Adorno

POJAM PROSVJETITEUSTVA
KULTURNA INDUSTRIJA
PROSVJETITELJSTVO KAO 'MASOVNA OBMANA
Saciologijska mnjenje da se gubitkam oslanca u

abjektivnoj religiji, raspadanjem posljednjih pretkapita
listickih ostataka, tehnickam i saoijalnam diferencijaci
jom i specijalizacijom, prellazi u kultUl1lli kaos svako
dnevno se pokazJuje Iam1m. Kultura danas svemu name
ee slionast. Film, radio, revije predstavljaju sistem. Sva
ki je odjeljak skladan u sebi i suglasan s drugima. Cak
i estetske manifestacije politickih supro tnos ti podjedna
ka velicaju ceLioni ritam. Dekora1livna upravna i izlazbe
na mjesta 'indUs1mije u autoritarnim i drugim drfava
m<l: jedva se raZllikuju. SVlijetle monumentalne zgrade
kaJe pasvuda nicu reprezentiraju oistu smisaonu plan
sk,st 'konerna koji zahvaeaju 6itavu drfavu, kajima je
vec stremllo raZJulareno poduzetnistva - spomenici tag
poduzetnistva su okolne mTaene poslavne kuee i kuee
za stanavanje beznadnih gradova. Starije kuee aka beta
nskih centara vee izgledaju kaa sirotinjske cetvr:ti, a navi
bungalovi na ,rubu grada kao li nesolidna konstrukcija na
medjunarodnim sajmovima slave tehni6ki napreda:k i
pazivaju na ta da ih paslije kratke upotrebe odbace pa
put kutija za konzerve. Projekti za izgradnju gradava
u kojima se higijenskim malim stanavima tako reCi zeli
perpetuir
' ati individua kaa samostalna, tu istru individuu
jas temeljitije padreduju njezinom supratniku, tatalnaj
maei kapiltala. Stanavnici se u svrhu rada i zabave, kao
producen1li i konZJumenti, rpozivaju u cent,re a stambene
eelije se bez greske k:dstaHziraju u dobro organizirane
komplekse. Ooito jedmstvo mak!rokozmosa i mikr okoz
mosa demonstmira Ijudima madel njihove kulture: laznu
:
133
identicnost opeeg i posebnog. Sva je masovna kultura

pod monopolom identicna ;i poeinje se nazirati njezin
skelet, njezin pajmavni kastur rproizveden monopolam.
Uprarvljaoi ruopee nisu toliiko zaJinteresrani cia taj kostur
prikrijru, njihova mac je utoliko jaca ukolika bezooIliije
nastupa. Filmovi i radio uopee viSe ne moraju nastupati
kaa umjetnost. Istinu da nisu nista drugo do posao upo
trebljavaju kaa ideologiju koja treba legitimirati sund
koji namjemo proizvode. ani sami isebe nazivaju indus1mijama i objavljene brojke 0 primanj:ima njihavih' ge
neralnih direktora pobijajru ,svaku sumnju u drustvenu
neophodnost gotovih proizvoda.
Interesenti rada pajasnjavaju kulturnu inciustiI"iju
tehnologijski. Kaiu da sudjelovanje miHjuna traZi na
tine reprodukcije zbog kojih je neophodna na bezbroj
Il!im mjestima istim potJrebama dabavljati standardna
dobra. Tehnicka suprotnost izmedu malabrojnih proizva
dnih centara i rastl'kane recepcije po njihovom mnje
nJu ruvjetruje organiziranje li pIaniranje posredstVlam 0nih koji raspolafu centl1ima. Kaze se da su standardi iz
vorno proizasli iz patiI"eba konzumenata: staga se, navod
no, ,i akceptiraju bez otpora. I zaista, jedinstva sistema
pa aj sve veCim, s6 im 'pravo ovim krugom manipu
.
laCl]e 1 patrebe ka]l d]elu]e pavratna. Pri svemu tomu
se presu6 uje cia je tlo na kojem tehnika zadobija mac
nad drustVlOm, mac ekonamijski najjaceg nad drustvom.
Danasnja tehnicka ,racionalnast jest racionalnost gospod
stva ana je pr.i!nudni ,karakter samom sebi otudenag
rusv va Automabili, bombe i filmoVli tako duga odrfava
:
JU ]dmu cia nj'ihav element izjednaCivanja pokazuje
svoJu snagu na nepraVldi lmjoj slufe. Za sada je tehnika
kultul'll indut e dosla tek do ,standardizacije i seruj
v tvova l a je
ske .prilzvodnJe zr
ono cime se logLka djela
r':llrku]e od l?glke drustvenog sistema. To, meautim,
. .
nl]e knvlca
blla kakvog zakona kJretanja tehnike kao
takve, nega njezine funkcije u danasnjoj pdvredi. Ona
poteba :k ja bi :nodarrrogla umaknuti centralnoj kon
troll vec Je patisnuta !kontrdlom ']Il!di'V'i!dualne ,svijesti.
Korak od telefona le radiju jasno je TazJdvojio uloge. Te
leon je sudioIl!icima jos Liberalno dopustaa da igraju
d}
1 34
DIJALEKTIKA PROSVJETITELJSTVA
sll'bjekt. Radio demokJra:uski sve pretvara u slusaoce da

hi ih aJUtoritamno iZlrucio medusobno jednakim pmgrami
ma ,stamica. Nije se Taila nikakva aparatura za odgo
yore, a priva1mim se emisijama namece nesloboda. One
su ogramicene na apokrin'O podrucje amatera kojli. su
uz ItlO jos odozgo organizirani. A svaki se trag sponta
nosti 'Pub1ike u OkViiru oficijelnog radija upravlja i ap
sorbira pomoau Iovaca na talente, natjecaja pred mikro
fanom, protezinlJIliih priredbi Irazme vrsti i strucnog oda
biranja. TaleIliti pripadaju p'Ogonu vec davno prije nego
st ih predstavlja: inace se ne hi takJo mamo ukJapali.
Raspolozenje publike, Imje navodno i oinjenieno pogo
duje kuhumoj industriji i njezinom sistemu, jest dio
tog sistema, a ne njegovo opravdanje. Kada jedna grana
kulture postupa po istom receptu kao dmga k'Oja joj je
po mediju i predmetu vr10 daleka; kada dramatski cvor
u melodramatskoj seriji [la radiju postaje pedagogijskim
primjerom za rjeSavanje tehnickih poteskoca lmje se
kao jam savladavaju Uipravo kao na vrhuncima jazzov
skog zivota, m kada se pokusama adaptaoija jednog
Beethavenovog stavka IOdv.ija po istom modusu kao. i
adaptacija nekog Tolstojevog ,romana za fHm, tada ;se
pozivanje na spontane zelje publike pretvara u neuvjer
ljiv izgovor. Objasnjenje vlastitorn te2Jinom Itehnickog i
osohnog aparata vec je b1ize stvari, no aparat valja sve
do pojedinosti shvaHui kao dio eklanomijskog selektiv
nog mehanizma. K tomu priJdalazi dogovor, ili barem za
jedniaka odluka izvrsnih snaga da neee proizvod:iti ni
dopUlstiui nista Sto [le nalikuje njihovim ,tabelama, njiho
vom pojmu potrosaca, prije 'svega njima samima.
Ukoliko se u ovom svj.etskom raz:doblju objektivna
drustvena tendencija inkamira u subjektiVillim Itamnim
namjerama genem1nih direkt'Ora, to 'su izvorno ,direkto
ri najmocnijih sektora industrije, ,sektora ceBka, pe
troleja, elekltriciteta, kemijske iniCIJUlstrije. U usporedbi
s nj;i:ma su klult:umri manopoli slabi i 'Ovisni. Moraju se
jako ,trodi1ti da Uldovolje praviJrn vlastodrscima da ne hi
njih'OViU ,sfenu, Cijli je ISipecif.iCni tip robe ionalko jos pre
v;i:se prozet IljrubaZlI1lim l:iberalzmom i zidovskim intelek
tualcima, izvrgli mru alkoija ciScenja. Owsnost najjace
POJAM PROSVJETITELJSTVA
1 35
radio..k'Ompamije 0 elekJtroj,ndusuriji ili filmske 0 banka

ma karaktellisticna je za Citavu sferu Cije su pojedine
grane opet medusobno eko[lomijski povezane. Sve je
toliko bliru da konoentracija duha dostize takav stupanj
koji joj dopusta nadilazenje demakacilOnih Hnija imena
preduzeca i tehnickih odjeljaka. Bezobzhno jedinstvo kul
turne ,industdje svjed06i 0 jednst'\nu poliNke koje se up
ravo sprema. Emfaticka diferenciranja, poput diferenci
ranja A i B filmova, i1i pllica u Irevijama razl,iCite cijene,
ne proizlaze toliko iz stvari koHko sluze Jdasifikaciji,
organiziranjlU i zahvacanju potrosaca. Za sve je nesto
predvideno ,tako da nitko ne moze pobjeci, razlike pos
taju uvrijezene i propagirane. Snabdijevanje publike hi
jerarhijom serijskih kvahteta sluzi zapravo sto potpuni
jem kvantificiranju. Svatko se treba tako reCi spontano
ponasati u skladu sa Isvojim indioijama odredenim 1 e
v e l-om i poSlizati za onom kategorijom :masovnog pro
izvoda koja je proimedena za njegov tip. PouI1Osaci su
' aziva6kih ure
' tr
kao statistioki materijal na kartama ,is
da, koji se viSe ne Irazlikuju od propagandnih, 'razdije
Ijeni u grupe po primanjima, ra:zdijeljeni na crvena, ze1ena i plava polja.
Shematizam postupka ocituje se u tomu st se
mehanicki diferenokaIl1i proizvodi kona6no pokazuju jed
nak<ima. Da je 'razVika izmedu ,serije Chryslerovih vozila
i serJje liz General Motorsa u biti prhllidna, zma vec i
svako dijete koje se 'tom il"aZJlikom oduseV'Ijava. Ono st'O
znalci opisuju kao pTednosti i islabe strane sluzi samo to
mu da se ovjekovjeci privid konkurenoiJe i mogucnosti
biramja. Jednako je s onim st prezentiraju Werner
Brothers i Metro Goldwiu Majers. No, nestaje cak i raz
like izmedu najsklupljih li najjeftinijih sorti iz kolekcije
iste firme: kod automobila se Tadi 0 razlici u broju ci
lindara, voLumenu, datumi:ma patenata, kod biImova 0
razHoi u brojru zVlijeZJda, ohHju primjene tehnike, 'rada
i opreme i 0 upOlurebi novijih psihologij,skiih formula. Je
dinstveno se mjer;ilo '\nI'ijednosti sastoji liz dOZli,ranja
c o n s p 'i c u 0 u s p 'r 0 d ru c t 'i 0 n, objelodamjene in
vesticije. BudZetske vrijednosti diferencije ,kulturne in
dusnrije nemaju I1Iiikakve veze sa stvarnim diferencija-
136
ma, sa smislom proizvoda. TehIlJioi mediji se i medu

sobno prisiljavaju na nezasiunu uniformnost. Televizija
tde za sintezom radija i filma, a ta se s1nteza odgada
sve dok jos sasvim ne odgovara zainteresiranima, no
njeZline neogranicene mogucnasti obeeavaju toliko radi
kalno pmsilrenje osiromasenja estenskih materijala da
ee mozda vee sutra urijumiraui povrSno prik<rivena :iden
tionost svih kuluurnih proi<woda, sasvim otvoreno, kao
podrugljivo ispUilljenje vagnerijanskog sna 0 cjelokup
nom umjetniokam djelu. Usuglasenost sliJke, rijeoi ,i mu
zike uspijeva savrselllije nego u T,r i s t a n u, buduCi da
se osjetilni elemenui III pmncipu proizvode u isnom teh
nickom IraJooom poswpku, o sjerulni elementi koji bez
prigovora protoko.\;]rajlll cj'elokupnu povrsinu 'realnosti
izrazavaju jedinstvo tag radnog postupka upravo kao
'svoj navlast>iti sadrlaj. Taj ,radni postupak integrira sve
elemente rprodukcije, od koncepoije :mmana u kojoj se
vee pomiSlja na film do najrnanjeg 'zvucnog efekta. On je
trijumf investiranog kapitala. Smisao svakog fiIma je
upravo u tomu da ra:cvlaseenom 'kandidatu za lI1eki j o b
ll'rezu u srce svemoe njegovog gospodara :kao svemoe
kapitaIa, bez obzira na to kalkav je pl o t izabralo vod
stvo produkcije.
Korisnik slobodnog vremena treba da Ise ,ravna po
tom jedinstvu proi;zvodnje. Dostignuee koje je kantovski
shematizam jos oceivao od subjekata, naUme, da osjetil
nu mnogosnrukost unaprijed dovedu u odnos s funda
mentalnim pojmovima, indusnrija sad oduzima subjektu
i sama izvodi. Za nju je shematizam prva duZnost spram
kupca. U dusi nreba da djeluje sk<riveni mehanizam koji
neposredne podatke prepa:l1ira tako da se suglasavaju sa
sistemom 6stog uma. Tajna je danas otkrivena. lako je
planiJranje mehanizma pOSlredstvom onih koji pruzaju
podatke, posredstvom kulturne industrije, njoj sacrnoj
namennuto silorn teZed:rustva Ikoje jeUillaooc Citavoj
raaionalizaciji iraoionalno, :sudbonosna se tendencija u
svojem proIaienju k<I'oz ,sve agenture posIa ipak pretva
ra u Iukavu namjeru.. Potrosaei ne mogu klasificirati niS
ta st ne bi vee Uillaprijed bilo klasificirano' u shematiz-
137
mu produkcije. Umjetnost za pm liSena snova ozhiljuje

onaj ,sanjalaci ideaLizam za koji je krhicki idea1izam
smatrao da ide odviSe daleko. Sve dolazi iz :svijesti, kod
Malebranchea i Berkeleya iz bozje svijesti, u masovnoj
umjetnosti iz svijesti zemaljske uprave proizvodnje. Ne
samo da se ti;povi slagera, zvijezdi, melodramatskih se
rija ciklicki odrazavaju kao ,krute invarijante, nego i
specifieni sadrlaj igre, ono privid:no promijenjeno, izve
deno je iz toga. Detalji postaju fungibilni. Kratki sIijed
intervala koji se u jednam slageru pokazao upecatlji
vim, prolazno osramoeenje jUiIlaka koje on podnosi kao
good .sport, klOI'i!sne baHne koje Ijubljena dobija od ja
kih ruku muske zvijezde, njegovo grubo ponasanje
spram bogate nasljednice, sve su to kao i sve pojedi
nos1Ji gotov;i ,klisej:i kOjii se pmizvoljno magu 'llpotrije
biti i tu i tamo i posve su deinirani svrhom koja im u
shemi pripada. N}inov 'se oitav ivot sastoji u tomu da
potvrduju shemu ciji su dio. U ilmu se dosljedno moze
odmah vidjeti kako ee zavrsiti, tko ee biti nagraaen,
tko kafujen, tko zaboravljen, a nrocito u Iakoj muzici
prepanirano uno moze poslije !prvih taktova slagera po
goditi nastavak i ,sretno je kada se to zaista tako i da
godi. Ne smije se mijenjati prosjecn:i broj rijeci 'll
s h IQ r t s t or y. Cak gegovi, efekti, vicevi jednako su
kalkulirani kao i Citav kastur. Njima upravIjaju poseb
ni struonjaoi i nj,ihova se uska IraznoHkost nace1no moze
razdijeliti u uredu. Kulturna industrija se razvila prev
lascu efekta, opipljivog dostigIl!uea, tehnickog detalja
nad dje10m koje je nekada nOSiilo ideju i bilo likvidira
no zajedno s njam. Time st se detaIj emancipirao pos
tao je buntovaTI 'i pretvorio se, od 'l1Omantike do ekspre
sionizma, kao neuk:rotivi izraz u nosioca opo'rbe spram
organizaoije. Pojedinacno harmollliono djelovanje zabri
saIo je u muzici svijest 0 cjelini fo.rme, partikularna bo
ja u s1ikal1stvu svijest 0 kompoziciji sl1ke, a u roma:nru
psihologijska uvjerljivast arhitekturu. Kulturna iIlldus
tl'ija prireduje tomu Irraj ,ootalnosCu. Budu6i da ma sa
mo za efekte prekida s njihovom neuk:rotivos6u i padre
duje ih formuLi :klOja je zamijenila djelo. Ona jednako u
dara i dio i cjelinu. Cjelina neumi<tno i bez veze nastupa
1 38
spram detalj a, na primjer, u v,idu karijere nekoga tko

je uspio, kariJere koja tlreba posluiiti kao ilustracija i
' nego Sluma onih idiot
dokaz, iako sama nije niSta .dru:gO
skih dogadaja. Takozvana nadilazeca idej a j est regis tar
ska mapa i uvodi red, a ne sve:zu. Bez suprotnosti i ne
nepovezano, cjelina i pojedinosti imaju iste poteze. Nji
hova unaprijed garantirana harmonij a izruguj e se izbo
renoj harmonij i veHkih gradanskih umj etniCkih djela.
U Njemackoj j e cak u najvednijim ilmovima demokra
cije vec vladao !po81rebni mir diktature.
Citav sVlijet prolazi kroz fiiiltere kulturne indU'stri
j e. Staro iskustvo gledaoca filma, koj, i uliou pri izlasku
zapaia kao nastavak ,iIma koj ri je upravo gledao buduCi
da taj fiLm zeli stro81o prikazati svakodnevni svijet za
pazanj a, postalo j e putokazom pmizvodnje. Sto gusce i
potprUlnij e njezline tehnike udvostmcuj u empi1rij ske pred
mete, utoliko lakse danas uspij eva prevara da j e vanj
ski svtij et iZJravni nastavak onog 'kQj i smo upoznali u
fi1mu. Nakon munjev1itog uvodenja ton-filma, mehanicko
umnozavanje u cjeHni sluzi oV'oj namjeni. Po tendenciji
se zivot ne bi vise smio moGi Ir2..zlikovati od ton.filma.
Time st, daleko nadilazeCi kazaliste iluzij a, masti i mis
Lima gl'edaoca ne ostavlj a viSe ;nikaJkvu dimenziju u ko
j oj bi se mogli kretati u okviru fiIma, a ipak i skrenuti
s njegovih egzaktnih danastJi a da ne izgube nit, film
skoluj e onoga tJko mu se predaje da ga nepoSlredno iden
tificira sa zbilj'Om. Krfljanje predodzbene moGi i spon
tanosti potrosaca kulture danas ne treba tek reducira
ti na psihologij ske mehanizme. Sami proizvodi, a prije
svih ostalih onaj najkarakteristicnij i, ton-film, po svojoj
obj ektiV'nasti sazdanosti paraliZJi:raju te !Siposobnosti. Oni
su sazdani ,tako da doduse za adekva1mo shvacanj e traze
br:z]nu, sposabnJOst zapazanj a, verzranQst, no upravo za
branj uju gledaoou misaanu aktivnost ukQliko ne 'zele da
mu umakne nest'O ,ili neka Qdoinj enica koje j ure mimo
njega. Nape10st je ,svakako ,tohkQ uvrijezena da u poj e
di:nom slucaju uopce ne mora biti aktualizi!rana, a ipak
PQtJilskuje mastu. Onaj tko j e toliko apsorbiJran kozmo
som fiiLma, gestama, sHloom i lI1ijeOima da mu ne moze
dodati ono Cime bi se 'tek zasta pretvario u kozmos
1 39
uapce, ne mora u t:renutku izvedbe biti dQ kraj a zapo

sjednut posebnim ,dostignuCima masinerije. Vec zbog svih
drugih filmova i kulturnih proizvoda lmj e mora poznava
ti, tJrazena je vnst POZOl1ll osti to1iko bliska da automat
ski slijedi. Snaga industrijskog drustva j ednom zasvagda
djeluje u ljudima. Proizvodi kulturne industrij e mogu
raounati Si time da buoo cak i u sta:nju 'rastresenostri bud
no konzUJIDra:ni. Svaki od njrih j est model ogromne eko
nomij .ske mas<LneI1ij e 'koj a sve i svakQg od samog pocet
ka, ,i pri radu i pri odmoru koj i mu na1i1kuj e, drfi u na
petasti. U svakom ton-filmu, u sValkoj radio-emisij i moze
se naCi ono st'O se ni j ednom [pojedinacno nego samo svi
ma zajedno <u drustvu moze p ripisati kao dje1ovanje.
Svaka pojedina manifestacij a kulturne indU'strij e neu
mitno reproducira ljude kao ono u st ih j e pretvorila
cjelina. U tomu da proces j ednostavne reprodukcije du
ha ne prede u prosrrenu budno Vlode raeuna 'sVli njegovi

agentJi, od producenta pa do zenskih udruZenja.
Tmbe povjesnicara umj e1mosti ,i pobornika kultu
re 0 gasenj u snage stJilskog oblilkovanj a na Zapadu upra
vo su zapanjujuCi neutemelj ene. Stereotipno prevode
nje svega, cak i uopce j os nemiSIjenog, u shemu meha
nickog :reprodudranj a po s1Jrogosti li vazenj u naJdilazi
svakJi zbilj<ski 51tH, is Cij m p'Ojmam !pI1ij ateUi naobrazbe
velicaju pretkapitalisticku pros lost kao neSto organsko.
Nikakav Pa:lestl'ina ne bi mogao vise puristickJi osudivati
nepripremljenu i nerazrij esenu disQnancij u nego st aran
zer jazza proganja svaki 'Obrat kQji tocno ne Qdgovara
zargonu. Ukolirko pretvara Mozarta u dzez, ne mijenja
ga samo tamo gdje bi Mozart bio pretezak Hi previse
ozbilj an nego i tamo gdje samQ rdrukoij e, cak mozda i
j ednostavnij e harmoniZlra melodij u negQ stQ je danas
uobicajeno. Nikakav 'Slrednj ovj ekovni graditelj nij e mo
gao sizeje oI1kvenih pl'Ozora ,i rplasmka nepovjerlj ii vij e raz
motJl'illi nego st to hijemrhij a nekog fiLmskog studija
cini sa sadriajem Balzaca Hi Victora Hugoa prij e nego
to mu dodijeli imprimatur da moze pl'OCi. Nikakav ka
pitel ne hi mogao pailj iVlij e dodijeH:ti davolsbm likovi
ma i mukama prdkletih nj ihovo mjesto u <skladu s 0 r d 0
najviSe ljubaw nego stoViOdstvQ proizvodnje dodjelj uje
140
junakoVlim mukama ili podignutoj suknji Ileadng lady

u litaniji veleHIma. I1Jr,iciti i implicitni, egzotericni i ezo
terioni katalog onoga st je zabranjeno i onoga st se
tolerrra ide toliko daleko da podrucje ;koje ostaje slobod
no nije samo okruzeno gram:icama nego ,i iznutra proze
to zabranama. Po nJma se oblikuju cak .i najmanje po
jedinosti. KuItunna industrija, poput svoje suprotnosti,
avansirane umjetnoSlti, zabranama p01Jitivno odreduje
svoj jezik, 's vlaJstitom sintaksom l i izbmom ,djeci. Per
manentna prinuda za traZenjem novih efe!kata, koji ipak
ostaju vezani uz staJru shemu kao dodatno pravilo, samo
povecava snagu onog starijeg kojem pojedini efekti ze
le uteci. Sve pojavno tako je temelj.ito obiljezeno .cia se
;.tpravo ni ta Vlise ne moze pojaviti st ne bi vec unapri
Jed pokazIvalo tragove zargona, st ne hi veC na pTVi
pogled pakazivalo cia je dopusteno. Matadod, medutim,
su oni medu pJ10ducentima i roducentima koji zargo
nom govore tako lako i slobodno i radosno kao da se radi
o jeziku - a je:z;ik je vec odavno zanijemio. To je ideal
pdrodnosti u ovoj struci. Taj ideal dolazi utoliko impe
rativnije do i7JraZaja ukoHko ,izrazitije perfekcionirana
tehnika smanjuje :raspon izmedu tvorev,ine i svakodnev
nog opstanka. Paradoksalnost ,retine 'koja se travestira
u pl1irodu nasrueuje se u svim ispoljavanjima kulturne
industrije, a u nekima se moze ,rukama dohvatiti. Dzez
:muzicar k i mora svkati komad ozbiIjne muzike, naj
ednostav'lllJ1 Beethovenov menuet, nesvjesno ga sinkopira
1 smo se suverenim smijeskJOm spusta do toga da za
.
pone IJelom akta. Takva pl1iroda, 'komplioirana uvijek
nsutm.m l?retJeanostima speciicnog medija, predstav
IJa nov:I stll, narrme, su'Stav ne,kulture ,kojem se moze
.
pnatll staTl'? to ,jiJ?'stvo stJila' iUkoliko uopce jos ima
smlsla gOVO:rltI I() shhzll'a:nom barbarstV1U.1
';i
Opca obveza>t:nost ove stilizacije moda veC nadma

obvez nost oHoijelnih propisa i zabrana; Slageru
Je dana:s :pmJe :doputeno da se ne pridrZava ona 32 takta
je
1 NiJetlzsche, Unzeitgemiisse BetTa;Chtungen, Werke, Grossok

t.a'VaJl.be, LeiJpzitg 1917, BaJnid I, S. 187.
14 1
opsega none nego da uvodi najskriveniji melodijski

III hnnoijskli detal kji hi ispao riz idioma. Svi pre
krsaJI av:Lka 'll struOl kOJe uCini Orson Welles oprastaju
mu se Jr kao proracupati bezobazluci toHko vatrenije
.
potvrduJu va:lJanost
sIstema. Pnnuda tehnricki uvjeto
van?!? lidioma st ga zvijezde i di:rektori moraju proiz
Vlodltl kao pYlirodu da bi ga nacija prihvatHa kao svoj
.
tanane nijanse cia skoro postim sup
o:dnosI se na ta
tllnost sredstava Jednog djela avangarde, djela u kojem
ta sredstva sl'llze istini. Rijetka sposobnost da se mi
nuciozno slijedi prohtjevima idioma primdnosti u svim
gran:una k:uIturne industrije postaje mjerHom struc
nostl. St 1 kako se govori mora se moei kontrolirati
svakod?evnim jezik om, kao u logi6kom pozitivlizmu. Pro
.
UCentI su ekspertl Idiom zahtijeva nevjerojatnu pro
:
lZVOdnU snagu, on JU apsorb1ra i trosi. On sotonski na
ilazi 'raz1ikovnje kul1lU!rog ; onzervati:z;ma 0 pravom
.
.
1 uetnom stIlu. UmJetmm
bI se stilom u najboljem
s uaJu mgao nvati onaj koji je lizvana nametnut po
r]ma obh ka IkOJl se tomu odupi:ru. U kulturnoj indus
.
tIjl, me tIm,
size sve do sVlojih posljednjih elemenata
.
prOlzlazI IZ e aparature kao a zargon u kOji prelazi.
.
Pregvon kOJe IU!ffije1lnic i speoijalisti vode sa 'sponzo
:om I cenzorom oko prevIse nevjeroJatne lazi ne svjedo
.
c t?hko
0 rasponu unutar estetike koliko 0 divergen
..
cIJl:mteresa. Renome specijali:sta u kojem nalazi utociste
onaj posljednji ostatak predmetne autonomije dolazi u
sUk?b s poslovnom politikom crkve ili koncerna koji
prOlzvode Ikulturnu ,robu. Stvar je, medutim, po vlastitoj
iti vec opredmecena kao nesto st ce ici jos prije nego
od do sukoba po edinih linstancija. Jos prije nego
to
st JU Je Za:nuck kuptlO, sveta je Bernardette zasjala

u pogledu svog pjesnikakao reklama za sve zantereso
ve konwroije. To nastaje iz. poriva oblika. Stoga je
stll kuIturne inoostmije, koji 'se vase ne mora oprobati
na materijalu koji se odupire, ujedno i negacija stila.
Pomirenje opccg i posdmog, pravib i specificnih proh
Itjeva predmeta, proces kojim stil jedino moze Zadobiti
smisao,jest nistavan, jer uopce vise ne dolazi do nape-
1 42
tosti izmedu polova: krajnosti koje se dOllieu preSle su

u mutnu Identi6nost, opee moze zamijeni,ti posebno, i
obratno.
Ali, ova izopaeenost stila ipak neSto kamje 0 proSlom,
pravom stilru. Pojampravog Sltilarpostajerukulturnoj indus
triji prozimim kao esteticki ekv1valent gospodstva. Pred
stava o stilu kao puko esteti6koj zakanomjernosti reak
cional1no je 110mantJicno maSiamje. Jedinstvom se stila ne
saano u srednjem krseanskom vijekru nego i u renesansi
izrazuje ra:zJliCita st1ruktiura sooijalne moei a ne tamno
iskustvo ovladanog u kojem je zatvoreno ono apee. Ve
iki mjetIJiici nikada nrsu bili ani koji su najp01Jpunije
1 n savr eije u
r tjlovlja.vali Isti!, nego oni koji su stil u
.
voJ!m dJ.ehma l1lhvatlh kao tvrdocu spram kaoticnog
Izrav Ja patnJe,
a? negativnu istinu. U stilu djela
doblJao Je snagu anaJ 'Izraz bez kojeg hi lopstanak suteCi
pl1Osao. Cak i ono st se naziva klasicnim, na primjer,
Mozartova muzika, sadrli objektivme tendencije suprot
s avljene c ju koji nkriraju. Sve do Schonberga i
.
Pl assa vehkl su l:1mJetIlilcl zadriali nepovjerenje !spram
.
sttla 1 u predmm Istv rima sru se pridrzavali logike
.
stvam, a ne stlla. Ono s Olme su ekspresionisti li dadaisti
pole:nizi:rali, neis
! Hna Istila :kao takvog, trijumHra danas
v
u. PJevn? zargon
. oroonora, u dohro pogodenoj gra
c1Zlnost'1 llmske zVI}ezde, ,eak u majstorstvu fotografske
.
.
l:n;t' e b1Je n1h Ik<;>1lba zemljoradn1ka. U svakom je um
e ICk ?m dJelu nJegov stH obecanje. Time sto ono st
Je }zreno l?osre stv?m st la ulazi u vladajuce forme
OpOO S l, n:uzkalm, slhkarsk1 verbalni jezik t'reba da se
.
P?mIrl s 1deJom pravilne opcosti. Ovo obecanje umjet
mokog djela da ce rutiskanjem oblika ru drustveno basti
njene f ?rme stvo:dti istinu jest i nliZno i pretvorno. Ono
postavlJa n::alne fiorme postojeeeg kao apsolutno 'time
to se . pavI a 1;1 svoji1? estellickim deI1ivatima ulllapri
e daJe 1.unJnJe. tohko je prohtjev rumjetnosti uvijek
lldeologIJa. Ah, umJellnost nalazi iZlraz za patnju sarno
u raspri s tradicijom koja je sacLriama u stilu. Onaj
moment umjetnickog djela Ikoj'im ono nadilazi zbiljru
zaiJsta se ne moze odvoJiti od stila; aLi on se ne sastoji riz
pruzene harmonije, Uipitnog joomstva orme i sadrlaja,
!1
1ll?-
l!
POJAM
PROSVJETITELJSTVA
1 43
unutarnjeg i vanjskog, individue li drustva, nego iz onih

poteza u kojima se pojav;ljuje raskorak, u nuznom neus
pjehu strastvenih napora za identi6noseu. Umjesto da
se odvazi na takav neuspjeh ukiojem stil velikog umjet
rrickog djela uvijek negira sam sebe, ,slabije se umjet
ni6ko djelo uvijek pr1driavalo sli6nosti s drugima, su
rogata identienosti. Kulturna I]ndustrija 'konaeno postav
lja imitaciju kao apso1ut. BuduCi da daje samo jos stil,
ona razotkriva njegovu tajnu, poslrusrrost drustvenoj hi
jerarhiji. Danasnje este1Jioko barbarstvo dopunjuje ono
st prijeti duhoVinim tvorevinama vee Citavo vJ:1ijeme ot
kada se udruuju u kulturu i neutralizirajru. Govoriti 0
kultul'i oduvijek je slllpI1Otstavljeno kulturi. Zajednicki
nazivrrik kultura vee sacLrii ono zahvaeanje, katalogizi
ramje, klasifidranje koj'im .kultura stlllpa u carstvo admi
nistracije. Tek je lindllls1Jrijalizi1rana, konzekventna srup
sumcija sasvim primjerena ovom pojimu kulture. Time
st sve grane duhovne produkcije podjednako podreduje
jednoj te istoj svrsi, SVII1si zaposjedanja osjetila ljudi sve
do izlaska iz 'tvomice uveee pa :cia dolaska do ontrolnog
sata sljedeeeg jutra obiljezjlima onog istog procesa rada
koji danju sami pl1Ovode, ona podrugljivo ozbiljuje po
jam jedmstvene kiuhure koji filozofi osobnost:i slllprot
stavljaju omasovljenjru.
Tako se pokazuje da je Ilmlturna industrija, naj
kiruCi od svih stilova, upravo oiIj liberalizma kojem se
predbaouje nedostatak stila. Ne samo da su njezine kate
gorije i sacLriaji proizasli iz liberalne sfere, domesticira
nog naturalizma i operete i revije: moderni su kiultlllrni
koncerni mjesto gdje zajecLno sa odgovarajru6m tiJpom
poduzetnika prezivljava jos i dio sfere cirkulacije koja
inaee nestaje. Tu ne1Jko jos moze uspjeti, naravno, uko
liko se ne pridriava previSe kruto svojeg predmeta,
nego dopusta :cia se s nj1ime govori. Ono sto odstupa mo
ze preivjeti samo time da se svrsta. Time sto je njego
va diferencija spram kulturne industrije registrirana on
vec ;pada u nju, kao s'tJo zemljisni ref.oJ:1matori spadaju
u kapita1izam. Realnosti pd:mjereno ogoreenje postaje
I1Obnom oznakom onoga tko zeH u pogan uvesti novu
ideju. Ja\l1Ilost SlUV1remenog druSiva ne dopusta da dode
144
DIJ ALEKTIKA
PROSVJETITEL.J STYA
do bilo kakvog javnog optuiivanja u cijem zvuku oni

koji dobro zapazaju ne bi mogH odmah cuti onu promi
nentnost kojOim ce se buntovrrik izmiriti s Iastodrs im .
St je veca provalija izmedu zbora i sohsta, to c Sl
gumije mjestJO na Vlrhu dobiti onaj tko do ro odmJre
nom upadIjiVioscu zna pokazati svoju superlJornost. TIme
u kuIturnoj 1ndus1:J1ij.i ivi i daIje tendencija liberalizma
da otvara puteve onima kojima je staIo do uspjeha. Tr
iiste,koje se danas umnogome vec zatvara,ima jos funk
ciju pI1uianja puta sposabnima,ia o se llje?.va slobod
i na podrucju umjetnosti i na drug1m podrucJ1ma sastoJ1
da glrupima pruza slobodu umranja od gladi.
m
u tou
Nije slucajno da sistem kulturne industij proilazi i.z
.
.
tn.JumfI
liberalnih industrijskih zemaIja pa su u llJlma
rali svi njezini karakteristicni medijli, naroCito film,ra
dio, dzez i i1ustrirani casopisi. Nji1 hov napredak izvire,
doduse,iz opcih zakona kapitaIa. Gaumont i Pathe,Ul1stein i HugenbeI1g su ne bez srece slijedili internacio
naInitrend; tomu je pl'idonijela i pri, v,redna ovisnost
kontmenta 0 SAD i inflacija poslije rata. Posve je ilu1Jionarna vjera da je barbarstvo kulturne industrije pos
c u I tu r a I -1 a rg-a, zaostalosti amerikanske
Ijedica
svijesti za stanjem tehnke. Za tendencijom spram kultur
nog monopola je,naprrot'iv,zaostajala pretfasistioka Ev
ropa. Upravo takvoj ovisnosti duh moze biti zahvaIan
za ostatak samostalnosti a njegovi nosioci za svoju ma
kako zatomljenu egZlistenciju. U Njemackoj je nedostat
na prozetost ziViota demokratskom Iwntro10m paradok
salno djelovala. Mnogo stosta je ostaIo izvan onog trtis
nog mehanizma Imji je bujao u zapadnim zemljama.
Njemaoki sistem naobrazbe zajedno s univerzitetima,
, a,veHki orkestl'i,muzeji
umjetni6ki mjerodaVilla kazaliSt
bili su pI1otezirani. Politicke snage,drzava i opcine koje
su od apsolutizma naslijedile ove instituoije,sacuvali su
im ,dio one neovisnosti 0 odnosima gospodstva deklari
ranima na trtistu,neovisnosti k oju su im knezevi i fe
udaloi odriali sve do polovine devetnaestog stoljeca. To
je kasnijoj umjetnosti davalo oslonac nasuprot presu i
ponude i potraznje i jacalo je njezin otpor mnogo dulJe
nego st je dosizala zbiljska protekoija. Na trtistu se
.b
FOJA:\1 PROSVJETITEL.JSTVA
145
priznavanje kvaHtete koja nije kurentna i koja se ne

moze unovCiti pretvaraIo u kupovnu snagu: stoga su
pristojni muzicki i knjizevni izdavaci mugli podupirati
i one autore koji su donosili samo stovanje znaIaca. Um
jetnik je do 'kraja potpao pod stegu tek drasticnom pri
jetnjom da se kao esteticki struonjak mora svrstati u
privredni zivot. Nekoc SU, poput Kanta i Humea potpi
sivaLi sVioja p;isma sa poniZlni s1uga, a ujedno rusili
temelje prijestolja i oltara. Danas :wvu sefove vlada po
imenu,a svakim su umjetnickim porivom podredeni sudu
svojih nepismenih principala. Ana1iza st ju je prije st
godina dao TocqueViiUe u meooVlremenu se sasvim obisti
nila. Pod vIadavinom privatnih NUltUlPIlih monopola ti
ranstvo zaista >>pUsta tijelo slobodnim i laca se izravno
duse. Vladar tamo ne govori vise: ms1i poput mene ili
ces umrijeti. On kaze: slobodno mozes m1sliti drukcije
od mene, ostat ce ti tVioja dobra, tvoj zivot i sve tvoje,
ali od danas si stranac meau nama.2 Ono st nije kon
formistiako osudeno je na ekonomijsku nemoc koja se
nastavIja u duhovnoj nemoCi osobenjastva. Buduci da
je izbacen iz pogona,lako mu se moze dOlkazati nedostat
nost. U matel'ijalnoj 'se produkciji danas mehanizam po
nude i potraznje raspada,ali u duhovnoj produkoiji dje
luje kao kontmla u korist onih koji vladajiU. PotmsaCi
su radnici i namjeStenici, farmeri i malogradani. Kapita
listicka proizvodnja je do te mjere zahvatila njihovo tije10 i dusu da se bez o1ipora predajiU onome st im se nudi.
Kao st'O 'SU, svakako, ipodredeni uvijek ozbiljnije shva
cali moral koji su im nametali gospodal'i nego gospodari
sami, prevarene mase danas mnogo spremnije od onih
kojli su uspjeli ihvacajlll mit uspjeha. One imaju svoje
ze!je. Ne daju se smesti III ideologiji kojom ih poroblja
vaju. Zla Ijubav naroda spram onog st se s njim radi
cak preduhitruje pamet nadlenih mjesta. Ona je rig'O
0 f f ie e-a, a u velikirm je vreme
roznija od H ay s
nima davala snagu instanoijama Ulsmjerenima prot,iv nje-
2 A. de Tocqruev'iIlle, De la Democratie en Amerique, Pal,iJg

1864, vol. Il, . 151.
10
Dijalektika prosvjetiteljstva
146
ga, teroru tribunala. Ona, nasUJprot tragicnoj Garbo,podu

pire Mickey Rooneya, a Pajru Patka nasuprot Betty B oop
Industrija se onda raVina po v 0 t urn koji je sama prip
remila. Ono st su f a u x f r a i s za poduzeee koje nece
uspjeti u cjeli:ni iskoristJiti ugovor s padajucom zvijez
dom, legitimni su tI1Osko'Vi za cjelokupni 'sistem. On otr
canim sankcionkanjem zahtjeva za sundom inaugurira
totalnu h3Jrmonijru. Stru6nost i poznavanje stvari preziru
se kao umiSIjenost buduCi da'lmltura tako demakratski
svima dijeli svoj :privilegij. Zbog ideologijskog strana
ckog mira konformizam potrosaca ,i bezobrazlruk proiz
vodnje imaju mirn
: u savjest. Zadovoljavaju se reproduk
oijom uvijek ,istog.
Ovo vjeano jednako upravlja i stavom spram pros
losti. Ono novo u faZJi m3Jsovne kulture spram pO:lJnog li
beralizma jest upravo iskljuCivanje svega iJ1ovog. Stmj
rotira na istom mjestu. On vec odreduje potrosnju, pa
ipak izbacuje sve st nije opl1obano. Filmadzije nepovjer
Ijivo promatraju svaki lrukopis ukoliko nije vec po sebi
bestseler pa pruza 'st3Jnovitu sigurnost Stoga 'se nepresta
no govori 0 i de a, n 10 v e l t y i 's u Ir p 'r i s e, 0 anome
sto bi bilo ujedno i prisno i jos nepoznato. Tomu 'sluze
i tempo i dinamika. NiSta ne smije ostati kao st je bilo,
sve se mora neprestano kretati, teci. Jer samo univerzal
na pobjeda Titma mehani6ke produkcije i reprodukcije
obecava da se niSta nece promijeniti, da ce sve ostati po
st3Jrom, da se nece pojaviti nista sto ne bi odgovaralo..
Dodaci oprobanom kulturnom inventaru previSe su spe
kulativni. Zamrznuti tipovi formi poput skeca, Ikratke
pI1ice, problemskog filma, slagera, zapravo Sill normativ
no prireden, pI1ijeteci oktroir3Jn prosjek pomo1iberalnag
ukusa. Mocnici u kulturnim agenturama, bez obzira na
to da Id. proizJlaze iz konfekcije ili koledza, usuglaseni to
Hko koLilw je to ruopce moguce za menadzere, vec 'su 0davno sanirali i racionalizi'rali objektivni duh. Cini se
kao .da je nelw ,sveprisutno nadlestvo pregledalo materi
jal i sastavillo mjemdavni katalog kultumih dobara u
kojima 'se sazeto navode serije koje se mogru isporuCiti.
Ideje 'su zapisane na nebu kulture, na Imjem su kod Pla.
147
tona vec izbrojene, gdje su cak i same brojke, ne mogu

se uvecati ni promijeniti, konacne suo
Zabava li svi elementi kulturne industrije postoja
li su davno prije nje. Sada bivaju zahvaceni odozgo i
dovedeni na viSlinu vremena. Kulturna se industrija ma
ze pohvaliti cia je odlu6no provelaeesto nespretnu tran
spozioiju kulture u sferu potroSiJ1je, da je to uzdigla u
prinaip, oslobodila zabavu nametljivih naivnosti i pop
ravila kakvocu robe. Sto moenija je po'Stala, sto je ne
umitnije otjerala :svakog autsajdera bilo IU propast bilo
u sindikat, to je postajala finija i uzvisenija s'Ve dok se
konacno ne zakljucuje sintezom Beethovena i Casino de Pa
ris. Njezina je pobjeda dvostruka: ono st izvana brise
kao i:stinu maze unutra beskrajno Ireproducirati kao lat.
Laka umjetnost kao takva, zabava, po sebi nije forma
raspadanja. Onaj tko je optufuje kao izdajstvo ideala
cistog izraza gaji iluzije 0 drustvu. Cistota gradanske um
jetnosti koja se hipostazirala kao carstvo slobode u sup
rotnosti spram materijalne prakse, od samog je pocetka
placena iskljucenjem nize Ildase, a umjetnost ostaje vjer
na njezinoj stvari, pravHnoj opcO'sili, upravo slobodna od
svrha lame opcosti. Ozbiljna umjetnost nije bila dostup
na onima koj:ima je zbog nevolje i priViska opstanka oz
biljnost bila poput poruge i koji se moraju veseliti tomu
da se u ana vrijeme kada nisu upregnuti mogu opustiti.
Laka je umjetnost poput sjenke pratila autonomnu. Ona
je drustvena ne6ista savjest ozbiljne umjetnosti. Ono sto
je ovoj zbog njeZJinih drustvenih pretpostavld moral0
umaCi od i:strnitog, daje onoj privid stvaI1lle opravdano
sti. IsHna jest u tom rascjepu: on barem negativno izgo
vara negativm:ost kulture u kojoj se zbrajaju sfere. Sup
rotnost se niposto ne maze pompiti time sto bi se laka
u:mjetnost primHa u :ozbiljnu, ili obratno. Upravo to po
kusava kulturna rndustrija. Njoj podjednako smeta to
st se cirkus, panoptikum i bordel udaljuju od drustva
kao i sto to Cine Schonberg i Karl Kraus. Stoga dzeZJista
Benny Goodman 'treba da nas1lUipi s budimpestanskim
gudackim kvartetom ritmi6ki Ipedantnije od 'svakog fil
harmonijskog kI3Jrinetista, dolk BudirnpeSianci sviraju
tako glatko verti:kalno i slatko 'kao Guy Lombapdo. Nisu
148
karaktooisti,cmi nenaobraienost, glupost i neotesanost.

Nekadasnja smira dokinuta je u ku:lturnoj industriji
vlastitom perfekcijoQm, zabranom i drn:n estioirranjem d le
tantizma, ialm se neprestano dogadaJu grube pogreske
bez 'kojih se uopce ne moze zamisliti ovaj niv.< u.v se
nosti. Novo pd tomu je, meautim, da se nepomlrlJl' vl e
lementi 'kulture, umjetnost i razonoda svojim podre
divanjem pod svrhu dovode do jedne jedine lazne for
mule: totalnosti kultume in
J oostmije. Ona se sastoji iz
ponavljanja. To sto su Ikarakteristiane novine koulturne
indUlstrije dosljedno 'samo pUlka poboljsanja masovne
reprodukcije nije nesto st bi sistemu bilo izvanjsko.
Interes brojIllih potrosaca se is razlogom vezuje uz teh
niku, a ne uz kruto obavljane, ispraznjene i vec skoro
napustene sadrzaje. Drustvena mac koju gledaoci obo
zavaju djelatnije se 06ituje u sveprisutnosti stereotipa
koju namece tehIll1ka nego u ustajalim j,deologijama ko
je predstavljaju efememi Isaddaj.
No, !kulituI1lla industl'ija Ipak ostaje pogon za za
bavu. Njeno odlu6ivanje 00 potrosacima posredovano je
zabavom; zabava ne nestaje jasnim d1ktatom, nego zbog
nepriJateljstva Ispram 'svega sto bi nadilaZiilo zabavu sadr
zanog u Isamom prindpu zabave. BuduCi da do utjelov
ljenja IteIll dencija kulturne industrije u kl\lli .j mesu pub
like dolazi cje10kupnim d:rustvenim procesom, prdivlja
vanje triista na tom pod:rucju djeluje stimulativno. PoQt
raznja jos nije zamijenjena jednostavIlIom poslusnoscu.
VeHka reorganizacija ilma nesto prije prvoQg svjetskog
rata, koQja je bila pretpostav;ka njegove ekspanzije, sasto
jala se u.pravo iz svjesnog prilagodavanja potrebama pub
like registriranim na blagajnama, rpotJrebama koje su se
u pionirskim danima platna jedva uzimale u obZlir. Ka
petani filma, koji, doduse, uvijek samo lisprabavaju ,vo
je primjere, viSe Hi manje fenomenalne slagere, a 'IllpO
st protu:primjer, istinu, to jos danas dozivljavaju tak?
Njihova je iJdeologija posao. IlStJinito pri tomu jest da .le
snaga kultufI1lle IlIdustl'ije u njezinom jed nstvu s prOlz
vedenim
rpotrebama, ne u jednostavnoJ
suprotJnt
spram njih, pa makar se radilo 0 sUJprotnosti Is,:em?OI 1
nemooi. - Zabava je u uvjetima poznog kapltallzma
149
produzetak rada. Zabavu traZi onaj l1ko zeli uteCi meha

niZJiranom :radnom procesu da bi mu bio i]jnova dorastao.
Ujedno, meduHm, mehanzaoija ima toliku vlast nad
onim ,tko korsti slobodno Vll'ijeme i njegovom 'srecom,
ona toli!ko temeljito odreduje praizvodnju [1obe za zaba
vu da ne moze dozivljavati v1se niSta drugo nego kopije
samog nocinog procesa. Navodni saddaj 'samo je bl'ijeda
pov,rsina; ono st se pamti jest automat z lrni 'slijed nOr
m1ranih poslova. Radni proces u tVOr:nCI I re u mov e
se zaboraviti time st ce se u dOlkollCI kopl!ratl. To Je
neizljeciva bolest svake zabave. Zadovoljstvo 'se pretva
ra u dosadu jer, da bi ostalo zadovol}stvo, navodno ne
smije traiiti n1ka:kav narpor pa 'se, Istoga,korece u. tro
utvrdenim nizovima asooijacija. Gledaoou ne SffilJU bItl
potrebne nikalkve vlastite misli: proizvod propisje sva
ku reakciju: ne svojom lPredmetnom svezom - nJe nema
ukoliko hi zahtijevala razmiMjanje - nego signalima.
Bl1iZlljivoQ se izbjegava ,svaka logi6ka sveza k01 a bi izi i
.
,
vala sposobnost duha. azvojtreba po mogucnostl
,shJe
diti iz situacije koja neposredno prethodi, a niposto iz
ideje cjeHne. Ni,kalkrvog dogadanja nema koje bi se moglo
oduprijeti nastojanjlima suradn1ka da iz svake scene I O
biju sve st se moze. Konacno Ise calk i sama Ishema oml
opasnom buduCi da je iJpak davala nekakVlU, ia:ko bijed
nu smisaonu svezu tamo gdje bi se smjela akcepti:rati
sa o besmislenost. CestoQ ise dogadanju zlobno ne daje
onaj nastavak koji bi u skladu sa starom shemom tra
zili karakteri l i predmet. Umjesto 'toga se za slijedeCi ko
rak uzima privildno najlll!spjelija zamisao pisca uz danu
situaciju. Tupo izmudreno iznooadenje upada u filmsko
dogadanje. Tendencija proizvoda da se ZJloQbno vrati pu
koj gluposti, teI1Jdencija u kOj?j ISU sll1!djelovali i n8;!rods a
.
umjetnost, i farse i klovnovl, 'sve do Chaphna I bace
Marx, najjasnije isiupa u manje njegovanim Za;nmv'llIla .
Dok filmovi sa Bette Davis ,i Greer Garson iz jedmstva so
cijalnopsihologijiskog slucaja jos izvlace nesto poput
prrohtjeva za jednoQ:maooim ,dogadanjem, ana dru.ga ten
dencija dosla je sasvim do izrazaja u tekstoviI?-a n 0.
v e l t y s o n g-a, u kriminalistickom fi1mu i stnpovlm.
.
Sama misao komada masakrira se poput obJeka1ta kOffiI-
1 50
DIJALEKTIKA PROSVJETITEUSTVA
ke i objekata strave. N o v e l t y s o n g 0 v i oduvijek su

zivjeli IOd ,i1Jrugivanja smislu, koji ikao prethodnici i nas
tavlj aci ipsihoanalize reduciraju na seksualnu simboliku.
U ,danasnjim Ikriminalistiokim ilmovima i filmovima 0
piUstolovinama gledaocu nije vise dano da prisustvuj e
procesu raZJrjesavanja. On se i u pl'Oizvodima ovog zanra
koji ne irorniZliraju mora zadovoljiti snravom j edva p ove
zanih situacija.
Animkani filmovi su nekoc bili eksponenti maste
nasuprot racionalizJIDu. Oni su bili ujedno i pravedni
spram ivot]nja ,j stvari koje su elektrizirali, buduCi da
su osakacenima davali dmgi zivot. Danas samo jos pot
v:rduju pobjedu tehnologijskog IUma nad ist;inom. Prije
nekoHko godina imali su konzisten1me sadrtaje koji su
se tek u posljednjrim mnutima pretvorili u zbrku utrki
vanja. Nj ihov j e naCin postupanj a po tomu naLikovao
stal'Oj navici s I a ip s t i c k ,komedij e. Sada su se, me
dutim, vremenske relacije pobrkale. Samo u prvim sek
vencijama ani'll1iranog filma navodi se nekakav motiv
za cjelokupno zbivanje da bi 'se u nastavku mogao uto
liko temeljitije razoriti: uz povilke publike glavni j e ju
nak bacan naokolo. Tako kvantiteta organizirane zabave
prelazi u kvalitetu organizirane oNrutnosti. Samozvani
cenzori filmske industrije, njezini srrodnici po izboru,
bdiju nad dmIDom tog nedjela u vidu potjere. Ova ve
selost Ill!kJid vjel'Ojatno uzivanje u zagI1lj aju i adgada za
.
dovalJavanJe sve do dana pogroma. Ukoliko animirani
filmovi pored navikavanja osjetila na novi tempo uopce
jos nesto pruZaju, onda j e to da uspijevaju u sve moz
gove utuviti staru mudrost da je kontinuirano zatomlj i
vanj e, J ornljcnje svakog individuaInog o tpora, uvjet zivo
ta u ovum drustvu. Paja Patak dobija batine u crtanim
Hlmovima, a nesretnici u reaInosti; sve to samo zato da
bi se gledaoci navikli na svoje vlastite batine.
Uzivanje u nasHju poCinjenom onome Imj i se pri
kazuje rprelazi u nasilj e nad gledaocem, razbibriga u na
por. UmoI1no oko ne smije propustiti niSta sto su struc
njaci izmirslili kao stimulans, nitko ne smije ni za trenu
tak ispasti g1up u pracenju lukavosti prikazanog, sve
valj a :slijediti i pokazivati onu istu okretmost koju se
151
prdstavoI? prikazuj e i propagira. Stoga j e postalo upi

tlllm . a 11 kulturna industrij a uopce jos izv>TSuje onu
.
funkcIJu razonode kOJom se toliko glasno hvaIi. Ukoliko
bi zatvlOrili v iki dio k ino-vorana i zapeatili radio-apa
.
rate, potrosaclma ne bl tohko nedostaJ ah. Korak s ulice
t?: kino i nako vise ne vodi u snove, a Cim institucije svo
JIm pukIm opstankom vise ne namecu obvezu da se
koriste, ne bi se j avljaIa neka narocita teznja za njiho
vim koristenjem. Ovakva obustava p ogona ne bi bila
reakcionarno razbij anje strojeva. Osteceni ionako ne bi
bil enDuzij sti, nego ani na kojima <se sve prelama, oni
kO]1. z ao ta)u . a kio-dv rane, unatoc fiImova koji ju
.
.
.
tre ':lJ u JOs vse rntegnratl, 1pak daje domaCici nekakvo
U cIste kOJ em mo e nekoHko sati nekorntrolirrano sje
dIt1, kao st Je nekoc, dok su jos postojali stanovi i sIo
bodna vecer, gledala kl10Z prozor. U veIikim centrima
oni koji su bez zaposIenj a tim mjestima u kojima j
.
temperatrura rguI :rana lml nalaze toplinu, a ljeti ugo
dan hlad. Inace, cak ill po postojeCim mjerilima, ova
abrekl aparatura za zabavu ne 6ni zivote Ijudi \"redni
J lma Misao 0 eksploatiranju danih tehnickih moguc
:
nosh, 0 punom koristenju kapaciteta za esteti6ku ma
sovu potrosnju dio je sistema koji odbij a koristenje ka
paCIteta kada se radi 0 d'0bdanju gladi.
Kul urn in us rija epres ano obe ava potroa
.
Ima
o
o st lm np ?st ? nece dartl. Pnznan1cu koja obe

cava uZItak u sadrzaJu 1 opremi staIno prolongka: pred
sta.va se zapravo sastoji samo iz obecanj a, nikada ne do11 ono pravo, gost se mora zadovolj iti citanjem j elov
lll.ka. Ponuda, pmbudena svim tim sjajnim imenima i
shkama, na kraju nailazi samo na veHcanje one sive sva
k?dnevice ojoj se zeljelo uteCi. Ni umjetnicka dj ela se
.
msu sastoJala 1Z seksualnih ekshibicija. Time st 9U
medutim, odricanje oblikovala 'kao nesto negativno tak
reCi su opozivala p nizavanje poriva u posredo anje,
spasavalla ono zabranJeno. To je tajlna estetioke sublimaci
j e : pred ta vljati slomljeno ispunjenje. Kulturna indU'strij a
.
ne subhmIra,
ona zatomljuj e. Time st uvijek narnovo
eksponira mo za Cime se zudi, izazovne grudi i gala iprsa
sportskog J unaka, ona samo podbada onu nesublimiranu
1 52
DIJr\.LEKTl lA PROSVJETITELJSTVA
preZudnju 'rooj a je zbog navilknu tos ti na odricanje vee

odavno zakrzljala u mazohizam. Nema ni,kakve erotske
situacije u kojoj d raZe nje i podsjeeanje ne bi bilo udru
zeno s upozore nj em da se nikada neee smjeti iCi do kra
ja. H a y s 0 f f i c e samo potvrduje ritual ko j i kul
turna i ndustrija ionako pmvodi: Tantalov ritual. Umjet
nicka su djela asketska i bez s tLda, roll'l tll'rn a je industri
j a pOI1nografiska i srameZll jiva . Ona ljubav ,redudra na
romans e. A u talkvoj se n:!lookciji mnogo stosta dopusta,
cak je libertinstvo specijali<tet s dobrom prodom, tocno
odmjere no i s obnom ozmakom >d a ir i n g . Serrij s ko m
produkcijom sek:sua'lnog autmllatlSlki s e prorvodi njegovo
po tis kivanje . Hlmska zvij e21da ill koju 'Se treba za:ljubiti
zbog svojeg je ub1kviteta vee unaprijed svo j a vlastita
k opi j a . Svaki tenorsrki glas zvuCi poput Car u s ovlj eve plo
ce a djevojaoka lica iz Texas a vee prilOOdno pOipTimaju lik
u:spjelih modela po ikojima je Hollywood stvorrio tip . '
MehaniCka 'reprodukcija Lij epog, kojoj , medutim, reak
cionarno sanj arenje 0 ku:lturri svojim metodicnim oboza
vanjem individualnosti j,de nwuku, ne ostavlj a vise pros
toOra onoj besvj esnoj ildolatrij,i uz koje je lijepo bilo ve
zano. Trijll'mf nad Ijepotom izvrSuje humor, zluradost
zb og ,svake uspJesne ,propasti. Smije se tomu st iIlema
n iceg smij esno g viSe . Smijeh, kako onaj zbo g pomire
nj a tako i onaj zbo g strave, uvij ek prati trenutak kada
neki strah prestaje. On ukazuje na IOs lobodenj e , bilo od
tj elesne -opasnosti, bilo od zamki logi ke . Pomireni smijeh
zvuCi ,kao jeka bijega od moCi, a onaj zli svladava 'strah
time st prelazi na stranu instancij a koj ih se valj a bo
j ati. Smijeh je j eka moCi :koj oj se ne moze pob jeCi.
Zaba'va jest celicna kupka. Industrija zabave ju stalno
pr opisuj e . U njoj se smi j eh pre t vara u ins trument ob
manj ivanj a 'sreee. On se u tJrenuoima sreee ne poj avlju
je, s amo f-Hmovi i ope rete predst avlj aj u seks glasnim
,smij ehom. Bau delaire , meOiutim, tako je b ez hum ora kao
s amo j os Holderlin. U kriViom drustvu smijeh je poput
neke bolesti napao sreeu i po ku s ava j e uvuCi u svoju
bezvrijednu totalnost. Smijati se necemu uvijek znaCi
ismijati, to, i onaj zivot koj i po Bergsonovom mnjeniu
probija utvI1de zapravo j e barbarski zivot k o j i napa da ,
1 53
samopotvrdivanje koje u drustvenom ZiViotu dobij a pri

liku da odbaci svaku s avje snos t. Kolektiv onih koji se
smiju parodija je covjeeanstva. To su monade, a svaka
od njih se p redaj e uzivanju da bude na racun drugih
spremna na sve, s time st ima ve6nu na sVlOjoj strani.
Takva je harmonija karika1:l1.lira soHdamo s ti. Ono davol
sko laznog 'Smijeha upravo je u tomu da nuZno p aro dira
cak i ono najbolje, rpomirenje. UzHak j est, medutim,
nesto strogo: r e s s e v e 'r a e s t v e r u m g a u d i u m.
Ideologija manastira po kojoj nije askeza nego spolni
a!kt odricanj e od blazenstva koje se moze postignuti nega
tivno se potvrduje u oZJbiljnost i Ijubavnika koj i pun slu t
nj i zadrZava svaki trenutak zivota sto mu izmice. Kul
tUl1lla inoos1trija ilvodi bodro odricanje umjesto bola koj i
je prisutan i u opijenosti i III askezi. Vrhmnni je zakon
da se ionako ne moze dobiti OI1JO st 'se zeli, pa se ,s time
valja smijuCi 'Se miJ:1iti. Permanentno 'se odricanje koje
trazi civilizacija nanosi onome troo je bez svake dvojbe
j os jedno m zahvacen u svaklom proizvodu kulturne in
dustrije. Zahvaeenima s e nudi ono st im Ise oduzima.
To se zbiva u ero tskom dogadaju. Upravo zato st do nje
ga ne smije doCi, 'sve se Virti oroo ko itu s a. Strozi je tabu
nad time da se u film u prikaze ilegitimni odnos, a da
nj egovi nosioci ne budu zahvaeeni kaznom, nego nad ti
me da se buduCi zet milijunasa vezlUj e s IracLn iok i m pok
retom. U s upro tno st i spr am l iberaln og razdoblj a, i in
dustrij aliz irana i naro dska ku1tura smiju sebi dopu sti t i
o sudiva nje kapitalizma ; ne smiju, rnedutim, odrustati od
pri j etnj e kas t rac i j o m . Ta pJ:1ij etnj a j est njihova bit. ana
traj e dalje od organiziranog labavljenja nacina ponasa
nj a spram nosioca unif'ormi u vedrim fil movima koje
k on acno producira i u rcalnost. D ana s nije vi Se pre
sudan pur i t an iz am , iako u vidu zenskih organizacija j os
uv i j ek dolazi do iZiraza i a, n ego n e ophodn ost koja lezi
u s istemu, da se, naime, po1Jrosac ne i spus t i iz ruku,
da mu se ni za tronutak ne <cia naslut iti moguenos t
o tpo:"a. P rincip prop isuj e da pot ros a 6u, doduSe, treba
sve potrebe predstaviti kao da ih kulturna indus trij a
moze ispuniti , ali , s d ruge strane, te po trebe vee una
prij ed urediti tako da u njima samog sebe dozivlj ava
1 54
samo kao potJrosaca, ka.o objekt kulturne iI1dustrije.

Ne samo da ga ona uvjerava da je ta njezina obmana za
do v.oljenje, neg.o mu, osim toga, j.os i pojasnjuje da se,
.
htlO to on ili ne, mora pomiriti s ,time st mu se nudi .
Bijeg iz svakodneviee st ga u svim svoj im granama
obecava kulturna industrij a nesto je rkao oni vieevi 0
otmici kceri u americkim humo:ristickim listovima: sam
otae u tami pric1rZava Ijestve. Kulturna industrija onu
istu svakodnevicu nudi kao da se radi 0 raju. I bjezanje
i otmica unaprij ed su odredeni za to da vracaju natrag
na polaznu tooku. Zabava uvecava rezignaeiju k oj a je za
bavom zeljela zaboraviti na sebe.
Dokraj a razulareno zabavljanje ne bi bilo samo
suprotnost umjetmosti nego i ekstrem koji bi ju dotieao.
Txainovska apsurc1nost, s kojom americka kuliurna in
dustrij a ponekad koketira, mogla bi predstavlj ati korek
tiv umj etnosti. St umjetnost ozbiljnije zeli biti protue
rjecje opstanku to viSe liCi na .ozbilj nost opstanka, na svo
ju suprotnost: st viSe Irada tros,i na t.o da se c1sto raz
vije iz zakona forme, to viSe rada zahtijeva od razumi
j evanj a, iako j e zaprav.o zeljela negkati muku rada. U
mnogim revij skim filmovima, a prije svega u grotes
kama i u f u n n ,i e s, u nekim !se trenueima poj avlju
je mogucnost ove negacije. Do njezinog ozbiljenja, do
duse, ne smije doci. Uobicajeno zabavljanje ogranicuje
dosljednu CiMu zabavu, opus'teno pracenj e sarenih aso
eijaeija i sretnog besmisla; to je zabavljanje .ometano
surogatam povezanog smisla koji Ikulturna industrij a na
svaki naCin zeli nametJnuti svojim proizvodima, a ujed
no ga namigujuoi pretvara u puku ispriku za pojavlj iva
nje zvijezdi. Biografijlske i druge fabule Ikrpaju djelice
besislen.osti u ned.otupavo dogadanje. Tu ne odjekuj e
ludma kapa sa zvonCiCima, nego svezanj kljuceva kapita
l stickog uma koj i u same slike smjesta uzivanje u nap
redovanju . Svaki poljubac u revijskom filmu mora biti
doprinos boksacevoj kadjeri, ili ,karijeri nekog drugog
eksperta za slagere koji se upravo velica. Obmana nije
u tomu st kulturma industrij a rn'Uldi zabavu, nego u to
mu st.o kvari uZtak poslovnom ogranicenoscu u klise
jima ideologije kultU!re koj a likv1dira samu sebe. Etika
1 55
i ukus odbacuju nesputano zabavlj anje kao >>llaivno naivnost se smatra j ednako strasnom kao i intelektuali
zam - i ograniouj e cak i tehnioke mogucnosti. Kulturna
industrij a je pokvarena, ali ne kao gresni BabHon, ne
go zbog t.oga st je katedrala uzviSene zabave. Na svim
stupnjevima, od Hemingwaya do Emila Ludwiga, od
mrs. Minivera do Lonea Rangera, od Toscaninija do Gu
ya LombaJ1da, duh, koji gotov zaposjedaju umjetnost i
znanost, prozet je neistinom. Tragovi neceg boljeg u kuI
turnoj su indust1r iji oouv3lIli u onim potezima koj i su
bliski cirkwm, u besmisleno-upoJ1noj spretnost<i jahaca,
akrobata i klovna, >u obrani i o pravdanju prava tjeles
ne umjetnosti spram duhovne umjetnosti .3 Ali, skro
vista bezdusne arti'Stike koja, nasuprot drustvenom me
hanizmu, zaS'tupa ono ljudsko b rzo rnestaju zbog plani
ruceg uma koji od svega traZi da dokaze 'Svoje znace
nje i uCinak. On tu dolje isto tako neumi tno unistava
ovo besmislleno kao sto gore Iradikalno brise smisao um
j etnickih djela.
Fuzioni'ranje kulture i zabave danas se ne odvija

samo kao depravacij a umjetnosti nego ujedno i kao nu.z
no produhovlj avanj e zabave. Ono je 'sadra.zno vec i u t.omu
st zabavi prisustvujemo samo ikao paslici, kao kino-fo
tografiji ili radio-snimku. U doba liberalne ekspanzije
zabava je zivjela od neupitnog povjerenj a u hudu6nost :
sve ce ostati jednakim pa ipak boljim. Danas se ta vje
'ra jos jednom prozima duhom; postaje tako fin.om da
iz oCijru gubi svaki cilj i vidi samo zlatnu pozadinu pro
j-ieirranu iza onog zbilj skog. Ta se pozadina sastoji iz
znacajnih akcenata koji se, sasvim paralelno zivotu, do
djeljuj u krasnom momku, Vlrloj djevojci, b ezobzirnosti
maskiranoj u karakter, interesu za sport i, konacno, au
tomobiHma i cigaretama, i to cak i tamo gdje zabava ne
ide na racun reklamnog raoUina ne:posrednog proizvodaca
nego citav.og sistema kao takvog. I samo zabavlj anj e po
staje idealom, razonoda stupa na mjesto viSih dobara
3 Franz Wedekind, GesammeUe Werke, Munchen, 1921, Band
IX, S. 426.
156
DU ALEKTIKA
PROSVJETITELJSTVA
koje. m.si dokraJ a oduzim time st ih ponavlj a jos ste

reot:l:pmJe nego st ponavlJa privatno placene reklamne
fraze. Usrdnost, subjektivno ograniceni oblik istine uvi
j ek je viSe ovisila 0 vanjskom gospodam nego st j slru
tila. Kultuma je i'Thdustrij a pretvara U otvorenu Iaz. Do
zivljava se ,kao trabunj anje, koje se kao prijatnogor
ki do:atk pihvac.a u !:eligio:zmim bestselerima, u psi
hologlJsklm fllmovlma I w o m e n s e Ir i a 1 s, da bi se
u zbiljskom zivotu st holje mogli obraniti od svakog
l}skog. poriva. U tm smislu ta razonoda pruza pro
elseavaJ e afekata kOJe vec Aristotel prilpisuje tragediji,
a MartImer Aidler-Hlmru . Kultuma industrij a razotkriva
tako istinu i 0 stilu i 0 'katami.
t.o cVlfsce postaju pozicije kulturne inciustrij e, to
v
sualJe IIl:0ze
t;>a postupati s potrebama potrosaea,
prOlzvodltI,
upravljati njima, diseiplinirati, cak
oze
l
.
I POVUCl azonodu : krui je napredak neogranicen .

All, sama J e ta tendencIJa lmanentna principu razonode
kao gradanskom prosvjetiteljskom principu. Kao st ie
pogan za raz:on t;> du umnogome proicZvod industrije, kOJa
maama pUdl dJelo P0IIl:0cu sizea, reprodukeijru slike po
moc p lJkazan: poslastIee i, obratno, prasak za pruding
naslIkamm pudmgom, takiO se u razonodi uvij ek vec osje
c ono tr,govcki nametnuto, s a l e s t a 1 rk, glas op
sJenara sa saJJ?ista. Izvorni afinitet izmedu trgovine i
zabae pokaJe se medutim, u pavlastitom smislu za
:
.
bav . apololJ I drustva. ZabavlptI
se znaci bitl suglasan .
To Ie moguee samo takio da se zabava izolira od ejeline
drustvenog procesa, da se napravi nemustom i od sa
mog oetka npusti neumitni prohtjev svakog djela: da
u. svoJoJ ?gramee?o s i reflektira ej eHnu . Zabavlj anje u
.
vIJek zna<:l : ne mlsl. tI na to, zaboraviti patnju cak iako
. .
e ona ' pnka.uJe Jegova je osnova nemoc. Zabavlj anje
J est zlsta lJeg, all ne kao st ono samo to tv:rdi, bijeg
.
od. } ose zbIJe, ne?o zadnje pomi sli na otpor koja jos
moze ?statI u tOJ zbIlJ l. . Oslobodenje st ga obecava za
bava J est osl?bodenj e od misljenja kao negacije. Bezo
brazluk reton0r,lOg pitanja sto ljudi zele imati jest u
.
.
omu da . se rpozlva na one lste
IJude kao na mislece sub
J ekte kOJe po svoj em speeificnom zadatku odvikava od
1 57
miSljenj a. Cak i tame gdje se publika buni protiv indust

l1ije zabave, radi se 0 konzekventnoj liSenosti otpora kojoj
je industrij a te ljude naucila. No ipak je sve teze odrZati
red. Napredak zagluplj ivanj a ne smije zaostati za napret
kom inteligencij e. U stoljecu statistlke ljudi su previse
bilstri da bi se identificirali s milijunasem na platnu, a
ujedno i previse tupi da makar malo napuste pravilo ve
likog broja. Ideologija se skriva u racunu vjeroj atnosti.
Sreca nece doCi svakome, nego onome tko izvuce srecku,
toviSe, onome kojeg odredi viSa moc - uglavnom, in
dustrij a zabave koj a se prikazuje kao da je stalno u
potrazi. Figure koje nalaze lovei na ,talente i koje studio
onda naveliko istice, idealni su tipovi novog ovisnog sred
njeg staleta. Zenska starleta treba simbolizirati sluzbe
nieu, doduse, tako da j oj je za razliku od zbiljske vee
unaprijed odreden vecemj i ogrtac. Tako se ujedno pri
kazuj e mogucnost da gledateljica sama bude prikazana
na platnu i, jos razgovj etmij e, distaneij a. Samo ce j edna
dobiti veliki zgodltak, samo je j edan prominentan, pa
iako matematicki, svi imaju is tu mogu6nost, ona je za
svakog poj edinacno toliko minimalna da j e najbolje da
je se odmah odrekne i veseli se sreCi drugoga, nekoga
tko bi mogao biti i on sam, a ipak to nikada neee biti.
Tamo gdje kulturna industrij a j os poziva na naivnu
identifikaciju odmah ju i demamtira. Nitko se u tome
ne moze viSe izgubiti. Nekoe je gledalae na filmu vidio
u svadbi onog drugog sV'oju vlastitu. Sada su sretniei na
platnu primj erci istog I10da kao i svallko iz publike, a] i
tom se jednakoscu postavlj a nedok1divo razdvaj anj e ljud
skih elemenata. Savrsena slienost j est apsolutna razlika .
I denticnost roda zabranjuje identicnost slucajeva. Kul
turna ndustrija je zlobno ozbilj ila covj eka kao biCe ro
da. Svatko je samo jos ono time moze nadomjestiti sva
kog dmgog: svatiko je fungibi:lan, egzemplar. On sam
kao individ'lla jest ono st se apsolutno moze zamij eniti,
Cisto nista, a ll!pravo ce to osjetiti ukoliko vremenom iz
gubi slicll'ost. Time se mij enj a unutarnja sveza religije
uspjeha koja se inace strogo cuva. Na mjesto onog puta
p e r a s 'P e r a a d a s t r a, koj i pretpostavlja nevo
Iju i ampore, sve visc stupa premij a. Ideologija velica
1 58
element sljepoee u odlucivamju a tomu kaji ee sang pas

tati slageram, koja statistica junakinja. Filmavi naglasa
vaju slucajnost. Time sta nameeu bitnu jednakost svojih
karaktera, s iznimkam zlikavca, sve da izbacivanj a fi
zianamija kaje ne odgavaraju, na primjer, ta:kvih kakva
je Garba, kaja ne izgleda kaa da maze biti pozdravljena
sa H e 1 1 s i s t e r , oni isprva gledaocima olalksava
ju zivat. Gavori im se da uopee ne trebaju biti drukci
j ima nega sta j esu, i da bi zaprava magli uspjeti a da se
ad njih ne acekuje nesta za sta maju da to ne bi mogli.
Ali, ujedna im se daje i mig da napar ne vodi 'l1icemu, bu
duCi da cak ni gradanska sreea nema viSe nikakve sveze
s izracunljivim efektom njihavog rada. Oni taj mig ra
zumiju. U osnavi svi prepannaju slucaj kaji nekame da
nasi sreeu kaa drugu stranu planiranja. Uprava zata jer
su se snage drustva vee talika razvile da raciana}nasti
da bi svatka mogao biti 1nzenjef ili menadzer, pastala je
patpuna iracionalnim to u kaga drustva investira pred
znanje ili pavjerenje za takve funkcije. Slucaj i planira
nje pastaju identicni buduei da zbag jednakiasti Ijudi
sreea i nesreea pajedinca, sve da vrhuski, gubi svalm
eJmnamijska znacenje. Sam slucaj se planira; ne u tamu
da ee pogoditi avog i1i anog odredenag pajedinca, nega
u tamu da se vjeruje u njegava djelovanje. On sluzi kaa
alibi anih koji planiraju i stvara privid da mreza tran
sakcija i mjera u kaju se pretvari;a zivot ostavlja mjesta
za spontane neposredne adnose medu Ijudima. Takva se
slabada u razliCitim medijima kulturne industrije simba
lizira praizvoljnim bimnjem prasjecnih slucajeva. U de
taljiranim izvjestajima ilustriranih casopisa a skromna
sjajnim zabavnim putavanjima sretnice sta ih prireduje
casapis, sretnice kaja je najradije neka tipkacica, kaja
je u natjecaju vjerajatna pabijedila na osnavi veza s 1'0kalnim velicinama, adrazuje se opea nemoe. Oni su toli
ko jasno samo materijal da oni koji raspolazu mogu bi
la kaga primiti u svaje neba i ponovno odbaciti: njegovo
pravo i njegov rad nisu nicemu. IIll!dustrija se za covjeka
zanima sama kaa za svoju ,stranku i namjestenika i za
ista je covjecanstva kao cjelinu i svaki od njegavih ele
menata svela na avu formulu. Vee prema tomu koji j e
POJAM PROSVJETlTELJSTVA
159
spet prava .mjeradavan, u ideolagiji se naglasava plan

sh C j , emka 1i zvot, civilizacija ili priroda. Kaa
,
amj
st mcI, P? dsjecaju . se 1!a racionalnu arganizaciju
"?
I paZIVajU . da JOj se zdra':lm j udSlkim razumom padrede.
Kao kupclma, demonstnra lm se sloboda izbora, draz
nzahvaeenog bil<;> u lJdskiI? - privatnim zbivanjima,
bIlo na platnu, bllo u stampl. U svakom slucaju' ostaju
objektima.
. Sta manje kulturna industrija maze obeeati, sta
manJe maze zivat praglasiti smislenim, ta praznijom nuz
na pastaje ideologija koju siri. tak i apstraktni ideali
harmonije i dabrote drustva u vremenu univerzalne rek
le su .p:,:ise kon:kei. Naucila se upravo te apstrak
IJ tumactl . kao trazenje kupaca. Jezik koji se p aziva
J edmo na lstmu samo budi nestvpljemje da se sta prije
d? do pos l?vne svrhe oJ u taj jezik zaprava smjera.
.
.
RIJ C kOJa illJe sredstvo bm se besmislenom, ono drugo
se l kaz.ie kaa fi,?ija, kao neistina. Vrijednosni se su
.
.
?OVl dlvlJa
aJ ll kao el.ama IHi kaa brbljanje. Na,
IdeologlJa kaJa Je tIme pnslIjena na neodreoenast i ne
o? vezatnast nije niSta'viSe prozirna Hi sIabija. Uprava nje
una neodredenast, skoro scijemtisticka ustezanje ad toga
da s uhvati za bila s'to sto se ne maze verificirati, fungira
ka? ll1? tlmnt ovladavanja. Ona postaje izriCitim i pIan
kim lZnCan}m onoga sto postaji. KultuJ1lla industrija
lma tendncJu da se pretvori u pojam pojmova prato
.
. .
kO.In;h recemlca 1 tl1l:;te upravo u nepobitnog praroka pos
oJeceg. C?na s maJ starski provlaCi kroz grebene krive
lIfarmaclJe kaJa se maze izreei i ocite i'stine time sto
YJerno p.anavIja poj.avu, njeznom gustooam prijeCi uvid
I neprekmuto svepnsutnu paJavu instalira kaa ideal. Ide
al?gija e razdvaja u fotog:afiju krutog opstanka i goIu
.
az 0 nJegov:om smlsIu,
kOJa se ne izrice, nega sugerira
I tI"a u glve. Ono zbilj sko se uvijek samo cinioki po
.
navlJa da bl se demoIlistnrala
njegova boza:nskost. Takav
fotologijski dokaz, doiduse, ndje S'tdngentan, ali jeuvjedjiv.
Onaj tko naoCigled moei monotonije jos sumnja, jest lu
aJk. Kulturna industrija prigovor na svoj racun ista ta
hka aka odbija kao i prigovor svijetu koji ana bez ten
\
dencije udvostrucuje. tovjek Lma samo izbor izmedu taI
160
ga da sudjeluje ili zaostaJne: provincijalci koji nasuprot

kinu i radiju posizu za vjecnom Ijepotom i diletantskom
pozornicom, politicki su vee tame kuda masovna kult
ra tek tjera svoje privrZenike. aovna j e ultua dovol
no prekaljena da se po potrebl lzruguJe 1 stanm snovl
ma-zeljama, idealu oca i nesl?ut.anih o je.eaj.a , se iz
v
y
ruguj e i a . ih izigra. On konstl kulyt cmJ
n!a Llm st?
.
.
se ogramcuJe na to da 10S1 opstanak st tocmJlm pnk.aZI
vanjem uzdigne u carstvo Cinjeniea. akvm prenoseJem
sam opstanak pastaje surogatom smlsla 1 :prave. LlJ ep
je sve st kamera reproducira. RazocaranoJ nadl da saml
mozemo biti ona sluzbeniea koja je dobila nagradu pu
tovanj a po svijetu odgovara razocaraj uCi izgled egzal-": n ?
fotografiranih krajeva po kojima bi putovanj e magl o :6.
Ne nudi se ItaIija, nego ocevidnost da ona. posoji. il
maze sebi priustiti da pdkaze Pariz, u kOJem J unakmJa
zeli ozbilj iti svoju ceznju, u beznadnoj pustosi d2 bi j
utoliko neumitnije otjerao u zagrljaj S m a r t amer
kanskog djecaka kojeg bi vee kod kuee mogla upoznatl .
To st'0 sve ide dalje, sto si-stem i u svojoj najnovijoj fazi
reproducira zivote onih iz kojih se sastoj i, umjesto . da i
odmah likvidira, smatra se njegovom zaslugom 1 sml
slom. lCi dalje, nastaviti, uopee postaje opravdanjem za
slijepo daljnje postojanje si'stema, cak za njegovu nep
ramjenjivost. Zdravo j e ono sto se panavlj a, kuzni . tiJ ek
u prirodi i industriji. Iz ilustriranih se casoplsa vJ :cno
smijese iste bebe, dzez-stroj neprestano udara . Unatoc na
pretku tehnika prikazivanja, Favilim. i specijalite ima,
unatoc zivahnom poslovanj u, kruh kopm kulturna mdu
strij a hrani cavjeka ostaje kamen stereotipnosti. Ona se
hrani tim kruZenjem, svakako opravdanim cuaenjem
zbog toga sto majke j os uvijek radaju djecu, st se ko
taci jos uvijek nisu zaustavili. Time se nepr::>mjenjivo t
prilika ukru6uje . ZiJtna polja kOja . se. taJlasJ . n C: y kaJu
Chaplinovog fHma '0 Hitleru dezavUlraJu anttfaslstlckl go
vor 0 slobodi. Dna lice na plavu ,kasu njemacke djevojke
Ciji logorski zivot u Ijetnjem vjetru fotografira fa. Time
st drustveni mehanizam gospodstva shvaea pnI'odu kao
z;dravu sllprotnost drustvu, ana je upravo uvueena u ne
zdravo i prodana. Sliloovito tvrdenje da je drveee zelen'0,
16 1
POJAM PROSVJETlTELJSTVA
da je nebo plavo i da po bl! pkve <;>blaci . vee i pr t

vara u kriptograme tvormoklh dImnJaka 1 benzmk.lh
pumpi. Dbratno bi kotaci i dijelovi strj eva tre?a1 lZ
razaj no zmirkati, ponizeni u nosioce takvlh dvm 1 ob
lacnih dusa. Tako se tehnika i priroda orgamzlraJU pro
tiv ucmalosti, protiv krivotvorene slike sjeeaja n a libe
.
raIno drustvo u kojem su se Ijudi navodno tlskh. .u za
gusljivim plisanim sobama umjesto d po .d.anasnJlm 0:
bicaj ima, posjeeuju aseksulna ku ahsta, III su se mu
Cili zastarjelim Benz-modehma umJesto d.a, kao. danas,
brzo poput rakete odanle gdje iona]w vec J es.u stlgnu ta
mo gdje nije nista drukCij e. TrijUJll1f ogromm ko?-cerna
nad poduzetnikovom inieijativo u klt.u:?-o se Ind st
riji velica kao vjecnast poduzetmkve ImclJ atve. B n se
.
protiv neprij atelj a koji je vee poblJ eden, protlv sub} ekta
kojli misli. Resurekcij a Hansa Somenstossera .u Jem
ckoj lwji je neprij atelj ski spram :nalograar;ta 1 uZlvanJ e
u L i f e w i t h F a t h e r su J ednoznacm.
U jednome ova ispraznjena id:?logij a, me?tim, ne
zna za salu: brine se. Nitko ne smlJe gladovatl 1 smrza
vati se; onaj tko to ipak uCini, d.oCi e u koncentrcioni
logor Ovaj vie iz Hitlerove NJernacke mogo bI o
maksima svijetliti na Isvim portalima ulturne mdst:Je .
Dna lukavonaivno pretpostavlja stanJe karaktenstlcno
za najnovije drustvo: da dobro umije nae one vje .
SVaJkome j e zaj amcena forma1na sloboda. Nltko ohclJel
no ne moze odgovarati za ono sto misli. Ali, zato je sva
ko vee rano llkljucen u sistem crkvi, klubova, profesl
onalnih udruZenj a i drugih odnosa koji predstavljaju
najosjedjiviji instrument socijame kotrole. Onaj tko se
ne zeli upropostiti mora se pobrinuti da ga skal te
aparature ne proglasi previSe lakim. Inace nazaduJ e u
zivotu i mora konaeno propasti. To sto su u svakoj ka
rijeri, a prije svega u slobodnim profesijama, stru!na
znanj a u pravilu povezaJna s propisanim usmjerenj em,
cini cia lako dolazi do privida u tomu da su strucna zna
nja dovoljna. Zapravo, medutim, spada u iracional!1U
planiranast ovog drustva da koliko-toliko reproduclra
samo ziv'0te svo jih sljedbenika. Ljestviea zivotn'0g 'stem
darda dosta tocrlO odgavara unutarnjoj povezanosti slo/
11
Dijalektika prc!s\jetitcJjstva
1 62
DlJJ\LEKTIKA PROSVJETITELJSTVA
jeva i individua sa sistemom . Na menadzera se moze

osloniti, pouzdan je i mali namjestenik, Dagvud, kakav
zivi u istini i u stripovima. Onaj tko gladuje i tko se
smrzava, pogotovu ukoliko j e nekada imao dohre izgle
de, obiljezen je. On je autsaj der, a, osim ponekad ka
pitalnog zloeina, najte.zi je p-:ij stup iti auts.ajder. U
.
filmu, on je u najbolJem slueaJu o ngma , obJ kt zog
popustljivog humora; uglavnom je, meduhm, V I I I a 1 n ,
kojeg hlO takvog identificira vec njego:, prvi nastup . du
go prije nego st se to vdi u dogadanJu, tako d ill za
trenutak nije moguca zabluda da se drustvo okreee pro
tiv anih koji su dobronamjerni. I zaista se danas oz
biljuje na viSem stupnju nekakva dobrotvorna ddava.
Da bi se odrzala vlastita pozicij a, oddava se i pl'iVlreda
u kojoj su na temelju vanredno razvijene tehnike mase
vlastite zemlje vec pastale suviSne. Ideologijski privid
zahtijeva da radnike, prave prehranj ivace, hrane vodite
Ij i p rivrede, koji su zapravo prehranj ivani . Polozaj po
j edinca postaje time nezgodan. U liberalizmu je siro
mah smatran lijenim, danas on je automatski sumnj iv.
Onaj tko vani nije zbrinut spada u koneentracioni logoI' ,
a svakako u pakao najnizeg rada i u sirotinjske cetvrti .
Kulturma industrij a, medutim, reflektira pozitivnu i ne
gativnu brigu 0 upravljanima kao neposrednu solidar
nast Ijudi u svijetu marljivih . Nitko nije zaboravljen,
svuda su susjedi, socij alni radnici, dr Gillespiei i do
maCi fHozofi koji imaj u sree na pravom mj estu, koji
drustveno peJ:1petuiranu bijedu svojim dobronacrnjernim
potezima od covjeka covjeku pretvaraj u u pojedinacne
slucajeve koj i se mogu ,srediti, ukoHko onaj 0 kojem je
rijec nije lieno iskvaren. Drugarstvo, st ga podstice
znanost 0 pogonima i koje vec svaka tvoJ:1nica planira
u svrhu porasta proizvodnje, stavlja pod drustvenu kon
trolu sve, do posljednjeg pJ:1ivatnog poriva, upravo time
st stvara privid da su odnosi Ijudi u proizvodnji ne
posredni, time st te odnose reprivatizira. Takva dusev
na pomoc za zimu baca svoju Isjenku izmirenj a na slike
i zvukove kru lturne industrije j os prije ne go sto ta po
moc iz tvornice totalitarno prede na drustvo. Veliki
pomagaci i dobrotvori covjecanstva, medutim, eija djela
163
pisci tako reCi pdkazuju kao djela sucuti da bi tako

dobili fiktiVlni Ijudski interes, sluze tomu da dde mjesto
za vode naroda koji ce onda dekretirati ddbdanje sucu
ti i znaju izbj eCi svaku 2Jarazu nakon st su pobili i
posljednjeg paraliticara.
Naglasavanj e dobrog srea jest nacin kojim drnstvo
priznaje patnje koje j e stvorilo: svi 2Jnaju cia u sistemu
viSe ne mogu pomoci sami sebi, a ideologij a mora vo
diti racuna 0 tomu . Daleiko od toga da bi patmju jedno
stavno prikrila velom improvizifalnog drugarstva, kul
tuma se industrija ponosi time, kao posebnom odlikom
poduzeca, da joj muski gleda u oei i da to jedva se svla
davajuCi priznaje. Patos svladavanj a opravdava svijest
zbog kojeg je svladavanje nuzno. Zivot je takav, tako te
zak, a upravo stoga i talko cudesan, tako zdrav . Laz ne
preza ni od tfalgianosti. Kao st totalno drustvo ne do
kida patnje svojih pr1padnika nego ih registrira i plani
ra, tako masovna kultura postupa s tragikom. Odatle
uporne pozajmice od umjetnosti. ana pruza tragionu
supstanciju koju cista razbibriga ne moze sama po sebi
dati, a koja joj je potrebna zeli li biti vjerna principu
,egzaktnog udvostrucivanja pojave. Tragilka, ukaUruli
rana i pretvorena u prihvaceni moment svijeta, pruza
j oj velike blagodati . Ona stiti pred predibaeivanjem da se
ne ddimo ist1ne ukoliko cinicki i sa zaljenjem prisva
j amo tu tragku. Ona cini interesantnom bljutavost een
zurirane srece, a ta je interesamtnost Zlgodna za ruko
vanje. ana onom potrosacu koji je zna za kulturno bo
Ij a vremena nudi surogat davno doikinute dubine, a
regularnom posjetioeu ostatke naobraZlbe kojom mora
raspolagati iz prestiZinih razloga. Svima nUldi utjehu da
je jos uvijek moguca prava, cVI1sta Ijudska sudbina i da
ju je neophodno pokazati mimo svih obzira . Do kraja
zatvoreni opstanak, a idealogij a je danas samo njegovo
udvostrucivamj e, djeluje velicanstvenij e, mocnije i sjaj
nije ukoliJko je st temeljnije prozet patnjom. On po
prima aspekt sudbine. Tfalgka je nivelirana u prijetnju
da ce biti uniSten onaj tko ne ,sudj eluj e, dok se nekada
njezin paradaksni smisao sastojao iz beznadnog otpora
mitskoj prij etnj i. Tragicna sudbina prelazi u pravednu
1 64
kaznu; ceznj a je gradanske estetike oduvij ek bila da ju

tako transformira. Moral masovne kulture j est srozani
moral jucerasnjih djecjih knjiga. U prvoklasnoj produk
ciji ulogu zlikovca preuzima, na primjer, histericna ze
na koja u studij i izvrsenoj s navodno :klinienom toc
noseu pokusava oteti zivotnu sreeu svojoj realnosti pri
mjerenijoj suparnici i pri tomu nalazi sasvim neteatral
nu smrt. Tako znanstveno se postupa samo sasvim na
vrhu. Dolje su tmskovi manj i. Tragici se bez socij alne
psihologije vade zubi. Kao st j e svaka postena madar
sko"becka opereta u drugom Cinu morala imati tragicni
finale koj i treeem cinu nije ostavljao niSta drugo do
i spravlj anje nesporazuma, tako i kulturna industrij a do
djeljuje tragici cvrsto mjesto u rutini. 06to postojanje
recepta vee j e samim sobom dovoljno da smiri brigu 0
razularenosti tragike. Opis dramske formule rijecima ne
ke domaeice : g e t t i n g i n t o t r 0 u b I e a n d 0 u t
a g a i n obuhvaea Citavu masovnu kulturu od slaboum
nog w o rn e n 's e r i a I-a do vrhunskih tvorevina. Cak
i najsIabiji kraj , koj i j e nekada imao bolje namj ere,
potvrduje poredak i kommpira tragiku bilo da nedo
zvoljena ljubav svoju kratku sreeu plaea smreu ili da
tragicni kraj na slici Cini da jos svjetlij e zasij e neunis
tivost faktiCkog zivota. Tragicni se film zbiljski pretvara
u moralni popravni dom. Mase, demoralizirane egzisten
cijom u sistemu prinude, koje civilizaciju pokazuju samo
grcevito uvrijezenim nacilnim a ponasanj a kroz koje svu
da pmsij ava bijes i otpor, trebaj u biti pozvane na red
prizorom neumitnog zivota i p rimjernog ponasanja po
godenih. Kultura j e oduvijek pomagala pri kroeenju i
revolucionamih i barbarskih instinkata.
Industrijska
kultura cini j os viSe. ana uvjezbava uvj et za to da se
taj neumitni zivot uopee smij e zivj eti. Individua treba
svoju opcu zasieenost upotrijebiti kao porivnu snagu,
predati se kolektivnoj moCi koje je sita. Permanentno
ocajne situacij e koje gledaoca u svakodnevnom zivotu
uniStavaju, u prikazivanju se, ne zna se kako, pretva
raju u obeeanje da smijemo i dalje egzistirati. Treba
se samo osvijestiti 0 vlastitoj niStavnosti, potpisati po
raz i vec spadamo uz. Drustvo je drustvo desperatnih
1 65
pa stoga plijen gangstera. U nekim od naj znacaj nijih

njema6kih pretfasisti6kih romana, kao B e r 1 i ill A 1 e
x a n d e T p I a ,t z
i K 1 e i n e ,r M a n n, w a s n u n,
ta j e tendencij a j ednako drasticno izraZena kao i u pros
j eenom filmu i naCinu postupanj a dZeza. U temelj u se
svuda radi 0 covjekovom samoizrugivanju. Do kraj a j e
likvidirana mogucnost d a s e postane ekonomij skim sub
j ektom, poduzetnikom, v1aSilli kom. Sve do pos1jednje pi1jarnice sarnosta1Il!0 j e poduzeee, na cijem se vodenju i
nas1j edivanju teme1j ila gradanska obite1j i po1ozaj nje
zina poglavara, zaSlo u bezizg1ednu ovisnost. Svi su na
mjestenici, a u civilizaciji namjeSteniika prestaje ionako
sumnjivo dostojanstvo oca. Ponasanje pojedinca spr

obmana, bilo u posIu, p ozivu Hi partiji, prije ili nakon
prihvaeanj a, gestiku1acija vode pred masama, 1jubavni
ka pred obozavanom, poprilITla osebujne mazohisticke
poteze. Drianje na koje je prisiljen svatko da bi uvij ek
p onovno dokazao svoju moralnu primjerenost drustvu,
podsj eea na drtanje onih djecaka koji ,se prije primanj a
u pleme sa stereotipnim smijdkom pod udarcima sveee
nika kreeu u krugu. Egzistiranje u poznom kapitaliz
mu jest traj ni ritual inicijacije . Svatko mora pokazati
da
se bezostatno identificira sa moCi koja ga udara.
To se nalazi u priJndpu dzez-sinkope , koji spoticanje uz
dize u princip, a ujedno mu se izruguje. Eunuhovski
glas c r 0 0 n e r-a na radiju, zgodni udvarac bogate nas
ljednice koji u smokingu pada u bazen uzori su za one
koji sami sebe fe1e pretvoriti u ono u st ih pretvara
sistem. Svatko moze biti poput svemocnog drustva, svat
ko moze postati sretnim ukoliko se potpuno preda, uko
liko se odrekne prohtjeva za srecom. U njegovoj sI a
bosti drustvo prepoznaje svoju snagu pa mu nesto ma
lo od te snage vraca. Njegova liSenost o1lpora kvalifici
ra ga kao pouzdanog sljedbenika. Tako j e tragika do
kinuta. Nekoc j e njezina SlllPstancij a bila suprotnost po
j edinca i drustva. Dna j e velica1a hrabrost i slobodu
osjeeanja pred moenim neprij ateljem, pred uzviSenom
166
nevaljom, pred nekim prablemam kaji budi stravu .4

Danas tragika nestaje u nistavilu one lazne identicnasti
drustva i subjekta cija strava upravo jos za trenutak
postaje vidnam u nistavnam sjaju tragicnag. Cuda inte
gracije, medutim, permanentni misaani Cin kajim anaj
tko upravlja prima anaga tka j e lisen atpara, tko je
pragutaa svaju renitenciju, j est fasizam. oput . sij avice
zamjecuje ga u humanasti kajom ?ablm. . daJe zaa
ciSte svajem Bibenkapfu , jedna:ka ikaa 1 ill saCIJalno abaJe
nim filmovima. Spasobnost skrivanja i provlacenj a, pre
ziVilj avanja vlastite propasti kaja tragiku ostavlja za so
barn, j est spasobnost novih generacija; one su spasabne
za svaki rad buduCi ih radni proces ni uz koj i ne veze.
To podsjeca na zalosnu spretnast vojnika ko i se v:.aca
i kojeg se rat nije nista ticaa, prigodnag radmka kaJI se
konacno pridrilZuje savezima i paramilitaristickim ar
ganizacijama. Likvdacij a tragike potvrduje dakidanje
individue.
U kulturnaj industriji individua nije iluzorna samo
zbog standal'diziranja njezinog naclna proizvodnj e. Trpi
se ana samo dok njezina bezgraniona identicnost s op
Cim nije u pitanju. Pseudoindividualnost vlada sve a d
normirane improvizacije u dzezu d o ariginalne filmske
osobnasti kojaj pramen mora visiti na celu da bi ju kao
takvu prepaznali. Individualno se reducira na sposob
nost apceg da tako bez ostatka upeeati QnQ slucajna da
ga se moze ustvrditi kao takvo. Uprava buntovna zatvo
renast ili birani nastup indi'Vidue kaja se prikazuje pro
izvode se serijski, Ikaa Y a 1 ebrave koje se razlikuju
razlomcima milimetra. Posebnast jastva jest drustveno
uvjetQvano manapolno dobro koje se opsj enarsld prikazu
j e kaa nesto prirodno. Ono je reducirrano na bI1k, francus
ki akcent, duboki glas iskusne zene, na Lubitsch toch:
taka reCi, otisci prstiju na inace jednakim iskazmca
ma, u kaje mac opcasti pretvara zivat i lice svih pOj.edi
naca ad filmske zvije1Jde do daslavnog zatvoremka.
Pseudaindividualnast j est pretpostavka zahvacanja i 04
Nie, Gotzendiimmerung, Werike, Band VIII, S. 136.
167
duzimanj a otrova onom tragicnom: individue se samo

:lato st ta zaprava uopce nisu, nego su prametni cva
rovi opCih tendencij a, mogu u cjelini vratiti u ono apce.
MasQvna kultura time razotkriva fi'ktivni karakter stQ
ga je farma individue u gradanskom razdablju odu
v,ijek p akazivala i grijeSi sama u tQmu da se hvali tom
mutnom harmonijam opceg i posebnag. Princip indivi
dualnasti bio j e neproturjecan Old pocetka. Kao prvo,
do individuacije uopce nije ni doslo. Klasni ab1ik sa
moadrZanj a zadrZaa je sve na stupnj u pukih rodovnih
bica. Svaki njemacki gradanski karakter je unatoc SVQ
jem odstupanju ili uprava zbog nj ega izraiavao ,i sto :
tvrdocu konkurentskog drustva. Pojedinac na kojeg se
je drustvo oslanj alo nosio je na sebi njegov madez; u
svoj oj prividnoj slobQdi biQ je proizvod njegave eko
nomijske i socijalne aparature. Moc je apelirala na vla
dajuce adnase moCi kada je anima koje je pagadala
donosila izrijek. UjednQ je u svajem tijeku gradansko
drustva i razvij alo individuu. Protiv volje svajih uprav
lj aca tehnika j e Ijude iz djece pretvorila u osabe. Svaki
je taikav napredak individuaci je isao, medutim, na ra
cun mdividuaJno sti iaka se je zbivaa u njezina ime i
nije nista ostavio od nje asim odluke da ne slijedi niSta
drugo nego vlastitu svrhu. Gradanin Ciji se zivat dijeli
na ,posao i privatni zivat, Ciji se privatni zivot dijeli na
reprezentiranje i intimnost, a intimnast na mrgodnu
branu zajednicu i gorku utjehu da je sasvim sam, da se
.
rs ::o s sobam i s drugima , virtudno vec je nacist,
.
kOJ l Je uJedno 1 odusevljen i psuje, Hi danasnji stanov
nik velikih gradava kaji prijateljst vo moze predstaviti
sebi sama jas kao 'S a c i a 1 c .0 n t a c t , drustveni
dQdir unutarnje nedirnutih. Kulturna industrija samo
zato moze taka nesmeta no pastupa ti s individualnoscu
j er se je u njoj uduvij ek reproducirala lomljivost drustva.
U likovima fimskih zvijezda i pri'Vatnih osoba konfek
cioniranim po kroj a6kim uzorcima naslovnih stranica
ilustriranih casopisa nestaje privid kajemu ionako nit
ko viSe ne vjeruje, a ljubav spram tih j unaokih modela
potajno se hrani zadavolj stvam zbog toga st smo kQ
nacnQ oslobodeni napora individuacije p adrazavanjem
168
koje je, doduse, jos viSe bez daha. I sprazna je nada da

proturjecna, u sebi razdvojena osoba nece mod preziv
jeti generaoije, da se sistem na takvoj psihologijskoj
rascijepljenosti mora raspasti, da ce Ijudima samima po
sebi doj aditi lao podmetanje stereotipa umjesto in
dividualnog. Jedinstvo osobnosti prozreto je kao privid
vec kod Shakespeareavog
H a m 1 e t a.
U danasnj im
sintetiCiki proizvedenim fizionomijama vec je zaborav
Ij eno da je pojam Ijudskog zivota uopce postojao.
Drustvo se j e stoljeCiJm a prirpremalo na Victora Maturea i
Miokey Rooneya. Time st rastvaraj u, dO'laze da bi is
punili.
Heroiziranje onog prosjecnog spada u kuIt j efti
nog. NajviSe plaeene zvijezde lice na reklamne sIike za
neimenovane tdisne artikle. Nije slucajno st se cesto
izabiraju meau gomilom komercijalnih modela. Vlada
juci ukus dobij a svoj ideal od reklame, uporabne umjet
nosti. Tako se je na kTaj u ironieno obistinio Sokratov iz
rijek da je li jepo ono st je uporabno. Kino propagira
kulturni ko:v'f'rn kao totalnost, na radiju se i pojedi
nacno hvali roba ?bog koje egzistiraju kulturna dobra.
Za pedeset bakrenj aka vidi se film oj i staje milijune,
za deset se dobij a guma za zvakanje, iza koje stoji Citavo
bogatstvo sv,ijeta koje njenom proaom j os i raste. I n
a b s e n t i a, pa ipak opCim glasanjem procjenjuje se
blago armija, pri cemu se u pozadini, doduse, ne trpi
prostitucij a. Najbolji orkestri svijeta, koji to nisu, is
porucuju se besplatno ti kueu. Sve to rugajuci nalikuje
na zemlju dembeliju kao i narodska zajednica na Ijud
sku. Svima se nesto nudi. Konstataciju provinoij alnog
posjetioca starog berIinskog Metropoltheatera, da je zais
ta i2IDenaaujuce st ti Ijudi za te pare sve pruzaju, kul
turna je industrij a vec odavno prihvatila i uzd1gIa u sa
mu supstanoiju proizvodnje. Ne samo da je neprestano
prati trijumf da j e moguea, iz tog se trijumfa umnogo
me i sastoj i. Show znaci pokazati svima st se ima i st
se umije. To je jos i danas vasar, ali neizljeCivo obolje
li od kulture. Kao st su na vasaru Ijudi privuceni glas
nim snubljenjem s hrabrim smijeskom podnosili razo
carenje u dascarama, jer su sve to konaano 2IDali una-
POJAM PROSVJETITELJ STVA
169
prijed, tako i posjetilac hna pun razumijevanja ostaje

na srrani institucij e. Jeftinocom serij skih proizvoda d e
1 u x e i nj ihovom nadopunom, univerzalnom prevarom ,
dolazi do promjene samog robnog karaktera umjetnosti.
Robni karakter nije nesto novo : aIi da se to rado priz
naj e, a umjetnost odbacuje svoju autonomiju i ponosno
se svrstava meau potrosna dobra, 6ini draz novine. Um
jetnost je kao odvojeno p odrucje aduvijek bila moguca
;';amo kao gradanska umjetnost. Cak i njezina sloboda
ostaje kao negacij a drustvene svrhovitosti koja se ispo
Ijuje na tdiStu bitno vezana za pretpostavke robne
privrede. Cista umjetnioka djela koj a robni karakter
drustva nijeee vee samim time st slijede svoj vlastiti
zakon bila su uvijek uj edno i roba: ukoliko je sve do
u osamnaesto stoljeee zastita nalogodavaca cuvala um
j etnike pred tdiStem, utoliko su ani time bili vezani uz
njega i njegove zelj e. Besvrhovitost velikog novijeg umjet
nickog djela zivi od anonimnosti tdiSta. Njegovi su proht
j evi toliko mnogostruko pOlsredovani da j e umj etnik, dodu
se samo u stanovitoj mjeri, sacuvan od odreaenih proh
tjeva, ali njegovoj autonomiji kao puko podnosenoj ti
jekom Citave graaanske p ovijesti slijedio je moment ne
istinitosti koji se konacno razvio do drustvene likvidaci
je umjetnosti. Smrtno bolesni Beethoven, koji je neki
roman Waltera Sootta bacio o d sebe s uzvikom : Ovaj
piSe za pare ! a ujedno se u procjenj ivanju posljednjih
kvarteta, ove krajnje negacije tdiSta, p okazuje nadasve
iskusnim i tvrdoglavirm poslovnim covjekom, daje najve
licanstvenij i primj er j edinstva suprotnosti tdiSta i auto
nomije u graaanskoj umj etnosti. U ideologiju padaju up
ravo ani koji skrivaju proturjecje umjesto da ga prihva
te u svijest vlastite produkcije paput Beethovena: nak
nadno je improv,izirao bijes zbog izgublj enog grosa, a
onaj metafizicki Tako-mora-biti, koj i zeli estetski doki
nuti svjetsku prinudu time st j u uzima na sebe, izveo
iz traienja gazdaI1ice cia za tekuCi mjesec dobije pare.
Princip idealisticke estetike, svrhovilt ost bez svrhe, jest
izokrenuta ona shema kojoj drustveno pripada graaan
ska umjetnos t : besvrhovitost za dljeve koje deklarira
trliSte. Konacno je u zahtjevu za razonooom i oipusta-
1 70
DUALEKTIKA PROSVJ ETITELJSTVA
njem svrha progutalo carstvo besvrhovitosti. Time st

je, medutim, prohtjev za unovCivoscu umjetnosti postao
totalnim, pocinje se ukazivati pomak u unuta;rnjem eko
nomijskom sastavu kulturnih roba. Jer, korist koju sebi
Ijudi u antagonisticnom drustvu obecavaju od umjet
nickog djela j est umnogome upravo opstanak nekoris
nog, koji se, medutim, dokida potpuno supsum cijom pod
korist. Time st se umjetniako djelo sasvim podreduj e
potrebi U!nGllp rijed obmanjuj e Ijude upravo za ono oslo
bodenje od principa korisnosti koje obecava . Ono sto
bismo mogli nazvati Uiporabnom vrijednoscu u prr ihvaca
nju kulturnih dabara nadomj e.sta se razmj enbenom vri
j ednoscu, na mjesto uzitka dolazi ono prisustvovati i zna
ti za to, dobitak prestiza stupa na mj esto pozna\ anj a.
paza samo ,pod aspektom da moze posluziti neeemu dru
ver kao st se mora priimati Life i Time . Sve se za
Potrosac postaje ideologijom industrij e zabave , Cij im in
stitucij ama ne moze umaCi. Mora se vidjeti mrs . Mini
go me ma kako se to neodredeno sagledavalo. Sve ima
vl'ij ednost samo ukoliko se moze zamij eniti, ne po tomu
st samo j est. Uporabna vrijednost umj etnosti, nj ezin
bitalk vazi im kao fetis, a fetis, njihova drustvena pro
cjena koju smatraju rangom umjetnickog djela, postaje
j edinom uporaibnom vrij ednoscu, jedinom kvalitetom u
Imj oj liZivaju. Tako robni karzilkter umjetnosti nesta
je u svojoj potpunoj realizacij i . Ona je vrst robe, pri
premljena, zahvacena, !pril agodena industrijskoj pro
izvodnj i, kupovna i fungibilna, ali umj etnost kao
vrst robe koja je zivjela od toga da bude pro
davana, a da ju se Lpaik ne moze prodati pret
vara se potpuno u pretvornu neprodajnost Cim po
san nije vise samo njezina namj era nego i nj ezin j edini
princip. Toscanini preko radij a tako reCi nije nesto st
se moze prodati. Cuj emo ga badava, a svakom se tonu
s1mfonij e tako reci dodaje sublimna reklama, la se
siiffifonij a ne prekida reklamom - t h i s c o n c e r t i s
b r 0 u g h t t o y 0 u a s a a p u b l i e s e r v i e e . Ob
mana se izvrsuj e iindirektno preko profit a svih udruze
nih tvomicara sapuna i automobrIa Cijim se novcem
stanice uZJdriavaju i na'ra'V'IlO preko povecanog prometa
171
elektroindustrije kao proizvodaca prijemnika. Radio,

progresivni kasni plod masovne kulture, svuda izvodi
konzekvencije koje filmu zasada prij eCi njegovo pseudo
triiSte. Tehnicka stmktura radij a 6ini ga imunim spram
liberalnih skretanj a koj a filmSlki industrij alci jos smiju se
bi dopustiti na vlastitom podrucju. On je privatno podu
zece koje vec suvereno reprezentira cjelinu, pa time une
koliko nadmasuj e druge poj edinacne koncerne. Chester
field je samo dgareta nacije, radio je njezina doglasna
cijev. U totalnom uvlacenju kulturnih proizvoda u robnu
sferu radio uopce odustaje od toga da svoj e kulturne
proizvode prodaj e kao robu. A u Americi od publike ne
trazi nikakvu pretplatu. Time zadobij a pretvomu formu
nezainteresiranog, nadpartij skog autoriteta koja j e kao
salivena za fasizam. Tamo se radio pretvara u Ftihrerovu
univerzalnu l!bicu; u uli nim zvucnicima nj egov glas
.
prelazl. pancno urlanJ e Slrena, od kojeg j e ionako tes
ko razhkovatl modernu propagandu. Nacionalsocij alisti
su ami znali da je radio dao oblik njihovoj stvari kao
st Je to za refOIlffiaciju ucinila Hskarska presa. Metafizic
ka harizma vode koju je izmislila sociologij a religije po
kazala se na kraju kao pUika sveprisutn ost nj egovih
govora na radiju, koja demonski paJ:1Odira sveprisutnost
bozanskog duha. Gigantski fakat da govor svuda prodi
re nadomjest a njegov saddaj kao st dobrocinstvo onog
prijenosa Toscaninija nadomjesta nj egov sadriaj , sim
fonij u. Nij edalIl slusa'lac vise ne moze shvatiti [ljezinu
pravu sve:w, a Ftihrerov 19ovor vode je ionako hz. Ima
nentna j e tendencij a radij a da ljudsku rijec, laznu za
povijed, postavlja kao apsolutnu. Preporuka se pretva
ra u naredenj e. Nudenj e uvijek iste robe pod razliCitim
imenima, znanstveno utemeljeno velicanj e Cistila maz
nim glasOiffi naj avlj ivaca izmectu uveptira u Travij ati i
Cola di Rienzi postalo j e neodriivim vec zbog svoje
puke gluposti. Konacno moze, dakle, diktat proizvodnj e,
prikriven privido:m iffiogucnosti izbora, moze, dakle, spe
cificna rekJlama preCi u Ftihrerovo komandiranj e vode.
U drustvu velikih fasistickih gangstera !koji se medu
sobno sporazumijevaju st od socij alnog proizvoda va
lj a dodijeliti nuzdi naroda, bilo hi anahronisticki pozi-
1 72
vati na uponrebu odredenog sapuna u prahu. Voda ne

posrednij e, modernije nareduj e i zrtvovanje i dodje
Ij ivanje neke robe.
Vec danas kulturna industrij a prireduj e umjetnic
ka djela poput politiokcih parol a na odreden naCin, na
mece ih po reduciranim cijenama publici koja se odu
pire, njihov je liZitak dostupan narodu poput parkova.
Ali, rastvaranje njihovog robnog karaktera ne znaci da
su sacuvani u zivotu slobodnog d'fustva nego to da je sada
otpala i posljednja obrana nJihovom ponizavanju u kul
turna dobra. Dokidanje privilegija naobrazbe ne vodi
mase u podrucj a koja su do sada bila za njih zatvorena,
nego u danim drustvenim uvjetima sluzi propadanju
naobrazbe, napretku barba:r;skog pomanj'kanj a odnosa.
Onaj tko je u devetnaestom i pocetkcom dvadesetog sto
ljeca davao pare da vidi neku izvedbu, dramu ili kon
cert, postivao j e tu izvedbu barem toliko koliko je po
stivao izdani novac. Gradanin koji je htio neSto za svoje
pare povremeno je valjda traiio odnos spram djela.
akzvani vodic.i uz Wagnerove muzicke drame, na prim
J er, 1 komentan uz Fal.lJsta svjedoCe 0 tomu. Od njih
se prelazi biografijskoj glazuri i drugim obicajima ko
j ima je danas podvrgnuto umje1micko djelo. Cak u doba
prvog cvjetanj a posla razmjenbena vrijednost nij e vukla
za so o Uiporabnu vrijednost samo kao puki dodatak
nego JU Je, kao vlastitu pretpostavku, i razvijala, a to
je umjetni6kim djelima drustveno koristilo. Umjetnost
je gradanima zadriavala unutar stanoviltih granica tako
dugo dok je bila skupa. S time je svrseno. Njezina bez
graniena, nikakvim novcem posredovana blizina spram
onoga <:>ji joj je izlozen ciopunjuje otuaenje, i jedno i
drugo lZJ ed?cuje u znaku trijumfirajuceg postvarenj a.
U kultu!,noJ mdustrij i nestaju i ritika i respekt: kriti
.
.v
k naslJeduJe mehamcka
eJkspertlza, a respekt zaborav
m kult prminencije. Potrosacima niSta viSe nije skup o .
.
Pn ou Ipak aslucuju da im se, sto manje placaj u,
a!lJc 1 poklan] a. Dvostruko nepovjerenje spram tra
d clOnalne ku ture k o deologije mijesa se s nepovjere
.
.
nJe sprmn l!ldU1 nJah lrane kulture kao prevare. De
praVlrana umJetnlOka dJela pretvorena u puki dodatak
1 73
odbacena su potajno zajedno sa sundom s kojim ih me

dij izj ednacuj e, odbacuje ih onaj kojem su poklonjena.
On se moze veseliti tomu da postoj i toliko toga st se
moze cuti i v,idjeti . Zapravo se sve moze imati. Televizij
ski ekran i voditelj u kinu, natjeeaj i muzikalnih prepo
znavalaca, svesCice koj e se dobij aju badava, nagrade i
razni darovi koje dobijaju slusaoci odredenih radio-pro
grama, sve to nisu puke akcidencij e, nego nastavlj aju
ono st se zbiva sa samim kulturnim proizvodima. Sim
fonij a se pretvara u nagradu za to st se uopce slusa
radio a, ukoliko bi sve islo po volji tehnike, i film bi
se poput radij a vec dobavlj ao u kucu. On se blizi C 0 m
m e r c i a 1 s y s t e m-u. Televizij a ukazuj e na put raz
voja koji bi veoma lako mogao bracu Warner potisnuti
u p oziciju komornih igara i kultumog konzervativizma
koju sigurno ne zele. Navike na nagradivanje vec su se,
medutim, odrazile u naCinu ponasanj a potrosaca. Time
st se kultura prikazuje kao dodatak, cija je socijalna i
privatna korisnost, doduse, izvan pitanj a, njezi:no se
dozivlj avanje pretvara u zapazanj e sansi. ani se tiskaju
iz straha da ne bi neSto propustili. Ne zna se st je to,
ali svakako ima sansu samo onaj tko se ne iskljucuje .
Fasizam se, medutim, nada da c e primaoce darova koje
je kulturna indust,rij a trenirala preorganizirati u svoj e
regularno prisHno sljedbeniStvo.

Kultura je paradoksna roba. ana je tako potpuno
podredena zakonu razmjene da se uopce vise ne razmje
njuj e; ona se tako potpuno trosi u uporabi cia se uopce
vise ne moze 'rabiti. S tog a se stapa s reklamom. Sto se
ana pod monopolom cini besmislenijom to j e svemoc
nij a. Motivi su dostatno ekonomij ski. PreviSe je sigurno
da se moze zivjeti bez cjelokupne kulturne industrije,
ona mora izazivati previSe apatije i p rezasieenosti medu
potrosacima. ana sama sobom ne moze mnogo uciniti
protiv toga. Reklama j est njezin zivotni eliksir. BuduCi,
medutim, da njezin proizvod neprestano reducira rabu
koj u obecava na puko obecanje, na kraju se krajeva iz
j ednacuje s rekl amom koj a mu je potrebna zbo2: vlas
tite bljutavosti. U drustvu konkurencije Dna i7 vrsuje

drustvenu sluzbu orij entiranj a kupca na triistu, ()' ak-
1 74
sava mu izbor i pomogla je nepoznatom sposobnom do

bavljacu da svoju robu posreduje pravom 6ovjeku. Rek
lama nije samo kostala nego je bila i usteda radnog
vremena . Danas, kada se slohodno trZiSte hlizi kraju, u
rekla:mi se utvrduje gospodstvo sistema. Ona ucvrseuje
veze kojima su potrosaci vezani uz velike konceroe. Na
pseudotrZiStu se uopee smiJe pojaviti samo onaj tko mo
ze stalno plaeati stravicne pristojbe koje reklamne agen
cij e , a prije svih njih radio sam, zahtijevaju , dakle sa
mo onaj tko vee spada u to Hi biva kooptiran na osnovi
odluke bankarskog i industrij sk'Og kapitala. Reklamni
troskovi koji se konaano slivaju natrag u dZepove kon
cerna usteduju okolisno Uil1istavanje nepozeljnih k onku
renata; oni j amce da mjerodavni ostanu izmedu sebe,
dosta slicno onim odlukama privrednih savjeta kojima
se u totalitamoj drfavi kontrolira otvaranje i vodenje
pogona. Reklam a j e danas negativni princiJp, naprava za
zaprjecavanje : sve st ne nosi njezin pecat j est privredno
sumnjivo. Sveobuhvatna reklama niposto nije neophod
na zato da bi ljudi upoznali sorte na koje j e ponuda io
nako ogranicena. Ona samo indirektno koristi prodi.
Napustanje uobicajene prakse reklamiranj a u pojedinoj
firmi znaGi gubitak prestiza, uistini prekrsaj discipline
koju mjerodavna klika trazi od svoj ih priJpadnika. U
ratu se i dalje reklamira roba koju se uopee viSe ne mo
ze isporuCiti, zbog pukog izlaganj a industrij ske moei. Vaz
nije od ponavlj anja imena jest onda subvencioniranje
ideologijskih medija. Time st zhog prinude sistema sva
ki proizvod upotrebljava reklamnu tehniku ona j e usla
u idiom, u sti1 kulturne iJndustrije . Njezina j e pobjeda
tako po1lpuna da na presUlooim mjestima uopee viSe nije
presudna : monumentalne zgrade onih najveCih, u kamen
pretvorena reklama pod svjet10m reflektora, oslobode
ne su Ireklame i j edva m02Jda na krunistu zida p okazuju
inicij ale pos1a, lapidarno osvijetljene, oslobooene samo
hva1e. Kuee koje su, medutim, j o s preostale iz devetna
estog stoljeea i na koj ima se u arhitekturi jos sramot
no p riLlllj e6uj e njihova Uiporabnost kao p o trosnih dobara,
njihova stambena svrha, prekrivaju se od p odruma do
krova ,plakatima i transparentima; krajoHk postaje pu-
175
. kom pozadinom natJpisa i znakova. Reklama postaje na

prosto umje tnos6u, s kojoj j u je Goebbels s pravi1nom
s1utnjom izjednaCivao, l' a r t p o u r l' a r t, rek1ama za
sebe samu, 6sto prikazivanje drustvene moei. U mjero
davnim ameriokim ilustriranim casopisima Life i For
tune letimicn1m se pogledom tesko mogu razHkovati
slike i tekst reldama od reda;kcijskog dijela. Redakcija
daje odusev'lj eni i neplaeeni izvjestaj 0 zivomim navika
ma i tjelesnoj njezi prominentne osobe koja time tice
nove obozavaoce, a stranice s reklamama oslanjaju se na
stvarne i zivotno istinite fotografije i podatke koj i pri
kazuju ideal informacije kome redakcij ski dio tek stre
i: Svaki je film reklamni osvrt na iduCi u kojem ee se
1St! par junaka moei vidjeti pod istim egzotionim sun
cem : o naj ko e zaksnio neee znati da li j e rijec 0
.
.
reklaml za IduCI frlm 111 0 pravom. Montazni j e karak
ter kulturne industrije, sinteticki, dirigirani nacin pro
izvodenj a njezinih proizvoda, tvornioki ne samo u film
ki . stu ijima . pego i Vlir ulno prilikom kompilacije
] e Imh
lO rahJ a, repo taz!llh romana i slagera, una
pnJed pnmJ eren reklam l : hme st j e pojedini moment
odjelj<iv, fungibilan i tehnicki otuden od smisaone sve
ze, podaje se svrhama izvan djela. Efekt, trik, izolirano
i p:movlj io oje inacno dostignuee oduvijek su se ve
zall uz pnkazIvanJe dobara u reklamne svrhe a danas
j e svaki snimak filmske glumice u prvom pla u postao
reklamom za njeZlino ime, svaki slager uporoom rekla
mom za sv<;>ju m7 o i u. Reklama i kuhurna industrija
.
.
stapa]u se I tehmokl 1 ekonomskI. I tu i tamo se ono
j ednako pojavljuje na bezbroj mjesta, a mehanicko
p<;mlj anje istog kultul1llog proizvoda vee je ponavlja
nJe lste propagandne uzreCice. I tu li tamo se zbog za
povjedi djelotvornosti tehn1ka pretvara u psihotehniku,
u postupak za postupanje s ljudilma . I tu i tamo vaZe
norme upadlj,ivog pa iJpa:k bliskog, lakog koje se ipak
pamti, verziranog pa ipak j ednostavnog; radi se 0 svla
davanju kupca koj i je predoten kao rastresen i ne
vo1jan.
Jezikom koji govori i sam doprinosi rek1amnom
karakteru kulture. St po1lpunije , naime, j ezik ulazi u
1 76
DIJ ALEKTIKA PROSVJETITELJSTVA
saopcenje , st se VI se nJecI iz supstancijalnih nosilaca

znaeenj a pretvaraju u znakove lisene kvalitete, st Cisti
je i prov1dnij e prenose ono st se mnij e, to je rijeCi te
ze dokueiti. Demito1ogizacij a j ezJika vraca se, kao ele
ment cjelokupnog procesa prosvj etite1j stva, u magiju .
Rijee i sadrZaj bili su udruzeni kao razlieiti i nerazdvoj
ni. Pojmovi kao bol, povijest, eak zivot bili su spoznati
u rijeei koja ih je izdizala i sacuvala. Oblik je rijeCi te
pojmove ujedno konstituirao i odrazavao. Odlueno raz
dvaj anje koji zvucni oblik rijeci prog1asava slucajnim i
vezivanje uz predmet proizvo1jnim, dokida praznovjer
no mijesanje rijeoi i stvarj. Ono st u sreaenom nizu
slova prelazi kore1aciju spram dogadaj a izbacuj e se kao
nej asno i kao metafizika rijeci. Time se, medutim, ri
jee, koj a smije samo jos oznacavati a ne smije ViiSe zna
citi, tako fiksira uz stvar da se skrucuje u formulu . To
podj ednako pogada i j ezik i predmet. Umjesto da pred
met dovede do iskustva, oCiscena ga rijec eksponira
kao slucaj j ednog apstraktnog momenta, a sve drugo,
sprijeeeno prinudom na nemilosl1dnu razgovj etnost da
dode do izrafaj a koj eg vi se nema, zakrZlj uje i u real
nosti. Lijevo krilo kod nogometa, crna kosulj a, Hitler
j unge i kalm se svi oni zovu, nisu viSe od svog naziva.
Ukoliko j e rijee prije svojeg racionaliziranj a zajedno s
cefnjom izaziva1a i 1az, utoliko j e ova racionalizirana ri
j ee posta1a 1udackom kosuljom jos prije za ceznju nego
za laz . Slijepost i nijemost podataka, na koje pozitivi-
zam reduoira svijet, prelazi na sam j ezik, koji se ogra
nicuj e na registriranj e tih podataka. Tako oznake same
postaju nedokuCivima, sadrZe uda:mu snagu, moc ad
hezije i odbij anja koja ih Cini sli6nim njihovoj ekstrem
noj suprotnosti, carobnjaokim izrijecima. Oni djeluju
p oput nekakvog zaklinj anja, bilo da se ime dive kom
binira na osnovi statisti6kog iskustva, bilo da se v1ada
b1agostanja osuduje tabuiranim imenima kao st su inte
lektualci i birokrati, bilo da se pod1ost cini neranljivom
pomocu imena zemlje . Ime uopce, na koje se magij a
prije svega nadovezuj e, izlozeno je danas kemijskim pro
mjenama. Ono se pretvara u proizvoljne i uporabne oz
n31ke cije se djelovanje sada, doduse, maze p'-macunati,
POJAM PROSVJETITEUSTVA
1 77
ali ipak ostaje toliko svojevo1j no koliko j e to bilo dje

lovanje arhaickog imena. Osobna imena, arhaioki pre
ostaci, dovedena su do vi sine vremena time st su ili sti
lizirana u reklamne oznake - kod filmsikih su zvijezda
i prezimena osobna imena - ili ko1ektiVino standardizi
rana. Stoga gradansko, obitelj sko tme ZViuCi zastarj e10
buduoi da ono, umjesto da bude oznaka robe, nosioca
indiv'idualizira odnosom s!pram v1astite pret:povij esti.
Ono u Amerikancima budi cudnu nelagodnost. Da bi
prikrili neudobnu distanaijru izmedu posebnih ljudi, oni
se nazivaju Bob i Henry, kao fungibilni pdpadnici istog
tima. Takav obicaj snizuje odnose medu ljudima na
bratstvo sportske publike, koje stiti od pravog bratstva .
Signifikacija, koju semantika j edino dopusta kao posao
rij eCi, zavrsava u signalu. Signami karakter rij.eCi j aca
brzinom koj om se j ezi6ki modeli odozgo pustaJu U op
ticaj . Ukoliko se narodne pjesme opravdano ili n oprav
dano nazivaju srozanim kulturnim dobrom gornJeg slo
ja, njihov:i su elementi svakako tek dugim, mnogostru
ko posredovanim procesom iskustva poprimili svoj po
pularni ob1ik. Sirenje :p o p u 1 a r s o n g s zbiva se,
medutirrn, munjevito. Ameri6ki izraz f a d za mode
koje nastupaju poput epidemdj a - naime, prouzroko
vane visokom koncentracijom ekonomijske moCi - oz
nacuje fenomen davno prije nego st su totalitarni rek
lamni sefovi prozeli dane generaLne linije kulture. Kada
jednog dana nj emacki fasisti preko zV1Uon1ka lansiraju
rijec kao >mepodnoSljivo, iduceg ce jutra Citav narod
reCi nepodnosljjvo . Po istoj su shemi nacije koje su
trebale biti osvojene u njemaekom munjevitom ratu
prihvatile rijec munjeviti rat. Opee ponavljanje stanovi
tih oznaka za pojedine postupke c1ni ih tako reCi bUs
kim, kao st je u vrijeme slobodnog trZiSta ime robe u
svim ustima poveeavalo produ. Slijepo i rapidno sireee
ponavljanje odredenih rijeci povezuje reklamu s totali
tarnom parolom. Nestao j e sloj iskUlstva koji j e rijeCi
pretvarao u rijeei onih koji su ih govorili, i u naglom
prisvajanju rijec poprima onu hladnoCu koju je do sada
imala samo na oglasnim stupovima i u oglasnom dijelu
novina. Bezbroj ljudi upotrebljava rijeci i obmte koje
178
ili uopce ne razumiju ili tLpotreblj avaju samo po njiho

voj bihevioristickoj vI1ijednosti, kao zastitnc znakove
koji se konaeno toliko prinudnije vezuju uz svoje ob
j ekte koliko je manje shvacen nj ihov j ezicki smisao.
Ministar za narodnu prosvijecenost govori neznalacki 0
dinamickim snagama, a slageri neprestano govore 0 r e
v e r i e i r h a p s o d y i svoju populalCnost vezuju up
ravo uz magiju nerazumlj ivog kao uz drhtaj viSeg zivo
ta. Drugi stereotipi kao m e m 0 r y, jos se nekako ka
piraju, ali izmicu iskustvu koje bi ih moglo ispuniti.
Poput enklava upadaju u govoreni j ezik. Na Fleschovom
i Hitlerovom njemackom rac1iju moze ih se prepolmati
u afektiranom kmjiSkom njemackom j eZliiku spikera koj i
do videnja Hi ovdje govori Hitlerjugend ili cak
Fiihrer izgovara na naCin kojti postaje svojinom mili
j una. U takvim j ezickim obratima prerezana .le zadnja
veza izmedu sedimentiranog iskustva i j ezika koja je u
devetnaestom stoljecu u dijalektu jos izvrsavao funk
oiju iz:mirenja. Urednik koji je svojim podatnim usmje
renjem dosao do vode njemackog pismenstva u svojoj
ruci ukrucuje nj emacke rijeci u nesto strano. U svakoj
se rijeci moze razabrati koliko su j e vec uprljali u fa
sistickoj narodnoj zajednici. Takav j e j ezik upravo vec
postao sveobuhvatnilffi , totalitarnim. Onda se u rijeeima
viSe ne cuje nasilje koje im je pocinjeno. Radio-spikeru
ne treba da govori usiljeno : bilo bi cak nemoguce da
se njegov ton razlikuje od tona grupa slusalaca kojim
je namijenjen. Ali, zato su geste ,i j ezik slusatelj a i gle
dalaca, sve do nijansi do kojih do sada nisu dopirale
nikakve pokusne metode, prozete shemom kulturne in
dustrije 10s j ace nego prije. Danas je ona naslij edila
granicarsku i poduzetnicku demokraciju ciji smisao za
duhovna skretanj a takoder nije bio j ako razvijen. Svi su
slobodni da plesu i da se zabavljaju kao st su od
vremena povijesne neutralizacije umjetnosti slobodni da
pristupe kojoj od beZlbI10j sekti. Alii, sloboda u izboru
ideoIogije, koja uvijek odrazuje privrednu prinudu, u
svim se odjeIcima pokazuje kao sloboda za uvijek isto.
NaCin na koj i neka mIada djevojka prihvaca i apsolvi
ra obavezni dogovoreni sastanak, nacin na koji govori
1 79
na teIefonu i u najointimnij im situacijama, iz:bor rijeei u

rgovoru, cak Citav un;.t tarnji zivot u cjeIini razdije
.
.
IJen po pOJmOVlma sredlvanj a srozane dubinske psiho
Iogije svjedoci 0 pokusaju da covjek samog sebe pret
vori u aparat primjeren uspjehu koji bi sve do poriv
nih pobuda odgovarao modelu koji prezentira kulturna
industrija. Naj i:ntimnije Ireakcije Ijudi su spram njih sa
mih toliko opredmecene da j e ideja 0 tomu st j e za
njih navlastito oCuvana samo u krajnjoj apstraktnosti :
p e r s o n a 1 i t Y j edva da im znaoi nesto drugo do sjaj
ne bijele zube i liSenost znoja pod pazuhom i emocij a.
To j e trijum reklame u kulturnoj industriji, prinudna
mimezis potrosaca na kulturnu robu koj a je ujedno i
prozreta.

Adorno

Diunggah oleh

Informasi Dokumen

Hak Cipta

Format Tersedia

Bagikan dokumen Ini

Bagikan atau Tanam Dokumen

Opsi Berbagi

Apakah menurut Anda dokumen ini bermanfaat?

Apakah konten ini tidak pantas?

Hak Cipta:

Format Tersedia

Adorno

Diunggah oleh

Hak Cipta:

Format Tersedia

POJAM PROSVJETITEUSTVA

PROSVJETITELJSTVO KAO 'MASOVNA OBMANA

Saciologijska mnjenje da se gubitkam oslanca u

identicnost opeeg i posebnog. Sva je masovna kultura

sll'bjekt. Radio demokJra:uski sve pretvara u slusaoce da

radio..k'Ompamije 0 elekJtroj,ndusuriji ili filmske 0 banka

ma, sa smislom proizvoda. TehIlJioi mediji se i medu

mu produkcije. Umjetnost za pm liSena snova ozhiljuje

spram detalj a, na primjer, u v,idu karijere nekoga tko

uapce, ne mora u t:renutku izvedbe biti dQ kraj a zapo

ha ne prede u prosrrenu budno Vlode raeuna 'sVli njegovi

junakoVlim mukama ili podignutoj suknji Ileadng lady

Opca obveza>t:nost ove stilizacije moda veC nadma

1 NiJetlzsche, Unzeitgemiisse BetTa;Chtungen, Werke, Grossok

opsega none nego da uvodi najskriveniji melodijski

st JU Je Za:nuck kuptlO, sveta je Bernardette zasjala

tosti izmedu polova: krajnosti koje se dOllieu preSle su

unutarnjeg i vanjskog, individue li drustva, nego iz onih

do bilo kakvog javnog optuiivanja u cijem zvuku oni

priznavanje kvaHtete koja nije kurentna i koja se ne

2 A. de Tocqruev'iIlle, De la Democratie en Amerique, Pal,iJg

ga, teroru tribunala. Ona, nasUJprot tragicnoj Garbo,podu

tona vec izbrojene, gdje su cak i same brojke, ne mogu

karaktooisti,cmi nenaobraienost, glupost i neotesanost.

produzetak rada. Zabavu traZi onaj l1ko zeli uteCi meha

ke i objekata strave. N o v e l t y s o n g 0 v i oduvijek su

prdstavoI? prikazuj e i propagira. Stoga j e postalo upi

o st lm np ?st ? nece dartl. Pnznan1cu koja obe

preZudnju 'rooj a je zbog navilknu tos ti na odricanje vee

samopotvrdivanje koje u drustvenom ZiViotu dobij a pri

samo kao potJrosaca, ka.o objekt kulturne iI1dustrije.

Fuzioni'ranje kulture i zabave danas se ne odvija

koje. m.si dokraJ a oduzim time st ih ponavlj a jos ste

I POVUCl azonodu : krui je napredak neogranicen .

miSljenj a. Cak i tame gdje se publika buni protiv indust

element sljepoee u odlucivamju a tomu kaji ee sang pas

spet prava .mjeradavan, u ideolagiji se naglasava plan

ga da sudjeluje ili zaostaJne: provincijalci koji nasuprot

da je nebo plavo i da po bl! pkve <;>blaci . vee i pr t

jeva i individua sa sistemom . Na menadzera se moze

pisci tako reCi pdkazuju kao djela sucuti da bi tako

kaznu; ceznj a je gradanske estetike oduvij ek bila da ju

pa stoga plijen gangstera. U nekim od naj znacaj nijih

sumnjivo dostojanstvo oca. Ponasanje pojedinca spr

nevaljom, pred nekim prablemam kaji budi stravu .4

Nie, Gotzendiimmerung, Werike, Band VIII, S. 136.

duzimanj a otrova onom tragicnom: individue se samo

koje je, doduse, jos viSe bez daha. I sprazna je nada da

POJAM PROSVJETITELJ STVA

prijed, tako i posjetilac hna pun razumijevanja ostaje

DUALEKTIKA PROSVJ ETITELJSTVA

njem svrha progutalo carstvo besvrhovitosti. Time st

elektroindustrije kao proizvodaca prijemnika. Radio,

vati na uponrebu odredenog sapuna u prahu. Voda ne

odbacena su potajno zajedno sa sundom s kojim ih me

regularno prisHno sljedbeniStvo.

tite bljutavosti. U drustvu konkurencije Dna i7 vrsuje

sava mu izbor i pomogla je nepoznatom sposobnom do

. kom pozadinom natJpisa i znakova. Reklama postaje na

DIJ ALEKTIKA PROSVJETITELJSTVA

saopcenje , st se VI se nJecI iz supstancijalnih nosilaca

ali ipak ostaje toliko svojevo1j no koliko j e to bilo dje

ili uopce ne razumiju ili tLpotreblj avaju samo po njiho

na teIefonu i u najointimnij im situacijama, iz:bor rijeei u