Anda di halaman 1dari 8

N

a 8. o. mj. drae Irci sastanak, u kojem zakljuie, da g. Parnell ima


odmah ii u Ameriku, za pribavit Ircem priklonost amerikanskoga puka i pomo
irskih izseljenika. Pod 13. o. mj. Izdao je u Parizu g. Parnell svojim
zemljakom proglas, vrstu programa, u ime odgovora na onaj poziv. U tekih
okolnostih, u kojih je i on i njegova domovina, on kae Ircem sve, to im
kazati moe bez pogibelji, ter oituje, da e on s drugovi ostati u Irskoj i po
mogunosti raditi u saboru.
Polaze s naela, da proti neprijatelju ne valja upotrebljivati samo ona
sredstva, koja ne vode k svrhi, I pod nito da ne valja rabiti sredstva, kojimi bi se
neprijatelj sam pokoristio, g. Parnell opominje, zaklinje Irce, neka se ne dadu u
bezglavlje, u anarkiju, na ustanak. Time bi Irci, kae g. Parnell, i svojoj stvari
nakodili, i izgubili priklonost i pomo izvanjskih prijatelja i zemljaka.
Svaki nered, svaku smutnju, to ih Irci uine, Englezi e upotrebit, kako su i
dosad uviek upotrebljavali, proti samim Ircem, pae sva slina englezka nasilja budu
se nepametnim postupanjem Iraca opravdati.
Vlada, bila kakova mu drago, hoe da se suzdri i da uzuva to ima. Zato ako se
Irci pametno ponaaju, englezka e vlada sve to vea i to tea tlaenja na nje
navaljivati, i kaivati e, da mora tako raditi, za uzdrati zakoniti mir i red.
Englezkoj bi vladi bilo najdrae, da Irci ustanu na oruje. Ona bi ih u kratko
vreme satrla, pa bez prigovora i zapreke proti njima postupala po svojoj volji.
Dakle neka Irci ostanu na zakonitu temelju, na kojemu e Englezom najvema
koditi. Pae mogue je, da bolji Englezi i Skoani, opaziv zakonost i svetost irskih
zahtjeva, uz ove pristanu. Ne bude li toga, onda zastalno englezki korenjaci, ojaeni
Irci, mogu vre i za to uspjenije raditi u obenitu napredku puka ne samo irskoga,
nego i englezkoga, i skotijskoga.
Na taj nain g. Parnell ide stazom, koju je nekad sliedio OConnel. Ali ovaj
nije mogao drugaije, jer ne bijae prilike koditi Englezkoj van orujem, a na ovom
je Irska preslaba.
Zato program g. Parnella, u stanovitih obstojnostih svet, danas nije podpun ni
uspjean za Irce. U redu je, da se Irci ne smidu pustit u smutnje ni na oboruan
ustanak. Tim putem bi oito propali. To valja za svaki slabiji narod.
Ali zato su se Irci upravo sada uzburkali? Zastalno, ni od ove vlade ne nadaju
se, s dobra, nikakvoj polakici, a njihovo je stanje svaki dan to tee, i tako mora
bivati uz dananji sustav.
Irci su se uznemirili samo zato, jer vide, da je Englezka u nepriliki, da je
zabavljena u Afganistanu i u Afriki, pa da, bez neizmjernih rtva, ne moe s au te
pogibelji odbiti. Englezka je upletena i u Iztoku, i moda bude u Indiji posla imati,
a vojska joj je premalena i preslaba.

S toga Irci pravo imaju to gledaju pokoristiti se tom neprilikom Englezke, za


vrieme miruju, pak u zgodi rade. A moda bi najpametnije radili, kad bi njih koja
tisua dobrovoljaca skoila na pomo Boerom, i makar kamo, gdje je moi Englezkoj
koditi. Ovo im g. Parnell nije mogao javno savjetovati.
Doista, Englezkoj je najlake koditi vani, najtee kod kue njezine, a u Irskoj,
danas mi ne vidimo nikakovu mogunost za uspjeh oboruana ustanka.
Nu strah nas je, da se Irci ne e odazvati, kako treba, pametnu naputku svojega
otabenika. Jer ve nekoje irske novine viu na g. Parnella i ocrnjuju ga. A zato?
Zato jer je, bivi u Parizu, pohodio gg. Rocheforta i Viktora Huga, mue, koje nekoji
poboni, bez iskre pobonosi, Irci smatraju za neznaboce.
Zna se, da ova dva Francuza ne vjeruju nekoje stvari, koje drugi vjeruju; zna se,
da teoretina neznaboca ne ima i ne moe biti; zna se, da smo u ponaanju, praktini
neznaboci vise manje svi.
Nu to spade na Irce i na druge vjerozakonsko mnienje bilo ije i bilo kakovo
izuzev mnienje vlastito i onih, koji su nam upravu svoje duevnosti povjerili?
Ili e Ircem biti bolje ostati u dosadanjoj nevolji, nego osloboditi se pomou
bilo ijom? Ili Irci, kako dosada u suanjstvu, nee moi u slobodi sliediti svoja
vjerozakonska osvjedoenja? Ili pomo nije pomo, ako nam ju dade ovjek ili narod,
koji ne misle kako mi mislimo?
Nije udo, da u suanjstvu ostaju narodi, koji tako misle, i oni bo griee proti
Bogu, proti umu, proti samim sebi, pa boljega nisu vriedni.
Daj Boe, da se nesreni narod ne povede za ljudi, koji u ime Boga rade samo za
se i za vraga, u ime vjere, kojoj sloboda mora biti sveta, uvruju, uvadjaju samo
suanjstvo!

PODATCI IZ IVOTA ANTE STAREVIA


O VE SAM PODATKE U GLA V NOM PREUZEO I Z POZN ATIH I VOTOPISA A NTE S TAREVIDA , JER IH ZBOG SADANJI H
PRILIKA NISAM MOGAO KONTROLIRATI NA IZVO RU . S TOGA SE OGRANIU JEM NA SUHI KRONOLOKI K OSTUR U
NAJGRU BL JIM C RTAMA .
S TAREVIDEV JE IVOT I ZVANA VRLO JED NOSTAVAN .
R ODIO SE 23. S VIBN JA 1823. U LIKOM SELU ITNIKU O D OCA J AKOVA I MAJKE A NE . U SVIM IVOTOPISIMA
NAZIVAJU MU MA JKU M I LICO M , ALI SA M VIDIO KOD SADA NJEG MI NI STRA P ROSVJETE DRA . M ILE S TAREVIDA
PRIEPIS IZ MATICE KR TENIH UPE K LANAC , TO MU GA JE P OSLAO TAMONJI UPNI URED , I TU NEMA NI TRAGA
IMENU M I LICA . U LATIN SKOJ MATICI KR TENIH UPISANO JE , DA SE JE A NTE S TAREVID KRSTIO 30. SVI BNJA 1823.
( KAD SE JE RO DIO , NE PIE ), I DA JE SIN J AKOVA I A NE . K OD DRA . M. S TAREVIDA NALAZI SE I RODO SLOV O BITE LJI
S TAREVIDEVE , TO GA JE TAKOER IZ RADIO UPNI U RED , PA SE I U TOM SPISU NAVODI , DA JE A NTINA MAJKA A NA ,
ALI U ZAGRADI JE DOD ANO IME M ILICA .
P UKU JE KOLU UIO U K L ANCU .
G RAU ZA PRVA DVA RAZ REDA GIMNAZI JE I ZUI O JE PRIV ATNO U S MILJANU KOD U PNI KA J OSE V LATKOVIDA ,
IME , UPNIK U K A RLOBAGU , HRVATSKI PISAC .

KOJEMU GA JE POVJERI O STRIC

1839. 1845. SV RIO JE U Z AGRE BU 3. 6. RAZR . GI MNAZIJE I FILOZOFIJ U , T . J . KASNIJI 7. I 8. R A ZRED .


1845.-1848. U I U P ETI BOGOSLOVNE NAUK E I U JE DNO POLOI DOKTORAT FILO ZOFI JE .
O STAVIVI BOGOSLOVLJE I NE DOBIV I MJESTO PROFESORA NA PRAVOSL AVNO J AKADEMI JI U Z AGREBU , UE U
ODVJETNIKU PISARNU D RA . L. RAMA , U KOJOJ JE RADIO DO GOD . 1861.
G O D . 1861. IZA BRAN JE ZA VELIKO G BI LJENIKA UPANIJ E RIEKE , ALI ZBOG PROTUAUSTRI JSKOG DUHA U
1863. MJE SEC DANA ZATVORA , POSLIJE EGA SE V RAD A
PONOVO U RAMOVU PISARNU , GDJE OSTAJE DO 11. LI STOPADA 1871., KAD JE BIO UHIDEN PR IGODOM RAKOVIKE
BUNE . I Z ZATVORA JE PU TEN 24. PROSINCA ISTE GODI NE .
NJEGOVIM P REDSTAVKAM A U PANIJE RIEKE OD SJEDI GOD .

O D 1873. DO 1878. RADI U ODVJETNIKOJ PISARNI SVO GA SINOVC A DRA . D AVIDA S TA REVIDA U J ASKI .
G O D . 1879. ODLAZI NA S U AK , GD JE PIE UVODNE LANKE U S LOBODI .
K AD JE OD NOVE GODI NE 1884. PRELA S LO BODA U Z AGREB , I S TAREVID SE PRESEL I S NJOM . O D 1. VEL JAE
1886. UZIMA LIST I ME H RVATSKA . U NJO J S TAREVID PI E DO G . 1894.
U MRO JE U Z AGREBU NA 28. VEL JAE 1896.
U Z SVOJE REDOVITO GRA ANSKO ZANIMANJE S TAREVID JE U DO BA B ACHOVA A BSOLUT IZMA RADIO GOD . 1852. I
1853, U ODBO RU M ATICE ILIRSKE , U HISTORIKOM DRU TV U I U U REDNITVU KNJ IEVNO G ASOPISA N EVENA .
K AO NA RODNI ZASTUPNIK SUDJELUJE U HRVATSKO M SABO RU GOD . 1861. 1871. I 1878. 1896.

PRAVOPIS
MISLIO SAM DATI STARDEVIDA U IZVORNOM PRAVOPISU, ALI KAD JE DONESENA ODLUKA, DA SE IMA PRILAGODITI PRAVOPISU, KOJI JE SADA
PROPISAN, TREBA DA OVDJE SPOMENEM BAR NEKE PROMJENE U VEZI S TIM POSLOM. NAJKRUPNIJE SU OVE TRI:
1.
2.
3.

STARIDEV EKAVSKI E ZAMIENJEN JE SA IE ODNOSNO JE, I: DELITI DIELITI; UVET UVJET; HTEO HTIO. U NJEGOVE IKAVIZME
NISAM DIRAO.
IZOSTAVLJENO JE SLOVO E ISPRED SAMOGLASNOG R: KERV KRV; DERANSTVO DRANSTVO.
BRISANO JE SLOVO H U GEN. MNO.: DERAVAH DRAVA; OKOLNOSTIH OKOLNOSTI.

DRUGE PROMJENE MANJE SU VANE, ALI NA NEKOJE IPAK UPOZORAVAM:


MJESTO TJ UZEO SAM D, IZPRED KOJEGA SAM OZNAIO I NEBANU ASIMILACIJU: STOLETJE STOLJEDE; LUDOSTJU LUDODU.
(ANTE STAREVI, IZABRANI SPISI, PRIREDIO DR. Bla Jurii, ZAGREB 1943.)

Iz druge biografije:
Jovan S. Radoji
Biografije Srba zapadno od Dunava i Drine

STAREVI dr ANTE, politiar, pisac


itnik, Lika, 23. V 1825 - Zagreb, 28 II 1896.
Sin pokatoliene Srpkinje, carskog imena - Milica, roene Bogdan, u irokoj
Kuli u Lici, i Jakova, seljaka, porijeklom iz hercegovake srpske porodice
Starevia, koja je po doseljenju u Liku najprije katolizirana, a zatim i
kroatizirana (vidi Ivan Ivani: Bunjevci i okci /127, izdanje 1889. godine). Osnovnu
kolu zavrio u Klancu, Lika, gimnaziju u Zagrebu, gdje je poeo i studij filozofije,
a u Peti uio teologiju, istoriju i filozofiju, i tu doktorirao filozofiju (1846).
Po steenom obrazovanju, traio je zaposlenje u Zagrebu i 1849. godine natjecao se za
profesora filozofije na zagrebakoj Akademiji. Meutim, posao nije dobio. Poslije
toga neuspjelog pokuaja u Zagrebu, natjecao se za posao u Beogradu. Na raspisani
konkurs za nastavnika matematike na beogradskom Liceumu, vlastoruno, lijepim i
itljivim irilskim pismom napisao je molbu i popunio dokumenta. Svoju, kako je
napisao, pokornu molbenicu... da mu se podeli stolica matematike na beogradskom
liceumu uputio je na visoko srbsko kneevsko popeiteljstvo" 20. avgusta 1851.
godine i potpisao se ponizni sluga Antun Starevi, doktor iz mudroslovlja.
No, ni tu nije uspio da se zaposli. (O tome vie vidi u radu dr Viktora Novaka: Vuk i
Hrvati. Beograd 1967, gdje se nalaze i fotokopije te molbe i dokumenata.) Molba mu je
odbijena, a veoma je mogue da mu je tim odbijanjem zaposlenja u Beogradu dozirana
ljutnja na Srbe, te mu ni majka Srpkinja Milica nije vie bila dovoljan razlog za
rodoljubni odnos prema njenom i svom srpskom etnosu, posebno srpskom imenu. Do
odbijanja te molbenice, kako kae Viktor Novak u naprijed spomenutom radu (str.
319, Beograd 1967), Niega antisrpskog nema u Starevia do septembra-oktobra 1851,
do razoaranja sa konkursom u Beogradu. Tek poslije toga pojavljuju se njegovi
antisrpski pamfleti.
Jo kao mladi u Zagrebu se oduevio Ilirskim pokretom, da bi ga se kasnije
odrekao, govorei kako taj pokret nije postigao svoj cilj: ljubav i slogu bratsku
meu Junim Slovenima. Kad su prvaci hrvatskog preporoda, pristalice narodnog
jedinstva Junih Slovena, pristupili (1850) uz Vukova naela pisanja, Starevi je
ustao protiv toga, suprotstavio se fonetici, a zalagao se za etimologiju, prekinuo
ranije dobre odnose s Gajem, i uporno se zalagao za ekavicu elei da je Hrvati
prihvate kao svoje narjeje. U vezi sa Starevievom ekavicom reeno je i ovo: bit
e tome razlog mogue uticaj materinji, jezik matere uvijek djeluje na jezik sina..."
(Josip Horvat: Ante Starevi, Zagreb 1940 /129). Knjievni rad poeo je pjesmama.
Svoje prve pjesme tampao je irilicom u Bakoj vili. Bavio se i prozom, knjievnom
kritikom, feljtonistikom, prevodilatvom, dramom, filozofijom i drugim. Filozofiju je

smatrao znanou ivota". Saraivao je u brojnim listovima, a jedno vrijeme


ureivao list Neven.
Naroito je poznat kao politiar. Jo u vrijeme kolovanja u Zagrebu upoznao se
s Eugenom Kvaternikom, i s njim postao politiki istomiljenik. Kao veliki biljeink
u Rijekoj upaniji izloio je svoj pravaki program i izabran za poslanika u
Hrvatski sabor.
kolujui i vaspitavajui ga u mladosti stric mu ime, fratar, ugradio je u
njegovu svijest fanatinu ljubav prema hrvatstvu i odijum prema srpstvu. Tako
vaspitan, kroz svoje politiko dranje i ponaanje Starevi je ispoljavao znatnu
netrpeljivost prema drugim narodima. Austriju i nijemstvo nije volio, kao ni
slovenstvo. Iako Srbin po majci, Srpstvo negira i prikazuje ga kao dio Hrvatstva.
Kroz svoj rad Ime Serb ismijava srpsko nme. (U izdanju iz 1868. ovaj rad poinje
uvodom i u prve dve reenice kae: tioe nemoj traiti, u ovoj razpravi, drugo nego
li ti njezin naslov obeava. Ovde se neopisuje narod, ni in, ni dogaaj, nego se
pretresiva ime, koje padalo na koga mu drago.") Pun sardoninosti, kroz taj rad, on
kvazinaunim i hazarderskim pristupom srpskom imenu porie etniko znaenje, elei
izazvati prema njemu odijum kod Srba, kako bi ga se odrekli i prihvatili hrvatsko
ime. Na taj nain on eli osvojiti Srbe i pripojiti ih duplo manjoj i istorijski
inferiornijoj hrvatskoj naciji. On po uzoru na germanske narode, koji su se ujedinili
pod njemakim imenom, eli ujediniti June Slovene pod hrvatskim, u dravu koja bi
se, po njemu, prostirala od Timoka do Triglava, emu je najveu prepreku vidio u
srpskom imenu. Tako je kao nacionalni unitarac (eli uniju pod hrvatskim imenom),
falsifikujui istoriju, svojatao Hrvatima sve srednjovjekovne srpske zemlje i
vladare, pa na primjer u svom radu Pasmina slavenosrpska po Hervatskoj, (Zagreb 1876
/29) kae i ovo: ...U Stefanu-Duanu ugasi se posljednji trak prejasne hrvatske
dinastije Nemanjiah, koji kroz vjekove, i kao kralji, vladahu istonosevernih
pokrajinah Hrvatske." Ideju o hrvatskoj dravi od Triglava do Timoka stavlja u
program svoje Stranke prava, a eli je ostvariti uz pomo i podrku drugih drava pa
i Rusije. Upravo u tome ogledaju se njegove i njegovih pristalica bolesne ambicije i
zablude. Jer, ako bi ga podrala. Rusija bi morala zagnjaviti pravoslavnu Srbiju i
Crnu Goru! Pa kad bi to i bilo, zar moe pametan ovek i pomisliti da bi se onda
Rusija eufirala da izvodi planove dr. Ante Starevia? Koju razumnu svrhu bi mogla
imati Rusija da proteira rimo-katoliku Hrvatsku protiv jednoverne Srbije i Crne
Gore? ... Ko, ozbiljan, dakle, ne mora da se nasmeje smuenoj politici hrvatskog
proroka i njegovih sljedbenika? (Bilansa o izborima za Sabor Trojedinice godine
1892, pretampano iz Zastave", Novi Sad 1892 /46). Takvim programom stranku prava"
karakterie smuenost i detinjasta zloba i mrnja. (ibid., str. 47).
Inae pod svojom slavoserbskom pasminom U Hervatskoj, on podrazumeva, uglavnom,
svoje politike protivnike, pa i hrvatsku inteligenciju, jer mu ometaju rad i borbu
na ocepljenju i osloboenju Hrvatske od Habzburgovaca i Maara." (Kae dr Nikola
Lali u svom radu Ante Starevi ideolog svehrvatskog nacionalizma, objavljeno u
Politici 19. VIII 1936 /6). Za pravilno shvatanje njegove pejorativne kovanice
slavoserb, koja je iskucana iz njegovog pogrdnog i negativnog odnosa prema Srbima
i Slovenima uopte, treba imati u vidu da ona uprkos sugestivne poruke, da se odnosi

na Slovene i Srbe. nema opte znaenje i, da po njemu, slavoserba ima svuda po


svijetu, a ne samo meu Slovenima.
U svom neto kasnijem periodu i uenju Starevi naputa svoje zablude i mijenja
stav o mnogo emu pa i o srpskom imenu (i slovenakom koje je, takoer, poricao u
interesu unije Junih Slovena pod hrvatskim imenom, a Slovence nazivao alpskim
Hrvatima). priznaje mu etniku vrednost, pa u suakoj Slobodi (23. III 1883) izmeu
ostalog, kae: ,,...Mi iskreno ljubimo i za brata drimo i Srba, i Nijemca, i
Talijana, i ida, i Ciganina, i Luteranca, itd... ne vjerujemo da je gladnu i na
studeni n. pr. Srbu drugaije nego n. pr. Hrvatu... (Preuzeto iz knjige Bla
Jurii /prireiva/: Ante Starevi - Izabrani spisi, /248 i 249, Zagreb 1943). On
u hrvatskom saboru godine 1883. ree: Ja, koji elim sa svojim drugovima videti
slobodnu kraljevinu Hrvatsku, ne pravdam se za ime ve vama Srbljima iskreno i
otvoreno poruujem: uinite vi ovu zemlju slobodnom, pak me evo prvoga med vama."
(Peroslav Ljubi: Sabrano zrnje /159, Osijek 1930). U odreenim politikim
situacijama poricao je pravo Hrvatske na zdruivanje s Bosnom i Hercegovinom.
Uprkos njegovom negativnom odnosu prema Srbima Jovan Skerli ga smatra Srbinom,
pa izmeu ostalog kae i ovo: ,,...Ma koliko paradoksalno zvualo, ipak se moe rei
da je Ante Starevi bio mnogo blii Srbima no to bi se dalo suditi po njegovim
antisrpskim pamfletima... On se boji za Srbe to se tako izdvajaju." (Pisci i knjige,
VI, str. 62 i 63). U tom svome radu Skerli zakljuuje da nije toliko velika
tragedija u Starevievom uenju, koliko u tome to su se njegovim batinicima
proglasili oni koji nijesu pravilno shvatili njegovo uenje (na primjer frankovci).
Za razliku od bezone i zloinake prakse prema Srbima, njegovih samozvanih
batinika, Starevi u svojim Iskricama, izmeu ostalog, kae: ...Mi vjerujemo da
bi narodi morali biti braa... Mi bi smo osvjedoeni, da niti e pojedinac sebi
sagraditi kuu ruei kue drugih, niti narod stei slobodu ubijajui slobodu drugih
naroda i drava... U stvari slobode mi vjerujemo u zajednitvo naroda, tako da njih
jedan ne moe biti sigurno slobodan, ako nije slobodan susjed njegov...'' itd.
(Preuzeto od dr Aleksandra Pejovia: Pledoaje za ponovno itanje spisa Ante
Starevia, Nova misao" 1994 -4, str. 125). Evoluirajui u svojim gledanjima on
konstatuje Svaki je narod smesa razliitih naroda, razliite krvi, na primer, rimske
ili grke ili koje varvarske, a moe se rei da danas nema nigde samih i istih
Hrvata iz sedmog veka. To se tako sve pomealo... (Citira ga dr Nikola Lali u svom
napred spomenutom radu).
U kasnijem periodu Starevi je istupio iz kluba svoje stranke i osnovao Klub
iste stranke prava. Kao preteno dravni teoretiar, vie ideolog nego upravlja, a
shvaen kao protagonista hrvatstva, od velikohrvatskih ovinista, uz preutkivanje i
variranje mnogo ta iz njegovog uenja, a posebno njegovog porijekla, te u interesu
velikohrvatskih politikih ciljeva zloupotrebljavano je njegovo uenje, a on, iako
Srbin po porijeklu, dizan na nivo kulta i oca hrvatske nacije. Meutnm, bilo je kod
Hrvata i drugaijih proiciranja" njegove linosti i vienja njegovih uenja i
shvatanja. Nisu ga na primjer svi Hrvati ili hrvatske stranke, bar u nekim momentima,
prihvatale za oca hrvatske nacije. Tako npr. neodvisna stranka" za vrijeme svae sa
strankom prava, poetkom devedesetih godina XIX vijeka preko lista Obzor pie:
...To je onaj pravi Ante Starevi, apostol mrnje i prostaki psova, komu nije

nita sveto, osim svoje osobe i njegovih vjernih steklia (bjesnopsetia, o. Rajo).
Reklo se, da on pie satire. No tko tako govori, nema pojma ta je to satira. Pravi
satirik mora da bude duhovit i uman ovek... a uz to mora da bude proniknut visokim
moralnim i etikim naelima. Svega toga nema ni za lek u 'staroga'. Mesto duhovitih
slika, u njega e nai nakazne izmiljotine dogaaja, koje su mogle niknuti samo u
bolesnoj mati, etike indignacije, zagrejane nadom u povratak poroka, nalazi prostu
i uliku psovku zadojenu niskom mrnje. Jest, on je velik u svojim grdnjama koje je
posudio od likih kozara. I to da bude voa i otac hrvatskog naroda? ... grdio bana
Jelaia, biskupa trosmajera; poniavao hrvatsko sveuilite, akademiju, maticu;
tvrdio da je katoliko svetenstvo 'poivinilo' hrvatski narod; nazivao Slavene
robovima i skotovima; bio protivan 1866. da se krajina, a 1889. Dalmacija spoji sa
materom Hrvatskom i Slavonijom; nazivao Crnogorce razbojnicima; grdio Rusiju; rekao
za eljeznice u Hrvatskoj da su one nesrea za zemlju, jer je zbog njih nestalo
ubreta (ne boj se 'stari', ostalo ga je dosta!); eleo turskom oruju na Balkanu
pobedu." (Citira Obzori neke druge listove iz Hrvatske Dimitrije Ruvarac u svom radu
Evo, ta ste nam krivi/135 136,Zemun 1895). Npr. Jovan M. Popovi vidi u njemu jednog
od neimara Jugoslavije (vidi njegov rad Neimari Jugoslavije, Beograd 1934).
Pred smrt Starevi je izrazio elju da ga se sahrani u seljakom odijelu i u
opancima. Sahranjen je u estinama kod Zagreba.
Bez obzira kako su se tumaila i shvatala Starevieva uenjai kakva su bila po
svojoj sutini, naalost, ona su, poslije njegove smrti (dakle, ne za njegova
ivota), zloupotrebljena od njegovih samozvanih batinika za personalizovanje njihove
zloinake politike prema Srbima (Franko, Paveli). Tako je on, zloupotrebom od
hrvatskih imperijalistikih nacional-ovinistikih pokreta, postao simbol progona i
genocida nad narodom iz kojeg je ponikao - srpskog naroda.

Podertini Solina, 1846.