Anda di halaman 1dari 24

Sabotaa

Emil Pue

Sadraj
1. Poreklo sabotae . . . . . . . . . . . . . . . .
2. Trite rada . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3. Moral bogataa i poroci siromaha . . . . . .
4. Probosti zlatni oklop . . . . . . . . . . . . .
5. Razne metode sabotae . . . . . . . . . . . .
6. Proleterska sabotaa i kapitalistika sabotaa

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

3
10
12
14
19
22

1. Poreklo sabotae
Poreklo sabotae Rani oblici Balzak o sabotai Engleski Go Canny Loe nadnice, lo
rad Novi horizonti Panika meu gazdama Impresivna deklaracija Epholana diskusija
na Kongresu C.G.T-a Trijumfalni prijem sabotae u Francuskoj
Do pre petnaest godina sabotaa je bila samo re iz slenga, koja nije bukvalno znaila praviti
drvene cipele kao to moe da se pretpostavi, ve u figurativnom smislu. Raditi nespretno, potezima
kao pri pravljenju cipela.1
Od tada se re transformisala u novi oblik drutvenog ratovanja i konano je, na Kongresu Generalne Konfederacije Rada2 u Tuluzu 1897. imala svoje sindikalno krtenje. U poetku, radnika klasa nije
sa ba najvatrenijim entuzijazmom prihvatila novi termin neki su ak bili sumnjiavi, prekorevajui
ga ne samo zbog njegovog niskog porekla, ve i zbog njegove nemoralnosti.
Pa ipak, uprkos svim ovim predrasudama koje su izgledale skoro kao neprijateljstvo, sabotaa se
nepokolebljivo irila po celom svetu. Sada uiva punu simpatiju radnitva.
tavie, obezbedila je sebi pravo na ulazak u Larousse3 i nema sumnje da e Akademija (ako sama
sebe ne sabotira pre nego to doe do slova S svog renika) na najceremonijalniji nain morati da
se pokloni sabotai i otvori stranice za njeno zvanino osvetenje.
Svakako, bila bi greka poverovati da je radnika klasa ekala da primeni sabotau sve dok ovo novo
oruje ekonomske akcije nije bilo zvanino blagosiljano od strane Kongresa Konfederacije.
Kao oblik otpora, sabotaa je stara koliko i eksploatacija ljudi.
Od dana kada je ovek zadobio kriminalnu mogunost da profitira od tueg rada ba od tog
dana eksploatisani radnik je instinktivno pokuavao da prui svom gospodaru manje nego to se
od njega trailo. U tom smislu je radnik nesvesno sprovodio sabotau, iskazujui na indirektan nain
neotklonjivi antagonizam koji sukobljava Kapital i Rad.
Ova neizbena posledica sukoba koji razdvaja drutvo izneta je na svetlo dana pre tri etvrtine veka
od strane Balzaka, u delu La Maison Nucingen (Banka Nisenen), u vezi sa neredima u Lionu 1831.
godine. Ostavio nam je jasnu i otru definiciju sabotae:
Dosta je reeno, pie Balzak, o lionskoj pobuni i Republici ubijenoj na ulici, ali niko
nije rekao istinu. Republika je epala pokret kao to pobunjenik epa puku. Privreda
Liona je privreda bez odvanosti ne proizvodi ni kilogram svile ako nije narueno ili
blagovremeno plaeno. Kada je potranja niska radnik gladuje; kada radi ima jedva
za preivljavanje. Veslai na galijama su sreniji od njega.
Nakon julske revolucije, siromatvo je doseglo toliki obim da je radnitvo podiglo zastavu
sa parolom: Hleb ili smrt! poruku koju je vlada trebalo ozbiljno da razmotri. Umesto
toga, Lion je hteo da gradi pozorita da bi postao glavni grad otud besmisleno razbacivanje novcem.
Republikanci su kroz rastuu bedu uspeli da nanjue nadolazei ustanak, i organizovali su
prelce koji su vodili dvostruku bitku. Lion je trajao tri dana, nakon ega je red prevagnuo
ponovo, i prosjak se vratio u svoju tenaru.
Razvivi do tada svilu iz svilevih aura u konce, prelac je izbacio estitost kroz vrata
i poeo sa nauljivanjem prstiju. Naravno, sa pedantnom savesnou isporuio je tanu
1

Sabot je drvena cipela (na francuskom prim. prev.)


C.G.T. Confdration Gnrale du Travail (prim. prev.)
3
Standardni renik francuskog jezika. Re nije registrovana ni u jednom engleskom reniku, ali e sigurno biti u najskorijoj budunosti.
2

koliinu ali je svila bila potpuno umrljana uljem te je trite svile bilo poplavljeno loom
robom, to je moglo da izazove krah Liona i gubitak znatnog udela u francuskoj trgovini.
Balzak je dobro pazio da pokae da je sabotaa prelaca bila samo odmazda rtve. Stavljanjem ulja u
vretena oni su vratili nemilosrdnim gazdama koji su im za jelo obeali bajonete umesto hleba, i koji
su tako dareljivo ispunili svoje obeanje.
Zaista, nije li akt sabotae jednak posledicama pretrpljene nepravde?
Nije li u poreklu i razlozima svakog akta sabotae pokazana kapitalistika eksploatacija, koja esto
dosee do okrutnosti?
I ova reakcija protiv eksploatacije, u kojem god obliku da se manifestuje nije li ona i stav ili akcija
otpora bilo kog oblika? Time se vraamo naem stavu da je sabotaa stara koliko i eksploatacija
ljudi.
Takoe, ne treba misliti ni da je sabotaa proizvod sa pariskom etiketom. Zaista, sabotaa je ako
ita teorija uvezena iz Engleske, i praktikovana je sa druge strane Kanala dugo vremena pod nazivom
Go Cannie kotski izraz koji bukvalno znai Samo polako.
Primer ubedljive efikasnosti pristupa samo polako dao je asopis The Social Museum:
Godine 1889. luki radnici Glazgova su poeli trajk traei poveanje plate za dva centa
po satu.
Poslodavci i rukovodioci su glatko odbili i uz veliki troak doveli veliki broj seljakih ruku
da zamene trajkae, zakljuujui da e radnici morati da odustanu od borbe i vrate se na
posao pod istim uslovima kao pre.
Neposredno pre nastavka rada generalni sekretar ih je jo jednom okupio i rekao: Momci,
danas morate da se vratite na posao, sa nadnicama istim kao ranije.
Poslodavci su izrazili i ponavljali svoje potpuno zadovoljstvo radom koji su izveli seljaci
koji su dovedeni tokom poslednjih nedelja. Videli smo ih kako rade, i vie nego dobro
znamo koliko zadovoljava njihov rad videli smo da ne mogu ni ravnoteu da odravaju
na mostovima, i videli smo kako im u more ispada polovina robe koju su ukrcavali i
iskrcavali. Ukratko, videli smo da ni dvojica takvih ne mogu da rade posao kao jedan
od nas. Pa ipak, gazde su rekle da su zadovoljne njihovim radom, usled ega nam ostaje
samo jedno: dajmo im isti takav rad. Radite zato kao to seljake ruke rade njihova
ih je nesposobnost dovodila ak do toga da padaju u vodu, ali vi to ne morate da radite,
naravno.
Ove instrukcije su savesno sprovoene, pa su radnici bukvalno primenili samo polako teoriju. Nakon nekoliko dana, poslodavci su pozvali generalnog sekretara lukih radnika, molivi ga da nagovori
radnike da rade kao pre, izjavljujui da su spremni da daju poviicu od dva centa.
Preimo sa praktinog na teorijski primer. Zanimljivo bi bilo navesti nekoliko stranica jednog engleskog pamfleta izdatog 1895. u svrhu popularisanja metode samo polako:
Ako hoe da kupi eir koji vredi 2 funte, mora da plati 2 funte. Ako hoe da potroi
samo 1.5 funti, mora da se zadovolji slabijim kvalitetom. eir je roba. Ako hoe da
kupi pola tuceta koulja po 50 centi, mora da plati 3 funte. Ako hoe da potroi samo
2.5 funti, onda moe da dobije samo pet koulja.
Sad, gazde tvrde da su rad i vetina samo roba, ba kao i eiri i koulje.

Dobro onda kaemo draemo vas za re. Ako su rad i vetina roba, onda njihovi
vlasnici imaju pravo da ih prodaju kao to eirdija prodaje eire i kroja koulje. Ove
zanatlije daju odreenu vrednost u zamenu za jednaku vrednost. Za niu cenu imaete
robu ili nieg kvaliteta, ili manjeg kvantiteta. Dajte radniku pristojnu platu, i on e vam
dati najbolji rad uz najveu vetinu.
Sa druge strane, dajte radniku nedovoljnu naknadu i gubite pravo da zahtevate najbolje
od njegovog rada, ba kao kad biste za jednu funtu traili eir vredan dve.
Stoga samo polako metoda predstavlja sistematsku primenu formule: Loe nadnice, lo rad.
Ali, ne samo to. Iz ove formule se izvode, kao logina posledica, mnoge manifestacije proleterske
odlunosti u sukobu sa kapitalistikom.
Ovoj taktici, danas ve iroko rasprostranjenoj po Engleskoj, gde su je zagovarale i praktikovale
radnike organizacije, nije trebalo dugo da pree Kanal i uspostavi se u Francuskoj kao to joj nee
trebati mnogo da pree Alpe i proiri se iz Francuske u Italiju. Stoga, ubrzo nakon 1889. moemo da
uoimo njene prve manifestacije u Francuskoj.
Nacionalni Savez elezniara je u to vreme bio angaovan u kampanji protiv Merlin Trarjeovih
(Merlin Trarieux) zakona o eleznici, koji je za cilj imao oduzimanje eleznikim radnicima prava na
udruivanje.
Raspravljalo se o pitanju odgovaranja generalnim trajkom ako bi se ovaj zakon usvojio. erar
(Guerard), sekretar Saveza elezniara, odrao je odluan i precizan govor. Naglasio je da se elezniari
nee ustezati da primene sva sredstva da bi odbranili svoju sindikalnu slobodu, i napravio aluziju na
domiljatu i jeftinu metodu borbe:
S odreenim sastojkom, vrednim dva centa, iskorienim na jedan poseban nain
rekao je elezniarima e biti lako da dovedu lokomotive u takvo stanje da njihovo
korienje postane nemogue.
Ova jasna i odvana izjava, koja je otvarala nova nepredviena polja borbe, izazvala je strahovito
urlanje i duboko komeanje u redovima poslodavaca i vlade, koji su ve predviali ne bez straha
posledice generalnog trajka eleznikih radnika.
Meutim, iako je erarovim govorom pitanje sabotae bilo otvoreno postavljeno, ne bi bilo tano
pretpostaviti da nije praktikovana jo ranije u Francuskoj.
Da bi se to dokazalo, dovoljno je setiti se tipinog primera trika koji je postao poznat u telegrafskim centrima. Neto pre 1881. godine, operatori centralne kancelarije nezadovoljni visinom plate
za prekovremeni noni rad poslali su peticiju tadanjem ministru pote i telegrafa, M. Koeriju (M.
Cochery), traei deset franaka umesto pet, koliko su tada bili plaeni za rad od est sati popodne do
sedam ujutru. Uzalud su ekali nekoliko dana na odgovor iz administracije, i poto su bili obaveteni
da nikad i nee stii, meu njima je poeo da se iri prkos i bes.
Poto trajk nije bio mogu, pribegli su triku.
Jednog lepog jutra, Pariz se probudio u otkriu da su sve telegrafske linije preseene.4 To je trajalo
etiri ili pet dana.
Vii krugovi administracije, s inenjerima i brojnim ekipama poslovoa i tehniara, upali su u centralnu kancelariju da izvre detaljnu inspekciju svakog aparata, baterijske ice, itd., od ulaznih vrata
pa sve do podruma, ali zaudo nisu uspeli da otkriju razlog problema.
Pet dana nakon ovog nezaboravnog i udesnog nesrenog sluaja, poruka iz administracije obavestila je operatere da e od tog dana nona sluba biti plaena deset franaka umesto pet.
4

Telefoni jo nisu bili instalirani (primedba u engleskom prevodu)

Nita vie nisu traili. Sledeeg dana su sve linije ponovo zujale kao pokrenute magijom. Autor
ovog udesnog trika nikad nije pronaen od strane administracije koja, ako je i pogodila motiv, nije
bila sposobna da otkrije sredstva kojim je izvren.5
Kocka je time baena.
Sabotaa, koja je do tada bila primenjivana nesvesno i instinktivno od strane radnitva, uz popularno ime koje joj je ostalo pripisano, 1895. poinje sa krtenjem, sa teorijskim blagoslovom, i zauzima
mesto meu ostalim sredstvima drutvenog ratovanja priznata, potvrena, zagovarana i praktikovana od strane radnikih udruenja.
Godine 1897. Kongres Konfederacije je dran u Tuluzu. Prefekt senske oblasti je odbio da delegatima
Saveza optinskih radnika dopusti odustvo koje su traili da bi mogli da prisustvuju Kongresu. Ujedinjeni savezi Sene su opravdano protestovali, smatrajui ovu zabranu otvorenim napadom na pravo
na organizovanje.
Tokom zasedanja Kongresa traena je smena Prefekta, i momentalno i jednoglasno izglasana je
osuda njegovog ina. Jedan od delegata6 je primetio da se Prefekt nimalo nee zabrinuti zbog ove
osude i protesta radnika, dodavi:
Umesto protestovanja, bolje bi bilo pribei akciji. Umesto da povijamo glave pred nareenjima i zabranama vladajuih klasa, bilo bi mnogo efektnije da uzvratimo. Zato ne
bismo na amar odgovorili udarcem?
Emil Pue je dodao da su njegove opaske izvuene iz taktike borbe koju e Kongres uskoro biti pozvan da izglasa. S tim u vezi naveo je s kakvim je emocijama i strahom kapitalistiki svet bio pogoen
kada je drug erar objavio da e smena suma od dva centa, pametno utroena, biti dovoljna eleznikim radnicima da izbace iz funkcije ceo voz, pokretan monim mainama, te je zakljuio sledeim
predlogom:
Kongres, smatrajui izlinim bilo kakvo okrivljivanje vlade, koja prosto vri svoje prirodne funkcije, poziva optinske radnike da izazovu sto hljada franaka vrednu tetu slubi,
kako bi nagradili Prefekta za njegovu zabranu.
Ovo Pueovo izlaganje je eksplodiralo kao bomba. Prvo je zavladalo ogromno zaprepaenje meu
samim delegatima, koji nisu odmah shvatili odluno, neustraivo i izazivajue znaenje predloga a
potom su mnogi i protestovali. Kratka i jasna rezolucija sahranila je predlog.
Ali, ta ima veze? Predlog je postigao svoj cilj; panja Kongresa skrenuta je ka ovom pitanju, diskusija je otvorena i razmiljanja su se izotrila.
Usled toga, izvetaj Komiteta o bojkotu i sabotai, podnet Skuptini nekoliko dana kasnije, doekan
je s najveim i najkorisnijim simpatijama.
U pomenutom izvetaju, nakon definisanja i objanjavanja sabotae, Komitet je pisao: Radnici su
do sada ve potvrdili svoje revolucionarne stavove, ali su najvei deo vremena ostali u isto teorijskoj
sferi. Radili su na irenju ideje osloboenja i izlagali su plan za budue drutvo iz kojeg e biti eliminisana eksploatacija ljudi. Ali uz ovu obrazovnu i neosporno neophodnu propagandu zato nita nije
uraeno ili pokuano u odbrani od protivnapada kapitalista, kako bi se radnicima olakalo breme koje
im nameu gazde? Nai sastanci se uvek zakljuuju povikom ivela socijalna revolucija! povikom
koji je daleko od materijalizovanja na bilo koji nain. Zaista je za osudu to na Kongres, iako stalno
potvruje svoje revolucionarne pozicije, jo nije izveo bilo kakva praktina revolucionarna sredstva i
5
6

Le Travailleur des P.P.T., Sept., 1896.


Upravo Emil Pue (primedba u engleskom prevodu)

metode iz sfere rei, i uao u sferu akcije. Od revolucionarnih stvari, do sada, prigrlili smo i primenili
jedino trajk i jedino za trajkom poseemo. Ovaj Komitet veruje da postoje i druga sredstva pored
trajka, kojima moemo da matiramo kapitaliste.
Jedno od tih sredstava je i bojkot ali je Komitet tvrdio da bojkot nije efikasan protiv gazda. Stoga
je bilo neophodno da se nae neto drugo. I tu se pojavila sabotaa.
Navodimo iz istog izvetaja da ova taktika dolazi iz Engleske, gde dobro slui u borbi engleskih
radnika protiv njihovih gospodara.
I, nakon navoda iz pamfleta za popularizaciju samo polako metode, o emo smo priali ranije,
Komitet je nastavio:
Ostaje da se definie pod kojim uslovima predlaemo sabotau francuskim radnicima, i
kako mogu najbolje da je primene u praksi. Svi mi vrlo dobro znamo da za poveavanje
naeg ropstva gazde uvek biraju trenutke u kojima je za nas najtee da se suprotstavimo pritisku. U nemogunosti da trajkuju u uslovima potpune bede i dezorganizovanosti,
radnici najee povijaju glave i predaju se. Umesto toga, uz sabotau, oni vie nisu ostavljeni na milost i nemilost gazdama vie nisu gomila mesa, gaenog nekanjeno. Nali
su nain na koji mogu da potvrde svoju mukost i pokau svojim ugnjetaima da su ak
i radnici ljudi.
Sa druge strane, sabotaa nije tako nova stvar, kao to izgleda na prvi pogled.
Od nastanka sveta radnici su je individualno primenjivali, uprkos nedostatku metoda.
Prosto instinktivno su uvek usporavali proizvodnju kad god bi poslodavci poveavali svoje zahteve. ak i bez svesti o tome, svaki je radnik vie-manje realizovao osnovno geslo
sabotae: Za loe nadnice, lo rad. Za mnoge industrije moe da se kae da je zamena
rada po jedinici proizvoda dnevnim radom zapravo zbog sabotae. Ako je ova taktika ve
donela praktine rezultate, zato ne bi doao dan kada bi postala organizovana pretnja?
Pa opet, ne treba misliti da su se gazde osigurale od sabotae time to su zamenile rad po
jedinici proizvoda dnevnim radom. Ova taktika nikako nije ograniena na rad po danu
ona moe, zapravo, jednako da se primeni i na rad po uinku. Jedino to je u ovom sluaju
sama linija akcije drugaija.
Smanjenje proizvodnje bi, naravno, znailo smanjenje nadnica usled toga sabotaa mora
biti primenjena pre na kvalitet nego na kvantitet proizvoda.
Na ovaj nain, radnik ne samo da ne daje poslodavcu efekat rada vei od plate koju dobija, ve uz to zadaje udarac i trgovini (potroaima), to je jedina stvar koja poslodavcu
omoguava da neogranieno uveava svoj kapital osnovu eksploatacije radnike klase.
Na ovaj nain e eksploatator biti prinuen da kapitulira, i ili ispuni zahteve radnika ili
da preda sredstva za porizvodnju u ruke njihovih pravih vlasnika. Dva su sluaja rada po
uinku na koje generalno nailazimo: sluaj u kojem se rad izvodi kod kue, s oruem koje
obezbeuje sam radnik, i drugi sluaj kada se rad izvodi u prostorijama poslodavca, gde
orue i maine pripadaju samom gazdi.
U drugom sluaju, sabotai proizvoda moe da se doda sabotaa sredstava za proizvodnju.
I ovde je objanjeno strahovito oseanje koje je streslo kapitalistiku klasu na prvi pomen
sabotae.
Neophodno je da kapitalisti znaju da radnik nee potovati mainu dok ona ne postane
njegov prijatelj, koji e smanjiti fiziki rad, umesto da bude kao to je danas neprijatelj
koji mu oduzima hleb i skrauje ivot.
7

U zakljuku ovog izvetaja Komitet je predloio Kongresu sledeu rezoluciju:


Kad god izbije otvoreni konflikt izmeu poslodavaca i radnika, bilo usled preterivanja
onih prvih ili zahteva ovih drugih, kada bi se trajk smatrao neefikasnim i neprimerenim,
radnicima se savetuje i preporuuje da primene bojkot i sabotau simultano reguliui
svoje akcije u skladu sa pomenutim razmatranjima.
Skup je iitavanje ovog izvetaja primio s aplauzom. I vie od dozvole naiao je na oigledan
entuzijazam. Svi delegati su bili osvojeni ni jedan glas neslaganja nije bio podignut da kritikuje ili
navede bilo kakav prigovor, niti bilo kakvo zapaanje.
Delegat Federacije tamparskih struka nije bio meu manje entuzijastinim. Bezrezervno je odobrio
predloenu taktiku i jasno je obrazloio, od ega nam je ostao samo ovaj turi navod iz rada Kongresa:
Sva sredstva su dobra da bi se pobedilo. Mogu da dodam da postoji mnotvo naina
kojima moemo da dostignemo na cilj jednostavnih za primenu, ako se izvedu oprezno
i veto. Ovim hou da kaem da ima stvari koje je potrebno uiniti, ali ne i izgovoriti.
Razumete me.
Znam da bih, ako bih bio otvoreniji, mogao da budem upitan da li imam pravo da uradim
ovo ili ono ali ako nastavimo da radimo samo ono to nam je dozvoljeno, nikad nita
neemo postii.
Jednom kada revolucionarni metod bude prihvaen potrebno je da imamo hrabrosti. A
kada glava proe, i celo telo mora biti povueno.
Vatreni aplauz je podvukao govor delegata tamparskih struka, i nakon nekoliko opaski od strane
raznih govornika, sledei potez je predloen i jednoglasno sproveden:
Sindikat zaposlenih u trgovini poziva Kongres da usvoji zakljuke izvetaja Komiteta o
sabotai, i da ih primeni u prvoj prilici koja se ukae.
Krtenje sabotae nije moglo biti povoljnije. I to nije bio trenutni uspeh ili varnica nekog hira, kao
posledica prolaznog entuzijazma, jer jednoglasna simpatija s kojom je sabotaa prihvaena nikad posle
nije povuena.
Na sledeem Kongresu u Renu 1898. ova taktika je, zapravo, ponovo jednoglasno potvrena.
Meu raznim govornicima koji su, tokom debate, podravali sabotau, naveemo mehaniara Lana (Lanche), danas deputata u Parizu. Izrazio je veliko zadovoljstvo Saveza mehaniara Sene, koje je
predstavljao, prihvaenom rezolucijom na tuluskom Kongresu u korist bojkota i sabotae.
Delegat Federacije kuvara pogodio je centar kada je duhovito predstavio sledei sluaj sabotae:
Kuvari jednog velikog pariskog restorana, usled nekih nesreenih razmirica sa gazdama,
ostali su ceo dan na svojim mestima ispred zaarenih pei ali u picu, kada su se muterije gomilale u prostorijama za ruavanje, u loncima se nije nalo nita osim kamenja
koji su se krkali satima, zajedno sa asovnikom restorana.
ini nam se podesnim da navedemo sledee odlomke iz izvetaja koji je zakljuio diskusiju i koji je
bio jednoglasno usvojen:

Komitet eli da naglasi da sabotaa nije nova taktika. Kapitalisti je praktikuju kad god
im se isplati.
Dovoljno je da pomenemo privatne i dravne preduzetnike koji nikad ne sprovode svoj
deo dogovora da e isporuiti prvoklasni materijal. Pored toga, nisu li smanjenja nadnica,
koje gazde s vremena na vreme nameu svojim zaposlenima, upravo sabotaa stomaka
radnika?
Ve smo pokazali kako radnik instinktivno odgovara nemilosrdnim kapitalistima smanjenjem proizvodnje, tj. dovoenjem rada u proporciju sa oskudnim nadnicama.
Potrebno je da radnici shvate da sabotaa, da bi postala mono oruje, mora biti praktikovana metodino i inteligentno.
Najee je dovoljno samo pripretiti njome, pa da se postignu korisni rezultati.
Ovaj Kongres ne moe da ulazi u detalje njene primene. Ti detalji moraju da slede iz temperamenta i inicijative svakog od vas koji pripada posebnim strukama. Mi jedino moemo
da ustanovimo principe, i da poelimo da sabotaa ue u arsenal proleterskog ratovanja
protiv kapitalizma, zajedno sa trajkom; i da ponaanje drutvenog pokreta poveava
tendenciju ka individualnoj i kolektivnoj direktnoj akciji, ostvarujui sve veu svest o
sopstvenoj linosti.
Trei i poslednji put sabotaa je ula u vatru Kongresa 1900. godine na sastanku Konfederacije u
Parizu.
To je bio uzburkan i problematian period. Pod uticajem Milrana (Millerand), ministra trgovine,
nastupila je devijacija, koja je imala svoje korene u privlanosti politike mosi. Mnogi militanti su
bili zavedeni korumpirajuom fascinacijom parlamentarizmom, i nekoliko radnikih organizacija je
skrenuto ka politici socijalnog mira koja bi, da je prevagnula, postala fatalna za sindikalistiki pokret. Otvorena suprotstavljenost revolucionarnih sindikalista svakog dana je postajala sve izraenija.
U okviru ove unutranje borbe, diskusija i glasanje o sabotai bila je zaetak njenog ispoljavanja.
Debata je kratko trajala. Nakon nekoliko govornika u korist sabotae, jedan glas se javio da je
osudi. To je bio predsedavajui Kongresa, lino. Rekao je da da nema ast da predsedava, bio bio
protiv sabotae, koju je smatrao pre tetnom nego korisnom za radnike i odbojnom za ast mnogih
od njih. Da bismo ovu osudu ispravno ocenili, dovoljno je da primetimo da ast ovog neokaljanog
moraliste nije ugrozilo to to je, zahvaljujui dobroj kancelariji Ministra Milrana, prihvatio unosnu
slubu u vladi.7
Predsedavajui Komiteta o sabotai bio je protivnik. Ovako se izrazio:
Moram da kaem neto o sabotai. Biu kratak i jasan. Divim se onima koji imaju hrabrost da sabotiraju eksploatatora. Moram, meutim, da dodam da sam se esto podsmevao
zabavnim priama o sabotai. Ali ja, lino, ne mogu da se usudim da uradim ono to su
nai prijatelji esto radili.
Zakljuak je da ako ja nemam hrabrosti da izvedem neto bio bi kukaviluk da navodim druge na to. I priznajem da se u aktu oteivanja ili onesposobljavanja orua ili
drugih stvari datih meni na brigu, ne radi o strahu od Boga koji paralizuje moju hrabrost,
ve o strahu od policije. Stoga, ostavljam na vama sudbinu sabotae.
7

Radi se o g. M. Trih-Laplenu (Marcel Treich-Laplne), tadanjem sekretaru Berze rada (Centralnog saveza) Limoa
(Limoges), estokom sledbeniku Gezda (Jules Guesde), potom postavljenom za Upravnika registra (oblasni inovnik) u
Bordou.

Kongres se, meutim, sabotai posvetio na drugaiji nain od predloenog. Sprovedeno je glasanje,
koje je dalo sledei rezultat:
U korist sabotae
Protiv
Praznih listia

117
76
2

Jasno zavreno glasanje okonalo je period trudnoe teorijske infiltracije sabotae. Od tada, nesumnjivo prihvaena, potvrena i zagovarana, sabotaa vie nikad nije ispitivana na radnikim kongresima, zauzevi vrsto mesto u mnotvu ratnih sredstava, izmiljenih i praktikovanih od strane radnika
protiv Kapitalizma.

2. Trite rada
Trite rada Kapitalistiki trikovi i zahtevi Potranja radne snage Zaraene strane u
stalnom sukobu Sudar dva sveta Efekti drutvene kapilarnosti
Iz svega to smo do sada rekli u skraenom obliku, mogli smo da vidimo da je sabotaa, ak i u
svom engleskom izrazu u vidu Go Cannie, izvedena iz kapitalistike koncepcije ljudskog rada, koji
se smatra robom.
Svi buroaski ekonomisti su saglasni u podravanju ove teorije i jednoglasno tvrde da trite rada
postoji ba kao to postoje i trita mesa, ita, ribe, itd. Usled toga, logino je da kapitalisti tretiraju
meso za rad na isti nain kao kad kupuju bilo koju drugu robu ili sirovi materijal tj. trude se da
ga dobiju po to nioj ceni. Od toga, ako su premise istinite, nema nieg normalnijeg.
Usled toga se sukobljavamo sa zakonom ponude i potranje.
Meutim, kapitalisti to je slabo poznato oekuju da dobiju ne rad proporcionalan nadnicama
koje plaaju, ve naprotiv, mnogo veeg obima, potpuno nezavisno od visine nadnice, zapravo upravo najvie to radnik moe da prui. Drugim reima, gazde oekuju da kupe ne datu koliinu rada,
odgovarajuu nadnici koju plaaju, ve samu radnu snagu, celokupnu snagu radnika: zaista, poslodavac iziskuje celog radnika telo i krv, ilost i inteligenciju.
Samo, kada iznesu ovaj zahtev, oni zaboravljaju da je radna snaga sastavni deo misleeg bia, koje
poseduje volju i sposobnost da se odupre i reaguje.
Naravno, sve bi ilo fino i glatko za kapitalistiki svet da su radnici nesvesni poput gvozdenih i
elinih maina iji su sluge; i da, kao maine, umesto srca i mozga imaju kotao ili dinamo.
Ali, nije tako. Radnici znaju kakve im pozicije namee aktuelni drutveni sistem a ako im se i
podreuju, to sigurno ne rade iz zadovoljstva ili pristanka. Oni znaju da poseduju odreenu radnu
snagu i, ako pristaju da je predaju poslodavcu u nekom odreenom kvantitetu ili na odreeno vreme,
trude se da taj kvantitet ili period bude direktno proporcionalan nadnicama koje primaju.
ak i meu najmanje svesnim radnicima, ak i meu onima koji nikad ne sumnjaju u pravo poslodavca da ih eksploatie, pojavljuju se naznake otpora prodrljivosti kapitalista.
Eksploatatori su prirodno primetili tendenciju radnika da ekonomie svojom radnom snagom i
to objanjava zato su neki od njih pribegli razvijanju takmienja i sistema premija kao stimulansima
za veu koliinu rada.
Naroito su vlasnici graevinskih preduzea u Parizu pre svega usvojili tu taktiku, koja je ipak
od 1906. postala potpuno prevaziena poto su se graevinski radnici ujedinili u moni sindikat. Plan
se svodio na to da se na svakom graevinskom terenu i zgradi postavi radnik koji je tajno plaen vie
10

od svojih drugova. On bi se tada trudio vie od svih, pa bi bilo neophodno da se prati njegov ritam,
kako niko ne bi bio potcenjen, nazivan lentinom, ili otputen kao nesposoban.
Ovakvo ponaanje pokazuje da gazde tretiraju svoje radnike gore nego maine.
Zaista, one su kupljene uz garanciju jednog odreenog posla, u toku odreenog vremena, i vlasnici
se ne pretvaraju da trae vei trud; pa ipak, kada angauju radnike, od njih oekuju, kao to smo rekli,
maksimum proizvodnih kapaciteta i u snazi, i u sposobnosti. Ovaj nesklad, koji je osnova odnosa
izmeu radnika i gazda, osvetljava fundamentalnu suprotstavljenost interesa ove dve strane borba
klase koja poseduje sredstva za proizvodnju protiv klase koja, nemajui kapital, ne poseduje nita
osim svoje radne snage.
A i na ekonomskom polju, im se eksploatisani i eksploatatori susretnu licem u lice, vidimo neiskorenjiv antagonizam koji ih razdvaja na dva suprotna pola i stoga njihove dogovore ini uvek nestabilnim
i kratkotrajnim. Izmeu ovih strana, zasigurno, nemogue je sklopiti ugovor u jasnom i fer smislu te
rei. Ugovor pretpostavlja jednakost ugovornih strana i njihovu punu slobodu delovanja tavie,
odreene karakteristike ugovora kontradiktorne su u sastavljanju dve strane koje se dogovore i potpiu neto zarad pravih interesa obe strane, bilo u sadanjosti ili budunosti. Sad, kada radnik ponudi
svoju radnu snagu poslodavcu, dve strane su daleko od toga da su na istoj nozi po pitanju nezavisnosti
i jednakosti.
Radnik, opsednut neophodnou da osigura sebi hleb ako ve nije u kandama gladi ne poseduje
neometanu slobodu delovanja kakvu uiva njegov poslodavac. tavie, korist koju izvue time to
preda svoju snagu je samo trenutna u smislu da iako obezbeuje trenutni dobitak nije teko
shvatiti, sa druge strane, da rizik kojem se izlae, u odnosu na vrstu posla koja mu je nametnuta,
moe da ugrozi njegovo zdravlje i budunost.
Zbog toga izmeu radnika i poslodavaca ne moe biti nikakvih sporazuma koji zasluuju naziv
ugovora.
Onom to je sporazumno nazvano ugovorom o radu nedostaju specifine bilateralne karakteristike
pravog ugovora. Zaista, nalazimo se pred isto jednostranim ugovorom, koji favorizuje samo jednu
stranu; drugim reima, zaista se radi o ugovoru izmeu lava i jagnjeta, po kojem jai (kapitalista)
diktira uslove kojima slabi (radnik) iz nude mora da se potini.
Iz ovakvog stanja stvari nuno sledi da su na tritu rada upravo samo dve zaraene armije u stanju
stalnog rata. Sledstveno tome, svi dogovori i svi poslovni odnosi izmeu njih moraju biti nesigurni i
kratkog veka, u meri u kojoj su prethodno podriveni variranjem veeg i manjeg otpora sukobljenih
strana koje ih sklapaju.
I samo zbog toga nikad nee biti izmeu poslodavaca i radnika vrstog i trajnog razumevanja, ugovora u pravom i potenom smislu rei.
Izmeu njih moe biti postignuto samo primirje koje, prekidanjem neprijateljstava s vremena na
vreme, uvodi trenutni prekid vatre u neprekidnom ratu.
Kapital i rad su dva sveta koji se svom silom sudaraju!
Naravno, moe da se desi i deava se da postoje prelazi jednog u drugi; zahvaljujui nekoj
vrsti drutvene kapilarnosti, neki begunci prelaze iz sveta rada u svet Kapitala, ak zaboravljajui i
odbacujui svoje poreklo, i esto zauzimajui mesto meu najupornijim braniteljima njihove nove
kaste.
Meutim, ovi tokovi ne umanjuju antagonizam izmeu dve klase; interesi jedne i druge strane u igri
dijametralno su suprotni, i ova se suprotstavljenost manifestuje u svemu to predstavlja nit ljudske
egzistencije.

11

3. Moral bogataa i poroci siromaha


Moral bogataa i poroci siromaha oresove (Jaures) autoritativne izjave Radnika logika Sentimentalne deklaracije Srce buruja je njegov sef to vie napredujemo, vie
sabotiramo Poslednje okretanje
Iz ove korenite razlike, iju smo trajnost utvrdili, izmeu radnike i kapitalistike klase, prirodno
sledi razliit moral.
Zaista bi bilo vrlo udno da je izmeu radnika i kapitalista razliito sve osim njihovih morala. Kako neko moe da tvrdi da bi delovanje i stav eksploatisanog radnika trebalo da budu prosuivani i
vrednovani u skladu sa merilom njegovog klasnog neprijatelja? To bi prosto bilo apsurdno.
Istina je da poto postoje dve klase u drutvu takoe postoje i dva morala: buroaski moral i
proleterski moral.
Prirodni ili zooloki moral pie Maks Nordo (Max Nordau) potvruje da je odmor vrhovna
vrednost i ne definie rad kao prijatan i slavan, osim to je neophodan za materijalno postojanje.
Ali eksploatatori u ovakvom moralu ne nalaze nikakav profit. Njihovi interesi, zapravo, zahtevaju da mase crne vie nego to je potrebno i da proizvode vie nego to im treba. Upravo zato to
eksploatatori ele da prisvoje viak proizvoda.
Zbog toga su potisnuli prirodni moral i izmislili drugi umesto njega, koji su razvili njihovi filozofi,
veliali njihovi demagozi, opevali njihovi pesnici moral u kojem je besposlenost predstavljena kao
izvor svih poroka, a rad kao vrlina.
Nepotrebno je i primetiti da je ovaj moral proizveden za proletersku klasu, jer se bogati koji ga
proklamuju vrlo dobro paze da mu se ne podrede. Besposlenost nije porok, osim za siromane. I u ime
diktata i mandata ovog specijalnog morala oni moraju neprestano da se znoje, bez ikakvog odmora,
u korist svojih gospodara. Sve to usporava hod proizvodnje, i svaki pristup koji ima tendenciju da
umanji poslodavevu korist, okarakterisan je kao nemoralan.
Sa druge strane, sve to moe da se okrene u korist gazde velia se na sav glas. Tako, nikad dosta rei
hvale za marljivost u najteim i najjeftinijim poslovima, ili za najprostiju sitnicu koja ini potenog
radnika; ukratko, za sve ideoloke i sentimentalne lance koji vezuju nadniara za kola kapitalizma,
vre od gvozdenog lanca.
Pored toga, da bi dovrili svoj posao porobljavanja, glasno se obraaju svim ljudskim tatinama.
Sve karakteristike dobrog roba se veliaju i uveavaju, ak su izmislili i moralnu nagradu medalju ili diplomu radu za najveselije pregaoce koji su se izdvojili fleksibilnou svoje kime, svojim
hrianskim duhom mirenja sa sudbinom i svojom vernou gazdi.
Radnika klasa je proeta ovim podlim moralom.
Od roenja do smrti proleter je zatrovan njime. On usisava taj moral u manje-vie patvorenom
mleku iz flaice, koje mu suvie esto zamenjuje majinsku dojku. Kasnije su mu zla istog morala
ubrizgana u paljivo odmerenim dozama, i upijanje se nastavlja na hiljade naina dok, pokopan u
zajedniki grob, proleter napokon ne usni svoj veni san.
Trovanje ovim moralom je najee toliko duboko i otporno, da su i ljudi otrog uma i spretnog i
jasnog razmiljanja zaraeni.
To je sluaj i sa deputatom oresom koji je, optuujui sabotau, bio zaraen ovom etikom proizvedenom od strane kapitalizma. Tokom rasprave o sindikalizmu, u francuskom parlamentu 11. maja
1907. godine, izjavio je:
Ako se radi o pitanju sistematske i metodine propagande za sabotau, uz rizik da me podre konzervativci, verujem da to nee stii daleko. Sabotaa je odbojna prirodi i tenjama
radnike klase.
12

Sabotaa je pogubna po tehniku vetinu radnika, koja predstavlja njegovo pravo bogatstvo. Upravo zbog toga Sorel (Sorel), teoretiar i metafiziar sindikalizma, izjavljuje da ak
i ako se sindikalizmu daju sva mogua sredstva, i dalje postoji jedno koje sam sebi mora
da zabrani, a to je ono koje moe da omalovai i ponizi u radniku njegovu profesionalnu
vrednost vrednost koja je ne samo njegovo danas najvee blago, ve i njegovo pravo na
suverenitet u svetu budunosti.
Ova izjava oresa, ak i skrivena iza tita Sorela, je sve to on eli da bude vidi metafiziku samo
ne izraz ekonomske realnosti.
Gde je u hrianskom svetu ores sreo radnike koji po svojoj prirodi i tenjama lome vrat da
bi predali svojim gospodarima svu svoju fiziku i mentalnu energiju, uprkos apsurdnim, odvratnim i
sramnim uslovima koje im ovi drugi nameu i za koje ih vezuju?
Sa druge strane, kako tehnika vrednost i vetina ovih hipotetikih radnika moe da bude ugroena kada, shvativi jednog dana da su rtve neljudske eksploatacije, pokuaju da joj se otrgnu i da
vie ne pristaju da podrede svoje miie i mozgove neprestanom crnenju, potpuno u korist svojih
gospodara? Zato da rasipaju tu tehniku vrednost i vetinu koja predstavlja njihovo bogatstvo?
Zato bi od toga pravili poklon za kapitaliste? Nije li, zaista, loginije da se umesto da se rtvuju kao
jaganjci na oltaru kapitalizma radnici bore i bune i, vrednujui najvie to mogu svoje tehnike
vetine, daju sve ili deo ovog pravog bogatstva po najboljim moguim uslovima?
Na ova pitanja ores nije dao nikakve odgovore, ne iavi dublje u problematiku. Ograniio se na
deklaracije sentimentalnog tipa, inspirisane moralom eksploatatora, koje su nita manje nego kritike buroaskih ekonomista upuene radnikoj klasi zbog njenih ekstravagantnih zahteva i trajkova,
optuujui ih da tete nacionalnoj privredi.
oresova linija razmiljanja je zaista istog tipa sa tom razlikom da umesto udaranjem u patriotsku
icu, pokuava da probudi i podstie ponos, tatinu i umiljenost uzbuenih i lakoumnih radnika.
oresov argument, tavie, konano stie do nepriznavanja klasne borbe, jer ne uzima u obzir konstantno stanje rata izmeu kapitala i rada.
Sad, ist zdravi razum sugerie da, poto je gazda neprijatelj radnika, pripremanjem zamke za svog
neprijatelja radnik ne ini lo ili nepoteni potez. To je priznato sredstvo ratovanja, jednako dozvoljeno
kao i bitka prsom u prsa.
Usled toga, ni jedan argument posuen iz buroaskog morala ne moe da presuuje sabotai, kao
to ni jedan od ovih argumenata nema nikakvu teinu ili uticaj na rasuivanje, poteze, dela, misli i
tenje radnike klase.
Ako hoemo o svim ovim stvarima pravedno da sudimo, ne smemo da poteemo za kapitalistikim
etikim kodom, ve da se inspiriemo potovanjem proizvoaa, koje se svakog dana uobliava u srcu
radnike klase i koje e regenerisati drutvene odnose, sve dok je proleterski moral taj koji e regulisati
drutvo budunosti.
Naravno, buroazija je sabotaom pogoena u srce, tj. udarena po depu. Pa opet i ovo kaemo
bez ikakvih uvredljivih namera dobra stara dama mora da se pomiri s tim i navikne na ivot u
stalnom prisustvu sabotae. Bilo bi zaista mudro od nje da izvue najbolje to moe od onog to ne
moe da sprei ili ugui. Poto mora da se upozna sa idejom o svom kraju (makar kao vladajue
i posednike klasa), bilo bi dobro da se upozna sa sabotaom, koja danas ima duboke i neunitive
korene. Kao harpun ispaljen u bok kapitalistikog drutva, ona e rasporiti i proliti krv ajkuli, sve dok
se ova konano ne izokrene na lea.
Ve jeste, a vremenom e biti sve vie opasnija od epidemije kuge gora, zaista, od bilo koje
strane zarazne bolesti. Po drutveno telo kapitalizma postae opasnija i tea za leenje nego rak i

13

sifilis po ljudsko telo. Prirodno je da je sabotaa gnjavaa za ovo podlo drutvo ali je neizbena i
fatalna.
Nije potrebno biti veliki prorok da bi se predvidelo da emo to vie napredujemo sve vie
sabotirati.

4. Probosti zlatni oklop


Probosti zlatni oklop Kriticizam Rokfelera (Rockefeller) Protiv koga treba izvoditi sabotau Udariti na gazdu, nikad na muteriju Sabotaa pariskih berberina Sabotaa
proizvoaa hrane Kriminalni zahtevi nekih vlasnika hotela Sabotaa brbljanjem Ko
e biti kriv: kriminalni poslodavci ili poteni radnici?
Na bojnom polju zvanom trite rada potrebno je uzvratiti neprijatelju jednako efektivnim
orujem. Kapitalista izlae zlatni oklop udarcima neprijatelja koji, unapred znajui da je ofanzivno i
defanzivno inferioran, pokuava da mu doskoi korienjem raznih vetina ratovanja.
Nemoan da neprijatelja napadne frontalno, radnik pokuava sa strane, udarajui ga u najvitalniji
centar: kesu za novac.
Kada ljudi koji, elei da odbiju neprijateljsku invaziju, a nemajui dovoljne snage da se suprotstave
armijama u otvorenom sukobu, usvoje taktiku gerile i zasede tada gospodare zadesi borba sramna
za velike armije, ali tako strana i ubitana da osvajai najee odbijaju da u svojim oponentima
prepoznaju ravnopravnu drugu stranu ratnog sukoba.
Niti nas udi to to regularne armije zaziru od gerile, niti smo zapanjeni strahom kapitalista pred
sabotaom.
Zaista je sabotaa u drutvenom ratu isto to i gerila u nacionalnim ratovima. Ona izrasta iz istih
oseanja, odgovara i izlazi u susret istim potrebama i ima potpuno iste posledice po svest radnika.
Svako zna koliko gerilsko ratovanje razvija individualnu hrabrost, neustraivost i odvanost isto
vai i za sabotau. Ona odrava radnike uvebanim, spreavajui ih da se opuste u pogubnoj lenjosti
a poto zahteva stalnu, neumornu akciju, prirodno je da razvija inicijativu radnika, da ga uvebava
da radi za sebe, usmeravajui njegovu borbenost.
Ovi i slini kvaliteti radniku su vie nego potrebni, jer se prema njemu gazda ponaa kao napadake
armije koje krstare neprijateljskom zemljom: otimajui, pljakajui i porobljujui sve to mogu.
Milijarder Rokfeler je kudio ovu kapitalistiku sposobnost iako je, prirodno, i sam stalno praktikuje: Problem s nekim poslodavcima je pisao je ameriki Krez u tome to ne plaaju prave
nadnice. Odatle tendencija radnika da manje rade.
Ova tendencija redukovanja rada, koju je primetio Rokfeler (redukovanja koje i sam opravdava
prekorevanjem poslodavaca), predstavlja upravo sabotau, u najjednostavnijem smislu u kojem se
predstavlja shvatanjima prosenog radnika: usporavanje rada.
To moemo da smatramo instinktivnim i prvobitnim oblikom sabotae.
Upravo je to 1908. u kompaniji Beford u SAD-u (Indijana) odluilo stotinjak radnika koji su obaveteni da sledi smanjenje plata.
Bez rei, ovi radnici su otili do oblinje mainske radnje i seenjem skratili svoje aove nakon
ega su se vratili na posao, rekavi svojim gazdama: Male plate, male lopate. Meutim, ovaj oblik
sabotae odgovara samo radnicima plaenim po danu rada. Zaista, vie je nego oigledno da radnici
plaeni po proizvodu nemaju interesa u smanjivanju obima proizvodnje, jer bi u tom sluaju upravo
oni bili prve rtve svog pasivnog otpora.
Ovi poslednji, dakle, moraju da pribegnu drugim sredstvima i njihova panja mora da se usmeri na
smanjivanje kvaliteta rada, ne kvantiteta.
14

U vezi s tim je Bilten Berze rada Monpeljea 1. maja 1900. izdao lanak iji je deo glasio:
Ako ste mainista, lako ete s dva centa mirgl-praha ili ak malo peska zaustaviti maine
i izazvati gubitak vremena i skupe popravke gazdi. Ako radite u kancelariji, nema niag
lakeg od unitavanja komada nametaja tako da va gazda ne primeti na prvi pogled.
Kroja ne mora dugo da smilja kako da uniti odelo ili komad odee; veti magacioner
ili prodavac mogu da naine takve mrlje na odei i odevnim predmetima, da izazovu
prekid u trgovini ili otkaz naruene robe (niko ne zna ko je nainio greku, a gazda gubi
muterije). Ruka koja radi u polju moe povremeno da pogrei svojom motikom ili kosom,
ili da zasadi loe seme itd.
Kao to se vidi iz ovog navoda, sabotaa ima neograniene naine primene. Meutim, kakvi god da
su, radnik koji ih praktikuje mora stalno da ima na umu da mu je jedna stvar zabranjena, tj. bilo ta
to predstavlja tetu ili gubitak za muteriju.
Sabotaa mora da bude usmerena na gazdu, bilo smanjenjem proizvodnje, bilo oteivanjem i izbacivanjem iz upotrebe proizvoda, bilo onesposobljavanjem i paralizovanjem sredstava za proizvodnju
ali muterija, ponavljamo, nikad ne sme da trpi tetu zbog ovog rata koji se vodi iskljuivo protiv
eksploatatora. Primer efikasnosti sabotae predstavlja njena metodina primena od strane pariskih
berberina.
Poto su u periodu tog poslednjeg konflikta obino amponom prali kosu muterijama, odluili su
da proire takav sistem i na znakove na radnjama svojih gazdi. Ovim sistemom, koji se u pariskom
slengu naziva badigeonnage8 izvojevali su ranije zatvaranje berbernica uvee, i nedeljno dan odmora,
u skladu sa generalnim pravilom zatvaranjem svih radnji u odreenom danu u nedelji.9
Radnici snano insistiraju na specifinom karakteru sabotae, koji predstavlja nanoenje tete gazdi, nikako muterijama, ali radnici moraju da se bore protiv laljivosti kapitalistike tampe koja je
sutinski zainteresovana da izokrene injenice i predstavi sabotau kao opasnost po javnost.
Niko nije zaboravio urnebes izazvan uvrnutim recitalima dnevnih novina o nekom hlebu koji je
navodno sadrao komadie stakla.
Sindikalisti su se upirali da objasne da je stavljanje staklene praine u hleb prosto nedopustivo,
glupo i kriminalno, i da pekari ne bi ni pomislili na neto tako podlo. Pa ipak, i uprkos svim njihovim poricanjima i odbacivanjima kukavinih lai, lanak se urezivao u svest javnosti, okreui protiv
pekara javno mnenje i mnoge ljude kojima je novinsko slovo sveta istina.
Zapravo, u svim fazama trajka pekara, sabotaa je bila striktno ograniena na oteivanje radnji,
sita i penica. to se tie hleba, ako je ijedan napravljen a da nije bio jestiv (nepeen ili prepeen,
neizmeen, neslan ili bez kvasca, ali nikad s zdrobljenim staklom ili bilo kog drugog neprimerenog
sastojka), muterija nije niti je mogla da trpi tetu, ve samo gazda pekare.
Zaista bi trebalo smatrati kupce za masu bespomonih budala, da bi se pomislilo da bi umesto hleba
prihvatili neku nesvarljivu i smrdljivu masu. Ako bi iko iz nepanje prihvatio takvu veknu, odmah bi
je, naravno, vratio i zahtevao jestivu umesto nje.
Zbog toga moemo da zakljuimo da je pria o staklu samo jedna matovita ilustracija kapitalistikog argumenta smiljenog da diskredituje sabotau uopte, a naroito pekarski trajk.
8

Badigeonnage (fr.) izbeljivanje (prim. prev.)


Ne verujemo da je bi amponiranje ili oteivanje znakova deo sabotae da jeste, onda ak i lomljenje gazdinog
zlatnog asovnika ili seenje krajeva njegovog kaputa bilo sabotaa. Po naem shvatanju Pueove definicije, sabotaa je
samo usporavanje rada ili privremeno onesposobljavanje sredstava za proizvodnju, i trebalo bi da bude striktno ograniena
na to. Nisu li berberini mogli da iaju sat vremena, umesto pola sata, ili da koriste skupe tenosti i parfeme umesto jeftinih,
itd.? Radnicima ne treba badigeonnage, to ostaje sifraetkinjama. (primedba u engleskom prevodu)
9

15

Isto vai i za pisanje dnevnih novina o bombi koja je eksplodirala 1907., novina ija je specijalnost
izvrtanje injenica o radnikom pokretu. Ove novine su objavile da je apotekar, kome je sabotaa bila
manija, umesto prepisanih bezopasnih lekova davao strihnin i druge opasne otrove.
Protiv ovakvih pria koje su prosto besramne lai Savez apotekarskih radnika je opravdano
protestovao.
U realnosti, da je apotekar imao nameru da primeni sabotau, nikad ne bi pomiljao na trovanje
pacijenata to je delo koje bi nakon njihove smrti samom saboteru donelo zatvor, dok bi gazdu apoteke
ostavilo potpuno neuznemirenim.
Umesto toga, apotekar koji bi stvarno hteo da sabotira gazdu znao bi kako da nae drugaiji nain;
on bi se, na primer, rasipao hemijskim sastojcima prilikom pravljenja lekova, ili jo bolje koristio
bi najbolje, najistije i stoga najskuplje sastojke umesto jeftinih i oslabljenih, kakvi su najee u
upotrebi.
U ovom drugom sluaju on bi se, tavie, oslobodio sauesnitva u teti, na koje je najee primoran,
prilikom pomaganja u sabotai koju vri gazda zaista kriminalnoj koja se sastoji u prodavanju
lekova najnieg kvaliteta, potpuno ili delimino nedelotvornih, umesto kvalitetnih proizvoda koje je
prepisao lekar.
Stoga vie nije potrebno dokazivati da farmaceutska sabotaa nije tetna, ve upravo korisna za
bolesne.
tavie, upravo je s ovim namerama i rezultatima tj. korisnim za muteriju sabotaa i primenjivana u mnogim strukama naroito u onima koje se tiu prehrane i hrane uopte.
Ako bismo na ita mogli da se alimo, onda je to to sabotaa jo nije postala svakodnevna praksa
radnike klase u ovim industrijama.
Zaista je alosno primetiti koliko esto radnici uestvuju u najogavnijim trikovima protiv sopstvene
brae i na tetu opteg zdravlja, ne uviajui veliku odgovornost koja na njih pada usled takvih akcija
koje, neobuhvaene krivinim zakonom, ipak nisu nita manje kriminalne.
Sledei navod iz proglasa graanima Pariza, od strane Saveza kuvara 1905. godine, vie od bilo kog
argumenta osvetljava ovaj problem itaocu:
Glavni kuvar jednog poznatog restorana primetio je jednog jutra da je doneeno meso
toliko pokvareno da bi predstavljalo ozbiljnu opasnost za one koji bi ga jeli. Shodno tome,
obavestio je vlasnika, koji je meutim insistirao da se meso ispee i servira kao i obino.
Kuvar, zgroen takvim cininim ponaanjem, odbio je da bude sauesnik u svesnom trovanju muterija, nakon ega je odmah otputen zbog svojih savesnih stavova, a svi restorani
Pariza obaveteni o njegovom otputanju. Drugim reima, stavljen je na crnu listu. Za sada, ovaj incident oktriva samo sramni postupak jednog gazde nasuprot asnom postupku
jednog radnika ali su posledice toga toliko daleke i iroke, i otkrivaju tako skandaloznu
i opasnu solidarnost izmeu vlasnika restorana, da nas obavezuju na osudu.
Kada se otputeni kuvar ponovo pojavio u birou za zapoljavanje, koji je dralo Udruenje
vlasnika restorana, upravnik mu je otvoreno rekao da se kuvara nita ne tie da li je hrana
zdrava ili trula, da nije on odgovoran i da, stoga, poto je plaen, mora striktno da se
ogranii na izvravanje nareenja; konano, poto je njegovo odbijanje bilo neopravdano
i otro, od tog dana vie nee moi da se oslanja na pomo biroa u traenju posla.
Ili umri od izgladnelosti, ili budi sauesnik u trovanju to je dilema pred koju radnike stavlja Udruenje vlasnika restorana. Pored toga, to znai da udruenje poslodavaca, daleko od toga da osuuje
prodaju pokvarenog mesa, prikriva i brani tako neuveno privreivanje, i s zlobnom mrnjom kanjava svakog ko pokuava da sprei veletrgovako trovanje svojih blinjih.
16

Naravno, ovaj sluaj nije jedinstven, i u Parizu kao i svuda drugde vlasnik restorana koji beskrupulozno slui otrovnu hranu nije usamljen sluaj pre je pravilo. Sa druge strane, premalo je kuvara
koji imaju hrabrost da slede primer svojih pariskih kolega. Razlog za to je to pokazivanjem suvie
savesnosti rizikuju da budu otputeni i prokazani. Strah od nezaposlenosti toliko je jak da paralie
mnoge umove, potkopava mnoge dobre odluke i ukrouje mnoge pobune. Upravo zbog toga misterije
kuhinja bilo narodnih, bilo aristokratskih nikad nisu obelodanjene.
Pa ipak, bilo bi od velike pomoi muteriji da zna kakvu joj sumnjivu hranu serviraju! Zaista bi
koristilo obinom oveku da zna da je ragu od jastoga koji jede zapravo pripremljen od ostataka sinonjeg obroka, i to sa kostiju krabe precizno istruganih ostataka mesa, istucanim u limenim avanima
i naposletku obojenih rozom supstancom.
Takoe, sigurno bi mu bilo drago da zna da su filets de cheveau samo komadii nenormalno obojene
govedine, obilno aromatizovani; da se otklanjanje i osveavanje odvratnog smrada i ukusa trulog
ivinskog mesa vri nabijanjem mesa na uarene ranjie; da je sav restoranski inventar (pribor za
jelo, tanjiri, ae, itd.) brisan salvetama koje su muterije ve koristile, itd.
Lista bi stvarno bila dugaka i odvratna ako bismo nabrajali sve trikove struke ovih pohlepnih
i besramnih poslovnih ljudi koji, skriveni u uglovima svojih radnji, ne samo da se trude najbolje to
mogu da pljakaju svoje muterije, ve ih esto ujedno i truju.
Sa druge strane, nije potrebno poznavati sve sisteme dovoljno je znati u kojim odreenim ustanovama se takvi zloini vre.
Zbog toga bi trebalo da se nadamo i elimo u interesu opteg zdravlja da radnici u tim odreenim
strukama sabotiraju vetaku i nezasluenu reputaciju svojih beskrupuloznih gospodara i tako nas
upozore i stave u stanje pripravnosti pred ovim besramnim zlotvorima.
Ovde moramo samo kratko da primetimo da kuvari imaju mogunost za jo jednu vrstu sabotae
pripremanje hrane na najbolji nain, uz svu moguu pedantnu brigu i panju, i uz sva lickanja koja
predlae kulinarska umetnost; a u javnim restoranima biti liberalan i dareljiv u pripremanju obroka.
Iz svega ovog jasno sledi da je za ruke koje rade u kuhinji, i prehrambene radnike uopte, sabotaa
potpuno u interesu muterija.
Neki e moda prigovoriti da, na primer, kuvar koji otkriva neprijatne kuhinjske tajne i nehigijenu
zapravo ne ini akt sabotae, ve jednostavno daje jasan i prost primer profesionalnog pristupa koji
zasluuje pohvalu i ohrabrenje. Ako je tako, ova dobra gospoda bi trebalo da budu oprezna, jer se
takvim podsticanjem kreu po klizavom zemljitu iz kojeg naglo mogu da skliznu u ambis tako
mogu neplanirano i neeljeno da dou do logine osude savremenog drutva.
Prevara, izvrtanje, la, kraa, foliranje i obmana pogon su i oslonac kapitalistikog drutva; njihovo
suzbijanje jednako je ubijanju samog drutva.
Beskorisno je gajiti bilo kakve iluzije; onog dana kada se pokua sa uvoenjem striktnog potenja i
savesne dobre volje u drutvene odnose, na svim nivoima, nita nee ostati na nogama ni industrija,
ni trgovina, ni finansije apsolutno nita!
Sad, oigledno je da poslodavac ne moe sam da sprovodi svoje manipulacije. Potrebna mu je pomo, koja u ovom sluaju predstavlja sauesnitvo. I on je nalazi meu svojim radnicima i drugim
nametenicima. Logiki sledi da gazda elei da ukljui radnike u ove manevre, ali ne u njihovu
korist i dobit kakvo god da je polje njegove aktivnosti, od njih trai potpunu podreenost njegovim
linim interesima i zabranjuje im da donose bilo kakve sudove o njegovim potezima, ili da se meaju
u njegov posao.
Ako se tim potezima vri prevara, radnici ne smeju da se meaju to nije njihov posao. Generalno, radnici i nametenici nisu odgovorni. Dok su plaeni sve to treba da rade je da se pokoravaju,
primeuje vrlo eksplicitno menader biroa Udruenja vlasnika restorana.

17

Kao posledica ove prefinjene prevare, radnik mora da odbaci svoju linost, zamrzne svoja oseanja,
i da se ponaa da je glup kao maina.
Svaka pobuna protiv primljenih nareenja, svako naruavanje profesionalne tajne, svako gnuanje
nad najblae reeno nepotenom praksom na koju je primoran, predstavlja za njega zloin protiv
gazde.
Stoga, ako odbije da bude slepo i pasivno podjarmljen, ako se usudi da odbaci prljave delatnosti
kojih oni ele da bude deo, smatra se da je i prema njemu se tako i postupa zaverenik u otvorenom
ratu protiv svog poslodavca, i njegova savesnost se naziva sabotaom.
Meutim, ovaj nain razmiljanja nije svojstven samo gazdama. ak i radniki sindikati smatraju
otvorenim aktom rata i sabotae svako otkrivanje koje nanosi tetu interesima kapitalista.
Ovaj dosetljiv nain odbijanja ljudske eksploatacije nazvan je posebnim imenom: sabotaa brbljanjem. Izraz nije mogao biti bolji ili znaajniji.
Zaista, koliko ih ima koji su stekli pravo bogatstvo zahvaljujui sistemu utanja o kapitalistikim
kraama!
Bez utanja eksploatisanih koje im pomae, bilo bi teko ako ne i nemogue eksploatatorima da
uspeno izvedu svoje prljave poslove. Ako uspevaju, ako muterije padaju u njihove zamke i prevare,
ako njihov profit od grudve postaje prava lavina, onda zahvalnost duguju utanju njihovih radnika.
Pa, sad, ovi nemi ljudi iz trgovinskih i industrijskih harema postaju umorni od dranja jezika za
zubima. Oni ele da govore, a ono to ele da kau je takve prirode da e stvoriti prazninu oko njihovih
gospodara.
Ova e vrsta sabotae, koja svojim obinim i blagim metodama nesumnjivo moe da postane strana
za mnoge kapitaliste kao grubo paralisanje dragocenih sredstava proizvodnje, uskoro doiveti najvee
irenje.
Upravo ovoj vrsti sabotae najee se okreu graevinari otkrivajui greke u zgradi koju su zavrili
greke (ili prevare) koje je naruio poslodavac u svoju korist uplji zidovi, lo ili nierazredni
materijal, nedostatak delova ornamenata itd.
Brbljivi su i radnici na eleznikim inama i tunelima, koji e osuditi kriminalne nedostatke u
konstrukciji i noseim elementima.
Brbljivi su apotekari, mesari, prodavci u radnjama i ostali koji e, da bi dobili bolje uslove i
nadnice, na sav glas obelodaniti prevare i trikove struke.
Brbljivi su radnici u bankama i na berzama, koji e osuditi mutne i prljave planove i poteze svih
finansijskih meetara.
Na masovnom mitingu koji su ovi poslednji drali prolog jula u Parizu, njihov sindikat je izdao
zvaninu rezoluciju po kojoj su svi zaposleni u bankama i na berzama pozvani da prekinu makar sa
svojim profesionalnim utanjem, i da otkriju javnosti sve to se deava u tim lopovskim jazbinama,
finansijskim centrima.
Sada bismo mogli da se zapitamo: ta bi o brbljivosti mogli da kau pedantni moralisti koji osuuju sabotau u ime moralnosti?
Protiv koje od ove dve sukobljene strane e uperiti svoje optube protiv poslodavaca ili protiv
zaposlenih?
Protiv poslodavaca lopova, proneveritelja, provalnika i trovaa koji hoe da ukljue radnike u
svoje zloine, ili protiv zaposlenih koji odbijajui da budu sauesnici u neasnim i podlim postupcima
svojih eksploatatora oslobaaju svoju savest i ine muteriju opreznom?

18

5. Razne metode sabotae


Razne metode sabotae Karnegi (Carnegie) i sabotaa Nedovoljnost trajka Inteligentno
paralisanje protiv glupog unitavanja Kraj trajkbreherstva Pitanje ivota i smrti Sabotaa vozaa tramvaja Krojai i krznari elezniari i telegrafisti Bezbrojne varijante
sabotae.
Do sada smo prouavali razne metode sabotae koje je prihvatala radnika klasa bez obustavljanja
rada i bez naputanja prodavnica i fabrika. Ali sabotaa nije ograniena na to ona moe da postane,
i postepeno postaje, mona ispomo u sluaju trajka. Multimilioner Karnegi, kralj gvoa, napisao je
da pretpostavljati da e ovek koji brani svoju nadnicu i ivotne potreptine mirno sedeti dok drugog
stavljaju na njegovo mesto, znai pretpostavljati previe.
Upravo to sindikalisti (industrijski junionisti) nikada ne prestaju da propovedaju, ponavljaju i proglaavaju.
Ali nema gluvljeg oveka od onog koji ne eli da uje, a kapitalisti spadaju u tu kategoriju.
Istu opasku milionera Karnegija parafrazirao je i graanin Buske (Bousquet), sekretar Sindikata
pariskih pekara, u lanku u La Voix du Peuple (Glas naroda):
Moemo da primetimo pie Buske da prosta obustava rada nije dovoljna za postizanje ciljeva trajka.
Da bi se osigurao dobar ishod sukoba potrebno je zapravo neophodno da orue, instrumenti, alat, maine i druga sredstva proizvodnje u prodavnicama, mlinovima, fabrikama,
pekarama itd. takoe trajkuju drugim reima, da se stave u ne-radno stanje. trajkbreheri esto dolaze na posao i nalaze ove maine, alat, penice itd. u dobrom stanju, i
to usled kardinalne greke trajkaa koji su ostavivi u zdravom stanju ova sredstva
proizvodnje za sobom fatalno ostavili prvi razlog svog neuspeha.
Sada, zapoeti trajk ostavljajui u normalnom radnom stanju maine i druge instrumente
za rad, za uspenu borbu jednostavno znai mnogo izgubljenog vremena.
Usled toga e gazde, koje uvek mogu da se oslone na trajkbrehere, vojsku i policiju,
nastaviti da koriste maine i polovina snage trajka bie izgubljena.
Najvaniji deo trajka, dakle, prethodi samom trajku i sastoji se od dovoenja u nefunkcionalno stanje radne instrumente. To su prva slova abecede ekonomskog ratovanja.
Samo je tada igra izmeu gazdi i radnika potena i fer, jer je jasno da samo tada potpuna obustava rada postaje stvarna i donosi oekivani rezultat, tj. potpuni prekid radnih
aktivnosti unutar kapitalistike radnje.
Da li o trajku odluuju najneophodniji radnici oni iz prehrambenih struka? etvrt litre
benzina, ili druge lepljive i smrdljive supstance prosute ili razmazane po povrini penice,
i eto dobrodolice trajkbreherima i trajkbreherskim vojnicima koji dolaze da peku hleb.
Hleb e biti nejestiv, jer e mu opeke bar mesec dana davati odvratan miris supstance
koju su upile. Rezultat: beskorisne penice.
Pomalja li se trajk u industriji gvoa, elika, bakra ili drugih ruda?
Malo mirgl-praha u zupanicima maina, koje kao mitska udovita oznaavaju eksploataciju radnika, i ove e postati paralisane i beskorisne.
Gvozdena ruda e postati bespomona kao odoje, a time i trajkbreheri
19

A. Reno (A. Renault), radnik Zapadne eleznice, dotakao se istog argumenta u svom delu Sindikalizam u eleznici, argumenta koji ga je kotao njegovog poloaja, nakon suenja u kojem je ovaj
tekst uzet kao sudski dokaz. Da bi se obezbedio uspeh, objanjavao je Reno, u sluaju da nisu
svi elezniki radnici obustavili posao u isto vreme, neophodno je da se lukavstvo o kojem je ovde
beskorisno davati definicije odmah i simultano primeni u svim bitnim centrima, im se objavi trajk.
Za ovo je neophodno da trajkake linije naih drugova, odreene da po svaku cenu
spree promet vozova, budu u svakom vanijem centru i lokaciji. Bilo bi dobro da se odaberu meu najvetijim i najiskusnijim radnicima oni koji mogu lako da nau slabe take,
bez poteza glupog unitavanja; koji bi svojim akcijama otvorenih oiju, oprezno i inteligentno, kao i energinom i efikasnom vetinom, jednim jedinim udarcem onesposobili i
uinili beskorisnim na nekoliko dana materijal neophodan za regularno funkcionisanje
slube i promet vozova. Neophodno je da se ovo izvede ozbiljno. Dobro je unapred se
obraunati sa trajkbreherima i vojskom
Moda ova taktika kojom se trajkom mainerije potpomae trajk ruku izgleda nisko i podlo ali
nije tako.
Klasno svesni radnici znaju da su samo manjina, i plae se da njihovi drugovi nemaju dovoljno petlje
i energije da izdre do kraja. Zbog toga, da bi predupredili dezertiranje i odsekli odstupnicu masi, oni
rue mostove za sobom.
Ovaj se rezultat postie time to se previe pokornim radnicima oduzima sredstvo njihovog rada
tj. paralisanjem maina koje njihov trud ine plodonosnim i unosnim.
Na ovaj se nain izbegava izdaja i dezerteri su spreeni da sarauju s neprijateljem i nastave rad pre
odgovarajueg vremena.
Jo jedan razlog ide u prilog ovoj taktici.
Kao to su Buske i Reno primetili, trajkai se ne nose samo sa trajkbreherima, ve ne smeju da
veruju ni vojsci. Zapravo, praksa menjanja trajkaa vojnicima postaje sve vie sistematska. Stoga,
tokom trajka pekara, elektriara, eleznikih radnika, itd. vlada odmah uskae da bi trajku presekla
tetive i slomila ga tako to dovodi vojsku umesto pobunjenih radnika, a ova je praksa postala toliko
rairena da je vlada da bi je potpuno sistematizovala u sluaju elektriara obuila jednu diviziju
signalnog korpusa u opsluivanju elektrinih centrala i upravljanju mainerijom pokretanom strujom
i vojnici su uvek spremni da se prihvate dunosti na prve simptome trajka u elektroprivredi.
Usled svega toga, oigledno je da e trajkai ako su ve svesni planova vlade, a pre obustave rada
ne uspeju da odbiju i osujete intervenciju vojske tako to e je uiniti nemoguom i neefikasnom
ve na samom poetku izgubiti bitku.
tavie, oni bi sami bili krivi za ovu neoprostivu greku, ako predvienu opasnost nisu predupredili
na vreme. Ako bi i uspeli, odmah bi bili optueni da su vandali i osuivali bi ih zbog nedostatka
potovanja za maine i alat. Ova kritika bi bila na mestu ako bi radnik unapred i sistematino planirao
oteivanje mainerije bez ikakvog povoda ili provokacije, i bez odreenog cilja, ali to nije sluaj. Ako
radnici onesposobljavaju maine, to nije iz pukog hira, diletantizma ili zle namere, ve jedino usled
pokoravanja monoj nunosti. Ne treba zaboraviti da se za mnoge radnike u veini trajkova radi o
pitanju ivota ili smrti. Ako ne paraliu maine sigurno idu ka neizbenom porazu, ka slomu svih
svojih nada. Sa druge strane, primenjujui sabotau, radnici e sigurno navui na sebe kletve i psovke
buroazije ali e ujedno sebi obezbediti veliku ansu za uspeh.
Imajui u vidu sve interese koji su u igri, lako je razumeti zato radnika klasa tako malo obraa
panju na anatemisanje od strane pristrasnog i zatrovanog javnog mnenja i nama izgleda potpuno
logino da ih strah od osude kapitalista i njihovih saveznika uopte ne zaustavlja u ovim lukavim i
odvanim akcijama koje skoro da im garantuju pobedu.
20

Radnici se nalaze u poziciji slinoj onoj u kojoj se nalazi armija koja se povlai gonjena od strane
neprijatelja, odluuje da uniti opremu, oruje i zalihe koje bi ih omele u maru i moda pale u ruke
neprijatelju. U takom sluaju unitavanje je legitiman i mudar potez, dok bi u drugom sluaju bilo
ista ludost. Snagom istog ovog argumenta niko ne moe da krivi radnike koji posegnu za sabotaom
u cilju obezbeivanja pobede za sebe. Na kraju, o sabotai moemo da kaemo ono to je reeno za
svaku taktiku i svako oruje: cilj opravdava sredstva.
Upravo su pokoravajui se ovoj neizbenoj nunosti vozai tramvaja u Lionu, pre nekoliko godina,
sipali cement u skretnice ina, spreavajui tako promet tramvaja kojima su upravljali trajkbreheri.
Isto vai i za eleznike radnike Medoka (Medoc) koji su trajkovali u julu 1908. godine. Pre nego
to su obustavili rad, presekli su telegrafske ice izmeu raznih stanica; a kada je kompanija uinila
sve to moe da ponovo organizuje slubu, otkriveno je da su sa svih pumpi za vodu trafovi i matice
skinuti i negde sakriveni.
Jedan pametni sistem sabotiranja primenjen je u Filadelfiji od strane radnika u velikoj krznarskoj
fabrici. Pre obustave rada, krojae je njihov sindikat uputio da promene veliinu ablona po kojima
su se izraivali krzneni kaputi za muterije. Svi krojai su posluali ovaj savet, i smanjili su za jednu
treinu ina10 veliinu svih ablona koje su mogli da nau. trajk je proglaen i gazda je, normalno,
poeo da unajmljuje trajkbrehere ali zaudo trajkai kao da nisu marili, i ostavili su trajhbrehere
na miru.
Zamislite gazdino iznenaenje i bes kada je napokon otkrio da nijedan proizvod nije prave veliine i
oblika. Nakon to je potroio dobru gomilu dolara, krznar je bio primoran da popusti pred zahtevima
svojih prethodnih (bivih) radnika koji su, nakon to su se vratili na posao, prepravili i popravili
ablone da budu kao ranije.
Jo uvek niko nije zaboravio ogroman haos i dezorganizovanost koju je u prolee 1909. izazvao
trajk telegrafista u Francuskoj. Ovaj je trajk zapanjio mnoge buruje, dobrovoljno kratkovide, koji
su prevideli sve drutvene simptome, ak i one najoiglednije.
Ova cenjena gospoda bi mnogo manje bila zateena da je itala ta je Le Cri Postal (Glas Pote),
glasilo Sindikata potara i telegrafista, objavio u aprilu 1907.:
Hoete da razbijete nau organizaciju i da je onemoguite da se bori za nau klasu, ali
ono to nikada neete moi da predupredite je da jednog lepog dana pisma i telegrami iz
Lila putuju malo zaobilaznijim putem, preko Perpinjana.
Ono to ne moete da izbegnete je da se telefonske ice simultano upletu, i da telegrafski
aparati ponu udno i neobjanjivo da se ponaaju. Nikada neete spreiti deset hiljada
radnika da ostanu na svojim radnim mestima, ali prekrtenih ruku; ne moete da zabranite
da deset hiljada ljudi svi, jednoglasno, istog dana, istog sata, podnesu otkaze i prestanu
da rade.
I, najgore od svega ono to apsolutno ne moete da uradite je da ih zamenite svojim
vojnicima.
Pre nekoliko godina, radnici koji su lepili plakate za jednu parisku korporaciju poto su im smanjene plate osvetili su se poveavanjem lepljive smee koriene za rad, i dodavanjem malo lojanica.
Rad je nastavljen fantastino. Plakati i oglasi su postavljeni dobro i oprezno kao nikad do tada.
Meutim, nakon dva sata, kada se lepak osuio, plakati su pali i cela stvar je morala ponovo da se uradi.
Nakon to je napokon reio zagonetku, gazda je zaalio zbog svog kukavikog poteza. Nabrajanje
hiljadu metoda i naina sabotiranja predstavljalo bi beskrajnu brojanica. Obuari imaju neograniene
10

Otprilike 8 mm (prim. prev.)

21

varijante trikova; kao i pekari. Drvoseama ne moe biti naporno da koriste sekiru tako da drvo ili
deblo bude bude preseeno po celoj duini. Molerima je verovatno lako da zamute ili zgusnu boje kako
im se svidi. Meutim, u sabotai prednjae graevinari, koji je od 1906. godine primenjuju obilno.
Na primer, neretko se deava da se, nakon zavretka gradnje estospratnice, otkrije da dimnjaci ne
vuku. Nakon inspekcije otkrije se da su prekinuti negde; manje ili vie sluajno, pahtla puna cementa
zaglavila se u dimnjaku.
Drugi put druga nesrea jednog finog jutra po dolasku na posao otkriju da je vagon pun cementa
ili gipsanog maltera oboren, a materijal rasut, i tako dalje.
Dalje, nai dobri prijatelji moleri dobro znaju kako da izmeaju belu boju sa posebnim hemijskim
sadrajem, tako da nakon nekoliko sati svi nanosi laka izgledaju kao da su aavi.
Posledica svega toga je da su se nadnice graevinara i molera uveale, dok je radni dan skraen, a
time i nesnosna arogancija gazdi.
Skoro da nema potrebe da priamo i o metodama sabotae u tamparskoj industriji. Tokom poslednjih trajkova, gazde su bile sasvim fino namuene i imale su dovoljno prilika da uvide cenu tampane
stvari pune greaka, mrlja mastila, neispravljenih greaka, itd., kompozicija izokrenutih i razbijenih,
celih listova isputenih na pod, celih pasuse izmeanih i zamrenih, linotipa koji ne rade, presa koje
je uhvatila reuma i kostobolja, i tako dalje.
Sve je to bio nespretan i lo rad nekoga za koga se pretpostavljalo da je trajkbreher, a koji je
zapravo bio jedan od trajkaa, radei zarad sabotiranja gazde dok se ovaj ne preda. Ako preemo sa
industrijskog na polje trgovine, sabotaa se sastoji od odbrane interesa muterija i klijenata, umesto
prisvajanja interesa gazde. Na primer, u najosnovnijim trgovinama, apotekar, mesar, prodavac, itd.
davae muterijama pravu kolinu umesto profesionalnog oduzimanja jednog prsta mere.
Mogli bismo da navedemo jo mnogo primera i naina, ali poto ne piemo tehniki rad o sabotai,
verujemo da nije neophodno da se dalje udubljujemo u sve forme sabotae koje su mnogobrojne i
sloene koje mogu da budu, i koje jesu esto primenjivane od strane pobunjenih radnika.
Ovi primeri koje smo naveli vie su nego dovoljni da naglase efikasnost i da predstave karakteristike
sabotae.

6. Proleterska sabotaa i kapitalistika sabotaa


Proleterska sabotaa i kapitalistika sabotaa Saboteri mleka Saboteri mlinova Saboteri
gvoa i elika Veliki izvoai radova i otadbina Iz radnike sabotae kaplje zlato
buroazije Iz kapitalistike sabotae cedi se ljudska krv
Kao to smo ve rekli, prouavajui razne sisteme proleterske sabotae, u kakvom god obliku i
trenutku da se manifestuje, njena osnovna karakteristika apsolutno uvek je udar na gazdin dep.
Za radniku sabotau, koja je usmerena jedino na sredstva eksploatacije protiv maina i alata,
tj. protiv inertnih, neosetljivih i beivotnih stvari buroazija ima samo psovke i kletve. Sa druge
strane, omalovaavai i klevetnici radnike klase nikad nisu bili zapanjeni i nikad nisu iskazali bes
protiv druge vrste sabotae zaista kriminalne, monstruozne i odvratne, koja predstavlja samu sutinu
savremenog drutva: protiv sabotae koju vre kapitalisti, koja anje ljudske rtve i oduzima ljudima
zdravlje, kaei se kao pijavica na sam izvor ivota.
Pasivnost i ravnodunost buroazije prema ovoj vrsti sabotae, koja je zapravo zloin, potie od
injenice da buroazija izvlai najvei deo svog profita upravo iz nje.
Saboteri su farmeri i trgovci koji, patvorei mleko najvaniju ishranu tokom detinjstva pokopavaju sam koren generacije koja raste.
22

Saboteri su mlinari i gazde pekara koji meajui talk, kredu ili druge jeftine ali opasne sastojke,
sa branom patvore hleb, hranu od najveeg znaaja.
Saboteri su proizvoai okolade napravljene s palminim ili kakao uljem.
Saboteri su proizvoai i prodavci kafe pomeane s skrobom, cikorijom i irom.
Saboteri su prodavci mlevenog bibera, pomeanog s ljuskama badema i koticama maslina.
Saboteri su poslastiari koji prodaju karamelu zaslaenu glikozom, lag napravljen s vazelinom,
med sa skrobom i komadima kestenja.
Saboteri su proizvoai sireta sa sumpornom kiselinom.
Saboteri su mlekari koji prodaju sir napravljen od skroba, i maslac od margarina.
Saboteri su pivari ije je pivo destilovano iz listova itarica.
Saboteri su optem dobru posveene patriote vojni dobavljai papirnih onova, patrona punih
peska, koji prodaju fermentiranu penicu, pokvarenu konzervisanu hranu, itd.
Saboteri su kraljevi gvoa i elika koji za brodove prave mone kotlove, sa raspuklinama i slabim
takama, koje e izazvati eksploziju i usmrtiti hiljade ljudi.
Saboteri su veliki uvoznici mesa iz skrovitih klanica gde se tuberkulozna stoka kolje.
Saboteri su izvoai graevinskih i eleznikih radova, proizvoai nametaja, hemikalija i ubriva,
ukratko svi industrijski lideri, svih kalibara, bez razlike. Svi su saboteri svi, bez izuzetka, jer se svi
bave trikovima, obmanama, patvorenjem, pljakom i prevarom.
Sabotaa vlada u kapitalistikom svetu, ona je svuda u industriji, trgovini, poljoprivredi.
Ba ova vrsta kapitalistike sabotae kojom je dananje drutvo zasieno i koju udiemo kao
njegov sastavni element, kao to udiemo kiseonik iz vazduha ova vrsta sabotae koja e nestati
jedino sa padom celog kapitalistikog drutva upravo je ona mnogo odvratnija od radnike sabotae.
Ova poslednja dobro je naglasiti poentu udara kapitalizam samo po raunu u banci, dok ona
prva udara na same izvore ljudskog ivota, unitava zdravlje ljudi i puni bolnice i groblja. Iz rana koje
proizvede proleterska sabotaa tee jedino zlato. Meutim, iz onih koje zadaje kapitalistika sabotaa
ljudska krv lipti u mlazovima.
Radnika sabotaa je inspirisana plemenitim i altruistikim principima. Ona je tit odbrane protiv
lihvarstva i muenja koja sprovode gazde; ona je oruje obezvlaenog koji, borei se za odranje
ivota svoje familije i svog sopstvenog, takoe cilja na poboljanje drutvenog poloaja svoje klase, i
njenom osloboenju od eksploatacije koja je gui i gazi.
Ona je vrenje boljeg ivota. Sa druge strane, kapitalistika sabotaa predstavlja samo nain da se
povea eksploatacija i profit. Ona samo uveava leinarski apetit eksploatatora, koji nikad ne moe
biti zadovoljen.
Ona je izraz odvratne prodrljivosti te neutoljive ei za bogatstvom, koja ne preza ak ni od zloina!

23

Anarhistika biblioteka
Anti-Copyright

Emil Pue
Sabotaa
http://www.anarchosyndicalism.net/theory/sab.htm (poslednji put pristupljeno: 11. marta 2006.)
Prevod: Zluradi Paradi. Naslov originala: Emile Pouget, Sabotage.
anarhisticka-biblioteka.net

Anda mungkin juga menyukai