Arhitektura

Silvio Koak

Uvod1
Arhitektura ili, bolje reeno, arhitektonska
ostvarenja dio su nae svakodnevice. Suvremeni
ovjek, ma gdje ivio, susree se s arhitekturom. No
na koji je nain definirati ili na koji nain pristupiti,
doivjeti i ocijeniti ta djela, rijetko se kada pita.
Ovaj rad eli naprije prikazati estetiku openito. Nakon toga pristupa govoru o jednoj od
tema estetike, arhitekturi, definira arhitekturu te
prikazuje glavne teorije unutar filozofskoga pristupa i analize arhitektonskih djela. U zadnjemu
se dijelu ulazi dublje u doivljaj arhitekture te se
razlae novo poimanje odnosa lijepoga i runoga
kod doivljaja arhitektonskih djela.

1. Estetika u kratkim crtama

1. 1. Pojam 2
Njemaki filozof Alexander Baumgarten
prvi je upotrijebio rije estetika u svom djelu
Aestetica. Sam je pojam izveden iz grkoga
glagola aisthanomai, koji moemo prevesti s
opaati, osjeati, uti, vidjeti.

Ljudi svakodnevno neto doivljavaju kao

lijepo, a neto drugo kao runo. Neki filozofi
govore kako se ljepota ne moe analizirati, ve
samo doivjeti. Tako Ludwig Wittgenstein o lijepomu govori kao o neemu to se moe samo
pokazati, ali se o njoj ne moe govoriti. Drugi
pak vele da se ljepota moe analizirati.
92

Spectrum

Pitanja kojima se bavi estetika moemo podijeliti u dva kruga, od kojih se jedan bavi ljepotom openito, a drugi pak ljepotom u umjetnosti te se taj krug moe nazvati i filozofijom
umjetnosti. Kao filozofska disciplina estetika
je povezana s metafizikom (sr je svih pitanja
1 Tekst ovog lanka nastao je kao seminarski rad u
okviru seminara Izabrana pitanja estetike pod vodstvom
dr. sc. Nenada Malovia
2 Usp. Ivan ZELI, Vodi kroz filozofiju, Split, 2007.,
272.

nae teme
Arhitektura

pitanje o biu), filozofijom spoznaje (pita se

daje li nam umjetnost neko znanje o stvarnosti
ili o ovjeku), etikom (pita se o umjetnosti i
njezinu utjecaju na doivljaj dobra) te umjetnikom kritikom (podrazumjeva neki pogled
na pitanja to je lijepo i to je umjetnost).
1. 2. Metode estetike3
Na poetku govora o metodi unutar estetike postavlja se pitanje moe li estetika imati metodu i treba li je uope. Kao pokuaj odgovora na ovo pitanje
razvile su se neke od metoda unutar estetike.
Estetski misticizam govori kako nam za
shvaanje lijepoga nije potrebna inteligencija,
ve se potrebno prenijeti iznad nje, u ekstazu
koja je iracionalno otkrivenje nadosjetilnih realnosti. Do takvih realnosti mogu doi samo
glazbenik, ljubavnik i filozof. Bergsonovi
sljedbenici govore kako objasniti ljepotu znai
proivjeti je na razini emocija. Kada ponemo
analizirati, tada ubijemo umjetnost. Slino
govori impresionizam te njegov estetski poluskepticizam. Moemo zakljuiti kako je estetika dio umjetnosti, a ne znanosti.
U povijesti su, naprotiv, postojali znanstvenici koji su, poput Fehnera, pokuali odrediti
subjektivnu i kvalitativnu jainu naega osjeaja, izmjeriti jainu osobnoga estetskog zadovoljstva. Ta je estetika nazvana estetika odozdo
ili eksperimentalna estetika.
Jedna od metoda estetike jest deskriptivna
metoda. Ona opisuje injenice i bia, klasificira ih i tumai, ako moe. No toj metodi ni3 Usp. arl LALO, Osnovi estetike, Beograd, 1974.,
917.

kako ne pripada procjena, ve je ona opisna ili

spekulativna.
Dogmatska ili kritika metoda eli otvoreno
postaviti ideal u ime kojega se vrijednosti ocjenjuju na dogmatski nain. Takav ideal nalazimo ve kod Platona, a o njemu govori i Kant,
po kojemu se ideal postavlja samo a priori, bio
on moralan ili estetski.
Ove metode djeluju poput neprijateljskih
tabora. No postoji metoda koja ih eli pomiriti, normativna metoda. Ona od deskriptivne
metode eli uzeti metodiki i organizacijski relativizam, a odbaciti poricanje vrijednosti. Vrijednosti vraa prihvaanjem ideje vrijednosti
u metodi dogmatizma, u kojemu pak odbacije
iluziju o apsolutnom.
1. 3. to je ljepota?
Ljudi svakodnevno neto doivljavaju kao lijepo,
a neto drugo kao runo. Neki filozofi govore kako
se ljepota ne moe analizirati, ve samo doivjeti.
Tako Ludwig Wittgenstein o lijepomu govori kao
o neemu to se moe samo pokazati, ali se o njoj
ne moe govoriti. Drugi pak vele da se ljepota moe
analizirati. Tu razlikujemo one koji o ljepoti govore
kao o neemu subjektivnom te one za koje je ljepota objektivna. Kod objektivnoga shvaanja ljepote
ljepota nekoga bia ili djela proistjee iz osobina
svojstvenih tome biu ili djelu. Subjektivisti govore
kako se jedina ljepota o kojoj bismo mogli govoriti
nalazi u nama, kroz nas i za nas. Ljepotu predmeta
ili osobnosti stvara na nain miljenja o njima.4
No ljepota nije neto razluivo, ve je istodobno i subjektivna i objektivna. Ljepota nije ni u
4

Usp. arl LALO, Osnovi estetike, Beograd, 1974., 4.

ogledi i prinosi studenata teologije

93

nae teme
Arhitektura

objektima o kojima se misli ni u subjektu koji

misli, ve se nalazi u njihovu meuodnosu.5
2. Arhitektura
2. 1. Kontekstualizacija arhitektura kao podruja
Sada je potrebno definirati arhitekturu te pokuati odgovoriti na koji specifian nain arhitektura stvara osjeaj estetskog razumijevanja.6

povezana je s primitivnim materijalima i njihovim metodama konstruiranja; ona predstavlja

primitivnu graevinu. Klasicizam na taj nain
daje razumijevanje sadraja arhitekture na vioj intelektualnoj razini ondje gdje se stilovi u
arhitekturi shvaaju samo kao modni dodatak.
Tako klasicizam za neke autore nije stil ve jedina razumljiva forma arhitekture.

Definicija: Arhitektura je simbolina graevina mogla bi zadovoljiti one koji o arhitekturi govore kao o statusu koji zasluuju neke,
ali ne sve graevine. Naime, arhitektura se izdie iznad iste korisnosti prostora ija je jedina funkcija stanovanje.

2.2. Semantika teorija ili teorija znaenja

Kako sada odgovoriti na drugi dio postavljenoga problema? Naime, arhitektonsko djelo
nije skulptura. Ono kao podlogu za estetsko
razumijevanje podrazumijeva svrhovitost. Odgovor nam prua teorija arhitekture koja arhitekturu smjeta u iri filozofski kontekst te je
promatra u odnosu s drugim umjetnostima i
znanostima. Unutar teorije arhitekture razvile
su se dvije znaajne teorije: teorija izlaganja i
semantika teorija.

Tako Edward Winters donosi primjer Operne kue u Sydneyju. Kako bismo razumjeli to
znai ta graevina, moramo shvatiti povezanost izmeu graevine i brodova za plovidbu
na koje ona upuuje. Ovdje Operna kua oznaava svogs referenta, brodove za plovidbu.8

2. 1. 1. Teorija izlaganja
Teorija izlaganja esto se spominje u svrhu
obrane klasicizma. Naime, ova nam teorija govori kako se klasicistike graevine sa svojim
elementima oslanjaju na primitivne graevine
s njihovim elementima. Klasina je graevina
u korelaciji s elementima primitivne graevine,
5

Ipak, ne oznaavaju sve graevine svogs referenta. Graevina moe tumaiti, dokazivati
pomou primjera svojstva s kojima se nalazi u
korelaciji. Graevina tako moe doslovno posjedovati osobitosti koje tumai. No ni jedna graevina ne moe doslovce tumaiti na primjer
uzvienost i pjevanje, iako odreeni broj gotikih katedrala metaforiki tumai ove osobitosti. Naime, graevina moe izraziti osobitosti
koje nema ili ih ne moe doslovno posjedovati.
2. 2. Sadraj i estetika arhitekture
Estetsko razumijevanje zahtijeva prikaz do-

Usp. Isto.

6 Edward WINTERS, Architecture, u: Berys GAUT

Dominic McIver LOPES (ur.) The Routledge companion
to Aesthetics, London New York, 655.
94

Semantiku toriju ili teoriju znaenja izloio je Nelson Goodman. Ona daje openito
promatranje smisla arhitekture te eli pokazati
razliite putove interpretacije kojima se moe
krenuti od graevine do referenta.7

Spectrum

Neto na to se neto drugo odnosi.

Usp. Edward WINTERS, Architecture, 657.

nae teme
Arhitektura

ivljaja koji imamo o nekoj graevini. Kritiarima arhitektonskih djela restrikcije nameu
okolnosti u kojima arhitekt stvara svoje djelo.
Okolnosti su tradicija u kojoj arhitekt stvara te
jedino imajui na umu odnos arhitektonskogs
djela prema tradiciji moemo to djelo razumjeti
i kritizirati. Na ovomu mjestu svoju negativnu
kritiku nalazi teorija izlaganja. Naime, moda
se u primjerima klasinih graevina mogu vidjeti primitivni oblici s kojim je povezana, no
kako ta primitivna graevina moe biti dio
prezentacijskog sadraja klasine graevine?
Poznavali mi ili ne antike korijene nekih klasinih oblika, moemo stvoriti estetsko razumijevanje klasine graevine.
Arhitektonsko djelo vrjednujemo zbog naina na koji ga doivljavamo. Na prvomu mjestu
na doivljaj arhitekture ovisi o nainu na koji
je nastanjujemo. Ovaj pristup arhitekturi opisuje funkcionalizam koji daje dva dijametralno suprotna poimanja estetskoga vrjednovanja
unutar govora o vrjednovanju arhitekture kroz
prizmu naega naina njezina nastanjivanja.
2. 2. 1. Estetski funkcionalizam
Ljepota graevine proizlazi iz sklada arhitektonske forme i njezine funkcije. Sama
funkcija arhitekture uvjetuje njezinu formu i
ta joj njezina uvjetovanost formom daje status
umjetnosti. Na odnos prema djelima arhitekture obvezuje nas da vidimo koliko je forma
graevine prikladna njenoj funkciji.9

Isto, 662.

2. 2. 2. Strogi funkcionalizam
Strogi funkcionalizam potpuno odbacuje estetsko poimanje. Estetika se tretira kao
zasebna tema. Ako graevina u potpunosti
omoguuje aktivnosti za koje je projektirana,
tada je ona produkt svoje funkcije. Za stroge
funkcionaliste funkcija je drutveno uvjetovan
koncept. Vano je naglasiti kako je ovo jedna
od kritiki angairanih teorija koja pobornike ograuje od estetske kritike i titi njihovu
umjetniku praksu.
3. Runo i lijepo u arhitekturi
Prve primitivne graevine sa svojim arhitektonskim rjeenjima teile su jedinom
cilju iskljuivo optimalnoj praktinoj formi. Egzistencijalna komponenta nadvladala
je sve ostale.10 Arhitektura Sumera i Egipta
impresionira promatraa svojim oblikom i dosegom te moemo rei da njezini objekti djeluju poput ezoterikih stranih tijela. Ljepota
i gracioznost starogrke arhitekture proima
i najmanji njezin detalj. Duh pragmatinosti
karakteristika je rimskoga pristupa arhitekturi. Simbioza je to dviju veliina estetike i
funkcije. Srednjovjekovne katedrale brutalno
odskau od onodobne sredine prizemnih kua,
a postavljanju detalja pristupa se s izrazitim
pretjerivanjem. Oivljavanju sklada i harmonije, koji e arhitekturu podii do neprijeporne
ljepote, pristupa renesansa. Barokna arhitektura posee za svim onim imbenicima kojima
se prethodna razdoblja nisu usudila sluiti tako
10 Zvonko PANA, Estetika runoga u arhitekturi,
Zagreb, 2008., 106.
ogledi i prinosi studenata teologije

95

nae teme
Arhitektura

da su barokni interijeri postali svojevrsna skladita slikarskih i skulpturalnih proizvoda.11

Za govor o lijepomu i runomu u arhitekturi iznimno je vano i za povijesni pregled
prijelomno razdoblje eklekticizam 20. stoljea.
Eklekticizam karakterizira stvaranje novovjekovnih replika punih prijanjih likovnih matrica u svojim vrijednostima.12 Nastaju oblici
proeti duhom nepostojeega vremena. Dolazi
do svojevrsne izopaenosti takve imitatorske arhitekture u kojoj se arhitektonske forme koriste
poput kakvih likovnih rekvizita. Snaan utjecaj na novo poimanje lijepoga i runoga daje
ekspresionizam. Javlja se snano izraavanje u
likovno-prostornom smislu bez veih ogranienja. U kompozicijskom smislu nastaju nedoreene forme ponajvie zbog upotrebe teko formirajuega armiranog betona. Atributi runoga
poinju imati zapaenije mjesto jer forma jo
nije mogla biti dosljedno izraena. Kao intermeco dolazi internacionalni stil koji neekscesivnim pristupom i pokuajem uniformiranja
arhitektonskih oblika na globalnoj razini eli
smiriti buru emocija koja se neminovno javlja
pri promatranju arhitekture ekspresionizma.
Arhitektura kasnoga 20. stoljea zahtijeva prevrjednovanje runoga i lijepoga. Klasino lijepo
gubi prednost, a runo ulazi u mnoge segmente kompozicije. Lijepo postaje zamorno i poput
konice stvaranju viih uzbuenja s pomou arhitektonskih formi.13 Kontrolirana runoa postaje izazov koji moe doivjeti punu afirmaciju.

Kako se ne bismo izgubili u pretjeranoj irini,

ograniit emo se samo na najznaajniji dio temeljnjih postavki runoga u estetici arhitekture.
3. 1. Utvrivanje runoga u arhitekturi
Runim moemo definirati sva ona likovna,
ali i arhitektonska djela koja izlaze iz okvira
uobiajenih poznatih modela. Gledajui neku
zgradu, ako posumnjamo u njezinu statiku sigurnost zbog oblikovnog egzibicionizma, opisat emo ju runom.14
U niz intuitivnih kriterija za odreivanje runoga u arhitekturi moemo svrstati nedostatak
simetrije ili ritmikoga reda, to nam oteava njezino shvaanje i pobuivanje loih asocijacija na za
nas nepovoljne dogaaje pri njezinu promatranju.
Za objektivno utvrivanje vrijednosti runoga moemo se osloniti na utvrene injenice:
odsutnost vidljivog reda u sreivanju kompozicije djela, odsutnost zamjetnije geometrijske
pravilnosti, nepostojanje smislenog odnosa dijelova prema cjelini, globalna amorfnost, pretjerano gomilanje istovrsnih elemenata, zbrka
u postavi za iitavanje njihova znaenja, nedosljednost likovne definicije i nemogunost jasnih
asocijacija prema poznatim veliinama i vrijednostima, nejasno izloena idejna poruka djela,
opa disharmonija i nesklad, sluajna ili namjerna deformiranost uporabljenih elemenata, umanjeno ili prekomjerno uveanje detalja, svjesno,
namjerno, provokativno karikiranje, statika destabilizacija oblika, neiskrenost u izrazu15.

11

Usp. Isto, 106150.

12

Isto, 126.

14

Isto, 163.

13

Isto, 150.

15

Isto, 164.

96

Spectrum

nae teme
Arhitektura

3. 2. Dualna priroda runoga

Zakljuak

Je li upotreba runoga u arhitekturi opravdana ili ne i kakve li koristi od upotrebe runoga u oblikovanju arhitektonskih djela?

Od primitivnih ljudskih nastamba preko

traenja renesanse, baroka i klasicizma pa sve
do modernih arhitektonskih rjeenja vidljivo
je neprestano traenje pravoga odnosa onoga estetskog i funkcije u arhitekturi. Nameu
nam se pitanja o vanosti odnosa runoga i
lijepoga u arhitekturi. Dolazi do pozitivna nametanja runoga kao kategorije koja iskreno
moe progovoriti promatrau i uputiti ga na
skrivenu poruku. Neobino je koliko se runo
u suvremenom drutvu namee kao lijepo te
se uvia stvarna potreba prevrjednovanja ovih
arhitektonskih atributa.

Iskrena upotreba runoga u oblikovanju arhitekture moe posluiti kao prikaz stanja drutva u kojemu se djelo stvara. U svojoj estetskoj
obuhvatnosti runo potie buenje ustreptalih
vibracija koje zadiru u psihu promatraa.16
Djelo realizirano upotrebom runoga snano
prenosi istine drutva ili pojedinca promatrau. Te istine ljepota svojim rekvizitima ne bi
mogla ispisati na dosljedan nain.17 Kada bi
odbacili runo kod opisa djela koja poruku nose
upravu u tome runom, dolo bi do nepotrebna idealiziranja i dobili bismo krajnje nepotpun
opis takva djela i ono bi ostalo okrnjeno.
No postoji i lana dimenzija runoga. Kada
runo ima tendenciju postati lijepim, ono gubi
vrijednost u umjetnikom izraavanju. Ovdje moemo govoriti o runomu u funkciji kia. Jednako
tako kod djela koja runo upotrebljavaju prema
strogim arhitektonskim kodeksima te ne uspijevaju zbog toga komunicirati s publikom moemo
govoriti samo o runomu koje je odraz slaba rjeenja arhitektonske kreacije. Takav objekt esto je
disfunkcionalan i stoga negativno ruan.
Dakle, pozitivno runo uspostavlja komunikaciju s promatraem dok negativno runo zbog
loega oblikovanja i svoje nefunkcionalnosti komunikaciju ne ostvaruje.18
16

Isto, 186.

17

Isto.

Literatura
Charles LALO, Osnovi estetike, Beograd, 1974.
Zvonko PAAN, Estetika runog u arhitekturi, Zagreb, 2008.
Duko A. RAKI, Opa povijest arhitekture,
Zagreb, 2005.
Edward WINTERS, Architecture, u: Berys
GAUT Dominic McIver LOPES (ur.) The Routledge companion to Aesthetics, London New York
VITRUVIJE, Deset knjiga o arhitekturi, Zagreb, 1999.
Ivan ZELI, Vodi kroz filozofiju, Split, 2007.

18
Usp. Zvonko PANA, Estetika runoga u
arhitekturi, Zagreb, 2008., 150.
ogledi i prinosi studenata teologije

97