Adrian Predrag Kezele

IVOT-Smrt-IVOT
otkrivanje pravog znaenja umiranja i smrti
Kad umrem
s anelima lebdjet u.
A kad umrem za anele,
ni zamisliti ne moe
to u postati.
Rumi
SADRAJ
UVOD
1. DIO - SUOAVANJE: SMRT KAO DIO IVOTA
1 STRAH OD SMRTI
2 UTJELOVLJENJA DUE
3 SUDBONOSNA KLETVA
4 ODNOS PREMA PRECIMA
2. DIO - PRIPREMA:TRI NAIKETINE VATRE
5 ATMAN - TKO SAM JA?
6 KARMA I OTPUTANJE
7 DHARMA - IVOTNA SVRHA
8 ITAGUPTA: DJELA OSTAJU ZAPISANA U SRCU
9 KADA DOLAZI SMRT?
10 POSLJEDNJA MISAO
3. DIO - TAJNE UMIRANJA I SMRTI
DIJAGRAM: PUT DUE KROZ UMIRANJE I SMRT
11 PROCES UMIRANJA
12 SUSRET SA SVJETLOU
13 BARDO
14 DRUGI SUSRET S JAMOM
15 PUT UTJELOVLJENJA
16 PUT NEBESNIKA
17 POSEBNA RAZMATRANJA
4 . DIO - PUT U BESMRTNOST
18 SVARA LOKA
19 SMRT I STANJA SVIJESTI
20 PUT SUSTVARATELJA

21 OSOBNA BESMRTNOST
22 NEZAMISLIVO PODRUJE
DODATAK A : NATALIJA KUSTEC: POSTUPCI S UMIRUIM OSOBAMA I
ONIMA KOJI ALUJU ZA NJIMA
DODATAK B: ITANJE ZA UMIRUE

UVOD
Prouavanje smrti istodobno je prouavanje ivota.
Paul Marie Gelbard
Ili, da se nadoveem na gornju reenicu, prouavanje ivota nikad nije
potpuno ako ne prouavamo i smrt.
Prouavanje smrti - nekome bi se to moglo uiniti neprikladnim pa ak i
morbidnim. I doista, osim ako nas smrt i pitanja vezana uz nju ne zanimaju
profesionalno (primjerice, ako smo lijenik, psiholog ili sveenik), prosjean
ovjek nema ba nikakvih sklonosti za njih. tovie, smrt je neeljen gost u
naemu svijetu. Ona donosi tugu, rastanke, gubitak, bol, prazninu i mnogo
drugih osjeaja i situacija koje bismo najradije izbjegli.
Moda bismo onda mogli prouavati smrt upravo zbog toga - da je izbjegnemo?
Moda. Ali, to nije namjera ove knjige. Upravo suprotno, njezina je
namjera istraiti pitanje smrti kao dijeta ivota i to ne poradi izbjegavanja ve
poradi potpunoga i svjesnog doivljavanja. Namjera ove knjige je pokrenuti
vas na pustolovinu otkrivanja pravoga znaenja umiranja i smrti. Prije nego
krenete u tu pustolovinu pozivam vas da odbacite strah, osjeaj koji se
najee javlja na sam spomen smrti. Odbacite ga jer za njega nema razloga.
tovie, pripremite se za pustolovinu ija e glavna znaajka biti stvaranje
unutarnjega zadovoljstva i optimizma!
Znam da je neobino koristiti takve rijei zajedno s rijeima poput umiranja
i smrti. Neobino je, ali i potrebno. Navikli smo se na negativan pristup
smrti, pa sad tu naviku moramo ispraviti, tim vie jer je potpuno pogrena.
Uvjeravam vas, u smrti nema niega ega bi se morali plaiti, a ima
mnogo toga zbog ega je vrijedno o njoj znati mnogo vie nego to sada znate.
Tijekom procesa uenja o umiranju i smrti otkrit ete, kao to sam i sam
otkrio, kako je razmiljanje o tim pitanjima potrebno ne zbog smrti same po
sebi, ve prije svega zbog ivota koji ivite sada i koji ete jo dugo, dugo
ivjeti.
Piui knjigu koja je pred vama nalazio sam se u prilino osjetljivoj situaciji.
Morao sam ukloniti najprije svoj vlastiti strah, a zatim se pozabaviti i
strahom buduih itatelja. Morao sam pisati o smrti, a nisam ni na trenutak
elio ostaviti dojam da piem o neemu stranom, o neemu od ega je
potrebno bjeati i na to bismo najradije zaboravili. Zato sam ve i u sam
naslov knjige ugradio nadu: IVOT-SMRT-IVOT.

Razmislite o naslovu. Razmislite o onome to vidite: rije "smrt" izmeu

dvije rijei "ivot". Time nisam elio rei da vas poslije smrti eka jo jedan
ivot. elio sam rei da je smrt dio ivota. Zapravo, ivot i smrt su dio istoga
neprekinutog postojanja. Kad razmiljamo o ivotu i smrti ne bismo smjeli
odvajati jedan proces od drugoga. U svakom trenutku naega ivota prisutna
je smrt. Jednako tako, u svakom trenutku smrti prisutan je ivot.
Ali, ne bih elio prebrzo zaroniti u problematiku ivota i smrti, ivljenja i
umiranja. Radi se o dragocjenim spoznajama koje bi bilo teta brzopleto
izrei. Nepripremljeni, mogli bismo ih odbaciti i ponovo skliznuti u nae svakidanje
poricanje neizbjenosti smrti.
Ovom knjigom elim dodirnuti jednu gotovo tabu temu. elim da se o
njoj govori, da postane dio vaega svjesnog ivljenja. To nije zato jer vam
elim zagoriti ivot razmiljanjem o tunim i stranim temama; to je zato jer
vas elim uvjeriti da u njima nema niega ni tunog ni stranog! To je samo
jedan dio ivota. I kao takav, zasluuje da se proivi u punini.
-k -k -k
Ve dvadeset godina radim na irenju svjesnosti o potrebi rada na sebi.
Osobni razvoj, duhovni razvoj, tehnike samopomoi, oputanje, meditacija,
zdrav nain ivota, mudrost, tolerancija, srdanost i ljubav - sve su to motivi i
ciljevi mojega rada. Do sada sam napisao dvadesetak knjiga o raznim temama
iz toga podruja; odrao sam na stotine predavanja i teajeva; poduio
sam tisue i tisue ljudi manjim i veim znanjima i vjetinama koje su im pomogle
u rjeavanju raznih problema. Nakon to sam sve to uinio, a i dalje u
initi, doao sam do zakljuka da postoji jedno podruje bez kojega sve to
znanje o ivotu nije potpuno.
To podruje namjeravam obraditi u ovoj knjizi. Znanje o smrti i znanje o
umiranju - to je onaj tajanstveni djeli mudrosti bez kojega, sada to znam, sva
druga znanja nisu cjelovita. Ako nismo duboko u sebi rijeili pitanje smrti,
onda ni rad na razvoju ivotne mudrosti nema vrste temelje. Osjeam da
moja ivotna zadaa ne bi bila u potpunosti zaokruena ni obavljena kad bih
ovo vano pitanje ostavio po strani.
Namjeravam osvijetliti proces umiranja i sam pojam smrti. elja mi je da
nakon proitane knjige imate osjeaj da ste otkrili novu dimenziju svoje
stvarnosti. elja mi je da iz vae svijesti pri pomisli na zavretak ivota koji
sada ivite nestane svaki strah i nelagoda. tovie, elja mi je da na svaki dio
svojega ivota, pa ak i na onaj koji zovemo smru, gledate s radou, uivanjem
i, to je moda najvanije, s mirom.
U ovoj knjizi elim vas na saet i pregledan nain upoznati sa znanjem o
tome to se ovjeku dogada kad umire i to se dogaa kad umre. Kao to ete
vidjeti to je znanje dobro skriveno od nae svakidanjice. Moda ste o njemu
neto nauli itajui knjige o iskustvima tik do smrti, ali u praksi ga vjerojatno
niste koristili. A upravo to je cilj ove knjige: otvoriti mogunost za praktinu
primjenu znanja o smrti!
Neobino je ak i uti takvu izjavu: praktina primjena znanja o smrti!Ali,

injenica je da svakoga dana netko umire. Ako je poeljno znati kako ivjeti
da bismo bili sretni, jednako tako je poeljno znati kako umirati da bismo bili
sretni! Da, znanje o ispravnom umiranju, a isto tako i o tome kako pomoi
umiruima u laganom i smirenom prijelazu iz jednoga stanja ivota u drugo,
moe biti vrlo praktino. Budui da emo svi prije ili kasnije biti u situaciji da
netko pokraj nas umire ili emo i sami umirati, vrijednost i potreba takvoga
praktinog znanja vie je nego oita.
Ali, ponovo istiem, nemojte dozvoliti da vas zavede uobiajeni nain razmiljanja
koji na sve to gleda s mrane i nesretne strane. Upravo suprotno!
ivotna radost moe biti prisutna i u umiranju. Srea, mudrost, zadovoljstvo,
pa ak i ushienje i ekstaza - sve to nije suprotno pojmu umiranja i smrti.
Znam da vam je u ovom trenutku tako neto teko prihvatiti, ali eto, zato
sam se prihvatio zadae pisanja ove knjige. Pokuat u vas uvjeriti da je to
doista tako!
-k -k -k
Vrijeme je da odgovorim na oigledno pitanje: odakle mi autoritet da govorim
o smrti?
Zapravo, odakle bilo kome autoritet da govori o tome? Ljudi su odavno
razmiljali o smrti, izlagali svoje zamisli o tome to se dogaa s ljudskom
duom kad umremo, opisivali razne svjetove koji nas oekuju nakon smrti,
govorili o boanstvima koja upravljaju naom sudbinom ili su jednostavno
tvrdili da je smrt nitavilo i praznina.
Ali, to god rekli, ostaje injenica da nitko zapravo o tome ne zna nita s
potpunom sigurnou. Kritika koja se odnosi na sve odgovore o naravi smrti i
o moguim iskustvima poslije nje jest ta da se iz smrti nitko nije vratio. ak i
iskustva tik do smrti (dakle nakon klinike smrti) skepticima, ali i potpuno
racionalnim umovima nisu dovoljna. Na neki nain su u pravu: ako se netko
vratio, nije umro. Oni koji su umrli nisu se vratili i mi NE ZNAMO to im se
dogodilo. Na taj nain je svaki ivi ovjek koji pie o smrti podloan kritici i
opravdanoj sumnji.
Moda bi bilo sigurnije da o smrti govori umrli ovjek? Ima i toga, iako je
to naravno nemogue znanstveno dokazati. Postoje ljudi koji kontaktiraju s
umrlima i navodno prenose njihova iskustva. Takvi ponekad znaju samo ono
to su znali pokojnici dok su bili ivi. Ta injenica daje veu vjerodostojnost
duhovnim pitanjima o kojima sada, kad su umrli, govore putem svojih posrednika.
Osobno, nisam previe oduevljen takvim pristupom niti samom
injenicom "kontaktiranja umrlih". Prema onome to znam to je uglavnom
tetno za sve sudionike procesa, i one ive i one umrle.
Takoer, tu je i pitanje reinkarnacije. Neka prilino ozbiljna istraivanja
pokazala su da se neka sjeanja jednostavno ne mogu pripisati psihologiji ili
svjesnoj odnosno nesvjesnoj prevari. Moda bi oni koji se sjeaju svojih prethodnih
utjelovljenja mogli govoriti i o iskustvu procesa umiranja i same
smrti. Takva pomisao nije mi strana i mogu je prihvatiti. Ali, ova knjiga nije
napisana s toga stajalita. Zasigurno u se dodirnuti pitanja reinkarnacije, ali

ono nije izravni izvor znanja o kojemu govori ova knjiga.

Religije, filozofije i razne duhovne kole oduvijek su imale svoje stajalite
o smrti, a i svoje tumaenje procesa umiranja. Ponekad, ti se opisi i tumaenja
podudaraju, a ponekad ne. Jedan od najveih autoriteta u tom
podruju svakako je Tibetanska knjiga mrtvih. Radi se o spisu iji su korijeni
vrlo duboki, a pripisuju se budistikoj tradiciji.
Tibetanska knjiga mrtvih danas je dostupna svima i prilino je poznata.
Njezina je vrijednost posebno u tome to prua detaljan opis procesa umiranja
te daje konkretne naputke kako se tijekom toga procesa ponaali. Pozorni itatelj u mojoj e knjizi lako prepoznati one dijelove koji se podudaraju
s uenjem Tibetanske knjige mrtvih.
Ali kao izravno nadahnue za sadraj i oblik knjige posluio mi je jedan
drugi, jednako tako star, a moda i stariji zapis o susretu sa smru. Taj zapis
potjee iz vedske tradicije i doista je jedinstven u svojoj simbolici, ali i bogatstvu
poruke. Radi se o prii isprianoj u Katha Upaniadi o susretu djeaka
Naikete i Gospodara smrti, Boga Jame.
Katha Upaniadje izvor znanja o umiranju i smrti; o odlasku due iz ovoga
tijela i njezinom putovanju nakon toga; o odnosu ovjeka prema smrti i njezinoj
ulozi u duhovnom razvoju te o mnogim drugim vrijednim ivotnim istinama.
Upaniade predstavljaju dio vedske literature koje kroz priu i legendu
ele prenijeti duhovnu mudrost. Kao i u sluaju drugih slinih zapisa, i kod
Upaniada se postavlja pitanje ispravnoga prijevoda. Moramo znati da su
Upaniade, kao i Vede, isprva bile prenoene samo usmenim putem. Zatim su
zapisane u razdoblju od 1800. prije Krista pa do 1300. poslije Krista. To je
prilino veliko razdoblje ija duinu strunjaci razliito procjenjuju. Tijekom
vie od 3000 godina dolo je do prepisivanja izvornih zapisa, ali i zapisivanja
novih tumaenja koja su se pridavala originalima. Takoer, u mnogim je
sluajevima dolo i do gubitaka velikih dijelova znanja. Vjerujem da je
mnogo toga to nam je u nasljedstvo ostavila vedska kultura izgubljeno tijekom
vremena usprkos vrlo strogom i paljivom postupanju brahmanskih
obitelji koje su zaduene za uvanje toga znanja.
Vjerujem da je Katha Upaniad, kakva nam je dostupna u prijevodima, zapravo
samo skica za priu. Mnogo toga je samo spomenuto, ali ne i objanjeno.
Mnogo toga je nejasno i nedoreeno. Mogue je da su dijelovi prie
namjerno takvi da se otea put do znanja onima koji to znanje, prema miljenju
izvornih zapisivaa, ne zasluuju. U svakom sluaju, itanje standardnoga
prijevoda Katha Upaniade suvremenog e itatelja najvjerojatnije zbuniti
obiljem filozofskih razmatranja. Ipak, Katha Upaniad jest izvor znanja i
mudrosti koju svaki ovjek moe uporabiti. To je izvor znanja o smrti, ali i
znanja o ivotu.
Knjiga ivot-smrt-ivot je pokuaj da se sloenost Katha Upaniade prenese
itatelju na jednostavniji i prihvatljiviji nain. U tom smislu, ona je neka
vrsta razraenoga komentara toga prastarog spisa.
k "k "k

Smjelost da se prihvatim toga komentara dobio sam na osnovi vlastitog

iskustva koje sam opisao u jednoj drugoj knjizi pod naslovom Gospodar smrti.
Gospodar smrti je. pria o osobnoj pustolovini tijekom koje sam, potaknut
neobinim okolnostima, istraivao vrijednost i znaaj iskustva umiranja.
Vjerujem da e zainteresirani itatelj eljeti proitati i tu knjigu. Pisana je u
obliku duhovnoga romana da bi se ublaio udarac neobinih doivljaja koji
izlaze iz okvira poznate stvarnosti. Takoer, oblik romana je izabran i zato da
se lake prenesu one poruke koje izmiu vrstom zagrljaju intelekta i prelaze
u podruje intuicije i srca.
Moram rei da je Gospodar smrti takoer i neka vrsta autobiografskoga
zapisa koji obuhvaa jedan ogranieni raspon vremena. To je vrijeme kad
sam se morao suoiti s pitanjem smrti i pogledati joj u lice. Uinio sam to na
poseban nain. Oboruan znanjem o duhovnom razvoju koje sam skupio
tijekom mnogih godina rada na sebi, ali i poduavanja drugih, pripremio
sam se na moda jedan od najzanimljivijih dogaaja u mojemu ivotu (i
smrti).
Na taj nainje, barem djelomice, odgovoreno na pitanje o izvoru znanja
sadranog u knjizi. Ipak, neodgovorenim ostaje pitanje o mojem autoritetu u
tumaenju tako zahtjevne teme. Vjerojatno e u pogledu toga uvijek biti
sumnji i razliitih miljenja, pa je moda najbolje da vam bez okolianja prenesem
ono to e itatelju Gospodara smrti tijekom itanja postati oigledno.
Moj cilj je bio prenijeti svoje iskustvo smrti, s nadom da u itatelju na taj
nain pomoi u promjeni stava prema njoj. Jesam li ja dakle umro, pa da
priam o smrti? Mogao bih odgovoriti da se to dogodilo mnogo puta. Meutim,
0 tome nema smisla govoriti jer se tako neto ne moe dokazati i, uostalom,
kao to sam ve spomenuo, to nije pristup koji sam elio uporabiti.
Takoer, mogao bih rei da sam doivio iskustvo "tik do smrti" (to je na neki
nain istina) i da sam tako samo ispriao ono to sam doivio. Meutim, ni
jedan niti drugi odgovor nisu u potpunosti ispravni. Ispravan odgovor je
knjiga Gospodar smrti u cijelosti. Kad je proitate, prosudite sami!
U samu bit te knjige utkana je i izvorna pria iz Katha Upaniade, pria o
djeaku Naiketi koji postaje rtvom neobine kletve vlastitog oca. Pod utjecajem
te kletve Naiketa dragovoljno odlazi u posjet Jami, Gospodaru smrti.
Zbog njegove hrabrosti Jama ga nagrauje dragocjenim darom: znanjem o
umiranju i smrti.
Naravno, u mojoj prii o Naiketi saznat ete mnogo toga to izvorna
Katha Upaniad samo nagovjetava. Ipak, ona ostaje sredinja toka i polazite
za sva razmiljanja pa i praktine postupke koje u vam predloiti i u
ovoj knjizi. Zbog toga u se u nekim poglavljima pozivati na izvornu priu, ali
1 na vlastita iskustva iz Gospodara smrti.
Dakle, te dvije knjige, Gospodar smrti i ivot-smrt-ivot, blisko su povezane.
Prva predstavlja opis iskustva, a druga nudi praktine postupke da se znanje
pridobiveno iskustvom primijeni u svakidanjem ivotu. Svaka knjiga za sebe
predstavlja samostalnu cjelinu i kao takve mogu se itati nezavisno jedna od
druge. Na posljetku, obje, svaka na svoj nain, prenose istu poruku.

k "k "k
Razmiljajui o tome kako da pristupim knjizi o tako zahtjevnoj temi koja bi
morala biti jednostavna, saeta, nadahnjujua i nadasve praktina, moj mije
unutarnji glas rekao: "Jednostavno napii knjigu o smrti. Napii to misli o
tome, napii kako je doivljava, a zatim savjetuj ljudima neto dobro i korisno,
neto to e im ivot uiniti bogatijim i ispunjenijim." Odluio sam ga
posluati i eto, ivot-smrt-ivot je sada pred vama.
Knjiga je podijeljena u etiri dijela. Prva dva bave se pitanjem ispravnoga
razumijevanja procesa umiranja i prihvaanja smrti kao neizbjenoga dijela
ivota. Trei dio govori o dogaajima nakon smrti, odnosno o putevima kojima
dua ide nakon to umru tijelo i osobnost. etvrti, zavrni dio knjige,
opisuje viziju cilja: kako izgleda smrt due koja je dosegla cilj svoje evolucije.
Praktina primjena ovoga znanja, kako tvrdi Katha Upaniad, donosi veliku
nagradu: besmrtnost! U ovoj knjizi pronai ete naine pomou kojih to
obeanje moete ispuniti. Nakon svakoga poglavlja saeto su predstavljene
vane pouke, a prva tri dijela knjige popraena su s ak trideset etiri praktine
vjebe s kojima moete poeti odmah.
Na kraju knjige pronai ete i nekoliko dodataka. Najvaniji je svakako itanje
za umirue. Radi se o tekstu koji na saet nain prenosi cjelokupno
znanje o putovanju due kroz smrt. itanje za umirue je itanje za svakoga
jer, na posljetku, sve to je roeno nalazi se u procesu umiranja. Posebnu
primjenu itanje za umirue ima kod ispraaja osoba koje zbog bolesti ili drugih
razloga znaju da ih u skorije vrijeme oekuje smrt.
Drugi vaan dodatak je tekst moje suradnice Natalije Kustec Postupci s
umiruim osobama i onima koji aluju za njima. Radi se o nekim osnovnim
znanjima o psiholokim i drugim znaajkama umiruih osoba, a o kojima je
dobro neto znati, posebice ako se u vama javi elja za obavljanjem poslova
ispratitelja (tradicionalni naziv je pova).
Kao cjelina knjiga je vrlo obuhvatna. Nadam se da sam uspio odrati ideal
jednostavnosti, primjenjivosti i praktinosti. Ako vam se ponekad ini da
sam odstupio od toga, ne zaboravite da govorimo o smrti, o temi kojom je
ljudski um zabavljen tisuama godina. O umiranju i smrti razmiljamo od
poetka svjesnoga ivota. Zapravo, tko zna, moda je misao o smrti i bila prva
misao koju smo pomislili. Na posljetku, legenda o Jami, vedskom gospodaru
smrti, kae da je Jama roen kao smrtnik, kao ovjek. Uspio je pobijediti
smrt i kao pobjednik postao smrt. Njegove misli su ljudske misli. A njegovo
postojanje zagonetka ijem emo se rjeenju polako pribliavati itajui
stranice ove knjige.
Neka vam je sa sreom i neka va ivot i vaa smrt budu provedeni u miru,
srei i blagostanju!
S ljubavlju,
Adrian Predrag Kezele

PRVI DIO
SUOAVANJE: SMRT KAO DIO IVOTA
ivot i smrt nalaze se u naem umu.
Lama Rinpoche
Prvi dio knjige iznosi osnovna znanja o procesu umiranja, a njegove
pouke i praktini postupci slue kao osnovna priprema za jedino neizbjeno
ljudsko iskustvo, a to je smrt. Najprije emo se osvrnuti na osjeaj straha koji
neizbjeno prati gotovo svaku ljudsku misao o prestanku ivota. Ako elimo
uspjenu smrt, morat emo se suoiti sa strahom i s razumijevanjem ga preobraziti
u ljubav.
U drugom poglavlju prouit emo zamisao o tome da smrt ne predstavlja
kraj ivota, ve se on nastavlja i nakon nje. Meutim, za sam proces prolaska
kroz smrt, takoer je vano razumjeti koji dio nas 'preivljava' smrt, a koji
ostavljamo za sobom. U tom smislu objasnit emo razliku izmeu due i
osobnosti.
Nakon toga upoznat emo se sa starodrevnom legendom opisanom u
Katha Upaniadi, te njezinim junakom, djeakom s imenom Naiketa. Simbolika
ove prie ukazat e nam na neizbjenost smrti, ali i injenicu da je ona
dio ivota, a ne njegova suprotnost. Takoer, vidjet emo kako je besmisleno
izbjegavati razmiljanje o smrti i umiranju. Upravo suprotno, prva pouka
Katha Upaniade jest da ovjek mora svjesno i namjerno potraiti znanje o
smrti. To mora uiniti mnogo prije nego to ga na to prisili sama smrt. Nagrada
za takav postupak je iznimno dragocjena: potpuno znanje o ivotu i
uzdizanje izvan dosega smrti. Dakle, obeanje koje se nudi dragovoljnom tragatelju
za znanjem o smrti je besmrtnost!
I na posljetku, posljednje poglavlje prvoga dijela knjige govori o naem
odnosu s precima. Obradit emo pitanje karmikoga duga koji se prenosi iz
narataja u narataj te objasniti na koji nain on utjee na na ivot, a posebice
smrt.
Budui da smo s precima povezani i genetski i karmiki, a oni su prije nas
proli kroz proces gubitka tijela, njihov blagoslov je vrlo vaan. Nauit emo
kako uspostaviti dobar odnos s precima i na taj nain osigurati njihovu podrku
tijekom ivota i smrti.

1
STRAH OD SMRTI
Svaki razgovor o umiranju i smrti mora poeti od straha. Ako se bilo ega
bojimo onda je to zavretak ivota. Veina ljudi na smrt gleda kao na zavretak
ivota. U pravu su jedino u smislu zavretka: smrt jest zavretak. Ali, ona

nije zavretak ivota, ve zavretak jednoga njegovog djela. Smrt je vie poput
zavretka kole ili ak jedne kolske godine. ak i ako je nismo uspjeno
zavrili, to ne znai da je naem obrazovanju doao kraj.
Jednako tako, ako nae tijelo umire i suoava se sa smru, to ne znai da
je ivot zavrio. ivot je prevelik i preobuhvatan da bi mu se suprotstavila
smrt tijela. A u osnovi naega straha od smrti nalazi se upravo to uvjerenje o
suprotnosti ivota i smrti. Ako se poigrate sa svojim prijateljima i zatraite od
njih da u igri asocijacija navedu suprotnosti nekih rijei, nakon parova danno,
crno-bijelo ili gore-dolje, neizbjeno e se pojaviti i par ivot-smrt. Nae
je miljenje uvjetovano stavom o suprotnosti ta dva pojma. Uvjetovanost potie
od najranijih dana kad su nam roditelji priali prie u kojima bi se pojavljivala
smrt. Neizbjeno, s njom bi dolazio i gubitak, a zatim i tuga. Kao
djeca moda nismo u potpunosti razumjeli to znai gubitak i tuga, ali strah u
oima odraslih mogli smo jasno prepoznati. Ako nismo imali sree, vrlo brzo
smo se, jo u djetinjstvu, morali suoiti sa smru drage nam osobe ili moda
samo kunoga ljubimca. Tada smo i sami osjetili bol zbog gubitka, tugu i aljenje, a moda ak i ogorenost koja e se tek kasnije, u buduim susretima
sa smru, pretvoriti u pitanje upueno Bogu: "Zato?"
Osjeaji i iskustva povezani sa smru od samoga poetka su nam odbojni.
Zbog toga se smrti bojimo i gotovo da ne elimo nita o njoj znati. Iako se
smrt rado spominje kao injenica u bezbrojnim razgovorima uz kavu, a
osmrtnice u novinama su jedna od najitanijih rubrika, mi zapravo bjeimo
od pojma smrti. Svaki ozbiljniji razgovor o njoj odbija se kao neumjesan, a
objanjenja njezine uloge i onoga to se dogaa nakon nje toleriraju se samo
s propovjedaonica raznih crkvi i hramova. Na posljetku, tko bi mogao neto i
znati o smrti osim Boga?
Ali, zato imamo takav stav? Zar smrt nije neto to se dogodilo svakome
ovjeku, a zapravo i svakome ivom stvorenju roenom na ovom planetu?
Zar smrt nije neto to e se dogoditi svakome od nas?
Razmislite o sljedeem: osim roenja, smrt je jedino iskustvo koje e
doivjeti svaki ovjek! Sve ostalo, sve to slijedi nakon roenja, okolnosti
ivota, dogaaji, iskustva... sve se to moe preskoiti, osim smrti. Neki ljudi
nikad nee iskusiti toplinu roditeljskoga doma. Neki nikad nee doivjeti ljubav.
Neki drugi nikad nee imati djece, biti bolesni, letjeti zrakoplovom, plivati
u moru, proitati knjigu, imati mnogo novaca, popeti se na planinski
vrh, posjetiti Indiju... Zamislite to god elite, ali svako iskustvo samo je mogunost,
a ne sigurnost. Svako, osim smrti. Smrt emo doivjeti svi.
Ako je tako, onda bismo morali biti zainteresirani za nju. Morali bismo se
pobrinuti da saznamo sve to se moe znati o jedinom zajednikom iskustvu
koje oekuje svakog ovjeka.
Meutim, zbog straha, mi zatvaramo oi pred tim znanjem, pa ak i pred
samim postojanjem smrti. Ne elimo o tome sluati, odgaamo misli o umiranju
to dulje moemo. Jednom rijeju, bojimo se smrti.
Taj strah je rezultat neznanja. Kad bismo samo otvorili na um i srce
znanju o ivotu, ubrzo bismo osjetili kako strah nestaje i ustupa mjesto razumijevanju
i ljubavi. Da, to je tono, potaknut znanjem strah od smrti pretvorit

e se u ljubav prema ivotu.

Postoje samo dva osjeaja na osnovi kojih nastaju svi drugi osjeaji. To su
strah i ljubav. Sve drugo je samo izvedenica iz tih osnovnih stanja ljudske
due. Strah je rezultat odvojenosti, a ljubav jedinstva. Odvojenost je uzrok
neznanja. Kad smo od neega odvojeni, onda na to gledamo kao na neto izvan
nas, kao na neto to ne poznajemo. S druge strane, kad osjeamo
povezanost i jedinstvo s neim, onda jesmo
to i prirodno osjeamo ljubav.
Svako od ta dva osnovna stanja ljudske
due privlai osjeaje koje samo stvara.
Strah privlai strah, a ljubav ljubav. Strah
potie odvojenost, a ljubav zajednitvo. U
svom neznanju, mi smo i smrt povezali sa
strahom, a ljubav sa ivotom. Iako je ovo
drugo tono, ljubav jest povezana sa ivotom,
ono prvo nije. Strah i smrt se ne smiju
povezivati zato jer ivot i smrt ne stoje u istoj suprotnosti kao ljubav i strah.
Ako elimo saznati neto o smrti, prvo moramo ukloniti strah pri pomisli
na nju. Iako e se to u potpunosti dogoditi tek kad osvijestimo proces umiranja,
uklanjanje straha pri pomisli na smrt prvi je korak u prihvaanju
znanja o njoj. Moramo promijeniti svoje stavove o smrti i prihvatiti je kao zajedniko
iskustvo svakoga ljudskog bia. Dobra vijest je da strah doista nije
potreban jer smrt, kao dio ivota, takoer pripada ljubavi. Ali, ba kao to i
ivot moe biti lien ljubavi, tako se to moe dogoditi u smrti. Iako prisutnou
ljubavi u naem ivotu ponekad upravlja sudbina, velikim djelom smo
i mi sami odgovorni za to. Sagledano u svjetlu zakona karme, mi smo sami
odgovorni za sve to nam se dogaa. Ako smo odgovorni za ljubav ili barem
za najvei dio ljubavi u naem ivotu, onda smo odgovorni i za ljubav u naoj
smrti.
Zapravo, mi se smrti i ne bojimo same po sebi. Na posljetku, toliko malo
znamo o njoj da se bojimo patnje, gubitka, bola, tuge i drugih iskustava za
koje oekujemo da e doi sa smru. I upravo u tome se skriva odgovor na pitanje
o mogunosti uklanjanja straha pri pomisli na smrt. Ako na neki nain
uspijemo prihvatiti zamisao da smrt nuno ne predstavlja patnju ve da
moe biti mirna, da nije istina da s njom dolazi i gubitak ve da ona predstavlja
dobitak neega novog te da je mogue smrt ispuniti sreom, a ne tugom,
onda bi na strah od smrti nestao. Zamijenila bi ga samo opravdana briga
hoemo li uspjeti ostvariti dobru smrt ba kao to smo ostvarili dobar ivot?
Ta je briga opravdana zato jer bi nas potakla da potraimo znanje i vjetine
koje e nam omoguiti ostvarenje toga cilja.
k

"k

"k

U svijetu oko nas, ali i u nama, postoje tri sile koje sudjeluju u stvaralakom
procesu. Jedna sila je isto stvaranje. To je pokretaka zamisao, ali i energija
potrebna da se ta zamisao ostvari. Jednom kad se zamisao pojavila i oitovala

u stvarnom svijetu, na pozornicu dolazi druga sila - sila odravanja. Ona je

potrebna da bi stvoreni svijet odrao svoju usklaenost i da bi osnovni prirodni
zakoni pouzdano djelovali na svakome mjestu u svemiru. Stvaranje i
odravanje na izgled su sve to je potrebno da bi se odrala evolucija. Ali, to je
samo na izgled. Postoji i trea sila, jednako tako neophodna kao i prve dvije.
To je sila unitavanja. Ona se brine za uklanjanje nevanih, istroenih i iskoritenih
dijelova svemira. Razgraujui ih na sastavne dijelove, ona ih ponovo
vraa natrag u proces stvaranja preputajui stvaralakoj sili i sili
odravanja da preuzmu nadzor nad njima.
Ova meuigra izmeu tri osnovne sile u svemiru u potpunosti je u slubi
razvoja i evolucije. Ni jedna sila nema prevlast nad drugom, a svaka se pojavljuje
samo onda kad je neophodno. Sila unitavanja, koja se povezuje s
nestankom, patnjom i smru, pojavljuje se tek kad prve dvije sile prestanu
djelovati. Ako se to dogodi, dakle ako ne postoje stvaralake zamisli, a ni
potreba za odravanjem postojeega, sila unitavanja uklanja prepreku i na
taj nain oslobaa mjesto za novo stvaranje.
Ovaj proces odnosi se kako na materijalni tako i na duhovni svemir.
Takoer odnosi se i na ovjeka. Patnju zapravo uzrokuje prestanak stvaranja,
a smrt sama po sebi ne mora biti prestanak stvaranja! Smrt je dio ivota i zbog
toga je ukljuena u stvaralake procese. Oni ni u kom sluaju nisu u suprotnosti
s njom. To znai da smrt ne mora biti pod utjecajem unitavajue sile,
ve suprotno, one stvaralake! Naravno, smrt tijela e uvijek zahtijevati prisutnost
sile unitavanja, ali ona ne mora prevladavati.
Istina je da patnja i prestanak napredovanja na posljetku dovode do smrti
i potrage za novim tijelom koje e dalje napredovati tamo gdje smo sada
prestali. Ali, stav prema smrti ne bi smio biti negativan jer emo inae biti u
sukobu sa samim ciljem duhovnoga razvoja. Stav prema patnji mora biti
negativan - ona je nepoeljna!
Ako se na trenutak vratimo na predloenu igru suprotnosti, asocijacija na
pojam 'ivot', ne bi smjela biti 'smrt', ve 'patnja'! Smrt je dio ivota. Priroda
ivota je blaenstvo pa je to i priroda smrti. Suprotnost svemu tome je patnja.
Ipak, najvanija i najjednostavnija istina koju moramo prihvatiti ako
elimo ispravno pristupiti smrti glasi: u prirodi nita ne umire, samo se
mijenja!
Cilj i svrha znanja izloenog u ovoj knjizi
je vratiti smrt u okrilje ivota. Sila unitavanja
mora obaviti svoj dio posla, ali prevlast
moraju imati stvaralaki vidovi prirodnih
zakona. Ovaj cilj bit e postignut uklanjanjem
velova neznanja s pojma smrti, a
zatim i osvjeivanjem procesa umiranja.
Iz svega toga nastat e jedna sasvim nova vizija
nae sudbine u kojoj ivot i smrt predstavljaju
logini nastavak jedno drugom.
Gubitka svijesti nee biti, a to znai ni potrebe
za tugom i aljenjem. Srea i blaenstvo,

kao i svaki drugi stvaralaki rezultat

ivota nee se prekinuti dolaskom smrti ve e biti obogaen, preobraen,
umnoen i podignut na novu razinu postojanja.
-k -k -k
Odvajanje negativnih osjeaja, straha i tuge, od pojma smrti, moe se uiniti
suprotnim suosjeanju i ljubavi. Ako razmiljate o smrti drugih ljudi, kako je
mogue da ne osjetite tugu? Kako je mogue da u tome vidite radost i ne suosjeate
s njima jer odlaze?
Ponovo, radi se o pogreci u zakljuivanju. Ako netko vama drag provodi
uspjean ivot to jest razlog za radost. Ako je taj isti ovjek proveo uspjenu
smrt, i to je razlog za radost. Razlog za tugu su njegovi bol i patnja. Toga moe
biti u ivotu, jednako kao i u smrti. Dakle, nemojmo poistovjeivati smrt s
patnjom samo zato to ne znamo bolje!
Jednako tako je i sa suosjeanjem. Suosjeati moete s nekim tko pati.
Nije nuno da svatko tko umire pati, iako je to sada u veini sluajeva istina.
Smrt i odlazak iz tijela mogu biti sretna okolnost; mogu predstavljati uspjean
kraj uspjenoga ivotnog puta istodobno otvarajui vrata nezamislivim
svjetovima u koje naa dua moe krenuti nakon ivotne kole.
Budistika uenja se obino povezuju sa suosjeanjem kao sredinjom
ljudskom vrijednou. Istodobno, u budistikim tradicijama uva se i rijetko
znanje o umiranju i smrti. Evo jedne prie koja govori i o jednom i o drugom,
ali bez pogrenoga povezivanja.
Kad je redovnik Dokuon bio vrlo bolestan, majstor Tekisu ga je doao posjetiti.
Uavi u sobu, sjeo je na njegov bolesniki krevet i promatrao Dokuona.
Zatim je pribliio lice sasvim do bolesnikovog i tiho pitao:
"Pa, kako si?'
"Bolestan", odgovorio je Dokuon.
"Misli li da e se izvui?"
"Ne."
Bez ijedne daljnje rijei, Tekisu je ustao i napustio sobu.
Suosjeanje? Na najvioj moguoj razini. to se ima za rei? Bilo to da je
rekao, ili dodao ili pokazao Tekisu bi uvrijedio Dokuona. Obojica su znali to
je ivot, pa su jednako tako znali i to je smrt. Obojica su ostavila patnju iza
sebe. Ostao je samo mir.
Kad je taj isti Tekisu umirao, posjetio ga je njegov prijatelj Keichu. On
nije ni uao iako je putovao nekoliko dana. Samo je pitao portira: "uo sam
da je majstor Tekisu vrlo bolestan." Kad je portir potvrdio tu injenicu, Keichu
mu je pruio kutiju keksa i rekao: "Ovo su keksi za njega. Kad mu ih da,
reci mu: 'Dovoljno si star da umre bez aljenja.'" Zatim je otiao.
Kad je portir donio Tekisuu kekse i predao mu poruku, majstor se slatko
nasmijeio, kao da je zaboravio na sav tjelesni bol. Nekoliko sati nakon toga
je umro.
Usporedite to s naim stavom prema umiranju i smrti. Neusporedivo!
Moda e se nekome uiniti da je takav pristup bezosjeajan i ravnoduan.

Ali, prisjetite se da je suosjeanje zamisao vodilja budistike filozofije! Takav

stav nije ravnodunost. tovie, radi se o dubokom znanju o prirodi ivota, pa
stoga i o prirodi smrti, jer znanje o ivotu nepotpuno je bez znanja o smrti.
Nakon to prouite ovu knjigu elio bih da se barem pribliite znanju i razumijevanju
ljubavi, suosjeanja, ivota i smrti koje su imali Keichu, Tekisu i
Dokuon.
POUKE POGLAVLJA STRAH OD SMRTI
Smrt nije zavretak ivota, ve zavretak jednoga njegovog dijela. Smrt je vie
poput zavretka kole ili ak jedne kolske godine. ak i ako je nismo uspjeno
zavrili, to ne znai da je naem obrazovanju doao kraj.
Umjesto da okreemo glavu od smrti, izbjegavamo razgovor o njoj te na taj nain
spreavamo bilo kakvo znanje o tome, potrebno je prihvatiti smrt kao dio ivota.
Na posljetku, smrt je, osim roenja, jedino iskustvo koje e doivjeti svaki ovjek.
Kad bismo otvorili na um i srce znanju o ivotu, ubrzo bismo osjetili kako strah
nestaje i ustupa mjesto razumijevanju i ljubavi. Potaknut znanjem strah od smrti
pretvorit e se u ljubav prema ivotu.
Ako elimo saznati neto o smrti, prvo moramo ukloniti strah pri pomisli na nju.
Iako e se to u potpunosti dogoditi tek kad osvijestimo proces umiranja, uklanjanje
straha pri pomisli na smrt prvi je korak u prihvaanju znanja o njoj. Moramo
promijeniti svoje stavove o smrti i prihvatiti je kao zajedniko iskustvo
svakoga ljudskog bia.
Suprotnost ivotu nije smrt, ve patnja.
Patnju uzrokuje prestanak stvaranja, a smrt sama po sebi ne mora biti prestanak
stvaranja. Smrt je dio ivota i zbog toga je ukljuena u stvaralake procese. Oni ni
u kom sluaju nisu u suprotnosti s njom. To znai da smrt ne mora biti pod utjecajem
unitavajue sile, ve suprotno, one stvaralake.
Srea i blaenstvo, kao i svaki drugi stvaralaki rezultat ivota nee se prekinuti
dolaskom smrti ve e biti obogaeni, preobraeni, umnoeni i podignuti na novu
razinu postojanja.
PRAKTINI POSTUPCI
Praktini postupci povezani s ovim poglavljem usmjereni su
prema otkrivanju i utvrivanju istinskog unutarnjeg uvjerenja o
smrti kao dijelu ivota kojega se ne moramo plaiti. Istina o
tome nalazi se u srcu svakoga ovjeka. Na posljetku, vjerojatno
je da su nae due mnogo puta prole kroz iskustvo smrti, ali se
naa osobnost toga sada ne sjea. No, to znai da bi istina o ivotu

1 smrti morala odjeknuti negdje duboko u nama, ak i ako nemamo

dokaza o njoj. Vjebe koje slijede namijenjene su oslukivanju
tog odjeka.
1. VJEBA
Razmiljajte o poukama ovoga poglavlja. Tijekom razdoblja od
nekoliko tjedana (ili koliko je potrebno) itajte ih na glas,
svakoga jutra i veeri. Nakon nekog vremena osjetit ete kako se
u srcu slaete s njima.
To ne znai da e strah od smrti nestati u potpunosti. Ali, prihvaanje
ovih novih stavova potie pozitivan odnos prema smrti,
za razliku od starih koji su poticali strah.
2 . VJEBA
Pokuajte razgovarati o smrti sa svojim prijateljima. Pri tom izbjegavajte
filozofska ili religiozna pitanja o tome to se dogada
nakon smrti ili vjeruju li oni u besmrtnost due. Razgovarajte o
osjeajima koje imate u svezi toga. Na primjer, pitanje: "Boji li
se ti smrti?", moe biti dobar poetak razgovora o tome.
Zapazite reakcije ljudi. Ako primijetite strah, pitajte ih zato se
boje, ali ih nemojte pokuavati razuvjeriti. Samo sluajte, a zatim
usporedite dojam koji takav razgovor ostavlja s poukama
ovoga poglavlja. Cilj ove vjebe je da u praksi ovrsnete u svom
uvjerenju, ak i ako nemate dovoljno intelektualnih obrazloenja
da biste ga opravdali.
Ako naiete na nekoga tko tvrdi da ne osjea strah od smrti,
paljivo prouite razloge za to i usporedite ih s poukama ovoga
poglavlja.
3 . VJEBA
Ako se dogodi da se u razdoblju prouavanja ove knjige suoite
sa smru nekog vama poznatog ovjeka, preispitajte vlastite osjeaje.
Moete li umjesto tuge, osjetiti neto drugo? Moete li
strah, tugu, osjeaj boli i gubitka zamijeniti drugaijim osjeajima?
to je s nadom, blagoslovom pa ak i sa sreom zbog
zavretka jednog vanog dijela ivota? Pokuajte u praksi provesti
svoje nove stavove i uvjerenja.

2
UTJELOVLJENJA DUE
Nije potrebno mnogo promatranja prirode, a da svjesno bie zakljui
kako je sve to je roeno osueno na smrt. Ali, jednako tako nije potrebno
mnogo da se doe do zakljuka da ivot u cjelini nikad ne prestaje. Ostaci
ivoga svijeta, biljaka i ivotinja, stapaju se s prirodnim elementima, zemljom,

zrakom i vodom, a zatim slue kao graevni materijal i hrana novome

ivotu. Gledajui samo sa stajalita materije, kruenje i razmjena nikada ne
prestaju. ak i smrt svemira, kau fiziari, nee biti nuno i kraj stvaranja.
Ba kao to je nastao iz poetnoga, vrlo zgusnutog 'kozmikog jajeta', iz singularnosti
na poetku vremena, jednako tako e se u tu singularnost vratiti.
Nakon toga e iz nje, vjerojatno novim 'velikim praskom' nastati novi
svemir. Energija je neunitiva, ona samo mijenja oblik u kojem se prikazuje.
Zbog toga se moe rei da u prirodi nita ne umire, samo se mijenja!
A ipak, sve to je nastalo, jednom umire. Ne samo ljudi, ve i zvijezde, pa i
itav svemir. Zbog toga je smrt dio ivota. A zbog injenice da se ivot nastavlja
nakon nje, ona nije njegov kraj, ve spojnica s novim ivotom.
U tom nastavljanju, kakvo god ono bilo, pronalazimo paradoks smrti: ona
je vjena! Smrt nikad nee umrijeti. Smrt nikad nee prestati postojati. Na taj
nain se u samoj smrti nalazi ivot: vjenost u prolaznosti, besmrtnost u
smrtnosti.
Ipak, to je samo intelektualno zakljuivanje.
Da, istina je: smrt je vjena i ivot je
vjean. Meutim, to se odnosi na svemir u
cjelini, na apstraktne i kozmike pojave. to
je s konkretnim ivotom koji ivimo? Moja
smrt predstavlja kraj onoga to je moje i zbog
toga u meni stvara osjeaj gubitka i na posljetku
strah od toga gubitka.
Ve smo nauili da je strah osjeaj s kojim emo se morati suoiti na putu
spoznaje pravoga znaenja umiranja i smrti. Prirodno je da ga osjeamo.
Meutim, vjerujem da e on postajati sve manji i manji kako ete svladavati
sadraj ove knjige. Za poetak, moramo se osloniti na intelektualno razumijevanje,
a iskustvo e doi kasnije s vremenom i praktinim postupcima
koje ete provoditi u svakidanjem ivotu.
Intelektualni zakljuci, a zatim vjerovanje, oduvijek su bili osnova naega
razumijevanja smrti. Na osnovi toga nastajale su itave religije ili barem oni
njihovi vani dijelovi koji govore o tome to se s ovjekom dogaa nakon
smrti. Religiozne tvrdnje se uglavnom nisu mogle iskusiti pa im se moralo
vjerovati.
Meutim, da li je doista istina da se smrt ne moe iskusiti za ivota?
Ubrzo emo se pozabaviti iskustvima 'umiranja tijekom ivota' kao to su na
primjer doivljaj transcendiranja svijesti o tijelu. Zatim, ne smiju se zanemariti
iskustva 'tik do smrti' o kojima izvjetavaju ljudi preivjeli kliniku
smrt. Moj osobni izvor znanja o smrti su takozvane 'vratnice neba' koje se ponekad
otvaraju ivim ljudima, a oni imaju prigodu proi kroz njih i zaviriti na
drugu stranu. Ve u sljedeem poglavlju saznat emo neto o Katha Upaniadi,
staroj legendi o djeaku koji je uinio upravo to i sa sobom donio dragocjeno
znanje o ivotu i smrti. Taj izvor znanja je, iako osoban, daleko
najpouzdaniji jer se radi o namjernom iskustvu unutar istoga kontinuiteta
ivota.
I na posljetku, tu su izvjetaji o 'prisjeanjima' na prole ivote koji su u

pojedinim sluajevima vrlo uvjerljivi. Nije mi namjera opisivati ih jer pretpostavljam

da e ih prihvatiti samo oni koji ionako vjeruju u reinkarnaciju.
Oni drugi e im pristupiti sa sumnjom. Ipak, zamisao o prolim i buduim
utjelovljenjima
due vana je za razumijevanje procesa umiranja. Zbog toga u
je obrazloiti onako kako je sam doivljavam, bez potrebe da je 'dokazujem'
pojedinanim sluajevima.
Na posljetku, dokaze o tome veini ljudi donijet e sama smrt. Ona e
nam otkriti da naa najunutarnija bit lei izvan materijalnog. Ona e biti na
konani uitelj.
Hoemo li se iznenaditi ako u tom trenutku otkrijemo d a j e veliki uitelj
Jogananda bio u pravu kad je rekao: "Zamiljeno je da otkrije najveu tajnu
od svih tajni: ti ne moe umrijeti!"
k

Ipak, koliko god je ova 'najvea od svih tajni' istinita, takoer je istina da tijekom
procesa umiranja dijelovi nas doista umiru, razgrauju se i nestaju zauvijek.
Da, postoji neto to e preivjeti smrt, ali isto tako postoji mnogo toga
to nee. To je injenica koju hrabro moramo prihvatiti.
Prije svega, oigledno je da nae tijelo nee preivjeti smrt. Tijelo e
najprije prestati djelovati kao takvo, prestat e odraavati ivot. Zatim e se
raspasti na sastavne dijelove koji e se stopiti s prirodnim elementima. Nikada
vie nee postojati tijelo koje imamo sada. Iako je mogue da se ono
Bojom milou i namjerom razvijene svijesti ponovo stvori, takav sluaj je
iznimno rijedak. U svjetlu prihvaanja utjelovljenja due u mnoga tijela, tako
to postaje uglavnom nepotrebno. Ako smo imali mnogobrojna tijela, zato
bijedno od njih bilo vanije od prethodnih? Iznimku moe initi tijelo u kojemu
je dua dosegla osloboenje od vezanosti. Ali ako se to i dogodi, svrha je
poduavanje drugih ljudi, a ne odravanje tijela samo po sebi.
Zbog toga, na osnovi vlastitog iskustva, ali i tvrdnji mnogobrojnih duhovnih
tradicija, mogu kao isprazne odbaciti tvrdnje o tome da e nae tijelo
kakvo sada imamo jednom uskrsnuti. Takve zamisli samo potiu vezanost za
tjelesnost i usmjeravaju nau pozornost na pogreno mjesto.
Iako se neumitna injenica nepovratnoga gubitka tijela moe initi razlogom
za strah, mogue je zauzeti i drugaiji stav. Na proces umiranja se moe
gledati kao na proces samootkrivanja. U trenutku smrti vie se ne poistovjeujemo
s onim s im smo se poistovjeivali cijeloga ivota: s tijelom. Sve
tjelesne funkcije prestaju i mi se vie ne moemo oslanjati na njih. Ali ako
neto ipak preivljava smrt tijela, onda je to upravo ono to mi jesmo! Smrt
nas na drastian nain ui kako mi nismo tijelo, ve ono neto to preivljava
njegov nestanak.
to je to? to to mi jesmo?
Uobiajeni izraz za to je dua. Naa dua e preivjeti smrt tijela i nastaviti
dalje s novim ivotom. Ali, znamo li mi to je to naa dua? Znamo li gdje je i
jesmo li je uope svjesni?

Odgovor je naalost negativan za veinu ljudi. Uglavnom se poistovjeujemo

s tijelom i osobnou, a esto i s ulogama koje nae tijelo ili naa osobnost
imaju u drutvu oko nas. Mislimo da smo to mi. Ali, nismo. Ako to ne
prihvatimo prije, smrt e nas vrlo zorno poduiti pravom stanju stvari. Tijelo,
osobnost i uloge kojih smo se prihvatili - sve e to zauvijek nestati u procesu
umiranja. Dakle, jo jedna injenica koju moramo hrabro prihvatiti glasi da
smru neemo izgubiti samo tijelo ve i osobnost.
to e onda ostati? to je to zapravo dua? to smo stvarni mi - sada i
nakon smrti?
Jedna stara usporedba objanjava na ivot u slici koije u kojoj sjedi
njezin gospodar. Koija je tijelo. Koija, onaj koji koijom upravlja je ego.
Uzde koje dri u ruci, dakle sredstvo kojim upravlja koijom predstavljaju
na um, a to znai intelekt i osjeaje. Konji koji je vuku su naa osjetila. A gospodar
u koiji? Gospodar je naa dua.
Dua nita ne radi. Ona ne upravlja koijom, iako je njezina elja ta koja
joj daje osnovni smjer. Gospodar je taj prema ijoj naredbi je koija uope
krenula na put. Odnosno, tako bi moralo biti.
Zamislite to se dogaa ako koija zaboravi da u koiji vozi svoga gospodara?
Ili, ako zaboravi da gospodar uope postoji? Odjednom e se izgubiti iroka
vizija svrhe koju je gospodar imao. Koija e pomisliti kako je koija
njegova i koristit e je za svrhe koje su daleko beznaajnije nego je to bila
namjera gospodara. To je situacija kad ovjek zaboravi na svoju duu, ne zna
gdje je niti uope zna da ona postoji. Njegov ivot u svoje ruke preuzima ego i
vodi ga putevima koji neizbjeno zavravaju u strahu i propasti.
A to ako bi kontrolu nad koijom izgubio i koija i prepustio je konjima?
Oni bi je ili razbili preputeni bijesu ili bi zastali u potrazi za hranom i sigurnou.
U oba sluaja, smisao kretanja koije bi se u potpunosti izgubio. To se
dogaa kad se ovjek prepusti vladavini svojih osjeta, umjesto da ih koristi za
ostvarenje svoje svrhe i namjere.
U drugom dijelu knjige, u poglavlju pod nazivom Atman: Tko sam ja detaljno
emo se pozabaviti pitanjem osvjeivanja due kao jednog od
pripremnih postupaka za proces umiranja. Zasad razmotrimo to tijekom njega
ostaje, a to nestaje.
Odgovor je jednostavan: tijekom procesa umiranja nestaju koija, koija,
uzde i konji. Ostaje samo gospodar. Zamislite to ovako: vidjevi da mu njegova
svojina vie ne slui svrsi, on je odbacuje ili naputa. Izlazi iz koije na
mjestu do kojeg ga je dovela, a za daljnji put pribavlja novu koiju, s novim
konjima i koijaem.
Dua preivljava smrt, ali tijelo i osobnost ne. Tijelo i osobnost su sredstva
koje je dua upotrebljavala za stjecanje iskustava tijekom ivota. Budui daje
dua vjena i stoga odvojena od pojavnoga svijeta koji to nije, njoj su
potrebni tijelo i osobnost da bi taj pojavni svijet doivjela. Tijekom ivota
dua posjeduje tijelo i osobnost. U procesu umiranja ih odbacuje.
Kao to sam napomenuo, moramo hrabro prihvatiti injenicu da emo
tijekom smrti odbaciti tijelo i osobnost. To moe izgledati kao razlog za strah.
Ali, zapravo i nije. Naime, taj isti proces, gubitak tijela i osobnosti, dogaa se

postupno tijekom cijeloga ivota. Jedina razlika je u tome to je tijekom

smrti taj proces bri i drastiniji.
Naime, nae tijelo je sastavljeno od materije koju pridobivamo uzimanjem
hrane. Iz hrane probavom izdvajamo graevne i energetske jedinice
koje su nam potrebne, a viak, zajedno s otpadnim tvarima izbacujemo. Materijalni
atomi i molekule naega tijela nisu stalni. Izmjenjujemo ih s okolinom
i to u prilino brzom ritmu. Primjerice, atomi koji ine stijenku naega
eluca zamijene se novima svakih nekoliko dana. Atomi i molekule koe
mijenjaju se svakih mjesec dana, a ak i atome kostiju zamijenimo unutar
dvije godine. To znai da, gledano s isto materijalnoga stajalita, najstariji
dio naega tijela nije stariji od dvije godine, iako smo se mi rodili prije moda
pedeset!
Smrt materijalnoga tijela je, dakle, uobiajeni i stalni proces. Tijelo na
okupu odrava inteligencija i svijest. Ova spoznaja ima mnogostruke posljedice
na odravanje zdravlja, ali u ovom trenutku je spominjem kao dodatni
dokaz da materijalno tijelo uope ne predstavlja ono to smo mi.
to je, meutim, s osobnou? Nije li naa osobnost ono to mi jesmo? Na
posljetku, osobnost je ta koja nas razlikuje od drugih ljudi. Imamo svoje stavove,
uvjerenja, iskustva, osjeaje, ego - sve ono o emu mislimo i to osjeamo. Zar nije to ono to ini nau bit?
Ne, osobnost nije naa bit. Ba kao to je tijelo (koija) sredslvo kojim
dua putuje (gospodar), tako je i osobnost (koija, uzde, konji) sredstvo postizanja
istoga cilja. Ipak, istina je da se ponekad ak i ljudi vrlo razvijene svijesti,
oni koji su se uzdigli iznad tijela i osjetila, poistovjeuju s osobnou.
Takoer je istina da e te osobnosti nestati u procesu umiranja.
Kad ljudi razmiljaju o ivotu nakon smrti najee se nadaju da e njihova
osobnost ostati s njima. Oni zamiljaju proces umiranja kao neku vrstu
duhovnoga putovanja tijekom kojega e izgubiti tijelo, ali e nastaviti razmiljati
na isti nain kao i sada. Promatrat e to se dogaa, zakljuivati, osjeati...
Ali, to nije tono. Smrt uzima osobnost, ba kao to uzima tijelo.
Ipak, to nije razlog za strah i oaj. Ono to smrt ne uzima, ono to je izvan
dohvata smrti, mnogo je vrednije od osobnosti. Na posljetku, dua je tijekom
svojih ivota iskusila mnogobrojne osobnosti. One su poput odjee koju
nema smisla zauvijek zadravati. Odjea pristaje u nekim prigodama, a u nekim
drugim ne. Moda se s vremenom mijenja, ba kao i svrha, pa bi bilo
smijeno uvijek biti u istoj odjei.
Na posljetku, gubitak osobnosti nije tako strana pojava kao to se na prvi
pogled ini. Ba kao i tijelo, mi i osobnost mijenjamo tijekom ivota! Primjerice,
osobnost ine nai stavovi. Zar vam se nije dogodilo da tijekom nekoliko
godina promijenite stav o neemu? Osobnost ine i nai interesi. Zar se
interes djeteta u djejem vrtiu poklapa s interesom odrasloga ovjeka?
Ukus? Ukusi se mijenjaju. Navike? Isto tako. Nae misli, osjeaji, nain
razmiljanja, sve je to podlono promjeni. Kad promijenimo neto od toga,
ljudi e nam esto rei da smo 'novi ovjek'! I doista, promjenom neega to
ini nau osobnost prestali smo biti to smo bili i postali drugaiji. Ali, zar to
znai da to vie nismo mil Ne, to jesmo mi. Naa dua je ista, ali je odluila

promijeniti dio svoje odjee.

Na potpuno isti nain dua mijenja osobnost u novome ivotu kojega
poinje nakon smrti. U tome ne bi smjelo biti nita stranoga ni neobinoga.
Potrebno je samo jasno razluiti bitno od nebitnoga.
k -k -k
Utvrdili smo da gubitak odnosno promjena tijela i osobnosti nije posebnost
koja pripada samo smrti. Taj isti proces dogaa se tijekom ivota. Razlika je
samo u brzini toga procesa. Tijekom ivota on je obino spor, a tij ekom smrti
odvija se mnogo veom brzinom.
Ipak, postoji jo jedna razlika koju moramo istaknuti. Sjeanje.
Naime, koliko god promijenili osobnost tijekom jednoga ivota, nova e
se osobnost sjeati stare. U smrti to uglavnom nije sluaj. Novi ivot nema
sjeanja na stari.
Upravo je ova injenica razlogom sumnji u zamisao o utjelovljenjima
due. Ako postoji kontinuitet u razvoju iskustava koje ima jedna dua, zato
se sjeanje na osobnost ne zadrava tijekom smrti?
Postoji razlog za to i on je vrlo jednostavan. Osobnost ne moe sagledati
iru svrhu svojih iskustava. Ona su ograniena granicama koje je postavila
sama osobnost. S druge strane, dua tei spoznaji sebe kroz neku osobnost.
Iskustva kroz koja prolazi u razliitim osobnostima slue joj kao sredstvo ostvarivanja
toga cilja. Duu nee zbuniti mnogobrojna iskustva koja ima kroz
mnogobrojne osobnosti. Ali, osobnost je ograniena i zbog toga u sebe ne
moe prihvatiti ukupan zbroj svih iskustava. Ako bi se to dogodilo, osobnost
bi prestala biti osobnost te bi se izgubila njezina svrha, a s njom i mogunost
da dua doivi ono to joj je potrebno.
Prethodne reenice su prilino sloene i zahtijevaju dodatno pojanjenje.
Zamislite to bi se dogodilo da se vaa sadanja osobnost sjea svih prethodnih
osobnosti kojima se zaogrnula vaa dua u prethodnim ivotima. Prethodnih
ivota je bilo jako mnogo. U njima su sudjelovale i druge osobnosti
drugih dua s kojima ste dijelili svoje ivote, ba kao to dijelite i ovaj. To
znai da se moe dogoditi da je va suprug iz ovoga ivota bio va otac u prethodnom,
a vaa majka va suprug. Vaa djeca moda su vam bila prijatelji, a
moda i najgori neprijatelji. Vi se toga sada, vrlo milostivo, ne sjeate. Ali,
ako biste se sjetili, vaa bi osobnost zapala u stanje zbunjenosti. Kako biste se
ponaali prema svim tim ljudima? Ne zaboravite da se ne radi samo o jednom
prolom ivotu, ve o mnotvu njih. Odnose koje ste iskuavali tijekom
tih ivota sada ste zaboravili. I tako mora biti jer inae vaa osobnost ne bi
mogla bezazleno i prirodno stvarati nove odnose.
Dakle, prisjeanje na prole ivote u naelu ne pomae ovom. tovie,
moe zbuniti, sprijeiti spontanost u ponaanju, uzrokovati nedostatak ravnotee
i na posljetku djelovati suprotno evoluciji. Tek u nekim posebnim
sluajevima kad s nekom duom odraujemo poseban niz odnosa, sjeanje
na taj niz moe nam pomoi da prihvatimo i razumijemo ono to se dogaa.
Zbog toga u naelu nije preporuljivo namjerno buditi sjeanja na prethodne

ivote.
Ipak, ponekad se ono javi spontano, kao dio sazrijevanja ili neke posebne
zadae koju moramo obaviti. U takvim sluajevima, naravno, nemamo
drugog izbora nego da to sjeanje prihvatimo. Takoer, sjeanje na prole
ivote moe se javiti i tijekom procesa umiranja o emu e biti rijei kasnije.
Kod najveeg broja ljudi nee se javiti konkretna sjeanja na iskustva u
prolim ivotima. Ali, ona su, bez obzira na to, ovdje s nama. Prisutna su u
obliku takozvanih karmikih dogaaja s kojima se suoavamo, ali i u obliku
njenih slutnji i osjeaja. Vrlo esto e se dogoditi da neki predmet ili mjesto
probudi u nama osjeaj prepoznavanja, iako je jasno da nikada do sada
nismo bili u dodiru s njim. Vjerojatno se radi o iskustvu iz prologa ivota.
Takoer, nae sklonosti i zanimanja esto budu obojeni utiscima otprije,
ba kao i privlanost ili odbojnost koju osjeamo prema nekim ljudima a da
ne znamo zato. Taj oblik 'prisjeanja' na prole ivote vrlo je uobiajen i
mnogo 'zdraviji' nego stvarno, ivo prisjeanje u obliku vizija ili neega
slinog tome.
Osim toga, svako takvo prisjeanje je prisjeanje trenutne osobnosti.
Dua se ne prisjea na takav nain, jer dua nije osobnost. Na primjer, uope
je neprimjerno kad netko kae: "Sjetio sam se svoga prolog ivota." To nije
tono, jer je sjeanje dio osobnosti, a osobnost nema prolog ivota. Ona
umire sa smru. Prolog ivota mogla bi se sjetiti samo dua, a ona ne sudjeluje
u oitovanom svijetu. Ona ne govori i ne sjea se. Ona jednostavno jest.
A ipak, mogue je da se osobnost sjeti prethodne osobnosti due. Proces
sjeanja se odvija preko tanahnih utisaka koji ostaju povezani s duom.
Naime, osobnost pripada oitovanoj stvarnosti, a dua neoitovanoj. Osobnost
pripada vremenu, a dua bezvremenom. To, izmeu ostaloga znai da
su za duu sva utjelovljenja istodobna, bez obzira na njihov redoslijed! Odnosno,
to znai da dua ima pristup svim osobnostima koje je proivjela do
sada. Ako neka osobnost postane svjesna svoje due, ona istodobno dobiva
pristup svim prethodnim osobnostima u koje se dua zaogrtala. O buduim
utjelovljenjima nema smisla govoriti, jer u takvom sluaju ih uglavnom
nema. Naime, osobnost koja je postala svjesna svoje due uglavnom ne odabire
put novih utjelovljenja. Iako, teoretski, osobnost svjesna due ima pristup
i buduim utjelovljenjima.
k -k -k
Mnogobrojna utjelovljenja due predstavljaju dokaz o tome kako smrt nipoto
nije kraj ivota nego tek jedan njegov dio. Naravno, pojedina osobnost,
pa tako i ova u kojoj smo sada, uvijek e imati odreenih tekoa u razumijevanju
iskustva tih utjelovljenja. Na posljetku, osobnost je neto to doista
umire sa smru.
Na sreu, osobnost, ba kao ni tijelo, nije naa bit. Ono to mi jesmo nije
podlono umiranju. To to doista jesmo, smrt ne moe dohvatiti.
Naa bit je naa dua. U sklopu vedske filozofije dua se naziva atman. A
evo to dio vedske literature, Taittiriya Upaniad, kae o atmanu:

Postoji most izmeu Vremena i Bezvremenog;

a taj most je Atman, plamen u srcu ovjeka.
Ni dan ni no ne prelaze taj most,
ni smrt ni tuga.
Ali, za ovjeka koji ga prijee
no se pretvara u dan,
jer u svijetu Due
Svjetlo zauvijek traje.
POUKE POGLAVLJA UTJELOVLJENJA DUE
Zapamtite: u prirodi nita ne umire, samo se mijenja!
Dua preivljava smrt, ali tijelo i osobnost ne. Tijelo i osobnost su sredstva koje je
dua upotrebljavala za stjecanje iskustava tijekom ivota.
Tijekom ivota dua posjeduje tijelo i osobnost. U procesu umiranja ih odbacuje.
Jedna stara usporedba objanjava na ivot u slici koije u kojoj sjedi njezin
gospodar.
Koija je tijelo. Koija, onaj koji koijom upravlja je ego. Uzde koje dri u
ruci, dakle sredstvo kojim upravlja koijom predstavljaju na um, a to znai intelekt
i osjeaje. Konji koji je vuku su naa osjetila. A gospodar u koiji je naa
dua.
Gubitak tijela i osobnosti nije razlog za strah i oaj. Ono to smrt ne uzima, ono to
je izvan dohvata smrti, mnogo je vrednije od osobnosti - to je dua. Dua je tijekom
svojih ivota iskusila mnogobrojne osobnosti. One su poput odjee koju nema
smisla zauvijek zadravati.
Gubitak odnosno promjena tijela i osobnosti nije posebnost koja pripada samo
smrti. Taj isti proces se dogaa tijekom ivota. Razlika je u brzini toga procesa.
Tijekom ivota on je obino spor, a tijekom smrti odvija se mnogo veom brzinom.
Na proces umiranja se moe gledati kao na proces samootkrivanja. U trenutku
smrti vie se ne poistovjeujemo s onim s im smo se poistovjeivali cijeloga ivota:
s tijelom. Sve tjelesne funkcije prestaju i mi se vie ne moemo oslanjati na njih.
Ali ako neto ipak preivljava smrt tijela, onda je to upravo ono to mi jesmo! Smrt
nas na drastian nain ui kako mi nismo tijelo, ve ono neto to preivljava njegov
nestanak.
U novome ivotu obino se ne sjeamo starog. Razlog za to je praktian. Osobnost
ne moe sagledati iru svrhu svojih iskustava. Ona je ograniena i zbog toga u sebe
ne moe prihvatiti ukupan zbroj svih iskustava. Ako bi se to dogodilo, osobnost bi
prestala biti osobnost te bi se izgubila njezina svrha, a s njom i mogunost da dua

doivi ono to joj je potrebno.

Sjeanje na prole ivote u naelu bi predstavljalo optereenje te stvaralo zbunjenost
i neravnoteu.
Ipak, mogue je da se osobnost sjeti prethodne osobnosti due. Proces sjeanja se
odvija preko tanahnih utisaka koji ostaju povezani s duom. Osobnost pripada
oitovanoj stvarnosti, a dua neoitovanoj. Osobnost pripada vremenu, a dua
bezvremenom.
To, izmeu ostaloga znai da su za duu sva utjelovljenja istodobna,
bez obzira na njihov redoslijed!
PRAKTINI POSTUPCI
Praktini postupci povezani s ovim poglavljem nadovezuju se
na one iz prvoga poglavlja. Cilj je jo uvijek otkrivanje i utvrivanje
istinskog unutarnjeg uvjerenja o smrti kao dijelu ivota,
ali i o injenici da naa dua preivljava smrt te se zaogre u
novo tijelo i novu osobnost.
Pristupajui vjebama, posebice drugoj i treoj, imajte na umu
da za uspjenu smrt nije vano prisjeate li se svojih prolih ivota ili ne. Ali, vano je da li iznutra prihvaate tu zamisao. To
prihvaanje e dodatno ukloniti strah i pripremiti vas na konkretnije
postupke tijekom procesa umiranja.
4 . VJEBA
Svakoga dana razmiljajte o poukama ovoga poglavlja. Dodajte
itanje na glas prethodnim vjebama. Posebice to inite na
veer, prije spavanja. Svrha ovoga itanja je da u naem srcu probudi
osjeaj da su informacije koje primamo tone. Ne zaboravite,
na intelekt e uvijek imati odreene sumnje po pitanju
ponovnih utjelovljenja. Ali srce e znati istinu na jednoj drugaijoj
razini.
5. VJEBA
Nisam pobornik podvrgavanja postupcima regresije u prole
ivote, posebice ne hipnotike regresije. Znatielja kao motiv je
besmislena, a ako postoji dublji razlog 'prisjeanje' e se dogoditi
samo po sebi i to u obliku koji je najprihvatljiviji naemu
duh/tijelo sustavu. Postupci regresije ponekad mogu biti drastini
i na povrinu naega duha prizvati neeljene sadraje ije
prijevremeno pojavljivanje moe stvoriti znatnu neravnoteu.
No, to ne znai da ne moemo potaknuti taj spontani proces ako
osjeamo zanimanje za njega. Na primjer, dobro je osvijestiti osjeaje
koji nam dolaze u susretu s nepoznatim ljudima ili prilikom
posjeta mjestima na kojima nismo bili u ovome ivotu. Prepustite

se unutarnjem apatu srca. Ako vas netko ili neto

posebno privue, prepustite se tome.
Jednostavan i bezazlen postupak je igra asocijacija u susretu s
novim ljudima i/ili mjestima. Prije nego saznate bilo to o
nepoznatom ovjeku ili mjestu, pokuajte ispresti vlastitu priu.
Prepustite se mati i 'izmislite' tko je taj ovjek, kako se zove, to
radi i kakva mu je narav. Isto to pokuajte s mjestima. Kad vas
ime ili slika nekoga mjesta posebno privuku, pokuajte ispriati
njegovu povijest. to se sve tu dogaalo? Kakvi su ljudi tu
ivjeli?
Ovakve vjebe aktiviraju one tanahne utiske koji su dostupni
samo dui. Iskljuivanjem intelekta (ne znate nita o ljudima i
mjestima s kojima vjebate) doputate dubljim razinama da
preuzmu uzde u svoje ruke. Vrlo je vjerojatno da ljudi i mjesta
koja vas privlae imaju veze s vaim prolim ivotima. Rezultat
opisanoga postupka je vrlo blizak 'prisjeanju' na njih.
6 . VJEBA
Igru asocijacija ili 'izmiljanja' moete primijeniti i na vama
bliske ljude. Na primjer, ispriajte sami sebi svoj proli ivot u
kojem ste takoer ivjeli s nekim od svojih bliskih roaka. to
vam je ta osoba bila tada? U kakve ste odnose ulazili? Da li je
bila dobra prema vama? A vi prema njoj? Kako ste se tada zvali?
A ona? Jeste li neto jedna drugoj ostale dune, neto uinile?
Moete li se 'prisjetiti' kakvih znaajnih podataka u svezi toga?
Igrajte se s tim i budite matoviti. Ako elite moete to raditi i
zajedno s tom osobom. Takve igre zajednikog izmiljanja su
vrlo zabavne. A na posljetku se pokae da su i korisne.
Imajte na umu da se radi o igri i nemojte joj pridavati preveliki
znaaj. Nije nuno da je ono to ste tako 'izmislili' doista slika
vaega prolog ivota. Ali sam proces 'izmiljanja' moe biti vrlo
koristan za unutarnje prihvaanje stvarnosti due i mogunosti
njezinih mnogostrukih utjelovljenja.

3
SUDBONOSNA KLETVA
Nema mnogo izvora odakle bi ovjeku eljnom znanja mogle doi
obavijesti o pravom znaenju umiranja i smrti. Religije govore o ivotu
poslije smrti, obeavajui raj i pakao odnosno upuujui nas na uvjerenje o
novim utjelovljenjima due. Psiholozi, lijenici i drugi strunjaci koji rade s
umiruima pokuavaju ublaiti suoavanje sa smru na osobni ili organizirani
nain. Osobno, svatko tko se susree s ljudima koji e umrijeti, zna da su
u takvim sluajevima podrka i ljubav nezamjenjivi dar ovjeku koji odlazi.
Organizirani nain pomoi i podrke provode drutva poput Hospica.

Ali, ak i unutar tih, naalost premalo poznatih krugova, ne postoji sustavno

razraeno znanje o tome to se dogaa tijekom procesa umiranja i postoji
li neto to sama umirua osoba mora znati ili ak raditi kad taj proces
zapone. Takvo znanje ne postoji ak ni u veini religioznih ili duhovnih sustava.
Postoje samo dijelovi toga znanja, razasuti i nepovezani, zaogrnuti u
legende i prie kojima ljudi pristupaju s uobiajenim strahom jer govore o
smrti.
U posljednje vrijeme tibetanski je budizam postao poznat po jednom od
svojih uenja koje vrlo detaljno govori o procesu umiranja. To je uenje ispisano
u knjizi Tibetanska knjiga mrtvih. Iako bogata znanjem, Tibetanska
knjiga mrtvih nije literatura iz koje bi laik mogao dobiti lako razumljive
obavijesti. Prije svega, obojena je tradicionalnim rjenikom u toj mjeri da su
najee potrebni komentari ukoliko elimo razumjeti njezin sadraj. Tibetancu,
ili nekom drugom budistu, ona je razumljiva jer se s njezinim
sadrajem upoznao jo kao dijete, a pojmovi i zamisli iz nje pratili su ga cijeli
ivot.
Bilo bi teta da takvo znanje ostane ogranieno samo na jednu kulturu i
religiju. Na posljetku, smrt je univerzalna pojava. Umiru svi, budisti i krani,
Tibetanci i Hrvati, bez razlike.
Drugi izvor znanja o procesu umiranja i smrti dolazi takoer s Istoka, iz
starodrevne Indije. Radi se spisu koji pripada Upaniadama, dijelu vedske
literature koja pokuava putem pria i legendi objasniti znanje koje bi u 'istom'
obliku moglo biti neprivlano ili nerazumljivo prosjenom ovjeku.
Apstraktna filozofska razmiljanja, koliko god bila u skladu sa stvarnou,
esto su neprobavljiva ako nisu povezana s nekom ivotnom situacijom.
Katha Upaniad predstavlja jednu takvu priu. Iako je njezina radnja vrlo
neobina, ipak je ivotna i zanimljiva. Takoer, simbolika koja se pojavljuje
u njoj je sama po sebi vrlo pouna.
Kao to sam napomenuo u uvodu, Katha Upaniad predstavlja nadahnue
za pisanje ove knjige, a takoer se, kao dio moga osobnog iskustva sa smru,
protee i kroz Gospodara smrti, knjigu blizanku ovoj. Gospodar smrti moe posluiti
kao suvremena upaniada - pria simboline vrijednosti koja se, koliko
god neobina, odvija u stvarnome svijetu oko nas.
Zbog toga je neophodno da se upoznamo sa sadrajem Katha Upaniade
te prouimo simboliku u samoj biti njezine radnje.
-k -k -k
Glavni junak Katha Upaniade je djeak u dobi izmeu deset i dvanaest godina
po imenu Naiketa. Svoj kratki, mladi ivot Naiketa je proivio na
obali izgubljene rijeke Sarasvati. Legenda o toj rijeci koja je po najnovijim
spoznajama prestala tei 1800 godina prije Krista jo i dandanas ivi u suvremenoj
Indiji, a jedna od najomiljenijih boginja hinduskog panteona, druica
vrhovnoga boga Vinua, takoer se zove Sarasvati te je slave kao boginju mudrosti
i znanja.
Naiketin otac ravasa bogatije zemljoposjednik, bivi sveenik. Napustio

je sveeniki poziv jer u njemu nije pronaao ono za im mu jc srce udjelo: znanje o jednom Bogu. Naime, u ta pradavna vremena, vedski su
sveenici tovali sile prirode, ali je zamisao o Jednom bila rijetka.
ravasa ve mnogo godina ivi kao svjetovni ovjek, oenjen je i ima desetero
djece. Najstariji mu je sin Naiketa koji provodi svoje djetinjstvo u
sretnom i podravajuem okruju idilinoga ivota na plodnim obalama velike
rijeke.
No, idila se prekida kad se, odnekud, sasvim nepozvan i voen nepoznatim
namjerama viih sila, u dvoritu ravasine obiteljske kue, pojavljuje isposnik
sa sjevera. On ostaje samo nekoliko dana koje provodi u dugotrajnim
razgovorima sa ravasom. Ono to nije uspjelo sveenicima kad su poduavali
ravasu u njegovoj mladosti, sada uspijeva neobinom pustinjaku. Priajui
mu o jednom i jedinom Bogu, on u svom domainu budi davno
uspavanu vatru. Nakon pustinjakovog odlaska ravasa donosi sudbonosnu
odluku: nita drugo nije vano; sve e uiniti samo da upozna jedinog Boga
kojega je dugo osjeao u svome srcu, ali mu nitko nije mogao rei kako da do
njega doe!
Igrom sudbine, a moda pomalo i namjerom pustinjaka, u ravasi je
ostao dojam da izmeu njega i Boga lee njegova materijalna bogatstva. Vidjevi
da pustinjak nema niega to bi nazvao svojim, ravasa odluuje rtvovati
sve to ima, samo da se dokopa svoga cilja.
'Sve to ima' ukljuuje njegova materijalna dobra, ali i njegovu obitelj.
Nakon dramatine scene u kojoj ravasa alje svoju enu i djecu rodbini,
poinje dugotrajni niz rtvovanja i darivanja ravasine imovine. No, zbog
toga jer mu je u poetku ipak potrebna pomo, ravasa pristaje da uz njega
privremeno ostane samo njegov najstariji sin, Naiketa.
Naiketa pomae ocu promatrajui svaki dan kako se njihovo obiteljsko
bogatstvo topi. ravasa provodi obrede rtvovanja, a iz dana u dan njihovu
kuu posjeuju siromani i ostali kojima je neto od ravasine imovine
potrebno. Taj proces traje mjesecima, a kako vrijeme prolazi ravasa postaje
sve nestrpljiviji. Oekuje da e mu se Bog ukazati ili barem naznaiti svoju
nazonost. Meutim, to se ne dogaa, a u ravasi raste mrano raspoloenje.
Ipak, ne odustaje od svoje namjere, vjerujui da e spoznati Boga onoga trenutka
kad doista nita nee posjedovati.
Naiketa je mlad, ali ipak primjeuje oevu patnju. uje ga kako u rijetkim
trenucima odmora grozniavo ponavlja kako mora sve izgubiti, sve dati
od sebe. U jednom trenu bistrine u Naiketinom umu oblikuje se neobina
misao. Naime, shvaa da je i on, Naiketa, zapravo oev! Djeji um donosi ispravan
zakljuak i sebe sagledava kao smetnju ravasinom putu do Boga.
Pomalo uznemiren tom milju Naiketa ini greku i prilazi ocu zaokupljenom
obrednim rtvovanjem. Zna da to ne smije initi, ali on jednostavno
mora rijeiti tu dilemu. Priavi ocu s leda, tiho ga pita: "Oe, i ja
sam tvoj. Kome e mene dati?"
ravasa ne odgovara. Naiketa postavlja pitanje jo jednom. "Oe, kome
e mene dati?" Ni tada ravasa nije odgovorio, mada je uo sinovljevo pitanje.
Kad je Naiketa po trei put, sada glasnije i odlunije, pitao oca kome

e ga dati, u ravasi se probudio bijes. Nije to bilo zato to gaje Naiketa zasmetao
onda kad ne bi smio; razljutio se zato to nije znao odgovor na to pitanje!
tovie, shvatio je njegovu bit, a takoer je shvatio Naiketinu sumnju.
Jer, istina je da je Naiketa njegov. A ako je takoer istina da nee doi do
Boga dok bude bilo to imao, onda je zakljuak jasan: doista mora nekome
dati Naiketu!
Bilo je loginih pogreaka u ravasinom razmiljanju. Takoer, bilo je pogreaka
u njegovim postupcima, i prije i poslije toga kritinog trenutka. Ali,
dogodilo se kako se dogodilo. Iscrpljen viemjesenim obredima rtvovanja
koji nisu donosili nikakvoga vidljivog rezultata i frustriran spoznajom da e,
ako eli do kraja provesti svoj naum, doista morati rtvovati i Naiketu, ravasa
se je u bijesu okrenuo prema svom malom sinu i izrekao sudbonosnu
kletvu.
"Tebe... tebe u dati Jami, bogu smrti!", uzviknuo je, crven u licu,
poputajui unutarnjoj napetosti, ali i, kako se kasnije pokazalo, silama
snanijim od njega.
k -k -k
S tog mjesta zapravo poinje pravi sadraj Katha Upaniade. Sve to se
dogaalo kasnije, zasnovano je na opisanom dogaaju. Odnosno, taj je
dogaaj, a to znai oeva kletva, odredio daljnji tijek Naiketinog ivota.
Da bi suvremeni itatelj razumio to se kasnije dogaalo, mora znati da se
u pradavna vremena pretpostavljalo da se sve izreeno mora i izvriti. Rijei
su imale mnogo vee znaenje nego to imaju danas. Izgovoriti neto bilo je
jednako samom inu. Rije je bila djelo i nije se ba nikako mogla povui. To
je znailo da ravasa sada doista mora svoga sina predati bogu smrli! Naiketa je jednostavno morao umrijeti jer inae bi ravasina rije bila pogaena, a
to ne bi predstavljalo sramotu, ve istu nemogunost. Neostvarivanje izreenoga
bilo bi poput ruenja prirodnih zakona. Zajedno s njima sruio bi se i
svemir. I zbog toga je Naiketa morao umrijeti.
Prije nego vam ispriam ostatak prie, dozvolite mi malo objanjenje simboline
poruke ovakvog uvodnog zapleta.
Simbolika se prije svega nalazi u injenici da je oeva kletva ta koja, bez
obzira na posebne okolnosti same prie, alje sina u smrt. Govorei o smrti u
prvom poglavlju, istaknuli smo da sve to je roeno mora umrijeti. Roenje i
smrt predstavljaju jedina zajednika iskustva svih ivih stvorenja. Drugim
rijeima, to znai da je svatko roen automatski osuen na umiranje. Proces
umiranja otpoinje od samoga trenutka roenja, odnosno, tonije, od trenutka
zaea.
Svatko od nas poslanje u ralje smrti u trenutku kad su nai roditelji vodili
ljubav nakon ega je uslijedilo nae zaee. Iako nitko o tome ne razmilja na
taj nain, stvaranje novoga ivota automatski je in predavanja toga ivota
smrti. Zaee je 'roditeljska kletva' koja sve nas neizbjeno vodi do kraja
puta, do palaa boga smrti. I ta se roditeljska kletva nikako ne moe ponititi.
Jednom 'izreena' ona se mora ostvariti, htjeli mi to ili ne.

ravasa je svoju kletvu u prii izrekao zaveden osjeajima i to vrlo nepromiljeno.

Ali, zar i mi ljudi upravo tako ne zainjemo svoju djecu? Ne mislim
time na planiranje vremena kad emo ih imati, ve na jednostavnu injenicu
da ih roenjem aljemo na put prema smrti, a da uope ne znamo to ih na
kraju toga puta eka?
Zainjemo djecu u strasti, obuzeti osjeajima, a zatim ih preputamo na
milost i nemilost neemu o emu nita ne znamo! Zar je to mudar postupak?
Zar je to postupak dostojan roditelja? Nipoto, ba kao ni ravasin postupak
nije bio mudar niti dostojan roditeljske ljubavi.
No, to nikako ne znai da ljudi ne bi smjeli imati djecu jer e ta djeca na
posljetku umrijeti. To samo znai da bi svaki roditelj svoje dijete na taj put
morao otposlati svjesno, a ne obuzet nekontroliranom strau. Takoer, to
znai da bi svaki roditelj morao znati kuda alje svoje dijete te ga poduiti o
svemu to ga eka na putu da bi mu taj put olakao. Drugim rijeima, bez
znanja o procesu umiranja i smrti, roditeljska uloga nije mogua. Ona e
uvijek zavriti u patnji i zbunjenosti, ba kao to je to bio sluaj sa ravasom.
Nakon to je shvatio to je uinio, na ravasu se teko spustio teret odgovornosti. Znao je da Naiketa mora umrijeti.
Obeao ga je Jami, bogu smrti, i sada
e morati obeanje izvriti. No, kako to
uiniti? Bilo mu je lako odrei se materijalnih
stvari. Ostatak svoje obitelji poslao je od
sebe, pa ih je na taj nain izgubio, iako ga je
tjeilo to su na sigurnom. Naiketu je,
meutim, osudio na smrt.
ravasino srce se slamalo. Zapao je u teku duevnu krizu iz koje se nije
mogao izvui. Nekoliko dana nije nita radio, samo je sjedio gledajui u
prazno. Vidjevi ga kako se mui, Naiketa mu je odluio pomoi. Budui da
nije bilo nikakvoga drugog rjeenja, a njegov otac nije pokazivao nikakve
znakove da e ga pronai, Naiketa je preuzeo stvar u svoje ruke. Ono to je
odluio simbolino predstavlja drugu vanu pouku poetnoga zapleta Katha
Upaniade.
Naiketa je odluio dragovoljno otii od oca i sam samcat potraiti palau
stranoga Jame, Gospodara smrti! Voen samo svojom intuicijom i jednim
snom, Naiketa je napustio opustoenu roditeljsku kuu sa eljom da to
prije pronae Jamu, smrt, i na taj nain stavi toku na kraj ove tune prie.
Negdje u sebi se takoer nadao da e to donijeti mir ispaenoj dui njegova
oca.
Kasnije se pokazalo da je in dragovoljnog dolaska do Jamine palae bio
presudan u odnosu Gospodara smrti prema Naiketi. Naime, nitko ne dolazi
do Jame sam od sebe! Jame se svi plae i to dulje odlau susret s njim. Zbog
toga je Naiketin pothvat bio iznenaenje i za samoga Jamu koji ga je zbog
hrabrosti nagradio.
U samoj prii se nalazi vrlo lijep, pomalo klasian prizor, u kojemu
Naiketa, nakon razdoblja pripreme kod duhovne uiteljice na koju nailazi
putem, dolazi u praznu Jaminu palau. Naime, Gospodar smrti je zauzet svojim

poslom i u tome trenutku ga nema kod kue. Kad se konano vrati, u svojim
odajama nalazi nepoznatoga djeaka. Obiaji su nalagali da se gostu
mora pruiti gostoprimstvo, a Jama to nije uinio jer ga nije bilo. U pokuaju
ispravljanja svoje greke Jama nudi Naiketi tri nagrade. Dobro iskoristivi
ponudu, Naiketa prima potpuno znanje o procesu umiranja i smrti te na taj
nain postaje 'besmrtan' odnosno uzdie se izvan dosega Jame, Gospodara
smrti.
Nakon ovakvoga zapleta, cijela pria zapravo postaje Jamino izlaganje
mudrosti o ivotu i smrti. Znanje koje je Naiketa na taj nain primio izravno
je nadahnue za sadraj ove knjige. Sve to ete proitati na stranicama koje
slijede, zasnovano je na poznatim ili manje poznatim dijelovima Katha
Upaniade.
Prije nego to krenemo u tom smjeru, elio bih vam obratiti pozornost na
jo jednu vanu simboliku poetnog zapleta. Naiketa je dragovoljno krenuo
u susret Jami! On nije u strahu ekao to e se dogoditi. Nije se prepustio
neznanju i svojoj 'stranoj' sudbini. Odluio je uzeti stvar u svoje ruke i potraiti
Jamu, prije nego Jama potrai njega!
Ako smo ravasinu nepromiljenu kletvu simbolino shvatili kao in
zaea kojim nas roditelji alju u smrt, onda Naiketin dragovoljni odlazak k
Jami moramo shvatiti kao potragu za znanjem o smrti prije nego se s njom
moramo suoiti zbog okolnosti koje su izvan naega nadzora!
Moram napomenuti da bi bilo pogreno protumaiti ovaj dio prie kao
Naiketin odlazak u smrt, odnosno dragovoljno umiranje. Naiketa nije
otiao umrijeti. Otiao je pronai Jamu. injenica da se Naiketa s Gospodarem
smrti susree na osobnoj razini, moe se protumaiti kao potraga za
znanjem, a ne potraga za samim dogaanjem smrti.
Prevedeno na na svakidanji ivot, to znai da bismo morali potraiti
znanje o procesu umiranja i smrti daleko prije nego to na to budemo prisiljeni.
Kad jednom ostarimo ili se teko razbolimo, vjerojatno e biti kasno da
u cijelosti obavimo sve pripreme i svladamo znanje koje e nam biti potrebno.
To moramo uiniti mnogo ranije, dok smo jo zdravi i dok nam smrt,
barem smrt zbog starosti ili bolesti, uope ne prijeti.
Ipak, iznenadna smrt moe nas zadesiti bilo kad. U takvom sluaju,
ponovo je bolje da budemo pripremljeni i oboruani znanjem o njoj. Na
posljetku, nagrada koju je Naiketa dobio zbog prijevremenog i dragovoljnog
traenja znanja o smrti bilo je uzdizanje nad njom. U punom smislu rijei,
nagrada je bila besmrtnost!
Naravno, da bismo potraili znanje o smrti i na taj nain slijedili Naiketu
na njegovom putu u besmrtnost, moramo se prestati bojati smrti. Strah je
razlog zbog kojega ljudi odbacuju znanje o umiranju kao neprihvatljivo i odbojno.
Sa strahom smo se pozabavili ve u prvom poglavlju, ali jasno je da e
nas on jo neko vrijeme pratiti. No, ak i ako bude prisutan kad krenemo u
potragu za znanjem o smrti, razumijevanje o potrebi stjecanja toga znanja
moralo bi nam pomoi. Takoer tu je i motiv s kojim kreemo te obeanje uzviene
nagrade. Sve bi to moralo biti dovoljno da nas prenese preko ostataka
straha od smrti te da nas sigurnom rukom vodi do svjetla koje nas oekuje na

kraju puta.
POUKE POGLAVLJA SUDBONOSNA KLETVA
Svatko roen automatski je osuen na umiranje. Proces umiranja otpoinje od samoga
trenutka roenja, tonije od trenutka zaea.
Stvaranje novoga ivota automatski je in predavanja toga ivota smrti! Zaee je
'roditeljska kletva' koja sve nas neizbjeno vodi do kraja puta, do palaa boga
smrti. Ta se roditeljska kletva nikako ne moe ponititi. Jednom 'izreena' ona se
mora ostvariti, htjeli mi to ili ne.
inom zaea aljemo djecu na put prema smrti, a da uope ne znamo to ih na
kraju toga puta eka. To nije mudar postupak niti postupak dostojan roditelja.
Svaki bi roditelj svoje dijete na ivotni put morao otposlati svjesno, znajui to
radi, te ga prije svega poduiti jedinom iskustvu koje ga na tom putu sigurno
oekuje, dakle iskustvu smrti. Drugim rijeima, bez znanja o procesu umiranja i
smrti, roditeljska uloga nije mogua. Ona e uvijek zavriti u patnji i zbunjenosti te
poticati strah od smrti umjesto ljubav prema ivotu iji je smrt dio.
Ako smo u Katha Upaniadi ravasinu nepromiljenu kletvu simbolino shvatili
kao in zaea kojim nas roditelji alju u smrt, onda Naiketin dragovoljni odlazak
k Jami moramo shvatiti kao potragu za znanjem o smrti prije nego se s njom
suoimo zbog okolnosti koje su izvan naega nadzora!
Znanje o procesu umiranja i smrti morali bismo potraiti daleko prije nego to na
to budemo prisiljeni. Kad jednom ostarimo ili se teko razbolimo, vjerojatno e
biti kasno da u cijelosti obavimo sve pripreme i svladamo znanje koje e nam biti
potrebno. To moramo uiniti mnogo ranije, dok smo jo zdravi i smrt nam, barem
smrt zbog starosti ili bolesti, uope ne prijeti.
Nagrada koja nas oekuje, a koju je u Katha Upaniadi Naiketa dobio zbog
prijevremenog i dragovoljnog traenja znanja o smrti, uzdizanje je nad njom. U
punom smislu rijei, nagrada je besmrtnost!
PRAKTINI POSTUPCI
Vjebe povezane s ovim poglavljem predstavljaju prvi dragovoljni
in potrage za znanjem o smrti. Iako je ve prouavanje ove
knjige dovoljan iskaz volje i elje za znanjem, pokuajte provesti
i predloene praktine postupke.
7 . VJEBA
Donesite odluku da ovoga trenutka kreete na put ostvarivanja
'roditeljske kletve'! Budui da ste zaeti, roeni i da ivite, to
znai da se nalazite u procesu umiranja. Nikad nije prerano da

krenete u potragu za znanjem o tome. Neka vaa odluka bude

svjesna i duboka. Ako elite moete uzeti komad papira i ispisati
svoje utiske 0 poglavlju koje ste proitali. Zatim pismeno i/ili usmeno
izrazite svoju odlunost da 'slijedite Naiketin put' te da
steknete znanje o smrti prije nego na to budete prisiljeni okolnostima
izvan vaega nadzora.
8 . VJEBA
Raspitajte se 0 postojanju drutva ili centra Hospic u vaoj blizini.
(Neke adrese i kontakti navedeni su na kraju dodatka Postupci
s umiruim osobama i onima koji aluju za njima.)
Ako imate sklonosti pridruite se radu toga drutva ili barem
posluajte nekoliko predavanja odnosno seminara. Na taj nain
suoit ete se s injenicom smrti, a takoer i nauiti mnogo toga
o psihologiji umiruih, ali i njihove rodbine i prijatelja koji im
pomau, a zatim za njima aluju.
Rad u Hospicu je vrlo koristan za 'kretanje u susret Jami' jer
vam omoguava osobni odmak od iskustva smrti, a opet prua
mogunost za duboke spoznaje o tome. Naravno, ne moe se
zanemariti ni humani vid takvoga rada koji je za svaku pohvalu.
9 . VJEBA
Da biste svoj um i osjeaje dodatno usmjerili u potragu za znanjem
o smrti potraite Tibetansku knjigu mrtvih i pokuajte je
proitati ili barem itati pojedina poglavlja, ako vam je teko
pratiti cjelinu. Takoer, moete potraiti i izvorni tekst Katha
Upaniade. Budui da se radi o kratkom tekstu (desetak stranica)
vjerojatno ete je nai u nekoj knjizi u kojoj se nalaze
mnoge druge upaniade. Za potpunu priu o Naiketinoj potrazi
za Jamom preporuujem svoju knjigu Gospodar smrti. U
njoj je ta pria dramatski obraena i popraena dodatnim komentarima.
Istoj svrsi mogu posluiti i neke druge knjige o smrti, posebno
preporuujem knjige Elizabeth Kiibler-Ross.

4
ODNOS PREMA PRECIMA
Nakon to se nepozvan pojavio u palai Gospodara smrti i tako 'iznudio'
Jaminu greku u gostoprimstvu, prvi zahtjev koji mu je Naiketa postavio
prihvaajui svoje tri nagrade, odnosio se na njegovoga oca ravasu. Naiketa
je zatraio da Jama, ako je to ikako mogue podari mir ravasinom izmuenom
umu i dui. uvi taj zahtjev, Jama gaje bez razmiljanja ispunio,
shvaajui u tome trenutku jo jednu posebnost djeaka koji se nepozvan
naao u njegovom kraljevstvu.
Doista, otac je Naiketi pruio prvi motiv koji ga je pokrenuo na put

prema Jami. Iako je taj motiv bila nepromiljena kletva, Naiketa to ocu nije
zamjerio. Na taj nain je pokazao mudrost daleko veu od njegovih mladih
godina. Zapazivi to, Jama je odluio biti vrlo milostiv prema Naiketi.
Naravno, i u tom postupku krije se simbolika koju ne smijemo zanemariti.
Iako su nas roditelji, a u irem smislu, nai preci, svojom 'sudbonosnom
kletvom' poslali u smrt, oni su nam takoer dali ivot. Ako na niemu
drugome, na tome im moramo biti zahvalni. Na put prema smrti je put stjecanja
znanja. Utjelovljenje u ljudskome tijelu velika je prilika za nau duu
koja se, uei o ivotu i smrti, kree putem evolucije.
Traei mir za svoga oca, Naiketa je pokazao brigu i zahvalnost za svoje
pretke. Gospodar smrti cijeni takav postupak, jer nai preci su ve proli kroz
njegove odaje, ve su se s njim susreli. Na neki nain, nai preci borave u Jaminom
kraljevstvu. Otili su tamo prije nas i sada se mogu smatrati stanovnicima podruja s one strane ivota.
Briga za pretke, odnosno ispravan odnos prema njima ali i s njima, jedan
je od vanih preduvjeta za stjecanje znanja o smrti, ali i za uspjenu smrt.
Naime, nai preci su povezani s nama tijekom ivota, ali jo vie tijekom nae
smrti.
Povezanost s precima tijekom ivota vie je nego oita. Prije svega, izgled
naega tijela uglavnom je odreen genetskim napucima koje smo dobili od
predaka. To isto, iako u manjoj mjeri, vrijedi i za na um. Zajedno s tijelom
dobili smo i predispozicije za razvoj inteligencije i osjeaja, te njihov poloaj
u cjelokupnom sustavu naega duha i tijela. Naravno, od okolnosti naega
ivota ovisi koliko i kako emo iskoristiti ili razviti naslijeene znaajke. Te
okolnosti su pak povezane s naom karmom.
Karma je duhovna i praktina zamisao koja vue svoje podrijetlo iz istonih
tradicija. Meutim, tijekom posljednjih desetljea rairilo se miljenje
da je karma neka vrsta sudbine: ono to je dato i ne moe se promijeniti.
Ipak, karma je ista suprotnost tome! Rije karma znai djelatnost.
Koju e djelatnost, dakle koju karmu, ovjek odabrati, to ovisi o njegovoj slobodnoj
volji. Ako primjerice, odaberete studij prava to je karma koju ste
'poinili'. Zamisao o 'sudbini' pojavila se zato to sa svakom djelatnou dolaze
i njezine posljedice. Kad ste jednom odabrali studij prava, a moda ga i
zavrili, imat ete velikih tekoa da postanete, primjerice, lijenik. Ako ste
dvadeset godina nakon studija nesretni na poslu jer ste pogreno odabrali,
slobodno moete rei da 'vam je takva karma', ali ne zaboravite da ste ju vi
sami stvorili!
Meutim, zamisao o karmi prelazi iz okvira samo jednoga ivota. Kao to
ste vidjeli u poglavlju pod nazivom Utjelovljenja due, za razumijevanje
procesa umiranja i smrti prilino je vano prihvatiti injenicu da ivot
ne prestaje smru tijela te da dua ima mogunost 'oblaenja' nove odjee,
dakle novog utjelovljenja. Ipak, bez obzira na novo tijelo, karma koja je
poinjena u prethodnom ivotu, a ije posljedice nisu iskuane, prenosi se u
novi ivot. Zbog toga je ponekad istina da neke stvari dolaze 'sudbinski'. Ali,
ak i tada, tu smo 'sudbinu' sami odredili negdje u svojoj prolosti.
O osobnoj karmi i o tome kako ona utjee na proces umiranja i smrti bit

e vie rijei u poglavlju pod nazivom Karma i otputanje. Sada bih

vam elio skrenuti pozornost na jednu drugaiju dimenziju karme, a to je
ona koja je povezana s naim precima.
Naime, zajedno s tjelesnim, mentalnim i emocionalnim predispozicijama,
u na ivot se djelomice prenosi i karma naih predaka. To je prirodno,
jer prema zakonu karme obitelj u kojoj smo roeni odigrat e odreenu
ulogu u podukama koje moramo svladati na putu prema znanju. Oigledno
je da naa neposredna obitelj, dakle roditelji, braa i sestre, te svi oni s kojima
smo tijekom ivota bliski, imaju veliki utjecaj na nas. Odnos koji s njima
stvaramo najee je odraz naih karmikih dugova. To posebice vrijedi za
'teke' odnose i problematine situacije koje ljudi stvaraju unutar svoje
obitelji, iako tu naravno spadaju i dobri obiteljski odnosi. Moe se rei da sve
ono to u naoj obitelji ne moemo kontrolirati, primjerice, okolnosti ivota i
ponaanje drugih lanova obitelji i slino, pripada u skupinu karmikih
initelja ija je svrha neka vrsta poduke.
Svakako da rjeavanje tih karmikih zapleta predstavlja jednu od ivotnih
zadaa te utjee na kvalitetu naeg umiranja i smrti. No, kao to sam napomenuo,
posebnu ulogu u tome imaju ve umrli preci, pa ak i oni koje
nismo nikada upoznali.
Njihova karma takoer utjee na na ivot. Ona se prenosi zajedno s genetskim
materijalom iz narataja u narataj. ivotne okolnosti vaega praprapradjeda, a i utisci nastali iz njih, preneseni su na njegovu djecu. Meutim,
tu pria ne zavrava jer on i dalje djeluje na njih, a vjerojatno i na njihovu
djecu, dakle svoju unuad. Osim izravnog utjecaja tu je i tanahni i
zasad znanstveno nedokazivi utjecaj preko polja svijesti. ak i ako nisu bili
tjelesno blizu, ak i ako se nikada nisu vidjeli, jedan narataj vaih predaka
utjecao je na sljedei, a to znai i na vas, njihovog izravnog tjelesnog potomka.
Jednako tako ete i vi djelovati na vae potomke. Taj je utjecaj jasan kod
djece s kojom ivite. Malo je manje jasan, ali ne i manje prisutan, primjerice,
kod djece s kojom ne ivite. Mukarac moe biti otac nekom djetetu kojeg nikada
nije vidio. Moda se nikada nee ni sresti, a ipak se oevi postupci,
dakle njegova karma, djelomino prenose na sljedei narataj koji e zaeti
njemu nepoznati sin!
Karma osoba s kojima smo u rodbinskim vezama i s kojima dijelimo ivot
izravno djeluje na nas. Taj se utjecaj najvie osjea tijekom naega ivota.
Ova druga karma, dakle ona naih umrlih predaka s kojima nismo imali nikakvoga
dodira, najvie se osjea tijekom smrti. To je zato to su nai preci
ve umrli i na neki su nain 'prokrili' put za nas.
Loa karma naih predaka moe utjecati na na ivot, ali taj je utjecaj
daleko manji od nae vlastite loe karme. Ipak, u trenutku smrti, loa karma
predaka predstavlja jednako teak teret kao i naa vlastita. S naom karmom
se lake nositi jer njezine posljedice jasnije vidimo. Posljedice karme predaka
nisu tako vidljive. Zbog toga 'ienje' karme predaka za mnoge predstavlja
iznenaenje, iako otvoren ovjek moe u svome srcu osjetiti ispravnost
takvih postupaka, ba kao to moe osjetiti povezanost sa svojim tjelesnim
precima.

0 karmi predaka potrebno je rei i to da se ona iskuava jednokratno, odnosno

toliko puta koliko se puta dua raa u odreenoj obitelji. Naime, kad
dua preuzme utjelovljenje u nekoj drugoj obitelji, prestaje i naa obaveza
prema tjelesnim precima stare obitelji i poinje obaveza prema tjelesnim
precima nove.
Na koji nain nam karma predaka moe nakoditi tijekom procesa umiranja
1 smrti, odnosno na koji nain nam moe pomoi?
Nae objanjenje zasad mora biti samo djelomino jer nismo proli kroz
sve detalje procesa umiranja. No, budui da je odnos prema precima neto
to inimo jo za ivota, potrebno je osvrnuti se na njega u smislu pripreme
za ispravnu smrt. Ako neto od ovoga to slijedi nee biti u potpunosti razumljivo,
vjerujem da e poglavlja koja slijede mnogo toga objasniti. Preporuujem
da se nakon to saznate o izborima tijekom procesa umiranja te o
putu due nakon smrti, vratite na ovo poglavlje i ponovo ga prouite.
Dakle, karma predaka nam moe oteati izbor novog utjelovljenja, ak i
ako smo u proces umiranja i smrti uli slobodni od svoje vlastite karme. Prihvaanjem
utjelovljenja dua prihvaa i obavezu prema karmi obitelji unutar
koje se raa, odnosno obavezu prema svojim tjelesnim precima. Kad su oni
umirali, ostavili su za sobom neke neraiene raune. Iako e ih u najveoj
mjeri oni sami morati podmiriti, jedan mali dio ostaje i njihovim potomcima.
Meutim, ne radi se samo o tome da je to naa obaveza; preci od nas
oekuju da im pomognemo u ienju zaostataka karme.
Dua koja je krenula dalje nakon odreenog utjelovljenja napreduje svojim
putem,' ali za sobom vue trag ostataka karme koje je ostavila na ienje
svojim potomcima. ak i ako sada vie ne boravi u tijelu koje tjelesno pripada
toj obitelji, taj trag je iza nje. itei karmu svojih predaka, mi im
pomaemo da napreduju lake. Skidamo teret s njih gdje god se oni sada nalazili.
Budui da smo njihovi potomci, ali i karmiki nasljednici, svaki uspjeh na
putu evolucije predstavlja uspjeh i za due naih predaka. Na posljetku, nae
tijelo, a velikim dijelom i um i osjeaji, zapravo su naslijeeni od njih. U
odreenom smislu, mi smo rezultat ukupne karme svih naih predaka! ivotna
mudrost koju steknemo, a posebice ako uspijemo doivjeti iskustva
viih stanja svijesti, povoljno djeluje na evoluciju due svakoga naeg tjelesnog
pretka. Na neki nain, to je i njihov uspjeh.
Naravno, to isto vrijedi i za nas. I naa dua je bila jednom osobnost koja
je neiji predak! Tragovi koje mi vuemo za sobom ponekad su ovisni o potomcima
naeg utjelovljenja iz prethodnih ivota.
Ova isprepletenost dua i njihovih utjelovljenja moe se uiniti sloenom,
ali je svejedno logina i istinita. Dakle, evolucija due naih predaka na neki
nain ovisi o naim postupcima, ba kao to i naa vlastita evolucija ovisi o
postupcima naih potomaka.
Tijekom procesa umiranja preci i na odnos prema njima postaju naroito
bitni. Kao to sam napomenuo, oni su tamo bili prije nas. esto se
dogaa da ih u ovom ili onom obliku, kao osobnosti, sretnemo tijekom procesa
umiranja. Naravno, to e ee biti s osobama koje smo poznavali. Ali,
utjecaj odnosa prema precima najvie se vidi u nekoj vrsti 'kvalitete' prolaza

kroz smrt. Ako nismo dovoljno pomogli svojim precima, onda e kretanje
biti oteano. Ako usporedimo kretanje kroz smrt s ronjenjem, onda bi loa
karma predaka bila poput mutne vode. Ili bolje reeno, guste vode koja
oteava pokrete. Takoer, loa karma predaka oteava odravanje svjesnosti
tijekom procesa umiranja, a to je, kao to ete vidjeti jedan od presudnih
initelja uspjene smrti.
Zbog svega toga, a i nekih drugih initelja koje emo obraditi u knjizi,
vano je jo tijekom ivota uspostaviti dobar odnos s precima, pokuati im
pomoi na njihovom putu, ali i traiti njihov blagoslov.
Prije nego to prijeem na objanjenje praktinih postupaka kojima se to
postie, odgovorit u na pitanje o nazonosti osobnosti naih predaka oko
nas, a to e istodobno biti i objanjenje o nazonosti osobnosti bilo kojega
pokojnika u svijetu ivih.
Gdje se zapravo nalaze osobnosti umrlih ljudi? Sjedne strane osobnosti
nestaju s tijelom. Kad budete itali o detaljima procesa umiranja vidjet ete
kako se tijekom smrti postupno razgrauju svi dijelovi naega duh/tijelo sustava, ukljuivo na um zajedno sa svim njegovim stavovima,
mislima, uvjerenjima pa i onim to nazivamo
osobnost. Smrt je kraj tijela, pa tako i osobnosti. Meutim,
osobnost ipak djelomice ukljuuje i stvarnost svijesti.
A to znai da ona djelomice postoji i u bezvremenom
podruju koje izmie prirodnim zakonima.
Fizika nas danas ui da je vrijeme privid odnosno
toka gledita. Postoje stvarnosti koje su izvan vremena, a svijest je zasigurno
jedna takva stvarnost. Budui da se i osobnost zasniva na svijesti (ba kao i
tijelo, ali ipak dublje), moemo rei da osobnost jednom umrlog ovjeka nikad
ne nestaje.
Nai preci, jednom umrli, uvijek su tamo, s one strane ivota. Njihove
due su krenule dalje putem evolucije u novim osobnostima, ali stare osobnosti
svih ikada ivuih ljudi pohranjene su poput otisaka u samo tkanje
stvarnosti.
Pazite, ne radi se o ivotu! Radi se o bezvremenom utisku koji je dostupan
iz svake toke vremena. Sa stajalita te osobnosti, dostupnost je u sadanjosti.
Sa stajalita utjelovljenih dua, dostupnost je vjena i trajna.
Teorijski, mi bismo mogli doprijeti do osobnosti bilo kojeg umrlog ovjeka.
Ali, ne mogu dovoljno naglasiti koliko NE PREPORUUJEM takve
postupke! Poetkom dvadesetoga stoljea zapadom se rairio spiritizam, odnosno
prizivanje duhova koji su osobnosti umrlih ljudi. Iako znatno manje,
spiritizam je prisutan i dan danas. Takvi postupci nemaju nikakvu svrhu i
uznemiruju te osobnosti, a sa stajalita ivih ljudi uglavnom nisu korisni.
Osobnosti umrlih ljudi ponekad se zadravaju u svijetu ivih, ponekad
pokuavaju uspostaviti neki kontakt, ali sve to traje prilino kratko. Dua
ubrzo naputa vezanost svoje prethodne osobnosti i odlazi dalje. Prizivanje
umrlih moe natetiti njihovoj evoluciji, a ive zbuniti i izazvati dodatnu i
nepotrebnu vezanost.
injenicu o trajnoj dostupnosti osobnosti spominjem kao razlog za odravanje

dobrog odnosa s precima. Ponekad e se dogoditi da, zavisno od karme

putem koje smo povezani, neki na predak aktivno sudjeluje u procesu naeg
umiranja kao vodi i pomaga. Ali, ponovo naglaavam, tijekom ivota je
tetno prizivati osobnosti umrlih predaka. Ako postoji potreba za njihovim
mijeanjem u proces umiranja nekog tjelesnog potomka oni e se pojaviti
sami od sebe.
Ipak, takva osobna intervencija je rijetka. Najei utjecaj predaka doivljava
se u lakoi ili teini svladavanja kretanja kroz razliite dijelove procesa
umiranja, dakle na neosoban nain. Upravo zbog toga je vano jo za ivota
odravati dobar odnos s precima i na taj nain istiti ostatke njihove karme
koju smo preuzeli zajedno s naim tijelom.
k -k -k
Za ienje karme naih predaka jako dobro moe posluiti zahvalnost i
potovanje s nae strane. to god da su nam ostavili u naslijee u skladu je s
podukama koje moramo svladati na naem putu. Usprkos 'kletvi' kojom su
nas osudili na smrt podarivi nam ivot, oni su nam zapravo otvorili mogunost
da napredujemo putem evolucije.
Potovanje i zahvalnost iskazujemo posveivanjem vremena precima u
smislu pozitivnog razmiljanja o njima, prisjeanja i molitvi za njihovo dobro.
Svakoga dana ovjek bi morao barem jednu minutu posvetiti mislima o
svojim precima, a to bi morale biti misli ispunjene potovanjem i zahvalnou.
Dobar je i obiaj da se jedan dan u godini posveti umrlima. Meutim, taj
je obiaj u naim krajevima povezan s jednim drugim problemom, a to je isticanje
vanosti umrloga tijela.
Ispravno je pobrinuti se za tijelo umrlog. Ali, nije ispravno tijelu davati
preveliku vanost. U tom smislu pogreno je zakapati mrtva tijela i smatrati
da su grobovi posljednja poivalita naih predaka.
Na taj nain usmjeravamo panju, kako svoju tako i onu naih predaka,
na materijalne ostatke koji su nevani. U najgorem sluaju privlaimo i osobnosti
umrlih koje se veu za tjelesnost, a morali su je ostaviti za sobom. Ako
tako inimo, ne samo da ne istimo karmu koju smo naslijedili, ve i
oteavamo put svojim precima.
Posjeivanje groblja i zadravanje na njima zapravo je neka vrsta prizivanja
osobnosti umrlih. Zbog toga nije neobino da se upravo na takvim
mjestima dogaaju razne neobine pojave vezane uz osobnosti umrlih.
Naravno, u 'vienju duhova' ima i mnogo psihologije i nauenoga straha.
Ali, umrli ljudi mogu ostvariti dodir s materijalnim svijetom samo preko pozornosti
ivih. Ako je ta pozornost usmjerena na tjelesne ostatke umrloga
ovjeka, onda e i pozornost toga umrlog biti usmjerena na njih. Najee,
umrli nisu toliko snani u svojoj svijesti da bi mogli odrati nevezanost pa
potpadaju pod utjecaj ivih. To se
najee dogada nekoliko dana
poslije smrti kad ivi sve svoje
snane osjeaje usmjeravaju na

tjelesne ostatke i mjesto gdje su

pokopani. Umrli je time privuen
na mjesto gdje vie nema potrebe
biti. Javlja se ponovna vezanost, a
s njom i frustracija. Na taj nain
mi svojim obiajima esto inimo
medvjeu uslugu umrlom, pa su
dani neposredno nakon smrti tijela
dani velike patnje za duu
koja nije dovoljno jaka da se odupre
tim utjecajima.
Slino se dogaa i za vrijeme
masovnih okupljanja na grobljima
tijekom Dana mrtvih ili slinih
prigoda. S jedne strane, usmjeravanje
panje na umrle jest postupak
ienja njihove karme, ali s druge strane nain na koji mi to inimo
potpuno je pogrean. Ako bismo eljeli uspostaviti dobar odnos s precima u
smislu pomoi njima, ali i samima sebi, morali bismo promijeniti te navike.
Takvo to je malo vjerojatno budui da su one u nas tradicionalne. Ali, na
osobnoj razini, svatko od nas moe initi ono to smatra ispravnim.
Primjerice, mnogo bolje od pokapanja tjelesnih ostatka je spaljivanje
umrloga tijela. U posljednje vrijeme to se sve ee ini iz praktinih razloga,
a dobro je sa stajalita karme. Naime, ako tijela vie doista nema, onda nema
ni mogunosti pogrenog usmjeravanja panje. ak je najbolje da se prah dobiven
spaljivanjem prepusti vodi ili zraku, dakle prirodnim elementima
(zemlja je manje povoljna jer predstavlja nepokretnost, a umrlo tijelo je
prolost koju ne elimo ovjekovjeiti).
Kasnije, kad se obraamo precima upuujui im zahvalnost i potovanje,
inimo to u miru svoga doma, ili vani, u prirodi i na otvorenom. arite nae
pozornosti na taj nain nije tijelo, ve dua umrlog. Takav pristup jc mnogo
prihvatljiviji za nae pretke. Ne zaboravite da se oni sada nalaze u situaciji
gdje tjelesnost i materijalnost nemaju takvu ulogu kao u naemu svijetu.
Umjesto da ih prisiljavamo da se prilagode nama, radije potraimo mjesto
koje n am jednako odgovara. To 'mjesto' je naa svijest.
Takoer, ne zaboravite da je i vaa dua u prethodnim utjelovljenjima bila
nekome predak. Ponaanje vaih suvremenika prema svojim precima moda
izravno utjee na vas! Svi smo u istoj situaciji.
Za nas je sada ipak najvanije da razumijemo ulogu karme predaka u
naoj evoluciji, a posebice u procesu umiranja i smrti, te da prihvatimo postupke
ienja tragova njihove karme kao dijela ivota, odnosno procesa pripreme
za uspjenu smrt.
POUKE POGLAVLJA ODNOS S PRECIMA
Briga za pretke, odnosno ispravan odnos prema njima, ali i s njima, jedan je od

vanih preduvjeta za stjecanje znanja o smrti, ali i za uspjenu smrt.

Zajedno s tjelesnim, mentalnim i emocionalnim predispozicijama, u na ivot se
djelomice prenosi i karma naih predaka. To je prirodno, jer prema zakonu
karme obitelj u kojoj smo roeni odigrat e odreenu ulogu u podukama koje moramo
svladati na putu prema znanju.
Karma predaka iskuava se jednokratno, odnosno toliko puta koliko se puta dua
raa u odreenoj obitelji.
Loa karma naih predaka moe utjecati na na ivot, ali taj je utjecaj daleko
manji od nae vlastite loe karme. Ali, u trenutku smrti, loa karma predaka
predstavlja
jednako teak teret kao i naa vlastita. tovie, ona nam moe oteati izbor
novog utjelovljenja, ak i ako smo u proces umiranja i smrti uli slobodni od svoje
vlastite karme.
Utjecaj odnosa prema precima najvie se vidi u nekoj vrsti 'kvalitete'prolaza kroz
smrt. Ako nismo dovoljno pomogli svojim precima, onda e kretanje biti oteano.
Ako usporedimo kretanje kroz smrt s ronjenjem, onda bi loa karma predaka bila
poput mutne vode. Ili bolje reeno, guste vode koja oteava pokrete. Takoer, loa
karma predaka oteava odravanje svjesnosti tijekom procesa umiranja, a to je jedan
od presudnih initelja uspjene smrti.

Za ienje karme naih predaka dobri su naa zahvalnost i potovanje. Njih

iskazujemo posveivanjem vremena precima u smislu pozitivnoga razmiljanja o
njima, prisjeanja i molitvi za njihovo dobro.
Moramo paziti da pretjeranim usmjeravanjem panje na umrla tijela ne tetimo
precima. Umjesto da naglaavamo njihovu karmu posjeujui mjesta gdje su
pokopani njihovi tjelesni ostaci, bolje je tu karmu oistiti predajui ih najprije vatri,
a zatim vodi ili zraku.
Kasnije, kad se obraamo precima upuujui im zahvalnost i potovanje, inimo
to u miru svoga doma, ili vani, u prirodi i na otvorenom. arite nae pozornosti
na taj nain nije tijelo, ve dua umrlog. Takav pristup je mnogo prihvatljiviji za
nae pretke, a takoer izvrsno slui svrsi ienja njihove karme i uspostavljanja
odnosa podrke koji nam je potreban.
PRAKTINI POSTUPCI
Vjebe povezane s ovim poglavljem usmjerene su na uspostavljanje
dobrog odnosa s umrlim precima. Provodei ih postiemo
dvije glavne svrhe. Prvo, istimo one ostatke njihove
karme koji su naslijeem predani nama na brigu. I drugo, na taj
nain osiguravamo podrku predaka tijekom procesa umiranja

koja e se oitovati u lakem i svjesnijem prolasku kroz njega.

Naravno, budui da se radi o umrlima, isti ti postupci su ispravni
i u sluaju osoba koje su vam drage, a ne pripadaju u
kategoriju izravnih tjelesnih predaka.
10. VJEBA
Na mjestu gdje ivite uredite malo 'podruje mira' posveeno
vaim precima. To moe biti raieni dio police s knjigama,
vitrina sa slikama, zasebni stoli ili bilo to to smatrate potrebnim.
Cvijet ili svijea na tom mjestu oznait e vae usmjeravanje
panje prema precima.
U Indiji postoji logian i dobar nain ureivanja mjesta za
pretke. Ako ste skloni tome moete to uiniti na tradicionalno
indijski nain, a da to ipak ne smeta suvremenom izgledu
vaega stana.
Mjesto za pretke se tradicionalno nazivapitri toka. Rijepitri ili
pitrisi oznaava pretke. Dakle, pitri toka je toka predaka. Onu
se nalazi na jugozapadu prostora u kojemu ivite. Postoji i indi
vidualizirana pitri toka, to je jo bolje, ali se za njezino izraunavanje
morate obratiti strunjaku.
Kad ste odredili svoju pitri toku ili ste jednostavno izabrali
jugozapad, na to mjesto postavite manju elinu plou ili neki
teki kip.
Smatra se da ve samo ureenje pitri toke ima dobar utjecaj na
na odnos s precima.
11. VJEBA
Svakoga dana odvojite barem jednu minutu za svoje pretke.
Uinite to okrenuti u smjeru pitri toke (vidi 1. vjebu) ili neposredno
ispred nje. Ako niste kod kue, otiite negdje u prirodnu
okolinu i potraite malo samoe!
Kad mislite o precima, mislite sa zahvalnou i potovanjem.
Budite pozitivni u svemu. Moete uputiti molitvu Bogu za njihovo
dobro. Zaelite im brzu evoluciju i uklanjanje svih tragova
karme koju su ostavili za sobom.
Nakon toga moete uputiti molitvu izravno njima. Ona mora
sadravati molbu i elju za njihovom podrkom tijekom vaega
procesa umiranja kad za njega doe vrijeme. Sastavite svoju
molitvu, a ako elite moete uporabiti sljedee rijei:
"Vaim blagoslovom otposlan/a sam na put ivota u ovome
tijelu. Zahvaljujem vam na prilici koju ste mi podarili. Zauzvrat,
svojim sam potovanjem i zahvalnou uinio/la sve da uklonim
teret ostatka karme s vaih lea. Ba kao to ste i vi jednom
bili, i ja sam sada u procesu umiranja. Kad se on priblii svome
kraju i ovo tijelo umre, molim vas da mi pomognete i pruite podrku
u mojoj smrti. Ako je u vaoj moi, uklonite prepreke ispred

mene i uinite moju smrt lakom i sretnom."

Ne zaboravite, radi se o jednoj minuti vaega vremena. Ali, uinak
te minute svakoga dana bit e vrlo velik jednom kad dode
vae vrijeme. Vidjet ete da se na toj minuti odnosa s precima
zasniva i postupak u samom trenutku smrti.

DRUGI DIO
PRIPREMA: TRI NACIKETINE VATRE
Naui umirati svakoga dana.
Takva smrt nee te odvesti u grob,
ve e ti pokazati put od tame do svjetla.
Muhamed
Drugi dio knjige odnosi se na praktinu pripremu za uspjenu smrt. Kao
to ete vidjeti, ta priprema nije nita drugo nego uspjean ivot! Svi postupci
koje bi ljudi ionako morali initi za svoj osobni i duhovni razvoj, istodobno
predstavljaju vaan dio pripreme za proces umiranja.
U Katha Upaniadi, nakon to je zatraio mir za svojega oca, Naiketa je
od Jame, Gospodara smrti, dobio ispunjenje svojega drugog zahtjeva. On se
odnosio na postupke koji ovjeku otvaraju vrata 'raja'. No, uvi odgovor na
svoje pitanje, Naiketa je shvatio da je dobio ak i vie nego to je traio.
Jama Naiketi objanjava kako svaki ovjek koji rauna na uspjenu smrt
mora jo za ivota u svome srcu zapaliti 'tri vatre' koje e mu 'osigurati siguran
prijelaz preko vratnica smrti', a zatim i dalje, kakav god da ga put
oekuje. Te tri vatre, Jama je nazvao vatrom atmana, karme i dharme, odnosno
jastva, djelatnosti i ivotne zadae. Na posljetku ih je, kao dodatnu
pohvalu svom hrabrom mladom ueniku, nazvao Naiketinim vatrama,
prorekavi da e ih ljudi u budunosti poznavati upravo pod tim imenom.
Tako su nastale 'tri Naiketine vatre'.
Tri poglavlja koja slijede odnose se svako na jednu od te 'tri vatre'. Nauit
emo zato su one vane za ivot, te kako ih zapaliti i drati upaljenima sve
do trenutka smrti.
U ovom dijelu knjige nauit emo takoer gdje se pohranjuju utisci naih
djela i zato su oni vani za proces umiranja. Susrest emo jo jedno neobino
legendarno bie, itaguptu, vjernoga suradnika boga smrti, njegovoga
glasnika i zapisniara, te prouiti simboliku koja stoji iza njega, a koja e nam
objasniti prevlast osjeaja nad mislima i djelima.
I na posljetku, kao zavrni potez pripreme, raspravit emo ivotna razdoblja
u ivotu ovjeka, mogunost stjecanja znanja o trenutku smrti, te na
posljetku zapanjujuu mogunost odabira toga trenutka, odnosno pitanje
svjesne smrti.
Uz pomo pouka i praktinih postupaka zaokruit emo znanje koje nam

je potrebno prije nego doe nae vrijeme za preobrazbu koju nazivamo smrt.
Nakon toga, oboruani tim znanjem, moi emo zaroniti u nepoznato podruje
samoga procesa umiranja i onoga to se stvarno dogaa tijekom smrti.

5
ATMAN: TKO SAM JA?
Prva vatra je vatra atmana ili due. Ona e biti zapaljena ako ovjek jo
za ivota naui umirati. Svaki ovjek svakoga dana mora vjebati umiranje.
Umrijeti, to znai odvojiti se od vanjskoga svijeta, otii s onu stranu osjetila,
otii s onu stranu uma, gdje nema nikakvih misli ni osjeaja.
Prestanak svake aktivnosti je smrt osobnosti i ega. Kad sve drugo prestane i
nieg drugog nema osim due, umrli smo za sve osim za duu.
Tada se pali vatra due ili atmana. To je prva vatra koja mora biti
zapaljena kad ovjek umire. Ako je ona tu, umiranje e biti lako,
a prijelaz iz ovoga u drugi svijet prirodan i nenaporan.
Jama u Gospodaru smrti
Tri Naiketine vatre predstavljaju praktine postupke koje svaki ovjek
mora provoditi kao dio svoje svakidanje rutine. Za predanoga duhovnog
traitelja one nisu nita novoga. Jer, priprema za uspjenu smrt zapravo je
uspjean ivot! A uspjean ivot mora u sebe ukljuiti sve ono to je Jama opisao
Naiketi kao 'put do raja'.
Postupke o kojima je rije zovemo 'vatrama' jer u njihovom plamenu gore
svi 'grijesi' i pogreke koje ovjek moe uiniti. Takoer, radi se o 'vatrama'
zbog toga jer predstavljaju energiju koju ovjek ulae u svoju evoluciju i napredak.
Ako te tri vatre nisu zapaljene, umiranje i smrt predstavljaju veliku
muku i kaos te mogu zavriti padom due na ljestvici evolucije.
Vatre atmana, karme i dharme pale se svakoga dana. One moraju biti prisutne
cijelo vrijeme. Od toga ovisi hoe li naa smrt biti lagana ili ispunjena
tekoama. Najvanija od sve tri Naiketine vatre je ona prva, vatra jastva.
Zapaliti vatru jastva znai nauiti, kako kae Jama, svakoga dana umirati.
'Umrijeti' u tom smislu znai otii s onu stranu osjetila, uma, osjeaja i ega.
Kad kaemo da ivimo, onda prije svega mislimo na misli koje imamo. Decartes,
veliki filozof zapadnoga svijeta, poznat je po izrazu: 'Mislim, dakle jesam.'
Misliti, znai postojati.
Vedska filozofija se u naelu ne slae s tim. Za nju je postojanje mogue i
bez misli. Um koji proizvodi misli samo je jedan od oblika djelovanja svijesti.
Osim uma, svijest se moe izraziti i kroz druge naine djelovanja, kao to su
na primjer osjeaji. No, u ovom sluaju vedski se pogled gotovo poklapa sa
zapadnim jer 'umrijeti' u smislu prve Naiketine vatre doista znai otii onkraj
misli.
Ne samo onkraj misli, ve i onkraj bilo kakve aktivnosti uma odnosno svijesti.
Ako bismo to uinili, umrli bismo u smislu svakidanjeg ivota. Ali, ta
'smrt' znaila bi da smo pronali svoju duu!

Atman, odnosno naa dua, ne moe se pronai razmiljanjem. Ona se ne

moe pronai ni osjeanjem, a jo manje doivljavanjem iskustava koja nam
prenose naa osjetila. Dua je nedjelatna. Djelatnost ju zasjenjuje. Primjerice,
kad neto mislimo, kaemo: "Ja mislim". Ali smo zapravo ukljueni u
proces miljenja u toj mjeri da nismo svjesni onoga koji misli, dakle sebe.
Kad bismo postali svjesni sebe onda kada mislimo odjednom bismo shvatili
kako je subjekt odvojen od objekta. Naravno, budui da mi jesmo subjekt,
prestalo bi poistovjeivanje s objektom.
To isto vrijedi za osjeaje. Kaemo: "Ja osjeam". A pritom smo svjesni
samo odreenog osjeaja. Ako je pozitivan, uivamo; ako je negativan, patimo.
Kad bismo mogli doista biti svjesni sebe kada neto osjeamo, shvatili
bismo da se mi ne mijenjamo niti kada osjeamo neto pozitivno niti kada
osjeamo neto negativno. Naa dua je potpuno odvojena od svega toga.
Zapaliti prvu Naiketinu vatru znai postati svjestan svoje due, odnosno
sebe, onakvi kakvi jesmo u svojoj biti. Istodobno, to znai 'umrijeti', jer sve
ono to nam je prije sluilo kao objekt poistovjeivanja sada nestaje. Tehnika
kojom se postie ovaj cilj naziva se meditacija.
Na neki nain, ispravna meditacija je vjeba
'umiranja prije smrti'. Tijekom tihe meditacije,
a izmeu raznih vrsta tihe meditacije
osobno preporuujem i poduavam Integralnu
meditaciju, dolazi do postupnog smirivanja
mentalne aktivnosti. Inae nemiran um prestaje lutati na sve strane
te na prirodan i nenaporan nain kree prema svom izvoru, stanju svijesti po
sebi. U veini meditacija praktikant doivljava stanje iste svijesti za koje se
moe rei da odgovara atmanu. Svakidanja praksa daje mnogostruke dobrobiti,
od poveanja mentalnoga potencijala, preko boljega zdravlja do poboljanih
meuljudskih odnosa. Ipak, najvea dobrobit tihe meditacije je razvoj
svijesti, a u sklopu nae teme, ona predstavlja najbolju pripremu za uspjenu
smrt.
Svatko tko uope razmilja o tome da se pripremi za proces umiranja
mora nauiti meditirati i to provoditi svakoga dana. Na taj nain e osigurati
paljenje prve Naiketine vatre.
Vrijednost meditacije je u tome da se, barem za trenutak, prestajemo
poistovjeivati s tijelom. Naime, meditacija nas dovodi do stanja u kojem
iskustveno shvaamo da nismo samo tjelesni, odnosno da je naa bit neto
drugo. Takoer, zbog tihe meditacije prestajemo se poistovjeivati i sa
znaajkama svoje osobnosti. Osjeaji, intelekt, ego... sve to nestaje tijekom
meditacije. Ono to ostaje to smo mi sami. ista, nezasjenjena dua.
Na taj nain, ispravna tiha meditacija daje predokus iskustva smrti kroz
koje svi jednom moramo proi. Zanimljivo, taj predokus ima znaajku
blaenstva! Naime, i po tradicionalnim objanjenjima, a i po iskustvima tisua
ljudi koje sam osobno poduio meditiranju, najee iskustvo je velika
ugoda, odnosno blaenstvo.
Ako ispravno shvaamo odnos izmeu prekoraenja tijela i osobnosti u
meditaciji te gubitka toga u smrti, onda izvlaimo zakljuak da nas isto takvo

iskustvo, dakle iskustvo blaenstva, moe oekivati i tada. Naravno, pod uvjetom
da smrt nije proeta strahom koji e ionako sprijeiti bilo kakvu znaajku
svjesnosti tijekom umiranja.
A upravo je svjesnost ono to e nam pomoi da kroz proces umiranja
prodemo na ispravan nain. Taj proces je esto nalik snolikim, halucinogenim
stanjima. Onaj tko je za ivota uspio stvoriti vrst temelj u dui pomou
tihe meditacije, mnogo lake e svladati zamke tih stanja nego onaj tko
je nepripremljen.
Zanimljiva usporedba izmeu meditacije i smrti takoer je i iskustvo
svjetla o kojem izvjetavaju mnogi meditanti. Poznata su izvjea ljudi koji su
proli kroz iskustva tik do smrti. Gotovo svi spominju susret sa svjetlom. I
doista, kasnije ete vidjeti da je susret sa Svjetlom tijekom smrti neminovan.
Ako smo u meditaciji navikli na to iskustvo, mnogo lake emo ga proivjeti
tijekom smrti.

I na posljetku, oigledno je da smrt predstavlja iskustvo koje moramo

proivjeti sami. Kad doe nae vrijeme, neemo imati suputnika ni sudruga.
Oni nam mogu pomoi, tonije njihova ljubav nam moe pomoi, ali zapravo
smo sami.
Strah od smrti velikim je dijelom zasnovan na strahu od samoe i usamljenosti.
Veina ljudi danas ne zna kako je to biti sam. Boje se toga i zato bjee
meu druge ljude, pokuavajui u razgovoru, druenju i zabavi zaboraviti na
strah i, zapravo, na sebe same. Suoavanje sa samoom je, dakle, jedan od
prvih koraka pripreme za smrt.
Ako nauimo kako biti sretni i zadovoljni kad smo sami sa sobom, svladali
smo prvi korak suoavanja sa smru. Taj prvi korak se moe jo nazvati
kulturom tiine.
Ona je danas gotovo nepostojea. Svijet u kojem ivimo ispunjen je bukom,
ne samo onom koja optereuje nae ui, ve i onom koja optereuje oi,
jezik, nos, a najvie um. Podraaji oko nas toliko su snani da nam ne dozvoljavaju
ni trenutak prave tiine. ak i kad odemo na takozvani odmor,
pokuavamo ga ispuniti bunom zabavom.
Osim meditacije, morali bismo u svoj ivot unijeti malo vie tiine. Nije
nemogue provesti veer bez ukljuivanja televizora. Takoer, nije nemogue
pronai dvadesetak minuta samo za sebe tijekom dana. Mnogo toga u
naem ivotu moglo bi biti mirnije i tie. Vjerovali ili ne, to ni na koji nain
ne bi smetalo dinamizmu i energiji koju elimo osjeati. tovie, pogodovalo
bi tome jer tek odmoreni ovjek moe biti doista djelatan i uspjean u svojoj
djelatnosti.
Razvijanje kulture tiine, zajedno s redovitom praksom tihe meditacije,
nainje da se zapali prva Naiketina vatra te da se njezin plamen nosi u srcu
sve do trenutka prijelaza iz ovoga ivota u ivot koji nas oekuje poslije smrti.

POUKE POGLAVLJA ATMAN: TKO SAM JA?

'Umrijeti' u smislu paljenja prve Naiketine vatre znai otii s onu stranu osjetila,
uma, osjeaja i ega. Ta 'smrt' znai pronalazak vlastite due.
Atman, naa dua, ne moe se pronai razmiljanjem. Ona se ne moe pronai ni
osjeanjem, a jo manje doivljavanjem iskustava koja nam prenose naa osjetila.
Ispravna tiha meditacija je vjeba 'umiranja prije smrti'. Tijekom tihe meditacije
dolazi do postupnog smirivanja mentalne aktivnosti. Inae nemiran um prestaje
lutati na sve strane te na prirodan i nenaporan nain kree prema svome izvoru,
stanju svijesti po sebi.
Vrijednost ispravne tihe meditacije je u tome da se, barem za trenutak, prestajemo
poistovjeivati s tijelom i osobnou. Na taj nain, ona daje predokus iskustva
smrti kroz koje svi jednom moramo proi.
Proces umiranja esto je nalik snolikim, halucinogenim stanjima. Onaj tko je za
ivota uspio stvoriti vrsti temelj u dui pomou tihe meditacije, mnogo lake e
svladati zamke tih stanja nego onaj tko je nepripremljen.
Strah od smrti velikim je dijelom zasnovan na strahu od samoe i usamljenosti.
Veina ljudi danas ne zna kako je to biti sam. Zbog toga je potrebno svaki dan
razvijati kulturu tiine.
PRAKTINI POSTUPCI
Vjebe povezane s ovim poglavljem usmjerene su na razbijanje
poistovjeivanja s nebitnim znaajkama naega ivota te uvoenjem
kulture tiine u na ivot. Prvu vjebu moete provesti
samo jednom, iako je poeljno s vremena na vrijeme podsjetiti
se na njezinu bit. Uenje Integralne meditacije i/ili tiha razdoblja
tijekom dana predstavljaju stalnu i svakidanju rutinu. Ako
je usvojite, imat ete mnogobrojne dobrobiti. Ali, ne zaboravite
im pridodati i obeanje koje je Gospodar smrti, Jama, dao
Naiketi u Katha Upaniadi'. laka i nenaporna smrt te isto takav
prijelaz u novi ivot.
12. VJEBA
Prva vjeba sastoji se od odgovaranja na pitanje: "Tko sam ja?"
Uzmite nekoliko praznih listova papira ili praznu biljenicu.
Zapitajte se tko ste, a zatim pismeno odgovorite jednom reenicom.
Na primjer: "Ja sam Marija Novak."
Ispod toga napiite sljedei mogui odgovor na isto pitanje.
Napiite na primjer: "Ja sam profesorica engleskog", odnosno
napiite svoje zanimanje.

Zatim krenite dalje. Isprva e vam na um dolaziti oigledna

poistovjeivanja poput imena, zanimanja, uloge oca/majke/djeteta,
zatim vaih hobija, izgleda, znaajki i osobina ili onoga to
radite za zabavu. Nakon nekog vremena morat ete se zamisliti
oko toga tko ste i to ste. Nije vano. Razmiljajte! I kad se sjetite
jo neke svoje uloge, napiite je. Redoslijed nije bitan. Slijedite
tok svojih misli, odnosno piite ono to vam padne na um.
Svaki ovjek ima mnogo uloga. Vi se nemojte zaustaviti dok ih
ne ispiete barem pedeset. Ako i nakon toga imate jo odgovora
na pitanje tko ste, nastavite dalje.
Ovakva vjeba se inae moe raditi u parovima, ali onda posjeduje
i jednu dodatnu dimenziju zbog koje ju je bolje raditi pod
nadzorom. Zasad provedite ovu vjebu sami.
Njezin cilj nije da doete do odgovora tko ste! Naravno da to ne
moete na taj nain. Ali, kad je provedete jasno ete, na papiru
ispred sebe, vidjeti ono s im se poistovjeujete.
Nakon toga pregledajte svoj ispis i zadrite se na svakoj pojedinoj
reenici. Pokuajte se sjetiti vremena ili situacije kad niste
bili to to ste napisali.
Na primjer, moda je jedan od vaih odgovora bio: "Ja sam
krupna osoba." Sjeate li se vremena kad ste bili mravi? Naravno
da se sjeate!
Ili, ako je jedan od odgovora bio: "Ja sam ljubomoran", zar je to
znaajka koja vas opisuje oduvijek? Naravno da nije. Postoji
vrijeme kad niste ljubomorni ili mravi, nekada niste bili arhitekt,
a ni otac, za koju godinu neete biti ni zaposlen ovjek.
Ako ste sada bolesni, za mjesec dana bit ete zdravi itd.
Usred svega toga gdje ste zapravo vi? I tko ste zapravo vi?
Ova vjeba bi u vama trebala zorno probuditi osjeaj za ono to
niste! Ono to jeste pronai ete u meditaciji.
13. VJEBA
Prijavite se za prvi teaj Integralne meditacije u vaem gradu.
Nakon to nauite tu tehniku, nastavite je prakticirati svakoga
dana. IM je vrlo lagana i ugodna tehnika tako da vam nee predstavljati
optereenje, a dobrobiti koje ete od nje imati vrlo su
obuhvatne. IM se vjeba samo petnaestak minuta dva puta
dnevno i lako se uklapa u dnevnu rutinu.
14. VJEBA
Neovisno od uenja Integralne meditacije pokuajte u svoj ivot
uvesti vie tiine. Odredite koliinu vremena koju ete provesti
uz televizor. Kad se vratite kui s posla nemojte automatski ukljuivati
radio ili neki drugi izvor zvuka.
Ako sluate glazbu, sluajte je tiho tako da je stvarno morate
sluati.

Provodite vrijeme u prirodi i izlaite se prirodnim umovima i

zvukovima.
Prouite poglavlje Kultura tiine u knjizi Moj put do arolije i
pokuajte provesti naputke koji se tamo nalaze.

6
KARMA I OTPUTANJE
Druga vatra je vatra karme ili djelatnosti. Ona e biti zapaljena ako ovjek
za ivota naui umrijeti u svakoj djelatnosti. Umrijeti u djelatnosti znai
odustati od njezinih plodova. Svaka djelatnost nosi u sebi sjeme
svojega ploda. Ali taj plod nije na. On pripada Bogu.
Pogreka je vezati se uz rezultate djelatnosti. Ne vezati se, to je poput
umiranja. Odustajemo. Predajemo rezultate svojih djela Bogu.
Svaki ovjek mora vjebati umiranje u djelatnosti svakoga dana.
Kad u tome uspije, zapaljena je druga vatra, vatra karme.
Ako je ona tu kad ovjek umire, nee biti straha u smrti i dua e biti
poteena svakoga bola i patnje.
Jama u Gospodaru smrti
Sve to god pomislimo, kaemo ili uinimo sa sobom nosi svoje posljedice.
Ako nekoga povrijedite, sigurno je da e ona ili on promijeniti ponaanje
prema vama. Takoer, ako nekome uinite neto dobro, to e vam se
dobro vratiti. Ako nikako drugaije, onda u smijeku ili izrazu zahvalnosti.
Meutim, posljedice naih djela esto su odgoene u vremenu. O tome
govori zakon karme. Iako se radi o duhovnom zakonu on se moe usporediti
s fizikalnim zakonom akcije i reakcije. Ako na desetak metara od sebe postavite
ogledalo, a zatim upalite svjetiljku, svjetlo e do vas doi trenutno. Ako
ogledalo postavite na veu udaljenost, primjerice ako ga smjestite na Mjesec,
svjetlu vae svjetiljke bit e potrebno neko vrijeme da se vrati k vama. Moda
ni sekunda, dakle vrlo brzo, ali s malim odlaganjem.
Ako biste ogledalo postavili u neki drugi zvjezdani sustav svjetlosti bi trebalo
najmanje osam godina da vam se vrati.
U duhovnom smislu, ogledala koja vraaju 'svjetlost naih djela' su drugi
ljudi, ali i dogaaji. Ba kao i u sluaju fizikalnog zakona, karmiki zakon
moe dovesti do odgode u reakciji. To znai da nam se posljedice naih djela
mogu vratiti za mnogo godina, pa ak i tijekom sljedeeg utjelovljenja due,
dakle u sljedeem ivotu.
Ova injenica oteava proces uenja. Naime, ako se opeete kad dodirnete
vruu povrinu tednjaka, odmah vam je jasno da to ne smijete initi.
Ali ako bol osjetite tek nakon mjesec dana nakon to ste dirali ono to ne
smijete, moe vam se dogoditi da se vie ne sjeate gdje ste zapravo pogrijeili.
Rezultat je zbunjenost. Zbog toga se kae da duhovno razvijen
ovjek osjea posljedice svoje karme odmah, bez odlaganja, tako da ju moe
brzo razrijeiti.

Ali, ako dalje krenemo analizirati duhovni zakon karme, on e se sve vie
odmicati od usporedbe s fizikalnim zakonom akcije i reakcije. Jedan od tih
odmaka vidi se u Jaminoj tvrdnji da posljedice naih djela ne pripadaju
nama ve Bogu. Razlog zato nam se vraaju je taj to smo mi vezani uz njih.
Ta vezanost zapravo privlai posljedicu karme natrag k nama. Kad ne bi
bilo vezanosti uz karmu, dakle uz djelatnost, ne bi bilo ni vezanosti uz njezinu
posljedicu. Na koji nain smo mi vezani uz djelatnost?
Vezani smo tako to prisvajamo rezultate naih djela. Oekujemo da uspijemo
u neemu. Djelujemo zato da bismo neto postigli. Taj na stav predstavlja
vezanost.
Ali, postavlja se pitanje zar je uope mogue djelovati na drugaiji nain?
Zar svako djelovanje nije samo po sebi obavljeno s nekim ciljem i eljom da
se uivaju njegovi rezultati?
Naravno da jest. A ak i da nije zakon karme bi se pobrinuo da nas posljedice
djelovanja sustignu. I upravo u tome se nalazi bit moguega nevezivanja\
Ako e vas posljedice djelovanja ionako sustii, emu ih oekivati, nadati im
se ili strahovati od njih? emu uope zauzimati bilo kakav psiholoki stav o
rezultatima naih cijela, kad su oni izvan nae
moi utjecaja?
Ono na to mi moemo utjecati je planiranje
i izvoenje djela, ali nakon toga cijela stvar
izlazi iz nae nadlenosti i prelazi u nadlenost
viih sila. Paljenje druge Naiketine vatre, vatre
karme, od nas zahtijeva upravo to: odustajanje
od posljedica naih djela, odnosno kako to sam
Jama kae 'odustajanje od plodova djelatnosti'.
Na izgled radi se o maloj razlici, o psiholokom stavu. Ali, u biti se radi o
razlici u stanju svijesti. Paljenje prve vatre, vatre atmana, odnosno pronalaenje
i iskustva vlastite due, pomoi e u paljenju druge. Naime, dua je
nedjelatna pa, ako je arite nae pozornosti na njoj, nema nikakvih tekoa
u nevezivanju za djelatnost.
Ipak, za tako to je potrebno vrijeme i redovita praksa meditacije. Zainteresiranom
itatelju preporuujem svoju knjigu Sedam akri, sedam stanja svijesti
u kojoj e pronai opirnije obavijesti o razvoju svijesti. Potpuno nevezivanje
za plodove djelatnosti moe se postii tek u takozvanim 'viim stanjima
svijesti'.
Meutim, ak i prije toga svakome je ovjeku mogue zauzeti psiholoki
stav prema svojim djelima i postupcima, zapravo prema cijelom svome ivotu.
Budui da smo paljenjem prve vatre, to jest redovitom meditacijom, pokrenuli
proces koji e spontano ii svome cilju, u ovome trenutku nam ne
preostaje drugo nego da nevezivanju pristupimo sa stajalita svakidanjih
postupaka. Dakle, to u tom smislu znai nevezivanje uz plodove djelatnosti?
Prije svega to znai da odbacimo svaku zabrinutost za rezultat naeg djela.
O tome se moramo brinuti prije nego to smo ga proveli. Ako smo uporabili
sve svoje intelektualne moi, svoje znanje, iskustvo i mudrost, te odluili
neto uiniti, to predstavlja granicu naih ovlasti. Nakon toga rezultate svoga

postupka svjesno moramo prepustiti Bogu.

Osim odbacivanja zabrinutosti, moramo odbaciti i oekivanje. Nae oekivanje
je poput ueta koje privlai posljedice karme, dok istodobno ograniava
djelotvornost onoga to smo eljeli uiniti. Radi se o tome da oekivanjem
suavamo mogunosti koje su otvorene naem djelu. Na um ne
moe zamisliti sve mogue posljedice onoga to smo uinili. Ako oekujemo
samo neke od mogunosti, time ograniavamo sve ostale. I, to je najgore,
privlaimo k sebi upravo to to oekujemo.
U tom smislu je pozitivno oekivanje bolje od negativnog. Ali, koliko god
mi bili pozitivni, ne moemo obuhvatiti sve mogue posljedice i rezultate
naega djela. Zbog toga je od pozitivnog ili negativnog uma bolji smiren um.
Naputak za paljenje vatre karme zapravo je vrlo jednostavan: djeluj
najbolje to zna i umije, a zatim okreni svoj um unutra, prema atmanu, ne
oekujui nita i preputajui Bogu da odredi rezultate tvoga djela.
* * *

'Umiranje za djelatnost' u sebi sadri i jo jedan vaan dio, a to je otputanje.

Odustajanje od plodova djela u smislu odbacivanja zabrinutosti i bilo kakvog
oekivanja odnosi se na nae postupke. S druge strane, otputanje se odnosi
na ljude s kojima ivimo.
Vezivanje je danas opa pojava. Vezujemo se uz stvari, poslove, dogadaje,
a najvie uz druge ljude. Od njih oekujemo da budu upravo onakvi kakvi
nama odgovaraju. Ako to nije sluaj, svim ih silama pokuavamno promijeniti.
Kad se na nekoga naviknemo, od njega oekujemo da zadovoljava
nae potrebe i da uvijek bude pokraj nas kad nam je potreban. Malo kad razmiljamo
0 potrebama drugih i o tome kako bi ih mi mogli zadovoljiti. A kad
oni ele neto drugo, neto to ne ukljuuje nas, postajemo ljubomorni i
posesivni. Ne dozvoljavamo im potpunu slobodu i daleko smo od toga da ih
volimo bezuvjetno.
Duhovni put svake osobe u sebi sadrava suoavanje sa svim tim problemima.
Svatko mora nauiti bezuvjetno voljeti. Svatko mora nauiti biti slobodan
1 dati slobodu onima koje voli.
Na posljetku, ak i ako za ivota ne svladamo te pouke, to emo morati
uiniti u smrti. Jer tada emo izgubiti svakoga koga je naa osobnost voljela.
Iako e njihove due vjerojatno nastaviti svoj put zajedno s nama, ipak emo
ih morati otpustiti.
A otputanje moe biti teko. Otpor prema otputanju otvorit e vrata
strahu, a to moe sprijeiti uspjeno odvijanje procesa umiranja. Zbog toga
moramo nauiti otputati ljude od sebe prije nego uemo u proces umiranja
koji predstavlja konano otputanje.
U praksi to znai da svakome ovjeku moramo dati slobodu izbora. Moramo
mu dozvoliti da slijedi svoje srce, ak i onda kad ga ono vodi dalje od
nas. Takoer to znai da moramo nauiti opratati. uvati u sebi stare
povrede izravno je suprotno paljenju druge Naiketine vatre. Nema toga postupka,
koliko god okrutan bio, koji se ne bi mogao oprostiti. Na posljetku,

znamo da se posljedice djelovanja vraaju. Takoer znamo da one nisu u

naoj nadlenosti ve u nadlenosti Boga. Zato onda ne opratamo? Zato
jer smo vezani za posljedice tuih djela, a ne samo svoje!
Kao to vidite, opratanje je takoer dio nevezivanja. Ako otvorimo srce
opratanju, ispred sebe istodobno otvaramo mnoga duhovna vrata, ukljuivo
i ona koja vode kroz uspjean proces smrti.
Vjebanje nevezivanja i otputanja imat e ogroman uinak na kvalitetu
vaega ivota. Meutim, zanimljivo je obeanje koje Jama daje onome tko u
susret smrti doe s upaljenom vatrom karme. Nee biti nikakvog straha, kae
Jama, a dua e biti poteena svakog bola i patnje.
Dakle, upaljena vatra karme je onaj konani plamen u kojem izgara strah.
to se tie bola i patnje, s tim pitanjem emo se pozabaviti kasnije. Ljudi
esto tvrde da se ne boje same smrti, ali se boje patnje i bola koji joj prethode.
Iako se bol u mnogim sluajevima ne moe izbjei, postoje postupci koji ga
mogu ublaiti. Ali, ako je druga Naiketina vatra upaljena, moemo se nadati
da emo biti poteeni ak i toga. Na posljetku, to je logino jer bol i patnja
su posljedica naih prolih djela. Paljenje vatre karme znai da je stara
karma proiena. A klju za to, ne zaboravite, je nevezivanje i otputanje.
POUKE POGLAVLJA KARMA I OTPUTANJE
Sve to god pomislimo, kaemo ili uinimo sa sobom nosi svoje posljedice.
Djela pripadaju nama, a njihove posljedice Bogu. Razlog zato nam se vraaju je
taj to smo mi vezani uz njih.
Ono na to mi moemo utjecati je planiranje i izvoenje djela, ali nakon toga
cijela stvar izlazi iz nae nadlenosti i prelazi u nadlenost viih sila.
Moramo odbaciti svaku zabrinutost za rezultat naega djela. 0 tome se moramo
brinuti prije nego to smo ga proveli. Nakon toga rezultate svoga postupka svjesno
moramo prepustiti Bogu.
Osim odbacivanja zabrinutosti, moramo odbaciti i oekivanje. Nae oekivanje je
poput ueta koje privlai posljedice karme, dok istodobno ograniava djelotvornost
onoga to smo eljeli uiniti.
Dio nevezivanja za djelatnost je i otputanje te opratanje drugim ljudima.
Svakome ovjeku moramo dati slobodu izbora. Moramo mu dozvoliti da slijedi
svoje srce, ak i onda kad ga ono odvaja od nas.
Ako otvorimo srce opratanju, ispred sebe istodobno otvaramo mnoga duhovna
vrata, ukljuivo i ona koja vode kroz uspjean proces smrti.
Naputak za paljenje vatre karme glasi: djeluj najbolje to zna i umije, a zatim
okreni svoj um unutra, prema dui, ne oekujui nita i preputajui Bogu da

odredi rezultate tvojih postupaka!

PRAKTINI POSTUPCI
Vjebe povezane s ovim poglavljem usmjerene su na razbijanje
vezanosti za posljedice naih djela, uklanjanje zabrinutosti i
oekivanja te pitanja otputanja i opratanja drugim ljudima.
Ovo posljednje, otputanje i opratanje, esto predstavlja velik
problem. Upravo zato je potrebno raditi na tome to ee i s velikom
voljom. 0 tome su napisane mnoge knjige koje je vrijedno
proitati. Nekoliko vjebi koje slijede dat e vam samo
okus onoga to zapravo znai zapaliti drugu Naiketinu vatru.
To je velik posao, ali upravo zato ga je potrebno otpoeti to
prije. ak i mala iskra vatre karme bolja je nego potpuna tama
vezanosti.
15. VJEBA
Vjebajte nevezanost za rezultate svojih djela. Kad ste dobro isplanirali
ono to elite uiniti, pristupite samome postupku.
Pokuajte tono odrediti vremensku toku u kojoj je postupak
zavren. Uz malo vjebe to se moe uiniti u gotovo svakom
sluaju.
Nakon tog trenutka, te 'toke bez povratka', jednostavno vie
nemojte posveivati vrijeme tom problemu. Zavrili ste. Gotovo
je. Nema te zabrinutosti ni tog oekivanja koji bi mogli poboljati
rezultate vaega djela. Upravo suprotno, to bi ga moglo
umanjiti!
Nauite ivjeti u sadanjem trenutku, uivati u stvarima koje su
pred vama, koliko god one bile male i na izgled nevane. Okretanje
pozornosti na tu i sada s vae e strane predstavljati svjesni
iskaz nevezanosti za rezultat djelatnosti.
Ili, nakon to ste zavrili jedan projekt, jednostavno krenite na
drugi, bez obzira na sudbinu onoga prvog. Zapamtite, rezultati
vae djelatnosti pripadaju Bogu! Ako ih elite prisvojiti, niste
vie od lopova koji uzima ono to je tue.
Imajte povjerenja u milostivost viih sila. Na posljetku, dale su
vam ivot, postavile vas u poloaj stvaratelja koji ima slobodnu
volju, zato se onda ne bi i dalje brinule za vas? Naravno, to je
stvar povjerenja koje e se razviti s vremenom. Ali, krenite mu
ususret! Svjesno razvijajte povjerenje u Inteligenciju koja je mudrija
od vas. Djelujte na najbolji mogui nain, ali onoga trenutka
kad ste zavrili, jednostavno otpustite sve od sebe.
16. VJEBA
Kad ste se jednom izvjebali u utvrivanju 'toke bez povratka'
iz prve vjebe, moete uvesti i simbolino predavanje posljedica

svojih djela Boga. Obiljeite kraj djelatnosti malom molitvom.

Moete izmisliti svoju, a moete koristiti i sljedee rijei:
"Boe, uinila/o sam sve to je bilo u mojoj moi. Moje djelo je
dar tebi, a ti s mudrou i ljubavlju ini s njim to ti je volja.
Moja je elja da ono poslui za najvie dobro i evoluciju kako
mene tako i svih onih do kojih e njegove posljedice doi. Ali, Ti
najbolje zna to je najvie dobro i zbog toga s radou predajem
svoje djelo u Tvoje ruke."
Nauite tih nekoliko reenica na pamet i uvedite praksu da ih u
sebi izgovorite svaki put kad zavrite s odreenom djelatnou.
17. VJEBA
Zamislite da nekim sluajem saznate kako ete napustiti ovaj
svijet za mjesec dana. Pred vama je kratko vrijeme nakon kojeg
ete se morati oprostiti sa svojim najbliima. Razmislite o tome
to biste uinili i kako biste se ponaali. Najprije, da li biste stare
rane i povrede ponijeli sa sobom u smrt? Ili biste ih pokuali
razrijeiti sada, dok jo imate vremena?
Vjerujem da e velika veina ljudi odgovoriti kako bi eljela
nerijeena pitanja razrijeiti sada.
Pa onda, zato to ne uinite? Na posljetku, kako znate da vas
smrt ne oekuje upravo za mjesec dana? Nemojte ekati, jer je
sasvim mogue da drugih prilika neete imati. Sada je vrijeme
za razrjeavanje povreda, opratanje i razgovore. Nemojte dopustiti
da u vama lee nerazrijeeni odnosi s drugim ljudima.
Jer, ti nerazrijeeni odnosi predstavljaju prepreku u paljenju vatre
karme. Ako ste odluili krenuti putem iskrenih priprema za
proces umiranja onda je sada vrijeme da rijeite sve zaostale
tekoe s drugim ljudima, posebice vama najbliima.
18. VJEBA
Pokuajte to ee razumjeti potrebe drugih ljudi oko vas. Posebice
onih koje volite. Kad utvrdite koje su to potrebe i elje, pomognite
im ostvariti ih bez obzira kakav stav vi imate prema
tome. Ovo je vjeba bezuvjetne ljubavi. Posebno je 'teka' u
sluaju vaih ivotnih partnera. Moda njihove elje izravno potiu
vau ljubomoru. Ali, svejedno, ako su elje stvarne, pokuajte
ih ostvariti, kakve god bile.

7
DHARMA: IVOTNA SVRHA
Trea vatra je vatra dharme ili ivotne zadae. Ona e biti zapaljena
ako ovjek za ivota naui umrijeti za povrne i trivijalne
vidove svakidanjice. Dua se nije utjelovila da bi besciljno

lutala svijetom, vodena zamislima drugih ljudi.

Utjelovila se da bi ostvarila odreenu zadau i kroz to
ostvarenje napredovala. Kada umremo za sve osim za svoju
ivotnu zadau, zapaljena je trea vatra, vatra dharme.
Ako je ona tu kad ovjek umire, nee biti nesigurnosti u smrti,
a odabir sljedeeg koraka u evoluciji due bit e lagan i jednostavan.
Jama u Gospodaru smrti
Znanje o ivotu mora ponuditi i znanje o smrti jer inae nije potpuno.
Vrijedi i obrnuto: znajui o svojoj smrti i nainu umiranja, ovjek e saznati
mnogo toga i o svome ivotu i ivljenju.
Ovo pravilo potvruje i trea Naiketina vatra koja govori o dharmi ili
ivotnoj zadai. Njezino paljenje nije samo priprema za smrt. tovie, pronalazak
svojeg mjesta pod suncem predstavlja jednu od najvanijih pustolovina
u ivotu svakoga ovjeka. Ta pustolovina traje itav ivot jer se ivotne zadae
mogu mijenjati iz razdoblja u razdoblje.
Jasno je da ne uspiju svi ljudi pronai razlog zbog kojega su na ovome
svijetu. Da li to znai da je takvima onemoguena uspjena smrt? Ne. Kao i u
prethodnim sluajevima (s vatrom atmana i vatrom karme) i mala iskra je
bolja od potpunoga nepostojanja. To znai da se svatko od nas mora potruditi
da to bolje odredi svoju ivotnu zadau te da je slijedi. Zapaljena vatra
dharme, obeava Jama, uklanja nesigurnost i olakava izbore tijekom smrti.
Kao to ete vidjeti, tih je izbora mnogo, pa je vatra dharme prilino vana.
Pitanje dharme u suvremenom je svijetu blisko povezano s preivljavanjem.
Svojim radom mi ostvarujemo sredstva pomou kojih plaamo ivotne
trokove. Zanimljivo je kako upravo ova injenica slui kao izgovor mnogim
ljudima koji svjesno odluuju napustiti svoju dharmu jer im se ini da ne
donosi dovoljno novaca. Neki pak pristaju prodavati svoje vrijeme nekom poduzeu
radei potpuno besmislen posao, a istodobno, pokuavaju odrati
privid 'plemenitosti' u poslovima koje doista vole, odbijajui za njih primiti
plau.
Rijetko tko ima hrabrosti raditi upravo ono to voli i od toga ivjeti bez
lane grinje savjesti. Meutim, svidjelo nam se to ili ne, upravo je to ono to
od nas zahtijeva trea Naiketina vatra. Mi nismo ovdje da bismo besciljno
lutali voeni tuim zamislima ili obiajima okoline; mi smo ovdje da bismo
ostvarili odreene zadae i kroz njih napredovali. Moramo upregnuti sve
svoje moi da u tome uspijemo. Nijedan izgovor nije dovoljno dobar za odustajanje
od svoje dharme.
Kako prepoznati svoju dharmu? Prvo, k njoj ste privueni kao noni leptir
k svjetlu svijee. Nemate zapravo mnogo izbora. Vae srce i vae misli potpuno
spontano i nenaporno lete k poslovima koji su dio vae dharme. U
tome nema napora. Nema prisile. O dharmi razmiljate kad matate i sanjarite
o onome to biste eljeli raditi. Dharma je ono to slijedi nakon
tokica u reenici: "Kako bi bilo lijepo kad bih mogla raditi..." Samo dovrite
reenicu, izrecite to to biste eljeli raditi i kako biste eljeli raditi i pronali
ste svoju dharmu.

Nasuprot uobiajenom miljenju, pronalazak svoje dharme nije teak. Ni

izvravanje dharme nije teko. Ono to ljudima predstavlja problem je snaga
potrebna da se izie iz dosadanjih obrazaca. Problem je povjerovati sebi i
Bogu i krenuti u susret svojoj sudbini. Postoje mnoge prepreke i tekoe koje
osjeamo u sebi i oko nas. Ali, kao to sam ve napomenuo, u sluaju
dharme ni jedan izgovor nije dovoljno dobar.
* * *
Nije li trea vatra, vatra dharme, poneto suprotna drugoj vatri, vatri karme?
Ako dharma predstavlja ivotnu zadau, kako emo je obavljati ako ne
budemo vezani za njezine rezultate? Zar obavljanjem dharme ne elimo
obaviti tono odreenu zadau?
Zapravo i ne. Provoenje vlastite dharme je proces; to je obavljanje
odreenog posla od kojega ivimo. Druga vatra, vatra karme, odnosi se na
nain kako ga obavljamo.
Stoga, nema nikakvog sukoba. Primjerice, netko bi mogao pronai svoju
dharmu, ali pogreno djelovati unutar nje vezan za rezultate. A netko drugi
bi mogao poslove koji nisu njegova dharma obavljati karmiki ispravno,
nevezan za rezultate.
Najgora kombinacija je svakako ona u kojoj obavljamo besmislene, za nas
ne-dharmike poslove, na pogrean ne-karmiki nain. Takva situacija stvara
duboko unutarnje nezadovoljstvo. Ona se poboljava paljenjem barem jedne
vatre; ili pronalaskom svoje dharme ili predajom rezultata svojega djelovanja
Bogu.
Najbolja i najispravnija situacija je naravno ona kad obavljamo svoju
dharmiku zadau na ispravan karmiki nain, nevezani za posljedice svojih
djelatnosti. Takva situacija stvara unutarnju sreu i ispunjenje, a naravno da
je najpovoljnija za uspjean proces umiranja i smrti.
* * *
Ali, zar je paljenje vatre dharme proces koji se dogaa odjednom? Ili postoje
stupnjevi i nijanse?
Rijetko tko uspije upaliti vatru dharme odjednom. Mnogo je ei sluaj
da se to dogodi postupno, tijekom niza godina. Zapravo, najtoniji opis i istodobno
kljuna rije u tome procesu je stalna promjena.
Da bismo odrali vatru dharme upaljenom moramo biti sposobni stalno
se mijenjati. Stalna promjena je poput stalnog odumiranja nekih dijelova
nas. Mi, onakvi kakvi smo bili prije nekoliko godina, vie zapravo i ne postojimo.
Ako bismo uspjeli otpustiti stare, odumrle dijelove, mogli bismo uspjeno
slijediti vjetrove dharme. Oni se takoer mijenjaju s vremenom. Takoer,
postoje mnoge sitne stvari koje ovjek mora uiniti tijekom ivota, a njihov
ukupni zbir naziva se dharma. Upravo zbog toga je nuno odravanje
stalne promjene.
Na ivot je promjena. Srea je promjena. Ni ivot ni srea nisu stanja, ve

procesi. Kao takvi su dinamini. Naa je zadaa da ne dopustimo prestanak

kretanja koje zovemo ivot. Ako bi nam se to kojom nesreom dogodilo,
rijeka ivota bi prestala tei i postala bi nalik slijepom rukavcu. Ostavljena
sama sebi ubrzo bi se pretvorila u movaru.
Moda bi netko to stanje nazvao smru, ali nije tako. Prisjetite se igre
suprotnosti koje sam spominjao u poetnim poglavljima knjige. Suprotnost
ivotu nije smrt. Suprotnost ivotu je patnja. Smrt je takoer dinamian proces.
Radi se o kretanju, o preobrazbi iz jednog stanja u drugo. Upravo zato i
tvrdim da smrt moe biti sretna, ba kao i ivot.
Prestanak kretanja, nemogunost preobrazbe, to je ono to moramo izbjei
po svaku cijenu jer je patnja izravni rezultat zaustavljanja kretanja. A da
bismo se nastavili kretati u svakome trenutku, moramo se stalno mijenjati.
Promjena pak znai umiranje za staro i otvaranje mogunosti novom.
Na taj nain moramo razlikovati izmeu smrti kao stanja i smrti kao procesa.
Smrt kao stanje moe nam se dogoditi u svakom trenutku ivota. Mnogi
ljudi su samo na izgled ivi. Hodaju naokolo, misle i govore, ak i djeluju, ali
najee ne iz slobodne volje ve iz navike. Ali, u svojoj biti oni su mrtvi i,
kako paradoksalno, samo ih smrt moe spasiti! Odnosno, smrt e ih spasiti
ako se ne pokrenu sami. Upali su u nepokretni i nepomini rukavac. Proces
napredovanja je stao. Potreban im je velik poticaj da se ponovo pokrenu. Ako
ne shvate u kakvo su stanje doveli sami sebe, taj poticaj e dobiti tek u smrti.
Jer, smrt je tako velika preobrazba da joj se nikakva nepominost ne moe
suprotstaviti.
Govorei o tri sile koje upravljaju naim ivotom, sili stvaranja, odravanja
i unitavanja, u poglavlju Strah od smrti na str. 23, napomenuo sam
kako ova posljednja, sila unitavanja, uklanja prepreke na putu evolucije.
Ako se ovjek prepustio navici i nepominosti te zanemario promjenu, smrt
e preuzeti svoju unitavajuu ulogu i jednostavno ukloniti nepotrebno tijelo
i osobnost. Takva smrt je zbunjujua, teka i bolna.
Ali, ako netko uvede u svoj ivot silu unitavanja kroz stalnu promjenu,
uklanjajui svjesno i namjerno nepotrebne elemente svoje osobnosti, znaajke
i navike koje pripadaju prolosti, stalno ih zamjenjujui novim i
svjeim postupcima i djelatnostima koje su u skladu s njegovom dharmom,
tada smrt postaje dio ivota; stalna promjena koja u sebi nosi sjeme blaenstva i sigurnost u brzu evoluciju due.
Paljenje vatre dharme nosi u sebi obeanje
sigurnosti u smrti i donoenja ispravnih
izbora. Vrlo skoro emo zaroniti u tajne
samoga procesa umiranja i oznaiti mjesta
na kojima dua, prolazei kroz proces umiranja
donosi odluke o svojem daljnjem putu.
Bez vatre dharme te e odluke biti teke.
S njom, izbor je jasan i ne predstavlja nikakav
problem.
Razlog za to je prilino jasan. Ako ivimo nezadovoljni, zasigurno emo u
proces umiranja ui s velikim psiholokim bolom i patnjom jer nismo uspjeli

ostvariti ono to smo eljeli. A iznimno je vano u proces umiranja ui to

smirenije. Jer od naih odluka tijekom procesa umiranja ovisi hoemo li
smrt iskoristiti kao posljednji, moda i najvei poticaj za duhovno osloboenje.
Mogunosti su velike. Bilo bi ih teta propustiti.
Uzgred, mogunosti za vrijeme ivota takoer pripadaju vatri dharme.
esto nas ivot suoi s prilikama koje bismo morali iskoristiti, a mi zbog nedostatka
hrabrosti to ne inimo. Spremnost za promjenu ukljuuje spremnost
za koritenje prigoda.
Postoji jedna ala koja nije sasvim bez osnove u stvarnosti. Ima nekoliko
inaica, ali sve se zasnivaju na kranskim polulegendama o svetom Petru
koji uva ulaz u raj. Evo kako glasi jedna od njih. Nakon siromanog ivota u
kuici na rubu pustinje tijekom kojega se esto molila za bogatstvo i obilje,
jedna dua, za ivota vrlo pobona i ispravna ponaanja, bude rasporeena u
pakao. Oekujui da e njezine molitve uroditi plodom barem u raju gdje e
uivati u nevienom bogatstvu, dua se buni i od svetoga Petra trai objanjenje.
"Kakav je moj grijeh?" pita dua. "Zato sam poslana u pakao?" A
sveti Petar, nakon pomnog pregledavanja knjiga u kojima su zapisana sva
djela svih ljudi, odgovara: "Molila si za bogatstvo, pa smo ti ga poslali. Na tvojoj
zemlji, oko tvoje kuice nalaze se bogati izvori nafte. Tvoj grijeh se sastoji
u tome to nisi iskoristila svoju prigodu. Boji darovi se ne odbijaju, zna."
I tako, pokuajte iskoristiti mogunosti koje vam se u ivotu pruaju. Nemojte
oklijevati samo zato to ste godinama radili drugaije. Nikad nije
kasno za nove poetke. Dharma se moe pronai i u kasnim godinama. ivot
se moe promijeniti tako dugo dok ga ivite.
Nemojte da vas sveti Petar poalje na nezgodna mjesta samo zato to ste
bili slijepi i gluhi za ono to ste morali vidjeti i uti!
POUKE POGLAVLJA DHARMA: IVOTNA SVRHA
Zapaljena vatra dharme uklanja nesigurnost i olakava izbore tijekom smrti. Tih
je izbora mnogo, pa je vatra dharme prilino vana za nau daljnju evoluciju.
Mi nismo na ovome svijetu da bismo besciljno lutali vodeni tuim zamislima ili
obiajima okoline; mi smo ovdje da bismo ostvarili odreene zadae i kroz njih
napredovali.
Nijedan izgovor nije dovoljno dobar za odustajanje od svoje dharme.
Vae srce i vae misli potpuno spontano i nenaporno lete kposlovima koji su dio
vae dharme. U tome nema napora. Nema prisile. O dharmi razmiljate kad
matate i sanjarite o onome to biste eljeli raditi.
Ne postoji sukob izmeu vatre karme i vatre dharme. Provoenje vlastite dharme
je proces; to je obavljanje odreenog posla od kojega ivimo. Druga vatra, vatra
karme, odnosi se na nain kako ga obavljamo.

Da bismo odrali vatru dharme upaljenom moramo biti sposobni stalno se mijenjati.
Promjena pak znai umiranje za staro i otvaranje mogunosti novom.
Spremnost za promjenu ukljuuje spremnost za koritenje prigoda.
PRAKTINI POSTUPCI
Vjebe povezane s ovim poglavljem pomoi e vam da lake pronaete
svoju ivotnu zadau. Naravno da je pronalazak dharme
proces koji traje cijeli ivot, a ponekad se dharma mijenja od
razdoblja do razdoblja. Upravo zato je potrebno stalno propitkivati
svoj poloaj u svijetu. Trea Naiketina vatra bit e upaljena
tek ako slijedimo svoju dharmu.
19. VJEBA
Evo jo jednog pitanja koje pomae u otkrivanju vlastite dharme. Budui da je dharma povezana s poslovima koje radimo, a
suvremeni svijet zahtijeva novac da bismo preivjeli, est izgovor
za neslijeenje dharme je upravo novac. Pokuajte sa sljedeim
pitanjem: "to biste radili kad vie ne biste morali raditi
za novac?"
Dakle, imate osiguranu budunost, iz vaih dionica i uteevine
isplauje vam se ogromna mjesena renta (dajte mati na volju:
to kaete na 100.000 US$ mjeseno?), a vi...? to vi radite u
ivotu?
Najprije odmatajte sve neispunjene elje poput tromjesenoga
putovanja u Afriku, skupog automobila i kue na moru. Kad sve
to pokupujete i poivite, nakon moda godinu-dvije, to ete zapravo
raditi sa svojim ivotom?
Dobro razmislite o tome. Razmiljajte danima ako je potrebno!
I kad na posljetku doete do odgovora, kad ga jasno i glasno
izgovorite, znajte da ste otkrili svoju dharmu: svoju ivotnu zadau
zbog koje ste roeni.
A onda, nemojte predugo ekati. Zanemarite injenicu da zapravo
nemate taj novac. Pa nije novac najvaniji! Ponite izvravati
svoju dharmu, a sve ostalo e vam se nadodati!
20. VJEBA
Jeste li ikada pomislili da svake veeri kad zaspite zapravo
umirete? To je bila moja omiljena 'zabava' u djetinjstvu. Kasnije
sam saznao da su mnogi ljudi tako razmiljali u mladosti,
ali su imali drugaiji stav prema tome. Neki su se bojali. Ja ne.
Umrijeti svake veeri i ponovo se roditi ujutro kad se probudim,
to mi je izgledalo sasvim zabavno.
Na neki nain to je istina, jer kad god promijenite stanje svijesti,
neto od onog starog se gubi, a neto novog se nadodaje. Na

posljetku, san j e vrsta odmora tijekom kojeg osvjeavamo duh i

tijelo, skupljamo snagu za dalje i na neki nain doista jesmo
'kao novi'.
Pokuajte iskoristiti spavanje za neku vrstu ritualnog umiranja.
Radi se o vrlo laganoj, ali korisnoj vjebi koja vam nee uzeti
vie od nekoliko minuta. Svake veeri prije nego zaspite proite
mislima preko dnevnih dogaaja. Uoite one koji predstavljaju
zavretak nekog procesa ili one koji su proizali iz nekog dijela
vas koji biste eljeli promijeniti. Na primjer, moda ste ponovo
reagirali autoritativno ili nametljivo prema svojim podreenima
ili prijateljima, a znate da morate izraavati vie razumijevanja
i tolerancije. Nazovite taj dio sebe nekim imenom, primjerice
Nametljivka. Zatim je jo i smjestite u neki dio tijela.
Gdje osjeate Nametljivku? U srcu? U elucu?
Gdje god da se ona nalazila, zamislite da e ona umrijeti ove
noi. Oprostite se s njom, zahvalite joj na podui i na tome to
e milostivo ustupiti mjesto neemu novome, a zatim s mirom
zaspite.
Nemojte se iznenaditi ako sanjate neto o tome. To je uobiajeno
jer svjesni postupci prije spavanja znaju oblikovati snove.
Kad se probudite, pokuajte osjetiti svjeinu na mjestu gdje se
nalazio stari dio. Takoer, pokuajte razabrati ima li neega novog
na tom mjestu? Da li je prazno ili ve ispunjeno neim novim
i uzbudljivim?
Posebno preporuujem ovu vjebu jer ona predstavlja uvod u
druge vjebe koje e ukljuivati spavanje i snove. Kasnije emo
esto isticati kako je proces umiranja na mnogim mjestima
poput sna pa su spavanje i snovi prilika da se svakoga dana navikavamo
na ono to nas oekuje.
21. VJEBA
Tri Naiketine vatre predstavljaju najbolju pripremu za uspjenu
smrt. Proitavi o tome kako ih se pali i odrava, jasno je
da se radi o trajnom procesu. Iako e on zavriti tek u smrti, dobro
je odrediti mu poetak.
U poglavlju Sudbonosna kletva predloio sam vam da
na ritualan nain donesete odluku da ete krenuti u potragu za
znanjem o smrti jo sada, dok je ona daleko. Sada vam
predlaem slian postupak vezan uz tri Naiketine vatre.
Donesite odluku da od ovoga trenutka redovito palite i odravate
vatru atmana, karme i dharme na nain kako je to opisano
u prethodnim poglavljima. Svoju odluku moete ispisati
na poseban papir da biste je jasnije izrazili.
Ako se odluite na pohaanje neke od radionica koje u odravati
s ciljem daljnjeg utvrivanja znanja o smrti, proi ete zajedniku
ili individualnu Inicijaciju u tri Naiketine vatre koja

ima istu svrhu. Radi se o ritualnom postupku tijekom kojega se

potvruje spremnost kandidata da doista pali i odrava svaku od
vatri. Znaajka Inicijacije u tri Naiketine vatre je ta da se ona
obavlja dva puta u ivotu. Jednom kad se prima znanje o smrti
(u naem sluaju to su radionice na temu pripreme za smrt) i
drugi put individualno, kad trenutak smrti postane izvjestan.

8
ITAGUPTA: DJELA OSTAJU ZAPISANA U
SRCU
Anor anijam mahato mahijan
Atmasja antor nihito guhajam.
Manja od najmanjeg, vea od najveeg,
dua obitava u skrivenom srcu ovjeka.
Katha Upaniad 1.2.20
Jedno od najeih pitanja koje ljudi postavljaju u svezi smrti te ivota
poslije nje odnosi se na naa djela te njihove posljedice s kojima se tada
suoavamo. Neto kasnije, u treem dijelu knjige, odgovorit u opirnije na
to pitanje. Izloit u vam cijeli redoslijed dogaaja nakon odbacivanja tijela
te sve mogue puteve kojima dua moe krenuti. Taj opis obuhvaat e i trenutak
kada se suoavamo s posljedicama svojih djela, na koji nain se to
dogaa te to tada moemo uiniti.
No, prije nego se uputimo u tom, vie nego zanimljivom smjeru, potrebno
je dovriti pripremu za umiranje i smrt koju obavljamo prije toga, jo za
vrijeme ivota. U prethodna tri poglavlja detaljno smo obradili tri Naiketine
vatre. Kao to ste vidjeli radi se o duhovnim postupcima pomou kojih
postavljamo vrste okvire svoga susreta sa smru. Istodobno, to su i postupci
koji na ivot ine kvalitetnijim te ga uzdiu na novu razinu. Zapravo, moe
se rei da se radi o temeljnim duhovnim znanjima koje bi svaki ovjek morao
utkati u svoj ivot.
Svakidanje 'umiranje' za sebe, djelatnost i za svijet (atman, karma i
dharma), pomae svakom ovjeku da ivi bolje i sretnije, istodobno mu
omoguavajui
dobru smrt te izbor puteva kojima e nakon nje krenuti.
Sada emo se malo pozabaviti naim djelima, a to znai mislima, rijeima
i postupcima. Utisci koje na taj nain ostavljamo oko sebe i u sebi imaju utjecaj
na proces umiranja. Dobro je znati kakav je to utjecaj tako da ve sada
moemo u svoj ivot unijeti neke promjene.
Da bismo razumjeli ovaj dio znanja o smrti posluit emo se slikovitim
zamislima povezanim s Katha Upaniadom, ali i vedskom filozofijom openito.
Gospodar smrti, Jama, jedan je od mitoloko-duhovnih likova pomou

kojih moemo lake razumjeti pomalo apstraktne procese tijekom

umiranja. Ponekad je lake prirodne zakone doivjeti na osobni nain, dati
im znaajke karaktera i druge osobine s kojima moemo uspostaviti ne samo
intelektualni nego i emocionalni odnos. Kasnije emo se pozabaviti stvarnou
takvih osobnih predstava prirodnih zakona, ne samo u sluaju Jame,
ve i u sluaju mnogih drugih duhovnih bia koje dua na svom putu poslije
smrti moe susresti. Zasada emo se zaustaviti na mitu i utisku koji on stvara
u svijesti osobe koja mu pristupa.
Mitoloko i duhovno bie koje nas u ovom trenutku zanima naziva se itagupta.
Legenda opisuje itaguptu kao stvorenje nalik ptici. ak i kad ima
ljudsko tijelo, njegova glava je glava ptice, najee orla, a u svakom sluaju
pokriven je perjem. itagupta je glasnik Boga smrti, stoji s njegove desne
strane jer i predstavlja njegovoga najvanijeg pomonika. Uobiajene predstave
itagupte oslikavaju ga sa svitkom papirusa ili palminim listom u jednoj
ruci i perom za pisanje u drugoj.
Naravno, taj mu alat slui da bi zapisivao sve to dua iskuava tijekom
ivota. itagupta je, dakle, zapisniar naih djela. On sve vidi i sve zna: od
najtanahnijeg impulsa elje, preko osjeaja i misli, pa do postupaka koje na
osnovi njih inimo. Od njega se nita ne moe sakriti.
Legenda kae da je u prvo vrijeme bog Jama sam obavljao sve poslove s
umrlim duama. Meutim, ubrzo je toga postalo toliko mnogo da je zatraio
pomo. Obratio se Brahmi, stvoritelju, s molbom da mu osigura nekoga tko
e umjesto njega motriti na postupke ljudi i drugih ivih stvorenja. Na tom
mjestu legenda je dvojaka. Jedna inaica kae da je Brahma otiao u meditaciju
gdje mu se ukazalo sjajno stvorenje iznimno otrog intelekta i savrenog
pamenja. Brahma ga je odmah materijalizirao i nazvao ga imenom itagupta
jer je nastao u njegovoj svijeti (ita znai svijest), gdje je do sada bio
skriven ili tajan (gupta znai tajanstven).
Druga inaica legende kae da je Brahma zamolio ivu da njegovoga sina
itraguptu, koji je bio poznat po iznimno dobrom pamenju, poalje u
slubu Jami. Kao to vidite sada se pojavljuju i dvije inaice imena mitskoga
bia o kojemu je rije. Jedno ime je itagupta, a drugo itragupta. Oba imena
sasvim dobro prenose njegovu ulogu. Naime, rije citra znai sjaj, ali i slika.
Ime itragupta nastalo je zbog injenice da je Parvati, ivina supruga,
naslikala sliku u koju je iva udahnuo ivot i tako im priskrbio jo jednog
neobinog potomka. No 'slika' oznaava i ulogu koju itragupta ima: poput
kamere biljei sve to se dogaa! itragupta je zapravo izraz koji bi u suvremenom
svijetu najbolje oznaavao skrivenu kameru (citra - slika, gupta skriveno)!
Dakle, zamisao je u tome da cijeli na ivot snima skrivena kamera, a kad
doe vrijeme za smrt odreeni dijelovi nam se lijepo prikau, poput dokaza o
tome to smo inili.
Kao to vidite, zamisao o tome kako nita ne prolazi nezabiljeeno i kako
se nita ne moe sakriti od Bojih oiju, prisutna je i u vedskom pristupu
ivotu, s tim da se ta uloga pripisuje posebnom biu imenom itagupta ili itragupta.
Trenutak njegovog pojavljivanja opisat u kasnije, u treem dijelu

knjige, kada u dati cjeloviti pregled dogaaja tijekom procesa umiranja.

Sada bih elio objasniti mjesto gdje itagupta boravi te objanjenje za njegovo
postojanje pomaknuti iz legende u duhovnu stvarnost koja je razumljivija
suvremenom itatelju.
U skladu s vlastitim iskustvom i znanjem mislim da je ispravno rei kako
svaki osobni, legendarni i mitoloki opis nekog 'bia' ima svoj korijen u prirodnim
zakonima. U ovom sluaju legenda o itagupti zapravo opisuje prirodni
zakon prema kojem utisci naih djela nikad ne nestaju. Oni se zapravo
utiskuju u podruje oko due ili atmana. Oni nisu dio due, jer je dua izvan
bilo kakvoga relativnog podruja. Oni nisu ak ni dio nekog 'tijela', bilo materijalnog
bilo duhovnog. Utisci ostaju u, nazovimo ga tako, virtualnom
podruju. Ako bismo eljeli u pomo pozvati fiziku, onda bismo rekli da su ti
utisci neoitovani, da nemaju ni masu ni energiju, ali da su preko kvantnoga
polja povezani s duom. Taj dio kvantnoga polja u kojem su sakupljeni utisci
naih djela naziva se itagupta. Ovaj put sam izraz itagupta napisao malim
slovom jer se sada ne radi o biu, ve o prirodnom zakonu odnosno podruju.
Kad dua tijekom procesa umiranja izgubi tijelo i osobnost, podruje itagupte
je ono to oko nje preostaje. Zbog toga se u smrti suoavamo sa svojim
djelima nainjenim tijekom ivota.
Izraz itagupta je ponovo dobro odabran jer se radi o dui ili svijesti (ita),
ali takoer i o neemu to je neoitovano, dakle nevidljivo i skriveno (gupta).
itagupta prati atmana (duu) poput nevidljivog oblaka zapisanih utisaka.
Iako nije dio due, itagupta je njezin stalni pratitelj.
* * *
Sada je vrijeme da odgovorimo na pitanje gdje se nalazi dua?
Izraz gdje zapravo nije odgovarajui jer dua nije ograniena materijalnim
svijetom u kojem je dimenzija prostora vana. Ali, duhovni svijet, neoitovani
svijet kojemu pripada dua, mora imati svoj odraz u oitovanom
svijetu. Zbog toga je mogue, uz razumljive ograde, barem ukazati na mjesto
gdje se nalazi dua. Rasprava o tome nije vana zbog tog mjesta. Osobno
najvie prihvaam odgovor da je dua posvuda, pa ak i posvuda po tijelu i izvan
njega. Pa ipak, ba kao to nam kvantna fizika opisujui kvantne pojave
govori o veoj ili manjoj vjerojatnosti da se neto pronae u odreenoj toki
prostora, tako i duhovna stvarnost ima 'miljenike' u materijalnoj stvarnosti.
Dua, ili atman, tee oitovanju na tono odreenom mjestu duh/tijelo sustava.
Katha Upaniad govori o tom mjestu u vrlo esto navoenim stihovima:
Manja od najmanjeg, vea od najveeg
dua obitava u skrivenom srcu ovjeka.
Kae se da je dua, atman, 'plamen srca'
ili ono najunutarnije to se nalazi u njemu.
Dua je iskra ivota, ono to oivljava i pokree
sva tijela koja imamo, i materijalna i

ona duhovna. Ali, poznavajui sustav vedske

filozofije mora se istaknuti da se ne govori
ba o materijalnom srcu ve o sranoj akri,
energetskoj spojnici koja se na sanskrtu naziva
anahata. O njezinoj vanosti, te ulozi
nasuprot ostalih est energetskih spojnica, takoer emo govoriti kasnije.
Sada nam je vana injenica da je 'mjesto' gdje boravi dua takoer i
mjesto unutar kojega se odvija na emotivni ivot. Srana akra odgovorna je
za ljubav i povezanost s drugim ljudima. Ona je dom naih osjeaja. Istodobno,
kao to smo vidjeli, ona je dom nae due.
Ova injenica je vana zbog togajer osjeaji postaju 'najblii' podruju itagupte
koje poput skrivene kamere neumorno biljei to se s nama dogaa
tijekom ivota. A to znai da e unutar itagupte prije svega biti zabiljeeni
nai osjeaji. Ili, ako hoete drugim rijeima, itaguptina kamera je posebno
osjetljiva upravo na osjeaje!
To ne znai da se ne biljee misli i djela, ali osjeaji svakako imaju prednost.
Upravo e osjeaji imati presudnu ulogu u naim odlukama kad emo
prolaziti kroz proces umiranja i suoiti se sa svojom prolou. Daljnji put
due nakon smrti odreenje kvalitetom osjeaja koje je kroz svoju osobnost
za ivota doivljavala i stvarala.
To je razlog zbog kojeg mnogi ljudi koji su doivjeli iskustvo tik do smrti i
vratili se u svoje tijelo izvjetavaju da su bili iznenaeni to su se prisjetili nekih
sitnih detalja iz svoga ivota, a ne onoga to su smatrali da je vano.
Primjerice, itagupta moe dui predstaviti prizor u kojemu je uznemireno
reagirala ekajui da se na semaforu upali zeleno svjetlo. Kad se to
konano dogodilo, voza automobila ispred nje nije krenuo, a osoba je 'sjela
na trubu' psujui i vrijeajui sporog vozaa.
Glup prizor, zar ne? S jedne strane jest. Ali, s druge strane je vaan. Koliina
negativnih osjeaja izraenih i posijanih u tom svakidanjem, na izgled
nevanom trenutku, nekada je dovoljno velika da je itagupta i te kako dobro
zapamti. Nasuprot tome, neke situacije koje smatramo vanim, na primjer,
dobivanje boljeg posla ili kupovina kue, u oku itaguptine kamere
mogu biti sasvim blijede.
Pouka prie o itagupti je da moramo paziti na svoje osjeaje, a isto tako i
na osjeaje drugih ljudi. Ljubav koju osjeamo u srcu, a i ljubav koju
stvaramo i potiemo u srcima ljudi s kojima dolazimo u dodir, bit e nae
najvee blago kad prijeemo vratnice smrti. A na najvei teret bit e
povrede, razoaranja i svi drugi negativni osjeaji koje smo njegovali u sebi i
uzrokovali drugim ljudima.
POUKE POGLAVLJA ITAGUPTA: DJELA OSTAJU ZAPISANA U SRCU
Tijekom potrage za znanjem ponekad je lake prirodne zakone doivjeti na osobni
nain, dati im znaajke karaktera i druge osobine s kojima moemo uspostaviti ne
samo intelektualni nego i emocionalni odnos.

Legenda opisuje itaguptu kao stvorenje nalik ptici. ak i kad ima ljudsko tijelo,
njegova glava je glava ptice, najee orla, a u svakom sluaju pokriven je perjem.
Uobiajene predstave itagupte oslikavaju ga sa svitkom papirusa ili palminim
listom u jednoj ruci i perom za pisanje u drugoj. Njegova je zadaa da vjerno biljei
naa djela. On sve vidi i sve zna: od najtanahnijeg impulsa elje, preko osjeaja i
misli, pa do postupaka koje na osnovi njih inimo.
Jedna inaica njegovog imena je itragupta. Rije itra znai sjaj, ali i slika.
'Slika' oznaava ulogu koju itragupta ima: poput kamere biljei sve to se
dogaa! itragupta je zapravo izraz koji bi u suvremenom svijetu najbolje oznaavao
skrivenu kameru (itra - slika, gupta - skriveno)!
Legenda o itagupti zapravo opisuje prirodni zakon prema kojem utisci naih
djela nikad ne nestaju. Oni se zapravo utiskuju u podruje oko due ili atmana.
Utisci ostaju u, nazovimo ga tako, virtualnom podruju. U terminima kvantne
fizike rekli bismo da su ti utisci neoitovani, da nemaju ni masu ni energiju, ali da
su preko kvantnoga polja povezani s duom. Dio kvantnoga polja u kojem su
sakupljeni utisci naih djela naziva se itagupta (ovaj put malim slovom jer se
sada ne radi o biu, ve o prirodnom zakonu odnosno podruju).
Kad dua tijekom procesa umiranja izgubi tijelo i osobnost, podruje itagupte je
ono to oko nje preostaje. Zbog toga se u smrti suoavamo sa svojim djelima
nainjenim tijekom ivota.
itagupta prati atmana (duu) poput nevidljivog oblaka zapisanih utisaka. Iako
nije dio due, itagupta je njezin stalni pratitelj.
Dua, ili atman, tei oitovanju na tono odreenom mjestu duh/tijelo sustava.
Kae se da je dua, atman, 'plamen srca' ili ono najunutarnije to se nalazi u
njemu. Radi se o sranoj akri, energetskoj spojnici koja se na sanskrtu naziva
anahata.
Osjeaji su zbog toga 'najblii'podruju itagupte koje poput skrivene kamere
neumorno biljei to se s nama dogaa tijekom ivota.
Upravo e osjeaji imati presudnu ulogu u naim odlukama kad emo prolaziti
kroz proces umiranja i suoiti se sa svojom prolou. Daljnji put due nakon smrti
odreen je kvalitetom osjeaja koje je kroz svoju osobnost za ivota doivljavala i
stvarala.
PRAKTINI POSTUPCI
Vjebe povezane s ovim poglavljem usmjerene su na osvjeivanje
osjeaja koje u nama pobuuju drugi ljudi, ali i onih koje
mi pobuujemo u njima. Naravno da je dobro ako uspijemo

nadzirati svoje postupke u toj mjeri da svjesno irimo pozitivne

osjeaje. To je opepoznata istina o kojoj ne moramo mnogo govoriti.
Ali, injenica je da mnogi ljudi, ak i ako znaju da je to
bolje nego irenje negativnosti, ne mogu slijediti svoju vlastitu
odluku. U veini sluajeva krivicu za to snosi nesvjesnost o
procesima koji se dogaaju u naemu srcu. Zbog toga su vjebe
koje slijede usmjerene upravo na to.
22. VJEBA
Usmjerite panju na svoje osjeaje. Pokuajte postati svjesni
onoga to se dogaa u vaemu srcu i oko njega. Ljudi esto bjee
od onoga to osjeaju. Razloga za to ima mnogo. Negativni osjeaji
nam nisu ugodni, a ponekad ih se i sramimo odnosno
smatramo da ih nije pristojno izraziti. Pozitivni osjeaji su nam
drai, ali ih takoer ponekad skrivamo ili potiskujemo. To posebice
vrijedi za mukarce. Ponekad, isto kao i u sluaju negativnih
osjeaja, smatramo da ih nije zgodno izraziti.
Ali, ak i u takvim sluajevima moemo biti iskreni prema sebi!
Osvjeivanje osjeaja koje imamo prvi je korak k uvidu u to to
se dogaa oko nae due, u podruju pod nadzorom itagupte.
Dakle, nemojte preko svojih osjeaja prelaziti olako. Oni su
vrlo, vrlo vani. Mnogo vaniji nego vae misli, a ponekad
vaniji i od vaih djela. Ako ne znate kakvi su, kako ete onda suraivati
s njima? Svjesnost je prvi korak.
U osvjeivanju svojih osjeaja moe vam pomoi sljedei postupak.
Kad god se neto dogodi, neto na to emocionalno reagirate,
nemojte pobjei, bilo u sebe (u neke druge misli) bilo od
sebe (u neku drugu situaciju). Ako moete povucite se na
minutu-dvije u neku osamljenu prostoriju i usmjerite pozornost
prema srcu. Zapitajte sami sebe to osjeate. Neko vrijeme oslukujte
svoje srce, odravajui pozornost na sreditu tijela, u
podruju gdje se spajaju rebrene krletke. Tradicionalno, to je
mjesto gdje se nalazi srana akra, a sada znate da i vaa dua
'voli' to mjesto. Zajedno s njom, tamo je i itagupta.
Nakon to ste neko vrijeme oslukivali to osjeate, pokuajte
taj osjeaj jasno izraziti i obrazloiti. Primjerice: Osjeam bijes.
Osjeam ga zato jer me kolega podcijenio.
To je sve. Ne morate nita drugo raditi. Nemojte pokuavati
otkloniti taj osjeaj. Nemojte ga pokuavati zamijeniti osjeajem
ljubavi prema kolegi kojeg u tom trenutku oito nemate. To
su sve umjetni postupci koji nee popraviti stvar. Na posljetku,
itagupta je ve sve snimio!
Svrha ove vjebe je osvjeivanje. Vano je da znate to ste osjetili.
S vremenom vam vie nee biti potrebna vjeba. Odmah,
istoga trenutka kad se to dogodi, znat ete o kakvom se osjeaju
radi.

Vjerovali ili ne, samo osvjeivanje bit e dovoljno da negativni

osjeaji prirodno nestanu sami od sebe. Jer, vae srce voli ljubav
i njoj e biti spontano privueno. Svjesnost o tome to se dogaa
dat e vaem srcu priliku da izabere.
23. VJEBA
Svakog dana razgovaramo s mnogim ljudima. Svakoga dana
smo u prilici u njima stvarati pozitivne ili negativne osjeaje.
Bez obzira na to to oni ine vama, vae misli, rijei i postupci
jednako djeluju i na njih.
Kao i u sluaju prve vjebe, ne traim od vas da inite dobro drugim
ljudima. Zapravo, to se samo po sebi podrazumijeva, zar
ne? Nije potrebno tako to posebno naglaavati. Ova se vjeba
sastoji od osvjeivanja osjeaja koje ste izazvali u drugim ljudima
Najprije, morate prihvatiti pomalo neobinu zamisao da vae
podruje itagupte reagira na podruje itagupte osobe s kojom
ste u dodiru. Ili, drugim rijeima, va itagupta zna kad ste povrijedili
drugu osobu, odnosno kad ste u njoj izazvali pozitivne
osjeaje.
Ako je tako, onda to i vi moete osjetiti u podruju svoje srane
akre. Dakle, nakon to ste neko vrijeme uvjebavali osvjeivanje
osjeaja koje drugi ljudi pobuuju u vama, sada tu istu
vjebu provedite kad primijetite da ste vi neki osjeaj potakli u
drugom ovjeku.
Povucite se u neku odvojenu prostoriju. Ako ne moete odmah,
uinite to kad bude prva prilika. Za svrhu ove vjebe sasvim e
dobro posluiti i sjeanje na prizor u kojemu se to dogodilo. Zatvorite
oi i usmjerite pozornost na sranu akru. Osjetite to se
tamo dogaa.
Ovaj put osjeaji e biti mnogo blai jer na posljetku oni nisu
vai ve drugoga ovjeka. Ipak, bit e tu. Ako ste razvili osjetljivost
na njih provodei prvu vjebu, ne bi smio biti problem
'0sjetiti' ono to osjea druga osoba.
Kad u tome uspijete, izrecite to to ste osjetili. Primjerice: Moja
sestra osjea neugodu i ljutnju, jer sam u javnosti izrekla neto to
ona nije eljela da se zna.
Kao i u prvom sluaju, nemojte nita initi s osjeajem kojega
ste osvijestili. Nema potrebe za tim. to je uinjeno, uinjeno je.
Ali svakako iz toga moete uiti. Zapamtite to ste uinili i drugi
put to uinite drugaije. Jer, ak i ako vi to ne primjeujete,
druge osobe reagiraju na vae postupke. A kao to smo rekli,
stvaranje osjeaja u drugim ljudima takoer je neto to nas i te
kako prati tijekom procesa umiranja.
24. VJEBA
Nakon nekog vremena usmjeravanja pozornosti na svoje i tue

osjeaje koje biljei va itagupta, bit ete u stanju primijetiti ih

odmah kako nastaju. Nee vam vie biti potrebno osamljivanje,
jer e se vae srce javljati odmah, im se neto dogodi.
Ipak, tijekom provoenja druge vjebe moda ete naii na
situaciju u kojoj ne moete tono odrediti to zapravo osjea
druga osoba. To se moe dogoditi i u sluaju prve vjebe, kad osvjeujete
svoje osjeaje. Ponekad e oni biti neodreeni i bit e
teko rei o emu se radi.
U takvim sluajevima pomau tjelesni osjeti. Odnosno, uinite
sljedee: stavite ruku na sranu akru. Taj pokret moete uiniti
i u drutvu jer je nezamjetan. Ako mislite da neete izazvati previe
pozornosti uinite to s obje ruke. Zatim se u sebi zapitajte:
Ugoda ili neugoda?
Ruka ili ruke na sranoj akri dodatno e pojaati osjete u njoj.
Ako do tada nisu bili odreeni, sada e postati. Mentalno pitanje,
ugoda ili neugoda, pomoi e da se odgovor usmjeri u jednom
ili drugom smjeru.
Ako je odgovor ugoda, znai da osoba osjea pozitivne osjeaje.
Ako je odgovor neugoda, osjeaji su negativni.
Na taj nain moete u graninim sluajevima odrediti kakve e
biti posljedice osjeaja koje ste stvorili. Postupite kao to je objanjeno:
ne inite nita, ali uite iz obavijesti koje ste dobili te u
drugim prigodama prilagoavajte svoje ponaanje.
Ne zaboravite, cilj je u podruje itagupte utisnuti to vie iskrenih
i stvarnih pozitivnih osjeaja, kako svojih tako i tuih.

9
KADA DOLAZI SMRT?
Izmeu svih neobinih i zanimljivih pitanja o smrti istie se ono o trenutku
njezinoga dolaska. Kada emo umrijeti?
Za veinu ljudi to je pitanje ak i strasnije od razmiljanja o samoj injenici
da emo umrijeti. Jer, sve dok ne doemo do vrstog i odreenog
znanja o vremenu smrti, u naem umu se jo uvijek zadrava varljiva obmana
i nada da se to nama nee dogoditi.
Naravno, na razini intelekta svatko je svjestan neizbjenosti smrti. Ali, intelekt
ne zadire dovoljno duboko. On ne pokree unutarnja kretanja koja u
ovjeku stvaraju osjeaj sigurnosti, ali i osjeaj izgubljenosti. Intelektualno
znanje o tome da sve to je roeno umire, uope ne mora biti povezano sa
stvarnim prihvaanjem vlastite smrti. Ili, prihvaanjem smrti bliskih nam
osoba.
Zbog toga se esto dogaa da ljudi doista prou kroz unutarnju preobrazbu
tek kad zasigurno saznaju da e umrijeti unutar odreenoga vremenskog
razdoblja. To je, primjerice, sluaj s neizljeivim bolestima. Saznanje da
nam preostaje samo ogranieni broj dana suoava nas s potrebom stvarne

pripreme za smrt. Naravno, i prije takvoga saznanja mi smo znali da je pred

nama ogranieni broj dana. Ali, nismo znali koliko! Nismo bili svjesni
brojke.
ak bi se moglo rei da nije vano koliko je ta brojka mala ili velika. Konkretnost
izraza "preostaje mi jo godinu dana ivota", dovoljna je da nas
izbaci iz uobiajenih obrazaca razmiljanja i pokrene proces ozbiljne pripreme
za smrt. Naravno, u sluaju da smo prije toga odbijali i samu pomisao
na to, takav e dogaaj predstavljati ok, a bit e moda primljen s nevjericom
i poricanjem. Nakon toga e doi ljutnja i optuivanje, a zatim patnja i
tuga.
Jasno je da saznanje o kratkoi vremena, primjerice nekoliko mjeseci,
predstavlja vei ok nego saznanje o nekom duljem vremenskom razdoblju,
primjerice deset godina. Ipak, ak i u takvom sluaju, izraavanje konkretnih
brojki predstavlja prilian udarac na na um. Neto za to smo prije znali da
e se dogoditi 'jednom', sada e se dogoditi u tono odreenom razdoblju,
primjerice, 'u proljee sljedee godine'.
Postavlja se pitanje kako ovjek uope moe saznati kada dolazi njegova
smrt? To se svakako moe u sluajevima kada smo teko bolesni, a lijenici
na osnovi svojega znanja o tijeku bolesti mogu otprilike procijeniti koliko
nam je ivota preostalo. Ali da li uope postoje naini da se vrijeme smrti utvrdi
bez nazonosti bolesti, odnosno mnogo godina unaprijed? Takvi naini
postoje i predstavljaju dio znanja o smrti odnosno dio pripreme za nju.
Prije nego nastavim moram odmah istaknuti da se takvo znanje o trenutku
smrti, bez obzira na nain utvrivanja, nikako ne smije davati nepripremljenim
osobama. Postoji mogunost zloporabe takvoga znanja. Primjerice,
nepripremljena osoba moe psiholoki vrlo teko podnijeti ivot u oekivanju
najavljenog razdoblja smrti do te mjere da zapravo prestane ivjeti
mnogo prije toga! Teina spoznaje moe je opteretiti toliko da izgubi orijentaciju
i prestane provoditi svoju dharmu odnosno svladavati poduke koje
su jo uvijek pred njom.
Takoer, moram istaknuti da bez obzira na povjerenje koje imam u
naine odreivanja dolaska smrti koje u vam opisati, mogunost pogreke
uvijek postoji. ak i najbolji u tome mogu pogrijeiti, a posebice to moe
neiskusnija osoba. Pogreka nije toliko vana u sluaju da je osoba koja
saznaje pogrean podatak spremna za smrt, a to znai da je prola razdoblje
pripreme i razmiljanja o svim iskustvima koja su sa smru povezana. Ali,
ako se radi o nepripremljenoj osobi koja iz znatielje ili iz unutarnje potrebe
koju ne moe tono odrediti, a obino je usprkos elji za saznavanjem tog podatka
povezana sa strahom, odbijanjem i drugim nesvjesnim negativnim osjeajima,
onda pogreka moe imati vrlo tetne posljedice po evoluciju takve
due.
Zbog toga je davanje znanja o trenutku smrti vrlo osjetljiv postupak. Nipoto
i ni na koji nain se tome ne smije pristupiti neodgovorno. Posebice je
opasno igranje, nasluivanje i 'proricanje' trenutka smrti. Klonite se takvih
stvari jer iz njih ne moe proizii nita dobro.
Znanje o trenutku smrti predat u tek osobi u koju imam osobno povjerenje

i koja je pod mojim nadzorom prola obuku u suoavanju i pripremi za

smrt. Tek tada je moja karma, a i karma osobe o kojoj se radi, sigurna od pogreke.
Ako pogreno procijenim dolazei trenutak smrti, to je mogunost
koja se mora dopustiti i zbog toga to uvijek postoji snaga slobodne volje te
neto to bih nazvao 'bojom milou', dakle, ak i u sluaju pogreke, negativnih
posljedica nema ve e osoba tu situaciju iskoristiti za dodatnu pripremu
za pravi trenutak smrti kad za njega doista doe vrijeme.
* * *
Postoji mnogo naina na koje ovjek moe umrijeti. Takoer, postoji i
mnogo uzroka smrti. Primjerice, moe se umrijeti zbog bolesti, nesretnim
sluajem, nasilno, u ratu, nepanjom, odlukom (u sluaju samoubojstva) ili
jednostavno od starosti. Ipak, u krajnjoj analizi naina su samo dva, a uzrok
smrti uvijek samo jedan!
ovjek moe umrijeti spreman ili nespreman. Bilo da je u pitanju smrt od
starosti ili smrt u nesrei, spremnost je ono to e odrediti daljnju evoluciju
due nakon smrti. Oigledno je da su oni koji imaju pristup znanju o moguem
trenutku smrti, s pripremom ve otpoeli. A za one koji ne mogu
tono predvidjeti trenutak smrti, potreba za pripremom je vrlo urna. Moda
proivljavamo svojih posljednjih nekoliko dana i vremena je manje nego to
mislimo. Zbog toga nikad nije prerano da se pone s pripremom. Zapravo,
ba kao to proces umiranja otpoinje s roenjem i proces pripreme za smrt
morao bi otpoeti u najranijem djetinjstvu.
Od dva naina na koji moemo umrijeti, spremni i nespremni, spremnost
je ispravan nain. Zbog toga se moe rei da priprema za smrt osigurava ispravno
umiranje.
U pogledu uzroka smrti, moe se rei da je on
samo jedan, bez obzira na vanjske uzroke i naine.
Naime, dua je utjelovljenjem preuzela na sebe odreen
broj zadaa koje mora izvriti te odreen broj
poduka koje mora svladati. Meutim, jednako tako
je preuzela i odreeno vrijeme unutar kojega namjerava ispuniti svoju odluku.
To vrijeme se u vedskoj filozofiji naziva ajus. Izraz ajus oznaava ivotni
vijek. Uzrok smrti zapravo je uvijek nedostatak ajusa.
Ponekad se ajus odreuje kao ivotni dah. Na osnovi toga nastalo je
uvjerenje da je ovjeku odreen broj udisaja. Zavisno od naina na koji ivi,
brzo ili polako, on e i svoj broj udisaja udahnuti na isti nain, brzo ili polako.
Brzo udisanje i izdisanje skrauje ivot, polagano ga produuje.
Iako u ovakvom stavu ima istine, on nije u potpunosti toan. Ne radi se o
mehanikoj mjeri. Na posljetku, drastino usporavanje disanja zahtijevalo bi
povlaenje iz ivota, a upravo to bi moglo sprijeiti duu da napreduje.
Ajus ni u kom sluaju ne predstavlja kvantitavnu, ve kvalitativnu mjeru.
To znai da se ne radi o odreenom broju dana ili godina. Radi se o
odreenim iskustvima. Dua e ostati utjelovljena u postojeem tijelu sve
dok iskustva koje proivljava podravaju ivot i evoluciju. Kad iskustva

prestanu to initi, dua naputa utjelovljenje, stvarajui, uz pomo vie sile,

okolnosti svojega odlaska, bilo da se radi o bolesti, nesrei ili neemu
drugome.
Tako bi rezultat namjernog usporavanja disanja povlaenjem iz svjetovnog
ivota, zapravo sa sobom donio skraivanje ivota. Nedostatak iskustava
dua bi protumaila kao nedostatak ajusa i napustila postojee utjelovljenje.
Naravno, pod uvjetom da upravo povlaenje iz svjetovnog ivota nije ono
iskustvo koje je dui potrebno.
Idealna smrt je ona u kojoj je ovjek iskoristio svoj ajus ivei ivot u
punini, ostvarujui dharmu i odraujui karmu. Nakon toga on u miru predaje
baklju ivota svojim potomcima i uenicima. Potpuno spreman na smrt,
on zapravo i ne umire ve samo prelazi na drugu stranu.
No opet, kako znati koliko ajusa imamo? Koliki je zapravo na ivotni
vijek?
Ajus ne ovisi samo o godinama koje su prole. Godine su mjera vremena.
Na duhovnom planu, radi se o zrelosti, o tome koliko je dua otkrila samu
sebe u ovom utjelovljenju, odnosno koliko je odbacila poistovjeivanje s osjetilima, tijelom i egom te se okrenula samoj sebi.
Ipak, prolaz vremena je jedan od pokazatelja iskustva odnosno mudrosti.
Vrijeme i njegov prolazak, a posebice duhovna znaenja pojedinih razdoblja,
dio su znanja kako o ivotu tako i o smrti. Vedska mudrost koja izravno tumai
kvalitetu vremena u odnosu na ovjekov duhovni razvoj naziva se joti.
Rije joti znai svjetlo. Izvrsno je odabrana da bi ukazala na injenicu kako
pomou nje moemo osvijetlili inae skrivena i tamna podruja naega ivota.
Primjerice, joti nam omoguava da sagledamo karmike uzroke dogaaja
koje smo do sada proivjeli, odnosno omoguava nam bolje razumijevanje
nae prolosti. Takoer, pomou jotia moemo razumjeti duhovnu i
svakidanju kvalitetu razdoblja u kojima smo sada. To znai da bolje razumijemo
sadanjost te smo zbog toga sposobniji donijeti ispravne odluke. I na
posljetku, joti ima sposobnost zaviriti i u budunost te unaprijed sagledati
redoslijed ivotnih razdoblja. Osim to tako doista osvjetljava ono o emu
nita nismo znali, a to je budunost, joti nam omoguava da je oblikujemo
na nain koji najbolje odgovara naim duhovnim i ivotnim potrebama.
U praktinom smislu joti se smatra vedskom astrologijom te se na taj
nain i primjenjuje. Ipak, ako samo malo zavirimo pod povrinu astrolokih
tumaenja te posebice preventivnih mjera koje joti nudi, ubrzo emo shvatiti
da znanje o jotiu daleko nadilazi uobiajenu predstavu o astrologiji.
Ipak, istina je da se upravo pomou jotia moe odrediti koliko zapravo
ajusa ima odreeni ovjek. To znai da je mogue unaprijed znati kada dolaze
razdoblja povezana sa smru. Ta su razdoblja, naravno, strogo individualna.
Povezana su s trenutkom i mjestom roenja koje je takoer strogo
individualno.
Ipak, postoje odreeni ritmovi koji su opi. Takav je takozvani anijev ritam.
ani je vedski Saturn. Jedan krug Saturna oko Sunca, tonije, prividno
oko Zemlje, traje neto vie od dvadeset devet godina. Smatra se da se uobiajeni
ajus koji pripada ovjeku sastoji od etiri anijeva ritma. To bi

znailo da se puni ivotni vijek pribliava trajanju od 120 godina.

Prvi dio ivota, dakle prvih dvadeset devet godina, smatra se djetinjstvom.
Zatim slijedi mladalako doba, od tridesete do ezdesete. Doba zrelosti traje
od ezdesete do devedesete, a starost poinje nakon toga. Kao to vidite, tradicionalni
vedski sustav predvia prilino dug ivot!
Ipak, pravilna uporaba jotia poprilino individualizira ova razdoblja.
Zapravo se ajus moe istroiti bilo kada, zavisno od nae prole karme, ali i
karme koju provodimo u ovom ivotu. To znai da su nai postupci sada
takoer vani u procjeni dolaska trenutka smrti.
Sve se to uzima u obzir kod djoti analize, a kao to sam napomenuo, rezultate
takve analize voljan sam izrei samo pripremljenoj osobi.
* * *
Znanje o trenutku smrti dovodi nas do vladajueg prirodnog naela koje
upravlja naom smru. U jotiu se ta prirodna naela nazivaju grahe. Izraz
graha znai hvata, a u svakidanjem se rjeniku ti hvatai' poistovjeuju s
astrolokim i astronomskim planetima. Tako primjerice, injenica da neki
'hvata' (ima ih devet) upravlja prijelazom iz ivota u smrt, moe posluiti u
oblikovanju posebnih tehnika koje osoba moe provoditi pripremajui se za
odlazak. To znanje moe posluiti i u smislu pomoi koju e, takoer putem
posebnih tehnika, umiruem pruiti oni koji ga ispraaju.
Meutim, saznavanje trenutka smrti uz pomo jotia moe se uzdii na
jo viu razinu i pretvoriti se u voljni izbor toga trenutka!
Ne govorim o namjernoj smrti prije vremena, dakle samoubojstvu koje je
karmiki neispravan postupak i vrlo tetan po evoluciju due. Govorim o
svjesnoj smrti ije u znaenje objasniti neto kasnije u ovome poglavlju.
Izbor povoljnog trenutka za bilo koju djelatnost u jotiu naziva se
muhurta. Izbor najboljeg trenutka smrti olakava proces umiranja, ali je
dostupan samo onima koji su u mogunosti proi kroz svjesnu smrt.
U takvom sluaju radi se o izboru 'hvataa' koji e nas provesti kroz proces
umiranja. Od postojeih devet 'hvataa' samo nekoliko njih su pogodni
da nas prevedu na drugu stranu, a izmeu njih se onda, u sluaju sposobnosti
svjesne smrti, izabire onaj najpovoljniji.
* * *
Trenutak smrti moe se, dakle, odrediti prema jotiu, prastaroj vedskoj mudrosti
koja prouava ivotna razdoblja i njihove posljedice na razvoj due.
Kao to je reeno, znanje o tome dostupno je samo pripremljenom ovjeku i
to na individualan nain.
Postoje i neki drugi naini nasluivanja trenutka smrti. Meutim, oni ne
zadiru daleko u budunost. Dok je pomou jotia mogue odrediti potencijalna
razdoblja za umiranje odmah nakon roenja osobe, druge naine je
mogue primijeniti samo kad se smrt priblii na nekoliko mjeseci.
Jedan od takvih naina je bolest, odnosno lijeniko predvianje o preostatku

ivota. Naravno, tako to je nemogue u sluaju nezgoda ili nasilnih

smrti. Tada nam preostaje da se oslonimo na tri izvora znanja o dolazeoj
smrti. To su unutarnji osjeaji, vanjski znakovi odnosno 'predznaci' i na
posljetku obavijesti dobivene od ljudi kolovanih da 'vide' dolazak smrti.
O unutarnjim osjeajima je teko govoriti na sistematian nain. Radi se
o 'znanju' koje ima samo osoba o kojoj je rije. Ono se moe pojaviti u obliku
osjeaja da je ivotna svrha ispunjena i da nema vie niega to se mora
uiniti. Osoba tada iznutra 'zna' da e ivot uskoro zavriti. No, takav osjeaj
se moe pojaviti i u sluaju iznenadne smrti u ranijoj ivotnoj dobi. Tada govorimo
o 'predosjeaju' ili slutnji predstojeeg dogaaja. Takve se slutnje
mogu pojaviti u snovima ili u obliku misli u budnome stanju.
Kako emo znati jesu li ispravne ili nisu? Odgovor je jednostavan: ako su
popraene strahom, nisu ispravne! Odnosno, nema nikakve koristi od njih
ako ih prati strah.
Drugim rijeima, osoba pripremljena za smrt mogla bi iznutra, na intuitivan
nain, znati kad se trenutak smrti pribliio. Osoba koja nije pripremljena
imat e tekoa u prihvaanju intuitivnih poruka pa ih je najbolje zanemariti
jer su pomijeane sa strahom.
Vanjski znakovi takoer mogu biti pokazatelji pribliavanja trenutka
smrti. Izraz 'vanjski znakovi' zapravo se odnosi na sinkroninost. Sinkroninost
se odreuje putem istodobnih dogaaja koji imaju smisleno znaenje
za osobu koja ih zamjeuje. Na ovome mjestu nema mogunosti da
ulazimo u znaenja sinkroninosti i mogue oblike njezinoga pojavljivanja.
Meutim, i u ovom sluaju vrijedi isto kao i za intuitivne osjeaje o nadolazeoj
smrti. Osjeaj straha spreava ispravno tumaenje. Ako je on prisutan,
ili nismo spremni, ili ne zamjeujemo dobro ili je nae shvaanje
zamagljeno. U svakom sluaju vanjske znakove popraene strahom potrebno
je zanemariti.
Najpouzdaniji izvor obavijesti o dolazeem trenutku smrti, osim djotia,
predstavljaju posebno obueni ljudi koji se u tradicionalnom Tibetu nazivaju
pove. Osim to ispraaju ljude kad umiru, pomaui im da proces umiranja
proe to bezbolnije i lake, pove su obueni da 'vide' dolazeu smrt. Oni jednostavno
znaju kad e netko umrijeti i u stanju su mu to rei mnogo mjeseci
prije nego se smrt doista dogodi.
Iako na prvi pogled takva sposobnost izgleda nevjerojatna, ona se oslanja
na ispravno zapaanje tjelesnih i duhovnih znakova kod drugih ljudi. Primjerice,
nije potrebno biti posebno izvjeban da biste vidjeli kad je neka osoba
iscrpljena ili bolesna. Uz malo panje, zapazit ete i znakove dugotrajne
bolesti u obliku bljedila ili neobine boje koe. Takoer, bolesni ljudi kreu
se na odreeni nain koji je drugaiji od kretanja zdravoga ovjeka.
Sve to vrijedi i za umirueg, ak i ako se na prvi pogled ne vidi uzrok dolazee
smrti. Meutim, pove su izvjebani da vide tanahne duhovne znakove.
Radi se o kretanju ivotne energije ili prane. U energetskom omotau osobe,
takozvanoj auri, smrt se moe vidjeti mnogo prije nego e se to vidjeti u materijalnom
tijelu.
Svoju sposobnost pove ne zlorabe i ne koriste neodgovorno. Kao i u

sluaju djotia, obavijest o dolazeoj smrti moe se pruiti samo spremnoj

osobi. Pogrena uporaba sposobnosti pove bila bi karmiki vrlo tetna kako za
osobu o kojoj je rije tako i za samog povu.
Meutim, stvarna zadaa pove nije vidjeti dolazak smrti, ve pomoi umiruem.
Znanje o trenutku smrti omoguava pravovremenu pripremu. Za
osobu spremnu na smrt, ono je dragocjeno i potrebno.
Vrijeme je da pojasnim pojam svjesne smrti. Najidealnija smrt je ona tijekom
koje moemo zadrati punu svjesnost. Poetni korak je ujedno i najtei,
jer se kasnije tijekom procesa umiranja svjesnost na ovaj ili onaj nain vraa.
0 daljnjim stupnjevima svjesne smrti govorit emo kasnije u knjizi. Sada
emo se pozabaviti onim najoiglednijim vidom svjesne smrti: voljnim odlaskom.
Najidealnija smrt je ona koja bi nastupila nakon potpuno ispunjenog i
uspjenog ivota, obavljene dharme i odraene karme. ovjek bi, shvaajui
kako je njegova uloga zavrena, morao biti sposoban jednostavno rei: "Sada
odlazim." A zatim otii.
Da li je tako neto uope mogue? Da, mogue je. tovie, svjesna smrt
predstavlja neodvojivi dio duhovnoga razvoja. Na odreenoj razini razvoja
svijesti svjesna smrt postaje spontana. ak se moe rei da duhovno razvijenom
ovjeku i nije mogue umrijeti drugaije nego svjesno.
Meutim, ak i prije nego to se postigne odreena razina odnosno stanje
svijesti, mogue je uvjebavati se i pripremati za svjesnu smrt, a i provesti je
kad za to doe vrijeme. U naelu, radi se o voljnom presijecanju spojnice
koja povezuje duh i tijelo. Toj se spojnici pribliavamo potpunim smirivanjem
disanja kao u meditaciji. Naime, tijekom meditacije dolazi do smirivanja
mentalne aktivnosti do te mjere da ona zapravo prestaje. Budui da
su duh i tijelo blisko povezani, tada se smiruje i disanje. Primjerice, mnogi
vjebai meditacije izvjetavaju kako im se ini da na trenutke doista prestaju
disati. Taj 'prestanak' moe trajati desetak sekundi, a moe se mjeriti i u
minutama. Zapravo, poznati su sluajevi kad su dugogodinji askete, jogiji,
pred publikom dokazali kako mogu biti ivi zakopani ili provesti dugo vremena
na mjestima gdje nema kisika za disanje. Tako to je mogue jer se disanje
moe toliko usporiti da udah i izdah traju iznimno dugo vremena.
Disanje u meditaciji ne prestaje, ali se jako usporava, toliko da izgleda kao
da ga nema. Metabolizam tijela se takoer usporava i zbog toga nije potrebna
tako esta obnova kisika. Teoretski, u meditaciji se disanjem prestaje pratiti
ritam individualnog ivota i poinje pratiti ritam kozmikog ivota. Od toga
vrlo sporog ritma disanja do prestanka disanja dijeli nas maleni korak.
Upravo taj korak je ono to duhovno razvijeni ovjek poduzima kad svjesno
umire.
Dakle, prvi preduvjet za svjesnu smrt je sposobnost umirivanja disanja u
meditaciji. To se postie dugogodinjom redovitom praksom Integralne
meditacije. Nakon nekog vremena umirivanje disanja postane spontano ak
1 izvan meditacije.
Meutim, sam postupak konanog prelaska na drugu stranu zahtijeva in
namjere. Namjera je jednostavna: jednostavno prestanemo disati! Meutim,
zbog duboke veze koja duu povezuje s tijelom, ta namjera ne djeluje na uobiajeni

nain. U naem tijelu postoji autonomni ivani sustav koji ne dozvoljava

prestanak disanja pukom namjerom. Potrebno je 'zaobii' taj sustav
nadzora nad ivotom i projicirati namjeru na pravi nain.
U jednom starom spisu o jogi koji se pripisuje uitelju zvanom Patjanali,
spominju se posebne tehnike koje slue namjernom naputanju tijela. Djelotvornost
tih tehnika s vremenom se izgubila, ali pravilna primjena ipak je
mogua.
To znai da bi osoba koja eli provesti svjesnu smrt morala biti sposobna
umiriti disanje do kozmikog ritma putem prakse meditacije, a zatim poznavati
posebnu tehniku kojom e prekoraiti posljednju prepreku, a to je
autonomni ivani sustav kojim odravamo disanje. Tu tehniku e onda
provesti u trenutku koji je odabrala kao trenutaksvoje smrti.
Kad razmiljamo o svjesnoj smrti moramo dotaknuti i pitanje eutanazije, odnosno
ubojstva iz milosra. Iako je ovaj pojam na neki nain suprotan sam
sebi, injenica je da u odreenim sluajevima tekih bolesti, kratkotrajni nastavak
ivota bolesnika znai produavanje njegove patnje. Izabrati smrt uz
pomo lijenika zbog toga da posljednji trenuci budu bezbolni, ini se ispravnom
mogunou. S druge strane, postavlja se opravdano pitanje o etinosti
takvoga postupka. Jer, tko moe rei kakvu je zadau dua odluila preuzeti u
ovome utjelovljenju i nije li i ta patnja dio odabrane zadae? U graninim
sluajevima dilema postaje jo vea. Tko e preuzeti odgovornost na sebe i
prosuditi ima li ili nema bilo kakve mogunosti za oporavak? ak i onda kada
osoba iskreno i svjesno trai eutanaziju, uvijek postoje neki mali razlozi za
nadu.
Pitanje eutanazije uvijek e biti pod moralnim i etikim povealom, pa
ak i duhovnim povealom zbog mogunosti preklapanja sa samoubojstvom
koje predstavlja odbijanje suoavanja sa ivotom.
Nemam namjeru zastupati neki odreeni stav po pitanju eutanazije. Bit
e to teka odluka za cijelo drutvo. Kakva god da bude, uvijek e imati i svoje
protivnike. Meutim, elio bih istaknuti da uz znanje o kojemu govori ova
knjiga, a posebice uz mogunost svjesne smrti, eutanazija nije potrebna.
Svatko tko to eli, moe i zna kako, u kritinom e trenutku, po svojoj vlastitoj
odluci, bez potreba da u moralnu, etiku i duhovnu dilemu uvlai druge
ljude, jednostavno napustiti ovo utjelovljenje i zakoraiti na drugu stranu, u
podruje smrti.
Rekavi to, moram odmah otkloniti svaku mogunost zloporabe ovoga
znanja. Biti u mogunosti po volji napustiti ivot zahtijeva prilino samodiscipline,
mudrosti i znanja. Ako netko uspije sakupiti sve to, u tom e se
procesu toliko promijeniti da e svaka mogunost zloporabe otpasti. Drugim
rijeima, emocionalno nezrelu i psihiki nestabilnu osobu ne moete nauiti
postupku svjesne smrti, odnosno teoretski i moete, ali u praksi ga ona nee
moi provesti. Za odravanje potpuno smirene svijesti tijekom meditacije
potrebna je visoka zrelost duha i tijela. Nadalje, za provedbu same tehnike
odlaska iz tijela potrebna je dodatna osposobljenost i uvjebavanje. Osoba
koja e se u ime pripreme za smrt prihvatiti toga pothvata ve je zrela za samostalno
odluivanje o ivotu i smrti. Tijekom procesa uenja jo e i napredovati

pa je doslovce nemogue da takva osoba to znanje iskoristi za bijeg od

problema s kojima bi se inae morala suoiti. Na posljetku, hrabro suoavanje
s problemima i njihovo rjeavanje bio je prvi motiv kod pristupanja pripremi
za smrt.
Ukoliko se tako kolovana i pripremljena osoba teko i neizljeivo razboli
te odlui odabrati trenutak svoje smrti i provesti ga jednostavnim naputanjem
tijela nema govora o zloporabi, ve samo o mudroj i pravilnoj odluci.
* * *
Nekoliko rijei i o pitanju bola. Neizljeive bolesti sa sobom najee donose
teku smrt punu bola i patnje. Da bi se taj bol ublaio, propisuju se lijekovi i
droge koje umrtvljuju ivani sustav. Iako to moe izgledati humano, s
duhovnog stajalita je pogreno. Naime, proces umiranja ionako je slian
halucinogenom
stanju. Da bismo zadrali svjesnost i kontrolu nad njim potrebna
nam je sva bistrina uma i snaga volje koju moemo skupiti. Ako smo
omamljeni zbog lijekova, naravno da toga nema. Rezultat je nagonsko
prolaenje kroz smrt i nemogunost dobrih izbora.
Uvijek je bolje umrijeti svjesno, ak i u bolovima. Najbolje je biti sposoban
rei: "Sada odlazim".
Naravno, ponekad e upravo taj bol sprijeiti svjesnost pri poetnim
stupnjevima prolaska kroz smrt. Takoer, nepripremljenom ovjeku nee
pomoi svjesnost jer se boji i moda e mu biti tee ako bude svjestan. Zbog
toga mnogi ljudi doslovce mataju o smrti tijekom sna jer misle da e im tako
biti lake.
U svakom sluaju, pitanje lijekova i droga za smanjenje bola mora se
rjeavati od pojedinca do pojedinca. Kod nepripremljene i uplaene osobe,
bolje je da lijekovi uine svoje i uklone bol. Ali, u sluaju da se radi o pripremljenoj
osobi, miljenja sam da je bolje smanjiti koliinu lijekova, posebice
ako se unaprijed moe predvidjeti kritian trenutak. Na taj nain e se
bol vratiti, ali e se vratiti i svjesnost, to e biti mnogo korisnije za ispravnu
smrt. Takoer, ne smije se zaboraviti da duhovno zrele osobe esto imaju
sposobnost kontrole bola. Ta se sposobnost u trenucima umiranja javlja i
nepripremljenim
osobama. Meutim, budui da one zbog straha bjee od bola,
nisu je u mogunosti iskoristiti.
* * *
I na posljetku, mogue je proi kroz svjesnu smrt iako ajus nije do kraja
iscrpljen! Takvi sluajevi su rijetki i posebni. Jedan od njih, svakako prvi
zabiljeen u povijesti, pa makar ona bila i legendarna, je sluaj Naikete opisan
u Katha Upaniadi.
Taj spis, koji nas je odveo u pustolovinu ispitivanja pravoga znaenja umiranja
i smrti, govori o tome kako je djeak Naiketa, sam uporabivi tehniku

svjesne smrti, otiao k Gospodaru smrti, bogu Jami. Vrativi se, donio je sa
sobom znanje o procesu umiranja i znaenju smrti.
Naiketa je pripadao onim rijetkim ljudima kojima se tijekom ivota otvaraju
Vratnice smrti ili, kako ih neki zovu, Vratnice neba. Dok su one otvorene,
osoba moe pod odreenim uvjetima zakoraiti na drugu stranu i
vratiti se natrag. Naglaavam da pod tim ne mislim na iskustvo tik do smrti.
Mislim na svjesni duhovni postupak, a ne na rezultat nesree ili bolesti.
Koji su to ljudi i kada su Vratnice smrti za njih otvorene, utvruje se
putem djotia. Ako se to utvrdi i oni budu na vrijeme upozoreni i pripremljeni, mogue je da e proi kroz njih i, ako budu tako htjeli, vratiti se sa
znanjem kojim obogauju ivot ljudima s ove strane Vratnica.
Kao to sam objasnio, upravo to je izvor znanja sadranog u ovoj knjizi.
POUKE POGLAVLJA KADA DOLAZI SMRT?
Saznanje da nam preostaje samo ogranieni broj dana suoava nas s potrebom
stvarne pripreme za smrt. Izraavanje konkretnih brojaka predstavlja prilian
udarac na na um. Neto za to smo prije znali da e se dogoditi 'jednom' sada e
se dogoditi u tono odreenom razdoblju, primjerice, 'uproljee sljedee godine'.
Postoje naini da se vrijeme smrti utvrdi bez nazonosti bolesti, odnosno mnogo
godina unaprijed. Takvo se znanje, bez obzira na nain utvrivanja, nikako ne
smije davati nepripremljenim osobama.
Postoji mnogo naina na koje ovjek moe umrijeti. Takoer, postoji i mnogo
uzroka smrti. Ipak, u krajnjoj analizi naina su samo dva, a uzrok smrti uvijek
samo jedan!
ovjek moe umrijeti spreman ili nespreman, a uzrok smrti uvijek je nedostatak
ajusa.
Dua je utjelovljenjem preuzela na sebe odreen broj zadaa koje mora izvriti te
odreen broj poduka koje mora svladati. Jednako tako, preuzela je i odreeno
vrijeme unutar kojega namjerava ispuniti svoju odluku. To vrijeme se u vedskoj
filozofiji naziva ajus.
Ajus ni u kom sluaju ne predstavlja kvantitavnu, ve kvalitativnu mjeru. To znai
da se ne radi o odreenom broju dana ili godina. Radi se o odreenim iskustvima.
Dua e ostati utjelovljena u postojeem tijelu sve dok iskustva koja proivljava
podravaju ivot i evoluciju.
Vedska mudrost koja izravno tumai kvalitetu vremena u odnosu na ovjekov
duhovni razvoj naziva se joti. Pomou jotia mogue je odrediti koliinu ajusa
koju ovjek ima na raspolaganju.
Saznavanje trenutka smrti uz pomo jotia moe se uzdii na jo viu razinu i

pretvoriti se u voljni izbor toga trenutka. Izbor najboljeg trenutka smrti u skladu s
takozvanim grahama ili 'hvataima' iz jotia, olakava proces umiranja, ali je
dostupan samo onima koji su u mogunosti proi kroz svjesnu smrt.
Osim jotia postoje jo neki naini odreivanja trenutka smrti. Najprije, tu je
bolest, odnosno lijeniko predvianje o preostatku ivota. Ali u najveem broju
sluajeva to su unutarnji osjeaji, vanjski znakovi odnosno 'predznaci' i na
posljetku obavijesti dobivene od ljudi kolovanih da 'vide' dolazak smrti, tradicionalno
zvanih pove.
Najidealnija smrt je ona tijekom koje moemo zadrati punu svjesnost.
Mogue je uvjebavati se i pripremati za svjesnu smrt, a i provesti je kad za to doe
vrijeme. U naelu, radi se o voljnom presijecanju spojnice koja povezuje duh i
tijelo. Toj se spojnici pribliavamo potpunim smirivanjem disanja, kao u meditaciji,
a zatim uporabom posebne, ali vrlo jednostavne tehnike zaobilazimo autonomni
ivani sustav koji nadzire disanje.
Uz znanje o svjesnoj smrti eutanazija nije potrebna. Svatko tko to eli, moe i zna
kako, u kritinom e trenutku po svojoj vlastitoj odluci, bez potreba da u moralnu,
etiku i duhovnu dilemu uvlai druge ljude, jednostavno napustiti ovo utjelovljenje
i zakoraiti na drugu stranu, u podruje smrti. Zbog prirode ovoga postupka koji
zahtijeva zrelost i visoko razvijenu svijest, ne postoji mogunost zloporabe u smislu
bijega od ivota samoubojstvom. Ako takvi motivi postoje u osobi koja bi to
pokuala, metoda jednostavno ne bi djelovala.
Da bismo zadrali svjesnost i kontrolu nad njim potrebna nam je sva bistrina uma
i snaga volje koju moemo skupiti. Ako smo omamljeni zbog lijekova, naravno da
toga nema. Rezultat je nagonsko prolaenje kroz smrt i nemogunost dobrih
izbora. Uvijek je bolje umrijeti svjesno, ak i u bolovima. Najbolje je biti sposoban
rei: "Sada odlazim ".
Pitanje lijekova i droga za smanjenje boli mora se rjeavati od pojedinca do
pojedinca.
Kod nepripremljene i uplaene osobe, bolje je da lijekovi uine svoje i uklone
bol. Ali, u sluaju da se radi o pripremljenoj osobi, bolje je smanjiti koliinu
lijekova. Na taj nain e se bol vratiti, ali e se vratiti i svjesnost, to e biti mnogo
korisnije za ispravnu smrt.
Ne smije se zaboraviti da duhovno zrele osobe esto imaju sposobnost kontrole
bola. Ta se sposobnost u trenucima umiranja javlja i nepripremljenim osobama.
Meutim, budui da one zbog straha bjee od bola, nisu je u mogunosti iskoristiti.
Postoje vjebe koje nas pripremaju za mogunost smrti uz bolove.
Mogue je proi kroz svjesnu smrt iako ajus nije do kraja iscrpljen! Takvi sluajevi
su rijetki i posebni. Ljudi kod kojih se utvrdi takva mogunost mogu se pripremiti

na odgovarajui nain, proi kroz smrt za ivota i vratiti se natrag, donosei sa sobom
dragocjeno znanje o ivotu i smrti.
PRAKTINI POSTUPCI
Dvije vjebe izravno povezane s ovim poglavljem odnose se na
privlaenje znakova o nadolazeoj smrti te razvijanje sposobnosti
odvajanja od tijela. Glede svjesne smrti, najvanije je redovito
vjebati meditaciju, a ako postoji elja za razvijanjem sposobnosti
konkretnog provoenja postupka odvajanja od tijela,
prvi korak je uenje tehnika aktivacije na Teaju za arobnjake.
Vjeba odnosno 'molitva' za primjeivanjem znakova nadolazee
smrti korisna je zbog usmjeravanja panje na komunikaciju
s vlastitom unutranjou (intuicija) te inteligencijom Prirode
(sinkroninost). Vjeba koja pomae u odvajanju od osjeta
bola moe se provoditi odmah poradi ispitivanja njezine djelotvornosti,
ali e takoer stvoriti naviku za stvaran proces umiranja
kad e nae sposobnosti biti mnogo vee.
25. VJEBA
Ako ste ozbiljno pristupili pripremama za smrt, svakako ete
eljeti biti upozoreni na nju. U sluaju da niste u kontaktu s povom
(to je teko u dananje vrijeme) niti ste proli osobnu pripremu
koja bi vam omoguila znanje 0 moguim trenucima
smrti na osnovi jotia, preostaje vam unutarnji osjeaj i predznaci.
I jedno i drugo je podlono subjektivnom tumaenju.
Osim rada na intuiciji i razumijevanju sinkroninosti, predlaem
da u svoju dnevnu rutinu ukljuite i neku vrstu molitve za
upozorenjem. Nju moete uputiti Bogu, vioj sili ili kome ve
vama odgovara, svakoga jutra prije nego krenete u aktivnost.
Smislite svoju molitvu ili uporabite sljedee reenice:
"elim u najveoj mjeri biti spremna/an za veliku pustolovinu
smrti. Molim Te da mi da jasno razumijevanje osjeaja i znakova
koji e me upozoriti na njezin poetak."
Nemojte oekivati rezultate ove molitve odmah. Ona e se
moda pokazati tek za nekoliko desetaka godina kad vae vrijeme
dode. Ipak, trenutak pozornosti usmjeren na ovu molbu
vrlo je koristan.
26. VJEBA
U trenutku umiranja ovjekov duh/tijelo sustav vrlo je osjetljiv i
otvoren. Nestaje poistovjeivanje samo s tijelom, a to ponekad
moe pokrenuti buenje mnogih unutarnjih sposobnosti. Primjerice,
osoba moe 'uti' misli drugih ljudi, 'vidjeti' neto to se
ne nalazi izravno u njezinoj blizini te imati razne doivljaje koje
u jogi nazivaju sidhijima - iznimnim sposobnostima. Energija

koja nam je tada na raspolaganju vrlo je velika. Izmeu ostalog

sposobni smo za odvajanje svijesti od osjetila pa tako i od
iskustva bola.
Jedan od najboljih naina za kontrolu bola je usmjeravanje pozornosti
na podruje este energetske spojnice, odnosno este
akre. Ona se. nalazi na elu, neto povie toke izmeu oiju.
Tu energetsku spojnicu jo nazivaju 'treim okom'.
Izmeu svih svojih drugih djelovanja, ako je aktivirana, ona nas
moe dovesti u stanje kad smo neosjetljivi na bol. Oigledno je
da bi takvo uklanjanje bola imalo velike prednosti pred morfijem
ili drugim lijekovima. Najljepe je to to postoji vrlo velika
vjerojatnost da e svaki umirui ovjek, ako usmjeri svoju pozornost
na estu akru, smanjiti ili sasvim ukloniti iskustvo bola!
Naime, radi se o tome da i sam proces umiranja daje snagu usmjerenoj
panji i aktivacija este akre e se dogoditi bez veih
problema.
Ono to mi sada moemo pokuati je da svaki put kad osjeamo
tjelesnu bol, usmjerimo pozornost na estu akru. 'Usmjeriti pozornost'
znai osjeati to podruje, usmjeriti se na njega. Ne moramo
nita zamiljati, ali ako se pojave neke slike i osjet topline
odnosno strujanje energije, prihvatimo to kao prirodno.
Ova vjeba ima dvije svrhe. Prva i najvanija je da se naviknemo
da tijekom osjeta bola pozornost
usmjerimo na estu akru. Ako to
radimo tijekom ivota, velika je
vjerojatnost da emo to uiniti i u
procesu umiranja ako on bude
bolan.
Druga svrha je mogua provjera
ove tehnike. Naime, sasvim lako
se moe dogoditi da e duhovno
otvoren ovjek doista moi kontrolirati
osjet bola i sada, dok nije u izravnom procesu umiranja.
27. VJEBA
Trea vjeba zapravo i ne predstavlja konkretan postupak. Radi
se vie o ponovnoj napomeni da je uenje Integralne meditacije,
a takoer i naprednog programa pod nazivom Teaj za
arobnjake, iznimno korisno u procesu pripreme za smrt, posebice
ako nas privlai zamisao o postupku provoenja svjesne
smrti.
Redovita meditacija zbliit e nas sa iskustvom unutranjega
mira, a vjebanje tehnika aktivacije omoguit e nam da bez
problema primijenimo posebnu tehniku za odvajanje due od
tijela, kad za to doe vrijeme.
Svjesna smrt je zasigurno veliko jamstvo da e se naa evolucija

prolaskom kroz proces umiranja znatno ubrzati. Sve o emu e

biti govora u treem i etvrtom dijelu knjige bit e znatno
olakano ak i ako postoji samo pokuaj provoenja svjesne
smrti.
Zbog toga ponavljam toplu preporuku o uenju Integralne meditacije
i neto kasnije tehnika aktivacije.

10
POSLJEDNJA MISAO
Prolazei kroz razna podruja pripreme za umiranje, pribliili smo se samome
trenutku smrti. U treem dijelu knjige zakorait emo preko granice
koja dijeli poznato podruje ivota od nepoznatog i na izgled mranog
podruja u kojem emo se svi jednom nai nakon to napustimo svoje trenutno
utjelovljenje. No, prije toga nam preostaje jo jedno pitanje koje moramo
razmotriti, a to je pitanje posljednje misli.
Tijekom ivota prolazimo kroz razna iskustva. Osjeamo, mislimo, govorimo
i djelujemo. U odreenom smislu sva su naa iskustva i postupci rezultat
nae prole karme. Istodobno, ono to inimo predstavlja novu karmu
ije e nas posljedice sustii u budunosti. Nijedno djelo, a zapravo nijedna
misao, ne ostaje bez svojeg ispunjenja. To znai da je sve to smo ikada
uinili vano u oblikovanju nae budunosti.
U rijetkoj literaturi koja se bavi problematikom smrti ponekad se moe
pronai tvrdnja da je posljednja misao iznimno vana za na daljnji razvoj.
Postoje i miljenja da je posljednja misao ta koja nas nakon smrti odvodi u
'raj' ili 'pakao'. Takoer, neki duhovno-religiozni pravci smatraju da nas
posljednja misao upuena Bogu odvodi ravno k njemu. U sklopu takvoga stajalita,
umiruima se, primjerice, moe preporuiti zazivanje Bojeg imena
dok umiru.
S jedne strane takvo se stajalite moe uiniti naivnim. Zakon karme
izgleda prilino krut: sva poinjena djela za sobom povlae posljedice. Zato
bi posljednja misao bila iznimka? Odnosno, zato bi karmika posljedica
posljednje misli bila vanija ili snanija nego karmika posljedica bilo koje
druge misli?
Postoji nekoliko moguih odgovora na ova pitanja. Prvo, u ivotu postoje
trenuci kad misli i djela imaju dalekosene posljedice. A takoer postoje i oni
trenuci kad su posljedice umjerene ili male. Ista misao ili isto djelo, u razliitim
e okolnostima imati drugaiji utjecaj na nas, ljude oko nas i okolinu u
kojoj se nalazimo.
Trenutak smrti je prilino vaan. Radi se o jedinstvenom dogaaju koji
proivljavamo samo jednom u istom utjelovljenju. Ve sam napomenuo da
umirua osoba moe odjednom pokazivati sposobnosti daleko iznad onih
koje je koristila tijekom ivota. Razlog tome je to nestaje poistovjeivanja s
tijelom. Duh postaje slobodniji i u odreenom smislu snaniji. Energija se
odvaja od materijalnog i usmjerava u duhovno podruje. Snaga raste.

Naravno, u veini sluajeva to se ne primjeuje jer je umirua osoba zbunjena

i uplaena. Ako se i dogaa neto neuobiajeno, to prolazi bez vidljivih
oitovanja, a posebice bez namjernog usmjeravanja.
Postoji jo jedan razlog zbog kojega posljednja misao upuena Bogu
doista znai da je ovjek njemu/njoj blizak. Proces smrti je izvor velike zbunjenosti
za nepripremljenu osobu. Suoena s nepoznatim osoba e oajniki
traiti poznate elemente na koje bi se mogla osloniti. Javit e se sjeanja na
proivljena iskustva, a s njima i osjeaji koji su ih pratili. Bit e prisutan i
strah te potreba da se to prije proe kroz nepoznato iskustvo. Misli e bjeati
k onome to je poznato, k onome o emu se esto mislilo ili se esto eljelo.
injenica da je netko u tom stanju sposoban okrenuti misli k Bogu ukazuje
da je tijekom ivota proveo mnogo vremena s njim/njom! A to opet
znai da nije samo ta posljednja misao uzrok dobre karme poslije smrti, ve
je ona stvorena velikom koliinom ispravnih i duhovnih postupaka tijekom
ivota. Posljednja misao je ukupni rezultat ivotne karme i kao takva na neki
je nain njezin nositelj.
To znai da se s posljednjom misli ne moe ba lako upravljati, niti se
moe preicom dobiti iskupljenje za lou karmu poinjenu za ivota. Ako su
nae misli cijeloga ivota bile okrenute stjecanju materijalnih dobara, ugleda
i moi te zadovoljavanju potreba tijela, onda je vrlo vjerojatno da emo o
tome misliti i tijekom smrti. Ako smo se ipak uzdigli iznad toga i nae
vrijeme i misli posveivali drugaijim temama,
kao to su, primjerice, ljubav, davanje, znanje,
stvaranje i evolucija due, onda je vjerojatno da
emo i tijekom smrti biti sposobni usmjeriti se
prema njima.
Dakle, ponovo: ne postoji preica do 'dobrog'
ivota nakon smrti uporabom posljednje
misli. Nije mogue preskoiti posljedice svoje
karme tako to emo posljednju misao uputiti Bogu. Ako je naa karma tijekom
ivota bila usmjerena u drugom smjeru, jednostavno neemo biti sposobni
pomisliti tu misao! Mislit emo o neemu drugome. Najvjerojatnije o
onome o emu smo mislili i za ivota.
Ipak, posljednja misao ima znaenje. Njezina uporaba dostupna je onima
koji su se tijekom ivota pripremali za smrt kao i onima koji su vrijeme posveivali
duhovnom razvoju. Ne radi se o preici ni o triku. To nije mogue.
Radi se o usmjeravanju energije i odluci o konanom naputanju tijela i
osobnosti na najbolji mogui nain.
Ako posljednja misao bude upuena Bogu, doista emo imati njegovu/
njezinu podrku. Na put kroz smrt bit e obasjan Bojom milou. A
karma, koliko god bila kruta, ponekad se pomalo savije upravo pod sjajem
milosti upuene s najviega mjesta.
Ali, kakva zapravo mora biti posljednja misao? Da li je Boje ime dovoljno?
Na neki nain i jest. Ako ste tijekom ivota Boga zvali odreenim imenom
i na taj ste se nain zbliili s njim/njom, onda je logino da e
spominjanje upravo tog imena znaiti vau povezanost s boanskim.

Smatram da u ovome trenutku veina duhovnih tragatelja zna da Bog ima

mnoga imena. Ni jedno od njih nema prednost pred drugim. On se takoer
javlja u mnogim oblicima. Kao to vidite, ja ak koristim i ensku i muku
zamjenicu za Boga. Imena su nastala kao dio razliitih kultura i religija.
Nema smisla isticati neko od njih nasuprot drugoga. Svatko e slijediti svoje
vjerovanje. Zapravo se ne radi toliko o vjerovanju koliko o ivotnoj navici.
Bilo koje ime e biti sasvim u redu pod uvjetom da ono za vas oznaava Boga.
Prisjetite se da 'virtualni utisci' koji ostaju s duom nakon smrti, to jest
podruje koje smo nazvali itagupta, bolje biljei osjeaje nego misli i rijei.
Kakvog onda smisla ima ustrajati na odreenom obliku Bojeg imena? Ono
to je vano nalazi se u vaemu srcu, a ime je samo sredstvo pomou kojega
se izraavate.
Dakle, konkretni oblik Bojeg imena nije presudan. Upravo zbog toga,
moja preporuka za posljednju misao zapravo i nije Boje ime, ve izraz
predanosti i prihvaanja vie inteligencije. Na posljetku, ne postoji vei izraz
ljubavi i povezanosti od potpune predanosti. Ako taj osjeaj izrazimo mislima
ili rijeima onda emo rei: "Neka bude volja Tvoja."
Ako na posljednji in osobnosti bude predanost mudrosti i volji boanskog,
moemo biti sigurni da e na put kroz smrt biti najbolji mogui za nas.
* * *
Ljudi koji ispraaju umirueg na njegovom posljednjem putovanju mogu
mu pomoi u smislu podsjeanja na znanje o kojemu je razmiljao tijekom
ivota te na postupke za koje se uvjebavao. Najbolji je, naravno, ispraaj
pove koji je umirueg i pripremao za smrt. No, to mogu uiniti i drugi ljudi
koji su upoznati s ovim znanjem, naravno uz uvjet da je s njim upoznat i umirui.
Jedan od oblika pomoi je podsjeanje na posljednju misao, a uz nju i na
detalje procesa umiranja. Na kraju knjige pronai ete dodatak pod naslovom
itanje za umirue. To je tekst koji se ita osobi koja odlazi, a sastavljen je
na osnovi znanja i praktinih postupaka izloenih u ovoj knjizi. Zamisao vodilja
za taj tekst je Tibetanska knjiga mrtvih koja se takoer ita umiruima.
Meutim, itanje za umirue je potpuno osloboeno bilo kakvih kulturnih ili
religioznih primjesa te se vrlo lako moe primijeniti u svim okolnostima, bez
obzira na religiju ili svjetonazor osobe koja umire. Uvjet je, naravno, da
osoba prihvaa znanje o smrti te da ga eli primijeniti u praksi.
U odreenom smislu dijelovi toga teksta mogu se iskoristiti za pomo
umiruoj osobi ak i ako se ona za ivota nije pripremala na taj nain. Na
primjer, ako doista pomognete umiruoj osobi da se u posljednjim trenucima
preda Bogu, uinili ste mnogo za nju.
Osim toga za nepripremljene ljude vrlo je loe kad umru sami. Blizina,
ljubav i podrka vrlo su vani u tim trenucima. Najgore je kad okolina umiruega
svojim pogrenim postupcima jo vie vezuje za ovaj svijet i na taj
nain onemoguuje ispravno umiranje. Zbog toga je znanje o smrti potrebno
proiriti do svakoga ovjeka jer prije ili kasnije nai emo se u situaciji da
netko pokraj nas umire. Znati kako mu pomoi i olakati prijelaz nije samo

vano za umirueg, ve i za nas koji ostajemo. Suradnja u jednom od

najsnanijih duhovnih preobraaja dostupnih ovjeku, suradnja u smrti, veliki
je dobitak za nas same. Mnogo stare neodraene karme moe se 'spaliti'
u takvoj djelatnosti.
Duhovna uenja tvrde da u blizini prosvjetljenja neznanje nestaje. Isto je
tako i u sluaju smrti. U njezinoj blizini nestaju mnogi velovi magle koja
obavija na duh i srce. Suoeni sa smru, karmiki dugovi tope se poput maslaca
na suncu, a lanci vezanosti otpadaju jedan po jedan, kao da su nainjeni
od papira.
POUKE POGLAVLJA POSLJEDNJA MISAO
Postoje trenuci kad misli i djela imaju dalekosene posljedice. Trenutak smrti je
prilino vaan. Radi se o jedinstvenom dogaaju koji proivljavamo samo jednom
u istom utjelovljenju.
Umirua osoba moe odjednom pokazivati sposobnosti daleko iznad onih koje je
koristila tijekom ivota. Razlog tome je to nestaje poistovjeivanja s tijelom. Duh
postaje slobodniji i u odreenom smislu snaniji. Energija se odvaja od materijalnog
i usmjerava u duhovno podruje. Snaga raste.
Posljednja misao je ukupni zbir nae karme poinjene za ivota.

&

Ne postoji preica do 'dobrog' ivota nakon smrti uporabom posljednje misli. Nije
mogue preskoiti posljedice svoje karme tako to emo posljednju misao uputiti
Bogu.
Uporaba posljednje misli dostupna je onima koji su se tijekom ivota pripremali
za smrt, kao i onima koji su vrijeme posveivali duhovnom razvoju. Ako posljednja
misao bude upuena Bogu, doista emo imati njegovu/njezinu podrku.
Na put kroz smrt bit e obasjan Bojom milou. A karma, koliko god bila kruta,
ponekad se pomalo savije upravo pod sjajem milosti upuene s najvieg mjesta.
Ako ste tijekom ivota Boga zvali odreenim imenom i na taj ste se nain zbliili s
njim/njom, onda je logino da e spominjanje upravo tog imena u trenutku smrti
znaiti vau povezanost s boanskim.
Ni jedno boje ime, iz bilo koje kulture ili religije, nema prednost pred drugim.
Bilo koje ime e posluiti svrsi pod uvjetom da ono za vas oznaava Boga.
Prisjetite se da 'virtualni utisci' koji ostaju s duom nakon smrti, to jest podruje
koje smo nazvali itagupta, bolje biljei osjeaje nego misli i rijei. Ono to je
vano nalazi se u vaemu srcu, a ime je samo sredstvo pomou kojega se
izraavate.
Preporuka za posljednju misao je izraz predanosti i prihvaanja vie inteligencije.

Ne postoji vei izraz ljubavi i povezanosti od potpune predanosti. Ako taj osjeaj
izrazimo mislima ili rijeima onda emo rei: "Neka bude volja Tvoja."
Ljudi koji ispraaju umirueg na njegovom posljednjem putovanju mogu mu pomoi
u smislu podsjeanja na znanje o kojemu je razmiljao tijekom ivota te na
postupke za koje se uvjebavao. Na taj nain, pomaui umiruem, oni uklanjaju
mnotvo karmikih dugova koji ih optereuju.
PRAKTINI POSTUPCI
Pribliivi se kraju drugoga dijela knjige koji govori o pripremi
za smrt, pribliili smo se i kraju vjebama koje moemo provoditi
u tom smislu. Vjeba 'posljednje misli' koja se preporuuje
uz ovo poglavlje zapravo je posljednja koju na taj nain moemo
uvjebavati.
Na posljetku, proces svjesne smrti moe se provesti samo jednom,
u trenutku stvarne smrti. Zbog toga ga nije mogue provesti
'za probu'. Ali, postoje odreena 'stanja svijesti' koja nam
mogu pribliiti uvjete koji e vladati tijekom smrti. Najjednostavnije
i najdostupnije takvo stanje je spavanje odnosno sanjanje.
Zbog toga emo u nastavku knjige mnogo panje posvetiti
upravo tome. Na cilj e biti da u snovima, koji su vrlo slini
nejasnim, halucinogenim stanjima tijekom umiranja, pronaemo
vrst oslonac svjesnosti. Zapravo, moe se rei da su snovi
i spavanje veliki blagoslov za ovjeka. To je naa prigoda da iskusimo
smrt mnogo prije nego za nju doe vrijeme. tovie, snovi
su poligon na kojem e se odvijati sve nae daljnje vjebanje i
priprema za svjesnu smrt. O svemu tome bit e vie govora uz
vjebe u sljedeim poglavljima.
28. VJEBA
Vjebajte miljenje 'posljednje misli' u trenucima prije spavanja.
Kad legnete, pratite to se dogaa, odnosno prepustite se
sanjarenju i uobiajenim razmiljanjima. Kad osjetite da ste
blizu sna, pomislite 'posljednju misao': "Neka bude volja Tvoja."
To je sve. Moete je pomisliti samo jednom ili nekoliko puta, ali
NEMOJTE je ponavljati dugo vremena. Tri, etiri puta i to je
sve.
Druge veeri ponovite postupak, ali pomislite 'posljednju misao'
neto kasnije, kad budete jo dublje u oputenom stanju
prije nego to zaspite. Sljedee veeri priekajte jo malo. Nastavite
s procesom sve dok nakon nekoliko dana ne zaboravite pomisliti
'posljednju misao'. To e se sigurno dogoditi. Pazite, ne
mislim na situaciju kad ste zaboravili na cijeli proces! Mislim na
situaciju u kojoj ste ga otpoeli, svjesno ekali da se pribliite
toki spavanja, a zatim skliznuli u san nepomislivi 'posljednju

misao'.
Kad se to dogodi, ponite iznova. Prvi dan je pomislite prilino
rano, moda minutu nakon to ste legli i zatvorili oi. Drugi dan
neto kasnije i tako dalje. Ponovo ponavljajte proces sve dok
jedne veeri ne zaboravite na 'posljednju misao'.
Osim navikavanja na 'posljednju misao' u nejasnom stanju
svijesti, ova jednostavna vjeba pomoi e osvjeivanju snova
emu emo pristupiti kasnije u knjizi.

TREI DIO
TAJNE UMIRANJA I SMRTI
Smrt je najvea tajna ivota. Izluivala je ljude od pradavnih vremena.
A opet, usprkos najveim naporima da se misterij razotkrije,
smrt je danas tajanstvenija nego ikada prije.
Kirpal Singh
Nakon to smo detaljno obradili sva pitanja o smrti s kojima se ovjek
susree jo za ivota, trei dio knjige detaljno opisuje ono to se dogaa tijekom
umiranja, odnosno tijekom onog dijela ivota koji nazivamo smrt.
Tijekom ivota moramo se pripremati za smrt u smislu odravanja Naio
posljednjoj misli ili polju itagupte koje uva utiske koje je dua primila uglavnom
putem srca, slue nam takoer kao priprema za prijelaz na drugu
stranu. Isto tako, ukoliko se posvetimo praksi meditacije i dodatnim znanjima
koja iz nje proizlaze, mogli bismo raunati na izbor trenutka smrti, odnosno
na svjesnu smrt.
Meutim, izraz 'svjesna smrt' obuhvaa mnogo vie od namjernog prekidanja
poveznice izmeu due i njezinog utjelovljenja kad za to doe vrijeme.
Svjesna smrt zapravo znai potpuno budan prijelaz kroz proces umiranja.
Budui da sada zalazimo u podruje koje nam nije dostupno svaki dan,
vjebe koje emo provoditi utvrdit e temelj svjesnosti tijekom umiranja.
Kao to ete vidjeti, radi se o uvoenju svjesnosti u proces spavanja i snova.
Sanje stanje svijesti koje doivljavamo za ivota, a najslinije je smrti. Zbog
toga e praktini dio ovoga poglavlja biti povezan s razumijevanjem i vjebanjem
takozvanih lucidnih snova.
ketine tri vatre, vatre atmana, karme i dharme. Posebna znanja, poput onog
S teoretske strane dobit emo znanje i razumijevanje procesa umiranja i
smrti. To znai da emo nauiti to se dogaa kad umiremo i kako to izgleda
sa subjektivne strane. Vidjet emo kako dua naputa svoje utjelovljenje i to
ne samo materijalno tijelo ve i osobnost. Nauit emo kako tijekom umiranja
dua dva puta susree itaguptu, a takoer dva puta i Jamu, boga smrti.
Naravno, vedsko poimanje 'boanstava' nije religiozno. Radi se o prirodnim
zakonima koje u objasniti na nain prihvatljiv i razumljiv zapadno obrazovanom

ovjeku. Prirodni zakoni upravljaju smru, ba kao i ivotom.

Razliite kulture i religije pristupaju im razliito, ali kao to i u ivotu postoje
neka opa pravila jednaka za pripadnike svake kulture, tako ona postoje i u
smrti. Moda e 'boga Jamu' neka duhovna kultura nazvati drugim imenom,
ali prvi susret s njim u obliku svjetlosti doivjet e svaki ovjek bez obzira na
uvjete u kojima je ivio. Isto se to moe rei i za itaguptu koji se, primjerice,
javlja prvi put tijekom onog uvenog 'prisjeanja' na dogaaje u ivotu koji
poput filma prelete umom umirueg. Drugi put se javlja tijekom manje
poznatog prolaska kroz snolika stanja nekoliko tjedana nakon smrti. Za Tibetance
to su bardo stanja, a mi emo ih objasniti u okviru ve steenoga
znanja o 'virtualnom' polju itagupte koji prati duu na njezinom putu kroz
smrt.
Tijekom tih doivljaja dua barem jednom donosi svjestan izbor o svom
daljnjem putu, a mnogo puta odabire nagonski, potpuno nesvjesna da
donosi bilo kakve odluke. U ovom dijelu knjige saznat ete kakve su posljedice
tih odluka. Dua, primjerice, ve vrlo rano tijekom procesa umiranja izabire
izmeu potpunog prestanka utjelovljenja i poistovjeenja s apsolutnim i
neoitovanim. Ukoliko ne odlui tako, nastavlja kroz niz 'testova' koji je vode
k jednom od tri mogua puta nakon drugoga susreta s Jamom. Prvi put je
takozvani 'put utjelovljenja' koji vodi k novom ivotu u materijalnom tijelu.
Drugi put je 'put nebesnika' koji vodi do iskuavanja plodova karme u takozvanim
nebeskim svjetovima. Govorei o putu nebesnika, opisat emo mogunosti
koje se tamo pojavljuju kao i razloge zato nastaju, primjerice
pitanje 'raja' i 'pakla'.
Trei put, 'put sustvaratelja'je cilj evolucije svake due. Njime, meutim,
moemo kroiti tek ako je dua svladala sve pouke prolazei kroz razna utjelovljenja
i nebeske svjetove. Zbog toga emo o putu sustvaratelja govoriti u
etvrtom poglavlju ove knjige.
k -k -k
Podruje smrti je iroko i obuhvatno. U njemu postoje mnoge mogunosti i
jo vie detalja. Teko je zamisliti da bi jedna knjiga ovolikog opsega mogla
spomenuti sve mogunosti, a kamoli ih opisati. Te su mogunosti raznolike i
bezbrojne ba kao i u ivotu. Ipak, mogue je napraviti sustavni pregled puta
due kroz umiranje i smrt. Dijagram toka koji slijedi zorno e vam predoiti
glavne izbore i puteve kojima dua moe ii. Preporuujem da se tijekom itanja
daljnjih poglavlja povremeno vraate na ovu stranicu i prouite dijagram
pred vama.

11
PROCES UMIRANJA
Umiranje i smrt predstavljaju iskustva na putu evolucije due. Odnosno,
radi se o stanjima u kojima se dua nalazi. Tijekom ivota dua
takoer doivljava odreena iskustva u odreenim stanjima. Osnovna znaajka
due je svjesnost. Svjesnost je cilj kojemu dua tei, a istodobno to je i
nain na koji se povezuje s oitovanim svemirom oko sebe. Zbog toga je ispravno
rei da dua doivljava svoju okolinu u razliitim stanjima svijesti.
Uobiajeno je da se tijekom ivota izmjenjuju tri stanja svijesti: budnost,
spavanje i sanjanje. One due koje duhovno znatno napreduju mogu putem
svojih osobnosti proivljavati i napredna stanja svijesti. Najprije, tijekom
meditacije doivljava se ista svijest odvojena od osjetila. Zatim se ista svijest
utvruje u svakidanjoj djelatnosti te se ne gubi ak ni kada osjetila
ponovo ponu prenositi utiske iz vanjskoga svijeta. Nakon toga dua postaje
sposobna zamjeivati tanahne razine stvarnosti koje se mogu nazvati 'nebeskim',
te na posljetku shvaa jedinstvo oitovanog i neoitovanog, sebe i
onoga izvan sebe.
Stanja svijesti mogu se sustavno podijeliti na sedam razina. U etvrtom
dijelu knjige Put u besmrtnost vidjet emo kakav utjecaj ona imaju na proces
umiranja i smrti.
Zasad je dovoljno prihvatiti injenicu da dua svijet oko sebe doivljava
zavisno od stanja u kojemu se nalazi. Primjerice, spavanje je jedno takvo
stanje. Budnost je drugo takvo stanje. Valja primijetiti da je stanje svijesti
blisko povezano sa stanjem tijela. Djelovanje tijela je sasvim drugaije tijekom
spavanja nasuprot onome tijekom budnosti.
Kad otpone proces umiranja tijela, dua e prirodno prolaziti kroz
razliita stanja. Njih ne nazivamo stanjima svijesti jer su zapravo prijelazna.
U njima nema trajnosti i potpunosti jer su izazvana drastinim promjenama
u duh/tijelo sustavu.
Ipak, ba kao i u sluaju duhovnog razvoja i trajnih stanja svijesti gdje
nam je cilj odrati nepominu toku nasuprot promjenjivom oitovanom
svemiru, tako je i tijekom umiranja i smrti cilj odrati arite svjesnosti dok
dua prolazi kroz sva iskustva smrti. Ukoliko bismo u tome uspjeli, mogli
bismo rei da smo doivjeli svjesnu smrt. No, najprije je potrebno razumjeti
iskustva koja se javljaju tijekom umiranja tako da se, koliko god je to mogue,
moemo pripremiti na njih.
Stanja u koja dua zapada nakon smrti Tibetanci nazivaju bardo stanjima.
Izraz bardo bi se mogao prevesti kao prijelaz. Meutim, bar znai izmeu, a do
je zastoj. U tom smislu bi rije bardo mogla znaiti 'zastati izmeu'. Jasno je
da ne bi bilo dobro da se 'zastane izmeu', pa se zato bardo stanja nazivaju
prijelazima koje je potrebno ostaviti iza sebe.
Meutim, u odreenom smislu tibetanska filozofija i stanja svijesti tijekom
ivota oznaava izrazom bardo. Tako se, primjerice, spominje da tijekom
ivota doivljavamo tri barda: budnost, spavanje i meditativno stanje.

Nakon toga jo tri barda doivljavamo poslije smrti. Ne mora nas zbunjivati
razliitost pristupa jer je veina stanja svijesti zapravo prolazna i prijelazna.
to se tie analize iskustava nakon smrti odnosno tijekom umiranja, sustavi
su razliiti, zavisno od stajalita koje elimo zauzeti.
U analizi procesa umiranja koja slijedi neu koristiti izraz bardo, osim
kod opisivanja drugog susreta s itaguptom (vidi dijagram Put due kroz umiranje
i smrt). Ono to se tada dogaa zapravo je i najvie povezano s
posebnim shvaanjem izraza bardo u smislu tibetanskog znanja o umiranju i
smrti.
* * *
Tijekom procesa umiranja dua gubi tijelo i
osobnost. To znai da se oslobaa promjenjivog
i relativnog te da skida odjeu koju je
nosila tijekom utjelovljenja koje upravo naputa.
Ono to e ostati nakon zavretka toga
procesa je sama dua te 'virtualni' utisci njezinih
iskustava sauvani u polju itagupte.
U prvom koraku procesa umiranja nestaju
promjenjivi elementi od kojih su nainjeni
tijelo i osobnost. Ti promjenjivi elementi mogu
se opisati na vie naina. Uobiajeni nain je putem takozvanih mahabhuta.
Izraz mahabhuta sastoji se od dvije rijei, maha to znai velik, i bhuta to
znai temelj, sastojak. Dakle, mahabhuta je 'veliki temeljni sastojak'. Radi se
o osnovnim 'elementima' od kojih je nainjeno sve u oitovanom svemiru.
Tih elemenata ima pet i dobro su poznati iz raznih duhovnih i filozofskih
uenja: zemlja, voda, vatra, zrak i prostor.
Meutim, budui da smo u pripremi za umiranje spominjali joti i njegovu
sposobnost da odredi razdoblje smrti te karmikog nositelja koji e nas
kroz nju provesti, na pristup e obuhvatiti i sedam graha, karmikih hvataa,
s kojima barata joti.
Karmiki hvatai su odgovorni za oitovanje utjelovljenja. Oni iz polja itagupte
koje nosi utiske, stvaraju okolnosti tijela, duha i ivota, kroz koje se ti
utisci najlake mogu pretvoriti u konkretna iskustva u sljedeem utjelovljenju.
Kad se dua ponovo rodi, raa se u trenutku kad su karmiki hvatai,
grahe, u posebnim odnosima koji su najpovoljniji za daljnji razvoj due.
Zbog toga dobivamo tono odreeno tijelo, ali i tono odreene znaajke
naega duha. Karmiki hvatai su poput silnica koji na sebe privlae oitovana
iskustva, bilo tjelesna bilo psiholoka.
Tijekom procesa umiranja dua se istodobno s temeljnim sastojcima, mahabhutama,
oslobaa i karmikih hvataa, graha. Ono to ostaje je polje itagupte
oko nje. Tek nakon prolaska kroz smrt, prilikom ponovnog utjelovljenja,
polje itagupte e privui karmike hvatae koji e za duu ponovo
stvoriti tijelo, duh i sve druge okolnosti ivota.
Sedam karmikih hvataa se u naem duh/tijelo sustavu najbolje oituju

kao ego, osjeaji, energija, um/intelekt, znanje, stvaralatvo/prokreacija i oblik.

Sve to nestaje u procesu umiranja zajedno s elementima zemlje, vode, vatre,
zraka i prostora.
Meusobno proimanje graha i mahabhuta je mnogostruko. Svaki karmiki
hvata povezan je sa svim elementima samo u razliitim omjerima.
Primjerice, element zemlje nalazi se u umu jer je um temelj svih iskustava;
tekua narav uma i sposobnost prilagodbe ukazuju na element vode; jasnoa
uma i sposobnost zapaanja predstavljaju vatru; stalno kretanje uma je zrak,
a njegova temeljna praznina je prostor.
Meutim, na ovome mjestu nema potrebe ulaziti u te detalje. U praksi je
vano znati kroz kakva iskustva osoba prolazi kad se rjeava tijela i osobnosti.
* * *
Proces umiranja odvija se kroz nestanak pojedinih elemenata na razini
svakog pojedinog karmikog hvataa. Tako najprije nestaje element zemlje
redom u obliku, reprodukciji, znanju, umu, energiji, osjeajima i egu. Zatim
nestaje element vode istim redoslijedom u svim karmikim hvataima. Nakon
toga element vatre, zraka i prostora.
To znai da umirua osoba na tom prvom stupnju umiranja prolazi kroz
trideset pet razliitih iskustava (pet elemenata i sedam karmikih hvataa)!
No, u praksi je ta iskustva teko tako detaljno pratiti. Naime, ona se ne odvijaju
uvijek istim redoslijedom. Redoslijed je individualan zavisno od naglaenosti
pojedinog elementa i/ili karmikog hvataa u strukturi duha i
tijela umirue osobe.
Zbog toga je nepotrebno prolaziti kroz detalje svakog od trideset pet iskustava.
Na posljetku, oni se esto doivljavaju isprepleteni jedni s drugima.
Ipak, moe se zapaziti neki opi redoslijed.
Najee e se prvo razgraditi element zemlje koji je snano povezan s oblikom.
Zato umirua osoba najprije gubi sposobnost prepoznavanja oblika.
Ona vidi, uje i doivljava svijet oko sebe, ali ga vie ne prepoznaje. Najprije
gubi sposobnost razluivanja detalja, a zatim i cijelih objekata. Osjetila jo
uvijek prenose utiske, ali vie ne postoji mogunost njihove sinteze u prepoznatljivi
smisao.
Nestanak elementa zemlje u tijelu se doivljava kao gubitak snage i rast
tjelesne neugode. Koa poprima blijedu, mrtvaku boju. Um doivljava neodreene
bezobline slike. Ponekad se one nazivaju 'vizijama drhtavih struktura'.
Nakon toga se obino raspada element vode. Na tjelesnoj razini, tekuine
doslovce 'bjee' od nas. Gubimo kontrolu nad njima. Moe doi do curenja
iz nosa, vlaenja oiju, a grlo se jako osui. Osoba ponekad u tom trenutku osjeti
snanu e i trai vodu. Iznutra, mogu se pojaviti slike nejasnih tvorevina
nalik dimu iz kojih nestaje svaka vrstina, pa i ona pokretljiva vrstina tekue
vode.
Tijekom raspada elementa vatre osjeamo potpunu suhou u grlu i nosu.
Nestaje topline pa se zajedno s tijelom hladi i dah. U tom trenutku um gubi
jasnou i prestaje primati utiske od osjetila. I sama osjetila vie ne djeluju.

Javljaju se slike crvenih toaka ili plamena.

S elementom zraka odlazi i sposobnost disanja. Najprije nastaju tekoe u
smislu isprekidanog i sporog disanja. U tom trenutku osoba gubi bilo kakvu
sposobnost pokretanja, a oi se ponekad okreu prema gore. Um takoer
gubi sposobnost kretanja, a to znai da postupno nestaju sve misli. Ovaj e se
proces nastaviti i kasnije, nakon smrti tijela, ali u ovom odreenom trenutku
umje zbunjen i u stanju nepominog oekivanja.
Trenutkom prestanka disanja zapravo nestaje element prostora i nestaju
svi ivotni znakovi. Konana vizija uma u tom trenutku je crvenkasti sjaj. To
je ujedno i trenutak kad e nas lijenik proglasiti kliniki mrtvim. Ipak, umiranje
nije zavreno, ak ni u smislu ovoga prvog stupnja. Preostaje jo unutarnji
raspad tijekom kojega e potpuno nestati misli, osjeaji i ego. Dakle,
cijela osobnost.
* **
Unutarnji raspad duha predstavlja nestanak osobnosti, a to znai posebice
karmikih nositelja znanja, uma, osjeaja i ega. Oni svakako nestaju posljednji,
ali proces moe otpoeti prilino rano. Kad god da se javi, taj proces
zapravo oznaava sljedeu stepenicu u naem dijagramu Puta due kroz umiranje
i smrt, a to je prvi susret s itaguptom.
Prisjetite se da smo u poglavlju pod naslovom itagupta: djela ostaju zapisana
u srcu, objasnili kako je itagupta virtualno polje utisaka koje je
povezano sa sredinjom energetskom spojnicom. U itagupti se uvaju utisci
iz svih naih utjelovljenja, a naravno da su pojedinom utjelovljenju najlake
dostupni utisci povezani s njim.
Kako sjeanje, um, osjeaji i ego poinju slabiti, tako virtualno polje itagupte
jaa. Odjednom se javljaju sjeanja i slike iji izvor zapravo nije u strukturama
osobnosti konkretnog utjelovljenja ve u virtualnom polju oko same
due. Kad se to poinje dogaati govorimo o 'prvom susretu s itaguptom'.
On se dogaa jo za vrijeme ivota, relativno rano tijekom procesa umiranja,
odnosno neposredno nakon klinike smrti.
Ukoliko bismo bili osobniji u pristupu mogli bismo rei da je ovo prvi put
kad nam svevidei zapisniar Gospodara smrti, pticoliki itagupta, predouje
naa djela, misli i osjeaje.
Naravno, mi uope ne moramo biti svjesni nazonosti bilo kakvog 'bia'.
Na posljetku, objasnili smo da se radi o prirodnim zakonima koji e obaviti
svoje kako god mi to doivjeli. A svrha prvoga susreta je brzi prelazak preko
vanih dogaaja u prethodnom utjelovljenju.
Umirua osoba odjednom vidi slike i ponovo proivljava neke dogaaje iz
svoga ivota. esto se iznenadimo kad vidimo koji su to dogaaji pa se ak i
pitamo zato ih sad vidimo ponovo. Za ivota smo ih moda smatrali
nevanima, a sada, trenutak prije smrti, oni nam se vraaju upozoravajui
nas na sebe i svoju vanost.
Brzi pregled 'filma svog ivota' predstavlja dakle prvo suoavanje s poljem
itagupte. Posebno napominjem da se u tom sluaju ne radi o sjeanjima

nae osobnosti, ve o virtualnim zapisima u neoitovanom. Upravo zbog toga

umirua osoba nema osjeaj da se ona neega sjea, ve ima osjeaj kao da
promatra neto izvan sebe. Umjesto sudjelovanja imamo osjeaj promatranja.
Prikaz filma je stoga dobra prispodoba. Gledamo neto to se dogodilo
nekom drugom: osobnosti koju smo prethodno imali, ali je ona sada
ipak malo odvojena od nas.
Dakle, to je prvi put da smo suoeni, i to na objektivan nain, bez prosudbe,
s dijelovima ivota koji smo upravo napustili. Drugi susret s itaguptom
uslijedit e nakon nekog vremena, nakon to dua proivi susret sa
svjetlom i konano napusti bilo kakvu vezu s odbaenim duhom i tijelom.
Taj drugi susret obino je dugotrajniji i zahtjevniji te predstavlja neku vrstu
testa razvoja due.
I dok se prvi susret odvija u prijelaznom razdoblju gubitka tijela i osobnosti,
odnosno neposredno prije ili poslije toga, drugi e se susret odvijati u
potpunoj neprisutnosti bilo kakvih tragova utjelovljenja.
Prolazei kroz proces umiranja tijela i osobnosti, a zatim i kroz prvi susret
s itaguptom, pred duu se ne postavljaju nikakvi izbori. Ona jednostavno
prolazi kroz data iskustva. Tijekom njih najbolje bi bilo odrati svjesnost i,
to je moda jo vanije, pristupiti im bez straha. Meutim, jo uvijek nema
nikakvih odluka koje se moraju donijeti, ak i ako bi se svjesnost u potpunosti
odrala. Prva takva odluka pred duu e se postaviti na sljedeoj
stepenici prilikom prvoga susreta s Jamom, Gospodarem smrti, koji e pred
duu doi zaogrnut u svoju pravu odjeu: svjetlo!
POUKE POGLAVLJA PROCES UMIRANJA
Umiranje i smrt predstavljaju iskustva na putu evolucije due. Odnosno, radi se o
stanjima u kojima se dua nalazi.
Kad otpone proces umiranja tijela, dua e prirodno prolaziti kroz razliita
stanja. Njih ne nazivamo stanjima svijesti jer su zapravo prijelazna. U njima nema
trajnosti i potpunosti jer su izazvana drastinim promjenama u duh/tijelo sustavu.
Ta se stanja ponekad nazivaju bardo stanjima.
U prvom koraku procesa umiranja nestaju promjenjivi elementi od kojih su nainjeni
tijelo i osobnost. Ti promjenjivi elementi mogu se opisati na vie naina. Uobiajeni
nain je putem takozvanih mahabhuta kojih ima pet: zemlja, voda, vatra,
zrak i prostor. Drugi nain je putem sedam karmikih nositelja: ego, osjeaji,
energija, um, znanje, stvaralatvo i oblik.
Umirua osoba na tom prvom stupnju umiranja prolazi kroz trideset pet razliitih
iskustava (pet elemenata i sedam karmikih hvataa). U praksi je teko ta
iskustva tako detaljno pratiti. Ona se ne odvijaju uvijek istim redoslijedom. Redoslijed
je individualan, zavisno od naglaenosti pojedinog elementa i/ili karmikog
hvataa u strukturi duha i tijela umirue osobe.

Kako sjeanje, um, osjeaji i ego poinju slabiti, tako virtualno polje itagupte
jaa. Odjednom se javljaju sjeanja i slike iji izvor zapravo nije u strukturama
osobnosti konkretnog utjelovljenja ve u virtualnom polju oko same due. Kad se
to poinje dogaati govorimo o 'prvom susretu s itaguptom'.
Prolazei kroz proces umiranja tijela i osobnosti, a zatim i kroz prvi susret s
itaguptom, pred duu se ne postavljaju nikakvi izbori. Ona jednostavno prolazi kroz
data iskustva. Tijekom njih najbolje bi bilo odrati svjesnost i, to je moda jo
vanije, pristupiti im bez straha.
PRAKTINI POSTUPCI
U prvi i drugi dio knjige uvrstio sam vjebe koje smatram korisnim
u smislu pripreme za veliku pustolovinu umiranja i
smrti. Te su vjebe iznimno vane i za stvaranje ispunjenog i
sretnog ivota. Meu njima svakako se istie praksa meditacije i
tome pridruene vjebe. Sada, kada smo prekoraili prag koji
dijeli stanje ivota od stanja smrti vie nismo u mogunosti
vjebati na isti nain. Ono to e se dogaati u trenutku umiranja
doivjet emo samo jednom u ovom utjelovljenju.
Ono to ipak moemo uvjebavati jest odravanje svjesnosti u
stanjima razliitim od svakidanje budnosti. Na posljetku, sama
meditacija e u nama stvoriti unutarnju svjesnost koja se nee
izgubiti bez obzira na to to radimo i kako se osjeamo. Via
stanja svijesti o kojima ete neto proitati u etvrtom dijelu
knjige, sama po sebi predstavljaju sigurnost u uspjeno putovanje
kroz smrt.
No, dok jo nismo razvili via stanja svijesti, a taj razvoj traje godinama
odnosno nekad i ivotima, moemo uvjebavati svjesnost
tijekom stanja svijesti koje nazivamo sanjanje. Ve sam
nekoliko puta napomenuo da su mnogi stupnjevi umiranja i
smrti nalik snovima. Dua ima odreena iskustva, ali nije ograniena
tijelom. Isto tako je kad sanjamo. Nema vie ogranienja
koja doivljavamo u budnom stanju. Moemo, primjerice, u
tren oka promijeniti okolinu u kojoj se nalazimo. Jedan dio sna
provedemo u svome rodnom gradu, drugi u Parizu, a trei na nekom
nepostojeem mjestu. U snu nas mogu posjetiti umrle
osobe, ljudi koje volimo, ali nismo s njima, ba kao i netko potpuno
nepoznat, ali u ulozi koja pripada nekome drugome. U
snovima je sve mogue. Jednako je tako tijekom umiranja i
smrti. Iskustva koja tada doivljavamo halucinogena su i snolika.
Zapravo, na um je prilino zbunjen s onim to mu se dogaa.
esto ne zna gdje se nalazi i preputa se struji koja ga nosi.
Javljaju se razni osjeaji, a esto je to strah. Od odreenih iskustava
emo pobjei, a neka e nas privui. Upravo od tih reakcija
e ovisiti na daljnji razvoj. Ako uspijemo na neki nain nadzirati

te reakcije, postoji vea vjerojatnost da emo na raskrijima

izabrati pravi put.
Izraz 'nadzirati' moda nije u potpunosti ispravan. Naime, mnogo
se toga u smrti dogaa spontano, nagonski. Privlanost ili odbojnost
ne mogu se kontrolirati niti se time moe upravljati. Ali,
poveana svjesnost uvijek je jamstvo smirenosti. Na taj nain,
ona je i jamstvo ispravnijih odluka. Osim toga, postoje trenuci
kad je svjesnost o onome to se dogaa presudna, kao to je to,
primjerice, tijekom drugog susreta s Jamom kad postoji mogunost
svjesne odluke o prekidanju kruga raanja i smrti.
Cilj praktinih postupaka koje emo obraditi u ovom dijelu
knjige jest uvoenje svjesnosti u snove. Ako u tome uspijemo za
ivota, tovie, ako u tome postanemo vjeti, znatno poveavamo
vjerojatnost da emo u tome uspjeti i tijekom umiranja i
smrti.
Kljuni pojam koji moramo usvojiti, a kasnije i izvjebati jest lucidan
san. Izraz budan san mogao bi ukazivati na sanjarenje tako
da emo usvojiti meunarodni naziv. Lucidan san odnosi se na
iskustvo sanjanja tijekom kojega znate da sanjate. Dakle, to god
da vam se dogaa u snu, vi ste svjesni da to nije stvarnost, ve da
sanjate.
Na stranu znaaj koji lucidno sanjanje ima za umiranje, to
iskustvo samo po sebi iznimno je zanimljivo. Svaki svoj doivljaj
u snu, bio ugodan ili neugodan, vi sada promatrate s odreenim
odmakom. Negativni doivljaji vie nisu tako strani jer vi znate
da ih samo sanjate! A u pozitivnima moete i dalje uivati iako
znate da sanjate!
Lucidni snovi nisu neprirodno stanje. esto ih imaju djeca i
adolescenti, ali kasnije se ta sposobnost
iz nekih razloga uglavnom gubi.
Vjerojatno se radi o poveanom
stresu, brigama i odgovornosti koja
se javlja s prolaskom godina. Od
spavanja oekujemo samo odmor
nalik tuposti i komi u koju upadnemo
te nas vie nema do trenutka buenja. Negativan utjecaj
na lucidne snove ima i svojevrsna grubost svjetonazora. Ako
svoj um uvjerimo u to kako je jedina stvarnost ona materijalna;
stvarnost koju moemo opipati ili vidjeti svojim tjelesnim oima,
onda nije udno da prestajemo obraati pozornost na tanahnija
iskustva poput onih u snovima.
U svakom sluaju, ako elimo doivjeti lucidne snove morat
emo malo promijeniti svjetonazor, ali i dnevnu rutinu. to se
tie svjetonazora, mislim da je ve mnogo uinjeno samim tim
to ste uspjeli doi do ove stranice u knjizi! Nadam se da to znai
da barem djelomino prihvaate i zamisli iznesene u njoj. Ako

je tako, va svjetonazor se nipoto ne bi mogao nazvati materijalistikim.

Rutina je zaseban problem. Naime, na nain ivota je takav da
potie kroninu iscrpljenost. U takvome stanju ne moete raunati
na lucidne snove. Moda ak ni na obine snove. Dakle, jedan
od prvih postupaka u svladavanju lucidnog sanjanja bit e
uvoenje zdrave rutine spavanja. Na taj nain e tijelo dobiti dovoljno
odmora da duhu omogui odravanje svjesnoga stanja
tijekom sna.
Vjebe koje slijede nakon sljedeih poglavlja na izgled nee biti
sadrajno povezane s njima. Pokuat emo na sustavan nain
stvoriti temelj za lucidno spavanje. Nekima e to biti vrlo jednostavno.
Sasvim je mogue da doivite lucidno sanjanje ve
nakon tjedan ili dva usmjerene panje i provoenja predloenih
vjebi. No, isto tako je jasno da e pojedincima biti potrebno
due vrijeme. Budite strpljivi jer e se sav uloeni trud na
posljetku viestruko isplatiti.
29. VJEBA
Pokuajte osvijestiti svoj nain spavanja i snova. Odgovorite na
sljedea pitanja!
Koliko dugo spavate?
Kada odlazite na spavanje?
Koliko vam je potrebno da zaspite nakon to ste legli?
Da li ponekad patite od nesanice? Kada?
Koliko esto sanjate?
Jesu li snovi preteno ugodni ili preteno neugodni?
Ima li snova koji se ponavljaju?
Da li snovi utjeu na va dnevni ivot?
Osjeate li da vam je dan pod utiskom odsanjanog sna?
Sanjate li konkretne dogaaje ili prevladavaju izmiljeni, u
stvarnom svijetu nemogui doivljaji?
Koju vrstu iskustva najee sanjate?
Jeste li bilo kada neto sanjali, a da se to kasnije ostvarilo?
Jeste li ikada doivjeli svjesni san?
Svrha ovih pitanja je usmjeravanje pozornosti na snove i sanjanje.
Vano je da snove ne smjestimo u ladicu nesvjesnoga,
ve da im priznamo postojanje, odnosno ulogu koju imaju u
naem ivotu.
30. VJEBA
Suvremeni nain ivota potie kroninu iscrpljenost. Dnevne
aktivnosti su mnogobrojne i uurbane. Ako nas one ne dre
budnim duboko u no, onda to ini snana potreba za zabavom.
Filmovi, televizija, Internet ili druenje vrlo esto negativno utjeu

na koliinu i vrijeme spavanja. Ujutro se budimo prilino

rano jer nas na to prisiljavaju radne obveze.
Ukupni rezultat takvog naina ivota je najvie pet do est sati
spavanja u prosjeku dnevno. Za veinu ljudi to je nedovoljno za
kvalitetan odmor. A ako toga nema, nema ni najmanje mogunosti
za lucidne snove.
Dakle, prvo to morate uiniti je poveati broj sati spavanja ako
je premalen. Tu se ljudi razlikuju u potrebama. Nekome je est
sati dovoljno, a nekome e biti potrebno najmanje osam. Razlike
mogu nastati zbog dobi, tjelesnog ustroja, prehrambenih
navika, dnevne aktivnosti i na posljetku vjebanja meditacije
koja smanjuje potrebu za snom jer daje dodatni odmor.
U svakom sluaju, morate pronai svoj ritam spavanja. Nakon
buenja morate se osjeati svjei i odmoreni, a snovi moraju biti
dio vaega nonog odmora. Ako ih nema, vjerojatno ste preumorni
za njih.
Osim koliine spavanja morate malo prilagoditi i vrijeme spavanja.
Svatko zna da se osam sati spavanja od tri u noi do jedanaest
ujutro ne moe usporediti s istih osam sati od jedanaest
na veer do sedam ujutro. Nakon kasnog buenja vjerojatno se
osjeate mamurni dok spavanje koje ste otpoeli ranije ostavlja
dobar osjeaj u duhu i tijelu.
Bilo bi dobro u pravilu odlaziti na spavanje prije ponoi, a zapravo
to ranije, oko deset sati na veer. Na taj nain osigurat
emo najbolju kvalitetu spavanja i stvoriti temelj za iskustvo lucidnih
snova.
Ako ste ozbiljno odluili doivjeti lucidne snove onda dajte
sami sebi prigodu za to. Tijekom vjebanja lucidnih snova budite
odluni i na pozitivan nain promijenite svoju rutinu spavanja.
Prije nego prijeete na daljnje vjebe barem deset dana redovito
provodite zdravu rutinu spavanja.

12
SUSRET SA SVJETLOU
U vedskoj filozofiji dobro je poznata slika svemira kao drveta ije je korijenje
u nebu, a grane mu se pruaju prema dolje. Korijenje se ne vidi pa
simbolizira neoitovani izvor svemira, apsolutno i nepromjenjivo koje se nalazi
u osnovi svega. Vedski izraz za to podruje je brahman. Grane, listovi i
plodovi predstavljaju oitovanje neoitovane energije. One se vide, ali se
takoer i mijenjaju. Rastu, cvjetaju, dozrijevaju i na posljetku propadaju.
Upravo takav je relativni, promjenjivi svijet. On se vidi, ali bez korijenja ne bi
mogao postojati. Jednako tako nita ne bi moglo postojati u materijalnom
svijetu da nema onog nevidljivog, duhovnog.
Suvremena znanost, posebice kvantna fizika, nam takoer objanjava da

je nevidljivo podruje energije mnogo vanije nego oitovano podruje materije.

Snaga i stvaralatvo nalaze se u virtualnom svijetu podruja koje
bismo zabunom mogli nazvati praznina. Vakum, jedinstveno polje, kvantna
polja, sve su to izrazi kojima fizika opisuje 'korijenje' naega svijeta.
Na posljetku, ak i u naem svakidanjem ponaanju vidimo da skrivena
podruja upravljaju vidljivima. Nae misli i osjeaji upravljaju naim djelima.
Djela su posljedice iji se uzroci nalaze duboko unutar nas.
Upravo to nam eli prenijeti prispodoba preokrenutog drveta. Uzrok se
nalazi 'gore'. Izvor je na 'viem' mjestu od posljedice. Energija i stvaralatvo
nalaze se na 'nebu', a vidljivi svijet na 'zemlji'.
Podruje koje zovemo brahman je sveprisutno i vjeno. Ono je potpuno
budno odnosno svjesno, a krasi ga i znaajka velike ugode ili blaenstva. Vedski
sat it ananda gdje sat predstavlja vjenu istinu, it svjesnost, a ananda
blaenstvo, saeti je opis neoitovanog brahmana.
Zbog vjenog blaenstva brahman je vrlo privlaan svakoj dui ili atmanu.
Zapravo, atman u brahmanu prepoznaje sebe, odnosno svoju pravu narav.
Ta privlanost je osnovni mehanizam zbog kojega djeluju tehnike tihe meditacije.
Dovoljno je prepustiti duh njegovoj prirodnoj elji i on e se vratiti k
svome izvoru.
Tijekom procesa umiranja postoji jedan trenutak kad dua, osloboena
veine tereta tijela i osobnosti, vrlo jasno prepoznaje svoju pravu narav, a
takoer prepoznaje da je ona dio vee cjeline, brahmana, jednako svjesne i
jednako blaene kao i ona sama.
Taj trenutak zovemo 'prvim susretom s Jamom', a prepoznaje se po
iskustvu bljetavog bijelog svjetla koje duu iznimno privlai k sebi. Privlai
je jer u njemu dua prepoznaje beskonanu ugodu i toplinu. Svjetlo u sebi
nosi oprost od pogreaka i odmor od svake iscrpljenosti koju bi dua jo mogla
osjeati.
Iskustvo svjetla dolazi neposredno nakon to je dolo do raspada pet elemenata (mahabhuta) i sedam karmikih hvataa
(graha). Ponekad e osoba iskusiti susret sa svjetlom
nakon subjektivnog doivljaja prolaska kroz
mrani tunel. Ali, iako je ta predstava uobiajena
zbog estih izvjetaja ljudi koji su proivjeli
iskustvo tik do smrti, 'prolazak kroz tunel' uope
nije pravilo. Iskustvo nalik tome vjerojatno se javlja jer je um zbunjen previranjima
u sebi tijekom kojih se vrsti oblici sjeanja, misli i osjeaja pretvaraju
u neodreenu i umu neprepoznatljivu masu. Vrtlozi razliitih
iskustava koja nestaju pretvaraju se u mrane stijenke tunela. Subjektivno
iskustvo prolaza kroz tunel stvara se zbog raspada elemenata osobnosti koje
dua ostavlja iza sebe. Na posljetku, kad odbaci sva iskustva, na kraju tunela,
duu eka isto svjetlo istovjetno njezinoj pravoj naravi koja je jednako tako
ista i svijetla.
* * *

Energetska struktura ljudskoga duh/tijelo sustava na neki je nain slina

strukturi svemira prikazanoj u preokrenutom drvetu. Sedam akri ili energetskih
spojnica dijele se na tri donje, tri gornje i jednu sredinju.
Donje akre se nalaze redom na dnu kraljenice, u podruju spolnih organa
te u podruju pupka. Gornje se nalaze redom na vrhu glave, na elu i u
podruju grla. Sredinja ili srana akra nalazi se u sredini trupa, na mjestu
gdje se spajaju rebrene krletke.
Donje akre su akre djelatnosti. Kroz njih se uglavnom razmjenjuje
energija s vanjskim pojavnim svijetom. Na neki nain se moe rei da su one
oitovane.
Gornje akre su vie okrenute prema unutra. Kroz njih se uglavnom
razmjenjuje energija s duhovnim svijetom. Za razliku od donjih, one su
neoitovane.
Iako se djelatnost donjih akri najvie primjeuje, ona uope ne bi bila
mogua bez djelatnosti gornjih. Misli, intelekt, intuicija, pa ak i osjeaji, sve
to pripada gornjim akrama. Na taj nain se pred nama ponovo pojavljuje
slika preokrenutog drveta ije korijenje je 'gore', a grane 'dolje'.
Sredinja ili srana akra predstavlja spojnicu izmeu ta dva svijeta,
uzronog i posljedinog, oitovanog i neoitovanog, 'gornjeg' i 'donjeg'.
Odumiranje tjelesnih elemenata i elemenata osobnosti tijekom procesa
umiranja praeno je i energetskim promjenama povezanim s akrama. One
zapravo poinju mnogo ranije nego to tijelo doista pone umirati. Te energetske
promjene su ono to zapaaju posebno obueni pratitelji u smrt,
takozvani pove.
Kad proces umiranja tijela i osobnosti doista otpone, energija se najprije
povlai iz gornjih akri i sputa se prema sranoj. To sputanje energije
povezano je s nestajanjem misli i osjeaja, posebice onih negativnih. Nakon
poetne zbunjenosti i neprepoznavanja svjesnost se izotrava.
Zatim se podie energija iz donjih akri. To iskustvo je praeno nestankom
svake neugode, tovie, javlja se iznenadna radost zbog osloboenja.
Dua osjea kao da joj je netko skinuo veliki teret s lea.
Iskustvo svjetlosti koje dolazi nakon toga izravno je povezano sa spajanjem
energija gornjih i donjih akri u podruju sredinje srane akre. Tada
na trenutak nestane svake misli ili osjeaja. U m j e potpuno ist, a ta istoa
je ponekad praena doivljajem tame. Meutim, tama ne traje dugo. To je
samo posljednji dio 'tunela' kroz koji dua prolazi. Nakon nje slijedi susret s
bljetavim svjetlom, to jest prvi susret s Jamom, Gospodarem smrti. S tim
iskustvom dui se vraa i svjesnost o onome to se dogaa.
Tko je Jama, tajanstveni i nepoznati vedski bog smrti?
Vidjeli smo u sluaju itagupte kako se legende koriste da bi se na izgled
sloeno djelovanje prirodnih zakona uinilo razumljivim. S jedne strane itagupta
se prikazuje kao pticoliko stvorenje koje pozorno motri sve to osoba
misli, osjea i radi. Takav osobni pristup podloan je kulturi i religiji unutar
koje se pristupa pitanju smrti. Meutim, zamisao o 'biljeenju' naih djela
od strane Boga ili njegovih zastupnika prisutna je posvuda, u svakoj kulturi.
Suvremena znanost nam omoguava da sve takve zamisli sagledamo u

drugaijem svjetlu. Tako smo objasnili da je itagupta, neosobno, dakle pisano

malim slovom, zapravo neka vrsta kvantnoga polja, virtualnog sjeanja
koje se nalazi izvan vremena i prostora. Polje itagupte prati pojavnost due
u svim njezinim utjelovljenjima, a takoer i u podrujima izvan utjelovljenja.
Bez obzira na 'osobno' objanjenje biljeenja naih djela u obliku mita,
legende ili religiozne predaje, polje itagupte je univerzalno te izmie bilo
kakvom svojatanju pojedine religije ili duhovne kole.
Na slian nain pristupit emo i zamisli o Jami, bogu smrti. Prvi pristup je
osobne naravi, kroz mit i legendu. U tome e nam pomoi vedske i upaniadske
prie o Jami, Gospodaru smrti koji svako roeno stvorenje doekuje
nakon to prekorai granicu ivota.
Legenda kae da je Jama bio roen kao sin Sunca. Bio je izravni potomak
zvijezde koja naem planetu daruje svoju energiju, a time i ivot. Kao takav
njegova osnovna narav jest svjetlo, a ne tama. Odatle iskustvo svjetlosti koje
doivljava svaki umirui ovjek nakon smrti. Budui da se susree sa sinom
Sunca, to je gotovo isto kao da se susree sa Suncem samim!
Jama je roen zajedno sa svojom sestrom blizankom imenom Jami. Namjera
je bila da njih dvoje budu otac i majka budueg ovjeanstva, dakle prvi
ovjek i prva ena. Meutim, kad je dolo vrijeme za stvaranje potomstva
Jama je odbio spolno opiti sa svojom sestrom. Legenda, najpotpunije ispriana
u jednoj od himni desete mandale Rig-Vede, navodi da je Jamin
razlog bilo udoree. Smatrao je kako nije u redu da brat i sestra zainju
djecu. Meutim, to nije bio pravi razlog. Na posljetku, Jama i Jami nisu bili
obini brat i sestra. Ipak, u svom odbijanju Jama je naveo moralne razloge.
Njemu je incest bio neprihvatljiv, ak i kad gaje Jami podsjetila kako o njima
ovisi budunost ovjeanstva. Ako oni to ne uine, govorila mu je sestra,
ljudi nee postojati.
Jama se zbog toga nije pokolebao. tovie, tvrdio je da se ba zbog toga nije
pokolebao. Njegovi razlozi odbijanja prokreacije sa sestrom bili su odranje
ovjeanstva, a ne njegov nestanak.
Na tom mjestu legenda postaje nejasna. Pristalice moralno-religioznih tumaenja
smatraju da je Jama izrazio vrsto prianjanje uz ispravno ponaanje
koje je osnova ljudskoga postojanja. ak i po cijenu nepostojanja budunosti
vrste, Jama nije odustao od svojih naela. Meutim, takva objanjenja su
samo djelomino tona. Postoje dublji razlozi.
Legenda, naime, ne otkriva postojanje plana odnosno uloge koju je Jama
morao odigrati. Taj plan je Jami bio jasan od samoga poetka. On nije postao
ovjekom da bi bio prvoroeni nego je postao ovjekom da bi bio prvoumrli!
Ako bi se oitovao u relativnom, dakle stvorio potomke, ne bi mogao u potpunosti
ostvariti svoju ulogu jer bi s njima bio povezan. Takoer, postojala bi
opasnost da ne bude objektivan prema svojoj djeci.
Ulogu prvoroenih, a kasnije i roditeljsku ulogu ovjeanstva preuzeli su
drugi. Jama je roen da bi prvi umro i uz pomo svoje sestre prvi zakoraio na
drugu stranu. Tamo je, zbog svojih vrstih naela uzdignut na razinu boanskog
i preuzeo ulogu Gospodara smrti. Otada nadalje, u svojoj palai doekuje
svakog ovjeka nakon to prijee put koji je Jama preao prvi.

Tako govori legenda, a legende uvijek prenose istinu na svoj nain. ak i

ako dolaze iz drugaije kulture i tradicije, suvremeni ovjek moe osjetiti njihovu
stvarnost. Postoje mjesta unutar nas koja dodiruju legende, mitovi i
prie. Iz njih kasnije dolazi intuitivno znanje o ivotu, a u ovom sluaju i o
smrti.
Ipak, na koji nain moemo objasniti postojanje Jame, ali ne na osobni
nain, ve na neosoban, slian nainu na koji smo objasnili polje itagupte?
Postoji li i jama, neosoban prirodni zakon koji bismo mogli zamisliti pozvavi
u pomo naela suvremene znanosti?
Jamu kao naelo ili prirodnu pojavu moemo usporediti s pojmom crne
rupe iz suvremene fizike. Crna rupa je pojam koji oznaava kolaps materije i
energije u toku izvan uobiajenoga tkanja prostora i vremena. Znamo da
svaki materijalni objekt, primjerice zvijezda, privlai druge objekte silom
gravitacije. Zamislimo da teina neke zvijezde postane tako velika da pone
privlaiti druge objekte silom veom od sila koji materiju dre na okupu.
Najprije e se zvijezda uruiti u samu sebe, a zatim e usisavati svu materiju
iz svoje okoline. Sila gravitacije bit e tako velika da ni svjetlost nee moi
pobjei s povrine takvog 'objekta'. Drugim rijeima imat emo jamu u koju
sve pada, a nita ne izlazi. Takoer, ta e jama biti crna jer iz nje nee izlaziti
ni svjetlost.
Naravno, u ovome trenutku znanstvenici ne znaju sve o crnim rupama.
Ima mnogo tajni koje ekaju na otkrivanje. Vjerojatno je da u mojem opisu
ima manjkavosti koje ne odgovaraju usporedbi s duhovnim naelom jame
kao 'boga smrti'. Ipak, smatram daje usporedba odgovarajua, barem do one
mjere koja nam je potrebna za bolje razumijevanje pojava o kojima je rije.
Prva usporedba koja se namee je injenica da je Jama sin zvijezde. Po
svemu sudei, crne rupe jesu potomci zvijezda! Drugo, prvo iskustvo jame
jest tama, ba kao i prvo iskustvo crne rupe. Tek nakon toga dolazi iskustvo
svjetla.
Postojanje svjetla unutar crne rupe nije upitno. Takoer, postoje teorije
koje predviaju da su crne rupe crne u naem svemiru, a da savijanjem
tkanja prostora i vremena i te kako sjaje s pretpostavljene druge strane, u nekom
drugom svemiru!
Ipak, najvanija usporedba povezana je s injenicom da naelo jame u
duhovnom smislu brie sve tragove oitovanja tijela i osobnosti, ba kao to
crna rupa brie svaki oblik materije. Nita u naem svemiru ne moe preivjeti
susret s crnom rupom i ostati isto! Crna rupa saima materiju i energiju
u toku singularnosti gdje ni vrijeme ni prostor, a ni bilo kakvo oitovanje,
nemaju to raditi. Na potpuno isti nain jama brie svako utjelovljenje
i uosobljenje due. Zbog toga se kae da pred oi boga Jame nijedna
dua ne moe doi odjevena.
* **
Crne rupe su mjesta izvan vremena i prostora. To su mjesta nalik nitavilu, a
opet u njima je nagomilana silna enregija. Na nekin nain one predstavljaju

prolaze prema vjenosti. Jednako tako je i jama prolaz prema vjenosti. Odnosno,
Jama je uvar toga prolaza.
Prvi susret s Jamom je dakle trenutak kada dua biva osloboena svakog
tereta tijela i osobnosti te se nalazi pred beskonanim i neoitovanim u koje
sada vrlo lako moe zaroniti. Ako eli, iz njega ne mora nikada ni izii! Moe
ostati u vjenoj svjetlosti i vjenom blaenstvu neosobnog brahmana, neoitovanog
izvora svega stvorenog.
Ali, ba kao to je to sluaj sa crnom rupom, ako tako uini, zauvijek e
izgubiti svaku osobnost. Pretopit e se u neosobno i vie nikada nee postojati
kao zasebna dua. Nekome to moda moe izgledati privlano, a postoje
ak i duhovne kole koje svoj cilj vide upravo u tome. U etvrtome poglavlju
objasnit u detalje takvoga stava, kao i njegove zamke. Zasada u samo napomenuti
da preputanje neosobnoj svjetlosti, koliko god ugodno nekome
bilo, znai povratak izvoru, ali istodobno i gubitak svrhe zbog kojih je pojedinana
dua uope nastala. Evolucija due nastavlja se preko neosobnog i
neoitovanog, a na posljetku, na kraju te evolucije uvijek ostaje mogunost
ponovnog stapanja s njim.
Zbog toga se dua na ovoj razini umiranja nalazi pred prvim velikim
izborom. Nakon to je prola kroz iskustvo raspada elemenata i karmikih
hvataa te je proivjela prvi susret s itaguptom, poljem sjeanja na svoja
djela, sada se po prvi put susree s jamom, duhovnom crnom rupom, djetetom
Sunca i prolazom do neoitovanog. Daljnji put due ovisi o njezinom
ponaanju u tome trenutku.
Dakle dua je nakon nestanka tijela i osobnosti najprije nakratko doivjela
zatamnjenje, a zatim se na ovaj ili onaj nain nala pred bljetavim
svjetlom. Sada su mogue dvije reakcije.
Prva reakcija je da dua osjeti veliku privlanost prepoznajui blaenstvo i
utjehu u svjetlu s kojim se suoila. Druga reakcija je odbijanje i strah. Veina
dua e najprije osjetiti ugodu i privlanost, a zatim krenuti prema svjetlu.
Meutim, nakon nekog vremena, prije ili kasnije, javit e se neugoda i odbijanje
i dua e se okrenuti od svjetla.
Privlanost e dua osjetiti zbog prepoznavanja istosti. Ono to dua u
sebi jest, to je i jama. Neoitovano, beskonano i bezvremeno koje je dua,
prepoznaje to isto u svjetlu jame. Prva reakcija je, dakle, oduevljeno kretanje
u susret svjetlu.
Meutim, kako se dua pribliava svjetlu, tako postaju vidljive mogue
razlike izmeu svjetla jame i same due. Ili, drugim rijeima, kako se dua
pribliava jami, sve se vie aktivira polje itagupte, u kojemu se nalaze osnove
za karmika sjeanja due. Kad te razlike postanu velike, dua odjednom
poinje osjeati neugodu. Nastaje unutarnje trenje i svjetlost jame postaje
prejaka za duu. Ona osjea kao da e je snaga svjetlosti spriti i unititi. To
se, naravno, ne moe dogoditi. Jama e spriti sjeanja, dakle itaguptu, a ne
duu. Ipak, dua se jo uvijek poistovjeuje s omotaem itagupte koji nosi
oko sebe i zbog toga bjei od razarajueg svjetla jame.
Ovaj proces se dogaa u najveem broju sluajeva. Rijetke su due koje
odmah osjete neugodu pri susretu sa svjetlom. Takoer su rijetke due koje

nikad ne osjete neugodu i potpuno se stope sa svjetlom.

Ipak, bez obzira na unutarnju spontanu reakciju, ovo je doista mjesto
prvoga izbora tijekom smrti. Izbor se sastoji od sljedeih mogunosti:
* pribliavanje svjetlu
* bjeanje od svjetla
* pretapanje sa svjetlom i poistovjeivanje s neosobnim i neoitovanim.
Trei izlaz mogu je samo duama koje su vrlo visoko na stupnju razvoja
svijesti. Meutim, on predstavlja zamku. O naravi te zamke bit e vie rijei u
etvrtom dijelu knjige Put do besmrtnosti.
Pribliavanje i bjeanje od svjetla dogaaju se spontano, ali ipak u skladu
s odlukom due. Kretanje je spontano u smislu da se dua ne moe pribliiti
svjetlu vie nego ga prepoznaje kao dio sebe. Ali, ona se moe okrenuti od
njega u bilo kojem trenutku.
Kakav je pravilan postupak tijekom suoavanja sa svjetlom? Odnosno,
kako postupiti u prvom susretu s Jamom?
Pravilan postupak podrazumijeva prihvaanje svjetla, ali bez poistovjeivanja.
Dua se ne bi smjela prepustiti svjetlu, ve proi kroz njega. "Prihvaam
svjetlo, ali prolazim kroz njega", to je reenica koja mora voditi duu
prilikom prvoga susreta s Jamom, Gospodarem smrti.
Bjeanje od svjetla prilino snano e aktivirati polje itagupte i na sljedeoj
stepenici umiranja dua e prolaziti kroz nepotrebno mnogo neobinih
bardo stanja i doivljaja. Pribliavanje svjetlu i preputanje njegovom umirujuem
utjecaju najvjerojatnije e prije ili kasnije stvoriti osjeaj neugode i
ponovo bjeanje od njega, ali postoji mogunost da jama uniti preostatke
karme i prihvati duu pretapajui je u neogranieno.
Ispravan postupak due osigurava se znanjem steenim za ivota. Razumijevanje
ovoga procesa, razmiljanje o njemu i svjesna priprema na njega,
pomoi e dui da se 'prisjeti' pravilnog postupka. Takoer, u tome joj moe
pomoi i itanje za umirue. Tijelo i njegova osjetila su ve mrtvi, ali veze s
vanjskim svijetom jo uvijek postoje preko polja itagupte. Do umrle due jo
uvijek mogu doprijeti utisci iz materijalnog svijeta. To vrijedi sve do drugog
susreta s Jamom. Nakon toga do due se vie ne moe doi.
* **
Prvo potpuno naputanje duh/tijelo sustava mogue je tijekom prvog susreta
s jamom i to kroz sranu akru. Upaniade kau da postoji 'stotinu ijedan kanal'
kroz koji dua moe izii iz duh/tijelo sustava. Iako se ini da je srana
akra pravo mjesto za to, ona to nije. Naime, put kroz nju vodi do poistovjeivanja
s brahmanom. Na izgled dobro, ali... Na taj nain si odsijecamo mogunost
daljnjega napredovanja.
Ukoliko se to nije dogodilo, dakle ako dua nije izila kroz sranu akru,
na raspolaganju su joj ostalih est. Kroz koju e izii ovisi o postupku tijekom
prvoga susreta s jamom. Ako se dua okrenula od svjetla vrlo brzo, put izlaska

e biti neka od donjih akri. Ako se okrenula od svjetla kasnije, put izlaska e
biti neka od gornjih akri.
Prolazak kroz svjetlost, a to znai pribliavanje svjetlosti do najvee mogue
mjere, ali bez pretapanja u nju, znai izlazak kroz krunsku akru. Takav
izlazak, tvrdi Katha Upaniad, osigurava besmrtnost iako to nije u potpunosti
tono. Naime, dua jo uvijek mora doivjeti drugi susret i s itaguptom i s jamom
sto je zasigurno najbolji mogui izlaz za duu.
Nakon susreta s jamom, kretanje due kroz akre van iz duh/tijelo sustava
potpuno je spontano. Nema niega to bi dua mogla uiniti u smislu izbora
akre. Taj je izbor poput rezultanti prirodnih sila ije su vrijednosti postavljene
jo za ivota, odnosno tijekom susreta sa svjetlou.
I tako, suoena s pravom naravi ivota koja je istodobno i narav boanstva
koje upravlja smru, dua kree u sljedeu vanu pustolovinu na svome putu:
drugi susret s itaguptom. Za razliku od prvog tijekom kojega smo dobili
samo pregled svojih postupaka, ovaj drugi je mnogo tei i dulji. Ovdje itagupta
dui postavlja teke zadae i pitanja. Zavisno od odgovora na njih, itagupta
e Jami predati izvjetaj o stanju razvoja due.
POUKE POGLAVLJA SUSRET SA SVJETLOU
U vedskoj filozofiji dobro je poznata slika svemira kao drveta ije je korijenje u
nebu, a grane mu se pruaju prema dolje.
Podruje koje zovemo brahman je sveprisutno i vjeno. Ono je potpuno budno
odnosno svjesno, a krasi ga i znaajka velike ugode ili blaenstva. Vedski sat it
ananda gdje sat predstavlja vjenu istinu, it svjesnost, a ananda blaenstvo, saeti
je opis neoitovanog brahmana.
Tijekom procesa umiranja postoji jedan trenutak kad dua osloboena veine
tereta tijela i osobnosti vrlo jasno prepoznaje svoju pravu narav, a takoer prepoznaje
da je ona dio vee cjeline, brahmana, jednako svjesne i jednako blaene
kao i ona sama.
Taj trenutak zovemo 'prvim susretom s Jamom', a prepoznaje se po iskustvu
bljetavog bijelog svjetla koje duu iznimno privlai k sebi.
Iskustvo svjetla dolazi neposredno nakon to je dolo do raspada pet elemenata
(mahabhuta) i sedam karmikih hvataa (graha). Ponekad e osoba iskusiti susret
sa svjetlom nakon subjektivnoga doivljaja prolaska kroz mrani tunel. Ali,
iako je ta predstava uobiajena zbog estih izvjetaja ljudi koji su proivjeti
iskustvo tik do smrti, 'prolazak kroz tunel' nije pravilo.
Energetska struktura ljudskoga duh/tijelo sustava na neki je nain slina strukturi
svemira prikazanoj u preokrenutom drvetu.
Kad proces umiranja tijela i osobnosti doista otpone, energija se najprije povlai

iz gornjih akri i sputa se prema sranoj akri. To sputanje energije povezano je s

nestajanjem misli i osjeaja, posebice onih negativnih. Zatim se podie energija iz
donjih akri. To iskustvo je praeno nestankom svake neugode, tovie, javlja se
iznenadna radost zbog osloboenja.
Iskustvo svjetlosti izravno je povezano sa spajanjem energija gornjih i donjih akri
u podruju sredinje srane akre. Tada na trenutak nestane svake misli ili osjeaja.
Um je potpuno ist, a ta istoa je ponekad praena doivljajem tame.
Meutim, tama ne traje dugo. To je samo posljednji dio 'tunela' kroz koji dua
prolazi. Nakon nje slijedi susret s bljetavim svjetlom, to jest prvi susret s Jamom,
Gospodarem smrti. S tim iskustvom dui se vraa i svjesnost o onome to se
dogaa.
Jami, bogu smrti, moemo pristupiti na dva naina. Prvi pristup je osobne naravi
kroz mit i legendu. Drugi pristup je uz pomo naela suvremene znanosti te
razumijevanja da postoje opi zakoni prirode koji su neovisni od kulture, tradicije i
religije.
Legenda kae da je Jama roen kao sin Sunca, zaogrnut u svjetlost, s ciljem da
postane prvoumrli ovjek i preuzme ulogu Gospodara smrti.
Jamu kao naelo ili prirodnu pojavu moemo usporediti s pojmom crne rupe iz
suvremene fizike. Crna rupa je pojam koji oznaava kolaps materije i energije u
toku izvan uobiajenoga tkanja prostora i vremena.
Nita u naem svemiru ne moe preivjeti susret s crnom rupom i ostati isto! Crna
rupa saima materiju i energiju u toku singularnosti gdje ni vrijeme ni prostor, a
niti bilo kakvo oitovanje, nemaju to raditi. Na potpuno isti nain jama brie
svako utjelovljenje i uosobljenje due. Zbog toga se kae da pred oi boga Jame ni
jedna dua ne moe doi odjevena.
Susret sa svjetlom donosi prvi veliki izbor za duu. Mogue su dvije reakcije. Prva
reakcija je da dua osjeti veliku privlanost prepoznajui blaenstvo i utjehu u
svjetlu s kojim se suoila. Druga reakcija je odbijanje i strah. Veina dua e
najprije osjetiti ugodu i privlanost, a zatim krenuti prema svjetlu. Meutim,
nakon nekog vremena, prije ili kasnije, javit e se neugoda i odbijanje i dua e se
okrenuti od svjetla.
Zapravo je mogua i trea reakcija, a to je pretapanje sa svjetlom i poistovjeivanje
s neosobnim i neoitovanim. Ova mogunost dostupna je samo duama koje su
vrlo visoko na stupnju razvoja svijesti. U takvom sluaju dua izlazi kroz sranu
akru i stapa se s brahmanom. Meutim, iako na izgled privlana, ova mogunost
predstavlja zamku koje se potrebno kloniti.
Pravilan postupak podrazumijeva prihvaanje svjetla, ali bez poistovjeivanja.
Dua se ne bi smjela prepustiti svjetlu, ve proi kroz njega. "Prihvaam svjetlo, ali

prolazim kroz njega", to je reenica koja mora voditi duu prilikom prvog susreta s
Jamom, Gospodarem smrti.
Nakon susreta s Jamom, kretanje due kroz akre van iz duh/tijelo sustava potpuno
je spontano. Nema nieg to bi dua mogla uiniti u smislu izbora jedne od
preostalih est akri kroz koje e izii. Taj je izbor poput rezultanti prirodnih sila
ije su vrijednosti postavljene jo za ivota, odnosno tijekom susreta sa svjetlou.
PRAKTINI POSTUPCI
Nakon to ste barem desetak dana provodili zdravu rutinu,
posebice u odnosu na vrijeme odlaska na spavanje i osiguravanje
dobroga nonog odmora, vjerojatno ste primijetili da ste
svjesniji svojih snova. Moda ih je sada vie ili ih se jednostavno
bolje sjeate. Odmor je osnova budnosti i svjesnosti. Zbog toga
je prirodno da zdrav odmor donosi puniji ivot, bolje zapaanje i
svjesnije snove.
No, nekim e ljudima biti potrebno prilino mnogo odmora da
bi tijelu povratili njegovo prirodno stanje. Ako je vae spavanje
jo uvijek nalik 'komi' iz koje se ujutro budite potpuno nesvjesni
bilo ega to se dogadalo tijekom noi, potrebno vam je jo odmora.
Nastavite sa zdravom rutinom odlaska na spavanje sve
dok se ne pone pojavljivati sjeanje na snove.
Drugi problem mogao bi biti obrnut: nemogunost spavanja,
odnosno nesanica. U tom sluaju najprije je potrebno stvoriti
ravnoteu duh/tijelo sustava. Ne preporuujem vam da provodite
vjebe za stvaranje lucidnih snova ako patite od nesanice.
Najprije rijeite taj problem, a zatim pristupite daljnjim vjebama.
31. VJEBA
Ova e vjeba vau pozornost usmjeriti na snove. Potrebna vam
je posebna biljenica u koju ete zapisivati ono to ste sanjali.
Biljenicu stavite na ormari pokraj kreveta, a odmah do nje pripremite
i olovku.
Naime, snove morate zapisivati im se probudite, bez odlaganja,
prije nego ustanete iz kreveta! Zapravo, postupak je sljedei:
kad vam se ujutro vrati prvi trag svjesnosti, ak i prije nego
to ste otvorili oi, odmah prizovite u sjeanje ono to ste sanjali.
Jo uvijek se nalazite u nekoj vrsti polusna. Budnost se
nije u potpunosti vratila, tijelo vam je vrlo oputeno ak do te
mjere da ga moda i ne osjeate. Ako biste se prepustili mirnom
leanju, vrlo lako biste ponovo skliznuli u san. Upravo u tome
prijelaznom stanju dok jo niste potpuno budni, ali vie zapravo
ne spavate, vae sjeanje na svijet snova je najpotpunije. Mirno
leei prisjetite se svih snova koje ste tijekom noi imali. Prisjetite
se njihove radnje, mjesta gdje su se odvijali, osoba koje su

u njima sudjelovale, utiska i osjeaja koje ste imali te svih moguih

detalja koje ste zapamtili.
Kad ste tako u mislima 'ponovili' svoje snove, sjednite u krevetu
i posegnite za biljenicom i olovkom. Zapiite sve ega se moete
sjetiti u svezi snova. Nemojte biti kratki i pisati u natuknicama.
Budite detaljni! Zabiljeite sve: od osnovne radnje do
boje koulje koju je nosio va prijatelj u snu.
Za provoenje ove vjebe bit e vam potrebno desetak minuta,
moda neto manje ili vie, zavisno od koliine snova koje ste
tijekom noi odsanjali.
Ako se probudite ranije, primjerice, sredinom noi, nakon odsanjanog sna nemojte se ustruavati i zapisati san odmah tada!
Naime, esto se dogaa da snove koje smo sanjali ranije iz
sjeanja istisnu oni koje smo sanjali kasnije. Zbog toga se moe
desiti da ete ak nekoliko puta tijekom noi, naravno ako se
probudite, uzimati svoju biljenicu i zapisivati snove.
Moda vam se ovakav postupak ini neobinim, tim vie to ono
to ste zapisali vie nikada neete itati. Naime, svrha zapisivanja
snova u ovome sluaju nije njihova analiza. U ovome trenutku
nama je potpuno nevano to smo i kako sanjali. Ono to
je vano je da osvijestimo injenicu da smo sanjali te da se
sjetimo to veeg broja detalja iz tih snova.
Prisjeanje je in namjere i svjesnosti. Ako budemo uporni, ova
e vjeba postupno unijeti sve veu svjesnost u nae snove. Ve
nakon nekoliko tjedana postat e vam vrlo lako prisjetiti se
svega to ste sanjali zajedno sa svim detaljima i okolnostima u
kojima su se snovi odvijali.
Na taj nain snovi e postati dio vaega ivota. Oni nee vie biti
neto to se odvija u mranim ladicama vae due i ega se jedva
sjeate ujutro kad se probudite. Svijet snova pripada svakome
ovjeku ba kao i svijet budnosti. Velika je teta zanemariti ga i
na taj nain samome sebi oduzeti mnoge mogunosti koje
pruaju snovi.
A jedna od njih, moda najvanija, jest temeljita priprema za
snoliko stanje umiranja gdje e vam poveana svjesnost biti i te
kako potrebna.

13
BARDO
Smrt se odijeva u svjetlost, a ne u tamu. Tama je ono to dua doivljava
ako ne moe izdrati svjetlost. Jama, vedski Gospodar smrti, sinje Sunca i od
svog oaje naslijedio svjetlo koje ga okruuje.
Nakon raspada elemenata i karmikih hvataa te svojevrsnog saetka ivotnog
puta, dua se susrela sa svjetlom i prola kroz njega. Bez obzira na

nain na koji je to uinila, svjetlo jame ju je konano natjeralo da napusti

duh/tijelo sustav kroz jednu od est energetskih spojnica ili akri.
Budui da smo sada zali u vrlo ezoterino i nematerijalno podruje,
potrebno je napomenuti da osim materijalnoga tijela koje je sada neivo,
dua iza sebe ostavlja i energetska tijela. Ta energetska tijela jo neko vrijeme
ostaju unutar oitovanoga svijeta. Drugim rijeima, ba kao to dua iza sebe
ostavlja tjelesnu leinu, ona ostavlja i energetsku leinu. Za razliku od tijela
koje je nepokretno, energetska leina jo neko vrijeme zadrava odreene
obrasce kretanja. Ne radi se o svijesti, a jo manje o dui. Radi se kretanju
energije koje e se neko vrijeme nastaviti sve dok je okolina ne upije u sebe.
Energetske leine ponekad mogu ui u ogranieno meudjelovanje s materijom.
Ova pojava objanjava neobina iskustva povezana s duhovima, pomicanjem
stvari u kuanstvu pokojnika ili na drugim mjestima s kojima je
bio povezan.
Naalost, neugodna i potpuno nepotrebna praksa prizivanja umrlih od
strane medija ponekad daje prividan ivot energetskim leinama. Ne samo
da se na taj nain ne moe komunicirati s umrlim, ve se ponekad moe
natetiti dui s mnogim karmikim ovisnostima. Ba kao to odravanje
umrloga materijalnog tijela takvu duu moe koiti u njezinom razvoju,
moe je koiti i odravanje energetskoga tijela.
U svakome sluaju, prizivanje umrlih je vrlo loa praksa. Izgubljene due
na taj se nain uznemiravaju i veu za razinu s koje bi morale otii. Stvar se
pogorava time to se dodir s umrlim moe ostvariti mnogo godina nakon
smrti. Ne smijemo zaboraviti da naputanjem duh/tijelo sustava dua naputa
i uobiajeni okvir prostora i vremena. U smislu da je se moe lako prizvati,
energetska leina je uvijek ovdje i sada. Sad zamislite kakvoj je zloporabi
izloena dua koja ne zna kako se tome oduprijeti! Mogu je prizivati ljudi iz
svih razdoblja i to moe trajati zauvijek, ne dozvoljavajui joj da krene dalje.
No, na sreu, to se ne dogaa esto jer one due koje se ne znaju braniti od
toga nisu na udaru spiritista. One koje bi mnogi htjeli neto pitati obino su
razvijene toliko da se znaju braniti od toga.
Ovu je pojavu teko objasniti logikim argumentima. im iziemo iz
tijeka vremena kakvog ga poznaju naa osjetila nalazimo se na klizavom tlu.
Ipak, pravilo je jasno i ono glasi da se umrle due ne smiju prizivati niti
povezivati s materijalnim ili energetskim tijelima i osobnostima koje su
napustile.
Na posljetku, podsjetimo se na znaenje tibetanskog izraza bardo - zastati
izmeu. Nitko ne eli zastati izmeu. A vrijeme koje slijedi neposredno
nakon smrti u pravome smislu rijei je meurazdoblje ili meuprostor.
Nakon to je napustila duh/tijelo sustav dua ne odlazi nikuda. Drugi,
najvaniji susret s itaguptom, svevideim zapisniarem naih misli, osjeaja
i djela odvija se u stanju koje vie od svega zasluuje naziv bardo.
Prije nego razmotrimo narav toga susreta potrebno je naglasiti kako se sada
dua nalazi u sasvim drugaijoj i novoj situaciji. Sve do sada dua je zadravala
jasnu povezanost s duh/tijelo sustavom. Nakon izlaska iz njega ta
povezanost vie nije ni jasna ni izravna. Ona postoji, posebice ako itagupta u

sebi uva karmike obrasce ovisnosti o tijelu i osobnosti, ali je mnogo tanahnija nego prije.
Jedna od posljedica te tanahnosti odnosno potpune neovisnosti je i sposobnost
due da zapaa prirodne zakone na osoban nain. To konkretno znai da
je sasvim mogue da drugi susret ne bude s itaguptom ve s itaguptom,
osobnim duhovnim biem!
Neke due e ve i u prvom susretu s Jamom, iza svjetla koje e se pojaviti
pred njima, naslutiti osobnu svjesnost. Imat e osjeaj da su se susrele s
neim vrlo uzvienim. Ponekad e nazonost osobe iza svjetla smatrati
boanskom. U odreenome smislu bit e u pravu jer Jamina narav jest
boanska. Ipak, ne radi se o susretu s Bogom. Osobnost iza svjetla, ako je
uope i osjetimo, je osobnost Jame, Gospodara smrti.
ak i prije toga, prilikom prvoga susreta s itaguptom, neke e due osjetiti
kako im netko projicira dogaaje iz njihovoga ivota. To znai da e ve
tada doivjeti itaguptu na osoban nain. Ipak, osobni susreti s Gospodarem
smrti i njegovim zapisniarem vrlo su rijetki. Uglavnom se radi o proivljavanju
odreenih iskustava ili u najboljem sluaju o slutnji neke nazonosti.
Sada, meutim, nakon izlaska iz duh/tijelo sustava dua ima sve preduvjete
za osobne susrete, pod uvjetom da je za njih sposobna. Ta sposobnost
izraava se mogunou odravanja svjesnosti tijekom procesa umiranja.
Ako je dua potpuno svjesna, a to e se dogoditi ako je bila dobro pripremljena
za proces umiranja i ako je prola kroz svjetlo jame izbjegnuvi
zamku pretapanja s njim te izila kroz sedmu akru, onda e itaguptu
doivjeti kao osobno duhovno bie. Nain na koji e se to bie pojaviti ispred
due moe biti raznolik. On ovisi o uvjerenjima koje je dua stekla kroz osobnost
u prethodnome ivotu. Vedske legende govore o pticolikom biu, ali to
uope ne mora biti tako. Moda e ga netko doivjeti kao anela ili kao nazonost
bez oblika. To je zapravo nevano. Ono to je vano dogaa se na
razini odnosa izmeu due i itagupte.
Ukoliko je dua potpuno svjesna onoga to se dogaa i sposobna prihvatiti
njegovu nazonost, njihov razgovor e biti kratak. O tome Katha Upaniad govori
na sljedei nain:
Osloboen svih udnji koje lee u srcu,
smrtan ovjek postaje besmrtan.
U tom trenutku on kree k Najviem.
Jednom kad su svi vorovi srca presjeeni,
smrtan ovjek postaje besmrtan.
I tu svakapoduka prestaje.
'Presjeeni vorovi srca' su udnje, neispunjene elje, osjeaji i karmiki
dugovi. Ako je neto od toga prisutno, dua nee moi odrati svjesnost u
susretu s itaguptom. Ali, ako je svjesnost tu, onda itagupta nema mnogo
posla. On e svakako zaviriti u duu. Moda e to dua doivjeti kroz pitanje o
tome tko je ona. "Tko si ti?", mogao bi zapitati itagupta vidjevi pred sobom

duu koja ne spava i nije zapletena u privide karmikih utisaka.

Ili, ako to elimo rei na drugi nain, ako je polje itagupte isto od 'vorova
srca', onda e se itagupta probuditi i pojaviti se pred duom. Koji god
pristup razumijevanju toga procesa da odaberemo, rezultat je isti: dua se
susree s najbliim pomagaem Gospodara smrti!
U tome susretu itagupta dozvoljava samo jedan osjeaj koji moe pratiti
duu dalje tijekom osobnoga susreta s Jamom. Taj osjeaj je suosjeanje.
Suosjeanje je jedini osjeaj srca koji ne izaziva karmike posljedice. Zapravo
se moe rei da je suosjeanje osnovno stanje due. Na posljetku,
svjesna dua prepoznaje istost sebe i svega oko sebe te ne moe drugaije
nego osjeati jedinstvo. A duboko iskustvo jedinstva stvara toplinu suosjeanja.
Pronaavi istou srca ispunjenog suosjeanjem itagupta e se skloniti
u stranu i propustiti duu pred Jamu, Gospodara smrti.
* **
No, ranije opisan proces vrijedi samo u sluaju da dua prolazi kroz u potpunosti
svjesnu smrt. Ako tome nije tako, drugi susret s itaguptom odvija se
sasvim drugaije.
Moe se dogoditi da dua nije uope svjesna situacije, a moe se dogoditi
daje samo djelomino svjesna. itagupta kao prirodni zakon koji je preuzeo
osobnost ispituje polje itagupte kao utiske oko due. Pitanje "Tko si ti?" i
dalje je presudno. U sluaju da dua nije svjesna, ona ga nee ni uti. Ako ga
samo djelomino uje, djelomino e i odgovoriti. U svakome sluaju itagupta
e biti primoran da 'testira' duu nudei joj razliita iskustva te na osnovi
njezinih reakcija procijeni njezin stupanj razvoja.
Ovo 'testiranje' zapravo je bit bardo stanja koje nastuje nakon naputanja
duh/tijelo sustava. Dui e sada biti prikazane mogunosti. Najprije e
doivjeti one bolje i ugodnije, a zatim postupno one manje dobre sve do vrlo
loih, odnosno uasnih i stranih.
Bardo stanje je subjektivno stanje u kojem dua prolazi kroz niz utisaka.
Kad bi se radilo o osobnosti, rekli bismo da je to samo igra uma ili privid
nalik snovima. Meutim, dua nema um. Ona je okruena poljem itagupte i
preko njega doivljava snoliko stanje barda.
Nema naina da se opie sadraj toga snolikog stanja. On je razliit od
sluaja do sluaja. Pokuaj stvaranja nekog opeg obrasca nuno nas vodi do
religij skih objanjenja.
Primjerice, Tibetanska knjiga mrtvih ovdje e najprije opisivati susrete s
mirnim boanstvima, a zatim s nasilnim i stranim boanstvima. Bit e tu i
gladnih duhova i drugih egzotinih duhovnih bia. Bogatstvo opisa i imena
vrlo je impresivno, od izraza njihovih lica do boje koe. Meutim, ve sama
injenica da je ovjeku iz druge kulture tako neto strano ukazuje da ne moe
biti govora o opim naelima. Radi se o projekciji jedne kulture. Ali, ako je
umrla osoba bila pod snanim utiskom upravo te kulture, onda e ona u
bardo stanju doivjeti upravo to! S ovim naelom susrest emo se i kasnije
kad budemo opisivali put nebesnika i takozvane 'paklene' i 'rajske' svjetove.

Pokuajmo ipak pronai pravilo koje se skriva iza doivljaja u bardo

stanju. itagupta 'testira' duu na razliita iskustva. On trai istovjetnost
unutar polja itagupte oko due ne bi li odredio stupanj zrelosti. Najprije e
dui pokazati ljepu stranu ivota. Primjerice, dua moe vidjeti milostive bogove
u koje je vjerovala tijekom ivota. Moe doivjeti prizore i situacije u kojima
se odvijaju dobra djela, meditacija, stjecanje znanja, suosjeanje i
ljubav. Doivljavajui takva bardo iskustva dua e osjetiti privlanost prema
tome ako je za ivota u tako neemu sudjelovala. Privlanost e znaiti prepoznavanje
i poistovjeivanje i itagupta e odmah znati gdje dua pripada.
Ako ne doe do privlanosti i poistovjeivanja na toj razini, itagupta e
dui prikazati negativnije prizore. To mogu biti situacije u kojima se oituje
pohlepa, ponos, strah, ljubomora, pouda, poistovjeivanje s materijalnim i
svi mogui negativni osjeaji. Takoer e se dui prikazati osobe u ljudskom,
ivotinjskom ili demonskom obliku koje na ovaj ili onaj nain utjelovljuju
pojedine karmike utiske. Ti oblici bit e povezani s uvjerenjima i tradicijskim
uvjetovanjem iz prethodnoga ivota due.
I u ovome sluaju moe doi ili do privlanosti ili do poistovjeivanja sa
situacijom ili likovima pa e itagupta
ponovo donijeti prosudbu o stanju u kojem
se dua nalazi.
Teoretski, dua moe prekinuti bardo
stanje u svakom trenutku kad se s nekim
iskustvom potpuno poistovjeti. Primjerice,
ako se poistovjeti s boanstvom
ljubavi koje joj se prikae na samome
poetku bardo stanja, nee vie biti potrebe
prolaziti kroz ostala iskustva. Ali,
takvi sluajevi su rijetki. ak i ako je poistovjeivanje snano, ono uglavnom
nije potpuno. Zbog toga e dua morati, u manjoj mjeri ali ipak, proivjeti i
negativna bardo iskustva.
Mjereno vremenom ljudi u materijalnome svijetu drugi susret s itaguptom
moe se poprilino oduljiti. Tibetanska knjiga mrtvih spominje vrijeme
od sedam tjedana nakon smrti tijela. Tijekom tog vremena do due se jo
uvijek moe doprijeti iz materijalnoga svemira. Tibetanci su to znali i zbog
toga preporuuju da oni koji su ispraali umirueg cijelo to vrijeme itaju
Knjigu mrtvih, ne bi li odlazeu duu podsjetili na ono to mora uiniti.
Ta je zamisao ispravna. Meutim, Tibetanska knjiga mrtvih je kulturno i
tradicijski uvjetovana, a to znai teka i nerazumljiva za zapadnog ovjeka. U
dodatku ovoj knjizi pronai ete itanje za umirue. To je tekst koji je sastavljen
na osnovi znanja o umiranju i smrti dobivenog iz Katha Upaniade, ali
i na osnovi vlastitog iskustva opisanog u knjizi Gospodar smrti.
Da bi se itanje za umirue moglo uporabiti kao djelotvorno sredstvo prisjeanja
dok dua prolazi kroz bardo stanja, osoba se mora za ivota upoznati
sa sadrajem toga teksta. Zapravo, mora ga dobro poznavati.
Oni koji ostaju nakon smrti takve osobe itat e itanje za umirue najdue
sedam tjedana nakon smrti drage osobe, odnosno do trenutka koji odredi

pova. Naime, bardo stanje moe zavriti mnogo ranije i onda itanje gubi
smisao. Pove bi morale posjedovati znanje koje im omoguuje odreivanje
trenutka kad je dua napustila bardo.
Drugi susret s itaguptom moe prilino iscrpiti duu. Iako e sva iskustva
biti nalik snu, ti e snovi biti vrlo stvarni i dua e uivali ili putiti u skladu s
njihovim sadrajem. Ako je prolaz kroz bardo nesvjestan, dua e jedva
doekati njegov kraj muena uasnim slikama i strahom od njih. Kad sve to
zavri utonut e u san bez snova. Bit e to tama u kojoj e nesvjesna dua
ponovo susresti Jamu. Zavisno od svojih osjeaja u bardo stanju bit e
upuena u jednom od dva mogua smjera: putem utjelovljenja ili putem nebesnika.
Svjesna dua koja je prola kroz bardo budna ili barem djelomino budna,
takoer e doi pred Jamu, ali ne u tami spavanja, ve obasjana svjetlom
svoje vlastite spoznaje. Ono e joj obasjavati put koliko to bude mogue. I
takva dua e krenuti jednim od dva puta, ali e u izboru sudjelovati svjesno.
Samo dui koja je bila potpuno budna prilikom drugog susreta s itaguptom
i u srcu nije nosila nita drugo osim suosjeanja, Jama, Gospodar smrti,
ponudit e i trei put, vrhunski put sustvaratelja.
POUKE POGLAVLJA BARDO
Osim ostataka materijalnoga tijela, dua iza sebe ostavlja i energetska tijela. Ta
energetska tijela jo neko vrijeme ostaju unutar oitovanoga svijeta. Drugim
rijeima, ba kao to dua iza sebe ostavlja tjelesnu leinu, ona ostavlja i energetsku
leinu.
Energetske leine ponekad mogu ui u ogranieno meudjelovanje s materijom.
Ova pojava objanjava neobina iskustva povezana s duhovima, pomicanjem
stvari u kuanstvu pokojnika ili na drugim mjestima s kojima je bio povezan.
Umrle due ne smiju se prizivati niti povezivati s materijalnim ili energetskim tijelima
i osobnostima koje su napustile.
Jedna od posljedica gotovo potpune neovisnosti od duh/tijelo sustava je i sposobnost
due da zapaa prirodne zakone na osoban nain. To znai da je sasvim mogue
da drugi susret ne bude s itaguptom, ves itaguptom - osobnim duhovnim
biem!
Neke due e ve i u prvom susretu s Jamom, iza svjetla koje e se pojaviti pred
njima, naslutiti osobnu svjesnost. Imat e osjeaj da su se susrele s neim vrlo
uzvienim.
Osobni susreti s Gospodarem smrti i njegovim zapisniarem vrlo su rijetki. Uglavnom
se vie radi o slutnji neke nazonosti.
Nakon izlaska iz duh/tijelo sustava dua ima sve preduvjete za osobne susrete pod
uvjetom da je za njih sposobna. Ta sposobnost izraava se mogunou odravanja

svjesnosti tijekom procesa umiranja.

Ako je dua potpuno svjesna, a to e se dogoditi ako je bila dobro pripremljena za
proces umiranja, ako je prola kroz svjetlo jame izbjegnuvi zamku pretapanja s
njim te izila kroz sedmu akru, onda e itaguptu doivjeti kao osobno duhovno
bie.
Ako je polje itagupte isto od 'vorova srca', onda e se itagupta probuditi i pojaviti
se pred duom u osobnom obliku. Taj oblik moe biti razliit i ovisan je od
uvjerenja koje je dua njegovala u prethodnome ivotu.
itagupta dozvoljava samo jedan osjeaj koji moe pratiti duu dalje tijekom
osobnog susreta s Jamom. Taj osjeaj je suosjeanje.
Suosjeanje je jedini osjeaj srca koji ne izaziva karmike posljedice. Zapravo se
moe rei da je suosjeanje osnovno stanje due. Svjesna dua prepoznaje istost
sebe i svega oko sebe te ne moe drugaije nego osjeati jedinstvo. A duboko
iskustvo jedinstva stvara toplinu suosjeanja.
Ako dua nije potpuno budna prilikom drugog susreta s itaguptom, ona moe
biti djelomino budna ili potpuno nesvjesna. U tim sluajevima itagupta je primoran
'testirati' duu nudei joj razliita iskustva te na osnovi njezinih reakcija
procijeniti njezin stupanj razvoja.

J*
Ovo 'testiranje' zapravo je bit bardo stanja koje nastaje nakon naputanja
duh/tijelo sustava. Dui e sada biti prikazane mogunosti. Najprije e doivjeti
one bolje i ugodnije, a zatim postupno one manje dobre, sve do vrlo loih, odnosno
uasnih i stranih.
Bardo stanje je subjektivno stanje u kojem dua prolazi kroz niz utisaka. Nema
naina da se opie sadraj toga snolikog stanja. Ono je razliito od sluaja do
sluaja. Pokuaj stvaranja nekog opeg obrasca nuno nas vodi do religijskih
objanjenja.
Ipak, postoji logika iza iskustava u bardo stanju. itagupta trai istovjetnost unutar
polja itagupte oko due, ne bi li odredio stupanj zrelosti. Najprije e dui pokazati
ljepu stranu ivota, a zatim onu runiju. Privlanost e znaiti prepoznavanje
i poistovjeivanje i itagupta e odmah znati gdje dua pripada.
Oblici koji se dui prikazuju, a to mogu biti ljudi, ivotinje, demoni ili bogovi na
ovaj ili onaj nain utjelovljuju pojedine karmike utiske. Ti oblici bit e povezani s
uvjerenjima i tradicijskim uvjetovanjem iz prethodnoga ivota due. I u ovome
sluaju moe doi ili do privlanosti ili do poistovjeivanja sa situacijom ili likovima
pa e itagupta ponovo donijeti prosudbu o stanju u kojem se dua nalazi.
itanje za umirue moe se uporabiti kao pomo dui da lake proe kroz bardo

stanja. Da bi se to moglo uiniti osoba se mora za ivota dobro upoznati sa

sadrajem toga teksta.
PRAKTINI POSTUPCI
Kao to vidite iz sadraja koji pratite, tema svjesnosti se pojavljuje
iznova i iznova. Bardo stanja o kojima je bilo rijei, a
koja se doivljavaju tijekom drugog susreta s itaguptom, vrlo
su nalik snu. Iskustvo lucidnih snova tijekom ivota bit e od velike
pomoi dui da na najbolji mogui nain prebrodi testove i
iskuenja koja ju oekuju tijekom umiranja i smrti.
Prethodne vjebe morale su nas dovesti u odmorno stanje u koj
em se sjeamo svih detalja svojih snova. Snovi su sada dio
naega ivota, jednako stvarni kao i budno stanje svijesti. Kod
nekih ljudi to e se dogoditi za dva do tri tjedna, kod drugih za
nekoliko mjeseci.
Poveana pozornost koju posveujete snovima sama po sebi
moe rezultirati javljanjem lucidnih snova. Ne zaboravite da je
lucidno sanjanje prirodno. Ne radi se o nekoj posebnoj sposobnosti
ili talentu. Biti budan u snovima, to moe svatko!
Ako vam se desilo da ste se tijekom proteklih nekoliko tjedana,
dok ste vjebali zapisivanje snova, probudili dok sanjate, izvrsno!
To je zeleno svjetlo da krenete na sljedeu vjebu projiciranja
snova.
Ako jo uvijek osjeate da su vam snovi nepoznanica i da ih se
vrlo teko prisjeate, nastavite s prethodnim vjebama rutine
spavanja i zapisivanja snova. Prijeite na vjebu projiciranja
snova tek kad iznutra osjeate da ste za to spremni.
I dalje nastavite s dobrom rutinom spavanja te obaveznim
zapisivanjem snova. Snove zapisujte i onda kad lucidni snovi
postanu esti.
32. VJEBA
Napravite scenarij sna koji elite sanjati. Neka to bude neto
jednostavno. Primjerice, etnja nekom poznatom ulicom ili dolazak
do mjesta na kojem volite boraviti. Nema potrebe u san
ukljuivati druge ljude. Budite sami u snu. Dobra zamisao je da
san ukljuuje neku vrstu uzdizanja. Primjerice, to moe biti
vonja iarom ili dizalom ili uspon na breuljak odnosno penjanje
uz stepenice. Posebice ubacite u san ivo zamiljeni osjeaj
uzdizanja. Zbog toga je dizalo dobar obrazac takvoga sna.
Prisjetite se kakav osjeaj imate kad dizalo krene gore. Otprilike
takav osjeaj morate prizvati u svoj scenarij, a kasnije i u stvarni
san.
Kakve god okolnosti zamislili, neka budu vama ugodne. Morate
se osjeati sigurno i zatieno.

Takoer, jako je dobro da cilj u vaem snu bude neko mjesto s

kojega se prua dobar pogled na okolinu. Primjerice, to moe
biti vrh neke zgrade ili planine.
Kad ste detaljno isplanirali san koji elite sanjati, a bilo bi dobro
da cijeli taj scenarij zapiete tako da vam bude jasniji, pokuajte
ga doista odsanjati!
To nije tako teko kako izgleda. Mnogi ljudi tako neto rade
spontano. Zaele sanjati neku osobu ili dogaaj i onda to odsanjaju.
Ako vam se to inae dogaa, neete imati nikakvih tekoa
s ovom vjebom. Ali, i oni koji nemaju takvih iskustava,
mogu vrlo lako postii projekciju snova.
Na veer kad legnete, priekajte da se smire aktivnosti duha i
tijela. Priekajte ono isto polusneno stanje koje smo uvjebavali
vezano uz poglavlja u drugom dijelu knjige (Posljednja misao).
Kad osjetite da ste na rubu spavanja, ponite zamiljati svoj san.
Jednostavno proite kroz njega zamiljajui sve detalje svoga
scenarija. Kad doete do kraja, ponite ispoetka. Ponekad ete
zaspati brzo, moda ve tijekom prvog zamiljanja sna, a ponekad
ete san u mislima obnoviti pet ili est puta. Nije vano.
Zamiljajte svoj san sve dok ne zaspite.
Ponavljajte ovaj postupak svake veeri. Nee proi mnogo i vi
ete tijekom noi doista odsanjati zamiljeni san! Moe se dogoditi
da sanjate samo neki njegov dio. I to je u redu. Za sanjanje
zamiljenog sna uglavnom nije potrebno vie od tjedan dana
vjebanja. Ali, budite ustrajni koliko god bude potrebno. Na
posljetku, zamiljanje nekoliko scena sna prije spavanja uope
nije teko.
Nastavite s vjebom sve dok ne budete mogli po volji odsanjati
san svake noi. Nakon toga ste spremni za sljedei korak: buenje
u snu!

14
DRUGI SUSRET S JAMOM
Bardo drugog susreta s itaguptom moe biti prilino iscrpljujui za
duu. Ona se susree s ugodnim, ali i vrlo neugodnim vizijama proizalim iz
ostataka svojega vlastitog uma, odnosno tragova osobnosti zadranih u polju
itagupte.
Razina svjesnosti tijekom prolaza kroz bardo moe biti razliita. Takoer
je razliita i duljina zadravanja na tome mjestu. Razina svjesnosti i duljina
zadravanja obino su obrnuto proporcionalne. to se dulje zadrimo u
bardu to je vea vjerojatnost da emo izgubiti svjesnost i prepustiti se nagonskim
reakcijama na vizije koje imamo. Vrijedi i obrnuto: brz prolazak kroz
bardo, s malo vizija i to uglavnom ugodnih, ukazuje na visoku razinu svjesnosti.
Potpuna svjesnost sa sobom donosi osobni susret s itaguptom, te

kratku provjeru stanja due tijekom koje dolazi do prepoznavanja istoe osjeaja.
Svi 'vorovi srca' su raspleteni, a ostaje samo suosjeanje bez karmike
povezanosti.
Potpuno budna dua nakon toga ulazi u palae Jame, Gospodara smrti.
Ili, ako to elimo rei na neosoban nain, ona dolazi u bezvremeno stanje
singularnosti polja jame. Ovdje prestaju vrijediti svi zakoni koji su do tada
djelovali na duu, a posebice oni koji je povezuju s prethodnom osobnou.
Sve do trenutka ulaska u Jaminu palau dua je ipak nekako bila uvjetovana
prethodnim ivotom. Umiranje tijela i duha, pregled ivotu i na posljetku vizije barda, sve je to bilo povezano s dogadajima i iskustvima kroz koje je dua
prola odjevena u tijelo i osobnost koju je napustila. Sada, meutim, padaju
sve granice vremena i prostora. Prethodna osobnost vie nita ne znai. Odnosno,
znai jednako kao i sve druge osobnosti koje je dua bilo kada preuzela
na sebe.
U podruju jame budna dua zna sve. Ona zna kakvim je sve putevima
kroila do ovoga trenutka. Svjesna je poduka koje je svladala, a takoer i onih
koje nije. Sve dogaaje i tekoe koje je proivjela sada sagledava u novome
svjetlu. Svi dijelovi ivotnih slagalica koji su je prethodno zbunjivali sada se
kristalno jasno uklapaju u veu cjelinu.
U palaama Jame, Gospodara smrti, ne postoji privid. Ovdje nema mogunosti
zavaravanja. Stvari su upravo takve kakve jesu i dua jasno vidi na
kojoj je stepenici razvoja i kakve jo testove mora svladati. U tome trenutku
dua je u svom prvobitnom stanju, potpuno svjesna svojih odluka i potpuno
otvorena mudrosti i inteligenciji koja ju je oduvijek vodila u svim njezinim
utjelovljenjima, ali i izmeu njih.
Preplavljena unutarnjim znanjem dua sada moe birati sljedee korake
na putu svoga razvoja. Zapravo, dua pred sebe sada moe postaviti zadae
koje eli svladati u sljedeem utjelovljenju ili pak na putu nebesnika. Ukoliko
su sve zadae svladane, ili barem dua tako osjea, pred njom e se pojaviti
Jama u osobnom obliku. Dua je sada slobodna od uvjetovanja svih
svojih prethodnih utjelovljenja i doista nije vano koji e oblik Jama preuzeti
na sebe. To moe biti bilo koji oblik, a moe biti i bezoblina nazonost.
Vjerojatno je da utjelovljene due poput nas zapravo ne mogu u potpunosti
razumjeti odnos duhovnih bia kakav se stvara izmeu budne due i Jame u
tome trenutku. Ograniavaju nas naa osjetila i stanje intelekta uvjetovano
njima. Nema dovoljno dobrih rijei za opisivanje tog odnosa. Zbog toga se
moramo zadovoljiti samo priblinim opisima.
Dakle, kad se Jama u osobnom obliku pojavi pred duom, on e provjeriti
da li je doista svladala sve to je bilo potrebno. 'Provjera' je zapravo utvrivanje
istosti. Polje jame je bezvremeno, apsolutno i potpuno isto od svih
primjesa promjenjivih iskustava. Ako je i dua takva, onda je slobodna proi
kroz jamu i zaputiti se treim putem, putem sustvaratelja. Ako bismo eljeli
biti slikoviti i u skladu s mitom, rekli bismo da u takvom sluaju bog Jama
nema to pojesti! Polje itagupte oko due ne nosi vie tragove karmikih
dugova te vie nema razloga da dua prolazi kroz bilo koja iskustva. Osim...
osim ako dua to sama ne eli voena slobodnom voljom i suosjeanjem!

Tada e dua proi kroz jamu putem sustvaratelja, a nakon toga odabrati
jednu od pet mogunosti koje se pred njom otvaraju. O tim mogunostima e
biti rijei u etvrtom dijelu knjige Put u besmrtnost.
* **

Postoji niz mogunosti dolaska u Jamine palae. Potpuna budnost je najbolja

od njih. Ali, jasno je da se tako neto dogaa uglavnom samo jednom.
Nakon toga dua je slobodna i nikada vie ne mora doi pred boga smrti jer se
nikada vie ne mora utjeloviti. Ali, odmaknimo se sada od idealnoga sluaja
potpuno budne due koja vie nije pod vlau Jame, boga smrti. Vratimo se
onim duama koje u Jaminu palau dolaze djelomino svjesne odnosno potpuno
nesvjesne.
Takve due e pri ulasku u podruje jame privremeno zaspati iscrpljene
bardo iskustvima u drugom susretu s itaguptom. Zapravo, teko da se to
stanje moe doista nazvati spavanjem. Radi se o neaktivnosti. Dua jednostavno
vie nije svjesna niega. Nakon burnih iskustava u bardo stanju
veina dua ovo stanje doivljava kao odmor. Ba kao to umoran ovjek
nakon napornog dana s veseljem doekuje spavanje, tako i dua osjea
olakanje to vizije prestaju i to je konano slobodna od njih.
U nekim duhovnim i religioznim tradicijama ovo stanje se ponekad naziva
letarginim snom due. Dua doivljava nitavilo. Izrazi poput vjenog
mira ili mira bojeg dolaze zbog slutnje ovoga iskustva. U okvirima naih objanjenja
o polju jame kao prestanku svake djelatnosti, odnosno polju singularnosti
usporeenim s crnom rupom iz astrofizike, jasno je da se radi o
jednom od naina da se doivi to polje. Ba kao to su crne rupe podruja
prividnoga nitavila, tako je polje jame podruje bez iskustva. Odatle izraz letargini
san. Radi se o nesvjesnom doivljavanju polja jame, neosobnog prirodnog
zakona koji upravlja smru.
Ovo stanje se doista moe nazvati smrtnim odmorom. Koliko dugo e
takvo stanje trajati ovisi o dva initelja. Jedan je razina razvoja due, a drugi
stjecanje uvjeta za 'buenje'.
Dua koja je bila djelomino svjesna tijekom prolaska kroz prethodne
razine umiranja, dakle ona koja je relativno brzo prola kroz bardo stanja,
zahtijevat e krai odmor. Njezino 'iskljuivanje' moe trajati samo nekoliko
dana ili mjeseci. S druge strane, dua koja je bila nesvjesna tijekom umiranja, jako e se iscrpiti bardo stanjem i njezino e iskljuivanje biti mnogo
due, pa e trajati godinama, moda ak i stoljeima. Meutim, ne zaboravimo
da se dua sada nalazi u bezvremenom stanju te su sve procjene u pogledu
vremena pomalo nespretne. Naelno se moe rei da slabo razvijena,
nesvjesna dua boravi mnogo due u stanju smrti i to u svim njezinim stupnjevima,
dok bolje razvijena, svjesnija dua brzo prolazi kroz njih. Meutim,
to pravilo je prilagodljivo i u pojedinim sluajevima se moe sasvim izmijeniti.
Na posljetku, put utjelovljenja koji dua moe izabrati, ak i ako je samo
djelomino svjesna, odnosno na koji je poslana ako nije svjesna, zahtijeva
stjecanje odreenih uvjeta u materijalnome svijetu. Tek kad ti uvjeti budu zadovoljeni,

dua kree putem ponovnog utjelovljenja. ekanje na zadovoljenje

karmikih uvjeta ponekad moe biti dugo.
Nesvjesna dua e jednostavno 'zaspati' i kroz polje jame proi na taj
nain potpuno neaktivna. Budui da nije sposobna suoiti se s istoom toga
polja na svjestan nain, njezini karmiki dugovi odnijet e je poput struje na
put utjelovljenja, odnosno put nebesnika bez mogunosti da ona sama o bilo
emu odluuje. Za takvu duu drugi susret s Jamom proi e u letarginom
snu. Ili, ako bismo eljeli biti slikoviti, moemo rei da e tijekom tog sna
Jama primiti izvjetaj od itagupte o 'ponaanju' due za vrijeme prethodnog
utjelovljenja i tijekom bardo stanja, progutati duu i jednostavno je izbaciti
u stanje koje najvie odgovara njezinom stupnju razvoja.
Djelomino svjesna dua e se nakon nekog vremena 'probuditi' u polju
jame. I ona e, slino potpuno budnoj dui, odbaciti ogranienja vremena,
prostora i utjelovljenja. U stanju mudrosti koje je mogue jedino u Jaminoj
palai, dua e jasno uvidjeti svoje zadae. Najprije e sagledati to je uinila
u prethodnom utjelovljenju, ali ovaj put potpuno odvojena od bilo kakve osjeajne
ili neke druge povezanosti s tim iskustvima. Usporedit e ih sa iskustvima
u prethodnim utjelovljenjima i nainiti neku vrstu zakljuka o postignutom.
A zatim e, svjesna puta koji je jo pred njom, zamisliti najbolje
mogue okolnosti za daljnje uenje. Izraz 'najbolje mogue' nipoto nije ono
to bi neka utjelovljena osobnost smatrala za 'najbolje'. 'Najbolje mogue'
moe biti prilino teko sa stajalita utjelovljenja. Primjerice, dua moe odabrati
bolest ili tjelesni hendikep. Moe odabrati iskustvo gubitka djeteta ili
neke drage osobe. Patnja ponekad moe posluiti kao veliki motiv za du hovni razvoj. Takoer, dua u polju jame sagledava
i potrebe drugih dua koje e se utjeloviti
s njom. U tako irokom rasponu gledita
'najbolje mogue' odnosi se iskljuivo na brzo
svladavanje karmikih poduka.
Dakle, da ponovim, dua mora biti barem
djelomino svjesna da bi nakon bardo stanja i
privremenog odmora mogla planirati svoju
evoluciju u polju jame. Jama kao osobno iskustvo,
dakle kao Gospodar smrti, djelomino
svjesnim duama pojavljuje se vrlo rijetko. One e ga uglavnom osjeati
kao neosobnu nazonost pod ijim se budnim okom planiranje odvija.
Ali, zato je palaa Jame, Gospodara smrti, mjesto drugih osobnih susreta!
Naime, evolucijski put due esto je isprepleten s putem drugih dua. Dugovi
koje imamo prema njima ili one prema nama na neki se nain moraju otplatiti.
Ti dugovi ponekad su veliki i prelaze iz ivota u ivot. Takoer, neke
due ue jedna od druge tijekom meusobnih odnosa u raznim utjelovljenjima.
Zbog toga je logino da se due osloboene pritiska vezanosti utjelovljenja
u palai Jame meusobno dogovaraju o svojem daljnjem putu! Na
tome mjestu se esto odigravaju zajednika sagledavanja odnosa koji su
proivljeni. Koliko god ti odnosi bili bolni tijekom utjelovljenja, sada due na
njih gledaju iz poloaja mudrosti. One sada znaju zato se stvari odigravaju

ba tako i zato su morale proivjeti odreena iskustva. Takoer, jasno im je

koja iskustva nisu proivljena i zajedno planiraju najbolje mogue okolnosti
u kojima e to uiniti. Ponovo, 'najbolje mogue' nije uvijek lako i jednostavno.
Primjerice, dvije due mogu odluiti da e ui u nasilan odnos da
bi postavile drastian okvir uenja. Ili, mogu odluiti da e ui u ljubavni odnos
koji e zavriti tragino. Duama su otvorene sve mogunosti planiranja.
U stanju u kojem se trenutno nalaze one vide mnogo dalje i vie nego to su
to bile sposobne u prethodnom utjelovljenju. Njihov cilj je da u sljedeem
utjelovljenju
ili na putu nebesnika, ako ga odaberu kao najboljeg, postanu sposobne
svjesno sagledati svrhu karmikih iskustava.
Nakon to je sagledavanje duhovnog razvoja zavreno i nakon to su karmike
poduke odabrane, dua e ponovo na trenutak 'zaspati' ako nije sposobna na svjestan nain doivjeti polje jame. Ako jest, vjerojatno e se suoiti
s Jamom u osobnom obliku barem na trenutak.
Kako god bilo, Jama sada proputa duu kroz sebe odnosno guta je. Svi
tragovi prethodne osobnosti, ako ih ima, sada se gube. Ostaje samo dua i
njezin virtualni omota polja itagupte u kojem su pohranjeni svi karmiki
utisci iz svih prethodnih utjelovljenja, a takoer i odluke koje je dua
donijela u polju jame.
Bila dua budna ili ne tijekom toga procesa, Jama e preusmjeriti duu na
najbolji mogui put. On e uzeti u obzir savjete itagupte, ali i planiranje
koje je dua izvrila tijekom boravka u njegovoj palai. Ako planiranja nije
bilo, odnosno ako je dua cijelo vrijeme bila neaktivna, Jama e odluiti sam.
U svakom sluaju, postoje dvije mogunosti. Jedna od njih je da se dua
poalje odmah natrag u novo utjelovljenje. Taj put se naziva putem utjelovljenja.
Druga mogunost je da se dua poalje putem nebesnika u svjetove koji
nisu materijalni, ali u kojima e dua neko vrijeme iskuavati plodove svoje
karme, bili oni dobri ili loi.
POUKE POGLAVLJA DRUGI SUSRET S JAMOM
Nakon vizija u bardo stanju dua ulazi u palae Jame, Gospodara smrti. Ako to
elimo rei na neosoban nain, ona dolazi u bezvremeno stanje singularnostipolja
jame. Ovdje prestaju vrijediti svi zakoni koji su do tada djelovali na duu, a posebice
oni koji je povezuju s prethodnom osobnou.
U polje jame dua moe doi u tri stanja: neaktivna ili uspavana, djelomino aktivna
i potpuno aktivna.
Iscrpljene bardo vizijama nerazvijene due e prijei u stanje neaktivnosti pri
ulasku u polje jame. Veina dua ovo stanje doivljava kao odmor. U nekim
duhovnim i religioznim tradicijama ovo stanje se ponekad naziva letarginim
snom due. Dua doivljava nitavilo. Izrazi poput vjenog mira ili mira bojeg dolaze
zbog slutnje ovoga iskustva. Radi se zapravo o nesvjesnom doivljavanju polja
jame, neosobnoga prirodnog zakona koji upravlja smru.

Ovo stanje se doista moe nazvati smrtnim odmorom. Koliko dugo e takvo stanje
trajati ovisi o dva initelja. Jedan je razina razvoja due, a drugi stjecanje uvjeta za
'buenje'.
Naelno se moe rei da slabo razvijena, nesvjesna dua boravi mnogo due u
stanju smrti i to u svim njezinim stupnjevima, dok bolje razvijena, svjesnija dua
brzo prolazi kroz njih.
Djelomino svjesna dua e se nakon nekog vremena 'probuditi' u polju jame. Odbacit
e ogranienja vremena, prostora i utjelovljenja. U stanju mudrosti dua e
jasno uvidjeti svoje zadae. Najprije e sagledati to je uinila u prethodnom
utjelovljenju, a zatim e, svjesna puta koji je jo pred njom, zamisliti najbolje mogue
okolnosti za daljnje uenje.
Izraz 'najbolje mogue' odnosi se na brzo svladavanje

karmikihpoduka.

Jama kao osobno iskustvo, dakle kao Gospodar smrti, djelomino svjesnim
duama pojavljuje se vrlo rjetko. One e ga uglavnom osjeati kao neosobnu
nazonost pod ijim budnim okom se planiranje odvija.
Palaa Jame, Gospodara smrti, mjesto je osobnih susreta dua ije se karmike
zadae isprepliu. Takve se due, osloboene pritiska vezanosti utjelovljenja,
meusobno dogovaraju o svojem daljnjem putu birajui ponovo najbolje mogue
karmike uvjete za svoj razvoj.
Jama e nakon toga preusmjeriti duu na najbolji mogui put. On e uzeti u obzir
savjete itagupte, ali i planiranje koje je dua izvrila tijekom boravka u njegovoj
palai. Ako planiranja nije bilo, odnosno ako je dua cijelo vrijeme bila neaktivna,
Jama e odluiti sam.
Sada postoje dvije mogunosti. Jedna od njih je da se dua poalje odmah natrag u
novo utjelovljenje. Taj put se naziva putem utjelovljenja. Druga mogunost je da se
dua poalje putem nebesnika u svjetove koji nisu materijalni, ali u kojima e
dua neko vrijeme iskuavati plodove svoje karme, bili oni dobri ili loi.
Postoji i trei put, put sustvaratelja. Njime moe otii samo dua koja je potpuno
svjesno prola kroz susret s itaguptom te se jednako tako svjesno sada susree s
Jamom. Tada se Jama u osobnom obliku pojavljuje pred duom i provjerava da li
je ona doista svladala sve to je bilo potrebno.
'Provjera 'je zapravo utvrivanje istosti. Polje jame je bezvremeno, apsolutno i
potpuno isto od svih primjesa promjenjivih iskustava. Ako je i dua takva, onda je
slobodna proi kroz jamu i zaputiti se treim putem, putem sustvaratelja. Tada
kaemo da dua vie nije u vlasti Jame, Gospodara smrti.

PRAKTINI POSTUPCI
Kada govorim o 'budnoj dui' ili 'svjesnoj dui' koja prolazi kroz
proces umiranja i smrti, svakako mislim na duhovnu zrelost
koja nastaje prije svega odravanjem tri Naiketine vatre tijekom
ivota. Posebno mjesto u poveanju budnosti ima vatra atmana,
odnosno redovito provoenje tihe meditacije.
No, ne mogu dovoljno naglasiti vrijednost lucidnih snova kao
sposobnosti da se odri budno stanje usred promjenjivog okruja
privida, vizija i snova. Bez vatre atmana, karme i dharme
lucidni snovi nee znaiti mnogo. Ali, uz njih postaju nezamjenjivo
sredstvo za sigurniji prolazak opasnim podrujem smrti.
Kad jednom doivite lucidni san, va svijet e se zasigurno promijeniti.
Zapravo, otkrit ete jo jedan svijet ija su vam vrata
prethodno bila zatvorena. Biti budan u snovima znai svojem
ivotu dodati znaajnu dimenziju kvalitete.
Ukoliko ste provodili prethodne vjebe osvjeivanja snova,
sada ste ve prilino vjeti u projiciranju eljenoga sna. Vjeba
koja slijedi kljuna je za iskustvo lucidnih snova. Vrijeme je za
buenje!
33. VJEBA
Nastavite s projiciranjem vaega sna na veer prije spavanja.
Elementi koje on mora sadravati su sljedei: mora biti jednostavan
(primjerice, etnja poznatom ulicom ili odlazak do nekog
vama dragog mjesta) te mora sadravati element uzdizanja
(poput vonje dizalom ili penjanja na brdo).
Sada ete u svoju veernju projekciju ubaciti element buenja.
Neka va san bude isti kao i prije. Meutim, ovaj put, nakon to
ste doli do eljenoga mjesta, po mogunosti neposredno nakon
uspinjanja ili vonje dizalom, zamislite da ste se jednostavno
probudili! Zamislite osjeaj koji vas tada obuzima. Nalazite se
na mjestu koje vam je poznato iz ivota i koje ste do sada mnogo
puta odsanjali. Ali, odjednom se iznutra budite! Na istom ste
mjestu, gledate oko sebe, znate da sanjate, ali istovremeno
znate da ste budni! Pokuajte zamisliti osjeaj koji vas obuzima.
Sretni ste jer ste konano uspjeli. Gledate oko sebe i pokuavate
novim oima vidjeti stari san.
U ovome trenutku pomae ako ste u svoju projekciju sna utkali
dolazak na mjesto s kojega se prua dobar pogled. Sada gledate
naokolo i uoavate detalje onoga to vidite.
Eto, vaa projekcija sna sada ima svoj dodatak: buenje u snu.
Ako je sve drugo u redu, a to znai ako ste odmorni i imate dobru
ivotnu rutinu te ako ste u prethodnome razdoblju uspjeli
redovito odsanjati svoj projicirani san, ne bi trebalo proi mnogo
vremena pa da se doista probudite u snovima. U takvome

sluaju, sedam do deset dana e biti sasvim dovoljno. Ali, ako

vam ne uspije unutar toga vremena, budite uporni. Lucidni
snovi su vrijedni dodatnoga truda.
Jedan od znakova da se pribliavate buenju unutar sna jest pojava
iskustva letenja. Svatko tko sanja letenje zna kako je to
ugodno. Pribliavanje trenutka buenja u snu esto je praeno
letenjem.
Takoer, esto se dogaa da prvo iskustvo lucidnog sna bude popraeno
daljnjim uzdizanjem. Kad se probudite u snu, mogli
biste imati osjeaj da se i dalje podiete. To je vrlo ugodno, a
povezano je i s ushienjem to ste otkrili jedan novi svijet.
Mnogi ljudi se u tome trenutku prepuste uivanju i svjesno
ponu letjeti prouavajui krajolik svoga sna. Slobodno to uinite!
Sada moete uivati u rezultatima svoga truda.
Nakon prvoga lucidnog sna nastavite s vjebama projekcije sna
prije spavanja. Moe se dogoditi da ete morati priekati neko
vrijeme na ponavljanje buenja. To je sasvim u redu. Ne brinite
ak i ako se drugi lucidni san ne pojavi ni unutar mjesec dana.
Ako vaa namjera bude vrsta, a vjebanje redovito, lucidni san
e se vratiti.
ak se moe dogoditi da se probudite u nekom drugom snu, a
ne u onome koji ste zamislili. S vremenom, sve ete ee i ee
biti budni. Lucidni snovi postat e vaa stvarnost.

15
PUT UTJELOVLJENJA
Podruje jame je neka vrsta raskrija za duu. S tog mjesta dalje vode tri
razliita puta. Jedan od njih je put ponovnog utjelovljenja. Kretanje tim
putem moe biti izabrano slobodnom voljom ukoliko je dua bila barem djelomino
svjesna u trenutku dolaska do Jame. Ako je dua nesvjesna, to jest
ako je nakon barda zaspala i u takvome stanju ula u palau Jame, kretanje
tim putem moe biti nametnuto prirodnim silama na kojima dua pluta
poput izgubljenog drveta u struji rijeke. U ovom drugom sluaju, itagupta i
Jama usmjeravaju usnulu duu prema ponovnom roenju u materijalnom
svijetu.
Takva dua e neko vrijeme ekati u neaktivnom stanju. To e biti njezin
poinak od snanih iskustava tijekom ivota, ali i kasnije tijekom umiranja.
Kad se u materijalnom svijetu steknu karmiki uvjeti, dua e se poeti buditi.
Stjecanje karmikih uvjeta odnosi se na okolnosti novoga utjelovljenja
due. Karmike poduke moraju se nastaviti, a to znai da u novom utjelovljenju
dua mora pronai odgovarajue odnose unutar kojih e doivljavati
potrebna iskustva. U kozmikom smislu, moe se rei da grahe ili karmiki
hvatai moraju biti u odreenom odnosu da bi dua pronala ispravno
utjelovljenje.

Prisjetimo se da duu vie ne prati osobnost ba kao to je ne prati ni

tijelo. Meutim, virtualno polje itagupte uvijek je uz nju pa ak i kad je u
nedjelatnom i nesvjesnom stanju poinka. Jama je 'progutao' duu i poput
crne rupe izbrisao sve tragove bilo kakve relativnosti. Dua je osloboena
svega i u tom se stanju vie ne moe prisjetiti svoga prethodnog ivota. Prolaz
kroz usta Jame oznaava i zaborav. Polje itagupte koje nosi sjeanja vie nije
dostupno dui sve do ponovnog susreta s Jamom tijekom sljedee smrti, ali
pod uvjetom da bude svjesna.
ekanje da se kozmiki uvjeti, a to znai raspored prirodnih sila, poklope
s potrebama karme due koja je krenula putem utjelovljenja moe biti
razliite duljine. Ponekad je to odmah, dakle nekoliko dana, a ponekad moe
trajati i stoljeima. To vrijeme dua provodi u nedjelatnom stanju.
Kad doe vrijeme za utjelovljenje, dua se budi u nejasnim vizijama nalik
na slike iz njezinog prethodnog ivota. Meutim, to su zapravo vizije njezinih
buduih roditelja. Karmiki hvatai su na osnovi naputaka iz polja itagupte
koji okruuje duu stvorili odreene poveznice s moguim roditeljima. Te
poveznice na uspavanu duu djeluju poput zraka jutarnjeg sunca. Ona se polako
pone kretati, a do nje dopiru nova iskustva. Sjeanja na prethodni ivot
vie nema. Dua je svjea i osloboena tereta prethodne osobnosti. Ipak, ona
nagonski bira svoje roditelje. Pred njom se pojavljuju vizije parova u inu tjelesnog
spajanja, a zatim i vizije maternice u koju e se smjestiti.
Nakon nekog vremena bit e privuena na tono odreeno mjest o toplinom,
svjetlou ili nekim drugim njoj ugodnim osjetom. Na taj nain dua 'izabire'
maternicu i trenutak svojega zaea, a samim tim i roenja.
No, i na putu utjelovljenja ima detalja i raznolikosti koje ovise o stanju
due, odnosno o nainu na koji je dua stigla na put utjelovljenja. Jedan od
naina je izravno iz prethodnog utjelovljenja. Drugi nain je novo utjelovljenje
nakon nekog vremena provedenog na putu nebesnika. I trei nain
je izborno utjelovljenje due koja je ve prola treim putem, putem sustvaratelja.
Ovakav nain dolaska do puta utjelovljenja obino je put nesvjesne due.
Budui da dua nije u stanju odravati budnost tijekom smrti, u polju itagupte
doivljava vrlo snane vizije bardo stanja. Nakon toga pada u letargini
san i polje jame doivljava uspavana. Vrhunac njezinog iskustva umiranja su
upravo vizije bardo stanja. Zavisno od svojih reakcija na tome mjestu dua
biva upuena u novo utjelovljenje. Nakon letarginog spavanja bude je vizije
buduih roditelja u tjelesnom spajanju. Dua ulazi u maternicu, zaboravlja
sve to je doivjela i poinje ivot iznova kao nova osobnost u novom tijelu.
Najei razlog to polje jame vraa duu izravno na put utjelovljenja je
mnotvo elja koje dua mora ostvariti, a odnose se na materijalni svijet, posjedovanje,
osjetilno uivanje i pitanja moi u odnosima s drugim ljudima.
Druga inaica ovoga naina je izbor svjesne due da odmah nakon jednog
utjelovljenja krene u drugo bez iskuavanja puta nebesnika. To je rijetko, ali
mogue ako dua zakljui da joj nisu potrebna iskustva u nebeskim svjetovima
te ako su karmiki uvjeti spremni za njezin prihvat u novu osobnost. U
tom sluaju dijagram bi morao izgledati malo drugaije.
Dok je u sluaju nesvjesne due bardo stanje u drugom susretu s itaguptom

predstavljalo vrhunac iskustva umiranja, u sluaju svjesne due taj vrhunac

je iskustvo jame. Dua je sagledala svoje karmike zadae u palaama
Gospodara smrti i svjesno odluila vratiti se natrag u utjelovljenje te tamo
nastaviti s njihovim izvravanjem.
Ovakav postupak je relativno rijedak zbog toga jer put nebesnika prua
mnotvo mogunosti koje dua eli iskuati. Takoer, neke posljedice naih
djela ne moemo doivjeti u materijalnom svijetu ve samo u svijetu nebesnika.
Upravo zbog toga je drugi nain dolaska do puta utjelovljenja
mnogo ei.
Nakon iskuavanja bardo stanja i polja jame dua kree putem nebesnika.
Iskustva steena tamo sada su na vrhuncu stanja smrti. Na putu nebesnika
dua doivljava dobre, ali i loe posljedice svojih djela. O znaajkama tog
puta bit e govora u sljedeem poglavlju. Vano je istaknuti injenicu da
nakon puta nebesnika, koliko god on ugodan ili neugodan bio, dua uvijek
ponovo prolazi kroz polje jame i zatim se vraa na put utjelovljenja. U
etvrtom dijelu knjige Put do besmrtnosti vidjet emo da dua moe postii
konanu slobodu samo kroz utjelovljenje, a ne kroz put nebesnika.
Gornji dijagram vrijedi i za nesvjesnu i za djelomino svjesnu duu.
Dakle, na put nebesnika dua je mogla biti poslana i ako je kroz polje jame
prola potpuno nesvjesna. U tom sluaju e se jednostavno probuditi u nekom
od nebeskih svjetova. Takoer, mogla je svjesno odluiti da ode putem
nebesnika. I u jednom i u drugom sluaju gornji dijagram je isti. Nakon
odreenog vremena provedenog u nebeskim svjetovima dua se vraa putem
utjelovljenja u materijalni svijet.
I na posljetku, postoji i trea mogunost kretanja putem utjelovljenja.
Ona je otvorena osloboenim duama koje su uspjele proi putem sustvaratelja.
U takvom sluaju, vrhunac iskustva umiranja, a zapravo i vrhunac ljudske
evolucije jest put sustvaratelja. Iz odreenih razloga o kojima emo govoriti
u etvrtom dijelu knjige, osloboena dua moe izabrati novo utjelovljenje.
Za nju tada vrijede poneto drugaija pravila. Takva dua s pravom se moe
nazivati avatarom
* **

U tradicionalnoj predaji zasnovanoj na Upaniadama dva puta kojima dua

kroi nakon susreta s Jamom nazivaju se pitrijana i devajana. U doslovnom
prijevodu prvi put bi bio 'put predaka', a drugi 'put bogova'.
Ta dva puta jo se simbolino nazivaju putem Mjeseca (pitrijana) i putem
Sunca (devajana). Postoje prie i legende koje opisuju kako izgledaju ta dva
puta. Primjerice, jedna od njih govori da pitrijanom kreu ljudi koji za ivota
nisu obavljali religiozne dunosti. ivjeli su u materijalnom svijetu, radili i
stvarali. Kretanje pitrijanom ne znai da su inili loa djela. tovie, moda
su bili vrlo dobri i poteni ljudi. Ali budui da nisu za ivota stvorili vezu izmeu
sebe i boanskog svijeta, oni ne mogu proi devajanom, putem bogova.
Takve je tvrdnje potrebno prihvatiti s odreenim odmakom iako u njima
ima istine, samo ako je znamo sagledati na ispravan nain. ak i potpuni

ateista moe krenuti putem nebesnika (devajanom u klasinoj terminologiji),

ali kao to ete vidjeti u sljedeem poglavlju, iskustvo u nebeskim svjetovima
e za njega biti usklaeno s iskustvima i uvjerenjima njegove prethodne
osobnosti.
I na posljetku, ak i dua koja je otila devajanom, na kraju se mora vratiti
na pitrijanu jer jedino taj put vodi do ponovnog roenja.
Da bih izbjegao zbunjenost, u svojim sam tumaenjima klasine nazive
pitrijana i devajana preveo kao put utjelovljenja i put nebesnika. Doslovni
prijevodi ta dva naziva ne bi davali potrebnu jasnou naem razumijevanju.
Primjerice, devajana, u doslovnom prijevodu put bogova, obuhvaa i loa
iskustva takozvanih 'paklenih svjetova'. Takav put onda nikako ne moe biti
onaj kojim kroe 'bogovi'. Ali, oigledno je da 'nebeski' svjetovi ne obuhvaaju
samo raj ve i pakao! 'Nebeski svijet' je izraz koji oznaava iskustva
koja dua moe doivjeti tijekom smrti. Negativna iskustva ne nalaze se u
'niem' svijetu od zemaljskog. Ba kao i pozitivna i ona su na istoj razini, ne
zemaljskoj, ve drugaijoj - 'nebeskoj' razini.
Put nebesnika je otvoren svakome, ali ak i vie od puta utjelovljenja on je
uvjetovan karmikim utiscima koji pohranjeni u polju itagupte duu prate
sve dok ih se u nekom utjelovljenju ne oslobodi u potpunosti.
POUKE POGLAVLJA PUT UTJELOVLJENJA
Podruje jame je raskrije za duu. S toga mjesta dalje vode tri razliita puta. Jedan
od njih je put ponovnog utjelovljenja. Kretanje tim putem moe biti izabrano
slobodnom voljom ukoliko je dua bila barem djelomino svjesna u trenutku dolaska
do Jame. Ili, ako je dua nesvjesna moe biti nametnuto prirodnim silama
na kojima dua pluta poput izgubljenog drveta u struji rijeke.
Ako je dua nesvjesna neko e vrijeme ekati u nedjelatnom stanju. To e biti
njezin poinak od snanih iskustava tijekom ivota, ali i kasnije tijekom umiranja.
Kad se u materijalnome svijetu steknu karmiki uvjeti, dua e se poeti buditi.
Kad doe vrijeme za utjelovljenje, a to moe biti nakon kraeg ili duljeg razdoblja,
dua se budi u nejasnim vizijama njezinih buduih roditelja. Karmiki hvatai su
na osnovi naputaka iz polja itagupte koje okruuje duu stvorili odreene
poveznice s moguim roditeljima.
Dua e biti privuena na tono odreeno mjesto toplinom, svjetlou ili nekim
drugim njoj ugodnim osjetom. Na taj nain e 'izabrati' maternicu i trenutak svojega
zaea, a samim tim i roenja.
Postoje tri naina na koja dua dolazi do puta utjelovljenja. Jedan od naina je
izravno iz prethodnog utjelovljenja. Drugi nain je novo utjelovljenje nakon nekog
vremena provedenog na putu nebesnika. I trei nain je izborno utjelovljenje due
koja je ve prola treim putem, putem sustvaratelja.

Klasini nazivi za put utjelovljenja i put nebesnika su pitrijana i devajana. Doslovni

prijevod tih izraza je put predaka i put bogova. Zbog boljega razumijevanja
odbacili smo doslovni prijevod i priklonili se jasnijem, opisnom prijevodu.
PRAKTINI POSTUPCI
Nakon nekoliko tjedana ili mjeseci buenje u snu postat e redovito
iskustvo. Vrlo je vjerojatno da e ono u poetku biti kratkotrajno.
Moda e vam se dogoditi da se odmah nakon pojave
lucidnog sna probudite i u materijalnom tijelu. To je mogue jer
je tijelo naviklo da budnost povezuje s odreenim nainom djelovanja.
Zbog toga e se odmah po javljanju budnosti u snu prebaciti
u aktivnost nalik onoj u svakidanjici. Srani ritam e se
promijeniti, disanje e se ubrzati, biokemija e biti drugaija, a
najvanije, mozak e aktivirati aktivne beta frekvencije modanih
valova koje su povezane s budnou.
Ne brinite dakle ako vam se to bude dogaalo. Jednostavno nastavite
spavati. Moete iskoristiti to nono buenje i ponovo projicirati
va san. esto se nakon toga dogaa da ga odmah
odsanjate i ponovo se u njemu probudite.
Druga pojava koja je vrlo esta je gubitak budnosti nakon nekog
vremena. Snovi i dogaaji u njima zasjene snagu nae svjesnosti
i ponovo skliznemo u san. I to je za poetak u redu.Meutim,
daljnje vjebe e nam posluiti da utvrdimo stanje budnosti u
snu te da ga uinimo vrstim i nepromjenjivim.
34. VJEBA
Potreban nam je oslonac koji e privui nau pozornost kad god
osjetimo da u snu gubimo budnost. Jedan od dobrih naina za
odravanje tog oslonca je usmjeravanje pozornosti na vlastite
ruke!
Moda izgleda neobino, ali mi i u snu imamo neku sliku vlastitoga
tijela. Neki e to tijelo nazvati astralnim, ali to nije u potpunosti
tono. U ovome trenutku nema potrebe ulaziti u teoretsku
analizu 'tijela iz snova'. Vana je jedino injenica da odravanje
pozornosti na njemu uvruje lucidno sanjanje, a ruke su dio
tijela koje je najlake 'pogledati'.
Dakle, kad se sljedei put probudite u snu, pokuajte pronai
svoje ruke. Uinite to na isti nain kao to biste ih tijekom budnosti
promotrili. Malo spustite pogled istodobno podiui ake i
prinosei ih blie oima. To je sve. Promatrajte ih i pokuajte
odrati pozornost na njima to je dulje mogue.
Tijekom tog procesa moglo bi se dogoditi nekoliko stvari. Prvo,
usmjeravanje panje na 'tijelo iz snova' moglo bi vas probuditi u
materijalnome tijelu. To e se vjerojatno dogoditi prvih nekoliko
puta iz razloga koje sam ve objasnio. Nita zato, nastavite

pokuavati u sljedeem snu.

Nadalje, moglo bi vam se dogoditi da ne moete pronai svoje
ruke! Zvui neobino, ali to je est sluaj. Jednostavno ih neete
imati, a svaki pokuaj da izotrite pozornost na njih ponovo e
zavriti buenjem. Opet, nemojte brinuti i nastavite s vjebanjem.
Sve je to vrlo dobra praksa odravanja budnosti u snolikim stanjima. Nijedan dio tih 'napora' nee biti uzaludan. Na
posljetku, sve ove vjebe i ne predstavljaju neki napor. tovie,
vrlo su zanimljive i zabavne. Uostalom, zato da vam no proe
uzalud, kad moete, odmarajui se, obavljati velik dio pripreme
za najvanije iskustvo svojega ivota?
Budite uporni i vjebajte tako dugo dok neete biti sposobni bez
problema tijekom lucidnog sna pronai svoje ruke i odrati na
njima pozornost koliko dugo budete htjeli.

16
PUT NEBESNIKA
Kad se u vedskoj filozofiji govori o strukturi svemira, nailazi se na
nekoliko neizbjenih pojmova koje valja objasniti ukoliko elimo razumjeti
vedsku zamisao o stvorenom i uzronom svijetu. Jedan od takvih pojmova je
i loka. Veina naziva za mjesto u indoeuropskim jezicima, ukljuujui i
meunarodni izraz lokalitet, dolazi upravo od sanskrtske rijei loka. I doista,
ona oznaava mjesto. Meutim, u duhovnome smislu, loka je zapravo svijet
ili svemir u kojemu netko ivi. I, naravno, postoji mnogo razliitih loka ili
svjetova, a ne samo jedan.
Put nebesnika na koji dua odlazi nakon susreta s Jamom zapravo je odlazak
u jedan ili vie nebeskih svjetova. Ali, pojam loke uporabljen u odnosu na
nebeske svjetove ukazuje na jo jednu vanu injenicu: nebeski svjetovi nisu
cilj prema kojemu moramo teiti, ve su oni samo jedan od moguih oblika
postojanja. Drugaiji su od materijalnoga svijeta u kojemu ivimo dok smo
utjelovljeni, ali se ne bi mogli nazvati viima, a pogotovo ne vrednijima od
njega. tovie, kao to sam ve dao naslutiti, cilj svoje evolucije dua moe
postii tek kroz utjelovljenje, a ne putovanjima ili boravkom u nebeskim svjetovima.
Svaka loka ili svemir ma koliko uzviena bila pripada podruju vienog,
kako kau Upaniade, a ne podruju vidioca. Cilj evolucije due je boraviti
zauvijek u stanju beskonane slobode vidioca. Ono to je vieno, a to je
stvoreni svijet, pa ak i onaj tanahni koji nazivamo nebeskim svijetom, prolazno
je i slui dui samo u smislu stjecanja odreenih iskustava. Upravo to
se moe rei za svjetove u koje dua odlazi iz polja jame hodajui putem nebesnika.
Meutim, za razliku od vizija u bardo stanju koje su privid nastao zbog
umiranja osobnosti i aktivacije polja itagupte, put nebesnika u sebi sadri
svjetove koji posjeduju objektivnu stvarnost. Dua doista odlazi na odreena
mjesta ili loke i tamo proivljava iskustva koja su joj potrebna. U tom smislu
moe se rei da nebeski svjetovi nisu konano stanje, ve prolazno i promjenjivo.

Na posljetku, ne samo da nebeskih svjetova ima bezbroj, ve se svaka

dua iz njih vraa natrag na put utjelovljenja, bez obzira na to koliko vremena
provela u njima. Ipak, oni su objektivni u smislu da se mogu podijeliti s drugim
duama i duhovnim biima, odnosno u smislu da imaju prepoznatljivu
strukturu i zakone koji njima vladaju.
Gdje se nalaze nebeski svjetovi? Na to pitanje je teko odgovoriti. U
svakom sluaju je istina da oni izmiu pojmovima prostora i vremena kakve
poznajemo mi u materijalnom svemiru. To znai da oni nisu smjeteni na
neko mjesto u obliku, primjerice, nekog planeta u nekom drugom zvjezdanom
sustavu neke udaljene galaksije. Takoer, ne moe se rei da oni postoje
u istom vremenu kao i materijalni svemir. Oni nisu ni u naoj budunosti
niti u prolosti. Sadanjost je najbolji izraz, ali ak ni on nije dovoljno
dobar. Nebeski svjetovi su izvan vremena.
Moda bi fiziari mogli raspravljati o drugim svemirima, ili paralelnim
svjetovima ili nekoj slinoj zamisli koja proizlazi iz fantastinog svijeta kvantnih
polja, ali ta objanjenja su nepotrebna jer premalo znamo i o fizici i o nebeskim
svjetovima da bi usporedbe bile korisne. One su vjerojatno donekle
tone i budui e narataji o tome moi vie govoriti.
Duhovna objanjenja ponekad prizivaju u pomo ezoterinu podjelu na
materijalno, astralno, mentalno i uzrono. Na osnovi te podjele, nebeski se
svjetovi u koje dua zalazi poslije smrti nazivaju astralnim, a oni vii mentalnim
ili uzronim. Iako bi to bilo donekle prihvatljivo, zbog razliitih shvaanja
pojma 'astralno' te u svjetove i dalje nazivati jednostavno 'nebeskim'
da bih naglasio razliku izmeu njih i ovoga zemaljskog svijeta.
Neki ljudi za ivota u tijelu postignu via stanja svijesti tijekom kojih
mogu zapaati nebeske svjetove. Ta sposobnost potvruje injenicu da oni
nisu od naeg udaljeni u prostoru i vremenu, ve da postoje istodobno s
naim, samo u nekoj drugoj, tanahnijoj dimenziji stvarnosti.
* **
Objasnili smo da je dua kroz polje jame mogla proi na dva naina: uspavana
i budna. U sluaju da je bila uspavana, odluka o daljnjem putu je
nesvjesna i preputena prirodnim zakonima. U sluaju djelomine svjesnosti
(potpuno svjesna dua odabire trei put, put sustvaratelja) na odluku o nastavku
puta utjee slobodni odabir due. Meutim, bez obzira na nain odabira,
put nebesnika uvijek predstavlja iskuavanje posljedica karme koju je
dua poinila u prethodnim utjelovljenjima, posebice neposredno prethodnom.
Pravilo je jednostavno: loa karma dovest e duu u loe svjetove, a dobra
karma u dobre.
Ako je dua spavajui prola kroz polje jame ona e se jednostavno probuditi
u nebeskom svijetu po mjeri svojih djela. Ako je u odluci sudjelovala
svjesno, tada je mogue da jednostavno prijee 'put' od Jamine palae do
odabranog svijeta. Ili, moe na trenutak ponovo zaspati i probuditi se u
njemu.
Bitno je istaknuti da dua prolazi kroz iskustva nebeskih svjetova na osnovi

svoje prethodne osobnosti. Naime, im krene putem nebesnika, polje

itagupte u kojem se uvaju sjeanja i utisci privlai na sebe karmike hvatae
koji od raspoloivog materijala stvaraju odgovarajue tijelo i osobnost
po uzoru na naputeno materijalno tijelo i osobnost. 'Raspoloivi materijal'
je energija koja postoji u odreenom nebeskom svijetu. Kakva god da je ona,
karmiki hvatai e od nje nainiti obrasce tijela i osobnosti.
Na taj nain svaka dua iskuava put nebesnika u osobnosti koju je imala
u materijalnom tijelu. Ona e se izgubiti, odnosno dui vie nee biti
dostupno sjeanje na nju tek kad ponovo proe kroz polje jame i krene putem
utjelovljenja. Dakle, zasad dua proivljava dobre ili loe posljedice svoje
karme kroz osobnost koja ju je i poinila.
Roenje u nebeskom svijetu nije nalik onome u materijalnom. Kad se
dua probudi u nekom nebeskom svijetu, ona ve posjeduje tijelo kakvo joj je
potrebno. Dakle, roenje je vie nalik buenju. Takoer, dua moe i umrijeti
i biti ponovo roena u tom istom ili nekom drugom nebeskom svijetu.
Ni ta smrt, odnosno roenje, nisu nalik
smrti u utjelovljenju. Vie su poput
mentalne promjene ili promjene razine
postojanja.
To znai da dua moe mijenjati nebeske
svjetove u kojima se nalazi. Ako
se nakon Jamine palae probudila u
jednom od njih, ne znai da e u njemu
zauvijek ostati. Mogua je promjena
u drukije svjetove, napredovanje
u bolje, ali i silazak u loije.
U nebeskim svjetovima mogue je
uiti i stjecati znanje. Visoko razvijena
dua steenu mudrost u odreenim
sluajevima moe ponijeti sa sobom u
sljedee utjelovljenje. Iako, prolaz kroz
polje jame svakako e ukloniti svjesno
sjeanje pa e dua nakon utjelovljenja
do toga znanja dolaziti intuitivnim otkrivanjem i unutarnjim uvidima. U
najveem broju sluajeva, dua na putu nebesnika iz nebeskih svjetova nita
ne moe prenijeti u materijalni svijet. Nebeski svjetovi slue prvenstveno za
'uivanje' u plodovima poinjene karme.
* **
U dananjem svijetu se pod utjecajem kranske tradicije rairila zamisao o
raju i paklu. Raj je mjesto gdje uivaju dobri, a pakao mjesto gdje se
kanjavaju loi. Unutar te paradigme, raj i pakao su odvojena mjesta kojima
vladaju razliita bia, aneli odnosno vragovi.
Upaniade, kao i cijela vedska tradicija, otkrivaju nam drugaiju sliku.
Pakao i raj spadaju u istu skupinu nebeskih svjetova! Samo, u 'paklu' se

doivljavaju neugodne posljedice nae karme, a u 'raju' ugodne. Dale ko od

toga d a j e pakao samo jedan i raj samo jedan! Ima bezbroj paklenih svjetova i
jednako toliko rajskih.
Ipak, moe li se unutar puta nebesnika pronai neka pravilnost ili moda
ak hijerarhija? Postoji mnogo takvih pokuaja unutar svih duhovnih i religioznih tradicija. Gotovo uvijek se ide od 'najniih' paklenskih svjetova, u kojima
due proivljavaju strane patnje, pa do onih 'najviih' rajskih svjetova u
kojemu nema kraja uivanju. I doista, svi takvi svjetovi postoje. Primjerice,
neki govore o svjetovima u kojima obitavaju gladni duhovi koji imaju bezbroj
elja i potreba, a nikad ih ne ispunjavaju. Zatim su tu svjetovi nalik ivotinjskim
u kojima se proivljava ivot nagonskog neznanja. Mogue je otii i
u svijet polubogova gdje su, primjerice, glavne teme mo nad drugima i
ljubomora ili u prekrasne boanske svjetove gdje se moe uivati u nezamislivoj
udobnosti, ali i mudrosti i znanju.
Mnoge religije opisuju nebeske svjetove slatkim rijeima obeavajui ih
svojim vjernicima kao nagradu nakon smrti. Kao to ete vidjeti, istina je da
religija doista utjee na nae iskustvo tijekom umiranja, ali iskustvo 'raja'
ovisno je iskljuivo o karmi osobe, a ne o njezinom religijskom opredjeljenju.
Svaka opisna podjela nebeskih svjetova vie odraava nae ovozemaljske
stavove nego stvarnost puta nebesnika. Opa podjela ipak je mogua na osnovi
prirodnih zakona pomou kojih su stvoreni nebeski svjetovi.
Najprije, tu su svjetovi oblikovani oekivanjem osobnosti, zatim svjetovi
ve stvoreni od duhovnih bia (anela, demona i bogova) i na posljetku svjetovi
koje stvara sama dua.
NEBESKI SVJETOVI STVORENI OEKIVANJEM OSOBNOSTI
Sukob razliitih religija ne ograniava se samo na ime i karakter Boga ili bogova,
ve i na strukturu svemira, a posebice posmrtnog ivota. Svaka religija
ima svoj opis paklenih i rajskih svjetova. Koji je od njih istinit?
Odgovor glasi da su svi podjednako istiniti! Naime, nebeski svjetovi su
vrlo prilagodljivi. Znaajke poput izgleda, boja, imena pa ak i simbola,
mogu se promijeniti u tren oka. Pokretaka energija svake promjene je struja
svijesti, a to moe biti panja, namjera ili uvjerenje.
Drugim rijeima, ako je dua u prethodnom utjelovljenju bila pod snanim
dojmom odreenog opisa pakla, a njezina karma je nuno vodi do negativnog
iskustva, postoji velika vjerojatnost da e dua zavriti upravo u paklu
kakav je oekivala.
Isto vrijedi i za raj. Ako pod utjecajem svoje religije oekujemo odreenu
vrstu raja, a za ivota smo skupili dobru karmu, upravo u takvom raju emo
se i nai!
Ali to ne znai da krani idu u kranski raj, a muslimani u muslimanski,
dok oni bez zamisli o raju uope tamo ne odlaze. Kranin u svom raju moe
sresti bilo koga. Svi e, nas svoj nain, doivljavajui ono u to je njihova prethodna
osobnost bila uvjerena, iskuavati dobre posljedice svoje karme.
Ovakvi svjetovi, bili oni dobri ili loi, ako su stvoreni zbog oekivanja prethodne

osobnosti due, zapravo su najnii oblik nebeskih svjetova. Ovdje je

dua jo uvijek pod snanim utjecajem karme. Ne vidi iznad nje i ne moe zapaziti
opa naela. Duboko je uvjerena u ispravnost svojega vienja. Duhovni
uvidi koji e je povesti u podruje stvarnosti kakva jeste oekuju je tek
u sljedeim utjelovljenjima.
Ponovo istiem: na takva nebeska mjesta, bila dobra ili loa, odlaze uglavnom
due koje nisu mogle odrati svjesnost tijekom susreta s poljem jame te
su na put nebesnika odaslane po sili inercije.
NEBESKI SVJETOVI KOJI SU VE STVORENI OD STRANE DUHOVNIH
BIA
Najprije se ponovo moramo podsjetiti na zamisao o duhovnim biima. Govorei
0 itagupti i Jami rekli smo da se radi o prirodnim zakonima koje u
odreenim okolnostima moemo doivjeti na osobni nain. Radi se o zamisli
da svaki prirodni zakon koji u suvremenom svijetu istrauje znanost,
moe poprimiti znaajke duhovnoga bia.
Nebeski je svijet ispunjen duhovnim biima. Aneli, demoni, polubogovi,
bogovi i razna druga bia nastanjuju ga kao to biljke, ivotinje, ljudi i
druga svjesna bia nastanjuju materijalni svemir.
Razliite religije tim duhovnim biima daju razliita imena i oblike. Na
taj nain ponovo oblae opa naela u ruho posebnoga kulturnog i tradicijskog
okruenja. U tom e smislu nae znanje o nekom duhovnom biu, odnosno
nae zapaanje tijekom ivota, ponovo utjecati na iskustvo u nebeskom
svijetu.
Ali, za razliku od niih nebeskih svjetova koji su stvoreni snagom prethodnog
oekivanja, ovi svjetovi imaju svoja neovisna pravila. Ta pravila izviru
izravno iz prirodnog zakona ili naela o kojemu je rije, bez obzira na oblik ili
ime pod kojim ga dua zapaa.
Uzmimo, primjerice, naelo mudrosti. Postoji nebeski svijet koji je namijenjen
duama koje su za ivota traile mudrost, a istu potragu su nastavile
1 nakon smrti. U vedskoj terminologiji on bi se nazivao Sarasvati loka. To je
zbog toga to je Sarasvati boginja mudrosti. Za nekoga tko je za ivota slijedio
neku drugu tradiciju, boginja mudrosti bi mogla imati drugaije ime i izgled.
Primjerice, mogao bi to biti svijet boginje Sofije. Naela mudrosti su opa i
zbog toga bi se dvije due, bez obzira na mjesto gdje su prethodno ivjele, mogle
susresti na Sarasvati loki (ili Sofia loki!) uivajui u znanju i drugim dobrim
posljedicama svojih djela u prethodnom utjelovljenju.
Ba kao to postoji naelo mudrosti, tako postoji i naelo ljubavi, predanosti,
glazbe, umjetnosti, ali i rata, nasilja, ljubomore, lijenosti i svih drugih
pozitivnih i negativnih psiholokih i duhovnih znaajki. Za svako od tih
naela, kao i za mnoge druge detaljnije i posebnije prirodne zakone, postoji i
duhovno bie koje ih predstavlja. Mi ljudi takva bia zovemo anelima, demonima
i bogovima. Svatko od njih ima svoj svijet, svoju loku, pa ak i vie
svjetova na koje dua moe doi nakon smrti. U njima, osim drugih dua,
ona moe susresti i duhovna bia o kojima je rije.

Takvi, od duhovnih bia stvoreni svjetovi, stvarniji su i vri od onih

stvorenih oekivanjem. Zbog toga su na neki nain i vii. Na njih odlaze due
koje su tako svjesno odabrale u polju jame. Razlog moe biti odraivanje
odreene vrste karme ili zaslueni odmor due na odabranom svijetu.
Takoer, na takve svjetove odlaze due koje su za ivota izriito slijedile
jedno od ivotnih naela. Tako e se poteni i hrabri ratnici nai u svijetu
stvorenom od boga rata i tamo uivati u ostvarenju svojih ideala. ivjet e u
okruenju kojemu je najvanija odanost, ast i potenje i na svaki nain
uivati u idealnom svijetu ratnika. Predani glazbenici nai e se u svijetu prepunom
zvuka i svoje vrijeme na putu nebesnika provoditi u stvaranju i
sluanju onoga to im je bilo najdrae.
Ali potrebno je imati na umu da svatko, bez obzira na usmjerenje ili
predanost jednom naelu, moe nositi lou karmu. Takve e due u tim
duhovnim svjetovima zauzeti poloaj koji toj karmi odgovara. Ili e je
najprije odraditi u nekom od 'loijih' svjetova, a zatim se 'roditi' u onom kojemu
su stremile prethodnog ivota.
U svjetove stvorene od strane duhovnih bia otii e i oni koji se njima
osobno predaju tijekom ivota. Primjerice, netko tko svjesno tuje boginju
ljubavi, bez obzira na njezin oblik i ime kojim joj se obraa, mogao bi svoje
vrijeme na putu nebesnika provesti u svijetu koji je ona stvorila, okruen
uicima koje samo ljubav moe pruiti.
Meutim, isto vrijedi i za negativnu stranu ivota. Netko tko uporno izvrava
loa djela odreene vrste, na primjer obmanjuje druge ljude, tim svojim
djelima zapravo tuje 'boga obmane'. Na putu nebesnika on e se nai u
svijetu stvorenom upravo od njega. Tamo mu vjerojatno nee biti ugodno, ali
svoje e pouke morati svladati.
Svako duhovno bie, a to znai svaki prirodni zakon, ima barem jedan
svoj svijet, jednu loku, na kojoj due mogu provesti manje ili vie vremena
zavisno od svojih evolucijskih potreba. Neki od tih svjetova su svjetovi ugode
i odmora. Drugi su svjetovi svjesnog uenja i stjecanja znanja. A opet, ima i
onih gdje se pouke svladavaju na teak nain.
NEBESKI SVJETOVI KOJE STVARA DUA
Vrlo svjesne due, one koje su kroz podruje jame prole budne te isplanirale
svoj daljnji evolucijski put, nee biti privuene ni k jednom od svjetova
stvorenih oekivanjem. Na posljetku, one znaju da su religijski opisi dio
zemaljskog, a ne nebeskog ivota.
Mogue je da ih privue neki od svjetova koje su stvorila duhovna bia, ali
njima je otvorena i trea mogunost, a to je da same stvore svoj svijet.
Snaga namjere, a posebice namjere due na putu nebesnika, dovoljna je
za stvaranje itavog svemira. Na posljetku, vrhovni je stvoritelj upravo tako
stvorio svemir: zamislio gaje!
Jednako tako, zamiljanjem, razvijena dua moe stvoriti nebeski svijet u
kojem e na najbolji mogui nain provesti svoje vrijeme na putu nebesnika.
Taj svijet se moe proimati s nekim drugim ve stvorenim svijetom, moe

biti dio njega ili moe biti potpuno samostalan.

Due stvaraju svoje svjetove uglavnom kao mjesto odmora, iskuavanja
dobre karme i ekanja na sljedeu priliku za utjelovljenjem.
* **
Ako duhovna bia poput anela ili polubogova mogu stvoriti svoj nebeski
svijet, zar to nije sluaj i s vrhovnim stvoriteljem? Zar nije logino oekivati
da postoji 'najvie' nebo, ono pravo nebo, loka gdje emo biti licem u lice s
Bogom?
Naravno, takva loka postoji i to je ona u kojoj se upravo sada nalazite!
Svijet koji je Bog stvorio obuhvaa sve ove manje svjetove ukljuujui i materijalni
svemir u kojemu smo utjelovljeni. Nijedan nebeski svijet nije tako
obuhvatan i tako potpun kao to je svemir u cjelini. Sjetite se prikaza svemira
kao obrnutog drveta. Jedino ono cijelo, zajedno sa svim granama i korijenjem,
zajedno sa svim to se vidi i ne vidi, moe biti prozvano 'vrhunskim
mjestom'. U njemu ve jesmo. Nema potrebe ii dalje jer daljeg nema.
Ipak, mi se sada ne kreemo slobodno po vrhunskoj loki. To emo moi
tek kad krenemo putem sustvaratelja. Tek tada i jedino tada moemo rei da
smo pred Bogom licem u lice.
Svaka od loka na putu nebesnika, ma koliko uzviena i lijepa bila, samo je
prolazno mjesto uenja ili odmora za duu. Zbog toga se dua uvijek vraa natrag
na put utjelovljenja. S puta nebesnika ne moe se prijei na put sustvaratelja.
Bez obzira na koliinu znanja, mudrosti i istoe koju dua skupi
na 'nebu', daljnja evolucija mogua je tek kroz novo utjelovljenje.
Istina je da dua moe napredovati po nebeskim svjetovima. Kad ispuni
karmu na jednom mjestu, ona tamo 'umire' i 'raa' se na drugom. 'Umiranje'
u nebeskim svjetovima vie je nalik temeljitoj osobnoj preobrazbi.
Svaka pouka koju smo svladali na neki nain nas mijenja. Kad je promjena
tolika da nas kao cjelinu ini drugaijima, govorimo o 'smrti' na nebu.
Nakon toga dua se moe svjesno preseliti na neku drugu loku ili privremeno
zaspati i probuditi se tamo. Ako je potrebno, dua moe prijei dalek put od
svijeta stvorenog oekivanjem do svijeta koji je sama stvorila. Vrijeme koje
provede na 'nebu' za duu moe biti vrlo dugo. Subjektivno, dui se moe
initi da je prolo stotine i tisue godina. Za to vrijeme ona je moda promijenila
nekoliko svjetova i nebeskih 'ivota'. Ali, budui da se nebeski svjetovi
nalaze izvan vremena, u materijalnom svijetu to uope ne mora biti tako
dugo. Zapravo, u jednom trenutku naeg vremena na nebu moe proi milijun
godina! A opet, za neke e i na nebu proi samo trenutak.
Dua eka povoljne karmike okolnosti za roenje. Kad se one steknu,
dua e opet zaspati i proi kroz polje jame. Ili e svjesno prijei put do Jamine
palae gdje e odabrati svoje roditelje, izgubiti sjeanje na prola
iskustva i roditi se ponovo.
* * *

ivot na putu nebesnika vrlo je raznolik i otvoren svim mogunostima.

Svima osim jedne, a to je ostvarivanje cilja evolucije i potpuna sloboda due.
Ta se mogunost moe postii samo ako je dua utjelovljena. Materijano utjelovljenje
je poetni i zavrni korak na putu u besmrtnost.
POUKE POGLAVJJA PUT NEBESNIKA
Izraz loka znai mjesto. U duhovnom smislu loka je zapravo svijet ili svemir u kojem
netko ivi.
Put nebesnika na koji dua odlazi nakon susreta s Jamom, odlazak je u jedan ili
vie nebeskih svjetova.
Nebeski svjetovi nisu cilj prema kojemu moramo teiti; oni su samo jedan od moguih
oblika postojanja. Drugaiji su od materijalnoga svijeta u kojemu ivimo
dok smo utjelovljeni, ali se ne bi mogli nazvati viima, a posebice ne vrednijima od
njega.
Nebeski svjetovi izmiu pojmovima prostora i vremena kakve poznajemo u
materijalnom svemiru. Oni postoje istodobno s naim svijetom, samo u nekoj drugoj,
tanahnijoj dimenziji stvarnosti.
Put nebesnika uvijek predstavlja iskuavanje posljedica karme koju je dua
poinila u prethodnim utjelovljenjima, posebno onom neposredno prethodnom.
Loa karma dovest e duu u loe svjetove, a dobra karma u dobre.
Dua prolazi kroz iskustva nebeskih svjetova na osnovi svoje prethodne osobnosti.
im krene putem nebesnika, polje itagupte u kojem se uvaju sjeanja i utisci
privlai na sebe karmike hvatae koji od raspoloivoga materijala stvaraju
odgovarajue tijelo i osobnost po uzoru na naputeno materijalno tijelo i osobnost.
Roenje u nebeskom svijetu nalik je buenju. Dua moe umrijeti i biti ponovo
roena u istom ili nekom drugom nebeskom svijetu. Ni ta smrt, odnosno roenje,
nisu nalik smrti u utjelovljenju. Vie su poput mentalne promjene ili promjene
razine postojanja.
Dua moe mijenjati nebeske svjetove u kojima se nalazi. Mogua je promjena u
drukije svjetove, napredovanje u bolje, ali i silazak u loije.
U nebeskim svjetovima mogue je uiti i stjecati znanje. Visoko razvijena dua
steenu mudrost u odreenim sluajevima moe ponijeti sa sobom u sljedee
utjelovljenje, ali se toga nee sjeati nego e znanje otkrivati unutarnjim uvidima.
U najveem broju sluajeva, dua na putu nebesnika iz nebeskih svjetova nita ne
moe prenijeti u materijalni svijet. Nebeski svjetovi slue prvenstveno za 'uivanje'

u plodovima poinjene karme.

Pakao i raj spadaju u istu skupinu nebeskih svjetova. U 'paklu' se doivljavaju
neugodne posljedice karme, a u 'raju' ugodne. Ima bezbroj paklenih svjetova i jednako
toliko rajskih.
Svaka opisna podjela nebeskih svjetova vie odraava nae ovozemaljske stavove
nego stvarnost puta nebesnika. Opa podjela mogua je na osnovi prirodnih zakona
pomou kojih su stvoreni nebeski svjetovi.
Postoje tri vrste nebeskih svjetova: svjetovi oblikovani oekivanjem osobnosti, svjetovi
ve stvoreni od duhovnih bia (anela, demona i bogova) i svjetovi koje stvara
sama dua.
Nijedan nebeski svijet nije tako obuhvatan i tako potpun kao to je svemir u cjelini.
To je vrhunska loka.
Mi se sada ne kreemo slobodno po vrhunskoj loki. To emo moi tek kad krenemo
putem sustvaratelja. Tek tada i jedino tada moemo rei da smo pred Bogom
licem u lice.
Svaka od loka na putu nebesnika, ma koliko uzviena i lijepa bila, samo je prolazno
mjesto uenja ili odmora za duu. Zbog toga se dua uvijek vraa natrag na
put utjelovljenja. Sputa nebesnika ne moe se prijei na put sustvaratelja. Bez obzira
na koliinu znanja, mudrosti i istoe koju dua skupi na 'nebu', daljnja evolucija
mogua je tek kroz novo utjelovljenje.
Dua eka povoljne karmike okolnosti za roenje. Kad se one steknu, dua e
opet zaspati i proi kroz polje jame. Ili e svjesno prijei put do Jamine palae gdje
e odabrati svoje roditelje, izgubiti sjeanje na prola iskustva i roditi se ponovo.
Materijalno utjelovljenje je poetni i zavrni korak na putu u besmrtnost.
PRAKTINI POSTUPCI
Vjerujem da ste itajui prethodno poglavlje shvatili da i put nebesnika
ima neto zajednikog sa snovima. I u snovima je mogue
stvoriti tijelo, ba kao to ga dua stvara u raznim nebeskim
svjetovima. tovie, mogue je i stvoriti itave svjetove! Oni e u
snovima biti mnogo manje postojani nego na putu nebesnika,
ali postupak je isti. Ponovo nam postaje jasno da je mogunost
vjebanja u snovima veliki blagoslov. Na taj nain se pripremamo
za iskustvo budne i svjesne smrti.
Nakon to ste nauili kako odrati pozornost na svojim rukama
u snu, moete prijei na sljedee vjebe. Prva vjeba je jednostavno
praenje radnje u snovima, bez uplitanja. Druga uvodi

element svjesne promjene odnosno utjecanja na snove.

35. VJEBA
Zapravo se radi samo 0 tome da to dulje odrite svjesnost dok
sanjate. Prepustite se snovima neka vas nose. Zapaajte, osjeajte,
uivajte ili osjeajte neugodu. Ali, nemojte se mijeati.
Tu i tamo moete se podsjetiti na injenicu da lucidno sanjate
tako to ete podii svoje ruke i malo ih promotriti. Cilj nam je
da cijelo vrijeme sna odrimo budnost.
36. VJEBA
Kad ste neko vrijeme vjebali praenje radnje, sada je vrijeme
da se umijeate u nju! To moete uiniti na mnogo razliitih
naina. Uporabite svoju matu i budite kreativni! Jedan od jednostavnijih
naina je da uinite neto to e privui pozornost
likovima u vaem snu. Na primjer, ako hodate uz nekog, odjednom
skrenite u drugom smjeru. Ili, ako se dogaa neto neugodno ili prijetee, namjerno okrenite lea prizoru. Ili zapodjenite
razgovor koji uope nije povezan s radnjom sna. Doista,
mogunosti su bezbrojne. Iskoristite ih! ak vas uope ne mogu
upozoriti na to to oekivati. Vjerujem da ete se iznenaditi brojnou
novih iskustava. Oblikovanje radnje u snu vrlo je slino
onome to se dogaa na putu nebesnika. Uite kako se to radi
jer za to sada imate idealnu prigodu.

17
POSEBNA RAZMATRANJA
Oigledno je da proces umiranja i stanja u kojim se dua nalazi nakon
smrti predstavljaju jednako tako iroko i sloeno podruje kao i ivot sam.
Zbog toga je gotovo nemogue u knjizi pruiti odgovore na sva pitanja koja bi
se u svezi toga mogla postaviti.
U posljednjem, etvrtom dijelu knjige detaljnije u objasniti duhovni
poloaj smrti unutar cjeline ivota. Trei put, put sustvaratelja, otvara nesluene
mogunosti. On dui prua potpuno osloboenje od bilo kakvih karmikih
veza i granica, a takoer vodi u podruje o kojemu na ljudski um
sada uope ne moe razmiljati. Evolucija nikad ne prestaje, a smrt je samo
jedan od nunih koraka na tome putu.
Prije nego se upustimo u razmatranja o putu sustvaratelja sve do rubova
nepoznatoga podruja, odgovorit u na neka pitanja koja su ostala neodgovorena.
Jasno je da takvih pitanja moe biti mnogo vie, ali na sve njih nije
mogue odgovoriti u knjizi. Nadam se da e zainteresirani itatelji pronai
nain da nazoe barem jednom od mojih seminara s temom umiranja i
smrti. Osobni kontakti i meudjelovanje sudionika uvijek predstavljaju poticajno
okruje za otkrivanje novih detalja o ovome vanom podruju ivota i

razvoja due.
* Moe li se u jednom tijelu utjeloviti
vie dua?
Ovo pitanje najee je vezano za stanje
mnogostrukih osobnosti koje se nalaze u
istom tijelu. Takvo stanje se smatra boleu
i obino se lijei psihijatrijskim
pristupom, to lijekovima, a to terapijama
koje nisu previe uspjene. I doista,
dijagnoza shizofrenije najee je opravdano
svrstana medu poremeaje odnosno
bolesti.
Meutim, potrebno je odrediti se prema pojmu poremeaja. Mnogostruka
osobnost postaje poremeaj ako smeta obavljanju osnovnih i drutvenih
funkcija. Ako to nije sluaj, dakle ako ovjek moe bez smetnji po sebe
i druge djelovati u svakidanjem okruenju, mnogostruka osobnost, ba kao
ni bilo koja druga posebna znaajka tijela ili duha, ne bi se smjela nazivati boleu.
S duhovnoga stajalita, postoji mogunost da se u jednom tijelu utjelove
dvije ili vie dua. Napominjem da je to iznimno rijedak sluaj. Teorijski,
takvo bi mnogostruko utjelovljenje moralo prema van djelovati usklaeno.
Moda pomalo neobino, ali svakako izvan odreenja poremeaja ili bolesti.
Naravno, to vrijedi pod uvjetom da su ostala podruja duha skladno razvijena.
Due se same po sebi ne bi sukobljavale. Sukobljavaju se osobnosti, a
posebice njihov ego.
Uobiajeni sluajevi mnogostruke osobnosti obino predstavljaju jednu
duu koja se u istom tijelu koristi razliitim osobnostima. Svaka od njih ima
svoj ego, ba kao i ostale znaajke, pa sukob nastaje na toj razini. Takav sukob
svakako spada u skupinu poremeaja i nekako mu se mora pristupiti, bilo
tretmanom bilo velikim naporima svih osobnosti da usklade svoje upravljanje
tijelom koje dijele.
* Moe li se jedna dua utjeloviti u vie tijela istodobno?
Neki tvrde da je to sluaj s takozvanim 'srodnim duama'. Po tome miljenju srodne due bi zapravo bile jedna dua. Svaka od polovica trai svoju
drugu polovicu. Meutim, to je s duhovnoga stajalita nemogue. Dua ne
moe imati polovicu! Ona je cijela i jedna po uzoru na svoj izvor koji je
takoer cijeli i jedan. Razdvajanja i cijepanja nastaju na razini osobnosti, a ne
na razini due. Srodne due su uvijek barem dvije.
Ipak, postoji teorijska mogunost da se jedna dua utjelovi u dva tijela i
dvije osobnosti. Takav sluaj takoer je iznimno rijedak. Obino je dui sasvim
dovoljna jedna osobnost i pouke koje kroz nju mora svladati. Istodobno
utjelovljenje u dvije osobnosti moglo bi se dogoditi jedino u sluaju posebnih
potreba i uglavnom je dostupno slobodnim duama na putu sustvaratelja

koje ele ostvariti posebnu svrhu.

* Postoji li mogunost izmjene due bez smrti tijela?
U novodobnim krugovima rairila se zamisao o izmjeni due tijekom ivota.
Tvrdi se da dua koja je obitavala u tijelu u odreenom trenutku ispunjava
svoju zadau te odlazi ustupajui ga drugoj dui. Ljudi koji prolaze kroz taj
proces sami sebe nazivaju 'walk-in'. To znai da se nisu rodili u tom tijelu
negu su u njega uli. Taj ulazak, engleski walk in, obino se dogaa nakon
neke traume ili velikih ivotnih preobrazbi.
Iako ne elim sasvim negirati tu mogunost, jer sve je naravno mogue,
uz znanje koje posjedujem, teko mi je zamisliti razloge za tako neto.
Ljudi oigledno esto mijeaju osobnost s duom. Temeljita preobrazba,
drugaije ponaanje, izlasci s drugaijim drutvom, promjena posla, prijatelja
i ivotnih navika... sve to ne znai da je jedna dua otila te da je dola
druga! Na posljetku, u takvim sluajevima kaemo da je netko 'postao druga
osoba'. Upravo to je i tono. Promijenila se osobnost, a ne dua! Ne kaemo
daje netko 'druga dua'. Walk-in je pomodna novodobna zamisao koja uglavnom
nema osnove u stvarnosti, odnosno oznaava 'samo' temeljitu promjenu
osobnosti.
Ipak, na temeljitu preobrazbu se moe gledati kao na smrt na putu nebesnika.
Kao to sam objasnio, 'umiranje' i 'raanje' se u nebeskim svjetovima
odvija kroz promjenu i uenje, a ne tjelesno ili astralno zaee. Iako se
tada doista radi o smrti i novom roenju, opet je u pitanju jedna te ista dua
koja mijenja odjeu u koju se oblai.
Ako doe do temeljite preobrazbe te ako je ta preobrazba brza, primjerice,
tijekom nekoliko dana ili ak jedne jedine noi, ovjek moe osjeati kao da
stari dijelovi njega umiru i raaju se neki novi. Takvo iskustvo moe biti
praeno i snanim tjelesnim promjenama. Osoba moe osjeati bolove, temperatura
moe porasti te se dogaaju razni drugi privremeni tjelesni 'poremeaji'.
Tijelo i duh su uvijek vrlo blisko povezani. Ako se mijenja duh,
naravno da se mora promijeniti i tijelo. Nakon zavretka procesa tijelo moe
ak izgledati drugaije i to do te mjere da nas poznanici u prvi mah ne prepoznaju.
Gledano zajedno, cijeli taj proces doista moe sliiti smrti.
U neku ruku to je i tono. Takve vrste smrti dogaaju se u nebeskim svjetovima.
Ako se tako neto dogodi u materijalnom tijelu razlog moe biti ubrzano
odraivanje karme te stjecanje poneto promijenjene osobnosti bez
prolaska kroz proces umiranja. Ipak, smrt u materijalnom svijetu samo je
jedna i ona podrazumijeva gubitak tijela.
Dakle, moe se rei da ljudi mogu umrijeti mnogo puta tijekom ivota i
mnogo puta se ponovo roditi. tovie, onaj tko na taj nain ne umire esto,
zapravo je mrtav! Promjena je sredstvo evolucije i zbog toga dobrodola.
Odravanje nepromijenjenog stanja suprotno je ivotu.
No, to ne znai da dolazi do odlaska jedne i dolaska druge due. Dua prolazi
kroz iskustva koja su joj potrebna. Raanje u materijalnom tijelu, a
takoer i smrt toga tijela, dui predstavljaju vana iskustva. Zbog toga ak ni

temeljite preobrazbe osobnosti ne nazivamo smru. Smrt je jedinstvena

prigoda za napredak i ni jedna utjelovljena dua to ne bi eljela propustiti
zbog preranog odlaska.
* Kada tijekom procesa umiranja susreemo pretke i drage osobe koje su
umrle prije nas?
Najprije bih elio podsjetiti na poglavlje Odnos prema precima.
Odravanje dobrog odnosa s naim tjelesnim precima omoguava laki prolaz
kroz proces umiranja. Ta se pomo odvija na neosobnoj razini. Zbog
ienja karme predaka nae vlastito polje itagupte gubi odreeni teret utisaka
i ne zasjenjuje toliko budnost due.
No, istina je da tijekom procesa umiranja moe susresti due drugih
osoba, posebice onih s kojima smo za ivota bili bliski. Prvi takav susret je
prividan. Radi se o pregledu ivota neposredno prije susreta sa svjetlou.
Nije uobiajeno da se tamo sreu druge due, ali se i to moe dogoditi. Ve
tada moemo vidjeti oblije i uti glas nekoga s kim smo bili snano povezani.
Tijekom prvoga susreta s Jamom, dakle u susretu sa svjetlou, druge
due nas ostavljaju na miru, ba kao i u bardo stanju. Najei susreti su u Jaminoj
palai tijekom sagledavanja svladanih karmikih zadaa i planiranja
novih.
Vrlo esto se dogaa da s bliskim osobama dijelimo vie ivota. To znai
da emo, u sluaju da smo barem djelomino sposobni odrati budnost u
polju jame, zajedno s njima planirati kako i to dalje.
I na posljetku, s bliskim duama moemo provesti mnogo zajednikog
vremena na putu nebesnika. Tako se, primjerice, s dragim, a izgubljenim
osobama moemo sresti na nebeskim svjetovima i tamo ispuniti elje koje
nismo za vrijeme ivota, odnosno iskusiti posljedice svoje karme, za dobro ili
za zlo.
Izgubljeni i tragini ljubavnici e, osim ako nisu optereeni drugim karmikim
teretima, pronai svoju ljubav i odivjeti je u nebeskim svjetovima.
Svi odnosi i sve elje mogu dobiti epilog na putu nebesnika. Ipak, ako su veze
sloene, dakle ukljuuju i dobru i lou karmu, svoje razrjeenje e vjerojatno
doekati tek u sljedeem utjelovljenju.
Susreti s bliskim duama uvijek su puni ljubavi i podrke, posebice u palai
Jame. Tamo su due zrele i mudre, onakve kakve su u svom izvornom obliku.
ak i ako se tamo susretnemo s naim najgorim neprijateljem i dogovorimo
sljedee iskustvo koje moramo proivjeti, taj e susret protei u obostranom
uvaavanju i razumijevanju. Polje jame ne dozvoljava nita drugo
osim iskrenog odnosa potpune povezanosti.
I moemo doekati blisku osobu nakon njezine smrti ako smo umrli ranije.
Neke due odlue ekati u Jaminoj palai, a neke na putu nebesnika. To
su mjesta stvarnoga susreta. Ali, ako smo s nekim karmiki snano povezani,
naa pozornost, misli i osjeaji e doprijeti do njega ak i tijekom ranijih
stupnjeva njegovog umiranja, pa e on/ona uti na glas ili e njegov um

stvoriti privid naega oblija.

* Da li tijekom smrti moemo primiti pomo anela ili drugih duhovnih
bia?
Tijekom boravka u nebeskim svjetovima osim drugih dua moemo susresti i
duhovna bia. S nekima od njih moemo uspostavili odreeni odnos. Teorijski, duhovna bia mogu stupiti u dodir s duom i u ranijim stupnjevima
umiranja, primjerice, tijekom prvoga susreta s Jamom ili kasnije. Meutim,
to je rijetko. Kroz taj proces dua uglavnom prolazi sama.
U evoluciji svemira sudjeluje mnogo stvorenja. Osim duhovnih bia tu su
i napredne due koje su krenule putem sustvaratelja. Dio svoje zadae one
mogu ostvariti i u nebeskim svjetovima, a suradnja i pomo duama na putu
nebesnika jedan je od naina da to postignu.
Mjesto gdje se esto dobiva pomo vodia i drugih duhovnih bia je palaa
Jame. Budna ili djelomino budna dua tada planira svoju evoluciju. U
tome joj pomau druge due, ali i duhovna bia.
* Kako objasniti sjeanje na prole ivote?
Svi utisci iz svakog utjelovljenja koje je dua prola, pohranjeni su u polju itagupte.
To znai da se nijedno iskustvo i nijedan dogaaj, ne mogu izgubiti!
Dua koja ima uvid u polje itagupte moe se sjetiti dogaaja i iskustava iz
svojih prethodnih utjelovljenja.
Sjeanje kojim se slui utjelovljena dua see do granica njezine osobnosti.
Kao to sam objasnio, osobnost je, ba poput tijela, neto to nastaje
roenjem i nestaje umiranjem. Zbog toga se osobnost na uobiajeni nain
moe sjetiti samo iskustava koja su se dogodila njoj u ovom ivotu.
Ipak, danas postoje mnogobrojni sluajevi koji ukazuju na mogunost
prisjeanja dogaaja i iskustava koja ne pripadaju istoj osobnosti ve seu
daleko u prolost, u neko od prolih utjelovljenja due.
Objasnio sam kako postoji dobar razlog zato polje itagupte nije dostupno
svakoj osobnosti. Teret sjeanja bio bi prevelik. Ali, u odreenim sluajevima,
ako je to potrebno zbog karmikih razloga, itagupta moe otvoriti prolaz
osobnom sjeanju do nekih obavijesti.
Na posljetku, kad se dua oslobodi veine karmikih dugova, ona sve
manje i manje poznaje granice. irenje svjesnosti i duhovni razvoj u biti i
znae izlazak iz okvira pojedinane osobnosti i vee poistovjeivanje s duom.
Zbog toga nije neobino da razvijena dua tijekom svoga duhovnog
putovanja tu i tamo nailazi na uvide koji joj otkrivaju njezine prole ivote.
Meutim, taj proces uvijek je praen poveanom zrelou due. To znai da
e trenutna osobnost rijetko biti iznenaena, a jo manje zapanjena to joj se
javljaju sjeanja na ivot koji nije proivjela. Ako se radi o prirodnom
procesu razvoja due, onda e sjeanje na prole ivote biti jednako tako prirodno. Trenutna osobnost e se jednostavno sjetiti nekih stvari, prepoznat e
odreene ljude i situacije i jednostavno, bez neke velike predstave rei: "Ah,

da, sjeam se."

U najveem broju sluajeva takozvanog 'prisjeanja' na prole ivote, radi
se ili o psiholokom ili o karmikom poremeaju. Podsjeam da duhovni razvoj
nikad i ni u kom sluaju ne smije biti prepreka svakidanjem ivotu. Ako
se neka osobnost u ovom ivotu prisjeti prolog i u njega se toliko pretopi da
on postane vaniji od sadanjosti, moete biti sigurni da se radi o karmikom
problemu, a ne o duhovnom rastu.
Svaka zrela dua otvaranje polja itagupte, a to znai bljeskove sjeanja na
prola utjelovljenja, prihvaa kao prirodni dio svoje evolucije. Tome se ne
treba pridavati prevelika pozornost. Na posljetku, dua je odivjela svoje prethodno
utjelovljenje. Ponovo se utjelovila da bi se bavila poukama ovdje i
sada. Samo u rijetkim sluajevima sjeanje na prole pouke moe biti korisno.
* Da li se dua koja je bila ovjek moe utjeloviti u nekom drugom obliku
ivota?
Dua utjelovljena u ovjeka moe nakon smrti odabrati drugaije utjelovljenje.
Moe se utjeloviti u ivotinjskom ili biljnom svijetu, pa ak i odabrati
poluutjelovljenja u mineralnom svijetu koji mi obino smatramo neivim.
Vrsta utjelovljenja ovisi o karmi koju smo poinili i poukama koje moramo
svladati.
to se tie nebeskih svjetova, dua moe provesti neko vrijeme u njima.
Tamo e preuzimati odreene uloge i u tom smislu e biti jednaka duhovnim
biima. Ali duhovna bia: aneli, demoni, vilenjaci ili kako ih god elimo
nazvati, konana su. Njima je uskraena evolucija. Oni postoje takvi kakvi
jesu. Dua moe privremeno ivjeti u njihovom svijetu, ali e prije ili kasnije
ponovo odabrati utjelovljenje. Tek iz toga poloaja ona moe nastaviti svoju
evoluciju.
Posebnu napomenu zasluuju utjelovljenja u svjesnim oblicima ivota.
Osim ovjeka na planetu Zemlji postoje i druga svjesna iva bia. U ovom trenutku
to su zasigurno dupini i neke od ostalih vrsta morskih sisavaca. Ako im
ljudska civilizacija dopusti, a to znai ako ih ne istrijebi, druge vrste koje mi
sada nazivamo ivotinjama takoer e s vremenom evoluirati do toga stupnja. Naravno da dua moe odabrati takvo utjelovljenje kao najbolje za sebe.
U svemiru postoji gotovo bezbroj materijalnih svjetova s bezbrojnim mogunostima
svjesnoga ivota. Due se utjelovljuju i na tim svjetovima te
stjeu potrebna iskustva. injenica da se gotovo nitko nikada nije sjetio
svoga prolog ivota na nekom drugom planetu ne govori da toga ivota
nema, ve da se veina 'prisjeanja' moe svrstati u kategoriju psiholoke
terapije.
POUKE POGLAVLJA POSEBNA RAZMATRANJA
S duhovnoga stajalita postoji mogunost da se u jednome tijelu utjelove dvije ili
vie dua. To je iznimno rijedak sluaj. Takvo bi mnogostruko utjelovljenje
moralo prema van djelovati usklaeno. Naravno, to vrijedi pod uvjetom da su ostala

podruja duha skladno razvijena.

Postoji i teorijska mogunost da se jedna dua utjelovi u dva tijela i dvije osobnosti.
Takav sluaj takoer je iznimno rijedak. Istodobno utjelovljenje u dvije
osobnosti moglo bi se dogoditi jedino u sluaju posebnih potreba i uglavnom je
dostupno slobodnim duama na putu sustvaratelja koje ele ostvariti posebnu
svrhu.
U novodobnim krugovima rairila se zamisao o izmjeni due tijekom ivota. Tvrdi
se da dua koja je obitavala u tijelu u odreenom trenutku ispunjava svoju zadau
te odlazi ustupajui ga drugoj dui. Ljudi koji prolaze kroz taj proces sami sebe
nazivaju 'walk-in'.
Ljudi esto mijeaju osobnost s duom. Temeljita preobrazba, drugaije ponaanje,
izlasci s drugaijim drutvom, promjena posla, prijatelja i ivotnih navika...
sve to ne znai da je jedna dua otila te da je dola druga! U takvim sluajevima
kaemo da je netko 'postao druga osoba'. Upravo to je i tono. Promijenila se
osobnost, a ne dua! Walk-in je pomodna novodobna zamisao koja uglavnom
nema osnove u stvarnosti.
Najei susreti s duama nama bliskih umrlih osoba dogaaju se u Jaminoj palai
tijekom sagledavanja svladanih karmikih zadaa i planiranja novih.

S bliskim duama moemo provesti mnogo zajednikog vremena na putu nebesnika.

Tako se, primjerice, s dragim, a izgubljenim osobama moemo sresti na
nebeskim svjetovima i tamo ispuniti elje koje nismo za vrijeme ivota, odnosno
iskusiti posljedice svoje karme, za dobro ili za zlo.
U evoluciji svemira sudjeluje mnogo stvorenja. Njih moemo susresti tijekom procesa
umiranja. Osim duhovnih bia tu su i napredne due koje su krenule putem
sustvaratelja. Dio svoje zadae one mogu ostvariti i u nebeskim svjetovima, a suradnja
i pomo duama na putu nebesnika jedan je od naina da to postignu.
Svi utisci iz svakog utjelovljenja koje je dua prola pohranjeni su u polju itagupte.
To znai da se nijedno iskustvo, nijedan dogaaj, ne mogu izgubiti! Dua
koja ima uvid u polje itagupte moe se sjetiti dogaaja i iskustava iz svojih
prethodnih utjelovljenja.
U najveem broju sluajeva takozvanog 'prisjeanja' na prole ivote, radi se ili o
psiholokom ili o karmikom poremeaju. Ako se neka osobnost u ovom ivotu
prisjeti prolog i u njega se toliko pretopi da on postane vaniji od sadanjosti,
moete biti sigurni da se radi o karmikom problemu, a ne o duhovnom rastu.
Svaka zrela dua otvaranje polja itagupte, a to znai bljeskove sjeanja na prola
utjelovljenja, prihvaa kao prirodni dio svoje evolucije. Tome se ne treba pridavati

prevelika pozornost. Dua je odivjela svoje prethodno utjelovljenje. Ponovo se

utjelovila da bi se bavila poukama ovdje i sada, a ne onima iz prethodnoga ivota.
Dua utjelovljena u ovjeka moe nakon smrti odabrati drugaije utjelovljenje.
Moe se utjeloviti u ivotinjskom ili biljnom svijetu, pa ak i odabrati poluutjelovljenja
u mineralnom svijetu koji mi obino smatramo neivim, odnosno u materijalnom
svijetu drugih svjesnih i inteligentnih bia. Vrsta utjelovljenja ovisi o
karmi koju smo poinili i poukama koje moramo svladati.
PRAKTINI POSTUPCI
Nakon to ste neko vrijeme pokuavali svjesno promijeniti tijek
radnje u snu i u tome ste uglavnom uspjeni, moete prijei na
sljedeu vjebu, a ona se odnosi na stvaranje potpuno novog
okruenja odnosno uvjeta u snu.
37. VJEBA
Promatranje i mijenjanje radnje u snu uzdiglo vas je do stupnja
potpuno svjesnoga promatraa. Nakon nekog vremena shvatit
ete da su snovi poput korisne predstave odigrane za vas. Prije
nego to ste upoznali lucidne snove vi ste bili jedan od nesvjesnih
glumaca. Provoenjem dosadanjih vjebi uzdigli ste se
na poloaj pomonika reisera. Kako bi vam se svidjelo da
postanete reiser?
Nije teko. Zastanite u svome snu. Pustite da se radnja odvija
dalje bez vas. Ako je potrebno obratite pozornost na svoje ruke.
Okruje u kojemu ste bili vjerojatno e se rasplinuti. Ostat ete
sami. Sada poelite neto. Zamislite da je to neto ispred vas.
Ponite s jednostavnim i vama bliskim pojavama. Moda s
neim ega se moete ivo prisjetiti. Ako vas, primjerice, oduevljava
morska obala, zamislite je! Pokuajte doarati sve njezine
detalje: miris borova, mrekanje tirkiznog plavetnila morske
povrine, toplinu sunca i krik galeba. Zamislite sebe usred
toga.
Budui da se nalazite u svijetu snova koji je mnogo podatniji i
prilagodljiviji od materijalnoga, vae e se zamisli gotovo trenutno
ostvariti. Rezultat projekcije elje tijekom lucidnog sna
mora biti stvaranje snolikog okruenja koje ste zamislili.
Kad uspijete u stvaranju jednog okruenja, pokuajte s neim
drugim. Ponovo uporabite svoju matu i igrajte se!
ZAKLJUAK UZ VJEBE LUCIDNOG SPAVANJA
Vjebe koje sam opisivao u treem dijelu knjige odnosile su se
na uvjebavanje lucidnog spavanja. Iako na posljetku ne postoji
neki odreeni cilj koji postiemo takvim spavanjem, one su

iznimno korisne.
Njihova najvea dobrobit je poveana svjesnost. Uvjebavanje
odravanja svjesnosti i budnosti u promjenjivom i snolikom
okruenju pruit e vam znatan osjeaj samopouzdanja. Mnoga
pravila koja su utkana u vjebe lucidnog spavanja mogu se bez
veih tekoa primijeniti i na budno stanje. Kako duhovni razvoj
ide naprijed, ovjek postaje svjestan da je i budno stanje
neka vrsta igre. Pravila se, naravno, moraju potovati! Ali, ba
kao i u snu, na je izbor hoemo li biti lutka na koncu koja ne
moe i ne zna drugaije nego slijediti unaprijed zacrtani scenarij
ili emo se izdii iznad toga i prihvatiti sudbinu u svoje ruke.
Klju za samostalno odluivanje o svojoj sudbini je razvoj svijesti.
Lucidno spavanje e vas bez sumnje zabaviti. Otkrivanje novoga
svijeta uinit e vas pionirom u podruju kojim nije prije vas
kroio ba nitko: to je podruje vaih vlastitih snova. O lucidnim
snovima napisane su mnoge knjige. Veina njih im pristupa s
polazita analize simbola i poruka koje ovjek kroz snove prima
od svoje podsvijesti ili moda ak od vie inteligencije. To moe
biti tono. Moda ete poeljeti istraivati lucidne snove i s toga
stajalita. Ali, ne zaboravite na osnovni cilj zbog kojega smo im
pristupili: priprema za smrt!
Bez obzira na to to s lucidnim snovima radili za ivota, svladavanje
te vjetine je jedna od najvanijih priprema za proces umiranja.
Ako ste u tome vjeti, moglo bi se dogoditi da kroz smrt
proete jednako tako lako kao i kroz obian, svakidanji san.
Ipak, potrebno je rei da i u svladavanju lucidnih snova ima nekih
posebnih detalja koje nisam mogao opisati u knjizi. Takoer,
pojedinani sluajevi mogu biti prilino razliiti. Takvim pitanjima
moramo se pozabaviti na seminarima, odnosno u osobnim
susretima.
U etvrtom dijelu knjige nee vie biti preporuenih praktinih
postupaka. Na posljetku, on govori o razvoju svijesti i njezinom
utjecaju na smrt. A za to je praksa poznata: meditacija i pridruene
vjebe koje idu uz nju.

ETVRTI DIO
PUT U BESMRTNOST
Antaram mritjor amritam.
U smrti se nalazi besmrtnost.
Rig - Veda

U prvom i drugom dijelu knjige objasnili smo pripremu za smrt koja se

provodi za ivota. U pripremu je ukljueno uklanjanje straha, jasno sagledavanje
uloge umiranja i smrti u tijeku ivota, odnos s precima, paljenje i
odravanje Naiketine tri vatre te niz postupaka usmjerenih na odravanje
poveane razine svjesnosti i budnosti.
U treem dijelu knjige detaljno smo obradili tajne umiranja i smrti. Intelektualno
znanje o stupnjevima umiranja, poput susreta s poljima itagupte
i jame, te priprema za iskustva koja nas oekuju tijekom tih susreta, omoguit
e nam da se u stvarnom procesu prisjetimo onoga to bismo morali uiniti.
Ako uspijemo odrati potpunu ili djelominu budnost, vjerojatnije je da
emo u samome procesu umiranja biti sposobni donositi ispravne odluke.
Praktini dio se odnosio na uvjebavanje lucidnog sanjanja koje je, barem
zasada, najblie iskustvu svjesnog umiranja.
Nauili smo da u smrti postoje tri puta: put utjelovljenja, put nebesnika i
put sustvaratelja. Trei dio knjige nas je detaljno upoznao s putem utjelovljenja
i putem nebesnika.
etvrti dio knjige Put u besmrtnost posveen je putu sustvaratelja. Ako
dua uspije krenuti tim putem, to znai da je dosegla cilj i svrhu svoje evolucije.
Pravi 'nebeski' ivot oznaen je potpunom slobodom kretanja kroz sve
svjetove, zemaljske i nebeske, a due sustvarateljice aktivno sudjeluju u
stvaranju i odravanju svemira.
U ovome, posljednjem dijelu knjige, saznat emo kako razliita stanja
svijesti utjeu na proces umiranja, a posebice kakav je odnos izmeu viih
stanja svijesti (etvrtog, petog, estog i sedmog) i odabira razliitih puteva
tijekom smrti.
Detaljno emo opisati mogunosti koje dua ima kad krene putem sustvaratelja,
a posebno poglavlje posveeno je pitanju osobne besmrtnosti.
Znanje koje je Naiketa primio od Jame u Katha Upaniadi namijenjeno je
'pobjedi nad smru'. Vidjet emo na koji se nain Jamino obeanje moe ispuniti.
Vjenost ne mora pripadati samo dui, ve i takozvanoj 'posljednjoj
osobnosti' kroz koju je dua dosegla cilj svoje evolucije.

18
SVARA LOKA
Postoji mjesto u kojem sva patnja prestaje. Sve zemaljske brige nestaju
poput jutarnje magle pred uzdiuim Suncem. Tama uzmie pred bljetavom
svjetlou koja nije samo izvanjska ve i unutarnja. Sve to postoji obasjano
je svjetlom ljubavi i mudrosti. Tamo, na tome nebeskom mjestu,
zraee svjetlo nalazi se u svemu i nikad nee ugasnuti jer je vjeno.
Svara loka, raj, legendarni nebeski svijet u kojem obitavaju pravednici,
naseljen je zraeim biima, nebesnicima, bogovima, ali i mudracima, vidiocima
i svecima koji su dosegli besmrtnost. To je svijet nebeskih rijeka u
usporedbi s kojima su zemaljske rijeke tek odraz velike slave. Nebeski oceani
ispunjeni su mlijekom, medom i somom, nektarom besmrtnosti.

Tamo se ispunjavaju sve elje, a izvori obilja i sree nikad ne presuuju.

Znanje i mudrost prelijevaju se iz srca svih stanovnika svara loke, a dovoljna
je samo jedna misao i sve njihove potrebe zadovoljene su istoga trenutka.
To rajsko mjesto u otroj je suprotnosti sa zemaljskim svijetom. U njemu,
kao to znamo iz vlastitog iskustva, prevladava patnja i neznanje. Sve ega
ovdje nema, u raju postoji u izobilju. A ono to je suvino na Zemlji, u raju ne
postoji.
ovjek je razmiljao o raju od samoga poetka. Prva tekoa na koju je
naiao u njemu je stvorila elju da tekoe nema. A kako su rasle tekoe, rasla
je i elja za mjestom na kojem ih nikada nee biti. Patnja sa sobom donosi
elju za sreom. I ako tu elju ne moemo ostvariti
na Zemlji, prirodno je da traimo izlaz u
nadi i obeanju njezinog ostvarenja u raju.
Smrt se oduvijek smatrala prolazom do nebeskoga
svijeta. Obeanje sree i uivanja kao
nagrade za pravednost i ispravan ivot odravalo
je u nadi milijarde ljudskih bia. Doekivali su smrt u strahu, ali esto i u oekivanju.
Vjera im je bila utjeha i sigurnost na putu iji smisao nisu razumjeli.
Na taj nain mnogima je u oekivanju odlaska u raj proao cijeli ivot.
Ali, sve te zamisli o raju uglavnom su pogrene.
Prije svega, raj uope nije mjesto. Barem ne u materijalnom smislu. Raj
se, ba kao i pakao, nalazi u istom svemiru, u istom stvorenom svijetu kao i
svijet koji nam prenose naa osjetila i u kojem veina ljudi ivi uope ne znajui
da postoji neto drugo, neto vie.
Raj je stanje u kojem se nalazi dua. Ona u to stanje moe doi i prije
smrti, jo za ivota u tijelu. U sljedeem poglavlju objasnit u kako izgleda
razvoj svijesti i na koji nain se 'odlazak' u raj moe povezati s viim stanjima
svijesti. Takoer, smrt duu moe odvesti u raj ukoliko ona nakon Jamine palae
izabere put nebesnika.
Istina je, mnogi od nebeskih svjetova odgovaraju opisima raja koji nam
nude razliite religije. Ispunjenje elja, nepostojanje patnje, ljubav, srea,
znanje, mudrost i uivanje - sve to postoji na nebu i sve je istinito. Sve, osim
jednog: raj nije vjean!
Moda bismo mu mogli pripisati vjenost zbog injenice da vrijeme u raju
ne mora prolaziti onako kako prolazi nama, ovdje u materijalnom svijetu.
Iako e nebeski svjetovi nestati s nestankom materijalnog svijeta, mogu je
subjektivni doivljaj vjenosti. Drugim rijeima, postoji mogunost da se u
'rajskom stanju' provede neograniena koliina vremena i doivi neograniena
koliina iskustava.
Meutim, ta je mogunost samo teorijska. Due ne ostaju vjeno u
rajskom stanju. Razlog je taj to evolucija zahtijeva nova iskustva utjelovljenja
i tek s te toke dua moe ponovo napredovati. Sve je to ve objanjeno
u prethodnim poglavljima knjige, posebice u poglavlju Put nebesnika.
Kakav je onda cilj evolucije due? Postoji li uope mjesto ili stanje koje bi
se doista moglo nazvati nebeskim, ne samo u smislu omorita za duu od nosno mjesta gdje ona iskuava posljedice karme

koju je poinila za vrijeme utjelovljenja, ve

u smislu stvarnoga dolaska na cilj? Postoji li
nebo? Postoji li besmrtnost? I ako postoji, da lije
ona dostupna ljudskoj dui?
Prisjeam se kako me je u ranoj mladosti
zbunjivala zamisao iz istonih religija o 'izlasku
iz kruga utjelovljenja'. Dugo nisam mogao prihvatiti
injenicu da se utjelovljenje smatra patnjom,
a srea se trai negdje drugdje, u duhovnim
podrujima koja s ovim svijetom imaju malo
veze. Zar na svijet nije dio boanskog stvorenja? Zar je on manje vrijedan?
elja za prestankom stalnih ponovnih raanja izgledala mi je pomalo
poput bijega, a ne poput svladavanja pouka. Na posljetku, smatrati da je neki
dio boanskog stvaranja nii odnosno vii od nekog drugog, suprotno je istini
0 boanskoj svenazonosti.
Ne, bijeg iz kruga utjelovljenja samo je jedna od inaica zamisli o vjenom
raju koji nas eka nakon smrti. Razlika je samo u tome to istoni vjernici
imaju mnogo teu zadau nego, primjerice, krani. Proi kroz tisue
ivota ispunjenih patnjom mnogo je neugodnije nego pretrpjeti jedan i
nakon toga cijelu vjenost provesti u raju!
Utjelovljenje samo po sebi nije problem. Na posljetku, ak i u nebeskom
svijetu dua je 'utjelovljena', ali ne u materijalno tijelo ve u tijelo nainjeno
od tanahnijih energija. Dua sama po sebi nema nikakvih relativnih pridjeva.
Da bi iskusila svijet oko sebe, pa ak i onaj nebeski, mora se na neki
nain 'uosobiti' ako ve ne i utjeloviti. Sve to znai da kljuni pojam u sagledavanju
cilja evolucije ne moe biti utjelovljenje. Kljuni pojam je sloboda.
Ako postoji nebo, onda se ono nalazi u slobodi. Ako postoji besmrtnost
ona se postie postizanjem slobode. 'Sloboda od utjelovljenja' za kojom tee
istone tradicije nije bijeg od utjelovljenja, ve sloboda da se bude utjelovljen
1 sloboda da se ne bude utjelovljen. Pravo nebo dostie se u slobodi kretanja
unutar boanskog stvorenja, unutar svih svjetova, materijalnih i duhovnih pa
sve do nezamislivog podruja koje lei onkraj njih.
Neogranieno kretanje po volji i u svrhu stvaranja i odravanja svemira,
aktivno sudjelovanje u boanskoj drami ivota, vjeno blaenstvo potpunog
predanja boanskoj namjeri, potpuna sloboda i naravno, ivot izvan dosega
smrti - to je stvarnost konanog cilja evolucije ljudske due.
Do te se stvarnosti dolazi kroz vrata smrti: treim putem, putem sustvaratelja.
POUKE POGLAVLJA SVARA LOKA
Patnja sa sobom donosi elju za sreom. I ako tu elju ne moemo ostvariti na
Zemlji, prirodno je da traimo izlaz u nadi i obeanju njezinog ostvarenja u raju.
Smrt se oduvijek smatrala prolazom do nebeskoga svijeta. Obeanje sree i
uivanja kao nagrade za pravednost i ispravan ivot odravalo je u nadi milijarde
ljudskih bia.

'Raj' nije mjesto u materijalnom smislu. Raj se, ba kao i pakao, nalazi u istom
svemiru, u istom stvorenom svijetu kao i svijet koji nam prenose naa osjetila i u
kojem veina ljudi ivi ne znajui uope da postoji neto drugo, neto vie.
Raj je stanje u kojem se nalazi dua. Ona u to stanje moe doi i prije smrti, jo za
ivota u tijelu.
Mnogi od nebeskih svjetova odgovaraju opisima raja koji nam nude razliite religije.
Ispunjenje elja, nepostojanje patnje, ljubav, srea, znanje, mudrosti uivanje
- sve to postoji na nebu i sve je istinito, osim jednog: raj nije vjean!
Nebeski svjetovi e nestati s nestankom materijalnoga svijeta, ali ipak postoji teorijska
mogunost da se u 'rajskom stanju'provede neograniena koliina vremena
i doivi neograniena koliina iskustava.
elja za prestankom stalnih ponovnih raanja izgleda pomalo poput bijega, a ne
poput svladavanja pouka. Smatrati da je neki dio boanskog stvaranja nii odnosno
vii od nekog drugog, suprotno je istini o boanskoj svenazonosti.
Utjelovljenje samo po sebi nije problem. ak i u nebeskom svijetu dua je 'utjelovljena
', ali ne u materijalno tijelo, ve u tijelo nainjeno od tanahnijih energija.
j e
Kljuni pojam u sagledavanju cilja evolucije ne moe biti utjelovljenje. Kljuni pojam
je sloboda. Ako postoji nebo, onda se ono nalazi u slobodi. Ako postoji
besmrtnost ona se postie postizanjem slobode.
'Sloboda od utjelovljenja'za kojom tee istone tradicije nije bijeg od utjelovljenja,
ve sloboda da se bude utjelovljen i sloboda da se ne bude utjelovljen. Pravo nebo
dostie se u slobodi kretanja unutar boanskog stvorenja, unutar svih svjetova,
materijalnih i duhovnih pa sve do nezamislivog podruja koje lei onkraj njih.

19
SMRT I STANJA SVIJESTI
Prije nego prijeemo na detaljnije objanjenje puta sustvaratelja, moramo
se dotaknuti pitanja razvoja svijesti. Do sada je u knjizi bilo dosta govora
o odravanju svjesnosti u procesu umiranja i smrti. Vidjeli smo kako na
mnogim mjestima budnost odnosno svjesnost utjee na odabir daljnjega kretanja
due. To posebice vrijedi za snolika stanja barda te drugi susret s Jamom
u njegovoj palai.
Ipak, odravanje svjesnosti potaknuto vjebama tijekom ivota, kao to su
vjebe lucidnog spavanja, nee biti dovoljno za odabir puta sustvaratelja.
Polje jame mora osjetiti istost s duom (vidi poglavlje Drugi susret s Jamom,
da bi je 'propustilo' na drugu stranu. Budui da je polje jame bezvremeno,

neogranieno i apsolutno, takva mora biti i dua da bi nadrasla

potrebu kretanja putem utjelovljenja ili putem nebesnika. Tek pred takvom
duom, svjesnom svoje vlastite naravi, otvara se trei put, put sustvaratelja.
Da bismo uope mogli razumjeti o emu se radi kad govorimo o 'dui potpuno
svjesnoj svoje naravi', potrebno je objasniti pojam 'razvoja svijesti'.
Vie o tome zainteresirani e itatelj pronai u mojoj knjizi Sedam akri, sedam
stanja svijesti. Za ovu prigodu objasnit u osnovne postavke razvoja svijesti
i znaajke koje prate svako stanje svijesti zasebno. Takoer, posebno u
se osvrnuti na pitanje smrti u razliitim stanjima svijesti.
STANJA SVIJESTI
to je to svijest? Oigledno, ljudska bia su svjesna svoje okoline. Svjesnost o
okolini moe se pripisati i biljkama, a posebice ivotinjama. Svijest nam
omoguava primanje obavijesti putem osjetila. Ali, svijest obuhvaa i obradu
tih obavijesti te donoenje zakljuaka o njima. Pojam svijesti kod ljudi i
njima srodnih bia obuhvaa i osjeajnu stranu ivota pa i stavove odnosno
uvjerenja. Meutim, moda je najvaniji vid svijesti svjesnost o samome
sebi. Postoji vrlo velika vjerojatnost da upravo taj initelj razlikuje ljude od
veine drugih ivotinja na Zemlji.
Biti svjestan sebe ukazuje na meudjelovanje ne samo s okolinom nego i
s procesima unutar vlastite svijesti. Ovdje se javlja pojam pojedinanosti i
osobnosti, a takoer i vrlo vaan pojam 'stanja svijesti' koji onda ukljuuje i
pitanje 'razvoja svijesti'.
Ako je svijest sposobnost doivljavanja sebe i svoje okoline, stanje svijesti je
nain na koji se taj doivljaj odvija. Primjerice, jedno od 'stanja' svijesti moe
biti razdraljivost. Unutarnji procesi i proivljena iskustva dovode do pogrene
obrade obavijesti koja potie odreeni vid ponaanja. Iste obavijesti iz
okoline proputene kroz smireno stanje svijesti, potaknut e nas na sasvim
drugaije ponaanje.
U svakidanjem ivotu mi prolazimo kroz niz stanja svijesti koja smatramo
uobiajenim. Umor, pospanost, napetost, stres, uspjeh, ljubav, oekivanje
- svako od emocionalnih stanja ili stanja tijela zapravo stvara i razliita
stanja svijesti. Kad smo u nekom od tih stanja svijesti ponaamo se drugaije
jer drugaije i tumaimo obavijesti koje dobivamo iz okoline. to je jo
vanije, drugaije doivljavamo sami sebe.
Meutim, sva ta stanja svijesti kroz koja prolazimo iz dana u dan ne izdvajaju
se bitno od iskustava koja imaju drugi ljudi. Radi se o uobiajenim otklonima
unutar ljudskog iskustva. Ako veinu svoga vremena provedemo u
nekom odreenom stanju svijesti, drugi ljudi e ga doivjeti kao nau znaajku.
Tako primjerice, netko moe biti esto razdraljiv i to postaje njegova
'naljepnica' iako je on u rijetkim trenucima i smiren. Ili, obrnuto, netko tko
je esto u nekim mirnijim stanjima svijesti ostavlja dojam smirene osobe,
iako ponekad doivljava uznemirenost, bijes ili srdbu.
Osim ovih uobiajenih inaica budnoga stanja svijesti, postoje i takozvana
izmijenjena stanja svijesti. Njih moe potaknuti snano iskustvo (kao u

sluaju oka), izmijenjena biokemija ivanog sustava (kao u sluaju nekih

psihikih bolesti) ili uzimanje posebnih prirodnih ili umjetnih tvari (kao u sluaju
opijenosti alkoholom ili iskustva pod utjecajem droga).
Uobiajenih i izmijenjenih stanja svijesti ima
vrlo mnogo. Njihova sustavna obrada predmet je
prouavanja psihologije, medicine, antropologije i srodnih znanstvenih disciplina.
S duhovnog stajalita meutim, sve te varijacije pripadaju podruju
jednog stanja svijesti koje nazivamo budnost.
Bez obzira na to koliko razliita bila iskustva unutar budnoga stanja svijesti,
sve te razlike nisu bitne u smislu razvoja svijesti. One uglavnom nisu dovoljno
velike da bi zasluile pridjev posebnog stanja svijesti. Taj pridjev
zasluuje se tek ako doe do bitne izmjene u osnovnim elementima od kojih
je svijest sastavljena.
Do takve izmjene dolazi kad iz budnosti prijeemo u spavanje, a takoer i
kad unutar spavanja imamo iskustvo sna. Takoer, do nje dolazi i tijekom
iskustva svijesti po sebi. Redovitom praksom ispravne tehnike tihe meditacije
te pridruenih tehnika dolazi do daljnjih promjena u elementima svijesti,
pa zbog toga moemo govoriti o novim stanjima u kojima se svijest
nalazi.
Da bismo uope govorili o svijesti moramo obuhvatiti tri elementa: subjekt,
objekt i proces kojim subjekt spoznaje objekt. U svakom naem opaajnom
inu, ba kao i u procesima unutar naega duha, uvijek sudjeluju sva ta tri
elementa.
Subjekt smo mi sami. To je nae Jastvo, naa bit, naa svijest po sebi. Subjekt
je uvijek jednak i prema vedskoj filozofiji smatra se vjenim i nepromjenjivim.
Subjekt moemo izjednaiti s duom ili atmanom.
Objekata ima bezbroj. Objekti mogu biti predmeti ili pojave izvan nas, ali
i u nama. Knjiga koju drite u ruci jedan je od objekata kojega ste sada
svjesni. Ali kad je u sljedeem trenutku zaklopite i ponete razmiljati o
njezinom sadraju, misao o knjizi e preuzeti ulogu objekta! Na isti nain,
objekt moe biti i vae sjeanje ili osjeaj koji njegujete prema drugoj osobi.
Procesi kojima subjekt spoznaje objekt nisu bezbrojni, ali ih ima vie.
Prije svega, tu su naa osjetila. Vid, sluh, dodir, miris i okus predstavljaju
naine na koji subjekt spoznaje objekt. Osim toga tu su mentalni procesi
poput razmiljanja, osjeaja, intuicije i drugih procesa koji se odigravaju
unutar naega duha, a ipak predstavljaju poveznicu izmeu subjekta i objekta.
U krajnjoj analizi sva tri elementa svijesti predstavljaju svijest. ak ni objekti
nisu objektivni u punom smislu rijei. Kao to tvrde duhovne tradicije,
ali i suvremena znanost, nije mogue biti objektivni promatra. in promatranja
mijenja svijet oko nas pa mi moemo samo sudjelovati, a nikako ne
samo promatrati.
SEDAM STANJA SVIJESTI
Promjena stanja svijesti moe se opisati unutar razliitih odnosa medu elementima
svijesti. Tonije, promjena stanja svijesti sagledava se u okvirima

razvijenosti ili nerazvijenosti pojedinog elementa svijesti. Na taj nain dobivamo

sedam osnovnih stanja svijesti: spavanje, sanjanje, budnost, ista svijest,
kozmika svijest, boanska svijest i svijest jedinstva.
STANJE SVIJESTI
spavanje
sanjanje
budnost
ista svijest
kozmika svijest
boanska svijest
svijest jedinstva

SUBJEKT
nerazvijen
nerazvijen
nerazvijen
RAZVIJEN
RAZVIJEN
RAZVIJEN
RAZVIJEN

PROCES

OBJEKT

nerazvijen
djelomino razvijen
djelomino razvijen
/
djelomino razvijen
RAZVIJEN
RAZVIJEN

nerazvijen
nerazvijen
djelomino razvijen
/
djelomino razvijen
djelomino razvijen
RAZVIJEN

Krenimo redom na objanjavanje svakog od stanja svijesti te njihovog utjecaja

na smrt.
SPAVANJE
STANJE SVIJESTI

SUBJEKT

PROCES

OBJEKT

spavanje

nerazvijen

nerazvijen

nerazvijen

v
Nerazvijenost subjekta, objekta i procesa odraava se u potpunom gubitku
svjesnosti dubokog spavanja. Tada nismo svjesni sebe, a nismo ni svjesni
niega oko nas. To znai da osjetila ne prenose nikakve obavijesti, niti unutar
naega duha nema obrade ve postojeih iskustava. Iskustvo je jednako
nitavilu. Veina ljudi takvo spavanje cijeni jer nema ak ni snova koji bi ih
uznemiravali. Meutim, sa stajalita razvoja svijesti ovo je poetna toka
koja granii s nepostojanjem.
Smrt tijekom dubokog spavanja vodi nesvjesnu osobu do nejasnog buenja
u bardo stanju prilikom drugog susreta s itaguptom. Takva osoba
tada zakljuuje da sanja i preputa se iscrpljujuim karmikim iskustvima.
Nakon toga ponovo propada u duboko nesvjesno spavanje. U takvom stanju
prolazi kroz polje jame gdje njezina osobnost biva 'pojedena'. Zavisno od karmikog
duga, takva osoba kree putem nebesnika ili putem utjelovljenja.
Budui da se veina ljudi povremeno nalazi u prvom stanju svijesti, smrt
tijekom toga nije nemogua. Daljnji put kroz smrt nije razliit od onog koji bi
osoba imala d a j e umrla sanjajui ili tijekom budnosti.
SANJANJE
STANJE SVIJESTI

SUBJEKT

sanjanje

nerazvijen

PROCES
djelomino razvijen

OBJEKT
nerazvijen

Snovi predstavljaju stanje svijesti unutar kojeg nema utjecaja vanjskih objekata.
Tek djelomina razvijenost ili aktivnost procesa spoznaje stvara iskustvo
sna. Subjekt je jednako nerazvijen kao i tijekom budnosti. Naime, pod
razvijenou subjekta podrazumijeva se sposobnost da doivimo sebe u istom
obliku. Toga nema ni u sanjanju ni u uobiajenom stanju budnosti.
Smrt tijekom snova ne razlikuje se od smrti tijekom budnosti. Svi procesi
opisani u prethodnim poglavljima knjige odnose se i na ovakvu smrt. Jedina
razlika je u tome to umirua osoba prilino dugo nije svjesna da umire. Mogue
je da ima dojam kako se snovi dalje nastavljaju, posebice u bardo stanju.
Zbog toga moe doi do elje za 'buenjem', neprihvaanja situacije i smanjene
sposobnosti odluivanja. U tom smislu je bolje da osoba proe kroz
proces smrti budna, a ne u snu.
BUDNOST
STANJE SVIJESTI

SUBJEKT

budnost

nerazvijen

PROCES
djelomino razvijen

OBJEKT
djelomino razvijen

U treem stanju svijesti koje nazivamo budnost, objekt je djelomino razvijen

zajedno s procesima spoznaje, dok subjekt i dalje ostaje nerazvijen. To
znai da sada moemo djelomino doivjeti stvarnost oko sebe, obraivati
podatke u skladu sa svojim sposobnostima te djelomino utjecati na svoje
odluke. Jo uvijek nismo potpuno slobodni u odluivanju jer zapravo ne
znamo to smo ni tko smo. Nemamo iskustvo subjekta, pa su nae odluke zapravo
uvjetovane malim promjenama u stanju duha i tijela, raspoloenjima,
promjenama stavova i uvjerenja i drugim procesima koji nisu povezani s
naom pravom biti.
Potrebno je napomenuti da lucidni snovi o kojima je bilo rijei u knjizi, a
koji mogu pomoi u donoenju ispravnih odluka tijekom smrti, ne ulaze u
drugo stanje svijesti ve u tree, u stanje budnosti! Naime, ulogu djelomino
razvijenog objekta u lucidnim snovima preuzimaju sami snovi. 'Buenje' je
zapravo sposobnost meudjelovanja s objektom, in volje i to ini razliku izmeu
drugog i treeg stanja svijesti.
Naravno, jasno je da postoje i meustanja te mnogi oblici javljanja drugog
i treeg stanja svijesti to stvara mnotvo 'sivih zona'. Meutim, radi jasnijeg
razumijevanja dovoljno je ostati unutar naznaenih crta razgranienja.
Proces umiranja opisan u knjizi odnosio se upravo na smrt u treem
stanju svijesti.
ISTA SVIJEST
STANJE SVIJESTI
ista svijest

SUBJEKT
RAZVIJEN

PROCES

OBJEKT

etvrto stanje svijesti naziva se ista svijest ili svijest po sebi. Znaajke tog
stanja detaljno su opisane u poglavlju Atman: Tko sam ja? na. str. 67. Radi se o
stanju u kojem ne postoji nita drugo osim subjekta. Tonije, subjekt preuzima
uloge sva tri osnovna elementa: sam je sebi objekt i proces kojim se
spoznaje.
etvrto stanje svijesti doivljava se u ispravnoj tehnici tihe meditacije. Redovitom praksom se produava te postupno proiruje na svakidanju aktivnost.
Proirenje etvrtog stanja svijesti u podruje uobiajene budnosti
odmah mijenja znaajke stanja svijesti. Tada govorimo o razvoju petog stanja
ili kozmike svijesti.
Zapazite da je u etvrtom stanju svijesti subjekt razvijen u potpunosti.
Svijest je spoznala sebe, a to znai da smo konano doli do iskustva vlastitog
Jastva. Zapazite takoer da je subjekt jedini od tri elementa koji ne poznaje
stanje 'djelomine razvijenosti'. On je ili nerazvijen, kao u sluaju prva tri
stanja svijesti, ili je razvijen kao u sluaju etvrtog, petog, estog i sedmog
stanja.
Iskustvo istog etvrtog stanja svijesti je prolazno i vrlo brzo se pretapa u
budnost. Meutim, neke kole duhovnog razvoja uzdigle su to iskustvo na
vrhunac koji mu ne pripada. Iako je iskustvo jastva ili atmana iznimno vano
i nezamjenjivo, ne radi se o vrhuncu ljudske evolucije.
etvrtom stanju svijesti pripadaju pojmovi kao to su nirvana ili samadhi.
U nekim rijetkim sluajevima pojedinci su eljeli odrati to stanje zauvijek,
uope ne izlazei iz njega u svakidanji ivot. Na taj bi nain odravali blaenstvo
i cijelo vrijeme provodili u apsolutnom, a izvan relativnog.
U takvim sluajevima uglavnom se radi o pogreci u tumaenju smisla
evolucije. Na taj se nain proputaju vrlo vana iskustva petog, estog i sedmog
stanja svijesti. Osim toga, smrt u etvrtom stanju svijesti izravno e
dovesti do poistovjeivanja s brahmanom, s podrujem apsolutnog.
Dakle, ako osoba umre dok je u produenom etvrtom stanju svijesti, ve
prvi susret s poljem jame i subjektivnim iskustvom svjetlosti izazvat e prepoznavanje
i snanu privlanost. Polje itagupte e se razoriti i nestat e svaki
trag osobnosti. Dua e se pretopiti u boansku svenazonost.
Moda to i nije tako loe rjeenje, ali pitanje je u kojoj mjeri je na taj nain
ispunjena svrha postojanja pojedinane due. Pretapanje s apsolutnim je put
kojim moe krenuti svaki sustvaratelj. Ali, ako se to pretapanje dogodi tako
rano tijekom smrti, zatvorene su mogunosti odabira puta sustvaratelja.
KOZMIKA SVIJEST
STANJE SVIJEST

SUBJEKT

PROCES

kozmika svijest

RAZVIJEN

djelomino razvijen

OBJEKT
djelomino razvijen

Nakon to osoba doivi istu svijest, ona se tijekom vremena, zahvaljujui redovitoj
meditaciji, pretapa u svakidanju aktivnost. Na taj nain se razvija
peto stanje svijesti ili kozmika svijest.

Izraz 'kozmika' ovdje je zbog sveobuhvatnosti. Naime, u petom stanju

svijesti osoba istodobno doivljava istu svijest, dok se tri prethodna stanja
svijesti, spavanje, sanjanje i budnost, izmjenjuju kao i do sada. Vedski naziv
za peto stanje svijesti je turija.
Za ivot u petom stanju svijesti po prvi put se moe rei da je onakav
kakav bi morao biti.
Naime, tek tada je dua svjesna sebe. Prije toga, budui nerazvijena, zasjenjena
je utiscima izvana, objektima, ali i procesima spoznaje. Sada vie ne.
ovjek u petom stanju svijesti i dalje obavlja iste aktivnosti kao i prije. Jedina
je razlika to je sada mnogo djelotvorniji, ali i sretniji.
Naime, peto stanje svijesti podrazumijeva iskustvo blaenstva dvadeset
etiri sata dnevno!
Iako je peto stanje svijesti prvo meu 'viima', zapravo se radi o normalnom
stanju u kojem bi moralo ivjeti svako ljudsko bie.
Stalna svjesnost o sebi preuzima vodeu ulogu u stvarnosti takvoga
ovjeka. Sve izvan njega pripada relativnom i promjenjivom svijetu te ima
drugorazrednu vrijednost u usporedbi s blaenstvom apsolutnog koje osjea
u sebi.
Upravo zbog toga takav ovjek postaje nevezan za rezultate svojih djela.
Dakle, u trenutku postizanja petog stanja svijesti zaustavlja se kota karme.
A to zapravo znai da nema vie stvarne potrebe za novim utjelovljenjima.
U trenutku smrti, ovjek u kozmikoj svijesti ima mnotvo izbora. Prvi
izbor mu je da se pri pojavi svjetlosti (prvi susret s Jamom) spoji s njom. U
tom sluaju vrijedi ista napomena kao i za smrt u etvrtom stanju svijesti.
Razlika je u tome to e osoba u petom stanju svijesti pretapanju pristupiti
svjesno i svojom voljom, a osoba u etvrtom stanju svijesti nee ni osjetiti
razliku izmeu ivota i smrti pa nee ni o emu odluivati.
Meutim, ako osoba u petom stanju svijesti posjeduje znanje o putu sustvaratelja,
ona e odluiti proi kroz svjetlost. Drugi susret s itaguptom bit
e kratak, tek po potrebi doi e neka karmika bardo iskustva. Isto to vrijedi
za drugi susret s Jamom.
Osoba u petom stanju svijesti vie ne osjea nikakvu privlanost prema
putu utjelovljenja ni putu nebesnika. Za nju je prirodan samo jedan izbor:
put sustvaratelja.
BOANSKA SVIJEST
STANJE SVIJESTI

SUBJEKT

PROCES

OBJEKT

boanska svijest

RAZVIJEN

RAZVIJEN

djelomino razvijen

esto stanje svijesti oznaeno je potpunim razvojem procesa spoznaje. Osjetila

su potpuno razvijena ba kao i svi drugi dijelovi duha koji obrauju
obavijesti primljene iz vanjskoga svijeta. Stvarnost je sada konano stvarnost,
a ne konstrukcija naega uma. Nema vie nikakvog ograniavajueg initelja
pa smo sposobni zapaziti i najtanahnije dijelove stvorenog svemira. To znai

da naa osjetila nisu ograniena na materijalni svemir, ve postaju sposobna

zamjeivati i onaj energetski. Zajedno s njim zamjeujemo i duhovna bia te
mnotvo boanskih razina stvarnosti.
Zapravo, ispravno je rei da u estom stanju svijesti osoba doivljava nebeske
svjetove dok je jo u materijalnom tijelu. Sada postaje mogue stvarati
osobne odnose s prirodnim zakonima, ali jo vie s Bogom. U estom stanju
svijesti razvijaju se osjeaji, posebice divljenje i predanost. Nazonost Boga
osjea se poput nazonosti bilo koje druge utjelovljene osobe.
Smrt u estom stanju svijesti ima sve prednosti smrti u petom stanju.
Dakle, osoba nema nikakve potrebe za novim utjelovljenjima. Put sustvaratelja
joj je zajamen. Takoer, nema ni opasnosti od preranog stapanja s
apsolutnim jer osoba u estom stanju svijesti zna da postoje iskustva koja
bolje ispunjavaju svrhu ivota. Na posljetku, iskustvo nebeskih svjetova i
osobni dodir s Bogom ini joj se mnogo privlanijim od pretapanja s apstrakcijom
apsolutnog. I jedno i drugo nosi u sebi isto blaenstvo, ali osobni pristup
sadri elemente stvaralake igre.
Prolaz kroz polje itagupte i jame osloboen je bilo kakvih nejasnoa.
Posebnost smrti u estom stanju svijesti je nazonost duhovnih bia s kojima
je osoba prijatelj evala za ivota u tijelu. Ba kao to nas nai utjelovljeni prijatelji
prate u znaajnim trenucima naega ivota, jednako tako to ine i
aneli, vodii i uitelji. Nije neobino da u drutvu duhovnih bia takva
osoba odmah bude prenesena u neki nebeski svijet uz blagoslov Jame koji u
tom sluaju nema to raditi. Tamo dua moe nastaviti svoj posao ako je to u
interesu evolucije ili moe izabrati drugaije. Otvorene su joj sve mogunosti
puta sustvaratelja.
SVIJEST JEDINSTVA
STANJE SVIJESTI

SUBJEKT

PROCES

OBJEKT

svijest jedinstva

RAZVIJEN

RAZVIJEN

RAZVIJEN

U sedmom stanju svijesti uz subjekt i proces spoznaje potpuno je razvijen i

objekt. To znai da osoba zamjeuje pravu bit svakoga objekta. U petom
stanju svijesti spoznata je prava bit subjekta, a u estom procesa spoznaje.
Sada se u svemu izvan nas zamjeuje ista vrijednost.
Sedmo stanje svijesti donosi spoznaju o istosti svega to postoji. Svemir je
izgraen od iste osnovne energije ili od istog osnovnog polja. Vedska mudrost
tvrdi da je svemir izgraen od svijesti. Izreke poput Aham brahmasmi
(Ja sam svemir) ili Tat tvam asi (To si ti) izraavaju iskustvo sedmoga stanja
svijesti. Budui da se ono izvana doivljava jednakim onome iznutra, osjeaj
jastva se proiruje na sve to nas okruuje. Sve postaje jedno i Jedno postaje
sve.
U sedmom stanju svijesti ne radi se o intelektualnom razumijevanju ove
istine, ve o njezinom zapaanju na razini osjetila. Iako osoba u svijesti jedinstva
zadrava osjeaj osobnosti, ona se ne poistovjeuje samo sa svojim tijelom

i duhom, ve doslovce sa cijelim svemirom.

Smrt u sedmom stanju svijesti zapravo i nije smrt. Naputanje tijela ne
predstavlja ba nita takvoj osobi jer je ve prije ivjela u svemu ostalom. Ona
je zapravo cijelo vrijeme na putu sustvaratelja. Prolazak kroz polja itagupte i
jame nalik je udahu i izdahu, a preuzimanje nove uloge potpuno nenaporno.
Vrlo esto, meutim, osobe koje umru u sedmom stanju svijesti odabiru odlazak
u nezamislivo podruje. Kao i u sluaju smrti osobe u estom stanju
svijesti i ovdje se javljaju duhovna bia, ali sada s dodatnom nijansom
potovanja. Ponekad u susret takvoj dui dolazi i sama boanska osoba.
Radi se o rijetkim ljudima. Naime, smrt u petom i estom stanju svijesti
uklanja potrebu za utjelovljenjem. ak i ako se takva dua odlui ponovo utjeloviti
i kroz to doivjeti sedmo stanje svijesti, to znai da je ona ve jednom
otila putem sustvaratelja. Dua koja je roena kao neprosvijetljena i u tom
istom utjelovljenju prola put do sedmog stanja svijesti zasluuje posebne
poasti.
POUKE POGLAVLJA SMRT I STANJA SVIJESTI
Ako je svijest sposobnost doivljavanja sebe i svoje okoline, stanje svijesti je nain
na koji se taj doivljaj odvija.
Unutar budnog stanja svijesti postoje razliita iskustva, ali razlike izmeu njih
nisu dovoljno velike da bi zasluile pridjev zasebnog stanja svijesti.
Pridjev zasebnog stanja svijesti zasluuje se tek ako doe do bitne izmjene u osnovnim
elementima od kojih je svijest sastavljena.
Svijest se sastoji od tri elementa: subjekt, objekt i proces kojim subjekt spoznaje
objekt. U svakom naem opaajnom inu, ba kao i u procesima unutar naega
duha, uvijek sudjeluju sva ta tri elementa.
Promjena stanja svijesti sagledava se u okvirima razvijenosti ili nerazvijenosti
pojedinog elementa svijesti. Na taj nain dobivamo sedam osnovnih stanja svijesti:
spavanje, sanjanje, budnost, ista svijest, kozmika svijest, boanska svijest i
svijest jedinstva.
Nerazvijenost subjekta, objekta i procesa spoznaje odraava se u potpunom gubitku
svjesnosti dubokog spavanja. Smrt tijekom dubokog spavanja vodi nesvjesnu
osobu do nejasnog buenja u bardo stanju prilikom drugog susreta s poljem
itagupte. Daljnji put kroz smrt nije razliit od onoga koji bi osoba imala da je
umrla sanjajui ili tijekom budnosti.
Snovi predstavljaju stanje svijesti unutar kojega nema utjecaja vanjskih objekata.
Tek djelomina razvijenost ili aktivnost procesa spoznaje stvara iskustvo sna.
Smrt tijekom snova ne razlikuje se od smrti tijekom budnosti. Jedina razlika je u
tome to umirua osoba prilino dugo nije svjesna da umire. Moe doi do elje za

'buenjem', neprihvaanja situacije i smanjene sposobnosti odluivanja. U tom

smislu je bolje da osoba proe kroz proces smrti budna, a ne u snu.
U treem stanju svijesti koje nazivamo budnost objekt je djelomino razvijen zajedno
s procesima spoznaje dok subjekt i dalje ostaje nerazvijen. Proces umiranja
opisan u knjizi odnosio se upravo na smrt u treem stanju svijesti.
etvrto stanje svijesti naziva se ista svijest ili svijest po sebi. Subjekt preuzima
uloge sva tri osnovna elementa: sam je sebi objekt i proces kojim se spoznaje.
etvrto stanje svijesti doivljava se u ispravnoj tehnici tihe meditacije.
Ako osoba umre dok je u produenom etvrtom stanju svijesti, ve prvi susret s poljem
jame i subjektivnim iskustvom svjetlosti izazvat e prepoznavanje i snanu
privlanost. Polje itagupte e se razoriti i nestat e svaki trag osobnosti. Dua e se
pretopiti u boansku svenazonost. Ako se to pretapanje dogodi tako rano tijekom
smrti, zatvorene su mogunosti odabira puta sustvaratelja.
U petom stanju svijesti osoba istodobno doivljava istu svijest, a tri se prethodna
stanja svijesti (spavanje, sanjanje i budnost) izmjenjuju kao i do sada.
U trenutku postizanja petog stanja svijesti zaustavlja se kota karme. A to zapravo
znai da nema vie stvarne potrebe za novim utjelovljenjima.

U trenutku smrti ovjek u kozmikoj svijesti ima vie izbora. Prvi izbor mu je da se
pri pojavi svjetlosti (prvi susret s Jamom) spoji s njom. U tom sluaju vrijedi ista
napomena kao i za smrt u etvrtom stanju svijesti.
Ako osoba u petom stanju svijesti posjeduje znanje o putu sustvaratelja, ona e
odluiti proi kroz svjetlost. Drugi susret s itaguptom bit e kratak, a tek po potrebi
e doi neka karmika bardo iskustva. Isto to vrijedi za drugi susret s Jamom.
Budui da vie ne osjea nikakvu privlanost prema putu utjelovljenja ni putu
nebesnika, za nju je prirodan samo jedan izbor: put sustvaratelja.
esto stanje svijesti oznaeno je potpunim razvojem procesa spoznaje. Osjetila su
potpuno razvijena kao i svi drugi dijelovi duha koji obrauju obavijesti primljene
iz vanjskoga svijeta. Stvarnost je sada konano stvarnost, a ne konstrukcija
naega uma.
U estom stanju svijesti osoba doivljava nebeske svjetove dok je jo u materijalnom
tijelu i moe stvarati osobne odnose s prirodnim zakonima, ali jo vie s Bogom.
Smrt u estom stanju svijesti ima sve prednosti smrti u petom stanju. Dakle, osoba
nema nikakve potrebe za novim utjelovljenjima. Put sustvaratelja joj je zajamen.
Takoer, nema ni opasnosti od preranog stapanja s apsolutnim jer osoba u estom

stanju svijesti zna da postoje iskustva koja bolje ispunjavaju svrhu ivota.
U sedmom stanju svijesti uz subjekt i proces spoznaje potpuno je razvijen i objekt.
Iako osoba u svijesti jedinstva zadrava osjeaj osobnosti, ona se ne poistovjeuje
samo sa svojim tijelom i duhom ve doslovce s cijelim svemirom.
Smrt u sedmom stanju svijesti zapravo i nije smrt. Naputanje tijela ne predstavlja
ba nita takvoj osobi jerje ve prije ivjela u svemu ostalom. Ona je zapravo cijelo
vrijeme na putu sustvaratelja.

20
PUT SUSTVARATELJA
Svaka smrt je velika prilika za napredak. Ona ne predstavlja kraj ivota,
ve prijelaz do novoga poetka. Ne radi se samo o mogunosti ponovnog
roenja ili uivanja u nebeskim svjetovima. Ovdje je rije o neemu mnogo
vanijem: o konanom osloboenju! Ono se postie odabirom puta sustvaratelja.
Naravno, da bi taj izbor uope bio predstavljen dui koja je upravo napustila
svoje utjelovljenje, moraju se ostvariti odreeni uvjeti. Postoje pripreme
koje svaki ovjek mora obavljati jo za ivota. Tri Naiketine vatre moraju
postojano gorjeti u njegovom srcu i dui, a njegov odnos s precima mora biti
odnos potovanja. Na taj nain osiguran je siguran prijelaz preko vratnica
smrti. Nadalje, svaki ovjek koji umire morao bi biti emocionalno i intelektualno
spreman za proces koji ga oekuje, a takoer i vjet u odravanju unutarnje
budnosti u snolikim stanjima svijesti. Ukoliko je za ivota razvio neko
od viih stanja svijesti, onda mu je put sustvaratelja zajamen.
No, ak i bez stalnog odravanja petog, estog ili sedmog stanja svijesti,
mogue je krenuti putem sustvaratelja. Primjerice, via stanja svijesti ne
doivljavaju se odjednom u potpunosti. Postoje prijelazna razdoblja kad
osoba doivljava 'bljeskove' drugaijega stanja od onog u kojemu se stalno
nalazi. Primjerice, osoba koja redovito meditira moe povremeno provesti
nekoliko sati ili dana u petom stanju svijesti, a zatim ga privremeno izgubiti.
Sljedei put iskustvo petog stanja svijesti trajat e dulje. U meuvremenu je
ak mogue da na trenutak doivi iskustvo estog ili sedmog stanja svijesti.
Ovakvi povremeni uvidi i doivljaji takoer su dovoljni za odabir puta
sustvaratelja. Jer, iskustvo smrti nas suoava s gubitkom tijela i osobnosti te
mijenja arite poistovjeivanja. To znai da e osoba s povremenim iskustvima
viih stanja svijesti tijekom umiranja vjerojatno biti 'gurnuta' u trajno
stanje budnosti. Smrt je veliki katalizator duhovnoga napretka. Zbog toga
ponovo istiem vrijednost meditacije za ivota. ak i malo iskustva viih
stanja svijesti ponekad e biti dovoljno da smrt donese konano osloboenje
i omogui nam izbor puta sustvaratelja.
Dakle, naa prva namjera je iskoristiti smrt za osvjeivanje i prosvjetljenje,
za izlazak iz kruga roenja i ostvarivanje potpune slobode. Put sustvaratelja
omoguava slobodno kretanje unutar beskonanih mogunosti i

sudjelovanje u razvijanju i irenju boanskog plana.

Ako u tome ne uspijemo, a to znai ako je za nau evoluciju dobro da neke
pouke ponovimo ili pristupimo novima, onda je naa druga namjera izabrati
to povoljnije roenje za jo jedan prolazak kroz krug roenja, zaborava,
uenja, prisjeanja, spoznaje i smrti. Naravno, prije toga se moemo odmoriti
u nebeskim svjetovima te proi kroz proces uenja koji je blai i
njeniji nego onaj tijekom utjelovljenja.
Smisao znanja koje je sadrano u ovoj knjizi je sljedei: iskoristiti zamah
koji nam u duhovnom smislu daje smrt i znatno ubrzati svoju evoluciju. Da
bismo to mogli, moramo se pripremiti na emocionalnoj razini, a to prije
svega znai ukloniti svaki strah. Nadalje, moramo se pripremiti na razini
znanja, a to znai utvrditi u sebi razumijevanje procesa smrti i svih mogunosti
koje on donosi. Moramo se pripremiti i na praktinoj razini putem
vjebi odravanja budnosti te redovite prakse meditacije i pridruenih vjebi.
***
* Prisjetimo se ukratko svih dogaaja tijekom procesa umiranja
Prije, tijekom i nakon raspada elemenata na razini tijela i duha dolazi do
prisjeanja na dijelove upravo proivljenog ivota. Taj proces smo oznaili
nazivom 'prvi susret s itaguptom'. Nakon njega slijedi 'prvi susret s Jamom'
u obliku svjetla. Prvi mogui izlaz za duu je pretapanje sa svjetlom i odlazak
u apsolutno, neoitovano i neosobno polje brahmana ili 'bojeg duha'.
Izmeu prisjeanja i doivljaja svjetla, a nakon gubitka tijela, moe doi
do zadravanja due u podruju izmeu materijalnog i duhovnog svijeta.
Naravno, takvo zadravanje je nepotrebno i rezultat je vezivanja za iskustva
iz prethodnog utjelovljenja.
Nakon prolaza kroz svjetlo dua se drugi put susree s poljem itagupte i
prolazi kroz takozvana bardo stanja. Tu iskuava najprije pozitivna, a zatim
negativna iskustva. Radi se o nekoj vrsti testiranja osobnog polja itagupte
oko due. Privlanost, odbojnost, poistovjeivanje - sve to ukazuje na karmike
dugove koje dua nosi sa sobom.
Bardo iskustva su iscrpljujua pa dua na neko vrijeme prelazi u neaktivno
stanje, a budi se u polju jame. Tamo moe planirati svoje sljedee zadae
ili, ako to nije sposobna, biva pasivno poslana na mjesta koja e joj
najbolje odgovarati.
Put utjelovljenja usmjerava duu odmah u novo roenje, a put nebesnika
omoguava joj karmika iskustva bez utjelovljenja u materijalno tijelo. Ako
dua ode putem nebesnika, nakon nekog vremena ponovo se vraa u Jaminu
palau jer jedino kroz nju moe ponovo krenuti putem utjelovljenja. Kao to
sam napomenuo, raanja u nebeskim svjetovima nisu tjelesna i ne potpadaju
pod kategoriju utjelovljenja. Dakle, postoji evolucija, ali ona nije kroz
utjelovljenja. Na posljetku, kad se ta evolucija zavri dua MORA natrag u
tjelesno i s tog mjesta proi pokraj Jame i osloboditi se.
Dakle, svaka dua koja odlazi putem sustvaratelja mora proi kroz Jaminu
palau i to iz smjera utjelovljenja, a ne iz smjera puta nebesnika.

U svojoj palai Jama provjerava istost stanja due sa stanjem vlastite biti.
Polje jame je neoitovano, apsolutno, vjeno, singularno i bezvremeno. Ono
je potpuno isto od svih primjesa promjenjivih iskustava. Ako je i dua takva,
onda je slobodna proi kroz jamu i zaputiti se putem sustvaratelja.
U suprotnom sluaju, a to znai ako polje itagupte nosi mnoge karmike
utiske pojaane i osvjeene bardo iskustvima, Jama e duu uputiti putem utjelovljenja
ili putem nebesnika.
U poglavlju Drugi susret s Jamom opisao sam mogunosti koje
se otvaraju u palai Jame. Naglasio sam da je to mjesto osobnih susreta za
budnu ili djelomino budnu duu. Jamina nazonost kao osobe moe se
doivjeti na razini osjeaja, ali i kao stvarni razgovor ili susret s Jamom.
Ako eli poi putem sustvaratelja, dua mora susresti Jamu osobno! Oblik,
izgled, pa ak ni ime nisu vani. Vaan je osobni kontakt. Dua jo uvijek
nosi tragove prole osobnosti i tako djeluje. Ako je dua potpuno spremna,
Jama e se pojaviti pred njom sam od sebe. Ali postoji mogunost da dua
nije potpuno, ve djelomino spremna, no ipak eljna krenuti putem sustvaratelja.
Takva dua mora svjesno traiti Jamu u njegovim palaama. U
tome joj mogu pomoi duhovna bia i druge due koje e tamo susresti.
Svjesna namjera o susretu s Jamom dozvat e njegov osobni oblik pred duu.
Tada dua mora izraziti svoju elju za putem sustvaratelja.
Jama se moe s njom sloiti, ali i ne mora. Ukoliko smatra da e dua
bolje izvravati evolucijske zadae na putu nebesnika ili utjelovljena, Jama
e duu uputiti natrag na te puteve. Ali, mogue je da ak i uz neke karmike
dugove dua bude proputena na put sustvaratelja. Jama e 'prodrijeti'
ostatke karme i dua e upravo u tom trenutku biti osloboena.
Mogua je i obrnuta situacija. Dua moe biti spremna za put sustvaratelja,
ali voena suosjeanjem ili nekom posebnom zadaom moe zatraiti
put nebesnika ili put utjelovljenja. Jama e takve molbe ispunjavati
znajui da je put sustvaratelja takvoj dui zajamen kad sljedei put doe
pred njega.
***
* to rade due sustvarateljice?
One pomau Bogu u stvaranju i odravanju stvarnosti. One su pomonice
glavnog reisera u drami ivota. Ta drama je toliko velika da o njezinoj cjelini
ne moemo ni razmiljati naim ljudskim umom. Ona je potpuno izvan nae
moi poimanja. Sve to mi vidimo samo je njezin maleni djeli. Cjelokupni
svemir dostupan naim osjetilima, pa ak i duhovni svjetovi onkraj materijalnih
utjelovljenja, samo su manji dio velianstvenog bojeg stvorenja. Ne zaboravite
da postoji jo i 'nezamislivo podruje' koje je izvan dosega nae
mate.
Ali, to god radile i kako god to radile, due sustvarateljice vodene su
samo jednim motivom: suosjeanjem! One znaju i sjeaju se kako je izgledao
njihov put i koliko su patile dok nisu bile svjesne svojeg pravog poloaja. One
takoer znaju da milijarde utjelovljenih dua i dalje pati, a da to nije stanje u

kojem bi dua morala ivjeti. Zbog toga one ele pomoi, a ta ih elja navodi
da budu uitelji, pomagai i vodii.
Ipak, ono to je dostupno duama sustvarateljicama dovoljno je veliko da
ih odrava zaposlenima. Put sustvaratelja je put posebnih zadaa. irina
shvaanja koju dua tada posjeduje
omoguava joj da aktivno sudjeluje u
pomoi drugim duama na njihovom
putu. Sustvaratelji tada postaju vodii i
uitelji. U svojim aktivnostima su potpuno
slobodni, ali se moe rei da su
spontano u skladu s bojom voljom.
Sustvaratelji meusobno surauju u ostvarivanju
nekih zadaa, a pridruuju
im se i druga duhovna bia poput anela.
Pred duom koja je na putu sustvaratelja
postoji pet mogunosti. Svaka od
njih povezana je s odreenim nainom
pomaganja drugim duama te odravanjem 'reda' u svemiru.
NEBESKI UITELJI
Dua sustvarateljica moe se slobodno kretati po svim nebeskim svjetovima.
Ona tamo izabire 'energetska utjelovljenja' i pomae duama na putu nebesnika
da razumiju svoju ulogu i to bre svladaju pouke po koje su doli.
Tako neke due postaju uitelji i vodii cjjelim svjetovima unutar nebeskog
podruja. Druge se pak vie usmjeravaju na pojedinani rad s drugim duama.
Pojedinani rad je teak jer ponekad podrazumijeva odlazak u nebeske
svjetove neugodnog ili ak uasnog ustroja, takozvane, paklenske svjetove.
Meutim, due sustvarateljice iz suosjeanja pomau i duama na tim mjestima.
Sustvaratelji esto provedu eone u nebeskim svjetovima. Neki od njih
ostaju tamo trajno, na mjestima na kojima borave osobni vidovi prirodnih
zakona i boanstava. Za razliku od dua na putu nebesnika koje se tamo nalaze
pod utjecajem svojih karmikih dugova ili zasluga, due sustvarateljice
su tamo po slobodnoj volji ili zbog posebnih zadaa koje izvravaju.
AVATARI
Druga mogunost je odabir puta utjelovljenja. Dua sustvarateljica moe odluiti
da je iz nekih razloga utjelovljenim duama potrebno vodstvo. Ona
tada svojom voljom izabire mjesto i vrijeme roenja i prolazi kroz novo
roenje. To su takozvani avatari.
Izabrati put avatara za duu znai da e se roditi i umrijeti u novome
tijelu. Meutim, budui potpuno budna, ona nakon smrti prolazi kroz palae
Jame i uz njegov blagoslov nastavlja putem sustvaratelja. Takva smrt nije vie
smrt. Radi se o jednostavnom duhovnom putovanju. Avatar ne umire. Kad
je dua jednom kroila na put sustvaratelja vie nije pod vlau Jame. Smrt je

pobijeena.
Avatar poduava utjelovljene due. Njegova uloga moe biti globalna, ali
to je rijetko. Globalne uloge preuzimaju avatari ili utjelovljenja prirodnih
zakona, a ponekad, iako rijetko, i sama boanska osoba. Avatari dua sustvarateljica
pojavljuju se kao uitelji i vodii u relativno ogranienim, a ponekad
ak i u pojedinanim uvjetima.
U svakom sluaju, pojava avatara na Zemlji je vrlo posebna situacija. Prepoznati
avatara veliki je blagoslov jer se od takve due moe najbolje uiti na
izravan nain. Meutim, najee ljudi ne prepoznaju avatare, a oni sami nemaju
potrebu o tome govoriti. tovie, isticanje duhovnog statusa uglavnom
bi djelovalo suprotno njihovoj namjeri. Zbog toga avatari pomau u onoj
mjeri u kojoj due zbog kojih su doli to doputaju.
STVARANJE MATERIJALNOG TIJELA
Dua sustvarateljica koja eli pomoi utjelovljenim duama ne mora krenuti
putem utjelovljenja i postati avatar. Ona moe stvoriti materijalno tijelo na
Zemlji (ili bilo gdje drugdje) kao to stvara energetsko tijelo u nebeskim svjetovima.
Za duu sustvarateljicu nema tajni stvaranja. Ona zna kako namjeru
provesti kroz proces oitovanja. To znai da za nju nema potrebe prolaziti
kroz pravo roenje, a zatim i kroz smrt. Ona se jednostavno moe pojaviti u
materijalnom obliku gdje god i kad god to poeli. Naravno, avatar, budui da
je roen ba kao i svaka druga utjelovljena dua, ima posebne znaajke koje
mu pomau u poduavanju.
Dua koja tako stvori materijalno tijelo, a zatim ga po obavljenoj zadai
rastae na prirodne elemente, nalazi se u posebnom poloaju. Prije svega,
svaka utjelovljena dua smatrat e je udom. Njezina 'nezemaljska' pojava
bit e oita. Ali, ponekad je i to korisno. Takva se dua moe, primjerice, pojavljivati
u razliitim vremenima zadravajui isto tijelo. Utisak koji e to
ostaviti na druge due moe biti prilino dramatian.
Ipak, ovakav postupak je rijedak jer due sustvarateljice znaju da poduavanje
udima nije najdjelotvornije. Ono moe protresti osobu, ali utisak brzo
blijedi. Postupno poduavanje je dugorono gledano mnogo bolje. Na posljetku,
due sustvarateljice imaju pred sobom sve vrijeme ovoga svijeta!
To je razlog zato se esto ne susreemo s duama koje tako stvaraju materijalna
tijela ili prelaze iz jednog u drugo. U naem sustavu moe proi
stotine ili tisue godina, a da se ne sretnemo ni s jednom takvom osobom. Na
posljetku, one nee doi ako mi nismo spremni. Ponekad su neki ljudi
spremni te ih susreu i uspostavljaju osobni odnos s njima. Ali, veina ljudi
nije spremna. Veina ivi u svom ogranienom svijetu i nemogue im je vidjeti
i znati vie. Ne znaju da na njih eka jedna drugaija stvarnost u kojoj
smrt zapravo ne postoji. Kad vie ljudi doista prihvati ovu istinu, due sustvarateljice
bit e slobodnije u svojim izborima i moi e se pojavljivati pred
nama u materijalnim tijelima koja su stvorila samo za tu prigodu.

PRELAZAK U NEOITOVANO
Neke due na putu sustvaratelja odabrat e spajanje s neoitovanim. Na taj
nain izgubit e osobnost i postati dio sveprisutne boanske svjesnosti.
Razlog za takav odabir moe leati u okonanju svih zadaa koje bi neka pojedinana
dua mogla imati. Naime, svaka dua ima odreene znaajke koje
utjeu na posljednju osobnost s kojom je stigla na put sustvaratelja.
U nekom odreenom trenutku dua jednostavno eli prijei u sveobuhvatnost
apsolutnog. Osobnost joj vie nije potrebna niti je kao takva uope
vana. Neke due e ovaj izbor napraviti odmah. Kao to smo vidjeli, on je
mogu vrlo rano na putu umiranja, pri prvom susretu s Jamom u obliku
svjetlosti. Naravno, on je mogu i odmah nakon prelaska kroz palau Jame
na putu sustvaratelja.
Due koje tako odlue, hrane i osnauju apsolutni boanski duh. One se,
u punom smislu te rijei, vraaju kui. Znanje o nastanku novih dua zasad
nam nije dostupno, ali je vrlo vjerojatno da upravo te due koje odabiru spajanje
s apsolutnim pokreu nove procese stvaranja, slavei tako vjeno
blaenstvo i vatru ivota koji nikada nee prestati.
***

Postoji i peta mogunost, a to je nastavak dalje u podruje koje zovem

nezamislivim. Ono jest nezamislivo jer na ljudski um ne moe obuhvatiti, pa
ak ni izmatati ono to se tamo dogaa.
Dua na putu sustvaratelja moe odabrati bilo koju od ovih pet mogunosti.
Takoer, unutar njih moe se kretati prema svojim eljama i potrebama
ispunjavanja boanskog plana. Odabir jedne od mogunosti ne znai
da dua kasnije ne moe izabrati drugu. Tako primjerice, dua sustvarateljica
koja je provela jedan ivot utjelovljena kao avatar, moe nakon toga otii u
nebeske svjetove da bi tamo provela mnoge ivote kao uitelj nebesnika.
Nakon toga moe ponovo izabrati utjelovljenje i ulogu avatara, a u meuvremenu
moda nekoliko puta posjetiti materijalni svijet stvarajui privremena
materijalna tijela. Mogunosti su bezgranine.
Put sustvaratelja je vrhunac ljudske evolucije. Na njemu vie ne postoji
smrt. Postoji samo ivot i njegova svjetlea vatra. Postoji samo vjena pustolovina
igre i stvaranja, vjeno blaenstvo postojanja. Tek tada, tek na putu
sustvaratelja, konano smo iznad i izvan dosega Jame, stranog, ali i milostivog
Gospodara smrti.
POUKE POGLAVLJA PUT SUSTVARATELJA
Svaka smrt je velika prilika za napredak. Ona ne predstavlja kraj ivota, ve prijelaz
do novoga poetka.
ak i bez stalnog odravanja petog, estog ili sedmog stanja svijesti, mogue je
krenuti putem sustvaratelja.

Iskustvo smrti nas suoava s gubitkom tijela i osobnosti te mijenja arite

poistovjeivanja.
To znai da e osoba s povremenim iskustvima viih stanja svijesti
tijekom umiranja vjerojatno biti 'gurnuta' u trajno stanje budnosti. Smrt je veliki
katalizator duhovnog napretka.
Naa prva namjera je iskoristiti smrt za osvjeivanje i prosvjetljenje, za izlazak iz
kruga roenja i ostvarivanje potpune slobode.
Ako u tome ne uspijemo, a to znai ako je za nau evoluciju dobro da neke pouke
ponovimo ili pristupimo novima, onda je naa druga namjera izabrati to povoljnije
roenje za jo jedan prolazak kroz krug roenja, zaborava, uenja, prisjeanja,
spoznaje i smrti.
Svaka dua koja odlazi putem sustvaratelja mora proi krozJaminu palau i to iz
smjera utjelovljenja, a ne iz smjera puta nebesnika.
Ako eli poi putem sustvaratelja, dua mora susresti Jamu osobno! Oblik, izgled,
pa ak ni ime nisu vani.
Ako je dua potpuno spremna Jama e se pojaviti pred njom sam od sebe.
Ali postoji mogunost da dua nije potpuno, ve djelomino spremna, no ipak eljna
krenuti putem sustvaratelja. Takva dua mora svjesno traiti Jamu u njegovim
palaama. Svjesna namjera o susretu s Jamom dozvat e pred duu njegov osobni
oblik. Tada dua mora izraziti svoju elju za putem sustvaratelja.
Jama se moe s njom sloiti, ali i ne mora. Ukoliko smatra da e dua bolje izvravati
evolucijske zadae na putu nebesnika ili utjelovljena, Jama e duu uputiti natrag
na te puteve. Ali, mogue je da ak i uz neke karmike dugove dua bude
proputena na put sustvaratelja. Jama e 'prodrijeti' ostatke karme i dua e
upravo u tom trenutku biti osloboena.
Due sustvarateljice pomau Bogu u stvaranju i odravanju stvarnosti. One su
pomonice glavnog reisera u drami ivota.
to god radile i kako god to radile, due sustvarateljice voene su samo jednim
motivom: suosjeanjem! Zbog toga one ele pomoi, a ta ih elja navodi da budu
uitelji, pomagai i vodii.
Pred duom koja je na putu sustvaratelja postoji pet mogunosti. Svaka od njih
povezana je s odreenim nainom pomaganja drugim duama te odravanjem
'reda' u svemiru.
Tih pet mogunosti su: nebeski uitelji, avatari, stvaranje materijalnog tijela, stapanje
s apsolutnim i nezamislivo podruje.

Put sustvaratelja je put posebnih zadaa. irina shvaanja koju dua tada posjeduje
omoguava joj da aktivno sudjeluje u pomoi drugim duama na njihovom
putu. Sustvaratelji tada postaju vodii i uitelji.
Put sustvaratelja je vrhunac ljudske evolucije. Na njemu vie ne postoji smrt. Tada
smo iznad i izvan dosega Jame, stranog, ali i milostivog Gospodara smrti.

21
OSOBNA BESMRTNOST
Na jednom mjestu u Katha Upaniadi Naiketa pita Jamu kako e ovjek
pobjei od njegovih usta? Moe li ovjek izbjei smrt i postii besmrtnost?
Odgovor na ovo pitanje, pristigao od samog Gospodara smrti, zaudo je
potvrdan.
Iako je sve to je roeno pod vlau Jame i stoga mora umrijeti, postoje
naini da se smrt nadraste i na neki nain pobijedi. Drugim rijeima, mogue
je postii osobnu besmrtnost, a ne samo besmrtnost due koju ionako
posjedujemo!
San o besmrtnosti star je kao i ovjeanstvo. Oduvijek je bilo ljudi koji su
eljeli zauvijek ostati ivi i pobjei iz zagrljaja smrti. Neki od njih traili su tjelesnu
besmrtnost, a neki onu duhovnu. Religije i okultna znanja hranile su
tu ovjekovu elju obeavajui vjeni ivot nakon smrti. ak i suvremenu
duhovnost proima zamisao o tome kako je svatko zapravo besmrtan. Po toj
zamisli smrt je samo prolaz u novi ivot koji nas eka s druge strane, u nekom
drugom svijetu ili nekom drugom tijelu.
Na izgled moe se uiniti da i ova knjiga govori upravo o tome. Meutim,
to nije tako. Postoje odreeni uvjeti pod kojima je mogua osobna besmrtnost.
Ako ti uvjeti nisu ispunjeni osobnost je smrtna, ba kao i tijelo.
Da bismo to razumjeli, potrebno je razjasniti pojam razvoja due i takvo
razjanjenje primijeniti na njezina utjelovljenja odnosno uosobljenja.
Svaka dua je besmrtna i vjena. Takoer, svaka dua je savrena i potpuna.
Nema niega to bi nedostajalo dui, ba kao to nema niega to bi nedostajalo
apsolutnom boanskom duhu. U nazivlju vedske mudrosti dua je
atman, a boanski duh brahman. Atman i brahman nisu razliiti. Oni su jednaki
u svemu. Atman je prema brahmanu poput ae morske vode prema
moru. Radi se o istoj vodi, ali je u jednom sluaju ona neograniena (brahman),
dok je u drugom prividno omeena gotovo nepostojeom granicom.
Ako je tome tako, ako je svaka dua savrena i vjena, o emu zapravo govorimo
kad spominjemo razvoj due?
Cijeli stvoreni svijet samo je boanska igra. Iz apsolutnog nastaje relativno,
ali samo zato da bi se apsolutno potvrdilo spoznajom sebe. Isto vrijedi i
za duu. Ona je, sama za sebe, vjena i savrena, ali svrha njezinog postojanja
bit e ispunjena tek kad dua spozna samu sebe kroz svoj vlastiti relativni
omota.
Da bi se dua razvijala potrebna su joj iskustva. Ta iskustva ne moe dobiti

ako se nalazi u svom izvornom obliku. Zbog toga se oblai u odjeu koja joj
omoguuje dodir s vanjskim svijetom, ali i s drugim duama. Dui je potrebno
tijelo, ba kao to joj je potrebna i osobnost, da bi doivljavala vanjski
svijet. Meutim, tijelo i osobnost su joj jo vie potrebni da bi doivljavala
samu sebe.
Problem je u tome to relativni omota koji dua preuzima na sebe utjelovljenjem
istodobno smeta sagledavanju prave naravi due.
Upravo zbog ove paradoksalne uloge relativnog omotaa koji je s jedne
strane potreban da bi dua spoznala sebe, a s druge strane dui smeta u toj
spoznaji, nastaje dugotrajna potraga due za sobom. U toj potrazi stvara se
karma i pohranjuje se u polje sjeanja, polje itagupte. Svaki put kad dua
izgubi tijelo i osobnost, itagupta joj pomae stvoriti ih ponovo.
Ali kao to sam ve nekoliko puta napomenuo na raznim mjestima u
knjizi, osobnost takoer umire tijekom smrti. Zabluda je misliti da dijelovi
osobnosti poput ega, osjeaja i misli preivljavaju smrt.
Zbog toga je takoer zabluda misliti da su osobe koje sada ive imale prethodne
ivote! Ne, svaka osoba koja sada ivi jedinstvena je i neponovljiva kao
to je i svako novo tijelo jedinstveno i neponovljivo. Kad umremo, ta e se
jedinstvenost nepovratno izgubiti.
S druge strane, dua je doista imala prethodne ivote! Dua se doista utjelovljivala
mnogo puta. Ali zajedno s novim tijelom ona je dobivala i novu
osobnost, a to znai i novi ego, nove znaajke karaktera i sve ostalo to s tim
ide.
Istina je jedino to da zbog polja itagupte koje okruuje duu, nove osobnosti
u novim ivotima mogu biti sline onim starim. Ali ta slinost nije istovjetnost.
Ona je vie nalik slinosti koju ponekad primijetimo kod dva
razliita ovjeka. Iako nisu povezani, dvoje ljudi moe imati slinu narav. Ba
tako i nikako drugaije povezane su i dvije osobnosti iste due u njezinim
razliitim ivotima.
Zbog toga je nemogue rei: "Svoj proli ivot ja sam proivio u Francuskoj."
To je netono. Ja koji imate sada nastao je utjelovljenjem due i nestat
e njezinim odbacivanjem tijela i osobnosti. Istina bi mogla biti jedino da
je vaa dua nekada ivjela u Francuskoj u nekom drugom tijelu i drugoj osobnosti.
Kad dua napusti tijelo i osobnost umre, polje itagupte omoguava dui
da u nebeskim svjetovima zadri sjeanje na prethodno utjelovljenje, a ponekad
i na sva utjelovljenja. Meutim, prolaskom kroz Jaminu palau i kretanjem
putem utjelovljenja ta se sjeanja briu i dua stvara sasvim novu
osobnost koja jedino moe biti nalik staroj, ali nikako ne i biti stara osobnost.
Zato je potrebno razluiti izmeu due i osobnosti te razumjeti da osobnost
ne preivljava smrt?
Zato to nam to razumijevanje prua dodatni motiv za to bri uspon
stepenicama evolucije. Naime, dua e uvijek posjedovati neki relativni
omota da bi odrala dodir s vanjskim svijetom, ali i s drugim duama. To
znai da ak i na putu sustvaratelja dua koristi odreenu osobnost. Koja je
to osobnost? To je takozvana posljednja osobnost, odnosno osobnost kroz koju
je dua konano spoznala sebe!

Na putu do samospoznaje dua prolazi niz utjelovljenja. Moda tisue

njih. Sa svakim novim ivotom dolazi i novo tijelo, ali i nova osobnost. Iako
kroz mnoge od njih dua pokuava stei znanje i uvide koji e joj omoguiti
izravnu spoznaju sebe, na posljetku mora postojati ona osobnost kojoj e to
uspjeti. Ta se osobnost naziva posljednjom.
Kad posljednja osobnost proe kroz proces smrti, ona se suoava s Jamom.
Budui da je razvoj due zavren, Jama proputa duu na put sustvaratelja.
Prirodno je da e dua i tada zadrati posljednju osobnost.
Na neki nain posljednja osobnost je u povlatenom poloaju. Ona sjedi
na leima svih osobnosti koje je dua imala prije nje. Napori i uenje svih tih
osobnosti omoguili su posljednjoj osobnosti da bude sredstvo pomou kojega
e dua spoznati sebe. Bez tih napora, bez svih tih poduka u brojnim utjelovljenjima,
posljednja osobnost to ne bi mogla postati. Ona duguje svoj
poloaj svim prethodnim osobnostima.
Ali, usprkos tome, posljednja osobnost je samo jedna i njoj na neki nain
pripada ast uspjeha. A nagrada za taj uspjeh je besmrtnost! Jer, kad dua jednom
krene putem sustvaratelja, ona e zauvijek biti na njemu.
Na neki je nain ova istina potvrena osobnim pojavljivanjem Jame
prilikom posljednjeg prolaska due kroz Jaminu palau. Dua je budna i
zadrala je aktivno polje itagupte, a to znai prisjeanja, a ipak nije vie
vezana za kota karme koji bi ju automatski odveo putem utjelovljenja ili
putem nebesnika. Polje jame koje bi u drugim sluajevima bilo apstraktno i
ponaalo se poput mehanikog prirodnog zakona koji obavlja svoju zadau,
sada se suoava s pojavom koja izlazi iz okvira mehanikog. Dua koja tako
dolazi pred Jamu posjeduje slobodnu volju. Ona je majstor ivota jer je
spoznala sebe istodobno zadravi relativni omota oko sebe. Ova paradoksalna
situacija potie isto takav paradoks u polju jame i ono poprima osobne
znaajke. Ukupni rezultat toga procesa je da se pred duom pojavljuje
osobno legendarni bog smrti.
Jama i posljednja osobnost due sada su na razini odnosa dvaju svjesnih
bia. To je susret dvije osobe, a ne susret due s prirodnim zakonom.
Kad je jednom proputena na put sustvaratelja, dua zadrava posljednju
osobnost. Naravno, ona se moe prisjetiti svih prethodnih osobnosti. Ako je
potrebno, a moe biti potrebno u susretu s drugim duama kojima eli pomoi,
dua moe poprimiti i prethodne osobnosti, a ne samo posljednju.
Primjerice, to znai da e dua u susretu s duom s kojom je prije nekoliko
ivota imala odnos majke i sina, bez tekoa poprimiti osobnost majke koju
je tada imala. Meutim, usprkos tome, posljednja osobnost ima prednost i
ostaje kao trajna znaajka vjenog ivota due na putu sustvaratelja.
Tako e dua zadravati posljednju osobnost na svojim putovanjima u nebeskim
svjetovima. Zadrat e ju i ako bude stvarala nova materijalna tijela.
Isto vrijedi i za situaciju avatara, ako do nje doe.
U tom sluaju ak se javlja posebni proces zadravanja osobnosti prilikom
prolaza kroz put utjelovljenja. Svaki avatar je svjestan svoje osobnosti od samoga
poetka novog ivota. Tijekom obavljanja svoje zadae u utjelovljenju
avatara on nikada nee izgubiti iz vida sjeanje na sve to je njegova dua

proivjela. Avataru je na raspolaganju

cjelokupno znanje koje je skupio ukljuivi
i sve osobnosti kroz koje je proao.
Kad zavri sa svojim poslom, avatar e
proi kroz proces umiranja potpuno
svjestan ne zadravajui se ni za trenutak
u karmikim zamkama bardo stanja.
U Jaminu palau e ponovo stii
kao probuena dua i stari poznanik te
odmah krenuti natrag na put sustvaratelja.
I u svemu tome e uglavnom
koristiti posljednju osobnost kroz koju
je dua uspjela ostvariti cilj svoje evolucije.
Na posljetku, upravo je osobna besmrtnost
ona koja omoguuje punu vrijednost
suosjeanja. Ne zaboravite da
due sustvarateljice djeluju samo na osnovi toga. Suosjeanje se moe javiti
samo u osobnom odnosu, a ne u apstraktnom, neoitovanom polju energije i
inteligencije. Zbog toga uitelji ne mogu biti neosobni. Zbog toga ni Bog ne
moe biti neosoban jer e inae odnos izmeu nas i njega/nje biti nepotpun.
Tek osobna besmrtnost osigurava elju za pomaganjem stvorenu iz suosjeanja.
Dui sustvarateljici nita drugo nije ni vano. to bi ona jo mogla
postii? Za sebe ba nita. ak i spoznaja Boga dobiva sasvim drugi smisao:
ne za sebe, ve za druge!
Na taj nain ostvareno je obeanje Jame, Gospodara smrti, koje je u
Katha Upaniadi dao svom hrabrom ueniku Naiketi. Znanje o procesu umiranja
i njegova ispravna primjena omoguava osobnu besmrtnost. Ne samo
besmrtnost due, ve i besmrtnost osobnosti. Vi, imenom i prezimenom, osjeajima
i intelektom, egom i mislima, mudrou i sjeanjem, vi moete biti
besmrtni! To jest, bit ete besmrtni ako postanete posljednja osobnost - osobnost
kroz koju e vaa dua spoznati samu sebe i otii putem sustvaratelja.
Ako u tome ne uspijete, u procesu smrti vaa e dua ostaviti iza sebe
tijelo, ali i vas kao osobu. Pokuat e ponovo u nekom drugom ivotu,
drugom tijelu i osobnosti. Kad taj proces ipak jednom zavri, moda za nekoliko
ivota, i vaa e osobnost ponekad doi na svoje. Posljednja osobnost e
je se sjeati kao to se vi sada sjeate nekog filma koji ste gledali kad ste bili
dijete. I to nee biti loe jer u svakom ivotu postoje poduke koje se moraju
svladati, a za svako uenje postoji vrijeme, mjesto i... osobnost.
Ipak, ako je obeanje besmrtnosti pred vama, ako je znanje koje vam to
moe omoguiti u vaim rukama, zato se ne potruditi i ne uiniti to sada!
Zato ne?
POUKE POGLAVLJA OSOBNA BESMRTNOST
Mogue je postii osobnu besmrtnost, a ne samo besmrtnost due koju ionako
posjedujemo.

Postoje odreeni uvjeti pod kojima je mogua osobna besmrtnost. Ako ti uvjeti
nisu ispunjeni osobnost je smrtna, ba kao i tijelo.
Dui je potrebno tijelo, ba kao to joj je potrebna i osobnost da bi doivljavala
vanjski svijet, a jo vie da bi doivljavala samu sebe.
Relativni omota koji dua preuzima na sebe utjelovljenjem istodobno smeta
sagledavanju prave naravi due.
Zbog ove paradoksalne uloge relativnog omotaa tijela i osobnosti, nastaje
dugotrajna potraga due za spoznajom sebe.
Zabluda je misliti da dijelovi osobnosti poput ega, osjeaja i misli preivljavaju
smrt. Svaka osoba koja sada ivi jedinstvena je i neponovljiva, ba kao to je svako
novo tijelo jedinstveno i neponovljivo. Kad umremo, ta e se jedinstvenost nepovratno
izgubiti.
Ipak, dua e uvijek posjedovati neki relativni omota da bi odrala dodir s
vanjskim svijetom, ali is drugim duama. To znai da ak i na putu sustvaratelja
dua koristi odreenu osobnost. To je takozvana posljednja osobnost, odnosno
osobnost kroz koju je dua konano spoznala sebe!
Na neki nain posljednja osobnost je u povlatenom poloaju. Ona sjedi na
leima svih osobnosti koje je dua imala prije nje i njima duguje svoj poloaj.
Usprkos tome, posljednja osobnost je samo jedna i njoj na neki nain pripada ast
uspjeha. A nagrada za taj uspjeh je besmrtnost. Jer, kad dua jednom krene putem
sustvaratelja, ona e zauvijek biti na njemu.
Osobna besmrtnost omoguuje punu vrijednost suosjeanja i osigurava elju za
pomaganjem drugim duama. Za duu sustvarateljicu ak i spoznaja Boga dobiva
sasvim drugi smisao: ne za sebe, ve za druge!
Na taj nain je omoguena osobna besmrtnost, a na nama je da iskoristimo znanje
koje nam to omoguava upravo sada.

22
NEZAMISLIVO PODRUJE
Knjiga koju drite u ruci plod je znanja i iskustva kojemu je bilo
potrebno gotovo etiri tisue godina da bi sazrilo i pojavilo se u opipljivom i
razumljivom obliku.
Znanje o smrti sada je ovdje. Ono vas moe voditi tajanstvenim putevima
o kojima do sada niste ni sanjali. Neto to je bilo nepoznato i zamraeno
strahom sada je potpuno otvoreno i svijetlo. Na posljetku, tako mora biti jer

smrt nije mrana; smrt jest svjetlo! Iza smrti se kriju bljetava vrata koja vode
u ivot. Iskoristite svoju prigodu! Sada znate kartu puta. Ne gubite vrijeme na
nevane stvari! Dobro se pripremite tako da kad dode vrijeme, moete doista
iskoristiti sve to vam se nudi. Ova knjiga, zajedno sa svim pridruenim programima,
omoguit e vam sigurno kretanje kroz najveu pustolovinu
vaega ivota: vau smrt.
Preostao je jo samo jedan smjer kretanja koji nismo obradili. Ali, to je
zato to o tom smjeru niti ne moemo govoriti. O njemu ne znamo nita. ak
i kad bi nam ga sam Bog elio objasniti, ne bi to mogao jer o njemu na ljudski
um ne moe misliti.
Nezamislivo podruje.
Ako vam je sve o emu ste itali u ovoj knjizi izgledalo nestvarno, nemojte
se zavaravati. To je i te kako stvarno. No, cijela ta pria u kojoj se pojavljuju
itagupta, Jama, nebeski svjetovi, ponovna utjelovljenja, avatari, aneli, vodii
i sustvaratelji pripada podruju koje je dostino ljudskome umu. O tome
moemo razmiljati jer je ipak shvatljivo. Ali postoje dijelovi stvorenoga
svijeta koji to nisu. Oni su toliko razliiti od malodimenzionalne stvarnosti u
kojoj se nalazimo da jednostavno izlaze iz okvira ljudskoga poimanja. Zbog
toga to podruje nazivamo nezamislivim.
Ako je ovo to ste proitali bilo fantastino, ono to slijedi jo je fantastinije.
Pustolovina je tek zapoela. A smrt... smrt je samo zavjesa preko vrata
koja vode u besmrtnost.
Budui da o nezamislivom podruju ionako ne mogu nita rei, knjigu u
zavriti onako kako sam je i zapoeo, Rumijevim stihovima.
Kad umrem
s anelima lebdjet u.
A kad umrem za anele,
ni zamisliti ne moe
to u postati.

DODATAK A
NATALIJA KUSTEC
POSTUPCI S UMIRUIM OSOBAMA
I ONIMA KOJI ALUJU ZA NJIMA
Nije lako pisati o problemima umiranja i smrti u sklopu knjige koja na ovako
dubok i obuhvatan nain objanjava ta pitanja. Naime, postojea situacija u
praksi daleko je od idealne. Ispratiti umirueg u smrt uvijek je teak i odgovoran

posao. On postaje jo tei ako umirui nikada do tada uope nije razmiljao
o toj situaciji. Naravno, najbolje bi bilo pripremiti ljude na taj postupak
znatno prije. Nadam se da e ova knjiga postii tu svrhu i u mnogim ljudima
probuditi svjesnost o potrebi takve pripreme znatno prije nego se sami suoe
s umiranjem.
Tekst koji slijedi predstavlja pregled postojee situacije te kratki uvod u
postupke s umiruima kako se oni danas provode u Hospicu i slinim organizacijama.
O SMRTI I UMIRANJU
Svi smo uli za Povelju o ljudskim pravima. Ali, znate li da postoji i Povelja o
pravima umiruih? Da, postoji. Prihvaena je na Generalnoj skuptini Ujedinjenih
naroda 1974. godine. Evo, kako glasi ta Povelja.
Ako umirem, imam pravo:
* da se prema meni ponaaju kao prema ljudskom biu sve do mojega
posljednjega daha
* da se nadam bez obzira na promjene i opravdanost te nade
* da sa mnom dijele nadu svi oni koji me njeguju
* da prije smrti slobodno izraavam svoju uznemirenost
* da sudjelujem u odlukama glede mojega lijeenja
* da me lijei struno osoblje iako je svima jasno da umirem
* da ne umrem osamljen, da mi ublaav
ol, da na moja pitanja odgovaraju
iskreno i da me nitko ne zavarava
* da mi pomognu kako bih zajedno s mojim najbliima prihvatio svoju smrt
* da umrem mirno i dostojno ovjeka
* da zadrim svoju osobnost i da me nitko ne optuuje ako se ne slae s
mojim uvjerenjima
* da mogu ispovijedati svoju vjeru i primiti ono to mi ona nudi
* da se prema mojem tijelu nakon smrti ponaaju s dunim potovanjem
* da me njeguju strune i paljive osobe koje e razumjeti sve moje elje
tako da mogu smireno pogledati smrti u oi
itajui gornje reenice u nama se budi opravdano pitanje o tome tko je
svjestan ove Povelje i tko je se doista pridrava? Jedan od razloga to je situacija
takva zasigurno je i injenica da o smrti znamo daleko premalo nego to
bismo morali.
SMRT JE ODUVIJEK UZ NAS
Pitanja o smrti odguravamo od sebe, bjeei od njih i pretvarajui se da nas
se ona ne tiu. Ali duboko u sebi znamo da to nije istina jer su roenje i smrt
dogaaji koji se neizbjeno moraju dogoditi svakom ivom biu. Oni predstavljaju
poetak i zavretak ovozemaljskoga ivota. I dok je roenje obino
popraeno sreom i veseljem, smrt je tradicionalno zaogrnuta u suze i alost.

Smrt predstavlja oprotaj od nekoga tko nam je bio drag i za ivota nam je
mnogo znaio. Njegov odlazak u nama ne budi samo tugu, ve i strah. A
strah je jedna od najgorih bolesti dananjega vremena.
Umiranje je za suvremeno drutvo jo uvijek tabu tema. Nazonost smrti i
umiranja rijetko se prihvaa kao dio ivota. Uobiajeni postupak je potiskivanje
i bijeg, iz ega izvire pogrean odnos prema smrti i strah pred umiranjem.
Prije nekog vremena eljela sam napisati nekoliko novinskih lanaka o toj
temi, ali sam bila odbijena s obrazloenjem da se "o tome pie povodom
Dana mrtvih, a sad nam je potrebno neto veselije". Tako dugo dok prevladava
takav stav, o smrti neemo saznati nita. Ona e uvijek biti skrivena od
naega pogleda i kao takva zaogrnuta zavjesom straha i paninog izbjegavanja.
Pitanje je koliko doista moemo biti "veseli" kad je nae veselje rezultat
potiskivanja i neznanja o osnovnim ivotnim injenicama. Kad bismo
znali sve o smrti, razumjeli bismo kako ona nije suprotna veselju.
Ipak, zato je zapravo tema umiranja jo uvijek potisnuta iz dananjeg
naina ivota i zato je o tome tako teko govoriti?
Odgovor se djelomino skriva u prolosti. Prije ne tako mnogo vremena
ljudi su umirali kod kue, u krugu obitelji. Na taj nain ak su se i djeca
suoavala s injenicom smrti. Budui da su umirui oko sebe imali ljude koji
su ih voljeli i razumjeli, smrt je na neki nain ipak bila sastavni dio ivota.
Danas umiremo u bolnicama, otueni i u potpuno drugaijim uvjetima
nego to smo ivjeli.Umiranje je povezano sa slabou, boleu i patnjom u
kojoj uglavnom ne elimo sudjelovati. Na primjer, veina odraslih se strese
od neugode na pomisao da bi morali vidjeti ili dodirnuti mrtvo tijelo. Istina
je da su prigode za tako to vrlo rijetke. ak je i ispraaj umrlog danas postao
nuno zlo: obaveza koja u nama budi neugodu i najradije bismo je preskoili.
Dio objanjenja za tako snano odbacivanje smrti nalazi se i u vrlo visokoj
razini naih oekivanja u pogledu zdravlja i dugoga ivota. Dananje drutvo
potie mladalaki, zdrav i pokretan nain ivota. U tom smislu gotovo d a je
sramotno biti bolestan. Svakoga dana se otkrivaju novi lijekovi za do sada
neizljeive bolesti. Na taj nain raste naa nada u pobjedu nad smru. Iako
nam je jasno da tjelesna besmrtnost ne postoji, oekivanja su tu, a smrt
postaje sve neprirodnija i udaljenija.
Tijekom cijeloga ivota drutvo nas je usmjeravalo u smjeru neovisnosti,
a kada smo bolesni u potpunosti ovisimo od strunog osoblja. Jednom kad
uemo u skupinu bolesnih i ovisnih od pomoi drugih, vie nismo slobodni i
kao da gubimo pravo na odluke o samome sebi.
Zbog svega toga smrt dolazi u nae misli i osjeaje tek kad smo s njom
sami suoeni ili kad se netko nama drag teko razboli i vie ne moemo skrivati
spoznaju da e umrijeti. Tek tada, zapravo, ponemo razmiljati i o svojoj
vlastitoj smrtnosti. Tada je obino prekasno i smrt se iz prirodnoga
dogaaja pretvara u tragediju koja nas liava svega to smo imali i bili.
Umjesto d a j e prihvaamo kao dio ivota, ona postaje neeljena sudbina koja
u nae srce i um donosi strah i patnju.

PSIHOLOKE REAKCIJE KOD SUOAVANJA SA SMRU

Svatko umire na svoj osoban nain jer je svatko od nas neponovljiv i
jedinstven. Proces umiranja je za svakoga poneto razliit. U tome gotovo da
nema obrazaca.
Stupnjevi i razine psiholokih reakcija koje se pojavljuju u procesu umiranja
stalno se mijenjaju ili se pojavljuju istodobno. Jedna od prvih koja je
progovorila o tome bila je vicarska lijenica Elisabeth Kiibler-Ross u svojoj
knjizi O smrti i umiranju (On Death and Dying).
Proces psiholokog suoavanja sa smru razdijelila je na pet stupnjeva do
kojih je dola dugogodinjim praenjem umiruih. Evo o kojim pisholokim
reakcijama se radi:
* negiranje istine, ok
* srdba ili bijes
* pokuaj pogaanja sa sudbinom
* depresija
* prihvaanje i pristajanje.
Na teku bolest, odnosno dolazeu smrt, svaki ovjek reagira na posve osoban
nain. Pet psiholokih reakcija ne slijede jedna drugu u redoslijedu. U
tome nema pravila. Neki umirui moe i preskoiti odreene reakcije, a neke
e doivjeti nekoliko puta. Mnogo puta su prisutni nada, osjeaj krivnje i tjeskoba.
Svatko je drugaiji pa su i reakcije drugaije. Neke ljude svlada strah,
drugi ne priznaju nepodnoljivu spoznaju o smrti, a neki postanu depresivni.
Prepoznavanje svake od tih reakcija zahtijeva veliko iskustvo i empatiju.
ok ili negiranje istine pri suoavanju s neizljeivom bolesti i dolazeom
smru nastaje zbog osjeaja ruenja svijeta u kojemu smo do sada ivjeli.
Bolesnik esto ne priznaje istinu jer se nesvjesno eli zatititi od panike. U
tom trenutku istinu ne moemo podnijeti. Takvu osobu ne smijemo razuvjeravati
jer emo tako u njoj stvoriti osjeaj da je nitko ne razumije i da je
ostala sama. Neki ljudi ostanu na tom stupnju sve do kraja. U tom sluaju
moramo osobi dozvoliti da pria o onome to osjea, postavljati joj pitanja i
sluati odgovore. Ni u kom sluaju ne smijemo ruiti njezin privid i upozoravati
je da nije u pravu.
Reakcija srdbe ili bijesa moe biti vrlo snana. U trenutku kad postanemo
svjesni da nas bolest vodi u smrt u nama se javlja otpor i agresija, javlja
se osjeaj srdbe na "nekoga" ili "neto" to je krivo za to. Takve reakcije su
jako teke za rodbinu jer obino srdbu umirueg primaju vrlo osobno.
Vano je znati da je srdba nastala zbog nemogunosti promjene nastale
situacije. Ponaamo se mirno i pokuavamo smiriti i umirueg. Ako nas
osobno povrijedi ili ponizi, to mu otvoreno, ali mirno kaemo. Obino se radi
o traenju krivca za bolest i zbog toga se umirui otresa na sve oko sebe. Smetaju

mu sitnice poput hrane i posteljine, ali i ljudi poput lijenika i rodbine.

Reakcija pogaanja sa sudbinom nastaje zbog elje za produenjem
ivota. Umirui razgovara s lijenikom. Pokuava svoju nadu vidjeti u njegovim
ili njezinim rijeima. Ponekad radi "pogodbe s Bogom", obeaje da e se
promijeniti samo ako se izvue i slino. Mogui su i nerealni planovi koje ne
smijemo odbacivati niti pokazivati da mislimo drugaije. Ipak, vano je da u
umiruem ne budimo lanu nadu.
Reakcija depresije nastaje kad umirui izgubi hrabrost i vie ne vidi nikakve
mogunosti za ivot. Sve je konano i izgubljeno. Umirui se zatvara u
sebe i ne eli vie komunicirati sa svojom okolinom.Odbacuje hranu, pie i
lijekove. Ne eli primati posjete. Za rodbinu i prijatelje to je najtee razdoblje
jer umirui za sobom u depresiju ponekad povue sve njih.
Ponekad tek tada umirui ozbiljno pone razmiljati o svojoj smrti. Pregledava
svoja postignua i podvlai crtu pod svoj ivot. Uglavnom tada vidi
mnogo nerijeenih problema i to stvara tjeskobu i strah. Ta vrsta depresije ne
moe se tretirati lijekovima. Pomo mogu pruiti samo ljudi i njihova blizina.
Umiruem moramo dopustiti izraavanje osjeaja. On ili ona moraju
znati da je u redu biti alostan i da mogu plakati. Vie od rijei u takvoj situaciji
pomae nazonost bez rijei te obeanje da ete biti s umiruim do samoga
kraja.

J?

Reakcija prihvaanja obino se javi tik pred smru. To ne znai da umirui

s dobrodolicom oekuje smrt, ve samo to da je prihvatio bezizlaznost
svoje situacije. Ipak, ak i tada mnogi njeguju nadu da e se pronai neko
rjeenje prije nego bude prekasno. Ako smo bliski s umiruim, to je vrijeme
za pomo u smislu objanjavanja ivotnih pitanja te onoga to ga oekuje
nakon smrti. Naravno, to dolazi u obzir jedino ako je umirui na to doista
spreman i to od nas zatrai.
Ako sve te reakcije sagledamo u cjelini, jasno je da je za umirueg, ba kao
i za nas koji smo uz njega, najvanija pravilna komunikacija. Takoer, tijekom
procesa sudjelovanja u umiranju druge osobe, ne smijemo zaboraviti na
sebe te i dalje obavljati svakidanje poslove. Isto tako, iznimno je vano da u
svome srcu sauvamo veselje i mir. U tome nam svakako mogu pomoi
znanja sadrana u ovoj knjizi.
UMIRANJE I SMRT
O tjelesnim i duhovnim iskustvima tijekom procesa umiranja bilo je govora
u knjizi. No, dobro je spomenuti i neke psiholoke reakcije ne
samo umirueg, ve i njegove okoline.
Neposredno prije smrti osoba sve vie spava ili jednostavno odmara. Polako
se odvaja od vanjskoga svijeta i okree se unutarnjem. Novosti iz svijeta,
susjedi i poznanici, sve to vie nije zanimljivo. U svojoj blizini umirui voli

imati sebi najblie i najdrae osobe ili jednostavno eli biti sam. To je takoer
vrijeme razmiljanja o ivotu koji je proivio. Tjelesna energija se smanjuje, a
umirui ne govori mnogo. Njegovi blinji pruaju mu potporu tiinom.
U tim trenucima umirui ne eli jesti. Najprije prestaje s teko probavljivom
hranom, zatim onom lakom, a na posljetku vie ne uzima hranu.
Zanimljivo je da rodbina takvu situaciju teko prihvaa jer se javlja misao da
e osoba tako jo bre umrijeti. Meutim, moda e traiti mnogo tekuine
koju e najprije piti, a na posljetku je dovoljno da mu se mokrom krpicom
vlae usta.
U tim posljednjim trenucima vaan je i dodir s drugom osobom. Umirui
e traiti da ga se dri za ruku i da osjeti nazonost dragih osoba. Ali istina je i
to da neki taj dodir odbijaju. Zbog toga je dobro pitati osobu eli li dodire ili
ne. Ako umirui odbije dodir, ne treba njegovu elju pogreno razumjeti.
Umirui ljudi su potpuno iskreni i njihove elje nisu rezultat unutarnjih
povreda niti ne nose u sebi neke posebne poruke. One su jednostavno izraz
trenutne ugode ili neugode.
Potrebno je rei i to da mnogi ljudi, posebice oni koji nisu pripremljeni, u
posljednjim trenucima iskazuju veliki nemir. Ponekad pomiu ruke i noge,
pokazuju neobine geste, guvaju posteljinu ili tresu prstima bez vidljivog
razloga. Kad mirno sjedimo pokraj takve osobe, esto se dogodi da se i ona
sama po sebi umiri.
esta pojava je i gubitak orijentacije u vremenu i prostoru. Umirui
mnogo spava i teko ga se budi. Ne prepoznaje vie nazone osobe to za rodbinu
i prijatelje moe biti vrlo bolno. Umirui govori o dogaajima koji su
davno proli i o osobama koje su moda ve umrle. Takoer, mogue je da
govori i o Bogu, odnosno duhovnim temama ili biima.
Kao to ste proitali u knjizi, u tim trenucima svijest umirueg je ve polako
na drugoj strani. Vano je da ga sluamo bez pokuaja razuvjeravanja.
Ono to umirui vidi i govori nama moe izgledati kao halucinacija, ali to ne
mora biti tako. Pripremljena osoba tada e zatraiti pomo duhovnog ispratitelja.
Ona ili on e je podsjeati na put kojim dua umirueg sada polazi.
Naravno, u uobiajenim okolnostima (onakvima kakve su danas u veini
organizacija poput Hospica) ispratitelj se ne mijea u duhovna pitanja, ve ih
samo prihvaa ako dolaze od umirueg.
Neki ljudi prije smrti padnu u komu. U njihovoj nazonosti potrebno je
razgovarati kao da su pri punoj svijesti. Sluh je zadnje osjetilo koje nestaje i
esto se dogodi da umirui uje nae posljednje rijei. U tom smislu je itanje
za umirue koje se predlae u ovoj knjizi vrlo dobar nain za pruanje
putokaza umiruoj osobi. Naravno, to vrijedi za one koji su prihvatili takav
nain duhovne podrke.
ak i ako je umirui u dubokoj komi, mirno mu kaite sve to biste mu
rado rekli da je pri svijesti. Nikada nije prekasno za rijei poput: ao mije,
oprosti ili volim te. Iako izgleda nemogue, ali u tim posljednjim trenucima
imamo prigodu ispraviti ivotne pogreke ili nesporazume.
I na posljetku, neki ljudi prije smrti spontano pronau svoj mir. Kao da se
u njima probudi neko tiho zadovoljstvo i pomirenost sa ivotom i smru. To

su, naravno, sretni ljudi koji e imati sretnu smrt. Onima koji ostaju takvo se
stanje esto ini neobinim jer je u velikoj suprotnosti s njihovom tugom.
Ali, upravo takvo stanje predstavlja ispravan nain umiranja. Cilj svake
duhovne podrke, pa i ljudske pomoi umiruem, morao bi biti upravo postizanje
takvoga stanja smirenosti neposredno prije smrti.
Kada umirui izdahne, oni koji su bili uz njega esto se uznemire. Iako se
dogodilo neto oekivano, sam dogaaj kao da nas tjera da neto poduzmemo. Ali u tome trenutku doista nema mjesta uurbanosti. Sve praktine
radnje s tijelom mogu se obaviti i kasnije. Sada je vrijeme da se prepustimo
svojim osjeajima. Tuga je u redu jer smo doista tuni, ali pokuajte odbaciti
aljenje. Pokuajte umirueg ispratiti posljednjim mislima koje e biti lijepe
i optimistine. Blagoslovite ga i poelite mu sreu. Njegov ivot nije zavrio
iako je tijelo umrlo.
Ako elite i ako je to bila elja umirueg, moete poeti s itanjem za umirue
i drugim aktivnostima opisanim u ovoj knjizi.
Prema tijelu se odnosite s potovanjem. Uredite ga tijekom prvoga sata
nakon smrti jer e kasnije to biti tee. Zabiljeite trenutak smrti, sklopite
umrlome kapke i zatvorite mu usta. Nakon toga obavijestite lijenika koji e
doi i potvrditi smrt.
Ako se dogodi da je smrt nastupila onda kad niste bili u prostoriji s umiruim,
odbacite osjeaj krivice. On se moe javiti jer izgleda kao da ste ga
napustili u najvanijem trenutku. Ali to nije istina. Na posljetku, iskustva pokazuju
da veina ljudi umre kad su sami. Trenutak smrti ionako pripada
samo umiruem.
POSTUPCI POTPORE UMIRUIMA
Ukratko, evo to je umiruima potrebno:
* da nisu sami
* uklanjanje bola
* ele umrijeti na mjestu kojega su sami odabrali
* potrebna im je iskrena podrka rodbine ili najbliih
* da se prema njima do kraja ponaamo kao prema ljudskim biima, s
punim potovanjem
* njega i briga za tjelesnu higijenu i potrebe koje sami ne mogu obavljati
* vanjski izgled umirueg takoer mora biti dostojanstven i uredan
* osjeaj da sam odluuje o svojoj sudbini
* kontakti sa svim ljudima koji mu neto znae, odnosno mogunost da
sam odlui tko e biti pokraj njega u posljednjim trenucima.
Uobiajeni pristup Hospica ne potie duhovnu ili religioznu podrku, ali
ako umirui sam spomene te teme, naravno da sudjelujemo u razgovoru o
tome.
Meutim, smatram da je upravo duhovno razumijevanje procesa umiranja,
kako je opisano u ovoj knjizi, vano za smirenu smrt. Zbog toga bih

potrebu za duhovnom podrkom svakako uvrstila meu potrebe umiruih.

U okviru Udruge za duhovnu potporu umiruima radimo na pripremi
umirueg u obliku intelektualnog znanja, vjebi koje moe provoditi i upoznavanja
s itanjem za umirue. Naravno, to je mogue samo kod onih ljudi
koji su jo za ivota prihvatili smrt kao pozitivan proces i na odgovarajui se
nain pripremili. Upravo zbog toga ponovno istiem kako priprema za umiranje
mora poeti jo dok je smrt daleko.
POSTUPCI POTPORE RODBINI I PRIJATELJIMA
Gubitak bliske osobe jako boli jer smo s njom bili povezani. Bol i tuga nastaju
upravo zbog toga jer se te veze kidaju i nestaju. Proces smanjivanja toga bola
nazivamo procesom alovanja.
Osobu koja aluje ne moe se utjetiti niti na sebe preuzeti njezina tuga.
Najbolja podrka prua se svojom vlastitom nazonou i razumijevanjem
stanja u kojem se osoba nalazi. U procesu alovanja dobro je imati na umu
sljedee:
* Ne oekujte previe od sebe. Suoite se sa svakim satom, sa svakim
danom posebno. Nije mogue rijeiti sav bol i tugu odjednom.
* alovanje je nuan i posve normalan proces nakon svakoga gubitka.
* alovanje je naporno i bit e vam potrebno mnogo snage.
* Nikada ne pokuavajte na silu prekinuti ili zavriti proces alovanja.
* alovanje e se odraziti na tjelesnoj razini, ali i na podruju osjeaja.
* Svoje osjeaje podijelite s osobama u koje imate povjerenja.
* Izrazite ono to stvarno osjeate.
* Vjerojatno ete u tom razdoblju primiti mnogo "dobrih" savjeta. Prihvatite
samo one koji odgovaraju vaim vlastitim osjeajima.
* Tijekom procesa alovanja suoit ete se s tekim trenucima poput posjeta
mjestima na kojima ste bili s umrlom osobom, predmeta koji su joj
pripadali i slino.
* Cilj procesa alovanja nije zaboraviti umrlog, ve dopustiti bolu da se
ublai ili izgubi.
* itajte literaturu koja govori o alovanju, a dobro je i posjetiti pokoju
radionicu koja se organizira upravo s tom svrhom.
* Ako vam je potrebna pomo i podrka, slobodno je potraite. Proces
alovanja bit e jednostavniji ako vam u tome netko pomogne.
Meutim, imajte na umu da proces alovanja zapravo slui onima koji su
ostali. S duhovne strane moramo otpustiti umrlu osobu i ne je vezivati svojom
patnjom. Nakon smrti ivot se nastavlja dalje. Dua umrloga pronalazi
svoj put kroz razliite unutarnje svjetove, a tuga onih koji su ostali mora biti
obojena poticajnom radou zbog novih mogunosti koje se pred njom otvaraju.
Znanje o onome to se dogaa nakon smrti skratit e proces alovanja
iako je on prirodan i s njim se moramo suoiti.

HOSPIC
Zamisao Hospica ima stoljetnu povijest. Meutim, suvremeni Hospici se pojavljuju
u zapadnoj Europi tek u posljednjih tridesetak godina. Radi se o ustanovama
gdje umirui mogu ivjeti u punini sve do samoga kraja. Nije u
pitanju samo prostor, ve ivotna filozofija: dodati ivot danima, a ne dane
ivotu! Na taj se nain promijenio odnos prema umiranju i smrti. Medicinsku
bitku protiv umiranja sve vie nadomjeuje bitka za umirue, za ovjeka
i njegov osjeajni i duhovni ivot. U hospicu umirua osoba posjeduje ime i
individualnost za razliku od klasinih medicinskih ustanova.
Takoer, u hospic se privremeno mogu doseliti i roaci umiruih tako da
je ozraje sasvim drugaije nego u bolnicama.
Na taj nain je pokret Hospica pridonio da umiranje i alovanje postanu
predmet razmiljanja i istraivanja. Iz toga se razvila nova kultura umiranja,
otvorena i vie humana. U sklopu takve kulture umirui se vraa meu ive,
tamo gdje mu je i mjesto. Hospic esto omoguuje umiruem da nastavi sa
svojim ivotom bez smetnji, ukljuen u drutvenu okolinu, a opet s punom
medicinskom brigom i psiholokom podrkom. Istodobno, rodbini se prua
podrka i pomo u procesu alovanja.
Najvanije zamisli Hospica su sljedee:
* U hospicu ivot i osobnost dosiu svoju puninu. ovjek ne gubi svoju
osobnost, ve do kraja ivi ispunjeno.
* Bolesnicima se ne produava ivot po svaku cijenu, ve se poboljavaju
preostali dani. Medicinska terapija se nastavlja, ali ne po cijenu gubitka
svijesti ili dostojanstva bolesnika.
* U hospicu se ne bori protiv smrti. ovjeku se dozvoljava umrijeti. Ali,
eutanazija se ne obavlja.
* Umiranje nije neto to bi bilo potrebno skrivati. Umiranje je dragocjeno
i vano za na ivot.
* Umiranje je dio ivota. Umirui je iv ovjek, ak iako je u komi iz koje se
nee probuditi.
* U hospicu rade strune osobe, ali i dragovoljci. Osim pomoi umiruima,
pomae se i rodbini te svima onima koji aluju nakon smrti drage osobe.
Idealno bi bilo da se uz pripremu za smrt koja mora poeti mnogo ranije
nego to se osoba nade u situaciji da joj je potrebna paliativna njega, organiziraju
i ustanove nalik hospicima u kojima bi se mogli provoditi postupci koji
se logino nadovezuju za tu pripremu. No, s obzirom da i dananji hospici
imaju tekoa s financiranjem, sadanji trenutak dozvoljava tek nadu da e
duhovna podrka umiruima zaivjeti kao dio rada na sebi te postati sastavnim
dijelom kulture ivota.

ZAKLJUAK
Knjiga koju drite u ruci iznimno je vaan doprinos razumijevanju procesa
umiranja i smrti, a samim time doprinos razumijevanju ivota. Znanje koje u
njoj moete pronai izvrsna je nadopuna suvremenim zdravstvenim i psiholokim
nastojanjima. Naravno, radi se o duhovnom znanju, ali to se vie
otvorimo razmiljanju o tome, bit emo spremniji kad na trenutak doe. Uz
odgovarajuu pripremu postat emo svjesniji onoga to nam se dogaa i
lake emo se suoiti sa strahom. Na taj nain emo lake biti ono to jesmo
te otvorena srca, s nadom i povjerenjem, prihvatiti smrt kao dio ivota.
A kao to nam poruuje ova knjiga: na put niti je poeo roenjem, niti se
zavrava smru. Iako uvijek povezana s tugom, smrt je samo jo jedan proces,
jo jedna nit u beskrajnoj tkanini ivota. Vjerujem da e prihvaanje ove istine
pomoi mnogima da lake, bezbolnije i ispravnije prou kroz proces
umiranja i smrti.

DODATAK B
ITANJE ZA UMIRUE
.

itanje za umirue je tekst namijenjen uenju o putu due nakon smrti.

Praktina primjena ovoga teksta nalazi se u njegovom doslovnom uenju
i ponavljanju tijekom ivota. Idealna situacija bila bi da se itanje za umirue
naui na pamet. Na taj nain ono moe postati dobar oslonac u procesu umiranja
koji je ionako za svakog zbunjujui. Takoer, u sluaju da je itanje
pohranjeno u sjeanje, bit e dovoljan mali vanjski podsjetnik da njegov
sadraj u potpunosti bude prisutan u svijesti umirue osobe.
itanje za umirue se ita osobi koja umire, a takoer se nastavlja itati
nakon smrti i to na mjestu koje je umrloj osobi bilo drago (njezin dom ili
drugo pristupano mjesto). Ispratitelji e biti
obueni da odrede koliko dugo je potrebno itati itanje. Naime, dua se jo
neko vrijeme nakon smrti tijela moe vezati uz materijalni svijet. Zbog toga
se u tibetanskoj tradiciji Knjiga mrtvih ita etrdeset devet dana nakon smrti.
Meutim, pomou jotia, vedskog znanja o karmi i vremenu, moe se
odrediti koliko dugo e dua biti vezana uz materijalno. To ponekad moe
biti nekoliko sati, a ponekad i nekoliko mjeseci. Tako dugo dok ta vezanost
traje, itanje se koristi kao podsjetnik dui na ono to mora uiniti.
itanje za umirue mogu koristiti svi jednostavno glasno itajui tekst koji
slijedi. Naravno, osoba kojoj se to ita mora na neki nain biti pripremljena.
Zbog toga je najbolje da potpunu pripremu umirue osobe izvri kolovani
Ispratitelj koji e uporabiti itanje na poseban nain te nastaviti s tim postupkom
sve dok bude potrebno.
Zamisao o podsjeanju umirueg na proces umiranja nije nova. Na Tibetu
i u mnogim dijelovima Indije, kao i u nekim drugim starim kulturama,

udomailo se itanje ovog ili onog oblika "knjige mrtvih ". Danas je svakako
najrairenije znanje iz Tibetanske knjige mrtvih. Meutim, veina zapadnjaka
ima tekoe s njezinim razumijevanjem. Tibetanci ponekad tvrde da razumijevanje
nije vano te da je dovoljno samo sluati vibracije pjevanja Knjige
mrtvih. Koliko god to neobino zvuilo, ima neke istine u tome. Naime, umirua
osoba doista plovi neobinim stanjima svijesti i podrujima duha. Teorijski
ona bi mogla prepoznati i razumjeti bilo koji jezik pa tako i tradicionalna
pjevanja iz Tibeta ili Indije ili pak pogrebne obrede bilo kojeg
naroda. Meutim, sluanje knjige mrtvih tijekom procesa umiranja slui kao
podsjetnik, odnosno neka vrsta sidra za umirueg. Zbog toga je povoljnije da
to itanje bude na jeziku kojim je umirui govorio, odnosno tonije na jeziku
kojim je umirui mislio.
Iz istog razloga potrebno je da svaki ovjek bude upoznat s procesom umiranja.
Jer ako itanje za umirue ujemo prvi put dok smo ve u bardo stanjima
poslije prestanka ivotnih funkcija tijela, neemo prepoznati njegov
sadraj. Odnosno ona se nee razlikovati od drugih neobinih doivljaja i
stanja iz razliitih bardo podruja. Zato je potrebno proi kroz taj proces,
barem teorijski, jo za ivota, to prije, jer zapravo nikad ne znamo kad e
nam to znanje doista zatrebati. Inaica koja slijedi cjelovita je, ali ipak
nedostaju dijelovi teksta koje koriste kolovani Ispratitelji u svome radu te
dijelovi koji pripadaju takozvanoj "Inicijaciji u Naiketine tri vatre". Ti dijelovi
oznaeni su s dvije zagrade - ().

KOLOVANJE ISPRATITELJA
U tibetanskoj tradiciji ispratitelji imaju naziv pove. Pove su ljudi koji pripremaju
ljude na proces umiranja te sudjeluju u njemu kao oslonac i vodi.
kolovani ispratitelji bit e neka vrsta suvremenih pova. Njihova zadaa je
pripremiti osobu na umiranje u smislu razumijevanja procesa koji ju oekuje,
pruiti joj duhovnu, emocionalnu i prijateljsku podrku, predati joj
praktino znanje u obimu koji je osoba spremna primiti, pripremiti rodbinu
na proces umiranja i sudjelovati u svim praktinim postupcima oko toga, ispratiti
osobu u smrt na ispravan nain i osigurati da nakon smrti budu provedeni
postupci koji mogu pomoi odlazeoj dui u izborima koji je oekuju.
Iako u suvremenom okruenju nepostojea, uloga pove je vie nego
potrebna. Osim to osigurava najveu moguu duhovnu podrku u najznaajnijem
dogaaju u ivotu, nosi u sebi veliku duhovnu nagradu za samog
ispratitelja. Budui da je taj posao vrlo zahtjevan i odgovoran, kolovanje
e takoer biti temeljito, a odravat e se u okviru neprofitne organizacije
koja e kasnije okupljati i organizirati rad kolovanih ispratitelja te dragovoljaca
koji e im pomagati.

ITANJE ZA UMIRUE
1.1 Sada, kada se priprema za svlaenje jo jedne odjee,
obraam se Tebi, duo; Tebi koja si mnoge godine stanovala u
smrtnome tijelu.
1.2 Sada, kada se priprema za odlazak, elim Te ispratiti darom
znanja koje e ponijeti sa sobom. elim Te podsjetiti na tvoju
pravu narav godinama skrivenu iza promjenjivih oblaka uma i
tijela. Znanje i sjeanje bit e Tvoja krila za let kroz svemire koji
Te oekuju s druge strane smrtnosti. Znanje i sjeanje bit e
Tvoja krila za let u besmrtnost.
1.3 Duo, Ti koja e uskoro napustiti ovu kuu, sasluaj me
sada! Jer rijei koje Ti govorim otvaraju vrata prolosti i budunosti.
Ipak, govorim Ti ih zato da Tvoja sadanjost, sadanjost
odlaska, bude ispunjena sigurnou i mirom.
1.4 Ove si rijei ula jo i prije nego se pribliio trenutak Tvoga
odlaska. Upijala si njihovu mudrost i pratila njihove odjeke u
svojim dubinama. Jer, one su nastale iz Tebe. Dole su zajedno s
Tobom na ovaj svijet, a sada e Te pratiti dok iz njega odlazi.

&

1.5 Sada je vrijeme da se prisjeti, o duo! Vrijeme je za sjeanje.

1.6 Iako ve i sada ove rijei slua kroz zavjesu odlazeih osjetila,
one su doista upuene tebi.
1.7 Prisjeti se!
1.8 Prisjeti se znanja koje si stekla boravei u ovome tijelu. Prisjeti
se mudrosti i svjetla koje Te vodilo kroz ovaj ivot.
1.9 Prisjeti se, duo, sada kada odlazi!
1.10 Probudi se, sada kada e zaspati sve to je bilo Tvoje.
2.1 Mnogo puta Tvoj se um grio u strahu od smrti. Tvoje tijelo
je starilo, a svaka promjena na njemu upozoravala Te da sve to
je roeno jednom mora umrijeti.
2.2 Svaki ivot u sebi nosi sjeme smrti.
2.3 Ali, jednako je tako istina da svaka smrt u sebi nosi sjeme novoga
ivota!
2.4 Odbaci svaki strah od smrti jer smrt nije prestanak ivota.

Smrt je promjena koja pripada ivotu.

2.5 I sada, kada stoji ispred prijelaza koji e Te odvesti na drugu
stranu, kroz bljetavu svjetlost i planine privida sve do palaa
Gospodara smrti, pa i dalje putevima koje odabere, prisjeti se
znanja koje Te je vodilo kroz ivot. Neka Te isto znanje vodi i
kroz smrt.
2.6 Tvoj Ti um govori da e izgubiti sve to Ti je pripadalo, sve
to si zvala svojim. Tvoje tijelo Ti govori da e izgubiti svijet u
kojemu si ivjela, kao i ljude koje si voljela. Ali, ne sluaj njih!
Posluaj sebe, duo!
2.7 Prisjeti se tko si i strah e ustupiti mjesto ljubavi.
2.8 Dok si jo stanovala u ovoj smrtnoj kui, mnogo Te puta
strah upleo u mreu patnje. A patnja je suprotnost ivotu, ne
smrt!
2.9 Ba kao to Te za ivota morala voditi ljubav, tako Te i sada
na Tvom putu u smrt mora voditi ljubav, a ne strah.
2.10 Ljubav je najvanija znaajka ivota. Ali, ona je jednako
tako najvanija znaajka smrti. Jer, ako su ivot i smrt dio iste
cjeline, onda njima upravljaju isti zakoni.
2.11 Prisjeti se znanja koje si stekla za ivota pripremajui se za
smrt. Prisjeti se ljubavi koja je ispunjavala Tvoje srce dok si
ivjela. Osloni se na nju i sada, dok umire.
2.12 Svemir poiva na tri oslonca: stvaranju, odravanju i unitavanju.
Smrtna kua u kojoj si stanovala bila je stvorena i
odravana. Ali, sada je dolo vrijeme za njezin nestanak. Dolo
je vrijeme d a j e prepusti sili unitavanja koja e odnijeti ostatke
Tvoje smrtnosti i pripremiti stol za gozbu besmrtnosti.
2.13 Prisjeti se: u prirodi nita ne umire, samo se mijenja. Ni Ti
ne moe umrijeti. Ali, sada se priprema za promjenu.
2.14 Put do Tvojega cilja, tamo naprijed, u Bojem zagrljaju, poploan
je stalnom promjenom.
2.15 Smrt je najvea promjena koju moe doivjeti utjelovljena
dua. I zbog toga je prihvati s ljubavlju i nadom.
2.16 Raduj se onome to Te eka! Ba kao to je uspjean ivot

razlog za radost, jo vie to je i uspjena smrt.

2.17 Raduj se, o duo, jer znanje koje ima omoguit e Ti uspjeh
u najveoj pustolovini Tvojega ivota. Za nju si se pripremala
vrlo dugo. Sada je vrijeme da krene.
2.18 Moje e Te rijei pratiti dok bude hodala nepoznatim
putevima. Sluaj ih dobro!
2.19 Sluaj ih i ostani budna.
3.1 Iako Ti, o duo, ne moe umrijeti, Tvoje e se tijelo raspasti,
a i Tvoj duh e otii bogovima.
Najvanije je da se sada, suoena s nestankom svega to je inilo
Tvoj ivot, prisjeti svoje prave naravi.
3.2 Tko si ti?
3.3 Prisjeti se! Tko si ti?
3.4 Ti nisi tijelo. Nisi ni um, ni misli, a nisi ni djelatnost bilo
koje vrste.
3.5 Ti si vjena i nepromjenjiva, apsolutna i beskonana. Znaj
to. Znaj to sada kada odlazi, ak i ako to prije nisi znala.
3.6 Tvoje je tijelo bilo poput koije. Tvoj ego bio je poput koijaa
koji je upravljao tijelom.
3.7 Um, intelekt i osjeaji bili su uzde u njegovim rukama.
3.8 Tvoja su osjetila bila poput konja koji su vukli Tvoju koiju.
3.9 Ali Ti, o duo, Ti nisi nita od toga!
3.10 Prisjeti se! Ti si poput Gospodarice koja je sjedila u koiji.
Ti nisi inila nita, ali Tvoja je nazonost pokrenula koiju na
put.
3.11 Da nije bilo tebe, koija ne bi znao kuda ide. Konji bi besciljno
lutali, a uzde lamatale u zraku.
3.12 Ako si ikada dopustila da Tvoj put odreduju osjetila, intelekt,
osjeaji, um ili ego, sada je vrijeme da to ispravi.
3.13 Jer sada e sve to nestati i Ti e se nai pred svojim ciljem.

3.14 Ne ali za nestankom svoje koije jer ona je ispunila svoju

svrhu. Tvoje bogatstvo je neizmjerno i, ako tako bude htjela, na
raspolaganju e Ti biti nova koija, nov koija i novi konji.
3.15 Ti e preivjeti smrt, ali Tvoje tijelo i Tvoja osobnost nee.
3.16 Tijelo i osobnost su sredstva koja si koristila za stjecanje
iskustava tijekom ivota.
3.17 Bili su ti potrebni jer si vjena i nepromjenjiva te stoga odvojena
od pojavnoga svijeta. Pomou tijela i osobnosti skupljala
si iskustva.
3.18 Sada je vrijeme da se probudi u svojoj vlastitoj vrijednosti.
Za Tebe smrt nije vrijeme nestanka, ve vrijeme buenja.
3.19 Uskoro e se probuditi i prisjetiti se svega. Tijelo i osobnost
koji sada umiru nisu jedini koje si imala.
3.20 Sada se ne sjea svojih prethodnih utjelovljenja, ali njih je
bilo mnogo. ivjela si mnogo puta i mnogo puta si prolazila kroz
vrata smrti.
3.21 Ali, do sada nisi shvaala da su to istodobno vrata ivota.
3.22 Sada zna pravu istinu. Sada po prvi put svjesno prolazi
preko praga.
3.23 Kad nestane okova tijela i osobnosti, prisjetit e se svega,
svoje prolosti i svoje budunosti. Sve to je bilo i sve to e biti
postat e sada. Jer, za Tebe duo, nikad nije ni bilo nieg drugog
osim vjenoga sada.
3.24 Pa budi onda ovdje i sada! Budi to to jesi! Prepoznaj svoju
pravu narav, probudi se u njoj i budi sada, duo. Budi sada!
3.25 Po prvi put iskoristi smrt kao veliku priliku za buenje!
3.26 Kada zaspu osjetila i umre tijelo, kada nestane osobnost i
ego se raspline, ostani budna u sebi. Ostani budna!
3.27 Znaj da ono to Ti jesi nije podlono umiranju. To to Ti
jesi smrt ne moe dohvatiti.
3.28 Postoji most izmeu Vremena i Bezvremenog; a taj most si

Ti, duo.
3.29 Ni dan ni no ne prelaze taj most, ni smrt ni tuga. Ali, ako
ga sada prijede, ako svjesno zakorai preko njega, no e se
pretvoriti u dan, a Tvoje svjetlo e sjati zauvijek.
4.1 Tvoja kua sada se rui. Tvoja djela i Tvoje misli bili su njezini
temelji. Sada temelji nestaju, a Ti odlazi.
4.2 Prije odlaska odaj poast svemu to si stvorila. Pronai ljubav,
ak iako je za ivota nisi pronala.
4.3 Ponudi oprost, ak i ako to za ivota nisi inila.
4.4 Pronai u sebi suosjeanje za druge jer suosjeanje je siguran
pratitelj na putu kojim se sprema poi.
4.5 Dolazi vrijeme preispitivanja svih odnosa koje si stvorila
ivei u tijelu i osobnosti koje sada naputa.
4.6 Sada usmjeri svu svoju pozornost na roditelje i pretke.
4.7 Svoje tijelo dobila si od tijela svojih roditelja. Dio svog ivota
oni su pretvorili u Tvoj ivot, ba kao to su to uinili njihovi roditelji
i roditelji njihovih roditelja.
4.8 Tvoji su preci izgradili kuu koju naputa. U nju su utkali
svoje tijelo i svoju krv. U njoj su njihove misli i njihove strasti. U
njoj je njihova nada i njihovo znanje.
4.9 ivjela si u njoj, a sada odlazi. Zapamti, tvoj je ivot bio
izgraen na njihovim temeljima.
4.10 Ipak, dajui ivot Tebi, Tvoji su te roditelji otposlali na put
u smrt jer sve to je roeno mora jednom umrijeti.
4.11 Sada Te sustie roditeljska kletva izreena bez zle namjere i
s ljubavlju.
4.12 Ipak, plodovi roditeljske kletve ne moraju biti loi. Oni Te
mogu odvesti do spoznaje istine i neprekinutog, vjenog stanja
unutarnje budnosti.
4.13 Ti moe, duo, kletvu pretvoriti u blagoslov jer i Ti si djecu
svojega duha i tijela otposlala u ivot s blagoslovom.

4.14 Kad doe njihovo vrijeme, svojoj e djeci pomagati u

najveoj preobrazbi njihova ivota. Tvoja e panja i ljubav biti
njihova sigurnost na nepoznatom putu kojim e kroiti poslije
Tebe.
4.15 Ali sada je na Tebe red. Jesu li ljubav i milost Tvojih predaka
uz Tebe? Jesi li im odavala poast za vrijeme ivota? Ima li
njihov blagoslov i daruje li im svoj?
4.16 Jesi li jo za ivota zatraila razrjeenje roditeljske kletve?
4.17 Ako jesi, to znai da si jo za ivota krenula u susret znanju
0 smrti. U tom sluaju, sada si spremna primijeniti ga na sebi.
Oekuje Te velika pustolovina na ijem se kraju nalazi obeanje
besmrtnosti.
4.18 Zbog svega toga, sada, kada se priprema za veliki prijelaz,
kad odlazi iz svoje kue, prisjeti se, duo, onih koji su Ti je darovali.
4.19 Prizovi u sebe zahvalnost za ivot koji su ti darovali.
4.20 Oprosti im sve pogreke koje su pritom mogli uiniti.
4.21 Ako Tvoje tijelo to doputa, izgovori molitvu kojom trai
njihovu milost. Izgovori rijei kojima im iskazuje zahvalnost.
4.22 Ako je Tvoje tijelo preslabo, posluaj rijei molitve koje e
Te poput njenog vjetra odnijeti na drugu stranu ivota.
4.23 Vaim blagoslovom otposlana sam na put ivota u ovome
tijelu. Zahvaljujem vam na prilici koju ste mi podarili. Zauzvrat,
svojim sam potovanjem i zahvalnou uinila sve da uklonim
teret ostatka karme s vaih leda. Ba kao to ste i vi jednom bili, i
ja sam sada u procesu umiranja. Kad se on priblii svome kraju i
ovo tijelo umre, molim vas da mi pomognete i pruite podrku u
mojoj smrti. Ako je u vaoj moi, uklonite prepreke ispred mene
1 uinite moju smrt lakom i sretnom.
4.24 Znaj da e ljubav Tvojih tjelesnih predaka biti Tvoja podrka
u smrti ba kao to e Tvoja ljubav biti podrka potomcima
svih Tvojih tijela, ovog kojega naputa i svih onih u
kojima si ikada boravila.
4.25 Nevidljiva mrea e zauvijek spajati Tebe, posjednicu ovoga
tijela, i njih iji su ga ivoti stvorili.

4.26 Vrlo skoro, kad proe preko praga smrti, neke od njih e
moda i susresti. Oni e Te doekati s ljubavlju. Uzvrati im na
isti nain.
4.27 Jer, znaj duo, ono to su oni ostavili za Tebe nalazi se u
vjenosti i nikada nee nestati.
4.28 Kad ugleda njihova nasmijeena lica puna ljubavi, pa ak i
ako to budu samo prividi Tvog odlazeeg uma, nasmijei im se
zauzvrat. Otvori im svoje srce i ponudi svoju ljubav.
4.29 Neka Tvoje buenje otpone oprostom i zahvalnou prema
onima koji su Ti podarili smrtni ivot i tako Ti pruili priliku
da pronae besmrtnost.
5.1 Prije nego krene jo jednom usmjeri svoju pozornost na one
koji ostaju.
5.2 Prisjeti se! Ima li nekoga koga oekuje?
5.3 Ima li nekoga koga si povrijedila ili zakinula u ovome ivotu?
5.4 Ako jesi, sada je vrijeme da ponudi svoju ispriku.
5.5 Pogreke su dio svakog smrtnog ivota. Ali, pogreke nisu
poinjene da bi se pamtile. Pogreke su poinjene da bi se iz njih
uilo.
5.6 Ne odgaaj uenje za sljedei ivot. Zato u njega prenositi
staru odjeu i teret koji je davno trebalo ostaviti iza sebe?
5.7 Sada kad odlazi Tvoje je srce isto, a Tvoja volja snana.
Energija Tvoje panje dovoljno je jaka da ispere svaku neistou
iz omotaa sjeanja koji Te okruuje.
5.8 Zato se prisjeti sada! Prisjeti se svih ljudi na kojima su Tvoje
misli, rijei i djela ostavili oiljke.
5.9 Gledajui njihova lica u oblacima Tvog odlazeeg uma, zamoli
ih za oprotaj.
5.10 Ako Tvoje tijelo doputa, sada izgovori molitvu upuenu
onima koji ostaju ili su ve otili, a koje si povrijedila.
5.11 Ako je Tvoje tijelo preslabo, posluaj rijei molitve koje e
Te poput njenog vjetra odnijeti na drugu stranu ivota.

5.12 Vama koji ostajete ili ste ve otili, vama od kojih sam
mnogo toga nauila, a nisam to prepoznala i kojima sam namjerno
ili nenamjerno bila strog uitelj, sada upuujem svoju ispriku.
Meu nama je bila ljubav, ali je nismo vidjeli. Sada, kad
moje tijelo umire, a moj me um oslobaa okova iskustva, jasno
vidim svoje pogreke. Bilo je i drugaijih izbora, ali u tome trenutku
moja osobnost nije znala ono to sada zna. Molim va
oprost za sve to sam uinila, namjerno ili nenamjerno, a to je
vama bilo bolno.
5.13 A sada se, duo, prisjeti svih onih koji su donijeli bol u Tvoj
ivot.
5.14 to god Ti uinili, znaj d a j e svaka njihova pogreka bila veliki
dar upuen Tebi.
5.15 Poticana tim darovima Ti si uila bre iako bolnije.
5.16 Zapamti da nijedna dua ne ini pogreke iz zlih namjera.
ak i u najveem zlu koje si iskusila skrivala se poduka.
5.17 Zatrai sada da Ti se otkriju poduke proizale iz Tvoje patnje!
5.18 Tvoja je svijest sada gotovo slobodna od tereta tijela i uma.
Snaga Tvoje elje je velika. Zatrai jasnu viziju poduka proizalih
iz smrtnog ivota!
5.19 Doekaj odgovor s mirom i sagledaj njegove posljedice.
5.20 Uenje svladano u ovome ivotu, pa makar to bilo i na samom
njegovom kraju, svladano je zauvijek i iste poduke vie nikada
nee morati ponavljati.
5.21 Ako Tvoje tijelo doputa, sada izgovori molitvu upuenu
onima koji ostaju ili su ve otili, a koji su Te povrijedili.
5.22 Ako je Tvoje tijelo preslabo, posluaj rijei molitve koje e
Te poput njenog vjetra odnijeti na drugu stranu ivota.
5.23 Vama koji ostajete ili ste ve otili, vama od kojih sam
mnogo toga nauila, a nisam to prepoznala, sada upuujem svoj
oprotaj. Meu nama je bila ljubav, ali je nismo vidjeli. Sada,
kad moje tijelo umire, a moj me um oslobaa okova iskustva,
jasno vidim da ste bili moji uitelji. Vae su me misli, rijei i
djela boljela i zbog njih sam patila. Ali, ak je i to bio moj izbor.
Mogla sam uiti na drugaiji nain, ali u tom trenutku moja

osobnost nije znala ono to sada zna. Zbog toga vam sada kada
odlazim upuujem svoj iskreni oprost i aljem svu svoju ljubav i
podrku. Neka vas prati na putevima kojima kroite i neka vam
donesu olakanje i lakou za kojom udite.
5.24 Sada kada si zatraila oprost i oprostila, svoju e kuu
napustiti s mirom.
5.25 Neka mrnja, okrivljavanje, krivnja i bol ostanu zauvijek u
prolosti, a Tvoja sadanjost i budunost neka se ispune ljubavlju.
5.26 Oprosti!
5.27 Iscijeli se!
5.28 S mirom nastavi dalje.
6.1 Sada je dolo vrijeme da se podsjeti na tri velike vatre koje
moraju gorjeti u Tvome srcu ako eli da Tvoj put kroz smrt
bude uspjean.
6.2 Ako ih nisi zapalila za ivota, sada je vrijeme da one proplamte
u Tebi.
6.3 Prva vatra je vatra atmana, unutranjeg Jastva.
6.4 I za ivota umirala si za sebe i pronalazila si sebe. Tako, ba
tako, bit e i sada kad umire.
6.5 Snaga Tvoje spoznaje sada je velika. Usmjeri pozornost na
paljenje prve vatre, vatre unutarnjeg Jastva.
6.6 Ti si vjena, nepromjenjiva i apsolutna. Sve drugo to Te
okruuje, iznutra i izvana, samo je odraz Tvojega unutarnjeg
sjaja.
6.7 Sagledaj to sada! Prepoznaj sebe ako prije nisi. Probudi se
sada!
6.8 Neka u tebi vjeno gori svjetlo istoe. Sada kad odlazi i kad
gubi sve to je nekada bilo Tvoje, sada zna da je prva vatra bila
istinita.
6.9 Plamen prve vatre Jastva uinit e Tvoj prijelaz laganim i nenapornim.
6.10 Druga vatra je umiranje za plodove djelatnosti.

6.11 Zapamti: voe Tvojega drvea pripada Bogu. Ne uzimaj

ono to nije Tvoje.
6.12 Zato odbaci zabrinutost za rezultate svojih djela. inila si
najbolje to si mogla i znala. Sada rezultate prepusti Bogu.
6.13 Umirala si za djelatnost vjebajui paljenje druge vatre, pa
e tako, ba tako, biti i sada kada umire.
6.14 Snaga Tvoje spoznaje sada je velika. Usmjeri pozornost na
paljenje druge vatre, vatre odustajanja od plodova djelatnosti.
6.15 Zapali sada vatru karme, o duo. Zapali je i neka Te njezina
toplina i sjaj oslobode.
6.16 Kai sama sebi: Boe, uinila sam sve to je bilo u mojoj
moi. Moje djelo je dar Tebi, a Ti s mudrou i ljubavlju ini s
njim to Ti je volja. Moja je elja da ono poslui za najvie dobro
i evoluciju kako mene tako i svih onih do kojih e njegove
posljedice doi. Ali, Ti najbolje zna to je najvie dobro i zbog
toga s radou predajem svoje djelo u Tvoje ruke.
6.17 Sagledaj to sada! Prepoznaj sebe ako prije nisi. Probudi se
sada!
6.18 Neka u tebi vjeno gori svjetlo istoe. Sada kad odlazi i
kad gubi sve to je nekada bilo Tvoje, sada zna da je druga vatra
bila istinita.
6.19 Plamen druge vatre odustajanja od plodova djelatnosti
uinit e Tvoj prijelaz bezbolnim i izvan dohvata bilo kakve patnje.
6.20 Trea vatra gori u umiranju za povrne i nevane stvari.
6.21 Svaki Tvoj ivot, duo, posveenje nekoj svrsi. ivjela si s
razlogom, a jednako tako s razlogom i umire.
6.22 Za ivota si traila svoje mjesto pod Suncem, svoj komad
neba i zemlje na kojem e rasti i cvjetati.
6.23 Ako si pronala svoj smisao i svrhu, trea vatra je zapaljena
u Tebi.
6.24 Sada se prisjeti svoje ivotne zadae. Moe li jasno rei da
si ivot provela ostvarujui je?

6.25 ivot si provela traei je, palei tako treu vatru, pa e

tako, ba tako, biti i sada kada umire.
6.26 Snaga Tvoje spoznaje sada je velika. Usmjeri pozornost na
paljenje tree vatre, vatre pronalaska ivotne svrhe.
6.27 Zapali je sada ako nisi za ivota. Zapali je i neka Te njezina
toplina i sjaj oslobode.
6.28 Sada, kad odlazi, moe jasnije sagledati to ostavlja iza
sebe. Ako ima stvari koje nisi dovrila, ne brini. Blagoslovi sve
poduke, ali i one koje nisi usvojila. Blagoslovi sva postignua, ali
i neuspjehe.
6.29 Sagledaj svoju svrhu sada! Prepoznaj sebe ako prije nisi.
Probudi se sada!
6.30 Neka u Tebi vjeno gori svjetlo istoe. Sada kad odlazi i
kad gubi sve to je nekada bilo Tvoje, sada zna d a j e trea vatra
bila istinita.
6.31 Plamen tree vatre odustajanja od povrnih i nepotrebnih
djelatnosti uinit e Tvoj prijelaz potpunim, a svaki odabir na
njemu laganim i bez ikakve nesigurnosti.
6.32 0
7.1 Ti zna da je svako Tvoje djelo zabiljeeno. Ba kao i svaka
Tvoja misao i osjeaj proivljeni tijekom ivota koji naputa.
7.2 Boanski glasnik (itagupta) pohranio je sve Tvoje misli,
rijei i djela u omota koji Te prati i koji e Te pratiti zauvijek.
7.3 Kad sve nestane, ove e slike i sjeanja ostati. To je Tvoj karmiki
spremnik i Tebi je na raspolaganju cijelo vrijeme. Neka Ti
ne bude na teret, ve u radost.
7.4 Pozdravi sada boanskog glasnika (itaguptu) jer s njim e
se jo sresti.
7.5 Usmjeri svoju pozornost na slike i sjeanja!
7.6 Moda te slike ve vidi, o duo. Moda ve gleda i osjea
kako polje sjeanja svladava Tvoja osjetila. Ako je tako, primi te
slike s olakanjem. Zapamti ih i poalji im ljubav koju si propustila
slati tijekom ivota.

7.7 Gledaj!
7.8 Budi pozorna!
7.9 Sluaj!
7.10 Budi pozorna!
7.11 Osjeaj!
7.12 Budi pozorna!
7.13 Probudi se!
8.1 Zapamti: Tvoja smrt nije gubitak, ve dobitak.
8.2 Zapamti: ne sprema se na spavanje, ve se budi!
8.3 Sada e izii iz kue u kojoj si boravila, duo. Izii e kroz
vrata i napustiti je. Pripremi se jer ovo je Tvoj zadnji dodir s
njom.
8.4 U blizini smrti nestaju mnogi velovi magle koja obavija Tvoj
duh i srce. Suoeni sa smru karmiki dugovi
tope
se poput
maslaca
D
r
r
r
na suncu, a lanci vezanosti otpadaju jedan po jedan kao da
su nainjeni od papira.
8.5 Jo malo i Tvoj e trenutak doi.
8.6 Ako osjea da je vrijeme, pristupi svojoj posljednjoj misli!
8.7 Snaga Tvoje spoznaje sada je velika. U smrti e Te pratiti ono
na to usmjeri pozornost u svome posljednjem trenutku unutar
smrtnoga tijela.
8.8 Nastala si u Bogu, u bezvremenom trenutku kojega e se
uskoro prisjetiti. K Bogu vode svi Tvoji putevi, a njihov kraj istodobno
je i poetak.
8.9 Neka Tvoja posljednja namjera u ovome tijelu bude ona s
kojom si odaslana na svoj put.
8.10 to god inila, kuda god se kretala, zapamti da Te vodi sila
vea i snanija od bilo ega to Ti moe zamisliti.
8.11 Ne uzvisuj se u posljednjem trenutku!

8.12 Ne preputaj se strahu i udnjama!

8.13 Prihvati svoj poloaj! Predaj se u potpunosti i otii iz svoje
kue s punim povjerenjem.
8.14 Kai: Neka bude volja Tvoja.
8.15 Neka bude volja Tvoja.
9.1 Sada poinje raspad Tvoje kue. Tvoje tijelo, um, intelekt,
osjeaji i cijela osobnost vratit e se svom izvoru - prirodnim
zakonima od kojih su nastali.
9.2 Sve to postoji nainjeno je voljom i snagom velikih temeljnih
sastojaka.
9.3 Temeljni sastojci su zemlja, voda, vatra, zrak i prostor.
9.4 Veliki temeljni sastojci meusobno surauju snagom i voljom
karmikih hvataa.
9.5 Karmiki hvatai odreuju na koji e se nain uskladiti temeljni
sastojci tvorei tako ljudsko tijelo i osobnost.
9.6 Proces umiranja odvija se kroz nestanak pojedinih elemenata
na razini svakog pojedinog karmikog hvataa. Tako najprije
nestaje element zemlje redom u obliku, reprodukciji, znanju,
umu, energiji, osjeajima i egu. Zatim nestaje element vode
istim redoslijedom u svim karmikim hvataima. Nakon toga
element vatre, zraka i prostora.
9.7 To znai da e sada, duo, proi kroz trideset pet razliitih
iskustava umiranja (pet elemenata i sedam karmikih hvataa).
9.8 Ta iskustva mogu biti razliita i jedinstvena su za svakog
umirueg. Njihov redoslijed je individualan zavisno od naglaenosti
pojedinog elementa i/ili karmikog hvataa u strukturi
duha i tijela umirue osobe.
9.9 Ipak, postoje neka pravila i u tome. Zato sluaj to Ti govorim,
duo, da Te ne zavede iskustvo nestajanja!
9.10 to god da se dogaa, zapamti da Ti ne moe umrijeti. Raspad
Tvoje kue samo je nuna preobrazba na putu Tvoga osloboenja.
9.11 Osjeajui to, ostani budna i u svakom trenutku se sjeaj

sebe.
9.12 A zatim pomisli: Neka bude volja Tvoja.
9.13 Najprije e se razgraditi element zemlje koji je snano
povezan s oblikom.
9.14 Sada gubi sposobnost prepoznavanja oblika. Vidi, uje i
doivljava svijet oko sebe, ali ga vie ne prepoznaje.
9.15 Isprva ne prepoznaje detalje, a zatim i cijele objekte. Tvoja
Ti osjetila jo uvijek prenose utiske, ali vie ne postoji mogunost
njihove sinteze u prepoznatljivi smisao.
9.16 Osjea kako energija istjee iz Tvoga tijela i u njemu raste
neugoda.
9.17 Tvoj um doivljava neodreene bezobline slike. Svijet odjednom
postaje nestalan i drhti poput planine zahvaene potresom.
9.18 Osjeajui to ostani budna i u svakom trenutku se sjeaj
sebe.

j?
9.19 A zatim pomisli: Neka bude volja Tvoja.
9.20 Sada nestaje i element vode. Tekuina bjei iz Tvoga tijela
poput proljetnih bujica koje prelaze svaku prepreku.
9.21 Dok voda bjei iz Tvoga tijela, osjea e i suhou koja Ti
pali utrobu.
9.22 U Tvom umu raste dim kao da je netko u njemu zapalio
vlana drva. Iz svijeta nestaje svake vrstine, pa ak i pokretne
vrstine tekue vode.
9.23 Osjeajui to, ostani budna i u svakom trenutku se sjeaj
sebe.
9.24 A zatim pomisli: Neka bude volja Tvoja.
9.25 Sada nestaje element vatre. S njim iz Tvoga tijela i daha
nestaje svake topline.
9.26 U ovom trenutku Tvoja osjetila vie ne djeluju. Um Ti je
odvojen od njih i vie ne prima nikakve utiske izvana.

9.27 Ispred Tebe, odvojeno od vanjskoga svijeta, vidi ples

crvenih toaka poput iskri koje skau iz ivahne vatre.
9.28 To je vatra u kojoj nestaje sve Tvoje.
9.29 Ali, na posljetku e i sama vatra ugasnuti jer vie nee biti
goriva kojim bi se hranila.
9.30 Osjeajui to, ostani budna i u svakom trenutku se sjeaj
sebe.
9.31 A zatim pomisli: Neka bude volja Tvoja.
9 32 Sada nestaje element zraka. Dolazi vrijeme za Tvoj posljednji
udah i izdah.
9.33 I Tvoja misao e doista biti Tvoja posljednja namjera.
9.34 Isprva e osjetiti kako teko i isprekidano die.
9.35 Tvoje tijelo je izvan kontrole i ne moe se vie pokretati.
Oi se okreu prema gore traei energiju duhovnog svijeta.
9.36 Misli postaju blijede poput providnih bijelih oblaka nasuprot
plavetnilu ljetnoga neba.
9.37 Ne budi zbunjena, duo, jer um Tvoj nestaje. U stanju si
oekivanja i to je dobro. Oekuj, jer put Tvoj upravo poinje.
9.38 to god da se dogaa, ostani budna i u svakom trenutku se
sjeaj sebe.
9.39 A zatim, usprkos bljedilu uma pomisli: Neka bude volja
Tvoja.
9.40 Bila je Tvoja posljednja misao u tijelu koje si upravo izgubila.
9.41 Posljednji izdah oznaava nestanak elementa prostora. S
njim nestaju svi znakovi ivota tijela.
9.42 Ljudi koji ostaju sada znaju da si umrla u tijelu, duo.
9.43 Ipak, umiranje Tvoje osobnosti nastavlja se i dalje. Sada Te
oekuje raspad svih Tvojih misli, osjeaja i na posljetku ega.

9.44 U svemu tome zapamti: ostani budna i u svakom trenutku

se sjeaj sebe.
10.1 Sada je vrijeme za susret sa svojim vlastitim djelima uinjenim
za vrijeme dok si ivjela.
10.2 Kako sjeanje, um, osjeaji i ego poinju slabiti, tako jaa
virtualno polje (itagupta) u kojemu su pohranjeni karmiki utjecaji.
10.3 Sada e se javiti sjeanja i slike iji izvor nije u strukturama
osobnosti konkretnog utjelovljenja ve u virtualnom polju oko
same due.
10.4 Vidjet e svoj ivot kao na dlanu, duo! Jer, boanski
glasnik (itagupta) zapamtio ga je cijelog.
10.5 to god se dogaalo, ne ukljuuj se u proces. Ne vezuj se za
slike, misli i osjeaje. Promatraj svoj ivot kao to bi promatrala
predstavu izvedenu posebno za Tebe.
10.6 Ostani budna i stalno se sjeaj sebe. Zapamti: ono to vidi
samo je zbroj jednoga jedinog utjelovljenja. Tvoja je sudbina
mnogo vea od toga.
p

10.7 Na posljetku, Ti nisi ni misao, ni rije, ni djelo. Ti si vjena i

nepromjenjiva. Kao takvu Te ne moe dodirnuti promjenjivost.
10.8 A Tvoja djela su bila promjenjiva. I sada e to jasno vidjeti
jer e sagledati svoje pogreke i uspjehe, ali ne u svjetlu svojih
nekadanjih nada i elja, ve u svjetlu prijeenog puta do besmrtnosti.
10.9 U svemu tome ostani budna i stalno se sjeaj sebe. Ti nisi to
to vidi!
10.10 I neka Ti pregled Tvoga ivota bude na radost, a ne na
teret. Zahvali se boanskom glasniku (itagupti) jer on uva sve
Tvoje ivote.
10.11 Plivajui sada na ubrzanim plimama svojih sjeanja, ne
procjenjuj ih niti ne pokuavaj u njima sudjelovati.
10.12 ivot Ti je bio ispunjen mnogim dogaajima, ali sada e
shvatiti da svi oni predstavljaju samo kap pjene u krijesti vala
prepunoj kretanja.
10.13 Tvoj ivot samo je jedan od mnogih koje si ivjela. I zato

e sjeanje na njega biti kratko.

10.14 Ova predstava samo je saetak vee predstave u kojoj si
igrala glavnu ulogu, ali sada zna da je gluma zavrena. Dolaze
trenuci istine. Dolazi Tvoje potpuno buenje.
10.15 Usmjeri svoju pozornost na slike i sjeanja, ali se ne ukljuuj
u njih.
10.16 Prigrli dolazee utiske kao davno izgubljenu, a sada naenu
djecu. Ne procjenjuj, ve se raduj i pronai u sebi ljubav
prema svemu to vidi.
10.17 Gledaj, sluaj i osjeaj!
10.18 Budi pozorna!
10.19 Probudi se!
10.20 Znaj da Ti nisi ivot koji sada ubrzano nestaje ispred
Tebe. Ne vezuj se za njega i ne pokuavaj ga zaustaviti.
10.21 Ako ugleda svoje tijelo kako beivotno lei ispod Tebe,
ne pokuavaj mu se vratiti. To je samo odjea koju si dugo
nosila. Dolo je vrijeme za novu odjeu.
10.22 Ako ugleda svoje voljene kako tuguju za Tobom, poalji
im ljubav, ali ih ne pokuavaj dodirnuti.
10.23 Tvoje mjesto vie nije meu njima. Vrijeme je za odlazak.
10.24 Ne trai vie zemaljskih iskustava jer ona su ostala iza
Tebe.
10.25 Ne pokuavaj nikome prenijeti poruke jer sada vie nije
vrijeme za to. Sve to si imala rei onima koji ostaju, rekla si.
10.26 Ako im eli dobro, samo im blagonaklono i s ljubavlju otpusti
sve pogreke i mane. Ponudi im svoju ljubav i podrku, a
sve poruke koje su im namijenjene, stii e do njihovoga srca u
pravo vrijeme i na pravi nain.
10.27 Ti samo gledaj, sluaj i osjeaj!
10.28 Budi pozorna i budna!

10.29 ivot koji prolazi ispred Tebe stvara u Tebi osjeaj propadanja.
Slike se brzo stapaju u nejasne sjene i okruuju Te poput
mranoga tunela.
10.30 Ne plai se proi kroz njega. Na njegovom kraju oekuje
Te Svjetlost.
11.1 Stvoreni svijet je poput izokrenutog drveta ije se korijenje
nalazi na nebu, a grane na zemlji.
11.2 Grane, listovi i plodovi tog drveta predstavljaju oitovanje
neoitovane energije. One se vide, ali se takoer i mijenjaju.
11.3 Dok si bila utjelovljena, uivala si u plodovima tog drveta, a
sada je vrijeme da se suoi s njegovim korijenjem.
11.4 Prvi korak na tom putu je bljetava Svjetlost istine.
11.5 ()
11.6 Duo! Moda si iscrpljena iskustvom umiranja, a moda su
Te iscrpile slike i sjeanja na upravo proivljeni ivot.
11.7 Sada e se odmoriti jer Svjetlo u sebi nosi ugodu i toplinu.
Ono e Ti dati oprost od pogreaka i svakog umora koji bi mogla
osjeati.
11.8 Iako je Tvoje tijelo ve ispustilo posljednji dah, energije u
njemu jo se kreu.
11.9 Sve to je bilo gore, sputa se prema srcu. Sve to je bilo
dolje, podie se prema srcu.
11.10 Spajanje energije u sredini tijela predstavlja spajanje oitovanog
i neoitovanog.
11.11 Dolaskom Svjetla osjetit e kako nestaje svake neugode.
Tvoj je teret nestao.
11.12 Boanski glasnik se povukao i prepustio duu istini.
11.13 Suoena s istinom u obliku Svjetlosti, odbacit e sve
svoje elje i tenje. Sve e misli i osjeaji nestati. Ostat e samo
prepoznavanje vjene i nepromjenjive stvarnosti.
11.14 Tvoja prva reakcija, duo, bit e privlanost blaenstva

koje e prepoznati u Svjetlosti. Pohrlit e prema njoj poput

leptira koji leti prema nonom svjetlu.
11.15 Ali, kako joj se bude pribliavala osjetit e neto drugo:
ta svjetlost je vrlo jaka! Ona pali svojim savrenstvom.
11.16 Moe li Ti izdrati savrenstvo?
11.17 I sama si savrena. I sama si svjetlost.
11.18 Ali, koliko istine moe izdrati?
11.19 Zbog toga e nakon nekog vremena osjetiti odbijanje.
Svjetlost e moda biti prejaka za Tebe i Ti e se okrenuti od
nje, u paninom strahu traei sebe i svoja sjeanja.
11.20 ()
11.21 ()
11.22 ()
11.23 ()
11.24 Za to (bijeg) naravno, ne postoje stvarni razlozi. Svjetlost
Ti ne moe nauditi, duo, jer si i Ti ta ista svjetlost.
11.25 Ali, ako Tvoj omota sjeanja nosi mnoge karmike utiske,
oni bi mogli biti uniteni. I to izaziva strah.
11.26 Sada se nalazi pred prvom velikom odlukom na svom
putu u smrt.
11.27 Posluaj me dobro! Moje rijei jo uvijek dopiru do Tebe,
a Ti si pripremljena da ih uje. Snaga nae povezanosti jaa je
od procjepa koji nas razdvaja.
11.28 Posluaj me dobro i nemoj pogrijeiti.
11.29 Strah je nepotreban. Ako mu se prepusti, Tvoj daljnji put
kroz smrt bit e mnogo tei.
11.30 Bjeanje od svjetlosti uzrokuje snano aktiviranje karmikih
initelja. Oni e Te uspavati i tako nesvjesnu, kroz bol i
patnju provesti do sljedeeg utjelovljenja.

11.31 Ali, Tvoja zadaa je da ostane budna. Tvoja zadaa je da

ispravno odlui na svakom raskriju koje te oekuje.
11.32 Ne preputaj se strahu. Svjetlost Ti ne moe nauditi.
11.33 Ali, jednako tako ne preputaj se ni samoj Svjetlosti.
11.34
11.35
11.36
11.37

()
()
()
()

11.38 Prihvati Svjetlost, ali se nemoj poistovjetiti s njom u potpunosti.

11.39 Iako si i Ti Svjetlost, Tebe ekaju mnogi svjetovi i mnoge
zadae.
11.40 Osloboenje ne mora podrazumijevati nestanak osobnosti
i prestanak djelovanja. Osloboenje se nalazi u djelovanju.
11.41 Zbog toga, duo, ne preputaj se svjetlu, ali niti ne bjei od
njega.
11.42 Proi kroz Svjetlost!
11.43 Posluaj moje rijei jer one dopiru do Tebe. Skupi snagu
svoje budnosti i odluno iskai svoju namjeru.
11.44 Prihvaam svjetlo, ali prolazim kroz njega.
11.45 Prisjeti se ovoga, duo. Prisjeti se sada, kad odluuje o
sebi. ula si to mnogo puta dok si jo bila u tijelu. uj to i sada:
Prihvati svjetlo, ali se ne stapaj s njime, ve proi kroz njega!
11.46 Ostani zauvijek budna u sebi.
11.47 Prihvati svjetlo, ali proi kroz njega!
12.1-12.10 ()
* **
13.1 Prolazak kroz svjetlost odveo Te u prijelazno podruje.
Sada nisi vie u tijelu, ali nisi ni na nekom drugom mjestu. Nalazi
se izmeu.

13.2 Moje rijei vie ne moe uti, ali njihov odjek ipak dolazi
do Tebe. Taj e Te odjek podsjeati na znanje koje si skupila za
ivota.
13.3 Sada je vrijeme da se suoi sa svojom karmom. Boanski
glasnik (itagupta) pokazat e Ti svemire koje nosi u sebi.
13.4 Tvoja e iskustva biti test i potvrda Tvoga ivota. Pripremi
se na privid snaniji od bilo ega to si doivjela do sada.
13.5 Mnoga Te raskrija oekuju, duo, u podruju barda. Tko
bi ih mogao sve nabrojiti?
13.6 Tvoja iskustva bit e poput snova, i lijepih i tekih.
13.7 A Tvoja zadaa je odrati budnost za sebe, bez obzira na to
to Ti se prikazalo.
13.8 Ovdje, u podruju barda, suoit e se s presjeenim vorovima
srca. To su udnje, neispunjene elje, strahovi, osjeaji i
karmiki dugovi koje nosi sa sobom.
13.9 Sve to predstavlja teret na Tvome putu. To je teret koji e
Te vui na dno rijeke budnosti, u san u kojem e se izgubiti.
13.10 Ako bude budna, mnogo e lake svladati svoje poduke.
13.11 Kad prode kroz Svjetlost, ak i prije nego ponu prividi
bardo stanja, potrai boanskog glasnika. Ponudi mu svoju budnost.
13.12 Ako si budna i nezapletena u privide karmikih utisaka,
boanski glasnik (itagupta) pogledat e u Tebe s Tvojom dozvolom.
13.13 Postavit e Ti samo jedno pitanje: "Tko si ti?"
13.14 Ne postoji ispravan odgovor na pitanje tko si.
13.15 Zbog toga se ne trudi odgovoriti. Samo se otvori i ponudi
ono to ima.
13.16 Jo za ivota morala si nauiti da Te od bardo stanja moe
potedjeti samo jedan osjeaj: suosjeanje.
13.17 Suosjeanje je jedini osjeaj koji ne izaziva karmike
posljedice.

13.18 Suosjeanje je osnovno stanje due.

13.19 Svjesna dua prepoznaje istost sebe i svega oko sebe te ne
moe drugaije nego osjeati jedinstvo. A duboko iskustvo jedinstva
stvara toplinu suosjeanja.
13.20 ()
13.21 Ako u sebi nosi bilo to drugo osim suosjeanja, pitanje o
tome tko si bit e Ti postavljeno mnogo puta.
13.22 Tko si ti?
13.23 Ovo e pitanje uti tisuu puta na tisuu razliitih naina.
A Tvojih tisuu odgovora postat e, duo, krila na kojima
e odletjeti dalje.
13.24 Ako e spavati uplaena dogaajima ili e biti nesvjesna
stvarnosti umiranja, upletena u privid i u stalnoj elji za povratkom
u ivot koji si napustila, pitanja nee ni uti.
13.25 Ali, ipak e davati odgovore na njih.
13.26 Tvoji odgovori bit e prividi i snolike halucinacije koje e
se pojavljivati ispred Tebe i oko Tebe.
13.27 Ne postoji pravi nain da se opie sadraj snolikog stanja
barda. On je razliit od sluaja do sluaja.
13.28 Ipak, to god se dogaalo, duo, pokuaj odrati unutarnju
budnost.
13.29 Za ivota si morala vjebati razluivanje izmeu stvarnosti
i privida. Ta e Ti vjeba sada pomoi.
13.30 to god se dogaalo, odri unutarnju budnost!
13.31 Najprije e Te posjetiti lijepi snovi. Aneli i bogovi u koje
si vjerovala.
13.32 Ali, oni nisu stvarni. Susret s njima tek Ti predstoji. Zapamti,
ovo je samo privid.
13.33 to god se dogaalo, odri unutarnju budnost!
13.34 Moda e ugledati prizore u kojima se odigravaju dobra

djela, prizore smirenosti i uitka, ljubavi i dragosti.

13.35 Bit e privuena tim prizorima. Osjetit e privlanost. I
to je u redu. Ali, ako odri unutarnju budnost, nee se poistovjetiti
s njima.
13.36 Ne poistovjeuj se ni s im! Ne prepoznaj sebe u onome
to vidi!
13.37 Ti si odvojena od svega to bi mogla vidjeti ili osjetiti u
bardo stanju.
13.38 Svako poistovjeivanje znak je da takva iskustva mora
ponovo proivjeti, nesvjesna njihove uloge.
13.39 Nakon ugodnih iskustava dolaze ona neugodna. Vidjet
e prizore pohlepe, ponosa, ljubomore i poude.
13.40 to god se dogaalo, odri unutarnju budnost!
13.41 Javit e se svi negativni osjeaji, a posebice strah.
13.42 Ispred Tebe i oko Tebe nizat e se prizori nasilja i stranih
patnji. Oni e biti toliko uvjerljivi da e pomisliti da si u paklu.
13.43 I u ovom sluaju moe doi ili do privlanosti ili do poistovjeivanja
sa situacijom ili prizorima. Ako se to dogodi, i to su
iskustva kroz koja e morati proi.
13.44 ak i strah je oblik poistovjeivanja. Kloni se straha i
samo promatraj, ma koliko strano bilo.
13.45 to god se dogaalo, odri unutarnju budnost!
13.46 Ne smije se poistovjetiti ni s im! Ne smije bjeati ni
pred im!
13.47 Zapamti: to god vidjela, osjeala ili doivjela u bardo
stanju - to nisi Ti!
13.48 Sve oko Tebe je privid, ali Ti zna da taj privid stvara patnju.
Ba kao to Ti prolazi kroz nju, tako prolaze i sve druge
due.
13.49 U sebi njeguj suosjeanje za njih.

13.50 Zapamti: ako odri unutarnju budnost, suosjeanje e Te

sigurno prevesti preko mora privida.
14.1 Nakon iscrpljujueg iskustva u bardo stanjima zaspat e
snom bez snova, a zatim se probuditi na mjestu izvan svih
mjesta, u vremenu izvan svakog vremena.
14.2 To mjesto bit e kua Gospodara smrti.
14.3 Ona je najvee raskrije na Tvom putu. To je mjesto
donoenja odluka.
14.4 Ali, kad se nae tamo, do Tebe vie nee dopirati moje
rijei, ak ni kao tanahni odjek. Molim se, srcem ispunjenim suosjeanjem
da Te od ovoga trenutka nadalje, preuzmu drugi vodii.
14.5 Jer, moja je dua ostala na ovoj strani, u zemaljskome
tijelu. Moje rijei noene zvukom i kretanjem zraka, sada vie
ne dopiru do Tebe.
14.6 Zato dozvoli da Te podsjetim sada kad moji dodiri postaju
sve laki i laki, a moje rijei nestaju poput umirueg daka vjetra.
14.7 Ipak, prije nego sasvim nestane iz moga dohvata, dopusti
mi da Te podsjetim na znanje o tom vanom mjestu. Dopusti mi
da Te podsjetim na ispravne postupke u kui smrti, sada, prije
nego zaspi i odmori se od privida kojim je poput lanaca bilo
okovano Tvoje srce.
14.8 Ti odlazi u palae Boga smrti gdje Te ekaju vane odluke.
14.9 Ako nisi budna, moda e kroz palae Jame proi spavajui,
noena njegovim glasnicima, anelima i demonima koji e
Te odnijeti u svijet koji zasluuje.
14.10 Ali, zar eli prespavati svoje suenje? Zar uope eli dozvoliti
da Ti netko sudi kad to moe uiniti sama?
14.11 Probudi se!
14.12 Ako nisi budna, probudi se sada! Dolazi konani trenutak
odluke o Tvojoj sudbini.
14.13 Probudi se tako da moe izabrati, da moe sudjelovati.
ak i malo budnosti omoguit e Ti priliku odabira.

14.14 Ako se probudi, Gospodar smrti e Te sasluati. To mu je

dunost, a on svoju dunost bez iznimke izvrava.
14.15 Moje rijei Te vie nee pratiti. Ti sada odlazi zauvijek,
ali zato Te podsjeam posljednji put: Sjeti se sebe! Budi budna!
14.16 Znaj gdje si i ne poistovjeuj se s prividom. Trai sebe!
Trai oslonac u znanju i pred Tobom e se otvoriti beskrajni
svjetovi ivota.
14.17 Kad se nakon privida barda nae u kui smrti te s uspjehom
odri svijest o sebi i svome stanju, sam Gospodar smrti bit
e privuen Tvojom budnou.
14.18 Veina dua koje dolaze u njegovu kuu u dubokom su
snu nesvjesne onoga to se dogaa. Budna dua je poput svjetla
u mraku.
14.19 U privlaenju pozornosti Gospodara smrti pomae i svjesna namjera.
14.20 Kad se pred Tobom pojavi Gospodar smrti, vrijeme je da
izrazi svoju elju.
14.21 Kojim putem eli krenuti?
14.22 Da bi donijela ispravnu odluku, mora poznavati sve mogunosti
koje su pred Tobom. O tim mogunostima uila si za
ivota, a sada Te podsjeam na njih.
14.23 ak i ako su Tvoji dosadanji testovi bili neuspjeni, jo ih
uvijek moe ispraviti.
14.24 Prije svega prisjeti se da je suosjeanje jedini osjeaj na kojemu
se moe popeti do planinskih vrhunaca.
14.25 To je i jedini osjeaj koji osigurava uspjeh na putu kroz
smrt.
14.26 eli li neto za sebe, postigni to davanjem drugima. Ako
eli slobodu, daj je drugima! Ako eli sreu, daj je drugima!
Ako eli ljubav, daj je drugima!
14.27 Koji god put da izabere, neka te vodi suosjeanje.
14.28 Nakon kue smrti ispred Tebe su tri puta.

14.29 Svaki od njih moe biti proet suosjeanjem i stoga ispravan.

14.30 Prvi put vodi natrag u novo tijelo i novi ivot.
14.31 Ako se odlui za put novog utjelovljenja, ugledat e
svoje budue roditelje i odabrati trenutak svojega roenja.
14.32 Novo utjelovljenje je Tvoja prigoda da ispravi pogreke i
proiri znanje koje si stekla na svom putu.
14.33 Meutim, znaj da e roenjem zaboraviti na sebe i
ponovo postati rtvom straha i drugih snanih osjeaja.
14.34 Drugi put vodi u nebeske svjetove.
14.35 Ako odabere taj put, krenut e u iskuavanje posljedica
svoje karme u nezamislivim svjetovima koji nadilaze svaku
pronai e svoje mjesto u Tvom razvoju.
14.36 Tamo Te mogu doekati i Bogovi i demoni, ba kao i Tvoji
prijatelji i neprijatelji.
14.37 Kakvo e biti Tvoje iskustvo u nebeskim svjetovima,
rajsko ili pakleno, ovisi o Tvojoj karmi i rezultatima testova u
bardo stanju.
14.38 Odaberi ovaj put ako osjea da Ti je potreban odmor ili
ako osjea da Ti je potrebna drugaija vrsta uenja osloboena
materijalnog i tjelesnog pritiska.
14.39 Na putu nebesnika imat e pomo duhovnih bia, ba
kao i drugih dua koje idu istim putem ili su tamo krenule prije
Tebe.
14.40 Meutim, znaj da e na putu nebesnika provesti ogranieno
vrijeme. ak i ako to bude vrlo dugo vrijeme, na posljetku
e se morati ponovo vratiti pred Gospodara smrti, na ovo
isto mjesto gdje se nalazi sada te ponovo poi putem utjelovljenja.
14.41 Jer trei put, put sustvaratelja, otvorenje samo ako u kuu
smrti doe iz odbaenog materijalnog tijela.
14.42 Prije nego donese odluku o svom daljnjem putu, a to
znai prije nego se pred Tobom pojavi Gospodar smrti, imat e
vremena razmisliti o svemu.

14.43 Boravak u palai Jame uklanja ogranienja prisjeanja.

14.44 Vidjet e sebe onakvu kakva jesi.
14.45 I ne samo to! Na tom e mjestu susresti due s kojima
dijeli svoj put. Tamo e Te doekati Tvoji prijatelji i suputnici
pa e i njih vidjeti onakve kakvi jesu.
14.46 Odnosi s njima postat e Ti jasni. Pred Tobom e se ukazati
Tvoji dogovori, ugovori, zadae i obaveze. Ti e jasno znati
to mora uiniti.
14.47 Osjetit e ljubav i povezanost. Za trenutak e biti osloboena
bilo kakve osobnosti, a sve osobnosti u kojima si ivjela
14.48 Tek kad zavri potpuno sagledavanje evolucije u kojoj sudjeluje
i kad Tvoja odluka bude jasna, pred Tobom e se pojaviti
(Jama) Gospodar smrti.
14.49 Takoer, pojavit e se i Vrata nakon kojih se put razdvaja.
Lijevi put vodi u tijelo, desni u nebo/pakao, a onaj ispred Tebe
je put sustvaratelja.

J?

14.50 Odluka Gospodara smrti uvijek je ispravna, ali u Tvom je

interesu da krene putem sustvaratelja i jednom zauvijek ostavi
sve lance vezanosti iza sebe.
15.1 Rijei koje izgovaram namijenjene su Tebi, duo, koja si
otila izvan dohvata nas koji smo ostali u materijalnom svijetu.
One su podsjetnik koji e Te probuditi u pravom trenutku otkrivajui
Ti istinu o Tvom ivotu i smrti.
15.2 Iako si sada izvan dohvata rijei, ponovo Te podsjeam na
smisao i cilj naega postojanja.
15.3 Smrt nije zavretak ivota. Smrt je njegova kruna.
15.4 Smrt je prigoda za napredak i konana provjera naih sposobnosti.
15.5 Znanje o tome je najvanije znanje koje si morala stei za
ivota.
15.6 Jedino znanje o putu sustvaratelja moe Ti omoguiti da
njime i krene. Bez tog znanja osuena si na lutanje poslije
smrti, ba kao to si lutala za ivota.

15.7 ak i ako nisi za ivota postigla odgovarajue stanje svijesti,

ak i ako Te tvoja karma vezuje za neke dugove; ak i tada moe
zamoliti da Ti bude udijeljena milost puta sustvaratelja.
15.8 U palai Jame bit e snana i osloboena, barem za trenutak.
Znanje koje si dobila pojavit e se ispred Tebe jasno kao to
Ti je jasno bilo i za ivota.
15.9 Slobodna od osobnosti, objedinjujui svaku osobnost u kojoj
si ivjela i u kojoj e ivjeti, zamoli za milost puta sustvaratelja.
Pokai suosjeanje. Pokai elju da sudjeluje u stvaranju
svijeta.
15.10 Prisjeti se toga! Ostani budna i prisjeti se toga!
15.11 Ako tako uini, Jama e se pojaviti ispred Tebe. Tada
izrazi svoju elju za putem sustvaratelja.
15.12 Jama se moe sloiti s Tvojom eljom, ali i ne mora. Ukoliko
smatra da e bolje izvravati evolucijske zadae na putu nebesnika
ili utjelovljena, Jama e Te uputiti na te puteve.
15.13 Kakva god bila Njegova odluka, ona je ispravna.
15.14 ak i uz neke karmike dugove moe biti proputena na
put sustvaratelja. Jama e prodrijeti ostatke karme i upravo u
tom trenutku bit e osloboena.
15.15 A sloboda ukljuuje neogranieno kretanje po volji i u
svrhu stvaranja i odravanja svemira, aktivno sudjelovanje u
boanskoj drami ivota, vjeno blaenstvo potpunog predanja
boanskoj namjeri i, naravno, ivot izvan dosega smrti.
15.16 Put sustvaratelja je stvarnost konanoga cilja evolucije
ljudske due.
15.17 Svojim rijeima ne pomaem samo Tebi, duo koja donosi
odluke, ve i svim drugim duama koje oekuju slobodu.
15.18 U njihovo ime, u ime svih kojima vlada strah i koji zbog
njega pate, ja elim da se vrati.
15.19 Ali, moja elja nije elja za Tvojim utjelovljenjem u
smrtno tijelo. elim da se vrati kao besmrtnik.
15.20 elim da se vrati kao sustvaratelj i pomogne onima koji

robuju tijelu.
15.21 To moe uiniti jedino ako krene putem sustvaratelja.
15.22 Moda e se jo mnogo puta vratiti kroz zaljev smrti na
zemaljske obale. Moda e doi ponovo i ponovo. Ali ako
doe, doi budna i potpuno svjesna sebe.
15.23 Moda e voena suosjeanjem hodati krvavih nogu
medu duama koje pate pomaui im da ustanu. Ali ako doe,
doi budna i potpuno svjesna sebe.
15.24 Moda e dolaziti bezbroj puta, sve dok zna da i jedna
dua pati u moru privida. Ali ako doe, doi budna i potpuno
svjesna sebe.
15.25 Moda e doi i ponuditi svima spas od okova tijela i
uma, moda e doi i iriti blaenstvo i svjetlost istine. Ali ako
doe, doi budna i potpuno svjesna sebe.
15.26 Pokai drugima put do sree. Pokai drugima put do
Boga. Ali, pokai ga budna i potpuno svjesna sebe.

15.27 Vrati se, ako eli, kao avatar i uitelj. Jer, jednom kad s
blagoslovom Gospodara smrti poe putem sustvaratelja, sve su
Ti mogunosti otvorene.
15.28 Moda odabere odlazak u nezamislivo podruje o kojem
Ti ja ne mogu nita rei. Znam da e i takva Tvoja odluka biti ispravna.
16.1 A sada Te ostavljam. Moje rijei vie ne dopiru do Tebe, ali
njihova je svrha ispunjena.
16.2 One su podsjetnik na znanje namijenjeno ivima i mrtvima.
16.3 Jo jednom, obraam se Tebi, duo, koja si svukla svoju odjeu,
Tebi koja si otila nakon to si ivot provela u smrtnom
tijelu.
16.4 Ispratila/o sam Te darom znanja koji Te podsjea na Tvoju
pravu narav godinama skrivenu iza promjenjivih oblaka uma i
tijela.
16.5 Znanje i sjeanje bila su Tvoja krila za let kroz svijet s druge
strane smrtnosti. Znanje i sjeanje bila su Tvoja krila za let u
besmrtnost.

16.6 Rijei koje sam izgovorila/o otvorile su vrata prolosti i

budunosti, ali prije svega su sigurnou i mirom ispunile Tvoju
sadanjost, sadanjost umiranja.
16.7 Ove si rijei ula jo i prije nego se pribliio trenutak Tvojega
odlaska. Upijala si njihovu mudrost i pratila njihove odjeke
u svojim dubinama jer one su nastale iz Tebe. Dole su zajedno
s Tobom na ovaj svijet, a pratile su Te i na odlasku iz njega.
16.8 Tvoja smrt bila je vrijeme prisjeanja.
16.9 Tvoja smrt bila je vrijeme buenja.
16.10 Probudila si se upravo onda kada je zaspalo sve to je
nekada bilo Tvoje.
16.11 Neka Te na tvome putu prati znanje, ljubav i svjetlost.