Rim / Politika moi, organizacija, civilizacija 203

Koncem VI. st. pr. Kr. Rimljani ukidaju

vlast kraljeva i oslobaaju se tutorstva
Etru.ana. Poinje neprekidno irenje grada-drave RIMA.
Dosljednom politikom m oi, preko save
za ili silom, umirena su italska plemena,
Etruani i Grci postupno su razvlateni,
njihov potencijal iskoriten, njihova kultura
preuzeta. Tijekom vie stoljea Italija se ro
manizira. Pobjeda u presudnom sukobu s
KARTAGOM u drugoj polovini III. st. prije
Kr. otvara Rimljanima put u Sredozemlje.
Poetkom I. st. pr. Kr. velika podruja na
prekomorskim obalama postaju provinci
je kojima vlada Im perium R om an um
CEZAROVO osvajanje Galije otvara put u
zapadnu Europu. AUGUST i njegovi na
sljednici pomiu granice do Britanije, do
Rajne, Nekara, Dunava i Eufrata. Pod
TRAJANOM 198-117 n. Kr.) Rimsko Car
stvo dostie vrhunac irenja.
Od HADRIJANA snage se usredotouju na
konsolidaciju i organizaciju, nakon sre
dine II. st. sve vie na obranu. U III. i IV.
st. pritisak na granice stalno se poveava.
Ratovi na granici, privredne krize, desetkovanje stanovnitva uzrokuju opadanje
moi. DIOKLECIJAN, nastojei otkloniti
opasnost, nakon 293- provodi reform u
carstv a decentralizacijom vlasti i uprave
(tetrarh ija). Rim tako gubi svoju sredinju
ulogu. KONSTANTIN proglaava 330.
Konstantinopol istonim glavnim gradom.
Nakon smrti TEODOZIJA I. (395), Carstvo
je podijeljeno. U V. st. Zapadno Rimsko
Carstvo rui se pod seobom naroda.
Po dravnom i ustavn om ureenju Rim
je do kraja I. st. pr. Kr. republika. Pot
laena veina p le b e ja c a uspjela je tijekom
dvostoljetnih stalekih b o rb i izboriti
ravnu i socijalnu jednakost s p a tricijim a
oji su institucionalno organizirani u Se
natu. Nastaje nov vodei sloj upravnog
plemstva, n obilitas. Institucija konzulata
ureuje politiku karijeru spreavajui zlo
upotrebe. Ta klasina republika potvr
uje se u velikim vanjskopolitikim odlu
kama, no nije dorasla novim unutarnjim
napetostima.
Neprestani ratovi i osiromaenje zemlje
doveli su do privrednog i socijalnog preslojavanja. Njegove sudbonosne posljedice
jesu stvaranje kru pn og k a p ita la , velikih
z em ljop o sjed a i robov ske p riv red e s jedne,
te n ap u tan je z em lje i stvaranje v eleg rad
skog p ro leta rija ta s druge strane. Neopho
dne reforme zakazuju. Staleka drava,
nesposobna za uspostavu socijalne ravno
tee, nestaje u graanskom ratu i dikta
turi
Uz stalno vanjsko irenje to se stanje pre
kida umorstvom CEZARA 44. pr. Kr. Pod
OKTAVIJANOM AUGUSTOM 23. pr. Kr.
drava postaje m onarhija, iji se oblici
mijenjaju. Za p rincipata. od Augustova
doba, razvija se c en tra liz ira n a d r av a

slu b en ik a, u kojoj i dalje postoje stari

drutveni slojevi sa svojim karijerama i
klasama, ali bez stvarnog sudjelovanja u
vlasti. Godine 212. svi slobodni stanovnici
Carstva dobivaju rim sko g ra a n sk o p rav o.
DIOKLECIJANOVA reforma carstva u IV.
st. s d om in atom stvara istu p o d a n i k u
d rav u s carem na elu slubenike hijer
arhije koja upravlja irokom masom pu
anstva (su b iecti). Presudni imbenik mo
i za cijelog carskog razdoblja jest sta ja a
vojska.
Organizacija u nlverzabie vlasti u doba
republike poiva na promjenama pri nap
redovanju u slubi. Zahvaljujui njima,
dravi su uvijek na raspolaganju iskusni
ljudi iz vodeega politikog sloja. Nakon
MARIJEVE reform e v ojske redovita vojska
sve vie dolazi do izraaja kao organizacij
ski imbenik.
Provincije se osiguravaju i kontroliraju su
stavom pokrajinskih cesta, te vojnih upo
rita i v eteran skih k olon ija. U doba Car
stva taj se sustav razrauje do savrenstva,
pri emu se stvara civilna i vojna birokra
cija, iji se gornji slojevi isprepleu.
Privreda je u ranoj Republici naturalna.
Njezine temelje, seljatvo i zanatstvo, na
kon II. st. sve vie istiskuje la tifu n d ijsk a
p riv red a, te privatne i dravne m a n u fa k
tu re za izradu dobara za masovnu upora
bu, uz istodobnu izgradnju financijskog
sustava. Tijekom irenja Carstva nastaju
samostalne privredne cjeline s naglaskom
na odreenoj proizvodnji, npr. ulje i ito
u Africi, eljezo u Noriku, cink u Britaniji.
Pomou sustava stratekih cesta i apsolut
ne nadmoi na mom razvija se uinkovi
ta trgovina za raspodjelu proizvoda u sve
krajeve. U kasnom razdoblju carevi dije
lom prelaze i na prinudnu privredu (k o lo nat, k orp ora cije).
Sveobuhvatna rim sk a civilizacija razvija
se zahvaljujui vojnoj sigurnosti, visoko
razvijenoj tehnici i privrednom prosperite
tu. Iz glavnoga grada ona se iri u provin
cije. S druge strane, iz provincija Rim do
biva znaajne poticaje, prije svega iz Gr
ke i s helenistikog istoka. IMPERIUM
ROMANUM prvi put stvara naznake jedin
stvene europske kulture ije je ishodite u
prostom Sredozemlja.
A rhitektura i urb anizam isprva se dre
etruanskih i grkih uzora. Od II. st. raz
vijaju se vlastiti graevinski tipovi u koji
ma se meusobno povezuju koncepcija,
odreena namjenom, nova graevinska
tehnika i reprezentativno oblikovanje.
H ram ovi n a p ostolju , b a z ilik e, term e, k a
z a lita graevine su to u rimskim grado
vima dominiraju trgovima (foru m i, fo r a )
okruenim trijemovima. Njihov rasporedni sustav, shema rim skog log o ra (castru m R om an um ), jo u XX. st. odreuje
karakter mnogih gradova u Europi i na
Bliskom istoku.

Najvee rasprostiranje Carstva pod Trajanom

204 Rim / Rimsko Carstvo

Rim / Vremenska tablica 205

oko
oko
oko
oko

2000.
900.
800.
750.

doseljenje italskih plemena

Etrucani na obali Tirenskog mora
poetak fenike kolonizacije; utemljenje Kartage
poetak grke kolonizacije u junoj Italiji i na Siciliji

oko 800.

etruanski gradski
savezi

gradske zidine, ne
kropole

obrada metala
brodogradnja, pismo

oko 600.

etruanska koloni
zacija

skulpture od terakote
zidne slike

rano rimsko raz

doblje oko 1000.
v m -v l. st.

Latini i Sabinjani

pravilna gradogradnja
hramovi na postolji
ma
krune i ovalne gra
evine
Cloaca Maxima
Forum Romanum

republika
V. st.

prevlast u Laciju
Zakon dvanaest plo
a

hram bogova zati

tnika
kua s atrijem

umjetniki importi iz
Etrurije i Velike Grke

IV. st.

prevlast u Italiji
konzulatski ustav

III. st.

punski ratovi, pre

vlast u Sredozemlju

Servijev zid; Via

Appia
Aqua Claudia
gradogradnja, she
ma za Castrum
Romanum

zidno slikarstvo, velike

skulpture
helenizacija
portretna skulptura
kazalite i gladijatorske
igre

kameni mostovi,
bazilike u Rimu
kue s peristilom

historiografija, knjiev
nost i zidno slikarstvo:
1. pompejanski stil

ekspanzija prema
istoku i zapadu
(Galija)
graanski ratovi:
Sula, Cezar (f44),
August
principat, drava
slubenika
germanski ratovi
dinastija Flavijevaca

tehnika lijevanog
cementa, svetita
na uzvisinama^
kazalita i amfite
atri; Cezarov forum

Ciceron, Salustije, Horacije, Vergilije, zidno

slikarstvo:
2. pompejanski stil

Augustov forum
velike terme, najam
ne kue, palae
Kolosej

Augustov klasicizam,
Livije, Seneka, Tacit
4 evanelja

II. St.

najvee protezanje
carstva
Trajan, Hadrijan

Trajanov forum i
terme, Panteon

crkveni oci
realistini portreti
Trajanov stup

III. St.

dinastija Severa
graansko pravo
svim provincijama;
vojniki carevi
reforma carstva
progoni krana
konstantinov Milan
ski edikt
podjela carstva

gradogradnja na is
toku i u Africi
velike terme
centralne graevine:
Maksendjeva bazilika
carske palae
kranske crkve;
kopnene zidine
Konstantinopola

neoplatonizam, kran
ska literatura
kameni mozaici
kolosalna skulptura

V. st.
476.

seoba naroda
kraj Zapadnorimskog Carstva

gradnja crkava u
svim provincijama

mozaici od stakla i zla

ta; spiritualizacija umje
tnosti

VI. st.

Justinijan, posljednja
obnova jedinstva
Carstva

velike crkve u
Konstantinopolu
Sveta Sofija

Corpus Juri
posebni razvoj bizant
ske umjetnosti

II. st.

I. St.

27. pr. Kr.

carstvo
I. st. n. Kr.

IV. st.
395.

osnivanje grada
Etruansko kraljev
stvo

unutranji nemiri
Kimbri i Teutoni;
stajaa vojska

etruanska umjetnost i
umjetnici u Rimu

redovnitvo; Nikejski
koncil; 391. kranstvo
fiostaje dravnom vjeron

206

Rim / Konstruktivni oblici

rim sko -korintski red

a profilni presjek
b pogled sprijeda
c pogled odozdo

Rim
slavolu k S eptim ija Severa

Palmira
rim ska stereotom ija luka

Stup i luk kao temeljni elementi

Orange

Rim / Konstruktivni oblici I 207

Stup i luk izraz su razliitih oblikovnih po
imanja i konstrukcijskih naela, uvjeto
vanih graevnim materijalom.
Stup i arh itrav potjeu od gradnje dr
vom. Iz vodoravnih greda, vertikalnih
potporanja (str. 34) i elemenata koji ih po
vezuju nastaju razliiti red ov i stu pova. Za
razliku od Grke, u Italiji se, pod utjeca
jem Etruana, drevni tesarski nain grad
nje zadrava nekoliko stoljea due.
Tuskiki (tosk ansk i) red preuzima po
ticaje dorske arhitekture, no ne dostie
njezinu monumentalnu jasnou. N ekan elira n i tuskiki stupovi stoje na bazi koja
se najee sastoji od p lo e i z a o b ljen ja
(p lin ta i tor). K ap iteli se u razliitim inai
cama nadovezuju na dorski uzor. Uz dva
glavna lanka, p okroim u p lo u ( a b a k ) i
ja s tu k ( eh in ) pojavljuju se i meuprofili,
koji stupu daju ukrasni karakter, ali uma
njuju snagu arhitektonskog izraza. Taj ob
lik Rimljani prenose u kamen, ne mijenja
jui bitno proporcije drvene gradnje; sve
vie preuzimaju grke redove stupova.
U doba Republike omiljen je dorski red, u
doba Carstva osim jonskog prije svega korintski. Raznolikost ranih grkih kapitela
istiskuje temeljni tip, koji kod priblino
istih proporcija doputa razliite varijante
lisn atih v ijen a ca i ornamenta. Osim fino
obraenih listova a k a n ta tipian je i gla
dak, zatvoren oblik lista slian maslino
vom. Podatna vegetabilna forma korintskog kapitela povezuje se katkad s ele
mentima jonskog kapitela ili figurativnim
ornamentom pa nastaje kom p ozitn i kapitel.
Stupovi na maloazijskoj ili atikoj bazi naj
ee su po uzoru na jonske vitki, uski i
duboko kanelirani. Kod nekih graevina
tijelo je, meutim, glatko i od materijala
koji se kontrastno istie pred pozadinom
(obojeni mramor, porfir, granit).
Luk slui premoivanju otvora u zidu bez
potporanja. Njegova konstrukcijska logika
ima veliku izraajnu snagu, koja poiva na
opreci izmeu zatvorenog zida i otvora u
geometrijski istom obliku polukruga.
Rimska arhitektura uvelike primjenjuje
masivno zie. Pri razvoju homogenog ma
sivnog stila, luk i svod konstrukcijski su od
temeljne vanosti. Iz uporabne arhitekture
Rimljani prenose luk i u reprezentativnu
gradnju, ako ona nije sakralna.
Presudno za stabilnost konstrukcije i sna
gu izraza jest uklapanje luka u zidni
vez. Etmani zbog raspodjele pritiska e
sto upotrebljavaju u dvostru en i lu k, pri
emu oba luka, zidana od umjereno veli
kih kamenova klinasta oblika, kao kon
centrini polukrugovi polaze iz iste uporine toke. To konstrukcijsko proirenje

presjeka poveava i estetsko djelovanje

ela luka, koje se u zidnom vezu istie
kao zaseban element. Rimljani usavrava
ju tehniku rezan ja kam ena, te meusob
no usklauju tok reki i oblik klesanca.
Umjesto dvostrukog luka upotrebljavaju
se vei pojedinani klesanci koji snano
naglaavaju radijalni pravac reki.
Pri uklapanju luka u horizontalni zidni vez
arhitekti esto posiu za stepen astim u vla
en jem klesanaca luka, bilo kamen po
kamen ili u skupinama. esto se, kao npr.
na slavolu ku S eptim ija Severa, zag lav n i
kam en naglaava plastikim isticanjem ili
ornamentalnom obradom. Laganim po
vienjem gornje linije lu k zadobiva poseb
nu napetost (usp. renesansa, sv. II). Upo
trebom veih blokova umjesto dvostru
kog luka otpada srednja polukruna linija
reki. Ipak, ona je sauvana kao ukrasni
motiv u obliku laganog p ro fila , koji sredi
nom luka ponavlja liniju polukruga,
potvrujui njegov jedinstven oblik
nasuprot radijalnim rekama i stepenastom uvlaenju (udvostruenje = isticanje).
Kod luka od p recizn o o braen oga ka
m en a reske su najee ravni potezi tanki
poput vlasi esto bez buke. Kamen se
ree u eljeni klinasti oblik.
Nasuprot tome luk od opek e sastoji se
pravokutnih uskih ploa. Poravnanje
omoguuju reSke u klin astom obliku . Lu
kovi od opeke na zidanim stupcima po
javljuju se i kao otv oren e a r k a d e i kao sli
je p e a r k a d e - istaknute od zidova ili uvu
ene u njih - katkad obukane, katkad s
vidljivom zidnom graom. Slue i za kon
strukcijsko ojaavanje i za plastiku ra
lambu graevinskih masa i povrina, naj
prije kod substrukcija, potpornih zidova i
tehnikih graevina, kasnije i kod javnih
graevina, napose u kasnoj antici (str.
256).
Iz opreke luka i zida rimski arhitekti izvla
e daljnje mogunosti diferencijacije. Na
prijelazu klinastih kamenova i radijalnih
reki luka u horizontalni povez zida (s do
dirnim i nalijenim rekama) takozvana
tok a u p iran ja (im p ost) prua prirodni
povod naglaavanju v ijen cem ili p ro filir a
n om trakom , od kojih luk jasno odskae.
Zahvaljujui ralambi rubova uz otvore
vrata odnosno stupaca arkada pilastrima
ili izboenim ugaonim klesancima, nasta
je arhitektura okvira, koja je isprva vezana
uz povrinu stijene odnosno tijelo zida,
no postupno se osamostaljuje. Postupno
dolazi do povezivanja lune i arhitravne
gradnje (npr. PALMIRA i LEPTIS MAGNA), pri kojoj se arhitrav zamjenjuje polu
krunim profiliranim a rh iv o ltim a (str.
208).

208

Rim / Konstruktivni oblici n

Rim: tab ularij, galerija

a iznutra, b izvana

Rim: Kolosej, vanjska fasada

a pogled, b presjek (v. tip. XV)

Rimska javna arhitektura: povezivanje stupa i luka

S plit: s irijs k i zabat

Rim / Konstruktivni oblici II 209

Povezivanje stupa i luka u konstrukcij
skom smislu ini se nerazumnim. Rimljani
ga ostvaruju iz isto formalnih razloga, ot
varajui mnotvo mogunosti za dekora
tivno ralanjivanje novih graevinskih ti
pova. ista luna konstrukcija potvruje
se ponajprije kod velikih tehnikih grae
vina (mostova, akvedukata, substrukcija).
Sakralne i reprezentativne graevine dre
se grkog uzora gradnje sa stu povim a.
Povezivanjem a r k a d e i k o lo n a d e nastaju
novi sustavi ralam be. Njima se Ri
mljani oslobaaju prinude klasinih redo
va stupova. Njihovi elementi nisu vie u
vezi s unutranjom strukturom, nego su
pridodani nosivoj lunoj konstrukciji kao
okviri i kulise. Vee mogunosti rala
njivanja plaene su gubitkom jedinstva
konstrukcije i forme.
Jedan je od prvih primjera te nove rimske
dravne arhitekture Tabularij u Rimu,
podignut 78. pr. Kr. kao dravni arhiv na
dominantnom ploaju na padini Kapitolija
gdje zatvara F oru m R om an u m prema sje
veroistoku (str. 24). U unutranjosti trije
ma s arkadama gornje etae, pravokutni
ista ci isp red stu p aca nose poprene luko
ve. Nastaje niz nadsvoenih p o jed in a n ih
traveja. Poklapaju se konstrukcija i oblik.
Na vanjskom proelju ispred stupaca ar
kada postavljeni su d orskip olu stu p ov i koji
presijecaju vijenac uporita (imposta).
Kapitel, koji je degenerirao u zadebljanje
prstenastog oblika, i plitki arhitrav bez
nosive funkcije u nesrazmjeru su sa zde
pastim tijelima stupova. Izostanak triglifa,
velik broj suvinih okapnica i razlaganje
arhitrava u kratke pojedinane blokove s
kosim sljubnicama, pokazuju da je nesta
lo konstrukcijsko znaenje tih graevin
skih dijelova. Jednostavni i strogi oblici
ipak postiu namjeravano djelovanje: nas
taje dojmljiva arhitektura za dravnu re
prezentaciju.
Sve jae stapanje heterogenih elemenata
na uvjerljiv nain pokazuje vanjsko proe
lje flavijevskog am fiteatra (Kolosej)
(str. 240), posveenog 90. n. Kr. Tri niza
arkada to stoje jedan iznad drugog ine
vanjski prsten prvotnoga sklopa. Stupci su
postavljeni na razinu svakog kata. Vi
sinsku razliku do sljedeeg niza stupaca
konstrukcijski nadoknauju iroki pojasevi masivnog zida u zoni svodova i stro
pova.
Optiko rastereivanje te teke horizontal
ne mase preuzima trokatni niz stupova.
On ralanjuje luni zid reetkom hori
zontala i vertikala vitkijih oblika. Dugake
horizontale dvostrukih vijenaca zamjenju
ju klasini arhitrav. One opisuju krivulju
velikoga ovala, oznaavajui istodobno
na vanjskoj strani unutranju ralambu

ophodnih trijemova: donji aib vijenca oz

naava spoj prstenastog bavastog svoda
s vijencem koji na istoj razini tee du
unutranje stijene. I drugi elementi vanj
ske ralambe povezani su sa strukturom
unutranjosti.
Izmeu zida s lukovima i stupova vlada
savrena ravnotea. Arkadni zid dominira
dubokim sjenama trijemova. Stupovi daju
ivost strukturi povrine. Oba su sustava
ralanjena neovisno. Klasini redovi stu
pova prilagoeni su svojoj novoj funkciji,
pojedinosti koje vie nemaju konstrukcij
sku vanost uklonjene su, druge su pri
dodane. Tako npr. izostanak kanelira daje
tijelu stupa puni plastiki volumen to ga
istie pred zidanim tijelom plonog uglatog stupca. Iz trabeacije su odstranjene
sve pojedinosti koje potjeu od gradnje
drvom, vana je jedino njezina funkcija
kao horizontalne trake vijenca.
Od specifinog karaktera pojedinih redo
va s odgovarajuim oblikom trabeacije
ovdje je zadrana samo jo forma kapitela, koji su u grai i proporcijama istovjet
ni, te slue istoj svrsi u ralambenu sus
tavu. Na gornjim etaama svaki stup stoji
na vlastitu postolju kojim se poravnava
razlika u vanjskoj i unutranjoj visini kato
va. Tim izoliranjem umanjuje se funkcija
stupa kao elementa u nizu a udjeljuje mu
se nova.
U term am a i u M aksen cijev oj b a z ilic i gra
enoj na slian nain (str. 232) pojedina
ni kolosalni stupovi stoje slobodno
pred velikim stupcima srednjega broda.
Oni poput konzola nose dijelove trabea
cije povezane sa zidom, s kojeg se uspi
nju bridne linije krinog svoda. Stup nije
samo statiki, ve optiki i simboliki no
sa svoda (usp. gotika, str. 64).
Ne samo da se arkade (stupci) povezuju s
elementima klasinih redova (stupovi),
nego se i kolonada proima s arkadom. U
Hadrijanovoj vili (118-138) arhivolti to se
izvijaju iz greda izmjenjuju se s normalnim
dijelovima arhitrava.
Arkade sa stupovim a sa svih strana
okruuju fo ru m u afrikom gradu Leptis Magna. dovren 216. n. Kr. Glatki
zeleni mramorni stupovi umjesto ravnog
arhitrava nose niz lukova. Dekorativni
m ed a ljon i s idealiziranim glavama ( c lip ea
u reljefu) ukrauju umetke, trokutna polja
izmeu lukova i arhitrava.
Luk prodire i u sakralnu arhitekturu. Kod
tzv. sirijskog z a b a ta arhivolt koji polazi iz
trabeacije premouje srednji interkolumnij ispod trokutatog zabata, kako bi se is
taknula os ulaza u svetite (motiv vrata).
Taj oblik zabata pojavljuje se i u carskoj
palai u Splitu iznad poasne loe na
Peristilu (str. 228).

210

Rim / Konstruktivni oblici n i

Efez: Celzova knjinica

Slobodni razmjetaj i dekoracija

5m

Rim / Konstruktivni oblici III 211

U posljednjim stoljeima antike sve vie
slabi strogi kanon klasinih stupova i nji
hovih redova. Istodobno nastaju novi tipo
vi graevina i novi konstrukcijski sustavi.
Stvaranje novih graevinskih oblika i ra
lambi odvija se uglavnom u dva pravca.
Jedan put vodi prema racionalno-funkcionaln om m asivnom stilu. Iz tehnike zi
danja utilitarnih graevina nastaju stu pci i
z id n i istaci, lu kovi i slijep i lukovi, p o t
p o r n i i rasteretn i lu kovi, p o je d in a n i p r o
z o r i i sku p in e p ro z o ra . Oni se, jednako
kao i svodne konstrukcije, odnosno tehni
ka lijevanog cementa, prenose na repre
zentativne velike graevine. Makar su ve
inom obloeni dekorativnim elementi
ma, u pojedinim sluajevima pojavljuju se
posve isti, sa svjesnim odbacivanjem formalistinih dodataka (terme, Maksencijeva bazilika, Trajanova trnica).
Drugi put vodi prema rep rezen tativ
n o m d ekorativnom stilu, neovisnom o
nosivoj konstrukciji i tipu graevine. Nje
govi elementi preteno potjeu od klasi
nih redova, npr. stupovi, polu stu povi, p ilastri na kombiniranim bazama i postolji
ma, v ijen ci i d ijelov i tra b ea cije, ed ik u le i
u kra sn i za b a ti. Dekoraciju dopunjuje ob
laganje zidova i podova mramornim plo
ama (opus sectile), kameni mozaik, ki
povi i zidne slike.
Slobodno raspolaganje elementima ra
lambe omoguuje ralanjivanje fasada i
prostora lanom arh itek tu rom , neovi
snom o nosivoj konstrukciji, odnosno ob
laenje konstrukcije u formalno autono
mno oploje. Arhitektura stjee do tada
nepoznatu ivost i mogunost raznolikog
diferenciranja prostora i graevina. Pri to
me je njezin karakter esto vie odreen
proizvoljnim oplojem nego praktinom
namjenom. Arhitektura postaje kulisom.
Stilski pravci istonog helenizma i potreba
za raskoi vladara diadoha povezuju se s
rimskom sklonou velikoj gesti i predsta
vi. Arhitektonski okvir javnoga ivota u
doba careva dobiva imperijalni format.
Aktivno sudionitvo naroda u politici svo
di se na puko pribivanje dravnim cere
monijama u svojstvu gledalaca, statista i
odobravatelja. Predstave javnih nastupa i
ceremonija naglaene su okvirom repre
zentativne arhitekture.
Njoj kao specijalni rimski tipovi pripadaju
trijum falni i p oasn i lukovi. Od II. st,
za Republike njih na istaknutim mjestima
u gradovima podiu vojskovoe, u carsko
doba podie ih senat, a kasnije i sami ca
revi. Povodi su: povratak pobjednika iz
rata (trijumf), vladarske obljetnice, smrt is
taknute osobe, osnivanje grada ili drugi
dogaaji za koje se smatralo da imaju po
vijesnu vanost.
Kod prvotnog oblika slavoluka s jednim
p ro lazo m dva iroka stu p ca i p olu kru n i

b av asti sv od nose teku a tiku s posvetnim natpisom i kipom odnosno etveropregom aene osobe. Taj jednostavni
temeljni oblik ralanjuje se od Augustova
doba stupovima i trabeacijom. Osim ina
ice s jednim prolazom pojavljuju se i v a
rija n te s d v a i napose s tri p ro la z a .
Na Trajanovu slavoluku u Timgadu
(Alir) podignutu koncem II. st. masivna
gradnja prolaza dobiva etiri korin tska k o
lo sa ln a stu pa na zaseb n im p ostoljim a.
Obrati vijenaca s plitkim segmentnim lu
kovima povezuju ih u parovima iznad bo
nih prolaza u neku vrstu monumentalnih
ed ik u la. Izmeu lukova prolaza i vijenca
umetnuta je zidna nia uokvirena manjim
analogno postavljenim stupovima. Hori
zontalna ralamba a tik e uspostavlja rav
noteu s vertikalama stupova. Lana arhi
tektura izmjenom svjetla i sjene daje gra
evinskom tijelu ivu plastinost iji se
dojam mijenja tijekom dana.
elja za dojmljivim oblikovanjem proelja
zgrada, napose onih koja okruuju trgove,
vodi ka stvaranju kulisnih fasada. Gra
evinsko tijelo dobiva mjere, raspored
prozora, vrata i katova u skladu sa zahtje
vima izvedbenog programa. Zahvaljujui
elastinosti ralambe vanjsko se proelje
na eljen nain uklapa u sliku grada ili u
odreenu situaciju.
Kod Celzove knjinice u Efezu, sagra
ene 115. n. Kr., visoka dvorana bibliote
ke s trokatnom galerijom u obliku II do
biva dvokatnu fasadu. Troja vrata s nadsvjetlima i tri prozora u ravnomjernim
razmacima prekidaju zid. Ispred njega na
udaljenosti od 1,50 m u dva kata stoji red
korintskih stupova na zasebnim postolji
ma.
U skladu s osima vrata odnosno prozora
fasada je u gornjem katu stupovima podi
jeljena u tri ira, a u donjem u etiri ua
polja. Umjesto neprekinutog poteza stupo
va, obrati izmjenino istaknute i uvuene
trabeacije u prizemlju oblikuju etiri a na
katu tri meusobno izmaknute jedinice sli
ne edikulama. U prizemlju one su ispu
njene niama s kipovima, na kam prozori
ma. Nad njima izmjenjuju se dva zabata
segmentnog luka s jednim trokutnim zabatom, iji vrh naglaava sredinju os, je
dnako kao neznatno via vrata u sredini.
Po istom naelu izgraeni su i plastiki
oblikovani kulisnl zidovi p o zo rn ica u
rimskim kazalitima (scenae frons, str.
238). I ovdje se stupovi, daleko odmaknu
ti od zida, pod trabeacijom s odgovaraju
im obratima u parovima ili u skupinama
najee pruaju kroz tri kata. Zidna polja
iza njih bogato se ukraavaju okvirima
vrata, niama, kipovima na postoljima:
raskone kulise za raskone prizore i
predstave.

212 Rim / Tipologija I: urbanizam 1

Urbanizam Etruana, Ita laa i Rimljana

Rim / Tipologija I: urbanizam 1 213

Urbanizam i urbana civilizacija u Italiji
presudne poticaje duguju Etruanima i
Grcima.
Svoja vana naselja i utvrenja ku ltu re
V illan ova na uzvisinama izmeu ARNA i
TIBERA, E truan i od IX. st. izgrauju u
utvrene gradove. Ubrzo dostiu vrlo vi
sok tehniki standard pri gradnji gradskog
zida, vrata, mostova, ulica, kanala i vo
dovoda (gradnja velikim klesancima,
svodovi). Do konsolidacije njihove vlasti
nije ustanovljena nikakva planska shema.
Pri osnivanju novih gradova Etruani
prelaze na pravilni urb anizam Plan ne
koga grada smatra se isjekom i odrazom
kozmikog reda (disciplina). Pri osniva
koj ceremoniji njegova se naela prenose
na budui grad: tok gradskih zidina odre
uje brazda, p om eriu m , povuena bron
anim plugom, odvajajui povrinu grada
od okolia. C ard o (os sjever-jug) i d ecu m an u s (os istok-zapad) dijele grad u jed
nakomjerne etvrti, te odreuju mjesta
gradskih vrata. U sreditu grada kruna
rtvena jama (m u n d u s) uspostavlja vezu s
podzemljem (vertikalna os). Terasa sa
svetitem gradskih boanstava - orijenti
rana kao osno kriite - nadvisuje stam
bene etvrti. Tom svetitu pridruuju se
druga na drugim mjestima. Neka su izvan
grada, jednako kao i neke trnice odnos
no javne ustanove.
Lokalne tradicije i topografija donekle mo
dificiraju idealnu shemu. Ona se jasno
istie u docrtu kolonijalnoga grada Marzabotta, podignutog poetkom V. st. juno
od BOLOGNE na terasi povie rijeke RENO. Jedan k a rd o i tri d ek u m a n a irine
oko 15 m slue kao glavne ulice. S pored
n i k a r d i dijele etvrti u izduene in zu le.
Pored veih i manjih stambenih kua niu
se, napose uz glavne ulice, obrtnike radi
onice i prodavaonice. Sjeverni d eku m an
vodi prema svetom podruju, akrop oli
Jedinstveno planiranje povezuje ga sa
stambenim dijelom grada u vrstu cjelinu.
Ulice imaju poploane kolnike, nogostu
pe i kanale. Sredinji sa b irn i k a n a l (cloaca maxima) odvodi otpadne vode u rije
ku. Odvodu otpadne vode odgovara sus
tav raspodjele pitke vode iz sabirnog ba
zena ispod akropole.
Na periferiji iskopani su ostaci dviju n e
krop ola. Rijeka je otplavila velike dijelove
gradskog podruja. Poloaj trnice i jav
nih ustanova moe se samo nagaati.
Etiko i religiozno uklapanje u kozmos
zadaje etruanskom urbanizmu estetsku
k oncepciju na strogo geometrijskoj pod
lozi. Unato prividnom podudaranju, u
svom osnom ustroju i prostornim odnosi
ma to iz njega proizlaze, taj je urbanizam
ipak oprean grkom .

Ovaj je ve koncem VIII. st. prisutan na

tlu june Italije (CUMAE, TARENTUM),
gdje se podruje njegova utjecaja presije
ca s etruanskim. Pravilni sustavi tu nas
taju ranije nego u matinoj zemlji. Nasu
prot kasnijem h ipodam skom u rban izm u
(str. 166) oni se esto temelje na osn om
kriitu . S italskim i etruanskim pleme
nima uspostavlja se redovita i iva trgova
ka i kulturna razmjena, obostrano se pre
nose utjecaji, dolazi do proimanja. Tije
kom stoljea Grci gube svoje gradove, ko
ji naposljetku bivaju pridrueni rimskoj
dravi.
Razni utjecaji, preslojavanja i nova plani
ranja jo su raspoznatljivi u Pom pejim a.
To oskijsko naselje to lei na povoljnom
mjestu u kampanijskom zaleu, sve do
VI. st. pod grkim je utjecajem, a u V. st.
potpada pod etruanski. Nakon jo jed
noga kraeg grkog razdoblja, grad osva
jaju SAMNICANI, a 80. pr. Kr. postaje rim
skom kolonijom.
Gradsku visoravan oblikuje nepravilan je
zik od lave oko 40 m iznad ua rijeke SARNO. U ulinoj se mrei jasno istie struk
tura staroga grada, koji su ETRUANI
okruili bedemima te su u nepravilni oval
upisali osn i kri. U sjecitu k a r d a i d ek u
m an a razvija se kasnije forum (str. 218).
Z idn i p rsten samnianskoga helenistikog
proirenja s 12 tornjeva i osam vrata u ve
em opsegu ponavlja stari obris. Proiz
voljno voenje ulica iz prvog pojasa pro
irenja zamijenjeno je h lpodam skim su
stavom Produeci k a rd a i d ek u m a n a , te
jedna velika paralelna ulica irine 7 do
8,50 m ine glavne arterije u helenistikoj
mrei ulica. P a ra leln i d ek u m a n i irine
oko 5 m ralanjuju novi dio grada u 7
pojaseva, a 3 m iroke poprene ulice
(v ici) dijele ih u uske graevinske bloko
ve ( in su lae). Stara urbana jezgra ostaje te
ite grada. F oru m se obogauje trijemovima i javnim graevinama (str. 218). Oko
staroga Heraklova hrama razvija se na ju
goistoku fo r u m trian g u lare s kaza litem i
p alestrom , prema grkom obrascu. Na
granici prema stambenom dijelu grada
nastaju term e (str. 234).
U rimsko doba stvara se novo teite na
istoku s am fiteatrom i novom velikom p a
lestrom , sagraenima u kutu gradskih zi
dina.
Izgled Pompeja pokazuje presudni utjecaj
helenizma na italski urbanizam juno od
etruanske zone utjecaja sve do razdoblja
ranoga carstva. Temeljito preoblikovanje
u duhu rimske arhitekture i tehnikih gra
evina sprijeila je provala Vezuva 79- n.
Kr. Katastrofa je konzervirala grad u raz
doblju brzog uspona i povijesnog preo
kreta.

214 Rim / Tipologija II: urbanizam 2

sakralne graevine,
graevine dravne vlasti

komunalne graevine

inzule, stambene etvrti,

vojne postrojbe
ulice, trgovi

m r
1Q in
i"
jfj i i i t 31=73
r m _ i
i____ii...i
i
i__

JI_I

tjfU
S D
i
i
\

u i
u i
iii

!]i i
i,
1 <=-^

_J

I I

'

c m

r
t

Ih

riP

Legionarski logor Neuss

(Novaesium)
1 bedem i
opkop
2 Via Praetoria
3 Via Principalis
4 principia
5 palaa legata

c m
r

6
7
8
9
10

EEi
J

forum
arsenal
lazaret
kola
pisarnice i
prodavaonice

Trier: plan grada

iz carskog doba

400 m

Castrum Romanum i kolonijalni urbanizam

1 most preko
rijeke Mozel
2 gradske zidine
3 skladita
4 forum
5 terme
6 amfiteatar

7 cirk
8 Porta Nigra
(v. tip. III)
9 carska palaa
10 aula palae
11 podruje
hrama

Rim / Tipologija D: urbanizam 2

Rim se od prapovijesnih seoskih poeta
ka uspinje do sredita imperija. Sakralni i
komunalni centri, kultne i reprezentativne
graevine oblikuju arhitektonska teita
grada. Izmeu njih bez plana niu etvrti
s vilama i naselja proletera. Ubrzano pre
rastanje u milijunski grad u svim je razdo
bljima onemoguavalo provedbu brojnih
planova za njegovo ureenje. Meutim, u
svim provincijama Rim je osnivao pravil
ne gradove
Oni spadaju u politiku i strateku kon
cepciju obrane imperija. Gotovo svuda
poivaju na istoj provjerenoj, shemi, a to je
ast ru m R om an um Rimski vojni logor
tijekom dugotrajnih ratova bitan je imbe
nik sigurnosti. Postrojba u napredovanju
svakoga dana podie utvren p o k retn i lo
gor. T rajn i log ori osiguravaju dopremu
pojaanja ili prezimljavanje. G arn izon i i
u tvrde na vanim tokama zatita su gra
nica i stratekog su stava cesta.
Posvuda isti n ain podizanja logora s
tono utvrenim mjestima i funkcijama za
dijelove eta automatski jami sigurnu re
akciju u sluaju napada. Za svakog poje
dinog vojnika logor je prisno podruje
ureenog ivota, bez obzira u kojemu se
dijelu carstva nalazio. Preko logora sam je
Rim prisutan kao sila reda, kao organiza
cija, kao tradicija. U njegovu ustroju spaja
ju se vojna svrhovitost i etruanska vjer
ska tradicija urbane topografije.
Iskopavanjima gotovo je potpuno rekon
struiran tlocrt Novesija (NEUSS na Rajni).
Taj utvreni logor, sagraen oko 30. n. Kr.
osiguravao je lim es donje Rajne. Opkop i
zid omeuju pravokutnik straninih dui
na oko 600 i 400 m. iroka poprena os
(decumanus) ili via p rin c ip a lis dijeli ga u
uski prednji odsjeak zvan p ra eten tu ra, i
iri stranji odsjeak, zvan reten tura. Uz
duna os (cardo) ili v ia p ra eto ria dijeli
oba odsjeka u zrcalno jednake polovine
radi olakavanja izlaska u borbu.
U reten turi nastambe vojnika, podijeljenih
prema deset kohorti, kao zatitni blok ok
ruuju tehniki i organizacijski cen tar
Njegova jezgra, koja se sastoji od simetri
no postavljenih p rin cip ija (odnosno pretorija) i p a la e leg ata odnosno kvesture, ok
ruena je arsettalom , lazaretom , foru m om
i prostorom z a vozila. U pretenturi se du
glavne ulice, iza neke vrste kolonade s
prodavaonicama, niu prostrane ku e viih
asnika, kojima se sa strane nalaze kola i
zatvor. S obje strane karda (iria p ra eto ria )
kao eoni blokovi logora nalaze se nas
tambe pomonih eta. V ojnike n astam be
u kanatnoj gradnji na kamenim postoljima
vrlo su skuene, no legionarima pruaju
prihvatljiv ivotni okvir s obzirom na stro
go propisana pravila slube.

215

Zbog sigurnosnih razloga, za civilne g ra

evine u logorima nema mjesta. Meu
prve graevine podignute izvan logora
spadaju am fiteatri, kasnije esto dopunje
ni kaza litem i cirkom . Pored njih naselja
vaju se trgovci, obrtnici i obitelji vojnika.
Ta naselja za opskrbu uz logor (c a n a b a e)
brzo izrastaju u civilne gradove. Njihova
nepravilnost u napadnoj je opreci prema
castrumu.
Uska isprepletenost vojne i civilne uprave
i karijere, te istodobno praktian i normati
van nain razmiljanja dolaze do izraza i u
slinom naelu planiranja civilnih g ra
dova. Kolonije i gradovi u provincijama
kao sredita trgovine i uprave predstavljaju
imperij s njegovom nadmonom tehnikom
i civilizacijom. Pravilni kompleksi prila
gouju se lokalnim odnosima i posebnim
zadacima grada. Osim novoosnovanih
poluvojniki ureenih v eteran skih ko lo n i
j a i postojea se naselja preoblikuju pre
ma rimskom konceptu. Domae stanov
nitvo jae ili slabije sudjeluje u procesu
urbanizacije. U svakom se sluaju snano
namee nadmona rimska struktura plani
ranja i graenja.
Augusta T rev ero ru m (TRIER), centar
TREVIRACA povoljnog poloaja, meu
zapadnim se gradovima osobito brzo raz
vija. Ve za AUGUSTA postaje upravno
sjedite, a DIOKLECIJAN ga u svojoj refor
mi drave 293- odreuje kao jedan od gla
vnih upravnih gradova imperija. Njegovu
izgradnju osobito je podravala KONSTANTINOVA obitelj.
Prsten z id in a uvelike nadilazi opseg unu
tranjega logorskog sklopa. Njegove osi
bez posebnog isticanja vode vanjske rim
ske ceste sve do foru m a. U sreditu grada
forum, okruen k o lon ad am a i javnim zgra
dama, npr. dvjema upravnim palaama na
zapadu (VIKTORINOVA graevina), zauzi
ma prostor est in zu la. Velike carske gra
evine uglavnom stoje na rubu prvotne
kolonije: iza zidina na obali rijeke Mozel
sprem ita z a ito i B arb arin e term e, na vie
poloenom istonom rubu grada c ir k i a m
fitea ta r, ukljuen u gradske utvrde. Pod
ruje palae prostire se na povienoj terasi:
u blizini G radskih vrata (P orta N igra) na
lazi se konstantinska palaa (kasnija bis
kupska dvojna crkva), velika a u la p a la e
(bazilika) i, na najviem mjestu nad isto
nom eonom stranom foruma, dominantni
kompleks carskih term i. U usjeku doline
Altbacha pridruuje se podruje hramova
TREVIRACA izgraeno na rimski nain.
Poput mnogih rimskih gradova sklop
TRIERA ini podlogu kasnijem srednjovje
kovnom biskupskom gradu. Urbanizacija
Europe polazi od rimske carske granice
na Rajni i Dunavu.

216

Rim / Tipologija n i: urbanizam 3

Rim: pretorijanska utvrda,

zidine
a pogled, b tlocrt

id llb - r
Gradska vrata: shema
a Arles, b Koln

Trier: Porta Nigra (v. tip. II)

a tlocrt, b presjek
1 prizemlje, 2 gornja etaa

Gradske zidine i vrata

Rim: Porta Appia (rekonstrukcija)

Rim / Tipologija HI: urbanizam 3 217

Zidine i gradska v rata - kod ETRUANA i drugih ITALSKIH PLEMENA simboli
gradske nezavisnosti - u Rimskom Carstvu
reprezentiraju mo i red imperija.
Rimska tehnika graenja utvrda objedinju
je etruanske i italske tradicije gradnje
obrambenih zidina s poticajima iz grkohelenistikog urbanizma i vlastitim tehni
kim razvitkom. Ona obuhvaa sve vrste
obrambenih graevina od nasipa i opko
pa do gradskih zidina opremljenih kula
ma.
Etruani i Italci usavrili su staromediteransku tehniku gradnje velikim kamenjem
bez buke (str. 132). Tipino je p olig o n a ln o z i e, iji su blokovi uvreni nekom
vrstom snanih rasteretnih lukova (str.
30). Tu prastaru tehniku zamjenjuje racio
nalnije i estetski skladnije pravilno z i e o d
kam en ih k lesa n a ca , te g ra d n ja s d v ije lju
sk e koju su poznavali Grci (str. 165). Rim
ljani uvode p een u opeku i cem en tn u g ra
u. M ijean e teh n ike omoguuju racional
nu uporabu raspoloiva graevnog mate
rijala.
Od etruanskih i italskih zidina ranog
razdoblja sauvani su jo znaajni ostaci
(npr. ANSEDONIA, VOLTERRA, ALATRI,
SEGNI, FERENTINUM). U RIMU im valja
pribrojiti starije dijelove Serviieva zida.
sagraene u VI. st. pr. Kr. Njihovim op
senim mlaim dijelovima s poetka IV.
st. pripada ag g er servian u s, zemljani na
sip irok oko 42 m. Unutar dvaju obrua
klesanaca od tufa njegova se visina penje
od oko 2,60 m (gradska strana) na oko
9-10 m (poljska strana).
Tipian z id s d v ije lju ske prema helenisti
kom uzoru opasuje samnianske Pompeje (str. 212): debeo je do 6 m, visok do
oko 8,5 m, ojaan kon traforim a. Unutra
nja zidna ljuska poviena je za oko 3 m,
kako bi zaustavila neprijateljske hice koji
su nadletjeli vanjski obru.
U kasnom carstvu stvara se jedinstvena te
hnika: masivni, ali ne odve duboki teme
lji, 2,5-3 m debelo zidno tijelo od cem en
tne strukture ( opu s cem en ticiu m ) izmeu
ljusaka od opeka ili m jeovitog obzida
(op u s m ixtum ), visokih pet do deset meta
ra, uglavnom s natkrivenim ophodom, i prsobranom s kru n itim a i streln icam a.
Tom tipu pripada Aurelijev zid, sagraen
za zatitu Rima nakon 270, viekratno ob
navljan i nadograivan. Kao zid glavnoga
graa osobito je snane strukture: na unu
tranjoj strani su lu n i trijem om , a njegovi
su obrambeni ophodi dijelom zasvoeni.
U zidni obru ukljueni su dijelovi akvedukata, logor konjanike garde i tvra
va p retorijan aca to ju je podigao Tiberije.
U ranom razdoblju kule su rijetke i male
ne. U III. st. preuzimaju se iz grkog urba
nizma kao graevine za ojaanje i bonu
zatitu, te kao platforme za strijelce. Po
etni o b lik p ra v o k u tn ik a u carsko doba

esto se zamjenjuje obrambeno pogodni

jim kru n im ili p olu kru n im oblikom . Na
poetku su kule, u skladu s konfiguraci
jom zemljita, meusobno vie ili manje
udaljene, kasnije se grade u pravilnim raz
macima, npr. kod Aurelijeva zida svakih
100 rimskih stopa - 29,60 m. Strukturom
uglavnom odgovaraju grkim uzorima
(str. 164).
Ranjiva a istodobno i reprezentativna mje
sta svakoga gradskog utvrenja jesu grad
ska vrata. Temeljni oblik bavasto nadsvedenog prolaza kroz zid sauvao se jo u
nekim etruanskim gradovima (FALERI1,
VOLTERRA, PERUGIA, FERENTINUM, str.
206). Suprotnost izmeu zidne povrine i
nadsvedenog otvora djeluje elementarnom
snagom, arhitektonsko oblikovanje ograni
eno je na briljivu obradu eone strane lu
ka i zidnog oploja. Variranje i daljnja obra
da tog monumentalnog motiva postalo je
jednom od glavnih tema rimskog i europ
skoga graditeljstva.
Tem eljni tip v rata s jednim glavnim lu
kom odrao se sve do kasnog razdoblja
Carstva. esto je dopunjen s jednim ili
dva sporedna prolaza s manjim lukovima
za prolaz pjeaka. Kod jako prometnih
ulica uobiajena su dvostruka vrata.
(Katkad se broj prolaza penje na tri do e
tiri.) Duboki otvori lukova na vanjskoj se
strani najee zatvaraju p okretn om reet
kom , na unutranjoj strani vratn im k rili
m a. Istaknute k u le preuzimaju bonu za
titu. To osjetljivo mjesto esto se dodat
no osigurava i dogradnjom ulaznog dvo
rita. Kasnije se preko g orn jeg k a ta u o b li
ku g a lerije, ulaz i boni tornjevi povezuju
u utvreni blok koji nadvisuje sama vrta.
Tom tipu pripadaju mnoga vrata Aurelije
va zida, npr. porta Ostiensis ili p o rta Appia
Kako bi se poveala obrambena snaga,
odsjeci zidova povezuju se s obje strane
koso ili luno (npr. ARLES, TRIER: Mozelska vrata, str. 214). Tako se nadirui ne
prijatelj moe sa susjednih kula gaati i s
boka.
P orta N igra u Trieru, najvea sauvana
rimska gradska vrata, primjer su pretvara
nja dvostrukog ulaza u reprezentativnu
gradnju. Kao samostalno graevinsko tije
lo ona nadvisuju potez zidina za nekoliko
katova. Sredinje dvorite otvara se i pre
ma poljskoj i prema gradskoj strani sa po
dva ulazna luka koji nose dvokatnu gale
riju. Bone kule u obliku izduenih pra
vokutnika na vanjskoj su strani oblikova
ne kao polucilinri, na unutranjoj kao
plitki rizaliti ispred poteza s ulazom, nad
visujui sredinje galerije za jedan kat.
Jaka rastvorenost galerija i kula lunim ar
kadama i ralamba snanim horizontal
nim vijencima naglaavaju reprezentativni
karakter graevine. Zauzvrat, obrambena
namjena zadovoljena je velikom stabilno
u i uobiajenim sigurnosnim mjerama.

218 Rim / Tipologija IV: urbanizam 4

Pompeji: forum
(v. tip. I)

l
I

1 forum
2 macellum
3 trnica sukna
4 kurije
5 bazilika (v. tip. X)
6 kapitolij
7 Apolonov hram
8 hram lara
9 Vespazijanov hram

sakralne graevina
komunalne graevine
l inzule, gradske etvrti
I ulice, trgovi
0

40 m

=CX

iinmiiHtllJJi'M'iUIU
Augusta Raurica: forum

Gradski centri 1: forumi rimskih gradova

1 kapitolij
2 forum
3 bazilika
4 kurija
5 prodavaonice

Rim / Tipologija IV: urbanizam 4 219

Meu najvanije zadae gradova spada
zadovoljavanje trgovakih funkcija. Ve u
rano doba s tr n ico m se osim privred
nog povezuje i veliki dio politikog i reli
gioznog ivota, i to utoliko bre i intenziv
nije to je vie graana koji sudjeluju u
politikom ivotu i to je vea povezanost
privrede i politike. Tijekom vremena tr
nica se preobraava u pozornicu drutve
ne i dravne reprezentacije, samo trgova
nje premjeta se na druga mjesta. U Gr
koj taj razvitak vodi k oblikovanju agom ,
u Italiji fo ru m a .
Italsko-rim ski fo ru m isprva se oblikuje
po uzoru na grku agoru. Utjecaj privred
no i kulturno nadmonih gradova Velike
Grke (karta str. 152) preklapa se u sred
njoj Italiji s utjecajem etruanskih grado
va. U njima nisu dosad ustanovljene naz
nake niti predstupnjevi foruma. Forum
oigledno pripada elementima italskog
urbanizma pod grkim utjecajem (str.
220). U Rimskom Carstvu svaki grad,
svaka utvrda ima prostor namijenjen foru
mu.
Za fo ru m u P om pejim a mogu se rekon
struirati razliite razvojne faze od italske
trnice do rimskoga foruma.
Oskijsko naselje sluilo je Grcima kao
mjesto trgovine (str. 212). Nepravilnu tr
nicu istono od A polon ova svetita okru
uju kue, prodavaonice i trgovake te
zge. Za vrijeme kratkotrajne vladavine ETRUANI zapoinju preureenje uline
mree. C ard o i d ecu m an u s kriaju se u
jugoistonom kutu trnice. Njezino preo
blikovanje prema helenistikim uzorima
uglavnom je djelo SAMNIANA. Oni je
proiruju u smjeru sjever-jug na razmjerno
uskom potezu izmeu Apolonova hrama
i karda.
Na svim stranama oko tog foruma nastaju
sve do u rano rimsko carsko doba javne
graevine i svetita. Raznolika proelja
zgrada nisu okrenuta prema trgu: dvokatni
trijem ovi sa stu povim a obilaze ga sa svih
strana, pretvarajui ga u jed in stv en o ob li
kov an otvoren prostor. Trgom u rimskom
duhu, kao jedina slobodnostojea gra
evina, dom inira hram Ju p itera K apitolijskoga postavljen na 3 m visoko postolje.
Na suprotnoj strani trga okupljene su u
politiko sredite javne graevine, posta
vljene pod pravim kutom jedne prema
drugima: velika b a z ilik a , tri k u rije za
gradsko vijee i visoke slubenike, te kom icij kao izborno mjesto. Na istonoj uz
dunoj strani nalaze se dvije velike profa
ne graevine i dva manja svetita. Tako
zvana E u m ah ijin a z g ra d a slui vanoj
skupini suknara kao cehovska i skladina
kua. U njezinu dvoritu ureena je trni
ca suknom. Na sjeveroistonom kutu fo
ruma, u blizini novoga dijela grada, nala
zi se m acellu m , trnica ivenih namirni
ca s prodavaonicama na vanjskoj strani i

tezgama u unutranjosti. Ispod rotunde s

bazenom u sredini, bila je vjerojatno ribar
nica. O bjedinjenost trg a odudara od
drugaije strukture starijeg dijela oskijskoa grada: zahvaljujui dvokatnoj kolonadi
eterogeni sklopovi zgrada poredani bez
pravila dobivaju jedinstven fasadni p o
tez. Unato preuzimanju helenistikih
proelja s kolonadama (stoa, str. 176) to
preoblikovanje nadilazi koncepciju grke
agore. Grka arhitektura prije svega tei
ravnomjernom oblikovanju graevinskih
ujela, rimsko-italska oblikovanju prostora.
Presudan pomak iz slobodnog rasta pre
ma racionalnom planiranju objedinjenog
prostora trga s vrstom osi i usmjerenjem
prema jednoj dominanti, dogodio se u
POMPEJIMA u doba Samniana. Rije je o
anticipaciji razvitka rimskoga grada. Kod
kasnijeg urbanizma u Rimskom Carstvu
forumi su ve pri prvom premjeravanju
predvieni u sustavu rim skog log ora kao
zatvoreni osnosimetrini trgovi (str. 214).
F o ru m u mjestu Augusta R aurica prua
ogledni primjer tog razvoja. Najstarija ko
lonija veterana na sjevernoj strani Alpa os
novana 44. pr. Kr. istono od Basela, svoj
procvat doivljava u II. st. n. Kr. Pravilni
sklop prilagoen je obrisu uzvisine na uz
dignutoj obali Rajne. Njegove g la v n e osi
presijecaju se na forumu ispred Ju p iterov a
h ra m a (Kapitolij). C ardo, ovdje iznimno
u smjeru istok-zapa, kao idealna simetrijska os prolazi od sredita hrama preko ol
tara do sredinje toke krune kurije. D e
cu m an u s m axim u s, glavna ulica grada u
smjeru sjever-jug, probija s obje strane kolonade foruma, dijelei ga na sakralno po
druje kapitolija i na istinski forum sa
zgradama dravne uprave.
Za gradski forum ostavljene su u ahov
skoj ploi grada dvije i pol inzule od oko
40x51 m, po jedna inzula za kapitolij i sre
dinji trg, pola inzule za baziliku. P otezi
p ro d a v a o n ic a i k o lo n a d e odvajaju forum
kao idealnu i reprezentativnu zonu od
ostalih gradskih etvrti, ne kidajui njiho
vu povezanost. One se kao zatvoreni op
hod nastavljaju i na unutranjim uzdu
nim stranama trga te na Kapitoliju. Nje
govi zidovi pojaavaju djelovanje h ra m a s
op h od n im trijem om koji, stojei na viso
kom postolju, dominira trgom. Nasuprot
njemu trg zatvara bazilika kao profana
reprezentativna graevina. Njezin unutra
nji prostor irokim je portikom na uzdu
noj strani izravno povezan s forumom, te
se moe smatrati i njegovim natkrivenim
roduetkom. Kurija za sjednice vijea,
oja joj je dograena kao rotunda, sagra
ena je po uzoru na helenistike bu leu terije (str. 176) s krunim stepenastim sjeda
lima. Cjelokupna koncepcija foruma od
govara slubenoj arhitekturi to polazi od
razvoja grada Rima (str. 220).

220 Rim / Tipologija V: urbanizam 5

sakralne graevine

komunalne graevine

gradske etvrti

ulice, trgovi

Gradski centri 2: forumi u Rimu

3 Marsov hram
4 Minervin hram
5 hram Mira
6 Augustov trijumfalni luk
7 Emilijeva bazilika
8 Julijeva bazilika
9 kurija
10 hram Venere Roditeljice
(Venus Genetrix)
11 Trajanova trnica (v. tip. XV)

Rim / Tipologija V: urbanizam 5 221

Nastojanje oko obvezujuih normi i vr
stih pravila kod ustroja gradskih trgova
vodi stvaranju temeljnog tipa s varijanta
ma. VITRUVIJE od njega izmeu ostalog
zahtijeva odgovarajuu veliinu u odnosu
prema broju stanovnika, pravokutni tlocrt
s odnosom stranica 2:3, te dvoetane trijemove sa irokim razmakom izmeu stu
pova, pri emu je njihov gornji red za oko
1/3 nii od donjeg.
U samom Rimu pravilni je kompleks trga
ostvaren razmjerno kasno, za Cezarove
vladavine. Prije toga javni se ivot stoljei
ma koncentrirao na Rim skom forum u
(F o ru m R om anum )
Poeci urbanizacije Rima jasno se oituju
poetkom VI. st. pr. Kr. u ustroju trga nastalog isuivanjem udoline izmeu KAPITOL1JA, KVIRINALA i PALATINA. Zbog
dinamina politikog razvoja njegovo se
oblije neprestano mijenja. Gradi se neko
liko hramova, prvih vrstih graevina, po
tom reg ia i dom u s p u b lic a za vrhovnog
sveenika, te cu ria H ostilia za senat. Za
sudske rasprave, izbore, kultne igre i tri
jumfalne povorke slue provizorna zdanja.
Kasnija mjesta za trgovanje, ta b em a e,
omeuju uzdune strane trga. Nakon po
bjede nad KARTAGOM, sredite grada gu
bi provincijalni karakter, dimenzije zgrada
rastu. Pri kraju republike Forum dostie
svoj konani oblik
Hramovi i zgrade za kultnu slubu unato
estim pregradnjama uglavnom ostaju na
tradicionalnim mjestima. Izmeu njih
umeu se profane zgrade. Temeljni oblik
trga jest izduen trapez koji se ispred kuri
je bono iri u trg kom icija.
Zabatna proelja hramova i uzduna pro
elja obiju velikih bazilika omeuju trg po
put zidova (str. 24). Njihovo djelovanje
pojaano je poloajem izmeu breuljaka.
Na sjeverozapadnoj eonoj strani uzdie se
Kapitolij, te kao prirodna dominanta
vlada povijesnim prostorom trga koji se pri
kraju carstva ispunjava kipovim a, p o a s
nim stu povim a i triju m faln im lukovim a.
Carski forumi nastaju zbog rastereivanja
Rimskog foruma, preuzimajui kako repre
zentativne, tako i komercijalne funkcije. Za
jedno s h ram o m Mira ( tem plum Pacis)
oni u kaosu staroga grada oblikuju skupinu
idealno pravilnih otvorenih prostora. Uspo
redno ili pod pravim kutom meusobno se
spajaju poarnim zidovima, povezani samo
uskim prolazima. Svaki trg ima vlastitu os
simetrije i vlastitu dominantu.
Najprije je CEZAR 51. pr. Kr. sagradio Fo
ru m Iulium Njegov je ulazni atrij pove
zan u jedinstveno ulino proelje s novoizgraenom Julijevom kurijom ( cu ria Iu lia),
koja ulazi u prostor Rimskoga foruma. Iza
ulaza otvara se trg, omeen dvobrodnim
trijemovima, osno usmjeren prema hram u

V enere R oditeljice ( Venus G enetrix) Nje

gov zabat izmeu dvaju lunih vrata obli
kuje dominantnu fasadu eone strane
trga. Volumen hrama slabo se nazire kao
i prodavaonice i druge namjenske grae
vine skrivene iza kolonada.
Augustov fo ru m nadovezuje se na boni
potez Julijeva foruma, no njegova je os na
njega okomita. Kolonade su poviene atikom, na kraju trga istie se h ra m M arsa
O svetn ika (M ars ltor). Njegov strmi zabat
zaklanja visok poarni zid na padini KVI
RINALA. elja da trg bude oblikovan kao
jedinstven prostor potiskuje novi motiv
eksed ri. One ostaju prostorno izolirane iza
kolonada.
Izmeu oba foruma i h ram a Mira, podi
gnutog pod VESPAZIJANOM, prolazi Argiletum kao povezujua ulica. Njegova pregradnja u Nervin forum poinje u doba
VESPAZIJANA. Zbog nedostatka prostora,
umjesto pravih kolonada pojavljuje se
ku lisn a arh itektu ra od monumentalnih
korintskih stupova s obratima vijenaca i
ukrasnim frizom ispred poarnih zidova s
obje strane. Ulini prostor optiki se
proiruje u Forum tran sitoriu m s M inervinim hram om kao pravom dominantom.
On posreduje u prolaznom prometu iz
meu Foruma i gradske etvrti S u bu ra, te
u prolazu do hrama Mira i carskih foruma.
Graditeljske ideje ovih trgova saima veli
ki kompleks Trajanova forum a, i raonumentalizira ih nizom otvorenih i zatvore
nih prostora koji su dijelom nastali izrav
navanjem padina izmeu KAPITOLIJA i
KVIRINALA. T riju m faln a v rata na junoj
strani oblikuju prolaz od Augustova foru
ma na neouobiajeno irok trg. Boni trijemovi ukljuuju ek sed re kao kontrastne
sporedne prostore.
Na mjestu uobiajenog hrama na domi
nantnom poloaju, ovdje se pojavljuje po
preno postavljena U lpijeva b a z ilik a (str.
231). Obje njezine apside ponavljaju motiv
eksedri. U uzdunoj osi foruma kao efekt
iznenaenja slijedi malo dvorite s Trajanovim stupom , bono omeeno dvjema
malim kn jin icam a. Polukrune kolonade
obuhvaaju u odijeljenom sakralnom po
druju hram diviniziranog cara.
Fo ru m R om an um pored svih promjena
ostaje povezan s okolicom. Carski foru
m i pak strogo se odvajaju jedan od dru
goga i od grada. Mogunost da ih se po
vee u niz gradskih prostora s izmjeni
nim ritmom prolaza i prostornih cjelina,
opaa se u zametku kod T rajan ov a fo r u
m a, no u cjelini nije provedena. Na foru
mima prema obvezujuoj shemi Rimljani
ostvaruju homogeni prostor monumental
nog djelovanja. Ponavljanje posvuda jed
nakoga imperijalnog obrasaca karakterizi
ra rimsku dravnu arhitekturu.

222 Rim / Tipologija VI: kua 1

Pompejanska kua s peristilom

(asa di capitelli figurati")

Pompejanska kua s peristilom (shematski uzduni presjek)

stambeni prostori
L .... 1 gospodarski prostori
hodnici, trijemovi, dvorita
vrt

Italska kua s atrijem

1 taberna
2 atrij
3 ala
4 tablin
5 kubikul

6 vrt
7 peristil
8 eksedra
9 triklinij

Rim / Tipologija VI: kua 1 223

Od neolitika do kasne antike skupine do
seljenih naroda prekrivaju Italiju raznoli
kim oblicim a kua i naselja, kojih su se
tragovi u zabaenim podrujima sauvali
sve do XX. st. Iz ranog razdoblja pak tek
nekoliko tlocrtnih fragmenata, a prije sve
ga u m e u ob liku k o lib e pronaene u gro
bovima, omoguavaju barem priblinu re
konstrukciju reg ion aln ih tem eljn ih tipova.
prijelaznih oblika iz k ru n e k o lib e u p r a
voku tn u ku u s ognjitem .
GRCI u junoj i ETRUANI u srednjoj
Italiji grade prve gradske stam b en e ku e.
Na etruanskom podruju, osim g ro bn ih
kom p leksa s vie prostorija i u m i u ob liku
k o lib e, nema mnogo uporita za rekon
strukciju kua s vie p ro storija u ran o m
razdoblju. Jezgra reg ije na Rimskom fo
rumu, s predvorjem, prostorom za ognji
te i stranjim prostorom slii egejskom
megaronu (str. 134). U M arzabottu (str.
213) pravilne se in z u le stambenih etvrti
dijelom sastoje od kua ije su skupine
prostora rasporeene oko sred in jeg
dvorita. Ulazni atrij prema ulici i glavna
prostorija u stranjem dijelu najee su u
sredinjoj osi. U gradu i u kui na snazi su
slini prostorni i osni odnosi, kao izraz
vjerski motiviranog reda koji proima sva
podruja ivota.
Problem, kako ih povezati s praktinim
potrebama stambene kue i konstrukci
jom racionalne drvene gradnje, rijeen je
u kui s atrijem , koja se u IV. st. uvr
uje kao sveitalski tip. Teorije o njezinoj
ranoj povijesti smatraju da je njezin zame
tak dijelom unutranje dvorite okrueno
sa svih strana, a dijelom pridmivanje sku
pina prostorija jezgri slinoj megaronu.
Razliiti oblici atrija razlikuju se po krov
noj konstrukciji. Kod tu skikog a trija
( atriu m tu scan icu m ) stropne grede slo
bodno premouju prostor, kod tetrastilnog a trija ( atriu m tetrastylicu m ) etiri
stupa podupiru gredu oko otvora trijema.
Umnoavanjem potporanja nastaje korintski atrij ( atriu m corin thicu m ) slian peris
tilu. Uobiajen krovni otvor jest com plu vium , ije su krovne plohe nagnute prema
unutra, te odvode krnicu u udubljenje u
podu atrija. Za razliku od njega, kod sta
rijeg disp lu v ija krovne su plohe nagnute
prema van.
Tlocrt je osnosimetrino rasporeen oko
atrija. Na uzdunim stranama nalaze se
male spavaonice, cu b icu la, a na prednjoj i
stranjoj strani vee stambene i gospodar
ske prostorije. Dva bona krila, a la e. omo
guuju pristup prostorijama pored tablinuma, zvanim oeci. Uski prolaz vodi u vrt.
Oblik krova kue s atrijem omoguava
stupnjevanje visine p ro sto ra i osvjet
ljenja. Visoki prostor atrija iri se postran
ce, najee punom visinom u bona kri
la, uspostavljajui laganu distancu prema
skupini prostorija na vrtnoj strani. Tablin

se irom otvara prema atriju, a s vrtom ga

povezuje veliki prozor. Ostale, nie pros
torije, zatvorene su prema atriju vratima.
Na vanjskom su proelju prozori rijetki.
Tablin (tablinum ) spoetka slui kao ro
diteljska soba s branim krevetom, kasni
je kao primai prostor. U atriju stoje ku
ni oltar, ognjite i stol za jelo, kuhinja se
kasnije odvaja, jedan oecu s ureuje se kao
soba za jelo, esto ve i kao triklinij ( triclin ium ).
Poveani zahtjevi i raslojavanje prostornih
funkcija uvjetuju p roirenje p ro storn o g
p ro g ram a prema ogranienjima koja na
lae stroga shema kue s atrijem. Kod po
vezivanja vie kua jedna uglavnom slui
reprezentaciji, a jedna ili vie njih obitelji i
poslovima. Prijelaz prema novom raspore
du donijela je tek kombinacija s pokretnim
sustavom helenistike kue s peristilom ,
koji se proirio iz Kampanije. Prednosti
obaju tipova ne objedinjuju se u novoj mi
jeanoj formi, nego se njihove razlike po
jaavaju susljednom primjenom i jednog i
drugog tlocrta.
Najbolje primjere te preobrazbe tijekom
razdoblja II-I. st. pr. Kr. nude Pom peji.
Rana pompejanska kua u svom ustroju
odgovara ranorimskoj. Prostori uz ulino
proelje najee slue kao radionice i
prodavaonice (tabemae).
Jednostavno proirenje dodavanjem p er is
tila pokazuje tlocrt kue zvane Casa di
capitelli figurati Iza namjenskih pros
torija uz ulicu slijedi pravokutno izduen
simetrian atrij. U nizu reprezentativnih
prostora tab lin se otvara i sprijeda i straga
a triklin iji samo prema v rtn o m peristilu
Njegov trijem izravno je pridruen pro
stornom programu atrija, a sastoji se od
samo 3 krila; na etvrtoj strani on je sli
je p a k o lo n a d a . Jednostavni sklop itav je
ugraen u jednu inzulu i okrenut je isklju
ivo prema unutra.
Velike vile heleniziranoga visokog stalea
Samniana esto zauzimaju itavu dubinu
inzule.
asa del Fauno zauzima irinu dviju
uobiajenih parcela a sastoji se od dvije
k u e s atrijem , spojene sredinjim stam b e
n im peristilom , kojima je dodan i vrt s p e
ristilom . Svaka od te etiri prostorne sku
pine samostalna je; sredinje prostore me
usobno povezuju samo uski prolazi. Nji
hov slijed odreen je izmjenom prostor
nih osi, te stupnjevitim poveavanjem i
rine prostorija i jaine svjedosti uz istodo
bno smanjivanje njihove visine. On ujed
no oznaava prijelaz iz strogog, gotovo
monumentalnog karaktera atrija u vedar i
idilian vrt s peristilom.
asa del Fauno unato svojoj prostranosti
zadrava karakter gradske kue zatvorene
unutar inzule. Postupno olakavanje i otva
ranje graevinskog tijela provodi se u ve
likim vilama iz carskog razdoblja (str. 226).

224 Rim / Tipologija VII: kua 2

Viekatne gradske najamne kue

Rim / Tipologija VII: kua 2 225

Od II. st. pr. Kr. broj stanovnika RIMA sve
bre raste. Posljedice su nastanak grad
skog proletarijata, pekulacije zemljitem,
stvaranje slamova i stalna nestaica stano
va. Gustoa stanovnika u Rimu carskog
doba procjenjuje se na oko 80 000 po
km2, a za gradsku jezgru jo i mnogo vi
e. Kua s atrijem dostupna je samo imu
nom visokom staleu.
Za masu stanovnitva stvaraju se novi ti
povi: gradske n ajam ne kue Prve od
tih in z u la nastale su pregradnjom, na
dograivanjem i spajanjem k u a s atrijem .
Skupine niskih prostorija oko visokog at
rija dobivaju dodatni kat do kojeg se do
lazi odvojenim stubama, a koji je podije
ljen u najamne stanove (cenacula). U di
jelu prizemlja nalaze se prodavaonice i ra
dionice. Da bi se postigla to vea dobit
zemljinim pekulacijama, poveava se
broj katova. A trij postaje dvorite z a svjet
lo. Prelagane konstrukcije esto uzrokuju
uruavanje, nedovoljno osiguranje od po
ara uzrokuje poare s katastrofalnim po
sljedicama. Standard stanovanja i sanitarni
uvjeti vrlo su oskudni. Socijalni obziri u
takvim zgradama ne igraju nikakvu ulogu.
Postupno dolazi do uslojavanja stambene
ponude za razliite skupine najamnika.
Carski graevinski zakoni nastoje uvesti
red: npr. vie je puta odreena najvea
doputena visina najamnih kua, posljed
nji put za cara TRAJANA na 60 rimskih
stopa = 17,60 m. Unato tome stambena
gradnja u Rimu ostala je kaotina, jer se
grad nikada nije pravilno planirao.
Drugaije je bilo u Ostiji. Graevinski
propisi i pravilna mrea ulica pospjeuju
izgradnju n ovih tipova gradskih inzula.
Jedinstveno planiranje graevinskih blo
kova zamjenjuje stare sklopove kua s at
rijem. Prizemlja kao i dosad slue kao
prodavaonice, radionice i stanovi koji su s
njima povezani. esti trijem ovi s lu kovim a
tite prolaznike i robu od sunca. Iznad
niskoga meukata (mezanin) u 1. katu slijede^uglavnom vei stanovi za imunije
najamnike (piano nobile)^ Vii katovi
sadre manje-stanove T pojedinane sobe
u kojima se tiskaju najamnici iZ'iiT/IH slo
jeva i posluga.
Iskopavanja gradskih etvrti pokazuju ti
pove inzula s razliitim sustavima pristu
pa i stanovanja.
1. Uske inzule s jednim srednjim hodni
kom u uzdunom smjeru i potezima soba
s obje strane.
2. Uske inzule s uzdunim srednjim nosi
vim zidom. Na gornjim katovima uza sva
ki uzduni zid po jedan niz soba, a sva
kom se pristupa posebnim hodnikom i
stubitem. Tipian blok s takvim stanovi
ma za skromnije najamnike jest asa di
via della Fontana
3. Uska ili srednja inzula s nosivim uzdu

nim unutranjim zidom. Na obje uzdune

strane po jedan gotovo zrcalno jednak ve
liki stan ( k u a s d v a proelja)-, u uglovima
velike sobe s vie prozora, povezane jed
nako osvijedjenim hodnikom, iza kojeg se
nalazi skupina prostorija s indirektnim os
vjetljenjem i zraenjem, stubini pristup
kao kod tipa br. 1.
4. iroka inzula s unu tranjim dvori
tem iz kojeg se na razliitim etaama
preko arkada, galerija ili hodnika prilazi
prodavaonicama i stanovima. Mogua je
viestruka iskoristivost sa stanovima razli
ite veliine i - barem djelomino dvos
tranog osvjetljenja.
Primjer je tog tipa asa di D iana ". Kao
ugaona kua, na spoju dviju strana velike
inzule, ona dobiva dnevno svjetlo samo s
jedne bone i jedne eone strane. Ekscentrirano u n u tran je dvorite dovodi svjetlo
i zrak prostorijama u unutranjem dijelu
kue. Sa svake ulice po jedan hodnik sa
stu bitem omoguuje pristup unutranjosti
graevine, tree stubite uspinje se iz
unutranjeg poprenog hodnika. Stanovi
to obuhvaaju jednu do etiri prostorije
sastoje se du ulinih proelja dijelom od
jednostavnih nizova soba. dijelom od
apartmana s glavnim prostorijama prema
ulici i sporednim, neizravno osvijetljenim.
Kod stanova okrenutih unutranjem dvo
ritu veina je soba neizravno osvijetljena.
Od sanitarija dokazan je nunik u prizem
lju i fontana u dvoritu. ini se da nije bilo
kuhinja.
Kao primjer osobito komforne inzule slo
vi asa di Serapide . Sredinje dvorite
z a svjetlo s a rk a d a m a slui na svim kato
vima kao horizontalni pristup prodava
onicama i stanovima to se nalaze na va
njskoj strani. Vertikalnom povezivanju
slui sred in je stubite. Ispred prodavaoni
ca uz glavnu ulicu protee se prigraeni
n iz a r k a d a , koje u dugim potezima odre
uju izgled ulice du velike inzule. Nasu
prot glavnom ulazu, u osi dvorita visoki
zasvedeni prostor u prizemlju podsjea na
tablin kue s atrijem.
Ta kua povezana je zajednikim term am a sa slinom, samo jo veom asa
degli Aurighi". ime se stanovnicima nudi
njega tijela i luksuz kupanja u samoj kui.
Za samostalne stambene kue i kue s vi
e stanova izgraene u tehnici zidanja
opekom oblikuje se poseban stil s dvo
strukim i trostrukim prozorima, konzolnim balkonima ispred prvoga kata, stupo
vima, zabatima i pilastrima od klesanog
kamena. Velike su stambene kue sastav
ni dijelovi sveobuhvatne organizacije jav
nog ivota u Carstvu, u koji spadaju i tr
g o v a k e u lice (str. 242), ja v n e k u h in je i
term e (str. 234). Taj velegradski stil iv
ljenja nakon propasti Carstva ponovo je
dosegnut tek u kasnom XIX. st.

226 Rim / Tipologija VIII: vila i palaa 1

Nenriig: vila
a rekonstrukcija
b tlocrt

Tivoli: Hadrijanova vila

poloajni plan

M H

reprezentacija

I vrtna dvorita

H M

stanovi

J dvorita

1trijemovi sa stupovima

U Z U sporedne prostorije

1 "poikile''
5 terme
2 Teatro marittimo 6 "Canopus"
3 peristil palae
7 akademija"
4 Piazza dOro"

Ladanjsko sjedite i vrtna palaa u razdoblju carstva

Rim / Tipologija VID: vila i palaa 1 227

Rimska gospodarska kua, villa rustica,
ftiatra s e ishoditem mnogih Tipova grad
skih i izvangradskih vila. U njoj, kao sredi
tu poljoprivrednog imanja, povezana je
gospodarska i stambena gradnja. Njezin
oblik i veliina ovise o veliini dobra, vrsti
i opsegu proizvodnje, topografiji i klimi.
Intenzivnoj privredi s vinom i maslinama
u Kampaniji odgovara npr. imanje iz kasnorepublikanskog vremena u Boscorealeu: zatvoreni pravokutnik kao trokriln i
sklop sa sredinjim peristilom . Na njegovoj
sjevernoj strani je dvokatna kua, na isto
nom i zapadnom krilu tijesa k z a g ro e i
z a m aslin e, sprem ita za ulje i vino, te
natkriveno gu m n o.
Kod velikih imanja (latifundije, str. 203)
stambene se zgrade odvajaju od gospodar
skih, natjeui se s gradskim vilama. Gos
pod arev u ku u na poljoprivrednom dobru
Vitruvije zove villa urban a". Uzor joj je,
meutim, villa suburbana, stambena
kua pripadnika visokoga gradskog sloja u
okolici grada. Meu razliitim tipovima
tlocrta jedna se skupina nadovezuje na
helenistike vile s peristilom , kakva je
asa d e l F au n o u POMPEJIMA (str. 222).
Za razliku od nje vile s trijem om naje
e se sastoje od pravokutne izduene jez
gre s prigraenim trijem ovim a izmeu rizalitno istaknutih b on ih k rila ili p a v iljo
n a . Taj iroko rasprostranjeni tip osobito
odgovara klimi u sjevernim provincijama.
U kompoziciji graevinskog tijela istie se
rimska sklonost za osni raspored i simetri
ju, moda pod utjecajem vojnih graevina
(p retoriji, p a la e leg ata). Male i velike vile
tog tipa otkopane su u GALIJI, ENGLE
SKOJ i GERMANIJI.
Primjer njihovih dimenzija koje esto od
govaraju dimenzijama palaa jest vila kod
Nenniga, na luksemburkom podruju ri
jeke Mozel, sagraena vjerojatno u II. st.
n. Kr. Usred ozidanog vrta irokog 610 m
stupnjevito se na visokom p ostolju (basis
villae) die skupina graevina simetrina
po sredinjoj osi. Jenoetani trijem ovi sa
stu povim a proteu se oko stranje strane
i bonih fasada glavne zgrade, te s dvije
zrcalno jednake sporedne graevine obli
kuju prednje dvorite stupnjevano po iri
ni i po visini. Kao dugake horizontale ti
se trijemovi proteu usporedno s glavnim
proeljem, vodei u krajolik.
Na glavnoj zgradi trokatna b o n a k r ila sa
svojim zidanim povrinama u snaanom
su kontrastu s dvoetanim trijem om glav
nog proelja, te gotovo poput tornjeva oz
naavaju uglove graevine. Simetrinost
vanjtine nastavlja se i u unutranjosti, u
sred in joj d v oran i koja se protee kroz
obje etae. Poloaj etiri ugraena p e
ristila sa skupinama stambenih i gospo
darskih prostorija odgovara uslojenom
prostornom programu. Samostojee term e
dostupne su s june kolonade.

Individualni programi sve ee daju pe

at arhitekturi vila. Sustavi p od n og g rija
n ja ublaavaju otrinu klime, ostak ljen i
p ro z o ri oslobaaju prostore ovisnosti o
atriju i peristilu, omoguavajui izrazitiju
orijentaciju prema krajoliku. Udobnost iv
ljenja i sloboda planiranja poveavaju se
zahvaljujui gotovo neogranienim nova
nim sredstvima u ladanjskim rezidencija
ma careva.
Villa im perialis slui kao privatna ljetna
vifa ili kao sporedna rezidencija s veim ili
manjim brojem dvorjanika. U skladu s na
mjenom i osobnim stilom vladara ona
moe biti ladanjska kua ili palaa.
Oba aspekta na jedinstven nain predou
je H adrijanova vila u Tivoliju Hadrijan
ju je graicrkarsvoju rimsku rezidenciju
oko 118-138. n. Kr. u tri faze. Njezin po
loaj na blagoj uzvisini ispred june padi
ne Sabinskog gorja (costa calua) odlikuje
se blagom zimskom klimom. Areal velik
oko 300 ha prua se prema jugu izmeu
dviju udolina s potocima, uz visinsku raz
liku od oko 53 m, ralanjen prostranim
terasam a s vrtovima, gajevima, alejama i
bazenima.
Brojne skupine graevina dijelom slue
dravnim poslovima i carskoj reprezentaciji, a dijefom privatnom boravku, prua
jui caru mogunost potpunog povlae
nja. Oznaavanje toga rez id en cija ln o g i
vrtn oga g ra d a "vilom upuuje na razliku
spram kompaktnog ustroja palaa na PALATINU (str. 228).
Getiri kom pleksa graevina slijede, sva
ki s vlastitom orijentacijom, konfiguraciju
zemljita: p alaa usporedna s padinom
sjever-istok, velika terasa s akadem ijom i
T im on ovom ku lom na nasuprotnom
kraju, usporednom s padinom jug-zapad.
Poikile, neka vrsta foruma s vrtom okru
enim Irijemovima, prua se u smjeru istok-zapa na padini koja se sputa prema
sjeveru. Njezinu orijentaciju preuzima i
skupina graevina oko sta d io n a .
K om pleks term i povezan trijemovima
slijedi smjer duboke meudoline, u ijem
se suenom i sputenom dijelu nalazi um
jetno jezero zvano K anop sa Serapejem .
Veliki dio graevina odreen je elementi
ma rimske dravne arhitekture analogno
palaama na Palatinu.
Neke, meutim, pokazuju tipino hadrijansku arhitekturu, prije svega ' Piazza
O ro uz palau, i vila n a otoku, poznata kao Teatro marittimo, Hadrijanov
privatni studio. Kao lanak neutralanog
usmjerenja ona se nalazi izmeu palae i
poikile u polukrunom ribnjaku, pristupa
na samo preko okretn ih m ostova. Sa zi
dovima koji se konveksno i konkavno
povijaju, s niama, stupovima i kupolama,
te slikovitim bogatstvom unutranjih vizu
ra, ona predstavlja sr privatne ladanjske
arhitekture smjetene usred rezidencije.

228 Rim / Tipologija IX: palaa 2

dravniki prostori
stambena palaa
sporedni prostori,
uprava
vrtna dvorita
ulice, trgovi
trijemovi, hodnici
____________ 50 m

Rim: Domicijanova
palaa na Palatinu

A Domus Flavia
B Domus Augustana
C stadion
1 palatinski prostor
2 terasa za pokazivanje
3 kapela palae
4 Aula Regia
5 dvorana za audijencije
6 graevina s ulazom
7 blagovaonica
8 velika eksedra

Split: Dioklecijanova
palaa

1 vrata
2 mauzolej
3 hramsko dvorite
4 vestibul
5 arkade uz more
6 blagovaonica
7 Aula Regia
8 dvorana za audijencije

Carske palae u Rimskom Carstvu

Rim / Tipologija IX: palaa 2 229

U doba monarhije oblik vladavine pos
tupno se mijenja od AUGUSTOVA p rin cip a ta u d om in at, apsolutnu vladavinu kra
lja prema helenistikom uzoru. Privatna
kua vladara (p r in ceps) proiruje s e l i
c arsku palau
Skupina kua to ju je na GERMALU, sje
verozapadnoj glavici PALATINA, kupio
August, jo slii vilama drugih otmjenih
Rimljana ( asa d i L ivia). No ve je TIBERIJE na Germalu podigao prostrani kom
pleks D om us Tiberiana Njegovi su ga
nasljednici proirili sve do F on im a. NERON je sa svojom D om us tran sito ria
planirao lanac vrtova, kolonada, paviljona
i vila sve do E skvilin a. Nakon poara 64.
n. Kr. pod vodstvom njegovih arhitekata
SEVERA i CELERA nastaje D om us aurea
Od nje je izmeu ostaloga iskopano 370
m dugako krilo s dvoritem koje ima eksedru i d v oran u s ku polom .
Nakon katastrofalnog poara 80. n. Kr.
DOMICIJANOV arhitekt RABIRIJE zami
lja iz temelja no koncepciju. Domicijan ov a p alaa oblikovana je u skladu s
autoritarnim nainom voenja dravnih
poslova. Na junoj glavici palatinskoga
brijega (Palatium ) poravnavanjem i grad
njom supstrukcija nastaje platforma od
oko 160x200 m za dva usporedna kom
pleksa graevina: to su D om us F lav ia na
sjeveru kao vladarska palaa i D om u s A u
g u stan a na jugu kao stambena palaa.
Obje su ustrojene prema naelu peristila.
D om us Flavia sjedinjuje etiri prostrana
graevinska krila "oko sredinjeg peristila.
Iston o krilo tvori skupina s tri dvorane,
30_m iroka (!) A u la R egia za dravnike
poslove, na ijem se boku nalazi b a z ilik a
za_savjetovanja i audijencije, te lararij,
kapela za boanstva carske kue. Trijem
oko visoke terase palae (basis villae) ob
jedinjuje trojnu skupinu zajednikim pro
eljem. Iz njega se na p a la tin sk i p ro sto r
(a r e a P a la tin a ) pruaju tri balkona na ko
jima se car pojavljuje pred poslanstvima i
skupovima.
U z a p a d n o m krilu kao pandan auli die
se velika d v oran a z a g ozb e, Coenatio Jovis, izmeu dvaju dvorita s vrtovima. Od
dvaju povezujuih krila sjeverno slui kao
u la z n a d v oran a sredinjeg p eristila vla
darske palae, a juno kao p ro la z n a g ra d
n ja prema jednakom peristilu u palai Do
m us Augustana
Stambena palaa s velikim brojem prostorijagstupnjevito se die na visokim supstrukcijama jugozapadne padine. Iza slu
bene rezidencije uz g lav n i peristil, 12 m
nie, oko, uputenog dvorita s vrtom , nalazi_se carev privatni stan. Zakrivljena ko
lonada velike dvokatne ek sed re oblikuje
zapadnu fasadu s privatnim ulazom, te
slui caru i njegovoj pratnji kao loa iznad
Velikog cirka ( C ircu s M axim u). Na jugu
se na palau Domus Augustana nadove-

zuje izdueni peristil s vrtom, takozvani

stad ion (usp. Villa Hadriana, str. 226).
Raznolik graevinski program Domicijanove palae poiva na sustavu d vostru
kog o sn og kria U zdu n a i sim etrijska
os kojoj je polazite D om us F lav ia protee
se preko poasnog balkona na palatinskom prostoru do nie u dvorani za goz
be. Pri odavanju poasti, pri sveanim dr
avnim inima ili kod gozbe car se naje
e nalazi na povienom postolju uokviren
apsidom, prema kojoj je usmjerena pros
torna os. Preko nje istodobno se uspos
tavlja idealna veza sa starim sreditem
Rima, Forumom (Forum Romanum).
Usporedna glavna os palae D om u s A u
g u sta n a prua se tono u suprotnom
smjeru od portala u velikoj eksedri preko
donjeg peristila kroz rezidencijalnu palau
sve do eksedre u istonom gornjem vrtu s
peristilom. Toke krianja s p o p re n o m
o si lee u sreditu obaju centralnih peris
tila s prilazima i prolazima od vanjskog
ophoda sve do stadiona.
DOMICIJANOV Palatium. iz ijeg imena
proizlazi opi naziv palae, ostaje slubeno
sredite imperija sve do DIOKLECIJANOVE
reforme carstva 293/97. P a la e tetrarha u
novim upravnim gradovima NIKOMEDIJI,
SIRMIJU, MEDIOLANU (MILANO), AU
GUSTI TREVERORUM (TRIER) i EBORAKU
(YORK) variraju prostome skupine i tipove
graevina poznate s Palatina.
Ugroenost Carstva i ratni karakter epohe
osobito odraava D ioklecijanova palaa
u Splitu. Kao okvirriT oblik za svoju rezidencijTu starosti car je izabrao shemu voj
n ikog log ora (str. 214). Na kopnenim stra
nama istaknute su etv eroku tn e i osm ero
k a tn e k u le koje tite bokove obrambenih
zidina visokih 18 m. Vrata osigurana propugnakulima obiljeavaju zavrne toke
osn og kria. C ardo i d ecu m an u s kao
u lice s k o lo n a d a m a dijele podruje utvrde
na etiri etvrti: sjeverne slue za smjetaj
vojne posade palae i uprave, june kao
okvir m au zoleja i kao sa k ra ln i foru m .
One se otvaraju prema kardu proirenom u
peristil, koji je ujedno prednje dvorite pa
lae. Kardo na jugu zavrava dvoetanim
vestibulom s proeljem kakvo ima hram. Is
pod luka umetnutog u zabat pojavljuje se
car koji prima poasti kao dominus et deus. Dvorana sa stupovima vodi prema a r
k a d a m a n a m orskoj stran i. One su, kao i
kod velikih vila s trijemovima (str. 226), is
todobno etnica uz more i pristup u palau.
U njezinu zap adn om krilu nalaze se dvi
je usporedne dvorane s apsidama: A u la
R egia i d v o ra n a z a a u d ijen cije, na koju
se nadovezuje privatni stan s term am a. U
isto n o m krilu nalazila se vjerojatno
d v o ra n a z a g o z b e sa sporednim prostori
jama. Iz donje etae sa zasvoenim pot
pornim podrumima P orta m a rin a vodi
du glavne osi do pristanita.

230 Rim / Tipologija X: bazilika 1

tlo c rti, a Cosa, b Pompeji (v. tip. IV), c A ugusta Raurica, d A spend

presjeci, a Rim: Ulpijeva bazilika, b Fano: V itruvijeva bazilika

Tipovi rimskih bazilika

Rim / Tipologija X: bazilika 1 231

Rimska je bazilika komunalna vienam
jenska graevina reprezentativnog karak
tera. Slui kao zatvorena trnica. Danka i
burza, kao sudnica i kao ope sastajalite.
Obino se gradi na rubovima otvorenih
trnica, na kojima se najveim dijelom od
vija ivot mediteranskih gradova. Prema
urbanizmu carskog doba (str. 218) bazi
lika ulazi u standardni program svakog fo
ruma.
P oeci nastanka raznih tipova bazilike do
sada su nerazjanjeni. Usprkos grkom
imenu ne postoji jednoznaan grki uzor.
Preobrazba helenistikih tipova graevina
u tip s dvoranom (aulom), odreen obli
kom unutranjeg prostora uvelike je uzna
predovala u II. st. pr. Kr. Meu prvima
dokumentirane su sljedee bazilike: u Ri
m u b a silic a P o rcia 189, b. A em ilia 179, b.
S em pron ia 170. pr. Kr. Gotovo istodobno
slijede skromne dvoranske graevine u
italskim kolonijama: ARDEA, COSA, ALBA
FUCENS i druge.
ini se da je nosilac razvitka u prvom re
du bila K am panija, kao pokrajina susjed
na grkim gradovima. Njezin najbolje sa
uvani primjer je bazilika u Pom pejim a,
to su je oko 130. podigli Samniani.
Na uoj strani njezino se predvorje nepo
sredno nadovezje na kolonade foruma
(str. 218). Nije jasno je li se kod glavnog
prostora radilo o izduenom otvorenom
peristilu ili o natkrivenoj d v oran i s dvoetanim nizom stupova sa svih strana, iza
kojih se nalazio ophod odnosno galerija.
Uzduna je os usmjerena prema dvoetanom tribu n alu , izoliranom nizom stupo
va. U formalnom smislu nasljeduju se h e
lenistike tradicije, no osna usmjerenost,
te pravilnost i zatvorenost prostora pripa
daju, kao i forum, italskim prostornim
koncepcijama.
Kao suprotnost toj izduenoj graevini
stoji iroka graevina bazilike u Cosi, sa
graene sredinom II. st. Graevinsko tije
lo zatvoreno na tri strane, ire nego due,
otvara se preko unutranjeg ophodnog
trijema cijelom irinom prema trgu. Na su
protnoj strani nia u stranjem zidu preu
zima ulogu tribunala. Tom tipu odgovara
malena forumska bazilika, koju je VITRUVIJE oko 27. pr. Kr. sagradio u Panu.
Rekonstrukcija prema njegovu opisu po
kazuje presjek tip ian za takve dvorane:
sredinji prostor, natkriven dvostrenim
krovom i slobodnonosivim krovnim poveznicama, poput lateme stri iznad dvoetanih bonih prostora. Prozorski pojas
iznad jednostrenih bonih nagiba krova
omoguuje osvjetljenje odozgo.
COSA i POMPEJI variraju iste temeljne
elem ente: p ovien sred n ji prostor, op h od s
kolon ad am a, iznad njega istovrsne g a leri
je , u glavnoj osi trib u n al izoliran od glav
nog prostora. Razlike poivaju u naglaa
vanju osi - u POMPEJIMA uzduna os, u
COSI poprena os - nadalje, u dodatnim
elementima, poput odvojenog p red v orja,

te u pojedinanim oblicima. Tijekom raz

voja poveavaju se dimenzije i broj bro
dova. Vitruvijanski tip gubi na znaenju,
bazilike rastu prije svega u duljinu. Jedna
ko su esti pristupi i po uzdunoj i po po
prenoj osi.
Kao posljednja velika dvoranska gradnja
na R im skom fo ru m u (str. 24, 220) pod CE
ZAROM i AUGUSTOM umjesto S em pron ije v e b a z ilik e n astaje Ju lijev a b a z ilik a . Ona
slui kao sudnica, no ispunjava i staru
funkciju trnice: ta b e m a e veteres premje
tene su na njezinu stranju stranu, te se
otvaraju prema vanjskom prolazu. Prema
svim ostalim stranama dvorana je, kao
natkriveni produetak foruma, otvorena.
Umjesto helenistike arhitekture kolonada
javlja se iznutra i izvana niz rim skih a r k a
d a s bavastim svodovima u ophodima.
Helenistika lakoa zamjenjuje se tekom
ralanjenom masom, tijelo graevine ob
likovano je kao jedinstvo konstrukcije i
forme, rastvoreno sa svih strana otvorima.
Stoljee kasnije u RIMU se gradi basilica
Ulpia. najvea po tlocrtnoj povrini, jedi
na u sveukupnom sklopu carskih foruma
(str. 220). Ona vie nije samostalna grae
vina, nego je planirana kao dio cjeline
T rajan ov a fo r u m a . Njezino uzduno pro
elje, poloeno popreno na glavnu os
foruma, dominira njegovim prostorom.
Konstrukcija sa stupovima i arhitravom
pokazuje uvrijeenu shemu bazilike, ali
poveanih dimenzija i s pet brodova.
Kao novi element preuzeta je iz forumske
arhitekture polukruna ek sed ra (apsida).
Ona na oba eona kraja oblikuje zasebne
graevinske dijelove, izolirane od unutra
njeg prostora, samostalne i s vanjske stra
ne. U tlocrtu, meutim, njihovo se udvostruavanje, zajedno s poprenim pristu
pom, suprotstavlja osnoj usmjerenosti
dvorane (usp. srednji vijek, sv. 2). Tip rim
ske fo ru m sk e b a z ilik e u Ulpijevoj bazilici
na Trajanovu forumu dostie reprezentati
van oblik trajne vrijednosti. Njezin uzor
nasljeduju brojne forumske bazilike u
provincijama.
Kod bazilike u mjestu Augusta R aurica
ponavlja se i popreni poloaj prema fo
rumu i tlocrt u pojednostavnjenoj shemi
(str. 218). A pside su iznutra prostorno sa
mo jo lagano odijeljene, izvana su ve
posve sjedinjene s tijelom graevine. Op
hod je, meutim, reduciran samo na dva
bona broda du uzdunih strana. Kasnije
se u poprenoj osi pridruuje k u rija kao
samostalna prigradnja.
Naelo uzdunosti zadrava i dalje svoju
vanost. Velika bazilika u Aspendu do
biva monumentalan karakter zahvaljujui
kvadratinom p red v orju s velikim lunim
vratima. Trobrodan unutranji prostor di
jelom se iri zahvaljujui dodatnom bo
nom brodu. Dug i strog potez kolonada
usmjeren prema apsidi pojaava karakter
jednoznano orijentirane graevine. Ov
dje poinje razvitak ranokranskih arhi
tektonskih oblika.

232

Rim / Tipologija XI: bazilika 2

Maksencijeva bazilika u Rimu

Rim / Tipologija XI: bazilika 2 233

Nakon dovretka U lpijeve b a z ilik e (str.
231), carska se graditeljska djelatnost u Ri
mu prije svega okree podizanju palaa i
tenni. Od velikih dvorana u carskim palacdnvd'A ula R egia slui za dravne prijame,
bazilika palae za audijencije i savjetova
nja (npr. u RIMU: PALATIN, TIVOLI;
SPLIT. TRIER. str. 224, 226).
Napredak u tehnici gradnje svodova
omoguava naputanje postave slupova i
lukova uskim razmacima, te prijelaz u
koncepciju prostora velikih dimenzija. D on iiT rffn rta (str. 2Z8TTma veliku ap sid i fkcyja dominira uzdunim prostorom bazilike.
Tradicionalni boni brodovi i galerije re
ducirani su na nizove stupova koji, posta
vljeni ispred zida, slue samo jo njegovoj
ralambi. A u la R egia pokazuje ralambu
stopljenu sa zidom u plastiku dekoraciju.
Novi dvoranski tip razvija se u velikim term am a (str. 236) za frig id a n je i kald an je.
rije je o visokim dvoranama s velikim kri
nim svodovima i bonim prostorima s popfeno postavljenim bavastim svodovima,
ije eone strane i gornji pojas zida imaju
velike prozore. Velika dvorana toga tipa pr
vi put nastaje u T rajanovim term am a, isto
dobno kad i U lpijeva b a z ilik a (APOLODOR iz DAMASKA).
Maksencijeva bazilika. posljednja velika
rofana dvoranska graevina kasnoantiog Rima, slijedi^ kao i kasnije terme. harijanski uzor. Njezina je gradnja zapoeta
306. pod MAKSENCIJE.M a dovrena je
312. pod KONSTANTINOM. Stoji na sjeve
roistoku Foruma usporedno s prostorom
poput trga u koji se proiruje Via Sacra, na
podruju koje je prije zauzimala Domus
Aurea (str. 229) izmeu hrama Mira (Templum Pacis, str. 220) i hrama Venere i Ro
me. P redvorje se otvara prema uskom pro
lazu izmeu nekadanjeg skladita zaina
(horrea piperataria) i kolonada bono od
hrama. Tipoloki i konstrukcijski ta je bazi
lika slobodnostojea dvoranska graevina
izvuena iz uobiajenog konteksta po
uzoru na velike dvorane u term am a.
Od tipa tradicionalne forumske bazilike
sauvao se u tlocrtu uzduni osnosimetrini slijed p red v o rja , sred n jeg p ro stora i
a p sid e (POMPEJI, ASPEND, str. 231). Um
jesto bonih trijemova pojavljuju se na
svakoj uzdunoj strani tri samostalna pro
stora, posve otvorena prema sredinjem
prostoru, meusobno povezana irokim
prolazima.
KONSTANTIN se odluuje za novu orijen
taciju. Na junoj uzdunoj strani dograu
je portik. s otvorenim stubitem kao repre
zentativni ulaz sa Svetog puta, a u popre
noj osi dodaje jo jednu apsidu kao tri
bu n a/. Ti naknadni zahvati nisu bitno iz
mijenili karakter prostora.
U nutranji p ro sto r vie ne odreuju ni
zovi stupova, koji prostorno odvajaju op
hode i galerije u tradicionalnoj bazilici od
srednjeg broda po uzoru na peristil. Pro
mijenio se odnos pojedinanih lanaka

prema sveukupnom prostom. Prostorno

jedinstvo postignuto ponavljanjem pojedi
nanih elemenata jednake vanosti zamje
njuje se jedinstvom sveukupne mase. Ona
je saeta u nekoliko velikih, dijelom plastikih, dijelom plonih elemenata, u Koji
ma se neposredno opaa konstrukcija
masivne gradnje.
Obje uzdune strane otvaraju se s tri viso
ka i iroka lu k a prema bonim prostorima
s bavastim ' svodovima. Ispred irokih
sTupaca tih divovskih arkada stoje pojedi
nani k o lo sa ln i stupovi. Njihov] korintski
kapiteli (str. 208) nose konzole, izboene
u odnosu na stupac poput dijelova arhitrava: uporine toke za tri k ri n a sv od a
irokog raspona.
Snaan prostorni dojam poiva na voe
nju linija koje istiu tu p rim arn u stru k
turu. Vodee optike linije penju se od
toke na podu najprije okomito, potom u
velikom luku dijagonalno premouju
prostor te se na drugoj strani vraaju u
toku podnoja. Tradicionalni element
stupa ovdje dobiva sasvim novo kljuno
mjesto. Kao vertikala plastiki istaknuta
od zidne mase. on sakuplja sile koje se
optiki uspinju (statiki obruavaju) i ras
podjeljuju visoko iznad tla u linijama kri
nog svoda. Te pak linije povezuju svod,
zid i stupce uzduno, popreno i dijago
nalno u objedinjen p ro sto r
Elementi sekundarne ralambe uklapaju
se u isti potez linija. U obje velike apside,
u prolazima izmeu bonih prostora, u
niama stupaca i otvorima prozora motiv
polukrunog luka ponavlja se u razliitim
rasponima. Rastereivanje omeujuih zi
dova saim anjem i razvo enjem tla
n ih sila u nekoliko toaka omoguava
velike o tv o re u zidovim a
Na zidovima bonih prostora rasporeeno
je po est velikih p olu kru n ih p ro z o ra u
dva niza jedan iznad drugog. G orn ji p o ja s
srednjeg zida gotovo je potpuno rastvoren
trodijelnim p ro z o rim a u obliku segm en tn og lu ka, kroz koje u dvoranu prodire
obilje priguenog svjetla. U oblaganju zid
nih povrina i stupaca obojenim mramor
nim ploama ( opu s sectile), u jednakoj
obradi poda te u ornamentalnim i plastiki
obraenim kazetama, iskazuje se rasko
kasnog carskog razdoblja. Kolosalni KONSTANTINOV kip visok 10 m, u apsidi e
onog zida naglaava glavnu os prostora.
Nli vanjskom dijelu graevine vladaju
iste velebne mjere i povrine kao i unutra,
uz gotovo nemarni odnos prema klasi
nim antikim sustavima ralanjivanja.
Tijelo graevine neposredno se istie kao
konstruktivno oblikovana masa i kao pro
storni omota.
Maksencijeva bazilika nema izravnog na
sljednika u tipolokom razvoju. Kranstvo
koje je za KONSTANTINA postalo drav
nom vjerom stvorilo je svoj tip bazilike,
sluei se prvenstveno konvencionalnim
oblicima (str. 262).

234 Rim / Tipologija XII: terme 1

svlaionice
kupalita, bazeni

dj
I I
dD

prodavaonice
^ggtedne prostorije,
slobodne povrine,
dvorita

1 ulaz
2 otvorena povrina
3 hladna kupelj
4 mlaka kupelj
5 topla kupelj
6 specijalna kupelj
7 prostor za odmor

shema termalnog kompleksa

A enska kupelj
B muka kupelj
1 bazen za plivanje
2 palestra
3 hladna kupelj
4 mlaka kupelj
5 topla kupelj
6 specijalna kupelj

Pompeji: stabijske terme (v. tip. I)

Badenvveiler: rimsko kupalite

Kupalita u rimskim gradovima

1 izvor
2 atrij
3 termalna
kupelj

4 hladna
kupelj
5 topla kupelj
6 parna kupelj

Rim / Tipologija XII: terme I

Terme, tj. kupalita s razliito zagrijanim
bazenima za kupanje i plivanje spadaju
od carskog doba meu dravne ustanove
u svim gradovima Imperija. Iz obinih
graevina ogranienih dimenzija, namije
njenih tjelesnoj njezi, razvijaju se cen tri
za rek reaciju stanovnika velikih gradova:
reprezentativni golemi kompleksi za
port, igru, kupanje i drutveni ivot.
Pretee rimske kupaline kulture jesu g r
k a kupalita, povezana prije svega s
gimnazijima i palestrama (str. 176), sredi
tima tjelesnoga i duhovnog razvitka. Uz
njih nastaju bazeni i parne kupelji s pros
torijama za masau i odmor (OLIMP1JA, V.
st.). Uvoenje p o d n o g g rija n ja omoguuje
djelotvorno i ravnomjerno zagrijavanje u
svakom godinjem dobu.
Grki predloak prenosi se u italsku kul
turu. Ve vrlo rano pojedinci i gradovi,
napose u KAMPANIJI, iskoritavaju pred
nosti mnotva toplih izvora vulkanskog
podrijetla. Ve u II. st. privatne terme sa
stavni su dio graevinskog programa veli
kih vila u priobalnim mjestima (POMPEJI,
BAJE, HERKULANEJ, STABIJE).
T erm e u P om pejim a ve objedinjuju bi
tne prostome skupine koje kupalite pre
tvaraju u zdravstvenu ustanovu: p alestru s
prostorijama za presvlaenje i odmaranje,
otvoren bazen (n a tatio) i skupinu zagri
janih kupalinih prostorija sa svlaionicom
(apodyteriu m ) i toplom kupelji ( c a ld a r ium ), kojima je najee pridruena hladna
kupelj (frig id a riu m ) te parna kupelj
jsu d atoriu m ). Prema tlocrtu i organizaciji
prostora te rane terme pripadaju tipu u
nizu: u kupaline prostore ulazi se redom
i redom ih se istim putem naputa.
Najstarijima se smatraju stabijske term e.
Parcela priblino trapezoidnog oblika na
sjevernom rubu staroga grada (str.212) na
istoku, zapadu i jugu omeena je ulicama,
a na sjeveru privatnom kuom. Dva neu
padljiva ulaza izmeu prodavaonica u
dvjema glavnim ulicama vode u centralnu
p alestru . Na njezinoj zapadnoj strani nala
zi se otvoren bazen s prostorijama za od
mor i presvlaenje s obje strane. Na isto
noj strani iza trijema sa stupovima nalazi
se krilo s kupeljima. Njegova dva dijela,
odvojena prostorijama za loenje, oznaa
vaju se kao kupelji za mukarce i za ene.
One se sastoje od jednakog niza prostori
ja: apoditerij - tepidarlj - kalarij
U kruni frigidarij moe se ui iz pred
vorja muke kupelji, koja se sastoji od
skupine etiri p o je d in a n e ku joelji sa za
sebnim ulazom kako iz palestre, tako iz
ravno s ulice. Unato ogranienoj povrini
unutar inzule na rubu staroga grada,
opseni je prostorni program razraen
svrhovito i pregledno. Posjetilac moe po
volji povezivati mogunosti za kupanje i
port.
U Rimu u AUGUSTOVO doba postoji

235

oko 170 javnih kupelji zasnovanih na pri

vatnoj inicijativi: dijelom isto komercijal
ne naravi, dijelom zaklade zbog prestia.
Za osiguravanje potreba puka u velikim
gradovima neophodna je, meutim, sre
dinja organizacija javnih usluga. Meu
njih spadaju i javna kupalita. Od poetka
carskog razdoblja terme se ukljuuju u
opu organizaciju ivota velegrada. Pro
storni planovi, tehnika i dimenzije pove
avaju se do reprezentativnog mjerila
slubene dravne arhitekture. Za velike
komplekse razvijaju se razliiti tip ovi p la
n iranja
Oni se nadovezuju na tip u n izu , najee
s tendencijom osnoj simetriji, karakteristi
nom za rimsku arhitekturu. Udvostruavanjem prostornih skupina, djelomino i
cijelih sklopova, nastaje tip dvostru kog n i
z a . Njegove nedostatke izbjegava p rsten a
sti tip. pri kontinuiranom prijelazu iz je
dnog prostora u drugi, put od polazita
moe voditi u dva smjera i opet se vratiti
na poetak.
Veliki i mali tip carsk ih term i objedi
njuju veinu prednosti razliitih tipova u
jednom velikom kompleksu (shema pla
na, str. 236). Zrcalno jednake skupine spo
rednih prostora i specijalnih kupelji prate
s obje strane sredinju skupinu velikih
d v oran a s b azen im a. Ukljuivanje p eris
tila i trijem ova z a etnju ( am b u latio) omo
guava pojedincu, unato velikom broju
osjetilaca, gotovo sve mogue kominacije tjelesne njege, portske aktivnosti,
tjelesnog i duhovnog oputanja i usavra
vanja, te oputene razonode u drutvu ili
bez njega.
Obiaj gradnje termi i javnih kupalita iri
se iz RIMA cijelim Carstvom zahvaljujui
monoj organizaciji i tehnici. Osim grad
nje termi u vojnim logorima i u gradovi
ma iskoritavaju se i ljekovita v rela na
mjestu njihova postojanja, te se opremaju
odgovarajuim ljeilinim graevinama.
Njihova tradicija u mnogim mjestima traje
i u XX. st.
Rim sko kupalite u Badenw eileru, po
dignuto vjerojatno oko 70. n. Kr. pod VESPAZIJANOM, prua dobru predodbu o
sredinjoj graevini rimskih toplica u sje
vernim provincijama. Tlocrt pokazuje zbi
jen dvostrani sklop tipa u nizu. Njegovu
jezgru ini skupina od etiri kupaline
dvorane sagraene neposredno iza izv o
ra, u kojima su term a ln i b a z en i. Dva za
vrnuta stubita povezuju ih s usporednom
skupinom manjih kupelji, koje se sastoje
od jedne h la d n e i jedne tople ku pelji, te
od zajednike p a r n e ku pelji. Strogoj pod
jeli ovih skupina prostorija po sredinjoj
osi odgovara ustroj dvaju ozidanih ulaz
nih dvorita. Od prostora za presvlaenje
s obje strane vestibula onaj se sjeverni
moe zagrijavati za hladnog vremena.

236 Rim / Tipologija XIII: terme 2

svlaionice

UJ kupalita,

bazeni

CD sporedni prostori, hodnici

U
rAvrtovi

otvorene povrine, dvorita

uzduni presjek A-B

Dioklecijanove terme u Rimu

1
2
3
4
5

vrtovi
velika eksedra
peristil (palestra)
boravini prostor
specijalna kupelj

6
7
8
9

bazen za plivanje
hladna kupelj
mlaka kupelj
topla kupelj

Rim / Tipologija XHI: term e 2 237

Za Rimljane svih slojeva kupanje i tjelesna
njega vana su djelatnost u slobodno vri
jeme. Dravi se ovdje prua mogunost
velikodune socijalne inicijative koja si
gurno pridonosi ugledu vladara. Ve za
AUGUSTA poinje tradicija ca rsk ih
term i
Njegov zet AGRIPA sagradio je 25. pr. Kr.
kupalini kompleks prema pompe janskom uzoru ali uveanih dimenzija. Kao
prve terme s osnosimetrinim tlocrtom na
stale su oko 64. N eronove term e. Njih se
moe smatrati preteom tipa velikih c a r
sk ih term i, koji je na uzoran nain ost
varen u Trajanovim term am a, otvore
nim 109; tu se prvi put u simetrijski sutav
ukljuuju i okolni vrtovi. Taj tip variraju i
obogauju divovske graevine Karakalin ih (206-216) i Dioklecijanovih term i
(298-306). I u provincijama nastaju sklopo
vi prema istom uzorku (npr. KARTAGA,
LEPTIS MAGNA, TRIER).
Prostorni plan nudi raznolike mogunosti
za fiziku i intelektualnu rekreaciju, pove
zane s drutvenim ivotom i zbivanjima.
Na raspolaganju su:
za osobnu njegu tijela: pojedinane
kupelji, prostorije za masau i odmor;
za skupne kupaline aktivnosti:
velike dvorane s bazenima s
razliitim temperaturama vode, od
frigidarija preko tepidarija do
kaldarija;
za port: bazen za plivanje (natatio) i
palestra, uz njih slobodne povrine
u vrtovima;
za drutvene susrete i razonodu: dvo
rane i trijemovi za etnju, vrtovi s
graevinama poput nimfeja, paviljona
i tabemi;
za obrazovanje: knjinice i pre
davaonice.
U njima se pored um jetnike o p rem e u
mozaicima, mramornim intarzijama (op u s
sectile), zidnim slikama i arhitektonskim
ukrasima nalaze i pojedinana umjetnika
djela, prije svega originali i kopije znaaj
nih grkih kipara.
Podizanje i odravanje velikih komplek
sa mogue je samo zahvaljujui opoj or
ganizaciji velegradskog ivota s njegovim
tehnikim dostignuima i uslugama: vo
dovodima (str. 244), kanalizacijom, ulica
ma te carskom i gradskom upravom. Sam
kupalini pogon zahtijeva radnu snagu i
tono isplaniran raspored za dovoz go
riva, grijanje, ienje i nadzor.
Graevinska tehn ik a nadmono rjeava
problem podizanja velikih graevinskih
masa i natkrivanja irokih prostora. Teka
masivnost ranijih graevina kod termi se
zamjenjuje lakom i ralanjenijom struk
turom. Uporaba cem en tn e g ra d e omogu
uje izvedbu b av astih i krin ih svodova
velikog raspona sa sustavom raspodjele
te re ta na malen broj toaka.

Paljivo usklaena visina pojedinih dijelo

va zdanja u zonama najjaeg pritiska svo
dova odgovara postupnom podupiranju
(bazilikalni presjeci). U sredinjem podru
ju dvorane su vrlo visoke, irokog raspo
na i velikih otvora (usp. M aksen cijeva b a
z ilik a , str. 232). Protuteu stvara nii, vanj
ski prostorni pojas s manjim prostorijama
niih svodova i masivnim vanjskim ziem.
Najosjetljivije toke, poput uzdunih pro
elja frigidarija okrenutih bazenima na
otvorenom, ojaane su velikim stupcima
ili su osigurane u porn im lu kov im a (kontraforima).
Sposobnost rim skoga carsk o g doba da
stv ara n ove tipove poiva na punom
ovladavanju graevinskom tehnikom, ko
ja se novim graevinskim programima sve
vie odvaja od grkih uzora. U velikim
termama u potpunosti se razvijaju n aela
rim ske arhitekture: racionalnost, eko
nominost, oblikovanje prostora, aksijalnost, simetrinost i monumentalnost. Veli
k i c a rsk i tip termi sveobuhvatno spaja ni
zove prostora, kombinirajui ih s drugim
vrstama graevinskih sklopova.
Primjer raznolikosti i jasnoe pruaju Dio
klecijanove term e sagraene u sjevero
istonom dijelu Rima kao puko kupali
te.
One stoje slobodno sred vrtne povrine
vel. 356x316 m = oko 11 ha. Vijenac ek sed ri i p a v iljo n a odvaja taj slobodni prostor
od gradskih stambenih etvrti.
Uzduna sim etrijska os slijedi orijentaci
ju sjeveroistok-jugozapad, uvrijeenu od
T rajan ovih term i: od ulaznih vrata do sre
dita v elike ek sed re kroz sredinju skupinu
v elikih ku p alin ih d v oran a. Ona presijeca
p o p ren u os u frig id a riju , koji je ovdje
c ella m ed ia, glavno vorite svih putova i
smjerova pogleda.
Veliko sjecite osi u uzdunom je i u po
prenom smjeru dopunjeno u sporedn im
osim a. Najvanije teku bono uz uzdunu
os (kao suha os) kroz apoditerij i palestru, te bono uz poprenu' os (kao mo
kra os) kroz m a le ku p a lin e d voran e.
Posjetioci se rasporeuju od glavnog ula
za ili prema vrtovima ili prema ulazima
koji se nalaze sa strane otvorenog bazena
( n atatioj. Od dva usporedna puta jedan
vodi kroz ulaznu dvoranu (predvorje) bo
no od bazena za plivanje u prostorije za
prijam izmeu p a lestre i frig id a r ija , a dru
gi kroz vestibu l u apoditerij a odande u
palestru, u posebne kupelji i u prostorije
za odmor, odnosno sa strane prema baze
nu za plivanje. Poprene veze omoguuju
prelaenje ili obilazak po volji posjetioca.
Simetrija i aksijalnost nisu samo estetski,
ve su istodobno i funkcionalan i praktian
sustav reda, koji u graevinskom sklopu
veliine gradske etvrti omoguuje lako
snalaenje zahvaljujui transparentnosti
arhitekture.

238 Rim / Tipologija XIV: kazalite

Tlocrtna shema prema Vitruviju

___I pozornica

orkestra, hodnici
:___ j prostor za gledaoce

1
2
3
4

gornji trijem
klinasti odsjeci
stubita
ophod

Aspend: kazalite (rekonstrukcija)

Rimsko kazalite kao tip objedinjujue arhitekture

5
6
7
8

orkestra
pozornica
zid pozornice
graevina pozornice

Rim / Tipologija XIV: kazalite 239

Tradicija je kazalita u Rimu razmjerno mla
da. Prvi ludi scaenici prema grkom uzo
ru odrani su 240. pr. Kr. (dramatiar: LIVIJE ANDRONIK). Za razliku od Grke ne
dostaje, meutim, povezanost s vjerom.
Predstava je od samog poetka namijenje
na zabavi publike. Diktatori i carevi podu
piru kazalita poput svih drugih ustanova
koje imaju utjecaja na raspoloenje javnosti.
Prve kazaline graevine sastoje se od
provizornih drvenih p o sto lja s p o z o r n i
com , iza ijeg se stranjeg zida nalazi pro
stor za presvlaenje glumaca. Godine 154.
odustalo se od gradnje kamenog kazali
ta; 68. pr. Kr. gradi se drvena zgrada s po
lukrunim uzdizanjem nizova sjedala, a u
KAMPANIJI je ve uobiajena gradnja od
kamena. Tek 55-52. POMPEJ na Marsovu
polju gradi veliko kazalite od kamena
prema grkom uzoru (MITILKNA). Taj
prototip nasljeduju M arcelovo kazalite,
to ga je odluio graditi CEZAR, a izveo
AUGUST izmeu 13. i 11. pr. Kr., te goto
vo istodobno B albov o kaza lite. Taj tip
kazalita brzo se iri cijelim Carstvom te se
udomauje i na helenistikom podruju.
Rimsko kazalite preuzima sve vane ele
mente grkog kazalita (str. 200), prevo
dei ih u novu kon cep ciju kazalinog
p ro sto ra . U Grkoj je kazalite ukloplje
no u organini prostor prirode, kod Rim
ljana ono je unutranji prostor samostalne
graevine, potpuno odvojene od okolice
(autarkian prostor). Arhitektura je u izra
zitoj opreci prema prirodi, tehnika je oslo
baa od konstrukcijske povezanosti sa
strukturom zemljita i od optike poveza
nosti s krajolikom. Glavni elementi gr
kog uzora: prostor za gledaoce ( cav ea),
povrina za predstave ( orch estra) te po
zornica s izgraenim kulisama (scen a ) do
bivaju novi geom etrijski raspored.
VITRUVIJE prenosi shemu, koju u osnov
nim crtama potvruju sauvane kazaline
graevine. U koncentrinim polukrugovi
ma g led a lite (ca v ea , au d itoriu m ) obu
hvaa orkestru reduciranu takoer na po
lukrug, koja se gotovo i ne upotrebljava
kao povrina za nastupe. Na njoj su naj
ee sjedala magistrata. Kao pozornica
slui p ro sc en ij (p roscen iu m ), na obje stra
ne neznatno proiren i straga omeen
proelnim zid om scen e (sc e n a e fro n s), a s
bokova njezinim istakn u tim k rilim a (versurae). Grki proscenij, koji polukruna
orkestra tek dotie u jednoj toki, sa stra
ne je slobodan i odvojen od gledalita. U
rimskom pak kazalitu krug opisan oko
sredita dijelom prolazi iza zida scene.
Upisani dvanaesterokut (usp. deseterokut u
EPIDAURU, str. 200) odreuje u zidu scene
pet vrata (portali) nasuprot pet stubita do
njeg dijela gledalita kavee. Podloga te eg
zaktne ali pomalo krute geometrije jest su
stav osi koje se sijeku u sredinjoj toki.

Rimska se tradicija jo izrazitije potv ruje

u unu tranjem p ro sto ru i vanjsk om
obliku graevine
Izvana visoki prsten zida s viekatnim ar
kadama obuhvaa ljevkasto gledalite.
Ono poiva na sustavu nadsvedenih, kon
centrinih hodnika, radijalnih stubinih
krakova te potpornih zidova fusp. K olosej,
str. 240). Brojevi koji obiljeavaju razne
hodnike i stubita odgovaraju oznakama
na ulaznicama posjetilaca. Kazalite se ta
ko puni i prazni u kratkom roku.
Kod slobodnostojeih kazalita ulazi ras
poreeni oko cijelog polukruga vode iz
ravno na stubita za odgovarajue redove
gledalita. Kod kazalita na padini brijega,
npr. u ASPENDU, vanjski hodnik u prize
mlju ima ulogu razd iieln og p rsten a za raz
voenje posjetilaca koji naviru s eonih
strana. Gledaoci koji idu na gornje redove
dolaze na svoja mjesta s padine brijega
kroz trijem iznad gornjeg dijela gledalita.
B o n i eo n i z id o v i koji se diu u punoj vi
sini, esto su izvedeni kao dvostruki zido
vi s uskim unutranjim prolazima; spajaju
se s bonim rizalitima scene istaknutim
poput kula, te skupa s uvuenim eonim
zid om sc en e omeuju prostor pozornice.
Bogata arhitektura eonog zida scene
(usp. str. 210) objedinjuje prostor kazali
ta. Konzole na vijencu zavrnog trijema
nose niz jarbola za razapinjanje je d a r a
p latn en og krova. Slina konstmkcija jar
bola i napete uadi podrava drveni rez o
n an tn i p o k lo p a c iznad pozornice.
Tri (rjee pet) portala u zidu scene i po
jedna na bonim krilima slue glumcima
za nastupe. Kod VITRUVIJA spominju se
jo i trokutaste k u lise na okretanje, to sto
je koso u uglovima. Za sveane ulaske ili
masovne prizore predvieni su lukovi
prolaza koji vode ispod gledalita, a koji
se spajaju bono od orkestre (usp. str.
200). Iznad njih nalaze se trib u n ali, otvo
rene loe proscenija za odgovorne slu
benike kazalita ili za visoke goste.
Kazalite u Aspendu, to ga je u II. st.
pod MARKOM AURELIJEM podigao arhi
tekt ZENON, spada meu najbolje sau
vana kazalita u provincijama. Unato po
loaju na padini brijega i arhitektu Grku,
ono u potpunosti odgovara rimskom osje
anju prostora. Prsten gledalita i scenska
graevina kao zatvorene graevinske ma
se stoje visoko iznad grada. Zatvoreni
prostor za oko 7000 gledalaca u potpu
nosti se usredotouje na pozornicu i viso
ku scensku pozadinu.
Nakon propasti Rimskog Carstva i pobje
dnikog nastupa kranstva, tradicija anti
kog kazalita posve je zamrla. Kad je u
doba ren esan se, poslije gotovo jednog ti
suljea, obnovljena, rimsko je kazalite
sluilo kao polazna toka nove europske
kazaline arhitekture.

240 Rim / Tipologija XV: amfiteatar

tlocrt na razliitim razinama

(=

redovi sjedala

borilite

sustav hodnika

A izvorna gradnja
B dogradnja kata

a prizemlje
b 1. kat
c meukat
d 2. kat
e 3. kat
f 4. kat

20m

presjek i vertikalna projekcija (v. K.o. II, str. 208)

Prototip: Kolosej u Rimu

Rim / Tipologija XV: amfiteatar 241

Od predstava i svakovrsnih igara rimsko
su gledateljstvo najvie oduevljavale bor
be gladijatora (ludi gladiatorii). Njihovo je
podrijetlo u etruanskim pogrebnim igra
ma, a 264. pr. Kr. ule su u rimsko drutvo
kao spomen-igre posveene preminulim
lanovima otmjenih obitelji. Senat ih 105.
proglaava slobodnom predstavom za op
instvo. Od 186. pr. Kr. pridruuju im se
hajke na ivotinje sline lovu (venationes),
a kasnije i pomorske bitke (naumachiae).
Igre se najee zbivaju u amfiteatrima.
Njihov oblik nastaje kao i kod kazalita od
provizornih drvenih tribina, koje su na po
etku opasivale borilite na forumu, ako se
igre nisu odravale u cirku s njegovim
povienim tribinama. U Rimu je pod CE
ZAROM KURIJE MLAI podigao takozvani
dvostru ki tea ta r od drva, kod kojeg su se
dva polukruna prostora za gledaoce okre
tanjem mogla spojiti u kruno gledalite.
U P om pejim a ve izmeu 80-70. pr. Kr.
nastaje vrsto kazalite za 20 000 gledala
c a . Ta graevina od kamena i zemlje naj
stariji je sauvani primjerak, u kojem se
jasno razabira temeljni oblik i organizacij
sko naelo tog italsko-rimskog tipa kaza
lita, npr.: ovalan oblik arene i g led alita,
voenje gledalaca kroz g aleriju , podizanje
prvog n iz a tribina u obliku postolja i ra z
d jeln og p rsten a iza njega kao prstena koji
prima optereenje visokoga gledalita,
ukruivanje vanjskog zida visokim lu n im
n iam a izmeu zidanih stupaca, k o n z o le
na krunitu zida za jarbole koji nose p la t
n a z a zatitu o d su n ca.
Punu zrelost i monumentalni oblik taj tip
dostie oko 150 godina kasnije u Rimu.
Carevi Flavijevci VESPAZIJAN i TIT podi
gli su 70-80. n. Kr. A m p hitheatru m Flavium (Colosseum )
Dimenzije su: duljina 187,75, irina 155,60,
visina 50,75 m. Kapacitet oko 50 000 gle
dalaca.
Oval aren e, oko 49x79,35 m sastavljen je
kao i u POMPEJIMA od segmenata kruga.
Povrina za predstave poiva na p o d z em
n o j eta i dubokoj 7-12 m s hodnicima,
rampama, stubama, dizalima, kavezima,
odajama i arsenalom za tehniku opremu
i pomagala.
K avea je, kao i u kazalitu, sagraena
oko arene u prstenovima koji se koncen
trino uspinju. Gledaoci se raspodjeljuju
prema drutvenom poloaju: na krunom
postolju s udobnim sjedalima i bogato uk
raenom ogradom sjede uglednici, loe u
poprenoj osi namijenjene su caru i tribu
nima. Potom na sve udaljenijim sjedalima
prema gore slijede imuni graani, srednji
stale, ene i masa puka. Puku su uglav
nom namijenjena stajaa mjesta ispod tri
jema na 5. katu. Na vijen cu stoji niz jarbo
la za p la tn en e za slo n e. Na krunitu zida

jarbole pridravaju ka m en e k o n z o le (v. g.).

Skupina mornara s krova trijema pomou
konopaca usmjerava platneni krov.
Struktura graevine analogna je onoj
kazalita u poveanom mjerilu. Zakrivlje
na ploha gledalita koja se uspinje pod
kutom od 37 poiva na sustavu od 7
koncentrinih prstenova a r k a d a s a stu p ci
m a koje su u vie katova postavljene je
dne iznad drugih, slino akveduktima (str.
244). Izmeu njih 80 ra d ija ln ih zid ov a
prima tlanu silu svodova i nizova sa sje
dalima u gledalitu. Meusobno su oni
povezani bavastim svodovim a. Iznad i is
pod njih stu bita vode prema razliitim
pojasevima tribina (str. 56).
Primijenjeni su svi tipovi svodova to ih
poznaje rimska graevinska tehnika: b av asti i k ri n i svod, kose p lo h e od kame
na, opeke i cementne grae. Kao statiki
kostur u zidu od opeka slui oko 560 stu
p a c a o d travertin a, meusobno uvre
nih rasteretn im lu kovim a. Veliki kameni
blokovi otrih bridova postavljeni su bez
buke, povezani samo metalnim kopa
ma. P otisn oj sili gledalita u njegovu ko
som usponu suprotstavlja se ovalni prsten
postolja irok oko 3,6 m i niski nosai ar
kada unutranjeg hodnika kao p otp ornjaci. S gornje strane op h o d n i trijem naj
vieg sloja tribina slui kao v ertikaln o
kompenzacijsko op tereen je. Monolitna
struktura p okrov a gledalita od cem en tn e
g ra d e pridonosi raspodjeli pritiska.
Statiki sustav slui istodobno i u sm jera
vanju struje posjetilaca Kao u kazaliti
ma (str. 238) brojevi na ulaznicama posje
tilaca odgovaraju onima na stupcima iz
nad hodnika i stubita, te vode prema ula
zima i izlazima.
A rhitektonska ralam ba uglavnom se
poklapa s konstrukcijom. Vanjtinom prije
svega dominiraju tri pojasa velikih arkada
postavljena u tri kata jedan iznad dragog.
Preko njih ophodi se otvaraju prema van
(str. 208). Stupci a r k a d a pokazuju tipinu
povezanost tri tradicionalna red a stupova.
Oni ovdje nemaju nikakve statike funkci
je, kao kod gradnje arhitravima, ve slue
samo ralanjivanju masivne arhitekture.
Sitni pojedinani oblici svjesno se izbjega
vaju, jer bi se u masi graevine izgubili.
Sustav ralambe tri donja kata ne nasta
vlja se na etvrtom. Njegova zidna ploha
(slino Marcelovu kazalitu) ralanjena
je plonim pilastrima i probijena malim
prozorima.
Amphitheatrum Flavium stvorio je mjero
davan tip rimskog amfiteatra. On postaje
uzorom za velika kazalita u gusto nase
ljenim i bogatim gradovima Italije i svih
provincija, npr. POZZUOLI i VERONA u
Italiji, EL DJEM u Africi, ARLES i NIMES u
junoj Francuskoj, PULA u Hrvatskoj.

242 Rim / Tipologija XVI: graevine za trgovinu i obrt

rekonstrukcija

2
] zgrade trnice
;

I ulice, trgovi

I arkade, ulice s
prodavaonicama
0

tlocrt

Rim: Trajanova trnica (v. tip. V)

40m

Rim / Tipologija XVI: graevine za trgovinu i obrt 243

Od II. st. pr. Kr. rimski privredni prostor
prerasta granice Italije. Istodobno mijenja
se i privredna struktura. Obiteljska podu
zea u obrtu i posjedi na selu sve se vie
zamjenjuju latifundijama i velikim mono
kulturama, dravnim poduzeima i privat
nim manufakturama za masovnu proiz
vodnju dobara. Oni napose slue za
opskrbu vojske i gradova, prije svega sa
moga glavnog grada. Teita proizvodnje
jesu graevni materijali, oprema za voj
sku, brano i ulje.
Sauvane su tek malobrojne p roizvodne
zgrade. Nekoliko m lin ova z a m aslin e u
Tunisu (npr. u BRISGANEU, II/III. st.),
odnosno jedan v eliki m lin u junoj Fran
cuskoj (BARBEGAL, IV. st.) pokazuju da
je rimska graevinska tehnika svojim kon
strukcijama dorasla tipovima graevina s
golemim prostorijama.
Trgovini su, napose u lukim gradovima,
potrebna velika sprem ita (h o rrea), a za
prodaju na malo p ro d a v a o n ic e (tabernae). O ne su smjetene u prizemljima na
jamnih kua (str. 225) du glavnih ulica.
Na rubovima trnica najee su oku
pljene u cijele nizove ili blokove prodava
onica, esto iza trijemova (npr. ta b em a e
veteres i n ov ae u RIMU, forum u gradu
AUGUSTA RAURICA, str. 218). Odreene
trgovake grane katkad imaju vlastite gra
evine. Poznati su primjeri na forumu u
POMPEJIMA: m aceilu m kao trnica ive
nih namirnica i E u m ah ijin a z g ra d a za tr
govinu suknom.
U lukom gradu OSTIJI opaa se oko 150.
n. Kr. prijelaz iz iste gradnje spremita
(horrea) u tip slian ro b n o j kui. Takav
su primjer i H orrea E p ag ath ian a, sjedi
te privatne uvozne tvrtke. U trokatnom
bloku graevina oko sredinjeg dvorita s
arkadama okupljen je velik broj prostorija
za skladitenje, upravu i prodaju. Uz uli
na proelja u prizemljima zgrada niu se
potom za Ostiju uobiajene taberne. U
sveukupnom dojmu arhitektura od opeka
odgovara istodobnoj gradnji stanova u ve
likim viekatnim blokovima najamnih ku
a (str. 224).
Trajanova trn ica u Rimu po veliini i
znaenju nadilazi sve privatne graevin
ske komplekse te vrste. Zapoeta vjerojat
no ve za DOMICIJANA, dovrena je oko
110. n. Kr. zajedno s T rajan ovim foru m om
(str. 220). Trnica dijelom podupire za
padnu padinu K v irin ala djelomino uklo
njenu pri gradnji foruma. Njezina je fun
kcija povezana s gradnjom izrazito repre
zentativnog forama utoliko to preuzima
brojne prodavaonice, radionice i urede,
to su se nalazili u tom gusto izgraenom
dijelu gradske jezgre, a koji su maknuti s
forama. Sustav potpornih zidova, terasa,
pristupnih ulica i stubita stvara prostor za
oko 150 prodavaonica, ureda, skladita
dijelom ugraenih u padinu i za jednu ve
liku dvoranu.
est katova stepenasto postavljenih jedan

iznad drugoga Via B ib era tica dijeli u dva

jasno odvojena odsjeka: jedan iznad,
drugi ispod ulice. Donji su katovi na i
rokoj ulici koja obilazi oko foruma i brzo
su dostupni kroz portal njegove eksedre,
iji polukruni oblik ponavlja d voetano
ark ad no p roelje s pojedinanim tabernama. Iza njih padinom vodi Via B ib era t
ica, koju na strani prema forumu obrubljuju zgrade s prodavaonicama na kat.
Na strani prema brijegu sauvala se i veli
ka zatvo ren a trn ica (aula coperta, aula
Traiani), ija tona funkcija nije poznata.
Ona je vjerojatno bila mjesto gdje se dije
lila dravna pomo u namirnicama, ali i
prostor s prodavaonicama svakovrsne po
trone robe. Prema ustroju i konstrukciji
ona moe ispuniti sve te zadatke. U njoj
se spajaju dva graevinska trakta, nalik
drugim zgradama s prodavaonicama, a
koji i na strani udoline i na strani brijega
nastavljaju stepenasto podizanje cijelog
sklopa. Slijepa ulica koja vodi izmeu njin
zasvedena je sa est velikih k ri n ih sv od o
va. Iznad tabemi poredanih s obje strane,
a ispred uvuenih gornjih etaa, popreni
se lukovi svodova otvaraju na g a le rije s
p ro d a v a o n ica m a .
Ostala spremita i trgovake zgrade vie
ne slijede polukruni oblik odreen foru
mom, ve se, slijedei uspon brijega, uk
ljuuju u gradsku etvrt na Kvirinalu. Cje
lokupni sklop trnice kao i sama pojedi
nana graevina zatvorene trnice-dvorane odlikuju se usklaenou funkcije,
konstrukcije i form e
Polukruni oblik trnice ne preuzima sa
mo izvana polukruni oblik eksedre na
forumu, ve ojaava snagu upiranja o bok
brijega. Radijalno rasporeene taberne s
bavastim svodovima oblikuju meusob
no sapinjue odjeljke tlan og p rsten a koji
odolijeva pritisku zemlje, a istodobno pre
uzimaju vertikalni pritisak etae s tera
som. U arhitektum s lu kov im a o d op ek e
ugraeni su kontrastni elementi okv irn e
kon stru kcije od svijetlog kamena. Oni ne
prekrivaju samu stmkturu graevine, ne
go ju ine lakom. Kontrast izmeu polu
kruga s tabemama uputenog u padinu
brijega i otvora prodavaonica na zatvore
nom konkavnom proelju eksedre stvara
dojmljivu sliku kompleksa.
Na putu prema trijeznoj i svrsishodnoj
arh itek tu ri najdalje je, ini se, otila zgra
da z atv oren e tr n ic e . est krinih svodo
va od cem en tn e g ra e poiva na k o n z o la
m a od kamena, istaknutim na stupcima
od opeke. O tvoreni p o tp o rn i lukovi
premouju ulice s prodavaonicama na
gornjoj etai, odvodei potisak svodova
na zidove gornjeg niza prodavaonica.
U Trajanovoj trnici jasno se vide obrisi
novog specifino rim sk og stila m asivne
gradnje. Njemu vie nije potreban heleni
stiki kanon oblika, on volumene rala
njuje jednostavnim, tehniki uvjetovanim
formama nastalim na temelju novih kon
strukcijskih odnosa.

244 Rim / Tipologija XVII: inenjerske gradnje

53
-
11

0
0

c
o

CL

rco

O
0
>

Akvedukti i mostovi

fO

Rim / Tipologija XVII: Inenjerske gradnje 245

Za organiziranje Rimskog Carstva bila je
potrebna mrea prometne i komunalne
infrastrukture: putovi na zemlji i vodi, lu
ke, mostovi, vodovodi i kanalizacija.
Izgradnja strateke mree cesta poinje
312. pr. Kr. s A pijevom cesto m (Via App ia) od Rima do Kapue. Rimske su ceste
najee slijedile konfiguraciju zemljita.
Mostovi se isprva grade samo na malom
broju prijelaza preko rijeka i dolina.
U Rimu u V. st. pr. Kr. m ost o d d eb elih
b rv a n a prema etruanskom uzoru, P on s
su b liciu s, zamjenjuje skelu kojom se pre
lazio Tiber. 55. pr. Kr. CEZAR je u deset
dana dao premostiti RAJNU m ostom o d
b rv an a, uvrenim potpornim i popre
nim gredama. Na vanim prijelazima
m ostovi od k am en ih stu p aca s kolni
cima od brvana zamjenjuju drvene mo
stove, npr. u Rimu, 179- pr. Kr. P on s A em ilius. Takve se konstrukcije rabe tije
kom itave antike, npr. za KONSTANTINA u TRIERU i KOLNU (15 stupaca, du
ljina 420 m).
Napredak u tehnici gradnje svodova om o
guuje gradnju kamenih lun ih m o sto
va. 142. pr. Kr. svodove najprije dobiva
P on s A em ilius. Slijedi ga 62. pr. Kr. danas
jo posve sauvan Pon s Fabricius, prije
laz na Tiberski otok. Njegova dva geomet
rijski savrena p o lu k ru n a lu k a dopunje
na su ipod rijeke p rotu lu kov im a, tako da
oblikuju puni krug. Oblikom konstrukcije
oni odgovaraju VITRUVIJEVOJ teoriji (str.

26).

Luni mostovi sauvani ili rekonstruirani

u Italiji i provincijama pojavljuju se kao
varijante jednog o sn ovn og oblika Nji
hove glavne znaajke jesu:
1. Lukovi oblikovani kao isti polukrugovi
odn. segmenti kruga. U nekim sluaje
vima lukovi su protulukovima dopu
njeni u puni krug.
2. Kolnik koji se penje prema sreditu,
prianjajui to je mogue tjenje uz luk.
3. Stupci mostova nisu posebno naglae
ni, ploni su zidani elementi izmeu
dominantnih lukova. Kod stupaca
izloenih struji dograeni su kljunasti
valobrani. Nema naglaavanja potpomjaka niti funkcije noenja.
4. Rasteretni lukovi u ziu iznad stupaca
izloenih struji i potpornjaka na obali
slue za prolaz nabujalih voda.
Odreeni oblik m o sta proizlazi iz broja i
slijeda tih elemenata, a u skladu sa:
a) irinom podruja koje valja premostiti
= broj i irina lukova
b) razlikom u razini izmeu ceste i povr
ine vode, odn. dubinom doline =
visina lukova i nagib kolnika do tjeme
ne toke mosta.
Osim tih konkretnih pretpostavki presud
ne su i p ro p o rcije luka i stupaca Domi
nantan element uobiajenih mostova go

tovo je uvijek luk. S tu pac je veinom u

drugom planu. Kao snaan naglasak kat
kad djeluje samo v alob ra n prigraen u
smjeru iz kojeg dolazi struja rijeke (npr. u
VERONI). Odnos se mijenja kod dubokih
dolina gdje visoki stupci moraju podii lu
kove iznad dna doline. Tada lukovi i
stupci ine jed in stv en u a rk a d u , a v ijen ac
oznaava u porin u zon u .
ee nego kod mostova takve su arkade
karakteristine za akvedukte.
Zidani vodovodi dovode pitku vodu u
gradove esto s udaljenih izvora u brdi
ma. Zbog slabog, ali kontinuiranog pada,
doline na njihovu putu mogu se premos
titi jedino pomou visokih mostova. Tije
kom stoljea Rim je za svoje stalno rastu
e potrebe izgradio 24 vodovoda. Najsta
riji meu njima, Aqua Claudia, nastao je
u doba cenzora Apija Klaudija istodob
no kad i Apijeva cesta (v. g.). U vizuri gra
da jasno se istiu esto v iekatn e a r k a d e
akvedukata.
Provincije nasljeduju primjer glavnoga
grada. Znameniti P on t du G ard dio je vo
dovoda sagraenog oko 15. pr. Kr. za ca
ra AUGUSTA, kojim je u grad NIMES do
vedena voda iz udaljenosti od oko 50 km,
s padom od 0,3-0,4%. Dvoetani akvedukt
premouje dolinu rijeke GARDON u
duljini od oko 275 m i na visini od oko 49
m. - Donji red arkada sastoji se od est
lukova visokih oko 20 m, raspona od oko
15,75-21,50 m. Otvor iznad ljetnog rije
nog korita osobito je irok. Dragi red ar
kada neznatno je nii, no njegovih 11 lu
kova odgovara donjima.
Ozidani k a n a l z a vodu visok 1,85 m, i
rok 1,20 m poiva na osobito niskom nizu
arkada s 35 lukova, ija je postava stupaca
usklaena s velikim arkadama (srednjoj
arkadi odgovaraju etiri, ostalim arkada
ma po tri mala luka). Takva postava luko
va ne proizlazi ni iz kakve tehnike nu
nosti, ve ponajprije slui poboljanju cje
lokupne proporcije akvedukta.
Osobitost su kameni blokovi koji slino
konzolama izbijaju iz luka iznad vijenaca
uporita (imposta). Tijekom gradnje oni
su sluili za podravanje g ra ev in skih
skela, a poslije nisu otklesani, bilo zbog
namjere da ih se iskoristi kod kasnijih po
pravaka, bilo zbog elje za ritmizacijom
stupova. Zie arkada oci obraenih klesanaca vezano je bez buke i bez metalnih
kopi, kanal za vodu sazidan je od opeke
i obloen vodootpornom bukom.
Slino oblikovanje arkada, ukljuujui i
konzolne kamenove, pokazuje most u
Narniju u Umbriji, sagraen takoer za
Augusta. Paljivo proporcioniranje tih na
mjenskih graevina nije samo znak augustovskog klasicizma, ve prije svega
dokaz kako su visoko znaenje Rimljani
pridavali arhitekturi tehnikih graevina.

246 Rim / Tipologija XVIII: svetita

sakralne graevine
trijemovi sa stupovima,
sporedne zgrade
dvorita, trgovi

1 supstrukcije
2 Via Tiburtina
3 rampa sa stubitem
4 eona graevina
5 eksedra sa stubama
6 terasa
7 hram
8 Porticus triplex

Tivoli: Herkulovo svetite

(rekonstrukcija)

i-- *

1 predvorje
5 trijem
2 preddvorite
6 Jupiterov hram
3 dvorite s oltarom 7 Bakhov hram
4 oltar
Baalbek: Jupiterovo svetite

Svetite kao sakralni forum

Rim / Tipologija XVIII: svetita 247

Rana italska svetita, kao pretee rim
skih, otkopana su samo u neznatnim os
tacima. Za Rimljane su od presudnog zna
enja graevine Etruana. Tragovi tlocrta,
fragmenti hramova, VTTRUVIJEVI opisi i
niz predaja to su ih preuzeli Rimljani do
putaju zakljuke o nekim tem eljnim na
elim a etruanskog planiranja.
Svako etruansko svetite predstavlja
tem p lu m u prvotnom znaenju te rijei:
omeena, posveena povrina, sa sjec i
tem o si orijentiranim prema jugu ili pre
ma istoku. Osi se odraavaju i na grad,
krajolik i nebo kao prostor djelovanja i
promatranja. S njega opaene prirodne
pojave (munje, let ptica) sveenici i auguri tumae kao znakove bogova uoi ne
ke vane odluke. Templum dopunjuje ku
a ili jednostavnije h ram za kultni kip ili
rtv en i oltar.
Nasuprot raznolikosti grkih svetita Etruani stvaraju jednu tem eljnu shem u,
koja stoji na kraju razvitka, tijekom kojeg
se struktura starijih .prirodnih svetita pri
lagoena terenu slino kao i u urba
nizmu - nadomjeta strukturom prema ge
ometrijskim pravilima. Podudarnost pra
vilnog urbanizma i svetita dokazani su u
MARZABOTTU u VI. st. (str. 212). Nasup
rot tome, Ju p iterov o svetite na K apitoliju
u RIMU, sagraeno za etruanske vlada
vine, prilagoava se obliku breuljka bre
menitog tradicijom.
Rim ska svetita svojim ustrojem opona
aju etruansku shemu. Kao novi ele
menti pridruuju se trijem ovi prema hele
nistikom uzoru. Prvotno slobodnu povr
inu oni omeuju u prostor trga, kojim
dominira hram na postolju (str. 248). Sve
tite tako poprima oblik sak ralnog foru
ma. Na slian nain svaki gradski forum
dobiva jedan hram kao dominantu (str.
218, 220). Slinost obaju tipova trga i isto
vjetnost politikoga i sakralnog foruma
odgovara uskoj isprepletenosti javnoga i
vota i kulta.
Preuzimanjem grkih oblika arhitekture
rimsko graditeljstvo istupa iz italskog pro
vincijalizma, te se ukljuuje u jedinstvo
mediteransko-helenistikog svijeta oblika.
Na koncu republikanskog razdoblja, u SULINO doba, sagraena su terasasta sve
tita kao zaeci specifino rimske monu
mentalne arhitekture na novoj tehnikoj
podlozi. U PALESTRINI, TIVOL1JU, TERRACINI i SULMONU tip pravilnog svetita
s hramom na postolju, trijemovima i otvo
renim stubitima po helenistikom uzoru
povezuje se s novorazvijenom supstrukcijskom arh itekturom
Kod svetita H erkula Pobjednika (Her
cules Victor) u Tivoliju glavna terasa po
iva na visokoj p o d g ra d n ji od potpornih
zidova, nasutih dijelova i bavasto nadsvedenih prostora, koje presijeca tunel

jedne od glavnih rimskih cesta ( Via Tiburtina). D v oetan i trijem ovi, od kojih su
gornji uvueni, ine arhitektonski okvir iz
kojega hram izlazi kao d om in an ta Na
p o sto lje h ra m a u visini gornjeg trijema vo
di iroko otvoren o stubite. Ispred njega
uputen je u terasu step en asti p olu kru g
slian kazalinoj kavei, koji opasuje mali
trg slian orkestri. Na njega se s razine uli
ce s obje strane uspinju stu b in e ram pe.
Visoka proelna gradnja poput zida scene
zatvara trg i terasu. Istodobno ona kao
protutea hramu dominira njegovim predprostorom. Unato rasprostiranju terase u
irinu usporedno s padinom brijega, sim etrijska os naglaena je i monumentalizirana stupnjevitim uzdizanjem graevina.
Prednji trg i stepenasti polukrug skupljaju
i centriraju putove koji vode s obje strane
prema dominanti hramskog zabata, to se
malo-pomalo pojavljuje pri uspinjanju.
Otvoreno stubite koje se uspinje prema
predvorju hrama vodi kretanje po osi sve
do svetita, do mjesta gdje je stari tem
plu m a u g u r a le .
Sklonost oblikovanju otvorenih prostora
omeenih sa svih strana nastavlja se na
carskim fo ru m im a u RIMU (str.220). .Trg
uokviren trijemovima i postavljen u sjeci
te osi s dominantom hrama proirio se
kao uobiajeni tip imperijalne reprezenta
cije po svim provincijama. Zbog osobito
sti mjesnih kultova, nastaju inaice koje
bitno ne mijenjaju temeljni tip. Najvei sa
kralni forum rimskog Istoka jest Ju p ite ro
vo svetite u Baalbeku. U njemu se rimsko-helenistika shema povezuje s tradici
jom sirijskog kulta boga Baala. Neuobia
jeno velik hram, pseudodipter prema jonsko-maloazijskom uzoru (str. 192), stoji na
visokom p o d iju sa irokim otvoren im stubiem .
Trg je okruen dvobrodnim trijem ovim a s
nizom ugraenih eksedri i dvorana. Nasu
prot hramu, oko estostranog p red n jeg
dvorita podignuta je skupina graevina
kao dominanta vanjskog prostora: iznad
iroko poloenog otvorenog stubita die
se p red v orje izmeu dvije ku le, sa sredi
njim visokim u lazn im lu kom ispod zaba
ta (sirijski zabat, str. 208). Prolaz s trojim
vratima vodi u dvorite h ram a. O s cijelog
kompleksa naglaena je od predvorja pa
do unutranjosti hrama irim razmakom
srednjih stupova odnosno otvora vrata.
Unato zapreci to je ini visoki toran j
o lta ra s promatrakom kulom prema sirij
skoj tradiciji, dosljedno je provedena aksijalnost, ralamba prostornih nizova i
stupnjevanje visina.
Sredinje podruje Jupitera Heliopolskog
dopunjuje skupina daljnjih sakralnih gra
evina. Djelovanje Jupiterova hrama oso
bito je pojaano usporednom postavom
jednakog, ali neto manjeg B a k h o v a h ra
m a na junoj strani.

248 Rim / Tipologija XIX: hram

etruanski hram, shema

(prema Wiegandu)

r
!

___ * L .J#

rim ski hram, shema (prema Vitruviju)

NTmes: Maison Carree

a prednja strana, b bona strana, c tlocrt

2 0m .

Rim: hram Jupitera K apito lijsko g

Hram na postolju kao standardni tip

Rim / Tipologija XIX: hram

U rimskoj sakralnoj graevini stapaju se
staroitalski, etruanski i grki elementi.
Njezina prostorna koncepcija smatra se
staroitalsKo-mediteranskim
nasljeem.
Grki uzor djeluje formalno na pojedinos
ti arhitekture i plastikog oblikovanja. Ne
kadanjoj prevlasti Etruana odgovara
njihov utjecaj na vjerske obrede, organiza
cija svetita (str. 246) i tem eljni oblik
h ram o v a
Prve kue za kultne kipove potjeu vjero
jatno od praoblika egejskog m eg aron a
(str. 134), zajednikog Grcima i Etruanima. Podjela graevine u glavni prostor i
predvorje odrala se sve do kasnog raz
doblja; jednako tako i tipine znaajke dr
vene gradnje, npr. iroka postava nosaa
predvorja u ravnini sa zidovima ele.
Svi etruanski hram ovi stoje na p od iju ,
upadljivo izdignuti iznad svetog podruja
i okolnih zgrada. Na proelnoj strani iro
ko otvoreno stubite penje se prema p re d
vorju sa stupovima. Umjereno nagnut
dvostren i krov sa svih je strana izrazito
naputen. Njegov pokrov od peenog gli
nenog crijepa na strehama i na eonoj
strani zavrava raskonim u krasn im crep ov im a. Na proelnom zabatu esto stoje
plastiki ive sku p in e fig u r a od terakote
(Apolon iz Veja).
2a tlo c rt VITRUVIJE prenosi odnos du
ljine prema irini = 6:5, ela i predvorje
zauzimaju po pola duljine. U produet
ku zidova ele stoje po 2 stupa, na koji
ma poivaju glavne grede krovita. Tako
uz Irod ijeln u elu nastaje predvorje sa
est traveja i etiri p r o e ln a n o sa a . Sre
dinji traveji, proireni kao i srednja ela,
naglaavaju usmjerenje hrama. VITRUVI
JE opisuje iskljuivo etruanske hramo
ve iz Augustova doba. Sporno je potjee
li trodijelna ela od prvotno etruanskog ili pak rimsko-latinskog tovanja
nekoga boanskog trojstva. Poznati su i
etruanski odnosno staroitalski hramovi
s tlocrtom iz d u ljen o g p ra v o k u tn ik a u
odnosu 2:1, s jednom prostranom elom
i predvorjem s 2 ili 4 proelna stupa, bez
unutarnjin nosaa.
Rimski h ram o v i preuzimaju tip hrama
na postolju s predvorjem i otvorenim stu
bitem. Naglaavanje usmjerenja i frontalnost esto se pojaavaju umetanjem hra
ma u trg svetita, koji je slian forumu. U
Rimu se s vremenom pojaava grki utje
caj.
H ram Ju p ite ra Kapitolijskog, glavni
hram mlade Republike, podignut jo u
kraljevsko doba, posveen 509. pr. Kr., u
nadmetanju s grkim gradovima (CUMAE,
TARENTUM) dobiva p ro elje sa est stu po
va i nastavak stupova na stranama, ime
nastaje neka vrsta ophodnog trijema. Tro
d ijeln a ela , prostrano p red v orje i pun
stran ji zid , krovna konstrukcija i dekora
cija imaju naglaeno etruansko-rimski

249

karakter. On je sauvan u tlocrtu i jezgri

zgrade pri svim obnovama, dok se obli
kovanje vanjtine promijenilo u carsko
doba u duhu helenistikog stila.
Od II. st. pr. Kr. sve se vie opaa utjecaj
grkih sakralnih graevina. Drevni nain
gradnje drvetom sa svojim tekim, zdepa
stim proporcijama uzmie pred stroom
izvedbom i preuzimanjem grkih redova,
prije svega korintskog (str. 206).
Mijenjaju se i tlocrti. Stranini odnos po
vrine postolja pomie se na oko 5:3 do
4:2. Poveavanje duine najvie se odra
ava na eli. Umjesto trodijelan, prostor
ele najee je jednodijelan, a na njega
se nadovezuje prostrano predvorje bez
unutranjih nosaa. Temeljnim se tipom
smatra hram s jednodijelnom elo m i
predvorjem s etiri p ro eln a stu pa (tetrastylos) u dubini od 2-3 jarma. Razmak iz
meu srednjih stupova prema staroj tradi
ciji najee je povean. Proelje je esto
proireno na est stupova lh ex asty los) s
bonim trijemom (jala) koji, slino kao
kod grkog hrama, vodi du bonih stra
na do stranjeg zida ele ili do p rotu p o
a rn o g zid a.
Pri nedostatku mjesta i kod manjih hra
mova dogaa se da niz p olu stu p ov a ili p ilastara, prislonjen uz zid ele, kao slijepa
arhitektura nastavlja red stupova iz pred
vorja (NtMES).
U carskom razdoblju pojavlju se kom bi
n iran i tipovi i kolosalne dimenzije, prije
svega u Rimu i na helenistikom istoku,
gdje se sklonost raskoi spaja s rimskom
potrebom za reprezentacijom. Proelja s
osam ili deset stupova, oponaanje gr
kog periptera na visokom postolju (BAALBEK, str. 246), umetanje a p sid e u stranji
zid ele, b av asti sv od u eli, razni oblici
plastike slijepe arhitekture na njezinim
zidovima sve su to znaajke razliitih
epoha, iji je stil presudno odreen vo
ljom pojedinih careva. (FLAVIJEVCI. SEVERI, sirijski barok). U proporcijama
osobito su skladni hramovi s poetka car
skog razdoblja.
Dobro sauvan primjer tog au gu stovskog
klasicizm a" jest M aison C arree u Nime
su. hram nastao za namjesnitva AUGU
STA i AGRIPE. Tlocrt se sa straninim od
nosom od oko 1:2 i brojem stupova od
6:11 pribliava grkim uzorima. Red vit
kih korintskih stupova kao slijepa arhi
tektura obilazi graevinu i sa stranje
strane. S visokim postoljem, prostranom
elom, te predvorjem i stubitem koje se
uspinje do njega on je potpuno u rimskoj
tradiciji. P oseb an oblik ine hramovi s
p o p ren o p o lo en o m elom , predvorjem
ispred svetita i otvorenim stubitem, koji
se diu na razliitim mjestima u RIMU
( stari P an teon , H ram S loge n a F oru m u ,
V ejovov h ra m n a K ap itoliju ). Njima valja
pribrojiti i niz k ru n ih h ra m ov a (str.
250).

250 Rim / Tipologija XX: centralna gradnja 1

Rim: Vestin hram

0

10m

A prizemlje
B kat

Split: Dioklecijanov mauzolej

Rim: hram Minerve

Iscjeliteljice (Minerva Medica)
a tlocrt, b presjek
1 vrtna dvorana
2 vestibul
3 nimfej
4 kontrafori

sredinji prostor

Rim: Panteon (v. tip. XXI)

Tipovi rimskih centralnih graevina

ophodni trijem

C 33

sporedni prostori

Rim / Tipologija XX: centralna gradnja 1 251

Tehnika i oblici prapovijesnih krunih
graevina (str. 84, 148) s kulturnim su
strujanjima dospjeli iz istonoga u zapad
no Sredozemlje, gdje se potvruju stolje
ima nakon propasti mikenske kulture.
Njezine prostome ideje u rimskim su cen
tralnim graevinama dobile novi zamah.
Isprva Rimljani od Grka preuzimaju oblik
tolosa, kru n og h ra m a s elom krunog
oblika i op h od n im trijem om (str. 194). On
prije svega slui kultu podzemnih boan
stava i heroja, npr. boga zdravlja Eskulapa, Veste, Herkula.
Najvaniji meu tim tolosima u Rimu jest
Vestin h ra m n a Forum u. U njegovoj e
li na ognjitu gori sveta vatra, koju uvaju
vestalinke, a u ijem se plamenu kao ne
vidljivi numen tuje Vesta. U tom sluaju
tolos se moe tumaiti kao prenoenje
starolatinske kmne kolibe u monumen
talni kameni oblik, povezan s oblikom
rimskog hrama na postolju (str. 248).
Sauvani hram predstavlja inaicu u gra
diteljskom stilu razdoblja III. st. na temelji
ma iz Augustova razdoblja. Stupovi korintskog reda stoje na zasebnim postolji
ma, koja se punim volumenom istiu na
krunom podiju. Otvoreno stubie izme
u istaknutih zaslona daje centralnoj gra
evini z n a a jk u u sm jeren ja. Plitka stepenasta podgradnja jo jednom izvana opi
suje krunu liniju.
Za svoje monumentalne grobnice Rimljani
od Etruana preuzimaju staromediteranski
tip krunoga grobnog numka. tumula. Iz
nad naclsvedenih grobnih komora, koje
simboliki predouju stanove, izdie se rav
nomjeran zemljani humak obrastao travom,
omeen postoljem od obraenih klesanaca. Vjerojatno se ovdje, u konzervativnoj
grobnoj gradnji, sauvao tip drevne u n jaste ku e u svo]im razliitim osnovnim kon
strukcijskim inaicama (pleterni pokrov,
konzolna kupola). Taj tip svoj najvei do
met postie u Augustovu mauzoleju, vi
sokom oko 44 m. Od sredine I. st. pr. Kr.
oblik humka zamjenjuje se monumentalno
poveanim zid an im valjkom , na ijem se
vrhu, iznad nadsvedene grobne komore,
nalazi zemljani humak pokriven raslinjem.
Prototipom se moe smatrati grob CECILIJE METELE. Kod Hadrijanove grobnice
(danas Castel SantAngelo) zidni valjk na 10
m visokom kvadratinom postolju dostie
promjer od 64 m.
Gotovo istodobno s velikim zidanim pr
stenovana, zahvaljujui razvoju tehnike
gradnje svodova (cementna graa), nasta
ju k u p o lasto n ad sv ed en i c e n tra ln i
prostori. Oni se u sve veim dimenzija
ma nameu kao prostorne dominante i
kod velikih profanih graevina, prije sve
ga u carskim vilama (D om us A u rea, P iaz z a d'O ro u H a rijan ov oj vili). Poveziva
nje zidnog valjka s kupolasto nadsvedenom dvoranom vodi k novim oblicima sa
mostalnih cen traln ih graevina
Kao veliki uzor nastaje 118. n. Kr. Pante

o n (str. 252). Golema kruna kupola izva

na se tek jedva opaa - ona optiki tone
u zidni omota. Njezini stu pn jeviti prsten ovi slue kao prijelaz iz valjka u kupolni
oblik. P retprostorom vie dominira p re d
v orje (p rom ai) slino hramu sa stupnjevi
to udvostruenim troku tastim zab atom ,
nego sama kruna graevina iza njega.
Temu formuliranu u Panteonu Rimljani su
varirali u mnogim sakralnim i profanim
graevinama. Osobito elegantna inaica
nastala je u kasnom carskom razdoblju u
takozvanom h ram u Minerve Iscjeljiteljice (M inerva M edica) Deseterokutna
centralna graevina promjera oko 25 m,
sagraena oko 320., sluila je caru LICINIJU kao vrtni paviljon, a izdie se iznad je
dnog dograenoga nadsvedenog p red v or
j a i dvaju bonih n im feja. Donji je pojas
rastvoren zid n im stu pcim a izmeu kojih
se razvijaju svodovi devet n ia konveksno
ispupenih prema van, neke su prolazima
izmeu stupova otvorene prema nimfejima. U gornjem pojasu deseterokuta nala
ze se veliki p ro z o ri s p olu kru n im lu kovi
m a. Izvana je prijelaz u kupolu postignut
stepen astim prsten ovim a; iznutra se na
krunoj kupoli istiu reb ra o d o p ek e z a
p o ja a n je, izmeu kojih se deset segm e
n ata k u p ole gotovo neprimjetno povezuje
s deseterokutom zida. Jak o rastvaranje
zidnog omotaa ugrozilo je graevinu, pa
su dogradeni k o n tra fo ri koji prihvaaju
pritisak kupole, i
Centralni prostor s kupolom poinje pre
vladavati i kod kasnoantikih carskih m a
uzoleja, zamjenjujui tradicionalan trav
nati humak iznad masivnoga grobnog valj
ka. Iz IV. st. u RIMU su sauvani npr. Tor
d e' Schiavt" i M au zolej c a r ic e H elen e, u
SOLUNU G alerijev m au zolej.
U Dioklecijanovu mauzoleju u Splitu
(str. 228) u novoj sintezi objedinjeni su zid
ni valjak iji je unutranji prostor nadsveden kupolom i tolos okruen stupovima,
u hram i grobnicu za diviniziranog cara.
O ktogon sfian kuli kao jezgra graevine
zamjenjuje uobiajen zidni valjak. U unu
tranjosti donji pojas zida ralanjen je nai
zmjeninim p rav oku tn im i p olu kru n im
n iam a; gornji ostaje gladak. D va red a su p erp o n ira n ih stu pova, postavljena ispred
zida, odgovaraju dvjema vanjskim etaa
ma. Istodobno oni prostom oduzimaju te
inu i naglaavaju prijelaz u kruni oblik,
u zavrnu ljusku kupole.
Visoku jezgru graevine izvana obavija jednoetani osmerostrani p rsten asti trijem
na povienom postolju s 8 x 4 stupa ispod
jednostrenog krova. P redvorje s 4 stupa i
plitkim trokutnim zabatom upuuje na
sklonost osnom usmjerenju ak i kod cen
tralne graevine. Do predvorja u osi zabata vodi usko, uputeno stubite.
Povezivanje razliitih tipova, eklekticizam
oblika i razliitih tradicija znakovi su kas
ne antike (usp. str. 266).

252 Rim / Tipologija XXI: centralna gradnja 2

10m

1 tlani prsten
2 unutarnja ljuska kupole
3 vanjska ljuska kupole
4 slojevi od kamena
5 unutranji zidni cilindar
6 vanjski zidni cilindar

presjek

struktura konstrukcije
0

2 Om

ST

*
l

tlocrt
A prizemlje
B kat

Panteon

Rim / Tipologija XXI: centralna gradnja 2 253

Ideja cen traln o g p ro sto ra u potpunosti
je ostvarena u Panteonu. Graevina to
ju je oko 118. n. Kr. zapoeo car HADRIJAN, zamijenila je hram sa irokom elom
koji je 27-25. pr. Kr. sagradio AGRIPA.
Njegova posebna funkcija proizlazi iz
politikog programa: ukljuivanje AUGU
STA i njegove obitelji u krug rimskih dr
avnih bogova i heroja. HADRIJANOVA
novogradnja slui k tome i cjelokupnom
kultu svih boanstava kojih je stalno sve
vie. Osim toga ovdje su se (prema KASIJU DIONU) provodili najvii dravni i
sudbeni ini, vjerojatno po uzoru na
helenistike p a n th eid , okupljanje svih
bogova s carem u sredini. Oblik kupole
svojom slojevitom simbolikom odgovara
povezanosti kulta i dravne funkcije, koja
je tipina za rimski nain miljenja.
AGRIPIN Panteon bio je svojim predvor
jem okrenut prema jugu. Trg pred hra
mom nasuprot njemu omeivala je Neptunova bazilika. U njegovoj sredini stajao
je oltar. Kod Hadrijanova sklopa to mjes
to zauzima kupolna gradnja, a na mjestu
starog hrama nalazi se njezino predvorje.
Ono je sad okrenuto na sjever, prema trgu
koji je slian forumu od oko 60x120 m, i
dri se poznate osne sheme (str. 220).
Nasuprot ulaznim vratima die se pred
vorje. Njegovo z a b a tn o p ro elje s osam
stupova stoji na p od iju sa stubama (str.
250). Sedam jarmova rasporeeno je na
dva b on a trijem a i jedan iri sred in ji sva
ki nadsveden bavastim svodom s pozla
enim b ron an im kazetam a. Boni trijemovi zavravaju ap sid am a za kipove ute
meljitelja AUGUSTA i AGRIPE, srednji tri
jem vodi prema ulazu u kupolnu gradnju.
Jedan m e u p rostor slui kao prijelaz u
rotundu. U antiko doba to proelje nalik
hramu dominira trgom, dok rotundu i ku
polu gotovo sasvim skrivaju okolne zgra
de. Tek na kraju kolosalnog predvorja ot
vara se divovska kupolna dvorana.
Kugla i valjak kao osnovni geometrijski
likovi, proizlaei iz istoga tlocrtnog kru
ga promjera 43,30 m, odreuju prostorni
dojam u idealnoj proporciji od 1:1. Ta
kugla upisana je u valjak tako da njezina
gornja polovina ini njegov svod, a njezi
na donja polovina kao nevidljiva sfera do
tie tlocrtni krug tono u sreditu.
Dva prstenasta vijenaca pojanjavaju pod
jelu zida u dvije zone. U donjoj zoni iz
mjenjuju se duboke p o lu k ru n e i p ra v o
ku tn e n ie s nosivim dvostru kim stu pci
m a. Niz korintskih stu pova i p ila sta ra
ublaava kontrast izmeu tamnih udubina
nia i svijetlih zidnih ploha, te nudi ide
alan zidni potez" du krune linije. E dik u le s kipovima istiu se kao plastiki na
glasci. Red gornje zone s istovrsnim ni
zom skupina pilastara i prozorskih nia na
dva je mjesta prekinut od sjecim a bav as-

tog svoda-, iznad ulaza i iznad njemu na

suprotne glavne nie, u kojoj zavrava uz
duna os svetita.
Zavrni gornji vijenac jo jednom opisuje
kruni oblik, naglaavajui zaetak kupo
le. P et k a z etn ib p rsten ov a doarava i us
pon prema tjemenu i vrtnju oko vertikal
ne osi. U najvioj petini, gdje se zgunjava
sjena, svod je gladak. Unutarnje stepen asto su a v a n je 140 kazeta nije centrirano
prema sreditu kugle u polovini visine
prostora, ve prema sreditu njezina tlo
crtnog kruga. Tim uklanjanjem perspek
tivnog iskrivljenja kazetna staiktura u pu
noj mjeri djeluje na promatraa, a istodob
no kupola prua gotovo dojam lebdenja.
Njega pojaava kru n i otvor (o p a io n ) u
tjemenu kupole (promjer 8,72 m) kao je
dini izvor svjetla. Sunevo svjetlo to ula
zi kroz njega kao svjetlosni unj krui
prostorom uz valjakasti zid, stvarajui ive
kontraste u inae ravnomjerno osvijetlje
nu prostoru.
Formalna kompozicija s elementima hele
nistikoga oblikovnog kanona prividno
prua dojam g ra d n je lan cim a. Panteon
je, meutim, m asiv n a g ra d n ja , ija kon
strukcija ostaje skrivena promatrau. U
njoj su primijenjena sva tehnika iskustva
rimskih velikih gradnji (usp. Kolosej, str.
240).
Kupola se sastoji od unutranje i vanjske
lju ske o d cem en tn e g ra d e. Dodavanjem
razliitog materijala (plovuac, mljevena
opeka, sadra) ostvaruju se razliiti stup
njevi potrebne lakoe i vrstoe. Prihvaa
nje sila pritiska osigurano je sustavom re
b a ra o d opeke. Uzduna rebra to se radi
jalno uspinju prema tjemenu ojaana su
horizontalnim poprenim rebrima. Skupi
ne rasteretn ih lu kov a slue dodatnom oja
avanju. Svjetlosni otvor djeluje kao g orn ji
tlan i prsten , dok donji pojas kupole
prelazi u zidni sustav. Njegov pritisak to
djeluje prema van izjednaen je okomitim
teretom stu pn jevan ih p rsten ov a na van
jskoj ljusci kupole.
Rotunda je v a lja k s d v ije lju ske od zida u
opeci s kamenim ojaanjem, otpornim na
pritisak. Osam dvostru kih stu p aca preuzi
ma teret kupole raspodijeljen preko velik
ih rastretn ib lu kova.
Stupci su meusobno takoer razuprti
pomou lukova, u njihovoj unutranjosti
krune se nie suprotstavljaju silama ho
rizontalnog pritiska. Izmjena stupaca i ni
a u donjoj zoni poiva upravo na toj ras
podjeli tereta. U gornjoj zoni radijalni prstenovi i rasteretni lukovi dodatno dijele
prostor izmeu zidnih ljuski u kratke od
sjeke. Oni ine odjeljke velikog p otp or
nog p rsten a koji, analogno prstenu svjet
losnog otvora, prima potisak kupole, a
njezin okomiti teret ravnomjerno raspo
djeljuje.