Mato
(1873. 1914.)
poloio ispite za
uitelja Vie puke
kole
domoljub - u
politici bio
naklonjen Stranci
prava Stekli sem
bil i stekli
bokibokme bum
vumrl
Matoeva
poezija
1909.
sonet, domoljubna pjesma
vizija domovine na stratitu
lirski subjekt rtvuje se za domovinu (mjesto nje u
kobnu rupu skoih...)
utjecaj Charlesa Baudelairea i Edgara Allana Poea
prikaz iznenaujuih i zaprepaujuih slika
Mato je depatetizirao hrvatsku domoljubnu
poeziju (uvodi grube rijei pejorative )
Gnijezdo bez
sokola
sonet, domoljubna pjesama
Mato se divi hrvatskim
velikanima Zrinski, Lisinski,
Vraz, Gaj, Matija Gubec
ljubav prema Zagrebu koji smatra
zaviajem
bol i gorina zbog loe drutvenopolitike situacije u Hrvatskoj;
kritiki odnos prema stvarnosti
Srodnost
sonet Mato je smatrao da je sonet savren oblik
pjesnikom izraavanju, a od osamdeset pjesama vie je
od 50 sonet (Petrarca, Preeren)
urica cvijet koji simbolizira duhovnost; bogat
unutranji ivot
pjesma je Matoeva poetika: u svijetu otkriva
neoekivane srodnosti, tajne veze meu predmetima i
pojavama iz prirode (utjecaj Baudelairea i francuskog
simbolizma; Baudelaire: Suglasja sva priroda oko nas je
puna simbola, a umjetnik im otkriva znaenje)
sinestezija esta stilska figura u moderni
Utjeha kose
tema: smrt voljene osobe
u pjesmi se sjedinjuju dva motiva: motiv
smrti i motiv ljubavi
poruka: smrt kao nova dimenzija postojanja,
a ne zavretak (samo kosa tvoja jo je bila
iva...); ljubav je jaa od smrti
oksimoron (velik utjecaj Baudelairea i
simbolista)
Mato pripovjeda
u knjievnost uao 1890. pripovjeu
Mo savjesti poetak moderne
Poeov genij, Merimeeova konciznost,
Maupassantova prirodnost satire
dva temeljna tematska kruga:
a) zagrebako-zagorska sredina
b) bizarni sadraji (likovi udaka)
- nokturalna atmosfera,
- psiholoka motivacija
- kozmopolitski karakter
naglaena lirska nota - ljubavni motivi
Cvijet sa raskra
vrsta: modernistika novela
simbolika naslova: susret s ljubavlju kao presudan
trenutak u ivotu likova
glavni likovi: Solus (samac, voli avanture) i Izabela
(nevina, njena) = razliit odnos spram ljubavi; ljubav na
prvi pogled
simbolizam, impresionizam, sinestezija: nebo uti
zastavom od modre svile
uloga pejzaa u djelu nagovjetava dogaaje; priroda je
antropomorfizirana tj. usklaena s unutranjim ivotom
likova; naglaena bijela boja
Camao
novela; tema: ljubavna (Alfred Kamenski i Fanny)
psiholoka karakterizacija: Kamenski je svjetski
putnik, glazbenik, ivot ovjeka u europskom
velegradu doivljava otuenim, nezadovoljan je i
nemiran, ivano rastrojen, hipersenzibilan
naslov: ptica koja ugiba kada ena prevari mua
pripovijetka pripada Matoevoj simbolistikoj i
bizarnoj prozi (utjecaj Edgara Allana Poea)
simbolika
jezik: dijalektalni izrazi kajkavsko
narjeje, zbog uvjerljivost i
autentinosti
crtica pripada krugu novela/crtica s
nacionalno-rodoljubnom tematikom
(povijesni kontekst - ilirsko doba,
odnos Hrvata i Maara, politike
stranke u Hrvatskoj...)
stil: ironija, groteska
ideju je Mato sam odredio rijeima:
...satira u kojo je sva naa nacija, u
kojoj je cijela Hrvatska
personificirana u tvrdoglavoj
Mato putopisac
jedan od najboljih
hrvatskih putopisaca
motiv pejzaa
samostalna tema (novost)
impresionistika crta
lirska intonacija
asocijativna metoda
krajolik kao duevno
stanje
Oko Lobora
Oko Lobora
Lobor stari dvorac u Hrvatskom zagorju
Matoevo tretiranje pejzaa: pejza kao povod emocionalnom
uzbuenju i razvijanju razliitih asocijacija; impresionizam;
simbolizam
znaajke Matoeva stila: viestruko atribuiranje imenice
(imenici pridruuje nekoliko pridjeva Zemlja bo je muni i uhki
tiranin...) ; trojni ritam (trostruko nabrajanje pridjeva, imenica ili
triju smislenih ritmikih jedinica Oblaci teki, crni, zabrinuti
oblaci...) ; upotreba neknjievnih leksema (dijalektizmi, arhaizmi
) ; biblijski stil (tako postie svean i uzvien ton); muzikalnost
(naglaen reenini ritam)
Matoeva kritika
iskriav polemiki duh
obraun s mnogim suvremenicima
Dobrota,
plemenitost,ljepota, sve
propada, ako nije roeno
sa zubima.
Ljudi prataju sve
osimiskrenosti.
Postati ovjek je ljepe
nego postatikralj.
Sloboda u tuoj zemlji
tea mi je neg
robovanje.
Dravaima sva prava,
aovjekih nema,