Anda di halaman 1dari 5

TEORIJSKO - RAZMATRANJE PROBLEMA

Cilj ovog istrazivanja je dobiti uvid u neke od mogucih cimbenika nastanka poremecaja u
prehrani, te utvrditi u kojoj mjeri ti cimbenici doprinose predvidjanju provodenja dijete kod
adoloscenata.
Poremecaji uzimanja hrane poput anoreksije i bulimije pogadaju oko 3% adolescentske
populacije, dok se drzanje dijete i opsesije vezane zu hranu javljaju u svim dobnim skupinama
(Pinel, 2002). Iako je rijec o relativno rijetkom poremecajima, njihova ucestalost je u
zabrinjavajucem porastu, sto je jedan od znacajnih razloga sve veceg interesa strucnjaka i sire
javnosti o nacinima manifestiranja, osnovnim odrednicama, te mogucoj prevenciji i lijecenju
poremecaja u prehrani.
Opcenito, poremecaje hranjenja karakterizira pretjerana zabrinutost i usmjerenost pojedinca
na kontrolu oblikai tezine tijela, a popracena je neprimjerenim, neredovitim ili kaoticnim
unosom hrane (Hsu, 1990, Pokrojac Bulijan, 2000). Najpoznatiji poremcaji hranjenja
danasnjice (uz problem gojaznosti) su: anoreksija i bulimija koje su se 1980.godine prvi put
pojavile u DSM III kao podvrsta poremecaja djetinjstva i adoloscenata (Davison, Neale,
1999).

1. POJMOVNA ANALIZA
Potrebno je definisati sljedece pojmove: dijeta, anorexia, bulimija, bodibilding
1.1.

DIJETA

Opcenito, svaka restrikcija hrane koja je usmjerena prema utjecanju na oblik ili teinu tijela
trebala bi se smatrati dijetom ( Ambrosi Randi, 2001). Rezultat brojnih istrazivanja
pokazuju da zapravo nikada nije tezilo takvoj mrsavosti ko danas ( Vidovic, 1998). Sve do
pocetka 20.stoljeca oblo zensko tijelo bilo je ideal zenstvenosti i ljepote. Tek dvadesetih
godina, mrsavo tijelo masovno prihvacaju posebno zene koje su se zeljele nametnuti u
socijalnoj ljestvici. Zatim slijedi ratno i poslije ratno razdoblje, i cetrdesete i pedesete godine,
kada su ponovo favorizira zena istaknutih oblina, dok sezdesetih godina javnost upoznaje
Twiggy (170cm/44kg), poznatu manekenku i model koja je bila uzor mnogim mladim
djevojkama i zenama.taj se ideal ljepote zadrzan do danas, premda ne u svim razdoljima
toliko drasticno no, no dovoljno utjecajan da potakne mlade zene da se odluce na drasticne
korake u njegovom dostizanju. Zapadna kultura istice ljepotu kao kljucnu karakteristiku
zenstvenosti, iako dostizanje ekstremno mrsavog tijela doprinosi nastanku poremecaja u
prehrani. Vrlo cesto stetna i nepromisljeno provodena redukcijska dijete je jedan od nazalost,
uobicajenih nacina na koji se odlucuje veliki broj maldih zena i djevojaka u zelji za
dostizanjem idealna mrsavosti. Poznato je da ponavljanje dijete izaziva suprotan ucinak na
gubljenej tjelesne tezine. Javlja se tzv.jo-jo efekt tj. osoba sa svakom narednom dijetom,
usporavaju i vlastiti metabolizam, sve sporije gubi na tezini, a brze se deblja, sto je na
psiholoskom planu povezano s osjecajem manje vrijednosti, razocarenjem, sramom i
porazenosti. Zivotni dogadaji koji pokrecu u patoloski mehanizam provodenja i
adoloscenata prvi izlasci sa suprotnim spolom, gubitak prijateljstva, bolest ili smrt bliskog
clana obitelji, odlazak od kuce zbog skolovanja. Posljedica ovih uobicajenih razvojnih je
nesigurnost koja obuzima nedovoljno autonomne adoloscente. Provodenje dijete i gubitak na
tjelesnoj tezini izazivaju pozitivne reakcije okoline i pruzaju osjecaj moci koji djevojka
mozda nikad prije nije dozivjela. To se ponasanje prilicno brzo konsolidiraju te postaju
sastavni dio ponasanja pojedinca, izvor ponosa, pa cak, i superirornosti (Pokrajac Bulian,
2000). Jos uvijek nije potpuno razjasnjena uloga provodenja redukcijske dijete u razvoju
poremecaja hranjenja, istrazivanja su uocili ili da su osobe na dijeti posebno rizicna skupina
za razvoj spomenutih poremecaja.
Istrazivanja pokazuju da tijekom adolescencije oko 80% mladih drzi dijetu (Schleimer, 1983,
prema Ambrosi Randi, 2001). Djevojke koje provode dijetu 8 puta povecavaju vjerovatnost
razvoja poremecaja u prehrani, za razliku od djevojaka nedijatalki. Efekti provodenja dijete
manifestiraju se visestruko, i na tjelesnom i na psiholoskom planu, sto je vrlo alarmantno i
zabrinjavajuce. Nagli gubitak na tezini kao posljedica provodenja redukcijeske dijete vrlo
cesto utjece na funkconiranje endokrinog sustava tj, na lucenje hormona sto u konacnici
uzrokuje neredovite menstruacije ili njihov potpuni prestanak. Osim toga cesto dolazi do
narusavanja imunoloskog susatva, te lakseg podlijeganja razlicitih oboljenja. Drzanje dijete
utjece na neurotransmitere u mozgu, posebno na serotonin, a taj je efekt izrazeniji kod zena
nego kod muskaraca. Serotonin ima znacajnu ulogu u normalnoj kontroli hranjenja i biranja
hrane, a njegovo abnormalno funkcioniranje u mozgu ukljuceno je u nastanak depresivnog
poremecaja. Sto se tice psiholoskih efekata provodenja redukcijske dijete, vazno je
napomenuti veliku preokupiranost tj. zabrinutost za hranu i prehranu. S druge strane, smanjeni
unos rafiniranih ugljikohidrata i masti zivotinjskog porijekla, uzimanjem veceg broja manjih
obroka tokom dana, samo su neke od preventivnih strategija kojma vodimo brigu o zdravoj
ishrani.

1.2.

ANOREKSIJA

Rijec anoreksija je grckog porijetla, a odnosi se na nedostatak apetita, izbjegavanje i


osjecanje gnusanje prema hrani (Pokrajac Bulian, 2000). Zahvata pretezno mlade djevojke u
dobi od 14 do 25 godine, rijtko pocinje prije puberteta, te u zena stariji od 40 godina. Prema
dijagnostickom i statistickom prirucniku psihickih bolesti Americkog psihijatrijskog drustva
(DSM IV, 1996), prosjecna dob pojavljivanja anoreksije je 17 godina. U osnovi postoje dva
tipa anoreksije:
RESTRIKTIVNI TIP (provodi se dijeta tj. izgladnjivanje praceno cesto pretjeranom
tjelesnom aktivnoscu) i
PREZDERAVAJUCE/PURGATIVNI TIP (provodi se dijeta koju prati povremeno
prejedanje i izbacivanje hrane iz tijela laksativima, povracanjem).
Amenoreja (izostanak redovnih menstruacija) je karakteristicno obiljezje anoreksije, a
znacajne su i druge fizioloske promjene (Kaplan i Woodside, 1987, prema Davison i Neale,
1999): suha koza koja lahko popuca, njezne polegnute dlacice na licu i vratu, krhki i lomljivi
nokti ruku, zuckasti ton koze, snizena tjelesna temperatura, te misici na slabost. Prema DSM
IV (1996) anoreksiju je moguce dijagnosticirati ako su zadovoljeni sljedeci uvjeti:
Odbijanje da se odri tjelesna teina na ili iznad minimalne teine za dob i visinu
(gubitak na tezinu doveo je do odrzavanja tjelesne tezine na razini manjoj od 85% od
ocekivane; ili smanjeno dobivanje na tezini tokom rasta koje dovodi do tjelesne tezine
koja je manja od 85% od ocekivane).
Izuzetan strah od dobivanja na tezini i debljanja, cak i u slucaju smanjene tezine.
Poremecen nacin na koji se dozivljava oblik i tezina tijela, pretjerani utjecaj oblika i
tezine tijela na samoprocjenjivanje ili odbijanje prihvacanja ozbiljnosti niske tjelesne
tezine.
Kod zena u generativnoj dobi, postoji amenoreja, tj, odsutnost najmanje tri
menstruacijska ciklusa. (Amenoreja se uzima u obzir ako se menstruacija ponovo
uspostavlja jedino uzimanjem hormona, npr. estrogena).
Sto se tice etiologije anoreksije, postoje razlicita tumacenja koja jos uvijek uglavnom nisu
empirijska dokazana. Davison i Neale (1999) iznose kratak pregled najutjecajnijih tumacenja
poremecaja u prehrani. Prema nekim psiholoskim objasnjenjima (koja se temelje na
Freudovom shvatanju), uzimanje hrane moze biti nadomjestak za izrazavanje spolnih poriva,
dok je prema nekim anoreksija izrazsukoba izmedu zelje za postizanjem neovisnosti i
samostalnost u okviru obitelji s jedne strane i straha od odrastanja s druge strane. Garner i
Bernis su najistaknutiji teoreticati u okviru kognitivnobihevioralnih modela. Osnovna
prepostavka kognitivno bihevioralnih modela je da u osnovi poremecaja hranjenja lezi
iskrivljena ili pogresna ideja o tjelesnoj tezini i izgledu tijela.
Anoreksija je poremecaj koji ukljucuje uzimanje premalih kolicina hrane. Anoreksicarke jedu
(o oboljelima od anoreksije govorimo u zenskom rodu, jer se taj poremecaj javlja vise kod
zena.) jedu toliko malo da dolazi do mrsavljenja koja ugrozava njihovo zdravlje, a uprkos
svom groteskno izgladnjelom izgledu, obicno sebe percipiraju kao debele. Otprilike 50%

anoreksicarki ponekad ima razdoblje prejedanja, nakom kojih obicno slijedi ciscenjem
velikim dozama laksativa ili namjerno izazvano povracanje.
Aoreksicarke su ambivalentne prema hrani. S jedne strane kod njiha se javlja inzulinski
odgovor u cefalicnoj fazi koji je vidi od normalnog i cesto su zaokupljene raspravama o hrani,
kupovinom hrane i kuhanjem. S druge strane, one rijetko osjecaju glad, cesto se boje
dobivanja na tezini, cesto im se gade masni ukusi i zlo nakon jela (Pinel, 2000).
To je psihijatrijska dijagnoza i od nje pati 1% stanovnistva bogatih zemalja. Oko 40% se
izlijeci, 35% se oporavi sa ostecenjima, a 25% ostane hronicno osteceno. Anoreksija je
psihijatrijko oboljenje sa smrtnoscu do 25%. Orthorexia nervosa, odnosno opsesija zdravom
hranom, nije trenutno uvedena u medicinske dijagoze, ali je kao pojava je cesta, i sve cesca.
Iako se vegetarijnstvo ne uvrstva u ortoreksiju, preklapaju se u pogledu osnovne ideologije.
Neke religije imaju manje ili vise stroge propise o tome sta se i kako jede, recimo halal u
islamu i koser u judaizmu. (Fajgelj. 2012).

2.2. BULIMIJA
Rijec bulimia je grckog porijekla, a znaci prodrljivost. Poremecaj se ocituje u prodiranju
ogromnih koli_ina hrane i kompenzacijskom purgativnom (povra_anje, laksativi i diuretici) ili
nepurgativnom (suzdravanje od unosa hrane ili pretjerana tjelesna aktivnost) ponaanju.
Dijagnosticira se na temelju sljede_ih kriterija (u skladu sa DSM-IV, 1996) :
Ponavljanje epizode prejedanja. Pojedina epizoda prejedanja karakterizirana je s:
- jedenjem u odre_enom vremenskom razdoblju (npr. unutar dva sata) koli_ine hrane
koja je zna_ajno ve_a nego to bi ve_ina osoba pojela za isto vrijeme i u sli_nim
okolnostima, i
- osjecajem gubitka kontrole nad uzimanjem hrane tijekom epizode (npr.osjecaj da se
ne moze prestati s jedenjem ili da se ne moze kontrolisati sto i kako se jede).
Ponavljano neodgovaraju_e kompenzacijsko ponaanje ne bi li se sprije_ilo pove_anje
teine, kao to su: samoizazvano povra_anje, zlouporaba laksativa, diuretika, sredstava
za klistiranje ili drugih lijekova, post ili pretjerano tjelesno vjebanje.
Prejedanje i neodgovaraju_e kompenzacijsko ponaanje javljaju se, prosje_no,
najmanje dvaput tjedno tokom tri mjeseca.
Samoprocjena pretjerano ovisi o obliku i teini tijela.
Poreme_aj se ne javlja isklju_ivo tijekom epizoda anoreksije.

Samoizazvanim povra_anjem slui se najve_i broj bulimi_nih osoba (80-90%). Povra_anje


smanjuje fizi_ku nelagodu izazvanu unoenjem prekomjerne koli_ine hrane i umanjuje
anksioznost koju izaziva pomisao na debljanje (prema Vidovi_, 1998). Strah od debljanja
omogu_uje razlikovanje bulimi_ara od normalnih pojedinaca. Velika sli_nost sa
anoreksijom je u patolokom doivljavanju tijela, nezadovoljstvu njime i sklonosti da
pretjerani naglasak na oblik tijela i njegovu teinu bude glavna odrednica po kojoj se osoba
vrednuje (prema Pokrajac-Bulian, 2000). Prosje_na dob javljanja bulimije je izme_u 16. i 19.
godine. Poga_a adolescentice i mlade ene, a samo u 10% slu_ajeva odnosi se na mukarce

(prema DSM-IV, 1996). U istraivanjima raznih autora dokazano je da kod bulimije postoji
pove_ana u_estalost depresivnih simptoma ili poreme_aja raspoloenja, zatim da bulimi_ari
8
pokazuju impulzivno ponaanje, samoozlje_ivanje, ovisnost, nisko samopotovanje i sl.
(prema Pokrajac-Bulian, 2000). Dosta veliki postotak bulimi_ara prekomjerno konzumira
alkohol i zloupotrebljava droge. Za razliku od anoreksi_ne osobe, osoba s bulimijom nije
uvijek abnormalno mrava. Dolazi i do fiziolokih posljedica (posebno ako se pranjenje
obavlja povra_anjem) kao to su: upale grla i drijela, ote_ene lijezde slinovnice, razaranje
zubnog enamela kiselim sadrajem povra_evine, zatim ote_enje crijevne stijenke, nutritivni
deficiti i dehidracija (prema Davison i Neale, 1999). Mogu_a je i pojava nepravilnog
menstruacijskog ciklusa.To naalost nisu jedine medicinske komplikacije koje se mogu javiti,
a karakteristi_no je da one ostaju neotkrivene due vrijeme jer bulimi_na osoba _esto zbog
nelagode nikome ne otkriva svoje probleme hranjenja, dok njezin vanjski izgled, za razliku od
anoreksije, ostaje i dalje neupadan.
Kao i za anoreksiju, i za bulimiju u literaturi pronalazimo razna teorijska objanjenja
njezine etiologije tj. nastanka i odravanja te raznih tretmana lije_enja. Pokrajac Bulian
(2000) u svojoj doktorskoj disertaciji navodi najzna_ajnija tuma_enja spomenutih
poreme_aja.
I anoreksija i bulimija se obiteljski naslje_uju, me_utim studije blizanaca pokazuju da su
specifi_ni genetski faktori zna_ajniji za anoreksiju nego za bulimiju, dok se kod bulimije
uo_ava op_enitija predispozicija k afektivnim smetnjama i gojaznosti. Prema najranijem
psihoanaliti_kom miljenju, povra_anje se tuma_i kao pokuaj odbacivanja neeljenog penisa
nakon doivljene oralne seksualne traume, dok strah od debljanja moe simbolizirati
odbacivanje trudno_e (Dally 1969, prema Alexander-Mott, 1994). U okviru psihodinamske
teorije tako_er se navodi da je za bulimi_are posebno vana karakteristika gubitka kontrole
kod prejedanja to se povezuje sa sje_anjem na ranu kontrolu sfinktera. Me_utim, moderna
psihodinamska tuma_enja poreme_aja hranjenja imaju polazite u teoriji objektnih odnosa u
_ijoj je osnovi ideja da je doivljavanje i funkcioniranje pojedinca odre_eno na_inima
ostvarivanja odnosa s drugim zna_ajnim osobama. to se ti_e kognitivno-bihevioralnih
modela spomenutih ranije kod etiologije anoreksije, Fairburn i suradnici se u tom podru_ju
posebno bave bulimijom i smatraju da je sredite poreme_aja prekomjerna zabrinutost za
tjelesnu teinu.
Op_enito, svaki model se usmjerava na samo jedan aspekt poreme_aja, pa je jako vano
napomenuti da se danas teite stavlja na multifaktorske modele koji predstavljaju rezultat
sloenih odnosa socio-kulturnih, obiteljskih i individualnih _imbenika (uklju_uju_i li_nost i
bioloke karakteristike) u objanjavanju nastanka i razvoja poreme_aja u prehrani.