Juki, R. (2013).

kolski vjesnik-asopis za pedagogijsku teoriju i praksu, enska

pedagogija i feminizacija nastavnike struke kao imbenici skrivenog kurikula,vol.62,
br.4, 541-558

Nesporna je injenica da je u naim kolama (posebice na niim stupnjevima obrazovanja)

prisutna izrazita feminizacija uiteljske struke. Iz tog fenomena proizlaze mnoga pitanja i
dileme: postoji li enski odgoj, enska pedagogija ili je to kulturalni stereotip, a ako
postoji po emu se razlikuje od mukog odgoja, obogauje li ili osiromauje odgojnoobrazovni proces, ali i cjelokupnu kulturu kole? Sveopa kriza identiteta obiljeje je
suvremenog drutva, a pitanja identifikacije i identiteta usko su vezana uz stereotipe i
predrasude. Profesija oblikuje drutveni identitet ovjeka koji je, u sluaju uiteljskog poziva,
optereen rodnim stereotipima. koli pripada puno ira drutvena i kulturna uloga od pukog
prosvjetnog djelovanja, ona daje kulturni legitimitet i identitet. Ako je uiteljski poziv javno
legitimiran kao enski, kola zapravo (re)producira rodne nejednakosti povezane s
reprodukcijom tradicionalnih vrijednosnih sustava i segregacijom zanimanja.
Uzmemo li u obzir razmiljanja o konceptu skrivenog kurikula, cjelokupno kolsko
okruje utjee na vrijednosti, stavove, norme i navike uenika kao i na socijalno uenje mimo
postojeeg programa. Sveukupnost odnosa u koli esto reproducira odnose u drutvu.
Feminizaciju uiteljskog poziva i enske pedagogije kao imbenika skrivenog kurikula
moemo promatrati ambivalentno: kao opasnost (ako poemo od hipoteze da ene ne mogu
biti modelom identifikacije i djevojicama i djeacima, te da odgajaju meke i popustljivije)
ili kao prednost (ako enske tipizirane pojave promatramo u kontekstu razvoja emocionalne
inteligencije uenika). Bavljenje tim pitanjima otkriva problem feminizacije uiteljskog
poziva koji moe egzistirati jedino na razini hipoteza koje su podlone empirijskoj provjeri.
Osnovno polazite kreiranja zdravog drutva uspostavljanje je kvalitetnih i zrelih
meuljudskih odnosa koje tijekom odrastanja uimo od roditelja, odgajatelja, uitelja.
U uitelju se vidi sinteza pouavatelja i odgajatelja koji su u stvaralakoj komunikaciji,
povezanosti razliitih kompetencija (strunih, vrijednosnih, etikih, pedagokih, didaktikih,
komunikacijskih, tradicionalnih...). Uitelj s uenicima ostvaruje, pospjeuje, organizira i vodi
odgojno-obrazovni proces emancipacije uenika.

Spolno i rodno uvjetovane radne uloge kao dio opeprihvaenih dominantnih kompleksa
rodnih odnosa u nekom drutvu moemo pratiti kroz povijest. Do 18. stoljea obrazovanje je
bilo rezervirano iskljuivo za muke uitelje. Prema patrijahalnom obrascu ponaanja, enama
je

priroeno podruje obiteljskog ivota (ena je majka i supruga, a mukarac hranitelj

obitelji), a drutvena emancipacija ena rezultirala je jednim dijelom u feminizaciji pojedinih

struka (pri emu su opet feminizirane struke koje su na neki nain uvjetovane patrijahalnim
obrascem, tj. ene su prisutnije u strukama koje su blie njihovoj enskoj prirodi: briga za
djecu, njegovanje, skrb za zdravlje). Iz navedenog proizlazi dilema: je li enama enska
priroda uroena (genetski uvjetovana) ili je ona steena (u uem ili irem okviru tijekom
ivota ili kroz povijest)? Zapravo, ta je dilema usko povezana s pitanjem: Razlikuje li se
muka dua od enske i po emu? Odgovori na to pitanje kroz povijest obojeni su
stereotipima da su ene inferiorna bia, a mukarci superiorna.
Percepcija uitelja i percepcija ena evoluirale su zajedno, pridonijele
feminizaciji nastave, posebice u 19. stoljeu. Uitelji su trebali postaviti poeljne
moralne i ponaajne primjere za svoje uenike. Mlade su ene vidjeli kao dobre
modele za identifikaciju. Mukarci su bili zaposleni kao uitelji, osobito u viim
razredima osnovne kole kako bi pruili uzore starijim djeacima koje je trebalo
i disciplinirati. Biti uitelj nikada nije bila visokoprestina karijera u Americi,
a ulazak ena u nju ovjekovjeio joj je nii status. U drutvu koje je proeto
seksistikim konvencijama o uspjehu, identifkacija nastave sa enama esto znai
nisko potovanje uitelja u drutvu. Nerijetko se moe uti Ma, da ona je uiteljica, ta radi?
Samo se igra s djecom kao da je to sad neka posebna pamet?!
Oekivano je , u normalnim uvjetima, da ako je mnogo vie ena u prosvjeti da ih je i
mnogo vie na vodeim pozicijama u prosvjeti ili da je to bar srazmjeran odnos. No praksa
pokazuje drukije. Istina, dolazi do feminizacije kole u smislu da su predavaica ene ali
ako pogledamo statistike podatke iz Dravnog zavoda za statistiku rezultati su u obrnutoj
negativnoj korelaciji. 84% je ena zaposlenih u osnovnim kolama, a samo 39% ena je
ravnateljica. Paralelno tome 65% je srednokolskih profesorica dok je samo njih 33% na
pozicijama ravnateljica. Vidljivo je da jo uvijek ivimo u mukom svijetu gdje mukarci
bez obzira na zastupljenost u nekom pozivu svejedno donose glavne odluke i imaju posljednju
rije.

Odravanjem stereotipnih uloga od kojih se suvremeno drutvo nije odmaklo,

a podrane su i samom organizacijom kolskog sustava (feminizacijom uiteljskog
poziva kao jednim od dominantnih imbenika), odrava se i mehanizam njihova
prenoenja

stvarni

ivot.

Modernu

zapadnu

civilizaciju

uvelike

smatramo mukom civilizacijom u kojoj se i uspjenim enama pridaju muki

atributi,

pri

emu

je

akademskim

obrazovanju

sustavno

naglasak

materijalnim

na

racionalnosti,

postignuima.

zanemaruje

(unato

Pri

efektivnosti,

tome

opisanom

se

natjecateljstvu,
institucionalnom

problemu

feminizacije

uiteljskog poziva) kultura srca i due, osjeaja i intuicije, temeljnih vrijednosti

ivota,

dobrote

ljubaznosti.

Razvoj

kognitivne

inteligencije

dalje

dominira

suvremenim kolskim sustavima. Moda je ba stoga pojava feminizacije kola

balans

koji

je

potreban

kako

(muka)

kultura

proizvodnje,

potronje,

moi,

konkurencije, natjecateljstva ne bi odigrala posljednju rije. Suvremena znanost ne daje

zadovoljavajue odgovore o pozitivnim i negativnim aspektima feminizacije uiteljskog
poziva, ve se uglavnom zadrava na dijagnozi stanja. U radu je dan pregled razmiljanja o
nastanku fenomena feminizacije i njezina ambivalentna utjecaja na uenike i kolski sustav u
cjelini, te su otvorena neka pitanja, no, malo je empirijskih dokaza koji bi uope poduprli
postojanje enstvene pedagogije. Stoga se moe zakljuiti da feminizaciju uiteljskog
poziva nikako ne moemo odrediti samo kao pozitivan ili negativan fenomen.