Skripta iz

endodonc
ije
Za
spremanje
kolokvija

DIJAGNOSTIKI TESTOVI U ENDODONCIJI

Anamneza
Medicinska anamneza
Dobijamo informacije od pacijenta o: optem zdravlju, oboljenjima vanim za endodonciju
- reumatska groznica
- pacijent sa umjetnim zaliscima
- pace-maker
- hipertenzija
- hepatitis
- oboljenja krvi
- HIV
- psiholoki problemi
- oboljenja srca i krvnih sudova
Pacijent sa historijom reumatske groznice ima mogunost napada subakutnog bakterijskog
endokarditisa nakon svake bakterijemije. Oni moraju biti zatieni antibiotikom i prije i za
vrijeme endodontskog tretmana.
Pacijetni sa pace-maker-om ne smiju biti izloeni struji niskog napona.
Pacijenti sa dijabetesom-obilno krvarenje iz pulpe.
Stomatoloka anamneza
Nain pojave boli:
- spontana
- na dodir
- na pritisak
- vrijeme nastanka
- trajanje boli
- lokalizacija boli (jedan ili vie zuba itava vilica)
Fistula,otok ili druge promjene-koliko traju.
Fistula je popratni znak hroninog periodontalnog oboljenja, a otok akutnog.

Kliniki pregled

Inspekcija

Inspekcija lica, usne duplje , sluznica, zubnih lukova sa posebnom panjom u predjelu
opisanih simptoma. Inspekcija karioznih zuba (lokalizacija, irina, dubina lezije). Obratiti
panju na parodontalne depove zbog mogunosti prodora infekta tako.

Palpacija

Blagi pritisak u periapeksu moe izazvati bol kod hroninog pulpitisa. Dobijamo informaciju
o konzistenciji tkiva, fluktuacija otoka.

Sondiranje
Perkusija-vri se vrkom instrumenta u horizontalnom i vertikalnom pravcu . Zub
osjetljiv na vertikalnu perkusiju ukazuje na periapikalni proces ,a na horizontalnu
ukazuje na pulpitis. Ovo moe i zavarati.Perkusija se vri prvo na zdravom zubu, a
zatim na suspektnom, kako bi pacijent mogao da razlikuje bolno osjetljiv zub.
Pokretljivost zuba se ispituje drei zub izmedju dva prsta ili instrumentom. Jak bol
uz pokretljivost zuba govori u prilog akutnog perapikalnog parodontitisa i posljedica
je istezanja vlakana parodoncija. Po smirivanju upale zub se uvrsti u alveoli.
Dijafonoskopija- dijagnostika metoda pomou svjetla. Obino se koristi
polimerizirajuce svjetlo. Pri usmjeravanju snopa svjetlosti zdrava tkiva su providna,
dok su patoloki promjenjena mutna ili tamna .
Ispitivanje vitaliteta zasnovano je na primjeni razliitih nadraaja ija jaina prelazi
fizioloku granicu. Na primjenjeni nadraaj iva pulpa (zdrava ili promjenjena)
reaguje,dok nekrotina ne reaguje
o Termotest-osjetljivost na toplo. Primjenog toplog zraka, zagrijavanjem
gutperke,tople vode. Zub koji reguje na toplo upuuje na gnojni proces. Kod
takvih pacijenata pomae hladna voda (jedino tad!)
o Osjetljivost na hladno . Kockica leda,hlor-etil,led ugljene kiseline. Zdrava
pulpa reaguje na hladno. Hiperemina pulpa daje jau reakciju koja se moe
produiti 1-1,5 min. Kod seroznog pulpitisa reaguje jae i bol due traje. Kod
hroninog
pulpitisa reaguje slabije. Kod gnojnog pulpitisa izaziva
kratkotrajno smanjenje bola. Nekrotina pulpa ne raguje.
o Elektrotest. Koristi se za ispitivanje vitaliteta pulpe i dobijanja podataka o
stanju pulpe.Zdrava pulpa reaguje na struju. Hiperemina reaguje na isti ili
manji intenzitet nego zdrava pulpa iste funkcijske grupe. Kod seroznog
pulpitisa reaguje na znatnomanji intenzitet.Kod hroninog
pulpitisa
potreban je jai intenzitet struje.Kod gnojnog pulpitisa potreban je jai
intenzitet struje i dugotrajniji nadraj
da bi dobili reakciju pulpe.
Nekrotina pulpa ne reaguje.

Zub sa veim ispunima,zubi kod kojih postoji vea apozicija sekundarnog i tercijarnog
dentina kao i onjaci sa debelim slojem glei reaguju na jai intenzitet struje to nije patoloki
znak. Kod tek izniklih zuba prag nadraljivosti je visok jer nije formiran nervni pleksus.Zube
sa veakom krunicom nije mogue testirati elektrotestom.
Nain primjene elektrotesta. Zub koji se ispituje mora se prethodno oistiti od
naslaga,posuiti,izolovati pomou vaterolni. Na vrh elektrode se stavlja kap vode te se
elektroda stavlja na zub u predjelu okluzijske ili srednje treine krune zuba. Ako se dobije
reakcija elektroda se pomjera u gingivalnu treinu. Izbjegava se kontakt sa kompozitnim
ispunom koji djeluje kao izolacioni sloj. Na molare se elektroda stavlja naizmjenino na
razliita mjesta koja odgovaraju pojedinanim korijenovima zuba. Pomou potenciometra
poveava se postepeno intenzitet struje a pacijentu se kae da da znak kad osjeti bol. Pribiljei
se intenzitet pa se ispituje suspektni zub.
Zadnji zubi reguju na vei intenzitet nego prednji,onjaci na vei intenzitet nego
sjekutii.Gornji sjekutii na vei intenzitet nego donji.

Test preparacije kaviteta.

2

Buenjem zuba izazivamo bol kod pacijenta.

Rendgenografija

Bez RTG snimka se endodoncija ne poinje.

Na RTG snimku se moe vidjeti:
- da li postoji podloga ispod estetskog ispuna pa se time potvrdi ili iskljui eventualna
mogunost nadraaja pulpe
- frakture korijena zuba(mogu se vidjeti samo one horizontalne)
- resorpcija korijena
- veliina, oblik, irina, pravac kanala
- promjene u parodonciju
- kontrola prohodnosti kanala (snimanje u toku endodonskog zahvata sa kanalnim
instrumentima radi orijentacije)
- kontrola poslije punjenja kanala
- praenje toka reparacijskih procesa u apeksnom parodonciju nakon endodonske
terapije

Pomou RTG-a ne moe se dijagnosticirati:

- hiperemija
- pulpitis
- nekroza pulpe

Anestezija

Preporuuje se kao dg.sredstvo za odreivanje izvora odontalgija kad je bol difuzan i iridira u
okolne zube i tkiva.To su veinom akutni pulpitisi.Kad postoji vei broj karioznih zuba i
ispuna npr.dentalgija sa difuznim iradirajuim bolom u zube gornje i donje vilice
istovremeno i u oko i u uho. Posije mandibularnog bloka bol nestaje ako je bio porijeklom iz
donje vilice.Takoer prestaje i bol u uhu, osim ako ne postoji otitis. Ako se bol i poslije
anestezije nastavlja u gornjim zubima to je znak da je neki od zuba gornje vilice uzronik.
Radi odreivanja zuba iste polovine gornje ili donje vilice koristi se infiltraciona anestezija u
predjelu apeksa zuba i prati tok dentalgije. Naravno ovako se ne moe sa sigurnou odredit
zub kada se radi o dva susjedna zuba .
Anestezija u endodonciji koristi se za obezbjeivanje bezbolnog rada prije svega kod
vitalne ekstirpacije pulpe. Daje se standardnim tehikama anestezije s tim sto se ne daje anestik
palatinalno jer n.palatinus major i n.incisivus ne inerviraju pulpu.

ENDODONTSKA SIMPTOMATOLOGIJA
Semiologija prouavanje simptomatologije
Simptomi koji prate oboljenje pulpe su:
bol
gubitak zubnih tkiva
promjena boje zuba
promjena na gingivi
poremeaj okluzije i drugi

A. Pulpni bol
1. Dentalna hiperosjetljivost
Tokom godina, oteenje zuba, karijes, periodontalna oboljenja i lijeenje istih mogu
izmijeniti prag bola i zubi mogu postati hipersenzitivni. U veini sluajeva
hipesenzitivnost nastaje zbog toga to je dio dentina postao izloen uticaju oralne
upljine.
Ekstremna hipersenzitivnost moe se pojaviti:
nakon periodontalnih intervencija, pri uklanjanju vrstih i mekih naslaga.
kod zuba sa abrazivnim i erozivnim defektima u cervikalnoj oblasti zuba.
Pulpa hipersenzitivnih zuba je u veini sluajeva zdrava i neupaljena.Meutim,
inflamatorna reakcija u pulpi ne mora da bude simptomatska, ali moe izmijeniti
osjetljivost pulpnih nerava, tako da nadraaji koji obino ne izazivaju nikakve
simptome mogu izazvati hipersenzitivnu reakciju zuba. Manifestuje se kao estoki i
otri bol koji brzo nestaje kad spoljanji nadraaj prestane da djeluje.
2. Simptomatski pulpitis
Pulpitis moe da bude prisutan i bez simptoma kao i da se javi u formi sa
simptomima.
4 karakteristike pulpnog bola su izuzetno vane:
intenzitet bola
njegovo trajanje
da li se javlja spontano ili na provokacije
koliko se esto javlja
Intenzivan i neprekidan bol, bol koji se javlja spontano ukazuje na postojanje jake i
ireverzibilne pulpne patoze.

B. Periapikalni bol
1. Simptomatski apikalni periodontitis
Bol koji poinje spontano, u poetku blag, a zatim se postepeno poveava. Bol je
neprekidan. Osjetljivost je prvo na ta se pacijent ali. Zub je osjetljiv na zagriaj ili
perkusiju zbog edema u periodontalnom ligamentu. Edem takoer moe izazvati
4

abnormalno pomjeranje zuba. Dijagnozu treba postaviti na osnovu klinikog nalaza

koji se zasniva na injenici da li je pulpa vitalna ili ne.
C. Oralni i peroralni bol od znaaja u endodonciji
1. Periodontalna oboljenja
Zapaljenje gingive i marginalnog periodoncijuma moe dovesti do stvaranja apscesa
koji mogu da se ire i izgledaju kao da potiu iz apikalnog periodoncijuma. Tanu
dijagnozu dobivamo ispitivanjem osjetljivosti zuba. Ako je pulpa vitalna radi se o
periodontalnom apscesu. Ako je pulpa nekrotina radi se, vjerovatno, o apscesu
endodontskog porijekla.
2. Infekcije cisti i pljuvanih lijezda
3. Sinusitis
Sinusitis je najei ekstraoralni uzrok bola. Pacijent se ali na zubobolju nekoliko ili
svih zuba iji su korjenovi u vezi sa podom sinusa. Zubi bole dok pacijent grize,
osjetljivi su na perkusiju i hipersenzitivni na hladno.
4. Sindrom disfunkcije temporo-mandibularnog zgloba
Bol je uvijek u gornjoj vilici. Ima hronian dugotrajan karakter. esto je
ogranieno pomijeranje mandibule.
5. Trigeminalna neuralgija
Tipini napadi bola 10 sekundi do 2-3 minute. Bol dostie maksimum i smanjuje se
poslije 20-30 sekundi. Poslije toga nastupa bezbolni period. Bol se javlja dodirivanjem
odreenih zona trigget.
6. Iradirajui bol
Bol moe biti lokalizovan u oblastima iz kojih ne potie. Pulpalgija moe da napravi
problem u lokalizaciji oboljelog zuba, na suprotnoj strani, u drugoj vilici, razliitim
dijelovima glave i vrata. Zubi su mjesto gdje esto iradira bol kao posljedica infekcija
i tumora, migrena, vaskularne ili muskularne promjene. Oboljenja unutranjih organa
mogu dati bolove koji iradiraju u zube.

KLINIKA I DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA U ENDODONCIJI

Klasifikacija pulpalnih oboljenja (na osnovu simptoma i klinikih znakova)
REVERZIBILNI PULPITIS
Upala koja nije tako opasna. Nastaje kao posljedica karijesa, cervikalne erozije, caklinske
frakture koje otkrivaju dentin, abrazija. Reverzibilni pulpitis je asimptomatski. Ako postoji
reakcija na nadraaj, djeluje koliko i sam nadraaj.
Th.: Uklanjanje uzroka
IREVERZIBILNI PULPITIS
5

Upala koja je ozbiljna i ne rijeava se uklanjanjem uzroka. Moe biti asimptomatski. Moe se
javiti bol koja je spontana, otra, tupa, lokalizovana ili difuzna. Vanjski stimulans, kao to je
toplo i hladno, mogu produiti bolni osjet i nakon uklanjanja nadraaja.
Dg.: Ako se upala nije proirila periapikalno zub normalno reaguje na perkusiju. Prodor
periapikalno uzrokuje osjetljivost na perkusiju i bolju lokalizaciju bola.
Th.: Endodontski tretman.
HIPERPLASTINI PULPITIS
To je forma ireverzibilnog pulpitisa koji se manifestuje rastom hronino upaljene mlade pulpe
do okluzalne povrine. Veinom se nalazi u karioznim zubima mlaih pacijenata. Moe biti
asimptomatski ili da se javi sa spontanim bolovima, produenom reakcijom na toplo i hladno.
Normalno reaguje na elektinu stimulaciju i nema osjetljivosti na perkusiju.
Th.: Pulpotomija, pulpektomija, eventualno ekstrakcija.
NEKROZA PULPE
Pulpa je zarobljena meu vrstim zidovima, nema kolateralne cirkulacije. Zbog poremeenog
pritiska dolazi do nekroze. Pulpna nekroza je obino bez simptoma. Ne reaguje ni na toplo
ni na hladno kao ni na elektrinu stimulaciju.
Klasifikacija periradikularnih patoza
AKUTNI APIKALNI PERIODONTITIS
Prvo irenje pulpne upale u periradikularno tkivo. Nastaje zbog irenja bakterijskih toksina,
upalnih medijatora, restauracije u hiperokluziji, prebaenja instrumentacije ili materijala.
Simptomi: bol pri vakanju ili kontaktu okluzalnih povrina. Ako je akutni apikalni
periodontitis nastavak pulpitisa simptomi ukljuuju osjetljivost na toplo, hladno ili elektrinu
stimulaciju. Ako je nastavak nekroze zub ne reaguje na ove testove.
Na rtg-snimku periodontalni ligament je veinom normalan
Th.: Reokluzija, uklanjanje patoloki promjenjene pulpe.
HRONINI APIKALNI PERIODONTITIS
Hronini apikalni periodontitis je posljedica pulpne nekroze i obino nastavak akutnog
apikalnog periodontitisa. Veinom je bez simptoma, pa se naziva i asimptomatski apikalni
periodontitis. Poto je pulpa u ovom sluaju nekrotina, zub ne reaguje na testove
vitaliteta. Na perkusiju reaguje sa malo bola ili nikako.
Na rtg-snimku pokazuje prekid laminae durae i destrukciju periodontalnih tkiva.
Th.: Uklanjanje nekrotine pulpe i punjenje kanala.
AKUTNI APIKALNI APSCES
Lezija koja je pretstavljena destrukcijom periradikularnog tkiva. Prisutna je jaka upalna
reakcija na mikrobioloki iritans iz nekrotine pulpe. Ponekad se javljaju i opti simptomi
upale. Pulpa je nekrotina te nema reakcije zuba na elektrine i toplotne stimulanse. Bolnost
prisutna na palpaciju i perkusiju
Na rtg-snimku se vidi resorptivna linija.
Diferencijalna dijagnoza se zasniva na klinikim znakovima, testovima vitaliteta i rtg-snimku.

PULPEKTOMIJA
Pulpektomija je uklanjanje tkiva pulpe iz cavum dentis u injekcionoj anesteziji, a poslije se
vri biomehanika obrada i punjenje.
Indikacije:

uklanjanje zdrave pulpe zbog izrade protetske nadoknade;

aksidentno ili traumatsko eksponiranje pulpe ako direktno prekrivanje ili vitalna amputacija nisu
indukovani;
jatrogeno oteenje pulpe;
akutni serozni pulpitisi;
parcijalni purulentni pulpitisi;
totalni purulentni pulpitisi;
hronini pulpitisi;
restpulpitisi.

Kontraindikacije:

neprohodni kanali;
nemogunost obezbjeenja aseptinih radnih uslova;
alergije na anestetike;
nezavren rast korijena zuba;
teka traumatska oteenja potpornog aparata zuba;
teka sistemska oboljenja u akutnoj fazi.

Glavno pravilo kod pulpektomije je da se sprijei kontaminacija korijenskog kanala.

Prije same intervencije potrebno je postaviti tanu dijagnozu i napraviti orjentacioni rtg
snimak.
Nain rada:
1.
2.
3.
4.

Eliminacija bola- anestezija;

Obrada pristupnog kaviteta i potpuno uklanjanje karijesa;
Priprema operacionog polja- koferdam i dezinfekcija (alkohol, H2O2, ...);
Trepanacija cavum dentis
Okruglim svrdlom uz manji broj obrtaja se skida dentin i u jednom trenutku svrdlo
propada to je znak penetracije. Ostatak krova ukloni se fisurnim svrdlom,
ukljuujui u kavitet sve rogove.

5. Uklanjanje koronarne pulpe

Prvo se eliminiu strugotine dentina u kupki 3% H 2O2pa se uklanja koronarni dio
pulpe- obuhvatiti sve rogove. Vri se elinim okruglim svrdlom ili otrim
ekskavatorom. Paziti da se ne oteti dno kaviteta. Potom pronai ulaze u kanale i
ljevkasto ih proiriti.
7

6. Ekstirpacija radiksne pulpe

Sondiranje korijenskog kalala.
Paljivo unijeti pulpekstirpator odgovarajue veliine u kanal do unaprijed odreene radne
duine (a osjeti se i blagi otpor).
Pomjeriti pulpekstirpator ka centru.
Uvrnuti ga za 90-180o ,a zatim izvui u jednom potezu.
Ako nije uklonjena cijela pulpa, ponoviti.
Kod veoma uskih kanala ova faza se moe preskoiti i odmah prei na obradu kanala
gdje se u toku toga pulpa ekstirpie.
7. Egzaktnije odreivanje radne duine- rtg sa mjernim instr. u kanalu.
8. Biomehanika obrada- otkloni se preostali organski sadraj, kanalu se da konian
oblik, a zidovi izglaaju. U toku rada vriti ispiranja antisepticima.
9. Punjenje korijenskog kanala.
10. Privremeno zatvaranje kaviteta.
11. Rtg kontrola punjenja.
12. Postavljanje definitivnog ispuna.

PREKRIVANJE PULPE
Terapijske metode koje imaju za cilj da se ouva vitalitet pulpe:
IPP
Terapijski postupak kod koga se tanak sloj dentina izmeu kaviteta i pulpe prekriva odreenim
medikamentima. Taj dentin moe biti vrst ili razmekan. Razmekan dentin se ne ostavlja
definitivno ve u cilju ouvanja integriteta pulpe i njegovo se uklanjanje odlae za kasnije.
Karijesne mase se maksimalno odstranjuju ali da pri tome komora pulpe ostane zatvorena.
Nakon zavrene obrade kaviteta stavlja se medikamentozni zavoj.
Indikacije za IPP:

Caries profunda simplex

U ispran i posuen kavitet se stavlja medikamentni zavoj tako da prvenstveno prekriva

najdublje slojeve kaviteta, a ostali dio se zatvara privremenim ispunom cink-fosfatnog
cementa. 2 sedmice poslije, ako nema klinikih simptoma, stavljamo trajni ispun s tim to se
treba staviti zatitna podloga.

Caries profunda complicata

Razlika u obradi je to se ne uklanja sav karijesni dentin. Preko dekalcifikovanog dentina se

stavlja preparat Ca-hidroksida i privremeni ispun od fosfatnog cementa. Zavoj stoji znatno
due- do 2,5 mjeseca, a minimalno 15 dana. Ukoliko rezultati pokazuju da je lijeenje
uspjeno, pristupa se definitivnoj obradi kaviteta i stavljanju trajnog ispuna.

DPP
Direktna aplikacija lijeka na zubnu pulpu u cilju zatvaranja otvora u zidu komore pulpe.
Indikacije:
akcidentalno otvaranje komore pulpe (obrada karijesa, bruenje za fiksno-protetske radove);
traume.

Nain rada:
Ako je uklonjen karijesni dentin, zamijeniti instrumente novima. Po potrebi anestezija.
Obezbijediti suho radno polje. Sa sterilnim smotuljcima vate natopljenim u H 2O2 oistiti ranu
bez pritiska. Postaviti Ca(OH)2 na to mjesto bez jakog pritiska a da lijek ostvari direktni
kontakt sa pulpom. Preko staviti privremeni ispun. Terapija do 6 mjeseci.

PULPOTOMIJA
Podrazumijeva djelimino uklanjanje pulpe. Uklanja se koronarna pulpa do nivoa ulaza
korijenskog kanala. Cilj pulpotomije je uklanjanje upaljenog dijela pulpe i stavljanje
materijala preko rane na preostalo pulpno tkivo. Neuspjenost pulpotomije je velika jer je
teko odrediti da li preostali dio pulpe stvarno nije upaljen.
Pulpotomija ima odreeni znaaj kao privremeni metod lijeenja zuba sa nekompletno
formiranim korijenovima. Pulpotomija se obino zavri pulpektomijom i punjenjem
korijenskog kanala.
Indikacije:
protekao dui vremenski period od otvaranja pulpe do intervencije;
akcidentna perforacija pulpe sa utiskivanjem infeka
parcijalni pulpitis kod zuba sa nedovrenim rastom.
Bol se ne pojavljuje spontano, a na nadraaj ne traje dugo.

Rtg
Anestezija (pulpa vitalna)
Koferdam (suho radno polje)
Dezinfekcija
Cavum pulpae otvoriti samo koliko je najneophodnije, a da omogui kompletno uklanjanje
pulpe iz koronarnog dijela.
Trepanacija sterilnim borerom.
Obavezno odstraniti divertikule.
Presijecanje pulpe uraditi tako da ona bude to manje traumatizovana, da na mjestu
presjecanja ostane ravan rez, te da kanalni dio pulpe ne bude kontuzovan.
Poslije presijecanja pulpe, otrim sredstvom se pravi lijevak na ulazu u kanal.
Poslije zaustavljanja krvarenja, preko pulpe se stavlja medikamentozni zavoj bez
pritiska, podloga i trajni ispun.

IZRADA PRISTUPNOG ENDODONTSKOG KAVITETA

Zubi maxillae

Zubi mandibule
Gornji centralni sjekuti
Pulpna komora ovog zuba je ira u mezio-distalnom pravcu, a ua u vestibulo-oralnom
pravcu. Na njenom incizalnom dijelu se nalaze 2-3 roga koji su postavljeni u mezio-distalnom
smjeru i posebno su naglaeni u zubima mlaih osoba. Na poprenom presjeku u cervikalnoj
treini kanal korijena je ovalan, takoer i u srednjoj, a u apeksnoj okrugao. Pristupni kavitet
se formira u sredinjem kvadrantu palatinalne povrine. Kontura mu je trouglasta, zatupljenih
uglova sa bazom prema incizalnom bridu. Duina 23mm.

10

Gornji lateralni sjekuti

...je gracilniji od gornjeg centralnog sjekutia i ima jedan korijen iji je kanal suen u meziodistalnom promjeru. U cervikalnoj i srednjoj treini je ovalan, a u apeksnoj treini je okrugao.
Pristupni kavitet je manji u centralnom kvadrantu srednje treine i ovalnog je oblika. I-G
promjer je iri.
Donji sjekutii
U incizalnom dijelu koronarne pulpe 3 roga u mezio-distalnom pravcu. Komora je ira u
mezio-distalnom smjeru. Najee 2 kanala, labijalno i lingvalno. Pristupni kavitet u

11

centralnom kvadrantu lingvalne povrine u obliku trougla. Centralni 22mm, lateralni 21mm.

Gornji onjak
Komora pulpe je konina sa jednim rogom koji odgovara kvrici zuba. Kanal je prostran i ui
u mezio-distalnom smjeru. Na poprenom presjeku je u cervikalnoj i srednjoj treini ovalan, a
u apikalnoj okrugao. Pristupni kavitet u centralnom kvadrantu ovalnog oblika, iri u G-I
smjeru. Duina 26mm.

Donji onjak
1

Duina 25mm. Ima 1 korijen (koji u 94% sluajeva ima 1 kanal) koji moe biti povijen
distalno. Rijetke su kompresije. Pristupni kavitet u srednjem dijelu lingvalno ovalnog oblika,
iri I-G.

Prvi gornji premolar

Zub sa dosta varijacija. Gotovo uvijek ima 2 korijena, koji su vrlo uski i neprohodni i
veinom sa 2 kanala. Palatinalni korijen je za koji mm krai od vestibularnog i obino je
zakrivljen. Ponekad se javlja i cijepanje korijena, samo u apikalnom dijelu. Duina 21mm.
Pulpna komora ima 2 roga koji odgovaraju kvricama. Pristupni kavitet: na
okluzalnojpovrini
ovalnog
oblika,
dosta
iri
vestibulo-oralno.

Drugi gornji premolar

Duina 22mm. Obino 1 korijen, 1 kanal. Pulpna komora je ira u vestibulo-oralnom smjeru.
Ponekad se kanal dijeli na 2 u apikalnom dijelu. Kada postoje 2 kanala, njihovi ulazi su
smjeteni B-P odnosno centralno od vrhova kvrica zuba. Tip I, II, III, IV !
Prvi donji premolar
1 korijen, 1 kanal, mogue razliite varijacije!

Drugi donji premolar

Obino jednostavnije grae od prvog. Pristupni kavitet na okluzalnoj povrini ovalnog oblika.
Prvi gornji molar
Na krovu se nalaze 3 roga koji odgovaraju kvricama: bukomezijalni, bukodistalni i
palatinalni. Ovaj zub ima 3 divergentno postavljena korijena: 2 bukalna i 1 palatinalni. Pulpna
komora je locirana u mezijalne 3/5 ukupnog mezio-distalnog promjera krune. Ulaz u
bukomezijalni kanal je malog promjera i smjeten je ispod bukomezijalne kvrice.
Otvor bukodistalnog kanala, takoer malog promjera, nalazi se 2-3 mm distalno i neto
palatinalno u odnosu na bukomezijalni.
Ulaz u palatinalni kanal se nalazi ispod palato-mezijalne kvrice i veeg je promjera.
Pristupni kavitet na okluzalnoj povrini nepravilnog oblika koji je trouglast ili kvadratast sa
jako zaobljenim palatinalnim uglom.
U sluaju da postoje 2 kanala u bukomezijalnom korijenu, ulaz u taj kanal se nalazi 1-3 mm
palatinalno od prvog.
Palatinalni korijen je najbolje razvijen, okrugao i prav.
Bukodistalni korijen je gracilniji i krai od druga dva, praviji
bukomezijalnog.Bukomezijalni korijen je distalno povijen, esto komplikovane grae,

ponekad ima 2 kanala.

Drugi gornji molar
3

od

Kavum pulpe je ui u mezio-distalnom smjeru. Na podu se ulazi u 3 kanala. Zub ima 3

korijena, koja manje divergiraju od korijenova prvog molara. Bukomezijalni korijen moe
imati 2 kanala.
Pristupni kavitet se preparira isto.
Prvi donji molar
Na krovu su 4 roga: 2 bukalno, 2 oralno.
Zub ima 2 korijena; mezijalni i distalni. Distalni korijen ima 1 kanal, ovalan, a mezijalni
korijen ima 2 kanala sa ulazima V i O. Kanali su ui od distalnog.
Pristupni kavitet na okluzalnoj povrini nepravilnog kvadratinog oblika sa zaobljenim
uglovima
i
pomjeren
vie
ka
mezijalnom
dijelu
krune.

Drugi donji molar

Slian je prvom, ali je gracilniji, a kanali ui. Distalni korijen ima 1 kanal, ponekad 2.
Mezijalni korijen ima 2 kanala, V i O.

Pristupni

kavitet

isto

kao

kod

ODREIVANJE RADNE DUINE

5

prvog

molara.

1. Rendgenografska metoda
Beveridge ili Ingle metoda
Na primarnom RTG snimku se pomou linijara izmjeri duina sjenke zuba (rendgenografskog
apexa) od koronarno izabrane orjentacione take koja moe biti na incizalnoj ivici, okluzalnoj
povrini, vrhu kvrice (najprominentnije take). Dobijena vrijednost se umanji za 2-3 mm i
notira. Potom se izvri priprema radnog polja, zub trepanira, ukloni sadraj pulpne komore,
pronau ulazi u korijenske kanale i ljevkasto proie te se ekstirpira sadraj kanala. Kanalna
igla sa stoperom se unosi u kanal zuba na gore odreenu duinu, te se ponovo vri RTG
snimak. Na novom RTG snimku se izmjeri rastojanje izmeu sjene vrha korijena i sjene vrha
igle. Ako je ono 3 mm procijenjena duina zuba je tana.

2. Elektrometrijska metoda
Zasnovana je na saznanju da elektrina struja pri proputanju kroz razliita tkiva nailazi na
razliite otpore. Ako se jedna elektroda postavi na oralnu sluznicu, a vrh druge elektrode
preko korijenskog kanala dovede u kontakt sa periodontalnom membranom registruje se otpor
od 6,5k. Jedna elektroda se postavi na oralnu sluznicu, a druga preko kanalnog instrumenta
ija je drka od izolatora i ima stoper, te se taj instrument uvodi u kanal do signalizacije
aparata.

3. Taktilno-senzorna metoda
6

Na osnovu primarnog RTG snimka se priblino procijeni duina zuba, zatim se kanalnim
instrumentom sa stoperom paljivo prodire u dubinu sve dok se ne dosegne njegov najui
apeksni dio, koji odgovara fiziolokom apeksnom otvoru. Terapeut taktilno osjea otpor koji
suenje prua daljim utiskivanjem igle. Ukoliko je rije o totalno nekrotinoj pulpi pacijent
signalizira i senzacijom bola zbog uboda u periodoncijum.

ENDODONTSKI

INSTRUMENTI

1. INSTRUMENTI ZA SONDIRANJE CAVUMA DENTIS-A:

7

Prava stomatoloka sonda

Endodontska sonda: slina pravoj sondi, razlika je u zavrnom segmentu radnog
dijela koji je neto dui, a vrh veoma otar
Milerova sonda: idui od drke prema prednjem kraju se suava u otar vrh. Slui
za ispitivanje anatomskih detalja sondiranog kanala.

2. INSTRUMENI ZA OBLIKOVANJE ULAZA U KORJENSKI KANAL:

Ovim postupkom se poetnom segmentu kanala daje oblik lijevka. Koriste se okrugla,
elicna, fisurna konina svrdla.
3. ODONTOMETRIJSKI INSTRUMENTI
4. INSTRUMENTI ZA UKLANJANJE MEKOG SADRAJA RADIXNOG KANALA:
Pulp ekstirpatori: sastoje se od drke i radnog dijela koji je prekriven bodljama
(32mm za transkanini; 50 mm interkanini)
5. INSTRUMENTI ZA MEHANIKO PREKRIVANJE RADIXNOG KANALA:
a) runi:
- Kerr proirivai (Kerr igle) sastoji se od drke i radnog dijela sa 3 spiralno
uvijena sjeiva. Na poprenom presjeku je trouglast. Duina: 21, 25, 28, 31.
irina: 06, 08, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40, 45, 50 (25-50 osnovna garnitura) 55,
60, 70, 80, 90, 100, 110.
- Kerr turpija: Na radnom dijelu ima 4 sjeiva,spiralno uvijena, pa je na
poprenom presjeku u obliku kvadrata. Duina: 21, 25, 28, 31 mm
- Hedstrom turpija: radni dio sa spiralnim sjeivima sa gustim navojima. Duina:
21, 25, 28, 31
b) mainski instrumenti:
- Kerr mainski proirivai
- Beutel-Rock proirivai
- Shnurov kolenjak: kretanje gore-dole
- Binderov kolenjak
- iromatik kolenjak: kretanje lijevo-desno za 90 stepeni
c) instrumenti za punjenje radixnog kanala:
- Lentulo spirala: za unoenje razliitih pasti. Sastoji se od drke koja se fiksira u
kolenjak i radnog dijela izraenog od spiralne eline ice. Promjer navoja
opada od baze do vrha. Duina: 21, 25, 29 mm. Garnitura debljine: 25, 30, 35,
40, 50, 60, 70
- Sprederi (rairivai): za lateralno sabijanje gutaperki u toku punjenja kanala.
Sastoji se iz drke i radnog dijela sa kojim zaklapa odreeni ugao.

STANDARDIZACIJA ENDODONTDKIH INSTRUMENATA

NOVA STANDARDIZACIJA:
Duina radnog dijela kod svih instrumenata je 16 mm. Debljina instrumenata na vrhu izraena
u stotim dijelovima mm predstavlja oznaku tog instrumenta. Npr. Kerr proiriva br. 15 ima
debljinu 0,15 mm. Razlika u debljini radnog dijela na vrku i bazi je 0,3 mm. Razlika izmeu
dva susjedna instrumenta u garnituri do kalibra 60 mjereno na vrhu igle je 0,005 mm, a nakon
ove veliine razika instrumenata je 0,10. Ukupna duina instrumenata od baze drke do vrha
nije propisana standardizacijom. Proizvode se u duinama 21, 25, 28, 29, 31 mm.
15-bijela; 20-uta; 25crvena; 30plava; 35zelena; 40-crna; 10-ljubiasta; 8-siva,pa se opet
ponavljaju.

NA HIPOHLORIT ( NAOCL)
Spada u grupu antiseptika (supstance koje spreavaju rast i razvoj MO, te ih unitavaju).
Obino se koristi 3% Na-hipohlorit. Razlaganjem NaOCl nastaje O i Cl koji lako penetrie te
dovodi do inaktivacije elijskih enzima, do precipitacije bjelanevina i smrti MO. Djeluje i na
organske ostatke u kanalu zuba pretvarajui ih u organske produkte. NaCl smanjuje
elastinost tvrdog tkiva ini ga tronijim i pogodnijim za mehaniko odstranjivanje.

DINATRIJUMETILEN-DIAMINO-TERTRAACETAT
(EDTA)
Spada u sredstva za hemijsko irenje kanala. U kanalu dovodi do rastvaranja Ca-fosfata iz
dentina tj. do dekalcifikacije dentinskog tkiva. Osim toga ima i bakteriostatko dejstvo. Za
tretiranje kanala koristi se 15% i 20% EDTA. EDTA predstavlja korisno sredstvo za
olakavanje mehanike obrade tj. za hemijsko irenje korjenskog kanala. Rastvor EDTA se
uptrebljava u vidu kupke koja ispunjava cavum dentis. U toku rada postupak treba ponavljati
jer se aktivna supstanca EDTA iscrpljuje.

MATERIJALI ZA PUNJENJE :

meke paste (takve ostaju trajno)

sredstva koja se unose u plastinom stanju ali se kasnije stvrdnjavaju
sredstva koja se unose u vrstom obliku te takva ostaju

GUTAPERKA
Spada u sredstva za punjenje kanala koja se unose u vrstom obliku i takva ostaju trajno.
Gutaperka iljci su pakovani u setovima istih duina, ali razliite debljine. Po obliku i
dimenzijama promjer odgovara kanalnim proirivaima pa su oznaeni brojevima ili bojama
kao i odgovarajue Kerr igle. Na debljem kraju okrugli dio iljka moe biti spljoten, za lake
hvatanje pincetom.
Sastav gutaperka iljaka:
gutaperka 17%
Zn-oksid 79%
Zn-silikat 4% (kod nekih se nalazi u sastavu i antiseptik)
Bijeli iljci se koriste za prednje zube, a crveni za zadnje.Revizija punjenja ili dopunske
retencije se rade crvenim gutaperka iljcima, jer se lake uoavaju u kanalu.
Osim gutaperka koia,koii mogu biti srebrni,akrilatni, od polietilena (rijetko se koriste).
Gutaperka je izvanredne plastinosti to je ini prilagodjivom obliku i morfologiji kanala.
Pogodna je za kondenzovanje jer je vrlo podlona pritisku i lako se sabija i potiskuje.
Nedovoljno je vrsta te se lako povija pod dejstvom bonih sila,to onemoguuje
kondenzaciju gutaperke u kanalu mekog punjenja. Termolabilna je. Nije toksina. Ne
resorbuje druge supstance. Nije porozna. Ne resorbuje se i ne rastvara u tkivnim tenostima.

SREDSTVA ZA NEKROTIZACIJU ZUBNE PULPE

(PREPARATI PARAFORMALDEHIDA)
Nekrotizaciji pulpe pristupa se kada su iscrpljene sve mogunosti za ouvanje vitaliteta
pulpe,a nije indikovana vitalna pulpotomija ili pulpektomija.
Nekrotizacija pulpe vri se preparatima:paraformaldehida i arsena.
Nekrotizovana pulpa zuba moe se bezbolno ukloniti i to djelomino ukloniti (mortalna
pulpotomija) ili potpuno (mortalna pulpektomija)
Upotreba arsena nije jednostavna,jer nepaljiva primjena moe dovesti do teih oteenja
papile i periapeksnog tkiva.Mnogo je manje primjedbi na primjenu paraformaldehida te se on
i vie koristi.
Primjenom paraformaldehida u nekrotizaciji pulpe:
postupak terapije se skrauje
tedi se vrijeme pacijenta i terapeuta
smanjuje rizik od unoenja infekcije
pulpa zuba poslije bezarsensih preparata je dobro fiksirana,ne krvari i obino se moe
izvaditi u jednom komadu

10

Preparati paraformaldehida se mogu na tritu nai kao fabriki gotovi preparati(na tritu se
nalaze TOKSAVIT I SEPTODENT),a mogu se i propisati i magistralno.Paste koje se
prepisuju magistralno treba spravljati u malim koliinama kako ne bi duim stajanjem
izgubile efikasnost.
Sredstva za nekrotizaciju su toksina,dobro difunduju i djelovanje im nije ogranieno.Zato
prije postavljanja tih preparata treba pregledati sve povrine zuba i kaviteta,utvrditi da ne
postoji karijes ili perforacija drugih povrina i tek tada aplicirati medikament na eljeno
mjesto u kavitetu.Ova sredstva se postavljaju na otvorenu pulpu,kod molara i premolara na
okluzijskoj povrini,kod prednjih zuba na oralnoj povrini,a u svakom sluaju dalje od rubova
zidova kaviteta.Mjesto aplikacije mora biti osloboeno svih primjesa (nekrotine
mase,dentinske strugotine,koagulum,itd.)koje bi mogle eventualno ometati difuziju
sredstva.Ako se pulpa ne otvori uklanjanjem karijesa,potrebno je to uiniti malim okruglim
svrdlom,sa veim brojem obrtaja,ali ne i visokoturanom mainom.Sredstvo se vrhom sonde
unosi u kavitet i bez pritiska nanese na otvorenu pulpu.Tamponom vate se adaptira pasta u
kavitet tako da prekrije potrebnu povrinu,ali bude dovoljno udaljena od ivice kaviteta.Preko
toga se stavlja tampon vate natopljen odreenom koliinom hlor-fenol-kamfora ili acidikarbolici,potom prekrije suhom vatom i zatvori privremenim ispunom,kojeg je potrebno
stavljati u slojevima zbog boljeg rubnog zatvora.Ako je kavitet dvopovrinski prvo se zatvori
aproksimalno,pa okluzalno.
Za vrijme djelovanja sredstva kliniku sliku karakteriu 2 faze:
nadraajna faza (0,5-2 sata).Kod bezarsenskih preparata (paraformaldehid npr.) bol je
neznatan ili izostaje dok kod arsenskih preparata u ovoj fazi je prisutan jak bol.
faza nekrotizacije-bezbolna
Paraformaldehidom se nekrotizacija postie za 8-15 min.

KALCIJUM HIDROKSID (CA(OH)2)

Se koristi u lijeenju caries profunda complicata.Ca(OH)2 prelaskom u Ca CO3 omoguuje
stvaranje tzv. kristalne reetke koja se ponaa kao arteficijalna membrana,koja:
iskljuuje dejstvo egzogenih faktora
vezuje razmekan dentin
otputanjem OH jona mijenja ph karijesne sredine
vri dezinfekciju preostalog dentina
smanjenjem hiperemije omoguuje oporavak pulpe
ubrzava produkciju tercijarnog dentina
Svi preparati na bazi Ca(OH)2 imaju ph oko 12.Ovi preparati stajanjem na vazduhu pod
uticajem CO2 prelaze u Ca CO3 te kao takvi su ve inaktivirani te ne mogu ostvariti terapijski
efekat.Kad ph vrijednost u pasti padne na 9 znak je prelaska Ca(OH)2Ca CO3 pasta vie nije
za upotrebu.Ovako mali pad ph vrijednosti paste uzrokuje veliki pad procenta aktivnosti paste
jer se ph ponaa kao logaritam.Stavljanjem Ca(OH)2 u kavitet,pod uticajem CO2 iz pulpe
stvara se sloj CaCO3 koji spreava brz prodor jona OH iz ostalog dijela paste.Visok ph svih
preparata ima za posljedicu stvaranje sterilnog nekrotinog kontaktnog sloja.Svi preparati
djeluju pretvarajui acidogenu u alkalnu sredinu ime se mijenja ph sredine i odrava njen
alkalitet.Svi preparati sadre krvne soli.Svi su RTG kontrasni.
11

PASTE ZA OPTURACIJU KANALA KORIJENA-SILERI

Osnovni materijali za punjenje kanala se moraju koristiti u kombinaciji sa drugim
materijalima tj. pastama.Same paste su neprihvatljive za punjenje korijenskog kanala zbog
kontrakcije,potekoa u uklanjanju materijala ili iz drugih razloga.Najvanije je da obezbjedi
hermetiko zatvaranje kanala za bakterije i spreavaju prodor i razvoj bakterija. Osim toga:
ne treba da se kontrahuju
ne treba da budu resorptivne
ne smiju se rastvarati u tkivnim tenostima
trebaju biti kompatibilne sa tkivom
Tipovi pasti:
1.Paste na bazi CINK-OKSID-EUGENOLA
Najee koritene paste.Zajedniko svim ovim pastama je da prah u velikoj mjeri sadri ZnO
(oko 50%) i teni eugenol.Prahu je obino dodana prirodna smola (koja daje odgovarajuu
konzistenciju,utie na dugotrajnu stabilnosti bolju adhezivnost,ali i dr. sastojci)
Prednosti:
gustina-dobro ispunjavaju prostore izmeu gutaperka poena i zida kanala
dobro hermetiko zatvaranje nepropusno za bakterije
generalno se ne kontrahuju
Nedostatci:
rastvorljivost u tkivnim tenostima (koja moe ponekad biti prednost kod eventualnog
prebacivanja materijala preko apeksa)
izvjesna toksinost
2.Paste bazirane na SINTETIKIM SMOLAMA
*DIAKET ( ZnO,Bi-fosfat,smola)
gust i izuzetno ljepljiv,te se zbog toga tee unosi u kavitet
efikasno zaptiva kanal
nerastvorljiv
ne sakuplja se
nakon unoenja ga je teko ukloniti iz kanala pa se uvijek koristi na gutaperka
poenima
toksino i iritirajue dejstvo na okolno tkivo

*AH-Plus (pasta na bazi epoksi-aminske smole)

lako se unosi u kanal
dobro se adaptira uz zidove
sa gutaperkom obezbjeuje adekvatnu dugotrajnu stabilnost i hermetiko zatvaranje
nepropusno za bakterije
3.Paste bazirane na GUTAPERKI ili PRIRODNOJ SMOLI ili OBJE MATERIJE
12

ista gutaperka rastvorena u hloroformu je glatka ljepljiva pasta HLOROPERKA.Kad

hloroform ispari ostaje opet gutaperka koja nema osobine paste i ima veliki stepen kontrakcije
te kao takva hloroperka ne odgovara kao pasta za opturaciju kanala korijena.
Hloroperka N-O pasta koja popravlja regularne nedostatke hloroperke.Ona je veoma ljepljiva
ak i poslije isparavanja hloroforma.Tkivo je jako dobro podnosi.Manje je efikasna od pasti
na bazi ZOE i epoksi smoli.
-15% rastvor kolofomijuma,prirodne smole u hloroformu.Naziva se hloroform-smola.Slabo se
koristi.

RADIOGRAFSKO ISPITIVANJE U ENDODONCIJI

Radiografija je korisno pomono dg sredstvo i jedan od glavnih faktora koji su doprinijeli
napretku endodoncije.
RTG daje sljedee podatke:
Karijes aproksimalnih povrina koje su nepristupane ispitivanju pomou sonde.
Najpogodnija je retrokoronarna RTG. Informacije o dubini karijesa te koliziji sa
pulpom nisu sigurne.
Da li postoji podloga ispod estetskih ispuna i time se potvrdi ili iskljui eventualna
mogunost nadraaja pulpe
Fraktura korijena zuba gdje je RTG jedino dg sredstvo
idiopatske resorpcije, unutranje i spoljanje, zuba i korijena
Anomalije kavuma dentis, usljed apozicije iregularnog dentina, dens in dentis,
dentinogenesis imperfecta, kalcifikacije u pulpi-pulpoliti, itd.
Veliina, oblik, pravac, irina kanala
Promjene u parodonciju
Vrsta promjena u kotanom dijelu parodoncija
Kontrola prohodnosti kanala (snimanje u toku endodoncije sa kanalnim instrumentima
radi orjentacije)
Kontrola poslije punjenja kanala i ranije sprovedenog lijeenja
Praenje toka reparacije u periapeksu poslije endodontskog tretmana
RTG nalaz se uvijek mora posmatrati u kontekstu klinikog nalaza i drugih dg testova kako bi
se izbjegle dg greke. Nedostatak rendgenografije je to to trodimenzijonalni elementi dobiju
dvodimenzionalnu sliku te informacije nisu uvijek tane (superpozicija i sl.). Pomou RTG -a
se ne moe dg hiperemija, pulpitis ili nekroza pulpe, te akutni apeksni parodontitis u poetku,
prije nego to pone osteoliza ili eventualno proirenje apeksnog periodoncijuma.

ASEPTINA TEHNIKA RADA KOFERDAM

Koferdam se stavlja na zub koji e se endodontski lijeiti iz 3 razloga:
1. Da bi se dobilo radno polje koje moe biti dezinfikovano
2. Da bi se pacijent zatitio od sluajnog udisanja ili gutanja instrumenata
3. Da bi se pacijent zatitio od dejstva rastvora za ispiranje i dr. lijekova
13

Brojne su prednosti upotrebe koferdama. On znaajno ubrzava lijeenje time to ak i fiziki

eliminie utjecaje oralne sredine. Samo zub koji se lijei je eksponiran kroz otvor na
koferdamu. Guma mora da zatvara dobro prostor oko zuba, ak i bez ligature od zubnog
konca.
Postoje mnogobrojne kvaice koje dre koferdam, a upotreba kvaica sa krilcima
omoguava bre stavljanje koferdama. Ram takoer omoguava prekrivanje nosa pacijenta
kako bi se sprijeila kontaminacija radnog polja sa MO iz nosa.
Ako je zub koji se lijei mnogo oteen, treba ga privremeno restaurisati prije poetka
lijeenja da bi koferdam bolje stajao. Ako je zub slomljen u predjelu gingive moe se
koferdam staviti i na zube neposredno uz zub koji se treba lijeiti. Nakon pravilne aplikacije
koferdama potrebno je ulazni kavitet, zub i sam koferdam dezinfikovati, najee
hlorheksidinom ili preparatima joda kombinovanim sa H2O2 ili alkoholom.

ISTRUMENTACIJA KORIJENSKOG KANALA STEP BACK

TEHNIKA
Kod ove tehnike dijametar korijenskog kanala na apikalnom nivou je mali da bi se pruio
otpor i sprijeilo prebacivanje materijala za punjenje van kanala. Apikalni dio kanala se
formira u blago konveksnoj formi kako bi se materijal za punjenje zadrao u kanalu.
Stepen instrumentacije u apeksu korijenskog kanala je odreen veliinom prve K-turpije koja
ide u kanal do odreene granice. Kanal se proiruje jo dodatno dvjema veliinama
instrumenata na ovom nivou, to znai da ako je turpija br.15 ula do radne duine, kanal se
proiruje do veliine 25. Posljednja turpija koja se koristi u apeksu zove se glavna (master)
apikalna turpija. Apikalni konus se tada ostvaruje skraivanjem radne duine, odnosno
tehnikom step-back i upotrebom kanalnih instrumenata veih dimenzija. Kod svake promjene

14

turpije

radna

duina

kanala

se

provjerava

glavnom

apikalnom

turpijom.

Step-back tehnika se moe koristiti u obradi svih zuba. Treba imati u vidu da je kanal u
mnogim zubima iri u buko-lingvalnom pravcu nego u mezio-distalnom. Kod step-back
tehnike moe se desiti da zaostane tkivo u apeksu naroito na lingvalnoj strani kanala jer prvi,
a i naredna 2 ili 3 instrumenta ne dodiruju iroke dijelove kanala.
Apikalni dio korijenskog kanala se otvara K-turpijom pokretima turpijanja dok turpija ne
sklizne slobodno u kanal. Turpija se tada rotira svojim vrhom na tanu radnu duinu kako bi
poela da se formira izboina u zidu korijenskog kanala.
Turpija naredne veliine uvodi se u kanal polako i uz laganu rotaciju dok vrh ponovo ne doe
na odreenu granicu. Instrument se tada paljivo rotira na eljeni apikalni nivo. Preparacija
apikalnog dijela kanala se nastavlja sistematski proirivanjem kanala na naredne 2 ili 3
veliine instrumenata.
Kanal se potom proiruje Hedstrom ili mainskom turpijom za jednu veliinu manje od
posljednjeg instrumenta koritenog apikalno.
Kada je irenje adekvatno preparacija apikalnog dijela kanala se zavrava instrumentom Ktipa rotirajuim pokretima. Tako se stvori granica na najapikalnijem dijelu kanala te e
apikalni dio dobiti oblik cilindrinog sedla.

15

PUNJENJE TEHNIKOM LATERALNE KONDENZACIJE

Ova metoda podrazumijeva kondenzovanje gutaperke na hladno za razliku od vertikalne
kondenzacije gdje se gutaperka razmekava zagrijanim instrumentom.
Ova tehnika se izvodi posebnim instrumentima kojima se gutaperka lateralno kondenzuje uz
zidove kanala. Pri tome se koristi i minimalna koliina neke od pasta za vezivanje. Poslije
uobiajene obrade kanala i pripreme potrebnih instrumenata i materijala, treba odabrati i
upasovati glavni gutaperka poen. On se odabira prema lumenu kanala i to za jedan broj manji
od Kerr igle sa kojom je zavreno irenje kanala. Odabrani gutaperka poen se stavlja u kanal
do odreene dubine, a zatim se vadi iz kanala i odsijeca 2 mm od apeksnog dijela, ponovo se
unosi u kanal i RTG kontrolie.
Dobro upasovan gutaperka poen treba da bude 2 mm ispod vrha apeksa i da ostavlja prostor
koji ostaje slobodan itavom duinom izmeu zida i kanala to dozvoljava ulazak lateralnog
nabijaa. Kanal se zatim oblae cijelom duinom zamijeanom pastom pomou Kerr igle i to
okretanjem u pravcu suprotnom od kazaljke na satu, a moe i lentulom na standardni nain.
Upasovani gutaperka poen se sada oblae pastom i unosi u kanal na ve odreeni poloaj.
Zatim se unosi kanalni nabija du glavnog gutaperka poena i vri se lateralno sabijanje
gutaperke uz zidove kanala, uz lagano forsiranje prema apeksu. Lateralnom kondenzacijom
glavnog gutaperka poena pravi se leite za pomone gutaperka poene, koji se unose i sabijaju
redom jedan po jedan i sabijaju na isti nain.
Najvanije je to da apeksni dio kanala bude dobro hermetiki zatvoren. Vano je i to da se
lateralnim sabijanjem gutaperka utiskuje i u nepravilne dijelove kanala korijena i u lateralne
kanale. Ponovo se vri RTG kontrola, te ako se pokau nepravilnosti cijeli postupak
kondenzacije se mora ponoviti

IRIGACIJA KORIJENSKIH KANALA

Mehanika obrada kanala znatno se moe olakati i korisno dopuniti ispiranjem kanala u toku
obrade. Takav kombinovani postupak (mehaniko-hemijska obrada kanala) mnogo je
efikasnija nego obrada kanala bez ispiranja.
Poeljne osobine sredstva za ispiranja kanala su:
Dobra mo ispiranja sadraja kanala
Sposobnost kvarenja kanala i instrumenata (smanjuje se trenje i olakavaju pokreti
kanalnih igala, a samim tim i obrada)
Sposobnost rastvaranja organskog sadraja kanala
Brzo baktericidno dejstvo
Netoksinost za periapeksno tkivo
Rastvore za ispiranje treba koristiti u najblaim efikasnim koncentracijama da bi se izbjeglo
oteenje periapeksnog tkiva. Najee se koriste rastvori H2O2, hloramina i Na-hipohlorita.

H2O2 bistra bezbojna tenost. U kontaktu sa tkivom se razlae na vodu i nascentni

kisik koji je jak baktericid. Usljed toga se stvara obilna pjena koja daje mehaniki
16

efekat ienja, osim toga ima i deodorantno dejstvo jer uklanja i oksidira organske
materije neprijatnog mirisa kao i hemostatino dejstvo jer taloi fibrinogen. Koristi
se 3% rastvor.
Hloramin organsko jedinjenje hlora sa azotom. To jer kristalna supstanca koja se
dobro rastvara u vodi. Iz ovog rastvora se oslobaa hlor koji djeluje antiseptiki.
Djeluje i deodorantno i obezbojava materije. Koristi se za irigaciju, u vidu uloka i za
lijeenje kanala. Koriste se 0,5% i 2% rastvori, svjee pripremljeni, ne stariji od 15
dana.
NaOCl (Na hipohlorit) prethodno opisan.

Tehnika ispiranja:
Rastvor za ispiranje unosi se sterilnom brizgalicom na kojoj je fiksirana igla: Igla se stavlja
pod tupim uglom da bi lake mogla ui u kanale. Promjer igle mora biti manji od promjera
kanala da bi mogao rastvor da se vrati van kanala. Usmjeravanjem igle uz zid kanala dobije se
kruni tok kretanja rastvora, pri emu on odnosi detritus iz kanala. Rastvor ubrizgati polako
da se ne bi potisnuo u periapeks.

LIJEENJE AVITALNIH ZUBA

Avitalan je zub sa nekrotinom pulpom. Ne reaguje na toplo, mehaniku ili elektrostimulaciju.
Cilj je uklanjanje nekrotinog tkiva i produkata tkivnog raspadanja iz kanala, eliminacija
infekcije, hermetiko punjenje kanala nepropisno za bakterije i dobijanje zuba u funkciji u
zdravom periodonciju.

Gangrenoznu pulpu je indicirano lijeiti samo kada

1. Postoji pristupanost i prohodnost kanala
2. Srazmjerno mala i lokalizovana periapeksna lezija
3. Dobra opta otpornost organizma
Kontraindikacije:
1. Neprohodni korijenski kanali
2. Postojanje periapeksnog procesa koji komunicira sa gingivalnim sulkusom
3. Izraena unutranja resorpcija korijena
4. Izraena eksterna resorpcija korijena
5. Fraktura korijena zuba (uzduna fraktura i fraktura u gingivalnoj treini)
6. Parodontopatini zubi sa izraenom alveolizom
7. Teka sistemska oboljenja
8. Alergije na lijekove neophodne za lijeenje

Principi kojih se treba pridravati kod lijeenja inficiranih kanala:

1. Asepsa (spreavanje superinfekcije)
2. Adekvatan pristup kanalu direktan pristup kanalu
3. Evakuacija nekrotinog i inficiranog sadraja
4. Biomehanika obrada kanala: detaljno odstraniti inficirani kanalni sadraj
energinim struganjem te se tako omogui i bolja difuzija antiseptika u dentinske
tubule i njihova dezinfekcija
Obrada kanala se ne zavrava na foramenu apikale nego kod RTG vidljivog apeksa.
(?)Lijeenje je vieseansno, tj. u prvoj posjeti se stavlja Ca-hidroksid, pa u drugoj se
trajno opturie.
17

PITANJA ZA KOLOKVIJ
Grupa A
1.Endodontska simptomatologija
2.Dijagnostiki testovi u endodonciji
3.Klinika dijagnoza i diferencijacija dijagnoza u endodonciji
4.Radiografsko ispitivanje u endodonciji
5.Anestezija u endodonciji
6.Aseptina tehnika rada-koferdam
7.Izrada pristupnog endodontskog kaviteta
Grupa B
1.Odreivanje radne duine
2.Instrumentacija korijenskog kanala-step back tehnika
3.Irigacija korijenskog kanala
4.Punjenje tehnikom lateralne kondenzacije
5.Prekrivanje zubne pulpe
6.Pulpotomija
7.Pulpektomija
8.Lijeenje avitalnih zuba
Grupa C
1.Endodontski instrumenti podjela i karakteristike
2.Standardizacija endodontskih instrumenata
3.Natrijum hipohlorit
4.EDTA
5.Kalcijum hidroksid
6.Gutaperka
7.Pasta za obturaciju korijenskih kanala-sileri
8. Sredstva za nekrotizaciju zubne pulpe-preparati paraformaldehida

18

19