~1~
KRAA EMIROVE
NEVESTE
~2~
1. poglavlje
Posmatrao ju je. Soraja je osetila peckanje na temenu, ali se nije
usudila da se okrene, jer je znala ta e videti: oveka u tamnom odelu,
krupnog, irokih ramena, markantnih crta lica. Iako mu je lice bilo u
senci, znala je da je pogled usmerio na nju.
Njegovo interesovanje inilo je Soraju nervoznom. Primakla se
blie svojim prijateljima. Raul i an-Pol diskutovali su o politici dok su
Miel i Marija priale o modi. Kad je Pol spustio ruku na njeno rame,
trgnula se pitajui se da li je to samo prijateljski gest.
Soraja je volela ivot u Parizu, ali ipak nije mogla da se opusti.
Napustila je Bahrein, a ipak je nesvesno nastavila da ivi po strogim
pravilima svoje domovine.
U jednom momentu okrenula se da ga pogleda. Sedeo je naslonjen
na sto, obasjan treptavom svetlou svee. Do njega je sedela dugonoga
plavua u kratkoj crvenoj satenskoj haljini i nagnula se pokazujui
dekolte kao pozivnicu.
Soraja je brzo oborila pogled ne obraajui panju na to da ju je
Raul snanije obgrlio oko ramena.
Zahir se zavalio u naslon stolice otpivi povelik gutljaj pia.
Obuzela ga je vruina zbog ene na drugoj strani prostorije. Odmahnuo
je glavom. Vritala su sva njegova ula, instinkt mu je najavljivao
probleme.
Pa ipak je ostao, nije imao drugog izbora. Sada kad ju je konano
pronaao, nije mogao da ode.
Istresao je sadrinu ae pa mu je kocka leda skliznula u usta.
Snano ju je zagrizao, kao da e mu led pomoi da se smiri.
U drugim okolnostima verovatno bi prihvatio plavuin poziv.
Uivao je u ulnim zadovoljstvima, ali nikada zbog njih nije zapostavio
dunost. A ove noi sve je bilo podreeno dunosti i odgovornosti.
Osim toga, bilo je tu jo neeg. Neeg... nepoznatog, skrivenog u
onim tamnim oima i punim usnama te lepe mlade ene.
Uzdahnuvi, odloio je au na sto. ta god da osea, to mu se ne
dopada, jer ukazuje na probleme. Postao je nestrpljiv.
Oslanjao se na svoje dravnike sposobnosti: talenat za pregovore i
diskreciju. Od detinjstva je obuavan da postane ratnik, a u tome mu je
pomogla snana telesna graa.
~3~
~4~
~5~
~6~
~7~
~8~
2. poglavlje
Mladoenja... Ne, o ne! Ne sada! Nije bila spremna za to.
Usta su joj se osuila, spotakla se zakoraivi unazad, a prstima je
traila neto vrsto za ta bi se uhvatila. Naslonila se na vrata.
Kao kroz maglu osetila je iznenadno kretanje. Stranac je preao
preko prostorije i podigao je ruku, kao da eli da je zgrabi. Ukoila se.
Ni izbliza u polumraku njegovo lice nije odavalo nikakve emocije, kao
da je isklesano u kamenu.
Bar je nije dotaknuo. Nije elela da oseti njegovu ruku na sebi zato
to joj se nije dopala udna toplina, koju je tada oseala.
Nekoliko puta duboko je udahnula, uzalud pokuavajui da umiri
svoj ubrzani puls. Ali to je bilo nemogue zato to joj je stranac bio
toliko blizu. Bez sumnje e je pratiti ukoliko ona pokua da pobegne.
Srce joj je poskoilo. ak i na visokim potpeticama morala je da
zabaci glavu da bi ga pogledala u oi. I nije je samo njegova
korpulentnost izbacila iz takta, taj pogled...
Soraja je okrenula glavu u stranu.
- Dolazite iz Bahreina? - promuklo je upitala.
- Tako je.
- A ime vam je...? - Soraja je pokuavala da kontrolie glas.
- Ime mi je Zahir Adnan el Haem - elegantnim naklonom pokazao
je da je upoznat s formalnim ponaanjem u vladarskoj kui.
Uz takvu etikeciju nisu ile farmerke, izme i crna kona jakna, iako
su mu savreno pristajale, jer su naglaavale njegovu snagu i
nepopustljivost. Podsetio ju je na ratnika iz pustinje.
Soraja je zadrhtala. ula je za Zahina el Haema. Uostalom, ko u
Bahreinu nije? On je emirova desna ruka, ovek na koga se mogao
osloniti. Poznati ratnik i, prema reima njenog oca, ovek koji je brzo
stekao potovanje ak i meu diplomatama.
Zbog njegove reputacije zamiljala ga je starijim. Ipak, elela je da
shvati razlog zato je emir u Pariz poslao ba njega, svog
najpoverljivijeg saradnika, za koga se prialo da je blizak ne samo sa
emirom, ve i sa itavom njegovom porodicom. oveka, poznatog po
diplomatskim vetinama, ali i po beskompromisnoj vrstini. Bio je
~9~
~ 10 ~
~ 11 ~
~ 12 ~
~ 13 ~
~ 14 ~
~ 15 ~
3. poglavlje
Soraja je osetila Zahirovo neodobravanje. Iako je njegovo lice
ostalo bezizraajno, pogled je mnogo govorio. Bio je to onaj pogled, koji
su joj esto upuivali oevi roaci kad su priali o grekama njene
majke. Umesto da se brani, Soraja se povukla.
- Dajte mi vremena do sutra - prigueno je rekla mada se trudila da
ne pokae slabost pred ovim ovekom.
Kad se naglo uspravila na noge, i on je ustao, pa je postala svesna
injenice koliko je tesan separe u kojem su sedeli. Ponovo je pomislila
na susret u nonom klubu i kako je samo njegov pogled bio dovoljan da
ona izgubi razum.
- elim da idem kui - glas joj je izdajniki podrhtavao. Pariz joj je
postao dom, gde je mogla da rairi krila i da se konano raduje
ogranienoj slobodi. Pomisao na to da se vrati u Bahrein da se uda...
- Odveu vas - pratio ju je drei je jednom rukom za lakat, kao da
je eleo da se uveri da mu nee pobei. Kad su proli kraj anka, spustio
je novac, a konobarica mu je uzvratila osmehom.
- Hvala, snai u se sama.
Kad su doli do vrata, Soraja je shvatila da je Zahir ve pozvao taksi
i to ju je razljutilo. Pre nego to je mogla da protestuje, uao je u vozilo s
njom.
- Rekla sam...
Zaustavila se kad je on dao vozau adresu. Naravno da je on znao
gde ona stanuje, kako bi je drugaije pronaao? Ipak, pomisao na to da
bi Zahir el Haeim mogao da ue u njen udobni mali stan nije joj se
nimalo dopala. Nije ga elela u svojoj blizini i zato se povukla u svoj
ugao taksija.
To to se i on drao podalje od nje trebalo bi da je raduje. Pa ipak,
iz nekog razloga bila je uvreena i nije znala ime ga je razljutila.
Petnaest minuta kasnije stajali su ispred zgrade u kojoj je
stanovala. Nikada joj se sloboda i nezavisnost nisu uinile toliko
vanim. Srce joj je snano tuklo u grudima kad je pomislila na ono to je
eka. Obaveza, koju mora da ispuni. I tako e biti itavog njenog ivota.
A tek je poela da uiva u slobodi, da sanja o budunosti, koju e
oblikovati u skladu sa svojim eljama.
~ 16 ~
~ 17 ~
~ 18 ~
~ 19 ~
~ 20 ~
~ 21 ~
~ 22 ~
~ 23 ~
4. poglavlje
- Znam da si imao druge planove, Zahire, ali mislim da je ovo
putovanje veoma korisno. Soraja me je ubedila u to.
Zahir je stisnuo zube, jer je osetio smeh u Huseinovom glasu.
Nesumnjivo je Soraja sa svojim buduim muem koristila onaj meki,
ulni ton, koji je i njega inio bespomonim.
- Ali nedelju dana je sasvim dovoljno. to pre se vrati, to bolje, zar
ne?
- To e biti velika promena za nju - odgovorio je Husein smireno.
- Ona e iveti u palati kao moja ena, i sretae vane ljude. Bie
sagovornica mnogima i treba joj dati priliku da upozna to vie
razliitih ljudi, jer to moe biti samo prednost. Uostalom, to je bio jedan
od razloga zbog kojih sam podrao njene studije u Parizu. Mora
proiriti horizonte da bi bila spremna na svoju ulogu.
Zahir je bledo gledao u svetla Pariza dok mu je srce tonulo u pete,
ali ne zbog toga to je Husein podravao Sorajine elje, nego zato to je
slutio da ona nije odgovarajua ena da bude supruga njegovog
mentora.
Provukao je prste kroz tamnu kosu. On bi sve uinio da potedi bilo
Huseina, koji mu je prijatelj, mentor i uzor. Obasuo je Zahira
naklonou, ak i ljubavlju. I vie se prema njemu ponaao kao prema
sinu nego kao prema socijalnom sluaju. Zahir mu je dugovao sve to je
imao: svoje mesto u ivotu, vaspitanje, samopotovanje, ak i ivot.
Sad je bio u nedoumici da li da razori Huseinove iluzije o mladoj
nevesti ili da dopusti da ga ona vara. eludac mu se okrenuo.
- Huseine, ja...
- Znam da ti to ne odgovara, Zahire, jer si nestpljiv da preuzme
mesto guvernera.
- Previe me dobro poznaje.
Huseinov zadovoljni smeh odraavao je njegov srdani, nesputani
karakter.
- Kako da ne! Ti si mi kao sin, koga nemam.
Zahir je osetio da mu se stee u grudima.
- Govori kao da je tvoje vreme prolo. A tek si zagazio u pedesete i
ima dovoljno vremena da dobije sina.
~ 24 ~
~ 25 ~
~ 26 ~
~ 27 ~
~ 28 ~
~ 29 ~
~ 30 ~
~ 31 ~
5. poglavlje
Zahir nije oseao griu savesti.
Bilo je ispravno da je upozori kako bi znala da je dri na oku.
Zahir je svojevremeno titio Huseina, bio je obuen za to, a izai na
kraj s nevernom enom bilo je ipak lake od suoavanja s potencijalnim
atentatorom.
Pa ipak je bio uznemiren. Neto se tu nije slagalo.
Otvorio je vrata luksuznog spa centra. Mirisalo je na parfem,
egzotino cvee i ulja.
- Mogu li vam pomoi, gospodine? - upitala je lepa crvenokosa
recepcionerka.
- Da, traim gospoicu Karim.
- Karim? Ah da, seam se imena. Rezervacija je stornirana.
- Stornirana? - ali to nije on uinio.
- Gospoica se predomislila i... - kad je podigla glavu, videla je da se
staklena vrata za njim zatvaraju.
Odahnuo je kad je u njenom apartmanu video prtljag. Znai, nije
pobegla. Ali gde je? Opsovao je. Umesto da se uveri u to da je otila u
spa centar, radio je na kompjuteru samo zato to je pokuavao da se
udalji od nje, jer kakva god da je bila: zamiljena, izazovna ili hladna,
budila je neto u njemu, neto to ne bi smeo da osea prema eni koja
e se udati za Huseina.
Trebalo mu je neko vreme da joj ue u trag. Ugledavi je, Zahir je
osetio silno olakanje, a ve u sledeem momentu obuzeo ga je olujni
bes. Dok je on brinuo, ona je mirno obilazila muzejsku postavku u
starom zamku.
Zahir je zastao posmatrajui Soraju u razgovoru sa starijim
ovekom. S njima u drutvu bila je mrava ena od sedamdesetak
godina i srdano se smejala. Pogledao je bolje: u prostoriji su bile
reprodukcije maina, koje su mu se inile poznatim.
Odjednom je postao svestan injenice da zaista nita ne zna o
Soraji, ali eleo je da sazna kakva je ona zaista.
- Neemo vas vie zadravati. Hvala, to ste odvojili vreme, draga.
Bilo mi je zadovoljstvo da razgovaram s vama - starcu su oi zadovoljno
sijale.
~ 32 ~
~ 33 ~
~ 34 ~
~ 35 ~
~ 36 ~
6. poglavlje
Soraja je ubeivala sebe da je razoarana, jer joj nije dozvolio da
dalje nastavi sama. Ali razoarenje nije moglo da proizvede vrelo
bockanje, koje je oseala na leima dok je hodala ispred njega.
Stali su kraj replike turbine za letelicu u obliku spirale.
- Elegantnija je od modernih konstrukcija - rekla je trudei se da se
koncentrie na model umesto na oveka pored sebe. Udisala je njegov
miris i uznemirilo ju je to koliko joj je prijao.
- Svejedno mi je kako neto izgleda - odgovorio je - sve dok me dri
u vazduhu. Helikopter koji funkcionie drai mi je od onog koji samo
lepo izgleda.
Soraja se osmehnula zagledana u letelicu koja se okretala iznad
njene glave. Oseala je da meu njima tinja neto to je duboko
uznemiruje. I njegov grubi humor previe joj se dopada... Sve bi bilo
lake da nije tako.
- Vi ste naunica?
- Inenjer. Zavrila sam fakultet u Bahreinu pre nego to sam
doputovala u Pariz - bacila je pogled preko ramena, ali njegove
neverovatno privlane crte lica nisu odavale znake iznenaenja.
Brzo se ponovo okrenula prema modelu rotora pretvarajui se da
ga temeljno razgleda.
- To objanjava zato ste se raspitivali kako da doete do elektrine
centrale - poto ga je upitno pogledala, nastavio je: - Hotelski portir mi
je pokazao za koja ste mesta bili zainteresovani.
- Oh - zaboravila je da ga pita kako ju je pronaao. Mora da je
proveo sate traei je. Ipak, umesto da bude besan, bio je znatieljan.
Svaki put kad je pomislila da ga je prozrela, on ju je iznenadio.
- Umesto tamo, otila sam u obilazak zamka, jer je luksuzniji i
zanimljiviji od elektrine centrale.
Osetila je da on likuje, bilo je to kao milovanje po njenoj koi. Jedan
deo nje radovao se tome to su se smejali istoj ali.
Nastavila je dalje. Nije mogla da se seti da jeikada tako reagovala
na nekog mukarca. Ili je to samo zato to nikada pre nije bila sama s
tako privlanim ovekom?
- Da li ste u Parizu radili kao inenjer?
~ 37 ~
~ 38 ~
~ 39 ~
~ 40 ~
~ 41 ~
~ 42 ~
~ 43 ~
~ 44 ~
7. poglavlje
Dva dana kasnije, Soraja i Zahir sreli su na hotelskom parkingu
poznata lica.
- Gospoice Karim! - uzviknula je devojica, koja je sebe krivila za
nesreu mlaeg brata.
- Kako si, Lusi? I kako ti je brat? - Soraja je prila porodici, srena
to u majinim rukama vidi maliana koga je Zahir spasao.
- Potpuno se oporavio - stidljivo se osmehnula ena. - Doli smo da
vam se zahvalimo - pogledala je Zahira - jer, bez vas...
- Bez vas dvoje bi on umro - grubo ju je prekinuo mu - zato to ti
nisi pazila.
Soraja se okamenila.
- Lake je - rekao je duboki glas kraj nje - prebacivati krivicu na
drugoga umesto prihvatiti sopstvenu odgovornost - Zahir joj je bio
toliko blizu da je oseala njegov bes. - Oeva obaveza je da titi
porodicu.
ovek je prebledeo.
- Vrue je ovde - brzo je rekla Soraja. - Hoemo li ui unutra da
popijemo neto hladno? Ih moda da pojedemo sladoled?
- Zavisni ste od sladoleda, Soraja.
- Ja? - gledala je ostatke duple porcije sladoleda u njegovoj ruci. ini se da ni vi niste imuni.
Zahir je slegnuo ramenima, pa je ona skrenula pogled, koji je
predugo poivao na njemu. Bila je slaba na njegova iroka ramena i taj
zapanjujui osmeh.
Zagledala se u gradsku pijacu ukraenu nacionalnim zastavama. U
pozadini je bend oduevljavao prolaznike ivom muzikom.
- Pazi! - videla je loptu pre nego to se Zahir poput munje okrenuo,
veto je uhvativi. Jedan deak im je veselo mahnuo kada je Zahir
utnuo loptu do igralita kraj reke.
- Igrate fudbal?
- Ranije, dok sam bio mladi. - I ja.
- Zato me to ne iznenauje? - na licu mu je zaigrao osmeh, koji je
ubrzao Sorajin puis.
~ 45 ~
~ 46 ~
~ 47 ~
~ 48 ~
~ 49 ~
~ 50 ~
8. poglavlje
Nije funkcionisalo. Koliko god se Zahir trudio, nije mogao da je
izbaci iz misli. Soraja je uvek bila tu. Bio je na ivici snage i sve je manje
spavao. Pokuao je da se koncentrie na budunost i na poziciju
guvernera, njegov dosad najvei izazov, ali sve je to bledelo pred
Sorajinim likom.
Pokuavao je da je odgovori od ideje da odlae putovanje u
Bahrein, ali ona je elela da nastave putovanje. Zbog toga su prenoili u
kui jednog prijatelja u Perigordu, okrueni leskovim umama. Nigde
butika, nigde nonih klubova.
Soraji se to veoma dopalo.
Pritom je on eleo da je ubedi da se tu kratko zadre, ali ona se
oduevljavala svime, poev od kamenih kuica do neobinog akcenta
stanovnika sela. Uivala je u krenjakim peinama punim
praistorijskih crtea. Njena nevina radost i oduevljenje inili su ga
neizrecivo srenim.
Ali ona nije nevina kad je re o njegovim oseanjima.
Zahir je izaao iz bazena. eleo je da iskoristi sastanak u Parizu kao
izgovor da helikopterom ode to dalje od nje.
Previe mu je prijalo da bude s njom. I oseao je da joj se preterano
otvara. ak joj je poverio poneto iz svog detinjstva, to nikada nikome
nije rekao. I vie od toga, oseao je neto to nije smeo da osea.
Godinama je potiskivao emocije, ali otkad je upoznao Soraju, postao je
Zahir je ve bio na pola puta od kue kad je video otvorena vrata
garae. Jedan korak i znao je.
Ponestalo mu je vazduha kad ju je video zavuenu ispod vozila:
lepe cipele, bele arape i najprivlanije noge na svetu.
Soraja prvo nije bila sigurna u to da li je uobrazila tihi um, ali im
je osetila bridenje na koi, znala je da nije sama. Momenat kasnije izala
je ispod vozila.
Videla je duge, miiave noge, mokar orts i ruku koja je stiskala
pekir. Usta su joj se osuila dok je podizala pogled preko njegovog
miiavog stomaka i irokih ramena do zelenih oiju, koje su sijale
tamnim sjajem u zoru.
Brzo je sela.
~ 51 ~
~ 52 ~
~ 53 ~
~ 54 ~
~ 55 ~
~ 56 ~
~ 57 ~
9. poglavlje
Soraja je esto zamiljala njegov poljubac, ak je i sanjala o tome.
Ali stvarnost je prevazila sva njena oekivanja.
Zahir joj je neno obuhvatio lice dlanovima i neno je jezikom
milovao njene usne. Oduzimao joj je dah. Konano je bila u njegovim
rukama. Nikada se nije oseala toliko slabom i enstvenom, kao u ovom
momentu.
Duboki zvuk zadovoljstva oteo mu se iz grla dok je ona obavijala
ruke oko njegovog vrata. Uivala je u tome to je, uprkos neiskustvu,
imala toliku mo nad ovim ovekom. itavim telom eznula je za
Zahirom. Privukao ju je sebi i kada je osetila njegovu vrstinu na svom
stomaku, ukoila se na sekund, a onda se jae privila uz njega.
U narednom momentu odgurnule su je snane ruke, ali u njegovim
oima videla je da je okiran koliko i ona. Sad ih je povezivala tajna.
- ao mi je - zvuao je grubo.
- To se nije smelo dogoditi - gledao je preko njenog ramena. Prvi
put je izbegavao njen pogled. Soraja je osetila da se neto u njoj lomi.
Srce joj je tuklo, drhtala je toliko da nije znala hoe li se odrati na
nogama.
- Ali ne moe se ponaati kao da se to nije dogodilo - proaputala
je. Zahir ju je pogledao i time ponovo probudio vatru strasti u njoj.
Zato to eli ponovo da oseti to sa Zahirom. I zato to eli da i on
prizna da osea isto prema tebi.
Ipak, Zahir se odmaknuo od nje.
- To je bilo pogreno - osetila je njegov bol.
Naravno da je to bilo pogreno. Soraja je to dobro znala. Bila je
katastrofa eleti oveka, kome je njen budui mu bezrezervno
verovao. A ipak, oseaj je bio toliko dobar...
- Zahire, molim te. Ja...
Nije znala ta da kae, ali nije mogla da podnese bol na njegovom
licu. urno je izaao iz bazena i otiao je bez rei.
Svetli zraci sunca obasjavali su trpezariju kad je Soraja sila na
doruak. Zaspala je tek pred zoru i mada je dan bio divan, nije imala
snage da izae u vrt. ta je to uinila?
~ 58 ~
~ 59 ~
~ 60 ~
~ 61 ~
~ 62 ~
10. poglavlje
Soraja se naslonila na ogradu jahte zagledana u treptava svetla
Monte Karla i... srce joj se stegnulo kad je pomislila na protekle nedelje
sa Zahirom.
Ipak, drao je odstojanje ak i prilikom svakodnevnih asova
plivanja samo joj je davao uputstva sa ivice bazena.
Kako joj je nedostajao dodir tih snanih ruku!
Ali nita se vie ne sme dogoditi. Njihovo zajedniko vreme bie joj
uteha u godinama, koje e provesti s drugim ovekom.
Proklinjala je sudbinu to se mora udati za emira, jer je gajila
duboka oseanja, ali prema pogrenom oveku. Bilo je to istovremeno
arobno i uasno. Blagoslov i kletva. Moda bi bilo lake da on ne osea
nita prema njoj...
Zahir ju je posmatrao u dugoj roze haljini i probudila se elja u
njemu. Obratila mu se ne gledajui ga:
- elela sam malo mira i slobode. Ukoio se na te njene rei. Video
ju je oduevljenu, srenu, tunu i ljutitu, ali nikada bezvoljnu.
- Zar ti nije zabavno na urki?
Bilo je na toj zabavi mnogo poeljnih ena, ali nijedna nije bila
Soraji ni do kolena po lepoti i karakteru. Prema njoj je osetio neto...
kao da je iz tame izaao na sunevu svetlost.
- Zabava je divna, hvala ti to si me poveo - nije zvuala
oduevljeno. - Toliko zanimljivih ljudi...
- Ali?
Odmahnula je glavom.
- Ali ostalo je jo samo nekoliko dana do naeg odlaska iz Rima u
Bahrein. Treba mi vremena da to preradim u glavi.
A tamo e se venati s najboljim ovekom, koga je on poznavao.
Zahir je ignorisao nalet munine.
- Znam da se Husein raduje to e te ponovo videti.
Kad je primetio koliko snano stee ogradu, zakoraio je prema
njoj.
- Da li je sve u redu, Soraja?
~ 63 ~
~ 64 ~
~ 65 ~
~ 66 ~
11. poglavlje
Soraja je nemirno koraala po luksuznom hotelskom apartmanu.
Ovo je kraj njene slobode, kraj vremena provedenog sa Zahirom. Rim je
poslednja stanica. Sutra privatnim avionom lete u Bahrein. Sutra e
stati pred oveka, koji e biti njen suprug, ali kako e to podneti? Zahir...
Utueno je nauvukla teke zastore, dok se priseala njihovog
jedinog poljupca, iz kojeg je shvatila koliko eli Zahira. Koliko joj je on
potreban.
I on je oseao neto prema njoj, Soraja je to znala, videla je to u
njegovom pogledu. Znala je i da ga voli, ali da ne mogu biti zajedno.
Obeana je drugome, oveku, koga e potovati i ceniti. Ali to nije
dovoljno. Zato ne bi trebalo da bude ljubavi u njenom ivotu?
Zar nije mogla da zamoli Zahire za jednu no, da oseti ljubav?
Samo jednu no?
Zahir je otkopao koulju im je uao u sobu. Trebao mu je hladan
tu iako je znao da mu nita nee pomoi.
- Soraja! - zastao je nasred sobe. Nena svetlost none lampe
obavijala je njene obline, usta su mu se osuila kad mu se sva krv sjurila
u bedra.
- ta radi ovde? - glas mu se pretvorio u apat.
vrsto je vezala svileni pojas oko struka, ali znao je da ispod
laganog ogrtaa nema nita. Spopala ga je divlja elja, pokuavao je da
udahne vazduh.
- Soraja... - priao joj je. Kad su im se pogledi sreli, zastenjao je jer
je za tren na prsima osetio njene ovrsle bradavice. Uspeo je da se
odmakne iako je elja u njemu gorela.
- Ne bi smela da bude ovde - zvualo je kao molba.
- Moram. elim da spavam s tobom, Zahire... molim te.
okiran, stajao je u mestu. Poslednjom hrabrou primaknula mu
se za korak, tek toliko da je obavije toplina njegovog tela. Zahir nita
nije rekao, nije se pomerio. Soraja je spustila dlan na njegove grudi,
Potom se propela na prste da mu poljubi usne. Ali on se okrenuo u
poslednjem momentu, pa je usnama dodirnula njegov neobrijani obraz.
Trenutak kasnije uhvatio ju je za ramena i odmaknuo od sebe.
- Nemoj to da radi, Soraja - glas mu je bio hladan,
~ 67 ~
~ 68 ~
~ 69 ~
~ 70 ~
12. poglavlje
Zahir ju je odneo u hotel. Odlunost njegovog lica ispunila je Soraju
neobinim uzbuenjem.
Kad je uao u apratman, spustio ju je na krevet i Soraja je ula
pomirenost u njegovom disanju.
Oseala se da je ispravno to to je u njegovom naruju, sumnja i
nesigurnost nestale su pred njihovom povezanou.
Obavila je ruke oko njegovog vrata da bi osetila toplinu te mirisne
koe.
- Ne! Nemoj me pustiti! - proaputala je molbu i zapovest.
Nikada vie nemoj me pustiti.
Nervoznim prstima brzo je otkopavala dugmad njegove koulje.
Srce joj je snano tuklo dok je milovala njegova miiava prsa.
Ljubavi moja...
Duboko je udisala miris oveka koga je volela svim srcem.
- Soraja - jednim pokretom pocepao joj je tanku haljinu. Svila je
skliznula s njenog tela. Za momenat se pod njegovim pogledom osetila
kao boginja. - Savrena si, duo. Voljena... Za mene jesi.
Svedo u njegovim oima pokazalo joj je da je zaista tako. Milovao
joj je grudi i tano je znao kako da zapali vatru u njoj.
- Ne moe zamisliti koliko te elim - usnama je klizio po njenoj
nagoj koi. - Pokuao sam da se oduprem, ali samo sam ovek.
- Ne elim da se uzdrava - izgovorila je hrapavim glasom.
Osetila je da joj Zahir svlai cipele, grudnjak, gaice. Momenat
kasnije ugnezdio se meu njenim nogama.
- ta radi...? - rei su joj zastale u grlu dok ju je prstima i usnama
dodirivao tamo gde je njena elja bila najjaa.
Jeei, zatvorila je oi ispunjena neverovatnim zadovoljstvom,
kakvo zamisliti nije mogla. Teko diui, leala je iekujui jo... neto.
- Doi mi.
Njena vrela molba naterala ga je da je pogleda. Sorajino srce je
preskoilo kad je videla njegovo napeto lice i oi u kojima je otkrila sjaj
poude.
- Ne jo.
~ 71 ~
~ 72 ~
~ 73 ~
13. poglavlje
Bilo je kasno kad se Soraja probudila osetivi da Zahir nije kraj nje.
Srce joj je poskoilo. Okusila je deli prave sree, ali sad se mora vratiti
u stvarnost. Jednu kratku no bila je u rukama oveka koga je volela.
Kako e se odrei toga?
Nema izbora, nita se nije promenilo. Zahir to zna i ve je otiao.
urno je ustala, jer je oajniki elela da ga vidi, da jo malo osea
aroliju pre nego to zauvek iskljui ljubav iz svog ivota.
Pronala ga je u dnevnoj sobi kako sedi kraj prozora, potpuno
odeven. Izgledao je tako... formalno u odelu, posle strasne noi.
Stidljivo je trepnula. Zato bi je zbunilo njegovo uzdravanje? To je
Zahir, ovek s kim je spavala. I on je voli, srce joj je to govorilo, jer ga
nita drugo ne bi navelo na to da provede no s njom kao da ne postoji
jutro. Ta spoznaja istovremeno joj je donela radost i bol.
- Dobro jutro - pozdravila ga je.
- Dobro jutro - pogledao ju je ne uzvrativi joj osmehom. - Kako se
osea? Jesi li dobro?
- Sjajno - nije elela da razmilja o tome kako e se oseati kad
bude morala da se oprosti od njega.
U njegovim oima noas je videla strast, ak i ljubav, a danas samo
prazninu.
- Bleda si, Soraja. Sigurno si iscrpljena. Zato se ne vrati u krevet
da se odmori? - poao je prema njoj, ali je iznenada zastao. Osetila je
jezu primetivi da on svesno odrava odstojanje. - Trebalo je da se
uzdrim noas...
- Zahire, dobro sam. Samo sam... - loe raspoloena? Znala je da
istiu njihovi zajedniki trenuci i bio joj je potreban Zahirov zagrljaj da
bi imala snage da se suoi s budunou.
- Moramo da razgovaramo - rekao je.
Soraja je klimnula glavom. Zar on ali zbog onoga to je uinio?
- Obaviu neophodne pripreme.
- Pripreme?
- Za nae venanje - gledao ju je bezizraajno. - Pod ovim
okolnostima bie to skroman obred i odrae se uskoro.
- Venanje? - morala je to jo jednom da uje.
~ 74 ~
~ 75 ~
~ 76 ~
~ 77 ~
~ 78 ~
~ 79 ~
14. poglavlje
Zahir je eleo da doprati Soraju u palatu, ali oseao se suvinim jer
ju je njen otac saekao na aerodromu. Ljubazno je pozvao i Zahira da
poe s njima, ali on je to odbio.
A Soraja mu se hladno zahvalila, kao da je stranac. Kao da ona no
nije postojala. Ipak, nije bila dobra glumica i donja usna joj je zadrhtala.
Njen ukoeni hod pokazao mu je da ona nije toliko ravnoduna kao to
se pretvara.
- Gospodine?
Zahir se okrenuo ugledavi slubenika iz palate.
- Gospodine, emir moli da to pre doete na sastanak. Poeli su
pregovori i potrebni ste im.
Zahir je kroz staklena vrata pogledao belu dravnu limuzinu, koja
ga je ekala, ali je oklevao, jer bi najradije poao za Sorajom.
- Gospodine, hitno je.
- Siguran sam da je emir u stanju...
- O tome je re, gospodine. Emir je u svojoj palati u pustinju.
Oekivao vas je ranije i prepustio je u meuvremenu pregovore
diplomatama.
Zahir se namrtio. Husein je u pustinji? udno ponaanje za oveka
koji oekuje buduu suprugu.
Posle etiri dana pregovora postignut je kompromis. Zahir je dobro
obavio zadatak iako je sve vreme razmiljao o Soraji, koja ga voli, a ipak
ga je odbila. I o Huseinovom zagonetnom ponaanju, jer nije mogao da
stupi u kontak s njim tokom vanih pregovora.
etvrte veeri po povratku bio je konano sam i poao je u
pustinju. Iza njega je ostao grad s hiljadu svetala, a pred njim se pruala
meseinom obasjana divljina. Jahao je konja udiui egzotini miris
pustinje.
On nije eleo samo Sorajinu lepotu i njen smeh. eleo je njenu
ljubav, jer ga je inila ivim. Kad mu je priznala da ga voli, u njemu su se
probudili snovi i nade. Zar nije i ona oseala isto?
Zaustavio je konja Sigurno je znala ta on osea prema njoj. To joj
je pokazao milovanjima, svakim dahom i eljom da se venaju. Ah kada
se prisetio svega, postalo mu je jasno da to nikad nije naglas izgovorio.
~ 80 ~
~ 81 ~
~ 82 ~
~ 83 ~
KRAJ
~ 84 ~