Demencija Alchajmerovog tipa

Da li je normalno da
zaboravljamo?
U

kojoj mjeri je to optimalno?

Demencija
Demencija

prema Petzu (2005) moe se

definisati kao gubitak intelektualnih funkcija i

sposobnosti (pamenje, rasuivanje) do kojeg
moe doi u starosti ili povodom nekih
psihikih ili neurolokih bolesti ili oteenja, i
propraen je promjenama u linosti najee.

Kako prepoznati demenciju?

Ozbiljni

problemi s pamenjem esto su

najraniji simptom zaboravljanje imena,
datuma, sastanaka, poznatih pravaca ... U
poetku je najoteenije pamenje za nedavne
dogaaje, no tokom sve vee dezorijentacije
nestaje i sjeanje na daleke dogaaje i temeljne
injenice poput vremena, datuma i mjesta.
* Izgled osobe

Poetak demencije
Neurodegenerativne

bolesti poinju podmuklo,

nakon
dugog
perioda
normalnog
funkcionisanja nervnog sistema, i imaju
postepeno progresivan tok koji moe trajati
nekoliko godina ili decenija.

Predstavljaju

sve vie ne samo medicinski

nego i socijalni
i ekonomski problem
(Sinanovi i saradnici, 2005).

Dob i spol

Demencija otro raste s dobi i pogaa podjednako

oba spola.
Oko 1% populacije u 60-im godinama je
pogoeno, a omjer dosljedno raste s godinama,
rastui otro nakon dobi od 75, da bi demencijom
bilo zahvaeno oko 50% ljudi u dobi od 85 i vie
(Berk, 2008).
Otkriveno je 12 vrsta demencija, i neke su uz
prikladno lijeenje reverzibilne, dok je veliki broj
njih ireverzibilan (Berk, 2008).

Alchajmerova bolest
Alchajmerova

bolest je sporo, progresivno,

neurodegenerativno
oboljenje
od
koga
obolijevaju uglavnom osobe starije ivotne dobi.
Bolest je dobila ime po njemakom neurologu
Alojzu Alchajmeru koji je 1907. Godine prvi
opisao bolesnicu Auguste D. dobi od 51 godine
(primljena na lijeenje 1901. Godine) sa
simptomima
paranoidnih
ideja,
slunih
halucinacija, gubitka pamenja, i poremeaja
govora. Bolest je imala progresivan tok, te je
bolesnica nakon pet godina od poetka bolesti

FAKTORI RIZIKA

Glavni faktor za nastajanje Alchajmerove bolesti je dob i

rizik proporcionalno raste s godinama.

Dosada su utvrena najmanje etiri nasljedna oblika

Alchajmerove bolesti. Vea uestalost nasljeivanja
Alchajmerove bolesti uzrokovana je mutacijama gena
smjetenih na hromozomu 21, 14 i 1. S druge strane,
apolipoprotein E4, jedan od regulatora metabolizma lipida,
genetski je marker koji se dovodi u vezu sa poveanim
rizikom obolijevanja od Alchajmerove bolesti.

 Od

drugih faktora rizika potrebno je

napomenuti enski pol, Daunov sindrom,
povrede glave i nivo obrazovanja. Arterijska
hipertenzija i eerna bolest se prema novijim
saznanjima takoer ubrajaju u faktore rizika za
nastanak Alchajmerove bolesti. Takoer se,
naroito u posljednjih nekoliko godina ispituje
uticaj ishrane, okoline i ivotnog stila u
nastanku Alchajmerove bolesti.

SIMPTOMI

Simptopmi Alchajmerove bolesti obino poinju postepeno,

gotovo neprimjetno, pa ni bolesnik niti njegova porodica ne
mogu odrediti taan poetak.

U poetku bolesnik zaboravlja obine stvari, potom

dogovore i obaveze, a potom vrlo vane injenice iz
svakodnevnog ivota (iskljuiti struju, zatvoriti vodu i sl.)
Postaju ovisni o tuoj pomoi i naruena je sposobnost
zapamivanja novonastalih sadraja.

sljedeoj fazi se ne sjeaju imena bliskih

roaka

prijatelja,

brojeva

telefona,

zanimanja, kolovanja, djece, i te praznine u

sjeanju

nadomjetaju

(izmiljenim

dogaajima)

konfabulacijama
Kako

smetnje

pamenja postaju izraenije, tako postaju

uoljiviji i drugi kognitivni ispadi.

Bolesnikov govor
nesposobnosti

postaje

usporen

pronalaenja

zbog

adekvatnih

rijei, a slino je i prilikom pisanja. Ukupni

vokabular postaje smanjen, te govor postaje
siromaan i stereotipan. Prije odgovora na
pitanje bolesnik ga ponavlja, a kasnije izgovara
svaku

izgovorenu

rije

(eholalija).

Osim

tekoa u produkciji, postaju sve izraenije i

smetnje u razumijevanju govora.

Reenice postaju nekompletne, a

spontana reprodukcija sve oskudnija. Uz
poremeaje govora biva naruena
sposobnost pisanja i raunanja.
Snalaenje u prostoru postaje oteano,
zbog ega bolesnik nije spoboan pronai put
kui, voziti auto, niti slijediti upute kako
pronai cilj.

Kako bolest napreduje, bolesnik vie ne zna

upotrebljavati svakodnevne predmete u kui (za
vrijeme kuhanja, jela, odravanja higijene) i konano
samo osnovne, prividno automatske radnje, ostaju
donekle ouvane. Uporedo sa gubitkom opisanih
kognitivnih
rasuivanja

funkcija

vidljivi

su

poremeaji

i ponaanja. Nerijetko nerazumne

odluke u poslu mogu biti prvi znak bolesti, naroito

ukoliko se od osobe zahtijeva da radi sa novcem.

U daljem toku bolesti bolesnik moe postati apatian i

nezainteresovan,

ponekad

nemiran.

Poinje

zanemarivati svoj izgled, postaje paranoidan, remeti se

ritam sna i budnosti, javljaju se i halucinacije. Bolesnik
postaje sumnjiav prema lanovima porodice, dok sa
druge strane postaje potpuno indiferentan na dogaaje
koji u zdravih osoba pobuuju emocije. Zanemaruje
potrebu za hranom, to dovodi do gubitka tjelesne
teine.

U uznapredovalom stadijumu bolesti prisutni su

poremeaj gutanja, gubitak kontrole posturalnih
refleksa to bolesnika vee za krevet. U zavrnim
fazama bolesti bolesnici su u vegetativnom stanju, sa
paraplegijom u fleksiji (fetusni poloaj i umiru od
komplikacija kao to su pneumonija, pluna embolija,
urinarna infekcija. Prosjena duina trajanja bolesti je 8
godina.

Zatitni znakovi
Dodaci vitamina C i E
Protuupalni lijekovi ( aspirin,
ibuprofen) smanjuju upalu
modanog tkiva
Obrazovanje
Aktivan ivotni stil
Hormonska terapija (estrogena i
progesterona) - opovrgnuta