Željezno Doba

Hrvoje Potrebica
Hrvoje Potrebica
KNEEVI
ELJEZNOGA DOBA
Zagreb, travanj 2013.
VRIJEME PROMJEHA
Sadraj
Predgovor
1. Vrijeme promjena
2. Haltatski kulturni kompleks - Europa u starijem eljeznom dobu

Heuneburg
Hochdorf
,
Vix-Mont Lassois
Hallstatt
Frog
20
28
30
33
.. 37
43
Nove Koariska
Sopron-Burgstall
46
48
Pecs-Jakabhegy
52
Kleinklein
54
Novo Mesto
Budinjak
60
64
Kaptol
3. Trgovina i razmjena - mree i kontakti
4. Ratnici - elite haltatskog svijeta
69
74
94
5. Gozbovanje
112
6. ene - sljedbenice ili vladarice?
130
7. Haltatska religija - doba mitova i heroja

8. Pogrebni ritual - krajolici kontinuiteta i promjene
144
184
9. Naselja - sjedita vladara ili sredita zajednica?
204
Literatura
213
O autoru
Popis izvora ilustracija
226
228
Izvaci iz recenzija
Saetak na engleskom jeziku / Summary
231
237
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 5
Predgovor
Ova je knjiga p lod m o g d u gogod in jeg rada na p ojed in im aspektima haltatske kulture koja je kulturoloki sin on im za starije eljezno doba u naem
srednjoeuropskom okruenju. S ob zirom na to da je rije upravo o razdoblju
kada nastaju temelji koncepta europske kulture, trebalo je odabrati pristup
jednoj veom a sloenoj tem i koji e uz znanstvenu k orek tn ost postii jasnou
i pristupanost teksta publici na razliitim razinam a upuenosti u arheolo
giju eljeznog doba. Iako je koncipirana kao kom pleksna studija sastavljena
od vie zaokruenih cjelina, njihova m eu sobn a p ov eza n ost i referentnost
bitne su za skiciranje cjelovite slike haltatskoga k ultu rnog kompleksa. S ob
zirom na to da posljednjih petnaestak godina predajem tem e vezane upravo
uz ovo razdoblje, pokuao sam na odreeni nain prilagoditi znanstveni sa
draj kako bi imao i odreenu edukacijsku dim enziju. Rezultat tog izbora je
koncepcija knjige koja bi trebala biti funkcionalna na nekoliko razina.
Rije je o nizu studija o antropolokim tem am a koje su zajednike ra
zliitim kulturama i razdobljim a te om oguuju prim jenu predloenih mode
la i u m nogo irim kontekstim a od arheologije eljezn og doba. Poglavlja su
koncipirana tako da svako pokriva odreene aspekte povijesnih i arheolokih
zajednica, koji nisu iskljuivo vezani uz neko odre en o razdoblje ili prostor.
Takav pristup om oguava prim jenu i testiranje pon u en ih m odela i na pot
puno drugim sadrajima pa ne m ora biti zanim ljiv sam o arheolozim a ili p o
vjesniarima koji se bave prapovijesnim razdobljim a.
Knjiga daje pregled najnovijih dostignua u razliitim aspektima prou
avanja haltatske kulture, od kojih su neka i autorski d oprin os, popu t istra
ivanja nadaleko poznatog kneevskog groblja u Kaptolu. Naime, izuzetno
vana otkria vezana upravo za razdoblje haltata, koja se u posljednje vrije
me dogaaju u naoj zemlji, ukazuju da ovaj p rostor ima m n og o veu vanost
u stvaranju slike eljeznog doba Europe, koja e se u svjetlu novih nalaza
morati znaajno revidirati.
Dosad se smatralo da prostor nae zem lje predstavlja kulturnu perife
riju kako u smislu razvijenih sredozem nih civilizacija Italije i Grke, tako i
sredita srednjoeuropske civilizacije eljeznog doba. U tom prostoru nastaju
golema i m ona sredita lokalnih aristokracija koia e doivjeti procvat kroz
haltatsku kulturu. Upravo na podruju tih zajednica povijesna previranja i
evolutivni procesi dovode do stvaranja zam etka on oga to e se u posljednjim
stoljeima prije Krista prepoznati kao latenska kultura i povezati s povije
snim i kulturolokim pojm om Kelta.
Opisujui te procese, pokuao sam ukazati na specifian p rostor na ko
jem se nalazi naa zemlja. Prostor Hrvatske se nalazi na razm eu tri velika
kulturoloka kruga: srednjoeuropskog, na k ojem se uspinju eljeznodobni
kneevi haltatskih zajednica, sredozem nog, iz kojeg neprestano dolaze kul
turoloki impulsi i tehnoloke inovacije, i iston og, stepskog prostora s ko
jega dolaze pojedini aspekti drutvenog identiteta, presudni za razvoj sred
njoeuropskih zajednica i njihov ulazak na p ozorn icu eljezn og doba. Iako je
iz perspektive svakog od tih civilizacijskih sredita naa zem lja na periferiji,
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
VRIJEME PROMJENA
nova otkria i revizija starih podataka otkrivaju potpuno drugu perspektivu.

Mona i udesna nalazita poput Kaptola uzdiu se u specifina kneevska
sredita na razmeu. Sredita ije elite oznaavaju najbogatija i najprestinija
dobra koja potjeu iz sva tri svijeta i koja upravo na ovom prostoru doseu
svoje krajnje toke distribucije u monumentalnim kneevskim grobovim a
kaptolske kulture. Susreemo kneeve ija m o ne proizlazi samo iz eksplo
atacije konkretnih sirovina iz okolia ili kontrole nad trgovinom odreenim
proizvodim a i sirovinama, nego uvelike poiva na m onopolu nad nematerijal
nim dobrima. Prije svega, to se odnosi na tehnoloki i kulturoloki transfer.
Zajednice koje ive na naem prostoru jedine poznaju sva tri svijeta i na neki
nain om oguuju, kontroliraju, ali i oblikuju komunikaciju izmeu njih. Novi
rezultati i reinterpretacija postojeih podataka pomiu prostor nae zemlje s
kulturoloke periferije u sredite onih procesa koji e biti presudni za stva
ranje kulturne slike eljeznodobne Europe i pokazuju da su nae haltatske
zajednice u velikoj mjeri djelovale kao aktivni imbenik u procesu nastanka
eljeznog doba.
Stoga su u svaku raspravu uz najpoznatije i najnovije primjere iz Europe
obavezno utkane i reference s prostora Hrvatske i neposrednog okruenja
kako bi se sadraj lokalizirao i vezao uz na prostor. Temeljem novih spozna
ja i uz koritenje postojeih podataka kritiki se razmatraju neka uvrijeena
miljenja i nude novi interpretativni modeli. U knjizi se primjenjuju m etodo
loki postupci koji su standardni u m odernoj analitikoj znanosti i na taj se
nain prua m etodoloka infrastruktura sljedeim istraivaima kako slinih
tako i razliitih drugih tema vezanih uz humanistika podruja. Uz to, knjiga
je bogato opremljena ilustracijama i izborom osnovne relevantne literature
pa se m oe koristiti i kao udbenik za kolegije iz eljeznog doba na koje se
neposredno referira, a, nadam se, i kao koristan prirunik za neke druge ko
legije.
Cilj mi je bio ponuditi tekst koji e strunjacima i studentima biti kori
stan, a iroj publici zanimljiv. Koliko sam u tome uspio, prosudit e itatelji.
Prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | ?
_
'
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA I 9
STARI SVIJET (KASNO BRONANO DOBA)

a bism o m ogli govoriti o zajednicama eljeznog doba, moramo znati
to ih ini takvima, od n osn o p o emu se te zajednice razlikuju od
onih koje su im prethodile. U tu svrhu morat emo se nakratko vra
titi nekoliko stoljea u prolost, u vrijeme kasnog bronanog doba,
U veem dijelu sredinje Europe, prostoru na kojem e u starijem eljeznom
dobu dominirati pojava koju nazivamo haltatskim kulturnim kompleksom, u to
se vrijeme rasprostire kompleks kultura polja sa arama. Naime, krajem 1.4. st,
pr. Kr., openito gledajui, na tom se prostoru grobni ritual skeletnih grobova pod
malim tumulima ili na ravnom zemljitu mijenja te dominantna pojava postaje
spaljivanje pokojnika i ukop u urni. Iako se u literaturi esto pojavljuje termin
kultura polja sa arama, rije je zapravo o cijelom nizu veoma razliitih kulturnih
pojava kako po materijalnoj kulturi tako i p o oblicima naselja, a vjerojatno i po
drutvenom ustrojstvu, s grobnim ritualom kao jedinom vrstom poveznicom.
Unutar toga kulturnog fenomena istie se cijeli niz kulturno homogenijih cjelina
poput aka grupe u zapadnoj Slovakoj, grupe Velatice-Baierdorf u Moravskoj i
Austriji ili nae virovitike grupe. Stoga bi primjereniji naziv za tu veliku i hetero
genu pojavu bio kompleks kultura polja sa arama. Iako se spomenuti kompleks
vee za sredinju Europu, sline fenomene moemo pratiti i na zapadnoj strani
Alpa sve do Iberskog poluotoka, pa i na sjeveru Italije. Iako nema velikih grobalja koja bi bila kriterij pripadnosti kompleksu kultura polja sa arama, promjena
grobnog rituala poetkom kasnog bronanog doba zapaa se i mnogo ire, sve
do Skandinavije i Britanije. Takva situacija esto sugerira sliku Europe tijekom
kasnoga bronanog doba kao mozaika raznolikih lokalnih kulturnih pojava, koji
na generalnoj razini tvori ipak jedinstvenu kulturnu cjelinu.
Promjena koja u kasnom bronanom dobu zahvaa veinu Europe nije samo
u grobnom ritualu, nego i u grobnom inventaru. Dok se u ranijim fazama bron
anog doba moglo naii na ukope s naglaenim oznakama statusa, veinu prona
enih artefakata iz ovog razdoblja ine keramike posude u kojima su bili ostaci
pokojnika, prilozi hrane i pia te nonje spaljenog pokojnika. Meutim, isto kao
to ni kremacija nije postala iskljuivi grobni ritual na europskoj razini, i ovdje
zapaamo izuzetke na razinama pojedinih kulturnih skupina, ali i unutar njih.
Veliina nekropola je varijabilna i moe se kretati od nekoliko tisua ukopa do tek
nekoliko desetaka, pa i manje. Konstrukcije nekih grobova pokazuju odstupanja
od standardnih pravila: ukopi se smjetaju u kamene ciste, pronalaze se tragovi
drvenih konstrukcija iznad grobova, a u nekim se sluajevima iznad grobova po
diu i vei humci. U grobovima se pojavljuju i drugi metalni predmeti, a katkada
i izuzetni nalazi poput modela kola ili ak dijelova pravih kola u bogatim grobo
vima u Poingu i Hart an der Alzu u Bavarskoj ili Milave u ekoj (Muller-Karpe
1956.; Pare 1992.; Winghart 1993.).
Openito gledajui, kasno bronano doba vrhunac je proizvodnje bronanih
predmeta ne samo kvantitativno nego i po zapanjujuoj lepezi razliitih pred
meta i njihovih tipova. U svakom sluaju, nasuprot slici vie-manje egalitamog
drutva kakve se kasnobronanodobne zajednice srednje Europe na prvi pogled
ine, nalazimo izuzetne pojedince koji se jasno istiu u svojoj okolici bilo sloeni
jim grobnim ritualom ili grobnom konstrukcijom ili bogatijim prilozima.
10 | KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
VRIJEME PROMJENA
Zbog raznolikosti tipova i oblika oruja te pojave tih predmeta u elitnim uko
pima kao i pojave utvrenih naselja irom Europe, mnogi su arheolozi zastupali
tezu da je kasno bronano doba vrijeme uspona ratnike aristokracije. Doslov
nim shvaanjem tog termina u sredite drutvene strukture stavljala se elita iji
je prestini status dolazio i morao biti odravan iskljuivo ratnikim uspjesima.
Nove spoznaje o propasti junoamerikih civilizacija, primjerice Maja (Tainter
1988.; Webster 2002.), u kojima su katkad vaan imbenik bili neprestani i iscr
pljujui sukobi zajednica na ijem su elu bile konkurentne ratnike elite koje su
na taj nain pokuavale odrati svoj status, pruaju potporu ovakvom modelu
drutvenog ustrojstva. Meutim, iako posebno mjesto u produkciji metalurga
kasnog bronanog doba zauzima oruje, meu kojim se istiu maevi koji su u to
vrijeme dosegnuli vrhunac tehnoloke, ali i tipoloke inovativnosti koja se odra
ava u bezbrojnim tipolokim varijantama i oblicima, s obrambenim orujem
situacija nije tako jasna. Primjerice, oklopi od bronanog lima u obliku cuirassa
(Paulik 1968.; Snodgrass 1971.) pruali su slabu zatitu protiv ofenzivnog oruja
toga doba pa se moe pretpostaviti daje rije o insignijama vlasti i statusa koje
imaju vie ceremonijalni nego funkcionalni karakter. Osim toga, esto je rije o
rijetkim importima koji su prestina i ekskluzivna dobra, tipoloki strana zajed
nici u kojoj se nalaze. U svakom sluaju, status ratnika bio je rezerviran gotovo is
kljuivo za elitu jer veina stanovnitva, unato pojavi utvrenih naselja, nastav
lja ivjeti kao i dotad. Osim toga, i nekropole upuuju na pojavu ratnike elite kao
izuzetak, a ne opi fenomen. Uskoro je status ratnika postao neodvojivo vezan za
identitet elite, vjerojatno bez obzira na konkretne aktivnosti.
Ako se vratimo generalnoj slici, vidimo Europu kao prostor koji, unato
mnotvu lokalnih zajednica koje se razlikuju po osnovnim elementima svako
dnevnog ivota poput materijalne kulture i tipa naselja, ipak dijeli slian sustav
vrijednosti. Taj sustav se manifestira u slinim pogrebnim obiajima (spaljiva
nje kao dominantan grobni ritual) i religijskoj simbolici (vodene ptice, kola), ali
i slinim drutvenim mehanizmima (postojanje elita s ratnikim elementima).
Pitanje je na koji nain takav zajedniki sustav nastaje i opstaje u dinaminom
okruenju razliitih zajednica. Najbolji odgovor lei u mrei kontakata kojima je
prekrivena cijela kasnobronanodobna Europa, od Baltika do Egeje i od istonih
stepa do Atlantika. Ako se vratimo metalurgiji bronce kao izuzetno vanoj, ako
ne i najvanijoj, aktivnosti toga vremena, vidjet emo da osnovni preduvjeti za
takvu proizvodnju poput sirovinske podloge nameu uspostavu kontakata izme
u udaljenih krajeva. Naime, leita bakra, a posebno kositra, veoma su lokalizi
rana i nisu iroko rasprostranjena, to velike dijelove Europe, poput Skandinavije
ili Grke, prisiljava na uspostavu takvih kontakata. Kako je stabilna komunika
cija na takvim udaljenostima dugorono neodriva, na tim putovima nastaju
transferna vorita. Ako u tu komunikaciju dodamo i druga prestina ili nuna
dobra, poput jantara i soli, te cijeli niz lokalnih i regionalnih mrea razmjene i
kontakata koje se u veim sreditima preklapaju s nadregionalnim mreama koje
omoguuju komunikaciju na velikim udaljenostima, dobivamo jednu izuzetno
kompleksnu strukturu s golemom unutarnjom aktivnou. Na neki nain me
talurgija bronce transformira cijelu Europu u jedno simbiotsko tijelo. Slinosti
u materijalnoj kulturi izmeu razliitih zajednica u prvom se redu odraavaju
na metalu koji prestaje biti jasna kulturoloka odrednica. Proizvodnja metalnih
predmeta ovisi umnogome i o lokaciji radionica, a svakako je rije i o robi vie vri-
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA i 11
jednosne kategorije. Naime, bronani predmeti i nakon gubitka osnovne funkcije

zadravaju odreenu elementarnu vrijednost materijala jer se mogu pretopiti i u
novom funkcionalnom obliku vratiti u optjecaj. Ipak, unato intenzivnoj aktiv
nosti kakvu zapaamo unutar te mree, lokalne zajednice uglavnom zadravaju
karakteristina obiljeja materijalne kulture poput keramike ili naina ivota, ali
i autohtoni trend razvoja.
Slika koju nam daju groblja kulture polja sa arama nije toliko kompleksna
kao to e to poslije postati, ali svakako ukazuje na izdvajanje elitnih skupina ili
pojedinaca od ostatka stanovnitva, to je nastavak trenda koji je, najire gleda
jui, poeo ve u ranijim fazama bronanog doba. Takve skupine imaju vlastiti
sustav vrijednosti iji je dio i ratnika ideologija. S vremenom elite postaju u veoj
mjeri sline jedna drugoj nego to su to zajednice na elu kojih stoje. Nekoliko je
razloga za to. Elitne skupine dijele fundamentalno slinu ideologiju koja ih dri
na vlasti pa u nekim sluajevima kompatibilnost funkcionira samo na razini elita
dok su drugi drutveni segmenti ljudskih zajednica razdvojeni autohtonim ra
zvojem i lokalnom drutvenom dinamikom. Drei se fiksnog ideolokog sustava
kojim se elite identificiraju unutar svojih zajednica kao izuzetne skupine i meu
sobno kao kompatibilne skupine, one nuno postaju konzervativne u odnosu na
lokalne razvojne trendove. Meutim, to im daje monopol na uspostavu i odrava
nje kontakata, to implicira i mobilnost kao drugo vano obiljeje tih drutvenih
skupina. Aktivna kontrola i sudjelovanje u komunikacijskoj mrei koja povezuje
razliite zajednice na manjim ili veim udaljenostima daju pripadnicima takvih
skupina i kontrolu nad osnovom vrijednosnog sustava koji e tijekom kasnoga
bronanog doba, a u izmijenjenom obliku i poslije, biti karakteristika cijelog eu
ropskog prostora.
Sliku kasnobronanodobne Europe, a posebno kompleksa kultura polja
sa arama na prostoru sredinje Europe, obiljeava nekoliko vanih imbeni
ka. Na duhovnoj razini, to je uspostava slinog sustava vrijednosti na gotovo
cijelom europskom podruju, koji se posebno odraava u pogrebnom ritualu
i svim njegovim implikacijama. Na tehnolokoj razini, to je golem napredak,
posebno u sferi metalurgije. Na drutvenoj razini, to je pojava elitnih skupina
s manje ili vie naglaenom ratnikom komponentom. Sva su tri imbenika
nerazdruivo povezana s uspostavom i odravanjem guste i aktivne mree
kontakata. Na taj je nain kasnobronanodobni kompleks kultura polja sa
arama na neki nain postavio pozornicu za ono to e slijediti u prvom tisu
ljeu prije Krista, a to je starije eljezno doba, odnosno kompleks haltatskih
kultura na prostoru srednje Europe.
Osvit eljeznoga doba

Jo je Paul Reinecke (1872. - 1958.), poznati njemaki prapovjesniar
te utemeljitelj i danas koritene srednjoeuropske kronoloke nomenklature,
uvidio kontinuirani razvoj izmeu kasnoga bronanog doba i starijeg elje
znog doba, pri emu je kompleks kulture polja sa arama inio kulturolo
ku poveznicu izmeu ta dva svijeta (Reinecke 1924.; Miiller-Karpe 1959.).
U njegovoj je kronologiji temeljna razdioba bila na "bronano doba (A-D) i
haltatsko doba (A-D). Znakovito je da, openito gledajui, kasno bronana
doba u Europi obuhvaa Reineckeove faze Bronca D te Hallstatt A i B, koje se

ujedno povezuju i s kompleksom kultura polja sa arama, dok faze Hallstatt
C i D predstavljaju eljezno doba, odnosno veu se uz haltatski kulturni
kompleks. Granica izmeu tih relativnih kronolokih cjelina, koje danas ima
ju vie znaenje kulturolokih faza, ugrubo je odgovarala sredini 8. st. pr. Kr.,
iako e se veina autora ograditi daje granica izmeu kraja bronanog doba i
poetka starijeg eljeznog doba veoma maglovit pojam i ne moe se precizno
definirati, posebno ne na globalnoj razini. Ch. Pare dao je posljednji doprinos
kronologiji prijelaznog razdoblja iz bronanog u eljezno doba u srednjoj Eu
ropi znaajnim podizanjem apsolutnih datuma za poetak tog razdoblja, dok
je sinkronizaciju s uvrijeenim relativno kronolokim terminima rijeio uvo
dei nakon bronanodobnog stupnja Ha B3 stupanj Ha C la za sam poetak
eljeznog doba (Pare 1999; 2000.).
Iako se pojavljuje dosta novih i veoma vanih odlika novog vremena, a
neke stare nestaju, u onim oblicima materijalne kulture, naseobinske struk
ture i elementima grobnog rituala koji opstaju i tijekom eljeznog doba zapaa se kontinuitet razvojnih trendova koji u odreenoj mjeri ukazuje na or
gansku povezanost kasnoga bronanog i starijeg eljeznog doba. Karakter i
intenzitet te povezanosti veoma su varijabilni i mogu se uvelike razlikovati u
pojedinim kulturolokim kontekstima, pa ak i ako je rije o prostorno veo
ma bliskim pojavama.
Sve to nam nimalo ne pomae da pronaemo odgovor na pitanje kada pre
staje bronano doba i poinje eljezno. ini se da nema jedinstvenog odgovora
za cijelo podruje Europe, ali ako i suzimo prostor koji promatramo, jo uvijek
moramo znati na koji nain odrediti kada i zato dolazi do te promjene. Cijeli niz
autora bavio se tim pitanjima, a odgovori koje su pruili veoma su kompleksni i
nikako nisu jednoznani. Osnovni je problem uspostava kriterija koji emo uzeti
za poetak eljeznog doba. Dvije osnovne skupine kriterija mogu se ugrubo po
dijeliti na tehnoloku i kulturoloku sferu koje su vie ili manje povezane i meu
ovisne. Uz to, u posljednje su vrijeme istraivai sve svjesniji vanosti i utjecaja
okolia koji je, barem u odreenim podrujima, uz tehnoloke i kulturoloke im
benike zasigurno imao vanu ulogu u pojavi eljeznog doba.
TEHNOLOGIJA
Poetak eljeznog doba ne oznaava prva pojava eljeza, nego vrijeme
kada ono ulazi u iroku uporabu. Iako se za eljezo znalo barem od 1700.
godine prije Krista (Waldbaum 1999., 29-31), u Europi nije postalo uobiajen
metal sve do 8. stoljea prije Krista. Uobiajena je pretpostavka da je elje
zo materijal superiorniji bronci i da se poelo upotrebljavati im su postali
dostupni znanje i tehnologija za njegovu proizvodnju. Meutim, tomu nije
tako. eljezo je bilo poznato gotovo tisuu godina prije nego to je ulo u
iroku uporabu i nikada nije u svim aspektima zamijenilo broncu. Unato
uvrijeenom miljenju, veoma je upitna i tehnoloka superiornost eljeza,
barem u prvim fazama eljeznog doba. Naime, sve do mlaeg eljeznog doba
eljezno oruje svojim tehnikim karakteristikama nije nadmaivalo bron
ane prethodnike. Kad imamo sve to na umu, namee se pitanje to je onda
prouzroilo iroku uporabu eljeza diljem Europe od 8. stoljea prije Krista.
Odgovor na to pitanje mogao bi biti: percepcija eljeza kao prestinog mate-
rijala. U prilog toj tvrdnji ide i iz b o r u porabnih predm eta za koje se u najrani
jem razdoblju k oristilo eljezo, a to su nakit i oruje,
Prva dvojba ok o pojave eljeza u Europi jest pitanje o prijenosu znanja
i tehnologije ili o a u toh ton om razvoju, od n osn o je li metalurgija eljeza bila
uvedena u Europu kao g o to v paket znanja i vjetina ili je na ovim prostorima
razvijena neovisno o nekim vanjskim izvoritim a. Kako bismo izbjegli este
term inoloke nesporazum e, trebam o jasno odvojiti pitanje pojave materija
la i tehnologije. Pojava eljeznih predm eta na nekom prostoru nije isto to i
tehnologija izrade tih predm eta od eljeza, a u svakom sluaju nije isto to i
pojava metalurgije eljeza. O pen ito gledajui, prvi eljezni predmeti bile su
vjerojatno perle nainjene od m eteoritsk og eljeza koje se u Egiptu datiraju ve
na poetak 4. tisuljea prije Krista (W ainwright, 1912.). Meutim, injenica
da su nainjene od m eteoritskog eljeza1 ini ih irelevantnima za pojavu eljeza
kao m etalurkog proizvoda. Prvi predm eti o d metalurkog eljeza pojavljuju se
u razliitim kulturama s razvijenom m etalurgijom relativno rano pa ih na ma
loazijskom prostoru nalazim o u elitnim grobovim a jo od treeg tisuljea prije
Krista. Iako pitanje razvoja m etalurgije eljeza jo nije potpuno jasno, vjerojat
no se eljezo u najranijim fazam a pojavilo kao nusproizvod metalurgije bakra.
Naime, talite eljeza je na 1538 C, a tu tem peraturu rani metalurzi nikako
nisu m ogli postii. M eutim , jo od bakrenog doba rani su metalurzi koristili
eljezni oksid kao sredstvo za ekstrakciju neistoa u procesu topljenja bakre
ne rude.2 Dodavanjem eljeznog oksida u rudu procesom taljenja dobivala se
zgura koja se lako m ogla odvojiti o d istog bakra. Takva zgura, koja se u gole
m im koliinama pronalazi na m jestim a intenzivne metalurgije bakra, sadri
odreenu koliinu eljeza, ali s m n ogo neistoa i upljina, to e se u buduoj
metalurgiji eljeza nazivati pogaom . Ako se ta pogaa dugo kuje na visokim
temperaturama, m ehaniki se izbijaju neistoe i dobiva se kovano eljezo u
gotovo istom obliku. Cijeli postupak tako zavrava, a da metal zapravo nikad
nije niti bio u tekuem obliku jer temperatura nije prelazila 1000 C.
ini se, dakle, da je tehnoloki proces za proizvodnju kovanog eljeza
m ogao biti pozn at u veom a ranim fazama m etalurgije, ali se postavlja pitanje
zato odm ah nije uslijedio pom ak o d obrade nusproizvoda prema eksploata
ciji rude i m asovnoj proizvodnji. O d govor je u svojstvim a materijala - naime,
nasuprot uvrijeenom m iljenju, isto eljezo dob iven o na ovaj nain je mek
e od bronce, a uz to i b rzo korodira kada je izloen o zraku i vlazi. Iako su
vjerojatno predm eti od eljeza u poetk u imali status egzotinih i prestinih
dobara3, zb og loijih teh n olokih karakteristika uspjene metalurke zajedni
ce bakrenog i b ron a n og dob a nisu imale veu m otivaciju za uvoenje novog
metala u m asovnu proizvodn ju (H um m el 2004., 125-127).
1
Meteoritsko eljezo nalazi se ve u obliku metala pa njegova obrada ne zahtijeva nikakav
metalurki proces. Kad je rije o sastavu, od metalurkog eljeza naelno se razlikuje po vidljivom
udjelu nikla u metalu. Meutim, treba napomenuti da postoje i lateritske rude bogate niklom koje su
eksploatirane i u arheolokim razdobljima, primjerice u helenistiko vrijeme u Petresu u sjeveroza
padnoj Grkoj (Photos 1989 ). Stoga takvi artefakti zahtijevaju daljnju metalurku analizu kako bi
se utvrdilo porijeklo eljeza od kojega su nainjeni.
2
To je posebno bilo vidljivo ako se kao sirovina koristio malahit koji je sadravao dosta estica pijeska.
3
Jedan od dva bodea sa zlatnim drkama iz Tutankhamunove grobnice imao je otricu od
zlata, a drugi od eljeza (si. 2) (Lucas 1962., 239; arter No. 256k].
1 4 I KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
VRIJEME PROMJENA
U tom kontekstu treba vjerojatno promatrati i pojedina
ne nalaze najranijih eljeznih predmeta koji se, bez obzira na
mjesto i vrijeme proizvodnje, pojavljuju u razliitim bronanodobnim kulturama izvan konteksta metalurgije eljeza.
eljezni predmeti pojavljuju se u kontinentalnoj Europi ve
tijekom kasnoga bronanog doba, pa i ranije.4 Tako odreen
broj eljeznih predmeta pronalazimo i u kontekstima kultura
polja sa arama (Pleiner 1986.; Taylor 1989.). Usporedo s na
pretkom u tehnolokom procesu proizvodnje kovanog eljeza,
koji je u prvoj polovici drugog tisuljea poznat, osim u Maloj
Aziji, i u Indiji te u zapadnoj Africi, i na povijesnoj pozornici
dolazi do drastinih promjena. Proizvodnja bronce na Levantu
oko 1800. pr. Kr. dolazi u krizu zbog nedostatka kositra pa je
sljedee stoljee ispunjeno nemirima i ratnikim skupinama
koje napadaju i utvrene gradove kako bi se domogle bronce
za izradu oruja. ini se da je nedostajalo i bakra pa nije udno
to u to vrijeme razvoj metalurgije eljeza omoguava kovanje
upotrebljivih komada koji ne zaostaju za broncom, a neto su
laki. Najvei pomaci u tehnologiji bili su vidljivi na prostoru
Hetitskog Carstva iji uspon neki autori povezuju upravo sa
superiornim eljeznim orujem, iako su prevagu vjerojatnije
inila njihova ubojita bojna kola. Pravi skok u tehnologiji je korak od eljeza
do elika, koji se, ini se, dogodio na prostoru Hetitskog Carstva i iju su
tajnu Hetiti uvali gotovo dva stoljea.5 Ponavljanjem ciklusa zagrijavanja
eljezne sirovine u peima s drvenim ugljenom i kovanja kako bi se izbacile
neistoe, u eljezo je na visokim temperaturama postupno ulazio ugljik. U
sirovom eljezu udio ugljika iznosi od 3,5 do 4,5 posto, a elikom se smatra
legura eljeza i ugljika u kojoj se udio ugljika kree izmeu 0,2 i 2 posto. U
arheolokim je razdobljima elik sadravao izmeu 0,3 i 0,6 posto ugljika,
ali ve i to je bilo dovoljno da ga uini gotovo dvostruko tvrim od bronce
uz istu teinu. S vremenom su se razvili i drugi postupci, poput kaljenja ili
koncentriranja eline slitine na mjesta gdje to zahtijeva njegova uporaba,
Dva bogato ukraena

bodea u zlatnim koricama
iz Tutankhamunove grobnice
(1323. pr. Kr.], od kojih jedan
ima zlatnu otricu, a drugi
eljeznu, ivo svjedoe o
golemoj vrijednosti koju je
eljezo kao prestini materijal
im alo u ono vrijeme ( si. 2)
primjerice na otricu ili vrh maa.

Sama injenica da se u to doba eljezo nije moglo lijevati, nego samo
kovati inila ga je mnogo pogodnijim za izradu predmeta u kojima nije bilo
upljina, poput maeva i drugog oruja. Pad trgovake mree na istonom
Sredozemlju i kriza u opskrbi bronce, koja je ponovno nastupila oko 1200.
4 Primjerza to mogao bi biti eljezni bode (ili srp] s bronanim zakovicama koji jc pronaen u
kultnom bunaru na slovakom nalazitu Gnovce koje pripada Otomani kulturi, a datira se oko 15.
st, pr. Kr. (Vlek & Hjek 1953.; Pleiner 1980.; Furmanek 2000.).
5 U pismu pronaenom u Hatui kralj Hatuil III. (1275, 1255. g. pr, Kr.) obraae nekom nepo
znatom vladaru i pie; to se tie dobrog eljeza o kojem si mi pisao, dobro eljezo nije dostupno
u mojoj kui peata u Kizzuvvatni. Pisao sam ti daje loe vrijeme za proizvodnju eljeza. Oni e
proizvesti dobro eljezo, ali do sada nisu zavrili. Kada zavre, ja u ti ga poslati. Danas ti aljem
jedan eljezni bode". Oigledno je da je proizvodnja eljeza bila pod neposrednom kraljevskom
kontrolom jer se smatralo daje rije o dobru ija je vrijednost ak i u koliinama poput jednog
bodea bila dostojna kraljevskog dara (Collis 1984.], Meutim, ini se da su Hetiti veoma dobro
poznavali razliku izmeu sirovog i dobrog eljeza, koje je vjerojatno bilo elik.
pr. Kr., koincidirali su s padom H etitskog Carstva. Zbog nedostatka bronce6

ljudi se okreu eljezu kao zam jenskom materijalu, a s obzirom na pad hetit
skog tehnolokog m on opola, u Grkoj poinje intenzivni razvoj metalurgije
eljeza i nastupa eljezno doba. Uz sve to treba imati na umu da je eljezo
znatno rasprostranjenije od bakra i kositra, pa ga ak i sluajevima kad je
manje kvalitetno od bronce ljudi k oriste jer je dostupnije, a time i jeftinije te
omoguava proizvodnju m n og o veih koliina metala.
Kad onda nastupa razdoblje eljeznog doba u srednjoj Europi i na naem
prostoru? Ako eljeznim dobom definiramo on o vrijeme kada se zajednice ko
riste uporabnim predmetima koji su proizvod aktivne metalurgije eljeza, prvo
moramo pronai put kojim je metalurgija eljeza dola na nae prostore. Tije
kom prolog stoljea m nogo je autora pokualo odgovoriti na to pitanje i iako
nema jednoznanog odgovora, uglavnom su se sugerirala tri razliita objanje
nja. Prvo je polazilo od pretpostavke o autohtonom razvoju metalurgije eljeza
na podruju sjeverozapadnog Balkana prije 11, st. pr. Kr. Time su se objanjavale
sporadine pojave eljeznih predmeta na podruju kulture polja sa arama u sre
dinjoj Europi (von Merhart 1952.), ali i neki o d kljunih aspekata teorije o panonsko-egejskim migracijama (Foltiny 1961.; Kimmig 1964.). Drugo je miljenje
proizilo iz kritike prvoga, zasnovane na uestalosti i vremenu pojave eljeznih
predmeta koja jasan prioritet daje Grkoj (Snograss 1965.). Rezultat toga bila je
ideja da upravo Grka igra kljunu ulogu u prenoenju uporabe eljeza na ostatak
Europe. Trei pretpostavljeni pravac vezao se uz tezu o Trakokimerijcima pa je
u skladu s time imao ishodite na Kavkazu odakle je preko Ponta zavravao u
Karpatskoj kotlini (Berciu 1963.). Ovu se tezu kritiziralo zbog pojave metalurgije
eljeza na podruju sredinje Europe i u razdobljima koja prethode pretpostav
ljenom trakokimerijskom udaru, a u posljednje vrijeme veina autora u veoj
ili manjoj mjeri naputa koncept Trakokimerijaca. S obzirom na to da se naa
zemlja nalazi upravo na razmeu tih putova, postavlja se pitanje kako procijeniti
koji je odgovor pravi? Ako ostanemo u sferi tehnologije, trebamo odvojiti meta
lurgiju eljeza kao tehnoloki paket znanja i vjetina koji predstavlja sustavnu ak
tivnost od ranijih pojedinanih nalaza eljeznih predmeta, bez obzira na njihovo
mjesto i vrijeme proizvodnje. Pokuajmo stoga i ovaj problem sagledati u svjetlu
postavke da metalurgija eljeza zapravo dolazi kao inovacija, odnosno sljedei
razvojni korak i odgovor na postojei problem u metalurgiji bronce. Metalurgija
eljeza nastaje na tehnolokoj batini metalurkih centara za proizvodnju bronce
pa je vjerojatno da se i iri putem takvih sredita. S obzirom na to da na naem
prostoru nema takvih sredita, treba se okrenuti onim prostorima gdje se takvi
centri nalaze. Razvoj i prilagodba bronanodobne metalurgije zapaa se tijekom
cijelog kasnog bronanog doba, a posebno je vidljiva u mlaoj fazi kompleksa
kultura polja sa arama kada je jedna od inovacija, primjerice, dodavanje olova
u bakrene slitine. U to se vrijeme istonoalpska, a vjerojatno i zapadnopanonska
proizvodna sredita koriste rudama i polusirovinama s prostora istonih Alpa i
Italije pa je logino da i tehnoloke inovacije, poput ove spomenute, dolaze tim
putem (Trampu Orel 1999.; Trampu Orel, Heath 2001.). Za zapadni dio nae
zemlje, pogotovo za perialpski prostor i Podravinu, m oemo pretpostaviti inici
jalno irenje metalurgije eljeza upravo ovim putem.
6 U to se vrijeme biljei iroka pojava pretapanja bronanih predmeta druge namjene u oruje, to
ukazuje istodobno na nesigurna i opasna vremena, kao i na posvemanji nedostatak opskrbe broncom.
VRIJEME PROMJENA
Poseban problem ini izuzetno jak kasnobronanodobni proizvodni krug sje
verozapadnog Balkana, koji lei odmah u posavskom zaleu i kojemu pripadaju
sredita poput Visa kod Dervente, Poda kod Bugojna, Velike Gradine u Varvari
ili gradine Kopilo kod Zenice. Tim se pitanjima intenzivno bavio B. ovi koji
je pokazao da iako moemo odbaciti tezu o veoma ranoj metalurgiji eljeza na
zapadnom Balkanu, koja se postavljala ak u 11. st. pr. Kr., na ovom prostoru
takvu aktivnost u naseljima sigurno moemo potvrditi ve u 9. st. pr. Kr. (ovi
1980.). Takva datacija prethodi pretpostavljenom pravcu irenja s istoka, ali ini
vjerojatnijom hipotezu distribucije te tehnologije prema sjeveru iz junih, sre
dozemnih sredita, u prvom redu Grke. Za prostor Posavine, odnosno kaptol
sku grupu istonog haltatskog kruga imamo pouzdane dokaze o povezanosti sa
sreditima na jugu tijekom razvijenog haltata. Kulturno jedinstvo Posavine sa
sjeverne i june strane rijeke Save ogleda se i u kulturi Barice-Greani na samom
poetku kulture polja za arama. Meutim, nedostaju nam potvrde o takvim ve
zama upravo u kljunoj fazi prelaska iz bronanog u eljezno doba. Novi nalazi,
posebno par maeva iz kneevskog tumula 6 na nalazitu Kaptol-Gradci, mogli
bi se pokazati izuzetno znaajnom karikom u rasvjetljavanju problema pojave
tehnologije proizvodnje eljeznih predmeta u junom dijelu sjeverne Hrvatske.
Rije je, naime, o maevima ija datacija najmanje za stoljee (ako ne i dva) pret
hodi samom ukopu koji se datira u Ha Cla, odnosno na kraj 8. ili eventualno sam
poetak 7. stoljea prije Krista. I dok o eljeznom mau ne znamo gotovo nita
detaljnije, za bronani smo sigurni da je rije o tipu Kostel ijim se ishoditem
smatraju upravo metalurka sredita zapadnog Balkana. Meutim, iako je veza
tog kruga s prostorom nae zemlje, posebno s Likom i Posavinom, tijekom ka
snoga bronanog doba neupitna, jo nemamo vrstih dokaza da je metalurgija
eljeza takoer prenesena tim putem.
U prostoru Podunavlja situacija je malo sloenija te emo se za definiciju
poetka eljeznog doba morati okrenuti vie kulturolokim imbenicima.
KULTURA/DRUTVO
Kao to smo u prethodnom poglavlju mogli uoiti, postojanje razvijene me
talurke tehnologije unutar pojedinih zajednica na kraju kasnoga bronanog
doba ukazuje da nije bilo zapreke za pojavu eljeznih predmeta. Meutim, or
ganizacija prave eksploatacije i proizvodnje eljeza zahtijeva sustavne promjene
unutar tih zajednica. Osim toga, to ne objanjava ni gotovo istovremeni ulazak
u kulturoloki definirano eljezno doba i onih zajednica koje svoj gospodarski
razvoj nisu temeljile na proizvodnji eljeza. Moda zapravo razlika lei u percep
ciji kulturoloke promjene koja se odvija na kraju bronanog i poetku eljeznog
doba. Tradicionalni pristup je tu promjenu uvijek doivljavao kao zamjenu jed
nog sustava drugim ili u najboljem sluaju kao ekonstrukciju jednog i izgradnju
drugog sustava koji koristi pojedine sastavne elemente ili gradi na temeljima ono
ga prethodnog. Meutim, sve boljim uvidom u finalne faze kasnoga bronanog
doba postaje jasno da je rije a dinaminom, a ne statinom sustavu, s uoljivim
faktorom rasta i dinamikom promjene. Isto tako jednostavne verzije interpretativnih modela, poput uobiajenih sredite-periferija ili world model sustava, ne
opisuju do kraja sve sloene interakcije i povratne sprege koje su u takvim su
stavima, ini se, bile veoma znaajne. U nekim je sluajevima jasno da je rije o
gotovo sinaptikoj povezanosti pojedinih strukturnih imbenika gdje razina akKNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 1?
tivnosti pojedinog elementa unutar sustava barem u nekim sluajevima odreuje

utjecaj promjene tog elementa na cijeli sustav, bez obzira na strukturalni poloaj
tog elementa unutar sustava. Pojednostavljeno, to znai da je i prom jena u pe
rifernim dijelovima sustava, koji su u nekim povijesnim trenucima bili m nogo
dinaminiji od sredita sustava, mogla imati dalekosene posljedice na funkcio
niranje sustava kao cjeline. S druge strane, ne treba zanemariti ni faktor rasta u
dinaminim sustavima, odnosno utjecaj evolutivnih prom jena koje su nune za
daljnje funkcioniranje. Takav model pretpostavljao b i jednu fluktuirajuu fazu
izmeu uspostave dviju stabilnijih i univerzalno lake odredivih struktura koje
na temelju odreene skupine kriterija nazivamo bronanim ili eljeznim dobom .
Dakako da je dinamika pojave pojedinih kulturolokih odrednica u toj fluktuirajuoj, tranzicijskoj fazi teko odrediva i veom a lokalna, odnosn o uvelike ovisi
0 specifinoj strukturi i okruenju svake pojedine kulturne grupe, a vjerojatno
1 pojedine zajednice unutar tih skupina. Openito gledajui, haltatizacijom
u onom smislu kako taj pojam rabe neki suvremeniji autori (Stegmann-Rajtar
1992.; Nebelsick 1994.) nazivao bih trend stabilizacije koji e nakon tranzicijske
faze krajem kasnoga bronanog doba na irokom prostoru srednje Europe re
zultirati haltatskim kulturnim kompleksom iji zajedniki nazivnik ine neke
kulturoloke odrednice poput pojave utvrenih naselja, pokopavanja p o d tumulima, prilaganja konjske opreme u grobove i rasprostranjenosti tehnologije pro
izvodnje eljeza. Kada T. Kemenczei osporava postojanje procesa haltatizadje
(Kemenczei 2000.), on navodi da svaki od navedenih kriterija m oem o nai i u
razdobljima koja prethode haltatu i na prostorima izvan okvira haltatskoga
kulturnog kompleksa. Meutim, on taj proces promatra iz perspektive kasnoga
bronanog doba kao fiksni kulturoloki paket koji jednoznano odreuje poe
tak eljeznog doba. Oigledno je da se u rijetkim sluajevima taj skup imbenika
pojavio sinkronizirano, upravo na samom kraju kasnoga bronanog doba, ali je
isto tako jasno daje rije o temeljnim vanjskim odrednicama onoga to kao rezul
tat stabilizacije na irem europskom prostoru nazivamo haltatskim kulturnim
kompleksom. Rezultat toga jest da m oem o imati generalnu sliku o tom e kako
izgleda drutvena i materijalna struktura zajednica kasnoga bronanog doba kao
i starijeg eljeznog doba, ali model transformacije iz jednoga u drugo je veom a
individualan i razlikuje se od jedne do druge kulturne skupine, pa ak i izmeu
pojedinih zajednica unutar tih skupina.
S druge strane, poetak eljeznog doba u hrvatskom Podunavlju zbio se u
kulturolokim okvirima daljske i bosutske grupe, koje su se razvile u mlaoj fazi
kasnoga bronanog doba krajem 2. tisuljea pr. Kr. kao rezultat niza drutvenih i
ekonomskih promjena u Karpatskoj kotlini i jugoistonim Alpama. Poetak izrade
i uporabe eljeznih predmeta u okvirima daljske i bosutske grupe m oe se datirati
na kraj 9. st. pr. Kr., ali se takve pojave vjerojatno m ogu neto ranije zapaziti unu
tar bosutske grupe. Rije je o procesu postupnog uvoenja eljeznih predmeta u
svakodnevnu uporabu, ija se izrada poveala tijekom 8. st. pr. Kr. kada se od elje
za vie ne izrauju samo prestini predmeti kao to su konjska oprema, oruje ili
nakit. Daljska ibosutska grupa, bez obzira na tehnoloku promjenu koja se zbila,
nastavile su svoj unutarnji razvoj, uz primjetne utjecaje izvana, posebno one s Bal
kana na jugu te iz donjeg Podunavlja na istoku, koji se i smatraju izvoritem tran
sfera ideje izrade i uporabe eljeznih predmeta. U materijalnoj ostavtini poetka
eljeznog doba prepoznaju se i utjecaji s jugoistonoalpskog prostora na kojemu
se takoer nalaze bogata leita eljezne rude.
1 8 | K NEEVI ELJEZNOGA DOBA
VRIJEME PROMJENA
KRONOLOKA TABLICA
SREDNJOEUROPSKA KRONOLOGIJA
Miiller-Karpe (1959.)
Pare [1998.]
Hernig (2001.]
DOLENJSKA
GLASINAC
Gabrovec, Teran [2010.]
ovi [1987.]
900. pr. Kr.
900. pr. Kr.

-
850. pr. Kr.
Ha B2
H a B 2 /B 3
Ha B 2 /B 3
III c2
850. pr. Kr.
800. pr. Kr.
800. pr. Kr.

P o d z e m e lj 1
750. pr. Kr.
H a B3
H a C la
IV a
H a CD
750. pr. Kr.
P o d z e m e lj 2
Ha C l
700. pr. Kr.

Ha
Cl
H a C lb
700. pr. Kr.
S tin a 1
_.---------
_____ _
IV b
850. pr. Kr.
S ti n a 2
H a C2
Ha C2
Ha C2
600. pr. Kr.
850. pr. Kr.
----- ---
800 pr Kr
-------------------------IV C l
S tu p a n j z m ijo lik e f ib u le 1
Ha D l
Ha C l
550. pr. Kr.
550. pr. Kr.

S tu p a n j z m ijo lik e fib u le 2
H aD
----- -------
500. pr. Kr.
Ha 02/03
Ha D2
IV c2
Stupanj certoke fibule 1
500. pr. Kr.

Stupanj certoke fibule 2
450. pr. Kr.
450. pr. Kr.

Stupanj negovske kacige 1
Lt A
400. pr. Kr.
Va
Lt A
400, pr. Kr.

Stupanj negovske kacige 2
370. pr. Kr,
-------------KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 19
n Slika tumula Kleinaspergle, na

putu prema kneevskom sjeditu
Hohenasperg u pozadini, na neki
nain tvori kanonski prikaz jednog
zapadnohaltatskog kneevskog
sjedita - tzv. Furstensitz (si. 3)
'L .
'i
&: *;
\4~sXUtf&frM
ezultat procesa opisanih u prethodnom poglavlju jest nastanak niza regi

onalnih kulturnih skupina na irokom prostoru sredinje Europe, ija su
; , \ glavna znaajka bogato opremljeni grobovi elite koje katkad m oem o po

vezati i s njihovim utvrenim sjeditima. Uz lokalne prestine predmete,
poput kola i nakita, ti grobovi esto sadre i uvozna dobra s prostora Sredoze
mlja, poput amfora, fine keramike ili metalnih predmeta koji ve zbog rijetkosti
zauzimaju visoko mjesto na ljestvici prestinih dobara u zajednicama u kojima
se nalaze. Upravo takvi izuzetni grobovi, koji se najee nalaze pod tumulima,
dominantna su arheoloka pojava na opisanom podruju u razdoblju od 8. do 5.
stoljea prije Krista. Iako je ope obiljeje europskog eljeznog doba naglaena
drutvena stratifikacija i uspostava hijerarhijskih struktura, na prostoru kom
pleksa haltatske kulture to je dodatno naglaeno kontaktima sa svijetom klasi
nih civilizacija, odnosno moi koja je proizlazila iz kontrole nad prom etom ljudi i
dobara koji su bili rezultat tih kontakata.
Koncept, bolje reeno termin haltatska kultura nastao je krajem 19.
stoljea i u poetku je oznaavao kulturu starijeg eljeznog doba na prostoru
od istone Francuske do zapadne Maarske. Jedinstvo te kulture u materi
jalnom se smislu zasnivalo na slinosti nalaza s tog podruja s predmetima
pronaenima u velikoj nekropoli kod mjesta Hallstatt u Austriji. Meutim,
ve od poetka je bilo jasno da e kulturna pojava koja pokriva tako veliko
podruje i obuhvaa veom a razliite zajednice nuno biti veom a heteroge
na i teka za definiranje. Stoga je ve na sam om poetku O. Tischler sugeri
rao podjelu te kulture na dva kruga - istoni i zapadni - s granicom negdje
upravo oko samog eponim nog nalazita u Hallstattu. Ta je podjela tijekom
posljednjih stotinu godina doivjela bezbrojne preinake i dobivala razliita
Podruje haltatskoga kulturnog kompleksa (karta 1]
HALTATSKI KULTURNI KOMPLEKS - FIJROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU
znaenja, to je u odreenoj mjeri dovelo do konfuzije u definicijama i ra

zliitog shvaanja znaenja tih termina kako u prostornom tako i u kultu
rolokom smislu. Tome su pridonijeli i brojni autori koji su od dvadesetih
godina prolog stoljea pokuavali uvesti niz drugih kriterija za definiranje
kako haltatske kulture u cjelini tako i njezina zapadnog i istonog kruga,
ali bez nekog univerzalnog uspjeha. Posebnu zbrku je uvelo izjednaavanje
istonog i zapadnog kruga s arheolokim kulturama, s obzirom na to da te
"kulture nisu bile utemeljene u uestaloj pojavi istog ili slinog konteksta
materijalne kulture, odnosno arheolokih nalaza, na istom prostoru, to je
odgovaralo ideji arheoloke kulture kakvu je predlagao V. G. Childe. Kako se
na istoku i zapadu sredinje Europe tijekom eljeznog doba na najopenitijoj
razini doista moe primijetiti razliita dinamika kulturnog razvoja kao poveznica navedenih "kultura, uvedene su etnike skupine pa su pojedini autori
u zapadnom haltatskom krugu prepoznavali Kelte, a u istonom Ilire. Sve je
to bilo, dakako, veoma slabo utemeljeno na arheolokim nalazima (karta 1).
Danas i na jednom i na drugom prostoru nalazimo niz manje ili vie ho
mogenih kulturnih skupina, a termin istoni i zapadni haltatski krug se u
sklopu haltatskog kulturnog kompleksa koristi vie kao dogovorni termin
koji u prostornom ili kulturolokom smislu oznaava demarkaciju izmeu
dviju osnovnih tendencija kulturnog razvoja, pogotovo u razdoblju mlaeg
haltata.
ZAPADNI HALTATSKI KRUG

Kulturoloki gledajui, podruje zapadnoga haltatskog kruga mnogo je
kompaktnije od istonih prostora, to osobito dolazi do izraaja u vrijeme
kasnog haltata kada, zahvaljujui grkoj kolonizaciji i sve jaim trgovakim
vezama sa Sredozemljem, lokalne zajednice starijeg eljeznog doba postaju
vana vorita u novoj komunikacijskoj mrei kojom diljem Europe kolaju
razliita dobra i ljudi. U drutvenom smislu taj proces dovodi do stvaranja
jakih hijerarhijskih struktura koje se u materijalnom smislu manifestiraju u
utvrenim sreditima moi, takozvanim Fiirstensitze, odnosno kneevskim
sjeditima iz kojih se kontroliraju izrazito centralizirana podruja utjecaja.
Takva mjesta u veini sluajeva prate monumentalni i izuzetno bogati gro
bovi, prepuni skupocjenih i rijetkih uvoznih proizvoda, ali i najviih ostvare
nja lokalnog obrta, sve u svrhu naglaavanja identiteta elite i zgusnute moi
koja se sve vie centralizira do razine izuzetnih pojedinaca. Takav izrazito
hijerarhijski i centralistiki model u posljednje vrijeme doivljava kritike koje
polaze od injenice da ne poznajemo dovoljno prostor izmeu takvih sjedita
te ne znamo na koji su nain bile ustrojene zajednice koje su ivjele izvan
tih sredita moi i koji je bio njihov meusobni odnos. Isto tako, zbog ne
dovoljne istraenosti samih sredita o kojima je rije, postavlja se pitanje i
tko je zapravo tamo ivio. Meutim, iako novija istraivanja ukazuju da je
struktura tih zajednica bila mnogo sloenija od najjednostavnijeg radijalnog
modela sredite-periferija, sigurna je injenica da na ovom prostoru nastaju
sredita koja se snagom i utjecajem bitno razlikuju od bilo ega to susree
mo u ostatku haltatskog svijeta. Ostaje otvoreno pitanje to lei u pozadini
takve koncentracije m oi. Svakako nije rije o sam o jed n om im beniku, nego
o m euodnosu cijelog niza drutvenih, gospodarskih, prom etnih i politikih
faktora koji u odreenom povijesnom trenutku rezultiraju nastankom i ra
zvojem takvih sredita. O no to im se ini zajednikom karakteristikom jest
to to osnovna podloga m oi lei na kontroli nad kom unikacijom , odnosno
protokom kako materijalnih tako i nem aterijalnih dobara, to sugerira dina
minu komunikacijsku mreu unutar koje takva sredita egzistiraju i ija su
elementarna pokretaka snaga.
U arheolokom smislu, na ovom prostoru rani haltat (Ha C) u najveoj
mjeri odraava kontinuirani razvoj iz kasnoga b ron a n og doba (Ha A i B).
Osnovna razlika u odnosu na preth od n o razdoblje jest prihvaanje razvijene
tehnologije proizvodnje eljeza. M eutim , na prostorim a zapadno i sjeverno
od Alpa eljezo nije odmah zam ijenilo b roncu u svim aspektim a ivota, nego
je rije o dugotrajnijem procesu. Tijekom 8. stoljea eljezo su jo smatra
li prestinim materijalom, a u 7. stoljeu ve postaje u obiajen om pojavom .
Meutim, u to se vrijeme bronca jo upotrebljava u proizvodn ji oruja, a za
nimljivo je da dominira i kao materijal za proizvodnju p oljop rivred n og orua.
Najbolji primjer tog procesa pruaju maevi tipa M indelheim . Ti dugi
maevi, koji m ogu biti dui i od jed n og metra, najrasprostranjeniji su u sre
Rasprostranjenost maeva
tipa Mindelheim i Gundlingen
(karta 2)
2 4 | KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
ditu zapadnoga haltatskog kruga, od n osn o na prostoru Alpa, eke, ju

ne Njemake i istone Francuske, iako ih se pronalazi p o cijeloj zapadnoj i
sjevernoj Europi. Iako tipoloki vjerojatno predstavljaju razvoj iz b ron a n o-
HALSTATSKI KULTURNI KOMPLEKS - EUROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU

dobnih maeva s jezicem, ti se maevi pojavljuju iskljuivo poetkom haltatskog razdoblja, i to u dvije inaice: bronani, lijevani i eljezni, kovani.
To potvruje hipotezu spomenutu u prethodnom poglavlju da je distribucija
tehnologije eljeza zapravo ila kroz sredita metalurgije bronce u kojima su
stari majstori uili raditi s novim materijalom. S druge strane, neto krai
suvremenik ovog tipa s jo irom distribucijom jest tip Gimdlingen koji se
pojavljuje u horizontu prije maeva tipa Mindelheim, i to gotovo iskljuivo
u bronanom obliku (karta 2). Uz oba tipa maa esto se pronalaze korice sa
specifinim zavrnim okovima koji takoer imaju veoma rairenu distribuci
ju diljem Europe i ne odgovaraju u potpunosti pojedinim tipovima maeva.
Kad je rije o proizvodnji, lako hi bilo pretpostaviti da je sredite zapad
noga haltatskog kruga ujedno i sredite inovacije iji su rezultat posljednji
dugi maevi bronanodobne tradicije te da je rije o distribuciji prestinih
dobara iz ove jezgre prema periferiji zapadne i sjeverne Europe. To bi ujedno
pretpostavilo da je rije o distribuciji dobara, ali ne i tehnologije koja ostaje
rezervirana za mali broj radionica unutar jezgre zapadnohaltatskog kruga.
Meutim, pojedini su maevi pronaeni uz predmete koji u eljezu opona
aju lokalne bronane tipove, to bi znailo da u najmanju ruku distribuciju
tih prestinih predmeta prati i distribucija tehnologije u lokalna metalurka
sredita. Osim toga, porijeklo tipa Gundlingen vjerojatno lei vie na atlant
skom prostoru ili moda ak i u Britaniji, ali njihova distribucija pokazuje
iroku rasprostranjenost u samom sreditu haltatskog svijeta. Takva bi dis
tribucija ukazivala na smjer irenja suprotan od pretpostavljenog. S druge
strane, distribucija razliitih okova korica koja ne prati distribuciju s njima
pronaenih maeva ukazuje da je situacija znatno sloenija od tipinog od
nosa sreite-periferija u kojem prestini predmeti i tehnoloke inovacije
putuju iskljuivo iznutra prema van.
Druga karakteristina promjena koja dolazi sa starijim eljeznim dobom
jest nestanak ostava. Iako ima izuzetaka tijekom cijeloga starijeg eljeznog
doba, razlika u broju ostava i koliini pohranjenih predmeta u odnosu na raz
doblje kasnoga bronanog doba je drastina. S obzirom na to da smo ve utvr
dili da bronca ne nestaje iz uporabe nego se koristi veinom za predmete koji
se mogu tumaiti i kao statusne oznake, poput ukrasa na nonji i konjskoj
opremi ili posuda za hranu i pie te defenzivnog naoruanja, razlog za nesta
nak ostava treba traiti na drugim mjestima. Ako ostave shvatimo kao soci
oloki mehanizam izluivanja materijalnog bogatstva iz zajednice, odnosno
iz cirkulacije unutar drutvene skupine, tada bi njihov broj i sadraj trebali
bitj obrnuto proporcionalni koliini slinih predmeta u grobovima. Takvu
tendenciju djelomino m oem o pratiti i u horizontima ostava kasnoga bron
anog doba na naem prostoru, a grobovi ranog haltata u zapadnom haltatskom krugu takoer bi se uklapali u navedeni model. Uz znakove osobnog
prestia koje smo ve u obliku priloga oruja mogli pratiti i u kontekstima
kulture polja sa arama, sada je ea pojava bogatih grobova pod tumulima,
s mnogo keramikih i metalnih priloga - od elemenata nonje, preko konjske
opreme do oruja i samih kola u iznimnim sluajevima. S druge strane, u
ovom razdoblju nema dokaza o pojavi utvrenih sredita, nego je uglavnom
rije o manjim grobljima uz naselja, koja se poloajem u prostoru (a ini se i
strukturom) ni sa im ne razlikuju od modela iz prethodnih razdoblja. Iako
0 naseljima bez sustavnijeg istraivanja ne m oem o donositi nikakve konkretnije zakljuke, struktura materijalnih dobara takoer upuuje na lokalna
sredita proizvodnje koja nikada ne doseu industrijske razmjere. To vrijedi
1 za keramiku iji poloaj u grobnim kontekstim a i distribucija upuuju na
to da je barem u odreenim kategorijama bila smatrana prestinim dobrom.
Takva slika odgovarala bi manjim, m eusobno povezanim plemenskim zajed
nicama. Tek za vea groblja - koja obuhvaaju i vie od stotinu ukopa, od kojih
mnogi sadre prestina dobra (primjerice kola), poput Hradenfna u zapadnoj
ekoj - neki autori navode m ogunost da je rije o koncentraciji grobova iz
Tumul u Magdalenenbergu
kod Villingen-Schvvenningena, u njemakoj pokrajini
Schvvarzvvald, najvei je haltatski tumul u sredinjoj Europi.
Promjer mu je vei od 100 me
tara, a u originalu je bio vii od
osam metara. Sredinji ukop u
monumentalnoj drvenoj komori
bio je opljakan u davno vrijeme,
ali jo uvijek predstavlja najve
u koliinu haltatskog drveta
otkrivenog na jednome mjestu.
Brojni sekundarni grobovi koji
su pronaeni pod nasipom
tumula prema najnovijoj teoriji
markiraju poloaj zvijea na
ljetni solsticij G18. pr. Kr. kada
se datira sredinji grob [si. 4]
kultnih razloga, to bi sugeriralo vee plemenske zajednice, ali bez izrazitih

znakova centralizacije ili koncentracije m oi (Koutecky 1968.; Collis 1984.,
78). to je potaknulo procese drutvene diferencijacije na ovom prostoru u
razdoblju ranog haltata, teko je rei. M oem o pretpostaviti da starim bronanodobnim putovima preko Alpa tee komunikacija s prostorom sjeverne
Italije te daje ulogu u tome imala i kontrola nad prom etom prestinih dobara
koja stiu iz tog smjera.
Prava kulturna prekretnica prouzroena neposrednim kontaktima sa
Sredozemljem, odnosno Grcima za zapadni haltatski krug nastaje poetkom
razdoblja mlaeg haltata (Ha D). U to vrijeme, oko 600. pr. Kr., osniva se
grka kolonija Massalia na uu Rhone (dananji Marseille), koja rijenim pu
tem iri svoju trgovaku mreu u unutranjost. Istovremeno razvoj haltatskih zajednica u jugozapadnoj Njemakoj i istonoj Francuskoj dosee razinu
diferencijacije i hijerarhijskog ustroja dovoljnu da postanu vrijedan cilj takve
trgovine. Ve poetkom Ha D pojavljuju se golemi tumuli s izuzetno bogatim
sredinjim grobovima. Najvei meu njima je Magdalenenberg pokraj Villingena na podruju Schwarzwalda
u pokrajini Baden-Wiirttemberg,
koji je sauvan u dimenzijama od
100 metara u promjeru i 16 me
tara visine (si. 4). U sreditu tog
tumula pronaena je, na alost
opljakana, drvena komora go
lemih dimenzija (8 x 6,5 m) koja
predstavlja najvei nalaz drveta
iz haltatskog razdoblja. Upravo
je to drvo dalo dendrokronoloki
datum 616. pr. Kr., to uvrtava
taj grob na sam poetak Ha D
razdoblja. U nasipu tumula posli
je je pronaeno jo 127 grobova
mukaraca i ena razliitih dobi
i statusa. Pokojnici su ukopani
skeletno na drvenim nosilima,
s raznolikim grobnim prilozima
koji ipak nikada ne doseu kneevski status. ini se da je rije
o pokojnicima koji na neki nain
pripadaju istom klanu ili drugoj
HALTATSK! KULTURNI KOMPLEKS - EUROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU

drutvenoj skupini kao i rodonaelnik ukopan u sredinjem grobu. Nedaleko
od toga groba nalazi se i utvreno naselje iz istog razdoblja o kojemu nema
detaljnijih podataka.
U sljedeim razdobljima ovakva kolokacija monumentalnih bogatih
tumula koji se javljaju u krugu nekoliko kilometara oko sredinjeg utvrenog
naselja postaje model onoga to emo na sredinjem prostoru zapadnoga haltatskog kruga zvati Fiirstensitz. Upravo je taj termin katkad bio izvor zabuna
i miskoncepcija koje su uglavnom podrazumijevale preutno prihvaanje ili
osporavanje antropolokog modela koji se zapravo temeljio na konceptima
poznatim iz srednjeg vijeka. Meutim, rije je o terminu koji je uobiajen u
strunoj literaturi i najopenitije oznaava utvrena sjedita sloenih i mo
nih plemenskih zajednica.
Meu najpoznatije se ubraja i Heuneburg u neposrednoj blizini Dunava,
takoer u pokrajini Baden-Wiirttemberg (vidi izdvojeni tekst na str. 28-29), oko
kojega nalazimo takoer niz golemih ukopa pod humkama, meu kojima se
najbogatiji datiraju u vrijeme Ha D l i Ha D2, a monumentalnou se posebno
istie Hohmichele koji veliinom gotovo dosee Magdalenenberg. Na slian
nain moemo promatrati i vjerojatno najpoznatiji i posljednji otkriveni kneevski ukop pod monumentalnim tumulom u Hochdorfu (vidi izdvojeni tekst
na str. 30-31) koji se datira oko 550. pr. Kr. te uz Grafenbiihl i Romerhugel iz
Ha D3 te Klein Aspergle iz Lt A tvori skupinu kneevskih ukopa koji se veu
uz Asperg, tree utvreno sredite u istoj saveznoj dravi (si. 3). Najrecentnija
istraivanja provode se na golemom utvrenom naseobinskom kompleksu Ipf
kod Bopfmgena, takoer u Baden-Wurttembergu (si. 5). Arheoloki tragovi
na nalazitu proteu se od kasnoga bronanog doba do ranog latena, iako je
najveu vanost imalo kao haltatski Fiirstensitz u ijoj se neposrednoj blizini,
na poloaju Hof MeisterstalI, nalazi i skupina tumula (Krause 2007.).
Slinu situaciju moemo pratiti i prema jugoistoku, blie izvoritu sre
dozemnih, odnosno grkih kontakata. U Burgundiji nalazimo Mont Lassois.
Koliina sredozemne keramike na tom nalazitu uvelike nadmauje sva slina
prethodno spomenuta sredita na sjeveroistoku. Meu nalazima se posebno
D Ipf kod Bopfingena nalazi se

u pokrajini Baden-Wurttemberg.
Posljednjih desetak godina
provode se sustavna arheoloka
istraivanja koja tek nasluuju
golemu vanost tog haltatskog
utvrenog sredita koje, poput
ostalih zapadnohaltatskih
Fiirstensitze, prati skupina
monumentalnih tumula na
poloaju Hof MeisterstalI (si. 5)
euneburgje utvreno naselje u sjeveroza
su bedemi koji su s prednje i stra nje stra ne im ali
padnoj Njemakoj, na gornjem toku Dunava,
drvenu palisadu dok je s re d in ji dio bio podijeljen
u blizini Tubingena u saveznoj dravi Baden-
u drvene kasete, obloen kam enim blokovim a i
W urttem berg. lako je samo nalazite bilo nase
ispunjen kam enjem i nabijenom zem ljom . Na vrhu
ljeno od kasnog neolitika (3. tisuljee pr. Kr.)
bedema bio je nadsvoeni prolaz radi lakeg i
do srednjeg vijeka (11. s t.j, najvanije naselje

pripada haltatskom razdoblju i datira se u 6. i
sigurnijeg kretanja branitelja. M eutim , u razdoblju
5. st. pr. Kr, Utvreni dio naselja zauzim a samo
ljen u potpuno drugaijoj tehnici. Imao je kamene
3,3 hektara, ali posljednja istraivanja ukazuju
tem elje irine oko tri m etra i visoke oko 0,5 metara
na ve lik dio naselja, povrine gotovo 20 hektara,

izvan zidova, u neposrednom podnoju utvrenog
na kojima je sagraen zid od nepeene cigle visine
uzvienja (si. 6 ]. Na to upuuje i nekoliko skupina
izlazilo i osam pravokutnih kula koje su b ra n ite lji

ma om oguavale unakrsnu paljbu po eventualnim
veom a ve likih i bogatih tum ula koji se nalaze u

blizini naselja, lako postoje tragovi naselja iz ka
snoga bronanog doba, ini se da utvreno naselje
nije bilo naseljeno tijekom Ha C te da do pravog
procvata dolazi tijekom Ha D. Bogata stratigrafija
koja prelazi pet metara, s to je veoma neuobiajeno
za te krajeve, otkriva 14 naseobinskih faza i deset
faza utvrivanja. Uobiajeni oblik fortifikacije bili
nakon prve treine 6. st. pr. Kr. bedem je obnov
oko etiri m etra i duine oko 500 m etara, iz zida je
napadaima. Rije je o nainu i tehnici gradnje

potpuno stranoj za ove krajeve, ali uobiajenoj na
Sredozemlju. Stoga je sigurno da je m a jsto r koji je
gradio ovu fazu bedema opisanu te h n iku izuio na
jugu ako i sam nije bio p odrijetlom s tih prostora,
lako je potpuno neprilagoen lokalnim k lim a tskim
uvjetim a, ovaj bedem, koji je jedinstvena pojava
u srednjoeuropskoj arheologiji, trajao je gotovo
sedam desetak godina i u tom je razdoblju nekoliko
puta popravljan u istoj tehnici sve dok krajem 6.
st. pr. Kr. nije uniten i zam ijenjen uobiajenom
konstrukcijom od drvenih greda, kamena i zemlje.
Premda je istraen tek dio utvrenog naselja, v id lji
vo je da su kue bile pravokutnog oblika, veinom
sm jetene uz bedem s relativno u skim prolazim a
i katkad odvojene drvenim ogradama. Razliiti
tip ovi kua varirali su od m alih sa sam o nekoliko
prostorija do velikih konstrukcija s trije m ovim a.
Zidovi su bili od drvenih greda i kunog Ijepa, a
krov vjerojatno na dvije vode, pokriven slam om
ili trskom , i gotovo u pravilu odvodni kanal koji je
prikupljao oborinske vode. Pravilan ra ster naselja i
gotovo periodino obnavljanje s esto is tim gospo
darskim sadrajim a na istom prostoru, poput m e
ta lu rkih radionica za preradu bronce u jug o isto
nom dijelu naselja, ukazuju na plansku gradnju. U
naselju izvan bedema u podnoju utvrde uoeni su
D Lidarska snimka Heuneburga otkriva veoma kompleksan

arheoloki krajolik u kojemu dominantnu ulogu imaju utvreno
naselje i monumentalni tumuli na sjeverozapadu (si. G]
2 8 ] KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
relativno ve liki objekti i in i se da je sjeverni dio tog

naselja naputen krajem 6. st. pr. Kr. kada su na
tom e m jestu bili podignuti tu m u li (si. ?).
HALSTATSKI KULTURNI K O M P L E K S - EUROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU
U b lizin i H e u ne b urg a n a la zi se n e k o lik o s k u

pina b og a tih i e s to g o le m ih tu m u ia (G iessuebelTalhau, H o ch m ich ele , L e h e n b u h l, B a u m b u rg ,
B e tte lb u hl i dr.) u k o jim a se uz s re d i n ji ukop
esto biljei i n iz p e rife rn ih b iritu a ln ih ukopa. Na
a lo s t, b ro jn i iz n im n o b o g a ti s re d i n ji g rob ovi
u d rve n im k o m o ra m a d a vn o su o p lja k a n i iii su
is tra e n i p rije v i e od je d n o g s to lje a uz o s k u d
nu d o k u m e n ta c iju . N a jp o z n a tija m e u s p o m e
n u tim sku p in a m a g rob ova je ona od 3G tu m u ia
s m je te n ih tr i k ilo m e tra za p a d n o od H e u ne b ur
ga, kojom d o m in ira H o ch m ich ele . U to m tu m u lu
- koji s p ro m je ro m od oko 85 m e ta ra i v is in o m od
13,5 m etara p re d s ta v lja , uz M ag d ale ne n be rg,
jedan od n a jve ih tu m u ia u s re d n jo j Europi - ta
koer je bila m o n u m e n ta ln a s re d i n ja d rve n a ko
m ora koja je o p lja k a n a jo u davna vre m e n a . U
to m je tu m u lu o tk riv e n o i jo n e ko liko s k e le tn ih i
p a lje vin skih g rob ova , m eu ko jim a se is ti e d ru
gi ukop u d rve n o j k o m o ri koji se p o p u t s re d i n je g
datira na kraj ?. i p o e ta k 6. s t. pr. Kr. U ko m o ri su
bili pokopani m u k a ra c i ena s m nogo p rilog a i
kolim a na e tiri k o ta a . Meu p rilo z im a se is ti u
konjska opre m a i b ro n a n o posu e , a posebno
je z a n im ljiv to b o la c s 51 s tre lic o m p ron a en uz
Heuneburgse nalazi u pokrajini Baden-Wurttemberg,

na samom Dunavu, i najpoznatije je naselje starijeg
eljeznog doba u sredinjoj Europi, gotovo sinonim
za utvreno kneevsko sjedite u haltatskom
kulturnom kompleksu, lako je lokalitet naseljavan u
mnogim razdobljima, najvanije pada u 6. i 5. st. pr.
Kr., a osim utvrenoga dijela, zauzima i golemi prostor
od oko 20 hektara ispod same utvrde, sve do skupine
monumentalnih tumuia [si. 2)
m uka rca. Od e n s k o g n a k ita tre b a s p o m e n u ti

ja n ta rn u o grlicu s v ie od 3 5 0 ja n ta rn ih perli i
skom sjed itu tipa Furstensitz na p odruju za pa d
o grlicu s v i e od 23G 0 p erli. U ko m o ri je s a u v a

no puno tra g o v a o rg a n s k o g m a te rija la pa stoga
noga h altatskog kruga, koje je im alo golem u v a

n ost u vrijem e kasnog haltata. Heuneburg nam
znam o da su p o k o jn ic i bili poloeni na krzna , a
daje zasad je d in stve n uvid u razvoj p roto u rba n ih
p ron a en i su i o s ta c i tk a n in a , m e u kojim a je
sred ita toga vrem ena, sa svom lepezom p op rat
n a jv a n iji n alaz s v ile n o tk a n je to p re d s ta v lja
nih dragocjenih podataka, od s tru k tu re ra d io n ikih
n ajran iju z a b ilje e n u p oja vu s v ile u Europi!

P osljednji u kop pod tim tu m u lo m je s k e le tn i grob
sredita, preko arheobotanike i arheozoologije do

tipologije i kronologije p okre tn e grae.
koji se d a tira u d ru g u p o lo vicu 6. s t. pr. Kr.

Osim opisan ih bedema, o in te n z iv n im ko ntak
tim a s g rkim kolonijam a i E truanim a govore i
nalazi grke i ita lske keram ike, b ronanih posuda i
ja n ta rn ih ploica, dok b rojni n ala zi jan ta ra upuuju
na injenicu da je to m ono h a lta tsko sred ite
im alo vanu ulogu u m rei razm jene dobara
izm eu sjevera i juga Europe. Rije je o jed n om od
najbolje istra e n ih i zasad najpoznatijem kneev-
Literatura:
W. Kimrmig, Die Heuneburg an deroberen Donau, Tubingen
19? 8.
W. E. Stockli, Die Zeistufe Hallstatt D l und der Beginn
der hallstattzeitlichen Besiedlung auf der Heuneburg,
Archaologie Korrespodenzblatt 21/3, Mainz 1991., 369382.
G. Riek, Der Hochmichele: ein Ftirstengrubhugel der sparen
Hallstattzeit bei der Heuneburg, Berlin 1962,
29
o s lje d n ji m eu kn ee vskim grobovim a Ha
b ili v id ljiv i tra g o vi organske presvlake . Naslon
D razdoblja o tk rio je J. Biel 1978. godine kod
lea ljke je u k ra e n p rik a z im a ra tn ik a koji stoje
m je sta Eberdingen-H ochdorf, takoer u saveznoj
na kolim a i tri para ra tn ik a s m a e vim a i tito v i
d ravi Baden-W urttem berg. Rije je o tu m u lu
ma koji su, in i se, p rik a z a n i u sce na m a plesa, a
p rom jera oko 6 0 m etara i v isin e oko 6 m etara. S
cijela lealjka sto ji na o sam noica na kotaim a,
o bzirom na to da se nalazi na uzvienju, iako je
izraenih u o bliku ena s u z d ig n u tim rukam a
udaljen oko d eset kilom etara, jo je v id ljiv s kne-
koje nose m alene ia n e e lje zn e n a u n ic e i
e vsko g sjed ita Hohenasperg pa je vjerojatno dio
n akit prika zan u rezim a u koje je u m e ta n koralj.
Furstensitz kom pleksa Asperg. U tu m u lu su bila
Noge tih fig urica poivaju na o s o vin a m a m alih
u kup n o e tiri ukopa, a sred inja grobna ko n stru k
kotaa pom ou kojih se lea ljka m ogla p o m ica
cija kva dra tn og je oblika: va njska drvena komora
ti. Pokojnikova glava bila je poloena na ja s tu k
im a s tra n ic u od oko 7,5 m etara i v isin u od oko dva
od ispletene trave, a im ao je e ir od brezove
m etra, a zidovi u nu ta rnje drvene prostorije su du
kore slia n onom e na s ta tu i iz H irschlanena
in e 4,7 m etara. Prostor izm eu hrasto vih komora
(udaljenog te k oko e s t k ilo m e ta ra prem a ju g u ),
i iznad njih bio je ispunjen s oko 50 tona kamena,
zla tn i to rk v e s te pojasnu kopu i a n te n s k i bode
to je predstavljalo efikasnu z a titu od pljakaa
obloen zla tn im lim om (si. 9 ), U krasi od zlatno g

lim a krasili su i njegove cipele, a im ao je jo i
pa je rije o jednoj od najbolje sauvanih i najbo

g a tijih grobnih cjelina iz vrem ena kasnog haltata
(si. 8 j. Tijelo m ukarca u e trde se tim godinam a,
v is in e od oko 1,85 m etara, bilo je poloeno na
2,75 m etara dugu bronanu lealjku na kojoj su
zlatnu n a ru kvicu i d vije z la tn e z m ijo lik e fibule.

Oko njega su pronaeni b rojni tra g o v i orga nsko g
m aterijala poput biljaka, koe, perja, cvijea, pa
ak i h itin s k ih oklopa kukaca, a posebno se istiu
H U Hochdorfu, u njemakoj pokrajini Baden-Wurttemberg, pronaen je i jedan od najbogatijih kneevskih grobova Ha D

razdoblja. Rekonstrukcija grobne komore daje tek skicu bogatstva koje se krilo u kvadratnoj grobnoj komori unutarnjih dimenzija
oko pet metara koja je bila prekrivena tumulom promjera oko 60 metara i visine oko est metara (si. 8 ]
HALTATSKi KULTURNI KOMPLEKS - EUROPA U S T A R IJE M I e LJEZHOM DOBU
I Antenski bode s koricama

obloenima zlatnim limom i zlatna
plitica tek su dio vrhunskih nalaza
od plemenitih metala koji su
priloeni knezu iz Hochdorfa oko
550. pr. Kr. (si. 9}
ostaci tka n in a sa sauva nim bojanim i tka n im
osam m anjih od organskog m aterija la). N asuprot
ukrasnim m otivim a. Uz pokojnika su bili priloeni
lealjci stajala su kola na e tiri kotaa s ja rm o m ,
luk i tobolac s 14 strije la, dok mu je na pojasu bila
ukraena e ljeznim aplikam a na kojim a se
torbica s to a le tn im priborom koji je sadravao tri
nalazio pokriva od tka n in e i kom plet bronanog
eljezne udice, b ritvu , ivau iglu i kotani ealj.
posua koji se sastoji od tri velike zdjele i devet
Na drvenom s to liu uz lealjku stajao je i bronani
tanjura. Osim posuda, na kolim a su bili poloeni
kotao grkog porijekla, ukraen figuram a lavova,
eljezna sjekira, no i vrh koplja, a po priloenoj
od kojih je jedan naknadno zam ijenjen. Taj kotao
konjskoj oprem i ini se da su ih vukla dva konja.
je ujedno ije d a n od rije tk ih sredozem nih im porta
Cijeli ukop se datira u Ha D l razdoblje i in i jed n u
u ovom grobu. P retpostavlja se da je lakonskog
od najvan ijih grobnih cjelina kasnog h alta ta u
porijekla, odnosno da je izraen u radionici na
sred injo j Europi kako po bogatstvu i ra z n o v rs n o
podruju Regija u sjevernoj Italiji. Preko njega je
s ti tako i po o uva no sti nalaza.
bila prebaena vunena tk a n in a dok je na obodu

bila poloena zlatna zdjelica koja je vjerojatno
sluila kao grabilica za te ku in u. Ostaci meda koji
su pronaeni u ko tlu upuuju na to da je vje ro ja t
Literatura:
J. Biel, Der Keltenfurst von Hochdorf, Stuttgart 1985.
no sadravao m edovinu. Zidovi su bili prekriveni
D. Planck, Der Keltenfurst von Hochdorf: Methoden und

Ergebnisse der Landsctrchaologie in Boden-Wurttemburg,
tkaninom privren o m s 20 bronanih fibula,
KonradTheiss Verlag, Stuttgart 1985.
a na jednoj od njih je visjelo devet rogova za

pie (jedan ve liki e ljezn i sa z la tn im u krasim a i
D. Kraufle, Hochdorf IH, Landesdenkmalamt BadenWurttemberg, Konrad Theiss Verlag, Stuttgart 199G.
istiu vinske amfore iz Masalije. ini se da bi upravo trgovina vinom mogla

biti jedna od veom a vanih kom ponenti u gospodarskom procvatu tog sredi
ta koje se vee uz razdoblje kraja 6. st. pr. Kr. (Ha D3). Osim gospodarskog
znaenja, M ont Lassois je bio i vano politiko, a moda i kultno sredite
na to nam ukazuju kompleksne konstrukcije nedavno otkrivene na platou
naselja i nekoliko izuzetno raskonih ukopa pod tumulima, poput nedalekog
St. Colombe ili svjetski poznatoga groba kneginje iz Vixa (vidi izdvojeni tekst
na str. 33-35) koji se nalazi odmah u podnoju naselja te sadri jednu od naj
bogatijih i najzanimljivijih grobnih cjelina tog vremena (Ha D3) u Europi, o
kojoj e biti jo rijei u ovoj knjizi.
Iako i na prostoru zapadnoga haltatskog kruga nalazimo predmete
uvezene iz sjeverne Italije ili Etrurije, jasno je da je Masalija izvorite vei
ne uvezenih sredozemnih dobara (poput atike crnofiguralne keramike ili
ve spomenutih lokalno proizvedenih vinskih amfora). Trgovina tim dobri
ma vjerojatno je takoer bila u rukama Grka na to indirektno upuuje i niz
nalaza koji se najlake mogu protumaiti neposrednim kontaktom Grka i
lokalnih zajednica, poput oznaka za sastavljanje kratera iz Vixa ili sustava
utvrivanja i bedema od erpia, sagraenog u jednoj fazi Heuneburga. Bez
obzira na to, kontrola i m onopol nad tim kontaktima bili su osnova uspona i
moi zapadnohaltatskih sredita (Fiirstensitze) istone Francuske i zapadne
Njemake. Takvo bogatstvo i koncentracija moi nikada prije nisu zabiljeeni
na tom prostoru, a u ostatku starijeg eljeznodobnog svijeta kontinentalne
Europe nema slinih pojava, odnosno znatno su rjee i manje intenzivne.
Raspadom te trgovake mree poetkom 5. stoljea prije Krista kolabira i su
stav na kojemu su ta sredita poivala te se naselja uglavnom naputaju, a
nestaju i bogati ukopi.
Na drugim je prostorima proces centralizacije moi tekao drukije i ocr
tavao razliite modele. Specifian primjer je upravo eponimno nalazite Hallstatt (vidi izdvojeni tekst na str. 37-39). Oko dvije tisue pronaenih grobova
potjee iz razdoblja od kasnoga bronanog doba (Ha B) do poetka latenskog
razdoblja (Lt A), ali velika veina nalaza pripada starijem eljeznom dobu
(Ha C i D). Velik broj grobova sugerira brojnu i jaku zajednicu, a zanimljivo
je da na groblju nalazimo muke, enske i djeje ukope. Iako je rije o veli
kom broju grobova, valja biti svjestan da je u pitanju samo reprezentativni
uzorak populacije (pogrebni ritual za ostale ostaje nam nepoznat). To znai
da je iako imamo pokojnike svih dobnih i spolnih skupina, rije o odree
nom drutvenom ekskluzivitetu, odnosno nije svatko ukopan na nekropoli.
Na istu injenicu upuuje i izuzetno bogatstvo priloga u pojedinim ukopima.
Meutim, zanimljiva je injenica da je najvjerojatnije rije o ravnom groblju
(nema vidljivih tumula!) na kojemu se pogrebni rituali inhumacije i kremacije pojavljuju u gotovo jednakim omjerima. Raznolikost bogatih nalaza koji
potjeu iz gotovo svih dijelova onodobne Europe, kao i razlika u tretmanu po
kojnika u smislu pogrebnog rituala esto su koriteni kao argument za sliku
hallstattske zajednice kao heterogenog amalgama razliitih skupina koje na
ovom prostoru rudare sol i odravaju intenzivne veze sa svojim matinim po
drujem. Rudnik soli, koji je osnova gospodarske moi tog prostora tijekom
mnogih arheolokih razdoblja, vjerojatno je najintenzivnije eksploatiran u
starije eljezno doba kojemu pripada i veina grobova na nekropoli. Boga-
HALSTATSKI KULTURNI KOMPLEKS - OJROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU
ix se nalazi u departm anu Cote-dOrna istoku

francuske pokrajine Burgundije. Haltatsko
utvreno naselje sm jestilo se na Mont Lassoisu,
vapnenakom breuljku uz lijevu obalu rijeke
Seine (si. 10). Premda je breuljak visok samo 109
metara, vrlo je nepristupaan zbog strm ih obronaka
i movarnog podruja u njegovu podnoju. Unato
tome, bio je okruen bedemima koje je sa zapadne
i sjeverne strane okruivao obrambeni jarak dubok
oko est metara. injenica da rijeka Seina upravo od
tog mjesta postaje plovna, otvorenost jugu dolinom
Rhone koja tee sve do grke kolonije Masalije na
Aurnoj obali, kao i otvorenost prema srednjoj Europi
preko oblinje doline Rajne (danas postoji kanal Seina-Rajna) koja se nadovezuje na Dunav, omoguila
je razvoj Mont Lassoisa kao strateki vanog sjecita

putova trgovine i razmjene dobara izmeu Sredo
zemlja i sjevernijih dijelova Europe. U toj razm jeni
vanu je ulogu imao kositar iz Cornvvalla, Devona is
otoja Scillu) (vjerojatno Kasiterida, koje u neodree
nom obliku spominju Plmije Stariji i Strabon). Velika
koliina ulomaka m asalijskih amfora pronaenih na
tome m jestu navodi na m ogunost daje ondje bio
jedan od vanih distributivnih centara za trgovinu
vinom prema barbarskoj unutranjosti.
lako je lokalitet poznat i istraivan od kraja 19.
stoljea, na njegovu je pravu vanost ukazalo gotovo
sluajno otkrie tumula I koji se nalazio na pola puta
izmeu Mont Lassoisa i Seine. ini se da je jo u davna
vremena tum ul bio poplavljen i potpuno zasut m uljem
Kneevsko sredite na Mont Lassois pokraj
Vixa smjestilo se na kljunom poloaju, odnosno
onome mjestu odakle Seina postaje plovna. S
druge strane, vjerojatno je ondje bilo sredite za
trgovinu vinom koje je dolazilo iz smjera grke
Masalije (dananjeg Marseillea) i distribuiralo se
prema haitatskim sreditima sredinje
Europe. Poznati grob kneginje iz Vixa
naen je pod tumulom 1 (si. 10)
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA ) 33
iz Seine, to gaje sauvalo od pljake pa je Rene Joffroy, profesor povijesti koji je tada ve nekoliko godina
istraivao na tom podruju, imao priliku 1953. istraiti
prvi netaknuti kneevski ukop iskopavan u 20. stolje
u. Tumul je, ini se, bio promjera oko 40 metara i bio
je vidljivjo u antiko vrijeme, a u neposrednoj blizini
utvreno je postojanje jo najmanje etiriju tu mula, od
kojih jedan pripada kasnom bronanom dobu, jedan
kasnom haltatu, a dva su nepoznate dataje. Ispod
kamene konstrukcije tum ula, koji je bio neprepoznat
ljiv u okoliu zbog ravnanja prouzroenih poljopri
vrednim radovima, nalazila se drvena grobna komora
veliine o tp rilike 3 x 3 m etra u ijem je sreditu na ko

lim a leala pokojnica u dobi izm eu 30 i 35 godina, a
kako je rije o kra tk im kolim a, sm atra se d aje izvorno
pokojnica na njim a sjedila [si. 11]. Dsteoloki materijal
bio je fragm entiran i loe ouvan, a sastojao se od
djelom ino sauvane kraljenice, lubanje s dentalnom
s tru ktu ro m , gotovo cijelog sakrum a, dijela kljune
kosti i fragm entarnih udova. U sjeverozapadnom kutu
kom ore stajao je golem i bronani krater koji predstav
lja im p o rt iz radionica u jun oj Italiji [Magna Graecia],
poput Taranta ili radionica u Sparti, a u Vixje takva roba
pristizala preko Masalije [d a na n ji Marserlfe), grke
Tlocrt grobne komore kneginje iz Vixa, koja se datira u vrijeme oko 500. pr. Kr., otkriva golemo bogatstvo, ali
otvara i mnoga pitanja o ulozi ene u zajednicama eljeznog doba (si. 11]
HALSTATSKI KULTURU! L i
kolonije koja je bila ne samo kljuna toka za uvoz

mediteranskih proizvoda, nego je i sama predstavljala
vano obrtniko sredite. Visinom od 1,64 metra i
maksimalnim promjerom od 1,2? metara krater je naj
vei danas poznati metalni nalaz iz vremena klasine
Grke, a vei je i izradom istananiji ak i od primjera
ka sa samoga grkog kopna, sa stijenkama debelima
tek 1 do 1,3 milimetra. Tei je od 200 kilograma i ima
zapremninu od oko 1200 litara. To je jedina posuda
koja odgovara Herodotovu opisu velianstvenoga
kratera koji su Spartanci darovali kralju Krezu, a koji je
u sebe mogao primiti 300 amfora. Tri masivne volutne
ruke podupiru lavice, a pri dnu su ukraene glavom
Gorgone. Lijevani lik ene, koji su neki tum aili i kao
prikaz boginje, oblikuje ruku poklopca kratera, a vino
se vjerojatno ulijevalo u krater procjeivanjem kroz
poklopac kako bi se uklonili komadi borove smole koja
je grkom vinu davala karakteristian okus i sluila
kao konzervans. Ukraen je frizom s prikazom hoplita
i bojnih kola, koji se ponavlja osam puta. Svaka figura
i njezino mjesto na frizu oznaeni su slovima grkog
alfabeta kako bi mogle biti privrene pravilnim redo
slijedom, to govori daje krater radi lakeg transporta
do Vixa vjerojatno stigao u komadima. U krateru su se
nalazili takoerlm portirani pehari za pie, od kojih je
jedan atiki, datiran oko 525. g. pr. Kr., posluio i za
okvirno datiranje ukopa. Osim njih, u grobu je prona
en itav set posuda za pie italskog i grkog porijekla.
Kasnohaltatska kola s etiri kotaa su, sudei prema
njihovoj irokoj geografskoj distribuciji i prisutnosti
i u mukim i u enskim grobovima, statusni simbol
neovisan o spolu pokojnika. U ranolatenskom razdo
blju zamjenjuju ih bojna kola s dva kotaa, no krajem
latenskog razdoblja iznenada se ponovno pojavljuju
u grobovima. Najupeatljiviji komad nakita u grobu u
Vixuje torkves teak 430 grama, izraen iz 25 dijelova
od 24-karatnog zlata. Pri dnu torkvesa, uz uplje
kuglaste zavretke koji podsjeaju na glavice maka,
nalaze se detaljno izraene figure Pegaza. Na rukama
je imala po tri narukvice od lignita i po jednu brona
nu narukvicu sa zrnima jantara, a na ^vakoj nozi po
jednu bronanu nanogvicu. U nonju moemo ubrojiti
i bronane fibule sja marnim i koraljnim ukrasom te
jantarne perle koje su vjerojatno dio ogrlice. Oko struka
se nalazio bronani pojas obloen koom, vjerojatno
ritualne namjene.
Interpretacija ovog ukopa bila je od samog poet
ka predmet estokih diskusija. Prvi istraiva je do
iTl'-'A U STARI I FM 7.JL JF.ZNOM DOBU
samog kraja bio uvjeren da je istraio m uki kneevski grob jer, unato svim znakovima koji su upuivali
na enski spol ukopane osobe, nije mogao prihvatiti
injenicu da takav eljeznodobni ukop visokog statusa
moe pripadati eni. Takav androcentrini stav ostao
je dugo dominantan pa su i nakon antropolokih ana
liza pojedini autori jo tum aili ovu cjelinu kao ukop
sveenika transvestita! Danas, zahvaljujui sustavnoj
kontekstualnoj i antropolokoj analizi, ali i rezultatim a
DNK testiranja, pouzdano znamo daje rije o eni koja
je imala oko 35 godina kada je u mrla i bila je visoka
oko 160 centimetara. Meutim, miljenja o pozadini
njezina kneevskog statusa u zajednici koja je kontro
lirala Mont Lassois se razlikuju. Osnovna je dvojba je li
rije o pripisanom ili postignutom statusu, odnosno je
li njezin status samo odraz statusa njezine obitelji ili
klana ili je rije o vladarici zajednice u punom sm islu
te rijei. Prihvatimo li hipotezu daje ena mogla doi
na vodee mjesto drutvene ljestvice zahvaljujui
pripisanom statusu vezanom uz mo odsutnog ili
poginulog m ukog lana svoje obitelji, lako je zam isliti
da je, ako je takva situacija potrajala dovoljno dugo,
njezino znaenje za zajednicu ili legitim itet njezina
vodstva postao vezan uz njezina postignua, odnosno
visoki status ene u ranom latenskom drutvu mogao
je biti kombinacija pripisanog i postignutog. Isto tako,
mogue je da je rije o sveenici koja je imala veoma
vanu ulogu u drutvenom ivotu sredita poput Mont
Lassoisa.
E
3
' 1
U blizini tum ula pronaena je i s tru k tu ra s ja

mom u sredini, okrenuta prema utvre no m naselju,
u kojoj su pronaeni fragm enti kipova ratnika i s v e
enice s torkvesom pa se p retpostavlja da je rije
o svojevrsnom sve titu . Sustavno rekognosciranje,
geom agnetsko istraivanje i sondiranje prostora
naselja, koje se provodi poslje d njih d esetak godina,
utvrdilo je sloen sustav fo rtifik a c ija od palisada i
rovova, organizirano naselje, ali i neobinu grae
vinu od drveta i pletera, tlo c rta s lin o g m egaronu
s polukrunom apsidom duine oko 35 m etara i
irine vee od 20 metara.
Literatura:
J. S. W. Megaw, The Vix Burial, Am/quity 40, London 1966.,
38-44.
J. Knussel, More Circe than Cassandra: the Princess
of Vix in ritualized social context, Journal ofCuropean
Archaeologtj 5/3, 2002., 225-308.
35
ti prilozi, koji predstavljaju importe iz razliitih udaljenih dijelova Eurof,e

esto se nalaze u istim grobovima, to ne bi podupiralo sliku o stranim
pinama koje koegzistiraju na tom prostoru. Gospodarski procvat utcmeljen
na rudarenju i trgovini solju Hallstatt je pretvorio i u vano sredite ukomu
nikacijskoj mrei kojom su na taj prostor dospjeli i neki stranci", ali nema
arheolokih dokaza daje rije o organiziranim skupinama. Iako su grobovi u
prosjeku doista bogati nalazima i unutar njih moemo izdvojiti nekoliko po.
stotaka kao elitnu skupinu ove zajednice, jasno je da nema onih najelitnijih
istaknutih pojedinaca kakve nalazimo u monumentalnim kneevskim tumulima diljem Europe. ini se da upravljanje rudarenjem i izvozom soli stvara
raspodjelu moi unutar zajednice, drukiju od izrazito centralistike koja po
iva na drugim premisama poput zapadnohaltatskih Furstensitze. Upravo
taj uspon moi zapadnih sredita ini se da je bio odgovoran za preseljenje
teita trgovine solju u njima pristupaniji Durnberg. Iako na hallstattskom
groblju ima ukopa (pa ak i relativno bogatih) sve do ranog latena, smanjenje
broja i kvalitete grobova jasno odraava da ve krajem haltatskog razdoblja
vanost Hallstatta postupno opada, da bi se u razdoblju latena sveo na razinu
koja je nia i od one koju je imao tijekom kasnoga bronanog doba.
36 I KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
HAL>TAT$Kl tstlLTURNl KOMPLEKS - EUROPA U STARIJEM ELJEZNOM fclOBU
0 Ramsauerovi protokoli zapravo su nacrtna dokumentacija iskopavanja koja je na hallstattskoj nekropoli provodio
Johann Georg Ramsauer izmeu 1846. i 1863. godine. Fascinantni akvareli grobova s tonim rasporedom i inventarom
nalaza u velikoj mjeri odgovaraju i dananjim strogim standardima izrade arheoloke dokumentacije (si. 12]
I 1 ailstatt je m jesto u Republici A ustriji, 50
mena, a prvi zapisi o njim a potjeu iz 1?. stoljea
* kilom etara ju g o isto n o od Salzburga, poznato
kada neki predm eti iz to g m jesta zavravaju i u
po rudnicim a soli. lako su a rheoloki nalazi na
nadaleko poznatoj zbirci Rudolfa II., najvaniji
Prostoru Hallstatta pronalaeni od n ajran ijih v re
istraiva to g nalazita bio je Johann Georg Ram-
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 3?
!I Bronana sjekira s figurom

konja na tuljcu za nasad
pronaena u Hallstattu
vjerojatno je imala vie ulogu
statusnog simbola ili kultnog
rekvizita nego to je bila
funkcionalno oruje. Datira se
u ?. st. pr. Kr. (si. 13)
sauer koji je sredinom 19. stoljea istraio 980
Ramsaueru m oem o p rip is a ti najvie zasluga za
grobova. Ramsauer nije samo proveo najopsenije
injenicu da je H a lls ta tt u drugoj polovici 19. stolje
is tra iv a n je nego ga je popratio i za ono vrijem e
a postao e po n im n o n a la zi te i sino nim za starije
izvrsn o m dokum entacijom koju odlikuju precizni
eljezno doba s re d i n je Europe. Prapovijesna
protokoli s popisim a nalaza i opisim a grobova,
nekropola u H a llsta ttu nastala je na kraju kasnoga
n acrti nalazita te dragocjeni akvareli s tipovim a
bronanog doba, oko 8 0 0 . pr. Kr., i nastavila se
grobova i nalaza u njim a (si. 12], lako je cijeli niz
upo tre bljava ti tije ko m slje de ih stoljea, do oko
istraivaa do danas istraivao tu nekropolu,
4 00 . pr. Kr., odnosno do sam og kraja haltatske
HALSTATSK! KULTURNI KOMPLEKS-EUROPA U STARIJEM ZHLJEZNOM DOBU
kulture, u? te k nekoliko grobova koji pripadaju
m eureglonalne trgovine solju ilu strira mnogo
latenskoj kulturi. Nekropola nem a jasno kronolo
nalaza, poput tridesetak ostava kulture polja
ko ishodite, nego je, ini se, nastala na nekoliko
sa aram a pronaenih uz putove koji vode kroz
mjesta i razvijala se istodobno u nekoliko skupina
alpske doline prema H allstattu. Tijekom eljeznog
koje se moda mogu p rip isa ti ra zliitim klanovim a.
doba proizvodnja velikih koliina soli, za kojom
Zanimljiva je b iritu a ln o st koja je odlika te nekro
je vladala potranja diljem Europe, om oguila je
pole od sam ih poetaka, lako ima o tp rilike isti broj
uspostavu razgranate m ree trgovine i razm jene
kremacija i inhum acija, krem acija je ipak neto
u ijem se sreditu nalazio upravo H allstatt, Po
uestalija tijekom Ha C i ini se da su taj ritual e
srednom i neposrednom trgovinom i razm jenom
e birali pripadnici e litn ih skupina. Zanim ljivo je
na to su podruje dospijevala razna egzotina i
da su meu p aljevinskim grobovim a urne veoma
dragocjena dobra, a m aterijal iz grobova pokazuje
rijetke (meu vie od 450 Ram sauerovih p aljevin
da je trgovina solju om oguavala mnogo iroj
skih grobova, samo je sedam bilo u u rnam a] i ti su
skupini unutar zajednice da sebi p riu ti p restin a
grobovi u pravilu znatno s kro m n iji po prilozim a.
dobra kakva su u drugim zajednicam a pronala-
Groblje u Hallstattu je jedna od n ajvan ijih prapovi
ena samo u kneevskim grobovim a. Upravo ta
jesnih nekropola na tlu Europe ne sam o zbog oko
velika koliina uvoznih luksuznih predm eta u g ro
1500 grobova koji su do danas istraeni, nego i
bovim a hallstattske nekropole esto je bila povod
zbog izuzetno bogatih i z a n im ljiv ih grobnih priloga
rasprava o strancim a kao znaajnom elem entu
koje sadre (si. 13). Temeljem tih priloga moemo

razluiti nekoliko d ru tv e n ih kategorija. P rim jeri
tvrdila p risu tn o st veih skupina stranaca u nu ta r
ce, grobovi najvieg ratnikog sloja tijekom starije
dom ae populacije. Sredinom 4. st. pr. Kr. rudarska
hallstattske zajednice, ali dublja analiza nije po
faze haltatske kulture, odnosno Ha C, oznaavaju
a ktivn o st je naglo prestala. Pretpostavlja se da je
haltatski bronani i eljezni m aevi. Do danas ih
to neposredna posljedica erozijskih lavina koje su
je ukupno pronaeno 20, a n ajluksu zniji prim jer
zatrpale rudarska okna i koje se na to m podruju
ci imaju drke od slonovae katkad ukraene
dogaaju i u dananje vrijem e. ini se da je ponov
jantarnim umecima. Na prijelazu u kasniju fazu
no rudarenje poelo u 2. st. pr. Kr., ali s obzirom na
(Ha D) maeve zam jenjuju antenski bodei, to
to da je isti prostor bio koriten i u 16. i 17. stoljeu,
vjerojatno upuuje na prom jenu naina ratovanja.
nije sauvano puno nalaza. U m euvrem enu, od
U Hallstattu openito zapaam o izuzetno visok
G. st. pr. Kr. razvija se i sredite proizvodnje soli
broj elitnih grobova koji se istiu ve likim brojem
u Durrnbergu nedaleko od Halleina, 15 k ilo m e
priloga ili prilozim a od dragocjenih m aterijala (sta
tara juno od Salzburga, koje tijekom latenskog
klo, jantar, zlato] ili egzo tinim i rije tk im prilozim a
razdoblja preuzim a prim at i ostaje a k tivn o sve do
(slonovaa).
sredine 1. st. pr. Kr. Rudarska a k tivn o s t u H all
Temelj bogatstva prapovijesnih zajednica u

Hallstattu bila je eksploatacija soli koja ve u razvi
jenom obliku postoji tijeko m srednjeg bronanog
sta ttu nije u potpunosti prestala, ali vie nikada

nije dosegnula one vrhunce na kojim a se nalazila
tijekom starijega eljeznog doba.
doba. Tragovi te eksploatacije arheoloki su vidljivi

i izdvojene su tri skupine rudnika koje nisu isto vre
Literatura:
meno bile u fu n kciji: sjeverna skupina (eksp loa ti
A. Kern, K. Kovvarik, A. W. Rausch & H. Reschreiter (ur,),

Kingdom ofSalt. 7000 years oj Hallstatt, Natural Histortj
Museum, Wien 2009.
rana izmeu 1500. i 1250. pr. Kr. = srednje i kasno

bronano doba], istona skupina (eksploatirana
izmeu 800. i 4 00 . pr. Kr. = sta rije eljezno doba)
i zapadna skupina (eksploatirana od 4 0 0 . do oko
poetka nove ere = m lae eljezno doba). Vanost
F. R. Hodson, Halistatt. The RamsauerGraves - quatification and analgsis, Romisch-Germanisches Zentralmuseum.

Forschungsinstitut fiir Vor- und Friihgeschichte, Monographien 1G,Bonn 1990.
39
ISTONI HALSTATSKI KRUG

S druge strane, istoni haltatski krug u kulturnom pogledu predstavlja
znatno drukiji prostor. Pojava eljeznog doba na tom prostoru gotovo cijelo
stoljee vezala se uz pojavu nomadskih ratnikih skupina u sredinjoj Europi.
Jedan od razloga za to je pojava razmjerno m nogo priloga konjske opreme u
grobovima s poetka starijeg eljeznog doba, koja se nuno povezivala s ko
njanikim populacijama. Kako su postojali i povijesni podaci o Skitima koji
potiskuju Kimerane s podruja sjeverno od Ponta te o prodoru Kimerana na
podruje Male Azije i Kavkaza (Herodot IV,11), arheolozi su godinama poku
Skeletni grob grupe Fuzesabony-Mezocsat. Rije je o
skupini koja je krajem bronanog i poetkom eljeznog doba
ivjela u istonoj Maarskoj, a u
posljednje se vrijeme spominje
kao prenositelj istonih kultur
nih elemenata s prostora stepa
na prostor istonog haltatskog
kruga gdje postaju dijelom
ideologije novog vladajueg
sloja [si. 14)
avali povezati svoje nalaze s tim povijesnim navodima. Meutim, dok nam
i drugi povijesni izvori, poput asirskih zapisa, potvruju sukobe s Kimeranima na podruju Kavkaza i junije, nema nikakvih podataka niti tragova koji
bi svjedoili o kretanju tih zajednica prema zapadu. Ipak, hipoteza o upadu
konjanikih naroda, koja bi objasnila propast sustava kasnoga bronanog
doba i kultura polja sa arama te istovremeno stvorila podlogu za poetak
starijeg eljeznog doba koje u arheolokom smislu karakterizira upravo poja
va bogatih ukopa ratnike elite s konjskom opremom kao simbolom prestia
i moi, bila je veoma primamljiva. Velika imena prapovijesne arheologije iz
prve polovice 20. stoljea, poput P. Rieneckea, I. Nestora i F. Holstea, upra
vo su u Kimeranima vidjela nomadsku populaciju koja je mogla pokrenuti
taj povijesni zamanjak (Reinecke 1924.; Nestor 1934.; Holste 1940.). Kako
bi se objasnila pojava Kimerana u Karpatskoj kotlini, navodio
se podatak o udruivanju Kimerana i nekih trakih pleme
na pa se poetak starijeg eljeznog doba u Europi poeo
objanjavati trako-kimerskim udarom, uveden je pojam
trako-kimerskog horizonta", a i pojedini tipovi nalaza,
pogotovo konjska oprema, smatrali su se neposrednom po
sljedicom tih pojava. Pritom se zanemarivala injenica da
se povijesni podatak koji spominje traka plemena odnosio
na pljakake pohode prema Maloj Aziji, a nikako se nisu
spominjali pokreti prema zapadu. Prvo metodoloko pita
nje koje se u ovom sluaju namee jest koliko je iskljuivo
temeljem pojedinih elemenata materijalne kulture mogue
dokumentirati migraciju, odnosno pojavu novih populacija
na nekom prostoru. Ono to se sa sigurnou moe uoiti
jest razmjerno nagli porast istonjake ideologije i nekih |
tehnolokih inovacija, posebno onih vezanih uz konjani- <
ku opremu, na prijelazu iz kasnoga bronanog u starije
eljezno doba, odnosno tijekom transformacije kultu
ra polja sa arama u pojedine skupine haltatskoga kul
turnog kompleksa. Na poetku starijega eljeznog doba
Dunav je imao ulogu svojevrsne razdjelnice izmeu dva
kulturna kompleksa, stoga veu panju treba usmjeriti
na kontaktnu zonu koja lei izmeu stepskih nomadskih
populacija koje su pretpostavljeni izvor tih impulsa i pro
stora na kojemu e nastati haltatski kulturni kompleks.
Sredinje mjesto u tome svakako ima istoni dio Karpatske ko
4 0 1 KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
HALSi'ATSKI KULTURNI KOMPLEKS - F.UROI
!l JERi a
tline, odnosno maarski Alfold i rumunjska Transilvanija. Dok su se zapadno

od Dunava, na prostoru Transdanubije, razvijale kulturne skupine istonoga
haltatskog kruga, Velika maarska ravnica (Alfold) i planinski prostor na
sjeveru pripadali su prostoru stepskih, prvo predskitskih, a potom i skitskih
zajednica.
Termin predskitski uveden je u maarskoj literaturi kako bi se naglasila
razlika izmeu zajednica koje su na tom prostoru ivjele prije pojave grobaIja tipa Szentes-Vekerzug, koja se pripisuju skitskom horizontu naseljavanja
istonoga dijela Karpatske kotline. Naselja iz ranoga eljeznog doba na tom
su prostoru izuzetno rijetka, unato relativno dobroj istraenosti i poznatim
naseljima iz kasnijih i ranijih razdoblja. Stoga arheoloki nalazi potjeu goto
vo iskljuivo iz grobalja i ostava. Najvee groblje tog razdoblja otkriveno je na
nalazitu Mezocsat (55 grobova), a groblja na nekim drugim mjestima, poput
onoga na nalazitu Fuzesabony, manja su (21 grob). Nedostatak naselja i ma
nja, vjerojatno obiteljska groblja upuuju na nomadsku, stoarsku populaciju
ija kratkotrajna naselja nisu ostavila vei trag. E. Patek prva je definirala
ovu kulturnu skupinu i prema najveim nekropolama je nazvala FiizesabonyMezocsat (Patek 1974., 337-362; 1993., 19-46). Grobovi samo upotpunjuju
sliku takve zajednice (si. 14). Rije je o skeletnim ukopima uglavnom u ispru
enom poloaju na leima, poloenima u smjeru zapad-istok, to se poduda
ra s grobovima stepskih skupina iz razdoblja ernogorovka i Novoerkaska,
a to je uoio jo Teronokin (Teronokin 1976.). Takve ukope prate prilozi
koji rijetko prelaze dvije keramike posude (uglavnom lonac i alicu), a esti
su i prilozi velikih komada ovjeg i goveeg mesa. Meu specifine priloge
ubrajamo kamene rvnjeve za koje paralele nalazimo na prostoru Transil
vanije i bogato ukraene kotane ploice koje su vjerojatno bile dio enske
nonje. Metalni prilozi su veoma rijetki i nalazimo ih samo u najistaknutijim
grobovima te skupine. S druge strane, keramiki materijal je oskudan, ali he
terogen i sadri mnogo stranih elemenata.
Postoje dvije osnovne teorije o porijeklu skupine Fiizesabony-Mezocsat.
Prva smatra da je rije o populaciji koja je genetiki povezana sa skupinama
Moldavije i sjevernog Ponta, a na prostor Alfblda je dospjela migracijom (Kemenczei 1981., 79-92). Zasniva se na grobnom ritualu koji je veoma slian
navedenim skupinama, a u Velikoj maarskoj nizini predstavlja novost. Dru
ga hipoteza zastupa miljenje kako je mogue da su sve te specifinosti po
sljedica prilagodbe lokalnih populacija novonastalim uvjetima i preuzimanju
osnovnih predodbi o zagrobnom ivotu s Istoka - kao to se dogodilo poet
kom kasnoga bronanog doba s paljevinskim ukopom kulture polja sa ara
ma (Metzner-Nebelsick 2000., 160-194; Metzner-Nebelsick 2002., 475-482).
Iako je uska veza s prostorom Moldavije neporeciva, heterogenost kerami
kog repertoara govori o importu, odnosno odraava nomadski nain ivota
zajednica koje pripadaju toj skupini, ali i intenzivan sustav robne razmjene,
to nije nuno dokaz da je rije o stranoj, stepskoj populaciji. Zbog svih tih
karakteristika upravo se skupina Fuzesabony-Mezocsat smatra katalizato
rom i prenositeljem istonih kulturnih elemenata s prostora stepa na prostor
istonoga haltatskog kruga gdje su ugraene u novu ideologiju vladajueg
sloja. Meutim, zanimljivo je da na prostoru te skupine nema ukopa pod
humcima ili u podzemnim drvenim komorama tipinim za sjevernopontsko
stepsko podruje. Isto tako, na Istoku je uobiajena pojava oruja i konjske

opreme, u grobovima ove skupine veoma je rijetka, ali zato izuzetno dobre
primjere pronalazimo u ostavama poput one iz Biharugre (Galius & Horvath
1939., tab. 12-19) koja jasno ocrtava istonjake elemente. Za potpuno ra
zumijevanje zbivanja na tom prostoru ne smiju se izostaviti niti okolinoklimatski imbenici. Niz klimatskih promjena koje su zahvatile taj prostor
na prelasku iz drugoga u prvi milenij prije Krista (Gyulai 1996.) svakako se
odrazio i na okoli. Pretvaranje dijela karpatskog bazena u stepe, koje je poe
lo jo tijekom srednjega bronanog doba, sigurno je bio imbenik koji je pota
knuo promjenu naina ivota populacijskih skupina koje su ivjele u Alfoldu.
Rezultat tog procesa bio je postupni ulazak Alfola i dijelova Transilvanije u
istonoeuropsku stepsku koine (Metzner-Nebelsick 2000., 160-194). Nosite
lji kulturne skupine Fiizesabony-Mezocsat bili su pastirski nomadi, stoarske
zajednice koje su bile djelomino mobilne, i po tome su se jasno razlikovali od
populacije zapadno od Dunava. Neki autori i danas zastupaju tezu o stranom
stepskom podrijetlu tih populacija, ali vjerojatnije je rije o korjenitoj trans
formaciji lokalnih zajednica koja je prouzroena klimatskim i okolinim, ali
i kulturolokim prilagodbama jer je teko vjerovati da su aktivnosti agresiv
nih konjanikih i ratnikih populacija na Istoku oko 1000. pr. Kr. ostale bez
odgovora na ovom prostoru. U prilog tomu govori i preuzimanje tehnoloki
superiorne tehnike sprezanja konja (a moda i kvalitetnije rase konja) koja
je za cilj vjerojatno imala uspjeno pariranje prijetnji s Istoka. To svakako ne
iskljuuje nazonost stranih utjecaja i vjerojatno u manjoj mjeri neposrednih
kontakata koji su bili nuni za transfer tehnologije, a koje odraavaju ostave
tipa Biharugra. Upravo su takve skupine bile idealan katalizator i prijenosnik
istonih utjecaja koji su obiljeili razvoj istonoga kruga haltatskog kultur
nog kompleksa. Zbog svega navedenog smatram u potpunosti opravdanim
prijedlog C. Metzner-Nebelsick da se termin trako kimerski zamijeni poj
mom pontsko-kavkaskih karakteristika" ili, u pojedinim sluajevima, pontsko-kavkaskog podrijetla (Metzner-Nebelsick 2002.).
Ako istoni haltatski krug promatramo s geografskog gledita, rije je
o podruju istonih Alpa i Panonske nizine, koje se u geografskom smislu
otvara prema Karpatskoj kotlini, a na istoku ga zatvara Dunav. Obuhvaa Do
nju Austriju, Gradie, tajersku, Koruku, dio Slovake, zapadnu Maarsku
(Transdanubiju), Sloveniju i sjevernu Hrvatsku. U kulturolokom smislu taj
prostor uvelike definiraju istona strujanja koja u veoj ili manjoj mjeri dopi
ru s pontsko-kavkaskog prostora preko istonoga dijela Karpatske kotline i
na kojemu nalazimo cijeli niz heterogenih kulturnih skupina. U posljednje su
vrijeme mnogi autori pokuali detaljnije prostorno i kulturoloki definirati te
skupine (Jerem 1996.; Egg&Kramer 2005.), ali uvijek s polovinim rezulta
tima. Razlog tomu lei i u kriterijima prema kojima izdvajamo pojedine kul
turne skupine unutar kompleksa haltatske kulture. Naime, ako kao kriterij
za podjelu uzmemo pogrebne obiaje ili neke druge sline pojave koje uvjet
no reeno odraavaju neke elemente duhovne, nematerijalne kulture, dobit
emo sliku koja se bitno razlikuje od podjela koje se zasnivaju na slici materi
jalne kulture, to je uobiajeni kriterij u arheolokoj znanosti. Situacija je jo
sloenija jer razliite kategorije unutar materijalne kulture, poput keramike
i metalnih predmeta, takoer daju znaajno drugaiju sliku. Oigledno je da
jesto Frg nalazi se u gornjoj Korukoj, u nepo
povezanost s istonim , pontsko-kavkaskim svijetom
srednoj blizini Drave. Veliki kom pleks groblja
kako kroz dijelove naoruanja i konjske oprem e, tako
pod tum ulim a u Frbgu is tra iv a n je jo od kraja 19.
i kroz pojavu keram ike ukraene u stilu Basa rabi koja
stoljea. Na alost, m nogi su grobovi opljakani u
ovdje dosee najzapadniji kraj svoje distribucije. Sve
davna vrem ena, a rana iskopavanja bila su loe
to sugerira izuzetnu vanost Drave kao kom unikacije
dokum entirana i m nogi su nalazi zavrili u razliitim
koja je povezivala Podunavlje, u to vrijem e izloeno
privatnim zbirkam a. Veina iskopanog m aterijala
istonim utjecajim a, i alpski prostor. Upravo preko
jo nije niti konzervirana, a obja vljen je sam o m alen
sredita poput Froga ta se kom unikacijska kom po
dio. Groblje od oko S00 tu m u la bilo je organizirano
nenta nadovezivala na kom unikacijsku m reu Alpa
u nekoliko skupina poloenih uz put koji je, ini se,
i sjeverne Italije, tvorei tako kom pleksnu s tru k tu ru
vodio prema naselju. Grobni ritual inilo je sp aljiva
haltatskoga kulturnog kompleksa.
FROG
HALSTATSKI KULTURNI KOMPLEKS - EUROPA U UfARUHM ELJEZNOM DOBIJ
nje, a tum uli su sadravali i vie stru ke naknadne

ukope. Pojedine skupine tu m ula vjerojatno pripadaju
razliitim skupinam a (kla n ovim a) iste zajednice. U
svakoj skupini uoljivi su vei tu m u li va nijih pripad
nika zajednice, koji uglavnom pripadaju ista kn u tim
Literatura:
G Tomedi, Dos hallstattzeitliche Graberfeld von Frog:
Die Altgrabungen von 1883 bis 1892. Archaeolingua 14,
Budapest 2002.
ratnicima. U drugim tu m u lim a nalazim o i m ukarce

koji nemaju oruje, a jedne i druge katkad prate
ene. S druge strane, osim ena koje su ukopane u
iste tum ule s m ukarcim a, postoji i klasa bogatijih
iskljuivo e nskih ukopa. U grobovim a nalazim o
keramiku, dijelove nonje i oruje, ali najzanim ljivije
su olovne figurice koje prikazuju m ukarce, ene,
konjanike, konje i vodene ptice (si. 15]. Neki autori u
antropom orfnim prikazim a vide tri osnovne kategori
je pokojnika: m ukarce ratnike (kon jan ici), m ukarce
bez oruja i ene (n eo visn i u kop i]. Pretpostavlja se
da su spom enute figure barem u nekim sluajevim a
bile privrene na pojedine posude. Pronalazim o ih
u veim tu m u lim a vie g d rutve n og statusa, ali i u
jednoj od prostorno izdvojenih skupina. Ako p rih vati
mo tezu da je rije o oznakam a statusa koje su imale
i visoku sim bolinu vrije d n o st, m oem o p retpostaviti
da se druga generacija elite re grutirala prvenstveno
iz onog klana u ijim grobovim a, bez obzira na status,
esto nalazim o spom enute olovne figure. Osim toga,
materijal od kojega su nainjene vjerojatno sugerira
i resurs na kojem u se, uz povoljni p rom e tn i poloaj,
temeljilo bogatstvo te zajednice. N alazite se u tri
faze kontinuirano razvijalo od poetka 8. st. pr. Kr.
sve do sredine 6. st. pr. Kr., o dn o sno do kraja Ha D 1
kada prestaje ukopavanje pod tu m u lim a . Treba nagla
siti jasno uoljive veze to g prostora s e tru a n skim
podrujem, pogotovo u ra nijim fazam a, ali i jasnu
13 Jedinstvene olovne figurice konja i jahaa,

pronaene na nalazitu Frog u austrijskom dijelu
Koruke, ukraavale su keramike posude. Na tom
je m jestu od poetka 8. st. pr. K. pa sve do sredine G.
st. pr. K. bilo aktivno utvreno naselje i groblje pod
tum ulim a. Nalazi ukazuju na komunikaciju s prostorom
Etrurije, ali i kontakte s Podunavljem koji su tekli
dolinom Drave (si. 15)
zapravo objektivno moemo promatrati samo pojedine zajednice u njihovu

prirodnom i drutvenom okruenju. Meutim, kako ne poznajemo dovoljno
drutvene strukture koje djeluju kao kohezijski imbenik unutar pojedinih
zajednica niti su nam u potpunosti jasni meusobni odnosi naselja koja pri
padaju tim zajednicama, odnosno na koji nain te zajednice kontroliraju pro
stor na kojem se nalaze, nita ne bismo dobili sputajui razinu znanstvenih
razmatranja na te gradive elemente. Stoga na neki nain radimo kompromis
i za potrebe znanstvenog istraivanja i meusobne komparacije rezultata
odreujemo pojedine kulturne skupine koje su definirane zajednikim (ali ne
uvijek istim) kulturolokim odrednicama.
Na zapadu bi tako granicu istonoga haltatskog kruga inila koruka
skupina koja je veoma slabo poznata i u najveoj je mjeri definira utvreno
sredite i pripadajue groblje pod tumulima u Frogu (vidi izdvojeni tekst na str.
43). U svakom sluaju, rije je o podruju gdje dominiraju paljevinski ukopi
pod tumulima koji se javljaju ve poetkom 8. st. pr. Kr. i nestaju krajem Ha
D l. Meutim, na istom podruju nalazimo i kocjan gdje se tumuli javljaju
upravo u vrijeme Ha D2 i traju i u vrijeme Ha D3 kada se obnavljaju i druga
sredita Koruke, poput ve spomenutog Froga. Upravo ta karakteristika ka
snog horizonta grobalja pod tumulima pokazat e se specifinom pojavom u
odnosu na ostatak istonoga haltatskog kruga u kojemu tumuli nakon Ha
D l potpuno nestaju.
SKUPINA KALENDERBERG
Najsjeverniji dio istonoga kruga haltatskoga kulturnog kompleksa za
uzimale bi zajednice kalenderberke skupine koja se rasprostire na podruju
Donje Austrije, Gradia, sjeverozapadne Maarske (oko Neierskog jezera) i
jugozapadne Slovake (Mali Karpati). Karakteristika skupine su utvrena na
selja koja prate groblja s tumulima. Tumuli dominiraju junim dijelom tog po
druja, a u sjevernom dijelu nisu rijetka niti ravna paljevinska groblja. ini se
da su ravni paljevinski grobovi stariji i pripadaju samom poetku starijega e
ljeznog doba s jakim vezama s kulturom polja sa arama, dok se tumuli katkad
i na istim nekropolama javljaju neto kasnije. Treba spomenuti i mali broj - oko
deset posto - skeletnih grobova na istim ravnim nekropolama (Rebay 2007.,
136-138), o emu e vie rijei biti kasnije. S obzirom na to daje metal ope
nito, a posebno oruje, izuzetno rijedak u grobovima skupine Kalenderberg,
osnovna karakteristika i definirajui faktor te kulturne skupine je keramika,
posebno ona ukraena karakteristinim grubim ukrasom. Grobni nalazi jasno
pokazuju da keramike posude na podruju te skupine mnogo neposrednije
odraavaju status pokojnika nego metal (Egg 1996., 58-56). Stoga se grobovi
osoba vieg drutvenog statusa istiu velikim brojem posuda, meu kojima
katkada posebno mjesto zauzima skupina posuda koje tvore izuzetnu cjelinu
- kalenderberku trijadu (si. 16). Trijada se sastoji od zdjele na nozi, dvostruke
posude i tzv. mondidola (Nebelsick 1996., 326), a o njezinu simbolinom zna
enju bit e vie rijei neto kasnije. Na tom geografski heterogenom prostoru
nalazimo niz nalazita razliitih karakteristika. Primjerice, u Donjoj Austriji
nalazimo velika ravna groblja, poput onoga u Statzendorfu (Rebay 2006.), ali
i skupine golemih tumula, poput tri tumula iz Gemainlebarna. U susjednom
Gradiu uz ravna groblja nalazimo i niz nekropola pod tumulima, poput ono-
HALStATSKI KULTURNI KOMPLEKS - EUROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU

ga u Bad Fischau (14 tumula), a naselja su nam
slabo poznata. Kalenderberkoj kulturi pripada
i zapadnoslovaka skupina haltatskih tumula
(Janiky, Chorvatsky Grob, Reca, Kvetoslavovo),
a najpoznatiji lokalitet na tom podruju je sku
pina od nekoliko monumentalnih tumula na
nalazitu Nove Koariska (vidi izdvojeni tekst na
str. 46). Najpoznatiji kompleks nalazita kalenderberke skupine nalazi se oko Soprona s isto
ne strane Neiderskog jezera. Sredinje nalazite
tog kompleksa svakako je Sopron-Burgstall s ne
kropolom od oko 200 tumula koji se proteu uz
put koji vodi do utvrenog naselja (vidi izdvojeni
tekst na str. 48 - 49). Iako tumuli pripadaju gotovo
iskljuivo razdoblju klasine haltatske kulture,
naselje je imalo i kasnolatensku fazu. Openito
na podruju Soprona, ako uz Burgstall uzmemo
u obzir nekoliko nalazita iz neposredne blizine
(Sopron-Varhely i Sopron-Krautacker), moemo
pratiti kontinuitet ivota od kasnoga bronanog
doba do kasnog latena.
TRANSDANUBIJA
Ako iskljuimo prostor oko Neiderskog je
zera koji smo pripisali kalenderberkoj kulturi,
u ostalom dijelu Transdanubije, koja pripada
prostoru istonoga haltatskog kruga, mogu se
izdvojiti dvije geografske cjeline: prostor oko ri
jeke Raab sjeverno od Balatona, koji na sjeveru
i istoku zatvara Dunav, i prostor izmeu Drave i
Balatona sa sreditem u dolini rijeke Kapos.
U sjeveroistonom
dijelu Transdanubije
nalazimo niz vanih haltatskih sredita koja

najbolje markiraju grobovi pod tumulima, iako
postoje i ravna paljevinska groblja poput on o
ga u Halimbi. Monumentalnou i bogatstvom
nalaza istiu se tumuli na nalazitima Csonge,
Saghegy-Kismezo i 5omlovasarhely. Zajednika im je karakteristika kon
strukcija tumula kji esto ukljuuju sloene sredinje grobne komore sagra
ene od drveta i kamena koje imaju obzidane dromose i krovne konstrukcije
pa nalikuju kuama. Tumul I u Somlovasarhelyju sadravao je veliki komplet
od deset keramikih lonaca i izuzetno bogatu ratniku opremu koja je uklju
ivala ma i dijelove kola, ali i neke uvozne predmete, poput umba tita s naj
bliim paralelama u Donjoj Dolini (Horvath 1969., 109 i d.). Nadaleko poznat
nalaz s tog podruja je bronana kaciga iz tumula I na nalazitu Csonge koji je
takoer sadravao sredinju drvenu grobnu komoru (Lazar 1955., 211, Fig.
5, Pl. 32:5). Vodei drutveni sloj na tom podruju oigledno su bili ratnici iji
se status u grobovima pokazuje kompletima oruja, konjske opreme, a kat-
Kalenderberka trijada
iz groba 2? u Sopronu u
zapadnoj Maarskoj savreno
oslikava ovu specifinu
skupinu predmeta. Rije je
0 skupini posuda koja se
najee sastoji od zdjele
na nozi, dvostruke posude
1tzv. mondidola. Te posude
nalazimo u grobovima
kalenderberke skupine i
pripisuje im se vana uloga u
ritualu (si. 16)
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 4 5
NOVE KOARISKA
ove K o a riska je n a la zi te u Slovakoj, oko
nog kada je kom ora bila poloena n ep o sre d no na
16 k ilo m e ta ra is to n o od B ratislave, lako je
p o v r in u z e m lje i p re krive n a z e m lja n im nasipom ,
is tra iv a n a prije 50 godina, p rim je n o m k v a lite tn e
do kom ora s v i e p ro s to rija , pa ak i v i e etaa
m etodologije i d ob iva n je m opse ne doku m en ta cije
koje su u n e kim s lu a je v im a bile p a rc ija ln o zasi-
arheolokog ko nteksta ta nekropola pripada je d
pavane z e m ljo m p rije polaganja priloga. K atkad su
nom od najbolje is tra e n ih lo ka lite ta na p odruju
se iznad g ro b n ih kom ora n a la z ili rovovi ili jam e u
Slovake. Tijekom is tra iv a n ja nekropole u Novim
koje su polagani osta ci s lom ae. Grobne priloge
K oariskam a pod v o d s tv o m Magde Ptchlerove, u
uglavnom su in ili d oista v e lik i k o m p le ti [o d 11
razdoblju izm eu 1960. i 196?. godine, pronaeno
do ak 8 1) bogato u k ra e n ih k e ra m i k ih posu
je ukupno pet tu m u la p rip isa n ih kalenderberkoj
da nep o zna to g sadraja. K e ra m ika je ukra e na
k u ltu ri starijega e ljeznog doba. Tri vea tu m u la
uglavnom c rn im s lik a n je m na crve n o j podlozi, a
(tu m . III, IV i V I] im ala su drvenu grobnu kom oru,
n a la zim o i s p e c ifi n e oblike p o p u t posuda u k ra
dok su ostala dva bila s k ro m n ih d im enzija i je d n o
e nih p la s ti n o o b liko v a n im b ik o v s k im glavam a,
sta vnije k o n s tru k c ije bez grobne kom ore. Postu
posude u o bliku ptice, a n tra p o m o rfn e posude s
pak k o n stru kcije tu m u la va rira o je od jed n o sta v-
iz ra e n im ru ka m a ili nogam a, p seu d oke rno se

itd. Neke od posuda bile su u k ra e n e ke ra m ikim
lan cim a koji su v is je li s ru k i ili su bili provu en i
kroz za to n a in je n e o tv o re (si. IP ), a p o s to je i
tra g o v i u kra a va n ja b ro n a n im a plika m a . U dva
tu m u la n ala zim o posude sa s lik a n im fig u ra ln im
p rik a z im a ritu a la . iv o tin js k e k o s ti p rona ene u
e tiri od p e t is tra e n ih tu m u la govore o e s tim
p rilo z im a m esa. Z astupljene su k o s ti koza, ovaca,
goveda, svin ja , zeeva, d iv ljih p a tki, pasa, pa ak
i riba, a p ronaene su i lju ske ja ja kod s p a lje n ih
lju d s k ih osta ta ka . M etaln i o s ta ci su v rlo o s k u d n i
i p ronaeni su u sam o tr i tu m u la , a u najveo j se
m jeri odnose na m e ta ln e u kra se zido va kom ore ili
k e ra m i k ih posuda. U rije tk im s lu a je v im a kada
p re d m e te m oe m o p ove zati s p o k o jn ic im a , rije je
o d e fo rm ira n im fra g m e n tim a koji su prebaeni s
osta cim a lom ae.
Tutnuli u m je s tu Nove K o a riska d a tira ju se u
Ha C i p o e ta k Ha D s tu p n ja .
Literatura:
M. Pichlerova, Nove Koariska - Knieacie mohylyzo
s tarejdoby eleznej. Bratislava, 1969.
B Kernos s plastino oblikovanim rukama i

keramikim lancima, ukraen slikanjem , otkriven
je pod tum ulom na nalazitu Nov Koariska u
Slovakoj, koje pripada kalenderberkoj kulturnoj
skupini. Rije je o jednom od najljepih primjeraka
tog tipa kultnih posuda na prostoru cijeloga istonog
haltatskog kruga (si. 1?)
HALTATSKI KULTURNI KOMPLEKS - EUROPA U STARIJEM EL JEZNOM OOBU

kad i kola. Kako su nam ostala nalazita (posebno naselja) s tog prostora re
lativno slabo poznata, ostaje otvoreno pitanje treba li u tu skupinu uvrstiti i
nalazita s gornjeg toka Raaba, poput utvrenog sredita Velem-Szentvid, ili
su ona blia sulmtalskoj skupini uz koju se esto vee, primjerice, Krennach.
S druge strane, opremi m onog ratnika pokopanog pod tumulom u Vaskeresztesu uz ostalu je opremu bila dodana i kaciga sastavljenog tipa. Taj tumul,
u kojemu su uz m onog ratnika vjerojatno bile pokopane i dvije ene, takoer
je imao veliku komoru s ulazom kojemu se pristupalo kroz konstrukciju koja
je poivala na dva reda stupova (Fekete 1982., 137, fig. 6-8; Fekete 1985., 41,
fig- d, 12, 15). Takva slika mogla bi upuivati i na povezanost tog prostora s
istokom kroz dolinu Raaba ili jednostavno ilustrira kompleksne veze izme
u razliitih zajednica koje na irem prostoru od tajerske do Panonije dijele
sline ideje o statusnom identitetu zajednice i ulozi istaknutih pojedinaca ili
grupa unutar nje. Jo jedna problematina prostorna skupina nalazita smje
stila se u samom Dunavskom koljenu. Najvee nalazite je nekropola s vie
od stotinu tumula u Szazhalombatti, a meu najpoznatije se ubraja tumul
na nalazitu Siittd pod kojim je pronaena monumentalna drveno-kamena
grobna komora s drom osom (si. 18). U njoj je bio pokopan moni ratnik s
konjskom oprem om za vie konja i orujem te mnogo keramikih priloga.
Uz njega je u komori pokopana i mlaa ena uz m nogo spaljenih ostataka
ivotinja, a uz njih su pronaeni i skelet psa i djeteta (Vadasz 1983.). ini se
Grob pod tum ulom na

nalazitu Sutto u Maarskoj
imao je monumentalnu
grobnu komoru od kamena i
drva s dromosom. U komori
su pronaeni spaljeni ostaci
starijeg mukarca i mlae
ene, a na - vjerojatno - krovu
komore bili su skeletni ostaci
djeteta i psa. Meu spaljenim
prilozima istiu se oruje,
najmanje tri konjske opreme,
mnogo fragm entirane keramike
i dijelovi enske nonje. Grob se
datira u drugu polovicu ?. ili prvu
polovicu G. st. pr. Kr. (si. 18]
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA I 4?
SOPRON-BURGSTALL
o p ro n -V a rh e ly (B u rg s ta ll) n a la zi se p e t
k ilo m e ta ra ju n o od d a n a n je g a grada
M eu p rilo z im a tre b a is ta k n u ti nekoliko

k a te g o rija , p o p u t p re d m e ta v e z a n ih uz tkanje
Soprona i n a jp o z n a tiji je lo k a lite t toga p o d ru ja .
[u te z i tk a la k o g s ta n a i p r lje n c i s vre te n a ],
Is tra iv a n ja na lo k a lite tu S o p ro n -B u rg s ta ll
k a le n d e rb e r k e trija d e i p osu d e s fig u ra ln im
poeo je Lajos Bella 188?. i v o d io ih je sve
u k ra s im a i n a ra tiv n im p rik a z im a ritua la.
do 1932. g o d in e . E rz s e b e t Patek o b n o vila je
N ajbolja ilu s tra c ija za to je grob iz tu m ula
is tra iv a n ja iz m e u 19?1. i 19?8., a m a n ji su
2 2 4 u ko je m uz ra z li ite lon ce n alazim o
z a h v a ti p ro v e d e n i i s lje d e ih g od ina .
s itu le s p o k lo p c im a , p osu d e na nozi, alice, a
P ra p o vije sn o n ase lje n a la zi se na brdu
p ro n a e n e su i d v ije d vojne posude. U grobu su
zv a n o m V a rh e ly , na v is in i od 4 8 ? m etara .
ta k o e r p ron a en a i dva "m o n d id o la koji ine
O bram beni ja ra k je jo i d an a s v id ljiv , a
k a le n d e rb e r k e trija d e , posuda sa zvjezdolikim
bedem je o k ru iv a o cije lo naselje, o sim 150
u k ra s o m te d v a d e se t i tr i ke ra m ike prizm e,
m e ta ra na z a p a d n o j s tra n i, i p rila g o a va o se
d o k o s ta li n ala zi, p o p u t o g rlice od s ta k le n ih
sa m o m te re n u . N ekoliko v a n js k ih bedem a na
p erli, n a ru k v ic e i d v o p e tlja s te fib u le , jasno
ju g o za p a d u pripada la te n s k o j k u ltu ri, a u n u ta r
s u g e rira ju da je rije o e n sko m grobu s jakom
u tv r e n o g a d ijela nase lja n a la zila su se jo
re lig ijs k o m ko m p o n e n to m . U n eko liko grobova
dva bedem a koja su ga d ije lila na dva dijela.
n a la zim o k e ra m i k e posude s u re z a n im
Is tra iv a n ja bedem a p okazala su da je glavna
p rik a z im a ena koje s u d je lu ju u ra z li itim ,
fo rtifik a c ija k o n s tru ira n a u Ha C ra zd o b lju , iako
v je ro ja tn o ritu a ln im a k tiv n o s tim a , a m eu
je n a se lje p o s to ja lo u v rije m e Ha B, a in i se da
n jim a je n a ju p e a tljiv iji p riz o r tk a n ja na ari
je bedem bio d o g ra iv a n i p o vie n u ra zd o b lju
iz groba 2? koji m oda m oe m o iz je d n a iti
latena. B edem i su se s a s to ja li od ze m lje, d rva
s m o tiv o m M oira, g r k ih boica sudbine.
i ka m e n e k o n s tru k c ije , ali p ro n a e n i o sta ci
A n alog ije za ta k v e p rika ze n a la zim o i na dva
n is u d o v o ljn i za p o tp u n u re k o n s tru k c iju . Cijelo
k ilo m e tra u da lje n o m n a la z i tu Sopron-Varis
p o d ru je o k ru e n o b ed e m o m bilo je n a s ta n je n o ,
(IV a ris c h b e rg ), kao i na ve sp o m e n u to m
ali p ou zd an e p o d a tk e im a m o te k za je d n u kuu
n a la z i tu Nove K o a riska . Svakako treba
iz p rve p o lo vic e Ha D ra zd o b lja , koju je p re s je k la
s p o m e n u ti i p ris u tn o s t posuda u k ra e n ih
je d n a la te n s k a kua.
u s tilu Basarabi, koja je n a jb o lje ilu s trira n a
Groblje se nalazi na jugozapadnoj s tra n i

g radine i sadri oko 2 00 tu m u la koji se proteu
in v e n ta ro m groba 59.
Kronologija koja se uglavnom te m elji na
du p uta to vodi u naselje kroz ulaz za tie n
keram ici sugerira k o n tin u ira n i razvoj iz Ha B do
s lo e n im fo rtifik a c ijs k im sustavom [s i. 19). Ispod
poetka Ha D, pa se tako n ajran iji istrae n i grob
grobnog hum ka obino se nalazi sam o jedan ukop.
81 datira u Ha B3 dok je grob 215a najkasniji
U neko liko p rim jera naeni su d v o s tru k i ukopi,
poznati ukop i pripada u Ha D razdoblje. Krajem
a sp ora din o se javlja ju i m lai ukopi u starije
Ha D l ini se da ivo t na tom nala zitu prestaje,
grobne hum ke. Svi dosad istrae n i tu m u li im ali
da bi bio obnovljen te k krajem latenskog razdoblja
su p a lje vin ske ukope koji im aju iz vo rite u ku lturi
[L t D). U rim sko je doba na m je stu Soprona
polja sa aram a tra n sd a n u b ijsko g podruja, a
bila Scarabantija, vano urbano sred ite toga
m ogu b iti u aram a, u m alim jam a m a ili je pepeo
vrem ena.
pokojnika je d n o sta vn o ra su t po grobu. M etalni
Kljuan poloaj Soprona na izuzetno vanoj
p rilozi na to m groblju su rije tk i i nem a oruja, a
ko m u n ika ciji izm eu Baltika i Jadranskog mora,
koliina keram ike varira.
koja se u velikom dijelu preklapa s jan ta rnim
HALSTATSK! KULTURNI KOMPLEKS - EUROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU
./putom , v je ro ja tn o je o s n o v n i iz v o r m oi
to g e lje z n o d o b n o g s re d i ta koje se ubraja
m eu n a jv a n ija n a la zi ta is to n o g a
h a l ta ts k o g kruga.
Literatura:
S. Gallus, Die Figuralverzierten Urnen vom
Soproner Burgstall, Acta Archaeologica Musei
Nationalis Hungarici 13, Budimpeta 1934.
E. Patek, Recent excavations at the Hallstatt and
LaTene hillfort of Sopran -V arhely [Burgstall]
and the predecessors ofthe Hallstatt Culture in
Hungary. u: Studies in the Iron Age of Hungary.
BAR IntSer 144., Oxford 1982., 1-52.
E. Patek, Neue Untersuchungen auf dem Burgstall
bei Sopron, Bericht der Romisch-Germanischen
Komission E3,102-1??.
Sopron-Burgstal! na krajnjem
zapadu Maarske jedan je
od najznaajnijih lokaliteta
kalenderberke skupine i
istonoga haltatskog kruga
uope. Sastoji se od utvrenog
naselja, koje je bilo s prekidima
naseljavano od kraja bronanog
doba do latena, i nekropole pod
tum ulim a koji se rasprostiru
uzduno uz put koji je vodio na
ulaz utvrenog naselja [si. 19]
225
S0PR0NBurgstall
( 1 9 ? i . - 1 9 7 8 .)
Istraivani grobovi
i Istrani rovovi
I 49
U drugoj velikoj kulturolokoj zoni Trans danubije sredinje mjesto zauzi

maju nalazita Nagyberki-Szalacska i Pecs-Jakabhegy. Najpoznatije nalazite i
najvaniji haltatski centar tog prostora je Pecs-Jakabhegy (vidi izdvojeni tekst no
str 52 - 53). Materijal pronaen u grobovima najvieg statusa pod tumulima sa
samog poetka starijega eljeznog doba pokazuje neke istonjake utjecaje kroz
uvezene predmete (primjerice, konjska oprema i bimetalni bodei) te preuzetu
ideologiju (prilaganje oruja i konjske opreme u grobove pod tumulima), ali isto
vremeno i jaku vezu s lokalnim okruenjem (iskljuivo lokalni tipovi keramike)
i kulturom polja sa arama koja im kronoloki prethodi (pojedini tipovi oruja)
(Teran 1990., 152-156; Metzner-Nebelsick 1997., 9-26). Tipologija prestinih
dobara otkrivenih u tim grobovima ukazuje na ovaj prostor kao na premosnicu za kulturni transfer istonih utjecaja prema alpskim haltatskim sreditima s
kojima je sasvim sigurno povezana, a manje atraktivni prilozi, poput keramike,
50
I KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
HALTATSKI KULTURNI K O M P LE K S - EUROPA l ) STARIJEM E L J E Z N O M DOLU

ukazuju na lokalne korijene te zajednice. S druge strane, svi tumuli na nekropo
li Nagyberki-Szalacska (si. 20) mlai su o d dosad poznatih cjelina iz nekropole
Pecs-Jakabhegy. Struktura tumula, tipovi fibula, keramiki oblici pa i statusni
simboli (ranjevi i dijelovi kola) u potpu n osti odgovara ju istovrem enim sku
pinama istonoga haltatskog kruga od susjedne doline Raaba, preko ta
jerske do skupine Kaptol s k ojom dijeli m nogo slinosti. ini se da taj
prostor tijekom razvijenog haltata ulazi u teko razdvojivu kulturnu
cjelinu koja zauzima panonske i perialpske dijelove istonoga haltat
skog kruga, od tajerske i sjeveroistone Transdanubije do Kaptola.
SULMTALSKA SKUPINA
Kada se govori o nam a blisk om podru ju koje pripada iston om haltatskom krugu, neki autori kao podcjelinu izdvajaju ju goiston oalpsk i haltatski
krug. Dobar predstavnik te cjeline je sulmtalska skupina ili skupina Kleinklein, tako nazvana p o istoim en om nalazitu (vidi izdvojeni tekst na str. 54 - 5 6 )
na kojem u se nalazi je d n o o d najveih grobalja p o d tum ulim a u o v o m dijelu
Europe uz pripadajue naselje. Rije je o skupini koja obuhvaa sp om en u to
nalazite i dolinu rijeke Solbe, o d n o s n o sredinji to k rijeke M ure s n e k ro p o
lama u VVildonu i Leibnitzu. Budui da ne p ozn a jem o d ov oljn o niti skupinu
nalazita iz doline Raaba, p o p u t tum ula u K rennachu, kao ni p ro sto r ok o g o r
njeg toka Mure s fantastinim nalazom ispod tum ula u Strettvvegu, i ov i se
nalazi esto ukljuuju u navedenu skupinu kao i m anje pozn ata nalazita iz
kotline oko Graza te ostalih dijelova austrijske tajerske, a u n ek oj literatu
ri prostor te skupine ukljuuje i slovensku tajersku s G orn jom R a d g on om
i Potelom sve d o skupine K aptol s k o jo m je u p rvim sintezam a haltatske
kulture u o v o m dijelu Europe bila i povezana. Z b o g svega n a ved en og nazivati
tu skupinu sulm talskom jedn ak o je ograniavajue p o p u t ranijih naziva p o
Veliki lonac s izvijen im rubom

pronaen je pod tu m u lo m na
lokalitetu N agyberki-S zalacska. Ovo
n alazite datira se u drugu polovicu ?.
i prvu polovicu G. s t. pr. Kr., odnosno u
Ha C2 i Ha D l, to znai da v re m e n s k i
nasljeuje P e cs-Jakab h eg y. S
obzirom na to da vrem en ski, n a la z im a
i grobnim ritualom u p o tp u n o s ti
odgovara tu m u lim a kapto lske
skupine, neki autori ovo n a la z i te
ukljuuju u prostor navedene kulturne
skupine. To je posebno vidljivo kod
nekih tipo va lonaca koji su gotovo
identini onim a iz Kaptola (s i. 2 0 ]
nalazitima. Ta je skupina nastala na jakoj tradiciji kulture polja sa aram a i
O P re g le d n i prikaz n a la za iz grobne kom ore

tum ula Krdllkogel na n a la z i tu K leinklein
prikazuje fantastino bogatstvo groba v la d ara ove
zajednice iz prve polovice 6 . s t. pr. Kr. (si. 2 1)
PECS-JAXABHEGY
p e c s - J a k a b h e g y se nalazi na jug o isto n oj s tra n i
bode tip a Gamow je, uz nalaz iz Leibnitza, jedini
p rim jera k to g tip a pronaen zapadno od Dunava
gorja M ecsek koje je jedina znaajna uzvisina
u ju g o isto n o j Transdanubiji. Dobrom s tra te
M atino podruje to g tip a je Kavkaz, iako neko
kom poloaju pridonosi i blizina Drave i Dunava.
liko nalaza potjee iz zapadne Ukrajine i istone
Prapovijesno naselje se sm je stilo na v is in i od oko
M aarske. I ostalo oruje iz toga groba (eljezna
BOO m etara, a nekropola pod tu m u lim a sm jetena
ekiasta sjekira i koplje s kra tk im listo m i dugim
je oko 50 m etara nie. Naselje je postojalo ve u
nasadom ) is to n o g je porijekla. Konjska oprema
razdoblju Ha A kada nije bilo utvreno. Prekid kon
se sastoji od elem enata lokalne proizvodnje (va
tin u ite ta naseljavanja traje tijekom najveeg dijela

Ha B razdoblja, krajem kojega se gradi utvreno
le) i isto n o g porijekla (p sa lije ), a sva keram ika je

lokalnog porijekla. Taj u vje tn o reeno kneevski
naselje na vie m i s tra te k i povoljnijem poloaju
ukop, koji se datira u vrije m e Ha B3, sastavom
isto n o od ranijeg naselja. Fortifikacija ima oblik
i porijeklom priloga pokazuje jake isto n e u tje
ze m ljanog bedem a s obje strane obloenog kam e
caje, ba kao i niz lokaliteta to g razdoblja koji su
nom i u u nu ta rnje m sm is lu dijeli naselje na dva
sm je te n i uz Dunav du cijeloga njegova toka
dijela, od kojih je m anji na neto viem poloaju pa
kroz Transdanubiju. Tumul 25 ta k o e rje grob
se sm atra da je imao fu n kciju akropole. Uoena su
is ta kn u to g ratnika koji je, ini se, bio spaljen na
dva ulaza u naselje za koja se sm atra da potjeu
kolim a, lako je koplje slin o onom e iz tu m ula 1,
iz haltata zbog prostorne veze s nekropolom pod
osta ta k oruja, konjske oprem e i priloga sigurno je
tu m u lim a . Keram ika pronaena u naselju ukazuje
lokalnog porijekla. Taj grob se datira o tp rilike jednu

generaciju kasnije od tu m ula 1.
na evoluciju oblika grupe Dalj, odnosno na karak

te ris tik e keram ografije haltatskoga ku lturn og
kom pleksa uz jaku tra diciju razdoblja ku lture polja
sa aram a.
Na m je stu ranijeg naselja iz kasnoga bron-
Podruje isto n o od Dunava ne pripada halta tsko m ku ltu rn o m kom pleksu s ta rije g eljeznog
doba pa v e lik broj predm eta p on tsko-kavkaskih
ka ra k te ris tik a u tu m u lu 1, kao i is to n i obiaj do
anog doba u starijem eljeznom dobu sm jestila
davanja priloga nakon sp aljiva nja pokojnika, m o
se nekropola tu m u la koja se prostire du puta to
em o tu m a iti kao posljedicu b lizin e dunavskih
vo d i u u tvre no naselje. Takoerje podijeljena
prijelaza preko kojih su tije ko m Ha B3 dopirali utje
u d vije skupine. U prvoj im a oko 2 20 tu m ula , a
caji s Istoka i irili se dalje prem a Zapadu. Tumul
druga, koja broji oko 80 tu m ula , udaljena je od
25 ukazuje na slabljenje kontakata s Istokom i
p rve oko 2 0 0 m etara i nalazi se na istoj nadm or
p rod ub ljiva nje kontakata sa sada ve kulturoloki
skoj v is in i kao i naselje. Tum uli su prom jera od
fo rm ira n im is to n im h a l ta ts k im krugom , dok
d ese t do 15 m etara, a visin a im varira izm eu 80
ka sniji grobovi iz Ha C2 p o tvr u ju ja sn u p rip ad
ce ntim e ta ra i 2,5 m etara i u svakom je pronaena
nost kneevskog sjed ita Pecs-Jakabhegy tom
neka v rs ta kam ene ko n stru kcije . Veina je im ala
krugu. Ovo n ala zite sm a tra se je d n im od kljunih
kam ene vijence, a u poje dinim slua je vim a i
sre d ita za d is trib u c iju ranih is to n ih utjecaja koji
suhozide viso ke od 50 do 20 ce ntim e ta ra (tu m u l
dolaze preko Dunava na p ro sto r budueg istonog
2 5). U n u ta rtu m u la bile su nepravilne kvadratne
h a lta tsko g kruga, i to vjero ja tn o d olinom Drave.
kom ore o kruene ka m e n im ko nstru kcija m a.

Ostaci s p a lita sugeriraju sp aljiva nje pokojnika na
m je s tu ukopa, U ve in i je ukopa uz spaljene d ije lo
ve non je pronaeno sam o d vije do e s t posuda, a
neki im aju i bogate inventare.
Tumul 1 sadravao je ra tn i k i grob u kojem u je
uz o ruje bila i konjska oprem a (si. 2 2 ). B im e ta lni
52
Literatura:
B. Maraz, Pecs-Jakabhegy - Ausgrabungsergebnisse und
die Fragen der FrGhhallstattkultur in Sudostpannonien,
u: E. Jerem & A. Lippert (ur.j, Die Osthallstankultur,
Archaeolingua 2, Budimpeta 1996., 255-266.
C. Metzner-Nebelsick, Hallstattzeitliche Zentren in
Sudostpannonien.Zo/o/ Muzeum 8, Zalaegerszeg 1992., 9-26.
HALTATSKI KULTURNI KOMPLEKS - EUROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU
Izbor iz nalaza u tumulu 1 na nalazitu Pcs-Jakabhegy. Tumul se datira najkasnije u polovicu 8. st. pr. Kr., a
meu nalazima istaknuto mjesto zauzima komplet oruja [bode, sjekira i koplje) s neposrednim paralelama na
sjevernom Pontu. Posebno je vaan bimetalni bode tipa Gamow (si. 22)
ECLEINKLEIN
leinklein je veliki haltatski kom pleks u okrugu
kruga, koje je obuhvaalo vie od 2 0 0 0 humaka

prije nego to je veliku veinu u n itila poljopri
Leibnitz u austrijskoj tajerskoj, u dolini

rijeke Sulm. U sreditu spom enutog kompleksa
vreda (si. 2 3], Vjeruje se da su tu m u li zauzim ali
nalazi se naselje na Burgstallkogelu koje je, ini
gotovo cijelo podruje izm eu G leinstattena i
se, kontroliralo drevni trgovaki put koji je iao
sela Kleinklein, ali danas je evidentirano oko 200
od Koruke preko tajerske prema Panoniji. Osim
tum ula koji su podijeljeni u prostorno m anje ili
toga, u blizini je bilo i eljezne rude. Prvo vee
vie odvojenih 14 skupina u kojim a se nalazi izm e
naselje na tom e m jestu datira se u vrijem e kraja
u e st i 160 tu m ula . Meu njim a postoje razlike
kulture polja sa aram a (oko 8 00 . pr. Kr.], ali tek

su pokusna istraivanja provedena osam desetih
u sastavu. Takva prostorna d istrib u cija vjerojatno
godina prolog stoljea ustanovila ku lturn i slijed
odraz interakcije ljudske a k tiv n o s ti i prirodne ero
od Ha B2/3 do Ha B3/C1. ini se da je naselje u

halta tskim razdobljim a dvaput bilo uniteno
zije kojoj su lake odolijevali vei i zb ije n iji tu m uli
poarom koji nije bio posljedica ra tnih akcija, da bi
Rije je o p aljevinskim grobovim a, a relativno se
odm ah nakon 600. pr. Kr. bilo naputeno. U jednoj
esto pojavljuju i kam ene grobne kom ore. Samo
od kua otkriven je najvei ve rtik a ln i tkalaki
najsta riji tu m u li iz Ha B3/C1 razdoblja odgovaraju
stan iz haltatskog razdoblja u sredinjoj Europi.
najm laim slojevim a naselja dok k a s n ijim ukopi
Naselje nikada nije bilo utvreno.
ma odgovaraju te k sp oradini nalazi s naselja. Na
Svuda oko naselja rasprostire se najvee po

znato groblje pod tu m u lim a isto n o g haltatskog
nije postojala u haltatsko vrijem e, nego je vie
kao i oni prostori koji su bili p rekrive n i um om .
podruju oko Burgstallkogela pronaeno je i neko

liko ravnih grobova koji se d atira ju u 10. st. pr. Kr.
ll T TUMUUJ
HARTL
.(145 TUMULI]
STEINBf
Burgstallkogi
TSCKONI
^VflESENI
PpMMERKOGEI>
BAUER
iOllkogeu
KLEINKLEIN
hartnermichelkogel
KOGEL
RELLWH.DGRUF
D Odnos naselja i skupina tumula na nalazitu Kleinklein u Austriji pokazuje svu kompleksnost eljeznodobnog krajolika u
dolini rijeke Sulm. Posebno je zanimljiva izdvojena skupina velikih tumula u dolini rijeke Saggau za koje se pokazalo da sadre
grobove dinastije kneeva koji su vladali tom zajednicom tijekom haltatskog razdoblja (si. 23)
HALTATSK1 KULTURU! KOMPLEKS- EUROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU
Za bronanu masku i aplike u obliku ruku iztum ula Krollkogel na nalazitu Kleinklein (prva polovica S. st. pr.
Kr.) smatralo se da su dio opreme pokojnika, ali danas znamo da su vjerojatno bili dio manje drvene skulpture,
svojevrsnog idola koji je bio dio grobnog inventara (si, 24]
Na rubu nekropole izdvojena je posebna
slje dn o g reda u sam om v rh u elite, odnosno m eu
skupina m on u m en ta ln ih kn e e v s k ih tu m u la koji
kn ee vim a za jednice u K leinkleinu. Jedinstvena
uz to pokazuju i z a n im ljiv vre m e n ski slijed koji
pojava na to m groblju je m nogo grobova m eu
upuuje na eventualno postojanje u tvr e n o g na
kojim a su e litn i ukopi u velikoj m an jin i. Grobni
h um ci is tra iv a n i su jo od 1844. godine, i to u tri
m aska i p a r ru ku od b ro n a n o g lim a ko ji vjerojatno
navrata tijeko m 19. st. (A ustrougarsko i tajersko
p re d s ta v lja ju d io m a n je k u ltn e s k u lp tu re (si. 24).
antro p olo ko d ru tv o ), u vrijem e Prvoga s v je ts k o g
Upravo je ta j p o s lje d n ji n ala z p o sta o s vrem enom
rata i trid e s e tih godina prolog stoljea, a nakon
s im b o l cije le n ekro p o le . N ovija is tra iv a n ja d on i
duge pauze obnovljena su 1922. godine. Neki
jela su na s v je tlo dana z a p a n ju ju u k o li in u dotad
nalazi n ali su se ve na Svjetskoj izlobi u Beu
z a n e m a re n e k e ra m ik e te o s te o lo k e o s ta tk e koji
1823. godine, ali, na a lo st, m nogo ih je u n i te n o
su p o ka za li da su u k o m o ri b ili s p a lje n i osta ci triju
poljoprivrednom proizvodnjom ili n e o vla te n im
osoba (d v ije m u k e i je d n e e n s k e ) u z odreen
is tra iv a n je m raznih am atera i skupljaa.
broj iv o tin ja (m e u k o jim a je b ilo i k o n ja ). Uz to
Na isto n o m dijelu nekropole izdvojena je s k u
su p ro n a e n i i o s ta ci m aa ko ji je 2 0 0 g od ina s ta
pina od e tiri velika kneevska tu m ula (H artner-
riji od s a m o g ukopa i tada v i e n ije im ao fu n k c iju
m ichelkogel I i II, Pomm erkogel i Krollkogel) koji su
o ruja, nego je s lu io kao in s ig n ija m o i pokojnog
ujedno najvei i najbogatiji tu m u li na nekropoli. Uz
poglavara.
m nogo keram ike, u njih ovim m on u m en ta ln im ka
Z a n im ljivo je da nedavna re v iz ija m a te rija la iz
m enim kom oram a s drom osom pronaen je i ve o
jednoga od ve ih tu m u la u n u ta r g ro b n ih sku pina
ma v e lik broj bronanih posuda, ukrasa i dijelova
(T sch on e gg erfran zl, tu m u l 2 ), koji je im a o i kam e
nonje te eljeznog oruja. Meu izuze tn e nalaze
nu grobnu ko m o ru s d ro m o s o m , o tk riv a ta k o e r
ubrajam o m aeve koji su oigledno zn atno s ta riji
ukop m uka rca, ene i m oda d je te ta . I u to m su
od sam ih ukopa, kacige i prsne oklope zbog kojih
grobu p ron a en i d ije lo vi b ro n a n o g p rs n o g oklopa
katkad te kneeve zovu i oklopljenom d in a s ti
to, u n a to b itn o m an jem g ro b n o m in v e n ta ru ,
jo m . Izdvojenost tih tu m ula , s li n i k o n s tru k c ijs k i
sugerira jed a n a ris to k ra ts k i sloj koji n ije pripadao
elem enti (m onum entalne zidane kom ore s d ro m o
sam o m v rh u , o d n o sn o p o g la va rim a , a li je bio d o
s o m ), sro d n o st u nekim s p e c ifi n im dijelovim a
v o ljn o b lizu da s u d je lu je u ra zd io b i n a jp re s ti n ijih
p re s ti n ih priloga (p o p u t oklopa i m aeva) i kro n o
dobara i in s ig n ija m o i p o p u t p rs n o g o klo pa .
loka ko m plem entarnost navode na hip o te zu da je

rije o svojevrsnoj d in a stiji, poglavarim a za jednice
u K leinkleinu koji su se uzdigli iznad k la n o vskih
okvira i zauzeli je d in stve n u vlad arsku p oziciju s
u sta no vlje nim sustavom n asljeivanja zbog ega
im neki a u to ri daju odreene kraljevske a trib u te .
Zasad je najbolje obraen n ajm la i ukop iz te
skupine, Krollkogel, koji se datira u prvu polovicu
G. s t. pr. Kr. Od sred ine 20, stoljea bio je m nogo
puta is tra iv a n i pljakan, da bi 1995. bio konano
i u p o tp u n o s ti istra e n uz p rim jenu svih su vre m e
C. Dobiat, Der Kroll-Schmiedkogel bei Kleinklein und

seine Stellung innerhalb der ostalpinen Ha IIstatt ku Itu r. u:
Kroll-Schmiedkogel. Beitragezu einem Fiirstengrab" der

ostlichen Hallstattkulturin Kleinklein (Steiermark). Kleine
Schriften aus dem Vorgeschichitlichen Seminar Marburg,
Heft 18, Marburg 1985., 29-62.
C. Dobiat 8c W. Slonek, Der Burgstallkogel bei Kleinklein I.
Die Ausgrabungen derJahre 1982 und 1984. Marburger
nih m etoda is tra iv a n ja . S redinja grobna kom ora
Studien zur Vor- und Friihgeschichte. Rahden/Westfalen

1990.
s drom osom i obzidana kam enom bila je ve liin e
M. Egg 8c D, Kramer, Krieger-Fete - Totenop/er.
oko 8 x 8 m etara, a p retp o sta vlja se d a je tu m u l

im ao p rom jer od 4 0 m etara i da mu je orig in a ln a
Derletzte Hallstattfurst von Kleinklein in der

Steiermark. Forschungen am Romisch - Germanischen
v isin a bila oko 12 m etara. R ezultat ra n ijih i slabo
Zentralmuseum, Band 1, Mainz 2005.
d oku m en tiran ih istra iva n ja bio je v e lik broj b ro n
L. Hansen, Das Panzergrab inTschoneggerfranzI-Tumulus

2 bei Kleinklein (Gem. GroOklein, Bez, leibnitz) in der
Weststeiermark, Jahrbuch des Romisch - Germanischen
Zentralmuseum Mainz 54/1, Mainz 200?.
anih posuda, od kojih su neke dosezale golem e

razm jere, bogat ko m p let oruja te m ala bronana
56
Literatura:
C. Dobiat, Dos hallstattzeitliche Graberfeld von Kleinklein
undseine Keramik. Schild von Steier Beiheft 1, Graz 1980.

vrsto je vezana uz nju, to se ogleda u paljevinskom individualnom ukopu
pod tumulom koji ostaje kao pravilo tijekom cijelog postojanja te skupine,
kao i u najranijim grobovima pod tumulima. Za razliku od kalenderberke
skupine, u grobovima sulmtalske skupine pronalazimo, osim keramike, i do
sta metalnih nalaza. Broj grobova (samo u Kleinkleinu broj tumula varira iz
meu 700 i 2000) i njihov sadraj omoguuju puno jasniji uvid u kronologiju,
ali i statusne kategorije koje oigledno postoje unutar haltatskih zajednica
na tom prostoru. Za sulmtalsku skupinu posebno su vani grobovi najvie
aristokracije koji se istiu ne samo fantastino bogatom ratnikom opremom
i bronanim posudama, nego i monumentalnom arhitekturom drvenih grob
nih komora, obzidanih suhozidom s dugim dromosima nainjenim na isti na
in. To se posebno odnosi na takozvane kraljevske tumule u Kleinkleinu (si.
21) i tumul u Strettwegu o kojima e biti jo rijei.
DOLENJSKA SKUPINA
Iako se pokop pod tumulom i muki grobovi s orujem i konjskom opre
mom te enski grobovi s bogatom nonjom savreno uklapaju u ope kulturne
karakteristike istonog kruga haltatskoga kulturnog kompleksa, dolenjska
grupa po mnogoemu predstavlja izuzetak. Premda cijeli prostor Slovenije
pripada ve spomenutom istonoalpskom haltatskom krugu, pojedini au
tori odvajaju nekoliko vie-manje geografski razdvojenih kulturnih skupina.
Meutim, osim to je najdominantnija, dolenjska skupina je jedina istonohaltatska skupina s inhumacijskim nainom ukopa, a tumuli o kojima je ri
je golemih su dimenzija i sadre desetke, a katkad i gotovo stotine grobova.
Oni su radijalno rasporeeni oko sredita u kojemu moe, ali i ne mora biti
Tumul XIV na Kapiteljskoj

njivi u Novom Mestu ilustrira
nain ukopavanja na prostoru
olenjske. Skeletni grobovi
rasporeeni su radijalno oko
sredita tumula koje je u
veini sluajeva prazno. Ako
postoji, kao to je sluaj s
tumulom XIV, sredinji grob
ima sloeniju konstrukciju, nije
nuno najbogatiji u tumulu,
ali je najstariji i na neki nain
oznaava rodonaelnika
skupine koja se ukopavala pod
tim tumulom (si. 25)
sredinji grob (si. 25). S obzirom na to da inkluzivni kriterij za

pokop u pojedinom tumulu nije niti status, niti rod, a grobovi
u razliitim tumulima pripadaju i istim kronolokim horizon
tima, ini se da je rije o nekom obliku rodovskih, odnosno klanovskih tumula koji upuuju na izdvojene grupe unutar dru
tvene strukture pojedine zajednice. Dok su mrtvi bili pokapani
u opisanim tumulima, ivi su gradili utvrena naselja na stra
tekim tokama koje su imale najbolji prometni i gospodarski
potencijal. Dolenjska se smjestila na najkraem putu izmeu
Panonije i Italije i sasvim je sigurno dio svog prosperiteta mo
gla zahvaliti upravo kontroli tih kontakata s Italijom, odno
sno Sredozemljem. S druge strane, bogatstvo eljezne rude na
tom prostoru nije imalo zanemarivu ulogu u usponu dolenjske
skupine. To je dokumentirano u ostacima intenzivne metalur
ke aktivnosti u neposrednoj blizini nekih veoma vanih dolenjskih sredita, poput utvrenog naselja Cvinger kod Stine.
Osim metalurgije na prostoru Dolenjske, posebno oko Novog
Mesta, bila je izuzetno znaajna proizvodnja stakla i proizvoda
od stakla koji se najbolje odraavaju na stotinama tisua stakle
nih perli koje su pronaene u tamonjim grobovima, ali i irom
eljeznodobne Europe (si. 26). Uz staklo susreemo i jantar u
1 Staklene perle pronaene u
grobovima s Kapiteljske njive
u Novom Mestu broje se u
tisuam a i predstavljaju zatitni
znak tog ieljeznodobnog
sredita. Majstorski
proizvedene m inijature ovnovih
glava i golemo bogatstvo
razliitih oblika istiu Novo
Mesto kao sredinje mjesto
proizvodnje tog tipa ukrasa u
okvirima cijeloga haltatskog
kulturnog kompleksa (si. 26)
irokom rasponu od neobraenih perli do vrhunskih proizvoda minucioznog

obrta kakav smo ve zabiljeili na staklenim perlama (Kri, Stipani & kedelj Petri 2009., 87-140). Jedan od nadaleko poznatih fenomena haltatske
kulture openito, a koji je neraskidivo vezan uz Dolenjsku, svakako je situlska
umjetnost koja na tom prostoru tijekom kasnoga haltatskog razdoblja do
ivljava procvat (Turk 2005.). Figuralna umjetnost, koja se javlja na situlama,
ali i nekim drugim predmetima (pojasevi, poklopci, kacige), ostat e nenamaena tijekom eljeznog doba sredinje Europe, a prua i veoma vaan uvid
u drutveni i religijski identitet haltatskih populacija, o emu e vie rijei
biti kasnije. Prikazi i nalazi predmeta poput lepeza ili glazbenih instrumena
ta ukazuju na to da je srednjoeuropska aristokracija oponaala izgled i obiaje
viih drutvenih slojeva u klasinim civilizacijama, to znai da su kontakti
srednje Europe i Sredozemlja nadilazili iskljuivo trgovake veze i imali su
svoju kulturoloku i politiku dimenziju. Pitanje kontinuiteta dolenjske sku
pine veoma je vano i za njezin poetak i kraj. ini se da nastaje na supstratu
ljubljanske skupine kulture polja sa arama, ali prelazak s jedne na drugu
razinu materijalne i duhovne kulture, a time svakako i drutvene organiza
cije, bio je za svaku zajednicu razliit. U naseobinskom smislu zapaa se na
putanje kasnobronanodobnih visinskih naselja i (katkad planska) gradnja
haltatskih utvrenih sredita, dok s druge strane na nekim nekropolama,
poput Kapiteljske njive, moemo istovremeno dokumentirati prijelaz iz jed
ne u drugu kulturu, ali i dokazati kontinuitet ivota zajednice ukopavanjem
na istome mjestu i pojavom pojedinih specifinih kronoloki odredivih di
jelova materijalne kulture u razliitim kontekstima u smislu naina ukopa i
pogrebnih obiaja. Na tome mjestu veoma slinu situaciju moemo zapaziti
i na kraju starijeg eljeznog doba kada se na istoj nekropoli pojavljuje ravno
paljevinsko groblje latenske kulture. To se ne moe uzeti kao pravilo, ali ope-

nito gledajui, dolenjska skupina izrasta na kulturi polja sa arama, doivlja
va veliku transformaciju koja je u materijalnom i kulturolokom smislu ini
integralnim dijelom istonoga haltatskog kruga, da bi se kasnije vie-manjc
kontinuirano pretopila u latensku kulturu. To je ini razliitom od ostatka
istonoga haltatskog kruga u kojemu sredinom 6. st. pr. Kr. moemo prati
ti znaajnu kulturoloku promjenu koja se odraava na nestanku panonske
kulture tumula i pojave ravnih skeletnih grobova. Za razliku od dolenjske
skupine, kasni haltat ostalih skupina istono od Alpa jasno se razlikuje od
ranijih kronolokih stupnjeva i latenska kultura lokalnih zajednica se gradi
na tom supstratu, a ne na onom koji smo mogli pratiti tijekom razvijenog
haltata. Povijest istraivanja dolenjske skupine traje ve gotovo dva stoljea.
Golema koliina materijala, koji su iskopali na tom prostoru J. Penik i drugi
istraivai jo u 19. stoljeu, preplavila je zbirke bekog i ljubljanskog muzeja.
To je potaknulo velik interes ondanje znanstvene zajednice pa je dolenjska
skupina relativno dobro poznata i obraena od samih poetaka. Na alost, taj
je interes potaknuo i mnoge privatnike na intenzivna istraivanja, od kojih
su najpoznatija ona vojvotkinje Mecklenburke. Materijal iz tih istraivanja
na alost je izgubljen ili je bez adekvatne dokumentacije dospio u zbirke ra
zliitih svjetskih muzeja, od Berlina do Sjedinjenih Amerikih Drava (Dular
2003., 13-84). Na sreu, jo je mnogo nalazita ostalo za istraivanje i na
tome se intenzivno radi posljednjih pola stoljea pa su kronologija i repertoar
dolenjske skupine meu najbolje obraenim cjelinama istonoga haltatskog
kruga. Jedan od najboljih primjera za to je kompleks nalazita oko Novog
Mesta koji smo ve spomenuli (vidi izdvojeni tekst na str. 60 - 62).
HALTATSKA KULTURA U HRVATSKOJ
Figurica jahaa na konju s

nalazita Turska kosa na neki
nain predstavlja simbol ovog
kulturnog fenomena starijeg
eljeznog doba na podruju
Hrvatske, koji jo nije do kraja
definiran (si. 27)
Prostor Hrvatske u starijem eljeznom

dobu bio je zbog specifinoga geografskog
poloaja nae zemlje krajnje heterogen. Dvi
je osnovne cjeline koje m oemo izdvojiti su
kontinentalna i jadranska Hrvatska. I dok
na Jadranu i u zaleu moem o u starijem e
ljeznom dobu pratiti kulture koje e poslije
u povijesnim vremenima biti prepoznavane
pod razliitim imenima poput Histra, Liburna ili Delmata, u unutranjosti je situacija
vie okrenuta utjecajima haltatske kulture.
Iako su Japodi bili izloeni utjecajima zbiva
nja u haltatskom kulturnom kompleksu, to
vjerojatno moemo svesti iskljuivo na razi
nu materijalne kulture koja je zapravo imala
veoma ogranien utjecaj na izrazito autohton
razvoj te skupine jo od bronanog doba. Kada
krenemo prema sjeveru, nailazimo na prostor
Pokupja gdje neki autori u posljednje vrijeme
temeljem nekoliko izuzetnih nalaza s nalazi-
NOVO MESTO
okaliteti u Novom Mestu i oko njega ine to
razdoblju iz bronanog u eljezno doba, a povrinski
m jesto jednim od najguih i najbogatijih
nalazi jasno govore d aje naselje na tom e m jestu po
arheolokih podruja eljeznodobne Europe (si. 28).
stojalo najm anje do sam og kraja starijega eljeznog
Samo iz vremena starijega eljeznog doba na uem
doba. Na druga dva uzvienja istog brda sm jestila su
podruju grada nalazimo nekoliko izuzetno vanih
se groblja koja gravitiraju tom naselju. Na sjevernom
nalazita. Sredite arheolokog kompleksa iz tog
uzvienju je nalazite M estne njive na kojem u je
razdoblja sm jestilo se na brdu Marof koje se uzdie
dosad istraeno vie od 540 ravnih paljevinskih
oko 80 metara nad Krkom i 50 metara nad okolnim
grobova iz mlae faze kulture polja sa aram a, dok
terenom. Na najjunijem uzvienju tog brda sm jestilo
se na zaravnjenom zapadnom uzvienju povrine
se istoimeno utvreno naselje koje je vjerojatno bilo

sredite ivota u haltatskom razdoblju. Malo son
vee od 4 0 .0 0 0 etvornih metara sm je stilo nalazite
diranje potvrdilo je postojanje naselja u prijelaznom
proveo je jo 1894. slovenski a n tikva r Jernej Penik
Kapiteljska njiva. Prva istraivanja na to m e m jestu
Mestne njive
Marof
postaja
Smolova hosta
Portovalll
; NOVO MESTO.
> - ;' -j*,:
-v- ' 'i V v

'O
Malenkova
gomila
ii l\ \ 'V
V.'h'tn
Tumul
Tumul sa situlom
naselje
S00m
GO | KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
HALTATSKI KULTURNI KOMPLEKS- EUROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU
koji je u suradnji s profesorom Rudolfom Hoernesom

iz austrijskog Naturhistorisches Museuma istraio
dva tada jo vidljiva grobna humka. Nakon toga se
tea devastacija lokaliteta dogodila ukopavanjem
talijanske artiljerijske postrojbe tijekom Drugoga
svjetskog rata, ali vjerojatno najveu tetu nainila
je kontinuirana poljoprivredna obrada koja je trajala
sve do sredine devedesetih godina 20. stoljea. Kada
je Tone Knez 1983. godine obnovio istraivanja na
tom lokalitetu, niti jedan tum ul nije vie bio vidljiv. Od
tog se razdoblja istraivanja kontinuirano provode
na cijelom nalazitu, a vie od 20 godina sustavno
Bronano ezlo s
privjescima iz groba
2 u tumulu XIX na
Kapiteljskoj njivi
pripadalo je eni visokog
statusa koja je vjerojatno
u ?. st. pr. Kr. imala
vanu ulogu u kultu ove
zajednice. Zanimljiv
detalj su prikazi konja
na vrhu ezla, koji se u
kultnim aktivnostima
esto povezuju sa
enama (si. 29]
ih provodi Borut Kri, kustos Dolenjskog muzeja.

Rije je o vieslojnom groblju koje poinje s razdo
bljem kulture polja sa arama i na tom eje mjestu
dosad pronaeno vie od 150 paljevinskih ravnih
grobova. Na istom prostoru poetkom starijega
eljeznog doba poeli su se podizati tum uli koji u
svemu odraavaju karakteristike dolenjske skupine
(viestruki inhum acijski ukopi radijalno raspore
eni oko sredita u kojemu moe, ali i ne mora biti
sredinji grob]. Zasad je istraen 41 tum ul s ukupno
oko 5G0 grobova iz starijega eljeznog doba. Takva
golema koliina materijala ini to nalazite kljunim
za prouavanje materijalne kulture haltatskoga
kulturnog kompleksa u europskim razmjerima. Po
sebno su im presivne goleme koliine stakla i jantara.
U pojedinim se grobovima nalazi i vie od tisuu
staklenih perli iji oblici variraju od najjednostavnijih
do m inijaturnih remek-djela, poput viebojnih detalj
no izraenih ovnujskih glava veliine tek nekoliko
milimetara kojima nema premca u cijeloj onodobnoj
Europi. Sve to, uz podatak da koliina staklenih perli
pronaenih u Dolenjskoj i po nekoliko stotina puta
nadmauje koliinu tih perli pronaenih na drugim
mjestima u Europi, upuuje na zakljuak da je Novo
Zakrivljeni ma, mahajra,

u drvenim koricama iz groba
16 u tumulu I na Kapiteljskoj
njivi pripada jednom od
najvanijih ratnikih
grobova pronaenih na
tom nalazitu. Uz ma su
pronaene i dvije sjekire
[eljezna s ruicama i
bronana sa zaliscim a],
dva koplja, konjska oprema,
dvije vieglave igle i ostaci
zdjelaste kacige. Ova cjelina
datira se na sam poetak
haltata, odnosno na
prijelaz iz 8. u ?. st. pr. Kr.,
a zanimljivo je da, unato
oitom kneevskom statusu,
to nije sredinji grob u
tumulu I (si. 30]
Mesto bilo jedno od najveih sredita proizvodnje

staklenih predmeta u cijelom haltatskom kulturnom
druge predmete. Kapiteljska njiva je izuzetno vana i
kompleksu. Uz ve spom enuti jantar, tu pronalazimo
zbog pitanja kontinuiteta. Naime, ini se da populacija
i sve mogue ukrase i elemente haltatske nonje
kulture polja sa arama na tom podruju kontinui
od bronce (si. 29] i eljeza te im presivne komplete
rano ivi i prolazi iskljuivo kulturnu transform aciju
naoruanja u grobovima ratnika, koji ukljuuju
m ijenjajui pogrebne obiaje, ali zadravajui isto
zdjelastu kacigu, povinuti ma (m ahajru] (si. 3 0],
groblje. To nam potvruju i sluajevi gdje isti materijal
eljezne i bronane sjekire, koplja, konjsku opremu i
pronalazim o i u najkasnijim paljevinskim i u najrani-
jim in h u m a c ijs k im g ro b o v im a , a p o sto je a k i s itu a c i
e n e s itu le i je d in s tv e n i p ojas od b ron an o g lima, u
je gdje je in h u m a c ijs k i grob p re sje e n p a lje v in s k im .
p o tp u n o s ti u k ra e n s itu ls k im fig u ra ln im m otivim a,
Slian se proces, ini se, odvija i na kraju h a l ta ts k o g
Takvo obilje m oglo bi u k a z iv a ti i na ra dion icu koja se
razdoblja kada u n e kim in h u m a c ijs k im g ro b o v im a
n ala zila ili u s a m o m N ovom M estu ili n egdje u blizini.
nala zim o i ra no la te n ske elem ente koji se p ro te u do
Osim s p o m e n u tih , u N o vo m M e stu n ala zim o
razdoblja Lt B 1, dok se is klju iv o p a lje v in s k i u kop i na
jo n e k o lik o h a l ta ts k ih n a la z i ta p o p u t M alen-
ravnom te ren u pojavljuju na is to m e m je s tu d je lo m i
k o ve g o m ile ili d ru g ih za s a d a u s a m lje n ih tu m ula
no se preklapajui s p ostojeim g ro b n im h u m c im a
na n a la z i tim a B r ljin , P o rto v a ld , Z a g re b k a cesta
u razdoblju Lt B2 i tra ju do poe tka Lt kada se da
i S m olova h o s ta , k o ji m o d a u k a z u ju na p o s to ja
tira ju p rvi ukopi na nekropoli Beletov v r t u p od n o ju
n je d ru g ih h a l ta ts k ih n e k ro p o la ili iri a re a l ve
Marofa. Postoje ind icije da s ke le tn o ukop a va n je pod
p o s to je ih .
tu m u lim a u odreenoj m jeri tra je i u k a s n ijim fazam a

latena, a laten ski grobovi sadre m nogo ke ra m ike i
neke m etalne nalaze, p o p u t bojnih sjekira s tu ljc e m
za nasad, koji se razlikuju od u n iv e rz a ln o g laten skog
inventara i jasno ukazu ju na k o n tin u ite t lokalne
Takvo b og a tstvo Novog M esta u e ljezn o m dobu

m oralo se te m e ljiti na neko liko im b e n ik a . Poloaj
na glavnoj k o m u n ik a c iji koja je preko Alpa spajala
Italiju s ju n o m P anonijom sv a ka k o je bio v a a n izvor
m oi koja se odraava i na a k u m u la c iji i d is trib u c iji
h altatske populacije u novom , latenskom k u ltu rn o m
p re s ti n ih dobara iz h a l ta ts k o g razdoblja [o klop i,
okruenju. Zasad je na Kapiteljskoj n jivi pronaeno
uvozn i e tru a n s k i proizvod i p o p u t tro n o ca , situle).
vie od 700 incin e ra cijskih laten skih grobova, to
Odreenu ulogu je igralo i p re tp o s ta v lje n o s re d i te
to nalazite ini ije d n o m od najveih i n a jva n ijih
proizvodnje s ta k le n ih p red m eta koje se tu nalazilo,
latenskih nekropola uope. Na a lo st, zbog izuze tn e
a i obilje jantara vjero ja tn o je im a lo v a n u fu n k c iju u
kiselosti zem lje na n a la zitim a u Novom M estu (kao
o ndanjem su stavu ra zm jene dobara i ko m u n ika ciji s
i na veem podruju D olenjske] nem a nalaza organ
udaljenim krajevim a. Ne treba z a n e m a riti n iti eksplo
skog m aterijala, to se odnosi i na gotovo p o tp u n i
ataciju eljeza o ijem opsegu m o e m o te k sp e k u li
nedostatak bilo kakvih o ste olokih ostataka.
rati, ali o em u postoje tra go vi u vidu ta lio n i k ih pei
Drugo groblje pod tu m u lim a u Novom M estu

nalazilo se s druge strane Krke na loka lite tu Kandija.
Taj je p rosto r inten zivn o izgraen pa nikada neem o
na n alazitu B rljin, u n eposrednoj b lizin i naselja na

M arofu.
Nalazita u Novom M estu, posebno K apiteljska
zn ati pravi broj tu m u la koji se tam o nalazio, ali znam o
n jiva i Marof, n isu n iti izdaleka rekla svo ju p osljednju
da ih je bilo najm anje est. Prva gom ila je teko
rije i svakako e tije k o m slje de ih godina dati nove
oteena tijeko m g rae vin skih radova 1939. i kasnije
podatke, klju ne za ra zu m ije v a n je ju g o is to n o a lp -
u dva navrata djelom ino istraivana. Na alost,
sko g dijela h altatskoga k u ltu rn o g kom pleksa.
upravo u toj gom ili o tk riv e n i su bronani dvodijelni

p rsn i oklop, slian onim a iz Kleinkleina, i e tru a n ski
b ronani tronoac. U razdoblju od 1968. do 1970.
g odine Tone Knez je istraio jo etiri gom ile na
to m e m je s tu i naao ukupno 118 grobova s m nogo
a tra k tiv n ih nalaza u rasponu od pseudokernosa do
kaciga i situ la .
Novo M esto m oem o s m a tra ti i je d n im od
n ajvan ijih sredita s itu ls k e u m je tn o sti. Na n alazitu
62
Literatura:
T. Knez, Novo Mesto I, Haltatski grobovi. Carniola archaeo
logica 1, Dolenjski muzej, Novo Mesto 198G.
B. Kri, Kapiteljska njiva - katalog izlobe. Dolenjski
muzej, Novo Mesto 1997.
B. Kri, Novo Mesto V, Kapiteljska njiva - gomila IV in
gomila V. Carniola archaeologica 5, Dolenjski muzej, Novo
Mesto 2000.
Kandija pronaeno je pet u kra e nih situla, a na
B. Kri, Novo Mesto VI, Kapiteljska

njiva,Mlajeeleznodobno grobite. Carniola archaeologica
Kapiteljskoj njivi dosad je pronaeno jo e tiri u k ra
6, Dolenjski muzej, Novo Mesto 2005.
HALTATSKI KULTURNI KOM PLEKS - EUROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU
ta Turska kosa i Kiringrad izdvajaju skupinu Kolapljana (sL 27). Na

alost, nedostatne objave ovog materijala onemoguuju nam da
se kritiki odredim o prema ovoj hipotezi pa emo to ostaviti za
neka druga vremena.
SKUPINA BUDINJAK
Prvu pravu vezu s haltatskim svijetom pokazuje ta
koer relativno nedavno izdvojena skupina Budinjak. I
ona je izdvojena gotovo iskljuivo na bazi dugogodinjeg
sustavnog istraivanja istoim ene nekropole pod tumulima.
Kako nam u ovom dijelu Hrvatske - sjeverno od Kupe i Save,
a istono od Sutle (koberne 2004., 132) - gotovo u potpu
nosti nedostaju haltatski nalazi, podruje te skupine zasad je
ogranieno na prostor umberka. Osnovna karakteristika ove sku
pine jest raznolikost pogrebnih rituala koje nalazimo na nekropoli i njezin
veoma rani poetak koji se vee uz ravne paljevinske grobove kulture polja
sa arama. Njih p ostu pn o zamjenjuju paljevinski grobovi pod tumulima u
kojima se uz paljevinske pojavljuju i inhumacijski ukopi koji poslije posta
ju dominantni. Takvi viestruki ukopi p od tumulima podsjeaju na Dolenjsku, ali se razlikuju po broju (nikad nema vie od nekoliko ukopa pod istim
tumulom) i raznolikom grobnom ritualu (katkad pod istim tumulom nala
zimo i skeletne i paljevinske grobove). S druge strane, materijalna kultura,
odnosno keramika produkcija neodvojiva je od dolenjske skupine, a m e
Kaciga iz kneevskog groba iz

tumula 139 na Budinjaku pripada
zdjelastim kacigama, odnosno
najstarijim haltatskim kacigama
uope. Ovaj tip moemo datirati u
Ha C lb, odnosno na kraj 8. st. pr.
Kr. Na ovom nalazitu pod tumulom
3 pronaen je i neto stariji tip koji
se datira u Ha C la , odnosno u prvu
polovicu 8. st. pr. Kr. (si. 31]
talni prilozi jasno ukljuuju ovaj prostor u ire istonohaltatsko okruenje

(si. 31). Iako u odnosu na Kolapljane ovdje ipak postoji veliko nalazi
te koje se sustavno istraivalo dugi niz godina, nema jo dovoljno
sustavnih objava koje bi jasno pokazale u kojem je odnosu
ta skupina prem a dolenjskoj, odnosno je li zapravo rije o
lokalnom facijesu dolenjske skupine koja je zbog svoga
cifinoga geografskog okruenja malo drukija ili je ipak
rije o puno dubljim razlikama. O dgovor na to svakako
e pruiti daljnja istraivanja na Budinjaku (vidi izdvojeni
tekst na str 64 - 65), ali i usporedbe s drugim nalazitima.
U tom smislu treba istaknuti nalaze s nalazita Sv. Kri
Brdoveki (si. 32). Ratniki grob otkopan na tom e mjestu
je, osim skeleta pokojnika i konja, sadravao izuzetnu ratniku
opremu koja je ukljuivala jedinstvenu kacigu slinu onoj iz tumula
Csonge, a konjska oprem a, odn osn o vale skitskog tipa ukazuju na kasnohaltatski horizont, razliit od onoga kakav je dokumentiran u dolenjskoj
skupini (koberne 2004., 131-171).
KAPTOLSKA SKUPINA
Kaptolska skupina ili skupina Martijanec-Kaptol, kako je poznata u novi
joj literaturi, zauzima najvei prostor kontinentalne Hrvatske tijekom stari
jega eljeznog doba. Njezino je ime ostalo do danas prijeporno i u m nogoemu ovisno o tom e koji prostor pojedini autori ukljuuju u sastav te skupine.
Jo od sredine 20. stoljea, kada je zahvaljujui istraivanjima na Kleinklei-
Kaciga iz konjanikog
groba u Sv. Kriu Brdovekom
jedinstven je nalaz i moe
se usporediti tek sa slinom
kacigom iz tumula Csonge u
Maarskoj, a konjska oprema,
odnosno vale skitskog tipa
ukazuju na kasnohaltatski
horizont. Konkretnija datacija
bit e mogua nakon zavretka
konzervacije svih nalaza iz tog
vanog groba (si. 32]
BUDINJAK
elo B u d in ja k s m je s tilo se u s re d i n je m
o d g o v a ra lo Ha C lb i Ha C2, n e s ta ju a rn i ukopi i
d ije lu u m b e ra k e gore, na n a d m o rs k o j
u tu m u lim a i iz va n n jih te p re v la d a v a ju s k e le tn i
v is in i od 240 m e ta ra , b lizu n a jv i e to k e na
u kop i u tu m u lim a , iako ve i tada m o e m o
c e s ti koja p reko u m b e ra k e gore p o v e z u je
u o iti i p o je d in a n e in h u m a c ijs k e g ro b o v e u
Zagreb s g ra d o v im a O zijem i K a rlo vce m .
ra vn o m te re n u . P o slje d n ja faza u k o p a v a n ja na
Is to n o od sela p ro s tire se B u d in ja k o polje,
b u d in ja k o j n e k ro p o li o b ilje e n a je is k lju iv o
uz c e s tu koja iz B u d in ja k a v o d i na ju g p rem a
in h u m a c ijs k im u k o p im a u tu m u lu i iz v a n njega
s e lim a Dani i K o rd ii. P ra p o vije sn o nase lje ,
u ravnom te re n u i tra je do oko 5 50 . pr. Kr.,
g ra d in a id o v s k e kue, s m je s tilo se na
o d n o sn o o dg o vara Ha D l.
s tra te k i p o v o ljn o m p o lo a ju , o d n o sn o na
lako n e k ro p o la p o k a z u je d ug i k o n tin u ira n i
v rh u b rijeg a koji v iz u a ln o d o m in ira p o lje m . S
s lije d u ko p a va n ja s ra z li itim p rije la z n im
tr i s tra n e o k ru e n o je v rlo s trm im p a d in a m a ,
k o m b in a c ija m a , v i e s tr u k i u k o p i pod tu m u lim a
d o k je p ris tu p a n ija s tra n a o k re n u ta prem a
p od sje a ju na n e k ro p o le d o le n js k e s k u p in e ,
B u d in ja k o m polju opasana s tr i reda z e m lja n ih
prem da, za ra z lik u od ta m o n jih g o le m ih
b edem a. Ukupna p o v r in a n a se o b in sko g
tu m u la gdje n a la z im o i v i e d e s e ta k a u kop a ,
ko m p le ksa p ro c je n ju je se na oko 4 0 .0 0 0
na B u d in ja ku broj u kopa pod tu m u lo m n ika da
e tv o rn ih m etara . N ekropola tu m u la n a la zi se
nije ve i od d e se t. M aterija l s n e k ro p o le , uz
s je v e rn o ispod g rad in e u B u d in ja ko m p olju i
je d a n iz u z e ta k , nije s u s ta v n o o b ja v lje n , ali
ra s p ro s tire se uz p rila z n i p u t prem a g ra d in i na

p o v r in i od 6 0 .0 0 0 e tv o rn ih m etara.
u o ljiv o je da m a te rija ln a k u ltu ra is to ta k o

odgovara d o le n js k o j s k u p in i. ini se da i
Prvo isko p a va n je je d n o g m an jeg grob no g

h um ka, provedeno 1984., p o tv rd ilo je da
s tru k tu ra tu m u la na p ro s to ru u m b e rk a i
je rije o n ekro po li koja pripada sta rije m
tu m u le n a z iv a m o k la n o v s k im , b u d in ja k e
e lje z n o m dobu. G eodetskim s n im a n je m 1986.
m oem o n a z iv a ti o b ite ljs k im . Takva ra z lik a u
u s ta n o v lje n je u kupno 141 tu m u l i otad se
ra z in i ra zd iob e z a je d n ic e na u k o p n e s k u p in e
pod v o d s tv o m e lim ira kobernea nekropola

k o n tin u ira n o is tra u je u ve im ili m a n jim
uoava se u p o s lje d n je v rije m e i na n e k im
ka m p a nja m a .
s k u p in u u v rije m e k u ltu re polja sa a ra m a
P ro m je rtu m u la v a rira izm e u pet i 20
D olenjske p ra ti is tu ideju, ali ako d o le n js k e
d ru g im d o le n js k im n a la z i tim a pa bi b u d in ja k u
tre b a lo g le d a ti kao dio lju b lja n s k e s k u p in e , a u
m eta ra , a sauva na v is in a se kree od 0 ,5
s ta rije e lje z n o doba kao re g io n a ln u v a rija n tu
do 2,2 m etra. Na n e kro p o li je uoeno d e s e t

ra z li itih tip o v a ukopa. N a js ta riji grobovi
d o le n js k e s ku p in e . D akako, p o tp u n iji o d g o v o r
p rip a d a ju kasnom bronanom dobu i p rip is u ju
objava d o s a d a n jih re z u lta ta . O staje o tv o re n o
se lju b lja n s k o j s k u p in i k u ltu re polja sa a ra m a .
p ita n je to se na to m p ro s to ru d og a alo n akon
D a tira ju se na kraj 10. i 9. s t. pr. K r o dn o sn o u
p re s ta n k a u k o p a va n ja na n e k ro p o li, o d n o s n o
tije k o m ra zd o blja Ha D2 i p o s lije .
Ha B2 do B3. Ti su g rob ovi is k lju iv o p a lje v in s k i

na ra vn o m te re n u . U s lje d e o j fazi, s m je te n o j
u v rije m e Ha C la (p re m a k ro n o lo g iji C. P area],
o d n o s n o iz m e u 8 0 0 . i 2 3 0 ./2 2 0 . pr. Kr.,
n a la z im o a rn e grobove u tu m u lim a i izva n
n jih te n a jra n ije in h u m a c ijs k e grobove u
na ta p ita n ja dat e d a ljn ja is tra iv a n ja i
N a jv a n iji n ala z na n e k ro p o li o tk r iv e n je
1994. g o d in e pod tu m u lo m 139. Tum ul je bio
s m je te n na s je v e ro z a p a d n o m ru b u n ekro po le,
p ro m je r m u je iz n o s io 19 m e ta ra , a v is in a dva
m e tra . Pokraj k n e e v s k o g ra tn i k o g groba
tu m u lim a . U slje d e e m ra zd o blju od 2 3 0 ./2 2 0 ,
(g ro b 6 ] p ro n a e n o je jo e s t in h u m a c ijs k ih
do 6 20 . pr. Kr., koje bi po is to j k ro n o lo g iji
g robova, od ko jih je n a js ta riji bio s re d i n ji
G4 | KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
HALSTATSKI ICULTUP.NI KOMPLEKS- FIJPOPA u STARIJEM e l j e z n o m DOBU
Nalazi iz kneevskog groba iz tumula 139 na Budinjaku na umberku ukazuju na dvostruki ukop mukarca i ene, koji
se moe uvrstiti u klasu kneevskih ukopa sa samog poetka haltata, odnosno na sam kraj 8. st. pr. Kr. (si. 33]
ukop ene ko ji se d a tira u h o riz o n t P o dze m elj
p ro s to rn e d is trib u c ije m oe se p re tp o s ta v iti
1 [g ro b ? ]. Prem a n a la z im a , rije je o e n i
da su u g ro b u b ili u k o p a n i m u k a ra c i e na .
v ie g s ta tu s a , a is tra iv a p re tp o s ta v lja da
P re tp o s ta v lje n i p o lo a j e ne iz m e u m u k a rc a
su osobe iz k n e e v s k o g u ko p a na n e k i n a in
i k o n js k e opre m e dao bi n a s lu titi k a s n iji u ko p ,
bile ro d b in s k i p o v e z a n e s n jo m . K n e ie v s k i
ali to bez a n tro p o lo k e p o tv rd e o s ta je na ra z in i
grob 6 i grob 1 m o g u se p rip is a ti h o riz o n tu
s p e k u la c ije . Kaciga s m a n jim i v e im b ro n a n im
P odzem elj E, d o k se o s ta li g ro b o v i m ogu
p lo a m a i m e u p ro s to ro m is p u n je n im
s m je s titi u h o riz o n t S ti n a -N o v o M e sto 1.
a v li im a iz ovoga groba p rip a d a v a rija n ti D
K n e e v s k i u k o p bio je s m je te n u d rv e n o j
z d je la s tih kaciga p re m a F. S ta reu , a li u ra n ijim
kom ori d im e n z ija 3 x 1,6 m e ta ra , s m je te n o j
is tra iv a n jim a p ro n a e n a je pod tu m u lo m 3
na z a p a d n o j p a d in i tu m u la k o ji je to m p rilik o m
je d n o s ta v n ija v a rija n ta is to g tip a ka cig a (b e z
bio z n a tn o p o v e a n (s i. 3 3 ). O sim k e ra m i k ih
b ro n a n ih p loa - p re k riv e n a sa m o a v li im a ).
p riloga m e u k o jim a se is ti e s itu la u k ra e n a
K acigu iz tu m u la 139 m o e m o d a tira ti na sam
b ro n a n im z a k o v ic a m a , p ro n a e n i su i b ro n a n i
p o e ta k Ha C lb , o d n o s n o na kra j 8. s t. pr. Kr., a
n a k it, v i e g la v a b ro n a n a igla , e lje z n o k o p lje ,
je d n o s ta v n iju v a rija n tu iz tu m u la 3 d a tira m o u
b ronana k o n js k a o p re m a s ra z v o d n ic im a ,
p rv u p o lo v ic u 8. s t. pr. Kr., o d n o s n o u Ha C la .
iv a la m a i p riv je s c im a u z d i te z d je la s ta kaciga.
S o b z iro m na to da, kao i na p ro s to ru D o le n js ke ,
Literatura:
zbog k is e lo s ti tla n is u s a u v a n i n ik a k v i
. koberne, Budinjak: kneevski tumul. Muzej grada
o s te o lo k i o s ta c i, te m e lje m p rilo g a i n jih o v e
Zagreba, Zagreb 1999,
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA j 65
11 Tumul Gomila u Jalabetu

najvei je u Hrvatskoj ijedan
od najveih tumula sredinje
Europe. Promjer mu je oko 25
metara, a sauvana visina oko
12 metara [si. 34]
nu bila u literaturi formirana skupina Wies, skupina je s novim spoznajama

i istraivanjima mijenjala ime. Na poetku je bila ograniena na austrijsku
tajersku, ali se poslije tom prostoru poeo prikljuivati i prostor slovenske
tajerske, Meimurja i dijela Podravine pa je zahvaljujui tada novoistraenom tumulu kod Martijanca bilo koriteno ime Wies-Martijanec. Nakon
toga su istraivanja kod Kaptola ponukala autore da prostoru rasprostiranja
te skupine dodaju jo i sredinju Slavoniju pa je u naoj literaturi uvedeno
ime Martijanec-Kaptol. Isto tako, nije jasno treba li se tom e dodati zapravo
cijeli prostor Transdanubije, odnosno svi haltatski fenom eni izmeu kalenderberke i dolenjske skupine. U novijoj se literaturi pojavljuje razdioba
tog prostora na dvije transdanubijske skupine i na sulmtalsku i kap
tolsku skupinu. Iako nije jasno po kojem bi se kriteriju mogla
napraviti i takva razdioba, stanje istraivanja, a posebno
neobjavljenost elementarne grae onemoguava nas u
ponudi nekog boljeg rjeenja pa emo se zadrati na
trenutano prihvaenoj terminologiji. Pritom je pot
puno jasno da je rije o tehnikim terminima koji
imaju vie smisla kao dio znanstvenog metajezika
kojemu je svrha sistematiziranje i jednoznana
: Tumul 2 u Jalabetu datira se u polovicu G. st. pr. Kr. ili

moda malo kasnije. Nasip je u trenutku istraivanja bio
potpuno razvuen, a prekrivanje monumentalnu grobnu komoru
s dromosom i kamenim obzidom. U komori nisu pronaeni ljudski
ostaci, ali su pronaene spaljene kosti konja i niz zanimljivih nalaza
od fragmentirane keramike, preko dijelova konjske opreme do kotanih
strelica i dijelova Ijuskastog oklopa skitskogtipa (si. 35]
GG | KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
VRIJEME PROMJENA
razmjena informacija, nego to pred

stavljaju kulturoloki odraz zajedni
ca koje oznaavaju. Starije eljezno
doba slovenske tajerske sustavno
je obradila B. Teran (Teran 1990,) i
na tom je prostoru kljuno utvreno
naselje Potela koje prate dva groblja
pod tumulima i jedno ravno groblje.
Ne treba zanemariti niti nalazita
kod Rifnika i poznati nalaz iz Gornje
Radgone. Geografski se na taj pro
stor nastavlja hrvatski dio M eimur
ja i Podravine. Na tom je prostoru
istraivano nekoliko nalazita, meu
kojima se istiu meimurska groblja
p o d tumulima u Dvoriu i Gorianu
te podravski tumuli istraeni u Martijancu i Jalabetu. Jedino istrai
vano naselje na tom prostoru nalazi
se u Sv. Petru Ludbrekom (imek
2004., 79-130). Pet tumula u Dvori
Dio ljevake ostave iz Sv. Petra Ludbrekog najbolja je ilustracija prijelaznog

razdoblja izmeu kasnoga bronanog i starijeg eljeznog doba na ovom prostoru.
U to se vrijeme u takvim m ajstorskim radionicama uz uobiajene tipove kulture
polja sa arama poinju proizvoditi i elementi novih tipova konjske opreme, koji
su najpoznatija oznaka haltatske kulture u nastanku (si. 36]
u ukazuje na rani poetak te skupi

ne, koji se m oe datirati u 8. st. pr. Kr. Najvea istraena, ali, na alost, jo ne
objavljena nekropola te skupine nalazi se u Gorianu. Istraeno je dvadesetak
tumula koji pokazuju jedinstvenu sliku individualnih paljevinskih ukopa, ali
nisu uoene nikakve drvene ili kamene unutarnje konstrukcije. Meu nala
zima dominira keramika razliitih oblika, iako ima i oruja i dijelova nonje.
Na eponim nom nalazitu Martijanec pronaena je sredinja grobna komora,
nainjena od ploa pjeenjaka, iako ima indicija da je zapravo rije o drve
noj kom ori obzidanoj kamenom. Nedostatak oruja i vee koliine metalnih
nalaza istraivai su pripisali pljaki,
ali ne m oe se u potpunosti iskljuiti
ni druge m ogunosti za objanjenje
tog specifinog inventara u kojemu
se istiu lonci ukraeni m otivom m e
andra koji je crnom b ojom oslikan na
crvenoj pozadini, a p otom su na nje
ga nalijepljene kositrene lamele. Kod
Jalabeta se nalazi najvei tumul u
Hrvatskoj, pozn at p o d im enom G o
mila, koji svojim dimenzijama (oko
75 m promjera i 8 m visine) ulazi u
skupinu najveih grobnih humaka
srednje Europe (si. 34). Taj spom enik
je 1963. sondiran, pri emu je utvr
eno unutarnje kam eno poploenje,
ali nikada nije istraivan. U njegovoj
neposrednoj blizini istraen je ma-
Tumul u Kravljaku kod Dulovca dio je skupine m onum entalnih tum ula na
nalazitu koje se poelo istraivati 2012. godine i koje bi moglo dati odgovore na
pitanja vezana uz karakter kontakata izmeu haltatskih zajednica Podravine i
Meimurja t Poeke kotline [si. 3?)
nji tumul ispod kojega je otkrivena

m onum entalna sredinja komora s
drvenom
konstrukcijom i obzida
na kamenom na koju se nastavljao

dromos. Takav nain ukopa veoma
je slian konstrukcijama kakve su
pronaene u Kleinkleinu i Suttou,
ali nalazi su znatno razliiti. U ovom
su tumulu pronaeni fragmentirana
keramika, kotane i eljezne streli
ce, ostaci ljuskastog oklopa i ukra
si konjske opreme koji upuuju na
vrijeme Ha D l, odn osn o poetak 6.
st. pr. Kr. (si. 35). Analiza spaljenih
kostiju ukazala je da nema ljudskih
Tumul Mula kod sela Tulnik
na jugoistoku Poeke kotline
ubraja se meu najvee na tom
nalazitu i u Hrvatskoj openito.
Na tom je lokalitetu uoeno
samo jo nekoliko tumula
koji su svi golemih dimenzija,
to predstavlja jedinstvenu
cjelinu za koju se pretpostavlja
da pripada vremenu starijeg
eljeznog doba. Odgovore na ta
i druga pitanja dat e sustavna
istraivanja koja su poela
2012. godine (si. 38]
ostataka, nego je rije o konju, to otvara m ogunost razliitih interpretaci

ja (imek 1998., 493-510). Sv. Petar Ludbreki pripada kategoriji nizinskih
naselja na povienim gredama u rijenim dolinama. Iako je infrastruktura te
ko oteena poljoprivrednim radovima, utvreno je da je rije o nadzemnim
objektima, a nalazi iz naselja sugeriraju da je nastalo jo krajem bronanog
doba. Najvaniji nalaz su ostaci talionike pei i jama s nizom kalupa za lije
vanje bronanih predmeta, od kojih jedni pripadaju posljednjim horizontima
bronanog doba (primjerice, lovorasta koplja i noevi s tuljcem za nasad), a
drugi pripadaju kategoriji predmeta s pontsko-kavkaskim karakteristikama,
poput privjesaka za konjsku opremu ili sjekira s dvostrukom uicom (imek
2004., 79-130) (si. 36). To je ujedno i najbolji metalurki kontekst na prosto
ru Hrvatske u eljeznom dobu. Izmeu tih lokaliteta u Podravini i nalazita
u Poekoj kotlini, meu kojima dominira Kaptol, uoljiva je praznina koja je
vjerojatno posljedica slabe istraenosti tog podruja. Na to upuuju i najnovi
je ubikacije poloaja golemih tumula u selu Kravljak kod ulovca, sa zapadne
strane Psunja (si. 37). Kaptol kao eponim no nalazite s dvije nekropole pod
tumulima i utvrenim naseljem svakako prua najpotpuniju sliku o najju
nijem dijelu te skupine i cijeloga haltatskog kulturnog kompleksa openito
(vidi izdvojeni tekst na str. 69 - 73). Meutim, Kaptol nije jedino takvo nala
zite u Poekoj kotlini, stoga, iako tumuli na nalazitima Kagovac i Tulnik
(si. 38) jo nisu istraivani, u skoroj budunosti m oem o oekivati mnogo
novih vanih otkria na tom prostoru. Isto tako treba utvrditi i istonu gra
nicu kaptolske skupine, odnosno gdje je na prostoru istono od Slavonskoga
gorja zona razgranienja prema daljskoj skupini. Otvoreno je i pitanje je li
Sava razdjelnica izmeu kaptolske skupine i skupine Donja Dolina ili Posavi
na predstavlja zasebnu i jedinstvenu kulturnu cjelinu. O dgovor na to pitanje
dat e odreenje kulturne pripadnosti tumula u Dolini kod Nove Gradike te
istraivanja tumula u okolici upanje.
'i KULTURNI KOMP!SKS - EUROPAU STARIJEM El JEZNOM DOBU
aselje K a ptol n a la z i se u P o e k o j k o tlin i,
Nekropola emernica (B ) s m je s tila se na
11 k ilo m e ta ra s je v e ro is to n o od Poege, u z
ju n e o b ro n k e P apuka. K o m p le k s n a la z i ta , koje
m je stu gdje ravnica Poeke k o tlin e prelazi na

obronke Papuka sjeverno od sela Kaptol. Na to m je
se s a s to ji od u tv r e n o g n a s e lja i d v ije n e k ro p o le
n ala zitu zapaeno i istrae n o u kupno 14 hum aka,
(si. 3 9 ], p o z n a t je jo od k ra ja 19. s to lje a i
ali pravi opseg nekropole je te k o u s ta n o v iti je r je
v je ro ja tn o je p lije n io p a n ju lo k a ln ih is tra iv a a ,
vjero ja tn o puno tu m ula u n ite n o obradom zem lje,
no p rva p rava a rh e o lo k a is tra iv a n ja p ro ve la je
na to upuuje injenica da je zbog in te n zivn e
izm e u 1 96 5 . i 1971. e k ip a A rh e o lo k o g m uze ja
p oljoprivredne obrade sauvana v isin a p o je d in ih
iz Zagreba p od v o d s tv o m Vere V e jvo de i Ivana
tu m ula u vrije m e is tra iv a n ja iznosila i m an je
M im ika.
od jednog m etra. Na obje je nekropole rije o
ip'M
H Na zranoj fotografiji podruja sjeverno od mjesta Kaptol naznaeni su poloaji najvanijih nalazita iz
vremena starijeg eljeznog doba. Juna nekropola na poloaju emernica (B) istraivana je od 1965. do 19?1., a
u vinogradima se jo vidi tum ul III koji je u potpunosti istraen revizijskim istraivanjem 2009. godine. Sjeverna
nekropola na poloaju Gradci (A) istrauje se od 2000. do danas, a utvreno naselje (C) na istom poloaju poelo
se istraivati 2011. godine (si. 39)
Zdjela ukraena
grafitnim
slikanjem iz
tumula 14 na
nekropoli KaptolGradci pripada
meu najljepe
posude pronaene
na nalazitima oko
Kaptola (si. 40]
p a lje v in s k im
ali n ajzn a a jn iji su prim jerci obram benog
grobovim a u
naoruanja. Osim sred inje ploe tita , koja dolazi
kojim a su pokojnici poloeni u urne, ali i izvan
iz srednje Italije, svi su o sta li p rim jerci grkoga
njih. Poseban problem pri analizi m aterijala s
porijekla (g rko -ilirska kaciga, ko rin tska kaciga
te nekropole je s t d efin ira n je grobnih cjelina.
i par knem ida). Vanost i bogatstvo sred ita
Istraivai navode da u nekim tu m u lim a ima
u Kaptolu, kao i njegovu izn im n u v a n o s t u
vie grobova, ali ljudski spaljeni ostaci se rijetko
europskim o kvirim a , najbolje ilu s trira injenica da
izriito sp om inju . ini se da je u veini sluajeva
je rije o najsje ve rnijim p rim jercim a sp om e nu tih
rije o jednoj grobnoj cjelini s vie koncentracija
tip ova u Europi! Opremu m u kih grobova ine jo
priloga u nu ta r grobne komore. Pronaeni su
igle, pojasevi i brusevi, a oprem i e n skih grobova
v rije d n i m e ta ln i i kera m iki nalazi koji su upuivali
pripadaju fibule, ra znoliki bronani n a k it i pribor
na veliku v a n o s t to g lokaliteta. To se posebno
za tkanje. Na nekropoli em ernica izdvajaju se
odnosi na dvije grobne cjeline pod tu m u lim a IV
dva e nska tu m u la (II i V] u kojim a s re d i n ji grob
i X, koje se zbog bogatstva i re pre ze n ta tivn o sti
ima e nski inve ntar s d od a tn im p rilozim a konjske
m ogu n azva ti kn ee vskim grobovim a. Kaptolski
oprem e i okova za kola. Ti neuobiajeni prilozi
kneevi bili su p rve n stve no ra tnici, a njihova m o

i bogatstvo odraavali su se i na n jihovu oruju.
Puna oprem a ratnika sastojala se od dva do tri
eljezna koplja, bojnih sjekira, noa i konjske
oprem e, to je k a ra k te ris ti n o za razvijeniju
fazu h alta tsko ga razdoblja. Oprema ta ko er
poka zuje n ain borbe koji je na tim p rostorim a,
prem a svem u sudei, bio jo u v ije k pojedinaan
(s u lic e za bacanje i s je kire za borbu izbliza ].
Osim kopalja i sjekira, oruja k a ra k te ris ti n o g
m ogu su ge rira ti vii, m oda re lig ijs ki s ta tu s tih

ena u h alta tsko m d ru tvu .
U veini grobova nalazi se i bogat ke ra m iki
inventar, m eu kojim se posebno izdvaja askos s
d rkom u obliku goveda koji je jedan od nekoliko
s li n ih prim jeraka s podruja jun e Panonije. Treba
sp om e nu ti i keram ike tro n o ce , ali najp ozn atiji
i najljepi kera m iki oblik pronaen u Kaptolu su
posude u kra e ne b ik o v s k im p rotom am a. Veina
za cijeli p ro s to r h a lta tske ku lture , u grobovim a
fin ih posuda prevuena je sja jn im slojem grafita,
k a p to ls k ih kneeva nalaze se i b ru s o v i- e z ia s
to im daje poseban m e ta ln i sjaj (si. 4 0 ). Upravo je
u k ra e n im b ro n a n im d rcim a te vie g la ve igle
oblin ji ru d n ik grafita, koji se isko rita va o sve do
tip a Donja Dolina, a to su s p e c ifi n i p re s ti n i
s re d in e 20. sto lje a, pred sta vlja o jedan od vanih
p re d m e ti s p o d ru ja glasinake ku lture , odnosno
te m elja bog a tstva i m oi k a p to ls k ih kneeva.
s p o d ru ja s ku p in e Donja Dolina. Tu je i konjska

oprem a p o n ts k o -k a v k a s k ih ka ra k te ris tik a ,
Iz u z e tn e re z u lta te p o lu ila su i re viz ijs k a

is tra iv a n ja na e m e rn ici, p rove de n a 2007. i
2 0 0 9 . g o d in e . T u m u l XI, k o ji je iz d v o je n d a le k o
na s je v e ru n e k ro p o le , v e na s a m im o b ro n c im a
P apuka, p re k riv a o je m o n u m e n ta ln u d rv e n u
te re n a 1 9 7 5 . kada s u p o d u z e ta i m a n ja
s o n d a n a is tr a iv a n ja . S u s ta v n a is tr a iv a n ja
na d ru g o j k a p to ls k o j n e k ro p o li (A ) o d 2 0 0 0 .
g ro b n u k o m o ru , o b z id a n u k a m e n o m , k o ja je
g o d in e p ro v o d i e k ip a O d sje ka za a rh e o lo g iju
im a la d im e n z ije od o k o 4 x 4 m e tra . U n jo j
F ilo z o fs k o g fa k u lte ta u Z a g re b u i C e n tra za
je p ro n a e n n a jb o g a tiji k o m p le t p o s u a na
p ra p o v ije s n a is tr a iv a n ja p o d v o d s tv o m H.
e m e rn ic i, k o ji u k lju u je p o s u d e s c rv e n im i
P o tre b ic e . T ije k o m d o s a d a n je g is tr a iv a n ja
c rn im s lik a n je m , p o s u d e u k ra e n e k o s itr e n im
d e fin ira n o je o ko d v a d e s e t i p e t, a is tra e n o
la m e la m a ka o i o n e u k ra e n e b ro n a n im
p e tn a e s t tu m u la na n e k ro p o li koja z a u z im a
n a lje p c im a , v e lik e lo n c e na n o g a m a te m a n ji
n e k o lik o h e k ta ra , in i se d a je o g ra e n a
a s k o s i p s e u d o k e rn o s ! Od m e ta ln ih n a la z a ,
m a n jo m fo r tifik a c ijo m i n a la z i se na a p s o lu tn o j
tu su s a v r e n o o u v a n a v i e g la v a igla i
n a d m o rs k o j v is in i od o ko 4 5 0 m e ta ra u
n a jm a n je p e t e lje z n ih ra n je v a ita ls k o g tip a .
n e p o s re d n o j b liz in i u tv r e n o g n a s e lja . ini se
U g ro b u je jo p ro n a e n a i p o ja s n a g a rn itu ra ,
da su u s v im tu m u lim a b ile d rv e n e k o m o re
a m e u s p a lje n im o s te o lo k im o s ta c im a
r a z li itih d im e n z ija , a n e ke su b ile i o b z id a n e
v je ro ja tn o se n a la z i i k o n j. R ije je o iz u z e tn o
k a m e n o m ( tu m u li 1, 2, 6, 7 ,1 0 , 12, 14 i 1 5 ],
b o g a to m m u k o m g ro b u u k o je m u u p a d ljiv o
U d va s lu a ja n a la z im o i tra g o v e m a n jih
n e d o s ta je o ru je . Pod tu m u lo m III p ro n a e n a je
d ro m o s a ( tu m u li 10 i 1 5 ), a u je d n o m je s lu a ju
m o n u m e n ta ln a d rv e n a g ro b n a k o m o ra o b lo e n a
p ro n a e n o i s p a li te pod tu m u lo m . S am o u
k a m e n o m , v a n js k ih d im e n z ija 8 x 8 m e ta ra ,
je d n o m s lu a ju ( tu m u l 13) p a lje v in s k i je g ro b
s p rila z n im r itu a ln im h o d n ik o m (d ro m o s o m )
d u in e od o ko 8 m e ta ra . U n u ta rn je d im e n z ije
k o m o re b ile su 5 x 5 m e ta ra , a in i se da je
im a la k ro v na d v ije v o d e . O staci s lo m a e m o g u
se n a i s a m o na p o d u d ro m o s a , a u k o m o ri
ih u o p e n e m a . O sim t r i k e ra m i k a lo n c a , u
k o m o ri n ije b ilo d ru g ih n a la z a , a na p rije la z u
iz d ro m o s a u k o m o ru p ro n a e n je lo n a c s
k o s tim a k o ji je n a jv je r o ja tn ije s lu io kao u rn a .
Takve k o n s tr u k c ije b ile su re z e rv ira n e s a m o
za n a jv e e u g le d n ik e o n o g v re m e n a , o e m u
n a jb o lje s v je d o i in je n ic a da z a s a d z n a m o
za sa m o d e s e ta k ta k v ih p rim je ra na p o d ru ju
h a l ta ts k o g a k u ltu rn o g k o m p le k s a [p o p u t
o n ih u K le in k le in u , S iittu ili J a l a b e tu ) , a ovo
bio u k o p a n u ja m i is p o d p rv o b itn e ra z in e tla .

la k o se in i da se n e k ro p o la u o d re e n o j m je ri
k ro n o lo k i p re k la p a s o b li n jo m n e k ro p o lo m
na e m e rn ic i, na b rd u G radci p ro n a e n e su
n a js ta rije g ro b n e c je lin e na c ije lo m k o m p le k s u
n a la z i ta oko K a ptola koje se d a tira ju u Ha
C l. U tu m u lu 1 ta j h o riz o n t ilu s tr ira ju e lje z n a
s je k ira s ru ic a m a i b ro n a n a d v o p e tlja s ta
fib u la s d is k o id n im p ro ire n jim a na n a re b re n o m
lu k u koja d o la z i iz a lp s k o g a p ro s to ra , a s li n a
je p rim je rc im a iz Froga ili N ovog M e s ta . U
tu m u lu 2 p ro n a e n i su e lje z n a b o jn a s je k ira
sa z a lis c im a , o z n a e n a n u m e ri k im s im b o lo m ,
koja je n a jis to n iji p o z n a ti n a la z to g a tip a
u o p e , i p s e u d o k e rn o s , k u ltn a p o s u d a s v i e
m a n jih p o s u d a na tije lu je d n e ve e . Ovo je
je d osad n a jb o lje s a u v a n i s p o m e n ik te v rs te
je d a n od p e tn a e s ta k p o z n a tih p rim je ra k a
ko ji, uz to , s a d r a je m u p o tp u n o s ti o d u d a ra
to g a tip a p o s u d a na p ro s to ru h a l ta ts k o g a
od b o g a tih g ro b o v a k o je ta k v e k o n s tru k c ije
k u ltu rn o g k o m p le k s a , a u is to m su tu m u lu
u g la vn o m s a d r e .
p ro n a e n e i e lje z n e s tre lic e , e lje z n a p erla i
Tragove g ra d in s k o g a n a s e lja i d ru g e
p o s u d e u k ra e n e k o s itre n im la m e la m a k a k ve
g rup e tu m u la na b rd u G radci s je v e ro is to n o
se n a la z e i u k n e e v s k o m tu m u lu 6. Tum ul 10
od n e k ro p o le e m e rn ica u o ila je e k ip a
im a o je m a le n i d ro m o s , a u n je m u su, iz m e u
A rh e o lo k o g m u z e ja u Z a g re b u p re g le d im a
o s ta lo g , p ro n a e n i i n a jlje p i p rim je ra k p o su d e
Lonac ukraen ko sitre n im lam elam a iz kn ee vskog tu m u la 6 na n a la z i tu Kaptol-G radci p ripada m eu

najljepe p rim jerke lonaca ukra e nih na ta j nain, a posebno se is ti e neuobiajenom ko m b in a c ijo m m o tiv a
m eandra i spirala (si. 41)
u k ra e n e b ik o v s k im p ro to m a m a , d v ije b ro n a n e
e lje z n i ije d a n b r o n a n i m a ( n a js je v e r n ija
v i e g la v e ig le i b o g a t k o m p le t n a o r u a n ja s
p o ja v a m a e v a tip a K o s te l) , p o ja s n a g a r n itu r a s
tr i k o p lja , e lje z n o m s je k ir o m s r u ic a m a i
b ru s o m i b ro n a n a s itu la . U s i t u li s u p ro n a e n i
b ro n a n o m s je k ir o m sa z a lis c im a .
jo n iz m e ta ln ih p r e d m e ta i d ije lo v i z d je la s te
Pod tu m u lo m 6 na n e k ro p o li G ra dci o tk r iv e n
k a c ig e - n a jis to n ije g n a la z a to g n a js ta r ije g
je z a s a d n a jb o g a tiji k n e e v s k i g ro b na p ro s to ru
tip a h a l ta ts k ih k a c ig a . O s im m e t a ln ih n a la z a ,
H rv a ts k e . S v is in o m o d o ko 2 ,8 m e ta ra i p r o
g ro b n a k o m o ra je s a d r a v a la i tr id e s e ta k k e ra
m je ro m o d o k o 18 m e ta ra to je n a jv e i v id ljiv i
m i k ih p o s u d a , m e u k o jim a s u n a jz a n im ljiv iji
tu m u l na to j n e k ro p o li. Uz s a m u p o v r in u z e
lo n c i u k ra e n i k o s itr e n im i b r o n a n im la m e la
m lja n o g n a s ip a n a la z io se p e r ife r n i p a lje v in s k i
m a ( s i. 4 1 )*.S v e to po m n o g o e m u p re d s ta v lja
g ro b m u k a rc a , m la i o d s r e d i n je g u k o p a , a
iz u z e tn u c je lin u k o ja z n a a jn o m ije n ja d o s a
te m e lje m p o ja s n e g a rn itu re a lp s k o g tip a d a tira
d a n je s p o z n a je o p o e tk u e lje z n o g d o b a u
s e u ra z d o b lje Ha D 2. U d rv e n o j k o m o ri is p o d
ju n o j P a n o n iji. O p re m a r a tn ik a u p u u je na to
g o le m e k a m e n e k o n s tr u k c ije p ro n a e n o je
da bi m o g la b iti rije o d v o jn o m k n e e v s k o m
m n o g o n a la z a , m e u k o jim a se is ti u d v a p a ra
g ro b u , to b i b ilo je d in s tv e n o o tk r i e o s ta rije m
e lje z n ih s je k ira , e s t e lje z n ih k o p a lja , d v a
e lje z n o m d o b u E u ro p e ! la k o s u m e ta ln i nalazi
k o m p le ta k o n js k e o p re m e sa e lje z n im v a la -
iz to g a g ro b a jo u p o s tu p k u k o n z e rv a c ije , d op u
m a i b ro n a n im ra z v o d n ic im a re m e n ja , je d a n
ta ju n a m p r e lim in a r n u d a ta c iju u Ha C l.
HALTATbKl KULTURNI KO M PLEKS- EUROPA IJ STARIJEM ELJEZNOM OC Rij
Z a n im ljiv je i tu m u l 12, d ru g i po v e li in i
s lo je v i koji bi o d g o va ra li ra zd o b lju u k o p a va n ja
na toj n e k ro p o li, p od k o jim je p ro n a e n o i
pod tu m u lim a , uz iz u z e ta k s lu a jn o g nalaza
s p a li te d im e n z ija 2 x 1 m e ta r na k o ji se
lu n e d v o p e tlja s te fib u le s nogom u o b liku
d ire k tn o n a s ta v lja la k a m e n o m o b z id a n a
b e o tsko g a tita , ali su to b ogati s lo je v i koji

p rip a d a ju v je ro ja tn o ra zd o b lju Ha D2 i k a s n ije .
kom ora. U g lavn o m u s p a li tu , a li i u k o m o ri,

pronaeno je m n o g o n a la za : fra g m e n ti n iza
posuda v is o k e k v a lite te , 16 p ira m id a ln ih u te ga ,
K e ra m ika iz tih slojeva p o k a z u je ja k e ve ze s

ju g o m , o d n o sn o s Donjom D o linom . S o n d ira n je
bronane fib u le ( u n a s te i i a n a ), u lo m c i
bedem a je u tv rd ilo p o s to ja n je la te n s k o g n ase lja
b ron an ih la n i a na ijim su k ra je v im a s ta ja li
na to m polo a ju.
tro k u ta s to o b lik o v a n i p riv je s c i od b ro n a n o g
Odm ah upada u oi da brojni p redm eti
i e ljezn o g lim a u k ra e n i is k u c a v a n je m , v e lik
upravo u Kaptolu doseu svoje najdalje toke
broj b ro n a n ih c ilin d r i n ih p e rlic a (v je ro ja tn o
rasprostiranja u e uropskim o kvirim a, poput
dio o g rlic e ) i n e k o lik o c ilin d r i n ih p e rlic a od
ra zliitih tipova naoruanja (bojne sjekire,
e le k tru m a koje su o b lik o m p o tp u n o id e n ti n e
m aevi, kacige, kn em ide ), dijelova nonje (fib u le
b ro n a n im p rim je rc im a i p re d s ta v lja ju
i vieglave igle) i drugih predm eta sp ecifine

nam jene (kon jska oprem a i b ru s o v i/ e z la ].
prve n a la ze p le m e n itih m e ta la u k o n te k s tu
e lje z n o d o b n ih n a la z i ta oko K a p to la .
P ronaeni su i u k ra e n i k o ta n i p re d m e ti
(v je ro ja tn o p riv je s c i na o g rlic i i n a iv c i na
n o n ji] te b o g a to u k ra e n o d rv e n o d u g m e koje
p re d s ta v lja ve o m a rije d a k n a la z . U s re d i n jo j
grobnoj k o n s tru k c iji p ro n a e n i s u lo n a c i d v ije
zdjele sa s p a lje n im k o s tim a i p e p e lo m te m no g o
s itn ih n ala za od b ro n c e i k o s ti, m e u k o jim a
se is ti e u lo m a k fig u ra ln o g p rik a z a ja h a a na
konju [v je ro ja tn o d io fib u le ) . P re lim in a rn o ta j
tu m u l m o e m o in te r p r e tir a ti kao u k o p e ne
v iso k o g p o lo a ja u re lig ijs k o j s tr u k tu r i o n d a n je
za je d n ic e s p rije la z a Ha C2 u Ha D l.
Obje n e k ro p o le m o e m o d a tira ti u ra z d o b lje
V eliko i p ro s p e rite tn o n a se lje s d u g im

k o n tin u ite to m ivo ta te b og a ti p rilo z i u
g ro b o v im a e lite , ko ji sa dre e k s k lu z iv n e
p re s ti n e p re d m e te iz u d a lje n ih k ra je v a ,
u k a z u ju na golem u v a n o s t k n e e v s k o g
s re d i ta u K a ptolu u k o m u n ik a c ijs k o j m re i koja
je tije k o m s ta rije g e lje z n o g doba p o v e z iv a la
ra z v ije n a k u ltu rn a i p ro iz v o d n a s re d i ta u
Grkoj i Ita liji s b o g a tim s je d i tim a h a l ta ts k ih
k n e e v a u s re d i n jo j E uropi. B lis k a p o v e z a n o s t
to g s re d i ta s p o je d in im e lje z n o d o b n im
s k u p in a m a ju n o od Save (p o p u t D onje D oline
i G la sin ca ), ali i u P o du n avlju i T ra n s d a n u b iji,
p o tv r u je n je g o v k lju n i p o lo a j na ra z m e u tr i
izm eu Ha C l i Ha D l ka da u k o p i p re s ta ju , uz
c iv iliz a c ijs k a kru g a : P a n o n ije , A lpa i B a lka na .
iz u z e ta k p e rife rn o g g ro b a u p la s tu k n e e v s k o g
Stoga n ije u d n o to je u p ra vo K a ptol dao im e
tu m u la 6 k o ji se m o d a m o e d a tira ti u Ha D2.
n a jju n ijo j s k u p in i h a l ta ts k o g a k u ltu rn o g
P re lim in a rn a is tr a iv a n ja u tv r e n o g a
k o m p le k s a .
naselja, koje z a u z im a p r o s to r od oko s e d a m

h ektara s je v e rn o od n e k ro p o le G radci, p o k a z u ju
d a je n je g o v a v e lik a p o v r in a b ila u k lju e n a u
a k tiva n iv o t k o ji je , in i se , k o n tin u ir a n o tra ja o
sve do la te n s k o g a ra z d o b lja , i to n je g o v e ra n e
ili s re d n je fa ze , to bi, u s lu a ju da se p o tv rd i
veim b ro je m n a la z a , z n a tn o p ro m ije n ilo
k ro n o lo ku i k u ltu r o lo k u s lik u to g a d ije la
Panonije. N a im e , na n a s e lju jo n is u o tk r iv e n i
Literatura:
V.Vejvoda 8c I. Mirnik, Prethistorijski Kaptol, u: Potrebica, F.
[ur.j, Kaptol 1221.-1991., Kaptol 1991., 9-28.
H. Potrebica, Kaptol - a centre on the periphery of the
Hallstatt vvorld, u: Tappert, C Later, Ch., Fries-Knoblach,
J., Ramsl, P. C., Trebsche, P Wefers, S. & VViethold, J. (ur.j,
IVege und Transport, Beitrage zur Ur- und Fruhgeschichte
Mitteleuropas S.Beier 8c Beran. Langenweissbach 2012.,
235-245.
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | ?3
Buhi ii
"
P ^ ? W lS ^
'V
, f -
Na detalju sa situle,2 ijgwb? 3 prici tum ulom IV,

^
pronaene na- nalazitu KSmija kod Novog Mesta'
" -prikazanje tovarni kcfhfJcojeg vode dva mukarca,
Sltula je pronaena u bogatopn dvojnom grobu
m
ukarca.iene
s kraja' 5. ili poetka 4. st. pr. Kr..
jA \w
. hln !a ii n r ii nrrKartpn hnoati knmnlpt nruia'S
pljim a, sjekirom i, konjskom
^njom te iznjtnno bogati enski nakit od
erli? jantara*u.fitodle i dijelove pojasnih
^nti s itu i' koji pnpadafi ka^pu fazu
^ tu ls k & C ^ n e tn o s ti, n j.a g k b a in nigfcsava *v r

isu mogu trgovine
ada govorimo o kontaktima izmeu Sredozemlja i sredinje Europe

tijekom eljeznog doba, moramo biti svjesni injenice da nije rije o
izuzetnoj ili novoj pojavi. Jo od najranijih vremena ljudi, predmeti,
tehnologije i ideje kretali su se na toj relaciji. Najbolji primjer za to
je proces neolitizacije koji je svakako ukljuivao kretanje skupina ljudi koji su
raspolagali znanjem vezanim uz specifian, nov nain ivota, a motivacija im
je moda bila ovladavanje novim prostorima koje bi kao temeljni resurs omo
guilo daljnje irenje i prosperitet tih zajednica. Dolaskom takvih zajednica
na prostoru kontinentalne Europe ne pojavljuju se samo nove populacije i
tehnologija poljoprivredne proizvodnje, nego i njihova materijalna kultura
u kojoj se arheologija posebno bavi keramikom. Materijalna kultura je jedan
od odraza specifine ideologije i pogleda na svijet koji takve zajednice tako
er donose sa sobom (Collis 1984., 26). U tom najranijem razdoblju, kao i
poslije, smjer kretanja na relaciji izmeu Sredozemlja i kontinentalne Europe
obino ima ishodite na jugu. Meutim, nije uvijek tako. Iako proces neoli
tizacije uvelike moemo uzeti kao paradigmu za difuziju ljudi, ideja i dobara
na tom prostoru, postoji i nekoliko znaajnih razlika. Prvo je rije o dinamici
kretanja. U sluaju neolitizacije govorimo o zajednicama koje uvelike ovise o
okoliu u kojem trebaju uspjeno implementirati svoj nain ivota. Prilagod
ba (ili pronalazak) takvog okolia, koji omoguava bavljenje poljoprivredom,
zahtijeva odreeno vrijeme, ali jo vie vremena zahtijeva prilagodba zajed
nice novom okoliu. Kontinentalna Europa sa svojom klimom, reljefom, bilj
nim i ivotinjskim svijetom predstavlja u svakom sluaju znaajno drukije,
a vjerojatno u odnosu na Sredozemlje i znatno tee ivotno okruenje. Za
uspjean ivot na takvom prostoru bilo je potrebno uzgojiti robustnije biljne
i ivotinjske vrste koje e bolje odolijevati izazovima novog okolia. Osim
toga, za postizanje optimalnih prinosa trebalo je prilagoditi i same tehnike
poljoprivredne proizvodnje i stoarstva. Sve to zahtijeva i po nekoliko gene
m-
Mr
racija pa se takva kretanja ne odvijaju brzo i linearno kako to nerijetko zami

ljamo. Upravo taj relativno sporiji protok vremena u odnosu na prostorno
kretanje, kao i sjedilaki nain ivota, ini da se te zajednice na neki nain
vie udomauju na prostoru kojim se, gledajui iz diskursa duljih razdoblja,
ESiLlb, "(j
kreu ili ire. Uz sve to, takve su zajednice po definiciji samodostatne. Stoga
je intenzitet takvih kontakata u usporedbi s kasnijim razdobljima znatno nii
i uglavnom nepovratan.
MESKEm
.n7-r ^ _
. -i. .*
o n
t-:i\-^ .; : z -j
0 0 ^
Jv '&SL-S-
C
/k
i *>
g7
H l
,
^ .
.V
ft% S#J
|4
jevaju znatno dinaminije kontakte koje, s druge strane, omoguuju povea

nom akumulacijom elementarnih dobara. Sve je manje pravih migracija, a sve
je intenzivnija mobilnost skupina i pojedinaca kojom se na prostoru Europe
i1.-VV*- l r**:.*iN. * .
uspostavlja gusta mrea kontakata i razmjene koja svoj vrhunac dosee tije
kom bronanog doba.
U starijem eljeznom dobu jo uvijek je veina impulsa koji su pokretali
V:;r -; -
U kasnijim prapovijesnim razdobljima komunikacijske mree postaju sve

sloenije i komunikacija sve intenzivnija jer novi oblici privreivanja zahti
trgovinu i/ili razmjenu bila vezana uz smjetaj prirodnih izvora ili polupro
izvoda. To je posebno izraeno u kontinentalnoj Europi i na Balkanu dok se
na prostoru Sredozemlja ve javljaju proizvodi koji superiornom tehnolo

gijom ili rijetkou postaju traeni u barbarskoj Europi i izvan nje. Takva
situacija dovela je do pojednostavljene slike da se sirovine iz barbarskih"
| KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
cw
- MRir'/C 1KUMFAKTi
krajeva kontinentalne Europe zamjenjuju za

luksuzne proizvode civiliziranog Sredoze
mlja (karta 4). Prava je slika, dakako, m nogo
kompleksnija.
Sredozemnim
civilizacijama
su povremeno ili stalno nedostajale sirovine

koje su bile kljune za funkcioniranje sloene
trgovinske i politike mree na cijelom Sredo
zemlju, a njihov je nedostatak mogao dovesti
do kolapsa cijelog sustava i dalekosenih p o
sljedica na cjelokupni povijesni razvoj kao to
se dogodilo u vrijeme naroda s mora. Izvori
nekih od tih sirovina nalazili su se u sjever
nim, kontinentalnim krajevima pa su u ne
kim sluajevima dostupnost i kontrola uvoza
odreenih prirodnih bogatstava bili vie stra
teki interes nego trgovaka inicijativa.
Postupak uspostave trgovakih putova je
polagan i relativno rizian proces. Dok nisu
uspostavljeni stabilni odnosi sa zajednicama
koje upravljaju potencijalno traenim resur
sima ili kontroliraju prilaz do eljenog odre
dita, stupanj rizika u takvim je pothvatima
veoma velik. Rizik je stvar relativnog odnosa
izmeu potencijalne koristi i opasnosti od gu
bitka uloenog truda ili sredstava. Kako bi taj
omjer bio to povoljniji, vjerojatno su trgo
vake skupine bile manje, a vrijednost even
tualno pribavljenih dobara toliko velika da bi
se uspjeh takvog pothvata viestruko ispla
tio. Roba koja odgovara tim kriterijima su ri
jetki metali (u manjoj mjeri bakar i kositar, a
najvie srebro i zlato) i jantar kao savren pri
mjer veoma ogranienog, prestinog i strogo
kontroliranog resursa. Vaan je imbenik i
prenosivost takve robe, odnosno mobilnost
i fleksibilnost trgovake skupine smanjuje
potrebna sredstva (teglea stoka, kola i si.) i
rizik od neuspjeha. Roba koju je jedan ovjek
mogao dopremiti iz udaljenih krajeva bilo
neposrednim kontaktom, bilo preprodajom,
odnosno viestrukom razmjenom, mogla je i
nekoliko stotina puta nadmaivati svoju ori
ginalnu nabavnu vrijednost kao to je to bio
sluaj s jantarom. Zbog toga nije sluajno to su trgovaki putovi otvoreni
Trgovaki putovi tijekom
u to vrijeme, poput drevnog jantarnog puta, markirali osnovne komunika-
ranog (a) i kasnog (b) haltata
C1jske i trgovake pravce koji su bili aktivni i u m nogo kasnijim razdobljima.
tkarta 4)
UsPostava stabilnijih trgovakih putova omoguila je intenzivniju trgovinu,
Poveanje koliine i proirenje vrsta roba kojima se trgovalo.
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | ??
Morska plovidba bila je najsigurniji i najisplativiji nain prijevoza dobara

na vee udaljenosti i unato injenici da za razdoblje starijega eljeznog doba
gotovo i nemamo materijalnih tragova tih aktivnosti, moemo pretpostaviti
da se veina dobara koja je kolala Sredozemljem transportirala upravo na taj
nain.
Prema Dioklecijanovu Ediktu o cijenama iz 311. godine, cijena transporta
kopnom bila bi vie od 60 puta vea od cijene transporta morem (DuncanJones 1982., 366-369), a uz to se morem moe prevesti i do stotinu puta vei
teret uz dvostruko vei prijeeni put. Pritom treba imati na umu da je sve to
bilo neusporedivo tee i opasnije u razdoblju starijega eljeznog doba, stoje
moralo vrtoglavo poveavati trokove kopnene trgovine.
Rijeni tokovi su ponekad produetak pomorskih putova u unutranjost,
Sredita u komunikacijskoj
mrei istonih Alpa (1. Grize,
2. Ormo, 3. Legen,
ali su isto tako meusobno povezivali razliita podruja duboko na kopnu.
4. Martijanec, 5. Potela,
snih vremena do danas i znaajno su utjecale na cjelokupni kulturni razvoj
6. Rifnik, ?. Kleinklein,
8. Leibnitz^ 9: Gornja Radgona,
10. Strettweg, 11. Wildon,
12. Lamprechtskogel,
13. Jalabet) (karta 5)
toga golemog prostora. Dunav je posebno znaajan za prostor Panonije jer
Dunav i Rajna su temeljne europske komunikacije od najranijih prapovije*
njime dolaze utjecaji s istoka, odnosno s crnomorskog podruja, ali i sa sje

verozapada, iz alpskog svijeta. Temeljna poveznica na jugu Panonije je rijeka
Sava, a intenzivna dvosmjerna komunikacija izmeu Podunavlja na istoku i
] i ;
SKUPINA KALENDERBERG ) j
v a (i
vjj-H allstatt
*
SJEVEROISTONA
TRANSDANUBIJA
JUGOZAPADNA
TRANSDANUBIJA
ESTENSKA
KULTURA
lOLENJSKA
SKUPINA
KAPTOLSKA SKUPINA
TRGOVINA I RAZMJENA - MREE i KONJAK Ii
alpskog svijeta na zapadu posebno je aktivna tijekom kasnog bronanog i sta

rijeg eljeznog doba. Upravo na taj stabilni i veoma aktivan komunikacijski
pravac, koji tee krajnjim jugom Panonije, tijekom druge polovice 7. st. i prve
polovice 6. st. pr. Kr. prikljuit e se najsjeverniji ogranci trgovakih putova s
juga, koji svoje polazite imaju na Egeji.
Tamo gdje rijekama ne m ogu prolaziti vei brodovi, roba je prekrcavana
u manje, sve do razine monoksila kojima se moglo komunicirati i najmanjim
vodotocim a te tako dosegnuti i najudaljenije krajeve, i kada se komunikacija
ne odvija plovidbom , kopneni putovi slijede uglavnom obale rijeka, dijelom
zbog lakeg transporta i geografske otvorenosti, a dijelom i zbog jednostavne
orijentacije u teko prohodnom prostoru.
Veoma je vano utvrditi mjesta na kojima je dolazilo do neposrednog
kontakta, odnosno gdje se odvijala razmjena dobara. Prilikom pomorskog
transporta to su, kao i danas, luke u kojima je teret prvi put mijenjao vlasnika
nakon polaska iz matine luke i prelazio na druga sredstva i naine transpor
ta. Posebno su vana i mjesta gdje dolazi do izmjene oblika transporta, to
vjerojatno inducira znatno intenzivniju razmjenu dobara od jednostavnog
pretovara iz jednog sredstva u drugo. Primjerice, mo sredita poput Mont
Lassoisa se barem djelomino temeljila na injenici da je upravo to mjesto
Donja
'
Dolina H
o
Mramora
Glasinac
Pilatovii
Atenia
Trebenite
Tarent
Metapont
Korkira
B Sredita u
komunikacijskoj
mrei preko
Balkana (karta 6)
od kojega Seina postaje plovna i na kojem se kriaju veom a vani kopneni i

rijeni putovi. Meutim, mjesta kontakta na kopnenim trgovakim putovima
znatno je tee utvrditi.
Zakoni ponude i potranje upuivali bi na pojedina sredita politike i
gospodarske m oi lokalnih zajednica u kojima se nalaze pojedinci ili skupi
ne koji kontroliraju cjelokupno podruje i gdje je koncentrirana ekonomska
i politika m o tog podruja. Arheologija nam prua m n og o dokaza za takvu
tezu. Na zemljovidima su prikazana ona sredita u kojim a nalazim o tragove
kontakata i trgovine s udaljenim krajevima te na temelju toga pretpostavljeni
pravci utjecaja, odnosno trgovaki putovi. Distribucija prestinih predmeta,
o emu e jo biti rijei, poput obram benog oruja, ne markira samo sredita
moi lokalnih elita, nego istodobno iscrtava skicu sloene komunikacijske
mree u kojoj su ta sredita djelovala kao vorita gdje se odvijao transfer
ideja, dobara i ljudi.
Uporaba kultnih sredita kao trgovita veom a je stara pojava. To je p o
sebno sluaj u razdobljima i na podrujima gdje se naselja nisu razvila do
razine kad ukljuuju i prostor za trgovanje, odn osn o razmjenu dobara. Takav
specijalizirani prostor za razmjenu odnosno trgovanje u obliku agore prvi
se put pojavljuje kod Grka (Herodot I, 153). Budui da takva m jesta esto,
osim kultnih, imaju i ulogu administrativnih sredita, predstavljaju jedan od
osnovnih povezujuih imbenika oko kojih se okuplja cjelokupna zajednica i
stoga su idealna mjesta za razmjenu iskustava i dobara. Takva sveta mjesta
takoer pruaju i odreenu zatitu, pa smanjuju i rizik trgovine. Trgovina
vezana uz kultna mjesta toliko je jaka i iroko rasprostranjena tradicija da
je neizmijenjena preivjela do dananjih dana. Neka od tih sredita svojom
vanou poinju nadilaziti prostor koji kontrolira samo jedna zajednica pa
postaju natplemenska kultna sredita koja su jednako vana u duhovnom
ivotu nekoliko zajednica. Zbog toga su idealna mjesta prijenosa dobara iz
meu dviju zajednica u sustavu lanane trgovine.
Upravo na takvim mjestima susreemo se i s vanim pitanjem sadraja
komunikacije meu razliitim zajednicama i prostorima. Osim materijalnih
dobara, koja moemo arheoloki pratiti ako su od materijala koji nisu pod
loni propadanju, moramo uzeti u obzir i prijenos ideja i tehnologija kao ne
materijalnih kulturnih kategorija. Postoji nekoliko opih i m nogo specifinih
modela koji objanjavaju kako su ti nematerijalni kulturni oblici prenoeni i
kakve su njihove veze s arheolokim materijalom. Najstariji i najjednostav
niji su oni koji neposredno veu kretanje ljudi, predmeta i ideja u jedinstven
proces. Na razini zajednica ti modeli ukljuuju migracije koje su, bez obzira
na to je li rije o relativno mirnim ili osvajakim pokretima, najee jedno
smjerni procesi. S druge strane, organizirane manje skupine mogle su se kre
tati izmeu pojedinih prostora i kultura sa znatno veom mobilnou. Tom
modelu, primjerice, odgovaraju skupine ratnika koje su se organizirale radi
pljakakih pohoda na bogata, ali udaljena sredita i/ili su djelovale kao pla
enike postrojbe. Najmaglovitija kategorija je individualna mobilnost koju
je veoma teko potvrditi arheolokim metodama. Stoga je vanost pojedina
ca u procesima kulturnog transfera bila uvelike neopravdano zapostavljena.
Udaja i enidba u druge zajednice, ropstvo ili hodoaa u udaljena kultna
sredita samo su neki od mnogih oblika individualne mobilnosti. Ne smijemo
80
TRGOVIMA I RAZMJENA-MREE I KONTAKTI
zaboraviti niti bezim ene pu stolove ili istraivae koji su vjerojatno bili izvor
podataka kasnije ukljuenih u pisane izvore. M itologija nam prua modele,
a moda i odraze, takvih pojedinaca ili skupina popu t Argonauta ili Odise
ja. Dakako, veom a van o pitanje vezano uz b ilo kakav slian m odel putova
nja i razmjene na velikim udaljenostim a jest sigurnost putnika (Sherratt &
Sherratt 1991., 3 5 1 -3 8 6 ). O dgovor na to pitanje m ogao bi biti opeprihvaen
koncept gostoprim stva prem a putnicim a, uspostavljen kroz sloeni proces
razmjene darova i m e u sob n og sklapanja braka. Iako m nogi autori smatraju
da su migracije, invazije ili trgovake ekspedicije osnovni mehanizmi razmje
ne nematerijalnih kulturnih dobara, m oje je miljenje da je, ovisno o sadr
aju koji je b io predm et kulturnog trasfera, istovrem eno djelovalo nekoliko
mehanizama i da neki o d njih nisu ukljuivali putovanja na velike udaljenosti
(Potrebica 2001., 74). N edavno su Kristiansen i Larsson predloili integrirani
interpretativni m od el distribucije i transformacije koji se uz odreene m odi
fikacije m oe testirati i na slinim procesima starijeg eljeznog doba (Kristi
ansen & Larsson 2005., 3 0-31 ). M eutim , konanu potvrdu takvih kontakata treba dati relevantan arheoloki materijal u jasnim kontekstima, kao i
komparativna istraivanja ljudskih ostataka. Upravo u tom segmentu velik
potencijal imaju analize izotopa stroncija u zubima i kostima, koje su izvor
izuzetno vanih podataka o m obilnosti skupina i/ili pojedinaca (Prie et ali.
1994.; Prie, Burton 8t Alexander Bentley 2002.). U toj kategoriji moda su
najbolje arheoloki dokum entirani upravo sluajevi hodoaa. Iako su veo
ma rijetki, u grkim svetitima postoji nekoliko skupina predmeta sjevernog
porijekla koji bi se m ogli interpretirati kao panopliji ili votivni darovi. Pitanje
je tko su bili donositelji tih darova: hodoasnici sa sjevera ili nepoznati p o
srednici.
OBLICI TRGOVINE
ak i kad utvrdim o putove komunikacije, m oram o biti svjesni da su ra
zliiti predmeti bili prenoeni na razliite naine. Osobni predmeti i elementi
nonje vjerojatno su bili vezani uz kretanje osoba kojima su pripadali, o emu

je ve bilo rijei. S druge strane, transport vrijednih materijala poput zlata i
jantara zahtijevao je organizirane skupine koje su bile dio nekakvog sustava
trgovine ili razm jene to se zasnivao prvenstveno na ekonom skoj i funkcio
nalnoj vrijednosti predm eta izraenih o d tih materijala.
Postoje razliiti oblici trgovine, koje u tom razdoblju m oem o najjedno
stavnije podijeliti na lananu razmjenu dobara, sustav razmjene prestinih
dobara, slobodnu trgovinu voenu individualnim interesima i usmjerenu ko
mercijalnu trgovinu.
Lanana trg o v in a
Kako je udaljenost na kojoj se odvija trgovina ili razmjena obrnuto
proporcionalna fizikoj koliini robe, m oralo se raditi o dobrima koja su u
odredinim kulturama imala veom a visoku vrijednost. Nalazi sa sjevera na
prostoru sredozem nih kultura relativno su rijetki i ne m ogu opravdati ulo
KNEEV] ELJEZNOGA DOBA | 81
eni trud i rizik vezan uz odravanje kontakata s tim krajevima. Zbog toga
m oram o pretpostaviti da su dobra koja su putovala prema jugu bila sirovine
ili podlona propadanju ije je postojanje teko potvrditi uporabom iskljui
vo arheoloke metode. To je odgovaralo opem trendu prema kojem su Grci
izvozili umjetniki oblikovane predmete i vino u zamjenu za plemenite me
tale ili druge rijetke sirovinske materijale kojima su raspolagala barbarska"
drutva. Koa, krzno i med tradicionalno se spom inju kao izvozni proizvo
di barbarskog sjevera. Povijesni izvori spom inju da na sjeveru Evrope, kako
izgleda, ima daleko najvie zlata", kao i kositar i jantar koji takoer dolazi s
najudaljenijih podruja (H erodot III. 115-116). Ne sm ijem o zaboraviti ro
bove koji su se navodno mogli kupiti od barbarskih poglavica za vr vina
(D iodor Sikulski V. 26), niti plaenike koji su u manje ili vie organiziranim
skupinama prodavali svoje usluge sredozem nim zajednicama. U zamjenu
za spomenuta dobra Grci su vjerojatno nudili prestina dobra koja su esto
ukljuivala opremu za gozbe poput bronanih posuda, ve spom enuto vino i
moda fine tkanine. Na taj su nain opskrbljivali ratniku aristokraciju protopovijesnih zajednica na sjeveru stvarima koje su pripadale civiliziranom
nainu ivota (Strabon 11. 2. 3).
Najbolja prilagodba geografski, a time i politiki i etniki koherentnom
prostoru je sustav lanane trgovine. Takav m odel je kom patibilan koncep
tu peer polity interaction, koji je uveo C. Renfrew, a poslije su ga kritizirali
i razvijali drugi strunjaci (Renfrew & Cherry (ur.) 1986.; Shanks & Tiley
1987.,
41-42, 51-53; Shaw & Jameson (ur.) 2002., 461-462). Sustav lana
ne trgovine u kojem robu transportira odreena zajednica do granice svog

podruja gdje ju preuzimaju pripadnici druge zajednice i transportiraju da
lje omoguavao je prelazak golemih prostora. Na taj se nain, primjerice,
odvijala trgovina du Puta svile preko cijele sredinje Azije. Da b i takav su
stav funkcionirao na velikim udaljenostima, nuno je imati uspostavljene
odnose izmeu niza lokalnih zajednica, koji ukljuuju i tem eljne odnose i
razumijevanje izmeu zajednica koje stoje na razliitim krajevima ovog su
stava prijenosa dobara. Sve to podrazumijeva postojanje stabilnih plemen
skih zajednica na tom prostoru u duljem razdoblju. Kljuni koncept lanane
trgovine je kontrola nad prostorom . Da bi sustav funkcionirao, potrebno je
umreiti one koji kontroliraju odreeni prostor na putu od izvorita robe do
njezina odredita. Veliina kontroliranog prostora i brojn ost zajednice nije
jedini kriterij vanosti u ovom sustavu jer ponekad veom a male zajednice
ili ak skupine m ogu uspjeno kontrolirati kljune segm ente prostora p o
put planinskih prijevoja ili rijenih prijelaza, pa moraju na adekvatan nain
biti ukljuene u mreu meusobnih odnosa, to je nuno za funkcioniranje
ovakvog sustava. Tijekom takve trgovine na velike udaljenosti pri svakoj
lananoj izmjeni odigrava se i niz lokalnih ili regionalnih transakcija, to
ini cjelokupnu sliku interakcija u kontaktnom prostoru znatno sloenijom.
Isto tako, prilikom preuzimanja neke robe na granici dvaju podruja oni koji
robu preuzimaju, morali su ostaviti adekvatnu zamjenu onim a koji robu pre
daju. Pri toj zamjeni dolazi do uinka pokvarenog telefona jer svaka za
jednica potrauje robu koja joj je potrebna (a koja nije nuno roba koju njoj
susjedna zajednica dobiva na drugoj strani za upravo preuzetu robu) ili koju
m oe uspjeno zamijeniti za traenu robu pri sljedeem stupnju razmjene.
TRGOVIMA! RAZMJENA - MREE I KONTAKTI
Stoga se postavlja pitanje h o e li ista rob a markirati cijeli trgovaki put, o d

nosno m oem o Ii raditi p retp osta vk e o duini trgovake kom unikacije i n je
zinu poloaju u p rostoru sa m o na tem elju distribucije jed n e kategorije robe.
Prema svem u n a veden om , najdalje e putovati roba stabilne i veom a visoke
vrijednosti koju takvom sm atraju sve zajednice du puta. Tom e najbolje o d
govaraju prestini p red m eti k oji nisu n u n o vezani za n eposred n e p otrebe
zajednica i koji m o g u svojim k on cep tu a ln im na bojem uspjeno povezivati
zajednice na p o e tk u i na kraju od re en e trgovake kom unikacije. Iz toga
proizlazi da razm jena prestin ih dobara najbolje markira m akroregionalne,
ali i lokalne trgovake kom unikacije.
Osim m aterijalnih dobara, sustav lanane trgovine, o d n osn o razm jene
pojavljuje se i k ao rjeenje za difuziju ideja i tehnologija na velikim udaljeno
stima. Neki aspekti m ita o H iperborejcim a takoer sugeriraju kako se m ogao
odvijati proces k u ltu rn og transfera u tom sluaju (Potrebica 2005b, 3 3-34 ).
R azm jen a p re s ti n ih d o b ara

Dok je na S redozem lju razm jena dobara poela poprim ati obrise prave
trgovine, u k on tin en taln oj Europi tijekom starijeg eljezn og doba jo je bio
veom a aktivan sustav razm jene prestinih dobara koji je u potp u n osti o d
govarao d ru tven om ustroju ratnikih elita koje su vladale pojedin im zajed
nicama. M eutim , sustav razm jene darova karakteristian za elitne skupine
na prostoru k ontinentalne Europe isto je tako jedna od tem eljnih znaajki
egejske aristokracije.
Razm jena darova nije usm jerena iskljuivo na stjecanje profita ili b ogae
nje elite, nego p rven stven o slui kao sredstvo uspostave i odravanja p o v je
renja m eu razliitim zajednicam a te kao potvrda ili ob n ova ugovoren ih o b
veza ili saveza. Rije je, dakako, o prestinim dobrim a koja su specifina vie
zbog sim bolin og znaenja nego z b o g sam e materijalne vrijednosti. Z b o g
toga je sustav distribucije takvih dobara b itn o drukiji od sustava distribucije
roba od ireg znaaja za zajednicu (popu t m etala, soli, koe i si.), ali su n uno
bili i povezani. Naime, prestina dobra su pon ek ad sluila i kao svojevrsni
porez na p rom et dobara k ojim se o d lok a ln og m onika pokuavalo ishoditi
sigurno odvijanje trgovine dobrim a koja su donosila klasinu trgovaku za
radu u obliku razlike nabavne i prodajne vrijed n osti koja je nadmaivala rizik
i trokove transporta. to su p ojed in e zajednice bile bolje organizirane, to
je trgovina vie bila p o d adm inistrativnom k ontrolom . Na taj je nain elita
transform irala k ontrolu nad p rostorom u k on trolu trgovine koja je dovodila
do akumulacije prestinih dobara, a tim e i m oi u n jih ovim rukama.
Takvi pred m eti m ogli su pokrenuti ili ozn aiti sm jer razvoja m aterijalne
i duhovne kulture lokalnih zajednica. Za razum ijevanje djelovanja tih p ro c e
sa vano je odred iti sam poja m im porta i utvrditi n jegove m ehanizm e koji
se ugrubo m ogu p odijeliti u tri osn ov n e kategorije: import predmeta, import
ideja i koncepata te import tehnologije i zanatskih vjetina. Distribucija presti
nih dobara tijekom starijega eljezn og doba nudi odreeni uvid u sva tri vida
im porta.
Prilikom svih analiza koje ukljuuju prestine predm ete m oram o im ati na
um u jednu veom a vanu injenicu: takvi predm eti se veom a rijetko kupuju,
odnosno gotovo nikad nisu predm et klasine trgovine s fiksnim sustavom

razmjenskih vrijednosti ija motivacija je ostvarivanje zarade kroz razliku tih
vrijednosti. Prestini predmeti su dospjeli u odredinu kulturu kompleksnim
sustavom razmjene darova koji je bio kljuan za uspostavu trgovake mree
izmeu tih veoma razliitih kultura. Kad je takva mrea razmjene uspostavlje
na, postoje dvije temeljne motivacije za razmjenu darova. Prva je darivanje lo
kalnim monicima kao zalog ostvarivanja tem eljnog kontakta u nadi usposta
ve klasinih trgovakih odnosa, bilo na prostoru koji taj pojedinac ili skupina
kontroliraju i/ili u vezi s resursima koje kontrolira lokalna zajednica, odnosno
m onik (BigMan). Takav koncept darivanja podrazum ijeva trgovce koji dola
ze iz konteksta same polazine kulture ili iz njezina neposrednog okruenja.
Druga je m ogunost daje rije o razmjeni darova izm eu elita razliitih zajed
nica koje ive na relativno bliskom prostoru. Takvo darivanje ima u najveoj
mjeri socioloku pozadinu uspostave i regulacije odnosa m eu tim zajednica
ma i dobro je primjenjivo na sustav lanane trgovine. Sustav razmjene sku
pocjenih darova, keimelija, bio je dobro poznat i uobiajen u Grkoj (Fischer
1973.), o emu nam svjedoe gotovo svi klasini pisci jo od Homera. Takav
sustav izuzetno je vaan kohezivni imbenik u nepism enim zajednicam a jer
je to bio najuinkovitiji nain potvrivanja i odravanja saveza budui da je
takav sustav razmjene darova uvijek kao posljedicu im ao neku vrstu moralnog
zaduenja medu sudionicima razmjene. Stoga takve sustave razmjene darova
nalazimo u razliitim drutvima diljem svijeta u gotovo svim razdobljima, a
etnoloka istraivanja provedena tijekom prolog stoljea pokazala su da se
meu nekim zajednicama slian obiaj zadrao gotovo do danas.
Struktura prestinih dobara uvelike odraava nain ivota i drutveni
Rasprostranjenost kaciga
grko-ilirskogtipa (II. faza)
^karta ? ^
ustroj koji je vladao u dobrom dijelu kontinentalne Europe. Prestini predmeti vjerojatno su ukljuivali i neka dobra koja s vrem enom propadaju pa
n^ihove t e o l o k e tragove teko (ili nem ogue) utvrditi, p op u t ve spo
minjanih finih tkanina, vina ili m oda opijuma.
Primjerice,
u haltatskom
kneevskom
grobu
Hochmichele u junoj Njemakoj pronaen je ko

mad svilene tkanine koji, prem a obavljenim anali
zama, potjee iz Kine, a neki drugi nalazi upuuju
na to da vjerojatno nije i jedini takav kom ad na
prostoru haltatske kulture. M eu predmetima
koje u vrijeme starijeg eljeznog doba na nama
bliskom prostoru m oem o ubrojiti u skupinu pre
stinih dobara, izdvajaju se dvije osnovne skupine:
defenzivno oruje i bronano posue. Kulturoloki
kontekst obje skupine predm eta vee se uz kon
cept m on og ratnika. Bronano posue kao dio
ili kom plet pribora za gozbu stoga ima i funkciju
oznake drutvenog statusa. Taj obiaj zajednikog
ispijanja alkoholnih pia jasno je strukturiran, bilo
da je rije o religijskom ili sociolokom kontekstu.
esto je rije o vinu koje se dijelilo na gozbam a i
kom pletim a posuda za pie koje su se koristile u
tim prigodama. U starijem eljeznom dobu teite
TRGOVINA! RAZMJENA- MREE I KONTAKTI
uporabe bronanog posua postupno prelazi na komplete posuda vezanih uz

sustav koji se temelji na ratnikim druinama (Gefolgschaft), odnosno zajed-
R Rasprostranjenost zdjelastih
kaciga (karta 8)
nike gozbe u kojima sudjeluju voe pojedinih zajednica i njihovi sljedbenici,

a sredinju ulogu ima podjela i ispijanje alkoholnih pia. ini se da su u vrije
me starijeg eljeznog doba plemenske aristokracije irom Europe time poka
zivale privrenost istim temeljnim vrijednostima i na taj nain omoguavale i
stimulirale trgovinu i prijenos religijskih iskustava na velikim udaljenostima.
Spomenute gozbe bile su vana kohezijska sila kako unutar same zajedni
ce tako i meu elitama pojedinih zajednica, a o vanosti posua povezanog
s tim, koje je imalo gotovo ceremonijalni karakter, govori veoma istaknuto
mjesto koje su takvi kompleti imali u pogrebnom ritualu pripadnika drutve
ne elite na prostoru haltatske kulture (poput kratera iz Vixa ili kotla i rogova
iz Hochdorfa).
Druga vana kategorija prestinih dobara u zajednicama kojima dom i
nira ratniki hijerarhijski ustroj svakako je oruje. Bez obzira na uporabnu
vrijednost takvih predmeta, oni su u svakom sluaju imali ulogu insigni
ja moi ratnike elite. Tu je dominantno defenzivno oruje iz vie razloga,
meu kojima je i vizualna percepcija m onog ratnika. Forma i namjena tih
stvari ini ih u neku ruku izlobenim predmetima koje svatko m oe vi
djeti i percipirati kao sim bol moi i bogatstva. S tim je povezana i ideja da
Izbor nalazita iz razdoblja

haltata koja se ee spominju
u tekstu: 1. Kaptol, 2. Budinjak,
3. Sopron, 4. Szazhalombatta,
5. Masalia (Marseille),
6. Kleinklein, ?. Novo Mesto,
8. Frg, 9. Nove Koariska,
10. Hallstatt, 11. Vix-Mont
Lassois, 12. Heuneburg,
13. Hochdorf, 14. PecsJakabhegy, 15. Ipf,
1G. Bologna, 17. Dalj,
18. Gorian, 19. Jalabet,
20. Nezakcij, 21. Verucchio,
22. Stina, 23. Batina,
24. Magdalenska gora,
25. Donja Dolina [karta 9]
kompleti obrambenog oruja i njihova distribucija odraavaju granice sfera

utjecaja kojima su izloene pojedine kulture (Potrebica 1998., 241). O dno
sno, prostori distribucije razliitih tipova kaciga odraavaju razliita trita,
ali i prostore razliitih utjecaja i politike orijentacije, bez obzira na kon
kretnu lokaciju proizvodnih sredita tih tipova (Teran 1995., 85). Sjeverna
Hrvatska lei otprilike na granici tih sfera utjecaja, to je osobito vidljivo u
nalazima iz Kaptola (karte 7 i 8).
Za obje skupine predmeta m oem o rei da se djelom ino radi i o obliku
isticanja pojedinca ili skupine koja kontrolira distribuciju dobara kako unutar
zajednice tako i kroz kontakte s drugim zajednicama ili skupinama. Brona
no posue kao prestini predmet samo po sebi markira razinu i uspjenost
kontrole nad procesima razmjene i trgovine, kao i m o vlasnika takvih doba
ra koja proizlazi iz spomenute kontrole, dok je defenzivno oruje dio njihove
pojavnosti i nain na koji oni pokazuju svoju m o i status kako na ovom tako
i u zagrobnom svijetu.
Oito je da nisu samo predmeti putovali du tih drevnih putova. Ako
kulturu percipiramo kao teret, onda prestini predmeti predstavljaju sna
ne konceptualne spremnike koji mogu prenositi skupine ideja preko velikih
udaljenosti i otvarati manje ili vie stabilne komunikacijske kanale kojima
e se odvijati daljnji kulturoloki transfer. Dobar primjer za to je jedan od
najvanijih aspekata ivota u starijem eljeznom dobu, a to je nain rato
vanja i koncept ratnika, o emu e vie rijei biti u sljedeem poglavlju. Iako
ponekad u kneevskim grobovima kontinentalne Europe nalazimo vrijedne
8S
kneevi
e l j e z n o g a doba
TRGOVINA I RAZMJENA - MREE I KONTAKT!

komplete uvezenog obrambenog naoruanja, analiza ratnikih grobova haltatskih ratnika, primjerice s nekropole kod Kaptola, pokazala je da se nain
ratovanja nije promijenio. Kompleti obrambenog oruja sastoje se od pomno
prikupljenih predmeta italske inspiracije, koji su u Panoniju dospjeli preko
Alpa, kao i onih koji su preko Balkana doputovali s prostora Grke i oito su
bili smatrani prestinim dobrima. Takvi su predmeti imali visoku vrijednost
zbog svoje rijetkosti (koja je ponekad bila rezultat velike udaljenosti s koje su
dolazili), visoke kvalitete izrade ili samog materijala od kojega su nainjeni.
Odraavali su mo istaknutog pojedinca ili skupine u okvirima lokalne dru
tvene strukture.
Sve to pokazuje kako se kontekst gubi s udaljenou, ostavljajui takve
predmete otvorene za konceptualnu transformaciju. Prestini predmeti,
poput defenzivnog oruja, esto su izvaeni iz konteksta kulture koja ih je
proizvela i stjeu novo znaenje i vrijednost u kulturi u koju ulaze. Ratniki
grobovi s kombinacijom razliitih vrsta kaciga i knemida pokazuju da nije
rije o imitaciji izgleda, nego je posrijedi pravi import pojavnosti ili koncep
ta ratnika u kojem su kacige i knemide samo vanjske manifestacije. S druge
strane, i sami su predmeti na odreenoj razini djelovali kao mediji kulturnog
transfera. Njihova uloga u tom transferu uvelike je ovisila o koliini original
nog znaenja koje su donijeli u novi kulturni kontekst.
Meutim, iako nam distribucija prestinih predmeta sredozemnog p o
rijekla ukazuje na vana vorita u komunikacijskoj mrei kontinentalnog
dijela Europe, ne otkriva nam u potpunosti meusobne odnose tih sredi
ta i mehanizam kulturnog transfera ne samo iz jedne zajednice u drugu,
nego i iz jedn og kulturnog prostora u drugi. U tome nam mogu pom oi
predmeti koji u lokalnim okvirima imaju ulogu statusnih simbola, a koji
takoer postaju predm et razmjene. Primjerice, balkansku komponentu
utjecaja u ratnikim
inventarima
skih
kaptol
tumula,
osim
grkih kaciga i kne

mida, ocrtavaju i b o
gato ukraeni brusovi
s bronanim drcima
koji se pojavljuju p od
tumulima.
Porijeklo
tog tipa je svakako

glasinako jer su naj
ljepe oblikovani k o
madi pronaeni upra
vo na tom prostoru i
ukazuju
nost
da
na
m ogu
jednom
trenutku prestaju biti

samo
funkcionalni
predmeti
ju
te
simboli
p osta
visokog
H Rasprostranjenost maeva
tipa Kostel (karta 10)
drutvenog poloaja pa u grobn om inventaru zauzim aju konceptualno

m jesto koje su prije i poslije tog razdoblja imale b ojn e sjekire. Iako nije
pozn ato to je dovelo do ov og pom aka, vidljivo je da se u to vrijem e uz
funkcionalne kom ade u Kaptolu pojavljuju i luksuzni prim jerci s brona
nim drkama. Takva veza ve je potvrena i nalazim a k orintskih kaciga u
kneevskim grobovim a Kaptola i Glasinca, koje ine najsjevernije nalaze
te vrste u Europi. S druge strane, m oem o isto rei za D on ju D olinu i Kap
tol ako se uzme u obzir grko-ilirska kaciga druge faze, ali i jo jedan pred
met. Rije je o vieglavim iglama tipa D onja D olina, k oje su specifine
za to nalazite gdje ih nalazim o u osam grobova, uz jo p o k o ji usamljeni
nalaz u naselju i razorenim cjelinama. Osim na tom e m jestu, p o jedan pri
mjerak takvih igala pronaen je i p od tum ulim a na G lasincu i u Kaptolu
(ovi 1987a, 620; Vejvoda & M irnik 1973., 595, T. 6 ,1 ). Daljnja distribu
cija rijetkih primjeraka tih igala ukazuje na irenje prem a istoku dolinama
Save i Dunava sve do Rumunjske (M ajnari-Pandi 2 0 0 2 ., 2 8 5 -2 9 1 , Fig.
2). Zanimljivo je spom enuti da se kaptolski prim jerak takvih igala nalazi
u dvojnom grobu pod tum ulom VII u kojem u je u m uk om inventaru za
biljeena i specifina kombinacija kopalja i sjekira (dvije sjekire s tuljcem
za nasad i jedna s ruicama) (Vejvoda & M irnik 1973., T. 6, 1 -9 ), kakvu
nalazimo u sredinjem grobu 22 tumula I u Stini (G abrovec et al. 2006.,
247-256, Fig. 65), dok slian par sjekira (sjekira s ruicam a i sjekira s tulj
cem za nasad) nalazimo uz ksifos u grobu 3 nekropole u Sanskom M ostu
(ovi 1987b, 246, T. 25, 8-13) te uz glasinaki ma i knem ide u grobu 9 u
tumulu III nekropole na Ilijaku (Benac & ovi 1957., 11, T. 1 6-17; ovi
1987a, 601). Nalazi keramike na kaptolskoj gradini s g o to v o identinim
paralelama u D onjoj Dolini i Podunavlju pruaju jo vru p o tp o ru tezi
o uskoj povezanosti tih centara (Potrebica 2003a) jer keramika kao ma
terijalno dobro relativno niske vrijednosti u od n osu na gabarite uvijek
ima relativno ogranienu distribuciju (osim u sluajevim a kada slui kao
recipijent za neka znatno vrednija dobra). N ajnoviji doprin os ovoj proble
matici je pronalazak najsjevernijeg maa tipa K ostel u k neevsk om tum u
lu 6 na nekropoli Kaptol-Gradci (karta 10). P roizvodno sredite tog tipa
vjerojatno se nalazilo na podruju zapadnog Balkana. M eutim , najjuniji
nalaz potjee iz ostave Grepci (Marijan 199 6 .) u kojoj uz ma nalazim o i
koplje, brus s ukraenom bronanom drkom , koji bi pripadao ve opisa
nom glasinakom tipu, i bronani trn kalotaste kacige karakteristine za
kulture polja sa arama s najbliom paralelom u Batini. Poput kaptolskih
kneevskih grobova, ova ostava sadri ratniku oprem u koja se sastoji od
uvoznih prestinih predmeta koji svaki na svom podruju (zapadni Bal
kan, glasinaki kulturni kompleks, kultura polja sa arama) imaju znae
nje statusnih simbola. ini se da je u vrijem e 7. i 6. st. pr. Kr. GLasinac p o
stao dom inantnim kulturnim i trgovakim sreditem sredinjeg Balkana
te je kom unikacijom s D onjom D olinom stvorio trgovaku m reu orijen
tiranu prema Panoniji, u koju je na odreeni nain bio ukljuen i Kaptol.
Tim putem su balkanski utjecaji dosezali dolinu Save kojom je prolazila
izuzetno vana komunikacija izmeu alpskog prostora i Podunavlja koje
m oda predstavlja najvaniju kulturno-trgovaku transverzalu toga vre
mena. Poslije, u kasnom 6. i 5. st. pr. Kr., juni komunikacijski pravac se
TRGOVINA I R A Z M J E N A - MREE i KONTAKTI

pomie na istok i tee od sredita na sredinjem Balkanu, poput Glasinca,
ravno prema Podunavlju. U to vrijem e na prostoru istone Slavonije, Sri
jema i V ojvodine nalazim o niz tragova balkanskih utjecaja, popu t fibula s
trokutastom ili tra p ezoid n om n o g o m i dugm etom (Vasi 1999., 89).
O toj svojevrsnoj panonsko-balkanskoj koine na rubu haltatskog svi
jeta svjedoe nalazi ratnike oprem e, ali i lokalnih tipova koji su oznaava
li razmjerno visok status svojih posjednika, poput igala iz Donje Doline ili
glasinakih brusova. U term inim a kulturnog transfera te predmete m oem o
promatrati kao konceptualne cjeline koje su pokupljene strujanjem ideja od
Grke ka Panoniji. S druge strane, distribucija dvije opisane kategorije pre
stinih dobara, defenzivnog oruja i bronanih posuda, pokazuje njihovu
kolokaciju sam o na ovom prostoru bez slinih primjera na podruju koje ga
dijeli od pretpostavljenih sredita proizvodnje. M ogue je da su ti jaki centri
moi udrueni u aktivnu lokalnu mreu razmjene, kontakata i trgovine pred
stavljali snanu privlanu silu koja je kroz sustav razmjene prestinih doba
ra predmete tako visoke vrijednosti privlaila i zadravala upravo na ovom
prostoru. Takva slika u kojoj vanu ulogu igraju ne samo pojedina vorita u
nekoj opoj kom unikacijskoj mrei, nego i lokalne mree kao zasebni moduli
razmjene ideja i dobara, ini komunikacijsku sliku starijeg eljeznog doba jo
sloenijom.
Nije nevana injenica da s prostora Balkana periferiju haltatskog
prostora dosee defenzivno naoruanje iju krajnju distribuciju preko Kap
tola vjerojatno m oem o pratiti sve do Transdanubije gdje u tumulu I u Soml6vasarhelyju pronalazim o um bo tita s najbliim paralelama u Donjoj Do
lini (Horvath 1969., 109). Meutim, istovrem eno m oem o zapaziti da s istog
prostora nema daljnje distribucije bronanog posua. ini se da navedena
sredita ne igraju samo pasivnu ulogu u kulturnom transferu koji se odvija
distribucijom prestinih predmeta, nego odreene kategorije takvih predme
ta zadravaju i prekidaju daljnje irenje kulturnog paketa koji ih prati, dok s
druge strane na lokalnoj razini ukljuuju u taj transfer i neke svoje autohtone
elemente poput statusne uloge ukraenih brusova. Imajui to na umu, ini se
da periferni poloaj haltatskih sredita poput Kaptola zapravo omoguava
takvim m jestim a svojevrsni m on op ol na kulturni transfer izmeu dva, a u
sluaju Kaptola m oda i tri razliita kulturna kruga. Gledajui na takav nain,
kultura u smislu kohezijske sile koja povezuje haltatski kulturni kompleks
istovremeno ima i centripetalnu i centrifugalnu kom ponentu. O dnosno,
dok se pojedini kulturni koncepti u prostornom smislu ire iz sredita pre
ma periferiji, upravo centri poput Kaptola igraju aktivnu ulogu u kulturnom
transferu koji na odreeni nain tem eljno odreuje smjer i dinamiku razvoja
te kulture. Ovakva slika dovodi u pitanje klasini sustav sredite-periferija i
stvara nacrte jed n og sustava dinamike mree u kojem u veze izmeu pojedi
nih vorita nisu jednosm jerne, nego vie djeluju u smislu povratne sprege.
Imitacija je fenom en koji m oda najbolje ilustriraju predmeti namijenje
ni vizualnoj percepciji. Takvi predm eti m ogu se pojaviti kao rezultat uvoza
tehnologije, poput dijelova bedem a od nepeene cigle u Heuneburgu, uvoza
prestinih dobara kao to su obram beno naoruanje i kom pleti bronanih
posuda ili jednostavno uvoza pojedinih elemenata nakita ili nonje. Zajed-
nika karakteristika svih tih pojava jest oponaanje pojavnosti koje se posti
e predmetima materijalne kulture, s ogranienim poznavanjem originalnog
konteksta tih predmeta ili njihove konceptualne vrijednosti.
Primjerice, u sluaju fortifikacije od nepeene cigle iz Heuneburga rije je
svakako o uvozu tehnologije gradnje s prostora Sredozemlja. Na prvi pogled,
teko je odrediti je li rije o primjeni tehnoloke inovacije koja se pokazala ne
uinkovitom u kontekstu okolia odredine kulture ili je graditelj, bez obzira
na to o komu je rije, imao zadatak postii vanjski izgled slinih m onih utvr
da sa Sredozemlja. Meutim, ovdje je situacija znatno sloenija jer se, osim
tehnologije gradnje, prvi put pojavljuju i pravokutne kule koje om oguuju
borbu protiv napadaa unakrsnom vatrom - dakle, rije je i o prim jeni novih
strategija. To pokazuje da nije rije o jednostavnoj imitaciji izgleda, nego o
znatno sloenijoj tehnologiji gradnje, primijenjenoj za postizanje eljeznog
stratekog uinka, za to je zasigurno trebalo imati barem voditelja radova
koji je razumio sustav i znao organizirati njegovu operativnu izvedbu.
O kompletima bronanog posua ve je bilo rijei kao o prestinim do
brima, a poslije e detaljnije biti obraen njihov religijski aspekt, pa u te
rasprave zasad ostaviti po strani. Dok je za luksuzne kom plete bronanog p o
sua uvezenog u sredinju Europu relativno jasno da su bili u funkcionalnoj
uporabi prije nego to su zavrili u grobnom inventaru, za balkanske primjer
ke situacija nije posve jasna i postoji m ogunost da su barem u nekim slu
ajevima takvi luksuzni importi pribavljeni i iskljuivo za pogrebnu namje
nu. Zanimljivo je da u junoj Panoniji, koja lei izmeu balkanskog i alpskog
kruga distribucije bronanih posuda, ne nalazimo takve luksuzne komplete.
Umjesto njih, nalazimo njihove keramike imitacije koje su vie ili manje
vjerne originalu i zavreuju kratki osvrt prilikom rasprave o konceptualnoj
kategoriji imitacije. Mnogo takvih kompleta posua otkriveno je na irokom
prostoru haltatske kulture. Keramike imitacije bronanog posua nisu tek
odraz inferiorne zajednice koja si ne m oe priutiti pravu stvar. Prihvaanje
i svojevrsna transkripcija tih prepoznatljivih oblika ukazuje na to da se, osim
vizualne komponente, kulturoloki transfer odvijao i na dubljoj konceptual
noj razini. S druge strane, kad originalni predmeti, u ovom sluaju bronano
posue, imaju funkciju prestinih dobara, njihov kulturoloki i konceptualni
utjecaj moe imati samo povrinski karakter, odnosno ostati na razini vanj
ske forme.
Elementi nonje preuzeti iz drugih kultura uvijek su u odreenoj mjeri
integrirani u ukus i stil lokalne kulture te se uglavnom pojavljuju na ekviva
lentnim mjestima i u slinoj funkciji kao i u materijalnoj kulturi zajednice u
kojoj su nastali. Elemente imitacije najlake uoavamo na primjerim a kod
kojih je naglaen gubitak originalnog kulturnog konteksta dolaskom u novo
okruenje. Drugi uoljivi sluajevi imitacije m ogu se vezati uz predmete ija
je svrha stvaranje vizualnog dojma koji je to blii eljenom originalu.
Istoni utjecaji igrali su kljunu ulogu u procesu drutvenih i kulturnih
promjena na kraju kasnog bronanog doba u Panoniji iji je krajnji rezultat
bilo formiranje haltatske kulture. Medu golem om koliinom raznolikih
predmeta razliitih datacija koji nose istone karakteristike istiu se kimer-
TRGOVIMA I RAZMJENA - MREE I KONTAKTI
ske bronce. Ta skupina predmeta veinom se sastoji od bronane konjske

opreme koja se datira u 8. i prvu polovicu 7. st. pr. Kr. (Harmatta 1953.;
Gazdapusztai 1967.; Kossack 1980., 109-114). Iako je ideja koja stoji iza tih
predmeta svakako dola s istoka, analiza njihove distribucije odredila ih je
kao panonske tipove koji su m n ogo prisutniji na prostoru sredinje Europe i
Panonije nego u junoj Rusiji. N ovi oblik sprezanja konja i jahanja pojavio se
s istone strane Karpata i sigurno nije m oglo doi do prijenosa novih tehnika
proizvodnje bez nekog kontakta s populacijama koje su obitavale na tom pro
storu. Meutim, pojava trako-kimerijske konjske opreme i slinih tipova
moe se smatrati vie reakcijom nego imitacijom. Rije je o uvozu tehnikih
rjeenja za postojei problem koji je u tom trenutku bilo formiranje efikasnog
konjanitva koje m oe parirati eventualnim prijetnjama s istoka i koje e rat
nikom m oi osigurati dom inaciju nad odreenim prostorom. Ideja, prototip
ili tehnologija prvobitno su bili uvezeni, ali je proizvodnja organizirana lokal
no i ti se predm eti pojavljuju kao potpuno integrirani elementi materijalne
kulture lokalne zajednice. Dakle, konjska oprema se pojavljuje kao tehnolo
ka inovacija prouzroena promjenama unutar drutva.
Imitacija je jasno vidljiva u odnosim a unutar kulture, to je posebno izra
eno unutar vie ili manje kompaktnih kulturnih cjelina poput Grke ili u jo
veoj m jeri unutar helenistikog ili rimskog kulturnog koinea. U tim slua
jevima predmeti i ideje dio su istog opeg znanja i uinak koji se eli postii
imitacijom jasno je vidljiv.
S druge strane, veom a je teko izdvojiti kategoriju imitacije u odnosi
ma izmeu razliitih kultura i u trgovini na velikim udaljenostima. U tim je
sluajevima rije o m nogo kompleksnijim konstrukcijama koje su povezane s
im portom i kulturnim transferom i u kojima imitacija uvijek visi na nejasnoj
granici razliitih konceptualnih kategorija.
Transfer prestinih dobara bio je vjerojatno veoma sloen proces koji se
u velikoj mjeri, ali ne i potpuno, oslanjao na koncept peer polity interaction.
ini se da su prestini predmeti, bez obzira na to je li rije o osobnim pred
metima ili predmetim a specifinog drutvenog znaenja ili kultne namje
ne, imali vei utjecaj na konceptualnoj, nego na materijalnoj razini. Za tu
kategoriju je bez dodatnih arheolokih podataka, poput razlika u grobnom
ritualu ili pojave novih tipova predmeta osobne namjene, posebno teko
utvrditi jesu li se kretali predmeti ili ljudi. To je posebno vidljivo u proble
mu m obilnosti oruja nasuprot m obilnosti ratnika (Kristiansen & Larsson
2005., 37, 231-236).
Haltatske zajednice bile su veoma svjesne razvijenih i monih sredoze
mnih civilizacija poput Etruana ili Grka i veina prestinih predmeta na
prostoru haltatskoga kulturnog kompleksa proizvodi su upravo tih civili
zacija. Stoga je razumljivo tumaenje prema kojemu su haltatske zajedni
ce usvajanjem pojedinih kulturnih koncepata s toga prostora pokuavale na
neki nain sredozemnu herojsku tradiciju moi i slave uiniti dijelom svoga
svijeta. Meutim, m ogue je da je haltatski kulturni kompleks na neki nain
i polagao pravo na to naslijee, to je uz kompatibilnu drutvenu strukturu
znatno olakalo prihvaanje novih ideja.
Slobodna trgovina ili tr i n a ra zm jen a dobara

Ovaj oblik trgovine, odnosno razmjene bavi se robom ire uporabe, od
nosno dobrima koja su nuna za svakodnevni ivot i prosperitet cijele za
jednice. Za razliku od sustava distribucije prestinih dobara, distributivna
mrea ovih dobara je m nogo razgranatija i drukije organizirana. Meutim,
treba biti svjestan ogranienja arheoloke m etode i pokuati ukalkulirati i
ona dobra koja nam ostaju nevidljiva ili se teko m ogu otkriti arheolokim
istraivanjima. U tu kategoriju pripada veina sirovinskih dobara, a raznolike
sirovine ili poluproizvodi bili su glavna roba koja se s barbarskih prostora
izvozila prema Sredozemlju jer treba imati na umu da je grko zanimanje za
europsku unutranjost bilo uglavnom motivirano potrebom za sirovinama
poput meda, koe, robova, jantara ili plemenitih metala, ali i vjerojatno naj
vei dio regionalne razmjene i razmjene izmeu susjednih zajednica. Nedo
statak arheolokih dokaza ne znai da nije postojao intenzivni sustav trgova
nja takvim dobrima. Isto tako, nemogue je na temelju arheolokih tragova
pouzdano suditi o intenzitetu takve trgovine. Sustav trgovine takvom robom
zahtijeva transporte relativno velikih koliina i zarada nije tako golema kao
u rizinoj trgovini izuzetno vrijednim materijalima poput jantara ili zlata. S
obzirom na te injenice, m oemo biti relativno sigurni da je takva trgovina
doivjela zamah u kasnijoj fazi starijeg eljeznog doba, odnosno u vrijeme
kad su trgovaki putovi prema sjeveru bili dobro uhodani, a veze s udaljenim
populacijama relativno stabilne.
Drvo je sirovina koja je relativno dostupna svima i nije teka za obradu,
stoga m oemo oekivati da je drvo bilo upotrebljavano za izradu umjetnikih
predmeta mnogo vie nego druge sirovine. Tu tezu dokazuju i sibirske kneevske grobnice, poput glasovite u Paziriku, koje zbog posebnih uvjeta ima
ju sauvan cjelokupni organski materijal pa dobivamo potpun uvid u sastav
grobnog inventara. S obzirom na to da je iroko dostupno, predmete i ukrase
od drva je lako prenositi na velike udaljenosti i kopirati. Stoga brojni auto
ri kao izvorite mnogih dekorativnih stilova u pojedinim kulturama navode
upravo drvene rezbarije. U nekim sluajevima, kad zapaamo prijenos stil
skih odlika na vee udaljenosti bez vidljivih tragova neposrednog kontakta,
moemo uzeti u obzir i takvu mogunost, U odreenim sluajevima bile su
potrebne specifine vrste, pa i tehnoloke karakteristike drva koje se trailo,
primjerice za brodogradnju, pa na manjim udaljenostima (posebno na relaci
jama obala i njihova neposrednog zalea) svakako treba raunati i na takvu
vrstu trgovine.
Med je, uz m nogo drugih namjena, bio i temeljna sirovina za spravljanje medovine, a zanimljivo je spomenuti da je, prema kemijskoj analizi or
ganskih ostataka, veliki kotao iz kneevskoga groba u Hochdorfu sadravao
visokokvalitetnu medovinu. Ako imamo na umu da je sol jedan od osnovnih
ivotnih resursa, pogotovo za populacije vezane uz stoarstvo, znamo da su
putovi distribucije soli na odreenom prostoru zapravo predstavljali osno
vu za trgovinu mnogim drugim dobrima. Povijesni izvori jasno svjedoe o
vanosti soli kroz pretjerane navode da su Traani prodavali vlastitu djecu u
zamjenu za sol (Polibije VII, 4). Osim neposredne uloge robe kojom se trguje,
sol je imala ulogu u trgovini i kao sirovina za pripremu usoljene ribe i mesa
kojima se zatim trgovalo kao finalnim proizvodom .
Uza sve to, trebamo biti svjesni promjene u pristupu razmjeni dobara
koja se javlja krajem starijeg eljeznog doba. Razmjena prestinih dobara
nije motivirana zaradom, nego prestiem. Pojava profitnog sustava razmje
ne, koji kontroliraju poduzetnici i trgovci, izravno je ugroavala ekskluzivnu
kontrolu plemenskih poglavara nad distribucijom uvoznih prestinih dobara
i razdiobom lokalnih proizvoda i resursa. Na taj su nain bili uzdrmani teme
lji sustava razmjene na kojima je poivala golema mo plemenske aristokra
cije, a koji su se zasnivali na vezama izmeu pojedinih elita, utemeljenim i
odravanim sustavom razmjene darova koji je ukljuivao i politike brakove.
Otvorenje put potpuno novom sustavu trgovine i razmjene, a time i drutve
nim i privrednim procesima koji e iz temelja izmijeniti lice Europe u sljede
im razdobljima.
> fc , ^
-* ' #
; -:.
% < C .
- -
-;,. Mr.
At
.-
ako je uvrijeeno miljenje bilo da je tijekom kasnoga bronanog doba

drutveno ustrojstvo bilo relativno egalitarno, to nije iskljuivalo aspekt
ratovanja, to se odraavalo u proizvodnji i distribuciji ratnike opreme.
ini se da je upravo koncept ratnika bio jedan od kljunih imbenika u
tvorbi identiteta bronanodobnih elita. Brojni arheoloki nalazi s podruja
Sredozemlja, ali i iz Skandinavije svjedoe o klasi ratnika koji stjeu i zadra
vaju visok status i m o kroz nabavu, odnosno posjedovanje i uporabu oruja,
ve u kasnom bronanom dobu. Meutim, na prostoru kulture polja za a
rama izrazito ratniki grobovi su relativno rijetki, a veina nalaza vezana uz
ratnike dolazi iz konteksta ostava.
Za razliku od kasnoga bronanog doba, u drutvenoj strukturi eljeznodobnih zajednica oruje postaje standardni, pa i kanonski dio grobnih inven
tara. I u ostavama i u grobovima oruje je sredstvo komunikacije s onostranim, ali u sluaju grobova taj je konceptualni paket jasno vezan uz arheoloki
vidljivu osobu. Prijelaz iz kasnoga bronanog u starije eljezno doba na pro
storu kojim se ova knjiga bavi obiljeava uglavnom transformacija kulture
polja sa arama u haltatski kulturni kompleks. Iako svaka zajednica kroz
taj proces prolazi svojom dinamikom, krajnji produkt, a to je identitet hal-
_-
tatskog ratnika, relativno je uniforman na prostoru cijeloga haltatskog kul

turnog kompleksa. Samo na temelju materijalne kulture m ogli bism o rei da
tu tranziciju obiljeava nastanak i uspon ratnika kao zasebne klase, ali ini
se da je vie rije o promjeni u iskazivanju njihove pojavnosti. Na odreeni
nain koncept ratnika s razine mitoloke kategorije dolazi na razinu drutve
ne kategorije, to ne mora biti nuno povezano s promjenama na djelatnoj
razini, odnosno u samom ratovanju. Klasa ratnika koja je bila izuzetno vana
i u bronano dobnim zajednicama sada postaje aktivni drutveni imbenik i
temeljna odrednica identiteta elite, odnosno njihove vizualne pojavnosti. Po
jednostavljeno, to bi znailo da pripadnici haltatske elite ne samo da moraju
biti ratnici, nego moraju i izgledati kao ratnici. Iako nam grobni nalazi - kao
to emo vidjeti na odabranim primjerima - sugeriraju kako je ovaj univerzal
ni princip primjenjiv na svim zajednicama haltatskoga kulturnog komplek
sa, ima indicija da je barem u nekim sluajevima ustrojstvo elite pojedinih
zajednica bilo znatno sloenije.
O naoruanju ratnika haltatskoga kulturnog kompleksa m nogo je vrsnih
autora napisalo cijeli niz tipoloko-kronolokih studija (primjerice, Hencken
1971.; Stary 1981.; Gerdsen 1986.; Frey 1991.) i u okvirima ove knjige nema
smisla ponavljati detaljnu kronoloku ili prostornu ralambu pojedinih ti
pova. Umjesto toga, analiza na neto iroj razini m oe nam otkriti uzorke i
kategorije materijalne kulture koje se veu uz drutvenu kategoriju ratnike
elite i koji se u svojevrsnoj form i konceptualnih paketa nalaze u grobovima te
drutvene klase. U jednom od najpopularnijih radova na tu temu P. Treherne
identificirao je etiri kategorije koje ukljuuju ratovanje (oruje), konzuma
ciju alkohola (pribor za pie), predmete vezane uz jahanje i vonju (konjska
oprema i dijelovi kola) i predmete vezane uz ukraavanje tijela (pincete, bri
tve, ogledala, nakit...) (Treherne 1995., 108).
U vrijeme prijelaza iz kasnoga bronanog u starije eljezno doba na ma
terijalnoj razini veliku vanost ima pojedinana borba, to se na drutvenoj
razini odraava u usponu drutvene vrijednosti asti i slave koja se stjee u
Oruje i oprema haltatskog ratnika

Dolenjske sastojala se od ofenzivnog
naoruanja, odnosno bojnih sjekira i
kopalja, konjske opreme i u najboljem
sluaju kompleta defenzivnog
naoruanja koji je mogao ukljuivati
kacigu, oklop i tit (si. 44]
bitkama, dok se u grobnom ritualu manifestira u ratnikim ukopim a koji na

materijalnoj, a vjerojatno i izvedbenoj, odn osn o obrednoj razini pokazuju i
votnu filozofiju i etiku ratnike elite. Upravo hom erski epovi izvrsno odraa
vaju ove koncepte. U tom razdoblju, kada se stvara novi identitet ratnika, ini
se da je uz materijalnu kulturu taj identitet povezan i s novom definicijom
mukosti u rodnom (ne nuno i spolnom ) smislu. O redefiniciji rodnih uloga
u eljeznodobnom drutvu i njihovu odnosu prema biolokom spolu i mate
rijalnoj kulturi puno je pisala B. Arnold, kao i niz drugih autora, pa se ovdje
neemo time detaljno baviti (Arnold 1995.).
Meutim, postavlja se pitanje je li naa percepcija eljeznodobnog ratni
ka zapravo kontaminirana tim donekle romantiarskim vienjem ratovanja
kao najvanijeg sredstva stjecanja slave i m oi, odnosno svakako prenaglae
nim aspektom ratnike ljepote.
Neke odgovore m oem o nai detaljnijom analizom ve spomenutih ka
tegorija vezanih uz koncept ratnika. S obzirom na to da je golema koliina
literature napisana o tipologiji i kronologiji konjske opreme i dijelova kola u
haltatskom kulturnom kompleksu pa bi ak i jednostavan pregled te teme
uzeo previe prostora na ovom mjestu, dok e o priboru za ispijanje pia biti
neto vie rijei u sljedeem poglavlju, ovaj e se prikaz na razini materijalne
kulture uglavnom zasnivati na oruju (si. 44).
Temeljna odrednica ratnika u smislu materijalne kulture svakako je nje
gova ratnika oprema koju moem o podijeliti u tri osnovne komponente:
ofenzivno naoruanje, defenzivno naoruanje i konjska oprema.
Koplje je standardni dio ofenzivnog naoruanja tijekom kasnoga bronanog i cijeloga eljeznog doba i u tom smislu temeljna ratnika oprema. Sa
svim je sigurno da postoji nekoliko razliitih funkcionalnih kategorija unutar
te vrste oruja, iji se tipoloki razvoj moe pratiti u kronolokom slijedu. 0
tomu nam svjedoi injenica da u bogatijim grobnim cjelinama, za koje pret
postavljamo da su sadravale puni komplet ratnike opreme, nalazimo vie
kopalja koja pripadaju jednom ratniku.
Luk i strijela se nalaze m nogo rjee. Dok je na Istoku to esto temeljno
ofenzivno oruje, na podruju sredinje Europe pojava luka i strijele u ratni
kim grobovima predstavlja vie izuzetak nego pravilo. M oglo bi se pretpo
staviti da zbog velikog udjela organske tvari jednostavno nismo u moguno
sti zapaziti skromnije varijante tog naoruanja, ali vrhovi strelica bi morali
ostati sauvani jer su u najveem dijelu kultura irom svijeta napravljeni od
tvari koje ne propadaju, poput kosti, kamena ili metala. S druge strane, po
stoje i rijetki nalazi strijelaca s vie strijela i ostacima tobolaca, a nisu tako
rijetki ni nalazi samo jedne ili nekoliko strijela uz koje vjerojatno moemo
pretpostaviti i postojanje luka od organske tvari. Dok pojava skupina trobridnih strijela u grobovima kasnije faze starijeg eljeznog doba vjerojatno
upuuje na uporabnu vrijednost luka i strijele kao oruja, o emu svjedoe i
neki antropoloki nalazi poput ozljeda nanesenih upravo tim orujem, u slu
ajevima gdje nalazimo klasine strelice, a pogotovo tamo gdje ih ima malo,
ne smijemo iskljuiti niti mogunost da je rije o lovnom oruu. Naime, takvi
nalazi nisu esti i uglavnom se pojavljuju u grobovima u kojima ostali nala
zi ukazuju na vii status pokojnika - nema ratnika koji su samo strijelci,
98
RATNICI - EUTE HAJ
f' v
odnosno imaju uz strijele skromniju ratniku opre

mu. Malo je vjerojatno da bi upravo taj tip oruja
odreivao najviu razinu ekskluziviteta u tadanjem
ratnikom svijetu, a na situlskoj um jetnosti u irem
smislu nalazimo este prikaze lova lukom i strijelom.
Rije je vjerojatno o aktivnostima karakteristinima
za elite eljeznodobnih zajednica. Sudjelovanje u ta
kvim aktivnostima imalo je za pripadnike tih elita
gotovo protokolarno znaenje (poput gozbi) jer su
na taj nain utvrivali svoj status unutar zajednice i
drutvene skupine kojoj su pripadali. G otovo kanon
ski oblik tih prikaza ne iskljuuje ni odreene ritu
alne ili cerem onijalne konotacije tih aktivnosti. Sto
ga m oem o zakljuiti da luk i strijela, bez obzira na
njihovu funkcionalnu vrijednost, svakako pripadaju
m eu materijalna dobra koja markiraju pripadnike
ratnike elite haltatskoga kulturnog kompleksa.
Sastav d efenzivnog naoruanja odraava jo
jednu fundam entalnu prom jenu koja se dogaa
na kraju bronanog doba, a to je nestanak maeva
kao tem eljnog navalnog oruja. Raznolikost tipova,
konteksti nalaza i figuralni prikazi maeva iz tog
razdoblja ukazuju na to da je ma svakako bio fun
dam entalni sim bol ratnika kasnoga bronanog doba
i na neki nain odrednica tih zajednica u smislu ma
terijalne kulture. I najraniju fazu formiranja haltatske kulture odreuje pojava dva nova tipa maa na
prostoru zapadnoga haltatskog kruga: Gundlingen
i M indelheim (karta 2). Prvi se pojavljuju maevi
tipa Gundlingen ije podruje rasprostiranja zahva
a cijelu zapadnu Europu i dio Skandinavije, i to u
on om razdoblju koje je u ranijoj kronolokoj term i
nologiji bilo oznaavano kao Ha B3, a Pare ga kasnije
definira kao Ha C la (si. 45). Taj tip maa napravljen
je gotov o uvijek od bronce i u veini sluajeva p o
javljuje se u kontekstim a u kojim a ga prate predme
ti usko vezani uz m aterijalnu kulturu ili tradiciju
kulture polja sa arama. O sim toga, pojavljuje se i
u dosta grobnih inventara u kojim a nema eljeznih
predmeta, p op u t p ozn a tog ukopa s kolima iz Wehringena (H ennig 2001. 2 59 -2 6 8, T. 113, 24). T ipo
loki, taj ma je ukorijenjen u maevima s jezicem
kulture polja sa arama, ali unato injenici d a je nji
hova najvea koncentracija upravo na prostoru za
padnoga haltatskog kruga, novije studije o britan
skim m aevim a kasnoga b ron an og doba upuuju
na atlantsko ili ak britansko porijeklo tog tipa. To
pokazuje da inovacije u ratnikoj oprem i ne polaze
uvijek iz prostora najvee konzum acije takvih dobara, nego svoje izvorite
m ogu imati i na, uvjetno reeno, perifernim prostorim a distribucije samih
tipova kao to je ve spom enuto u prvom poglavlju. Ve je C. Pare zapazio
da se u ovom horizontu uz spom enuti tip maeva pojavljuju prestina dobra
zapadnoeuropske, pa i nordijske provenijencije koja u sljedeem horizontu,
za koji su karakteristini maevi tipa M indelheim , gotovo p otp u n o nedosta
ju i bivaju zamijenjena uvozom s istoka (Pare 1991., 19). ini se d a je opisa
nu kronoloko-tipoloku tranziciju izazvao upravo kolaps zapadne mree
kontakata i na neki nain okretanje prema Istoku. Za razliku o d maeva tipa
Gundlingen, maevi tipa M indelheim m ogu biti i dui od metra, a pojavljuju
se u dvije inaice: bronani, lijevani, i eljezni, kovani. I njih ima po cijeloj
zapadnoj i sjevernoj Europi, ali najrasprostranjeniji su u sreditu zapadnoga
haltatskog kruga. I jedne i druge maeve prate korice s karakteristinim
zavrnim okovima koji imaju vlastiti tipoloki razvoj i nisu u korelaciji s p o
jedinim tipovima maeva, bez obzira na to to u najveoj mjeri dijele isti
prostor distribucije. I ti maevi nestaju krajem Ha C, ustupajui mjesto b o
deima na prostoru zapadnoga haltatskog kruga (Gerdsen 1986., 69).
H.
Gerdsen je na podruju sredinje i zapadne Europe kartirao 567 gro
bova s maevima, od kojih se najvei dio nalazi na podruju zapadnoga hal

tatskog kruga (najvie u Bavarskoj, preko 80), a u sam om Hallstattu ih je
utvrdio 23 (Gerdsen 1986., 45, 168-171, Karte 11). Na podruju istonoga
haltatskog kruga situacija je bitno drukija. Tu ve na poetku na mjesto
maa kao dom inantnog ofenzivnog naoruanja u materijalnom, a vjerojatno
i u simbolinom smislu stupaju sjekire. Meutim, u pojedinim cjelinama jo
Bronani ma tipa Kostel
s koricama iz kneevskog
tum ula G na nekropoli
Kaptol-Gradci najsjeverniji
je primjerak tog tipa koji se
distribucijom obino vee uz
zapadni Balkan i Dalmatinsku
zagoru. lako se obino datira
na kraj kasnoga bronanog
doba, odnosno 10. i 9. st.
pr. Kr., ovdje je pronaen u
haltatskom kneevskom
grobu koji se vjerojatno moe
datirati gotovo 2 0 0 godina
kasnije (si. 4 6 ]
uvijek nalazimo maeve, i to uglavnom tipove koji pokazuju jaku povezanost

s kulturom polja sa arama. U Donjoj Austriji otkriven je eljezni ma meu
nalazima iz nekropole kod Maiericha (Gerdsen 1986., 171) i u kneevskom
ukopu pod tumulom I u Gemeinlabarnu (Kromer 1958., A l i ) . I u austrij
skom dijelu tajerske ima takvih nalaza. Iako u literaturi postoje razliiti p o
daci, ini se da su u Kleinkleinu maevi pronaeni u pet grobova: u tumulu
Forstvvald 17 ulomak bronanog maa s jezicem, u tumulu Tschoneggerkogel, odnosno Forstwald 59 bronani ma tipa Tachlovice, u Hartnermichelkogelu 1 antenski ma, u Pommerkogelu ulomci eljeznog maa i u Krollkoge
lu ulomci maa tipa Gundlingen (Dobiat 1985., 46-48, Abb 6; Egg8tKramer
2005., 13-15). Nadalje, ulomak eljeznog maa dolazi iz tumula Gollikogel
kod Leibnitza (Gerdsen 1986., 171), ulomak bronanog maa pronaen je
pod tumulom 10 u Bad Fischau, dok je u Villachu pronaen bronani ma
RATNICI - ELITE HALTATSKOG SVIJETA
s punokovinskim drkom (Dobiat 1985., 46-48, Abb 6). U nedavnim istra

ivanjima koja je G. Tiefengraber proveo na poznatom nalazitu Strettweg
u tumulu 2 otkriven je ma tipa Tachlovice slian onome iz Gornje Radgone. Na prostoru Maarske su pronaeni ve spomenuti ma iz tumula I u
Somlovasarhelyju (Horvath 1969., 1.09 i d.) i ma iz tumula I na nalazitu
Doba (Gallus&Horvath 1939., 47). Na podruju Slovenije treba spomenuti
poznati ma iz Gornje Radgone koji se pripisuje tipu Tachlovice, ma iz groba
s oklopom u Stini koji je oito kasniji hibrid nastao prepravkom, odnosno
zamjenom otrice maa tipa Tachlovice (Teran 2010., 284-285) te ma iz
tumula u Pivoli pod Potelom (Strmnik Guli 8c Teran 2004., 228-230, SI.
10/1, 11/1). Iz haltatskoga razdoblja na prostoru sjeverne Hrvatske zasad
B eljezni ma s koricama i
mehanizmom za vjeanje o
pojas iz kneevskog tumula
6 na nekropoli Kaptol-Gradci
veoma je zanimljiv jer zasad
nema poznatih paralela, lako e
pojedinosti oblika i detalji izrade
biti jasni tek nakon zavretka
cjelokupnog postupka
konzervacije i restauracije,
ve je jasno da bi to mogao
biti najstariji eljezni ma u
Hrvatskoj (si. 4?)
su poznati samo ma tipa Morigen iz Dragania (Vinski-Gasparini 1973.,

157-158) i bimetalni ma (bronana punokovinska drka i eljezna otrica) iz
Batine (Harding 1995., 84-85, T. 35, 262-263). Oba spomenuta nalaza dati
raju se u 9. st. pr. Kr. Meutim, nalazi iz tumula 6 na nekropoli Kaptol-Gradci
donose nam jo dva maa - jedan bronani ma s jezicem (tipa Kostel) (si.
46) i jedan eljezni zasad nepoznatog tipa (si. 47). Promatrajui te nalaze s
prostora istonoga haltatskog kruga, moe se donijeti nekoliko opih zaklju
aka. Tijekom ranije faze haltatskog razdoblja zajedno se pojavljuju maevi s
punokovinskom drkom i maevi s jezicem. Iako svi konteksti nisu dovoljno
poznati, ini se da eljezni maevi ak imaju odreeni kronoloki prioritet u
smislu kronolokih cjelina u kojima se nalaze. Meutim, s tipoloke strane
to je iskrivljena slika jer skupina bronanih maeva koji su ovdje nabrojeni u
najveoj mjeri predstavlja oigledni anakronizam. Kako bismo to objasnili,
moramo se okrenuti fenomenu tradicijskih maeva o kojima je posljednjih
dvadesetak godina pisalo mnogo autora (Tomedi 1996.; Trachsel 2005.; Clausing 1999.). Spomenuti model objanjava te maeve kao statusne simbole u
grobnim cjelinama koji takvima postaju upravo zbog svoje kronoloke uda
ljenosti, pa stoga i rijetkosti. Bez obzira na to je li rije o lokalnom proizvodu
ili uvezenom prestinom dobru, takve pojave otvaraju i mogunost konti
nuiranog prijenosa ovih maeva kao insignija vlasti kroz nekoliko generacija
iste zajednice, to na spekulativnoj razini otvara mogunost razmatranja i
linearnog prijenosa vlasti. Potporu ovom modelu jasno prua injenica da ve
ina spomenutih maeva iz istonohaltatskih grobnih cjelina dolazi iz kneevskih ukopa ili grobova veoma visokog statusa. Osim toga, rije je uglav
nom o bronanim maevima koji se javljaju u cjelinama kojima ve dominira
funkcionalno eljezno naoruanje, i to uglavnom koplja i bojne sjekire. Takav

je sluaj s maevima tipa Tachlovice u cjelinama poput Stine, Gornje Radgone, Tumula 2 u Strettwegu ili Tschoneggerkogela u Kleinkleinu. Moda je
najbolji primjer za to Krollkogel koji se datira u 6. st. pr. Kr., a u kojem nala
zimo 200 godina stariji ma tipa Giindlingen koji i po prostoru distribucije
na tome mjestu predstavlja egzotiku. Ma iz groba u Stini je znatno krai
od tipa kojemu bi trebao pripadati po izgledu drke pa se ini da je sjeivo u
jednom trenutku bilo zamijenjeno, ali ma je zadran kao insignija moi. S
obzirom na to da je eljezni ma iz tumula 6 na nekropoli Gradci jo u postup
ku konzervacije, o njemu ne moemo rei nita detaljnije, ali za bronani ma
s jezicem moemo sa sigurnou rei da pripada tipu Kostel. Prvi argument
daje rije o nalazu koji pripada u kategoriju tradicijskih maeva jest gotovo
iskljuivo zapadnobalkanska distribucija tog tipa, uz izuzetak primjerka iz
Kaptola. Drugi argument je datacija tog tipa na prijelaz iz kasnoga bronanog
u starije eljezno doba. Tako iroka datacija posljedica je injenice da jedino
nalaz iz Kaptola dolazi iz sigurne grobne cjeline dok je u ostalim sluajevima
rije o sluajnim nalazima, pojedinanim nalazima u vodenim kontekstima
ili o uvjetno nazvanoj ostavi Grepci (Marijan 1995.). Svi predmeti iz te ostave
su izrazito ratnikog karaktera, poput maa, koplja s bronanom petom, ali i
brusa s ukraenom bronanom drkom i bronanog trna kacige koji su sigur
no stranog porijekla i svakako predstavljaju statusne simbole u kulturama iz
kojih potjeu, o emu je ve bilo govora u prethodnom poglavlju o trgovini i
komunikacijama. injenica da takav statusni simbol dolazi i s podruja koje
je za Kaptol bilo znaajno u smislu regionalne mree kontakata govori nam
da je i koncept ratnika bio jedna od poveznica meu elitama koje su tu mreu
odravale. Openito maevi zapadnobalkanskog porijekla koji pripadaju raz
doblju Ha B, poput srodnih tipova Kostel, Teanj i Veliki Mounj, imaju, ini
se, ulogu insignija ratnike moi, to se odraava u injenici da se uglavnom
pojavljuju u specifinim kontekstima, ali esto su i svojevrsni relikti, znatno
stariji od veine inventara.
eljezna sjekira s ruicama iz

tumula 1 na nalazitu KaptolGradci pripada uobiajenom
tipu sjekira za istoni haltatski
krug. Meutim, neobino je to
stoje pronaena u tumulu 1
koji po svim drugim nalazima
moemo pripisati eni iz prve
polovice ?. st. pr. Kr. (si. 4 8]
Dominantno ofenzivno oruje istonoga haltatskog kruga bila je bojna

sjekira koju nalazimo u tri osnovna oblika: sjekira s ruicama, sjekira sa zaliscima i sjekira s tuljcem za nasad. Sjekire s ruicama pojavljuju se u brona
noj varijanti i prije 2000. pr. Kr. u zoni oko Kaspijskog jezera, a u razdoblju
od 13. do 10. st. pr. Kr. nalazimo ih i u Europi. Dok bronana varijanta ima
mnogo iru distribuciju i vezana je za atlantska i mediteranska podruja Eu
rope, distribucija eljeznih sjekira ovog oblika, koje se javljaju oko 10. st. pr.
Kr., pokazuje najveu koncentraciju u sredinjoj Europi, sa sreditem upravo
na podruju i u vrijeme istonoga haltatskog kruga (Wesse 1990. - karte
18-20). Determinacija funkcije ovog oblika sjekira vrlo je sloena (si. 48). U
nekim sluajevima postoje jasni argumenti da su koritene kao orue, ali na
raznim prikazima iz razdoblja starijeg eljeznog doba vidimo te sjekire u ja
snim borbenim kontekstima. Smatram da su sjekire svakako imale dvojaku
namjenu, i kao oruje i kao orue, ali ralambu na funkcionalnoj razini mo
emo traiti tek za pojedine tipove (ako je uope mogua), a ne oblike. Puno
je vanije pitanje konteksta u kojem su pronaene, kako kulturolokog tako
i konkretnog grobnog ili nekog drugog. U nekim su zajednicama vjerojatno
sluile kao orue, dok su u drugima (posebno na Balkanu) mogle biti sma-
R A T N IC I- ELITF HALTATSKOG SVIJETA
trane izrazito ratnikim atributom , pa i statusnim simbolom. Za podruje

istonoga haltatskog kruga skloniji sam taj tip sjekira smatrati orujem jer
se gotovo nikada ne pojavljuje izvan izrazito ratnikog konteksta. Ovakvu
interpretaciju dovodi u pitanje relativno esta pojava tih sjekira u paru s dru
gim oblicima, to bi m oglo znaiti da u tim sluajevima preuzima ulogu orua
dok je druga sjekira funkcionalno oruje. Sjekira sa zaliscima takoer se po
javljuje u bronanoj i eljeznoj varijanti (si. 49). Bronana varijanta se javlja
na prijelazu iz bron an og u eljezno doba kada biva zamijenjena eljeznom
varijantom koja se nastavlja razvijati. Najkasnija varijanta haltatskih sje
kira su eljezne sjekire s tuljcem za nasad, koje su prostorno koncentrirane
izrazito na prostoru dolenjske grupe, uz pojedine nalaze i izvan tog prostora,
posebno u sam om Hallstattu (Stary 1982., 86-39, 76-88). Dominantan tip
naoruanja popu t sjekire ima i golem u simbolinu vanost u percepciji rat
nika, ali u arheolokom kontekstu teko ju je identificirati jer je zasjenjena
izrazitom funkcionalnom kom ponentnom .
S druge strane, defenzivno oruje pokazuje bitno drukiju sliku. U tu
kategoriju ulaze kacige, oklopi, titovi i knemide. Iako su knemide tijekom
kasnoga bronanog doba bile relativno rasprostranjene na podruju kulture
polja za arama, u starijem eljeznom dobu na prostoru haltatskoga kul
turnog kom pleksa gotovo potpuno nedostaju, uz izuzetak kaptolskog para
koji je sigurno uvezen, i to vjerojatno preko Balkana s prostora Grke. Meu
tim, treba spom enuti da je slian primjerak pronaen u pilji u Plerimondu
u Provansi uz par knemida ukraenih iskucavanjem za koji se pretpostavlja
balkansko porijeklo (Boyer 2000., 256, si. 4). Knemide ne nalazimo ni na pri
kazima haltatskih ratnika u situlskoj umjetnosti, ali zato nalazimo mnogo
prikaza titova koje takoer rijetko nalazimo u arheolokim kontekstima.
Vjerojatno je rije o titovima od organskog materijala, a metalni umbo, koji
vidim o na prikazima, izuzetno je rijedak. Jedini autohtoni tip je pravokutni
eljezni um bo zastupljen s dva primjerka iz Novog Mesta, a temeljem toga
nudi se i alternativna interpretacija za bronanu plou iz kneevskog groba
IV na nekropoli Kaptol-emernica, koja se obino smatrala prsnom ploom
(Egg 8t Kri 1997.). Kao znakovitu iznimku treba jo spomenuti i bronani
umbo iz tumula I u Somlovasarhelyju (Horvath 1969., 109-121, si. 5) koji
je, vjerojatno poput kaptolskih knemida, preko Balkana stigao s egejskog
prostora. Kao i titovi, i druga zatita za tijelo je vjerojatno bila uglavnom
od organskih materijala, uz pojedine izuzetke u koje moda moemo ubro
jiti kaptolsku prsnu plou. Poseban sluaj je skupina bronanih oklopa koje
nalazimo na prostoru jugoistonoalpskog haltatskog kruga, odnosno na tri
nalazita: Kleinklein, Stina i N ovo M esto (si. 50). Rije je o oklopima koji
su vjerojatno raeni prema grkim uzorima, ali su svakako domae izrade,
stoga otvoreno ostaje pitanje jesu li m odeli za izradu tih oklopa stigli putem
Balkana ili Italije. S obzirom na to da nema niti jednog nala2a izmeu grkih
(i neto kasnije trakih) primjeraka i ove jugoistonoalpske skupine, prikazi
takvih oklopa, koje nalazimo u Etruriji i sjevernoj Italiji, ipak daju prednost
D eljezna sjekira sa zaliscima

iz tumula 2 s nekropole KaptolGradci izuzetan je nalaz koji
predstavlja krajnju istonu
toku rasprostiranja tog tipa,
a ukraena je simbolom koji
podsjea na rimski broj XIII.
Slini simboli povremeno
se pronalaze na sjekirama,
ali i drugim predmetima na
prostoru haltatskoga kulturnog
kompleksa, lako postoji vie
hipoteza, jo nam nije poznato
njihovo znaenje, ali kaptolski
simbol takoer predstavlja
krajnji istoni rub rasprostiranja
ovog fenomena. Tumul 2 okvirno
se datira u polovicu ?. st. pr. Kr.
(si. 49)
italskom putu. Vano je napom enuti i da se proizvodnja tih oklopa datira u

8. st. pr. Kr., a pronalazimo ih iskljuivo u kneevskim grobovima, i to iz 7.
i 6. st. pr. Kr. Zbog toga svakako ulaze u kategoriju tradicijskog" naorua
nja, poput maeva, i zasigurno predstavljaju statusni simbol najvieg ranga.
Pojava pet takvih oklopa (Egg 2004., 105) u kneevskim i drugim bogatim
grobovima u Kleinkleinu ak je potaknula neke autore da tamonju skupinu
kneevskih grobova nazovu dinastijom oklopa.
Kacige predstavljaju posebnu kategoriju. Najstarija haltatska kaciga je
zdjelasta kaciga koja se javlja na prijelazu iz Ha B u Ha C, a najvie ih se
moe datirati u Ha C l. Najvea je koncentracija tih kaciga na podruju Dolenjske, sa znaajnom skupinom od dvadesetak komada u samom Hallstattu
i sporadinim nalazima na rubu istonoga haltatskog kruga, o emu
svjedoi i nedavni nalaz iz kneevskog groba 6 na nekropoli KaptolGradci. U sljedeim razdobljima na prostoru haltatskoga kulturnog
kompleksa nalazimo cijeli niz razliitih tipova kaciga koje su vjerojatno
lokalni proizvod nastao pod utjecajem italskih prototipova, poput dvogrebenastih i kasnije negovskih. S druge strane, tu su i tipovi poput grko-ilirskih i korintskih kaciga ija su sredita proizvodnje sasvim sigur
no izvan haltatskoga kulturnog kompleksa, kao i varijante poznatih
tipova, ali uvezene uglavnom s podruja Italije.
Prema ve spomenutoj tezi da kompleti obram benog oruja i nji
hova distribucija odraavaju granice sfera utjecaja kojima su izloene
pojedine kulture, klasini oblik grko-ilirske i korintske kacige oznaa
vao bi zonu grkog utjecaja u 7. st. pr. Kr., dok bi italsku zonu oznaavale
kacige sastavljenog tipa. Slina je situacija prisutna i u 5. st. pr. Kr. kad
grko-ilirske kacige mlaeg tipa oznaavaju jednu, a negovske kacige
drugu zonu utjecaja (Gabrovec & ovi 1987., 927; Potrebica 1998.,
Kaciga i oklop iz tumula
Krollkogel na nalazitu
Kleinklein iz prve polovice
6. st. pr. Kr. predstavljaju
vrhunski komplet defenzivnog
naoruanja kakav nalazimo
samo u grobovima najveih
velikodostojnika istonoga
haltatskog kruga (si. 50)
241). Oito je da u ranijoj fazi, odnosno u vrijeme zdjelastih kaciga taj model
nije funkcionalan pa je i u vrijeme razvijenog haltata situacija znatno sloe
nija od jednostavne podjele na dva kulturna dominija.
Pitanje je, meutim, kakve to implikacije ima na identitet ratnika koji
su pokopani s tim kacigama. Jesu li kacige samo predm et, dio ratnike
opreme ili su dio cijelog koncepcijskog paketa ratnika koji bi onda bio
povezan ili pod utjecajem prostora odakle takvi predm eti dolaze? Jesu
li te kacige uope dio funkcionalnog naoruanja ili su zapravo statusni
simboli koji odraavaju unutarnju hijerarhiju pripadnika ratnike elite?
Pregled ofenzivnog i defenzivnog oruja zapravo daje dvojaku sliku hal
tatskog ratnika. Jedna je ona funkcionalna razina, a druga je razina pojav
nosti, odnosno vizualnog identiteta koji je usko povezan s konceptom ratni
ka u odreenoj zajednici ili kulturi.
Meuodnos tih dviju razina m oem o najbolje vidjeti na realnom primje
ru nekropola oko Kaptola. Na svakoj nekropoli je istraeno po 14 tumula,
a u tablici 1 su istaknute one cjeline koje sadre oruje i koje prema tome
m oem o tretirati kao ratnike ukope. Na nekropoli emernica takvih je est,
a na nekropoli Gradci pet. Ako pogledamo razdiobu ofenzivnog naoruanja,
iz tablice je vidljivo da u devet takvih cjelina nalazimo koplja, u est bojne
sjekire, u dvije po dvije eljezne strelice, a samo u jednom sluaju prisutni
su maevi. Ako pogledamo defenzivno oruje u cjelini, vidimo da se takvi
nalazi pojavljuju samo u tri groba. Konjsku opremu nalazimo u est grobova,
a dijelove kola samo u jednom ratnikom grobu, i to u istom tumulu gdje je
oito da postoji oprema za vie konja. Analiza ovih podataka daje nam sliku
1 0 4 | KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
RATNICI - ELITE HALTATSKOG SVIJETA
kaptolskog ratnika (si. 51). Temeljno ofenzivno naoruanje sastojalo se od

dva-tri koplja i bojne sjekire koja se u ak etiri od est grobova javlja
u paru. Jedinstveni nalaz maeva u izuzetnom kontekstu
kneevskoga groba samo potvruje njihov karakter tradi
cijskog oruja, odnosno statusnog sim bo
la. Po dvije strelice koje nalazimo u dva gro
ba takoer podupiru interpretaciju da nije
rije o funkcionalnom oruju, nego moda o
oruu za lov, odnosno vjerojatno predmetu
koji simbolizira ivotni stil elite, status m o
nog ratnika. Bez sumnje su aktivni ratnici
nosili titove i nekakvu zatitnu opremu za
tijelo i glavu, ali ta se oprema oito uglav
nom izraivala od organskih materijala (drva
i koe) pa nam nije ostala sauvana, osim u tri
sluaja kada je rije o vrijednim kompletima uvezenog
obram benog naoruanja. Zanimljivo je da su nalazi konj
ske opreme relativno esti i da ih nalazimo i u ratnikim
grobovima koji sadre samo koplja i u kneevskim grobovi
ma, to nam daje za pravo da pretpostavimo da su konjanici
bili standardni dio operativnih ratnika kaptolske zajednice. S
druge strane, kola nalazimo samo u kneevskom tumulu 6 na
nekropoli Gradci, i to s viestrukim nalazima konjske opreme,
to ih uvrtava u kategoriju statusnog simbola, i to ne nuno po
vezanog s konceptom ratnika jer isti tip okova osovine nalazimo
na nekropoli Cemernica u tumulu II koji prema svemu ostalome
ima odlike enskog ukopa.
Skica ratnika iz kneevskog
tumula G na nekropoli KaptolGradci ilustrira kako je mogao
izgledati jedan od najvjerojatnije
dva ratnika koji su pokopani u toj
izuzetnoj grobnoj cjelini (si. 51)
Sve nam to govori da se standardni komplet oruja u Kap

tolu (koplja, sjekire i katkad konj) upotrebljavao za individual
nu borbu, a ne za borbu u organiziranim postrojbama. ini se da
je rije o nainu ratovanja koji u potpunosti odgovara onome koji je opisala
K. Vinski-Gasparini, a koji ukljuuje koplja za borbu na distanci (vjerojat-
KAPTOL-CEMERNICA
OFENZIVNO ORUJE (Fe)
DEFENZIVNO ORUJE [Br]
GROBOVI
SJEKIRA KOPLJE NO MA KACIGA KNEMIDE OKLOP
Tll/G 1 (fem.)
Tili
TV(fem.)
2
TVI
TVII/G2 [fem.l
1
T XI
1+
2
TIV/G1
1
1
lfFe/Br)
3
TVII/G1
3+
2+1
t v iii / g i
2
3
TIX/G 1+2+4
TX
T XII
2+ 2 2+ 1
1
4
( k a m . ) __________KONJSKA OPREMA (Br & Fe)

BRUS
VALE
RAZVODNIEI
PRSTENOvi
(Br)
PRIVJESCI
KOLA
2
10+
1
1 (Fe)
3[Fe]
2 (Fe/Br)
4 [Fe]
1 [Fe]
3 (Br) + 2 (Br]
3 (Br) +10 (Fe)
2 strel.
1
1
1
5 ra.
llBrl
421+12)
l(Fe)
l[B r)
l(kam/Br] l(Fe) 2 (Br) + 2 [Br] + 6
(Br)+ 1 (Br)
lfkam/Brl
5 (Br)
lfFel
A [Br]
1 [Fe]
l(Fe]
KAPTOL-GRADCI
OFENZIVNO M U ijE lF e )
DEFENZIVNO ORUJE |Br]
SJEKIRA KOPLJE NO MA KACIGA KNEMIDE OKLOP
T 1 (fem.?)
1
T?
T 11
1
T2
1
T6
4
2
6
2 1(+1?]
?
T10
2
2+
3
T 14
2
1
GROBOVI
(kim)
BRUS
KONJSKAOP8EMJ(Bi6Fe]
[Br)
VALE
RAZVODNIO
PRSTENOVI
PRIVJESCI
KOLA
3+
12+ ?
10 +
30 +
2 s+rel
2
1-2
no bacanjem prema neprijatelju) i sjekire za borbu izbliza (Vinski-Gasparini

1987., 195), to izvrsno ilustrira poznata pojasna kopa iz Vaa (Turk 2005.,
62-63, fig. 92), s napomenom da su koplja isto tako mogla sluiti i za blisku
borbu (si. 52).
To bi znailo da se, unato pojavi kompleta grke defenzivne opreme (korintska kaciga, grko-ilirska kaciga i knemide s naglaenom muskulaturom) u
kneevskim grobovima ove zajednice, nain ratovanja nije promijenio.
Kao to je ve reeno, kulturoloki kontekst se gubi s udaljenou, pa tako
i kacige dolaze bez svog originalnog konteksta, odnosno naina ratovanja iz
I I Pojasna kopa iz Vaa datira
se na kraj S. ili u 5. st. pr. Kr.
Na njoj je prikazan sukob
dvojice ratnika na konjima koji
jedan prema drugome bacaju
koplja, a u pripremi imaju bojne
sjekire za borbu izbliza. Iza
svakoga od njih nalazi se po
jedan ratnik opremljen titom
i kacigom. Jedan od njih dri
sjekiru, a drugi koplja. Na
desnom rubu kope prikazan
je leima okrenut mukarac sa
irokim eirom i odjeom koja
odgovara velikodostojnicima
na situlskim prikazima gozbi
[si. 52)
kojega su proistekle. Stoga bi odgovor na jedno od pitanja o kacigama mogao

biti da su lokalno proizvedeni tipovi bili i m nogo vie u funkciji, a uvezeni su
tipovi imali mnogo naglaeniju ulogu prestinog predmeta koji je ulazio u ve
formiranu niu u pojavnosti ratnika, odnosno rije je o vizualnom identitetu
ratnike elite. Potporu toj hipotezi daju i neto kasnije grko-ilirske kacige iz
Makedonije koje nose tragove uporabe i popravaka, a geografski i kulturo
loki su puno blie svom proizvodnom sreditu. Za razliku od kaptolske, ti
su primjerci imali m nogo naglaeniju funkcionalnu kom ponentu nego to su
bili klasini prestini predmeti. Moda su ak i kacige iz Kaptola bile upotre
bljavane u nekim konkretnim sukobima, ali njihova primarna namjena bila je
predstaviti svog vlasnika kao istaknutog pojedinca unutar drutvene struk
ture. Iako je takvo oruje dospjelo ak do Panonije bez originalnog koncepta
ratovanja, ini se da su odreeni dijelovi takvih kompleta bili dio opepri
hvaenog koncepta pojavnosti m onog ratnika. O tome svjedoe koncepcijski
istovjetni kompleti ratnike opreme koji se sastoje od razliitih tipova.
RATNICI - ELI fF: HALTATSKGG SVI TETA
Sredinje mjesto u izboru

nalaza iz kneevskog tum ula X
na nekropoli Kaptol-emernica
zauzim a korintska kaciga s
najbliom paralelom u slinoj
kacigi iz Arareve gromile na
Glasincu. S tim se prostorom
povezuje i kameni brus s
bogato ukraenom bronanom
drkom, a ne treba zaboraviti ni
bronane razvodnike konjske
orme istonih karakteristika.
Grob se datira u prvu polovicu 6.
st. pr. Kr. [si. 53)
Ako se vratimo tablici ratnikog materijala iz kaptolskih tumula, primi

jetit em o da unutar klase ratnika m oem o izdvojiti barem dvije statusne
skupine kojima je temeljni distinktivni faktor uvozno defenzivno naorua
nje, ali prilikom definiranja tih skupina treba imati na umu da ve ukop pod
tumulom u ovoj zajednici znai pripadnost viim drutvenim strukturama.
Bilo kakav daljnji pokuaj definiranja neke ratnike hijerarhije, kako bi bio
znanstveno relevantan, zahtijeva vie cjelina i svakako se mora temeljiti na
zatvorenim kronolokim fazama.
U istoj tablici moemo uoiti i jednu anomaliju, a to je pojava eljezne sje
kire s ruicama pod tumulom 1 na nalazitu Kaptol-Gradci iji inventar u svim
ostalim komponentama ima karakteristike enske cjeline. Provedena antropo
loka analiza takoer upuuje na ensku osobu stariju od 30 godina.7 Zbog toga
ta cjelina nije uvrtena u skupinu ratnikih grobova jer ova sjekira ne predstavlja
oruje, nego statusni simbol. Na slian nain moemo tumaiti i nalaz kola u
tumulu II na nalazitu Kaptol-emernica. Meutim, puno je tee objasniti nalaz
strelica i konjske opreme iz izrazito enskog tumula V na istoj nekropoli. Moda
je rije o dvojnom grobu, ali istraivai su ve pri istraivanju zakljuili da su ova
i susjedna cjelina pod tumulom VI bile opljakane, pa nam nedostaju originalni
kontekst nalaza i bilo kakvi antropoloki podaci. U svakom sluaju, oruje u ne
kim grobnim cjelinama m oe imati i ulogu statusnog markera, a da pritom nije
nuno rije o ratnikom grobu.
Isto tako m oemo zapaziti i da od svih ratnikih grobova, jedino u inventa
ru kneevskoga groba pod tumulom X na nekropoli Kaptol-emernica (si. 53) u
potpunosti nedostaje ofenzivno naoruanje, a materijal povezan s konceptom
ratnika sastoji se uglavnom od uvezenih prestinih predmeta: korintska kaci
ga s prostora Grke, konjska oprema s paralelama na prostoru istone Srbije i
? Struni izvjetaj dr. sc. Marija lausa [EP-164-03/09) iz Odsjeka za arheologiju Hrvatske aka
demije znanosti i umjetnosti.
zapadne Bugarske (Zlotska peina i Sofronijevo), brus/ezlo s ukraenim bron

anim drkom koje je tipini statusni simbol glasinakog kulturnog kompleksa
u tom razdoblju i eljezni raanj s bronanim drkom s najslinijim paralelama
na prostoru Dolenjske. Ako se taj grob usporedi s drugim kneevskim grobom
pod tumulom IV u kojemu je takoer pronaeno luksuzno uvozno defenzivno
naoruanje, oita je konceptualna razlika (si. 54). Dok je kod kneza iz tumula
IV koncept ratnika izraen i kroz njegov operativni status putem funkcionalnog
seta ofenzivnog naoruanja, u tumuluX pripadnost ratnikoj aristokraciji poiva
gotovo iskljuivo na vizualnom identitetu. Druga razlika izmeu ta dva groba
odraava se na kronologiji: knez iz tumula IV pripada Ha C2, odnosno drugoj
polovici 7. st. pr. I<r., a knez iz tumula X pripada Ha D l, odnosno prvoj polovici 6.
st. pr. Kr. (Potrebica 2001., 80-81). Svi dijelovi ratnike opreme kneza iz tumula
X dospjeli su na ovaj prostor kao primjereni darovi lokalnom moniku i nema niti
jednog lokalno proizvedenog komada s izraenom funkcionalnom namjenom.
Ovaj grob mogao je pripadati ovjeku koji je imao vodeu ulogu u zajednici, ali
iz nekog razloga nije bio dio aktivne ratnike strukture. Meutim, u zajednici u
kojoj je vrh drutvene strukture rezerviran za ratniku aristokraciju voa mora
pokazati svoju pripadnost toj skupini vidljivim prestinim dobrima, odnosno di
jelovima ratnike opreme. To bi znailo da u vrijeme Ha D l vladajua elita nije
vie morala nuno biti i integralni dio borbene osnove ratnike klase. Moda nas
na to upuuje i izuzetno bogat grob pod tumulom XI, zvan Volarska glavica, na
nekropoli Cemernica. Taj je tumul meu najveima na nekropoli i nalazi se na
njezinu sjevernom rubu, na ve lagano povienim obroncima Papuka. Pod njim
je otkrivena sloena drvena komora obloena kamenom. Iako konzervacija bo
gatog inventara jo nije gotova, neki elementi (eljezni ranjevi, vieglava igla,
pojasna garnitura s brusom, bogati keramiki set koji ukljuuje kemos i askos)
upuuju na to da je rije o mukarcu visokog statusa, kojemu u potpunosti nedo
staje oruje (Potrebica 2008b).
Taj pomak u percepciji i konceptu ratnika moe se uoiti i u grobnom
ritualu. Pritom treba imati na umu da sadraj tih grobova nije izravan odraz
njihova drutvenog statusa, a moda niti njihove funkcionalne ratnike opre
me. Rije je o prikazima, simbolima konceptualnog jezika kojim zajednica ko-
D Izborom nalaza iz
kneevskogtumula IV na
nalazitu Kaptol-emernica
dominira bogati komplet
defenzivnog naoruanja u koji
se ubrajaju grko-ilirska kaciga
(II. faza], prsna ploa i knemide.
Ovaj ratnik iz ?. st. pr. Kr. imao je
i ofenzivno naoruanje koje se
sastojalo od kopalja i zanimljive
bimetalne bojne sjekire (si. 54]
RATNICI - ELITE HALSTATSK0 6 SVIJETA
municira sa svojom onostranom kom ponentom . Primjerice, zamjena bojnih

sjekira ukraenim brusovim a u grobovim a glasinakih kneeva u odreenom
razdoblju ne znai da u to vrijeme bojne sjekire nisu dio standardnog nao
ruanja, nego samo da u prikazu koncepta ratnika u grobovima tog vremena
brusovi zauzimaju sim bolinu niu sjekira. Zanimljivo je da ni u kaptolskim
grobovima u kojim a nalazimo ukraene brusove nema bojnih sjekira. Na a
lost, uzorak je premalen da bism o mogli tvrditi da se uz prijenos statusne
oznake, koja je u ovom sluaju i prestini predmet, odvija i konceptualni
transfer koji se odnosi na nain prikazivanja ratnika u grobnom ritualu.
ini se da ovakve veze nisu bile ograniene samo na prestine predme
te, o emu svjedoi dvojni grob u tumulu VII na nalazitu Kaptol-emernica
koji sadri jedini nalaz igala tipa Donja Dolina na ovom prostoru, a ratnika
oprema, uz koplja, sadri i dvije sjekire s tuljcem za nasad te sjekiru s ru
icama (Vejvoda & M irnik 1973., 595, T. 6: 1, 4, 5 i 6). Takvu kombinaciju
sjekira opet nalazimo u grobu 3 u Sanskom Mostu (ovi 1987a, 249) i, to
je zanimljivo, u izuzetno bogatom sredinjem grobu 22 iz tumula I u Stini
(Gabrovec et al. 2006., 247-256, si. 65).
Naelo prezentacije koncepta ratnika u grobnim cjelinama koja ima u pr
vom redu simbolinu funkciju i ne mora odgovarati vizualnom identitetu tog
ratnika, a jo manje njegovoj uporabnoj opremi, posebno dolazi do izraaja kad
je rije o konjskoj opremi. Konjanika komponenta bila je kljuni dio koncepta
haltatskog ratnika, a u grobovima je prezentirana konjskom opremom i dije
lovima kola koji u tim kontekstima, kako smo ve vidjeli, nemaju samo ulogu
dijela ratnike opreme, nego mogu funkcionirati i kao statusni simbol, posebno
u grobovima koji nisu temeljno ratnikog karaktera. S obzirom na to da u veini
grobova nije bilo vidljivih ostataka konja ili potpune konstrukcije kola, esto se
interpretiraju kao predmeti koji po principu pars pro toto zamjenjuju stvarne
konje i kola. Osim religijskih i konceptualnih konotacija, kao razlog za to navo
di se i m ogunost da si zajednica jednostavno nije mogla priutiti gubitak ta
kvih vrijednih, ali i funkcionalnih dobara u grobnom ritualu, a to su opet mogli
formalizirati kroz sustav obrednih pravila kojima bi se iz raznih razloga konji
i kola iskljuivali iz grobnog rituala. Meutim, postoje dva osnovna prigovora
toj hipotezi. Prvi je da u elitnim grobovima nalazimo predmete koji su izuzetno
vrijedni, a putem grobnog rituala izlaze iz operativnog posjeda ive zajednice.
Drugi se odnosi na ritual kremacije koji se obino odvija na drugom mjestu od
samog mjesta pokopa. S obzirom na to da se u grobove oito nije prenosio sav
materijal sa spalita, mogue je da kola i konji u tom trenutku izlaze iz vidljivih
okvira grobnog rituala, odnosno iako su bili spaljeni s pokojnikom, ne zavra
vaju u grobu. Takvu predodbu barem djelomino moemo pripisati i metodo
logiji istraivanja koja donedavno nije dovoljno panje posveivala osteolokim
ostacima, posebno spaljenima i onima ivotinjskog podrijetla. Na to ukazuje i
injenica da u novijim sustavnim istraivanjima, pogotovo u bogatijim cjelina
ma, esto pronalazimo i tragove spaljenih konja.
Treba napomenuti da koncept ratnika koji se uglavnom opisuje u literaturi
i koji vidimo u ratnikim grobovima predstavlja statinu sliku ratnika na vrhun
cu moi. Status ratnika vjerojatno nije jednostavna kombinacija roda i starosti,
odnosno nisu svi mukarci odreene dobi ratnici. Previanje te injenice dovodi
do relativno este situacije u arheologiji starijeg eljeznog doba u kojoj nam ne-
dostaju muki grobovi jer ih jednostavno nism o u stanju prepoznati bez izrazito
ratnikih komponenti. Oito nam nedostaju dva vana modela: na koji se nain i
u kojem kontekstu stjee status ratnika te, to je jo vanije, u kojoj dobi i na koji
nain prestaje status ratnika i koje su drutvene posljedice gubitka ili prestan
ka toga statusa. Romantiarska slika protopovijesnih ratnika koji vjenu slavu u
onostranom, a time i pravo na ratniki ukop m ogu zadobiti samo slavnom smr
u, uglavnom u borbi, u najveoj mjeri nema uporite u arheolokom materijalu,
nego je plod srednjovjekovnih koncepcija. Meutim, ak i podsvjesno preuzima
nje takve koncepcije drutvenih vrijednosti izjednaava elitne ukope mukaraca
s ratnikim grobovima. Kao to smo vidjeli, postoje situacije u kojima se u takvim
kontekstima nalaze ene, a jo je vanije da postoje ukopi mukaraca veom a viso
kog statusa, ali bez oruja, o emu e vie rijei biti kasnije.
Koncept ratnika u haltatskom kulturnom kom pleksu nerazluivo je p o
vezan i s cijelim nizom drutvenih i religijskih kategorija koje su u ovoj knjizi
posebno obraene pa se ovdje neem o na njima zadravati. M eutim , ovdje
em o malo panje posvetiti rijetkim dvojnim grobovim a ratnika naizgled
istog drutvenog statusa koje povezujem o s poznatim k on cep tom brae po
oruju koji zajedno ratuju, ali jedan drugoga slijede i na drugi svijet.
Dobra ilustracija tog koncepta je grob 19 iz tumula VII u N ovom Mestu. U grobu velikih dimenzija (430 x 220 cm) pronaeno je m n ogo nalaza,
meu kojima se istiu dvije grko-ilirske kacige, bronane posude, neka vrsta
oklopa, dvije sjekire s tuljcem za nasad i jedna krina sjekira, pet kopalja,
bronana pojasna kopa i dr. Osim to je rije o jednoj od najvanijih grobnih
cjelina toga razdoblja (sredina 5. st. pr. Kr.), interpretacija grob n og inventara
ukazuje na izuzetan kontekst. ini se da su dva ratnika slinog statusa bila
ukopana u isti grob, iako je teko rei je li se to d ogodilo istovrem eno (Kri
1997b, 50-52, 56-57; Egg 1999.).
Iako je rije o potpuno drugaijem grobnom ritualu, tum ul IX na nekro
poli Cemernica u Kaptolu pokazuje sline odlike. Grobna konstrukcija sadr
avala je dva veoma slina seta naoruanja koji su se sastojali od dva koplja i
dvije gotovo identine posude (urne?). M oda je i ovdje rije o paru ratnika
za iji su pokop upotrijebljene dvije urne iz istog seta k oji je vjerojatno na
pravljen iskljuivo za tu namjenu. Ako je doista rije o dvostrukom ratnikom
ukopu, ini se da je jedan od ratnika imao i eljezne vale, d ok je drugi uz
koplja imao i ve spomenuti brus s ukraenim bronanim drkom i navlakom
raenom na proboj, kao i krine razvodnike konjske oprem e.
Iskljuivo temeljem tih nalaza teko je preciznije odrediti interpretativni
model, odnosno objasniti odnos izmeu ta dva ratnika. Karakter tog odnosa
nije morao poivati iskljuivo na vojnikoj disciplini ili prijateljstvu koje je
kasnije dobivalo mitske dimenzije. M ogue je da je bila rije i o krvnoj, od n o
sno klanskoj vezi koja je unutar plem ena definirala parove suboraca. Osnove
za to nalazimo i u Ilijadi, gdje m noge takve parove ine braa ili polubraa,
a neke elemente za takvu interpretaciju nalazimo i u rodbinskim odnosima
Patrokla i Ahileja (Flaar 1996,, 32).
K. Kristiansen smatra da takvi m itoloki koncepti imaju odraz i u politi
koj strukturi pojedinih zajednica pa nudi m odel dvojne rutveno-religijske
strukture. Taj m odel se zasniva na ritualiziranom paru ratnika-vladara poput
RATNICI Ci liCHAi b i/T S r
spartanskih kraljeva. Odreene dokaze za takve tvrdnje on takoer nalazi u

grobnom ritualu, primjerice u grobu iz Kivika (Kristiansen 2001.; Kristiansen 8r Larsson 2005., 187-199, 258, 265, 266-270, 338-339) ili u mnogo po
znatijem, ali u smislu konteksta kontroverznom nalazu iz Nebre kod Hallea
(Meller 2004,). Doista, svi takvi parovi, kako iz knjievnih izvora tako i iz
mitologije, pripadaju eliti svojih zajednica i imaju snano naglaenu herojsku
dimenziju.
Osim u grobnom ritualu, takav mitoloki kontekst se odraava i u drugim
dvojnim kontekstima materijalne kulture. Na tom je tragu i reinterpretacija veli
kog (kraljeva) i malog ("kraljiina) megarona koji se u paru pojavljuju na svim
vanim mikenskim utvrenim palaama (Rehak 1995., 95-117), a prema kojoj i
ti arhitektonski elementi mogu nasluivati neki oblik dvojnih vladara.
Nedavni nalaz, ini se, dvojnoga kneevskog groba pod tumulom 6 na
nekropoli Gradci kod Kaptola posebno aktualizira ovaj model. Iako te nalaze
m oem o ukljuiti u razmatranje tek nakon zavrene konzervatorske obrade,
zasad m oem o rei da su u spom enutom grobu vjerojatno ukopana dva rat
nika s bogatom ratnikom oprem om (nije iskljueno da pokojnika u grobu
ima i vie). Pronaeni su ostaci najmanje jedne kacige i pojasne garniture s
brusom , a ostalo oruje se pojavljuje u dva gotovo identina kompleta koji
se sastoje od dvije eljezne bojne sjekire, tri eljezna koplja, maa i konjske
opreme. O ito je rije o istom konceptu, ali u ovom sluaju na najvioj so
ciolokoj razini. Ta grobna cjelina svakako e pruiti znaajan doprinos ra
svjetljavanju spom enutog koncepta brae po oruju, ali i proiriti spoznaje
o nainu ratovanja na ovim prostorima tijekom starijeg eljeznog doba.
ini se da je transformacija koncepta ratnika na relaciji kulture polja sa
arama i haltatskog kulturnog kompleksa imala dvije komponente. Prva i
jae prisutna u iston om krugu bila je ona koja se temeljila na utjecajima
s Istoka, koji su u situaciji izm ijenjenog okolia i gospodarske strukture te
pod stalnim pritiskom prijetnji s tog podruja prouzroili velike promjene u
nainu ratovanja i konceptu ratnika. Meu tim utjecajima istie se konjaniki
element koji postaje tem eljni element identiteta nove ratnike aristokracije
koja izrasta u sredinji elem ent drutvene strukture u cjelini. Meutim, valja
naglasiti da je rije o procesu koji je ve p oeo krajem bronanog doba i na taj
nain drutvene zajednice uinio otvorenijim a takvim utjecajima.
Druga kom ponenta dolazi sa Sredozemlja i uglavnom se zasniva na oru
ju kao prestinim predm etim a i statusnim oznakama. Veze s drugim kul
turama uspostavljale su se unoenjem i konceptualnom transformacijom
takvih predm eta u n ovom kulturnom okruenju, pa je ova kom ponenta vie
utjecaja imala na konceptualnoj, nego na materijalnoj razini.
Meutim, haltatska kultura nije zamijenila ili prevladala kulturu polja
sa arama kao vanjski ili strani imbenik. Razliito drutveno ustrojstvo i
usvajanje novih oblika naoruanja koje je izmijenilo koncept ratnika u ve
likom dijelu Europe tijekom 8. st. pr. Kr. nije nametnuto ili doneseno kao
gotov konceptualni paket putem istonih utjecaja (kako god ih tumaili). M a
terijalna kultura nam govori da su te prom jene nastale unutar drutvenih
zajednica. Pojednostavljeno reeno, prom jene nisu nametnute prodorom s
Istoka, nego su nastale upravo kao reakcija na te kontakte i utjecaje.
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 1 U
Prizor gozbe na s itu li i/K u ffe r n a

u A ustriji, koja se d a tir ^ u 5. st.
pr. Kr., prikaz'uje veliko d o sto jn ika
koji sjedi z a v a lje n u stolcu dok ga
po slu u ju piem iz situle. Osim
m nogo m a te rija ln ih f cerem o n ijaln ih
e le m e n a ta g o zb o van ja p rik a z a n ih
n a ovoj situli. z a n im ljiv je detalj
' -m a n ji lik koji Stoji iza stolice
veliko d o sto jn ika, a odjeven je
potpuno isto (si. 5 5 ]
rana i pie, odnosno naini pripreme i konzumacija tih dobara
1 B
oduvijek predstavljaju vaan dio ljudskog ivota koji je predmet
prouavanja arheologije. Osim materijalne razine, veom a su vani

i drutveni i antropoloki aspekti pripreme i konzumacije hrane i
pia. Meutim, gozbovanje kao formalizirana zajednika konzumacija hrane
i pia odreene skupine ljudi izlazi iz sfere svakodnevnih aktivnosti i zauzima
znaajno mjesto u drutvenom i religijskom ivotu prapovijesnih zajednica.
Gozbovanje je univerzalna pojava koju nalazimo irom svijeta. Pojavljuje se
vjerojatno jo od eneolitika (Sherratt 1987.) i postaje sve znaajnije sa svoje
vrsnim klimaksom upravo u vrijeme eljeznog doba. Iako posredne tragove
nalazimo u gotovo svim zajednicama toga doba, najkompleksnije ili najvie
formalizirane varijante takvih obiaja nalazimo u visokorazvijenim, kasni
je pismenim sredozemnim civilizacijama. Zanimljivo je da su na Levantu, u
Grkoj i Italiji, ali i u kontinentalnoj Europi tragovi koji upuuju na razne
oblike gozbovanja izuzetno dobro dokumentirani u inventaru ratnikih
grobova u kojima se kombiniraju elementi kulta predaka i pogrebnih gozbi.
Unato injenici da na Sredozemlju postoji nekoliko formaliziranih varijanti
tog obiaja, gozbovanje je jasno definirano u svim elementima: ukljuuje mu
karce vie klase koji uz glazbu konzumiraju m eso i vino, a na neki je nain
povezano i sa smru i pogrebnim ritualom. Iako i u Grkoj i u Italiji obiaj
gozbovanja nije nov, preuzimanjem pojedinih elemenata levantskog marzeaha u tim zajednicama izrastaju njihove formalizirane verzije gozbi koje u
klasinom razdoblju poznajem o pod zajednikim im enom simpozij. M nogo
autora izjednauje levantski marzeah i grki simpozij, ali to, unato evident
nim slinostima i pojedinim zajednikim elementima, ipak nije mogue. S
druge strane, pojedini autori vide form alno definirane razlike izmeu grkog
simpozija (symposion) i italskog simpozija (symposium) (Nijboer 2012.).
Kako bism o mogli usporeivati i opisivati razliite vrste gozbovanja, tre
ba izdvojiti nekoliko kriterija, odnosno elemenata koje m oem o nai u svim
takvim obiajima. Osnovne usporedne kategorije gozbovanja m oem o ukrat
ko svesti na sudionike, materijalnu kulturu i sadraj. Osim arheolokih nala
za ija je interpretacija uvijek sloena i upitna, podatke o obiajima gozbova
nja nalazimo u oskudnim literarnim izvorima, prikazima na grkim slikanim
posudama i prizorima iz etruanskih oslikanih grobnica. Meutim, za nas je
najvaniji izvor situlska umjetnost.
SUDIONICI
U Grkoj je simpozij, kao form alno okupljanje uz ispijanje alkohola, re
zerviran iskljuivo za mukarce, ba kao to to jasno naglaava Hom er u Ilija
di i Odiseji. ene se pojavljuju iskljuivo u svojstvu posluge i zabavljaica i uvi
jek imaju perifernu, podreenu ulogu u odnosu na mukarce koji sudjeluju u
simpoziju. Na prostoru Italije situacija je malo drukija. Tijekom orijentalizirajueg razdoblja, odnosno starijeg eljeznog doba u cijelosti, zapaena je
istaknuta uloga ena u javnom ivotu. Shodno tom e, one sudjeluju i u gozba
ma, odnosno talijanskoj varijanti simpozija kao to nam to pokazuju plasti
ni ili slikani prikazi iz etruanskih grobnica. Iako u situlskoj umjetnosti
GOZBOVANJE
ene u prizorima gozbi posluuju mukarce, njihova je nonja u svim specifi

nim detaljima jednaka nonji ena prikazanih u kontekstima u kojima imaju
nedvojbeno visok status (si. 57). Isto tako posjednute mukarce na tim goz
bama slue i drugi mukarci, a razliite nonje tih mukaraca, kao i pokrivala
za glavu, upuuju na odreenu hijerarhiju (si. 56). Iako u situlskoj umjetnosti
nema jasno prikazanih ena koje ravnopravno sudjeluju u gozbama, stjee se
dojam da je haltatski prostor u tom smislu blii italskoj nego grkoj formi
simpozija. U kasnijim razdobljima etruanske kulture opada naglaena ulo
ga ena u javnom ivotu viih slojeva (barem u njegovoj drutvenoj dimenzi
ji), a upravo je to vrijeme kada se na sjeveru Italije i na podruju istonih Alpa
pojavljuje situlska umjetnost koja svoj procvat doivljava zapravo na samom
kraju haltatskog razdoblja.
Scena sa situle izVaa

(5. st. pr. Kr.) u kojoj sviraa na
gozbi nude piem iz situle ima
gotovo identinu paralelu na
situ li iz Providencea. Razlika
je u pokrivalim a za glavu koja
nose sjedei svira 1stojei
prom atra i u tome to na
potonjoj pie nudi ena. S
obzirom na to da su sjedili na
stolcim a i bili nueni piem, a
% odjea im se ne razlikuje od
drugih velikodostojnika, ini se
da i ovi svirai pripadaju elitnoj
skupini [si. 56]
MATERIJALNA KULTURA
Gozbu m oem o promatrati kao formalizirano zbivanje, poput predstave
u kojoj sudjeluje odreena skupina ljudi. U tom sluaju materijalnu kulturu
vezanu uz gozbe m oem o podijeliti u dvije osnovne kategorije. Jedno je sce
nografija koja definira prostor u kojem se gozba odvija i u kojem se sudionici
kreu i borave, a drugu skupinu ine rekviziti, odnosno predmeti kojima se
koriste sudionici gozbe.
]U prizoru gozbe na situ li

izVaa (5. st. pr. Kr.] ena
posluuje pie [slian
prizor nalazim o i na s itu li iz
Providencea]. M eutim, nonja
jasno ukazuje da je rije o
eni visokog statusa koja je
vjerojatno i sama aktivno
sudjelovala u gozbi (si. 5?]
Scenografija gozbe prostor i pokustvo

U Grkoj i vjerojatno Italiji relativno rani snaan proces formalizacije
gozbovanja u formu simpozija imao je i utjecaj na arhitekturu pa se u raz
vijenim kulturama Feniana, Grka i Etruana mogu identificirati prostori
posebno sagraeni za namjenu gozbovanja,

To nam svakako ukazuje na izuzetnu va
nost koju su takva zbivanja imala za lokal
nu zajednicu. Za razliku od Sredozemlja, na
podruju haltatskoga kulturnog kompleksa
jo nemamo takvih nalaza. Prikazi iz situlske umjetnosti daju naslutiti da su se barem
neke od gozbi odvijale unutar zatvorenih
prostora - vjerojatno u kuama pripadnika
elite ili objektima sagraenim specifino za
tu namjenu.
Osim prostora za gozbu, vaan dio sce
nografije za takve dogaaje bilo je i adekvat
no pokustvo. Iako postoje i raniji prikazi
mikenskih gozbi, veina autora se slae da se
grki symposion razvio iz eljeznodobnih obi
aja gozbovanja povezanih s kultom predaka
i ratnikim druinama. Sudionici tih gozbi su
sjedili dok se na prijelazu iz 8. u 7. st. pr. Kr.
na prostoru Grke nije pojavila kline, speci
fina lealjka koju esto vidimo na prikazima
razliitih eljeznodobnih i antikih gozbi.
Kline je bliskoistonog, vjerojatno levantskog porijekla, a u Grkoj se pojavljuje upra
vo u vrijeme kada orijentalna dobra - kako
materijalna tako i duhovna - imaju nagla
eni status prestinih dobara, to e kasnije
D Drveno prijestolje iz grobnice
kulminirati pojavom stila orientalizzante na irokom podruju Sredozemlja.
89 na nekropoli Lippi kod

Verucchija u Italiji datira se
u drugu polovicu ?. st. pr. Kr.
Prikazi na stolcu tumae se na
razliite naine, od ivota elite
do svadbenih sveanosti, ali
vano je uoiti injenicu da se
nalazi u enskom grobu i da
izgledom savreno odgovara
stolcima koji se pojavljuju na
prizorima situlske umjetnosti
(si. 58)
Pojava kline u kontekstu opreme za gozbu trag je istone koncepcije rituala

gozbovanja, ali i sam predmet predstavlja prestino dobro materijalnog po
rijekla koje se kao statusni simbol "izlae" prilikom gozbe. Italski se simpozij
od grkog obiaja ne razlikuje samo po rodnom sastavu sudionika, nego i po
scenografiji jer se uz kline i dalje upotrebljavaju stolci, odnosno prijestolja.
U homerskim prikazima gozbi nema lealjki pa su, ini se, sudionici sjedili, a
luksuzni stolci predstavljali su i dostojan dar ugledniku. Takvi su stolci bili i
dio bogatih grobnih inventara u Italiji, to potvruju i poznata bogato ukrae
na drvena prijestolja iz grobnica na nekropoli ispod Rocca Malatestiana kod
Verucchija (si. 58) (Gentili 2003.). Zanimljivo je da su dva od pet pronaenih
bili u enskim grobovima. Na razliitim prikazima situlske umjetnosti osobe
visokog statusa, ukljuujui ene, prikazane su na takvim prijestoljima, a i na
situlskim prikazima gozbi uglavnom nalazimo stoke, i u rijetkim sluajevima
lealjke, to je u svakom sluaju slinije italskom konceptu.
Posue
Koncept gozbovanja karakteristian je za zajednice u kojima ratnici do
miniraju drutvenom, a heroji mitolokom strukturom i vjerojatno je u svojoj
primitivnijoj formi predstavljao okosnicu eljeznodobne drutvene struktu-
GOZBOVANJE
re irom Europe. Najbolje ga ilustriraju brojni kompleti keramikog i bronanog posua kakve nalazimo u grobovima. Pritom treba biti oprezan jer je po
nekad teko razluiti pripadaju li posude u grobu pogrebnom ritualu koji su
provodili ivi pripadnici zajednice ili je rije o grobnim prilozima u uem
smislu koji su namijenjeni pokojniku za uporabu u zagrobnom ivotu.
U komplete za gozbu pripadaju posude za dranje, posluivanje,
mijeanje, pretakanje i ispijanje pia te posude za dranje i posluiva
nje hrane. Osim razliitih likovnih prizora, izuzetno vaan izvor za
ovu kategoriju materijalne kulture su grobni konteksti. Na prostoru
Sredozemlja postoje nebrojeni primjeri, pogotovo u italskim i grkim
grobnicama u kojima se nalazi cjelokupni inventar za gozbu. Meu
tim, izuzetne primjere nalazimo i na prostoru haltatskoga kulturnog
kompleksa, poput groba kneginje iz Vixa ili kneza iz Hochdorfa. Posue za
gozbu su oni rekviziti koji su svim sudionicima bili vidljivi i koji su bili izrav
no upotrebljavani tijekom cijele gozbe pa su bili izvrstan medij za prenoenje
razliitih poruka. Visoki status organizatora gozbe naglaavao se luksuznim,
esto uvezenim posudama od keramike ili bronce, ali ima primjera i
od dragocjenih metala. Takve komplete za gozbu, sastavljene od
uvezenih bronanih posuda, nalazimo i na Balkanu, primjeri
ce u grobu kneza iz Ilijaka (si. 59) (ovi 1987b, 591).
Iako su gozbeni kompleti imali naglaeno obiljeje pre
stinih dobara, ne smijemo zanemariti njihovu funkcionalnu
dimenziju koja je esto bila povezana i s vrstom alkoholnog pia koje se na
gozbi konzumiralo i s nainom njegove priprave. Dok je na prostoru Grke
i Italije dominiralo vino, na prostoru sredinje Europe mnogo su uobia
jenije bile razliite vrste piva i medovine jer se vino smatralo luksuzom
i na neki nain samo po sebi prestinim dobrom. O tome koliko su elite
kontinentalnih zajednica cijenile vino, govori i vjerojatno pretjerani podatak
Diodora Sikulskog koji navodi da e plemenski poglavari zajednica na sjeveru
zamijeniti roba za vr vina (Diodor Sikulski V, 26). Upravo ti vrevi", od
nosno vjerojatno amfore u prenesenom smislu (odnosno nerazmjerno male
koliine iz perspektive antikog pisca), markiraju mjesta gdje su se takve raz
mjene mogle odvijati. Jedan od najboljih primjera je Vix, odnosno utvreno
sredite Mont Lassois za koje se upravo na temelju goleme koliine nalaza
masalijskih amfora pretpostavlja da je bilo distributivni centar za izvoz vina
u mona haltatska sredita u sredinjoj Europi. Meutim, rije je i o mjestu
gdje Seina postaje plovna, to ga ini prirodnim voritem trgovakih puto
va, a samim time i mjestom bogate i dinamine razmjene dobara kako izme
u kontinentalnih zajednica kasnog haltata tako i sredozemnih kultura, u
prvom redu Grke, putem Masalije. Trgovaka aktivnost na toj razini sigur
no je zahtijevala m nogo pregovora i sklapanja poslova, koji su se vjerojatno
odvijali tijekom gozbi, to je moglo poticati veliku konzumaciju vina na tom
Knez iz Ilijaka (tu m u l II,

grob 1] datira se na kraj 8. ili
poetak ?. st. pr. Kr. i n a js ta riji
je kneevski grob na Glasincu
(Bosna i H ercegovina]. Osim
ratnike kom ponente koju
naglaavaju knem ide, toke
na prsim a, ukraeni brus i
kara k te ris ti n i glasinaki
ma, vano je uoiti i bogati
kom plet za pie koji se sastoji
od nekoliko uvoznih bronanih
posuda (si. 59]
podruju. Kroz takvu aktivnost lokalna zajednica morala je doivjeti vrtoglav

uspon, o emu svjedoe i istraivanja na M ont Lassoisu, a o gozbama govori
i inventar grobnice kneginje iz Vixa (si. 60) s nadaleko poznatim kraterom
(Arnold 1999., 71-93). Vanost vina kao prestinog dobra u obiaju gozbovanja u kontinentalnoj Europi s vremenom raste, to se odraava u gozbenim
kompletima koje nalazimo u grobovima elite, a koji tijekom mlaeg eljez-
nog doba sve ee ukljuuju i velik

broj amfora razliitog porijekla (Craven 2007.).
Jedna od osnovnih razlika u na
inu serviranja vina jest pije li se vino
razrijeeno s vodom ili u istom obli
ku. Naelno se navodi da su Grci vino
mijeali s vodom dok su ga druge za
jednice konzumirale u istom obliku.
Takvu praksu trebali bi odraavati i
kom pleti posua za gozbu u funk
cionalnim oblicima koji omoguuju
mijeanje vina i vode, odnosno fi
nalnu pripremu pia za konzumaciju
na samoj gozbi. Meutim, vino se za
gozbu pripremalo i na druge naine
pa se jo od Ilijade i Odiseje spominju
razliiti dodaci vinu poput meda, pa
ak i sira i luka (Sherratt 2004., 327328). U homerskim opisima gozbi
izuzetno su rijetke reference na do
davanje vode u vino, ali je uobiajeno
ritualno pranje prije gozbe i esto se
spominju veom a luksuzne posude
za ispijanje pia koje su bile osob
no i dragocjeno vlasnitvo pojedinih heroja - primjerice, N estorov pehar ili
Grke i etruanske posude

iz pribora za gozbu kneginje
iz Vixa, koji se datira oko 50G.
pr. Kr., pokazuju da nadaleko
poznati krater nije u grobu
samo zbog svoje veliine ili
egzotinog porijekla, nego je
dio pomno biranog kompleta
za gozbu koji se sastoji od
skupocjenih uvoznih posuda
(si. 6 0 ]
Ahilejev zlatni pehar (JZ. 11.632-635) ili dar Spartanaca kralju Krezu (Her.
Hist. 1.70). S druge strane, na podruju haltatskoga kulturnog kompleksa
sredinje mjesto u kompletima posua pripada upravo posudam a za mijea
nje, odnosno pripravi pia za gozbu. Krater iz Vixa nije samo prestina uvo
zna posuda vrhunske kvalitete izrade koja predstavlja prestini predmet par
excellence, nego je rije i o najveoj bronanoj posudi u grkom svijetu uope,
koja je imala zapremninu od 1200 litara, a sluila je upravo za pripremu vina
za gozbu to potvruje i poklopac koji ima funkciju cjedila. Sama veliina te
posude ukazuje i na golemu koliinu vina, drugog prestinog dobra kojim su
moni vladari Mont Lassoisa oito u obilju raspolagali.
Situle su takoer posude koje su sluile za pripremu i posluivanje pia (si.
61). Nalazimo ih irom haltatskog svijeta u keramikom i bronanom obliku.
Osim po materijalu, situle se razlikuju i po nainu ukraavanja, ali i dimen
zijama. Situle iz kneevskih grobova u Kleinkleinu dimenzijama viestruko
nadmauju situle s podruja sjeverne Italije i jugoistonih Alpa i vrhunski su
ukraene u situlskom stilu. I keramike situle m ogu biti ukraene bronanim
avliima ili na neki drugi nain. Ako promatramo gozbe prikazane na situlama, na njima se situla pojavljuje kao jedan od sredinjih rekvizita i figuralno
ukraene primjerke na stvarnim gozbama m oem o promatrati kao svojevr
snu sliku u slici. O semantikom sadraju prikaza na situlama bit e rijei u
sljedeim poglavljima. Ovdje svakako treba rei da figuralno ukraene situle
nadilaze temeljnu, funkcionalnu ulogu i ulogu ekskluzivnih, katkad uvoznih
118 1 KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
GOZBOVANJE
prestinih predmeta. U sluaju gozbe koja uk
ljuuje pripadnike drugih zajednica, situle s
prikazima mitolokih i drutvenih koncepata
koji su razumljivi svim sudionicima vizualnom
komunikacijom premouju jezine barijere i
uspostavljaju temeljnu platformu zajednikih
vrijednosti, to je osnova za uspjenu komuni
kaciju. Na slian nain uspostavljaju i osnau
ju identitet elite unutar vlastite zajednice. Ve
su samo porijeklo i vrijednost posude govorili
mnogo o onom e tko ju je posjedovao, a sadr
aj figuralnih prikaza, ako su posude bile ukra
ene na taj nain, pruao je dodatnu potporu
iskazivanju pripadnosti odreenom kulturnom
okruenju i elitnoj skupini unutar zajednice.
U grobu iz Hochdorfa sredinja posuda
kompleta za gozbu bio je bronani kotao gr
kog porijekla (vjerojatno iz neke od radionica
u junoj Italiji, moda Tarant), ukraen lavovi
ma, u kojemu je pronaena zlatna plitica vje
rojatno u funkciji grabilice (si. 62). Na zidu je
visjelo devet rogova za pie: osam manjih jed
nake veliine i jedan veliki i bogato ukraen.
Na kolima je bilo devet tanjura i tri zdjele. Iako
je knez bio poloen na kline i bronani kotao
je nesumnjivo grkog porijekla, u njemu su pronaeni tragovi polena i voska
koji pokazuju da je sadravao visokokvalitetnu medovinu. I rogovi kao posu
de za ispijanje pia odgovaraju kontinentalnoj tradiciji i medovini.
Na podruju istonoga haltatskog kruga ne moemo biti sigurni koja
pia su se sluila na gozbama, ali kao posude za ispijanje pia koristile su
se plitice i alice koje esto pronalazimo i u grobovima. Od ostalih dijelova
kompleta za pie treba spomenuti kutlae za grabljenje koje se esto vide na
prikazima na situlama u kombinaciji s velikim posudama za mijeanje pia na
visokim nogama ili tronocima. Tome je vjerojatno sluio i etruanski trono-
Situla iz Vaa, koja se datira

u sredinu 5. st. pr. Kr., ubraja se
meu najpoznatije spomenike
situlske umjetnosti uope.
U gornja dva figuralna friza
nalazimo prikaze iz ivota elite
onog vremena, dok u donjem
frizu u suprotnom smjeru
koraa niz rogatih ivotinja
(si. Gl]
ac iz bogatoga groba na Kandiji u Novom Mestu (Gabrovec 1968.). Iz groba

22 tumula III na Kapiteljskoj njivi u Novom Mestu dolazi i bronano cjedilo
s dugim tordiranim drkom, takoer etruanskog porijekla (Kri 1997a, 2831, 68-69, T. 51), koje je vjerojatno imalo ulogu u pripremi pia. Ovdje treba
spomenuti i rijetke primjerke keramikih askosa o kojima e kasnije biti vie
rijei, a koji, ini se, imaju vanu ulogu u gozbenim kompletima koje nalazi
mo u grobovima monika istonoga haltatskog kruga. Ostaje otvoreno pita
nje jesu li ti kompleti namijenjeni ritualnim ili kompetitivnim gozbama, kao
i ona mnogo dublja dvojba: koliko je opravdano razdvajati te dvije kategorije.
Na prostoru Hrvatske daljska skupina s golemim brojem keramikih po
suda u grobovima moda najbolje ukazuje na vanost koncepta gozbovanja
tijekom starijeg eljeznog doba, ali treba biti oprezan i ne zamijeniti mnogo
recipijenata nama nepoznatih grobnih priloga za istinske komplete za goz
bu. Upravo o tome e u kasnijim poglavljima biti vie rijei. U haltatskim
kontekstima moda najbolje primjere nala

zimo na prostoru kaptolske skupine. Pod
tumulom VI na nekropoli emernica u
Kaptolu pronaena je grobna cjelina
u kojoj se istiu dvije keramike situle i keramika cista. ini se da je
rije o pokuaju oponaanja sku
pog i rijetkog metalnog uzora, ali
isto tako posredno pokazuju da je
koncept gozbovanja, u manje ili
vie kanonskom obliku, inkorpori
ran u lokalnu drutvenu strukturu.
Drugi vrijedan keramiki komplet
pronaen je pod tumulom XII na istoj
nekropoli. U njemu se nalaze askos s
drcima u obliku bovida, tri identina
velika lonca s malim drkama i par kerami
kih upljih tronoaca za koje nema parale
le u haltatskom svijetu. Iako oblikom nogu i
elementarnom funkcijom podsjeaju na grke i
etruanske bronane primjerke, oito su izraeni lo
kalno, bez namjere neposrednog oponaanja. U ovom sluaju treba postaviti
Kotao iz Hochdorfa [pol.

G. st. pr. Kr.) vjerojatno potjee
iz neke od grkih radionica
u junoj Italiji i predstavlja
sredinji dio kompleta za pie
u koji treba ukljuiti devet
rogova za pie (osam manjih
i jedan veliki] te zlatnu pliticu
za grabljenje. U kotlu je bilo
pie nainjeno na bazi meda,
vjerojatno medovina (si. 62)
pitanje jesu li ti oblici, uz funkcionalnu vrijednost unutar kompleta za gozbu,

imali i religijsku i simbolinu dimenziju kakva se uz njih vezuje u sredoze
mnim kulturama.
esto spominjani kneevski grob pod tumulom 6 na kaptolskoj nekropo
li Gradci sadravao je jednu neukraenu bronanu situlu i ak 26 keramikih
posuda, meu kojima su devet plitica, jedna zdjela na nozi, dvije zdjele, etiri
alice i deset lonaca. Rije je o dosad najbogatijem inventaru posuda, a alice
i situla daju naslutiti da barem dio njih pripada kompletu za posluivanje
i ispijanje pia. Meutim, za temu ovog poglavlja najzanimljiviji je tumul
XI na nekropoli emernica. Na alost, nalazi iz tog groba jo su u postupku
konzervacije, ali ve moemo rei daje komplet za gozbu iz tog tumula sadr
avao, izmeu ostaloga, nekoliko posuda ukraenih metalnim ukrasima, tri
keramike situle, tri zdjele na nozi, dva lonca na upljim nogama, alicu, mali
askos i kernos (Potrebica 2008b).
Pribor za priprem anje hrane

Upravo u spomenutom kaptolskom tumulu XI na emernici povrh dijela
bogatog kompleta pronaeno je i nekoliko eljeznih ranjeva s uicom. Pred
meti poput ranjeva, rotilja ili prijeklada veu se uz pripravu hrane, ali su
ujedno i statusni simboli.
Meso se, naime, smatralo tee dostupnom hranom koju su si u redovitoj
prehrani mogli priutiti samo najvii slojevi. Najekonominije pripremanje
hrane je kuhanje jer su se uz meso mogle pripremiti i razne druge namir
nice, ime se poveava koliina hrane i brzina pripreme. ini se da je to bio
i standardni nain pripreme hrane za gozbe u mikensko doba. Meutim, u
GOZBOVANJE
eljezni ranjevi na
keramikim posudama iz
tumula XI na nekropoli Kaptolemernica predstavljaju
jedinstven takav nalaz na
nalazitima oko Kaptola i
jedan od najveih takvih
kompleta na prostoru istonoga
haltatskog kruga. Poloeni su
preko lonaca na nozi i drugih
posuda koje imaju paralele
na prostoru Dolenjske, a ovaj
nalaz predstavlja upravo
krajnju istonu toku podruja
rasprostiranja ovog tipa [si. 63]
g |r
M i'
Homerovo se vrijeme stvari mijenjaju. Meso je, dakako, poeljna hrana za

heroje i glavno jelo na gozbi, a priprema se u istom obliku na rotilju i ranju
i u najveem broju sluajeva za to su zadueni sami sudionici gozbe. Metalni
ranjevi pojavljuju se na Cipru u bronanom obliku u 11. st. pr. Kr., a ubrzo
ib nasljeuju eljezni primjerci kakve od 10. st. pr. Kr. nalazimo na prostoru
Egeje, to ilustriraju i grobovi iz Lefkandija iz 9. st. pr. Kr. (Sherratt 2004.,
306-308, 312-313).
Pojava ranjeva relativno je esta u Italiji i obino se u tim grobnim cje
linama nalaze i ostaci ivotinja, ali zanimljivo je da je najstarija cjelina s ra
njem u Italiji enski grob 132 s nekropole Castel di Decima koji se datira
oko 825. pr. Kr. (Nijboer 2012.). U istonom haltatskom krugu ranjevi se
pojavljuju u dva osnovna oblika: s drkom u obliku uice ili s trapezoidnim
drkom. Na ovom podruju nisu ni priblino tako esti kao u Italiji - ima ih
tek nekoliko desetaka i pojavljuju se iskljuivo u mukim grobovima visokog
statusa, primjerice u Strettvvegu, Gornjoj Radgoni, Frogu, Hallstattu ili Waisenbergu gdje su pronaena tri ranja u kombinaciji s grabilicom i cjediljkom
(Teran 1990., karta 5; Egg 1996., 139-151; Gleirscher 2009.). Zbog toga je
jo vaniji pronalazak najmanje pet eljeznih ranjeva s drkom u obliku ui
ce u tumulu XI na kaptolskoj nekropoli emernica (si. 63), koji je sadravao i
bogati komplet posua, ali ne i oruje (Potrebica 2008b).
Ostali predm eti

Na situlskim prikazima gozbovanja u rukama sudionika esto vidimo i
neke druge predmete koji na neki nain odreuju situaciju gozbovanja ili go
vore o identitetu, odnosno statusu osobe koja ih dri. U tu drugu skupinu
pripadaju lepeze koje, osim na situlskim prikazima, nalazimo i na etruanskim freskama. Lepeze i suncobrani se kao dio orijentalizirajueg utjecaja po
javljuju na prostoru Etrurije ve u 7. st. pr. Kr. i o tome svjedoi niz nalaza u
B Grobnica Nerke Trostiaie

pronaena je u Esteu kod
Padove. Meutim, svojim
oblikom i sadrajem predstavlja
reminiscenciju bogatih
etruanskih grobnica na iju
se tradiciju oito poziva ova
bogata pripadnica trgovake
elite s poetka 3. st. pr. Kr. U
izuzetno bogatoj grobnici nalazi
se i bronana sjedalica, jedan
od posljednjih primjera situlske
umjetnosti (si. G4)
k-.v
:.L '
v ifc .
/
, *
> . ,
&
bogatim grobovima (si. 64). Meutim, iako se u literaturi najee povezuju

sa enama, njihova rodna atribucija ni izdaleka nije tako jasna. Na etruanskim freskama nalazimo ih u prizorima gozbi i zabava, ali u rukama sluga
(primjerice, freska iz Grobnice titova iz Tarkvinije). U nadaleko poznatoj
Grobnici lepeza u Populoniji nalazimo bogato ukraene primjerke od bronce
i bjelokosti. Meutim, ta grobnica sadri najmanje etiri ukopa u razdoblju
od sredine 7. do sredine 6. st. pr. Kr., a medu vie od 340 priloenih predme
ta istaknutu ulogu imaju i bogati prilozi obrambene opreme ratnika, poput
korintskih kaciga i oklopa. Ve i sama injenica da su lepeze bile ukljuene u
ogranien izbor predmeta koji se pojavljuju u prizorima gozbovanja u situlskoj umjetnosti govori nam da je rije o predmetima koji su imali vrijednost
statusnih simbola, Stoga podatak da ih najee nalazimo u rukama mu
kih sudionika tih gozbi, koji uglavnom sjede na visokim stolcima o kojima je
ve bilo rijei, sugerira da lepeze u ovom sluaju predstavljaju statusnu, a ne
rodnu odrednicu. Iako ti predmeti vjerojatno nisu bili tako esti na prostoru
istonoga haltatskog kruga, ne smijemo ih zanemariti kao motiv koji je u
situlsku umjetnost prenesen s italskog prostora. Na to nas upuuje i nekoliko
primjeraka koji potjeu iz Picuga, kao i nekoliko primjeraka iz nezakcijskih
grobnica u Istri (Mihovili 1980.).
Zanimljivo je da u ve spomenutoj Grobnici lepeza, kao i u jo dvadesetak
grobnica na podruju Italije s mukim pokojnicima visokog statusa koje se
datiraju u 8. i 7. st. pr. Kr., nalazimo i bronani ribe (Ridgway 1997., 334335). Jo Homer opisuje kako se ribe koristi u pripravi kukedna, pia kojemu
se pripisuju udesna, ak i medicinska svojstva, a koje se sastoji od mjea
vine vina, ribanog sira, meda i malo jemene krupe. U Ilijadi ga Hekamea
pripravlja za Nestora koji ugouje Mahaona i Patrokla (17. 11.628-643). U
tri ratnike grobnice na Lefkandiju nalazimo i bronane ribee ija se pojava
u Eubeji datira u 9. st, pr. Kr. pa se ini da su na prostor Etruana dospjeli
kontaktima s Eubejcima koji su tu traili rude (Nijboer 2012.).
GOZBOVAIUE
SADRAJ GOZBI
Iako nemamo adekvatnih opisa haltatskih gozbi, na osnovi nekoliko
imbenika, meu kojima su najvaniji sadraj grobova i situlska umjetnost,
m oemo izdvojiti nekoliko sigurnih kategorija.
Jelo
Teko je sa sigurnou rei koliko je jelo bilo formalni dio gozbi istonoga
haltatskog kruga, ali skloniji smo tvrditi da je barem u svojoj elitnoj inaici
bilo blie italskim gozbenim obiajima onoga doba, nego grkom formalnom
simpoziju, to u naelu znai da se uz pie u takvim prigodama sluila i hrana.
Iako nemamo izravnih dokaza, pa ak ni na situlskoj umjetnosti nije jasno
vidljiva konzumacija hrane, iznimno bogati simpozijalni kompleti u grobovi
ma haltatskih velikodostojnika sadre i elemente za pripravu i posluivanje
hrane, poput posua ili ve opisanih ranjeva.
Pie
Zajedniko ispijanje alkoholnih pia sredinji je dio svake gozbe, a za haltatske gozbe m oemo ustvrditi da se, za razliku od grkih ili etruanskih
obiaja tog doba, pije u sjedeem poloaju. Prema situlskim prikazima, ini
se da je pie pripravljeno u situlama ili drugim posudama, a zatim u situlama
noeno od jednog do drugog sudionika gozbe. Iz zajednike posude pie se
grabilo alicama ili zaimaama. Na taj je nain situla (ili njezin ekvivalent)
kontinuirano kruila meu sudionicima gozbe i kao sredinji element po
sluivanja bila u sreditu panje. Kao to smo ve utvrdili, sadraj grobova i
situlski prikazi upuuju na to da se pie ispijalo neposredno iz zaimaa ili iz
plitica i alica. Za razliku od pojedinih sredozemnih konteksta, nema luksuz
Spaljene jabuke iz grobne

komore tumula 14 na nekropoli
Kaptol-Gradci zasad su jedini
nalaz ove vrste i predstavljaju
izravan dokaz da je to voe
imalo znaajnu ulogu u ivotu
(a moda i vjerovanjima]
eljeznodobnih zajednica na
ovom prostoru (si. 65)
nih pehara i posuda za poslui

vanje koje bi mogle pripadati
pojedinim uzvanicima i na taj
nain im omoguiti da uu u
svojevrsno natjecanje u luksu
zu s prireivaem gozbe. Cesti
su i prikazi osoba koje iz zajed
nikih posuda posluuju pie
sudionicima gozbe koji sjede,
to znai da aktivnostima na
gozbi u najveoj mjeri upravlja
organizator dok uzvanici imaju
znatno pasivniju ulogu.
Koliina i dinamika ispi
janja ostaje nepoznata i vjero
jatno uvelike ovisi o tome koja
su se pia posluivala. Oskudne
spoznaje kojima raspolaemo
upuuju nas na cijeli dijapazon
od raznih varijanti piva do vina koje je, kao to znamo na primjeru Vixa i
prema antikim izvorima, bilo veoma cijenjeno na prostoru sredinje Europe.
Ne smijemo zaboraviti niti medovinu koju imamo dokumentiranu u nekoliko
sluajeva, ukljuujui i najpoznatiji kotao iz Hochdorfa. Nije iskljueno da
su na takvim gozbama konzumirali i druga alkoholna pia. Meutim, treba
imati na umu da je unato nepobitnom koritenju mnogih vrsta divljeg voa
poput jabuka, za to imamo neposredne dokaze u tumulu 14 na kaptolskoj
nekropoli Gradci (si. 65), teko dokazati i da su bile koritene za proizvodnju
alkohola jer je kod plodova tih vrsta zbog relativno male koliine eera bilo
veoma teko izazvati fermentaciju. S druge strane, neki alkoholni pripravci
moda su ukljuivali i biljke koje su same po sebi imale omamljujua ili halucinogena svojstva (Milievi Brada 2000., 68-73).
Glazba
Na gotovo svim situlskim prikazima zastupljeni su i glazbenici koji svi
raju na razliitim icanim i puhakim instrumentima - veinom lirama i siringama. Iako su lire, a uvjetno i siringe, veoma pogodne za praenje pripo
vijedanja ili recitala, prizori nam daju naslutiti da su svirai sudionici gozbe
najvieg statusa jer se prikazuju s luksuznim pokrivalima za glavu (od eira
do kaciga), najee su posjednuti na stolce ili lealjke i esto su prikazani
kako ih se nudi piem. Osim u rijetkim prizorima kada su u procesiji (situla iz
Welzelacha), u najveem broju sluajeva izgleda kao da se natjeu u sviranju,
a na to ukazuju i primjeri kada je izmeu njih vidljiva nagrada u obliku luk
suzne posude poput situle iz Providencea (Luke & Frey 1962., T. 64, 76, Beil
1) (si. 66). Ovdje treba rei da sva novija istraivanja prapovijesnih glazbala
i glazbe polaze od injenice da je u ono vrijeme percepcija glazbe bila mnogo
drukija nego danas i da melodinost zvukova i funkcija zabave vjerojatno
nije bila primarna, nego su znatno naglaeniji bili aspekti vezani uz religijske
Prikaz sviraa na situli
iz Providencea pokazuje da
su se tijekom gozbi odvijala
i svojevrsna sviraka
nadmetanja. Situla koja se
uva u Providenceu u SAD-u
vjerojatno potjee iz okolice
Boiogne i datira se u sredinu
5. st. pr. Kr. (si. GG)
predodbe. To moemo rei i za ples koji se na situlskoj umjetnosti pojavljuje

u jednom primjeru enskog para koji plee izmeu dva glazbenika na situli iz
groba 2a na nekropoli Preloge na Magdalenskoj gori (Tecco Hvala & Dular &
Kocuvan et al. 2004., Pril. 2). Poseban status tih ena je naglaen i njihovom
neuobiajenom odjeom, odnosno suknjama izrezanim s prednje strane koje
se pojavljuju samo na ovoj situli. Treba spomenuti i teze kako su maevaoci
na kolima, prikazani na naslonu kline iz kneevskoga groba u Hochdorfu,
katkad interpretirani kao plesai nekog ratnikog plesa (poput dananje mo-
60ZB0VANJE
reke ili kum panije). Ne sm ijem o zaboraviti da u nekim tradicijskim kultura
ma, p o g o to v o na Istoku (primjerice u Indiji), ples i danas ima strogu seman
tiku strukturu i izrazito narativni karakter.
O dgovor na pitanje zato na podruju haltatskoga kulturnog kompleksa
nem am o nalaza takvih instrum enata, iako su oito bili vaan dio materijal
n og konteksta i sam og sadraja gozbe, gotovo sigurno lei u materijalu od
kojega su bili izraeni. Vjerojatno se najvie koristilo drvo, uz veoma malo
m etalnih dijelova, i to vjerojatno sam o ica. Na to nas upuuje i poznati na
laz drvene siringe sa sam og poetka ranoga bronanog doba (raiokarbonska datacija sm jeta je u 22. st. pr. Kr.), koja je 2003. pronaena u mjestu
W icklow blizu istone obale Irske ( 0 Dwyer 2004.).
Igre
K om petitivnost kao vanu dimenziju gozbe, osim glazbe, zasigurno su
potencirale i razliite, uvjetno reeno, sportske igre. Najbolji primjer i jedan
o d univerzalnih prizora u situlskoj umjetnosti je prizor borbe akaa s ute
zima u obliku buica (si. 67). G otovo uvijek su prikazani goli, s izuzetkom
pojasa, i gologlavi, a bore se za luksuznu posudu ili kacigu. Neki smatraju da
nije rije o akanju u najuem smislu, nego je cilj bio izbaciti buice iz ruku
protivnika (Turk 2005., 37). Kao i kod glazbenika, zanimljivo je pitanje iden
titeta tih natjecatelja. Zanimljivu sugestiju prua nam situla iz Providencea
gdje u prizoru borbe ispod akaa vidimo sloenu odjeu s pokrivalima za
glavu koja su identina onima koje nose svirai na istoj situli (Luke & Frey
1962., T. 6 3 ,7 5 , B e ill).
Simplegma
Prikazi snoaja koji se pojavljuju u situlskoj um jetnosti izrazito su
form alizirani i iako se esto odvijaju u javnosti, pa i u kontekstim a koji
B Prikaz boksaa na pojasnoj

kopi iz groba 4G pod tumulom
ii na nalazitu Preloge kod
Magdalenske gore u Sloveniji
datira se u drugu polovicu 6. ili
na poetak 5. st. pr. Kr. Rije je
o jednom od najeih prikaza
u situlskoj umjetnosti, a ovaj su
put prikazani kako se bore za
kacigu koja se nalazi izloena
izmeu njih (si. 67)
bi m ogli upuivati na gozbu, vjerojatno imaju m nogo vie religijsku, nego

drutvenu funkciju. Stjee se dojam da te ene nikako nisu hetere ili slu-
kinje koje slue za zabavu sudionika gozbe, nego ene koje su na istoj
statusnoj razini kao i mukarci pa je vjerojatnije rije o ritualu plodnosti
koji se obavlja moda i tijekom ritualne gozbe. Iako je ovakvo tumaenje
sasvim spekulativno, na to bi m ogao upuivati i prizor oraa koji se esto
nalazi na istim situlama, o emu e vie rijei biti kasnije. U svakom slu
aju, ako je taj in dio ritualne gozbe, onda m oem o govoriti o tome dana
prostoru haltatskoga kruga prisutnost ena visokog statusa na gozbama
(barem onim visokoformaliziranim) nije bila sam o doputena i poeljna,
nego na neki nain i neizostavna.
Trgovina i razm jena

Formalna okupljanja ratnika oko gozbe ojaavala su, ako ne i stvorila,
elitu eljeznodobnih zajednica koja je u tim prigodam a naglaavala svoj
ekskluzivitet unutar vlastite zajednice i vjerojatno definirala unutarnje
ustrojstvo vladajueg sloja. Istovrem eno su kontakti izm eu razliitih
zajednica, koji su se na razini viih slojeva vjerojatno odvijali najee
upravo tijekom gozbi, omoguavali kulturni transfer, ali i razmjenu doba
ra izmeu susjednih ili udaljenih podruja. ini se da sudionici tih goz
bi tijekom pregovora nisu samo definirali, nego i kvantificirali razmjenu
izmeu svojih zajednica. 0 tome m oda najbolje svjedoi grobnica 79 s
groblja Toumba na Lefkandiju u grkoj Eubeji. U toj grobnici, osim oruja
(ma, koplje, strijele) i osobnih ukrasa (naunice), nalazim o i predmete
vezane uz gozbovanje (posude za pie, jelo i mirisna ulja) te jasne indika
tore trgovake djelatnosti (komplet levantskih utega i cilindrini peat)
(Popham & Lemos 1995., 151-157).
Prie i tovanje predaka

Jedan od vanih elemenata tijekom gozbi bilo je prianje pria. Ako je
rije o kontaktu izmeu dviju skupina koje pripadaju razliitim zajednicama,
to je u neku ruku bio pandan razmjeni darova. Za lokalnu elitu to je znai
lo stjecanje ekskluzivnih i egzotinih spoznaja, ideja, m oda i tehnologija o
prostorima koji su daleko izvan njihova fizikog dosega. Na taj bi nain unu
tar svoje zajednice uvrstili elitni status ba kao to bi to uinili stjecanjem
i pokazivanjem prestinih dobara. Stoga se prepriavanjem tih pria unutar
lokalne skupine na neki nain distribuiraju steena nematerijalna dobra. Na
isti se nain oivljava i uvruje vlastita tradicija. U nedostatku pisma usme
na je predaja, potpomognuta vizualnim poticajima poput situlske umjetno
sti, bila jedini nain za stvaranje vrste tradicije, nune za stabilne drutvene
odnose. Na toj tradiciji i kontinuitetu morao se temeljiti i sustav prijenosa
moi izmeu generacija, odnosno odranje elitne skupine na elu drutve
ne zajednice tijekom vremena. Tu m oem o traiti pokretaki mehanizam
haltatske herojske tradicije koja je vjerojatno bila ukorijenjena u tovanju
predaka, koje se na najbolji nain m oglo manifestirati upravo tijekom gozbi
i pogreba.
GOZBOVANJE
ULOGA GOZBE
Gozbovanje je gotovo uvijek imalo dvostruku ulogu: drutvenu i kompetitivnu, kao i religijsku odnosno rtvenu. Taj je obiaj bio okosnica eljeznodobne drutvene strukture u Europi, ali je istovremeno imao i veoma
vanu ulogu u ratnikoj i herojskoj dimenziji eljeznodobne religije kako na
podruju haltatskoga kulturnog kompleksa tako i junije, na Balkanu i Sre
dozemlju. Posredno, gozbovanje u svojoj ritualnoj ulozi odraava boanske
gozbe i ilustrira proces kojim su pripadnici elita eljeznog doba postajali blii
boanstvima. Konceptualna kategorija heroja nastaje kao rezultat promjena
u drutvenoj i mitolokoj strukturi koje su zahvatile prostor sredinje Europe
pri kraju bronanog doba. Heroji su slini bogovima, a kroz ceremonijalne,
visokostrukturirane gozbe m oni ratnici odraavaju mitoloke gozbe heroja
i bogova.
Gozbe su bile izuzetno vane i pri uspostavi i odravanju stabilnosti
drutvene strukture kako na prostoru Sredozemlja tako i u eljeznodobnim
zajednicama Balkana i sredinje Europe. Izmeu ostaloga, gozbe su pruale
drutveni okvir, svojevrsnu pozornicu na kojoj se odvijala razmjena darova.
Ono to razmjenu darova u osnovi razlikuje od obine razmjene (a poslije
i trgovine) jest da dar ne podrazumijeva uzvrat iste vrijednosti. Meutim,
primanje dara stvara i nedefiniranu obvezu uzvraanja darivanjem. Na neki
nain postoji oekivanje da se na primljeni dar treba (a u nekim sluajevima
i mora) uzvratiti darom ija je vrijednost unutar zajednice jednaka ili vea
od one primljene. Takav reciproni dar moe se sastojati od materijalnih do
bara i u tom je sluaju uvijek rije o veoma vrijednim i/ili prestinim dobri
ma, ali i od adekvatne usluge ili povlastice. Sve dok se drutvena vrijednost
razmijenjenih darova ne izjednai (to je praktiki nemogue), obje strane
u tom odnosu svjesne su postojanja odreene drutvene obveze. Takav pri
jenos drutvene odgovornosti stvorio je strukturu koja se uvelike oslanjala
na sustav drutvene dunosti i razmjene darova. Motivacija za takvu aktiv
nost poiva na dva osnovna naela. Razmjena darova izmeu elita razlii
tih zajednica igrala je vanu ulogu pri uspostavi i u upravljanju odnosima
izmeu tih zajednica, to se moglo primijeniti i na sustav lanane trgovine.
Slian je sustav bio uinkovit i unutar pojedinih zajednica gdje je sudjelovanje
na gozbi povlailo drutvene obveze koje su mogle varirati od proizvodnje
i dobavljanja odreenih lokalnih dobara ili proizvoda, preko sudjelovanja u
radovima vanim za zajednicu, poput podizanja ili odravanja putova i for
tifikacija, do uea u ratnim pohodima. Mnogi antiki izvori dokumentira
ju postojanje takvih sloenih sustava razmjene darova, poput onoga koji se
u Grkoj nazivao Kei/urjXia. Slini drutveni mehanizmi poput gozbovanja i
razmjene darova pruali su onaj inicijalni zajedniki nazivnik koji je elitama
kasnoga bronanog i starijeg eljeznog doba omoguavao komunikaciju na
golemom prostoru izmeu Baltika i Sredozemlja. Sloena mrea kontakata,
koja je povezivala zajednice starijeg eljeznog doba na Balkanu, markirana
je distribucijom prestinih predmeta u elitnim grobovima koje nalazimo uz
sredita pojedinih kulturnih skupina. Ti predmeti su najee obrambeno
oruje, kompleti ili pojedinane bronane posude i predmeti ili poluproizvodi
nainjeni od dragocjenih materijala poput zlata ili jantara. Koncentracija dra-
gocjenosti u rukama male elitne skupine omoguava im potpunu kontrolu

nad distribucijom tih dobara meu drugim pripadnicima njihove zajednice,
to na neki nain osnauje postojeu strukturu moi unutar zajednice kojom
upravljaju. U tom su kontekstu kompleti bronanog posua imali dvostruku
ulogu. Bili su predmet razmjene darova izmeu pojedinih zajednica, a isto
vremeno su sluili kao demonstracija moi unutar zajednice zahvaljujui sre
dinjoj ulozi u gozbama, to je imalo drutvene implikacije o kojima je ve
bilo rijei.
Obrambeno oruje takoer pripada u kategoriju predmeta s veom dru
tvenom, nego uporabnom vrijednosti, Poetkom starijeg eljeznog doba na
prostoru haltatskoga kulturnog kompleksa i Balkana kacige, titovi, oklopi i
knemide bili su bez sumnje ekskluzivni dijelovi ratnike opreme. Za ratnike
elite, koje su dominirale tim visokohijerarhijskim drutvima, takvi su pred
meti bili idealni pokazatelji statusa. Dobar primjer za to je distribucija kaciga
druge faze grko-ilirskog ili korintskog tipa. Iako su proizvedene u Grkoj,
nekoliko ih je pronaeno u sreditima komunikacijske mree na Balkanu, a
najsjeverniji primjerci tih originalno grkih proizvoda pronaeni su u kneevskim grobovima oko Kaptola, na samom junom rubu Panonije (Potrebica
2008a, 192-198).
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
U svim zajednicama eljeznog doba postojao je nekakav oblik gozbovanja
i prije kontakata sa sredozemnim kulturama. Takvi su obiaji u pojedinim
zajednicama bili razliiti u detaljima izvedbe, ali su im kljuni elementi bili
zaj edniki:
- u tim su gozbama sudjelovali pripadnici elite
- bila je naglaena ratnika dimenzija okupljenih
- kult predaka bio je vana sastavnica gozbovanja, to se vidi kroz prianje
pria i prisjeanje na herojsku prolost
- veza gozbe i pogrebnog rituala, pogotovo u obliku pogrebne gozbe u kojoj
simbolino ili kultno sudjeluje i pokojnik
- zajednika konzumacija hrane i pia u za to pripremljenom okruenju koje
ukljuuje poseban namjetaj i druge predmete, ali m oda i specifian pro
stor nainjen ili izdvojen za tu namjenu
- kompleti za pripremu, posluivanje i konzumaciju pia i hrane koji su e
sto imali ulogu prestinih predmeta kojima je prireiva gozbe dokazivao i
uvrivao svoj status
- razliite druge aktivnosti: igre, glazba, nadmetanja, moda i lov.
Preuzimanje pojedinih elemenata iz Italije i Grke u procesu strukturira
nja i formaliziranja tih obiaja nije bilo puko oponaanje stranih obiaja radi
postizanja statusa unutar vlastite zajednice, nego je zapravo bilo usvajanje
ikonografije i gotovih sustava koji su tadanjim zajednicama jednostavno
omoguavali da na snaniji i fomalniji nain izraze svoje koncepte i vjerova
nja. Ako bolje pogledamo, vidjet emo da je preuzimanje pojedinih elemenata
GOZBOVAHJE
u takve obiaje selektivno, o emu svjedoi i situlska umjetnost, to znai

da su haltatski obiaji gozbovanja bili zapravo dizajnirani amalgami koji su
savreno odgovarali potrebama i identitetu ondanjih elita. Slian proces
se vjerojatno dva stoljea ranije odvijao i u Grkoj i Italiji gdje se prihvaaju
istoni elementi koji od 9. st. pr. Kr. uz lokalne tradicije sudjeluju u procesu
stvaranja formalnih sustava simpozija kakve poznajemo od kraja 7. st. pr. Kr.
M oem o pretpostaviti da su upravo takva okupljanja najpovoljnija po
zornica za prijenos pojedinih ideja i dobara s Levanta na Zapad, to e unutar
tog trokuta (Levant - Grka - Italija) dovesti do kulturne pojave koju naziva
mo oriencadi'.zante ili orijentalizaja. To posvemanje poistoenje nadilazi
razinu materijalne kulture i ak se ne zadrava samo na orijentalizirajuem
stilu, nego znaajno mijenja ukus zapadne civilizacije i sigurno zadire u obli
kovanje njihove slike svijeta, a samim time i temeljne religijske predodbe.
Ako tu hipotezu postavim o jo radikalnije, moemo se zapitati i je li urbani
zacija zajednica u Grkoj i Italiji, koja se odvijala u 7. i 6. st. pr. Kr., u odree
noj mjeri primjena jednog istonog koncepta.
Ispijanje alkoholnih pia koja po definiciji sniavaju inhibicije, ritualizirano gostoprim stvo uz tovanje predaka i obiaji razmjene darova ine
gozbovanje savrenom arenom za pregovore, razmjenu dobara i ideja. To
su vjerojatno arita kulturnog transfera izmeu pojedinih skupina koje ne
moraju biti u neposrednom geografskom kontaktu. Ulaskom eljeznodobnih
zajednica kontinentalne Europe, prvenstveno haltatskoga kulturnog kom
pleksa, u kulturni prostor Sredozemlja koji dijeli osnovne postavke rituala
gozbovanja otvara se golem potencijal za uspostavu mnogo ire i intenzivnije
mree kontakata i razmjene, to e svakako obiljeiti, a dijelom i pokrenuti,
kulturnu dinamiku mlaeg eljeznog doba.
ii
* *
1i l f V* 1
; u < .
JS
2 **U u.
vtMJi.* *-)2
y
r,j,
iT in tin a b u l (plosnati ritualni privjesak - m oda klepetaljka)

iz Z la t n e g r o b n ic e na nekropoli Arsenale kod Bologne u
Italiji prikazuje ene oito visokog statusa u scenam a
predenja i tkanja. Rije je o aktivnostim a koje su se barem
u sim bolikim aspektim a izravno povezivale sa enskim
dijelom elitnih skupina. ini se da i grobnica pripada jednoj
takvoj eni, a datira se oko 6 30 . pr. Kr. (si. 6 8 )
ao i veina podataka o haltatskom drutvenom ustroju, i podaci

o rodnim i spolnim razlikama dolaze uglavnom iz nekropola. Me
utim, koliko dobro poznajemo muku komponentu haltatskoga
drutva, toliko su oskudni podaci koje imamo o enama. Na prvi
pogled to je udno ve i zato to je na nekim nekropolama uoen znaajno
vei broj enskih ukopa. Klju za takvu situaciju svakako lei u strukturi tih
podataka. Kao to e biti rijei u sljedeim poglavljima, haltatske zajednice
se znatno razlikuju u razini inkluziviteta pri ukopavanju pod tumule koji su
najvidljiviji, pa time i najbolje dokumentiran oblik pogrebnog rituala haltat
skoga kulturnog kompleksa. Situacija moe varirati od tek nekoliko grobova
po naselju, preko nekoliko desetaka do nekoliko stotina. U prvim je sluajevi
SLJEDBENICE
ma jasno da nisu svi, odnosno daje proporcionalno veoma malen broj pripad
P LU
nika zajednice bio ukopan pod tumulima. Kako nam u tom sluaju nedostaje
podatak o ostalim pokojnicima, upueni smo na tu relativno malenu skupi
nu. S obzirom na to da haltatskim drutvom ipak dominira muka, ratnika
komponenta, u takvim grobljima visokog ekskluziviteta nalazimo relativno
malo enskih ukopa. S druge strane, na grobljima na kojima je generalna za
stupljenost populacije znatno vea katkad ene brojano dominiraju, to se
moe objasniti i poveanom smrtnou ena u veini prapovijesnih populaci
ja. Meutim, ako unutar takvih skupina napravimo statusnu razdiobu, opet
emo nai relativno malo ena unutar elitne skupine i m nogo vie obinih
enskih ukopa koji su znatno manje diferencirani meu sobom i ne daju ni iz
daleka tako velik broj podataka kao to je to sluaj s elitnim grobovima. Osim
toga, malo koja haltatska nekropola ima nainjenu relevantnu antropoloku
analizu. Razlozi za to su razliiti: od grobnog rituala spaljivanja (primjerice,
sulmtalska i kaptolska skupina), preko kiselosti zemlje koja u potpunosti ra
zlae osteoloki materijal (primjerice, dolenjska skupina) do injenice da su
istraivanja provoena prije uvoenja standardnih antropolokih metoda ili
voditelji istraivanja i autori publikacija nisu smatrali potrebnim da ih prove
du. U svakom sluaju, u velikoj veini sluajeva o spolu pokojnika zakljuuje
mo gotovo iskljuivo temeljem grobnih priloga.
S obzirom na kvalitetu raspoloivih podataka, morat emo se barem na
razini postavljanja temeljnih hipoteza esto sluiti komparativnim materija
lom. Ako se u tom smislu okrenemo Italiji, prvo s ime se suoavamo jest svo
jevrsni mit o etruanskom matrijarhatu koji se zapravo temelji na tome da
antiki pisci, u prvom redu Grci, nisu razumjeli lokalni drutveni kontekst.
Potporu takvom shvaanju je pruala i onomastika formula koja je i kod
ena ukljuivala nomen i praenomen, a pri filijaciji je uz patronimik stajao
i matronimik. Ono to je doista drugaije na ovom prostoru jest vea uloga

ena u javnom ivotu i upravljanje vlastitim materijalnim dobrima, meu
tim rije je gotovo uvijek o enama visokog roda. Ako znamo da su etruanskim zajednicama u vrijeme starijeg eljeznog doba upravljali aristokratski
klanovi, jasna je kljuna uloga ene u prijenosu vlasti. ene koje pripadaju
elitnim skupinama garantiraju nesmetani prijenos m oi s jedne na drugu ge
neraciju, a meusobnim branim vezama elitne skupine zadravaju ekskluzivitet upravljanja. Praenjem rodbinskih veza putem enskih linija spreava
se i osipanje materijalnih dobara tih rodova. Na neki nain ene etruanI
onoKrs
132
ske aristokracije upravljaju prijenosom vlasti slino istonjakom konceptu
ENE - SLJEDBENICE ILI VLADARICE?

kraljevske asti koja se potvruje kroz sjedinjenje s boicom. 0 svemu tome
nam govore izuzetno bogati enski grobovi koji kao znakove visokog statusa
sadre i predmete koji u svom funkcionalnom obliku potjeu iz muke, pa i
ratnike sfere, poput kola, posuda s prikazima ratnikih povorki ili titova iz
grobnice Regolini-Galassi iz Cerveterija koja se datira u drugu polovicu 7. st.
pr. Kr. (Colonna & Di Paolo 1997.). U istoj su grobnici bile i lealjka i oprema
za posmrtnu gozbu o kojoj je bilo vie rijei ranije.
Veoma je yano naglasiti injenicu da se prvi predmeti s alfabetskim
natpisima na etruanskom podruju mogu u najveoj mjeri neposredno po
vezati sa enskim aspektima materijalne kulture, to upuuje na injenicu
da su upravo ene odigrale kljunu ulogu u inicijalnoj fazi prijenosa pisma i
transformacije etruanske kulture u kategoriju pismenih. Kasnije se pismo
kao simbol i instrument m oi sve vie pojavljuje u mukoj sferi. S druge stra
ne, aktivnosti vezane uz predenje i posebno tkanje ostaju trajno pod isklju
ivom dominacijom ena i u najveoj mjeri oznaavaju njihovu drutvenu i
obiteljsku ulogu i status. Dok je predenje bilo iskljuivo enska aktivnost, i
to vjerojatno vezana uz ene vieg statusa, tkanje je bilo u iskljuivoj dome
ni gospodarice kuanstva. Bezbrojni nalazi predmeta vezanih upravo uz te
aktivnosti u vie ili manje bogatim grobnim cjelinama na prostoru Italije na
neki nain podupiru ovaj model.
Meutim, to od ovoga (ako uope bilo to) moemo primijeniti na pro
stor haltatskoga kulturnog kompleksa? Ako krenemo od grobnih cjelina,
moramo se nakratko zaustaviti na kneginji iz VLxa, nezaobilaznom temelju
svake rasprave o statusu ena u haltatskom kulturnom kompleksu. Osnovni
podaci o tom fantastinom nalazu dani su u ranijim poglavljima pa emo se
ovom prilikom samo osvrnuti na osnovne elemente interpretacije. Grob se
datira na kraj 6. st. pr. Kr., a rije je o eni koja je umrla u dobi od oko 35
godina. Bila je pokopana na kolima u komori pod tumulom uz priloge koji su
ukazivali na najvii status pokojnika. Kako ovakvi prilozi uglavnom pripada
ju mukim grobovima, desetljeima je trajala kontroverza o spolu pokojnice
dok je konano nisu zakljuila antropoloka istraivanja. U najvaniju skupi
nu priloga m oem o ukljuiti zlatni torkves s prikazom Pegaza, kola i opremu
za gozbu, meu kojom je najistaknutiji opepoznati krater iz Vixa, najvea sa
uvana posuda porijeklom iz grkog svijeta. Meutim, kada bolje pogledamo
te priloge, sve su to statusni prilozi i ba kao to je to sluaj sa slinim naizgled
mukim predmetima u bogatim grobovima etruanskih ena, otvara se pi
tanje je li njihova prisutnost u mukim grobovima determinirana spolom ili
statusom pokojnika. Odnosno, je li vea uestalost tih priloga u grobovima
mukaraca posljedica njihove pripadnosti mukoj sferi drutva ili visokog
statusa pokojnika u drutvu u kojem su ipak dominirali mukarci? U bez
brojnim interpretacijama toga groba, koje su polazile od injenice da je rije
o eni, sredinji je problem bio njezin rodni identitet (Arnold 1995., Knusel
2002.). Kao osnovna dvojba pojavljuje se pitanje je li rije o pripisanom ili
postignutom statusu, odnosno je li njezin status samo odraz statusa njezina
nevidljivog mukog partnera ili roda, ili je rije o vladarici zajednice u punom
smislu te rijei. Postojala je i dvojba je li ta ena obnaala svoju drutvenu
ulogu kao ena ili svojevrsni surogat mukarca za to postoji cijeli niz para
lela od faraonskog Egipta pa nadalje. Naime, u drutvima kojima dominiraju
mukarci ene koje dodu na poloaj moi i autoriteta postaju anomalije koje
se tumae u odnosu prema mukom dijelu populacije. ene su tako supruge
ili prilenice koje prate svoje mueve u grob (Kniisel 2002., 297) ili ako su
same, tumae se kao poasni mukarci", pri emu se podrazumijeva da preu
zimanjem tradicionalno mukih uloga u drutvu moraju preuzeti njihov rod
ni identitet, odreenje i ideologiju, odnosno njihova drutvena vanost gleda
se kao svojevrsna tenja prema "mukosti . Meutim, ako se vratimo samom
grobu, primijetit emo da od statusnih simbola nema samo jednog, a to je
oruje - kategorija nalaza koja, osim statusne, ima i veoma izrazitu funkciju
spolne odrednice. S druge strane, svi elementi nonje (ako izuzmemo zlatni
torkves) ni sa im ne odstupaju od bogate enske nonje. Sve to navodi na
zakljuak da barem u svojoj pojavnosti ova ena nije oponaala mukarca.
S obzirom na to da su najvii poloaji na drutvenoj ljestvici toga doba ipak
pripadali mukarcima, sklon sam prikloniti se modelu prema kojemu je ova
ena mogla u poetku zauzeti vodee mjesto drutvene ljestvice zahvaljujui
pripisanom statusu vezanom uz m o odsutnog ili poginulog mukog lana
svoje obitelji. Meutim, nije iskljueno daje s vremenom njezino znaenje za
zajednicu ili legitimitet njezina vodstva postao vezan uz njezina postignua.
Poveznica s opisanim etruanskim modelom moe biti upravo slina
drutvena struktura kasnog haltata i ranog latena u zapadnom haltatskom
krugu. I ovdje pojedinim zajednicama dominiraju ratnike elite, vjerojatno
organizirane u rodove koji se meusobno povezuju enidbom. To bi znailo
da i na ovom prostoru sustav prijenosa vlasti poiva na enskim rodnim ve
zama (Knusel 2002., 159). U takvom drutvenom kontekstu u sluaju odsut
nosti mukaraca (mueva, brae, sinova) starije su ene mogle preuzeti poli
tiku i drutvenu mo u obiteljskoj zajednici, koja je ukljuivala i odravanje
gozbi pomou kojih su se uspostavljale i odravale drutvene veze i obveze.
Stoga bi njihov grobni inventar svakako morao ukljuivati insignije visokog
statusa i rekvizite za obnaanje dunosti koje iz njega proizlaze.
S druge strane, ako bolje pogledamo ikonografiju predmeta koje pronala
zimo u grobu, primjeujemo odreenu sadrajnu i konceptualnu povezanost,
iako su sami predmeti vjerojatno razliite provenijencije. Primjerice, prikazi
Gorgona na krateru (si. 69) mogu se povezati s Pegazom na torkvesu, a va
nu simboliku oito ima i figura ene na poklopcu kratera. Bronani prsten
nepoznate namjene i promjera oko 27 centimetara neki autori povezuju sa
slinim predmetom koji na nekim prikazima u ruci dri Atena koja je opet
poveznica s Gorgonama i Pegazom putem Perzeja kojemu pomae u njego
vim podvizima. Moda nije sluajnost to su na atikoj zdjeli, pronaenoj
u grobu, prikazane upravo Amazonke (Knusel 2002., 287). Stjee se dojam
a prilozi iz ovoga groba nisu samo nasumina skupina prestinih i luksuz
nih predmeta, nego ine smiljeno prikupljen komplet koji na razne naine
odraava koncept jakih enskih likova. Je li cilj takve ikonografije opravdanje
neuobiajene politike pozicije na kojoj se ova ena nala u svojoj zajednici ili
iza nje stoje dublji simbolini korijeni, zasad ostaje nepoznato, ali mogue je
objanjenje da je ova ena bila svojevrsna sveenica i daje svojim golemim re
ligijskim znaenjem igrala veoma vanu ulogu u drutvenom ivotu sredita
poput Mont Lassoisa. U tom bi smjeru mogli ukazivati i nedavno pronaeni
objekti u blizini tumula, ali i na samom utvrenom naselju.

Ako prijeemo na prostor
istonoga haltatskog kruga,
u vrijeme kasnog haltata na
lazimo situlsku umjetnost. U
njoj ene nalazimo u prikazima
gozbovanja, ali nisu eksplicitno
prikazane kao aktivni vladajui
sloj. Vano je napomenuti da
se i unutar prapovijesnih dru
tava uloga ena s vremenom
mijenja pa u vrijeme situlske
umjetnosti ni na etruanskom
podruju ene vie nemaju ja
sno istaknutu javnu funkciju.
Meutim, meu rijetkim p o
znatim
grobovima
kasnoga
haltata, a pogotovo iz razdo

blja ranog latena na prostoru
Hrvatske
znaajnoj
mjeri
dominiraju bogati enski gro

bovi. I ovdje bi m ogao odgovor
biti upravo u drutvenoj struk
turi. Relativno nagli nestanak
tumula na podruju istonoga
haltatskog kruga, s izuzetkom
Dolenjske, ukazuje na znaajne
promjene na tom polju. M ogu
e je da uspostava novog susta
va takoer poiva na ouvanju
moi lokalnih
aristokratskih
rodova koji kontakte u novoj

mrei uspostavljaju ili potvru
ju enidbenim vezama. To bi objasnilo zato i najraniji latenski nalazi uglav
D Gorgona s volute kratera

iz Vixa ilustrira fantastian
umjetniki rad na ovoj
bronanoj posudi koja se
pripisuje grkim radionicama
june Italije i datira u drugu
polovicu G. st. pr. Kr. Osim
visoke umjetnike kvalitete,
krater impresionira i samom
veliinom jer ga visina od 1,64
metra, zapremnina od oko
1200 litara i masa vea od
200 kilograma ine najveom
metalnom posudom iz vremena
klasine Grke (si. 69]
nom dolaze iz enskih grobova. Iako je jasno da prva pojava latenskog stila u
kasnohaltatskom kulturnom kontekstu na prostoru istonoga haltatskog
kruga dolazi upravo posredstvom enske nonje, teko je rei je li tu rije o
rairenoj pojavi egzogamije, u kojem bi sluaju ene visokog drutvenog sta
tusa trebale dolaziti s ve lateniziranih podruja, ili je rije o nekoj sloenijoj
vrsti kulturnog transfera. Tu situaciju m oem o usporediti s ve spomenutim
modelom uvoenja etruanskog alfabeta kroz kontakte s Grcima, prema ko
jem glavnu ulogu u primarnom kontaktu i prijenosu nose ene, da bi kasnije
ta prestina kulturna kategorija sve vie prelazila u sferu mukaraca. Meu
tim, da bismo shvatili razvoj uloge ene u haltatskom svijetu, moramo se
vratiti na poetak haltata. Na ovom prostoru imamo veoma malo enskih
grobova, a grobovi visokog statusa su svi muki s naglaenim ratnikim ka
rakterom. Jedino u populacijama gdje je evidentan kontinuirani prijelaz iz
kasnoga bronanog u starije eljezno doba, poput dolenjske skupine na za
padu i daljske skupine na istoku, nalazimo bogate enske grobove od samog
KNEEVI ELJEZNOGA 00BA | 135
poetka. U kalenderberkoj skupini nalazimo relativno velik postotak boga

tih enskih grobova u odnosu na poznate muke grobove visokog statusa, to
je zanimljivo jer je openito rije uglavnom o grobovim a s m n ogo keramikih
posuda i relativno malo metalnih priloga. Upravo uz tu najviu klasu en
skih grobova veu se dvije specifine skupine nalaza. Jedna je poznata kalenderberka trijada koja se sastoji od iroke zdjele na nozi, dvostruke posude
ukraene na karakteristian nain i tzv. mondidola. Od prvih nalaza do danas
iznesen je niz tumaenja simbolinog paketa koji stoji iza takvih kompleta, a
najzanimljivije je ono prema kojemu ta skupina zapravo predstavlja na neki
nain konceptualni model ognjita, definirajui na taj nain grobnu kom o
ru kao kuu mrtvih (Nebelsick 1996.). Takvoj interpretaciji podlogu prua
injenica da se u irokoj posudi na nozi, u koju je obino poloen mondidol,
esto nalazi pepeo i gar s ognjita, a i da je sam mondidol zapravo kerami
ki model veih prijeklada. Druga kategorija nalaza koja je usko povezana sa
enskim ukopima visokog statusa jesu predmeti vezani uz tkanje i predenje,
koji markiraju enske grobove visokog statusa ne samo na podruju ove kul
turne skupine, nego univerzalno na cijelom prostoru haltatskoga kulturnog
kompleksa.
Veza izmeu ena i materijalne kulture vezane uz predenje i tkanje odav
no je uoena i bila je predmet brojnih arheolokih radova (Eibner 1986.; Teran 2001.; Teran 2004.). Daljnjom analizom pronalazimo snanu, gotovo
arhetipsku vezu izmeu ena, plodnosti i mjerenja vremena. Isto tako gotovo
u svim kulturama koje imaju tzv. indoeuropske korijene susreemo proizvod
nju tkanine kao metaforu vremena (pa ak i danas govorim o o vremenskoj
niti). Osim to su predmeti vezani uz predenje i tkanje na neki nain bili
insignija ena vieg statusa u grobnom ritualu haltatskih skupina, oito su
ti predmeti imali i simbolinu funkciju povezanu s kultom. Taj dualni aspekt
moda najbolje personificira Penelopa u Odiseji (si. 70). U sadrajnom smislu
pridaje poznata. Na glas da Odiseja nema ve godinama i d a je vjerojatno m r
tav, u njihovu domu okupljaju se prosci, odnosno pretendenti na prijestolje,
traei da se Penelopa uda za nekoga od njih. Kako bi odgodila svoju odluku,
ona obeava prascima da e izabrati svog mua i Odisejeva nasljednika na
kon to satka mrtvaki pokrov za svog svekra Laerta. Meutim, ona svake
noi opara ono to po danu satka, tako da taj posao traje unedogled. Nedugo
nakon to prosci razotkriju obmanu, pojavljuje se Odisej i pobije ih te pon ov
no zauzima svoje m jesto vladara. Ako se sada vratimo na znaenja pojedinih
aspekata ove prie, koja su bez sumnje bila puno jasnija sluateljima u doba
kad je Odiseja nastala, dolazim o do veom a zanimljivih zakljuaka. Prvo, p o
tvrujemo da je tkanje ekskluzivna statusna aktivnost gospodarice kue koja
je metafora i za prostor, odnosno zajednicu kojom vlada Odisej. Iz situacije je
jasno da se pretendenti na tu vlast pojavljuju u onom trenutku kad se smatra
da Odisej vie nije iv, to oito Penelopi uskrauje pravo da upravlja u njego
vo ime, S druge strane, jasno je da je nitko ne m oe prisiliti na izbor, odnosno
nasilno preuzeti vlast, nego odluka ovisi iskljuivo o njoj. To oslikava upravo
ono o emu je bilo rijei ranije, a to je sustav prijenosa vlasti putem monih
ena - bilo majinstvom, bilo udajom. Na to upuuje i rastanak Odiseja i Penelope pri kojemu Odisej kae da ga eka dok Telemahu ne izraste brada,
a onda se m oe preudati po svom izboru. Meutim, isto tako i sugerira da
136
KNEEVI ELJEZNOGA 00BA

nakon udaje mora prepustiti Telemahu
vlast i otii - vjerojatno zato da nje
zin suprug ne bi automatski postao
Telemahov suparnik za prijestolje.
Kako Telemah jo nije dosegnuo dob
ili jo ne posjeduje kvalitete temeljem
kojih bi ga zajednica mogla priznati za
punopravnog nasljednika, teret izbora je
iskljuivo na Penelopi. Izborom bilo kojeg
od prosaca Penelopa zapravo slubeno pri
znaje smrt Odiseja i legalizira novog vlada
ra. Vaan je detalj da ona taj trenutak odgaa
upravo tkanjem, odnosno paranjem istog tog tkanja. U grkoj mitologiji
susreemo Moire, boice sudbine, koje simbolino upravljaju ljudskim ivo
tom upravo putem proizvodnje tkanine. Jedna prede nit ivota, druga je tka,
a trea preree kada je tkanje gotovo. Ako Penelopino tkanje shvatimo kao
Odisejev ivot, ona zapravo obmanjujui prosce vara i sudbinu dok pod okri
ljem noi zaustavlja, odnosno vraa inae neumitan prolaz vremena. Sigurno
Na crven ofigu ral nam atikom

skifosu izChiusija u Italiji
prikazani su Penelopa i Telemah
u razgovoru dok je u pozadini
izvrstan prikaz vertikalnog
tkalakog stana. Skifos se
datira u 5. st. pr. Kr. (si. ?0]
nije nevaan ni detalj da je rije o posmrtnom pokrovu za njezina svekra,

Odisejeva oca Laerta, jer Penelopa navodi da je taj posao tako vaan da mora
odgoditi svoju odluku zato to bi bila sramota da nekoga iz tako bogate kue
smrt zatekne nespremnog, odnosno bez pokrova. Ako to prenesemo na ra
zinu sadraja, moemo ponuditi tumaenje kako bi bila sramota da u jed
nom tako bogatom i monom rodu Laert umre bez vlastitog nasljednika na
tronu. Cijelo vrijeme nitko ne dovodi u pitanje legitimnost i funkcionalnost
sustava prijenosa vlasti jer se kao mrana opreka fiksnom sustavu oslikava
ju razuzdani prosci koji svakim danom nemilice troe Odisejevo bogatstvo,
to je vjerojatno metaforika slika anarhije koja bi rastoila tu zajednicu ako
struktura upravljanja ne bi bila u razumnom vremenu obnovljena. Penelopa
na jednome mjestu ak govori preruenom Odiseju da Telemah eli da se ona
preuda jer e inae ostati bez ikakva nasljedstva. Meutim, s druge strane
prosci kuju zavjeru kako bi ubili Telemaha i na taj nain uklonili prijetnju da
on postane pretendent na prijestolje bilo prije ili poslije Penelopina izbora. U
svakom sluaju, vidimo situaciju u kojoj mona ena obnaa operativnu vlast
u ime odsutnog mua i koja nije osporavana dok je taj mu iv, odnosno ta
kva se situacija smatra privremenom. Trajno rjeenje, odnosno ponovna us
postava stabilnog sustava lei u dvije mogunosti - povratku Odiseja na tron
ili Penelopinoj udaji za nekog od prosaca. U drugom sluaju vlast preuzima
Penelopin mu ili Telemah ako je dotad stekao drutvene uvjete za preuzima
nje vlasti. U tom svjetlu treba sagledati i kraj prie. Nakon eliminacije pro
saca Penelopa ne priznaje Odiseja istog asa. Nije ga bilo 20 godina i izgled
mu se promijenio. Dok ga Penelopa ne prepozna, on zapravo ima status jo
jedfnoga, istina oigledno najjaeg, pretendenta. Meutim, prepoznavanje ne
dolazi (ili barem ne iskljuivo) iz srca. Ukljuen je i test kojim Odisej mora
pokazati da zna podatke koji su poznati jedino njemu i Penelopi kako bi ga
ona prihvatila kao svog zakonitog mua, a time i suverenog vladara. Telemah
je optuuje za oklijevanje jer na taj nain ugroava i njegov budui legitimitet
na prijestolju. Veoma je vano da su ti podaci intimni detalji njihova branog
ivota, odnosno izgled njihove brane postelje. Kako bi testirala Odiseja, Penelopa nareuje da se pripravi njihova postelja i iznese iz Ionice, na to se
Odisej udi jer zna da je postelja nainjena u drvetu masline oko kojega je
sagraena cijela kua i da ju je nem ogue iznijeti ako se ne srui cijela kua.
U tom trenutku Penelopa ga prepoznaje, odn osn o priznaje za svog supruga
i zakonitog vladara. Metafora brane postelje koja je nerazdvojiva od nosive
strukture cijele kue vie je nego jasna i p on ov n o naglaava presudnu va
nost prirodnog prijenosa vlasti unutar roda za opstanak zajednice u cjelini.
Isto tako, ponovno je naglaeno da i Odisej m ora dokazati legitim itet svoje
vlasti obnovom brane veze s Penelopom, koja se odvija preko postelje koju
samo njih dvoje poznaju.
Hijerogamija je oito kljuni element u prijenosu vlasti zajednica koje
Homer opisuje u svojim epovima. Ne treba zaboraviti niti veom a slinu situ
aciju u kojoj se prije enidbe s Penelopom nalazi Odisej, kao jedan od preten
denata za ruku Helene. On je bio jedan od onih koji su doli u Spartu traiti
Heleninu ruku i upravo onaj koji je smislio zakletvu k ojom se svi prosci (a
to su praktiki bili svi utjecajni vladari ondanjih grkih zemalja) obvezuju
tititi branu ast onoga koji na kraju bude izabran. Na taj nain njezin otac
Tindarej potencijalno suparnitvo koje je m oglo dovesti do razornih posljedi
ca sukoba medu grkim zajednicama pretvara u zajednitvo to se temelji na
zavjetu asti. Upravo zbog te pom oi u rjeenju krizne situacije on pomae
Odiseju da dobije za enu njegovu neakinju Penelopu. M eutim , upravo ono
to je izgradilo zajednitvo i stabilnost postaje uzrok Trojanskog rata i velikog
stradanja. I sam Odisej pokuava izbjei obvezu odlaska u rat hinei ludost pa
upree konja i vola, ore zemlju i sije sol u trenutku kada ga N estor i Menelaj
dolaze podsjetiti na zakletvu asti. Njegovo pretvaranje biva razotkriveno,
odnosno prisiljen je izvriti obvezu odlaska na neeljeni poh od, tako to je
Palamed, koji je doao s njima, iz Penelopinih ruku uzeo maloga Telemaha
i stavio ga pred Odisejev plug prisilivi ga da se zaustavi. Iz toga se m oe
iitati ideja da Odisej, bez obzira na to to je njegova vlast u tom trenutku
stabilna i ugodna, ako odbaci izvrenje obveze dovodi u pitanje cijeli sustav
prijenosa vlasti, pa i prirodan transfer m oi unutar nasljedne linije vlastitog
roda. O no to je obranjeno tijekom Trojanskog rata na kraju je potvreno i u
njegovu vlastitom domu.
Ako pretpostavimo da su Homerova djela nastajala u 8. st. pr. Kr., m oe
mo pretpostaviti da je tako detaljno m ogao opisivati one sustave prijenosa
vlasti koji su mu bili suvremeni i dobro poznati - kako njem u tako i sluate
ljima kojima se obraao. Pitanje je m oem o li m odele koji proizlaze iz Home
rovih djela prepoznati i izvan Grke. Na prostoru Etruana ve onomastika
ukazuje na vanu ulogu ena u prijenosu legitimiteta (a tim e i vlasti unutar
pojedinih rodova ili klanova). Takvu tezu potvruju i bogati enski grobo
vi na prostoru Italije koji ukljuuju insignije vezane uz tradicionalne muke
drutvene sfere poput oruja, ukopa s kolima, prijestolja ili predmeta veza
nih uz gozbovanje, ali i predmete vezane uz predenje i tkanje.
U nedostatku pisanih izvora na naem putu prema haltatskom kultur
nom kompleksu m oram o se sve vie oslanjati na vizualnu komunikaciju, od
nosno simboliku koju nose odreeni znakovi ili prizori. Takvi prikazi na neki
su nain uvali netaknutima i kod promatraa ojaavali i poticali prijenos
138 | KNEEV! ELJEZNOGA DOBA
ENE -SLJEDBENICE ILI VLADARICE?

tradicionalnih znanja i obiaja, posebno u situacijama kada su bili popraeni
priama, odnosno usmenim prijenosom sadraja na koji su asocirali navede
ni prizori. Upravo su prethodno opisani obiaji gozbovanja pruali savrenu
arenu za takve aktivnosti, to situlsku umjetnost ini idealnim medijem za
prijenos tako vanih koncepata. Stoga nije udo to na situlskoj umjetnosti
nalazimo prikaze simplegme koje zbog izrazite formalnosti i gotovo kanon
skog ponavljanja moemo smatrati slikom hijerogamije u najuem obliku.
Paralelu za sline prikaze moemo potraiti i na prostoru Etruana,
primjerice na poznatoj ojnohoi iz Tragliatelle (Menichetti 1992.; Martinez
Pinna 1994.), koja priom o Tezeju i labirintu zapravo prikazuje kraljevsku
inicijaciju koja zavrava dvostrukom hijerogamijom. Na taj su nain podije
ljeni i prikazi pa u gornjem frizu promatramo ritualnu razinu, a u donjem
frizu mitoloku razinu tog procesa. Na slian nain moemo promatrati i
ogledalo iz Castelvetra u kojem niz ritualiziranih prizora kulminira hijeroga
mijom prikazanom na kline s dvije ptije protome (Saeflund 1986.).
Dalje prema sjeveru dolazimo na venetsko podruje i na cisti iz Montebelluna i situli iz Sanzena nalazimo prikaz simplegme koji se odvija na kline,
ali u ovim sluajevima par nije sam, nego se ini da ih okruuju sudionici
neke gozbe ili rituala (si. 71). Na obje se posude u drugom frizu javlja motiv
oraa. U Nezakciju takoer nalazimo istu kolokaciju prizora na ulomcima iz
groba 1-12, a motiv oraa je prisutan i na poznatoj situli s pomorskom bitkom
iz grobnice s podruja hrama B (Mihovili 2001., Tab. 15: 8, 9; SI. 109). Goto
vo identian motiv simplegme nalazimo i na pojasu iz groba III/12 u Novom
Mestu (Kri 2012., 134-135). Meutim, iako su ikonografski identini, ini se
da se prikazi simplegme na etruanskom i haltatskom podruju razlikuju u
narativnoj koncepciji. Dok na etruanskim primjerima hijerogamija ini dio
neprekinutog i povezanog slijeda mitolokih prizora, narativni slijed prizora
na situlskoj umjetnosti podruja Veneta i Alpa nije u potpunosti kompaktan.
Tu nalazimo mitoloke, ali i druge prizore vie kao niz asocijativnih slika. U
tom kontekstu relativno realistini prikazi simplegme pokazuju izrazitu for
malnost, ali i daju naslutiti javni karakter tog ina, o emu je ve bilo rijei u
Prikaz simplegme i oraa

na situli iz Sanzena u Italiji
nije jedinstvena kolokacija i
pojavljuje se u nekoliko drugih
primjera, a interpretira se kao
veza izmeu plodnosti vladara
i zemlje kojom zajednica
raspolae. Ova situla s
venetskog podruja datira se
u 5. st. pr. Kr. i ini se da par u
seksualnom odnosu stavlja u
jasan kontekst gozbe [si. ?1]
poglavlju o gozbovanju. Mogue je da taj in par najvieg statusa (mo

da gospodar i gospodarica kue) u odreenim formalnim prilikama
ponavlja kako bi se obnovili ciklusi plodnosti i osigurao prospe
ritet cijele zajednice. U neku ruku i
Odisej mora preko brane postelje
obnoviti svoje pravo na prijestolje.
Veza simplegme i aktivnosti ora
nja je vie nego oita: muki prin
cip prodire u enski i na taj nain
potie plodnost. Meutim, rije
je o plodnosti koja je ve latentno
prisutna i predstavlja neodvojivo
ensko svojstvo (uvijek je rije o
orau, a ne o sijau). I Odisej ore kada
eli izbjei obvezu odlaska u Trojanski
rat, a na zakletvu ga podsjeaju stavlja
jui mu sina pred plug. Poruka je jasna:
ako ne zatiti sustav, dovodi u pitanje plodnost i obnovu svoje zajednice, ali i
Prikaz simplegme na
prijestolju na pojasnoj kopi
iz groba 1 pod tumulom 1 iz
Brezja pri Trebelnem u Sloveniji
doista je neuobiajen. Jedna od
interpretacija jest da naglaava
kljunu ulogu ene u prijenosu,
nasljeivanju i legitimaciji
moi izmeu trenutanog
vladara i njegova nasljednika.
Pojasna kopa se datira na kraj
G. ili poetak 5. st. pr. Kr., ali
treba uzeti u obzir da je barem
jednom popravljana (si. 72]
svoga roda. U mitologiji esto susreemo prikaze seksualnog ina kao meta
foru za kontinuiranu obnovu plodnosti. Ta je veza najizraenija u egipatskoj
mitologiji gdje se esto, a moda najbolje kroz mit o Izii i Ozirisu, odra
ava odnos Egipta kao zemlje (enskog) i Nila kao plodonosnog (mukog)
principa. Zanimljivo je kako Meyboom i Versluys, analizirajui motive gozbi
i simplegmi na tzv. nilskim prizorima u rimskoj umjetnosti, zakljuuju da su
prizori simplegme esto zakljuak prizora orgijastikih plesova, u mnogim
sluajevima povezanih s gozbama. Osim toga, statistikom analizom utvr
uju da se, unato injenici to je u antiko doba bio poznat niz seksualnih
poloaja, u navedenim prizorima koriste samo dva, i to jedan iskljuivo na
prizorima simplegme na kopnu, a drugi na amcu. Odbijajui uobiajeno tu
maenje da je rije o anrovskim prizorima, pokazuju da je rije o ritualnim
scenama kojima se podraava uskrsnue Ozirisa i njegov odnos s Izidom. Ti
prizori se odvijaju u kontekstu plodonosne poplave Nila, ime se priziva i sla
vi obnova plodnosti (Meyboom & Versluys 2007., 182-202). Ako se vratimo
situlskoj umjetnosti, primjeujemo da je uvijek uprizoren poloaj u kojem
mukarac u leeem poloaju odozgo prodire u enu okrenutu licem prema
njemu, koja nogu okrenutu prema promatrau dri blago podignutu, to
omoguava jasan prikaz samog seksualnog ina. Taj veoma specifian poloaj
podsjea na prizor oraa koji se esto pojavljuje na istim posudama. Osta
je otvoreno pitanje jesu li oba prizora samo opa metafora obnove ciklusa
plodnosti ili njihova gotovo kanonska dosljednost ima dublju i konkretniju
mitoloku referencu. Pojas iz Brezja pri Trebelnem je jedini sluaj kada se
odstupa od tog kanona (Barth 1999., Abb. 1; Turk 2005, 29-31). Na njemu
je prikazan odnos mukarca koji prodire u enu koja pritom sjedi na tronu
(si. 72). Iako je pojas teko oteen, ini se da je rije o dva identina para

koji su okrenuti jedni prema drugima, to bi objasnilo udan detalj da mu
karac gleda unatrag. Tron na kojem u ovom sluaju iznimno sjedi ena, a na
kojem u sljedeem prizoru sjedi mukarac odjeven identino kao i onaj koji
je ukljuen u seksualni akt, upuuje na to da ovaj prizor nema kompetitivni,
nego ritualni karakter i da simbolizira prijenos vlasti (Teran 2001.; 2004.),
odnosno vladarsku inicijaciju poput dvostruke hijerogamije prikazane na ve
spominjanoj ojnohoi iz Tragliatelle. To bi moglo posredno sugerirati daje pri
jenos vlasti unutar elitnih skupina haltatskoga kulturnog kompleksa barem
na jugoistonoalpskom podruju tekao takoer putem enske linije, pri emu
kljunu ulogu igraju upravo m one pripadnice aristokratskih rodova.
Iz svega navedenog vidljivo je da ene visokog statusa imaju vanu dru
tvenu ulogu u haltatskim zajednicama. Meutim, ta uloga je operaonalizirana kroz ritualne kontekste vezane uz plodnost i njezine cikluse. Ta je
klasa ena usko povezana i s aktivnostima predenja i tkanja kako u simbo
linom, o emu e vie rijei biti u sljedeem poglavlju, tako i u konkretnom
kontekstu. Naime, ne smijemo zaboraviti da tkanine takoer predstavljaju
prestina dobra koja se vjerojatno razmjenjuju kao darovi visoke vrijednosti
prilikom gozbi ili u drugim formalnim prigodama.
Iako religijska i drutvena struktura unutar eljeznodobnih zajednica
nisu bile istovjetne, svakako su se u nekim aspektima preklapale. To je vid
ljivo i u grobovima ratnika s naglaenim religijskim komponentama, ali je
puno vanije u interpretaciji istaknutih enskih grobnih cjelina s nesumnjivo
religijskim sadrajima. S obzirom na mali broj objavljenih nalaza te vrste, te
ko je u ovom trenutku postaviti model tog meuodnosa religije i drutvenog
statusa. Mogli bismo zakljuiti da se visok status tih ena u religijskoj hije
rarhiji neizbjeno odraavao i na njihov poloaj unutar drutvene strukture.
Samo ako pogledamo grke mitove, jasno je da veina sveenica i pro
roica, poput Kasandre, dolazi iz najviih aristokratskih slojeva. Isto je tako
razvidno da obnaanjem tih dunosti ne prekidaju kontakt s drutvenim
okruenjem iz kojega su potekle.
U Italiji na samom poetku eljeznog doba u grobnim kontekstima izu
zetno je naglaena vana uloga ena u tadanjim zajednicama. Potporu za
to nalazimo i na likovnim prikazima, kao i u jasno definiranim religijskim
kategorijama poput vestalki koje igraju znaajnu ulogu u povijesnom i mito
lokom formiranju Rima. Prestini predmeti koje nalazimo u bogatim en
skim grobovima, pogotovo iz ranijih faza starijega eljeznog doba, esto se
mogu dvojako interpretirati. Primjerice, injenica da obiaj gozbovanja od
kraja 9. st. pr. Kr. i tijekom cijelog orijentalizirajueg razdoblja do prve po
lovice 6. st. pr. Kr. na etruanskom podruju ima vie levantski nego grki
karakter argumentira se upravo istaknutom i aktivnom ulogom ena u goz
bama, uporabom stolaca, a ne lealjki i kombinacijom posluivanja hrane
uz ispijanje pia (Nijboer 2012.). Sve to se odraava i u bogatim enskim
grobovima iz istog razdoblja u kojima nalazimo ranjeve, noeve i drugi pri
bor za gozbu, ukraene stolce (prijestolja), ali i kola i konjsku opremu te
razliite predmete vezane uz tkanje (von Eles 2007., 71-83; Bartolom 2003.;
Emiliozi 1997.). Bogati enski grobovi na prostoru haltatskoga kulturnog
kompleksa, pogotovo istonog kruga (si. 73), nisu tako esti, ali ih takoer
Zlatni n akit iz groba

kneginje iz Stine
(tu m u l 4 8 , grob 2 ? ) samo
je dio izuzetno bogate
nonje u kojoj je ena
bila pokopana, a koja se
sastojala i od m notva
m ale bronane dugm adi
priivene na odjeu,
velikog broja fibula [od
zm ijolikih i unastih
do onih s jantarno m i
kotanom oblogom ],
niza narukvica i ja n ta rn e
ogrlice. Ovaj enski grob,
po svim n a la zim a doista
kneevski, datira se na
sam poetak 6. st. pr. Kr.
ENE - SLJEDBENICE ILI 'v'tADAR]CE''

oznauju prestini predmeti koji se tradicionalno veu uz muke aktivnosti
i utezi za vretena i tkalake stanove. Svi ti prilozi mogu se interpretirati
kao statusni simboli istaknutih pripadnica elitnih skupina, ali mogu imati
i funkcionalnu ulogu u kultu. Treba imati na umu da u najranijim fazama
eljeznog doba drutvena i kultna funkcija najvieg sloja drutva moda i
nije bila jasno razdvojena pa su i spomenuti predmeti doista imali dvojaku
namjenu * statusnih simbola i kultnog pribora, o emu e vie rijei biti ka
snije. Je li i na ovom prostoru dolo do promjene u statusu ena unutar tih
elitnih skupina, teko je rei. Naime, upravo sredinom 6. st. pr. Kr. kada na
podruju Etrurije zapaamo takav trend, na podruju istonoga haltatskog
kruga uglavnom nestaju tumuli, a s njima i bogati grobovi. Meutim, odgo
vore na ta pitanja m oem o potraiti na prostoru dolenjske skupine gdje u to
vrijeme cvate situlska umjetnost, a ukopi pod tumulima se nastavljaju kon
tinuirano do razdoblja latena. S druge strane, na istoku bi nam dobar uvid u
tu problematiku mogla pruiti daljska skupina s veim brojem paljevinskih
ukopa na ravnim nekropolama.
Ono ega trebamo biti svjesni jest da kada govorimo o znaajnijoj ulozi
ena u drutvenoj strukturi zajednica s poetka starijeg eljeznog doba, za
pravo govorimo o pripadnicama elitnih skupina koje svoj status grade, izme
u ostaloga, na vanoj ulozi u sustavu prijenosa moi i vjerojatno dominaciji
u kultnim strukturama zajednice. Ostale ene koje su predstavljale veinu u
zajednici vjerojatno nisu imale ni izdaleka tako istaknutu ulogu u drutve
nim aktivnostima. Takva situacija vjerojatno traje do prestanka pokopavanja
pod tumulima. Nakon toga imamo premalo podataka da bismo mogli donije
ti ikakve konkretne zakljuke, a poetkom latenskog razdoblja na ovom pro
storu ponovno dominiraju istaknuti enski ukopi.
Sve to zasad znamo o ulozi ena u haltatskim zajednicama govori nam
da nema jednoznanog odgovora na pitanje postavljeno u naslovu ovog po
glavlja. U cjelini gledajui, haltatskim zajednicama svakako dominiraju mu
karci. Meutim, na razini elitnih skupina situacija je znatno drukija. ene
imaju m nogo znaajniju ulogu koja je vjerojatno usko povezana sa sustavima
prijenosa i odranja vlasti unutar pojedine zajednice, a ne smijemo zane
mariti niti ulogu egzogamije. Openito, u kasnijim se razdobljima sve ee
susreemo s istaknutim ukopima ena koji nose kulturne elemente strane
zajednici u kojoj se nalaze pa ih esto tumaimo kao egzogamiju, odnosno
udaju ena izvan zajednica u kojima su odrasle. Glavna motivacija za to u
viim drutvenim slojevima je zalog uspostavljenih kontakata i meusobnih
obveza, ali i sklapanje rodbinskih veza. Upravo zbog uloge ena iz viih sloje
va u transferu moi veze uspostavljene na taj nain su mnogo dublje i donose
mnogo vee drutvene obveze nego to nam to daje naslutiti materijalna kul
tura. S druge strane, upravo zbog toga to takve ene ulaze u svoje nove za
jednice na pozicije moi i utjecaja, one postaju izuzetno znaajan imbenik u
procesu kulturnog transfera. To je i model koji nam pokazuje kako velike pro
mjene u materijalnoj kulturi pojedinih zajednica u relativno kratkom roku
mogu biti prouzroene i bez velikih pomicanja stanovnitva ili intenzivnih
kontakata velikog broja ljudi. Ne smijemo zanemariti niti oito znaajnu ulo
gu koje su ene imale u kultnim aktivnostima haltatskih zajednica, o emu
e vie rijei biti u sljedeem poglavlju.
Prizor na situli pronaenoj u

grobu 126 (po staroj numeraciji
grob 23) na nekropoli kod vile
Benvenuti na podruju Estea
u Italiji oigledno je motiv
iz neke prie ili mita koji je
promatraim a bio opepoznat
u vrijeme kad je ta luksuzna
posuda bila u uporabi. Situla
Benvenuti takoer pripada
meu najpoznatije spomenike
situlske umjetnosti i datira se
oko^Gp. pr. Kr. (si. 24)
isati o religijskim predodbama prapovijesnih zajednica i kultura

uvijek je nezahvalan posao. Rije je o fenomenima u ije postojanje
ne moemo sumnjati, ali o kojima nema nikakvih pouzdanih pisanih
svjedoanstava, a arheoloke metode daju nam tek ogranien i vrlo
fragmentiran uvid u tragove takvog djelovanja. ak i u sluajevima gdje po
stoje jasni arheoloki tragova odreenih religijskih aktivnosti, njihova inter
pretacija veoma je opasna i izuzetno sloena zadaa. Gotovo je nemogue i
bilo bi preambiozno iitavati opi ustroj religijskih sustava pojedinih za
jednica na temelju tako nepotpune slike. Zbog svega navedenog, u ovom po
glavlju obradit emo tek nekoliko religijskih koncepata koje moemo iitati
iz postojee arheoloke grae.
No, prije nego to ponemo, trebamo se zapitati postoji li neto to bi
smo mogli nazvati haltatskom religijom", kako u kulturolokom tako i u
prostornom i kronolokom smislu. Gotovo identian problem postoji i prili
kom definiranja onoga to nazivamo "haltatskom kulturom". Odgovor na to
pitanje prvenstveno lei u drutvenom ustroju pojedinih zajednica vidljivih u
prostoru, ali i u strukturi i karakteru regionalne i naregionalne povezanosti
takvih zajednica. Zasad skromne spoznaje o tom ustroju daje nam naslutiti
tek nekoliko okvirnih postavki. U prethodnim poglavljima ve je bilo dosta
rijei o heterogenosti kulturnih pojava koje na irokom podruju sredinje
Europe zajednikim imenom zovemo haltatskim kulturnim kompleksom.
U temeljnoj unutarnjoj konceptualnoj podjeli tog kompleksa podruje nae
zemlje pripada istonom krugu, a neki autori kao uu i specifinu prostomu
podcjelinu izdvajaju jugoistonoalpski haltatski krug.
Temeljei takve podjele na materijalnoj kulturi i organizacijskoj struk
turi, pretpostavljamo da i religijska komponenta kulture tih zajednica slijedi
slian uzorak. Oigledno su postojali temeljni principi zajedniki na cijelom
prostoru haltatskoga kulturnog kompleksa, ali njihove manifestacije su po
nekad imale izrazito lokalni karakter. Sloenost situacije poveava i injenica
da, u rijetkim sluajevima gdje moemo povui paralele izmeu materijalnih i
duhovnih kultura pojedinih zajednica na odreenom prostoru, slinost u ma
terijalnoj kulturi ne prati nuno i slinost u duhovnim aspektima kulture, i
obratno. Tragove takvih pojava nalazimo i u poznatijim religijskim sustavima
poput grkog, u kojem, barem u ranijoj fazi, imena pojedinih boanstava vie
predstavljaju generike klase nego jasno definirane entitete. Te klase se sa
stoje ili odraavaju cijeli niz uglavnom lokalnih i u odreenoj mjeri razliitih
religijskih principa. Koncept glavnih boanstava oblikuje se upravo procesom
sintetiziranja tih lokalnih atributa, ali i nametanjem pojedinih lokatnih pre
dodbi na iroj regionalnoj razini. Meutim, treba imati na umu da spome
nuti proces katkad tee i u drugom smjeru, odnosno da se specifini i lokalni
religijski principi pokuavaju formalizirati pod imenom nekog od boanstava
koje im svojim atributima najvie odgovara. Upravo zbog toga imena koja se
dodaju generikim boanstvima, poput Zeusa ili Atene, katkad imaju mnogo
vee znaenje u smislu prostornog i/ili karakternog odreenja tog boanstva.
Ostaje otvoreno pitanje jesu li temeljno apstraktni religijski principi unu
tar haltatske kulture bili uoblieni u takve jasno odreene forme oko kojih
nastaju mitoloki sustavi s odgovarajuom narativnom komponentom. Neki
elementi materijalne kulture dohvatljive arheolokim metodama istraivanja
HALTATSKA RELIGIJA - DOBA MITOVA i HEROJA

- od sitne plastike, figuralnih prikaza na keramikom i metalnom posudu pa
sve do narativnih scena situlske umjetnosti - ukazuju na postojanje takvih
boanstava i m itolokih sustava. Pokuat em o ukazati na nekoliko arheolo
kih tragova pojedinih koncepata iz religijskih sustava haltatskih zajednica
prisutnih na prostoru nae zemlje.
EGEJSKI KONCEPTI U ISTONOM HALTATSKOM KRUGU?

Grko mrano doba kronoloki uglavnom odgovara kasnom brona
nom i poetku starijega eljeznog doba u sredinjoj i jugoistonoj Europi.
Kraj bronanog doba nije obiljeila samo korjenita promjena materijalne kul
ture, nego i opeg pogleda na svijet, to se odrazilo i na promjenu u percepciji
mitolokih sadraja.
Religijsko naslijee esto predstavlja jedini dio materijalne kulture
prapovijesnih zajednica koji nam barem u odreenoj mjeri ostaje arhe
oloki vidljiv, m eutim opasno je samo na temelju tih premisa donositi
zakljuke o drutvenom ivotu i opem pogledu na svijet prapovijesnih
zajednica. S druge strane, ne m oem o ignorirati injenicu da postoji odre
ena veza izmeu tih kategorija, a kljuno je pitanje kako ih interpretirati
i koja je vrijednost takvih zakljuaka. To je ujedno i osnovni m etodoloki
problem u razmatranju m oguih konceptualnih slinosti haltatske i grke
kulture, pri emu m itologija daje vaan set komparativnih podataka. Neki
znanstvenici tvrde da je gotovo nemogue uspostaviti bilo kakvu vezu iz
meu materijalne kulture i m itologije, odnosno da je nemogue nai tra
gove m itolokih koncepata u materijalnoj kulturi (Leach 1977.; Shanks &
Tilley 1987.; Hodder & Hutson 1991.). Arheologija, kao znanstvena disci
plina koja se bavi prouavanjem i interpretacijom materijalne kulture, do
nosi odreenu koliinu forenzinih podataka koji se sa sigurnou mogu
povezati s religijskim ponaanjem. injenica da je arheolokim m etoda
ma mogue utvrditi i prepoznati takve podatke govori nam da ti tragovi
nisu sluajni, nego su posljedica dogaaja koji su se ponavljali i namjerne
strukturirane aktivnosti. Iako postoje stotine definicija rituala i nekoliko
razliitih sustava kriterija za utvrivanje ritualne aktivnosti (Parker Pearson 1999.; Bowie 2000.; Briick 1999.), m oem o je ukratko opisati kao
svojevrsnu standardiziranu reakciju zajednice na odreeni unutarnji ili
vanjski poticaj. U m nogo sluajeva u potpunosti ili djelomino nedostaju
priroda i sadraj tih poticaja, ali nije uvijek tako. Primjerice, grobni ritual
i s njime povezane religijske aktivnosti odraavaju reakciju pojedinca i/ili
zajednice na krizu prouzroenu smru (Binford 1972.; Chapman, Kinnes
& Randsborg 1981.; Morris 1987.). Standardizirana aktivnost koja se
ponavlja upuuje na postojanje opeg razumijevanja ustrojstva svijeta, a
mitologija je morala biti neodvojiv dio tog opeg znanja o svijetu. M ito
logija vjerojatno nije neposredni povod za niz religijskih aktivnosti koje
moemo utvrditi uz pom o arheologije. Meutim, forma u kojoj se te ak
tivnosti izraavaju sugerira da su sudionici u njima bili svjesni odreenog
mitolokog sustava i daje njihovo djelovanje, barem u nekim sluajevima,
bilo usklaeno s tim sustavom. Iako neki znanstvenici zastupaju tezu da
je bez pisanih izvora i kanoniziranih mitolokih sustava teko ili nem ogu
e ukljuiti elemente m itologije ili religijske sustave u interpretaciju konKNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 147
teksta m aterijalne kulture (D ickinson 1994., 2 5 7 -2 5 8 ), svatko tko je imao

posla s doista prapovijesnim kulturama zna da tom u nije u potpunosti
tako. ak i u kulturama gdje nam pisani izvori don ose vie ili manje kanoniziranu m itologiju i dobro utem eljene religijske sustave, na razini siro
vih, forenzinih arheolokih podataka esto susreem o odreene diskre
pancije. To je posljedica percepcije m itolok og sustava unutar zajednice,
unutar pojedine skupine u zajednici, pa ak i na individualnoj razini. Kad
radimo s m aterijalnim ostacim a visokostrukturiranih zajednica, raspola
em o m itolokim sadrajima u odre en om broju razliitih pisanih izvora,
postoje ikonografski dokazi, a nalazim o i tragove aktivnosti koje su in
ducirane ili povezane s tim sadrajima. Gledajui iz perspektive sadraja,
u tim se sluajevima prvenstveno susreem o s percepcijam a zajednica,
skupina i pojedinaca, a ne s konkretnim m itolokim sustavima. Drugim
rijeima, bez pisanih (ili dobro razvijenih ikonografskih) izvora teko je
gurno m oem o usporeivati kontekste materijalne kulture koji su vezani
uz njihovu percepciju tih sustava. Pritom je percepcija m itolok og sadraja
unutar zajednice vana koliko i sam sadraj.
Meutim, interpretacijski proces je neizbjeno kontaminiran naom vla
stitom percepcijom svijeta i sadraja o kojemu je rije (Renfrew 1994., 47).
Zbog toga je vano razviti interpretativnu m etodologiju koja e na najmanju
moguu mjeru svesti deformaciju znaenja koju uzrokuju osobna uvjerenja i
kulturno podrijetlo istraivaa. Najpouzdaniji m etodoloki sustavi su uteme
ljeni na kontekstualnoj analizi semantikog sadraja. Osim toga, interpretativne modele treba iznova procijeniti i provjeriti svaki put kad se primjenjuju
na drugi kontekst. Isto tako je vano ustanoviti jesu li prapovijesne zajedni
ce, koje su predmet prouavanja, doivljavale mitoloki sadraj kao manife
staciju istih snaga koje neposredno odreuju realnost svijeta u kojemu ive
ili su ih smatrali dijelom svijeta koji postoji na paralelnoj, ali razliitoj razini
i samo u odreenim trenucima se preklapa, odnosno komunicira s njihovom
realnou.
ini se da je odreena korespondencija izmeu Egeja i prostora koji e
poslije postati istoni haltatski krug postojala jo u vrijeme kulture polja sa
arama. Uglavnom se porijeklo tih elemenata pripisivalo egejskom prosto
ru jer su tamo bili izraeni u mnogo sofisticiranijem obliku. Meutim, slini
elementi bili su vidljivi u pojedinim religijskim pojavama kultura starijeg e
ljeznog doba koje su ivjele na podrujima izvan prostora u kojem je egejski
utjecaj mogao biti dokumentiran elementima materijalne kulture, stoga se
ini da je porijeklo tih pojava bitno sloenije pitanje.
Osnovni problem u prouavanju religije kultura polja sa arama ili haltatskoga kulturnog kompleksa jest to to su njihova boanstva teko odrediva, gotovo bezoblina i uglavnom prikazivana samo na simbolian nain.
Primjerice, sveprisutni religijski m otiv kultura polja sa arama je sunev disk
ili boanstvo Sunca koje je predstavljeno u mnogo simbolinih oblika, a esto
kao kola koja vuku konji ili ptice vodarice. To nas dovodi do veoma proble
matine diskusije o religijskim konceptima na razini simbolizma (RipinskyNaxon 1995., 43-54; Renfrew 1994., 47; Garwood, Jennings, Skeates & Toms
1989.). Kada govorimo o takvim religijski potentnim simbolima, moramo
H A IS 7/JS K A RELIGIJA -!
bili svjesni da vidimo tek neznatan dio njihove vizualne manifestacije bez
ikakve lingvistike pozadine. O no to ostaje jest njihova reprezentativna sna
ga i ono za ime teimo jest rekonstrukcija metaforike vrijednosti tih simbo
la (Tilley 1999.* 36-76). Kristiansen i Larsson su razvili slian pristup: "... we
simply State tluit materini evidence contains a coded message with a meaning that
sheuld be decoded rr? order to understand and explain the impact ofthe interaction
preest" (Kristiansen & Larsson 2005., 29).
Takvi simboli bili su sveprisutni u materijalnoj i duhovnoj kulturi i sa
mim time svima razumljivi. Djelovali su kao elementi metajezika koji je bio
razumljiv na irokom podruju nastanjenom zajednicama koje su dijelile isto
ili slino mitoloko naslijede. Meutim, smatram da njihovo znaenje tre
ba u svakom pojedinom sluaju izvesti iz kontekstualne analize. Iako mnogi
simboli djeluju na razini analogija, neki od njih djeluju na veoma dubokoj
arhetipskoj razini. Mogue je da u vrijeme koje promatramo granica izmeu
mitoloke i materijalne razine postojanja nije bila tako jasna i da ta dva svi
jeta u ljudskom umu nisu bila odvojena, nego su djelovala kao nerazdvojivi
elementi iste stvarnosti. U tom sluaju mitoloku strukturu ne moemo od
vojiti od pogleda na svijet (Potrebica 2007., 268).
S obzirom na to da komunikacija izmeu pojedinih zajednica zahtijeva
temeljnu slinost u percepciji svijeta, u ovom sluaju mora ukljuivati i sli
nu mitoloku strukturu. Meutim, ta slinost ne znai nuno isti sadraj,
nego postojanje odgovarajuih semantikih polja koja su povezana u sline
konceptualne strukture. Sadraj takvih polja odraava se na razini simbola
koji su zbog sline unutarnje strukture postali zamjenjivi i na taj nain om o
guuju komunikaciju. No, uvijek treba imati na umu da ta semantika polja,
iako slina, nisu identina. Dobra ilustracija toga bila bi interpretatio Romana
grkih, ilirskih ili egipatskih boanstava. Kako odgovarajua semantika po
lja u pojedinim kulturama nisu identina, rimska percepcija, ili da ostanemo
dosljedni izvornom terminu - interpretacija, Silvana, Afrodite ili Izide u odre
enoj se mjeri razlikuje od izvornog religijskog koncepta tih boanstava, ali je
dovoljno slina da na odreenoj razini moe postojati univerzalni pogled na
svijet, omoguujui time komunikaciju izmeu razliitih zajednica.
Moemo zakljuiti da na podruju sredinje Europe postoji dosta razlii
tih pojava vezanih uz religiju ili kultnu praksu koje imaju slinosti s nekim
pojavama na prostoru Egeja. Neke od njih imaju izrazito materijalnu formu,
poput askosa, kernosa ili tronoaca, dok su druge vie apstraktne, poput p o
jedinih elemenata animalne simbolike, motiva sunevih kola ili drutvenih
i religijskih konotacija tkanja. Slinosti su uoljive i u pogrebnom ritualu,
kao i u konceptima ije tragove nalazimo prouavajui pogrebne kontekste
poput brae po oruju", religijsku i drutvenu dimenziju gozbovanja ili kult
heroja. Meutim, najtee je odgovoriti na pitanje koji su mehanizmi mogli
dovesti do pojave slinih religijskih koncepata u tim prostorno i kulturoloki
udaljenim podrujima. Zasad moemo ponuditi nekoliko modela. Prvi medu
njima je zajedniko "indoeuropsko** naslijee koje je. unato individualnom
razvoju, zadralo odreene slinosti. Naime* svi spomenuti konteksti - goz*
kovanje, solarni kult, animalni simbolizam, kola, "braa po oruju" - dijelovi
su temeljnog indoeuropskog mitolokog sustava i pojavljuju se ti mnogo obli
ka u razliitim kulturama. Stoga slini religijski i socioloki koncepti, poput
drutvenog ustroja kojim dominiraju ratnici i mitologije kojom dominiraju

heroji, mogu biti posljedica zajednikog naslijea ili neovisnog razvoja koji
se odvijao u slinom drutveno-ekonomskom okruenju. Drugi bi model
ukljuivao neku vrstu neposredne ili posredne komunikacije izmeu kultu
ra o kojima je rije, a mehanizmi koji bi mogli objasniti kako su ti koncepti
prenoeni s jednog prostora na drugi te koja je njihova veza s konkretnim
arheolokim materijalom detaljno su objanjeni u treem poglavlju.
TRADICIJA, SIMBOLIKA I VIZUALNA KOMUNIKACIJA

SGLARNI KULT
Kontinuitet motiva suneva kruga, svastike i ptica, koji je bio karak
teristika prikaza u kulturi polja sa arama na ovom prostoru (iako obino
izveden u drugoj tehnici), upuuje na to da su odreeni koncepti i vjero
vanja, poput onih vezanih uz solarni kult, preivjeli tranziciju u eljezno
doba i bili prepoznati ili preuzeti od haltatskih zajednica. Prisutnost tih
elemenata potvruje hipotezu da je haltatsko drutvo nastalo iz popu
lacije kulture polja sa arama koja se izmijenila pod snanim pritiskom
veoma utjecajnih koncepata s Istoka. Dinamina komunikacija izmeu
pojedinih zajednica kasnoga bronanog doba i starijeg eljeznog doba na
prostoru Europe svakako je dovela i do iroke distribucije nekih religij
skih koncepata koji su recepcijom u lokalne sustave rezultirali razliitim
kultnim amalgamima, a njihova lokalna evolucija dovela je do pojave ba
rem u pojavnosti slinih ideja na vremenski i prostorno udaljenim mjesti
ma. Kada govore o solarnom kultu u religiji nordijskog bronanog doba,
K. Kristiansen i T. B. Larsson rekonstruiraju m itoloku strukturu u kojoj
dominira boica Sunca sa sunevim kolima, blisko povezana sa svojom
braom, boanskim blizancima, koji se, pak, odraavaju u Kristiansenovu
konceptu dvojnih vladara (Kristiansen & Larsson 2005., 258-282, 294308; Kristiansen 2001., 85-105). Zasad ostaje otvoreno pitanje moe li
se koncept haltatske brae po oruju, detaljno opisan u prethodnim
poglavljima, povezati i s ovom solarnom dim enzijom . U svakom sluaju,
unutar haltatskoga kulturnog kompleksa osjea se opa prisutnost solarne dimenzije religijskih predodbi, ali m o i snaga um jetnikog izra
za tih predodbi varira, vjerojatno ovisno o ivotn osti supstrata kulture
polja sa arama u lokalnim haltatskim kulturnim skupinama. Evolucija
solarnog kulta na golemu prostoru od srednje, pa ak i sjeverne Europe
do Egeja djelom ino odraava promjenu pogleda na svijet na poetku e
ljeznog doba, kao i neku vrstu opeg razumijevanja osnovnih odrednica
tog kulta (Bouzek 1997., 34-43; Kristiansen & Larsson 2005., 251-319).
ANIMALNA SIMBOLIKA U RELIGIJI ELJEZNOG DOBA

Budui daje arheologija disciplina koja svoje metode temelji prvenstveno
na materijalnoj kulturi, kada govorimo o simbolici u najveoj se mjeri osla
njamo na vizualnu dimenziju simbola. Iako se na prvi pogled uoavanje reli
gijskih simbola ne ini tekim, rije je o mukotrpnoj kontekstualnoj analizi s
upitnim rezultatima jer je u veini sluajeva teko razluiti kada jedan te isti
oblik ili prikaz ima religijsko, a kada drutveno, heraldiko ili tek dekorativno
150 1 KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
HALSTATSKA RELIGIJA ~ DOBA MITOVA I HEROJA

znaenje. Moda je u toj kategoriji najlake uoljiva animalna simbolika koju
moemo vezati za cijeli niz ivotinja, od kojih emo spomenuti samo neke.
Ptice vodarice
Ptice vodarice, koje su dominantan simbol kulture polja sa arama, upra

vo u kombiniranom, a katkad i teko razluivom kontekstu solarnog i ktonikog kulta i u haltatskom kulturnom kompleksu zauzimaju veoma vanu
simboliku nisu. Od samog poetka eljeznog doba nalazimo ih na mnogo
ukrasnih predmeta, dijelovima nonje, predmetima ritualne namjene, kera
mici, bronanim posudama i drugim predmetima. Zanimljive su keramike
posude i zveke u obliku ptica, poput primjerka iz Dalja (Hoffiller 1938., T.
36: 13). U tu kategoriju spadaju i posude s protomama u obliku ptica, poput
lonca iz Turia-Dvoria (Majnari-Pandi 1998., 236-237, fig. 60), i alice
s rukama u obliku ptijih glava, poput onih iz Martijanca i Dalja (VinskiGasparini 1961., T. VII: 1, T. IX: 1, 2), a zanimljivo je napomenuti da se na
istim tipovima posuda u kasnijim fazama haltatske kulture pojavljuju glave
ili rogovi bikova. Meutim, svakako su najznaajniji predmeti kojima atribuiramo ritualnu namjenu, primjerice modeli kola poput glasinakih (si. 75) ili
zveke s nepoznatog nalazita iz istone Slavonije (imi 1995., 49). Posebno
je vana pojava ptica vodarica kao ukrasa na konjskoj opremi sa samog poet
ka starijeg eljeznog doba gdje se taj moni religijski simbol dvojakog karak
tera dovodi u izravnu korelaciju s konjima koji postaju odrednica identiteta
haltatskih elita i simbol najvieg drutvenog statusa. Dobar primjer za to
nalazimo u ostavi u Adaevcima i u ostavi iz Legrada (Vinski 1955.; VinskiGasparini 1973., 181, T. 127). Gotovo je siguran kontinuitet znaenja ptica
Kultna kolica s pticam a

vodaricam a pronaena su na
G la sin cu jo u 19. stoljeu.
Pretpostavlja se da potjeu
iz razorenog tu mula, a danas
se uvaju u N aturhistorisches
Museumu u Beu. D atiraju se na
prijelaz 8. u ?. st. pr. Kr. (si. ?5]
vodarica kao nositelja Sunca samog ili solarnog boanstva koje uz njihovu
pom o putuje nebom, ali i smjenom godinjih doba odlazi u onostrani svijet
tame da bi se u proljee vratilo i osiguralo regeneraciju prirode zapoinjui
jo jedan ivotni ciklus koji se lako mogao povezati sa sezonskom migraci
jom veine ptica vodarica. Zanimljivo je primijetiti da su movare, koje su
B U rn a s b ikovskim protom am a
iz tum u la 10 na nekropoli
Kaptol-Gradci jedna je od
nekoliko posuda pronaenih
tijekom pokusnih istra iva n ja
na ovom m jestu jo 19?5.
godine. Ova izuzetna posuda
n a jljep i je prim jerak u skupini
lonaca s b ikovskim protom am a
pronaenih na Kaptolu i na
neki nain je z a titn i znak
ovog n alazita. Revizijska
iskopavanja o v o g tu m u la o tkrila
su izuzetno vrijednu ratniku
oprem u (si. ?G)
stanita mnotva ptica vodarica, esto i mjesta intenzivne kultne aktivnosti

eljeznodobnih zajednica - posebno na sjeveru gdje je i kult Sunca imao veo
ma istaknutu ulogu i zadrao se do duboko u eljezno doba.
Bik
Simbol bika tradicionalno se povezuje s prethodno spomenutim solarnim kultom, a u haltatskom okruenju esto ga nalazimo u obliku plasti
nih prikaza glava i tijela goveda na rukama i drugim dijelovima kerami
kih i bronanih posuda. S obzirom na to da su takve posude gotovo uvijek
dio ekskluzivnog grobnog inventara, m oem o zakljuiti da je simbolika bika
imala, uz solarnu, i odreenu ktoniku dimenziju. Zanimljivo je da su ta
kvi prikazi raireni po cijelom alpskom podruju, ali se nalaze samo u zna
ajnijim grobnim cjelinama (si. 76), poput pet takvih lonaca pronaenih u
Kaptolu (Potrebica 2009., 166) ili primjeraka s nalazita Nove Koariska. S
HALTATSKA R E L IG IJ A - DOBA MITOVA I HEROJA
obzirom na iroku, ali specifinu distribuciju, m oe se pretpostaviti da je taj

simbol ukorijenjen u religijskim predodbam a kulture polja sa arama na
to bi upuivala i figurica iz ostave u Poljancima (Vinski-Gasparini 1973.,
183, T. 48, 22). M nogo plastinija mala skulptura bika pronaena je u reli
gijski izuzetno vanom kontekstu iz haltatskog razdoblja, u nadaleko p o
znatoj peini Byi skala u Moravskoj (si. 77), koja asocijaciju na bika ima i
u samom imenu (Nekvasil 1980.). Ne treba zaboraviti ni drevnu simboliku
konsekrativnih rogova i bukranija koja je na prostoru Europe i Azije gotovo
kontinuirano prisutna ve tisuama godina, a u haltatskim kontekstima bi
kove rogove nalazimo na rukama keramikih i bronanih alica i vjerojatno
nije sluajno da je rije o posudam a prvenstveno namijenjenima za ispijanje
pia. Jo bolji primjer za to su panonski askosi s prikazima goveda na ruka
ma ili rukama u obliku goveda kakve nalazimo u Kaptolu (si. 78) i Gorianu
(Potrebica 2009., 167), a m ogli bi biti povezani s dionizijskim aspektima
simbolike bika (Harrison 1962., 431-436, fig. 134). M nogo keramikih figu
rica goveda koje su pronaene na prostoru Kolapijana, posebno u svetitu
na Turskoj kosi, smatra se votivnim darovima koji zamjenjuju stvarnu rtvu
ivotinje (ukovi 2004., 198-200).
Bik iz peine Byf s kala
u junoj Moravskoj pripada
jednoj od n a jk o n tro v e rz n ijih
arheolokih cjelina u cijelom
haltatskom kom pleksu. Uz
veoma bogate nalaze koji se
datiraju u 7. s t. pr. Kr. pronaeni
su dijelovi kola i 4 0 skeleta
razliite dobi i spola. Na a lo s t,
iskopavanja su provedena 1872.
pa nam nedostaju k v a lite tn i
podaci i a n tro p o lo ki m a terijal,
uz izuzetak lubanja. H ipoteze
se kreu od kneevsko g ukopa
sa rtv a m a , preko m asakra
trgovakog karavana do
nesree tije ko m e tve n ih
sveanosti i dugotrajnog
kultnog m jesta vezanog uz
proizvodnju eljeza (s i. 7 7 ]
S druge strane, bik je takoer jedan od izuzetno

vanih simbola u grkoj mitologiji i religiji. Pojavljuje
se kao oblije koje preuzimaju bogovi (primjerice
Zeus), ali i udovita (Minotaur ili maratonski,
odnosno kretski bile). Osim izrazito naglaene
plodnosti koja je prisutna u svim kontekstima vezanim
uz bika, teko je ne zamijetiti solarno-ktoniki simbo
lizam ove ivotinje. S jedne strane kao oblije bo
gova predstavlja plodonosnu snagu Sunca
(Zeus-Europa, Helijeva goveda), a s
druge strane mranu divlju sna
gu koja raa destrukciju i
propast u podzem ni svijet
(kretski bik - Pasifaja, Mi
notaur). Upravo zbog toga
bik je sveta ivotinja kojom
gospodare bogovi i pogrean
tretman m oe smrtnicima do
nijeti okrutnu kaznu, poput Odisejevih drugova koji su ubili Heli
jeva goveda (Odiseja XII, 339-450).
Zbog istih razloga bik je i visokocijenjena
rtvena ivotinja - sjetim o se samo Nestorove rtve Posejdonu (Odiseja III, 5-68). Stoga
nije udno to se bik katkad pojavljuje u razliitim
oblicima u grobnom ritualu vanih pojedinaca tijekom
bronanog i eljeznog doba na tlu Europe, od mikenskih prostora
B A s k o s iz tu m u la XII na
nekropoli Kaptol-emernica ima
ruku oblikovanu u tije lo bika.
Rije je o specifinom i rije tko m
tip u posude koji ini vrijedan dio
kom pleta za gozbu, ali mogue
je da ivo tin je koje se pojavljuju
na rukam a ovih posuda
nem aju sam o dekorativnu
ulogu, nego i dublje sim bolino
znaenje (si. ?8)
(Gallou 2005., 98-105) do Balkana. Tamo u poznatom kneevskom grobu u

Atenici nalazimo tragove tripartitnih (indoeuropskih) ivotinjskih rtava
koje ukljuuju svinju, psa i govedo i na taj nain podsjeaju na rimske suovetaurilije (ae 1985., 13-32).
I u kasnijim kontekstima mlaeg eljeznog doba bik zadrava svoju izni
mnu vanost kako u ikonografiji tako i kao rtvena ivotinja - upravo u tom
kontekstu se pojavljuje i na kotlu iz Gundestrupa. N ebrojeni su primjeri r
tvovanja i ukopa bikova u keltskom svijetu, popu t pozn atog svetita u Gournayu (Teegen 2002., 30-31). O tom e nam govore i pisani i m itoloki izvori.
Plinije pie o tom e kako se tijekom druidskog obreda rezanja imele rtvu
je bijeli bik (Plinije NH, XVI, 249), a rtvovanje bika i konzum acija njegova
mesa otvaraju i igraju kljunu ulogu u ritualu izbora n ov og kralja u Irskoj
(MacCana 1983., 50).
V epar
Vepar je relativno est sim bol, a pojavljuje se o d najranijih vremena u
razliitim kulturama. Na europskim prostorim a nalazim o prikaze vepra od
bronanog doba, a p osebn o su esti u latenskoj ikonografiji i kultnoj praksi,
od sitne plastike do prikaza na kotlu iz Gundestrupa. Jo od grke m itologi
je - u kojoj Heraklo lovi erim antskog, a M eleagar kaledonskog vepra - lov na
vepra snaan je religijski sim bol, im e se u posljednje vrijem e detaljno bavi
la Alexandrine Eibner (Eibner 2001.). Ona lov na vepra povezuje s kultom
HALTATSKA RELIGIJA - DOBA MITOVA I HEROJA

Konjska oprema izraena
od veprovih kljova iz tum ula
114 u Szazhalom batti kod
Budimpete rijedak je, ali ne
i usamljen prim jer ovakve
uporabe. injenica da je jedan
od druga dva primjera pronaen
u Italiji ( Este] pokazuje daje
rije o univerzalno razum ljivoj
sim bolici (si. ?9]
heroja koji postaje prominentan upravo s pojavom eljeznog doba, a ima i

jaku mitoloku pozadinu koja vjerojatno nadilazi okvire grke mitologije. Lov
na vepra susreemo i u keltskoj religiji gdje je prikazan kao smrtno opasan
pothvat dostojan najveih ratnika, a sama ivotinja esto se prikazuje kao
gotovo nepobjediva i ima mo promjene oblika, to je est sluaj u mitolo
kim referencama na veprove na drugim prostorima, pa i u klasinoj mito
logiji (Odisejeva epizoda s Kirkom). U haltatskoj situlskoj umjetnosti tako
er nalazimo prikaze lova na vepra, poput pojasne kope iz groba 48/104 u
Stini, na situli iz groba 1/12 iz Nezakcija (Mihovili 2001., 99-100, si. 89) i
u obliku lovnog trofeja na situli Certosa iz Bologne. Prikaze vepra i veprovih
kljova (koje su dokaz i posljedica uspjenog lova) esto nalazimo u kolokaciji
s ratnikom opremom: od poznatih mikenskih kaciga nainjenih od veprovih
kljova do prikaza vepra u obliku folije od plemenitih metala na grko-ilirskim
kacigama - poput zlatnog vepra izmeu dva lava na kacigi iz Trebenita (Popovi 1994., 128, fig. 96) ili identinog srebrnog motiva na kacigi iz Olimpije. Moda na taj nain treba promatrati i izuzetni nalaz haltatske konjske
opreme iz tumula 114 u Szazhalombatti (si. 79) na kojoj su obrazni dijelovi
vala nainjeni od veprovih kljova, kao i slian nalaz u tumulu V na nalazi
tu Vaszar koji, uz dvije kljove, obiluje i brojnim drugim elementima konj
ske opreme (Patek 1993., 94-103, 129-134, Abb. 75,1-2, Abb. 107; Horvath
1969., 126-129, fig. 2 4 /1 -2 ). Zanimljiv je podatak da slian komplet konj
ske opreme dolazi iz groba Benvenuti 278 u Esteu (Capuis 8c Chieco Bianchi
1992., 68, fig. 49).
Izvori esto spominju svinju ili vepra kao veoma vaan, ako ne i sredi
nji element u gozbama, kako onim drutvenim tako i mitolokim. Posebno
je vaan komad mesa koji pripada najboljem meu ratnicima ili poglavaru
(zbog ega su navodno esto izbijale krvave razmirice). Cesto se taj komad
mesa (donji i gornji dio noge) pojavljuje u grobovima kao prilog, i to ne samo
u smislu obinog priloga u hrani, nego i u kultnom kontekstu u kojem je svi-
155
njetina, a pogotovo taj komad, smatrana izuzetno prigodnom ktonikom

hranom. Nisu rijetke ni pojave zasebnih cjelovitih ili parcijalnih ukopa svinja
ili veprova.
Zanimljivo je da vepar, unato estoj pojavi u raznim religijskim predo
dbama, nije posebno vezan uz neko specifino boanstvo, nego ima vlastiti
animalni religijski potencijal snano vezan uz ktonike i ratnike/herojske
elemente. Isto tako u ikonografiji se ne naglaavaju toliko kljove koliko eki
nje na glavi koje su davale posebno divlji izgled vepru u borbi (Green 1986.,
181). Moda je to odgovor zato se na naem prostoru kao prilozi u latenskim.
grobovima ena najee pojavljuju dijelovi svinjskih nogu dok je u grobovi
Kultna kola iz Strettwega
u A ustriji vjerojatno su
najpoznatiji nalaz ovog tipa u
cijelom haltatskom svijetu.
io su inventara bogatog
kneevskog groba pod tum ulom
koji je istra iva n jo sredinom
19. stoljea, a datira se oko
G0Q.pr.Kr. (si. 80]
ma mukaraca esto rije o dijelovima glave s rascijepljenom donjom ili gor

njom eljusti. Najbolji primjer za to je nae najbolje istraeno groblje latenske
kulture u Zvonimirovu (Dizdar 2005., 90-91). Svakako treba obratiti panju
na podatak da se kosti svinja ovdje ne pojavljuju samo kao prilog, nego su iz
mijeane s ljudskim ostacima koji dolaze s lomae i vjerojatno je svinja/vepar
imala i vanu ulogu rtvovanja ktonikim boanstvima prilikom incineracije
o emu je ve bilo rijei. Tragove rtvovanja svinja ktonikim boanstvima i
njihove ukope nalazimo irom Europe u razliitim razdobljima od Grke, pre
ko Balkana (Atenica) pa sve
do latenskog svetita u Gournayu gdje je sredite okrue
no naizmjeninim rovovima
sa svinjskim i ljudskim skelet
nim ostacima (Teegen 2002.,
28-29).
Jelen
Zbog svog rogovlja, koje

se obnavlja svake godine, bio
je u m nogim kulturama i epo
hama sim bol plodnosti i ci
klike obnove ivota. U grkoj
religiji vee se uz Artemidu,
boicu lova. U eljeznodobnoj
religiji morao je imati znaaj
nu ulogu jer ga esto nalazimo
u kultnoj ikonografiji od pri
kaza urezanih u stijenama na
prostoru Skandinavije ili u Val
Camonici, preko keramikih
posuda poput onih iz Soprona
do situlske um jetnosti poput
prizora lova na situli iz No
vog Mesta (Kri 1997a, Pril.
3) i pojasnoj kopi iz Molnika
(Pu 1991.). Jedan od najpo
znatijih prikaza jelena su kul
tna kolica iz Strettwega (si.
80) gdje nalazimo po jednog
HALSTATSKA RELIGIJA - DOBA MITOVA 1HEROJA
jelena na svakom kraju kola (Egg 1996., 1 4-62). S obje strane svakog jele
na stoje muki likovi koji bliom rukom dre jelena za rogove. Iako je teko
dokuiti koje je znaenje jelena unutar te figuralne kom pozicije (lov, rtva?)
kojom dominira sredinja enska figura, svakako je rije o tono odreenom,
dakle zajednici onoga doba prepoznatljivom , m itolokom kontekstu.
U situlskoj um jetnosti nalazim o ga u povorkama ivotinja, ali esto i
u scenama lova (si. 81). Ti prizori imaju ikonografsku podlogu jer je lovno
orue u veini sluajeva luk i strijela, to nije oruje za borbu tih zajednica,
strijelac esto klei iza drveta, a iza njega je veliki lovaki pas. Zanimljivo
je da identinu ikonografsku sliku nalazimo i na istonom Sredozemlju i na
Bliskom istoku stotinama godina ranije (Turk 2005., 23-33, 41), pa je pri
hvatljiva teza A. Jockenhovela i B. Knochea o bronanodobnim korijenima
eljeznodobne ikonografije jelena (Jockenhovel & Knoche 2001.). Od tog ka
nona odstupa jedino situla Certosa iz Bologne gdje je jelen u jednom prizoru
prikazan kao lovina koja se nosi prema sredinjoj sceni gozbe. U mitolokim
izvorima koji se vezuju uz keltsku kulturu, pa i u kasnijim razdobljima sve do
kranstva, lov na jelena nije opisan kao lov na vepra. Nije to borba s divljom
ivotinjom u kojoj ratnik/heroj/vladar pokazuje hrabrost i zadobiva status
njezinim ubijanjem, nego se vie stjee dojam dualizma, gotovo posveene
meuovisnosti lovca i jelena. M oda to ima veze sa Strabonovim opisima venetskih svetih gajeva posveenih argivskoj Heri i etolskoj Artemidi gdje divlje
zvijeri postaju pitome i jeleni se mijeaju s vukovima (Strabon Geografija V,
1,9). Iako s prostora haltatskoga kulturnog kompleksa nemamo toliko ne
posrednih nalaza materijalne kulture vezane uz simboliku jelena, nalazimo
ga u obilju u kulturama koje su haltatskoj kronoloki ili prostorno bliske, p o
put figurice jelena iz Sotina (imi 1995., 48), Posebno je to sluaj s nomad
skim zajednicama na istoku, primjerice Skitima, gdje jelen ima vanu ulogu u
ikonografiji, mitolokoj strukturi, a vjerojatno i u religijskoj praksi - posebice
onoj vezanoj uz amanizam. S druge strane, naglaena uloga u latenskoj reli
giji najbolje se odraava na poznatom kotlu iz Gundestrupa gdje na jednoj od
ploa jelena nalazimo uz boga Cernunnosa koji i sam nosi jelensko rogovlje,
a neki ga autori tumae kao gospodara ivotinja (Green 1986., 184), dok na
drugoj ploi bog dri u svakoj ruci po jednog jelena za stranje noge. Upravo
u toj ikonografskoj slici pojavljuje se i zmija koja se u antici, ali i kasnije u
kranstvu, suprotstavlja jelenu pa je m ogue da neke korijene tog koncepta
treba traiti upravo u eljeznodobnim religijskim predodbama.
Prizor lova na jelena s

pojasne kope iz Zagorja u
Sloveniji datira se na kraj 6,
ili poetak 5. s t. pr. Kr. Rije
je o jednom u nizu prikaza
lova na jelena koji susreem o
u s itulskoj u m jetnosti. Osim
naglaavanja lova kao
a ktivnosti rezervirane za elitu,
gotovo kanonska dosljednost
u izvedbi tih prizora ukazuje
na m otiv koji moe im ati i
sim bolino znaenje (si. 81]
O van
Ovan je prirodno jedan od najeih simbola u prapovijesnim religijama

diljem svijeta jer je od najranijih vremena bio dio svakodnevnog okruenja,
a esto i temelj privrede razliitih zajednica. Meutim, na prostoru haltatskoga kulturnog kompleksa univerzalna simbolika ovna vezana uz plodnost
i vatru nala je svoj vizualni izraz na samo nekoliko mjesta. Najistaknutiji
primjer je Novo Mesto (si. 26). Kao to je ve spomenuto, rije je o jednom od
najveih europskih sredita proizvodnje staklenih perli u kojemu, uz to, nala
zimo i mnogo jantarnih nalaza. Remek-djela staklene minijature pronaena
u grobovima na Kapiteljskoj njivi upravo su polikromne perle u obliku veoma
realistinih ovnujskih glava. U grobu 35 pod tumulom V, za koji pretpostav
ljamo daje enski, u kojem su pronaeni i veoma rijetki zlatni listii, naeno
je vie od tisuu staklenih i gotovo dvjesto jantarnih perli. U tom golemom
broju najveu skupinu tvori ak deset cijelih ili fragmentiranih staklenih perli
u obliku ovnujskih glava (Kri 2000., 62-65, T. 22-24). Meutim, nalazimo ih
i u drugim cjelinama poput groba XIV/41, a najljepi je par pronaen u grobu
VII/28 (si. 82). Najbolji jantarni pandan tim nalazima bile bi dvije jantarne
glavice ovna iz groba VI/4 (Kri, Stipani & kedelj Petri 2009., 101-103,
139). Unato injenici da u situlskoj umjetnosti nemamo ikonografskih priD Jantarne glavice ovnova
iz groba 4 u tum ulu VI na
Kapiteljskoj njivi u Novom Mestu
datiraju se u 5.-4. st. pr. Kr. i
ilustriraju vrhunsku vjetinu
majstora koji su tijekom
eljeznog doba u ovom sreditu
izraivali m inijaturne prikaze
ivotinjskih glava od stakla i
jantara (si. 82]
O A skosi iz Dalja s rukama u

obliku ovnova pripadaju istoj
skupini kao i askosi s rukama
u obliku bovida kakve nalazimo
u Kaptolu i Gorianu, ali ini
se da izbor ivotinje koja e
biti prikazana nema samo
dekorativnu, nego i dublju,
sim bolinu funkciju [si. 83)
kaza ovna, ini se da je ta ivotinja za tu zajednicu imala dublje znaenje koje

nadilazi samo svakodnevnu gospodarsku dimenziju.
S druge strane, par panonskih askosa pronaen u Dalju ima drke u obli
ku ovnova (si. 83), a istom keramikom kompletu pripadaju i dvije alice s
drcima u obliku ptijih glava (imi 2004., 48, fig. 9). U ovom sluaju ovnovi
zamjenjuju goveda koja na istim posudama nalazimo na prostoru kaptolske
skupine. Teko je zakljuiti je li rije o ikonografskim, religijskim ili jedno
stavno heraldikim razlikama, ali vidljivo je da u sklopu te dvije kulture ta dva
simbola zauzimaju slina semantika polja. U ovom kontekstu treba spome
nuti i nalaz fibule s jantarnim zrnom na luku u grobu 145 iz nekropole Jezerine-Pritoka, kod koje je okov jantarnog zrna prema opruzi u obliku bikovske
glave, dok je na drugoj strani taj okov izduen u nogu fibule oblikovanu u
glavu ovna (Raunig 2004., 93-96, 179, T. XVII, 1). Na japodskom podruju
nalazimo i jantarne i staklene glave ovnova koje u potpunosti odgovaraju pri
mjercima iz Dolenjske i vjerojatno predstavljaju uvoz s tog podruja.
Konj
U simbolikom svijetu prapovijesnih religija konj ima bezbroj oblika i aspekata. On je u neprestanom pokretu prostora i vremena i jednako lako mijenja
oblike kao to prelazi iz svijeta u svijet. Iako je povezan sa svim elementima,
najblie su mu vode koje takoer objedinjuju svjetove. Univerzalni aspekti takve
simbolike konja posebno su dobro utjelovljeni u grkim mitolokim konjima (Milievi Brada 2003.). Jedina ivotinja koja se konju pribliava i moda ga nadmauje u univerzalnosti simbolike je zmija, a povezuje ih upravo voda jer se esto
veu uz izvore i rijeke pa mnogi autori kau da su skriveni putovi konja i zmije
kojima se vjeno kreu upravo putovi voda (Chevalier & Gherbrant 1983., 277).
Majapodskim pektoralima esto se pojavljuju konji, iako su u svakodnevnom i
votu morali biti mnogo manje zastupljeni u usporedbi s drugim eljeznodobnim
zajednicama, a na istim predmetima katkad umjesto konja susreemo upravo
zmije. Meutim, kao to je ve spomenuto, metodologija primijenjena na analizu
materijalne grae u potrazi za religijskim elementima mora biti rigorozna kako bi
dala iole relevantne znanstvene rezultate.
Konj je kao temeljna odrednica haltatskoga kulturnog kompleksa mo
rao imati i sredinju ulogu u njihovu religijskom ivotu. Meutim, upravo
zbog te sveprisutnosti konja u raznim aspektima ivota haltatskih zajednica
Prikaz utrke na kolim a sa

situle iz Kufferna iz 5. s t. pr. K r,
osim to ilu strira natjecanja
koja su im ala vanu ulogu u
razliitim sveanim prigodam a
(pogrebne sveanosti, gozbe),
pokazuje i te m eljito proim anje
haltatskih zajednica i konja
kako u svakodnevnom ivo tu
tako i u ideologiji elitn ih
skupina, s to je moralo im ati svoj
odraz i u duhovnom ivotu tih
ljudi (si. 8 4)
teko je izdvojiti elemente materijalne kulture ili arheoloke kontekste koji

se sigurno mogu smjestiti u sferu kulta ili religije. Konjska oprema u gro
bovima uvijek se moe tumaiti kao statusni simbol ratnika-konjanika ili u
doista iznimnim sluajevima ukopa s kolima kao dio opreme zaprege koja je
vukla ta kola. ak i u sluajevima istaknutih enskih grobova, u kojima nala
zimo neuobiajene priloge konjske opreme i dijelova kola, m oem o govoriti
o statusnom, ali ne nuno i religijskom simbolu. I prikazi rituala u kojima se
ene (sveenice?) slue konjima i kolima imaju ulogu funkcionalne opreme za
obavljanje kultnih radnji, ali ne predstavljaju njihov aktivni dio.
Prikazi konja na situlskoj umjetnosti rijetko su odvojeni od figuralnih
scena u kojima su glavni protagonisti ljudi, kao jahai, vozai kola (si. 84) ili u
nekoj drugoj ulozi. Isto tako brojne prikaze konja s jahaima ili bez njih, koji
se pojavljuju u svim kategorijama materijalne kulture, ne m oem o sa sigur
nou pripisati kultnoj ikonografiji. ak se i plastini prikazi konja kojima
obiluje svetite na Turskoj kosi (ukovi 2004., 198-200) ili olovne figurice
s keramikih posuda iz nalazita Frog najee pronalaze u kolokaciji s jahai
ma i nemaju samostalno znaenje, to se vidi i u njihovu oblikovanju.
Unato tomu, postoje neke naznake daje konj morao imati doista vano
mjesto u kultnom ivotu ondanjih zajednica. Iako se dosad nisu uobiajeno
provodile detaljne analize spaljenih osteolokih ostataka iz haltatskih gro
bova, u rijetkim sluajevima kada je to uinjeno, ini se da su na lomai s
pokojnikom bili spaljeni i konji. I ovdje ih moem o promatrati kao dio opre
me pokojnika poput oruja ili nonje, ali mogue je da imaju i dvojaku ulo
gu rtvene ponude. Malo jasnija je situacija kod kasnijih skeletnih konjskih
ukopa koje moemo tumaiti isto kao i paljevinske, ali u situacijama kad nisu
povezani s nekim odreenim pokojnikom, nego imaju svoje zasebno mjesto
unutar nekropole, gotovo sigurno imaju i simbolino znaenje, odnosno za
sebnu funkciju u ritualu. Ukopi konja u grobovima ili izvan njih na prostoru
nekropole mogu se tumaiti i time da konj koji je sluio pokojnika tijekom
ivota kao sredstvo za transport, borbu ili kao statusni simbol tijekom poD Kotana figurica konja
i jahaa s obloga fibule iz
tum ula 12 na nekropoli
Kaptol-Gradci fascinantan je
prim jer m inijaturne um jetnosti
starijega eljeznog doba. Fibula
s kotanom oblogom kojoj
ovaj konj pripada bila je dio
izuzetno bogate nonje ene
koja je pokopana pod tum ulom
1 2 .1prije dovretka postupka
konzervacije jasno je da je
rije o najveem i najbogatijem
enskom tum ulu na nekropoli
Gradci (si. 85]

grebnog rituala postaje rtvena ivotinja ili
ak dobiva ulogu psihopompa za to postoje
raznoliki mitoloki temelji.
Jo jedan posredan nain potvrivanja ulo
ge konja u haltatskoj religiji jest veza izmeu
monih ena i konja. Osim konjske opreme i di
jelova kola koji se katkad nau u grobovima tih
ena, tragovi spomenute veze se katkad odraa
vaju i na njihovoj nonji, i to na dva naina. e
sto funkcionalni elementi nonje, poput fibula,
imaju ukrase s motivom konja (Metzner-Nebelsick 2007.), a mogue je da se i dijelovi konjske
opreme pojave kao elementi nonje tih ena
(Metzner-Nebelsick&Nebelsick 1999.). Upravo
u tumulu 12 na nekropoli Kaptol-Grad, koji je
najdominantnija enska cjelina na toj nekropo
li, pronaena je kotana minijatura konja s ja
haem (si. 85) koja je vjerojatno pripadala fibuli
(Potrebica 2009b, 137). Gotovo identine pri
kaze nalazimo i na kotanim figuricama iz Ita
lije, Vaa i Nezakcija (Marzatico 2009.), a tamo
se nalazi i nadaleko poznata monumentalna
skulptura jahaa i ene koja objedinjuje subli
miranu snagu kulta heroja i plodnosti (Kuko
2001.). Bez obzira na to jesu li te ene na viso
kom poloaju u drutvenoj ili religijskoj struk
turi, ili moda u obje, izbor takvih specifinih ukrasa mora imati i apstraktno
znaenje koje nadilazi samu estetiku. Primjerice, moemo se upitati je li pojava
Pegaza kao motiva na zlatnom torkvesu kneginje iz Vixa samo sluajni dekora
tivni element ili ima i neko drugo znaenje (si. 86). Ne zaboravimo da je upravo
Pegaz stvorio Hipokrenu, konjski izvor, mjesto na kojemu su se okupljale Muze
i izvor pjesnikog nadahnua.
S druge strane, poput jelena, rtve konja su potpuno jasno vidljive kod
istonih susjeda halstatskoga kulturnog kompleksa, posebice Skita, pa se po
stavlja pitanje kako zapravo tumaiti grobnu cjelinu pod tumulom 2 u Jalabetu gdje u monumentalnoj komori s dromosom nalazimo pojedine ele
mente konjske opreme, ljuskastog oklopa, trobridne strelice istonog tipa i
kotane vrhove strelica votivne namjene. Meutim, u spaljenim osteolokim
Prikaz Pegaza na zlatnom

torkvesu kneginje iz Vixa s
kraja 6. st. pr. Kr. moe biti te k
dekorativni m otiv, ali moe
biti i dio opeg ikonografskog
koncepta u kojem sudjeluju i
drugi prilozi u ovom izuzetnom
grobu, prim jerice prikazi
Gorgona na krateru koji se
u m itolokom sm islu mogu
dovesti u d ire ktn u vezu s
Pegazom. Ne treba zanem ariti
ni m itoloku vezu Pegaza i
zagrobnog svijeta (si. 8G]
ostacima gotovo je sigurno identificiran konj, dok ostaci ovjeka nisu utvre
ni (imek 1998.). I u latenskoj kulturi, koja kronoloki slijedi haltatsku, pro
nalazimo rtve konja u izrazito religijskim kontekstima razliitih svetita, a
posebnu ulogu ima Epona, boica tala i konja te vjerojatno i plodnosti, od
koje nam je ostalo oko tristo kamenih spomenika samo u Galiji (Green 1986.,
173-175). Meutim, jasno je da i tijekom mlaeg eljeznog doba konji sami
po sebi nisu bili predmet religijskog tovanja.
Zmija
S obzirom na univerzalnu prisutnost na svim kontinentima te na spe

cifian odnos koji su ljudske zajednice gajile prema ovoj ivotinji, zmija je
KNEEVI ELJEZNOGA 00BA | 1G1
vjerojatno najuniverzalniji ivotinjski simbol koji se u razliitim zajednicama

i irom svijeta javlja od pamtivijeka i kontinuirano je prisutan. Budui da je
bibliografija o simbolici zmije praktiki nepregledna, nema smisla opterei
vati ovaj tekst time, pogotovo to na podruju haltatskoga kulturnog kom
pleksa zmija gotovo potpuno i upravo znakovito nedostaje. Ta je injenica jo
udnija ako pogledamo balkanski kulturni kompleks gdje se ilirska mitolo
gija, etimologija, religija pa i heraldika gotovo temelji na tom simbolu! Te
ko objanjiv izostanak zmije iz haltatske religijske simbolike i ikonografije
uope mogao bi se povezati s dominacijom konja kao dualistikog simbola
promjene, voda i ostalih semantikih i simbolikih vrijednosti koje u junim
podrujima ima zmija. Meutim, ovakvo je objanjenje zasad iskljuivo na
razini spekulacije.
SITULSKA UMJETNOST
Kao to je ve reeno, u drutvu koje se ne koristi pismom vizualna je
naracija kljuna za ouvanje kolektivnog sjeanja, a time u velikoj mjeri i kon
tinuiteta religijskih predodbi. Tisue stranica su ispisane o svim aspektima
situlske umjetnosti, a pogotovo o znaenju prikazanih prizora. Tumaenja se
kreu izmeu krajnosti. Najkonzervativniji autori tvrdili su da je rije o uve
zenim proizvodima koji su ukraeni motivima u potpunosti stranima haltatskom prostoru. ak i kad je postalo jasno da su barem neke od situla izraene
na haltatskom prostoru ili namjenski za taj prostor, jo se esto smatralo da
je rije o motivima koji su preneseni s temeljno dekorativnom namjenom bez
pravog razumijevanja sadraja. Jedna od ideja jest da barbarske elite sa sjeve
ra oponaaju nain ivota grke i italske aristokracije. S druge strane imamo
tumaenja u kojima se svakom detalju, bilo daje rije o motivu ili kompoziciji,
daje duboko simbolino, a u nekim sluajevima i eshatoloko znaenje. Iako
se situlska umjetnost vee za toreutiku tehniku, pa ak u nekim sluajevima
(kao to i samo ime sugerira) za odreeni tip predmeta, treba je promatrati
mnogo ire. Fizika pojava situlske umjetnosti na podruju sjeverne Italije i
Slovenije ima svoje uzroke u tehnolokoj razini i razvoju tamonjih radionica
te u promjeni strukture zajednica koje su bile standardna publika i trite tih
radionica, a koje su se odrazile na njihov ukus i elje. Meutim, kljuni im
puls za razvoj situlskog umjetnikog izraza bilo je irenje orijentalizirajueg
stila koji je posredstvom istonosredozemnih kultura, Feniana i Grka, doao
do Italije i dalje se prenio na italske populacije i haltatski kulturni kompleks.
No, moramo uzeti u obzir da je umjetniki izraz u formi i sadraju sasvim
sigurno nadilazio okvire toreutike i pojavljivao se vjerojatno na jo kompleksnije i raznovrsnije naine u razliitim drugim medijima poput tekstila i drva.
Na alost, budui da ti materijali podlijeu propadanju, arheologija je uskra
ena za uvid u cijeli jedan izraajni svijet pa nam preostaje samo toreutika.
Puno se pisalo o dugotrajnom zadravanju situlske umjetnosti na podruju
dananje Dolenjske, koje pretpostavlja i radionika sredita na tom prostoru.
injenica da na tim predmetima moemo pratiti dinamian razvoj ivog stila
govori u prilog tezi da nije rije samo o konzervativizmu u njihovoj proizvod
nji i uporabi. Ako blie pogledamo figuralne prikaze na situlama, brzo emo
uvidjeti da je rije o nizu motivema, semantikih elemenata koji imaju sar-

ajno, ali i simbolino znaenje. Upravo nam taj dualizam znaenja (katkad
isti motiv moe imati narativnu funkciju, a katkad isto simbolinu) i njihove
razliite kombinacije onemoguavaju jasno deifriranje pria na pojedinim
predmetima. Nedostaje nam klju, odnosno ope poznavanje svijeta, pa tako
i mitoloka podloga kojom su eljeznodobni promatrai tih prizora zacijelo
raspolagali. Stoga teko m oem o rei jesu li prie koje nasluujemo na pred
metima situlske umjetnosti vezane uz konkretan ivot drutvene zajednice
ili predstavljaju ope odrednice tog naina ivota i shvaanja svijeta. Isto tako
nisam siguran koliko u prostornim odnosima pojedinih elemenata i prizora
treba traiti dublja znaenja jer se, unato svemu reenom, ipak u krajnjem
sluaju radi o predmetima toreutike produkcije sa svim svojim tehnolokim
zadanostima, a ne smijemo smetnuti s uma da su ih proizvodili obrtnici koji
su morali mnogo panje posveivati i funkcionalnoj dimenziji tih predmeta.
Meutim, ako promatramo motiveme kao zasebne cjeline, moemo na
slutiti znaenja koja vjerojatno zadiru duboko u duhovnu kulturu haltatskih
zajednica. Meu prizorima koji se stalno ponavljaju u veoma slinim obli
cima su ve opisani lov na vepra ili jelena, prizori (natjecanja?) glazbenika,
gozbi, ratnikih povorki na konjima i kolima, natjecanja akaa, prizor oraa
i seksualnih odnosa. Sve to obilno prate sveprisutne povorke ivotinja, u naj
veem broju sluajeva rogate divljai. U njihovu sadraju ili odgovarajuim
kombinacijama m oem o iitati nekoliko situacija: pogrebne povorke, sve
anosti s igrama, gozbe (dvorske, mitoloke ili moda pogrebne), neki oblik
hijerogamije na koji upuuje formalizirani prikaz seksualnog odnosa (u ne
kim sluajevima i na prijestolju) te esta pojava prizora oraa na istim pred
metima. Kako je pokazano u prolom poglavlju, sve su to elementi sustava
prijenosa vlasti koji je bio oigledno visokoritualiziran kao i u svim zajedni
cama eljeznog doba. Stalno vizualno naglaavanje tog sustava prvenstveno
u kontekstima gozbi na kojima su se te situle i pojavljivale, kao i u grobnim
kontekstima u kojima ih nalazimo, inilo je osnovu identiteta elitne skupine
na vrhu drutvene ljestvice koja je svoj status temeljila upravo na stabilnosti
i ouvanju tog sustava. U tom smislu situle nam vie govore o ritualiziranoj
drutvenoj praksi, nego o konkretnim mitoloko-religijskim sadrajima.
ENE U RELIGIJSKOM SUSTAVU

O posebnoj ulozi ena u haltatskom religijskom sustavu postoji puno
indicija i osim ve poznatih podataka za prostor kojim se ovaj rad bavi, malo
se toga moe dodati (Potrebica 2005a, 79-80). Kultni prikazi, pa i sama na
glaena uloga ena u kultnoj praksi sugeriraju daje postojalo ensko boan
stvo s naglaenim elementima plodnosti. Je li rije o istom boanstvu koje
povezujemo sa solarnim kultom ili njegovu pandanu, teko je sa sigurnou
rei. Meutim, s obzirom na to da uz veze sa solarnim kultom izraava i broj
ne ktonike elemente, svakako je rije o dvojnom identitetu koji nije rijedak
kod solamih boanstava, pa i do razine spola, to moda ilustriraju poznata
kolica iz Dupljaje (Potrebica 2005b,32-33).
Tkanje je oito bilo odrednica ena visokog poloaja, ali je imalo i svoju
religijsku dimenziju (Eibner 1986., 39-48). Tkanje ivotne niti jedan je od
temeljnih aspekata religijskog koncepta boica sudbine kakav zapaamo i u
grkoj mitologiji, a na podruju haltatskoga kul

turnog kompleksa kultnu simboliku tkanja najbolje
oslikava tumul 27 na nalazitu Sopron-Varhely
(si. 87). U tom je tumulu na jednoj od pri
loenih posuda prikazan prizor u koje
mu sudjeluje nekoliko ena (Gallus
1934.,
10-14, T. 9-14). Sredinju
scenu ine tri ene, od kojih jedna

prede, druga tka na vertikalnom
tkalakom stanu, a trea svira na
instrumentu slinom harfi. Oko njih
se nalaze jo dva enska lika u adorantskom poloaju, od kojih desna kao
da u ruci dri neto slino karama.
Slinost s ve spominjanim Moirama
je doista zauujua, ali ne treba pre
brzo donositi zakljuke o kulturnom
transferu s prostora Sredozemlja,
pogotovo u smislu izravnog kontakta
(Potrebica 2007., 274-276).
Upravo pod tumulima na Sopranu na
lazimo nekoliko izuzetno bogatih enskih
grobova, poput groba 224 (si. 88 ) u kojemu
uz dva potpuna kompleta kalenderberke
trijade (plitka zdjela na nozi, dvostruka posuda
i model prijeklaa) nalazimo i 32 keramike posu
de razliitih vrsta, dva prljenka za vretena i 23
keramike prizme nepoznate namjene. Tu su jo
i ulomci bronanog lima, 27 bronanih dugmeta,
Posuda s figuralnim prikazom
iz tumula 2? (prema novoj
numeraciji, tumul 128], koji se
datira u 7. st. pr. Kr vjerojatno je
najee reproducirani motiv s
nalazita Sopron. Prizor u kojem
vidimo enske likove kako
predu, tkaju, sviraju na liri i ini
se dre kare u ruci neodoljivo
podsjea na grke Moire, boice
sudbine, koje predu, tkaju ina
kraju reu nit ivota (si. 87)
jedna bronana i, ini se, jedna eljezna fibula,

dvije bronane narukvice i staklena ogrlica od 31 perle (Patek 1983., 144148, Abb. 20-23). Na neki nain cijeli inventar groba odaje dojam dvojnosti,
to je najoitije upravo kod prljenaka i kalenderberkih trijada - predmeta
koji naglaavaju kultni status ene ili ena ukopanih u tom grobu. I na dru
gim nalazitima istonoga haltatskog kruga, poput Kleinkleina ili Nove Koariske, nalazimo sline cjeline (Teran 1986., 227-244, H121-122). Pod tim
tumulima katkad pronalazimo razliite kultne predmete, a relativno su esti
i uvijek naglaeni predmeti vezani uz predenje i tkanje. Te su aktivnosti oito
bile odrednica ena visokog poloaja, ali su svakako imale i svoju religijsku
dimenziju kao to to vidimo na razliitim prikazima, od keramikih posuda
poput onih iz Soprana i Nove Koariske do situlske umjetnosti. U klasinim
mitovima taj dvostruki aspekt tkanja moda najbolje utjelovljuje Penelopa
koja manipulacijom nad svojim tkanjem praktiki gospodari prostorom iz
meu ivota i smrti, o emu je ve bilo rijei. Ona sama nije aktivni sudionik
zbivanja, ali njezina odluka odreuje krajnji ishod, pogotovo u aspektu prije
nosa vlasti i unato injenici da su svi toga svjesni, nitko je ne moe prisiliti
da donese odluku izvan ritualnog obrasca jer je ona na neki nain nedodir
ljiva. Iako bi ovaj koncept mogao biti egejskog porijekla, a na ovaj prostor je
MALTATSKA RELIG IJA- DOBA MITOVA I HEROJA
U tum ulu 224 na nekropoli Sopran pronaen je izu ze tn o bogat enski grob koji se datira u Ha C l, odnosno u prvu polovicu
? st pr. Kr. U m notvu ra zn o likih , katka d veom a sp e cifin ih keram ikih oblika posebno se is ti u dvije kalenderberke trija d e i 23
keramike prizm e nepoznate nam jene [s i. 8 8 )
B Na posudi iz tumula 3
nekropole u Sopranu prikazan
je ritual koji provode ene, a
promatra ga ena na konju
[si. 89]
mogao doi preko Italije i haltatskih zajednica na prostoru istonih Alpa ili
direktno s juga, teko je zakljuiti je li rije o kulturnom transferu ili zajed
nikom duhovnom naslijeu.
Na nekim drugim posudama s nalazita Sopron-Varhely prikazane su
razliite kultne aktivnosti u kojima sudjeluju samo ene, pa ih se najee
interpretira kao sveenice ili boice. Na posudi iz tumula 3 vidimo enu
na konju koja promatra neki ritual koji provode ene (m oda rtvovanje
ptice?) (si. 89). Na posudi iz tumula 80 je prikazana ena na konju koja
predvodi povorku (procesiju?) u kojoj ene slijede nekakav kultni pred
met u kolima (Gallus 1934., 10-14, T. 16-18). To nas upuuje na mogu
nost da nalazi konjske opreme i dijelova kola u enskim grobovim a ne
maju iskljuivu vrijednost markera drutvenog statusa, nego mogu biti
povezani i s kultom u sim bolinom ili operativnom smislu kao pribor za
kultne aktivnosti, bez obzira na to je li rije o predmetim a koji djeluju po
naelu pars pro toto ili je rije o pravim ukopima na kolima ili ukopima ko
nja s njihovim vlasnicama. Osim toga, treba naglasiti da su prikazi nai
njeni na keramikim posudama, to upuuje na vanu ulogu tih predmeta
u pogrebnom ritualu, ali i u procesu diseminacije religijskog i mitolokog
sadraja kao vanoga dijela kulturnog identiteta zajednice kojoj je pokoj
nica pripadala. Takvi figuralni prikazi dio su sim bolikog jezika nabijenog
znaenjem koje je razumljivo gledateljima, odnosno pripadnicima zajed
nice koji sudjeluju u pogrebnom ritualu.
1GG | KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
HALSTATSKA RELIGIJA - DOBA MITOVA I HEROJA
(b)
Ni haltatske zajednice na prostoru Hrvatske ne odstupaju od ove sli
D Meu mnogo specifinih

keramikih nalaza iz tumula
V na nekropoli emernica, uz
posudu ukraenu bikovskim
protomama, treba istaknuti i
pliticu ukraenu modificiranom
svastikom te zvjezdoliku
posudu (a ), kao i keramiku
cistu i jedinu skupinu prljenaka
(utega za vreteno) na ovoj
nekropoli (b) (si. 90)
ke pa tako i na nekropoli emernica u Kaptolu nalazimo izuzetne grobne

cjeline, poput tumula V u kojem dominiraju enski kultni elementi (si. 90).
enski grob, za koji pretpostavljamo da se nalazio pod tim tumulom, sadr
avao je mnogo posuda od veoma kvalitetne keramike koje ve i svojim obli
kom sugeriraju kultni karakter, poput jednog od poznatih kaptolskih lonaca
s bikovskim glavama. Uz to su pronaeni i tragovi konjske opreme koja je
neuobiajen nalaz u enskim grobovima, a u tumulu V pronaeno je i deset
prljenaka, zasad jedinih s te nekropole. Iako je na nekropoli emernica bilo
i drugih enskih ukopa, oni su oito imali drukiji socioloki potencijal i bili
su smjeteni meu ratnike tumule, unutar drukijih konceptualnih cjelina
(Teran 1986., 227-244, H121-122; Potrebica 2004., 121-122).
Najnoviji prilog ovoj raspravi dalo je iskopavanje tumula 12 na nekro
poli Gradci (Potrebica 2009., 135-138). Rije je o drugom po veliini tumulu
na spomenutoj nekropoli. Pod njim je pronaeno jedino cjelovito spalite
dosad poznato u Kaptolu, koje se na kraoj strani spajalo sa sredinjom
kamenom konstrukcijom koja je vjerojatno oblagala drvenu komoru. Unu
tar spalita pronaen je izuzetno velik broj nalaza. Rije je o cijelom nizu
razliitih fragmentiranih posuda, meu kojima niti jedna nije cjelovita i sve
su bile spaljene s tijelom na pogrebnoj lomai. Osim ulomaka posuda, na
spalitu je bilo i ak 15 piramidalnih utega koji su vjerojatno bili dio tkala
kog stana. Pronaen je i niz ulomaka teko oteenih eljeznih i bronanih
predmeta, veinom rastaljenih do neprepoznatljivosti. Ipak se m oe uoiti

nekoliko fibula, zvonasti privjesci, bronani lanii na ijim su krajevima
stajali trokutasto oblikovani privjesci od bronanog i eljeznog lima ukra
eni iskucavanjem, mala bronana plastino oblikovana ptica i velik broj
cilindrinih perlica koje su vjerojatno dio ogrlice. Najvaniji metalni nalaz
je nekoliko cilindrinih perlica od elektruma koje su oblikom p otpu n o iden
tine bronanim primjercima, a predstavljaju prvi nalaz plem enitih metala
u kontekstu eljeznodobnih nalazita ok o Kaptola. M eu izuzetne nalaze
treba ubrojiti i nekoliko ukraenih kotanih predm eta (vjerojatno privje
saka na ogrlici i naivaka na nonji), kao i bogato ukraeno drven o dugme
za koje sada nemamo paralele. U grobnoj kom ori pronaeni su esnaesti
piramidalni uteg, ulom ci keramike i skupina cjelovitih posuda, od kojih su
neke sadravale ljudske i ivotinjske (vjerojatno ptije) kosti te niz sitnih
nalaza koji u potpunosti odgovaraju nalazima sa spalita. M eu fragm entiranim kotanim ukrasima istie se ulomak m inijaturnog prikaza jahaa na
konju (si. 85), koji je vjerojatno bio dio fibule, a za koji paralele nalazimo
irom haltatskog svijeta (M ihovili 2001., 90, SI. 79, T. 2 2 ,1 ; M etzner-N ebelsick 2007.; Marzatico 2009.). Na sam om rubu plata tumula pronaen je
periferni paljevinski grob u urni bez priloga. Izdvojeni poloaj to g tumula,
njegova veliina, specifina struktura (spalite + kom ora), izuzetni nalazi
bogate nonje s metalnim, kotanim i drvenim ukrasima i karakteristinim
ikonografskim elementima (prikaz konja s jahaem ), jedinstveni nalazi per
li od plemenite kovine te utezi tkalakog stana ukazuju na to da je rije o
enskom ukopu najvieg statusa. Sve to, uz injenicu da unutar tog tumula
nema tragova drugih pokojnika niti bilo kojeg elem enta koji bi se m ogao
atribuirati mukarcu, ukazuje na m ogunost da je rije o eni iji visoki
status i iznimna vanost proizlaze iz visokog poloaja u religijskoj strukturi
zajednice, odnosno ukopu neke vrste sveenice. Je li urna pronaena na
periferiji dio ovog sklopa, pokazat e potpuna kontekstualna analiza tog
tumula koja je jo u tijeku. Ako jest, to bi otvorilo brojne m ogunosti tu
maenja, ukljuujui i ona vezana uz rtvovanje tijekom p ogreb n og rituala
ili nakon njega. Zasad takva razmiljanja ostaju iskljuivo spekulativnog
karaktera.
ini se da istaknute enske grobne cjeline, kakve nalazimo u Kaptolu,
imaju vie naglaenu religijsku, nego drutvenu kom ponentu. Ostaje otvore
no pitanje m oem o li na temelju toga pretpostaviti postojanje klase sveenica
koje su imale vlastiti unutarnji ustroj i djelovale kao neovisan element koji je
u nekim aspektima bio paralelan drutvenoj strukturi (Potrebica 2005a, 7980). Iako sm o ve u prethodnom poglavlju pretpostavili da se uloga pojedinih
ena u kultnim aktivnostima zajednice neposredno odraavala i na njihov
poloaj unutar drutvene strukture, ostaje otvoreno pitanje nisu li one pr
vobitno i bile dio gornjeg drutvenog sloja. U tom sluaju poseban identitet
tih ena, koji se iskazuje materijalnom kulturom grobnog rituala, predstavlja
odraz njihove specifine uloge, ali ne nuno i statusa u zajednici. Drugim ri
jeima, ako je postojala kategorija sveenica, jesu li one bile pripadnice isklju
ivo viih drutvenih slojeva ili je inkluzivitet bio m nogo iri. Iako nemamo
konkretnih argumenata, indicije govore u prilog prvom modelu.
HALTATSKA RELIG IJA- DOBA MITOVA I HEROJA
BRAA PO ORUJU - DVOJNOST HEROJA

Kao to smo ve pokazali u prethodnim poglavljima, koncept ratnika u
haltatskom kulturnom kom pleksu nosi i niz religijskih konotacija, a ovaj
put bit e opisan samo jedan aspekt grobnog rituala koji uz gozbovanje ima
neposredne veze s kultom heroja. Rije je o ukopima parova ratnika koje smo
opisali terminom braa p o oruju, a zapravo bi mogli biti dalek odraz drev
nog koncepta dvojnih boanstava i vladara.
Iako su grobni konteksti koji se m ogu pripisati tom fenomenu izuzetno
rijetki, spomenuli smo grob 19 iz tumula VII u Novom Mestu s dvije grkoilirske kacige (Kri 1997a, 50-52, 56-57; Egg 1999.), tumul IX na nekropoli
emernica u Kaptolu (Vejvoda & Mirnik 1991., 1 2,15-16, Shema 11) i tumul
6 s nekropole Gradci takoer kod Kaptola (Potrebica 2008a, 200).
U tumulu 6 na nekropoli Kaptol-Gradci, uz dva ve opisana gotovo sime

trina kompleta naoruanja koji sadre i veoma naglaene statusne simbole,
poput bronanog i eljeznog maa, situle ili zdjelastih kaciga, pronaen je i
izuzetno bogat komplet od gotovo tridesetak keramikih posuda, meu ko
jima se istiu lonci ukraeni metalnim lamelama. To je zasad jedini poznati
sluaj da u istoj cjelini nalazimo i posude ukraene kositrenim lamelama i pri
mjerke ukraene bronanim ploicama. Unutar te skupine postoji par lonaca,
o kojemu e kasnije biti rijei, na kojima razliiti metalni ukrasi skrivaju za
pravo identinu kaneliranu ornamentiku i oblik, ime bi ta dva lonca odgova
rala pretpostavljenom konceptu iz tumula IX na drugoj kaptolskoj nekropoli,
Cemernici, gdje takoer nalazimo identian par lonaca.
Ve su D. Ward i poslije G. Olmsted traili mitoloku pozadinu za takve
kontekste jo u eneolitiku (Ward 1968.; Olmsted 1994.). U bronanom se
dobu taj koncept formalizira i u grkoj religiji dobiva oblik Dioskura, meu
tim ini se da je bio prisutan i u sredinjoj, pa i sjevernoj Europi (Sprockhoff
1954., 28-110; Kristiansen & Larsson 2005., 258-263). ini se da su heroj
ski blizanci poput Kastora i Poluksa predstavljali odreeni ideal u grkoj i
etruanskoj kulturi pa m otiv nerazdvojnih prijatelja i ratnika nalazimo u
grkoj literaturi jo od Ilijade gdje najpoznatiji takav par ine Patroklo i Ah ii.
Ve opisani Kristiansenov m odel dvojne drutveno-religijske strukture uklju
uje upravo par ratnika-vladara, od kojih jedan utjelovljuje ratniku, a drugi
religijsku kom ponentu, iako se u m nogim aspektima preklapaju (Kristiansen
2001.; Kristiansen & Larsson 2005., 258, 265). Meutim, taj model proizlazi
iz elemenata grobnog rituala i slike svijeta kasnoga bronanog doba.
Iako je ope miljenje bilo da se tijekom starijega eljeznog doba koncept
dvojnih boanstava i dvojnih vladara gubi, opisani primjeri iz istonoga haltatskog kruga otvaraju m ogunost da to i nije u potpunosti tako.
RITUALNA GOZBA
S obzirom na to da sm o se gozbam a zasebno bavili u jednom od pret
hodnih poglavlja, ovdje em o se osvrnuti samo na kultne aspekte ritualnih
i kompetitivnih gozbi. Ritualna gozba vaan je element ratnike i herojske
dimenzije eljeznodobne religije kako na Sredozemlju i Balkanu tako i na
prostoru haltatskoga kulturnog kompleksa.
Primjerice, na prostoru Italije tijekom eljeznog doba veom a je naglaena

bila ideja pogrebne gozbe u kojoj sudjeluje i pokojnik, to je izuzetno vaan
aspekt kulta predaka. To odlino ilustrira primjer grobnice Morelli pronae
ne u okolici Chiusija, koja se datira na kraj 7. st. pr. Kr. Pod tumulom je pro
naena dvodijelna komora u ijem je lijevom dijelu bila bronana urna sa ti
tom i dva koplja, ispred koje je stajao bronani stol sa pet alica i etiri kupe
na nozi. Pokraj stola su bile dvije bronane situle i dvije polukuglaste posude
od keramike s metalnim ukrasima te deset malih aribala i alabastera i mala
ojnohoa od staklene paste. Izvan nje su pronaeni jedan pehar i jedna ola. U
desnom dijelu komore bilo je 30 lokalno proizvedenih keramikih posuda,
meu kojima potpuni komplet za gozbu i dvostruka posuda. U tom je dijelu
bio i par eljeznih prijeklada (Minetti 2004., 182 -2 0 3, 4 1 6 -4 1 8 , 5 26 -5 2 7;
Rathje 2010., 27).
Situlska umjetnost daje niz prikaza gozbi, ali je teko razluiti je li rije
o drutvenim ili religijskim dogaajima. Brojni setovi posua za gozbu od
keramike i bronce, koje nalazimo u grobovima, ukazuju na injenicu da je
gozbovanje bilo dio identiteta ratnike elite na ovim prostorima, ali treba biti
oprezan u definiranju ritualne pripadnosti tih setova. Naime, katkad je teko
odrediti pripadaju li posude u grobu pogrebnom ritualu koji su provodili ivi
H Kernos iztumula 2 na
nalazitu Kaptol-Gradci datira
se u 7. st. pr. Kr. i pripada
malobrojnoj skupini haltatskih
kernosa koje pronalazimo
uglavnom unutar istonoga
haltatskog kruga. Za razliku
od kernosa sredozemnog
tipa, manji recipijenti na vratu
lonca spojeni su s osnovnim
recipijentom. Ovo je zasad
najistoniji nalaz tog tipa
posuda [si. 91]
pripadnici zajednice ili je rije o grobnim prilozima u uem smislu koji su na

mijenjeni pokojniku za uporabu u zagrobnom ivotu. S druge strane, grobni
ritual je viedimenzionalna pojava pa se te kategorije u pojedinim sluajevi
ma pribliavaju, a katkad i preklapaju. Stoga treba pretpostaviti da neki ke
ramiki predmeti koji su na poetku rituala imali aktivnu funkciju u kultnim
radnjama koje provodi zajednica ivih, u jednom trenutku dobivaju ulogu
grobnog priloga u kojoj ih pronalazimo. Moda je inzistiranje na razdvajanju
drutvene od kultne funkcije u sluaju formalnih gozbi, kakve su prikazane
na situlama i u kojima su se te situle u krajnjem sluaju i koristile, zapravo p o
grean nain gledanja na taj fenomen. U mnogim povijesnim izvorima upravo
pogrebne gozbe ilustriraju slojevitost znaenja gozbovanja. Takve gozbe, koje
su slijedile pogrebe predaka, imale su
ritualnu dimenziju, ali su istodobno
bile i sredstvo uspostave ravnotee u
zajednici nakon smrti vanog lana.
Takvi su trenuci zahtijevali ponovnu
raspodjelu moi i resursa unutar za
jednice. U nekim povijesnim drutvi
ma upravo su se na takvim gozbama
materijalna dobra, ali i drutvene
funkcije pokojnika razdjeljivali meu
ivim lanovima zajednice prema
ranije utvrenim, strogim pravilima
(Potrebica 2012a, 19). Na taj se nain
krug zatvara, zatvorena je pukotina
u sociolokom tkivu zajednice i po
kojnik je drutveno uskrsnuo.
Osim izuzetnih primjeraka bronanog posua, u junoj Panoniji seto-
HALTAT5KA RELIGIJA-DOBA MITOVA I HEROJA

ve za gozbu u grobovima uglavnom d n e keramike posude, medu kojima se
istiu neki tipovi koji oigledno imaju naglaen kultni karakter, primjerice
kernosi i askosi. I kernos pronaen u tumulu 2 na nekropoli Gradci kod Kap
tola uklapa se u malobrojnu skupinu srednjoeuropskih kernosa koji se znat
no razlikuju od grkih primjeraka i po obliku i po funkciji i po kontekstu
(si. 91). Rije je o poznatoj form i haltatskog lonca s izvijenim rubom,
na ijem se ramenu nalaze tri manja recipijenta lukoviastog obli
ka, koji nisu dnom odvojeni od tijela posude, nego omogua
vaju slobodan protok tekuine u njezinu unutranjost. Ta
Askos iz tumula u Gorianu,

za razliku od kaptolskog i
daljskih askosa, nema ruku
oblikovanu u obliku ivotinje,
nego na ruki ima figuru veeg
goveda koje prate dva manja.
Slian motiv pronalazimo
na luksuznim bronanim
posudama s podruja
haltatskoga kulturnog
kompleksa (si. 92]
kve posude uvijek prate i drugi predmeti vezani uz kult,

a nalaze se uglavnom u mukim grobovima s orujem.
Sve to govori da bogati ratniki grobovi poput ovoga
katkad imaju i snano naglaenu religijsku kom po
nentu koju u ovom sluaju odraava kernos (Potrebica 2005a, 7 5-76, fig. 1).
Gorianski (si. 92) i kaptolski (si. 78) askosi dio su
male skupine ija distribucija uglavnom pokriva Pano
niju. Ruke u obliku bovida ukazuju na vanu ulogu
simbolike bika u haltatskoj religiji ovih prostora, o
emu je ve bilo rijei, ali s obzirom na ulogu askosa
u ritualnim gozbama, mogue da odraava odreene
dionizijske elemente.
RELIGIJSKE DIMENZIJE POGREBNOG RITUALA

Kako su dosad sustavna istraivanja naselja iz starijeg eljeznog
doba u Hrvatskoj bila veoma rijetka, velika veina podataka o haltatskim
religijskim fenomenima vezana je uz grobni ritual i rezultat je istraivanja
nekropola. Osim elemenata neposredno vezanih uz pogrebni ritual, u takvim
kontekstima nalazimo i tragove opih religijskih odrednica. Openito se pri
likom istraivanja prapovijesnih i protopovijesnih razdoblja arheolokom
metodom esto dogodi da znanstvenici govore o religiji, iako zapravo nalaze i
interpretiraju tragove rituala. Rituali imaju definirano unutarnje ustrojstvo i
mehanizam, ali nisu jedina odrednica religijskog sustava pojedine zajednice,
to treba imati na umu prilikom pokuaja rekonstrukcije religijskih sustava
prapovijesnih zajednica.
Na poetku starijega eljeznog doba na prostoru istonoga haltat
skog kruga, pa tako i Hrvatske, veinom jo ivi tradicija kulture polja sa
arama koja se ogleda u dom inaciji incineracije kao grobnog rituala. Na
istonim granicama Hrvatske, u Podunavlju, odnosno na prostoru daljske grupe rije je o ravnim grobovim a koji takvi ostaju do kraja starijeg
eljeznog doba, ali se u drugoj polovici 8 . st. pr. Kr. pojavljuje i mali broj
skeletnih grobova koji se objanjavaju balkanskim utjecajima. Na zapad
nim granicama, na prostoru grupe Budinjak, razvojem starijega eljeznog
doba javljaju se tumuli, a s vrem enom i skeletni ukop. Time se spom e
nuta grupa stavlja u kontekst dolenjske kulturne grupe. Na sredinjem
prostoru sjeverne Hrvatske dominiraju kulturne pojave koje se veu uz
kaptolsku skupinu koja je najblia opim postavkama istonoga haltat-
skog kruga, a karakteristian pogrebni ritual te grupe je paljevinski ukop

p od tum ulom .
Meutim, om jer broja tumula i pretpostavljene veliine lokalne zajed
nice, koji je u golemoj disproporciji, ukazuje na injenicu da je sam pokop
pod tumulom imao snano religijsko znaenje. Drugim rijeima, na taj su na
in pokopani samo oni pojedinci za koje se smatralo da svojim prelaskom iz
drutvene u mitoloku strukturu odreene zajednice osiguravaju njezin kon
tinuitet. Stoga pogrebni ritual, ija je materijalna manifestacija arheoloki
kontekst, m oem o smatrati nainom komunikacije ive drutvene strukture
odreene zajednice s onostranom, boanskom sferom u kojoj je ta zajednica
prisutna u svom mitolokom aspektu. Oni pojedinci koji ne sudjeluju u tom
procesu, nisu bitni za kontinuitet zajednice kao cjeline i ne prolaze opisa
ni grobni ritual, pa nam ostaju arheoloki nevidljivi u prostoru (Potrebica
2004., 123).
INCINERACIJA KAO TRANSFORMACIJA

U nekim sluajevima ovakvih pokopa incineracija oito nije imala samo
tehniki karakter pripreme tijela za ukop, nego i religijsku dimenziju jer su
spalita (kada ih m oem o definirati kao izdvojene cjeline), poput ostalih po
sveenih prostora, uvijek zatiena tumulom. Ako incineraciju promatramo
kao in ritualne transformacije, onda je mjesto na kojemu se taj in obavlja
dio posveenog prostora zajednice koja prakticira taj ritual i mora biti ozna
eno u krajoliku, a istovremeno i fiziki zatieno od profanacije. Tumul u
tom sluaju zatiuje grob kao prostor posveen grobnim ritualom, a mjesto
kremacije je zatieno samo u sluajevima kada je posveeno odgovarajuim
ritualom. U oba sluaja treba imati na umu da je rije o pripadnicima dru
tvene i religijske elite.
KONZUMACIJA I KONTINUITET
U tumulima katkad nalazimo dijelove posuda iji oblik m oem o jasno
odrediti, ali je oito rije o fragmentima jer im drugi dijelovi nedostaju. U
veini sluajeva te posude pokazuju izrazite tragove gorenja, bilo da je ri
je o promjeni boje, oteenju povrine ili deform aciji prouzroenoj viso
kim temperaturama. Isto tako veina tih posuda pripada tipovima koji su
bili u svakodnevnoj uporabi, a vjerojatno su sluile za proizvodnju, obra
du i pohranu hrane. S obzirom na to da u grobovim a esto nalazimo nasip
materijala donesenog s lomae, m oe se pretpostaviti da su na taj nain u
grob dospjeli i ti fragmenti, odnosno da nije rije o prilozima poloenima
u grob, nego su te posude sadravale rtvene ponude u hrani i piu koje su
bile na lomai zajedno s tijelom pokojnika. Ako je tom u tako, to je jo jedan
od argumenata u prilog tvrdnji da incineraciju ne m oem o promatrati samo
kao tehniki proces pripreme tijela za ukop, nego kao in koji ima vlastitu
ritualnu dimenziju.
Prisutnost takvih ponuda na lomai na neki nain asocira na koncept
konzumacije - boanstva konzumiraju ponuenu rtvu u hrani i piu. U inu
kremacije vatra je transformacijski element ili sredstvo konzumacije, vidljiva
1?2 | KNEEVI ELJEZNOGA DOBA

i opipljiva prisutnost bogova na zemlji. Teko je rei jesu li ponude u hrani i
piu samo dio inventara koji je nuan za ritual prelaska iz jednog svijeta u
drugi ili postoji eshatoloka veza izmeu konzumacije hrane i konzumacije
tijela. Smrt se nikada nije doivljavala kao kraj postojanja, nego je esto sma
trana tek prijelazom na drugu razinu egzistencije. Kako bi pokojnik postigao
taj prijelaz, mora se izmijeniti i ostaviti sve to ga moe sprijeiti da dosegne
tu novu razinu - prvenstveno tijelo. Zbog toga svaki pogrebni ritual zapravo
slijedi arhetipski koncept razdvajanja due od tijela koji je prisutan u ljudskoj
kulturi oduvijek, od paleolitika naovamo. Izmeu ostalog, svrha je pogrebnog
rituala i da olaka to razdvajanje. U sluaju inhumacije esto se susreemo s
konceptom da se meso treba odvojiti od kostiju kako bi dua bila slobodna
napustiti tijelo i tragove takve prakse nalazimo gotovo u svakoj kulturi gdje
je inhumacija dominantan ritual, pogotovo u onim sluajevima kada te za
jednice koriste grobnice za viestruke ukope tijekom odreenog vremenskog
intervala. U bronanodobnoj Grkoj i drugim sredozemnim kulturama ivi
su se bojali mrtvih i smatrali ih prisutnima sve dok je meso bilo na kostima.
U grobovima u kamenim krinjama iz tog razdoblja jedino posljednji ukop
potuje formu i tijelo je poloeno zajedno s pravilno rasporeenim prilozi
ma, dok su kosti ranijih ukopa pomaknute u stranu bez neke posebne pa
nje. Takve situacije katkad nalazimo i u ukopima eljeznodobnih zajednica
u jadranskom zaleu i Bosni i Hercegovini. ini se da je grobnica u ovom
sluaju svojevrsni tranzicijski transformacijski prostor. Ne toliko vjeni dom
pokojnika koliko mjesto gdje pokojnik boravi u tranzicijskom razdoblju dok
zauvijek ne napusti ovaj svijet. Dok kosti nisu iste, samo tijelo predstavlja
portal, vezu izmeu svjetova ili razina postojanja, tako da mrtvi jo uvijek
mogu biti aktivni imbenici na razini postojanja ive zajednice. Kad su kosti
iste, dua je napustila tijelo i ula u drugu dimenziju koja se doivljava jasno
odvojenom od svijeta ivih te je tako izgubila m o djelovanja u svijetu koji
je napustila. Kako bi se taj proces ubrzao, mnoge kulture rabile su razliite
postupke izlaganja kako vremenskim elementima tako i ivotinjama, nakon
kojih je mogao (ali nije morao) uslijediti sekundarni ukop. U nekim je za
jednicama taj postupak bio naglaen komadanjem tijela i skidanjem mesa s
kostiju. Slini obiaji u nekim oblicima bili su jo donedavno prisutni u kultu
rama Tibeta i Nepala, U nekim pacifikim kulturama tijelo (ili ee lubanja)
se kuha kako bi se kosti oslobodile mesa - to je vjerojatno bila podloga za
razne ljudoderske mitove. Sve to moe se temeljiti na arhetipskoj distinkciji
izmeu crvenog-ivota-mesa/krvi i bijelog-smrti-kosti.
U tom smislu kremaja predstavlja savren, najii i najbri nain ukla
njanja mesa s kostiju i oslobaanja due umrlog. Koncept konzumacije u os
novi je tjelesan i esto povezan s plodnou u m nogo razliitih konotacija.
Tragovi ponuda u hrani i piu na lomai daju kremaciji istaknutog pripadnika
zajednice rtveni karakter. Kroz in kremacije boanstvo ili vie njih e pu
tem vatre konzumirati tijelo umrloga i tako osloboditi njegov duh od tjele
snih spona. U tom sluaju rtvene ponude u hrani i piu na neki nain ine taj
proces privlanijim eljenim boanstvima, to e osigurati i blagonaklonost
prema pokojniku. Zapanjujui konzumacijski potencijal vatre odraava se i
na lingvistikoj razini nae kulture pa tako u m nogo jezika vatra prodire"
stvari.
Od najstarijih religija, preko antikog razdoblja do modernog kran

stva postoji bezbroj primjera izbavljenja due i uskrsnua kroz metaforiku
ili doslovnu konzumaciju tijela koje se u trenutku smrti percipira kao teret
duha. Obiaj konzumacije mesa pokojnika u indijskoj tradiciji Aghori jogija smatra se u jednom aspektu inom oienja ljudskog tijela od grijeha
(Oestigaard 2005., 47-59, 315-318). Sline koncepte moemo povezati i s
ritualom endokanibalizma koji, primjerice, provodi pleme Yanomam na
podruju Amazone. Oni kremiraju pokojnika i samelju ostatke u prah koji
se mijea s biljnom juhom i koji popiju bliski roaci i prijatelji pokojnika, a
sve to slijedi gozba. Oni vjeruju da je to jedini nain kojim se dui i ivotnoj
snazi umrloga omoguava da ponovno ue u krug ivota. ak smatraju da
bi drukije postupanje s pepelom moglo uznemiriti ili nakoditi pokojniku
(Chagnon 1992., 135-137).
Moda pojava posuda za pohranu ili pripravu hrane u ulozi urni takoer
ima veze s konceptom konzumacije. Incinerajom se tijelo pokojnika trans
formira u hranu za bogove i tjelesni se ostaci u skladu s tim stavljaju u posude
za hranu kako bi bili ponueni na toj posljednoj rtvenoj gozbi koja e oslo
boditi duu pokojnika.
TO SE SKRIVA U URNAMA?
Keramike posude pronaene u grobovima esto se izdvajaju iz original
nog konteksta grobnih nalaza u cjelini i podvrgavaju klasinoj tipolokoj i
kronolokoj analizi. U mnogo sluajeva takav pristup dovodi do pogrene in
terpretacije koja ima posljedice na shvaanje ukopa kao cjeline. Osim toga, u
mnogo se sluajeva keramika koja je bila upotrebljavana u kultnim aktivno
stima vezanim uz pokop, ali se nalazi izvan usko shvaenog grobnog prostora
potpuno ignorira ili interpretira kao manje vaan materijal.
Postoje tri kategorije keramikih posuda koje se mogu povezati s pogreb
nim ritualom. Prvu kategoriju tvori posuda koja je eventualno upotrijebljena
kao recipijent za ostatke pokojnika. U veini sluajeva je rije o urni koja je
upotrijebljena za pohranu spaljenih ostataka pokojnika, ali postoji i mogu
nost pokopa skeletnih ostataka u velikim keramikim posudama, iako se u
naoj zemlji takva praksa pojavljuje tek poetkom antikog razdoblja. Drugu
kategoriju ine posude koje su pripadnici zajednice koja je obavljala ukop po
kojnika koristili u kultnim aktivnostima vezanim uz pogrebni ritual. Takve
posude mogu biti smjetene u grobu kao konana posljedica pogrebnog ri
tuala, ali mogu upuivati i na religijske aktivnosti koje su se odvijale izvan
groba, prije pogreba ili nakon njega. U treu kategoriju ubrajaju se keramike
posude ili predmeti koje je pokojnik trebao upotrebljavati u zagrobnom ivo
tu ili je rije o nekom obliku simbolike ili religijske strukture kojoj je svrha
komunikacija izmeu ive zajednice i njezina mitolokog ekvivalenta.
Osim toga, sve tri kategorije keramike mogu biti proizvedene posebno
za svrhu odreenog pokopa ili su ti predmeti mogli imati drugu prvobitnu
namjenu.
Urne
Urna je predmet koji povezuje kremaciju i pokop te igra kljunu ulogu u
prijelaznom razdoblju izmeu ta dva obreda. Kao to je prije navedeno, urne
174
HALTATSKA RELIGIJA DOBA MITOVA I HEROJA

se openito mogu podijeliti na dvije glavne skupine: one koje su nainjene
posebno za pokop i one koje su prethodno imale neku drugu namjenu.
Meutim, sama injenica da posuda pripada tipu koji je openito upo
trebljavan za drugu namjenu, u veini sluajeva za pohranu i pripremanje
hrane, ne znai nuno da je ikada koriten za tu namjenu. ini se kako je
opa karakteristika haltatskih paljevinskih grobova d a je urna pribavljena
nakon smrti pokojnika, bez obzira na to je li bila namjenski izraena ili tek
posuda upotrijebljena u tu svrhu. Isto tako treba imati na umu mogunost
da su urne bile nainjene u nekom specifinom obliku, primjerice posuda
za hranu, iz religijskih razloga. U tom sluaju, unato injenici da tipoloki
odgovaraju definiranoj funkcionalnoj kategoriji, postoji mogunost da su
bile nainjene namjenski za pokop i da nikada nisu bile stavljene u uporabu.
Znaajnu ulogu u drutvenom odreenju pokojnika i ive zajednice igra i
trajanje razdoblja izmeu kremacije i samog pokopa. Budui da je u takvim
sluajevima to razdoblje relativno kratko, urna se u veini sluajeva pribav
lja na podruju gdje je osoba o kojoj je rije umrla. Na taj nain urna moe
postati prostornom odrednicom pogrebnog rituala. U tom sluaju, s obzi
rom na to da je pogrebni ritual jedan od najkonzervativnijih elemenata u
kulturnom naslijeu bilo koje drutvene zajednice, pronalazak specifinog
tipa urne moe prostorno i vremenski odrediti vanjske kontakte ili kretanje
pripadnika odreene zajednice.
Kada se kao urna pojavi keramika posuda oito strana lokalnoj zajedni
ci, pojedini autori sugeriraju mogunost da je pokojnika koji je umro daleko
od kue netko kremirao na mjestu smrti i donio njegove kremirane ostatke
da se pokopaju u skladu s obiajima njegove zajednice, koristei kao recipijent posudu uobiajenu u kraju u kojem je pokojnik umro. Iako je ideja da
bi takve posude mogle posluiti kao markeri mjesta i vjerojatne incineracije
pokojnika, osobno mi nije poznat niti jedan takav sluaj s podruja haltatske kulture. Osim toga, nije jasno zato prije ukopa transportna posuda ne
bi bila zamijenjena adekvatnom domaom (moda i kanonski propisanom)
urnom. Prije treba uzeti u obzir mogunost uvoza takvih posuda kao pre
stinih ili egzotinih dobara. Vjerojatnije je da je izbor takvih posuda za urne
utemeljen upravo na njihovoj relativnoj vrijednosti unutar lokalne zajednice,
a ne na neposrednoj vezi s pokojnikom. Treba imati na umu da bez obzira
na to s koje je udaljenosti predmet upotrijebljen kao urna doao u zajednicu
kojoj je pokojnik pripadao, u trenutku njegove funkcionalne transformacije
taj predmet dobiva novu ulogu kao integralni dio materijalne kulture lokalne
zajednice.
Oblik i kvaliteta keramikih urni esto ukazuju na njihovu malu ili nika
kvu funkcionalnu vrijednost, to upuuje na zakljuak da su bile proizvede
ne upravo za tu namjenu. Primarna funkcija urni jest da slue kao konano
poivalite pokojnika. Na neki nain one su kue mrtvih, to se ha mnogim
primjerima iz razliitih razdoblja i mjesta neposredno odraava i na njihovu
obliku, a u pojedinim sluajevima oblik tih posuda ukazuje na mogunost
da urna kao recipijent njegovih zemnih ostataka na odreeni nain postaje i
zamjena za tijelo pokojnika. Kako su u svojoj temeljnoj funkciji urne posude
u kojima se ostaci pokojnika donose na m jesto ukopa, a funkcionalne karak
teristike u opisanim sluajevima ne doputaju transport na znaajnije udalje-
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 1?5
nosti, jasno je da je mjesto kremacije moralo biti u neposrednoj blizini ili na

mjestu samog ukopa. Niska tehnoloka kvaliteta i malene, ali vidljive distorzije oblika, koje su prisutne na znaajnom broju posuda iz grobnih konteksta,
ukazuju na hitnju u proizvodnji i/ili svijest o konanoj namjeni tih posuda u
kojoj e takvi manji funkcionalni nedostaci biti potpuno beznaajni.
Meutim, karakteristike koje su bitne za ulogu tih posuda u pogrebnom
ritualu, a to su oblik i ukras, odraavaju panju i preciznost pri izradi. Oblik
urni nije uniforman, ali vjerojatno slijedi odreena pravila koja su smatrana
vanim i prepoznatljivim dijelom kulturnog identiteta koji je pojedina zajed
nica eljela naglasiti kroz pogrebni ritual. U haltatskim zajednicama june
Panonije ve je ukop pod tumulom bio znak visokog drutvenog statusa. Urna
je dodatni element u takvoj diferencijaciji, a slino znaenje moe biti pretpo
stavljeno i za razliite razine sloenosti ukrasa na tim posudama, iako ukrasi
na njima vjerojatno prvenstveno nose religijsko znaenje. Gotovo da moemo
identificirati neki oblik simbolikog metajezika koji je na odreenoj razini bio
razumljiv ivim sudionicima pogrebnog rituala. To je jezik kojim je zajednica
komunicirala s onostranim i s pokojnikom koji je, unato injenici da je trans
formiran smru, na neki nain ostao integralni dio zajednice.
Ako u odreenom kulturnom okruenju pretpostavimo da su urne u
veini sluajeva nainjene upravo za tu namjenu, moemo postaviti tezu da
posude slinog ili istog oblika i ukrasa koje nalazimo u razliitim grobovima
mogu ukazivati na istovremenost tih grobnih cjelina. Meutim, pretpostavke
da urne gotovo identinog oblika i ukrasa takoer odraavaju rodbinske veze
meu pokojnicima ili barem slian poloaj u drutvenoj strukturi, u ovom
trenutku ostaju na razini spekulacije.
Terminoloki problem kod definiranja urne koji se pokazao na primjeru
nalazita u Kaptolu simptomatian je i za mnoge druge objave, pogotovo iz
ranijih razdoblja. Naime, kako su pri prvim istraivanjima u grobovima pronalaene doista specifine posude, gotovo odmah su bile oznaene kao urne.
Dok se u prvim sluajevima ta definicija najvjerojatnije temeljila na funk
cionalnom naelu, odnosno sluile su kao recipijenti za ostatke pokojnika,
veoma brzo je urna ili ara postao tipoloki termin, a iz dokumentacije nije
uvijek bilo razvidno da su posude tog tipa doista sadravale pepeo i kosti.
Nadalje, s obzirom na to da tadanji istraivai nisu bili u mogunosti pro
vesti antropoloke analize, ne moemo biti sigurni je li rije o ljudskim ili
ivotinjskim ostacima. S druge strane, novijim istraivanjima ustanovljenje
relativno est obiaj da niti jedna keramika posuda u grobu nije sadravala
ostatke pokojnika, nego su se oni nalazili na hrpicama u drugim dijelovima
groba. Osim toga, esto je analiza osteolokih ostataka unutar posuda i izvan
njih pokazala da je rije o ivotinjskim ostacima. Zbog toga i slinih sluajeva
smatram da termin urna ili ara treba koristiti iskljuivo u funkcionalnom
smislu, a tipoloki te posude treba svrstavati prema odgovarajuem obliku,
primjerice u sluaju kaptolske skupine to su uglavnom lonci.
Kultne posude ili grobni prilozi?

Za mnoge keramike posude koje pronalazimo u grobovima teko je rei
kojoj kategoriji pripadaju. Ako su sadravale rtvene ponude pokojniku ili
boanstvima, predstavljaju dio pogrebnog rituala koji obavljaju oni koji po-
17 6

kojnika oplakuju. Meutim, posude mogu biti i osobno vlasnitvo pokojnika
ili namijenjene uporabi u zagrobnom ivotu. U pojedinim se sluajevima te
kategorije djelomino i preklapaju. Posebno je to sluaj s posudama vezanim
uz ritualnu gozbu koja je veom a vaan element ratnike i herojske dimenzi
je religije starijeg eljeznog doba na podruju Sredozemlja, Balkana, pa i na
haltatskom podruju. U junoj Panoniji nalazimo dosta primjera posuda iji
oblik reflektira metalne prototipove iz istonoalpskog podruja, primjerice
situleili ciste. Zanimljiva pojava u tom smislu je par tronoaca iz Kaptola koji
su oigledno domai proizvod, ali moda predstavljaju lokalnu keramiku
reinterpretaciju bronanih tronoaca iz Grke i Etrurije. Osim funkcionalne
uloge u kompletu za gozbu, taj tip posuda ima i naglaenu simbolinu i reli
gijsku dimenziju, posebno izraenu u religijskoj praksi Sredozemlja.
Askosi su drugi tip posuda koji ima veze i s obiajem gozbovanja i s reli
gijskim konceptima. Askos iz Kaptola s drkom u obliku bovida predstavnik
je male skupine eljeznodobnih askosa s drcima koje nose prikaze ivotinja,
a ije je podruje rasprostiranja uglavnom juna Panonija. Drugi askos, ne
davno pronaen na kaptolskoj nekropoli, pripada drugoj isto tako malobroj
noj skupini eljeznodobnih askosa uglavnom manjih dimenzija, naglaenih
cilindrinih oblika i bez figuralnih ukrasa, koja, osim Panonije, obuhvaa i
srednjoeuropski prostor. Te posude vjerojatno svoje konceptualne korijene
vuku iz ranijih prapovijesnih razdoblja poput srednjeg bronanog doba i ka
snog bronanog doba, odnosno kulture polja sa arama, ali pojava tipova s
figuralnim prikazima ivotinja na rukama, posebno bovida, moda je odraz
junog impulsa koji nosi odraze egejskih tradicija. Panonski askosi se nalaze
gotovo iskljuivo u istaknutim mukim cjelinama gdje su uvijek dijelovi kom
pleta za gozbu.
S druge strane, malobrojni eljeznodobni pseudokernosi s podruja haltatske kulture razlikuju se od grkih kernosa i funkcionalno (dna manjih
recipijenata su otvorena i spojena s osnovnim recipijentom) i kontekstual
no (umjesto u hramovima ili svetitima, nalaze se gotovo iskljuivo u grob
nim kontekstima s naglaenom religijskom komponentom). Zanimljiv je i
kontinuitet uporabe takvih posuda na srednjoeuropskom prostoru gdje se
primjerci veoma slini upravo onom pronaenom u tumulu 2 na kaptolskoj
nekropoli Gradci pronalaze u latenskim, pa ak i rimskim grobnim konteksti
ma. Vjerojatno je rije o izrazito snanoj konzervativnoj komponenti religij
ske prakse koja je i nakon raspada haltatske ideologije i drutvene strukture
nastavila gotovo nepromijenjena ivjeti u potpuno drukijem kulturolokom
okruenju, ali u veoma slinom grobnom kontekstu.
Jo jedna znaajna skupina su keramike posude ukraene metalnim
trakama, ploicama ili avliima. Iako nisu ni izdaleka tako rijetke poput
kernosa, i u europskom haltatu su iroko rasprostranjene, takoer se p o
javljuju gotovo iskljuivo u znakovitim grobnim kontekstima. Zanimljivo
je da su prije istraivanja u Kaptolu jedini poznati primjerci takvih posuda
na tlu Hrvatske bili par lonaca iz poznatog kneevskog groba u Martijancu.
U proteklih deset godina na kaptolskoj nekropoli pronaeno je vie od de
set posuda ukraenih na takav nain, a dosad su pronaene u pet tumula.
Posebno je zanimljiv keramiki inventar tumula 2 na nekropoli Gradci u
kojem je, uz posude ukraene kositrenim lamelama, pronaen i pseudoKNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 1??
Lonac ukraen bronanim

ploicama iz kneevskog
tumula G na nalazitu KaptolGradci dio je para posuda koji
bez metalnih naljepaka imaju
identian ukras nainjen
ljebljenjem koji metalni
naljepci u potpunosti negiraju.
Mogue je da je naknadno
ukraavanje ovih posuda
metalnim ploicama, odnosno
lamelama odraz njihove
transformacije iz obinog lonca
u pogrebni prilog (si. 93]
kernos. Upravo te tri posude jedna su od jakih poveznica izm eu Kaptola i

istovremenog kneevskog sredita Nove Koariska u Slovakoj, koje uz to
veu m nogi razliiti elementi poput strukture nekropole i neki konstrukcij
ski elementi grobnih komora.
Dosad su te posude bile tretirane kao zasebna kategorija ukraavanja i
ukras metalnih lamela ili ploica na keramici analizirao se iskljuivo u okviru
ornamentike. Meutim, neki nalazi ukazuju i na dublja znaenja. Upravo na
urnama iz Martijanca, a kasnije i na nekim posudam a pronaenima u Kap
tolu i na drugim mjestima uoeno je da su prije ukraavanja kositrenim la
melama bile oslikane crnim motivima na crvenoj podlozi. Potom su ti motivi
prevueni ljepilom na koje su bile privrene metalne lamele. S obzirom na
to da znamo da je crno slikanje na crvenoj podlozi bilo potpuno uobiajen
nain ukraavanja keramike na podruju nekoliko istonohaltatskih kultur
nih skupina, postavlja se pitanje zato su lamele bile lijepljene upravo na tim
posudama, i to tako da prekriju oslikani ukras? Ili, ako je prvobitna ideja bila
ukraavanje lamelama, zato su posude bile prvo oslikane, s obzirom na to da
je vjerojatno postojao m nogo bri i jednostavniji nain da se oznae mjesta
na koja trebaju biti zalijepljene lamele? U kneevskom tumulu 6 na nalazitu
Kaptol-Gradci nalazimo nekoliko lonaca ukraenih kositrenim lamelama ije
dan ukraen bronanim ploicama. Veina posuda je ukraena kaneliranjem,
a tragovi ljepila prelaze preko razliitih elemenata kaneliranog ukrasa pot
puno ga ignorirajui. Posebno su zanimljiva dva lonca: jedan ukraen bron
anim ploicama (si. 93), a drugi kositrenim lamelama s motivima meandra
(si. 94). Na prvi su pogled lonci potpuno drukiji, ali kada bi se s njih uklonile
HAL5TATSK A RELIGIJA - DOBA MITOVA 1HEROJA

metalne naljepke, ukazao bi se kanelirani ukras koji je,
kao i oblik, potpuno identian na obje posude. Veoma
izraen dvojni karakter ovog specifinog groba dao bi
naslutiti da je zapravo rije o paru identinih posuda koje
su ukraene metalnim posudama neko vrijeme nakon
izrade (ili ak uporabe), upravo za svrhu ovog izu
zetnog ukopa. Moglo bi se dogoditi da barem
u ovom sluaju nain ukraavanja posuda
ima transformacijsku ulogu, odnosno
predstavlja postupak kojim lonac ukra
en tehnikom kaneliranja standardnom
za lokalnu zajednicu, uporabom druge
tehnike ukraavanja postaje univerzalno
prepoznatljiva kultna posuda.
Kada razmatramo keramike posude u kontek
stu grobnih priloga, treba razlikovati nalaze li se one
tamo u primarnoj ulozi kao prilozi za sebe ili je rije o recipijentima koji su tek sredstvo za pohranu priloga koji imaju
funkcionalnu ulogu u grobnom ritualu. Iako se ta uloga mogla i
preklapati, posebno u sluaju luksuznih setova za gozbe, teko je biti siguran
ako nema tragova potencijalnog sadraja tih posuda. Tek u rijetkim sluaje
vima, u kojima sadraj tih posuda nije bio organskog porijekla ili su eviden
tno bile prazne (poput seta plitica koje su poloene jedna u drugu u tumulu
5 na nekropoli Gradci), moemo donijeti jasniji sud o pravoj ulozi tih posuda
u grobnom ritualu.
Treba imati na umu i da je grobni ritual viedimenzionalna dinamina
pojava pa se opisane kategorije u pojedinim sluajevima pribliavaju, a kat
Lonac ukraen kositrenim

lamelama iz kneevskog
tumula G na nalazitu
Kaptol-Gradci drugi je dio ve
opisanog kompleta. Dualnost
nalaza opa je karakteristika
ovog eljeznodobnog groba,
najbogatijeg otkrivenog dosad u
Hrvatskoj (si. 94)
kad i preklapaju. Stoga treba pretpostaviti da neki keramiki predmeti koji

su na poetku rituala imali aktivnu funkciju u kultnim radnjama koje provodi
zajednica ivih, u jednom trenutku dobivaju ulogu grobnog priloga u kojoj ih
pronalazimo.
LJUDSKE RTVE
Unutar grobnog rituala m oem o razluiti nekoliko kategorija religijskih
pojava. Najvanija meu njima odnosi se na kultno djelovanje ive zajednice.
Arheoloki tragovi svjedoe o razliitim ritualima koji su se odvijali tijekom
gradnje grobne konstrukcije, od libaja ili pogrebnih gozbi na tumulu, praenih ritualnim razbijanjem posuda, do itavih kultnih konstrukcija koje su
nakon uporabe takoer zatiene tumulom.
Najdrastiniji oblik takvog djelovanja predstavljaju ljudske rtve. U ne
koliko sluajeva pod tumulima kojima dominiraju grobovi istaknutih pojedi
naca spominju se i drugi manje izraeni grobovi koji se ponekad interpreti
raju kao ljudske rtve. U prvim objavama nekropole Cemernica kod Kaptola
gotovo se redovito pojavljuju viestruki incineracijski ukopi pod tumulima
(Vejvoda & Mirnik 1973., 593-595; Vejvoda & Mirnik 1991., 13-14), ali de
taljna analiza podataka, revizijska istraivanja na toj nekropoli i iskustva s
istraivanja druge nekropole istog nalazita ukazuju na m ogunost daje za-
pravo rije o razliitim skupinama grobnih priloga unutar istih cjelina, odno
sno grobnih komora. Kasnijim istraivanjima na nekropoli Gradci potvreno
je i bolje dokumentirano postojanje viestrukih ukopa u istaknutim tumulima, meutim malo je vjerojatno da je rije o ljudskoj rtvi. U sluaju groba 1
u tumulu 6 rije je vjerojatno o naknadnom ukopu za to postoji stratigrafsko
i kronoloko-tipoloko uporite. Sredinji grob istog tumula je, ini se, dvojni
grob, ali ovdje je primjenjiviji koncept brae po oruju, o emu je ve bilo
rijei. Periferni ukop na enskom tumulu 12 ne m oem o jo sa sigurnou
neposredno povezati s bogatim enskim sredinjim grobom tog tumula.
Openito, viestruki ukopi u zatvorenim cjelinama starijega eljeznog
doba esto se interpretiraju kao ljudske rtve, p ogotovo u sluaju ena. Me
utim, za to nema prave znanstvene argumentacije i esto kontekstualna
analiza pokazuje da je vie rije o projekciji nekih naih ideja o religijskom
ivotu i pogrebnom ritualu prapovijesnih zajednica, nego o relevantnim do
kazima postavljenih hipoteza. Isto tako pojam rtve i rtvovanja, pogotovo
ako je rije o ovjeku, veoma je specifian i ne m oe biti dokazan iskljuivo
istovremenou ukopa.
Meutim, dok je interpretacija perifernih ukopa kao ljudskih rtava u
kontekstu nekropola diskutabilna, to je najvjerojatnije objanjenje ukopa u
kontekstu naselja poput skeleta u jami na nalazitu Sv. Petar Ludbreki (Simek 1979., 106-119).
KULTNI PROSTORI
Jedan od kljunih nedostataka u trenutnim spoznajama o haltatskoj
religiji su kultni prostori koji su nam na naem podruju gotovo nepoznati.
Visoka strukturiranost kulta i jasno definirani rituali, od pogrebnih do onih
na koje nas upuuju figuralni prikazi na keramici, navode nas na zakljuak da
su takva mjesta, na kojima su se odvijale pojedine kultne aktivnosti, morala
biti jasno definirana unutar prostora zajednice.
Struktura dosadanjih istraivanja dovela je do malo boljeg poznavanja
takvih mjesta vezanih uz pogrebni ritual. Kako je o konkretnom pogrebnom
ritualu ve bilo rijei, kada govorim o o kultnom prostoru, ne treba zaboravi
ti ni spalita koja u nekim sluajevima takoer predstavljaju kultni prostor.
U tim sluajevima sama incineracija pokojnika ima ritualni karakter, to
prostor ini posveenim, pa ga treba jasno definirati i na adekvatan nain
zatititi.
Meutim, nekropola se ne m oe promatrati samo kao m jesto ukopa mr
tvih pripadnika zajednice, nego i kao prostor u kojem se povremeno, ali i
kontinuirano odvijaju kultne aktivnosti u kojima sudjeluje iva zajednica. Te
meljem rijetkih tragova m oem o pretpostaviti da takve aktivnosti nisu uvi
jek bile neposredno vezane za pogreb, nego m oda za odreeni kult predaka.
Tragovi konzumacije hrane i pia ili libacija na pojedinim grobovima ukazuju
na to da su i sami grobovi bili u neku ruku kultna mjesta. Ako je doista rije
o takvom kultu, m oem o u odreenim sluajevima pretpostaviti i postojanje
posebnih mjesta unutar nekropola gdje su se odvijale aktivnosti vezane uz
kult. Najbolji primjer za to su kultna mjesta unutar nekropole na Turskoj
kosi. Na tom izuzetnom nalazitu u blizini Topuskog pronaeno je nekoliko
1 8 0 I KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
HALSTATSKA RELIGIJA - DOBA MITOVA I HEROJA
kultnih mjesta unutar biritualne nekropole. Sva su sadravala namjerno frag

mentirane keramike posude i paljevinu, a kultno mjesto I istie se i golemom
koliinom pronaenih keramikih figurica koje prikazuju ljudske likove oba
spola i ivotinje, meu kojima dominiraju konji (si. 95). Taj je prostor i fiziki
izdvojen i vidljiv u obliku elipsoidnog humka u kojemu najstarije slojeve, da
tirane u razdoblje od 9. do 7. st. pr. Kr., ine vatrita u ilovastoj zemlji, dok se
kasniji slojevi datiraju u razdoblje od 6 . do 3. st. pr. Kr. i sastoje se uglavnom
od kvarcnog pijeska izloenog visokim temperaturama. Zbog vatrita i vee
koliine ivotinjskih kostiju unutar starijih slojeva L. ukovi postanak sve
Keramike figurice
ljudi i ivotinja iz svetita
pronaenog na nalazitu
Turska kosa tumae se kao
votivni darovi. Moda u nekom
obliku zamjenjuju ili dopunjuju
raniju praksu rtvovanja na
koju ukazuju kosti ivotinja
pronaene u starijim slojevima
na istome mjestu (si. 95]
tita vezuje uz obrede spaljivanja pokojnika ili rtve paljenice, odnosno za ri

tuale vezane uz pogrebne aktivnosti, dok kasniju fazu svetita zbog kvarcnog
pijeska i nakupina ljake vezuje uz rituale koji se bili povezani s metalurkom
aktivnou (ukovi 2004., 192-209).
Teza o konjanikim likovima kao prikazima heroiziranih pokojnika, bilo
daje rije o figuricama ili prikazima na keramici, svakako je prihvatljiva, ali
paralele koje imamo iz niza drugih nalazita, poput Froga, svakako upuuju i
na mogunost sloenije mitoloke strukture u pozadini.
Iako bi poloaj svetita na Turskoj kosi sugerirao takav zakljuak, smatramo
da se upravo zbog strukture dosadanjih istraivanja stvara iskrivljena percepcija
nekropole kao sredita kultnih aktivnosti haltatskih zajednica na naem pro
storu. Kultni prostor morao je biti inkorporiran u naselje i initi njegov vaan
dio ili je bio izdvojen kao zasebna cjelina u neposrednoj blizini. Na postojanje
takvog prostora indirektno nas upuuje i teza o postojanju zasebne, uvjetno na

zvano, sveenike klase unutar zajednice ili pojedinog klana, o kojoj je ve bilo
rijei. Naglaen religijski aspekt u grobnom inventaru istaknutih lanova ratni
ke aristokracije, koji su u to vrijeme inili vodei sloj drutva, takoer upuuje
na postojanje nekog izdvojenog prostora unutar naselja na kojem su se odvijale
aktivnosti nekog slubenog kulta koji je vjerojatno imao vanu ulogu u osnai
vanju i podupiranju socioloke strukture haltatskih zajednica.
Naalost, haltatska naselja u Hrvatskoj gotovo su neistraena. Tamo
gdje je i provedeno neko istraivanje, poput Sigetca i Sv. Petra Ludbrekog,
nisu pronaeni svi funkcionalni dijelovi naselja, a istraene povrine otee
ne su poljoprivrednim radovima i relativno su male. Zbog svega toga gotovo
da i nemamo podataka o eventualnim kultnim strukturama unutar naselja
ako izuzmemo ljudsku rtvu pronaenu u naselju u Sv. Petru Ludbrekom.
Rije je o skeletnom ukopu u sjedeem poloaju u jami uz ognjite, to sve
upuuje na rtvu pripadnika te zajednice u svrhu zatite naselja.
I u rijetkim sluajevima u kojima moemo jasno definirati kultna mjesta
nedostaje nam mitoloka pozadina koja je vjerojatno takva mjesta pretvarala
u izvorita religijskih iskustava na irem prostoru, kao to je to bio sluaj kod
Grka i drugih naroda.
ZAKUU AK
Pregledom nekih religijskih koncepata karakteristinih za haltatske za
jednice na podruju Hrvatske dotaknuli smo se i nekoliko opih problema
vezanih uz religijske fenomene tog razdoblja. Prvi i osnovni meu njima je
nedostatak istraivanja naselja. Zbog toga ne raspolaemo podacima o for
malnom mjestu kulta unutar socioloke strukture zajednice, to bi omogui
lo dublje razumijevanje opisanih religijskih fenomena. Iz rijetkih spoznaja o
svetitima teko je odrediti njihov opi karakter. Dosad poznata kultna mje
sta imaju uglavnom lokalni karakter i vezana su neposredno uz aktivnosti
zajednice kojoj pripadaju sa svim pripadajuim specifinostima. Neka od
njih veoma dugo traju, poput onoga uz naselje na Turskoj kosi, to je odraz
kontinuiteta stabilne zajednice na tom prostoru. Meutim, mogue je da su
upravo takva mjesta bila i vaan aktivni imbenik hom ogenosti lokalnih za
jednica u smislu ouvanja integriteta tijekom znaajnih kulturnih transfor
macija. Sve to ne iskljuuje mogunost postojanja svetita koja nisu vezana
iskljuivo uz pojedinu zajednicu ili svojom vanou nadilaze njezine okvire.
Takva svetita, poput onoga esto opisivanog u Gorici kod Gruda (Truhelka
1899.; ovi 1976., 252-254), mogla su djelovati kao mjesta hodoaa, od
nosno arite okupljanja i razmjene duhovne i materijalne kulture pojedinih
haltatskih zajednica. Ako takva mjesta postoje, od velike e vanosti biti nji
hov poloaj u prostoru u odnosu na lokalnu zajednicu, odnosno jesu li vezana
uz odreenu zajednicu i djeluju li kao katalizator njihove m oi ili je rije o
izdvojenim religijskim sreditima kakvo je, ini se, hram u Gorici. Ako je rije
o ovom drugom modelu, to bi otvorilo niz pitanja o paralelizmu sekularnih i
religijskih sredita moi.
Uz sve lokalne specifinosti koje su odraz velike heterogenosti haltatske
kulture u odnosu na pojedina regionalna sredita, ipak postoje i neke ope
poveznice koje haltatske religijske fenomene zaokruuju u zasebnu cjeli

nu. Iako pojave karakteristine za tu cjelinu, od kojih su neke spomenute i u
ovom poglavlju, imaju manje ili vie izraene slinosti s mediteranskim, pr
venstveno grkim pojavama, nakon paljivog promatranja komunikacija na
tom prostoru smatram da te slinosti proizlaze primarno iz zajednikog in
doeuropskog konceptualnog naslijea, a ne iz neposrednih kontakata. Me
utim, upravo to zajedniko, uvjetno reeno mitoloko naslijee omoguava
komunikaciju razliitih zajednica i pripadnika razliitih kultura. Pojedini ele
menti duhovne kulture moda su i mogli doprijeti do haltatskog prostora
lananim prijenosom uz posredovanje niza eljeznodobnih sredita i pripa
dajuih elita, a ne treba zanemariti ni potencijal individualne mobilnosti.
L lJ
HALSTATSKA R E L IG IJ A - DOBA MITOVA i H
^||
I
M
ic |U PVJ w ^ |1
J t, * *
ili]
&
S j
ft .-^ ,
tfg r v< J t jB K I ; i
E
*;<v R t ' 11 J x M l i
%
:*
y
*
>
tf?
'L. V iff 1& H P 8 K
$
f* y J w L i
V.
|v i '';.. y* /T
>V"
|JtJ
rv / /.m
.. -
"v 'l
f e s j
j f t :fti3
v fc m lJjK' ;:<,',m , M m
3 P t -.
H
n
$/ vBW
1 '
jglgjj/1
ijekom starijega eljeznog doba grobovi pod tumulima bili su standar

dni nain pokopa irom Europe, a na prostoru haltatskoga kulturnog
kompleksa gotovo i jedini poznati oblik pokopa. Tisue stranica posve
ene su fenomenu pogrebnih humaka u razliitim dijelovima svijeta i
- -
iz razliitih razdoblja. Jedan od glavnih razloga tolikog zanimanja za upravo

taj tip spomenika lei vie u naoj percepciji kulturno-povijesne dimenzije
krajolika, nego u samim tumulima ili predmetima materijalne kulture koji
se u njima nalaze. Takav tip pogrebnog spomenika koji je iroko prisutan na
'
golemom podruju i u znaajno drukijim kulturnim kontekstima neizbjeno
ima heterogenu strukturu. Meutim, ako ostavimo po strani razliite vrste
: :
materijala ili strukturalni sadraj tumula, haltatski kulturni kompleks ili,
' .' '
preciznije, njegova istona varijanta predstavljaju izvrstan vremenski i pro
|T 1 F ^
. _
i';'~~z.iI JP
be
storni poligon za potragu za materijalnim manifestacijama konceptualnih

kategorija kontinuiteta i transformacije.
PROSTORNA ORGANIZACIJA
Dosad se esto uzimalo zdravo za gotovo da prostorna distribucija i

oblik ukopa pod tumulima u odreenoj mjeri odraavaju drutvenu struktu
ru. Iako treba biti veoma oprezan pri generalizaciji takvih hipoteza, u nekim
sluajevima ovakav pristup prua uvid u drutvenu strukturu eljeznodobnih zajednica koji bi u suprotnom ostao veom a ogranien. Dobar primjer
^T3
za to su takozvani klanski tumuli koji su prilino uobiajeni u starijem e

ljeznom dobu, posebno na podruju glasinake kulture (ovi 1987b, 638639). Takvi viestruki ukopi pod tumulima zabiljeeni su i na prostoru Like
(Drechsler-Bii 1987., 424-429), u planinskom dijelu Hrvatske koji stoji
izmeu balkanskih eljeznodobnih skupina i skupina jugoistonoalpskog
haltatskog kruga koje su se smjestile u Sloveniji i Hrvatskoj. Openito,
na tom prostoru ukop pod tumulima (viestruki ili individualni) nalazimo
od kasnoga bronanog doba pa sve do antike. Slina je pojava prisutna i u
susjednoj Beloj krajini u Sloveniji, a najsjeverniji i najbolji primjer takvih
ukopa nalazimo u Dolenjskoj (si. 97). Meutim, u ovom sluaju ta je poja
va vremenski ograniena na starije eljezno doba kada prostor Dolenjske
pripada haltatskom kulturnom kompleksu. Za razliku od slinih ukopa na
ggrsrssa
japodskom podruju koji ukazuju na odreeni kontinuitet grobnog rituala,

ovdje takvim tumulima prethode ravni paljevinski grobovi lokalne skupine
kulture polja sa arama, a na kraju starijeg eljeznog doba nasljeuju ih ta
*.- - *-- *
V.
J
koer ravni paljevinski grobovi latenske kulture. Najbolji primjer dolenjskih

tumula susreemo na nekropoli Kapiteljska njiva u N ovom Mestu gdje je do
JSaasssaa
sad istraeno 35 takvih humaka i svi sadravaju viestruke skeletne ukope
sssgsasa
rasporeene u krug oko sredita u kojemu m oe (primjerice, tumul 1 ), ali i

ne mora biti sredinji grob (tumuli 2, 3 i 4) (vidi izdvojeni tekst na str. 60 - 62)
(Knez 1993.; Kri 1997a, 2000.). Grobni prilozi pokazuju da prostorna dis
tribucija grobova unutar tumula nije vezana uz spol ili drutveni status. Isto
se odnosi i na sredinj e grobove koji u tumulima u kojima ih ima, nisu nuno
najbogatiji, ali su, ini se, najstariji.
Brojnost i ustrojstvo sukcesivnih ukopa pod dolenjskim tumulima govo
re nam da je kriterij za prostornu razdiobu grobova bila pripadnost odree
nom klanu ili rodu. Poloaj tumula na zaravnjenom povienju u neposrednoj
POGREBNI R IT U A L - KRAJOLICI KONTINUITETA I PROMJENE
Tumuli na Kapiteljskoj njivi (stanje 1997.]. Jasno je vidljiva organizacija grobova u koncentrine krugove oko sredita, ali
nazire se i prostorni raspored tumula koji je vjerojatno uvaavao raniju nekropolu ravnih paljevinskih grobova kulture polja
sa arama (si. 97]
blizini naselja ukazuje na standardni odnos naselja i nekropole: grad mrtvih

koji odraava grad ivih.
Osnovna odrednica grobnih humaka oito je njihova vidljivost. Oni po
staju prepoznatljive odrednice krajolika i osim uloge koju imaju u grobnom
ritualu i koja je na odreeni nain internalizirana, imaju i vanjsku ulogu u
svjesnom formiranju ili organizaciji krajolika u odreenu simbolinu struk
turu. Koliina rada i drutvenih resursa uloenih u podizanje tumula uka
zuje da je zajednica smatrala takvu investiciju" kljunom. S obzirom na to
da su tumuli odraz visokostrukturiranog i hijerarhijski ustrojenog drutva,
koncepti drutvenog statusa, roda, drutvene uloge, a moda i ivotne dobi
imaju veliku vanost u analizi tih spomenika. Prostorna distribucija tumula
unutar pojedine nekropole odraava odreene konceptualne cjeline koje su u
vezi s navedenim kategorijama. Na to ukazuje simbolina struktura grobnih
priloga i prostorna distribucija pojedinih predmeta unutar tih cjelina.
Pogrebni prostor pojedine zajednice ili naselja ne mora biti prostorno
homogen, nego moe obuhvaati nekoliko odvojenih nekropola koje su obi
no meusobno kronoloki i/ili kulturoloki razliite. Katkad ak i unutar
iste nekropole nalazimo nekoliko skupina tumula (si. 98). Drastian primjer
za to je Kleinklein gdje je oko 700 vidljivih tumula podijeljeno u ak 13 odvo
jenih skupina u kojima broj tumula varira od est do 160 (vidi izdvojeni tekst
na str. 54-56). U mnogo sluajeva skupina ili podskupina takvih grobova gravitira prema veem tumulu.
Ovisno o konceptualnoj strukturi, moemo izdvojiti nekoliko klasa ta
kvih grobova:
1 . rodovske ili klanske skupine - koncentrirane su oko najstarijeg i naj
istaknutijeg pripadnika roda ili klana, iako to nije strogo pravilo. Klanski
tumuli s viestrukim individualnim grobovima, poput onih u dolenjskoj
ili skupim Budinjak, predstavljaju varijantu ovog tipa.
2. spolne skupine - ove skupine su prijeporne. Gotovo da nema niti jednog
sluaja kada je razlika izmeu mukih i enskih grobova u odvojenim
skupinama temeljena iskljuivo na razlici u rodu. esto konceptualnu
razliku meu tim grobovima mnogo vie ini drutvena uloga pokojnika
koji su u njima pokopani, nego njihov bioloki spol.
3. kronoloke skupine - sadre grobove koji su nastali u odreenom fik
snom vremenskom intervalu. Katkad se takve skupine u pojedinim raz
dobljima preklapaju. Meutim, i u tim sluajevima ostali grobovi unutar
jedne skupine razvidno su stariji ili mlai od svih grobova druge skupi
ne. Prostorni poloaj takvih skupina unutar nekropole moe biti odraz
fizikih ogranienja nalazita (nedostatak prostora) i/ili nekih drugih
imbenika, poput promjene dinastije, odnosno bilo koje velike promjene
u ivotu zajednice. Primjer bi mogle biti dvije nekropole kod Kaptola:
jedna na obronku brda u neposrednoj blizini naselja, a druga u dolini
s druge strane potoka (vidi izdvojeni tekst na str. 69-73). Meutim, iako
se ini da su grobovi na gornjoj nekropoli (Gradci) uglavnom stariji od
grobova na donjoj nekropoli (emernica), jo je prerano da se donose
konani zakljuci, na to upuuje i injenica da na nalazitu Gradci nala
zimo i najstarije i najmlae grobove.
P O G R E B N I R IT U A L - KRAJO LICI KONTINUITETA I P R O M JEN E
4.
skupine koje se zasnivaju na dru tven om statusu pojavljuju se u dva

oblika:
a. skupine tem eljene na vertik alnom presjeku su hijerarhijske skupine
koje nastaju oko grobova istaknutih pojedinaca, ok o kojih se ukopavaju
lanovi zajednice njim a p od re en i, prim jerice lanovi je d n o g dom ain
stva ili vojne postrojbe. Te skupine na neki nain tvore vertikalni presjek
drutvene strukture.
b. skupine tem eljene na h oriz on ta ln om presjeku pojavljuju se kada se
grobovi okupljaju na tem elju drutvene klase pokojnika. Rezultat toga
su "siromane ili "b og a te n ek rop ole k oje pripadaju istom naselju. Ta
kve skupine najee nem aju sredinji tum ul kojem u svi gravitiraju. Na
groblju u Kleinkleinu to bi bila skupina kneevskih ukopa u dolini rijeke
Saggau (Dobiat 1 985.; Egg & Kramer 2 0 0 5 .). Takav ekskluzivni poloaj
nije sluajan i dao je p o v o d za teorije o dinastikom groblju vladara ija

se vlast protezala na cijelu zajednicu k ojoj pripadaju tumuli u Kleinkle
inu. Isto tako ini se da najjunija skupina od pet tumula na nekropoli
Sopron sadri m aterijal koji se m oe datirati u vrijem e od Ha B3 do Ha
Dl, a mogla bi predstavljati m jesto na kojem su ukopavani najistaknutiji
lanovi odreenog klana ili ak dinastije (Patek 1983., 1 34-137).
5. skupine koje se zasnivaju na drutvenoj ulozi. Kriterij za ukop u ova
ko formiranim skupinam a jest konkretna uloga pojedinca u drutvenoj
strukturi koja m oe, ali i ne m ora biti povezan a s drutvenim statusom
pokojnika (ratnici, sveenice, ob rtn ici itd.). To m oe biti tem eljna podjela
nekropole ili te skupine m ogu biti izdvojene, ob in o na nekoj udaljenosti
od ostatka nekropole koja je organizirana p o nek om drugom kriteriju.
Obino nemaju sredinji grob, ali u nekim sluajevim a takve skupine
mogu imati i unutarnju hijerarhijsku strukturu i sredinji tumul.
Neke nekropole, p o p u t K leinkleina, im aju izu z e tn o k om pleksnu p r o
stornu distribuciju. P ojedine skupine na toj n ek rop oli im aju p oseb n a spalita za pokojnike, iako je toa n p oloa j tih m jesta p o zn a t sam o u skupini
Hochschustervvald (Teran 1 9 9 0 ., 1 28). Relativna m aterijalna i k ron oloka
uniformnost nalaza u svim veim skupinam a te n ek rop ole, kao i male, ali
znakovite razlike u g ro b n o m ritualu ukazuju na to da b ije d a n od osn ovn ih
kriterija za podjelu p o skupinam a m og la b iti p rip a d n ost od re en om klanu
ili plemenskoj skupini. Veliki tum uli k oji su p risu tn i na istak nutom p o lo a
ju u svakoj skupini ukazuju i na p o sto ja n je neke organizacije koja se tem elji
na vertikalnom presjeku, d ok neke m anje skupine m og u biti odre en e kao
skupine tem eljene na vertik aln om presjeku ili skupine tem eljen e na dru
tvenoj ulozi.
M. Pichlerova (1969., 10) tvrdi da su veliki tum uli iz N ove Koariske bili
odvojeni od ostatka nekropole na k ojem se ukopavala opa populacija. M eu
tim, moda te druge nekropole nije nikada niti bilo, n ego je ostatak populaci
je slijedio neki p otp u n o drugi, nam a n epozn ati p ogreb n i ritual.
Kad je rije o nalazitu Potela u slovenskoj tajerskoj, istom naselju pri
padaju dvije skupine tumula, ali i ravno groblje (Teran 1 990., 59) i ini se da
meu njima nema znaajnije k ron olok e razlike, nego je m ora o p ostoja ti neki
drugi kriterij za ukop pokojnika u n ekoj od navedenih skupina.
Danas vidljive konstrukcije

na nalazitim a oko Kaptola.
Na junoj nekropoli emernica
bila su vidljiva jo etiri
tum ula. Dva [tum uli III i XI]
su tijekom proteklih nekoliko
godina bila revizijski istraena
i dobiveni su izuzetni rezultati
[komora s dromosom, bogati
nalazi), jedan je u potpunosti
devastiran gradnjom, a jedan
(tum ul i) jo eka revizijsko
istraivanje [si. 99)
Ne treba zaboraviti ni na moguu vanost orijentacije kako pojedinih

ukopa tako i cijelih nekropola. Primjerice, jasna os jug-sjever, gdje je nase
lje na sjeveru, vidljiva je na obje kaptolske nekropole (si. 99). Najsjeverniji
tumuli na nekropoli Gradci, koji su i najblii naselju, poredani su u nizu koji
od te osi odstupa maksimalno pet stupnjeva. Zasad ne moem o utvrditi po
stoje li odreena pravila u orijentaciji grobnih komora i njihova sadraja na
ovoj nekropoli, ali revizijska istraivanja, koja su 2007. i 2009. godine prove
dena na nekropoli emernica, ukazuju na takvu mogunost. Pod tumulom
III pronaena je ve spominjana grobna komora s dromosom koji na komoru
dolazi s juga. Takva je orijentacija vidljiva i na drugim primjerima spomeni
ka iz te specifine kategorije u istonom haltatskom krugu (primjerice, oba
tumula u Vaskeresztesu i tri tumula u Kleinkleinu: Kiirbischbauer tumul I,
POGREBNI R IT U A L - KRAJOLICI KONIINUITOAI PPOMJti JC
Krollkogel i tumul Kurbischhansl) (Dobiat 1985., Abb. 1). Najsjeverniji tumul

na nekropoli emernica, Volarska glavica ili tumul XI, smjestio se na samim
obroncima Papuka, na dvostrukoj udaljenosti od ostatka nekropole nego to
su to tumuli V i VI. Takoer je sadravao monumentalnu kom oru dimenzija
koje su bile vee od 4 x 4 metra, sa sloenom konstrukcijom od drveta i ka
mena.
Nekropola u Sopronu rasprostire se gotovo u ravnoj liniji od juga prema
sjeveru gdje se nalazi naselje. Izdvojena skupina oito vanih tumula nalazi
se na jugu, ali potencijalno zanimljiva skupina mogla bi biti i ona smjetena
na sjeveru nekropole u neposrednoj blizini naselja. Upravo Sopron izvrsno
ilustrira jo jednu vanu prostornu karakteristiku velikog broja nekropola
pod tumulima: svih 159 uoenih tumula smjeteno je s obje strane puta koji
vodi u naselje i izvrsno ga ocrtava. Slina situacija moe se uoiti i na drugim
vanim haltatskim nekropolama, poput onih u Frogu ili Pecs-Jakabhegyju.
Ista je situacija prisutna i na manjim nekropolama koje sadre samo elitne
ukope, poput nekropola u Kaptolu i druge dvije nedavno utvrene nekropole
u Poekoj kotlini (Luka i Tulnik). Uloga je tih tumula da podsjeaju na mo
i slavu mrtvih heroja i predaka prije susreta s monim boravitima njihovih
ivuih nasljednika. Drugi lanovi zajednice koji nisu bili vani za konceptu
alni kontinuitet nisu bili pokopani pod tumulima. Oni nisu bili dio mitoloke
strukture predaka unutar svoje drutvene zajednice pa nisu morali postati
vidljivi u krajoliku.
POGREBNI RITUAL KAO EKSKLUZIVNA KATEGORIJA

Iako na nekim nekropolama nalazimo velik broj grobova, ne smijemo
zaboraviti da postoji poetna ili nulta razina temeljnog ekskluziviteta koja
je prisutna gotovo u svim zajednicama: nisu svi lanovi zajednice pokopani
pod tumulima. Moe se ak otii i korak dalje s tvrdnjom koja zvui pomalo
apsurdno, ali je istinita: u haltatskim zajednicama gdje su tumuli jedini p o
znat, dominantan i karakteristian nain pokopa, veina pokojnika zapravo
nije pokopana na taj nain, nego su slijedili neki drugi, nama nepoznat ritual.
To se ne moe objasniti razliitim grobnim ritualima koji mogu biti posljedi
ca razliitih tradicija ili ak kronologijom nalazita. Dio ukopa jednostavno
nedostaje. Ova pojava je manje vidljiva u zajednicama u kojima su pojedinci
blie povezani unutar rodova ili klanova jer je u takvim zajednicama unutar
nja drutvena struktura znatno vra i manje sklona obrascima iskljuivosti.
Neki od tumula na groblju u Stini sagraeni su u nekoliko faza. Primjeri
ce, tumul 48 je prvobitno imao promjer 24 metra i visinu od 3 metra i prekri
vao je grobnu raku dimenzija 3,7 x 1,2 metra koja je bila oznaena kamenim
ploama i sadravala samo jedan kotani fragment. Uz to su pronaeni samo
ulomci dviju keramikih posuda, a na vrhu tog prvobitnog tumula pronaena
je konjska oprema italskog tipa uz ukraenu sjekiru. Nije jasno pripadaju li
svi nalazi sredinjem grobu i je li taj grob bio opljakan, ali svi se mogu datira
ti u 8 . st. pr. Kr. Oko tog tumula cirkularno su rasporeeni najstariji grobovi
i prekriveni drugim humkom koji je imao promjer od 30 i visinu od 4 metra.
Nakon toga su grobovi smjetani u drugi humak i oko njega, a posljednja faza
gradnje zakljuena je nasipanjem treeg nasipa, ovaj put promjera 50 meta
ra, koji je konano pokrio i zatvorio sva 183 groba. Na kraju je oko tumula
podignut kameni vijenac. Datacija nalaza ukazuje na to d a je najstariji grob
pripadao voi klana, svojevrsnom rodonaelniku iji ukop predstavlja sredi
nju i poetnu toku ovoga grobnog humka koji je bio u uporabi gotovo 300
godina. Iako prostorna razdioba grobova u tumulu daje tek grubo kronoloko
odreenje izmeu pojedinih grobnih krugova, jasno je da je unutar svake kro
noloke faze postojala statusna razlika izmeu pokojnika. ini se da je svaka
generacija imala jednog ili dva voe i mukog i enskog spola, koji se istiu
i izuzetnim grobnim inventarom i posebnim odlikama grobne konstrukcije
(Gabrovec 1999.,151-152).
Gotovo je opa pojava nedostatak djejih grobova. Prije odreene dobi
(vjerojatno spolne zrelosti) i/ili neke vrste inidjacijskog rituala djecu nisu
smatrali punopravnim sudionicima drutvenog ustrojstva, pa slijedom toga
nisu imali ni pravo na standardni grobni ritual. Pojedinac ne ulazi u dru
tvenu strukturu zajednice roenjem, nego inicijacijom kada on ili ona, osim
drutvenog statusa (koji je obino definiran, ali ne nuno i aktiviran roe
njem), stjee i odgovarajuu drutvenu ulogu. Katkad je inicijacija povezana
i s dodjeljivanjem osobnog imena jer tek tada osoba postaje jedinstveni pri
padnik zajednice sa svojom drutvenom ulogom. Drutvena struktura mora
la je biti strogo odreena i homogena i lako bi se raspala ako bi se razvukla
na drutveno neaktivne i neodreene kategorije poput djece. Vjerojatno je
meu djecom bila i veoma visoka smrtnost, a niti jedna struktura ne bi mogla
preivjeti tako znaajne gubitke funkcionalnih lanova. U takvim su okolno
stima drutvene zajednice esto razvijale sustav u kojemu bi pojedinci bili
prihvaeni kao punopravne osobe tek kada bi postali spolno zreli, odnosno
sposobni za stvaranje potomstva.
U nekim je sluajevima primjena pokopa pod tumulom na samo odree
ne lanove drutva izrazito vidljiva. Ako izuzmemo skupinu Budinjak, u sje
vernoj Hrvatskoj, koja se nalazi na junoj periferiji rasprostiranja haltatske
kulture, karakteristian oblik pogrebnog rituala je spaljivanje pokojnika i po
kop ispod tumula, iako i unutar tog prostora postoji niz razlika koje se uglav
nom odnose na grobne konstrukcije i strukturu tumula. U sluaju panonskog
dijela kaptolske skupine, nekropole se sastoje od dvadesetak tumula, a jedan
od boljih primjera su upravo kaptolske nekropole. Pokojnik je bio spaljen u
punoj nonji (koja je ponekad ukljuivala oruje i konjsku opremu). U mnogo
je sluajeva pod grobne komore bio prekriven pepelom i garom koji sigurno
potjee s pogrebne lomae, ali ne m oem o iskljuiti ni spaljivanje rtava na
mjestu pokopa. Katkad je lomaa bila na mjestu podizanja tumula, ali u vei
ni sluajeva gar i pepeo su oito bili doneseni s drugog mjesta. Spaljeni ostaci
pokojnika su u grobu prisutni u dvije forme. Osnovna, koja je ea u ranijim
grobovima, jest da se pepeo i sitne kosti pokojnika (vjerojatno u nekoj vrei
od tkanine ili koe) uz odreene predmete (esto pojasna garnitura) polo
e u grobnu komoru prethodno posutu ostacima pogrebne lomae te okrue
ostalim prilozima (si. 100). Druga je forma da se opisani ostaci pokojnika
prethodno, s prilozima ili bez njih, stave u urnu (si. 101). Potom se urna, koja
m oe biti pokrivena drugom keramikom posudom, polae u grob i u veini
sluajeva okruuje drugim keramikim posudama. Grobne komore su vrlo
vjerojatno sve bile nainjene od drveta, a veliina im je varirala od veih san-
' K -*
;*:'> ?
'
"
' & s fl
Kosti u urni iz k n e e v s k o g tu m u la 6 na nekropoli Kaptol-Gradci vjerojatho ilustriraju drugi nain paljevinskog

pokopa na ovoj nekropoli, odnosno ukop u urni. M eutim , to em o m oi sa sigurnou rei te k nakon zavretka
V.___ i V. ..
4
^ v'
Dokumentiranje kamenog
obzida komore kneevskog
tumula 6 na nekropoli KaptolGradci bio je mukotrpan
posao. Ispod kamene obloge
nekada je bila drvena komora
koja je sadravala najbogatiji
dosad otkriveni kneevski
grob starijeg eljeznog doba u
Hrvatskoj (si. 102)
duka do pravih prostorija s arhitektonskim elementima poput greda i pot

pornih stupova. U nekim sluajevima, pogotovo kada je rije o veim dimen
zijama, takve su drvene komore obzidane suhozidom (si. 102 ), a u iznimnim
je sluajevima rije o vieslojnim sloenim konstrukcijama od balvana, greda,
dasaka i nekoliko obzida kamena (si. 103). Posljednja konstrukcijska faza bila
je podizanje zemljanog humka iznad grobne komore. Osim ponuda hrane i
pia na pogrebnoj lomai i priloga u grobovima, fragmentirane keramike po
sude pronalaene su i u nasipu nekih tumula. Takvi nalazi su se najee in
terpretirali kao ostaci rituala libacije, rtvenih ponuda u hrani i piu prilikom
pokopa ili pogrebne gozbe nakon koje je uvijek slijedilo razbijanje posuda
kako bi se prekinula veza s drugim svijetom i na taj nain sprijeio prodor
ktonikih utjecaja u nau realnost. Takve pogrebne gozbe, dakako, imaju bez
brojne etno-arheoloke i antropoloke paralele i detaljno su protumaene u
toj literaturi. Ono to se esto pritom zaboravlja u arheolokoj interpretaciji
jest da takve gozbe mogu imati komemorativni karakter, odnosno da izme
u njih i pokopa prolazi neko (obino jasno odreeno) vrijeme. Pronalazak
takvih keramikih nalaza u nasipu tumula znaio bi da podizanje grobnog
humka nije vezano iskljuivo uz trenutak pokopa, nego ima najmanje dvije
vremenski odvojene faze.
Veina tumula sadri jedan paljevinski ukop, a u rijetkim sluajevima
kada moemo identificirati vie pokojnika, rije je svakako o istovremenom
pokopu. U odreenim sluajevima prvi istraivai su navodili vie ukopa pod
jednim tum ulom, popu t pet grobova u kneevskom tumulu IV na nekropoli

Kaptol-emernica (Vejvoda & Mirnik 1991,, 13-14), to se esto interpreti
ralo kao ljudske rtve koje su pratile na drugi svijet vanog ratnika ili dru
gog pripadnika drutvene elite. S druge strane, na nekropoli Gradci, kao i na
dosta istovrem enih nekropola poput Pecs-Jakabhegy ili tumula K u Frogu,
uoen je obiaj da su u bogatijim grobovim a pojedine skupine grobnih prilo
ga, katkad um otane u tkaninu ili vreu, poloene na razliita mjesta unutar
grobne strukture (M etzner-N ebelsick 1997., 18; Tomedi 1994., 367 378). Ta
kva distribucija grobnih priloga unutar tumula m oe objasniti situaciju koju
su rani istraivai uoili, ali zb og ogranienja tadanjih m etoda nisu m ogli
adekvatno interpretirati. U svakom sluaju, broj definiranih pokojnika u veli
kom je nerazm jeru s veliinom i kronologijom naselja koja se povezuju s tim
nekropolama.
Grobna komora tum ula XI na

nekropoli Kaptol-emernica.
Revizijskim istraivanjem
tog tum ula 200?. otkrivena je
veoma sloena drvena komora
sa stupovima i pregradama te
obloena kamenim obzidom.
U komori je pronaeno
mnogo bogatih nalaza koji
ukazuju na grob monog
mukarca (eljezni ranjevi,
bronana vieglava igla,
keramika ukraena kositrenim
lam elam a i slikanjem, askos,
ulom ak kernosa), ali bez
oruja (si. 103]
GROBOVI KAO ELEMENT MITOLOKOG KRAJOLIKA

Pojedinci pokopani p od tumulima bili su vjerojatno p ipadnici elite koja
je bila vana za strukturalni kontinuitet zajednice. Na taj su nain oni, napu
tajui drutvenu strukturu, istovrem eno ulazili u m itoloku strukturu za
jednice i postajali dio krajolika. Dizanje tumula m oe se smatrati usmjerenom
i religijski znakovitom intervencijom kojom se fiziki krajolik transformira u
mitoloki, posveeni krajolik. Ilijada i Odiseja sadre iscrpne opise takvih mi
tolokih krajolika u kojim a se bogovi i heroji kreu u prostoru definiranom
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA ( 195
odrednicama fizike geografije. U tom smislu podizanje tumula za Patrokla

(.Ilijada. XXIII, 65-93,110-262) i kasnije za Ahileja (Ilijada XXIV, 72-84) ozna
ava mjesto gdje ti heroji prelaze iz povijesne u mitoloku strukturu i na taj
nain povezuju fiziki i mitoloki krajolik. Taj proces moe biti i reverzibilan.
ak i tisuama godina nakon Trojanskog rata pria o njemu prenesena kroz
Ilijadu predstavlja ope znanje i mitoloko naslijee koje dijele razliite kultu
re irom Europe. Prepoznavanje fizikih odrednica ovog mitolokog krajolika
predstavlja prvu fazu u procesu preuzimanja, odnosno prihvaanja. Skupina
velikih tumula u blizini Troje bila je nazvana grobovima Ahileja, Patrokla,
Antiloha i Ajaksa. Ti tumuli, poput onoga u Be$ik-Siviritepeu, odgovaraju
krajoliku opisanom u Ilijadi (XXIV, 125-126), pogotovo u dijelu u kojem se
opisuje blizina mora, odnosno ahejskog pristanita . Meutim, linija oba
le u pretpostavljeno vrijeme Trojanskog rata (Kayan 2001., 309) znatno se
razlikovala od razdoblja ranog helenizma (kasno 4. i poetak 3. st. pr. Kr.)
kada je ovaj konkretni tumul zapravo podignut (Rose 1999., 63) na lokaciji
neolitikog naselja iz oko 4500. pr. Kr. (Gabriel 2000.). Unato tomu, ovaj
tumul odabran je kao oznaka u krajoliku na kojoj se temeljio pokuaj stvara
nja mitolokog konteksta, odnosno oblikovanja konkretnog krajolika prema
mitolokom modelu. Drugi vaan trenutak u Ilijadi je molba za Hektorovo
tijelo. Nije to samo molba alujueg oca koji trai tijelo sina kako bi mu pri
redio dostojan pokop. Hektor je trojanski heroj i odgovarajui pokop s uspo
stavom poveznice s precima kljuan je za kontinuitet njegove zajednice. Na
neki nain cijela sudbina Troje povezana je s tim pitanjem i ini se da su obje
sukobljene strane svjesne toga (Ilijada XXIII, 337-405; XXIV, 239-246). Troja
nije samo dobar primjer procesa transformacije krajolika, nego moda jo i
vie drugog kljunog koncepta - kontinuiteta. Mono i potentno mitoloko
naslijee Troje bilo je neodvojivo od njezina krajolika, to je potaklo niz ho
doaa koja su poduzimali veoma moni ljudi (Kserks, Aleksandar Veliki,
Cezar, Karakala, Hadrijan, Konstantin Veliki, Julijan, Mehmed II.) s ciljem
potvrde ili uspostave njihove mitoloke veze s herojima Trojanskog rata. Svi
ti posjeti bili su usredotoeni na velike tumule, i to u prvom redu na onaj koji
se smatrao Ahilejevim. esto su ti posjeti podrazumijevali i neku intervenciju
na tim tumulima, pa i gradnju novih tumula uz oponaanje homerskih po
grebnih obiaja (primjerice, pokop Karakalina prijatelja Feta) (Sage 2000.).
PRECI, POTOMCI I HEROJI

Pogrebni obiaji su odraz svega onoga to pripadnici neke zajednice sma
traju temeljnim uvjetom za ponovno povezivanje i regeneraciju drutvene
strukture nakon traumatskog iskustva smrti. S druge strane, pogrebni ritual
bi trebao biti i nain uspostave ritualne veze izmeu ivih i mrtvih (Oestigaard 1999., 352). Nit kontinuiteta koja se provlai kroz izmjene generacija
ini pogrebni ritual jednim od kljunih povezujuih imbenika drutva koje je
zasnovano na snanom konceptu odnosa predaka i potomaka.
Kao to je ve spomenuto, sam pogrebni in je, izmeu ostaloga, vjerojat
no odraavao i drutveni poloaj. Kremacija je kao nain uklanjanja mrtvog
tijela bila univerzalno primjenjivana na veem dijelu istonoga haltatskog
kruga, ali pogrebni ritual u nama vidljivom obliku bio je primjenjivan samo
na jedan dio populacije. Moda na neki nain moemo razlikovati i kremaciju
1 9 6 I KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
POGREBNI RITUAL - KRAJOLICI KONTINUITETA I PROMJENE
elite o istog postupka koji je bio primjenjivan na iru populaciju. Kremacija

pripadnika elite bila je, ini se, ritualni in sa snanom religijskom kom po
nentom koji je slijedio jasno vidljiv pogrebni ritual. U sluaju ope populacije,
iji nam grobovi nedostaju ili su manje naglaeni, ini se da je kremacija imala
vie karakteristike tehnikog procesa ili je bila dio jedinstvenog rituala. U
tom sluaju nije bilo prostorno (a moda ni ritualno) jasno izdvojenog po
grebnog rituala.
ini se kako je pravilo da se cijelo tijelo pokojnika ili njegovi odreeni di
jelovi moraju pokopati na posveenom prostoru zajednice bilo primjenjivano
samo na pripadnike elite ili u svakom sluaju samo dijela cjelokupne zajed
nice. Takav ekskluzivitet nije odraavao samo ekonomsku mo pripadnika te
skupine, nego i njihovu vanost unutar drutvene strukture. Oni su bili vani
imbenici te strukture pa ih se na neki nain moralo transponirati u drugu
dimenziju kako bi postali dio supstrata predaka koji su bili izvor povezujue
snage svake takve zajednice. M o cijele zajednice bila je koncentrirana u tim
pojedincima koji tvore vanu kariku u odnosu predaka i ive zajednice njiho
vih potomaka i zbog toga su kljuni za konceptualni kontinuitet i integritet
cijele skupine.
Openito grobovi istaknutih pripadnika zajednica starijeg eljeznog
doba, kako na prostoru haltatske kulture tako i na balkanskom prostoru,
oslikavaju vane ideje o dvojnom konceptu ratnika-heroja. Nakon smrti
pripadnici elite naputaju drutvenu i ulaze u mitoloku strukturu odree
ne zajednice. U toj strukturi nasluujemo neto slino konceptu heroja na
koji upuuje izuzetno naglaen ratniki status pokojnika, a karakteristian
je upravo za zajednice s izraenom ratnikom hijerarhijskom strukturom u
kojoj kljunu ulogu ima kontinuitet. Meutim, kljuni i kritini trenutak
tog prijelaza iz jedne u drugu strukturu je odgovarajui grobni ritual. Ta se
ideja jasno odraava u pogrebima koje opisuje Homer, pa ak i u Ahilejevu odbijanju da preda Hektorovo tijelo za odgovarajui ukop, o emu je ve
bilo rijei. Neki autori i na prostoru sredinje i sjeverne Europe u pogrebnim
konstrukcijama i samom ritualu vide manifestaciju kozmolokih vjerovanja
(Kristiansen & Larsson 2005., 261). Ako je doista bilo tako, tada bi slino
sti u konstrukciji tumula i pogrebnom ritualu odraavale slinosti u mito
logiji i kultu. Svi opisi homerskih pogreba zauujue su slini pogrebnim
obiajima na prostoru istonoga haltatskog kruga (Bouzek 1997., 73-78;
Potrebica 2005b, 33). S obzirom na to da se pogrebi koje opisuje Homer
znatno razlikuju od uobiajenih mikenskih pogreba, moemo pretpostaviti
da je opisivao ono to je on doivljavao kao drevnu herojsku tradiciju bez
neposrednih spoznaja kako su izgledali konkretni pokopi mikenskih moni
ka. Ako prihvatimo hipotezu daje Homer ivio u 8 . st. pr. Kr., uspostavlja se
i kronoloka povezanost s poecima haltatskoga kulturnog kompleksa pa
pitanje porijekla takve herojske tradicije postaje sve sloenije. Vratimo li se
nakratko mitolokim Hiperborejcima koji imaju sve kvalitete heroja i uvijek
se smjetaju negdje na legendarni sjever, na spekulativnoj razini moemo
se zapitati nisu li koncept heroja i herojska tradicija u grkom mitolokom
sjeanju podsvjesno povezani sa sjeverom kao odraz nekih davnih utjecaja
s tog prostora. ak i ako je koncept ratnika-heroja na prostoru Grke u jed
nom trenutku bio oblikovan po sjevernim uzorima, nije jasno je li razvoj
slinih ideja na prostoru haltatskoga kulturnog kompleksa jednostavno

posljedica istih temeljnih postavki ili je ta slinost posljedica nekog oblika
komunikacije s egejskim prostorom,
GROBOVI KAO SIMBOLI

Paljiva analiza grobnih priloga u pokopima pod tumulom (posebno
kada je rije o individualnim grobovima) otkriva da je grobni inventar vie
konceptualni prikaz, nego jednostavni odraz drutvene uloge pokojnika. U
komunikaciji izmeu fizikog i mitskog svijeta takvi grobovi predstavljaju
ideograme za pojedine cjeline drutvene strukture (obitelji, ratnike ili vjer
ske skupine).
Ve smo govorili o nekoliko takvih tipova na kaptolskoj nekropoli emernica. U tumulima IV i X nalazimo ratnike s bogatom opremom i defenzivnim
naoruanjem grkog porijekla koje upuuje na njihov kneevski status. U
tumulima VII, VIII, IX i XII nalazimo ukope ratnika koji imaju priloge oru
ja i konjske opreme, ali nemaju defenzivno naoruanje. Najsjeverniji tumul
XI sadravao je grob monog mukarca s priborom za gozbu, ali bez oruja.
Tumul II oito je sadravao dominantno enski ukop, sudei po bogatim
elementima nonje, ali i dijelove kola koji ukazuju na visoki status te ene.
Tumuli V i VI poloeni jedan uz drugoga ine zasebnu skupinu na sjeveru
nekropole. Ti su tumuli sadravali veliki komplet keramikih posuda neu
obiajenih tipova, jedini komplet prljenaka pronaen na cijeloj nekropoli i
dijelove konjske opreme. Sve je ukazivalo na to da je barem u sluaju tumula
V rije o ukopu ene visokog religijskog statusa s bogatim inventarom kakvi
postoje na drugim vanim nekropolama haltatskoga kulturnog komplek
sa (Teran 1990., 205-207). B. Teran (1986.; 1996.) bavila se priborom za
tkanje i predenje koji predstavlja dio specifino enskog grobnog inventara
i ustanovila skupine tumula koji sadre takav materijal na nekoliko nalazi
ta. Primjerice, u Kleinkleinu znaajan broj takvih grobova sadre skupine
Grellvvald i Ofenmacherwald (Teran 1990., 129-132), ali takve grobove na
lazimo i na nekropolama Sopron i Nove Koariska. Tim dvjema nekropolama
kalenderberke skupine zajednika su osobina nalazi figuralnih prikaza na
keramikim posudama. U Sopronu su ti prikazi izvedeni urezivanjem, a na
nekropoli Nove Koariska slikanjem, ali u oba su sluaja prikazani prizori
rituala koje izvode ene. Isto tako u sluaju Kaptola i Nove Koariske nekro
pole imaju tako mali broj tumula da sigurno pripadaju nekoj vrsti drutvene
elite, a na oba nalazita enski grobovi sa snanim religijskim konotacijama
ukljuuju predmete vezane uz tkanje i predenje i prostorno su izdvojeni kao
zasebna skupina na sjeveru nekropole.
S druge strane, na kaptolskoj nekropoli Gradci situacija je sloenija i ne
mamo tako jasno izraene konceptualne cjeline. Tumul 12 veoma je istaknuti
dominantno enski ukop s izuzetno bogatom nonjom koja sadri kotane
elemente, ali i perle od elektruma te ak 16 utega za tkalaki stan. U tumulu
1 takoer sve upuuje na ukop ene, osim eljezne sjekire s ruicama koja bi
mogla biti statusna oznaka. Tumul 5 je takoer enski ukop (o emu ima
mo i odreene antropoloke podatke), ali bez istaknutih statusnih priloga.
S druge strane, jak ratniki kontekst nalazimo u tumulu 10, dok u jo dva
POGREBNI RITUAL - KRAJOLICI KONTINUIIETA i PROMJENE

tumula nalazimo oruje, ali ne u punim kompletima: tumul 2 (eljezna sje
kira sa zaliscima i dvije strelice) i tumul 14 (dva koplja). Najvanija i najnaglaenija ratnika cjelina je tumul 6 u kojemu nalazimo dva bogata kompleta
naoruanja koje ukljuuje i maeve i obram benu opremu (zdjelasta kaciga).
Sve upuuje na kneevski status tumula 6 , ali njegova specifina unutarnja
struktura odraava dvojnost koja se povezuje s konceptom 'brae po oruju,
o emu je ve bilo rijei.
KONTINUITET U PROSTORU
Moemo rei da su tumuli prostorne oznake kontinuiteta odreene za
jednice u njezinu okruenju. Kako bi stekla kontrolu nad tim prostorom, bilo
koja vanjska skupina morala bi na neki nain te prostorne odrednice ukloni
ti, preoblikovati ili preuzeti kao svoje. Takva praksa odraava se u ponovnoj
uporabi tih spomenika u razliite svrhe, a posebno u sekundarnim ukopima.
Sekundarni ukopi se pojavljuju u dva osnovna oblika:
1 . ukopi lanova iste zajednice koji mogu biti suvremenici pokojnika
iz primarnog ukopa ili nasljednici. U ovom sluaju zajednica ne oznaava

samo skupinu ljudi (obino stanovnika jednog naselja) koji koriste odree
no groblje, nego ukljuuje i drutvenu, bioloku, etniku ili bilo kakvu dru
gu svjesnu povezanost izmeu lanova zajednice (u ovom sluaju primarno
pokopanog pokojnika i pokojnika iz jednog ili vie sekundarnih ukopa). Se
kundarni ukopi ovog tipa vjerojatno odraavaju elju da se bude to blie
legendarnom pretku ili heroju kako bi se m oglo zadobiti dio njegove ili njezi
ne slave i nakon smrti. Takvu manje ili vie izraenu praksu m oem o pratiti
tijekom povijesti, poput ranokranske nekropole s grobovima muenika u
sreditu, pa sve do nae suvremenosti.
a. ukopi unutar tumula - uglavnom je rije o suvremenicima ili neposred
nim nasljednicima primarnog pokojnika, a u svakom sluaju pripadnicima
iste skupine unutar zajednice. Izvrstan primjer tog koncepta su veliki klan
ski tumuli dolenjske skupine, a odreeni broj takvih sluajeva uoen je i na
drugim nekropolama poput Kleinkleina ili Wildona, i to posebno u velikim
tumulima sa sredinjom kamenom strukturom (Teran 1990., 132-133; Grubinger 1930.). Iako se u prvim objavama kaptolske nekropole emernica na
vode viestruki ukopi, na alost, zbog metodologije istraivanja, koja je prije
45 godina primjenjivana na toj nekropoli, iz dostupne dokumentacije nije
mogue utvrditi pripada li neki od tih tumula ovoj kategoriji. Jedini siguran
ukop tog tipa u Kaptolu nalazimo upravo na kneevskom tumulu 6 na nekro
poli Gradci u kojem je primarni ukop bio u golemoj kameno-drvenoj komori
u sreditu tumula, a sekundarni paljevinski ukop bio je poloen na povrinu
primarnog tumula, koja je potom bila nasuta jo jednim relativno plitkim
slojem zemlje. Zanimljivo je da primarni i sekundarni ukop u kronolokom
smislu dijele najmanje tri generacije.
b. ukopi unutar nekropole, ali izvan tumula - predstavljaju odraz drutvene
promjene u grobnom ritualu ili ukazuju na razliite tradicije pogrebnih obi
aja unutar iste zajednice. Na nekropoli u Budinjaku tako nalazimo ak deset
razliitih vrsta ukopa (si. 104) (vidi izdvojeni tekst na str. 64-65), koji ukljuuju
skeletne i paljevinske ukope kako pod tumulima tako i na ravnom terenu.
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 1 9 9
' "aQ !
V -
T'P 10
Tipovi grobova na Budinjaku ilustriraju kontinuiranu transformaciju pogrebnog rituala unutar iste zajednice- od klasinog
ukopa kulture polja sa arama u ravnim arnim grobovima, preko tumula sa arnim grobovima i tumula sa skeletnim grobovima
sve do skeletnih grobova u ravnom terenu (si. 104)
POGREBNI RITUAL - KRAJOLICI KONTINUITETA I PROMJENE
Postoji niz razliitih vrsta sekundarnih ukopa pa se pod nekim tumulima p o

javljuju zajedno i paljevinski i skeletni ukopi.
2 . ukopi ljudi iz drugih zajednica
a. ponovna uporaba tumula. Jedan od modela kojim neko drutvo ili kul
tura polae pravo na kontinuitet i povezanost s odreenim prostorom jest
prilagodba ili preuzimanje elemenata fizikog krajolika u svoj posveeni ili
mitoloki krajolik. Ponovna uporaba tumula za ukop pokojnika pokazuje da
je druga populacija koja ivi u istom krajoliku svjesna svojih prethodnika i da
pokuava na odreeni nain uspostaviti nasljednu vezu s njima i/ili inkorpo
rirati prostorne odrednice postojeeg posveenog krajolika u svoju tradiciju.
Dobar primjer za to je tumul 1 groblja kaptolske skupine u Gorianu gdje
Na haltatskoj nekropoli
pod tumulima u Gorianu kod
akovca, koja je bila aktivna
tijekom druge polovice ?. i
u prvoj polovici G. st. pr. Kr.,
grobni ritual je bio individualni
ukop spaljenog pokojnika.
Meutim, u tumulu 1 pronaen
je skeletni ukop u poluzgrenom
poloaju uz koji je bila latenska
posuda, to pokazuje da nova
populacija, koja prakticira
sasvim drugi ritual, nakon
nekoliko stotina godina na neki
nain pokuava uspostaviti
neposrednu vezu sa svojim
prethodnicima ponovnom
uporabom njihovih pogrebnih
spomenika (si. 1G5]
u sreditu tumula nalazimo zgreni skeletni ukop koji prati srednjolatenska

keramika posuda (Vinski-Gasparini 1974., 133-134) (si. 105). U mnogo
sluajeva na Jadranu iste kamene gomile se upotrebljavaju u nekoliko pra
povijesnih razdoblja i veoma esto u srednjem vijeku. Ima sluajeva gdje se
izuzetno bogata grobnica eljeznog doba (koja se koristi nekoliko generacija)
ukopava u gomilu originalno dignutu za ukop u srednjem bronanom dobu i
proirivanu u kasnom bronanom dobu.
b. ponovna uporaba prostora nekropola. Neke zajednice su koristile prostor
nekropola pod tumulima za vlastita groblja iz istih razloga iz kojih su druge
Crkva Sv. Nikole na lokalitetu

Prahulje kod Nina datira se na
sam poetak 12. st. i podignuta
je na prapovijesnom tumulu.
Mogue je da je jednostavno
iskoriten povoljan uzdignuti
poloaj, ali vjerojatno je
usamljeni humak u polju
imao i mitoloku dimenziju
posveenog mjesta koju su
graditelji crkve vjeto iskoristili
i na odreeni nain preuzeli
[si. 105)
zajednice ponovno koristile same tumule. U nekim sluajevima iz vremena

Rima nije se koristio samo isti prostor, nego i tumul kao nain ukopa.
Ljudi su uvijek bili i jo su uvijek svjesni sakralnog potencijala koji tumuli
imaju u krajoliku u kojem se nalaze. Stoga uspjeno preuzimanje tog krajolika
od strane nove zajednice i/ili prilagodba prostora novoj ideologiji zahtijeva
ili njihovo potpuno uklanjanje ili preuzimanje tog potencijala ukljuivanjem
tih spomenika u vlastitu mitoloku strukturu. Takva strategija se odraava i
u toponimima koji se pripisuju tim spomenicima (primjerice, Ahilejev grob u
Be?ik-Siviritepeu, Hexenhugel (odnosno vjetiji grob) kod Krensdorfa u Au
striji, Sultanov grob u Lici, Volarska glavica u Kaptolu itd.). Poseban sluaj su
brojna kranska groblja ili crkve koje se nalaze na tumulima ija je namjera
s jedne strane preuzimanje sakralnog potencijala tog mjesta u krajoliku, a s
druge brisanje poganskog karaktera tih mjesta koja bi mogla posluiti kao
arita kontinuiteta starih vjerskih obiaja. U ovom sluaju u krajolik se ne
uvodi nova drutvena, nego vjerska struktura koja preuzima i prilagoava
sebi prostorne odrednice svojih prethodnika. M nogo takvih primjera, gdje su
vjerski objekti sagraeni na tumulima ili gomilama, nalazimo i u naoj zemlji,
poput crkvice Sv. Nikole u Ninu (si. 106). Uz niz srednjovjekovnih grobalja
na gomilama irom Dalmacije treba svakako spomenuti i poznato groblje steaka kod Ciste Velike. Sline primjere nalazimo i u kontinentalnom dijelu
zemlje, poput groblja na tumulu u Dolini kod Save. Ne treba zaboraviti ni da
je nadaleko poznati nalaz iz Novog Pazara otkriven pri radovima na crkvi Sv.
Petra koja je sagraena na eljeznodobnom tumulu.
Tumuli su vaan element u procesu transformacije drutvenih struktura
u mitoloke, to je kljuno za uspostavu i odravanje kontinuiteta zajednice
u odreenom prostoru. S obzirom na to da su takvi spom enici manifestacija
visokostrukturiranih hijerarhijskih drutava, svako naruavanje kohezije ili
promjena drutvene strukture onemoguava takve pothvate. Moda se upra
vo takvo to dogodilo u panonskom i u veoj mjeri istonoalpskom dijelu haltatskoga kulturnog kompleksa gdje tumuli nestaju krajem Ha D l, to koin
cidira s prestankom intenzivne aktivnosti veine velikih haltatskih sredita.
POGREBNI R IT U A L - KRAJOLICI KONTINUITETA I PROMJENE
Meutim, novija istraivanja na nekima od tih sredita daju naslutiti da je ta

transformacija (iako nagla u smislu tumula) bila m nogo sloenija, odnosno
da vremenski diskontinuitet pokopa pod tumulima ne odraava fiziki diskontinuitet populacije, nego vjerojatno nestanak elite u dotadanjem obliku.
Nekropola, grad mrtvih, m oe se promatrati i kao velika konceptualna
premosnica. To je mjesto gdje se svijet ivih ravnopravno susree sa svijetom
mrtvih. Iako grobni ritual doputa ivima interakciju sa svijetom mrtvih, nje
gova je svrha i uvati granicu. Grobni ritual postavlja pravila po kojima se od
vija taj odnos, ime spreava neeljeni utjecaj jednoga svijeta na drugi. Svrha
je mnogih elemenata grobnog rituala tititi ive od negativnog utjecaja mr
tvih, ali gotovo u istoj mjeri grobni ritual uva mrtve od svih oblika desakralizacije i osigurava im nastavak postojanja na drugom svijetu u najugodnijem
i najsigurnijem m oguem obliku. Na neki nain grobni ritual je mehanizam
koji titi tijela ivih i due mrtvih.
Grob je takoer i mjesto prijelaza gdje osoba, naputajui svoju ulogu u
drutvenoj strukturi, zauzima svoje mjesto u mitolokoj strukturi. Pritom
grobni ritual omoguava prijelaz s drutvene razine na koncepcijsku ba kao
to inicijacijski ritual osobu prenosi iz neuoblienog svijeta djeteta (drutve
no neroenih) i postavlja na njegovo ili njezino mjesto u drutvenoj strukturi
zajednice. Stoga nekropola nije samo m jesto susreta svijeta ivih i svijeta mr
tvih, nego i mjesto gdje drutvena struktura odreene zajednice susree svoj
mitoloki i povijesni pandan. Grobovi nisu samo jednostavan odraz svijeta
ivih ili drutvene strukture njihove zajednice, nego su na neki nain idiomi i
prikazi, dijelovi simbolikog jezika kojim drutvena i mitoloka komponenta
odreene zajednice m eusobno komuniciraju. Ako ih promatramo kao takve
multidimenzionalne cjeline, pri pokuaju interpretacije grobova i njihova sa
draja moramo imati na umu da u svakom grobu vidimo tragove mrtvih, ali i
ivih lanova zajednice koju prouavamo.
Cl
Ipf kod Bopfingena u pokrajini B aden-W urttem berg je zapravo kom pleksno
nalazite s trajanjem od kasnoga bronanog do poetka m la eg eljezn o g doba, ali

je najvei znaaj im alo kao halstatski F u r s te n s itz (si. 1 0 ? ]
rheologija se temeljno bavi ovjekom i njegovom materijalnom kul

turom, ali ljudske zajednice je nemogue promatrati kao izoliranu
pojavu. Stoga uvijek trebamo imati na umu meudjelovanje ljud
skih zajednica i okolia u kojem se nalaze u odreenom razdoblju.
Uglavnom zapaamo dva temeljna aspekta takvog djelovanja. Prvi i u prapo
vijesnim zajednicama uoljiviji jest prilagodba materijalne i duhovne kultu
re ljudskih zajednica postojeem stanju i promjenama u okoliu. Drugi, koji
3S|
je mnogo tee uoljiv u vremenski dalekim razdobljima, jest transformacija

okolia koju provodi ljudska zajednica kako bi ga prilagodila svojim potre
bama. Sve to istie naselja kao sredita interakcije izmeu ovjeka i njegova
okolia. Njihov poloaj u prostoru, veliinu i strukturu odreuje nekoliko
osnovnih elemenata. Prvi je dostupnost osnovnih ivotnih resursa kao to
je voda te osnovnih resursa potrebnih za temeljnu gospodarsku aktivnost
zajednice koja se u veini sluajeva svodila na razliite oblike stoarstva i ze
mljoradnje. U tu kategoriju pripadaju obradiva zemlja i prostori za ispau,
ali i drvo i rudne sirovine. Drugi je strategija izbjegavanja negativnih utjeca
ja okolia, odnosno biranje onih poloaja na kojima e negativno djelovanje
m easasm
odreenog prostora na populaciju koja na njemu ivi biti najmanje izraeno.
Saasea
Trei je postizanje odgovarajuih prostornih odnosa, odnosno mogunost
.deBRHBth
kontrole nad odreenim prostorom i vizualne komunikacije s odreenim po

loajima u prostoru (Potrebica 2003b).
Na alost, pri prouavanju prapovijesnih zajednica rijetko imamo priliku
analizirati potpuno i kvalitetno istraena naselja. Postoji cijeli niz razloga za
BKE3E8^k
takvu situaciju. Prapovijesna naselja obino nisu imala m nogo stanovnika

i ne zauzimaju veliku povrinu te se kreu od obiteljskih gospodarstava do
manjih ili veih sela. Tragove takvih naselja teko je uoiti u prostoru ak i
kada zauzimaju veu povrinu, osim u sluajevima kada je rije o utvrenim
dominantnim poloajima. S druge strane, takvi poloaji su esto naseljavani i
u kasnijim razdobljima, a kako su ogranieni prostorom , kasnije intervencije
u veini su sluajeva potpuno unitile ili teko otetile ranije slojeve.
Zbog svega navedenog pri raspravi o razliitim aspektima fenomena koji
nazivamo haltatskim kulturnim kompleksom ne smijemo zaboraviti inje
nicu da nam veina podataka dolazi iz analiza grobnih inventara. Na neki
je nain kulturna povijest haltatskih zajednica vie povijest mrtvih, nego
ivih. Osnovna promjena koju u drutvenom smislu istiem o pri nastanku
haltatskoga kulturnog kompleksa jest pojava snanih, hijerarhijski ustroje
nih sustava u ijem se sreditu nalazi ratnika elita. Svoj dominantni status
pripadnici elite temelje na kontroli kako nad resursima tako i nad sustavima
razmjene. Kako bi to postigli, pripadnici elite morali su na neki nain ovladati
prostorom koji ih okruuje. Openito, odlika svih drutava na vioj ustrojbenoj razini jest neki oblik centralizacije koji se odraava u okupljanju ljudi i/ili
materijalnih dobara na nekom mjestu. U nekim se sluajevima centralizacija
ne vidi na razini populacije ili materijalnih dobara, nego se odraava u aktiv
nostima poput obrta, trgovine ili rituala koji se odvijaju na nekom zajedni
kom mjestu. Takve aktivnosti vezane uz neko sredinje mjesto obino su i
nile kohezijsku osnovu zajednice koja ivi na odreenom prostoru, bez obzira
na konkretnu strukturu naselja. Katkad je arheoloki veoma teko utvrditi
takve aktivnosti, pa ak i ako pronaemo mjesta na kojima su se odvijale, nije
206
| KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
NASELJA
SJEDITA VLADARA ILI SREDITA ZAJEDNICA
ih uvijek mogue zadovoljavajue interpretirati samo na osnovi arheolokih

nalaza. S druge strane, kada imamo jasne dokaze zajednikih aktivnosti, p o
put utvrenih gradinskih prostora, to ne znai da je rije o sredinjem naselju
zajednice u prostornom , materijalnom i drutvenom smislu, odnosno osim
zajednike obrane, ne sm ijem o automatski pretpostaviti da su i drugi aspekti
drutvenog ustroja te zajednice bili centralizirani. Ono to vidimo svakako
je rezultat rada organizirane zajednice koja utvruje izabrani poloaj kao
odgovor na potencijalnu opasnost. Meutim, na tome mjestu moe ivjeti
veoma mali dio populacije ili gotovo nitko jer je jedina namjena tog prostora
obrana u sluaju opasnosti, a ljudi koji su ga sagradili ive u zajednicama i
na mjestima koja odgovaraju njihovu drutvenom ustroju i svakodnevnim
aktivnostima. Ako istraivanjem potvrdim o i guu naseljenost tog prostora,
ne mora znaiti da vidim o cjelokupnu zajednicu, nego samo njezin odreeni
dio. Taj dio m oe biti odreen statusom unutar zajednice, poput koncepta
Furstensitze o kojem e kasnije biti vie rijei. Meutim, moe biti rije i o
pojedinim specijalistikim skupinama unutar ire zajednice, poput trgovaca,
obrtnika, rudara ili metalurga, a da istovremeno pripadnici elite ive na ne
kom drugom mjestu.
Kad je rije o zajednicama starijeg eljeznog doba, u veini sluajeva pret
postavljamo postojanje sredinjeg naselja koje je esto utvreno i nalazi se na
dominantnoj toki u krajoliku. Meutim, s obzirom na slabu istraenost tih
naselja i poznavanje poloaja i veliine drugih, slabije vidljivih naselja u oko
lici, rijetko m oem o jasno utvrditi koju razinu centralizacije odraava takvo
mjesto.
U prethodnim poglavljima spomenuli smo razliite zajednice haltatskoga kulturnog kompleksa koje, uz groblja pod tumulima, imaju i jednako im
presivna monumentalna naselja. To se posebno odnosi na zapadni haltatski
krug u kojem susreemo naselja poput M ont Lassoisa, Heuneburga, Ipfa i
Asperga. Upravo analizom prostornog poloaja bogatih nekropola i utvre
nih naselja starijeg eljeznog doba na kojima su pronaeni predmeti sredo
zemnog porijekla, Kimmig je takvu prostornu distribuciju identificirao kao
podruja politike kontrole po uzoru na model malih njemakih drava iz 17.
i 18. stoljea. Na taj je nain nastala osnova onoga to zovemo Furstensitze
modelom (Kimmig 1969.). Takva naselja viena su kao sjedita elite predvo
ene vladarom (knezom) u ijim je rukama stajala potpuna politika kontrola
nad odreenim prostorom kao i nad svim aktivnostima vezanim uz trgovinu,
eksploataciju sirovina ili obrt. Rezultat te kontrole bila bi visoka centraliza
cija politike, ali i duhovne moi unutar takvih naselja. S druge strane, ako
ne promatramo ba svaki uvozni predmet kao rezultat trgovine, nego barem
neke od njih interpretiramo kao prestine darove lokalnim poglavarima, to
je ve temeljem povijesnih izvora sugerirao Fischer (1973.), otvara se mogu
nost mnogo sloenije interpretacije tih sredita u kontekstu irih komuni
kacijskih mrea i sustava razmjene. Prostorna razdioba bogatih grobova pod
tumulima sugerirala je postojanje aristokratskog sloja i lokalnih plemenskih
poglavara na cijelom prostoru koji zauzima odreena skupina, dok kneevska sredita i tumuli oko njih govore o onim vrhovnim poglavarima koji su
uz pomo lokalnih poglavara dominirali velikim prostorima iz takvih sredi
ta (Frankenstein & Rowlands 1978.). Takav model pretpostavlja drutvenu
organizaciju koja stoji na granici izmeu poglavarstva i primitivnih drava

kako ih shvaaju E. Service (1975.) ili B. Arnold i B. Blair Gibson (1995., 10). S
druge strane, najbolji arheoloki markeri takvog drutvenog ustroja su upra
vo velika utvrena naselja, podignuta na strateki povoljnim dominantnim
poloajima. Osim monumentalnih bedema, takva naselja obino imaju i niz
graevina u unutranjosti, ali i izvan fortifikacije, dok se u neposrednoj blizi
ni u pravilu nalaze monumentalni tumuli. Meutim, ako i prihvatimo inje
nicu da je rije o politikim sreditima odreenih prostora, konanoj inter
pretaciji treba pristupiti oprezno jer niti jedno nije u potpunosti istraeno. U
spom enutom modelu primitivne drave elitna skupina je jasno izdvojena od
ostatka zajednice. U toj skupini posebno istaknuto mjesto pripada poglavaru
koji svoju svjetovnu vlast kombinira i u neku ruku argumentira dominacijom
u ritualnom ivotu zajednice. Obino je to veoma izraeno upravo u onom
dijelu koji se odnosi na vezu s precima pa je prirodna veza sjedita poglavara
i monumentalnih tumula.
Politika sredita morala bi sadravati graevine koje reflektiraju centra
lizirane aspekte drutvene skupine: nastambe poglavara ili drugih pripad
nika elite, pogone za obrtniku proizvodnju ili skladita i drugu trgovaku
infrastrukturu. U Heuneburgu nalazimo tragove obrtnike aktivnosti, veli
ke graevine i posredne dokaze trgovine (sustav gradnje bedema i predmete
uvezene s prostora Sredozemlja), ali ne moemo sa sigurnou utvrditi nika
kvu rezidenciju poglavara. Isti je sluaj i s drugim istraivanim Furstensitze
poput Ipfa ili Mont Lassoisa. U svakom sluaju, odnos sredinjih naselja i
sjedita vladara je ak i u ovim najpoznatijim primjerima s prostora zapadno
ga haltatskog kruga jo uvijek nejasan.
Ve je bilo rijei o tome kako na prostoru zapadnoga haltatskog kruga
nalazimo najbogatije kneevske ukope koje moemo datirati na sam kraj hal
tatskog razdoblja. Meutim, na gotovo istom prostoru nalazimo izuzetno
bogate ukope ija se materijalna kultura moe pripisati najranijim fazama
latenske kulture. Jedna od hipoteza koja se svakako namee sama po sebi
jest da je ono to emo nazivati latenskom umjetnou i tretirati kao jednu od
glavnih odrednica latenske kulture uope nastalo upravo na ovom prostoru.
Za takvu transformaciju bilo je potrebno zadovoljiti niz uvjeta. Prvi i osnov
ni je postojanje mone i samosvjesne elite koja ima kontinuitet na nekom
prostoru, to je preduvjet za postojanje kulturne tradicije. Kulturna tradicija
razvija specifian ukus, a samosvijest koja dolazi iz moi lokalnih elita om o
guava da se taj ukus iskae i na razini najluksuznijih predmeta materijalne
kulture koje nalazimo u bogatim grobovima poglavara. Drugi preduvjet su
majstori koji su raspolagali znanjem i vjetinama za proizvodnju takvih pred
meta. Jedna mogunost jest da su se predmeti po ukusu srednjoeuropskih
kneeva proizvodili u grkim i etruanskim radionicama. Dosta tumaenja
ikonografije predmeta iz poznate grobnice u Vixu sugerira model koji bi bio
slian ovome. Druga mogunost jest da su etruanski i grki majstori dola
zili raditi u ona sredita koja su ih mogla financirati kako bi bili blii svojim
naruiteljima. Takav je sluaj vjerojatno s gradnjom utvrde od erpia u He
uneburgu koja nije bila zahtjevna samo na razini tehnologije gradnje i izrade
potrebnih materijala, nego je bila i projektirana na nain koji vie odgovara
obrambenim taktikama primjenjivanim na Sredozemlju. Provedba takvog
NASELJA - SJEDITA VLADARA ILI SREDITA ZAJEDNICA?

pothvata svakako je zahtijevala neposredan nadzor osoba koje imaju boga
to iskustvo u takvim radovima. Postojanje takvih ljudi u srednjoeuropskim
sreditima moglo je inicirati nastanak ili transformirati postojee radionice
na tim mjestima, koje su m ogle s uspjehom oponaati sredozemne uzore,
ali i raspolagati tehnolokom razinom koja omoguava izradu predmeta po
ukusu lokalnih vladara. Na taj nain elita distribucijom takvih predmeta iri
svoju ideologiju m oi na prostoru koji se upravo u vrijeme ranog latena poi
nje znaajno razlikovati od sredozemnih uzora. Rezultate opisanog procesa
kulturne transformacije vidimo u elitnim grobovima kasnog haltata i ranog
latena, ali njegovu dinamiku m oi emo ustanoviti samo sustavnim istrai
vanjem sredita u kojima se taj proces morao odvijati, poput onih koje defi
niramo kao Fiirstensitze. Pritom se nikako ne smije zanemariti niti lociranje
i istraivanje drugih naselja na prostorima kojima takva sredita dominiraju
jer je utjecaj tog procesa na drutvenu strukturu zajednica unutar kojih se
odvija nemogue razumjeti bez slike odnosa izmeu svih vrsta naselja u koji
ma ta zajednica ivi i radi.
Jedan od razlikovnih elemenata izmeu haltatskih i latenskih elita sva
kako je i temelj na kojem baziraju mo. U literaturi se esto javlja slika da
haltatske elite uvelike svoju m o zasnivaju na kontroli nad trgovinom i kon
taktima, dok latenske elite svoju m o vie zasnivaju na kontroli nad resur
sima. Jasno je onda zato haltatske elite svoju mo demonstriraju razmje
nom prestinih predmeta sredozemnog porijekla koji, osim to imaju visoku
vrijednost, potjeu s udaljenih mjesta s kojima kontakte odravaju i m ono
poliziraju upravo pripadnici vodeeg drutvenog sloja. No, ako je mo elite
u osnovi zasnovana na kontroli resursa, vano je uz traeni resurs putem
specifinih prestinih predmeta izvoziti i vlastiti identitet na kojemu poiva
ideologija moi takvih zajednica.
Meutim, ljudske se zajednice prilagoavaju nizu razliitih imbenika iz
svog materijalnog i kulturnog okruenja pa su rijetki modeli univerzalno pri
mjenjivi u cijelosti. Nakon ranog latena praktiki vie nema bogatih kneevskih grobova. Materijalna kultura karakteristina za kasnija razdoblja mlae
ga eljeznog doba pokazuje odlike univerzalnosti i funkcionalnosti i praktiki
do kasnolatenskih opida ne m oem o pronai neka naselja s karakteristikama
centralizacije u bilo kojem obliku sline sredinjim naseljima kojima smo se
dosad bavili. S druge strane, poznato nam je da su mnoge haltatske zajed
nice i sredita vjerojatno velik dio svoje m oi temeljili upravo na resursima,
poput Hallstatta sa svojim rudnicima soli.
Na prostoru istono od Alpa situacija je znatno drukija. Ovdje se kneevski grobovi datiraju znatno ranije, a kako se esto nalaze u neposrednoj
blizini naselja, smatra se da haltatski centri na istoku nastaju ranije. Bronanodobni komunikacijski sustav izmeu sjevera i juga Europe tijekom final
nih faza kasnog bronanog doba dolazi u krizu, a pojava sredita moi bila bi
posljedica uspostave nove mree kontakata koja je morala zamijeniti staru.
Meutim, iako su nove elite posvjedoene u najranijim kneevskim ukopima
pod tumulima na samom poetku haltatskog razdoblja, na dananjoj razi
ni istraenosti bilo bi preuranjeno automatski s njima povezivati i nastanak
utvrenih naselja u njihovoj blizini. Dakako da su grobovi pripadnika nove
elite pod tumulima bili smjeteni na poloajima na kojima su se u to doba
koncentrirale ili odvijale centralne aktivnosti haltatskih zajednica u uspo

nu. Meutim, ne m oem o potvrditi da se utvrivanje tih poloaja dogaalo
istodobno s podizanjem prvih tumula. Isto tako m oem o pretpostaviti daje
na onim mjestima gdje se nova komunikacijska mrea preklapala sa starom,
pojava tumula bila samo novi element monumentalnosti i kontrole nad kra
jolikom te da je morao postojati kontinuitet ivota. Upravo na to upuuju
dugotrajna tradicija ukopavanja na jednom e mjestu. U sluaju Hallstatta ta
kav kontinuitet determinira dominantni resurs poput soli, dok je u sluaju
Dolenjske vjerojatno na djelu vie imbenika. Rije je o izuzetno znaajnome
mjestu na trgovakim putovima kroz istone Alpe, ali sa eljeznim dobom i
metalurgijom eljeza postaju izuzetno vane i rudne naslage eljeza kojima
taj prostor obiluje. To je isto tako i jedan od rijetkih prostora za koje imamo
temeljne podatke o naseljima zahvaljujui studiji J. Dulara i S. Tecco Hvala
(2007.). Pratei dinamiku od kasnoga bronanog do starijeg eljeznog doba,
utvrdili su da se kljune promjene odigravaju upravo u prijelaznom razdoblju,
a odraavaju se u naputanju nizinskih naselja i veine visinskih naselja te
uspostavi novih utvrenih sredita. Kako je vidljivo i smanjenje broja naselja,
ini se da centralizacija ukljuuje i samu populaciju. Prva kriza nakon toga je
vidljiva ve u 6 . st. pr. Kr. kada se zapaa obnova fortifikacija katkad nakon
vidljivih spaljenih slojeva. Autori tvrde da su kriza i osiromaenje posebno
vidljivi u sredinjem i istonom dijelu Dolenjske, to povezuju s opom si
tuacijom u Panoniji, koja se objanjava upadima pljakakih skitskih skupi
na. Isto tako smatraju daje do konanog naputanja utvrenih naselja dolo
krajem 4. st. pr. Kr., to povezuju s dolaskom Kelta i kasnijom dominacijom
latenske kulture na tom prostoru (Dular St Tecco Hvala 2007., 251-252).
Iako je tijekom ovog projekta pregledano i sondirano m nogo naselja, niti
jedno od velikih utvrenih naselja nije u potpunosti istraeno. Kako se stanje
istraenosti groblja i naselja na ovom prostoru drastino razlikuje, moramo
biti veoma oprezni u donoenju opih zakljuaka na temelju analize grae iz
samo naseobinskih ili samo grobnih konteksta. To vrijedi za cijelo podruje
istonoga haltatskog kruga. Primjerice, u Novom Mestu, posebice na gro
blju Kapiteljska njiva, jasno je vidljiv kontinuitet koji traje od kulture polja sa
arama preko haltata pa sve do posljednjih faza latenske kulture. Prijelazne
faze koje se mogu uoiti na ovom groblju, kao i prostorno jedinstvo nalazita,
unato razliitim grobnim ritualima jasno svjedoe o kontinuitetu populaci
je. Meutim, bez istraivanja oblinjeg utvrenog naselja na poloaju Marof
ne moemo tvrditi da je dinamika koju vidimo u kronologiji groblja primje
njiva i na naselje. Ne znamo kada je naselje dobilo svoju monumentalnu utvr
enu formu i ne znamo je li bilo naseljeno u svim fazama kada je groblje bilo
koriteno. Ve je iz ovoga vidljivo da manja povrina u koritenju, obnova
bedema ili eventualno naputanje naselja ne znai nuno i krizu populacije.
Isto tako ne moramo oekivati da e se dinamika populacije uvijek jednoo
brazno odraziti na strukturi naselja. Strategija naseljavanja jedno je od sred
stava prilagodbe materijalnom, gospodarskom i kulturnom okruenju pa nije
nuno da uspjena populacija uvijek primjenjuje model koncentracije ivota
na utvrenom naselju.
Sto je onda s relativno naglim prestankom ukopavanja pod tumulima na
prostoru istonoga haltatskog kruga i kako to korelira s dinamikom ivo2 1 0 | KNEEVI ELJEZNOGA DOBA
NASELJA - SJEDITA VLADARA ILI SREDITA ZAJEDNICA
ta na poznatim utvrenim naseljima? A ko se oslonim o na analize grobalja

i naselja s tog prostora koje su nam dostupne u literaturi, opa slika govori
o prekidu ukopavanja pod tum ulim a i ivota na utvrenim naseljima s kra
jem Ha D l, odnosno sredinom 6. st. pr. Kr. inilo se da je promjena izuzet
no nagla pa se kao osnovni uzrok esto navode provale i pljakaki pohodi
manjih ili veih skupina Skita s prostora Ponta (Parzinger & Stegman-Rajtar
1988.; Teran 1998., 5 26 -5 3 6). Osim toga, takve drastine promjene u obli
ku naseljavanja i ukopavanja bile su na pojedinim prostorima koliko nagle
toliko i dugotrajne. Ponuene su ak i teorije o epidemiji kuge koja bi dola
sa Skitima i prouzroila ekstenzivnu i dugotrajnu depopulaciju ovog prostora
(ael & ael 1980.). Diskontinuitet u naseljavanju nekih prostora traje ak
do kasnog latena. Meutim, kada poblie pogledam o situaciju u Panoniji i
na istonim rubovima alpskog prostora, uoavamo da ni ovdje nema naselja
istraenih u veoj mjeri i da postoje znaajne razlike izmeu manjih geograf
skih cjelina.
Golema naselja s m onum entalnim fortifikacijama i sloenom infrastruk
turom su, kao i tumuli, manifestacija visokostrukturiranih hijerarhijskih
drutava koja su u m ogunosti investirati zdrueni napor u aktivnosti koje
smatraju vanima za odranje svog kontinuiteta. Ako se njihova drutvena
struktura narui, bez obzira na to je li rije o ekolokoj ili drutvenoj krizi
(primjerice, klimatske promjene, prirodne katastrofe, rat), vrlo brzo nestaju
ili bivaju naputene m onumentalne konstrukcije. esto se kao primjeri navo
de mikenska civilizacija (kao predstavnik opeg modela kasnobronanodobne
drutvene strukture istonog Sredozemlja) ili neto recentniji primjer civili
zacije Maja na potpuno drugom kraju svijeta. U oba je sluaja rije o izuzetno
stratificiranim i centraliziranim drutvima u kojima se struktura u najveoj
mjeri oslanjala na elitu (vojnu, sveeniku ili birokratsku). Takva drutva u
kojima dominira elita imaju znatno ui temelj m oi nego vie "demokratski"
ustrojena drutva (Drews 1993., 85), a to ih ini m nogo ranjivijima na bilo
kakve znaajnije promjene u drutvenom ili gospodarskom okruenju, pa
makar te promjene bile veom a kratka vijeka. Postoji cijeli niz imbenika koji
mogu destabilizirati takav sustav. U ekoloku kategoriju takvih imbenika
ubrajale bi se sue ili potresi. Drutveni imbenici bi obuhvaali dulje raz
doblje rata ili nesigurnosti koju uzrokuje nekontrolirana aktivnost razliitih
samo organiziran ih ratnikih skupina poput pljakaa ili pirata, ili temeljnu
promjenu tehnologije ili naina ratovanja (primjerice, prijelaz s proizvodnje
bronce na metalurgiju eljeza). Bilo koji od spomenutih imbenika ili njiho
va kombinacija ozbiljno bi naruili gospodarsku i drutvenu stabilnost tih
zajednica i mogli bi prouzroiti uruavanje njihove drutvene strukture. Bez
odgovarajue drutvene strukture te zajednice postaju nesposobne za podu
zimanje velikih zadrunih aktivnosti poput gradnje i, to je jo vanije, odr
avanja infrastrukture (cesta, gradova, sustava navodnjavanja, vojske itd.).
Na taj nain u veoma kratkim razdobljima veliki gradovi i nekropole postaju
naputeni. Populacija koja kvantitativno nuno stagnira i opada, vjerojatno
ostaje na istom prostoru. Meutim, zajednica koju sm o poznavali prola je
korjenite promjene te se radi gospodarske odrivosti podijelila u znatno ma
nje skupine rasprene po prostoru i na taj nain postaje arheoloki nevidljiva
u krajoliku.
KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 2 i i
Moda se slian proces dogodio u Panoniji na prijelazu iz Ha D l u Ha D2,

a glavni uzrok bi mogao biti kolaps ekonom skog sustava i trgovake mree
koja se zasnivala na razmjeni prestinih dobara i bila iskljuivo pod kontro
lom elitnih skupina u pojedinim zajednicama. Drugi imbenik je moglo biti
ozraje nesigurnosti koje je moglo nastati kao posljedica intenzivnije aktiv
nosti skitskih zajednica na istoku Karpatske kotline, to bi takoer izazvalo
prekid starih mrea razmjene. im je gospodarstvo, a posebno trgovina, po
stalo vie 'demokratski" ustrojeno, haltatske elite su izgubile m o koja se
zasnivala na ekskluzivnoj kontroli tih resursa.
Vremenski diskontinuitet pokopa pod tumulima ne odraava fiziki diskontinuitet populacije, nego vjerojatno oznaava nestanak elite u dotada
njem obliku ili neku drugu drutvenu promjenu koja ih je uinila nevidljivima
u krajoliku. Otkria kasnohaltatskih horizonta na nekim srednjolatenskim
i kasnolatenskim naseljima takoer podupiru ovu tezu (Potrebica & Dizdar
2002.). Tijekom najnovijih istraivanja na naselju iznad kaptolskih nekropo
la nije pronaen oekivani horizont iz razdoblja od 8 . do 6 . st. pr. Kr. kada
traje groblje pod tumulima s kneevskim grobovima. Meutim, pronaeni
su izuzetno bogati slojevi koji se mogu pripisati razdoblju kasnog haltata
i najranijim razdobljima latena. Relativno malena istraena povrina mogla
bi objasniti zato na naselju, koje je oigledno dominantna toka nad kap
tolskim nekropolama, nije jo pronaen dokaz o intenzivnom ivotu tije
kom ranijeg i razvijenog haltatskog razdoblja. Meutim, teko je objasniti
otkuda obilje materijala iz razdoblja kada vie nema ukopa pod tumulima i
kada bi, prema tome, i ivot u naselju trebao prestati ili barem biti smanje
nog intenziteta. Objanjenje za to moda lei upravo u strukturi haltatske
mree kontakata koja se sredinom 6 . st. pr. Kr. znatno mijenja. Poremeaji u
komunikacijskoj mrei ugrozili bi drutvenu strukturu kojom upravlja elita
ija se mo zasniva na monopolu na kontakte s udaljenim prostorima. Stoga
se vjerojatno prostorna jezgra istonoga haltatskog kruga, koja neposredno
ovisi o toj mrei, uruava. Istovremeno zajednice koje raspolau uvijek trae
nim resursima i koje su smjetene na prostornoj periferiji, pa m ogu aktivirati
druge komunikacijske mree, preivljavaju krizna vremena prilagodavajui
se novim uvjetima. Moda to objanjava zato na prostoru Novog Mesta tije
kom kasnog haltata opstaju tumuli, a biljeimo i procvat situlske umjetnosti
kojoj je u sreditu upravo ideologija elita. Na prostoru Kaptola tumuli doista
nestaju sredinom 6 . st. pr. Kr., ali ini se da naselje doivljava puni zamah.
Ba kao to je Dolenjska raspolagala eljezom, kaptolska zajednica je raspo
lagala grafitom. Osim toga, Kaptol je pokazivao intenzivne veze s kulturnom
skupinom Donja Dolina i glasinakim kulturnim krugom i ranije, a veze Do
nje Doline i Poeke kotline su posvjedoene i u ranolatenskom razdoblju, pa
ne bi bilo udno da se i u vrijeme krize poetkom kasnog haltata kaptolska
zajednica vie koncentrira na komunikaciju prema jugu. Prostorni kontinu
itet (dolenjska skupina) ili diskontinuitet (prostor Panonije i istonih Alpa)
tumula veoma je sloen problem i njegovo objanjenje svakako e zahtijevati
mnogo ire istraivanje kako krajolika tako i drutvene organizacije zajedni
ca koje su ih podizale.

Željezno Doba

Diunggah oleh

Informasi Dokumen

Judul Asli

Hak Cipta

Bagikan dokumen Ini

Bagikan atau Tanam Dokumen

Opsi Berbagi

Apakah menurut Anda dokumen ini bermanfaat?

Apakah konten ini tidak pantas?

Hak Cipta:

Željezno Doba

Diunggah oleh

Hak Cipta:

Hrvoje Potrebica

Zagreb, travanj 2013.

2. Haltatski kulturni kompleks - Europa u starijem eljeznom dobu

6. ene - sljedbenice ili vladarice?

7. Haltatska religija - doba mitova i heroja

9. Naselja - sjedita vladara ili sredita zajednica?

KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 5

KNEEVI ELJEZNOGA DOBA

nova otkria i revizija starih podataka otkrivaju potpuno drugu perspektivu.

Prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica

KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | ?

KNEEVI ELJEZNOGA DOBA

KNEEVI ELJEZNOGA DOBA I 9

STARI SVIJET (KASNO BRONANO DOBA)

KNEEVI ELJEZNOGA DOBA i 11

jednosne kategorije. Naime, bronani predmeti i nakon gubitka osnovne funkcije

Osvit eljeznoga doba

doba u Europi obuhvaa Reineckeove faze Bronca D te Hallstatt A i B, koje se

Dva bogato ukraena

primjerice na otricu ili vrh maa.

pr. Kr., koincidirali su s padom H etitskog Carstva. Zbog nedostatka bronce6

tivnosti pojedinog elementa unutar sustava barem u nekim sluajevima odreuje

Gabrovec, Teran [2010.]

900. pr. Kr.

850. pr. Kr.

850. pr. Kr.

800. pr. Kr.

800. pr. Kr.

750. pr. Kr.

750. pr. Kr.

700. pr. Kr.

700. pr. Kr.

850. pr. Kr.

600. pr. Kr.

850. pr. Kr.

550. pr. Kr.

550. pr. Kr.

500. pr. Kr.

Stupanj certoke fibule 1

500. pr. Kr.

450. pr. Kr.

450. pr. Kr.

400. pr. Kr.

400, pr. Kr.

370. pr. Kr,

-------------KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 19

n Slika tumula Kleinaspergle, na

ezultat procesa opisanih u prethodnom poglavlju jest nastanak niza regi

; , \ glavna znaajka bogato opremljeni grobovi elite koje katkad m oem o po

Podruje haltatskoga kulturnog kompleksa (karta 1]

22 | KNEEVI ELJEZNOGA DOBA

HALTATSKI KULTURNI KOMPLEKS - FIJROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU

znaenja, to je u odreenoj mjeri dovelo do konfuzije u definicijama i ra

ZAPADNI HALTATSKI KRUG

KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 23

2 4 | KNEEVI ELJEZNOGA DOBA

ditu zapadnoga haltatskog kruga, od n osn o na prostoru Alpa, eke, ju

HALSTATSKI KULTURNI KOMPLEKS - EUROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU

KNEEVI ELJEZNOGA DOBA | 25

kultnih razloga, to bi sugeriralo vee plemenske zajednice, ali bez izrazitih

2 6 | KNEEVI ELJEZNOGA DOBA

HALTATSK! KULTURNI KOMPLEKS - EUROPA U STARIJEM ELJEZNOM DOBU

D Ipf kod Bopfingena nalazi se

euneburgje utvreno naselje u sjeveroza

su bedemi koji su s prednje i stra nje stra ne im ali

padnoj Njemakoj, na gornjem toku Dunava,