NAKIT ISTOCNIH GOTA NA PODRUGJU RIMSKE PROVINCIJE DALMACIJE Ante Uglesié Sazetak ! U radu su obradeni nalazi nakitnih predmeta Istotnih Gota nadeni na podruéju rimske provincije Dalmacije. Ti predmeti uglavnom potjecu iz nekropola i zasad su najrelevantniji za upoznavanje arheoloske slike Istoénth Gota na navedenom podruéju. Zastupljene su: luéne fibule, pojasne kopée, predica, ogrlice, pektoral, nausnice, prstenje, narukvica (7), amajlijska kutijica (bulla) ulomci ukrasnog poveza za glavu. Sve nalaze autor tipolosko-stilski analizira, tradi im paralele, te th pokuSava vremenslt { radioni¢ki odrediti. Utvrduje da je najveci dio tih nalaza nastao u sjevernoj Italiji, gdje su postojale sredisnje tadionice za izradu istoénogotskog nakita. Dio nalaza izraden je u pontskim radioni¢kim sredistima, koja su i nakon odlaska Istoénih Gota u Italiju nastavila proizvoditi nakit prilagoden njihovu ukusu, Posebno su vazni primjerci nakita koji nemaju izravnih paralela u velikim radionickim sredistima toga vremena, a za koje se pretpostavija da su nastali u doma¢im radionicama, eventualno u Saloni. Nalazi Istoénih Gota pronadeni na podruéju rimske provincije Dalmacije nezaobilazna su grada za opéenito prou¢avanje etnicke skupine Istoénih Gota i zasluzuju da im se pokloni veca paznja nego Sto je to bilo dosada, ne samo kod nas, veé u europsko} arheolo8koj znanosti uopée. Rimska provincija Dalmacija pod viast Istoénih Gota dosla je Poslije 493. godine, nakon sto je uspostavijeno istocnogotsko kraljevstvo s Teodorikom (493, - 526.) na celu,' Mada je njihov ‘Istocnogotska drzava protezala se od Septimanije (danasnje Provence) na zapadu, zahvacajuci cijeli Apeninski poluotok { Sicllju prelazila je u po- drucje Alpa, a prema istoku obuhwacala je provinciju Dalmaciju t velikt dio 99Puno znanstveno vrednovati, J2uzevsi novea, nakitnt predmeti su najbrojniji nalazt istocnogotske arheoloske ostavstine na podruéju rimske provincije Dalmacije. Potonji predmeti ujedno su najsignifikantniji i zasada najrelevantniji za razmatranje arheoloske problematike te etniéke skupine na Ravedenom podrugju, Najveéi dio nalaza potjece iz nekropola, a samo th je nekoliko naseobinskog podrijetla.? © Postojanju istocnogotsith nekropola na podruéju rimske Provinelje Dalmacije zasada se ne moze govoritl. Postoje jedino Pojedinaéni istoénogotski pokopi, uglavnom unutar groblja na redove kasnoanti¢kog autohtonog zivija s kraja 5. { prve polovice 6. stolje- 6a.” Moguénost utvrdivanja istoénogotskog etnika postoji samo kod Zenskih grobova, uglavnom viseg drustvenog statusa, ko}! se Panonije, O granicama istoénogotske dréave vid V. Blerbrauer, 1975, 17-25; M. Brandt,1980, 81-82. Jirtory koji su Istoéni Goti dréaltu suajaj vlasti obuhwacao je gotove cielo podrutje provinetje Dalmacije oblikovane u vrijeme cara Dioklecijane (284., 703), Obulwacao je jadransku obalu (totoke) od rijeke Rase (Arsia fl) u Jstrt do Neretve (Naro fl). Granice u zaledu isle su juno od Kupe (Colapis we Banle Luke, a odatte prema Doboju. Dalje prema istoku granica fe isla do Drine (Drinus fl) {njenim tokom dalje na Jug, te se spustala do Nocti © Gdiministrationom smislu provineiit Dalmacit je u vrieme tstocnogotshe Badanine pridodanaa t provinciia Savija. Srediste obiju provineija bila Je Griona u kaa je stolovao comes Dalmatiarum et Saviae (Kaslodor IX. 8 t), ° vladavini u provineijt Dalmacyi vidi A. Uglesi¢é, 1991, 65 i Rall. U navedenom radu donost se sva relevanina literatura 6 (| probie, matici Radié, 1904, luena fibula tzPrepoznaju po karakteristiénom Zenskom nakitu. Istoénogotska Zenska noSnja 5. 16. stoljeca obiljezena je parom fibula na ramenima {it prsima, najées¢e ukrasenim rovasenjem i almandinima (ili staklenom pastom), i pojasnom kopéom (ponekad je umjesto kopée zastupljena samo predica). U nekim grobovima nadena je samo kopéa (bez fibula) ili samo par fibula (bez kopée), a ponekad i samo Jedna fibula.* Od drugog, manje karakteristi¢nog nakita nosene su poliedarske i druge nausnice, ogrlice od zlata ili stallenih perli (Ponekad pomijeSane s kalcedonskim), pektorali, predice, prstenje, narukvice { drugo. Muske grobove tesko je prepoznati jer Istocni Goti nisu obiéavali polagati oruzje u grobove, kao sto su to radili drugi, njima srodni barbarski narodi (Gepidi, Sarmati, Skiri, Alamani idr)® Kako Je istoénogotska arheoloska grada u umjetni¢kom smislu Povezana s kasnoanti¢kom i zato je ponekad - ako to nisu najoznacavajuci nalazi, kao sto su pojasne kopce i luéne fibule - vrlo teSko razluciti da li se radi o nalazima istoénogotske ili autohtone (kasnoanti¢ke) pripadnosti, u tekstu koji slijedi obradit emo samo one primjerke nakitnih predmeta koji se sa sigurnoséu ili s velikkom werojatnocom mogu pripisati Istoénim Gotima. a) Fibule Uz pojasne kopée fibule su najkarakteristiéniji tip istognogotskog nakita. U prvu skupinu uvrétene su rovagene luéne fibule, koje su {| najbrojnije, a zastupljene su s trinaest primjeraka (od toga pet Pari) iz osam nalazista. Na nalazistu Kasi¢ - Glavéurak kod Zadra pronadena je srebrna luéna fibula (T. Il, 2),* gotovo potpuno istovjetna s fibulom iz nepoznatog nalazista (Austrija 7), koja se nalazi u zbirci Diergardt u {d), Plavno - nepoznato nalaziste kod Knina Unesi¢ Veliki Bogotin kod Drnt- $a, Solin (Salona). Manastirine i nepoznata nalazista, Vrlika - nepoznato nalaziste kod Sinja, Vid (Narona) kod Metkoviéa - Pruscev vrt, Han Potok Vrba kod Mostara, Petinska Rika (Gornje Pecine) - nepoznato nalazise kod Miletié,1955, 151 id.; Ista, 1956, 9 id). <2. Vinski, 1973, 189. Podrobnije o obiljegjima dokumentirane istoeno- gotske Zenske nosnje vidi u V. Bierbrauer, 1975, 71-83. * Teodorik Je, wjerofatno iz ekonomskih razloga, éak posebnim odredba ‘ma branio svajim podanicima da u grobove polazu zlatne t srebrne priloge. ‘Slucant nalaz iz unistenog groba, pronaden zajedno sa dva monogramma prstena (T. Il, 3, 4) prilikom vadenja pijeska 1962. godine. Cuva se u Arie. oloskom muzeju u Zadru (dalje: AMZd). J. Belosevié, 1965,130-139, T. 1. 1 Isti, 1968, Tl, 1; Z. Vinski, 1973, T. V, 47: Isti, 1978, 40, T. XVI, 2: V. 101Njemackoj.7 Vrlo joj je srodna i fibula s franackog groblja u Marchelepotu (Dep. Somme, Francuska).® Po na¢inu ukraSavanja Povezuje se sa sjevernotalijanskim radioni¢kim krugom, as obzirom na to da nema elemenata za blize odredenje, datira se u vrijeme prve polovice 6. stoljeca (do oko 537,).” O8teéena srebrna fibula iz Plavna kod Knina (T. VIII, 1)}°udekoru noéne ploéice vrlo je srodna fibuli iz Kasi¢a (T.ll 2) i s njom i njenim analognim, veé spomenutim nalazima, pripada u isti radionicki krug { takoder se datira u prvu trecinu 6. stoljeca. Nedavno je u Vidu kod Metkovi¢a (antiéka Narona) otkriven istotnogotski Zenski grob u kojemu se nalazio jedan par srebrnih luénih fibula (7. IV, 1-2)."' Po nadinu ukraSavanja glavice i nozice, ove su fibule vrlo sliéne istoGnogotskoj fibull iz nepoznatog nalazista u Italiji, koja se Guva u zbirci Castellani u Rimu.!? Nema nikakve sumnje da su one nastale u istoénogotskim radionicama u Italiji, a vremenski ih se moze smjestiti u prvu trecinu 6. stoljeca. U krug istoénogotskih radionica u sjevernoj Italiji spada i par srebrnih fibula iz Han Potoka - Vrbe kod Mostara (T. IV, 3, 4). To Bierbrauer,1975, 98, 239, T. LXV, 1: D. Mrkobrad, 1980, T: XIV, 2; M. Sut, 1981, 322-323; R. Jurté,1981, 183, sL.1:7; A. Uglesié, 1990, 212, T. Il, 2. 7 J. Werner, 1961, 25, T. XVIII, 82; J. Belosevié, 1965. T. I, 2; brauer, 1975, T. LXV, 3. *V; Blerbrauer, 1975, T. LXV, 4. ° J, Belosevic, 1965, 133. ” PronaSao je 1907. godine fra Lujo Marun. Premda je on u svom dnev- niku Wzostavio podatak o okolnostima t mjestu nalaza (za podatke iz njego- va dneuntka vidi S. Gunjaca, 1958, 135), pretpostaviti je da potjece iz uni- Stenog groba, Cuva se u Muzeju hroatskth arheoloskih spomenika u Splitu (dale: MHASS), S. Gunjaca, 1958, 135; J. Kovacevté, 1960, 25, T. X, 41; J. Belosevié, 1965, 134; Z. Vinski, 1969, 183; Isti, 1973, 195, bil. 97, T. V, 48: Isti, 1978, 40, T. XV, 3; V. Bierbrauer, 1975, 98 (bilj. 34), 240; D. Mrkobrad, 1980, 28, T. XIll, 5; A. Uglesi¢, 1990, 212, T: VI, 1. "Grobe pronaden prigodom zemijanth radova u srpnju 1994. na lokali- tet Pruséev urt. Osim jednog para fibula u njemu su nadene Zeljezna predi- a { perla od staklene paste. Svi nalazi iz tog groba, nazalost, u privatnom su posjedu, a nama Je bila dostupna jedino fibula (I. 1V, 1-1b) koju obja- vyjujemo u fotografijit crtezu. Crtez druge fibule (T: IV, 2) napravijen je pre- ma urlo losqj fotografi. U neposrednaf blizint toga groba struénjaci Muzeja hrvatskih arheolo- Skin spomentka {Arheoloskog muzeja u Splitu tzvrsili su tiekorn stuclenoga 1994. pokusna istrazivanja t pritom pronasii nekoliko grobova. U jednom do nyth naden Je jo8 jedan par istocnogotskth rovasenih fibula. ®V, Bierbrauer, 1975, T. XVII, 4. » Pronadene su 1890. godine zajedno s ogritcom od zlatnih gevéica i alamandinskog zma (T. Vill, 7), zlatnim filigranskim nausnicama (7: VII, 5, 8 4 102potvrduje spiralno-naoéarasti ukras na polukruznoj glavici, vrlo blizak onome na dvjema fibulama iz nepoznatih talijanskih nalazista."* i na fibuli iz tirinskog nalazista Weimar - Cranac- hstrasse," koje su zasigurno italske provenijencije. Ukras rombiénih nozica na fibulama iz Han Potoka donekle je jedinstven, barem u gornjem dijelu motiva, ali je ipak blizak ukrasu na fibuli iz KaSiéa (7. Il, 2) i njoj srodnih primjeraka. Na osnovi navedenih srodnih primjeraka fibule iz Han Potoka datiraju se u prvu trecinu 6. stolje- ea. Jedan par fibula iz nalazista Mihaljevici - Varosiste kod Sarajeva (7. Ill, 6, 7) po tipolosko-stilskim osobitostima 1 u radioni¢kom smislu dosta je blizak fibulama iz Reggio Emilije u Italiji.” Na ukrasu (na glavi i nozi) u obliku rovasenih spirala o@ituju se prezici “karavukovskih’ stilskih obiljeZja koji ih datiraju na sam poéetak 6. stoljeca.® Osteéeni par srebrnih fibula iz Pecinske Rike (Gornjih Pe¢ina) kod Travnika (T. Ill, 1, 2) u pojedinostima ukragavanja radionicki odgovara pontsko-podunavskom kulturnom krugu. Po svom opéem 6) t srebrnom amajlijskom Kutijicom (T. VIII, 8) kao tnwentar istoénogotskog Zenskog groba - sarkofaga. Jedna se fibula nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu (dalfe ZMS), a druga je u Dorskom muzeju u Becu. W. Radymski, 1890, 340-341, sl. 6; Isti, 1893, 305-306, sl. 6: Z. Vinski, 1954, 309, sl. 2:7: Isti, 1973, T. V, 46; Istt, 1978, 40, T. XI, 1-2; N. Miletié, 1955, 152, sl. 2a; Ista, 1963, 50; Ista, 1978,100, sl. 4; J. Kovaéevié, 1960, 23, T: VIll, 31: V. Bier brauer, 1975, 72, 240, sl. 9:1-2, T. LXXIll, 2; D. Mrkobrad, 1980, 28, T: XIll, 4, 6; P. de Palol - G. Ripoll, 7989, 61. sl. 18; A. Uglesi¢, 7990, 212-213, T: VI, 1-2, * V, Bierbrauer, 1975, T. LXIV, 1-2. ® J, Werner, 1961, T: Vill, 4. V. Bierbrauer, 1975, T. LXXIII, 3. Slucajni nalaz tz unistenog groba pronaden je 1954. godine prilikom vginth radova. Cuvaju se u ZMS. N. Miletié,1955, 151-153, sl 1; Ista, 7963, 50; Ista, 1978, 101, T: Il, 1a-b; Ista, 1984, 385-386, sl. 121; J. Kovacevié, 1960, 22, T. VII, 29; Z. Vinski, 1973, 199, T. XI, 64; Isti, 1978, 40, T. IX, 3- V. Bierbrauer, 1975, 100, T. LXVIIl, 7: D. Mrkobrad, 1980, 28, T: Xi, 4-5; A. Uglesié, 1990, 213, T. Il, 3-4. M. Degant, 1959, 56, T. XVII V. Bierbrauer, 1975, 91-93, T. XXXII, 2, 3. + Nakitna skupina tipa “Karavukovo" dobila je naziv po primjerku kopée nadene u Karavukovu (Vojvodina). Obiljezava je duboko rovaseni stilizirani vitiéasti ornament. Srediste tzrade ove nakitne skupine bilo je u Karpatskoj kotlin, na panonskom tl. Datira se u drugu polovicu 5. stojeca. Usp. Z. Vinski, 1962, 75-79, sl. I ® Slucajni nalaz, dospio 1893. godine u Zemaljski muze) u Sarajevu, zajedno s parom poliedarskth nausnica (T. Ill, 3, 4) { kalcedonskom perlom (Z-ll, 5). Najujerojatnije se radi o nalazima iz unistenog groba. P.A. Hoffer, 1895, 60, sl. 4; Istt, 1897, 257, sl. 4; B. Salin, 1905, sl. 62; N. Miletié, 1955, 103izgledu { spiralno-viti¢astom naéinu ukraSavanja ove su fibule vrlo bliske fibuli iz nalazista Vojnikovo u Bugarskoj,”® koja je radioni¢ki istovjetna s krimskogotskim fibulama prve polovice 6. stolje¢a, npr. iz grobnih nalazista Artek i Kertsch.” Druga, veéa srebrna fibula, nadena na nalazistu Kasié - Glaveurak kod Zadra (T. I, 1) po tehnologiji izradbe odlikuje se nekim specifiénostima u odnosu na istoénogotske fibule s kraja 5. i prve polovice 6. stoljeca. Naime, uvrijezene almandinske ili staklene uloske na njenoj rombi¢noj nozici zamjenjuju plastiéni kolutiéi. Isto tako stilizirana zivotinjska glava na zavréetku nozice u detaljima obrade razlikuje se od svih ostalih na fibulama iz druge polovice 5. 1 prve polovice 6. stolje¢a. Mada se po nadinu obrade ukrasnih kompozicija kaSi¢ka fibula moze povezatt s fibulama istocnogotskog, podrijetla na podruéju Italije, posebno s tipom nazvanim po primjerku iz nalazista Reggio Emilia, navedeni, donekle rustiéni detalji obrade izdvajaju je iz kruga talijanskih istoénogotskih radionica. Stoga se nameée pomisao da je mogla prije nastati negdje drugdje, mozda na domaéem tlu, u nekom lokalnom radionickom centru (mozda u Saloni), ali pod utjecajem talijanskih predlozaka. Doduse, zasada nemamo posve sigurnih potvrda o postojanju doma¢th radionica gotskog nakita, ali neki drugi nalazi isto€nogotskog tipa koji u pojedinim svojstvima odudaraju od talijanskih radionica, a koje ée kasnije biti obradene (pojasne kopée iz KaSiéa - T. Il, 5 { Solina - T. VII, 1, te luéna fibula iz IvoSevaca - T. VII, 3), daju indicije za pretpostavku o njihovu postojanju. Ukras kadiéke fibule (T. I, 1) u obliku rovasene spirale na glavi irombicnoj noZici nastao je pod utjecajem “karavukovskih” stilskih primjesa,* koje su posredstvom Istoénih Gota dospfele u Italiju iu prezicima se o@itovale na proizvodima talijanskth istocnogotskih radionica, 153, sl. 2a-b; Ista, 1963, 49; Ista, 1978, 100, T. I; Ista, 1984, 386; Z. Vinski, 1966, 150; Isti, 1973, 205, T. XIll, 72; Isti, 1978, 40. T. XI, 3-4; V. Bierbrauer, 1975, T: LXVIII, 1-2; D. Mrkobrad, 1980, 28. T. IX, 3, 6; A. Uglesié,1990,. 213, T. Ml, 1-2. 2, Vinski, 1973, T. XIII, 74. 21 Isto, 208. ® Sluéajni nalaz iz. groba unistenog prilikom vadenja pijeska 1962. godi- ne. Cuva se u AMZd. J. Belosevié, 1965, 133-134. T. Il, 1-2; Isti, 1968, 231- 232, T. IVV:Z. Vinskt, 1971, 52; Isti, 1973, 199-200, bilj. 120, T: VIl, 65; Isti, 1978, 40, T. X, 3; V, Bierbrauer, 1975, 100, 239, T. XVII, 1-1a; D. Mrkobrad. 1980, 30, T. XIV, 4; M Suié, 1981, 322-323; R. Jurié, 1981, 183, sl. 1:9, T. 29, A. Uglesié, 1990, 211-212. T. ILL ® Usp, bilj. 17 wovom radu. * Usp. bil. 18. 104Navedena obiljeZja datiraju kasicku fibulu oko 500. godine ili na poéetak 6, stoljeca, pa se s pravom moze re¢i da je ona najstariji istocnogotski nalaz na tlu danasnje Dalmacije.** Udrugu tipolosku skupinu spada mala kloazonirana luéna fibula iz, nepoznatog nalazista u Kninu (T. I, 1).?° Ovoj fibuli tipoloski je srodno nekoliko primjeraka s podruéja Sredozemlja. ‘To su; jedan par fibula iz grobnog nalaza u Koudiat - Zateuru kod Kartage (unts),” nadenih u jednom mramornom sarkofagu, jedan par fibula iz Constantie u Alziru,” te fibule iz istoénogotskog grobnog nalaza Pistoia\(Prov. Firenze, Italija).*" Sjevernoalpske imitacije ovoga mediteranskog tipa fibula jesu luéne fibule iz Barbig - Iremautha (Lskr, Regensburg, SR Njemacka)” i iz Maroeuila (Dép. Pas de Calais, Francuska).*! Prema J. Werneru navedeni tipovi fibula datiraju se od druge polovice 5. stoljeca do sredine 6. stolje¢a.® Nacin ukragavanja kninske fibule tipoloski je usporediv s nacinom ukraSavanja mnogih nakitnih predmeta sa Sireg podruéja Europe, medu kojima spominjemo pojasne kopée iz: talijanskih istoénogotskih nalazista Aquasanta® i Tortona, * franaékog nalazista Koln - Severinstor,* gepidskog groblja u Szentes - Berekhatu (Madarska),°° -2birke Castelani (Italija),.” Ljubljane - Jakopéeva vrta (Slovenija) itd. Po naéinu ukrasavanjaina temelju usporednih nalaza kninska se fibula (T: I, 1) moze oznatiti kao proizvod isto¢nogotskih radionica, a vremenski se moze smjestiti u prvu treéinu 6. stolje¢a, ® Usp. J. Belosevié, 1968, 232, * Slucajni nalaz nepoznatog nalazista. Z. Vinski, 1968-b, 138, smatra da bi mogla biti nekropola Greblje. Cuva se u MHASS. J. Werner, 1958, 57, T. Xl, 3: 2. Vinskt, 1968-b, 112, biy. 135 t 138, TI, 93; Ist, 1978, 7. XVIII, 1: Isti, 1987, 437; V. Bierbrauer, 1975, 114, T. LIX, 3: A. Uglesic, 1990, 213. 214, TI, 1, # V, Bierbrauer, 1975, 119. % Na istom myjestu, ® V. Bierbrauer, 1975, 119, T: Ll, 4. Isto, 119-120, T: LY, 2. 5" Ist0,119-120. % J. Werner,1958, 55, S tom datacijom slate se i V. Bierbrauer, 1975, 120. © J. Werner, 1958, T. XI, 2: V. Bierbrauer, 1975, T. Il. 5. % V, Bierbrauer, 1975, T. XLV1-1a. ‘J, Werner, 1958, T. XI, 1; V. Bierbrauer, 1975, T: LXXXVI, 1. % J, Werner, 1958, sl. 5; I. Bona, 1976, 88, sl a. # W, Aberg,1923, 8, sl. 13; J. Werner.1958, T. XI, 13. *M, Slabe, 1978, 425 (d., 1, 5. 105Utrecu skupinu spadaju fibule oblika cikade, koje su zastupljene sa dva primjerka iz Salone (I. VII 3, 4).** Taj tip fibula prenijeli su u Europu Hunt iz unutrasnje Azije, a od njih su presle u upotrebu u drugih barbarskih naroda (Gota, Gepida, Alamana i dr.). Nosene su kao amulet, a neki im pripisuju i oznake drustvenog statusa - simbola viasti.“? Rasirene su na velikom podrugju Europe i Azije, a najvesi dio potjece iz Podunavija. Salonitanski primjerci cikada zasigurno su import, no da li su stigle iz Italije (preko Ravenne), kako to pretpostavija Z. Vinski,“! ili izravno iz Podunavija, zasada ostaje bez potvrde. Osim spomenutih i u tri skupine razvrstanih fibula, s istonogotskim boravkom u provineiji Dalmaciji moze se povezati Jedan par tirinskih fibula “u obliku klijesta” iz Solina (T. V, 4, 5) 1 Puncirana luéna fibula iz Ivosevaca (anti¢ki Burnum) kod Knina (T. VI, 3). Taj par tirinskdh fibula iz Solina (I. V, 4, 5)* po stilskim obiljezjima Pripada cvatu tirinSkog zlatarstva prve polovice 6. stoljeéa i ima mnogo paralela iz europskih nalaziSta, medu Kojima spominjemo fibule iz grobnih nalaza u Tiringiji i Saskoj, npr. Weimar - Cranachstrasse, Artern,* Weissenfals* itd. Kako prisustvo Tirinzana u Saloni nije potvrdeno, taj tip nakita mogao je bit! jedino uvlasnistvu Isto¢nih Gota. Vinski smatra da je u njihovu upotrebu do8ao dodirom s Tirinzanima (preko Ravenne), ali da se ne radi o trgovaékom importu, veé o poklonu, plijenu ili sliéno.*® * Slucajnt (naseobinski) nalazi, Cuvaju se u Arheoloskom, muzejuu Split (dalje: AMS). Z. Vinski, 1957, 140, sl. 12-13; Isti, 1973,178; Isti, 1978, 40; A. Uglesi¢, 1990, 214-215, T. VII, 3-4. * Cikada-fibule dobile su oblik prema jedngj urstt noénih kukaca - zrika- vaca iz stepskih predjela centraine Azije. Njihovi su se zvukovt cull na be- likey daljini, a kad bi osjetiti opasnost, odmah bi utihnuilt. Zbog toga su im Pastiri pripistvalt apotropejsko znacenje, pa su postajali Cuwart stada i na- selja od iznenadnih napada, te su tzradivani amulet u obliku njihova tijela. Opsirno o fibulama oblika cikada: M. Kocsis, 1978, *"Z, Vinski,1978, 40. * Cuvaju se u AMS. Na temelju inventarskih kryiga uturdeno je da pred- stavljaju grobni nalaz, no nije poznato gdje su toeno nadene. Z. Vinski, 1973, 178, id., T. 1, 1: Ist, 1978, 40; F. Buskariol, 1988, 47 i d., sl. 1:1-2: A. Uglesi¢, 1990, 215, T. IV, 4-5: 2. Bulfevié - S. ludevié - J. Mardesie- B., Visic. Lubie, 1994, 222, 229, sl. 5. * B. Schmidt, 1961, T: XXXVIII, 0 (gr. 1). “Isto, T. XXXVIIL, m (gr. 2). * Isto, T. XXXIX, (gr. 2) 4 Z, Vinski,1973,187. 106O8teéena Iuéna fibula iz IvoSevaca kod Knina (T. VII, 3)” Jedinstvena je i bez postojecih bliskih analogija. Nacin njezina oblikovanja podsjeéa na istoénogotske talijanske uzore, a tipoloski i stilski moze se usporediti jedino s luénom fibulom tz nalazista Ascoli Piceno u Italiji.## Inace redovito rovasent ukras na njoj je nadomjestio puncirano izvedeni ornament. Takay nacin ukraavanja dovodi se izravno u vezu, { tehnickt stilski, s punciranim ukrasima na relativno éestim kasnoantiékim bronéanim okovima irom rimskog provineijskog svijeta.® Kako na podruéju Italije nema po naéinu ukraSavanja analognih primjeraka, sasvim je logiéna Vinskijeva pretpostavka da je ivosevacka fibula mogla nastati na domaéem tlu, kao proizvod provineijskih radionica, mozda u Saloni.” Ona je, dakle, simbioza istoénogotskih stilskih obiljezja, koja se oituju u njezinu oblikovanju i kasnoantiékih stilskih koncepeija. vidijivih u naéinu njezina ukragavanja. Datira se u prvu trecinu 6, stoljeca.” b) Pojasne kopée Prema sadaSnjim rezultatima istrazenosti, istotnogotskoj arheolosko} ostavétini u provineiji Dalmaciji moze se pripisati ukupno deset primjeraka pojasnih kopél, iz pet nalazista, koje se tipoloski mogu razvrstatl u éetiri osnovne skupine. U prvu skupinu spadaju rovasene pojasne kope sa dvodijenom pravokutnom okovnom plodicom.® Takvog su tipa pojasne kopée iz nalazista Knin - Greblje (T. VI, 2), Unesi - Veliki Bogocin kod Drnisa (TV, 2)1 Kasié - Glavéurak kod Zadra (T. Il, 5) Pojasne kopée iz Knina (T. VI, 2)** i UneSiéa (T. V. 2)* tipoloski su srodne s nekoliko primjeraka pojasnih kopdi sa Sireg podrugja Europe. © Sluéajni nalaz s podrutja nekadasnjeg rimskog vojnog logora (lokalitet Supliaja). Cuva se u MHASS. Z. Vinski, 1969, 783: Ist, 1973, 208-210, sl. 3: Istt, 1978, 41, T. XV, 3; A. Uglesié,1990, 215-216, T. VIL, 2. “*'V, Bierbrauer, 1975, T. Il, 4-4a. * O kasnocarskim punciranim garniturama opSirno je pisao A. Riegl, 1907 (1987), 264 id. % Z, Vinskt, 1973, 209-210. 8 Na istom mjestu. % Prema Bierbrauerovg) tipoloskoj Klasifikacijt ove se pojasne kopce ubrajaju w A2 skuptru. Usp. V. Blerbrauer, 1975, 130 td. 8 Potjece tz groba 47. Cuva se u MHASS. Z. Vinskt, 1987, 435, sl. X, 7; Isti, 1991, 20-21, T. IX.1: A. Uglesié, 1990, 216-218, T. V, 2: K. Simoni, 1991, 81. & Nalaz tz unistenog groba, pronasao najyjerojatnije krajem proslog sto- Yeca fra Lujo Marun. Cuva se u MHASS. J. Kovacevié, 1960, 25; T: X, 42; V. Bierbrauer, 1975, 130-191, T. LXVI, 2; Z. Vinski, 1978, 40, T. XVI, 4; D. Mrkobrad, 1980, 37, T. XXV, 1; A. Uglesié, 1990, 216-218, T: IV, 2 107To su: kopéa iz groba 8 kompleksne nekropole Ljubljana - Dravije (Slovenija). po kojqj je V. Bierbrauer nazvao ovu tipolosisu skupinu,”* kopéa iz gepidske nekropole Kistelek (Madarska),”” kopéa iz groba 14/ 1914, nekropole Chersones na Krimu. (Ukrajina),** kopéa iz groba 64 istocnogotske nekropole Lucistoe, takoder na Krimu,® kopéa iz nepoz natog, vjerojatno juznoruskog nalazista, u Muzeju u Krakovu® - tarno saéuvana kopéa iz nepoznatog nalazista u zbirci Diedgardt,® te ulomak kopée iz talijanskog istoGnogotskog nalazista Campeggine,® Ovu tipolosku skupinu pojasnih kopéi V. Bierbrauer datira od posljednje treéine 5. do prve treéine 6. stoljeca. Kopée iz Kisteleka, Muzeja u Krakovu, Chersonesa i Ludistoe sigurno su pontski proizvodi. Iz istog Protzvodnog sredista vjerojatno je kopta iz zbirke Diergardt: od nje Je doduse saéuvana samo okovna plodica, no ona po svojim obiljezjima (naéinu oblikovanja i obliku zakovica) potpuno odgovara okovnim plocicama na tri navedena primjerka. Kopéa iz Ljubljane - Dravija razlikuje se od ovih po naéinu ukraSavanja alke, trna i detalja geometrijskog ukrasa, a osim toga na okovno plocici ima 1 cetiri almandinska uloska. Na fragmentaro sa¢uvanoj kopél iz Campeggine luk, alka { sa¢uvani dijelovi okovne plosice oblikovani su poput onih na kopél iz Ljubljane - Dravija, pa Je sasvim sigurno da su te dvije Kopée nastale u istom radioni¢kom krugu. S obzirom na nagin oblikovanja trna, kakav se javja na nekoliko primjeraka istoénogotskih Pojasnih kopéi, npr. iz Desane,*'Rosare,** Baretea, Vrlike kod Sinja (© VIL, 2) itd., najvjerojatnije je da se radi o sjevernotalijanskom radioniékom krugu. Pojasna kopéa iz Unesi¢a (I. V, 2) fragmentamo je sacuvana, pa nedostaju element za njenu cjelovitu usporedbu sa druigim primjercima 1 ove tipoloske skupine. Dekor njene okovne plotice, kako to izgleda na sacuvanom dijelu, blizak je dekoru okovnth plodica pojasnih kopéi iz Kisteleka(?), Chersonesa, Muzeja u Krakovu i zbirke Diergardt. * M, Slabe, 1975, T. 11,13. % V, Bierbrauer, 1975,130-133. “D, Csalllény, 1961, 227, T. CXCV, 9-10. * V, Bierbrauer, 130, bil. 151. * A. Ajbabin, 1994, 135, sl. Il, 54. © B, Salin, 1950, 186. “ V, Bierbrauer, 1975, T: LXXVI, 8. © V. Bierbrauer, 1976, T. Il, 5: A. Gotze, 1907, 8, sl. 5. © V. Bierbrauer, 1975, 131. Isto, TIX, LX, I-la, @ N. Aberg,1923, 3, sl. 5; V. Bierbrauer, 7975, T: XXXVI, I-la. © A, Gétze, 1907, T.Il, 1: V. Bierbrauer, 1975, T. L, 1. 108Geometrijski ukrasi na kop@i iz Knina (T. V1, 2) u kompozicijskom ‘smislu bitno se razlilcuju od ukrasa okovnih plodica na spomenutim, veé analiziranim primjercima pojasnih kopét, Nase je misljenje da je kninska kopéa razvijeniji oblik ove tipoloske skupine pojasnih kop¢i, i da je nastala najvjerojatnije u sjevernotalijanskim istonogotskim radionicama na potetku 6. stoljeca. Pojasna kopéa iz Kasi¢a (T. Il, 5),” mada je dvodijelna, zbog imitactJe uokvirivanja donjeg dijela okovne plogice i dekora u obliku slova “S", uvjetno se moze ubrojiti u skupinu pojasnih kopel s rovasenim trodijelnim okovnim plocicama,®* o kofima ée se govoriti u slijedu ovoga izlaganja. Mada u nacinu oblikovanja ona podsjeca na tip kopée italskoistoCnogotskih radiontca, vrlo rusti¢an nacin obrade i ukras izraden u tehnic lijevanja izdvajaju je od svih tipoloski srodnih primjeraka iz tih radionica. Na osnovi toga J. Belosevi¢ je pretpostavio da je ona prije proizvod nekog domaceg kasnoantickog radionickog centra u kojemu se izradivao istocnogotski nakit, eventualno u Saloni, a ne proizvod istocnogotskth talijanskih radionica, te je datira u prvu treéinu 6. stoljeéa (do oko 537,)."° U tipolosku skupinu rovagenih pojasnih kop¢t s trodijelnom pra- vokutnom okovnom plocicom’? ubrajaju se kopée tz nalazista Unesi¢ ‘Veliki Bogotin kod Drniga (T: V, 7, 3), Knin - Greblje (T. V, 1, 3) i Velika nepoznato nalaziste (T. VII, 2). Navedeni primjerci pojasnih kopéi tipoloski su usporedivi sa dvadesetak pojasnih Kopél iz Italije, te se po naéinu oblikovanja 1 uzorcima ukrasavanja potpuno uklapaju u krug talijanskih isto¢nogotskih radionica s kraja 5. i prvih desetljeca 6. stoljeca. Pojasna kopéa iz Unesiéa (I. V, 1)” po nacinu oblikovanja moze se usporediti, npr., s pojasnim koptama {z nalazista Piancaranf? i Stucajni nalaz iz groba unt8tenog prilikom vadenja pijeska 1962. godi- ne. Cuva se u AMZd. J. Belosevié, 1965, 134-135, T. I, 4; Isti, 1968, 7: Ill, 2; Z. Vinski, 1978, 40, T. XVI, 1; V: Bierbrauer, 1975, 147, T: LXVII, 4, D. Mrko- brad, 1980, T. XVIII, 5; M. Suid, 7981, 322-323; R. Jurié, 7981,183, sl. 1:4; A, Uglesié,1990, 218-219, T. Il, 5. ®'V, Blerbrauer, 7975, 147. © J, Belosevié, 1965, 735. 7 Prema Bierbrauerovg) tipoloska) klasifikaciji ove se pojasne kopée ubrajaju u B skupinu. Usp. V. Bierbrauer, 1975, 142 td. 7 Pronasaoje fra L. Marun 1896. Najujerojatnije se radi o nalazu iz uni- Stenog groba. Cuva se u MHASS. A. Riegl. 1903, 223-224, sl. 208. J. Ko- vacevié, 7960, 25, T: X, 42; V. Bierbrauer, 1975, 148-149, T. LXVI, 1: Z. Vinski, 1978, 40, T. XVI, 2: Isti, 1987, 436; D. Mrkobrad, 1980, 37, T: XXIII, Uglesté,1990, 218, T.1V.1. ” V, Bierbrauer, 1975, T: XXIX, 1. 109“Belluno”? u Italiji, a donekle joj je srodna i kopéa iz Dalja” u isto- énoj Slavoniji. Druga trodijelna pojasna kopéa iz Unesiéa (T. V, 3)’ po nacinu izrade okovne plocice usporediva je s pojasnim kopéama iz nalazista “Aquileia Monastero”® { “Italija” - nepoznato nalaziste.”” Pojasna kopéa iz groba 55 nekropole Knin - Greblje (I. VI, 1)”® po naéinu ukraSavanja okovne plotice sliéna je pojasnim koptama iz talijanskih istocnogotskih nalazista Controguerra” i “Belluno”.*° Druga trodijelna pojasna kopéa iz nekropole Knin - Greblje, iz groba 173 (T. VI, 3),*! vrlo je raskoSno ukrasena 1 spada medu najljepSe primjerke istonogotskog nakita pronadenog na tlu rimske provineije Dalmacije. Ona fe stilski najbliza djelomice saéuvanoj kopél iz, Controguerre,® te kopéama iz apokrifnih nalazista “Romagna”** i “Belluno”.** O8tecena pojasna kopéa iz Vrlike (T. VII, 2)*° izgledom je najsliénija kopét iz talljanskog isto¢nogotskog nalazista Rosara.®* 7 Isto, T. LXI, 3. ¥ Z, Bojié,1984, 274-215, sl. 1. ” Pronasao fe fra L. Marun 1896. Najujerojatnije se radi o nalazu iz unt Stenog groba. Cuva se u MHASS. A. Riegl, 1903, 223-224, sl. 209, J. Ko- vacevit, 1960, 25, T. X, 42; V; Bierbrauer, 1975, 148-149, T. LXVI, 3; Z. Vin- skt, 1978, 40, T. XVI, 1; Istt, 1987, 437; D. Mrkobrad, 1980, 37, T. XXII, 7; A. Uglesié, 1990, 218, T. IV, 3. *V, Bierbrauer, 1975, T. I, 1 ” Isto, T. LXI, 3. ” U inventaru ovoga groba jos su bili keramicki priljen i Zeljezni noz. Cuva se u MHASS. Z. Vinski, 1991, 21-22, T: XI, 1; K. Simoni, 1991, 82-83. ” V, Bierbrauer, 1975, T. XII, © Vidi biy. 73. *" U inwentaru ovoga groba jos su bill monogramni prsten (T: VIL, 5), zlat- ne lamele s ukrasnog poveza za glavu (TIX, 3), bronéana karika i Zeljezna karika, ylergjatno dio narukvice (I. IX, 2). Cuva se u MHASS. Z. Vinskt, 1987, 436-437, sl. X, 16a: Isti, 1991, 22-24, T. XXI, 1: A. Uglesié, 1990, 218, T. V, 3; K, Simoni,1991, 7 01-102. Vidi bili. 79. © V, Bierbrauer, 1975, T: Ll, 3. * Vidi bil. 73. ® Sludajni nalaz, najjerojatnije tz unistenog istoénogotskog Zenskog gro- ba. Cuva se u MHASS. Z, Vinskt, 1969, 183, bi. 63: Isti, 1978, 40, T: XVI, 3: Isti, 1987, 437: D. Mrkobrad, 1980, 36, T. XV, 4; A. Uglesi¢, 1991, 216, T: Vill, 4. ® V, Bierbrauer, 1975, T. XXXVI, 1- 1a. 110Utreéu tipolosku skupinu moze se ubrojiti pojasna kopéa iz Solina (f. VIL, 1)27 Po naginu ukragavanja odudara od svih poznatih primjeraka istoénogotskih pojasnih kopéi. Uvrijezeni rovaseni dekor, ‘ovdje je zamijenjen punciranim motivima “more romano”. Po nacinu oblikovanja ona je svakako istocnogotskog stilskog izrazavanja, Sto pokazuje karakteristi¢an oblik trna i uloscl u Celijama na kutovima okova, kojemu zbog o8tecenja nedostaje centralna plocica s ukrasom, ali puncirani ukras “more romano” potpuno je kasnoanti¢kih stilskih koncepeija i dovodi se izravno u vezu s punciranim ukrasima na veé spomenutim kasnoantiékim kopéama i okovima Sirom rimskog provincijskog svijeta. Na osnovi toga Z. Vinski smatra da Je proizvedena u nekoj kasnorimskoj radionici u provineiji Dalmaciji, po svoj prilici u Saloni, ali svakako za istoénogotsku upotrebu, te je datira u prva desetljeca 6. stoljeca.* ‘Vremenu istoénogotskog boravka u provineiji Dalmaciji moze se pripisati i pojasna kopéa sa zavrsetkom u obliku stilizirane orlovske glave, iz groba 50 nekropole Knin - Greblje (I: 1, 3),° Ona pripada nakitnoj skupini tzv. orlovskih kopéi, koje su pontskog podrijetla, a ragirene su na crnomorsko} obali, prvenstveno na poznatom nalazistu Kertsch, te na nekropolama 6. stoljeéa na Krimu (Suuk - Su, Gurtsuf, Artek, Koreis, Tschufut - Kale itd.).° Kopée ovog tipa takoder su pronadene na germanskim nekropolama u Srbiji (Kovin i Aradac - Mecka u Banatu, te nepoznato nalaziste u Vojvodini ili sjevernoj Srbiji),?! Rumunjskoj (Cipau, Fundatura),°? Madarskoj & Slucajni, rerajaino naseobinski nalaz s kraja 19. stoljeca. A. Riegl. 1901(1987), T. XXI, 2; Z. Vinski, 1973, 209, sl. 5; Isti, 1978, 41, T. XV, 4; D. Mrkobrad, 1980, 36, T. XXIll, 3; A. Uglesié, 1990, 219, T. V, 1; Z. Buljevi¢- S. Iocevié - J. Mardesté - E. Visié-Ljubié, 1994, 234. Z, Vinski, 7973, 209. Postojanje salonitanskih radionica za tzradu adekvatnih rovasenth { punciranih kasnocarskth protzvoda autor podupire Ainjenicom sto s ovog podrudja potjece nekoliko kasnocarskih rovasenih pojasnih kopét i okova. Vidi {rad Z. Buljevi S. Iu¢evté, J. Mardesi¢- E. Visic- Ljubic - 1994. 227 td. ® Cuva se u MHASS. D. Jelovina, 1964, 153-156, sl. 2; Z. Vinski, 1968-a, 320-322, sl. 5; Isti, 1978, 40, T. XI, 3; Isit, 1987, 435; Istt, 1991, 24-26, T. XII, 1; D. Mrkobrad, 1980, 36, T: XXVI, 1; R. Jurié, 1961, 183, sl. 1:1, T. 2 A. Uglesié, 1991, 219-220, T. I, 3; K. Simoni, 1991, 81-82. ® Najpotpunije podatke o orlouskim kopéama sakupio je i prikazao M. Rusu, 7959, 485 id. On je dao njihovu tipolosku klasifikaciju, razvrstavsi th u tri osnovne tnaéice, popts do tada poznatth nalaza i kartu raspro- stranjenosti. % Z, Vinski, 1959, 100-101, sl. 1-2; Isti,1968-g; 378-319, sl. 2-4. % M. Rusu, 1959, 456-491, sl. 2-5.(Szentes - Nagyhegy, Szolnok - Szanda, Hodmezovasrahely - Kishomok),® Poljskoj (Alt Kossewan),"* Francuskoj (Valentine - Arnesp)*® itd. Buduéi da je najveci dio ovih izuzetno znaéajnih i vrijednih pojasih kopéi pronaden na Krimu, sasvim je logiéno da se ondje trazi i njihovo radionicko podrijetlo.% Njihova upotreba veze se za razne germanske narode (Gepide, Alamane, krimske Gote 1 dr), a datiraju se od poéetka 6. do sredine 7, stoljeca.°” Po naéinu ukraSavanja i materijalu od kojega Je Izradena (bronca), kninska kopéa najjednostavniji je primjerak ove skupine pojasih kopéi. Kako su orlovske kopée iskljuéivo germanskt upotrebni pred- ‘meti, sasvim je logicno pretpostaviti da je i ova kopéa bila u viasnistvu Germana. Pretpostavija se da su njeni nosioci Istocni Goti jer su Jedino njthovi pokopi sa sigurnos¢u utvrdeni na nekropoli Grebljc.®* 'S obzirom na to da je kninska kop@a vrlo rustiéan rad prema svim drugim primjercima orlovskih pojasnih kopél, ne iskljucuje se moguénost da je ona mogla nastati u nekom radioni¢kom centru izvan pontskog kruga. Mozda se éak radi o isto radionici u kojoj je nastala i pojasna kopéa iz Kasiéa (T. Il, 5) jer po naéinu obrade i ukrasne kompozicije ovih dviju kopéi, uotava se njihova velika srodnost (obje kopée imaju takoder dvodijelne okovne plotice). Kao predlozak za izradu kninske kopée mogao je posluziti primjerak pontske orlovske kopée koju su Goti mogli nabaviti na podruéju ‘Srijema, gdje su pod njihovom viaséu obitavali Gepidi. Da su pojasne kopée s jednom orlovskom glavom bile u upotrebl kod Istocnih Gota, svjedoti nalaz minijaturne orlovske kopée iz Itallje.® Suprotno naSem misljenju da je kninska orlovska kopéa moguci proizvod neke lokalne radionice u provinciji Dalmaciji, Z. Vinski smatra da je ona iskljudivo import s transilvanijsko-potiskog pod- ruéja ili iz Srijema.¥° © M, Rusu,1959, 492-494, sl. 6:1- * M. Rusu, 1959, 496, sl. 7:2. © Pde Palol- G, Ripoll, 1989, sl. 34. © M. Rusu, 1959, 509d. ® Isto, 511-513. % Z, Vinskt, 1991, 5 id. N, Aberg, 1923, 10, sl. 16. Za istocnogotske radionice u Italy tipiéne su pojasne kopte sa dutje orlouske glave na okovngj ploéici. Vidi V. Bierbrauer, 1975, 121-122, 197. Vinski, 1991, 25-26. I. Béna, 1976, sl. 13-15. 112c) Predice Predice su dijelovt nosnje koji su sluZili za zapinjanje odjeée i obuce, a uz to su imale 1 ukrasnu ulogu. S obzirom da oval tip nakita ne predstavija etniéki oznaéavajuce nalaze, Istoénim Gotimn s< smiju priptsivati samo ont primjerci predica koji su naden! zajedno DenaUite Istocnogotskim materijalom. S podruéja rimske provincije Dalmacije zasad je samo jedna predica (pojasna) koja se moze ca sigurnoscu pripisati Istoénim Gotima. Nadena je nedavno u Vida kod Metkovica, w grobu, zajedno s Iuénim fibulama (7. IV. 1-2) Radena Je od zeljeza i vrlo je o8teéena. 4) Ogtlice i pektorali Osrlice istoénogotske pripadnosti zastupljene su na podrugju Timske provineije Dalmacije sa dva primjerka, iz Han Potoka - Vrbe Kod Mostara (TI. Vill, 7) i Ka8i¢a - Glavéurka kod Zadra (I. IX, 1). Ogrlica iz Han Potoka (7. VII, 7) Sastoji se od Cetiri trostruko profiliranih ¢jevéica, izmedu kojih se u sredini nalazi perla od almandina. Kao analogije ovom tipu ogrlice mogu se navesti tri Primjerka ogrlica: iz Granade" (zapadnogermanska), Mihlha- usena’™ (Urinska) 1 Krima™® (istocnogotska). Kako na podrugju istoénogotske Itallje nema zasad po tehnologiji izrade srodnih usporednth primjeraka, naga je hipoteza da je ogrlica iz Han Potoka mogla prije nastati negdje u krugu pontskih (Ili pontsko- podunavskih) radionica, negoli u svjevernoj Italiji. U prilog ovoj retpostavcl ide i spomenuta usporedba s vrlo srodnim primjerkom ogrlice s Krima, koja je zasigurno pontski proizvod, a okvirno se datira u 5. (2) stoljeée, Fragmentarno saéuvana ogrlica iz KaSiéa (T. IX, 1)" sastavijena Je od staklenih perli i jedne od kalcedona. Po svom obiljezju pred- ! Vidi biy.11, ® Vidi bij, 13. Cuva se uZMS, W. Radimsky, 1890, 340, sl 5; Ist, 1893, 308, sl. 5: Z, Vinski, 1954, 309, 311, st. 2:1; N. Miletié, 1963, 50; Istea 1978, 700 sl 4: V. Bierbrauer, 1975, 72, sl 9:5; D. Mrkobrad, 1980, 35, XX. s: Pde Palol G. Ripoll, 1989, 61, sl. 18; A. Uslestc, 1990, 220-221, 7 Vil’ s. "= N. Aberg, 1922, 207, sl. 302. 16 B. Schmidt, 1987, 512, sl. Xib. toe Germanen, Hunnen und Awaren, 1987, 110, sl 1, 16a. ‘© Na istom mjestu wi lazila se u untstenom grobu, zajecino s jednom od rovasenth luénth fila (EI. 1. 2). Cua se u AMZ. J. Belosevis, 1968, 297, T Via pereprad. 1980, 36, T: XX. 5; R. Jurié, 1981,183, sl. 1:8; A. Uglesié.1091, 221, T. Vil 113stavija nakdit svojstven i kasnoanti¢kom i germanskom stanovnistvu, a rasprostranjene su u velikom broju na citavu podrudju Europe, od Ponta do Hispanije. Dijelovi ogrlica vjerojatno su i kalcedonska perla iz Pecinske Rike (F. MI, 5), koja je vrlo srodna kalcedonsko) perli s kaSi¢ke ogrlice (Z. IX, 1), te perla od zelene staklene paste, pronadena u istoénogotskom grobu u Vidu kod Metkovica.' Ostavljamo moguénost da su te perle mogle biti nogene 1 samostalno, kao amuleti." Medu izuzetno rijetke i vrijedne nalaze nakitne skupine spada prsni ukras - pektoral iz unistenog groba u Han Potoku (T- 1, 2).!" Sastoji se od zlatnog lanca na kojemu visi pet privjesaka postavijenih na jednakom razmaku jedan od drugoga, a osim toga ima 1 dvije spone u obliku ptica grabljivica. Obrada i oblik karika na ovom nalazu potpuno odgovaraju ogrlicama iz talijanskih isto¢nogotskih nalazista blaga - Reggio Emilie," Deane" 1 Domagnana,"* kao i ogrlict iz grobnog nalaza Puszta Bakod u Madarskoj.!"? K tome { nagin ulaganja dragog kamenja u zlatom optocene Celije na krajevima ogrlica iz Pusrta - Bakoda, Reggio Emilie," kao 1 na jednom almandinu ogrlice iz Desane, odgovara naéinu optoéivanja zlatom spone u obliku ptica grabljivica i sredisnjeg privjeska na naSem pektoralu. Ptigje spone za zakopéavanje pektorala nemaju medu istognogotskim primjercima adekvatnih analogija.‘"” One su tipolosit 1 Vidi biy. 19. PA. Hoffer, 1895, 61, sl 6; Ist. 1897, 258, sl. 6:1. Milt, 1963, 49: Ista, 1978, 100, T: I; Z. Vinskt, 1973, bil. 146, 7: XI, 72; V. Bierbrauer, 1975, T LXVIII, 5; A. Uglesic, 1990, 221, T Ill 5. Vidi bij. 1. 1 Da st perlice nosene u funkeit amuleta poturduje nalaz perlica u amajtjske) Kutfiet (7: VI, 8) ha lokalitetu Han Potok - Viba kod Mostara (vidt Buy. 147). 1 Sluéajni nalaz, otkupljen je 1933. godine za Arheoloski muze] u Zagre- bu. Ova) Je pektoral mogao pripadati velikom kasnoanti¢kom sarkofagu. tkrivenom ( opljackanom prilikom eksploatacife pijeska na lokalitetu Vrba, “1882, godine (vide: W. Radimsky, 1890, 997 { di; Ist, 1693, 304 i d.). Z. Vinski, 1954, 307, 310-311, sl. 1: Ist, 1978, 41, T. XVII, 2; stl, 1986, 22. st 2: Kovacevié, 1960, 23, 7: VIl, 32; N. Miletié, 1963, 49; Ista, 1978. 100, st 5; Ista, 1984, 384-385, sl. 120; D. Mrkobrad, 1980, 35, 7. XX1, 1; A. Uglesi¢, 1990, 221-222, T. I, 2. 1?'M, Degant, 1959, T. XVIILXX: V. Bierbrauer, 1975, T: XXXII, 3, XXXV, 12, ‘eV, Blerbrauer, 1976, T: XVI, 1. 2M Isto, T. XX, 10. 18 J, Hampel, 1905/3. T 11, 7 ‘eM, Degant, 1959, T. XDCXX; V. Bierbrauer, 1975, T: XXXV, 1-2. {ur Motiv sokola u Europu su prenijeli Gott. a4srodne s nesto kasnijim primjercima pti¢jih fibula koje se sreéu kod Zapadnih Gota,"* Langobarda,™ Merovinga™” i Elbskih Germana. 2! Prema stilskim svojstvima, a na temelju iznesenih sliénosti s komparativnim istocnogotskim ogrlicama, pektoral iz Han Potoka (. I, 2) dovodi se u vezu sa sjevernotalijanskim istocnogotskim krugom | datira se u prvu treéinu 6. stoljeéa." e) Nausnice Nausnice su vrlo Gest inventar u isto¢nogotskim grobovima, a iu grobovima seobe naroda opéenito. S podrugja koja se ovdje obraduju Istoénim Gotima se sa sigurnos¢u mogu pripisati dva para, iz Han Potoka kod Mostara (T. VIII, 5, 6) i Pecinske Rike kod Travnika (T. II, 3, 4). Nauénice iz Han Potoka (T: VIII, 5, 6),!"° koje se sastoje od kari¢ice ukrasene filigranskom jagodom { ovalnog Kloazoniranog privjeska od zlatnog lima, nemaju postojecih bliskih analogija. Zrna od probijenog zlatnog filigrana upuéuju na anticku mediteransku tradiciju koja je "bizantskim” posredstvom bila koristena u nakitu seobe naroda, te se dalje razvijala, posebno kod Langobarda.!™ Privjesci u obliku vise¢ih kapljica sa rveno-zelenim kontrastima boja upuéuju na vezu s gotskim nalazima u Italiji - Domagnano,"> Desana,° Fano,” Testona,"* itd., odnosno na talijanske istocnogotske radionice. Jedan par nauSnica iz Peéinske Rike (T. Ill, 3, 4)!° ide u vrlo brojnu skupinu tzv, nausnica s poliedrom, rasprostranjenu od Ponta 48 P. de Palol - G. Ripoll,1989, sl. 23. 1 N, Aberg, 1923, 85, sl. 139; V. Stare, 1980, 79, sl. 10. 1 B, Salin, 1959, 793, si. 8-9: V. Stare, 1960, sl. 6. '®' H, Geisler, 1987, 617, sl. XV, 27a; 619, sl. XV, 32a. "2 Z, Vinski, 1954, 372-313. © Vidi bil. 13. W. Radimsky, 1890, 340, sl 4; Isti, 1893, 305, sl. 4; Z. Vinski, 1954, 309, 311, sl. 2:3; J. Kovacevié, 1960, 22-23, 7. VIII, 31; N. Miletié, 1963, 50; Ista, 1978, 100, sl. 4: V. Bierbrauer, 1975, 72, sl. 9:3-4; D. Mrkobrad, 1980, 34, T. XVII, 1, 6; P. de Palol - G. Ripoll, 1989, 61, sl. 18; A. Uglesi¢, 1990, 222-223, T. VII, 2-3. 2 Usp. Z. Vinski, 1954, 311. * V, Blerbrauer,1975, T: XX, 1-94, XXI, 1-4b; Isti, 1984, sl. 390-393. "% F Giunta, 1984, 34, sl. 33-36; V. Bierbrauer, 1975, T. VI, 1-2, X, 2-2b; Istt, 1994, sl Il, 73-74. XN, Aberg, 1923, 15, sl. 26; V. Blerbrauer, 1975, T. LIX, 1-2a. 4 N, Aberg, 1923, 15, sl. 27; V. Bierbrauer, 1975, T: XI, I-1 a. 1 Vict bil. 19. Cuvaju se u ZMS. P. A. Hoffer, 1895, 61, sl. 5; Isti, 1897, 285, sl. 5; N. Miletié, 1963, 49; Ista,1978,100, T. I; Z. Vinski, 1973, 205, biy. 115do Galije. Taj tip nakita izvorno je kasnoantickog podrijetla, a u vrijeme seobe naroda preuzima ga 1 barbarsko stanovnistvo. Jednostavne, u srebru ili bronel Iijevane nausnice s poliedarskim privjeskom mozemo pratiti u germanskim grobovima od 5. stoljeca, nepromijenjene u obliku do u 7. stoljece. One su sluzile kao uzor za oblikovanje luksuzno radenih naugnica s poliedrom i umetnutim almandinima, koje se prema grobovima mogu datirati do u 6. stoljeée.!® Medutim, Germanima se smiju pripisivati samo oni primjerci poliedarskth nausnica koji su nadeni u grobovima s izrazito germanskim materijalom. S obzirom na Siroku upotrebu ovog tipa nauSnica, sasvim je razumljivo da su njihove radionice bile rasirene na éitavu prostoru Europe. Za utvrdivanje radioni¢ke pripadnosti para poliedarskih nausnica iz Pe¢inske Rike (T. Ill, 3, 4) nema elemenata. Najblizu analogiju predstavija nauénica iz istotno-gotskog nalazista Tortona u Italiji, datirana na poéetak 6. stoljeca."! f) Prstenje Istoénim Gotima u provineiji Dalmaciji zasad se mogu pripisati éetiri cjelovito saéuvana prstena 1 jedna gemma. U Kaiéu, na polozaju Glavéurak, zajedno s luénom fibulom (T: I, 2), pronadena su dva monogramna prstena (I: , 3, 4),!"2 ana nekropoli Knin - Greblje, zajedno s pojasnom kopéom (T. V. 3), naden je jedan prsten istog tipa (T. VII, 5)." Monogramno prstenje u biti je anticko kulturo nasljede, a u germansku upotrebu uslo je medusobnim kontaktima s rimskim stanovnistvom. Kako se ne radi o etnicki omaéavajucim nalazima, Istoénim Gotima se mogu pripisivati samo oni primjerci koji su nadent zajedno s izrazito istoénogotskim materijalom. Monogramno prstenje iz Kaéi¢a | Knina ranobizantskog Je podrijetla. U Sarajevskom polju pronadena je gemma od almandina ili rubina s monogramom Teodorika Velikog. Nekad se nalazila u privatnoj zbirci 146, T. XIII, 72a; V. Blerbrauer, 1975, T: LXVIII, 3-4: A. Uglesié, 1991, 223, T: Vi 5-6. Usp. Z. Vinskt, 1964, 105. "' ¥, Bierbrauer, 1975, T: XLIV, 7 2 Vidi bil. 6. Cuvaju se u AMZd. J. Belosevié, 1965, 193, 7. I, 3-4; Isti, 1968, T. IM, 2-3; D. Mrkobrad, 1980, 34, T. XVIII, 5; R. Jurié,1981,183, sl 1:45; A. Uglesié,1990, 223-224, T. Il, 3-4. "Vidi bil. 81. Cuva se u MHASS. Z. Vinski,1987, 437, sl. X.16b; Isti, 1991, 22-24, 30, T. XXI, 3: K. Stmont, 1991, 102; A. Uglesié, 1990, 223-224: TV. 4. 1 Usp. Z. Vinski,1991, 30. 116AJ. Evansa, no danas je, nazalost, izgubljena, a od nje su se saéuvalt jedino gipsani odljev i otisaks (T. VIL, 4, 4a). Prsten, vjerojatno zlatni, ‘na kojemu se nalazila ova gemma mogao Je pripadati samo visokom. ‘dréavnom funkcioneru, u upravne svthe, pa se postavija pitanje kako je on dospio u unutragnjost provincije Dalmacije. Kako na tom podrueju nije povijesno dokazana upravna funkcjja takvoga ranga da bi mogla upotrebljavati ovakav peCatnjak, moze se pretpostaviti da se vjerojaino radilo o nekom poslanstvu. Povijesni navodi omoguéavaju nam jedino da ovaj nalaz povezemo s misijom comesa Simona u unutrasnjost provincije Dalmacije (508.), poduzeto} radi unapredenja rudarstva { ubiranja cetiripostotnog poreza od trgovaca (siliquaticumy).*° Prsten bi prema tome mogao pripadati samom comesu Simonu ili nekom od visokih dréavnih sluZbenika koji su se nalazill u njegovoj pratnji. Istocnim Gotima takoder se moze pripisati prsten s prikazom orla (VII 2), pronaden u okolici Mostara. "” Za ovaj nalaz medu poznatim primjercima istocnogotskog prstenja nema analogija. Prikaz orla na kruni ovoga prstena donekle se moze usporediti s orlovskim fibulama iz istognogotskih nalazista_u Italiji (Domagnano, Milano i Rim)'* i zapadnogotskih nalazista u Spanjolskoj (Deza i Alovera).° Nacin njego- va oblikovanja podsjeéa na neke tipove prstenja iz talijanskih istognogotskih nalazista blaga - Desane“ i Reggio Emillje."! g) Narukvice Narukvice nisu bas éest inventar istocnogotskih grobova. Na pod- ruéju rimske provineije Dalmacije zasad je pronaden samo jedan ulomak Zeljezne narukvice (2), Koji se moze pripisat! Istoenim Gotima (7. IX, 2). Naden je u grobu 173 nekropole Knin - Greblje.'#* h) Amajlijske kutijice (bullae) Amajlijske kutijice (bullae) nogene su objesene o vrat ili pojas a imale su prvenstveno religijsko znaéenje, odnosno u njima su se 5 Cuvaju se uAschmolean Museumu u Oxfordu. A,J. Evans, 1883. 22: CIL. Ill, supl. 10188 1;J. Kovatevté, 1960, 22: Z. Vinski, 1978, 42, T. XVII, 3: D. Mrkobrad, 1980, 34, T. XXXIV, 9; N. Miletié, 1984, 376; A. Uglesi¢, 1990, 223-24. T. VI, 3-30. 10 Kasiodor. Var. Il, 25, 26; F. Sisi¢, 1914, 146. 1 Nalazila se u zbirei pok. kipara Vanje Radausa. B. Gusi¢, 1962, 39. 18 V, Bierbrauer, 1975, T. XVIII, I-la, XXVI,I-1a, XXXVI, 2-3b. 489 P, de Palol - G. Ripoll,1989, sl. 192-193. 40 V, Bierbrauer, 1975, T: XIl, I-1a, 7. 48 Isto, T. XXXIV, 5. 2 Vidi bilj. 81. Z. Vinski, 1991, 22, T. XXI, 4: K. Stmoni,1991, 702. 17éuvall predmet! koji su imalt magijsku ulogu (éuvanje od uroka). Osim toga, one su bile 1 nakitni predmeti. Primjerci ovakvog tipa nakita dosta su rijetki, poznati su uglavnom iz germanskih nalazista, npr. iz istognogotskog nalazista Desana (Italija)."® zapadnogotskog nalazista Deza (Spanjolska),' gepidskog nalazista Mozoband (Madarska),"* itd. Na podruéju nekadasnje rimske provincije Dalmacije pronadena je jedna amajlijska kutijica, u Han Potoku - Vrbt kod Mostara (T. VIil, 8)."° Ona je vrlo jednostavne izradbe 1 naéina ukraSavanja { zasad nema usporednth primjeraka nakita koji bi mogli posluziti za eventuaino utvrdivanje njezina radioniékog podrijetla. Zanimijivo je spomenuti da su u ovo amajlijskom kutijici kao magijski predmett in situ pronadena dva zrnca jantara, Sto je zasada Jedinstveni nalaz. i) Ukrasni povezi za glavu U grobnoj cjelini groba 173 nekropole Knin - Greblje pronadena su 32 komada zlatnih lamela, koje su pripadale brokatnom povezu za glavu (T. IX, 3)."* One su geometrijskog, cik-cak oblika, a najvjerojatnije su: bile povrSinskim vezom vezane za podlogu od tkanine. Ovakav ukrasni povez mogao je sluziti kao ukras éela, ali Je mogao pridrzavati veo, ili biti sastavni dio frizure.° Ukrasne vrpce za glavu javijaju se samo u grobovima 6. stoljeca, {to na Sirem podrugju Europe, uglavnom kod germanskih naroda - Istoénih Gota,"® Langobarda." Merovinga™ { drugih. Sude¢i pre- ma ostalom inventaru iz grobova u kojima su pronadeni ostaci 18 V, Blerbrauer, 1975, 4 Isto, 790, bil. 347. 4 |, Bona,1976, 93, sl. 30. 46 Vidi bil. 13. Cuva se uZMS. W. Radimsky, 1890, 341, sl. 7: Isti, 1893, 306, si. 7; Z. Vinski, 1954, 309, 312, st 2:4; J. Kovasevié, 1960, 23, 7: Vill, 31; N. Miletié, 1963, 50; Ista, 1978, 100, sl. 4: V. Bierbrauer, 1975, 72, sl. 9:6; P, de Palol -C. Ripoll, 1989, 61, sl. 18; A. Uglesic, 1990, 224-225, T. VII, 6. 1 W. Radimsky, 1890, 341; Isti, 1893, 306; Z. Vinski, 1954, 309. 6 Vidi bil. 81. M. Dragiéevic, 1986, 237-241, sl. 1-2, T. Hl; A. Uglesié, 1990, 225, T. IX-X; Z. Vinski, 1991, 22-24, T. XXI, 2, K. Simoni, 1991, 107. 1 M, Dragivevié, 1986, 241. 199 Osim na nalazistu Knin - Grebe, ostact zlatom vezenog ukrasnog poveza za glavu otkriveni su u tstocnogotskom grobu 1, na nekropolt Lju- byana - Dravlje. M. Slabe, 1975, 12, 50. #1 M, Slabe, 1975, 50, biy. 2. #2 M, Dragivevié, 1986, 240. XI, 2a-2b; Istt, 1994, 229, sl. ll, 103. 118ukrasnih vrpei za glavu, izgleda da Je ovakav tip nakita karakteristi¢an za visi sloj drustva. Zakljuéna razmatranja Nakitni predmeti zasad su najrelevantni}i nalazi za upoznavanje arheoloske slike Isto¢nih Gota na podruéju rimske provincije Dalmacije, Zastupljene su: fibule, pojasne kopée, predica, ogrlice, pektoral, nausnice, prstenje, narukvica (2), amajlijska kutijica (bulla) i ulomei ukrasnog poveza za glavu. Pojasne kopée 1 luéne fibule najkarakteristiéniji su tipovi istocnogotskog nakita, a najéesce su ukrageni dvjema najrasprostranjenljim tehnikama seobe naroda - polihromijom i rovagenjem. Za polihromiju su znaéajni efekti postignuti ulaganjem poludragog kamenja, najéesée crvene boje (almandina) ili staklene paste na zlatnu podlogu. Ta je tehnika bila udomaéena na Crnom moru (odatle su je prenijeli Huni, Alani i Goti u Europu) ina isto¢nom Sredozemlju (Sirija), odakle je dospjela uItaliju.' Rovagena tehnika zapadnorimskog je podrijetla, nastala jeu 4. stoljecu, au 5. stoljecu potela se primjenjivati na proizvodima barbariziranog kasnoanti¢kog 1 barbarskog nakita, te se dalje razvijala kroz 6. i 7. stoljece u istoénogotsko} | langobardskoj Italiji, vizigotskoj Hispaniji, 1 na merovinskim { anglosaksonskim tvorevinama. "* Veéina istoénogotskog nakita s podrucja rimske provincije Dalmacije moze se povezati s krugom sjevernotalijanskih istocnogotskih radionica, sto je posve razumijivo ako se uzme u obzir Ginjenica da su ondje postojale sredisnje radionice za izradbu istoénogotskog nakita. Dio nakitnih predmeta importiran je iz pontskih radioni¢ith sredista. To je dokar da su se i nakon odlaska Istoénth Gota u Italiju (i Dalmaciju) trgovacke vere s pontskim zlatarskim radionicama i dalje odrzavale, i da je moda tih radionica imala velik utjecaj na ukraSavanje istocnogotskih Zena, Za jedan dio specifiéno oblikovanih nakitnih predmeta koji nemajut direkinih analognih primjeraka u velikim radioniékim sredistima toga vremena, moze se pretpostaviti da su nastali na domaéem tlu, eventualno u Saloni, u kojoj su kasnoantitke radionice vjerojatno nastavile djelovanje i u doba istoénogotske viadavine. U ovim je radionicama nastao nakit oblikovan prema istocnogotskim uzorima, "89 Na istom mjestu. "Z, Vinski, 1986, 21. 15 Na istom mjestu. 119ali fe domaci peéat ostavila tehnika ukraSavanja. To je u prvom redu tehnika punciranja, na luénoj fibuli iz IvoSevaca (T. VI, 3) i pojasnoj kopéi iz Solina (T. VII, 1), koja se ne javija niti na jednom primjerku drugih istocnogotskth fibula 1 pojasnih kopéi. Nadalje, naéin oblikovanja pojasnih kopéi iz. Kasi¢a (T. Il, 5) i Knina (I. 1, 3) takoder Je unikatan u odnosu na tipoloski srodne primjerke nakita. Usprisos Zinjenici da su istocnogotskt nalazi u provinclji Dalmaciji zasad malobrojni i uglavnom sluéajni, oni u kulturno-povijesnom smislu predstavijaju izuzetnu vrijednost. Vecim svojim dijelom uklapaju se u umjctnicke tokove toga vremena (ponekad idu tu sam vrh umjetniékih dostignuéa), no isto tako pojedini primjerct ove grade, kako smo to veé nekoliko puta u radu istaknuli, odlikuju se nekim osobitostima, nastalim upravo na ovom prostoru. Zbog svih tih razloga nakitni predmeti Istoénih Gota nadeni na thu provineije Dalmacije nezaobilazna su grada za opéenito proucavanje ove etni¢ke skupine { svakako zasluZuju da im se pokloni mnogo ve¢a paznja nego sto je to bilo do sada, te da ih se potpuno uvede u europsku znanstvenu javnost. 120T. 1. 1. Knin ~ nep. nal., kloazonirana luéna fibula (mj. 1:1); 2. Han Potok - Vrba, pektoral (mj. 1:1):3. Knin - Greblfe, orlovska pojasna kopéa (nj. 1:1)" Fotografije na T. 1, 1-3 preuzete su iz Z. Vinski, 1978, T. XII, 3:XVIMl, 1-2, * iz tehnickah razioga sve table (str. 15: mjerilu (88%) od navedenog u legendama. 63) reproducirane su u umanjen 121T. IL Kadie - Glavéurak; 1, 2: luéne fibule (mj. 2:1); 3, 4. monogram- no prstenje (my. oko 2:1); 5. pojasna kopea ( mj. 1:1) Fotografija na T. 11, 1-5 preuzete su iz J. Belogevié, 1965, T. 1, 1, 3-5: ll, 1. 122T IML. Pecinska Rika (Gornje Pecine) - nep. nal.: 1, 2. par Iuénih fibula (mj. 1:1); 3, 4. par poliedarskth nausnica (mj. 1:1):5. kalcedonska perla (mj. 1:1) Mihajevici- Varosiste: 3, 4. par luénih fibula, Fotografije na T, Ill, 1-5 preuzete su iz Z. Vinski, 1973, T. XI, 64: XIII, 72-72b, 123T.IV. 1-1b, 2, Vid (Narona) - Pruscev vrt, par luénih fibula (mj. 1:1): 8, 4. Han Potok - Vrba, par luénih fibula (mj. 1:1) Fotografije na T, IV, 1-1a izradio je A. Uglesié, a crteze na T. IV, 1b-2 Z, Miletic; fotografija na T. IV, 3 potjeve iz fototeke ZMS, a crte? na T. IV, 4 preuzet Je iz Z. Vinski, 1973. 7. V, 46. 124iia T. V. 1-3. Unesi¢ - Veliki Bogocin, pojasne kopée (mj. 1:1); 4, 5. Solin (Salona) - nep. nal., par tirinskih fibula (mj. 1:1), Fotogralije na T. V, 1-3 izradio je Z. Alajbeg, fotograf MHASS, a fotografije na T. V, 4-5 preuzete su iz Z. BULJEVIC,- 8, IVCEVIC.- J. MARDESIC.- E. VISIC-LJUBIC, 1994, 299, sl. 5. 125T. VI. Knin-Greblje: 1-3. pojasne kopée. Fotografiju na T. VI, 1 izradio Je Z. Alajbeg, MHASS; fotografije na T. VI, 2-3 preuzete su iz Z. Vinski, 1983, 435, sl. X, 7 1 487, sl. X, 16a, 126T. VIl. 1. Solin (Salona) - nep. nal., pojasna kopéa (mj. 1:1); 2. Vrlika - nep. nal., pojasna kopéa (mj. 1:1); 3. Ivogevel (Burnum), puncirana luéna fibula (mj. 1:1); 4-4a. Sarajevsko polje- nep. nal., odljevi gemme'Teodorika Velikog | njena otiska (mj. oko 1:1); 5. Knin - Greblje, monogramni prsten (nj. oko 2:1). Fotografija na 7. VIL, 1 potjede iz fototeke AMS: fotografije na‘T. VII, 2-3 lzradio Je Z. Alajbeg, MHASS; fotografije na T. VII, 44a potjecu iz fototeke Aschmolean Museuma u Oxfordu; fotografija na T. VIL, 5 preuzeta Je iz Z. Vinski, 1987, 437, sl. X, 16b. 127VIL 1. Plavno - nep. nal., luéna fibula (mj. 1:1); 2. okoliea Mostara, prsten ukrasen motivom orla (mj. oko 2:1); 3, 4. Solin (Salona) - nep. nal. fibule oblika cikade (aj. 1:1): Han Potok - Vrba: 5, 6. par filigransih nausniea (mj. 1:1); 7, ogrlica od zlatnih cjevéica 1 almadinskog zrna (mj 1:1}; 8. amajljska kutjica - bulla (mj. 1:1) Crtez na T. VIII, 1 preuzet je iz Z. Vinski, 1973, T. V, 48; crtez na T. VIL, 2 preuzet je iz B. Gusié, 1962, 39 (doradio Z. Mileti¢); erteze naT. VIL, 3-4 preuzeti su iz Z. Vinski, 137, sI. 12-13; ertedi na T. VIII, 5-8 preuzett su iz N. Miletié, 1978. sl. 4. 128 Cee UNI taElA yo aon. Fon TIX 1. Kasié - Glavéurak, fragmentarno saCuvana ogrlica (mj. 1:1); Knin - Grebe: 2. fragmentarno sauvana narukvica (mj, 1:1); 3. dio zlat- nih lamela $ ukrasnog poveza za glavu (mj. 1:1). CrteZ na T. IX, 1 napravijen je prema J. Belosevi¢, 1968, T. VI, 2 (tzra- dio: Z, Miletig); crte2 na T. IX, 2 napravijen Je prema Z. Vinski, 1991, Z. Vinski, 1991, T. XX, 4 (izradila: T. Godinovid); crteZ na T. IX, 3 preuzet je iz M. Dragicevic, 1986, sl. 1. 129LITERATURA ABERG, N., 1922 - Die Franken und Westgoten in Italien, Uppsala. 1923 Die Goten und Langobarden in Italien, Uppsala. AJBABIN, A., 1994 - I Goti in Crimea (secoli V-VI),1 Goti, katalog “lozbe, Milano 1994, Milano, 110-135. BELOSEVIC, J., 1965 - Prvi arheoloskdi tragovi velike seobe naroda na podruéju sjeverne Dalmacije, Diadora, 3, Zadar, 129-141. 1968 - Ranosrednjovjekovna nekropola u selu Kaiéu kraj Zadra, Diadora, 4, Zadar, 221-244. BIERBRAUER, V., 1975 - Die ostgotischen Grab - und Schatzfunde in Italien, Spoleto. 1984 - Aspetti archeologici di Goti, Alamani e Langobardi, Magistra Barbaritas, I Barbar‘ in Italia, Milano, 445-508, 1994 - Archeologia degli Ostrogott in Italia, Gott, katalog izlozbe, Milano 1994, Milano, 170-213. BOJCIC, Z., 1984 - Pregled istrazivanja { rasprostraujenosti ranosrednjovjekovnih arheoloskih nalaza u istoénoj Slavonifi { Baranji. Arheoloska istrazivanja u istoengj Slavonijt i Baranyi, Znansiveni skup, Vukovar, 6.-9. X, 1981, Zagreb, 211-220. BONA, L, 1976 - A J ‘aube du moyen age, Budapest. BRANDT, M., 1980 - Srednjoyjekouno doba povijesnog razvitka, 1, Zagreb. BULJEVIC, Z.- IVCEVIC, S.- MARDESIC, J.- VISIC-LJUBIC, E., 1994-Artes minores Salonae Christiane, Salona Christiana, Split, 213-313. BUSKARIOL, F., 1988 - Jo§ 0 rovasenim fibulama Ostrogota 1 Tirinzana povodom rijetkog tirinskog nalaza u Saloni, Vjesnik za arheologiju t historiju datmatinsku, 81, Split, 47-63. CIL. II, Supl. 10188 1. CSALLANY, D., 1961 - Archdologische Denkméiler der Gepiden im Mitteldonaubecken, Budapest. DEGANI, M., 1959 - Il tresoro romano barbarico di Reggio Emilia, Firenze. DEMO, Z., 1981- Novac germanskih viadara druge polovice V. do u drugu polovicu VI. stoljeca u numizmatickoj zbirci Arheoloskog muzeja u Zagrebu, Arheoloski vestnik, 32, Ljubljana, 454-481. DRAGICEVIC, M., 1986 - Ukrasni povez za glavu s nalazista Greblje u Kninu, Starohrvatska prosvjeta, 3. s., 15, Split, 237-241. EVANS, A. J., 1883 - Antiquarian Researches in Illirycum [-ll, Westminster. GABRICEVIC, B., 1957 - Nepoznati sljem na provjesla iz Solina, Peristil, 2, Zagreb, 49-50. 131GEISLER, H., 1987 - Das Graberfeld Straubing Bajuwarenstrasse, Germanen, Hunnen und Avaren, Schdtze der Vélkerwan- derungszeit, katalog izlozbe, Ntirnberg - Frankfurt a. M. 1987./ 88., Niirnberg, 608-622. Germanen, Hunnen und Awaren, 1987 - Germanen, Hunnen und Awaren, Schétze der Vélkerwanderungszeit, katalog izlozbe, Nirnberg- Frankfurt a. M. 1987./88., Nurnberg. GIUNTA, F., 1984 - Gli Ostrogot! in Italia, Magistra Barbartias, I Barbari in Italia, Milano, 53-96. GOTZE, A., 1907 - Gotische Schnallen, Berlin, GUNJACA, S., 1958 - Tiniensia archeologia-historica-topographica 1, Starohrvatska prosyjeta, 3, s., 6, Zagreb, 104-160, GUSIC, B., 1962 - Nase primorje - historijsko-geografska studija, Pomorski zbornik, Zagreb. HAMPEL, J., 1905 - Alterthiimer des frithen Mittelalters in Ungarn, 1-3, Braunschweig. HOFFER, P. A., 1895 - Nalazista rimskih starina u travnickom kotaru, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, 7, Sarajevo, 43-61. 1895 - Fundorte rémischer Alterhiimer im Bezierke Travnik, Wissenschaftliche Mittheilungen bosnien und Herzegovina, 5. Wien, 242-258, JELOVINA, D., 1964 - Novi arheoloski nalaz iz vremena seobe naroda u Kninu, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, god. 13. br. 5, Zagreb, 153-156. JURIC, R., 1981- Nakit srednjeg vijeka, Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas, katalog izlozbe, Zadar 1981, Zadar, 183-200. KASIODOR, F.M.A.,- Varlae - variarum epistolarum bri XII (Casiodoris senatoris Variae, ur. Th. Mommsen, Berlin, 1984,). KOCSIS, M., 1978 - Cikada fibula, Elét és tudomdny, Budapest. KOVACEVIC, J., 1960 - Varvarska kolonizacija juznoslovenskih oblastt, Novi Sad. UST, C., 1903 - Die Spangenhelme von Vid, Jahrbuch der Zentralkommission fiir Kunst und hist. Denkméller, 1, Wien, 251- 272. MAROVIC, I., 1966 - Stanje i problemi numizmatickog kabineta Arheoloskog muzeja u Splitu, Numizmaticke vijesti, god. 13, br. 24, Zagreb, 36-41. MILETIC, N., 1955 - Nalaz ranosrednjovekovnih fibula iz Rajlovca, Glasnik Zemaljskog muzgja BiH u Sarajevu, n.s., 10, Sarajevo, 151-154, 1956 - Nekropola u selu Mihaljeviéima kod Rajlovea, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, n.s., 11. Sarajevo, 9-37. 1321963 - Nakit u Bosni i Hercegovini od kasne antike do najnovijeg doba, katalog izlozbe, Sarajevop, 1963, Sarajevo. 1978 - Reflets des grandes invasions en Bosnie-Herzegovine, Problemi seobe naroda u Karpatskgj kotlini, znanstveni skup, Novi Sad, 13.-16. XII, 1976, Novi Sad, 97-107. 1984 - Rani srednji vijek - Doba scobe naroda, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku viast, Sarajevo, 375-390. MRKOBRAD, D., 1980 -Arheoloski nalazi seobe naroda uJugoslavifi, Beograd. De PALOL, P. - RIPOLL, G., 1989 - I Goti, Milano. RADIC, F., 1904 - Tri slema nadena u Vidu kod Metkovi¢a nijesu germanskog nego slavenskog porijetla, Starohrvatska prosvjeta, 1. s., god. 8, sv. 1-2, Knin, 41-54, RADIMSKY, W., 1890 - Rimski grobovi u Han Potocima blizu Mostara, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, 1, Sarajevo, 337- 342. 1983 - Rémische Graber bei Han Potoc! nachst Mostar, Wissen- schéifiliche Mittheinlungen Bosnien und Herzegovina, 1, Wien, 304307. RIEGL, A., 1901 - Die spatrémische Kunstindustrie, 1, Wien (Darmstadt, 1987., pretisak). 1903 - Die Krainburger Funde, Jahrbuch der Zentralkommission far Kunst und hist. Denkméiler, 1, Wien, 217-250. RUSU, M., 1959 - Pontische Gurtelschnallen mit Adlerkopf, Dacia, n.s., 3, Bucurest, 485-523. SALIN, B., 1904 - Die aligermanischen Thierornamentik, Stockholm. SALIN, E., 1950 - La civilisation mérovingienne, 1, Paris. SIMONI, K., 1991 - Knin-Greblje - kataloski opis grobova i nalaza, Starohrvatska prosujeta, 3, s., 19, Split, 75-119. SLABE, M., 1975 - Dravije - grobis¢e iz Casov preseljevanja ljudstev, Situla, 16. Ljubljana, 7-140. 1978 - Kulturna sled iz obdobja preseljevanja Judstev v Ljubljant, Arheoloski vestnik, 29, Ljubljana, 425-431. STARE, V., 1980 - Kranj - nekropola iz Casov preseljevanja Ijudstev, Katalogi in monografije, 18, Narodni muzej, Ljubljana. SUIC, M., 1981 - Zadar u starom vijeku, Zadar. SISIC, F., 1914 - Priruénik izvora hrvatske historije, Zagreb. SCHMIDT, B., 1961 - Die spdte Volkerwanderungszett in Mitteldeut- schland, Halle (Saale). 1987 - Das Konigreich der Thiringer und seine Provinzen, Germanen, Hunnen und Awaren, Scheitze der Volkerwanderungszeit, katalog izlozbe Nanberg - Frankfurt a. M. 1987,/88., Niimberg, 471-512. 133UGLESIG, A., 1990 - Tipolosko-stilska analiza istoénogotskog nakita na podrugju rimske provineije Dalmacije, Radovi Flozofskog fakulteta u Zadru, 29(16), Zadar, 207-229. 1991 - Rimska provincija Dalmacija pod vlascu istocnih Gota, Radovi Filozofskogfakulteta u Zadru, 30(17), Zadar, 65-77. VINSKI, Z., 1954 - Ein volkerwanderungszeitlicher Goldschmuck ‘aus der Herzegowina, Germania, 32/4, Frankfurt a. M., 307- 313. 1957 - Zikadenschmuck aus Jugoslawien, Jahrbuch des Romisch ‘Germanischen Zentral-Museums, 4, Meinz, 136-160. 1959 - Orlovske kopée iz Jugoslavije, Vijesti muzealaca t konzervatora Hrvatske, god. 8, br. 4, Zagreb, 99-102. 1962 - O znaéaju nalaza seobe naroda iz Karavukova u Bako}, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, god. 11, br. 3, Zagreb, 75-79. 1964 - Kasnoanti¢ka bastina u grobovima ranog srednjeg vijeka ‘kao éinjenica i kao problem. Materiali 1, V1 kongres arheologa Jugoslavije, Ljubljana 1963, Beograd, 101-115. 1966 - Zur Deutung der Bigelfibeln des 5. Jahrhunderts in Sugoslawien, Atti del VI Congresso Internazionale delle Scienze Preistoriche e Protostoriche - Sezioni V-VIII, Roma 1966, Roma, 147-152. 1968a - (Adlerschnallenfunde in Jugoslawien, Liber losepho Kostrzewski octogenario a veneratoribus dicatus, Warszawa, 314- 325. 1968b - Krstoliki nakit epohe seobe naroda u Jugoslaviji, Vjesnik ‘Arheoloskog muzeja u Zagrebu, 3, s., 3, Zagreb, 103-151. 1969 - Autochtone Kulturelemente zur Zeit der Schlawischen Landnahme des Balkanraums, Simpozij Predslavenski etnickt elementi na Balkanu u etnogenezi Jugnih Slovena, Mostar 1968. Izdanja Centra za balkanoloska ispitivanja 12/4, Sarajevo, 171- 193. 1971 - Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine, Viesnik Arheoloskog muzeja u Zagrebu, 3, s.. 5, Zagreb, 47-71. 1973 - O rovagenim fibulama Ostrogota i Tirinzana povodom rijetkog tirinskog nalaza u Saloni, Viesnik Arheoloskog muzgja u Zagrebu, 3, s., 6-7, Zagreb, 177-214. 1978 - Archaologisches Spuren ostgotischer Anwesenheit im Heutigen bereich Jugoslawiens, Problemt seobe naroda u j kotlini, znanstveni skup, Novi Sad, 13.-16. XII, 1976, Novi Sad, 34-45. 1982 - Sijem epohe seobe naroda naden u Sinju, Starohrvatska prosyjeta, 3, s., 12, Split, 7-29. 13418