11 t'< nl< 16 000 ml a d i .\. Svi ~.11111111li111l l111lr t I; ll'l<2600 umrlo ih jt'

LJEKOVITO SUNCE

b~ju, a

18?0 od zadobivenih rana. Da stvar bude gora, Naghtingale je,

~m3esto da ih ostavi u poljskim bolnicama u blizini bojinice gdje su im
sanse za preivljavanje bile puno bolje, od glavnog zapovjednika, lorda
Raglana zahtijevala da vojnike alje u Scutari. Kao to Hugh Small otkriva u svojoj novoj istrazi te katastrofe, Florence Nightingale bila je daleko

od pop~arnog mita o Anelu milosra. Naightingale je, nenamjerno, zapravo bila Aneo srnrti koji je nadzirao smrt itave vojske. To otkrie i
njezino n evoljko sudjelovanje u slubenom zatakavanju koje je uslijedilo
dovelo ju je do potpunog sloma zbog
kojega je godinama bila prikovana za
krevet.
Ostatak ivota Florence Nightingale posvetila je reformama javnoga zdravstva. To je ukljuivalo i
unapreenje sanitarnih sustava i gradnje bolnica. Jedna od stvari po kojima
se isticala meu vodeim medicinskin1
teoretiarima svojega doba bila je i
njezina potpuna uvjerenost u revolucionarnu ideju po kojoj se smrtonosne
bolesti mogu ,,pokupiti iz zagaenoga
Fl01ence Nightingale medu prvim je zazraka, tzv. epiden1inu teoriju infekcigovornicima osunanih bolnic"kih odjela
je. To se u velikoj mjeri kosilo s konvenc~~~a.lni~ r~zmiljanjem toga doba po kojemu su se fatalne bolesti mogle
tnt1 Jedino izravnim fizikim kontaktom i po kojoj su njihov uzrok bili
premorenost, manjak tjelovjebe, pothranjenost ili slaba konstitucija."

N~oru~~na vepideminom" teorijom, gospoica Nightingale mogla je

0~1.asmt1. ~asto s~ bolesti ire u uvjetima prenatrpanosti i kako valja gra-

d1t1 bolrncke od3ele kako bi se to sprijeilo.

RICHARD H OBDAY

NIGHTINGALEIIN ODJEL

Flntcncc Nightingale postala je zagovornica paviljonski

planirani~"

\wlnicu sastavljenih od prizemnih, paralelnih, hodnikom povezanih

holnjkih

blokova/ odjela. Svaki od njezinih paviljona bio je dug 36,5

nH.:tttta i irok 9 metara i u svaki se moglo smjestiti po tridesetak kreveta.
( ikdc ukupnih dimenzija odjeli su bili izgraeni tako da ~ud~ dovolj~~
vcllki da jh moe voditi jedna glavna medicinska sestra, ah ne i preveliki
knkn bi se prirodno mogli prozraivati. Odjeli u paviljonu .dij~lom su .bili
li.~radcni na temelju zamisli gospoice Nightingal~ o. ~Jezi b~le.snik~,
po koji ma je netko, u svako doba, na oku.trebao dr.zan i osoblje i paoJcut(.;. U toin su cilju odjeli bili rasporeem tako da Je soba glavne s~~tre
bila sinjctena pokraj jedinog ulaza - i imala prozor s pogl~~om ~a ci~a~
odjel. No jedna od najvanijih osobina po koji~a ~u se pa~il1onski o.d1e!1
t'tt'lllkovali od drugih izgraenih u isto doba bilo Je opsezno ostak1Jen1e
s obje strane odjela, s najmanje jednim veli~m pro~~rom na s~~ka d:a
kreveta. To je znailo da se odjeli inogu provJetrava~1 1 ~.a se u ~!1~. 1:1oze
ptopllstiti dovoljno svjeeg zraka i suneve s~jetlostl ko!i ce spn1ec1u p~
)nvu bolnikih zaraza. Uz njezinu filozofiju nJ~ge bolesni.ka te.~u se oso~1tot:t'i tcJDclj ile upravo na vjeri Florence Night1ngale u epidemicn~ ~eonJU.
Nl'''l.ini su prizemni paviljonski odjeli bili izgraeni ta~o da ras~rsu1u kon.l iui\ioirani zrak i spreavaju irenje zaraze iz jednog d11ela bolnice u drugi.

KAMIN I DIMNJAK
Velike koliine svjeega zraka bile su nune da razrijede i odnesu
pogubne emanacije" bolesnika te sprijei ~eusobn~.zarazu. Zrak ~~
odjelima morao je biti svje kao i onaj van~:
.se ~i~e moglo post1c1
mehanikim sredstvima jer, prema njezinu m1slJenJU, n11edan sustav umjetne ventilacije nije mogao osigurati z~ak do~:a:n~ svje~ine. Z~ p~etal~,
ni e biloJ amstva da se zrak koji ulazi nece pom11esau s onim okuzemm. N,\
J
'd
prirodnoj je ventilaciji inzistirala ne samo zbog vjere u ep~ em1cnu.~co
riju nego i zato to je vjerovala da izlaganje: svjt"/,cm zrak~11~~ ~crap11slw
~t .,, St"'n'" sti ) rn l"lorcncc Ni1rht
in111
dr, pl'lrndn:\ vcntllac1Ja
1otvoreni
SVOJS VH. "tin
o
n
..
\w tnll\i hlll J~dlnn prlnijtrtm\ ~1cd1-1 1 vu'I 111l11111 vl J11 11jl' i ~.ng;nJ~wanjc zrnk,1

!o

LJEKOVITO SUNCE

u bolnicama. Otvoreni kamin osiguravao je radijalnu toplinu, a njegov

je dimnjak bio nezamjenjiv ventilacijski kanal. Radijalna toplina bila je
prirodna: zrak zagrijan na metalnim povrinama valjalo je izbjegavati,
posebice ako je dolazio iz ventilacijskog sustava. Kako je zapisala u Zapisima o bolnicama":
Hermetiki

zatvoriti pacijente u umjetno zagrijani zrak zna6 pei ih u

lagano zagrijanoj penici.
Gospoica

Nightingale drala je da, mora li se bolnica umjetno zraiti,

s njezinom izvornom konstrukcijom neto nije u redu. Grijanje toplim
zrakom nije bilo u sl<la.du s nainom na koji priroda" osigurava svje
zrak jer su se pacijenti drali na stalnoj temperaturi, danju i nou, za sve
vrijeme boravka u bolnici. Pro1njene klime, temperature i godinjih doba
bili su vani imbenici u odravanju zdravlja u zdravih ljudi, st~ga. je isto
valjalo primijeniti i na bolesne: pacijente je valjalo izlagati istim neprest~nim promjenama temperature i vlanosti kakve su vladale vani i stoga
je, .doputa li vrijeme, prozore na svim odjelima valjalo drati otvorenima. To su zapravo bili uvjeti na otvorenom koje je u svojem eseju iz 1840.
godine o lijeenju tuberkuloze promicao i doktor George Bodington, s
tim da je gospoica Nightingale svoje stavove izraavala jo izravnije:
Za "prehladu" u krevetu vrijede isti zakoni koji vrijede i za prehladu"
koju ovjek "zaradi" dok je na nogama. Ako zbog zaguljive atmosfere plua
i koa nisu u stanju rasteretiti sustav, pacijent kojega se izloi propuhu moe
se prehladiti. No to je posljedica loega a ne svjeega zraka. U drvenim kolibama pred Sevastopoij~m, s propusnim zidovima i otvorenim vijencem za
ventilaciju, u kojima su pacijenti govorili kako bi na njih manje snijega palo
da su vani'; za prehladu" nitko nije uo. Pacijenti su bili dobro pokriveni
dekama i hladan im j e zrak samo koristio.

/ i li

'

Budu6 dn je dr/.nla kako je ve iHa 11.nnw.nih bolesti ep ideminog

pndrijctln, stnjalitn Flon.: ncc.: Night lngn lt n ph rnj11 grijanju u zgradama
1

I '/ 'l

RI C HARD H OBDAY

J"ll

tl.1

ZDRAVLJE U DANANJIM

k1lt( n mikroba i koristi od antisepse i asepse paviljonski odjeli vie nisu

111 po h:mu bolji ili gori od drugih tipova odjela. Gotovo istoga asa kada
11 1 g1 .1dcni, za prve se Nightingaleiine odjele ustvrdilo da nisu nita

111

ZATVORENIM PROSTORIMA

Prilino je zapanjujue koliko okoli u suvremenim bolnicama odstupa od naela koja su postavili Florcnce Nightingale i sir Leonard Hill.
~ightin~aleiini odjeli i dalje su u uporabi, no nain njihova zagrijavanja

~ d 111 vl jl od drugih i da su njihova izgradnja, voenje i odravanje preskupi.

d 1 llJ t'ZJtH' preporuke o pitanju gradnje puno toga duguju drugim refor11111 1111111 .1 bolnica koji su bili ljudi iz medicine. No ona je na kraju dola
cio z ii ljttl ka da su lijenici i bolnice loi za ljudsko zdravlje i radovala se
.lnh11 11 l<ojtnn1 e bolnice postati suvine. Kako bilo da bilo, dio naela
~' ul11j l mln k ~ opisanih u njezinim Zapisima o bolnicama" Kraljevski
k lmll i1111 lu it.rnskih arhitekata i dalje preporuivao u svojem izvjeu
11 l1 llc111 11 lj.t 1.gmd a" iz 1933. godine, dakle sedamdeset godina nakon
I 1 I li I'' vi p111 forllluJirana:

----~

LJ EKOVITO SU NCE

su se smatrati neznanstvenima i pogrenima. Tvrdilo se da nakon

I ' 1 t nll\ na umu valja imati da je medicinsku profesiju toga doba, ba kao i
d 11111 uj11 , un apreenje javnoga zdravstva udarom na pojedinane bolesti
,1111111,dn puno vie od bavljenja pozadinskim uvjetima koji su ih izazvali.
t 1tt pocl h n Nlghtingale prihvatila je suprotan pristup i s infektivnim se
111111 111 111 .1 pokuala obraunati na nain koji bi naiao na odobravanje
V 11111 v j 1 I d1 ttgih graditelja. Zbog prihvaanja toga inenjerskog pris1111 1,1" 11jcz.i11.1 kn111panja za sanitarnu reformu i istou u bolnicama naila
ft 11.1 vc ll k nt por mcdicinskog establimenta. Pravednosti radi valja rei

--

~prozraivanja drukiji je od onoga koji je zagovarala gospoica Night-

~ng.ale. Za to, dakako, postoje dobri razlozi. Medicinska se praksa promi-

J~n.1la do neprepoznatljivosti. Hladan se, svjei zrak vie ne smatra ljekovitim za bolnike pacijente niti, kada smo ve kod toga, za bilo koga
drugoga.' ~ole~ti koje se u njima danas lijee razliite su od onih od prije
pedeset ih stotmu godina. Na odjelima na kojima danas borave pacijenti
s rakom, sranim bolestima, modanim udarima i slomljenim kukovima

neka~a ~u leale. rtve reumatske groznice,

arlaha, tifusa, upale plua,

se~se i ~iza ~~g1h bolesti. Pacijenti na suvremenim odjelima - a, uzgred
receno, 1 boln1cko osoblje - navikli su na razine udobnosti vie od onih u
kojima su uivali njihovi preci i zahtijevaju ih .
.

Imvaj~ l~ ~zbora, ljudska e se bia radije odluiti za kratkoronu ugodu

zaz~1n~1 na dugorone uinke svojih postupaka na vlastito zdravlje.

To vn1ed1 ne samo za izbor okolia u kojemu boravimo ve i za nain

prehrane, rekreacijsku uporabu droga i sjedilaki nain ivota. No za nas
kej.i se uspijevamo oduprijeti tim iskuenjin1a, ili nas - kada u njima bo-

z 1,lm111/1,1110 JJflm je primijetiti da neki arhitekti, premda pola stoijett

/'11/.otHnn, 1111/"'kon slijede z drav raz um Florence Nightingale.
>I o l i ~ 11 NiAhl ingalc i inim odjelima bio je gotovo identian okoliu
11 111.1w tiji m.t za lij eenj e tuberkuloze na otvorenom", koji su postali
IH1p11I u ni 1920 ih i 1930-ih. Kao i njezini odjeli, i same zgrade tih sanato
1 J 1 ,h1 Jllt su i zljeenju, a arhitektonska rjeenja nekoliko bolj ih sanato
1 J 1 pn nu u>go~1.: mu s t1 bila sli na njezinu p aviljonskom nacrtu. U oba sr
. l11t 1j t d d.do d:1 ~ vje zrak posjeduje terapijska svojstva i zgrade su bik
ci 111 l ~ I J c 11 t.1 1<0 da ga u ujimn buck" izohilj11 .

rav1~. .o .- sp~pada neodoljiva elja da pootvaramo prozore pregrijanih

bolnickih od1ela, otkria Florence Nightingale i sir Leonarda Hilla vie

su od usputna zanimanja.
elimo li dugorono biti zdravi i u zatvorenom prostoru i ako smo
spremni doslovce prihvatiti neka od spomenutih otkria, morat emo
stvoriti uvjete to blie uvjetima svjeega proljetnog dana na otvorenom." U sjevernoeuropskoj klimi najblii tom idealu su domovi sa solnrni~ grijanj.em kakve je prije dvije tisue godina opisao Vitruvije. Tim
~c pr~stupom izravna radijalna toplina sunca p osprema u materijal od koJt.:ga JC.zgradu nainj ena i p onovo isijnva p oslije tijekom dana kada je to
StlU\rtrHn~1 potn:b110. Un1j1.;sro dn .4'l' :wd r/.uvaj11 11 strogo odreenim grani<".l tno, 11v j~1 I w11111 \ ~11 jq~ nkn li ~-1 slnl>rn h 1n 't' mng11 mij<: njmi i siijcditi

RICHARD H O BDAY

11 vjt:lc: vanjskoga. U razdobljima naoblake solarni doprinos moe se do

p1miti radijalnom toplinom iz podnog sustava grijanja. Rimljani su za
VOJ<.' vile osmislili hipokauste, kanale koji su topli zrak provodili ispod
1u alov:i i zidova i tako od njih stvorili unutranje povrine koje isijavaju
toplinu.

"ol,\rnc graevine pravilno e funkcionirati samo ako sadravaju pra

vi nHllcrijal, u pravim koliinama i na pravim mjestima, koji e upijati
111H\vu svjetlost koja na njih pada. Unutranje povrine moraju sluiti
Imo 11 inkovito termalno skladite, a betonski podovi, keramike ploice
I I 11 11Hni ili cigleni zidovi za to su posebno pogodni materijali. Izravan
11 IJlt ij na uinkovitost strategije solarnoga grijanja ima i izbor unutranj ih
1 1v1 ~uih materijala i tkanina. Kakva korist od uporabe materijala koji
l'o li1.mjuju solarnu toplinu ako se isti materijali potom prekriju sagovima
l.011 onemoguavaju prodor suneve svjetlosti? To to su interijeri koji
111H' 11H>guavaju nakupljanje praine i toksinih tvari vrlo slini onima
p ol 1l'lrnim za m aksimalno iskoritavanje radijalne energije sunca moda

I ulje is ta slu ajnost.

LJEKOV I TO SUNCE

da se to sprijei jest pobrinuti se da i vanjski dio zgrade dobiva dovoljno

suneve svjetlosti to je mogue dulji djo godine. To znai da u fazi planiranja posebnu pozornost valja posvetiti orijentaciji, jer o poloaju kue
ovisi i koliina sw1eve svjetlosti na njezinu proelju. Ako je postavljena
pod pravim kutom u odnosu na kardinalne toke kompasa i okrenuta na
jug, stranji e dio kue, gotovo pola godine, dobivati malo sunca. Ako je,
meutin1, okrenuta na jugoistok ili jugozapad, zidovi e biti osunani u
svim godinjim dobima.
Na zen1ljopisnoj irini od 51,5 stupnjeva, na kojoj lei London, na zidu
okrenutom na sjever itavih est 1njeseci uope nema sunca, ali do lipnja
taj je zid osunan i po vie od sat vremena dulje nego zid okrenut na jugo
istok ili jugozapad. Takoer je neobino to je zid koji je okrenut na jug
u doba ekvinocija dnevno osunan dva sata i etrdeset minuta dulje nego
na lvanje. Ali na Ivanje jugozapadni ili jugoistoni zid osunani su vie
od pola sata due nego zid okrenut na jug. Spomenute brojke temelje se
na pretpostavci da sunce sja od izlaska do zalaska, neometano oblacima.
U Britaniji, meutim, tijekom godine na svaki sat sunca otpada (u prosjeku) i po dva sata naoblake.

SUNEVA SVJETLOST NA OTVORENOM

,n 11111ovlta flzike sigurnosti, puno toga govori u korist postavljanja

1d 1111 11 1,gittdu u smjeru jugoistoka ili u smjeru u kojemu sunce izlazi
11 : 1111 , l llll mjesecima. Ako ga ne zaklanjaju okolne zgrade ili drvee,
1111 t.',. V(.' u rano jutro otopiti snijeg i led na stazama i stubama. Time
l' 11 1:1njujc: rizik od padova i drugih nezgoda povezanih s klizavim
1

povi l11ama, na koje otpada poprilian broj hitnih prijema u zimskim

111je.i.t.t. ima, posebice meu starijim osobama.
ljudi koji u njima borave pozitivno moe djelovati i suneva
~v f<'I )o4't nn vanjskom dijelu zgrade. U kini1n razdobljima zgrade, iji su
11dnvl izg1ndcni od cigle i betona, apsorbiraju velike koliine kie. Na zi
duvf 111., i1.l<ri,cni1n suncu i vjetru ta se vlaga brzo sui, inae se u njima
1 1cl 11,n vn IH\ dulje vrij cine. Vlane p ovr~ in t. zid ova ncizlocnih suncu po
g11d1iju rnst11 pllj l'~mi i gljivicn. 'l b 1.nn hl1l o<''.l.dnwo jer se njihove spon
1 1111j11 11 v11t4i I 11 111\utrn~ n jost l< 11 t't gdlt Ili 1111111111111di 11 . Jedan od n a i11 t1
N. 1 'l.dr:wlje

Or{i111tt1cUtt i s1me111r s1drtl1J.1'/, : mt .~/1t11'1'11iw z1mUopisnim

Url1111111111(..ql'tltl1l lil'ij1nti1'1111111111/11l'11rl.:o//Jm r'11111/1111/ u 110
t'
.,
,//11//111,11/ .. !1/ll/l/ll Sf/'tl/111"

I '1''

RI CHARD HOBDAY

< >t l t'i o jl'

k::i.ko je udio Hemolytic streptococci, bakterije koje je izazvala inr.l\l ij 11, bio daleko vii u uzorcima praine izuzetim sa zamraenih odjela
111 gn li U'l.orcimu izuzetim s odjela s normalnom dnevnom svjetlou
1.~ lj t hl iz11 n ezatienih prozora, ak i u gustoj praini, bakterija nije bilo.
1

111<>I tso1

(.,;urod p roveo je niz eksperin1enata koji su pokazali koliko su

1111 ~l'V 11 i

dnevna svjetlost vane u spreavanju irenja infekcije. Poput

-.vojlh pnt ho dnika, doktora Arthura Downesa i Thomasa Blunta, otkrio

j1 lwko izravna suneva svjetlost ima najjai baktericidni uinak. Otkrio
jl I 1o d 11 jt: difuzna svjetlost sa sjevernog prozora u stanju ubiti bakterije,
' 1d, I on,\ liltrirana kroz dva sloja stakla, dok su Streptococci u praini, u
t1\1 1tlc11 pn."/.ivjcli due od est mjeseci. Rezultati istrage profesora Gar1nd 1nhjnvljcni su 1944. godine u asopisu British Medicaljournal te:
. slubeno zabiljeeni kako bi privukli pozornost na moguu vanost do/Jm.~11

prirodnog osvjetljenja kao mjere higijenske zatite, u nadi da e po1i1k11111i rlll(jnje prouavanje ove teme. Premda se dobro osvjetljenje openito
\JJ/tllrtl poc(jnim, na njemu se, koliko znam~ nikada nije inzistiralo kao na
/JJ lm'lit I m~j nunosti na odjelima za septine kirurke sluajeve. Ova studija
11/:,1 .11jt nrt to da na takvim odjelima ono ima vanu ulogu, posebice ako
111J,1ktJ<' /Joscbne mjere nisu poduzete. kako bi se sprijeilo atmosfersko
111\/ J/ ,l(Jm~jc praine.
1

l'lo ttucl' Nightingale na tome je inzistirala gotovo stotinu godina prije

11

svoj lm Zapisima o bolnicama". U vezi sa osunanim odjelima vrijedi

jt opirno citirati, ako ni zbog ega drugoga onda za ilustriraciju koliko

,,. 11l<o zaboraviti neka od najosnovnijih naela lijeenja i gradnje za
pot rebe lij eenja:
/zrr~vna suneva

svjetlost, ne samo dnevna svjetlost, nuna je za brz

tJjJOtrwak osim moda u nekim sluajevima onih bolesti i nekolicini dru,1:ll.1sluajeva. Da se nabrojiti sluajeve, njih gotovo bezbroj, u kojima se na
mrrtlnim odjelima ili na odjelima sa sjevernim aspektom, ak i kada su bili
I t'W<ljito zagrijavani, ili na odjelima sposuenim svjetlom, ak i kada su bili
IHl

LJEKOVITO SUNCE

temeljito prozrai vani, oporavak bolesnika ni sa im nije mogao ubrzati... Sve

bolnike zgrade u ovoj klimi trebalo bi podizati tako da najvei mogui dio
povrine prima izravnu sunevu svjetlost - pravilo koje je zapaeno u nekoliko najboljih bolnica, ali se, sa aljenjem moram rei, zaobila u graenju
dijela najnovije sagraenih. Rolete uvijek mogu ublaiti svjetlost na osvijetljenom odjelu; tami pak na mranome odjelu nema lijeka. Gubitak
topline mogu umanjiti metalni poklopac ili dvostruko staklo. I dok toplinu
moemo generirati, dnevnu svjetlost ne moemo, ba kao ni proiavajui i
ljekovit uinak sunevih zraka.
Tu njezinu tvrdnju ilustrira i jedan zapanjujui primjer novijeg datuma.
Preinake nainjene na odjelu porodnitva u jednoj bolnici na Papui Novoj Gvineji 1980. godine rezultirale su niskim razinama prirodne svjetlosti, to je pak dovelo do epidemije utice meu novoroenom djecom
na tom odjelu. Arhitektonske preinake koje su izazvale uticu podrazumijevale su produivanje krovne strehe do iznad prozora. Koliinu neizravne suneve svjetlosti i dnevne svjetlosti koja je do tada prodirala u
odjel ti su produeci smanjili do te mjere da je do tada svijetao i sunan
odjel cijeloga dana bio u polutami. U takvim se uvjetima pojavnost utice
alarmantno poveala sa 0,5% na 17%.
In1a onih koji tvrde da uticu u prerano roene djece za.pravo izaziva
deprivacija sunca i da incidenciju utice u novoroenadi diktira upravo
nain n a koji su odjeli za porodnitvo i djeje sobe organizirani. Mjerenja
su pokazala da djeca koja se njeguju u osunanim odjelirria od sunca primaju i do 27 000 luksa; za usporedbu, razina svjetlosti na drugim odjelima moe se smanjiti i do 110 luksa. Dakle, ini se da se pomnim arhitektonskim planiranjen1 u velikoj mjeri moe izbjei bolest, ije lijeenje
zahtijeva silno vrijeme i trud medicinskog osoblja, a ne izlijei li se na
vrijeme, moe izazvati oteenja mozga u novoroenadi.
S druge strane visoke razine osvjetljenja bolesnicima mogu natetiti. U
neonatalnim klinikan1a jarka stmeva ili umjetna svjetlost mogu natetiti
oima djece, ij a je sredinja ronica roenj em n ezrela ; za njih treba
osigurati neki oblik sjenila. No morate li provesti neko vrijem e u bolnici,
svakako se p okuajte izbori ti za krevet na osun a n o m od jdll . Ako vas n i
I H\

RIC HARD HOBDAY

,ponH.:nuti primjeri nisu uvjerili koliko vam to moe koristiti, razmotrite

I l'Ztilto.tc studije objavljene u asopisu]ournal ofthe Royal Society ofMedi' filt' 1998. godine, koja je prouila dokumentaciju vie od 600 pacijenata
111h uljenih na kardioloki odjel za intenzivnu skrb nakon prvoga sranog
1d .11r\. Smrt je bila ea meu pacijentima koji su bili smjeteni u sobe
1
nkn:nutc k sjeveru, bez sunca, nego meu onima smjetenima u osunane
ohl'. Isto tako ene koje se od sranog udara openito oporavljaju tee
od 111ukaraca bile su bre otputane iz sunanih nego iz mranih soba.
l 'llll koji je obavio ovo istraivanje zasluan je i za studiju o depresivnim
hc )lt1lc"'kim pacijentima opisanu u Poglavlju 1. Nimalo iznenaujue, im
otkrili da su osunane sobe dobro djelovale na kliniki depresivne pacijut c, poeli su razmiljati o potencijalnim uincima osunanog okolia
1111 c.l n1gc l.a ivot opasne bolesti te otkrili (dodue sluajno) da je terapija
out tvon1 svjetlou koristila i pacijentima koji su pretrpjeli srani udar.
1\h l: i'.anhnljivo pratiti kako e se istraivanja na tom podruju razvijati
\, lo~ v:\'/,nijc, hoe li nalazi tih studija navesti arhitekte da grade odjele i
djt t"'jt' sobe sunanije od onih u dananjim bolnicama.
1

,,

/\ 1

hit <.'leti bi u velikoj mjeri mogli ublaiti patnje i smanjiti trokove pove-

dq.1icncrativnim bolestima kostiju u starijih osoba jednostavnom

duHllld11jo1n sunanih balkona i verandi. Godine 1984. korisnici jedno1ti 1lcu11' zn starije osobe u Aucklandu, na Novom Zelandu, sudjelovali
11 11 tI< plt'h11cntu koji je trebao provjeriti koliko bi vremena svakoga
d 111 t t tthnli provoditi na suncu kako bi proizveli dovoljno vitamina D
d 1 11<' 1 \tite o d osteomalacije. Ispitanici su, u prosjeku, imali 80 godina
p1t1t\d 1 su bili mobilni, trebali su pomo u odijevanju i kupanju, a prije
IH lj4Jovnnja u spo1nenutoj studiji rijetko su izlazili na otvoreno. Sve to
Jt hlln potrebno da traene rezultate i postignu bilo je da svakoga dana,
.111110 30 Jninuta, sjede na otvorenoj verandi doma i suncu izlau glavu,
v 1, t , nad lnnicc i donje dijelove nogu, to se sve lako uklapalo u dnevnu ru1
t ln\I I ~l ic:nika i osoblja. Istraivai koji su studiju proveli, a koja je objavIJt11.1 , 1 nsopisu A.ge rind Ageing, zakljuili ~u da je sunanje krhkih starijih
n~ol u1 jdtt n, djclot vot:tn nnin prcvcndjr ostl'mnnlacije bez ikakva rizika
mi t1ov rnjr\ koji ~t povt~ujc s 11zl 1nn11 ll'tu 11nd1tlh dodataka. Drali SH dn
hl I rn ihlj" kolt' ~w hiltw o :-i1111lJl1 1111 , d I 11111 l<orlsnici w rnngu:nost

1. llll' ,

Ili

LJEKOVITO SUNCE

trebali vie cijeniti i da bi zaklonjena podruja okrenuta suncu valjalo uklopiti u nacrte starakih domova. Upravo je to - aktivno sudjelovanje u
planiranju bolnica i klinika - bilo zajedniko svim nekadanjim vodeim
strunjacima za helioterapiju. A u njemu su morali aktivno sudjelovati
zato to nitko nije sagradio nita namijenjeno terapiji sunevom svjetlou
jo od pada Rimskoga Carstva. Sir Henry Gauvain postao je strunjak
za planiranje odjela za kronino bolesne pacijente, osobito adolescente
i mlae odrasle ljude, koji su se oporavljali ili se bliili ozdravljenju od
kirurke tuberkuloze. Njegovo iskustvo u lijeenju kroninih bolesnika
na odjelima smjetenim na balkonima uvjerilo ga je kako je prilagodbe
toga tipa treba nuno nainiti u svakoj bolnici, ne samo zbog prilika za
izlaganje suncu koje su se time pruale:
smijem li izraziti osobno uvjerenje, najprei i najhumaniji nedostatak
veine suvremenih bolnica opi je nedostatak primjereno planiranog i
zatienoga balkonskog smjetaja. Da bi taj nedostatak do kraja osvijestio,
ovjek treba biti i pacijent i lijenik. Da bi se razumjela prednost izlaska na
otvoreno, na zrak, daleko od pogleda, z vukova i mirisa bolesnike sobe, mora
se iskusiti, to je, prema mojemu miljenju, imbenik nedovoljno priznat u
praksi.
.

Spomenute reenice sir Henry je zapisao 1938. godine kada je u bolnici

bilo sasvim normalno boraviti mjesecima. Iako iz suvremenih bolnica
izlaze daleko bre, pacijenti su za boravka u njima i dalje izloeni riziku
razvoja insuficijencije ili deficijencije vitamina D bez obzira na starost.
Bolnice, ba kao i domove za starije, trebalo bi graditi tako da pacijentima, dovoljno snanim da izvuku korist iz suneve svjetlosti i svjeega
zraka, omogue pristup suncu i svjeemu zraku.

7
SUNEVA SVJETLOST I ZDRAVLJE U
21. STOLJEU

Na je odnos sa suncem sloen, stavovi prema njemu znatno su se mijenjali tijekom povijesti. Godine 1903. Nobelova nagrada za medicin~
dodijeljena je jednom helioterapeutu, a u godinama koje su slijedile bolni.ce su se gradile tako da se suneva svjetlost u njima mogla koristiti kao
lijek, dakako pod medicinskim nadzorom. U drugom dijelu 20. stoljea
pak suneve su zrake pale u nemilost do te mjere da se sunanje aktivno
obeshrabrivalo. Vjerojatno nema puno primjera medicinskih stavova koji
su doivjeli takav potpuni obrat.
Suneva

svjetlost moe natetiti, ali postoji itavo bogatstvo povijesnih

dokaza koji upuuju na to da moe i lijeiti i prevenirati kronine zdravstvene probleme. Lijenici koji su u prvoj polovini 20. stoljea sunevu svjetlost rabili kao lijek znali su da terapija sunevom svjetlou funkcionira, no nisu mogli objasniti zato. Pipali su u mraku, da tako kaemo, jer
je postojalo tek nekoliko znanstvenih teorija koje su prikladno mogle objasniti kako suneva svjetlost ubrzava zacjeljivanje rana i ponitava tetu
izazvanu tuberkulozom.
Malo je znanstvenih ili, kada smo ve kod toga, povijesnih dokaza koji
opravdavaju javne zdravstvene kampanje koje preporuuju izbjegavanje
sunca. Nema dokaza da suneva svjetlost izaziva melanom niti da ga
sredstva za zatitu od sunca spreavaju. Ljudi koji rade u zatvorenom
u puno su veoj opasnosti da razviju tu bolest od onih koji rade na otvorenon1, a melanom ima navadu izbiti na dijelovima tijela koji se rjee
izlau sunevoj svjetlosti, poput torza i stranjeg dijela nogu. Zloudni
melanom u Europi je ei n a viim nadmorskim visinama gdje je i manje
suneve svjetlosti, a ivot preveden na sw1cu umanjuje rizik razvoja te
bolesti. U ovnj t.1.:mlji (Vdikoj 13ritnniji , {)p. lll'. ) nrnnjnk suneve svjetlosti
god iujc. vjl't nl11 t 1111 11hij(' t lsrn.\ i t is1H~c ljud i vik nq;o to ih 11hijc rak
I ti ?

RI CHARD H o nDAY

I 111 lpnk, da bismo bili posve sigurni, moramo puno bolje razumjeti
d11 lov.rnjc sun eve svjetlosti na ljudsko tijelo i njezinu ulogu u prevenciji
I 11llcs t1 , Puno vie sredstava valja uloiti u otkrivanje djelovanja suneve

vj t lost i, a puno manje u to da nas se dri podalje od nje.

A I t 11,dua istraivanja sve ee ukazuju na vanost vitamina D u normal"' 1111 I 111lkdoniranju tijela. Vitamin D sudjeluje u rastu i sazrijevanju stan' 1, 1 t ini se c.b posjeduje i protukancerogena svojstva. U laboratorijskim
1C 11 p ri111t ntin\a pokazalo da bioloki aktivni vitamin D usporava rast
lm 11d11op uwlttnoma i drugih kancerogenih stanica. Deficijencija vitami11 1 I) 11111,ll 11 nnn je u nizu oblika raka i drugih najteih bolesti. Djelovanje
1111 l' V<' W Jt. t losti na kou prirodna je proizvodnja vitamina D. Stoga zvui
p11..v1 11 vjr1ljlvo da bi se broj ljudi koji svake godine umre od raka dojke,
d1l11 log , 1 ijevo i prostate te onih koji umru od ateroskleroze, modanog
11cl 11 'i pa ijdomn kuka 1nogao smanjiti redovitim umjerenim sunanjem.

N1 1t1i1 st11nnjc da e se u godinama koje slijede o utjecaju vitamina D

11 , I 1111111os ni sustav doznati puno vie, ali to je sa samom sunevom
vj1tl o~ ' 11 ? Zato izlaganje sunevoj svjetlosti u djetinjstvu spreava razvi 1j 1H11lt ipll' skkroz.c u kasnijem dijelu ivota? Kako naa prehrana utjee
koji naa koa reagira na sunevu svjetlost? Koji su dugoroni
~ di 11V'1 I Vl'lli 11 ~ iud koritenja sredstava za zatitu od sunca i koja je uloga
1 l1111 Iv u lj NlllH'n u razvoju osteoporoze? Mogu li se suneve zrake koris1 1 I ii n hl ,. ohrnuo tijek spomenute i drugih bolesti povezanih s deprit1 1 11 11\ (11 lhl

" lj11n1 1111c:1? Zato je ranojutarnje sunce toliko korisno? Na ta i dn1ga

I' 1 111J 1 11 th .1 11 10 odgovore, no ne doe li do radikalne promjene stavova

I'' ' ' 111 1 t111 c11

1

medu onima koji formuliraju politiku javnoga zdravstva,

I n lt 11w ih dobitL

Sv d\.1ko bi bilo korisno znati koliko su niske razine vitamina D

11oh h .qtne 11 uk11pnoj populaciji i to bi tono bila zdrava razina vitamina
I>, SI11d lj 11 F.uropi i Sjevernoj Americi ukazuju na to da bi insuficijcncija

(.ii" Hl' I clcfkijl' n<.' ija) n1ogla biti puno ea nego to se trenutno misli.
to 11<. i1,mj<.ri , ~vc preporuke u vc7.i s koliinom izlaganja sun evo i
vJ1t ln t 11 drnLll Hlrn pnhrnni m17.nih 'l.:i odt"i.nvanjc odgovaraju e pri u vl'
vIt 111uI11.1 I> 111 ogu Ht' dovodit l u pi 1nult'. V11 lj11 :H nn dati da e stvari post:1ti
111 ii 1 J ' "' J1 11 111 111 ko dol('koj I u1dt h ll C1 t I. l I 11wduvn1n<. nu, ini S<.' VI ln
I >111

<

11111

LJEKOVIT O SUNCE

iz~j.csni.1:1 d~ me.u starijim pripadnicima populacije vlada epidemija de~CIJenc1Je v1tamma D. Ljude odgovorne za brigu o starijim osobama, on1n1a ~institucijama ili onima vezanima za kuu, treba poticati na poduzimanje koraka koji e njihovim tienicima osigurati dovoljno suneve
svjetlosti ili dovoljno dodataka prehrani koji e tu pojavu sprijeiti.

SUNEVA SVJETLOST I STANOVNITVO

KOJE STARI

. U t.ijeku su demografske promjene koje e u nadolazeim godinama

1~at1. du~~.k~ implik~cij"e za osiguravanje zdravstvene skrbi za starije. Sve

v1~e ljudi z1~1. sv~ duze, sto znai da e se, to 21. stoljee bude dalje odmicalo, bro1 11ud1 s degenerativnim bolestima vjerojatno znato poveati.

Prema brojkama koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija, od

.1990. do ~995. godine stanovnitvo u dobi od 65 i vie godina diljem svijeta povecalo se za 14%; ista organizacija predvia da e se njihov broj do
2020. godine u razvijenim zemljama poveati za 40%. S tin1 podacin1 a
na umu, donositelji odluka na polju javne zdravstvene politike trebali bi
pomno razmotriti sve to starijim osobama pomae da ostanu aktivne,
zdrave i pokretljive. Redovito, umjereno izlaganje suncu spreava osteomalaciju u starijih osoba. Ve i samo zbog toga starije bi ljude trebalo
poticati da izlaze na sunce, a ne ih od toga odgovarati.
Jedan od naina da se stekne posve drukije stajalite o ulozi suneve svjetlosti u prevenciji i lijeenju bolesti povezanih sa starenjem jest prouiti
druge tradicije lijeenja. Lijenici u drevnoj Grkoj i Rimu sunevom su
se svjetlou sluili u terapijske svrhe, no Hipokratova je medicina odum~la davnih dana. Meutim, za one koji su se spremni zagledati malo dalje,
1 u zemlj~pisnom i u filozofskom smislu, postoje i druge tradicije koje
nude korisne uvide. Kinezi su terapiju sunevom svjetlou prakticirali
odv~avnine,.~ ine to i danas. Njihovo iskustvo sa sunevom svjetlou i
~1ac1n na koJI kombiniraju izlaganje sunevoj svjetlosti i tjelovjebu vriJCdnc su poblieg prouavanja, posebice u vezi s procesom starenja.

U knjizi ,, 1<11conjc na vrata ivota i druge ljekovite vjebe iz Kine:

sl11~heni1 v j<~h 111k,1 Na rodn<.' Republike f\i 11cu (Knocking nt thc Gate

LJEKOVITO SUNCE

, ,(' l ,ifc and other Healing Excercises from China: The Official Excercise

Hook of' thc People's Republic of China), koja je u Velikoj Britaniji objav111111\ 198 s. godine, terapija sunevom svjetlou preporuuje se za niz

\,nhsrt: plunu tuberkulozu, depresiju, srane bolesti, artritis, rahitis te

,:bi.ol~ke energije" iz atmosfere. Najpopularniji sustavi poput

Ja 1 qi-gonga u te se svrhe koriste i u bolnicama i

t'ai chi-

n1eu stanovnitvom

op~enito. Parkovi u Pekingu, angaju i lfong Kongu puni su starijih ljudi

k,0~1 s~~k~~a d~na; u zoru, u njima Vjebaju. Sustavi tjelovjebe poput

t ai chtja ih chi c.h uana tradicionalno se prakticiraju tako da je osoba

k1ou1t nl cntcritis ili crijevnu upalu. To je posve u skladu s prakticiranjem

1~1 tpljt suncvotn svjetlou na Zapadu. Kinezi se, meutim, stmevom
vjitlo~11 koriste profinjenije, to, ini se, utjee na zdravlje u starijoj

k 0 J1 p~ak~ic1~aJu hat~a J~gu jutarnju tjelovjebu zapoinju pozdravom

s~ncu : a i ~ipokrat Je p1sao o koristima od ranojutarnjih etnji u zims-

duhl. Dn bi lh se razumjelo, isplati se poznavati poneto od filozofije na

kim ~Jese~1ma. ~akle, nalazi zapadnjakih helioterapeuta prema kojima

li!!loj SL' temelje sustavi tradicionalne kineske medicine i tjelovjebe.

r~~OJUtarnp sun~e~a svjetlost.ima koristan uinak na njihove pacijente

\I I l'tHl k io netlnim se kulturama sa starijim ljudima postupa dostojanstVt' lHl

ll'I' pood n1akla dob ukazuje na mudrost. Kinesko se drutvo u velikoj

na potovanju prema starijima i prema dugovjenosti. To

1, 1111!111\n)c za dugovjenost dijelom je ukorijenjeno u taoizmu, filozofiji
lwJ1t Je duboko utjecala na kinesku kulturu. Rani taoisti bili su alkemiari
1~vcs.l'dno su prouavali proces starenja. Njihova su istraivanja dovela do
1wp11na k\asinog sustava kineske medicine te niza drugih disciplina koje
~a t ill ozdravljenja, poput tjelovjebe i prehrambene terapije. Taoisti su
11110 cijenili svakoga tko bi i u starosti ostao u formi i dobroga zdravlja
1
tt time jaali 1niljenje po kojemu je starost neto emu valja teiti. Nasupwt tmnll, v.apadna kultura favorizira mladost na tetu starijih, a upada
1i ij111<' rncljilo

1
1

o ~l kako pozitivnih uzora za osobe starije od ezdeset godina i nema.

'/,npnJnl stt mediji starije osobe skloni prikazivati kao ovisne,

nemone

I scniln<.; . Ideja da nekakav umirovljenik po izdrljivosti ili vladanju

borilakim vjetinama moe nadmaiti mladoga odraslog ovjeka strane

su naoj, ali ne i drugim kulturama.

Ositn potovanja za starije lanove drutva Kinezi posjeduju i dugu

nepreldnutu tradiciju preventivne medicine i pridaju silnu pozor~
nost uincima prirodnih ciklusa na zdravlje. ini se da korisne uinke
tjelovjebe na ranojutarnjem suncu cijene stotinama ako ne i tisuatnn
godina. Kine1.i pridaju veliku vanost boravim na otvorenom u zorn I
do kraj u iskoritavaj11 1.a zd rnvljc korisna svojsl. va ranojutarnjcg okom11.
'l'i~11t\f\\n su pndh Ht rnzvijali i usl\vrfi11v111l n\>lllw tjdovj(;'/,bc koja, pn11 11t

11JlI111v 11 v111ov111I11 , 011I 11 1 1 lm!'

l'lll

I"

I' 1'11 1 t\1 li 11I 11

111101111ta vn

1ilrn 1t1u l111 1111

ok~.enuta ~r~~a istoku, .prema izlazeem suncu. U Indiji i drugdje ljudi

dijelom se temelje i na tradicionalnim sustavima lijeenja.

Ljudi koji prakticiraju t'ai chi i qi-gong tvrde da je izlazak sunca doba
da~a

s najveiln potencijalom. Zrak je tada svje, ist i pun dobrote."

~hi u zra~u.tada je najpovoljniji jer se energija janga poveava, a energija

JI~a smanJUJ~ l!z to, organi namijenjeni uklanjanju tetnih tvari iz orga~1zma - pluca..1 debelo crijevo - najaktivniji su netom prije zore, stoga

Je to. dobr~. vn1e1~:e da se tijelo oslobodi ustajale energije i nadopuni je

~anoJ~ltarnJim chtjem. ~te ~v~he Kinezi su razradili bogatu lepezu neega
st.o bi..se moglo nazvati VJezbama na otvorenom", koje ine integralni
dio nJlhova sustav~ ~edicine. U svojoj knjizi Medicina 21. stoljea"
~2lst Century MedIC1ne) doktor Julian Kenyon ovako naglaava razliku
izmeu zapadnjake i istonjake medicine:
ldej~. o biolos~oj energiji je,

u manjoj ili veoj mjeri, razvijena u razliitim

terapi;ama) ali svoj vjerojatno najsofisticiraniji izraz nalazi u tradicional~oj kines~oj medicini u kojoj se ta energija naziva chi... ovjek se poprilino
izne~~di ~ada shvati da je konvencionalna medicina jedini ovjeku poznat
medicinski sustav koji ne poznaje pojam bioloke energije.
. toset~etjelovjebe,jednaodnajvanijihrazlikaizmeulstokaiZapada

!e

izravno ~ovezana sa.~~arenje~. Tradicionalni kineski sustavi tjelovjebe

omogncllJll.
onhnn kop 1h prakticiraJu da , kako
iormu
c
. . .
" stare
. , pobol"'
JSaVaJu
1 VJCt lili! l 11l<'g11j11 svoj chi. U zapadnjo.kim se pak sustavima u veini

RI C HARD HOBDAY

.lu~.ljlva, chi rasipa. Vjetina, tjelesna forma i izdrljivost sportaa i ena

starou se ubrzano smanjuju. Na ovom bi mjest~ ~od~

\ 1tl t1 korisno prouiti dio tvrdnji povezanih s kineskom tjelovJez~~m 1
, le1znat i po emu se ona razlikuje od zapadnjake i kakve su konst1 od

, Z .tpadu
11 1

11 jl' I

sa

i na red ovnog prakticiranja.

R ci mo prvo poneto o povijesti najpopularnijeg od tih sustava. Prema

1-i,iiHll , tiii chi ch'uan ili taji quan (kako se ~i_e na roma.ni~iran~~ ~nes

l<oui) \I
11

1t 1111

:t Je stoljeu utemeljio taoist i strucnJak za bonlacke VJest1ne po

Zhang San Feng. Pria kae kako je Zhang S~n Feng pr~m~~r:o

11 1ku i'.l nH:du drala i zmije, u kojoj je zmija nadmudrila puno vecu i Jacu

k \I vjd to migoljci svakom njezinu napadu, a potom joj silnom brzi110111 i okretnou uzvraala. Fleksibilnost i elegancija zmijskih pokreta
''"li vili 1\\1 ga i 0 11 ih je odluio integrirati u sustav borilakih vjetin~ _koje
obuhvaale i tehnike kontrole disanja, vizualizacije i razvoja chi1a. U

111

11

... toljlima koja su slijedila t'ai chi se razvio u zastraujui borbeni.~us

t i\V i ~rcdstvo za usavravanje fiziolokih i psiholokih procesa u tlJelu,
~u kl,\dno filozofskim naelima taoizma. Da bi se t'ai chi ch'uan prakt ll lrno Jrn ko treba, nune su potpuna koncentracija i mentalna mirnoa,

uhllik:t kombinira um i tijelo na nain na koji to ne ini ni jedan oblik

1..i p d njnkc tjelovjebe. Um se na Zapadu dugo smatrao p~:ve _odv~j~n1
111 nd tijlln. u drugim kulturama tomu nije tako; na prakucnoJ raz1n1 ta
Je dlhotomija n ajvidljivija upravo na polju medicine i tjelovjebe.
1

Po'lljt clnjih je nekoliko

desetljea t'ai chi ch'uan p_o~ta~ po~~ar~n .up~

,\Vo 'l.bog zdravstvenih atributa i danas ga

praktic1~aJU ~1hJun1 l~~dt

diljem svijet a. Sve je vie dokaza koji pokazuju da se njegovim redo~1tm1

prakticiranjem poboljava ope fizi~ko st~je .te ~a k:.rdiov~~~ularni, respirato rni i skcletalni tjelesni sustavi funkc1on1raJ~ ucm~ov1t1Je. Jeydno od
mnotva koristi to ih donosi t'ai chi jest pobolJsavanJe ravnoteze. Kod
prijelo ma kuka gubitak ravnotee u kombinaciji s loom. opom tjclcs
nom formo m i sm anjenom fleksibilnou vani su koliko i slaba gusto:\
kostiju. Pregled ko risti o d vjebanja t'tti chUrt, objavljen 1997. godine ."

asopisu !lrc:hfoas rf PtJysical JVJedid11t

lfrlmhilitation pokazao J<.'

knko st. uw<'lt1 srnrijim vjt/.h:\it111 hlljt1,l 1.1111 t 110 munji broj padova, nli l
Hli .dii l rn l lhiclnvn. ( .oh.1knjn bi 11 dil\ li11111 I I 11p u toj 11\jt. rl pobolj 11v11
1

1111rl

LJEKOV I TO S UNCE

ravnoteu i uspjela dokazati da bi time smanjila trokove lijeenja prijeloma kuka i drugih ozljeda povezanih s padom u starijih osoba mogla bi se
nadati vrlo ugodnoj mirovini.
~ostaje i dokazi da je t'ai chi korisno pomono sredstvo u lijeenju Par-

~~s~nove b~lesti. Rije je o progresivnom neurolokom poremeaju,

CIJI s1mptom1 obuhvaaju nestabilnost, drhtanje, usporenost pokreta,
ukoenost, depresiju i mentalnu letargiju. Pojavnost prijeloma kuka u

oboljelih od Parkinsonove bolesti openito je visoka; oni suk tomu skloni

deficijenciji vitamina D, a posjeduju i ispodprosjenu kotanu masu.
Pacijenti s tim oboljenjem kau da t'ai chi usporava slabljenje motorikih
vjetina i mentalnih sposobnosti koji se povezuju s tom boleu. Ako
prito1:1. po~oljava i ravnoteu, tada bi koristi od njegova redovitog
prakt1c1ranJa mogle biti vrlo vane za svakoga s tom boleu. I osobe s
multiplom sklerozom znaju imati niske razine vitamina D i izloene su
natprosjenom riziku od prijeloma kuka. Kao i u sluaju Parkinsonove
bolesti, nepokretljivost i neodgovarajua prehrana ograniavaju koliinu
raspolojvog im vitamina D.

ini se da kineski pristup tjelovjebi sve brojnijoj populaciji starijih i

nemonih na Zapadu moe ponuditi puno toga i, ako nita drugo, sluiti

kao mjera prevencije. Naalost, nen1a znanstvenih dokaza koji bi podu~rl~ tvr~~je. o korisnim uincima vjebanja u zoru, osim onih o terapiJSkim uc1nc1ma na pacijente sa sezonskim afektivnim poremeajem. Na
dui rok, istraivanja bi mogla pokazati da za tradicionalnu praksu oku-

pljanja u parkovima i na drugim javnim mjestima u rano jutro, kako bi

se izvukla korist iz finih energija kojima Kinezi pridaju toliku vanost,
postoje zdravi razlozi. Napokon, njihovo dugo, zbog neprekinute tradicije narodne medicine, znanje o tomu to suneva svjetlost i svje zrak ine
ljudskome tijelu kojim raspolau Kinezi puno je intimnije i instinktivnije
o d onoga kojim raspolaemo mi na Zapadu.
Moda je vrijedno spomenuti da je sir Henry Gauvain meu vodeim
hcliotcrapeutima svojega doba bio jedinstven po tome to je djelovanje
l'nnojutnrnj<.:g sunca uistinu pokuao objasniti terminima koliko-toliko
h'llskimn ~ 11 n11 H t vt: nimn.. Kao i drugi h cJio tcrapcuti, i on je tijekom go-

dina opd'l ln d11J111 11 njo sv j(._tlost i111n najvn'u tcrnpijsku vrijednost. Prema

RI C HARD HOBDAY

" k" 1 anja rano~z ag . k

n j1. i1ov u 1niljcnju, to je bilo stoga to je ,,svjet osru so

111

'

,'1HJ'c1n suncu u p acijenata izazivao jau reakciju nego izlaganje u. askl

sam nazivao

dijelu d ana. Taj je motiv razvio u.s .~~u neceg.~ ~~o J~ e 1927 o
. ih poticaJa i promJeDJlVlh reakcija koJU J
g
l l i>t JJo m p romJenpv
.
d'
"
.
.
d' kom drutvu. Sir Henry Je tvr 10
d l ll l' pn dstavto KralJevskom me ic1ns
.
. . .,
.t' I\ 11'0 ti jelo pacijenta koji prolazi helioterapiju treba.1zlagkatldSVJeze~u1
,

. .
ki pa ak l sva o nevno 1 i
''I t' il<11 1 u uvjetima koji se m11en1aJU sezons ,
.
.
'

1 im1eren1m
v 'ko1' I imta. Za njega su upravo ta stalna promJena, <oJa Je u t
.
"
b'ln'
t'ma u mnogim
1d i 11 \d ll H\ \1.razitija nego u komparativna sta i im uvJe 1 . . kl'
I i n p~ k il" podrujima, te stalna prilagodba tijela toj prom1en1
JUC za
v

"

olJl' tl\

tl 'ipJ r~HH hdiotcr:ipiju.

I i l<o sit I lcnryjeve ideje ne pruaju
Vt't' t1\\t

. " .

zadovolj~vaju~ obp~nJenJe. z~
onoga to je zabiljeena o uincima ranoJutarnJe .s~~evke SVJet

'

dreenoJ

su mJen ipa pove-

lo-.d l\i tovie, hclioterap1Je opceruto, u o

, .
' l
spozna) ama o sezonskom afektivnom poremecaJU.
1\ut s t. nna npm
. .
.

Mt >d:1postoje i uvjerljivije teorije o zdravstvenim k~nsuma ranobJu~arnJe

. . H
Gauva1n no bez o zira na
d io
vjttlost
i
od
one
koju
je
ponu
sir
enry
'
. " . .
1
\ o li rn.tt n\O li za to ikada dobiti zadovoljavajue znanstveno o~JaSnJC~Je,
.

D ranim jutarnpm satima

1u 11m munnje u to da se osim sinteze v1tam1na
u
.
.
S
.
rano u krevet rano iz
1hl v11 i nd to poprilino neob1cno. tara uzrec1ca
". . ,
d' v
"to se to na prvi pogled cmi.
I< l't' Vl' t n" i no-I.da vn1e 11 vise nego s
OSIROMAENJE OZONA I SREDSTVA
ZA ZATITU OD SUNCA
.
. o da J. e ozonski omota osiromaen djelovanjem
foko JC p osve 1asn
fi
dalJ. e nema nazna 1<a o
",
.
kemikalija koje su se otpustale u atmos eru, i
d gorono1n poveanju UVB zraenja u bilo kojem gusce nasel1en~rn
u
"
"d problem za radntkt
di'clu svijeta. Rupa u ozonskom omotacu moz a Je
J A . ktjku ali ne i '.l::t nas koji 1.ivimo nd to blie ekvatoru . One
na. nt.'lr
'
l
I , nas zhol'
bok~a i, po1cmtnji i.1nunosnog su~tnva i tkolo. <:\ . teta <OJC.su ~ . . '. .. I,
j:i ~n njn t1h11d)11hl(~nst o1~ 1.rn~t:t1j11 tnlnd1' 't111 h ltl ttk St' tn.:baJll ni\\tl.!.t.~)~t
, 1 l i Sl11 111no jt d I llVl 11.polo1lv d11lt 11' 1!1 11'1 t1Jtt nn to da do p ot.ls l l
v

1{,

li\ ' . '

'

LJ E KOVITO SUNC E

pojavnosti raka koe u Ujedinjenom Kraljevstvu i drugdje nije dolo zb og

osiromaenja ozona.
to ga onda uzrokuje? Tijekom 20. stoljea incidencija nemelanomskih
oblika raka dramatino se poveala. U industrijaliziranim se zemljama
taj porast poklopio s migracijom stanovnitva koje je sa sela krenulo u
gradove, u potrazi za poslom u uredima i tvornicama. Danas puno vremena provodimo u zatvorenom, konzumiramo sve manje kalorija, a u
prehranu ukljuujemo vie masnoa nego prije. Nesumnjivo, prehrana
silno utjee na pojavu raka i upravo je prehrana, a ne suneva svjetlost, u
samoj sri tog problema.
Kada se suneve svjetlosti i dokopamo, esto to inimo na odmoru,
negdje u inozemstvu, nakon to smo mjesecima boravili u zatvorenom
prostoru i potpuno odjeveni. To znai da do spore postupne pigmentacije koja koi osigurava kakvu-takvu prirodnu zatitu od intenzivnoga
mediteranskog ili karipskog sunca obino ne dolazi. U takvim okolnostima iznenadne navale snanoga solarnog zraenja nisu samo neprirodne,
nego i opasne. Sredstva za zatitu od sunca tu mogu pomoi, sprijeiti
nepigmentiranu kou da u takvim uvjetima izgori, no valja ih koristiti tek
kao posljednju liniju obrane. Koa koja ne stigne izgraditi vlastitu obranu
protiv jake suneve svjetlosti i tijelo koje se nije aklimatizirala bolje se
tite odjeom, eirom i dugim siestama.
Jedan od moguih imbenika geneze raka koe je i temperatura u
neposrednom okoliu. Kao to smo vidjeli u Poglavlju 3, nalazi studije
objavljene 1941. godine ukazuju na moguu povezan9st suneve svjetlosti, ambijentalne temperature i raka koe te na injenicu da na mjestima
s prosjenim temperaturama niim od 5,5 C suneva svjetlost zapravo
moe razviti imunitet na rak koe. Iz onoga to je poznato iz radova doktora Augustea Rolliera i drugih helioterapeuta, ini se da ljudsko tijelo
na sunevu svjetlost reagira drukije kada toplinu pokuava generirati
nego kada je pokuava osloboditi. ini se da sunanje u hladnim uvjetima j aa imunosni sustav i stimulira samoiscjeljujue moi tijela. Zato
se to dogaa, nije posve jasno, ali taj se pristup svakako ini najrazumnijirn na pot\tlrn ~ un n nj a, osi1n ako ste iznin1no osjetljivi na hladnou. I
t \l ll n m , l 10 J. 111 110, vu ljn provesti vi<.' istrnivcmja. 1 povezanost uporabe

RrcHARD HoBDAY

d.1.wn za zatitu od sunca i zloudnog melanoma treba podvrgnuti

P' upit kivanju stroem nego to je to danas. To ~oe naii na veli~ otpo.~
\h koji protniu njihovu uporabu, ali ima i uglednih znanstvenika ko~1
1111

llfllll nnst

koritenja kemijskih sredstava za zatitu od sunca dovode u p1-

t1llljt i njihovim. se sumnjama valja pozabaviti.

ZGRADE, BAKTERIJE I SUNEVA

SVJETLOST
l\t l11

ohn koje u Ujedinjenom Kraljevstvu umiru od raka ko~ iz~osi

11t1ltllt1 10 tkscli11u broja osoba koje umiru

~d i~fekcij~ pokupl1emh

u
linluk.1tn.1. u Ujedinjenom Kraljevstvu boln1cke infekc1J e danas odnose
vl t ' ilvorn nego to ih odnose prometne nesree ili samoubojstva. Poj,1v j, 11ktct'ijn otpornih na lijekove posebno je zabrinjavajua jer se in~
1
I ko bi t rovnnj c krvi, infekcija rana i upala plua uskoro ~~gle pos~~t~
11
tjtl'.' iv<:, odnosno da bi mogle prestati reagirati na bilo koJl raspoloz1v1
111 11

'"' lhi<ll lk. Izgledi da se vratimo na medicinu predantibiotskog doba su

zn , ~ iji l<.4 \, ;:t ipak 1noda emo upravo to morati uiniti ako lijeko~i

11 1 1

1111

c1 i, ll l' i nn metnu nam se radikalne promjene u n:.edicins.koj

p~aks1.

y11 lj 1 111 11H t t nnch\ti da nikada neemo doi. ~o st:dlJ a u k~Jemu .ce~o
t'
1 IH11nhc dezinfekcije rana i oporavka tlJela osteceno~ i~1fekt1~~1~
/
1 tic ,ti u t 1w sunevu svjetlost morati oslanjati u mjeri u koJOJ su to c1n1h
1

11

I pit~c l.

ti 1

n11k d~o, bude li taj problem nemogue rijeiti kratkorono, bit e vano

ptrnhll~i naine gradnje bolnikih zgrada kojim bi .~e ~preav~lo irenj e

z 11 ai. \. u osunanim bolnikim odjelima baktenJa Je manJe nego u
, 1 nl i n, :t suvremena znanost pokazuje i da predstavljaju bolji okoli za
1111
lljtt tnjl' kliniki depresivnih pacijenata i rtava sranog u~~~a. Florencc

Nlght lnguk 0 tornc je govorila jo 1860-ih , a povratak na h1g~Jen~ke standoadl' I\:\ kojima je inzistirnla vjerojatno bi uvelike smanjio u cnJC zara1.a
11

l>ol11k11 nlil .

PiopH~t n njt ~\t1ll\'Vt' svjedosti u gtnckvl1H', Imo sredstvo o~.igu~::wl\njn

z li 11\ICIH 1111111t 1'11~1\jcg okn\Ith blln je' Jli I ll.: h110 pup11 J,11'1\0 \I p<~V IJCSOtn~ I':\'/,
dnhllltll 111 l(cljlti \l l 1~ 11 111, ll l 01 v111 11t1 t nv1d11 Ili1~ll :c 11 kuvno konst lio
1

LJEKOVITO SUNCE

kao terapeutske sredstvo. Dananja zapadnjaka kultura ne potuje ni

sunce ni terapiju sunevom svjetlou, to pomae objasniti zato toliko
vrem ena provodimo u zgradama koje nisu graene za sunevu svjetlost.
Kinezi slijede priznatu tradiciju proputanja zimske suneve svjetlosti u
zgrade u kojima ive, ime jasn o pokazuju da vode rauna o prevenciji
bolesti. Isto tako najglasovitiji arhitekt carskoga Rima, Vitruvije, propisao je da spavae sobe u kuama i vilama trebaju biti okrenute na istok
kako bi uhvatile ranojutarnje sunce. Kao i njegovi istonjaki kolege, i
on je pazio da graevine budu organizirane tako da pridonose zdravlju
svojih stanara.
Vitruvije je drao da arhitekti moraju posjedovati aktivno znanje iz
medicine. S obzirom na zdravstvene probleme povezane sa ivotom i radom u suvremenim zgradama, moda bi arhitekti trebali proi neki oblik medicinske obuke. Ili nam je moda potrebna posve nova profesija,
koja e obuhvaati obje discipline. Vitruvijevi su klijenti, ako nita drugo,
u svojim nekretninama dobivali dovoljno prirodne svjetlosti da odre
bioloke ritmove i emocionalnu stabilnost, to se za mnoge od nas danas
ba i ne moe rei.
Budui

da je ljuska vrsta evoluirala na suncu, a ne u zatvorenom prostoru, pod svjetlima reflektora, to to umjetno osvijetljene sredine mogu
naruiti normalno funkcioniranje tijela ne treba iznenaivati. Niske razine svjetlosti naruavaju prirodnu proizvodnju melatonina tako da se
on danju, kada moramo biti budni, pretjerano lui u krvotok, a nou,
kada trebamo spavati, izluuje se pre1nalo. Dugotrajna izloenost visokim razina1na umjetne svjetlosti tijelo moe izloiti ~tresu, a postoji
i jedno poprilino uznemirujue istraivanje koje ukazuje na to da bi
zloudni melanom na neki nain mogao biti povezan s fluorescentnim
osvjetljenjem. Nas koji ivimo zapadnjakim nainom ivota i veinu
vremena provodimo iza stakla puno bi vie trebalo zabrinjavati to to
prilike za iskoritavanje bioloki aktivne komponente suneve svjetlosti
mogu biti ograniene.
Izlaganje suncu nesumnjivo predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik, no
mnogi od nns v l a~tito zdravlje dovode u opasnost moda upravo njegovim
u s kra i vn 11J t 111 . <:llj ove knjige bio je naglasiti neke od pozitivnih aspekata
j 1)'/

11)I I

RI C HARD HOBDAY

dati odreene smjernice o nainu da se rizik od izlaganja suncu

Vl' t le. na Jn inimum, a dobre strane iskoriste do n1aksimuma. I dalje ne
:1,1t 1nw puno toga o tome kako suneva svjetlost djeluje na ljudsko tijelo.
II n, 11H.:dutim, vrijedi i za uzroke mnotva najteih degenerativnih bolest I l< c>J e. pt'itiu zapadni svijet. Mogue je da suneva svjetlost ili, tonije,
dtpl'ivndjn suneve svjetlosti u genezi tih bolesti igra puno veu ulogu
tH ~go ~t t) se openito priznaje. Postoji puno povijesnih i suvremenih doI 11 ~.1 1 knJI okuzuju na to da umjereno sunanje moe biti korisnije nego to
mn t n d1u1 ns navedeni misliti. Ako ste u to uvjereni, nastavite se sunati,
di op l't ''l.ll O. l prito1n ne zaboravljajte one sudbonosne rijei uklesane u
A1111l1i11ov hmm: Niega previe. upoznaj samoga sebe.
111 H'n t e

p "

S uneva s~jetlost i ~opli na neophodni su za cjelokupnu prirodu . ovjea n stvo j e,

ta koer, dio prirode 1 potrebna mu j e s uneva svj etlost za zdravlj e i dobrobit za
'
vit alnost i sreu .

Ova ~nji ~~

o ~janJ ava kako bismo i zat o ponovno trebali poelj eti dobrodolicu suncu
u nas1m z1vot 1ma, 1t o na siguran nai n .
Poka z~je

nam kako se sun_,e va svjet lost u prolost i koristila za sprjeava nj e i

bolest i t e kako nas u buducnosti moe izlijeiti i pruat i nam pomo ..

lij eenje

_Dr ._se. Richard Hobday, la n j e britanskog registra komplementarnih

Je kinesku medicinu i kineski sust av vj ebanj a u Kini.

st udirao

lijenika ,

Dr . Ho bd~y ima -~ie ~odi nje iskustvo u salam om dizajnu zgrada i j edna j e od
osobnost i u pov11est1solarne t erapij e

vodei h