briana

briana

Simone de Beauvoir

DRUGI SPOL
S francuskoga prevela MIRNA IMAT
Simone de Beauvoir LE DEUXIME SEXE

briana

PRVI SVEZAK

INJENICE I MITOVI

briana

Jacquesu Bostu

Postoji jedan dobar princip

koji je stvorio red,
svjetlost i mukarca,
i jedan lo princip
koji je stvorio kaos,
mrak i enu.
PlTAGORA

U sve to su mukarci napisali o enama

treba posumnjati, jer su oni istodobno
i sudac i stranka.
POULAIN DE LA BARRE

briana

Uvod
Dugo sam oklijevala pisati knjigu o eni. Tema razdrauje, pogotovo ene, a i nije
nova. Ve se mnogo pisalo o raspravi o feminizmu, danas je gotovo pa zakljuena.
Nemojmo vie o tome... Ipak, o tome se jo govori. I ne ini se ba kao da su opsene
gluposti izgovorene tijekom posljednjeg stoljea rasvijetlile problem. Uostalom, postoji li
tu problem? I kakav je on? Postoje li uope ene? Dakako, teorija o vjenom enskom jo
ima pobornika; oni apu: ak i u Rusiji, one su i dalje ene; no drugi dobro
obavijeteni ljudi - a katkad su to ti isti, uzdiu: ena se gubi, ena je izgubljena. Vie
ne znamo zasigurno postoje li jo ene, hoe li ih svagda biti, treba li to eljeti ili ne, koje
mjesto zauzimaju na ovome svijetu, koje bi mjesto trebale zauzimati? Gdje su ene?,
pitao se nedavno jedan neredoviti asopis.1 No prije svega: to je to ena? Netko je
jednom rekao: Tota mulier in utero: to je maternica. Govorei pak o nekim enama,
znalci izjavljuju: To nisu ene, iako imaju maternicu kao i ostale. Svi se slau da ljudska
vrsta podrazumijeva i enski spol. On danas, kao i neko, ini otprilike polovicu
ovjeanstva; a opet nam se govori da je enskost u opasnosti. Bodre nas: Budite
ene, ostanite ene, postanite ene. Svako ljudsko bie enskog spola nije dakle nuno
ena; u tu svrhu potrebno je biti dijelom tajanstvene i ugroene stvarnosti - enskosti.
Izluuju li jajnici enskost? Je li ona utisnuta na Platonovu nebu ideja? Je li dovoljna
utava suknja da sie na Zemlju? Iako se neke ene silno trude utjeloviti je, model
enskosti nitko nikada nije patentirao. Rado ga opisujemo nejasnim i svjetlucavim
pojmovima koji kao da su posueni iz rjenika proroica. U doba svetoga Tome bit
enskosti inila se jednako pouzdano odreena kao uspavljujue svojstvo maka. No
konceptualizam je izgubio na snazi. Prirodne i drutvene znanosti vie ne vjeruju u
postojanje nepromjenjivih entiteta koji bi definirali odreene karaktere kao to su
karakter ene, idova ili crnca. One karakter smatraju sekundarnom reakcijom na neku
situaciju. Ako danas vie nema enskosti, znai da je nikada nije ni bilo. Znai li to da
rije ena nema nikakva sadraja? To uporno tvrde pobornici filozofije
prosvjetiteljstva, racionalizma, nominalizma: ene bi meu ljudskim biima bile samo
ono to proizvoljno oznaavamo rijeju ena. Amerikanke posebno rado misle da ena
kao takva vie ne postoji; ako se neka nazadna jo smatra enom, njezine joj prijateljice
savjetuju psihoanalizu kako bi se oslobodila te opsesije. O jednom, inae iritantnom djelu
naslovljenom Modern Woman: a lost sex, Dorothy Parker je napisala: Ne mogu biti
objektivna prema knjigama koje enu tretiraju kao enu... Moja je zamisao da svi mi, i
mukarci i ene, tko god bili, moramo biti smatrani ljudskim biima. No nominalizam je
pomalo nedostatna doktrina; i antifeministima je lako pokazati da ene nisu mukarci.
ena je svakako poput mukarca ljudsko bie, no takva tvrdnja je apstraktna. injenica je
da je situacija svakoga konkretnog ljudskog bia uvijek jedinstvena. Odbiti kategorije
vjenoga enskog, crne due, idovskoga karaktera, ne znai nijekati da danas postoje
idovi, crnci, ene: takvo nijekanje za prozvane ne predstavlja oslobaanje, nego
neautentian bijeg. Jasno je da se nijedna ena ne moe bez primisli nastojati smjestiti
onkraj svojega spola. Jedna poznata spisateljica prije nekoliko godina nije dopustila da
1

Danas vie ne postoji, zvao se Franchise.

briana

se njezin portret pojavi u nizu fotografija posveenom upravo enama piscima. eljela je
da je se smjesti meu mukarce; no kako bi uivala u toj povlastici, iskoristila je utjecaj
svojega supruga. ene koje tvrde da su mukarci ne zahtijevaju time manje mukog
uvaavanja i potovanja. Takoer se sjeam jedne mlade trockistice kako stoji na
pozornici usred burnog sastanka pripremajui se zamahnuti akom, unato svojoj oitoj
krhkosti. Nijekala je svoju ensku slabost, ali je to inila iz ljubavi prema jednom
aktivistu kojemu je eljela biti ravnopravna. Prkosni stav mnogih Amerikanki dokazuje
da ih opsjeda osjeaj njihove enskosti. I doista, dovoljno se proetati otvorenih oiju
kako bi se zakljuilo da se ovjeanstvo dijeli u dvije kategorije pojedinaca iji su odjea,
lica, tijela, osmijesi, ponaanje, interesi, zanimacije, oito razliiti. Moda su te razlike
povrne, moda im je sueno da nestanu. Sigurno je to da one u ovom trenutku sasvim
oigledno postoje.
Ako funkcija enke ne dostaje za definiciju ene, ako je takoer odbijamo objasniti
vjenim enskim, a ipak priznajemo da, bilo to i privremeno, na Zemlji ima ena,
moramo si postavili pitanje: to je ena?
Samo izricanje pitanja odmah mi sugerira prvi odgovor. Znakovito je to to ga
uope postavljam. Mukarcu ne bi palo na pamet pisati knjigu o jedinstvenoj situaciji u
kakvoj se unutar ovjeanstva nalaze mukarci2. elim li se definirati, prvo moram
izjaviti: Ja sam ena. Ta istina ini temelj na kojemu e se izgraditi svaka druga tvrdnja.
Nijedan mukarac se nikada ne postavlja ponajprije kao pojedinac odreenog spola: to
da je ovjek se podrazumijeva. Formalno, u opinskim registrima i izjavama o identitetu,
rubrike muko i ensko pojavljuju se kao simetrine. Odnos izmeu dvaju spolova nije
odnos dvaju elektriciteta, dvaju polova. Mukarac istodobno predstavlja i pozitivno i
neutralno do te mjere da se na francuskom kae les hommes za ljudska bia, s obzirom
na to da se pojedinano znaenje latinske rijei vir prilagodilo opem znaenju rijei
homo. ena predstavlja negativ - tako da joj je svako odreenje nametnuto kao
ogranienje, bez reciprociteta. Znala sam se ivcirati tijekom apstraktnih rasprava kada
bi mi mukarci govorili: Mislite to jer ste ena. No znala sam da mi je jedina obrana
odgovor: Mislim tako jer je to istina, ime bih eliminirala svoju subjektivnost. Nije
dolazio u obzir odgovor: A vi mislite suprotno jer ste mukarac, jer se podrazumijeva
da injenica bivanja mukarcem nije posebnost. Mukarac je u pravu bivajui
mukarcem, a ena je ta koja je u krivu. Praktiki, jednako kao to je za antiku postojala
apsolutna okomica prema kojoj se definirala kosa crta, postoji apsolutni ljudski tip, a to
je muki tip. ena ima jajnike, maternicu, te posebne uvjete koji je zatvaraju u njezinu
subjektivnost. esto se kae da ona razmilja hormonima. Mukarac nadmono
zaboravlja da su i u njegovoj anatomiji hormoni, i testisi. On svoje tijelo shvaa kao
izravnu i normalnu vezu sa svijetom vjerujui da ga je pojmio u svojoj objektivnosti, dok
tijelo ene smatra otealim svime to ga specificira: smatra ga preprekom, zatvorom.
enka je enka zbog odreenog manjka svojstava, govorio je Aristotel. enski
karakter treba sagledavati kao karakter pogoen prirodnom manjkavou. Sveti Toma
pak izjavljuje da je ena nesavreni mukarac, usputno bie. To simbolizira pria o
Genezi u kojoj se Eva pojavljuje izvuena, prema Bossuetovim rijeima, iz suvinog
Adamova rebra. ovjeanstvo je muko i mukarac definira enu ne po njoj samoj nego
u odnosu na njega; ne smatra je se autonomnim biem. ena, relativno bie..., pie
Michelet.

Izvjetaj Kinsey se primjerice ograniava na definiranje spolnih karakteristika amerikog mukarca, to je sasvim
druga stvar.

briana

Slino tvrdi i Julien Benda u Rapport d'Uriel: Muko tijelo ima smisao samo po
sebi, bez obzira na tijelo ene, dok se potonje ini lieno smisla ako se ne pozovemo na
muko... Mukarac se poima bez ene. Ona se ne poima bez mukarca. I ona nije nita
drugo nego ono to mukarac o njoj odlui; tako je se naziva spolom, tvrdei time da
mukom ona sutinski figurira kao spolno bie: za njega je ona spol, dakle apsolutno je
spol. Ona se odreuje i razlikuje u odnosu na mukarca, a ne on u odnosu na nju. Ona je
neesencijalno nasuprot esencijalnome. On je Subjekt, on je Apsolut: ona je Drugo3.
Kategorija Drugoga je jednako davna kao i sama svijest. U najprimitivnijim
drutvima, u najdrevnijim mitologijama, uvijek nailazimo na dvojnost Istoga i Drugoga.
Ta podjela nije odmah oznaena kao podjela meu spolovima i ne ovisi ni o kojem
empirijskom podatku: to je ono to proizlazi uz ostalo iz radova Graneta o kineskoj
filozofiji, iz radova Dumzila o Indiji i Rimu. U parovima Varuna-Mitra, Uran-Zeus,
Sunce-Mjesec, dan-no, isprva nije impliciran nijedan enski element, nita vie nego u
opreci dobra i zla, radnih i neradnih dana, desnice i ljevice, Boga i Lucifera. No drugost je
temeljna kategorija ljudske misli. Nijedan se kolektiv nikada ne definira kao Jedan, a da
odmah ne postavi Drugog nasuprot sebi. Dovoljna su tri putnika sluajno okupljena u
istom odjeljku vlaka pa da svi ostali putnici postanu nejasno neprijateljski drugi. Za
seljanina, svi koji ne pripadaju njegovu selu su sumnjivi drugi; za onoga tko se rodio u
nekoj zemlji, stanovnici zemalja koje nisu njegova ine se kao stranci; idovi su
drugi za antisemite, crnci za amerike rasiste, domoroci za kolonizatore, proleteri za
posjednike klase. Zato je na kraju proirene studije o raznim figurama primitivnih
drutava Lvi-Strauss mogao zakljuiti: Prijelaz sa stanja Prirode na stanje Kulture
obiljeen je ovjekovom sklonou promiljanju biolokih odnosa u obliku sustava
opreka: dualnost, drugost, opozicija i simetrija, bilo da se predstavljaju u jasnim ili
nejasnim oblicima, tako manje ine fenomene koje bi valjalo objasniti nego temeljne i
neizbjene zadanosti drutvene stvarnosti.4 Ti se fenomeni ne bi mogli razumjeti kada
bi ljudska stvarnost bila iskljuivo mitsein utemeljen na solidarnosti i prijateljstvu. Oni
se meutim rasvjetljuju kada pratei Hegela otkrijemo u samoj svijesti temeljno
neprijateljstvo prema svakoj drugoj svijesti. Subjekt se postavlja jedino dok se
suprotstavlja. Nastoji se potvrditi kao ono esencijalno i pretvoriti drugo u neesencijalno,
u objekt.
Samo, druga svijest suprotstavlja svijesti reciprono nastojanje: putujui,
domorodac sa sablanju primjeuje da u susjednim krajevima postoje domoroci koji pak
njega promatraju kao stranca; izmeu sela, klanova, naroda, klasa postoje ratovi, potlai,
trgovina, sporazumi, borbe koje ideji Drugoga oduzimaju njezino apsolutno znaenje i
razotkrivaju njezinu relativnost. Htjeli-ne htjeli, pojedinci i skupine moraju priznati
recipronost odnosa. Kako to da meu spolovima recipronost nije postavljena, da se
jedan od pojmova afirmirao kao jedini esencijalni i zanijekao svaku odnosnost prema
svojemu korelativu, definirajui ga kao istu drugost? Zato ene ne osporavaju muku
3

Tu je ideju najjasnije izrazio E. Lvinas u eseju Le Temps et l'Autre (Vrijeme i drugo). On kae: Ne postoji li situacija u
kojoj neko bie nosi drugost kao neto pozitivno, kao bit? Koja drugost to ne ulazi isto i jednostavno u opoziciju s
dvjema vrstama istoga roda? Mislim da je suprotno, apsolutno suprotno, iju suprotnost ni po emu ne pogaa veza
koja se moe uspostaviti izmeu njega i njegova korelativa, suprotnost koja na koncu doputa ostati apsolutno drugo,
takva suprotnost je ensko. Spol nije bilo kakva specifina razlika... Razlika u spolovima nije ni proturjeje... (Ona) nije
ni dvojnost dvaju komplementarnih pojmova jer dva komplementarna pojma pretpostavljaju unaprijed postojeu
cjelinu... Drugost se ostvaruje u enskom - pojmu koji je istog ranga, ali obrnutog smisla od svijesti.
Pretpostavljam da g. Lvinas ne zaboravlja da je ena takoer svijest za sebe. No upada u oi to je namjerno preuzeo
gledite mukarca ne upozorivi na recipronost subjekta i objekta. Kada pie da je ena misterij, podrazumijeva da je
misterij za mukarca. Stoga je ovaj opis, koji bi htio biti objektivan, zapravo potvrda mukoga povlatenog poloaja.
4
Vidi C. Levi-Strauss, Les structures elementaires de la parente (Elementarne strukturesrodstva). Zahvaljujem C. LevijuStraussu to mi je ustupio prijelom svojeg doktorata kojim sam se uz ostalo obilno koristila u drugom dijelu.

briana

suverenost? Nijedan se subjekt ne postavlja otprve i spontano kao neesencijalan. Nije

Drugo to koje, definirajui se kao Drugo, definira Jednog: za Drugoga ga je postavio Jedan
postavljajui se kao Jedan. No kako se ne bi dogodilo da Drugo postane Jedan, treba ga
podiniti tom neobinom gleditu. Odakle u ene proizlazi ta podinjenost?
Postoje i drukiji sluajevi u kojima je, tijekom kraeg ili duljeg vremena, jedna
kategorija uspjela apsolutno dominirati drugom. esto do te povlastice vodi brojana
nejednakost: veina namee svoj zakon manjini ili je progoni. No ene nisu manjina
poput amerikih crnaca, poput idova: na zemlji ima jednak broj ena i mukaraca. esto
su dvije prisutne skupine isprva bile neovisne: bilo je doba kada su se ignorirale ili je
svaka priznavala autonomiju druge. Odreeni povijesni dogaaj zatim bi slabiju skupinu
podinio jaoj: idovska dijaspora, uvoenje ropstva u Ameriku, kolonijalna osvajanja
povijesne su injenice. U tim sluajevima za potlaene postojalo je razdoblje prije toga
datuma: zajednike su im prolost, tradicija, katkad religija, kultura. U tom bi smislu
usporedba koju je Bebel povukao izmeu ena i proletarijata bila najbolje utemeljena.
Proleteri takoer nisu u brojanoj manjini te nikada nisu inili odvojeni kolektiv. No u
nedostatku nekoga dogaaja, povijesni razvoj je taj koji objanjava njihovo klasno
postojanje i pokazuje distribuciju tih pojedinaca u toj klasi. Nije oduvijek bilo proletera, a
uvijek je bilo ena. One su ene svojom fiziolokom strukturom; od poetaka povijesti
one su bile podinjene mukarcu. Njihova ovisnost nije posljedica nekoga dogaaja ili
postanka, ona se nije dogodila. Dijelom zato to umie sluajnoj prirodi povijesne
injenice, drugost se ovdje ini apsolutom. Neko stanje koje je nastalo s vremenom, moe
se promijeniti u nekom drugom povijesnom trenutku: haianski crnci su jedni od onih
koji su to doista dokazali. ini se meutim da neko prirodno stanje prkosi promjeni.
Priroda je zapravo jednako promjenjiva kao i povijesna realnost. Ako se ena pokae kao
neesencijalno koje se nikad ne preobraava u esencijalno, to znai da ona sama ne
izvrava taj preobraaj. Proleteri kau mi. Crnci takoer. Postavljajui se kao subjekti,
oni u druge pretvaraju buruje, odnosno bijelce. ene - osim na nekim skupovima koji
ostaju apstraktne manifestacije - ne kau mi; mukarci kau ene, a one preuzimaju
tu rije kako bi same sebe oznaile; one se ne postavljaju autentino kao Subjekt.
Proleteri su digli revoluciju u Rusiji, crnci na Haitiju, u Indokini se Indokinezi jo bore.
enska akcija je uvijek bila samo simbolika agitacija; one su dobile samo ono to su im
mukarci eljeli prepustiti; nita nisu uzele: primile su. To je stoga to one nemaju
konkretnih naina da se okupe u zajednicu koja bi se postavila suprotstavljajui se.
Nemaju prolost, povijest, vjeru koja bi im bila vlastita. I nemaju poput proletera
solidarnost u radu i interesima. Meu njima ak nema ni one koncentriranosti u
prostoru koja od amerikih crnaca, idova iz geta, radnika iz Saint-Denisa ili Renaultovih
tvornica ini zajednicu. One ive rasprene meu mukarcima, a dom, posao, ekonomski
interesi, drutveni poloaj ih vee za odreene mukarce - oca ili mua - vie nego za
druge ene. Kao burujke, solidarne su s burujima, a ne s proleterkama; kao bjelkinje s
bijelim mukarcima, a ne s crnim enama. Proletarijat moe naumiti poubijati vladajuu
klasu. Fanatini idov ili crnac moe sanjati o dolasku do tajne formule za atomsku
bombu i o stvaranju uvjeta za potpuno idovsko, odnosno crno ovjeanstvo. ena ak ni
u snu ne moe istrijebiti mukarce. Veza koja je spaja s opresorima nije ravna nijednoj
drugoj. Spolna podjela zapravo je bioloka injenica, a ne trenutak u povijesti
ovjeanstva. Njihova oprenost iscrtala se unutar prvobitnog mitseina i nije ga razbila.
Par je temeljna jedinica ije su dvije polovice prikovane jedna za drugu; nikakvo spolno
cijepanje drutva nije mogue. To je ono to temeljno oznaava enu: ona je Drugo
unutar cjeline ija su dva dijela jedan drugome nuna.

briana

Mogli bismo zamisliti da bi ta recipronost olakavala njezino oslobaanje. Kada

Herkul sue vunu do Omfalinih nogu, zarobi ga elja. Zato Omfala nije uspjela stei
trajnu vlast? Kako bi se osvetila Jazonu, Medeja ubija njegovu djecu. Ta nam okrutna
pripovijest sugerira da ena iz veze koja je vee za djecu moe izvui zastraujui utjecaj.
Aristofan je u Lizistrati duhovito zamislio skuptinu ena gdje one zajedniki, za
dobrobit drutva, pokuavaju iskoristiti potrebu koju mukarci za njima imaju. No to je
samo komedija. Legenda prema kojoj su se otete Sabinjanke suprotstavile svojim
otimaima upornom neplodnou pripovijeda i to da su mukarci, tukui ih konim
remenjem, kao arolijom slomili njihov otpor. Bioloka potreba - spolna elja i elja za
potomstvom - koja mujaka dovodi u stanje ovisnosti o enki nije drutveno oslobodila
enu. Gospodara i roba takoer spaja reciprona ekonomska potreba koja ne oslobaa
roba. To je stoga to u odnosu gospodara i roba gospodar ne istie potrebu koju ima za
drugim. On ima mo zadovoljenja te potrebe i ne medijatizira je. Suprotno tomu, rob u
ovisnosti, nadi ili strahu pounutarnjuje potrebu za gospodarom. Makar je potreba
jednaka kod obojice, ona uvijek igra u korist opresora i protiv oprimiranog: to na
primjer objanjava toliko sporo oslobaanje radnike klase. ena je mukarcu oduvijek
bila barem vazal, ako ve ne i rob. Dva spola nikad nisu ravnopravno dijelila svijet; iako
njezin poloaj evoluira, ena je jo i danas prilino prikraena. Gotovo ni u jednoj zemlji
njezin pravni status nije jednak statusu mukarca, a esto je znatno oteuje. ak i kada
su joj prava apstraktno priznata, zbog dugotrajne navike nikako da se konkretno izraze
u obiajima. Ekonomski gledano, mukarci i ene praktiki ine dvije kaste. I kada je sve
jednako, ovi prvi imaju povoljniju situaciju, vie plae, vee anse za uspjeh nego njihove
odnedavne konkurentice. U industriji, politici itd. su ne samo brojniji nego i zauzimaju
najvanije poloaje. Osim posjedovanja konkretnih ovlasti, imaju presti iju tradiciju
odrava obrazovanje od najranije djeje dobi: sadanjost obavija prolost, a u prolosti
su svu povijest stvarali mukarci. U trenutku u kojem ene poinju sudjelovati u
elaboraciji svijeta, taj svijet jo uvijek pripada mukarcima. Oni u to ne sumnjaju, one
jedva da sumnjaju. Odbiti biti Drugo, odbiti suuesnitvo s mukarcem, za nju bi znailo
odustati od svih prednosti koje joj savez s nadmonom kastom moe pruiti. Mukaracsizeren materijalno e tititi enu-vazala i pobrinut e se opravdati njezino postojanje.
Uklanjajui ekonomski rizik, ona uklanja i metafiziki rizik slobode koja bi postavila
ciljeve bez tue pomoi. Zapravo, uz etiko nastojanje svakoga pojedinca da se afirmira
kao subjekt, u njemu postoji iskuenje da pobjegne od svoje slobode i postane stvar: to je
tetan put jer pasivan, otuen, izgubljen pojedinac postaje rtva tuih elja, odsjeen od
svoje transcendentnosti, prikraen za svaku vrijednost. No to je lak put. Njime
izbjegavamo tjeskobu i napetost egzistencije za koju smo istinski odgovorni. Mukarac
koji enu ini Drugim pronai e dakle u njoj snano suuesnitvo. Tako ena ne
zahtijeva postati subjektom, zato to za to nema konkretna sredstva, osjea nunu vezu
koja je vee uz mukarca, a da pritom ne uspostavlja reciprocitet te se esto zadovoljava
svojom ulogom Drugoga.
Ve tu se postavlja pitanje: kako je cijela ta pria zapoela? Shvaamo da je
dvojnost spolova kao svaka dvojnost prerasla u sukob. Shvaamo i da je superiornost
onoga koji se uspio nametnuti kao nadmoan trebala biti apsolutna. Ostaje nam objasniti
zato je ba mukarac na poetku odnio pobjedu. ini se da su ene mogle pobijediti;
borba se mogla i ne razrijeiti. Odakle to da je ovaj svijet oduvijek pripadao mukarcima
i zato se tek danas stvari poinju mijenjati? Je li ta promjena neto dobro? Hoe li ona
donijeti ravnopravnu podjelu svijeta meu mukarcima i enama?
Daleko od toga da su ovo nova pitanja; na njih je ve dano mnogo odgovora; no
upravo injenica da je ena Drugo pobija sva opravdanja kojima mukarci oduvijek
9

briana

odgovaraju na to pitanje: njima su suvie oito ravnali vlastiti interesi. U sve to su

mukarci napisali o enama treba posumnjati, jer su oni istodobno i sudac i stranka,
rekao je u 17. stoljeu Poulain de la Barre, slabo znani feminist. Posvuda i u svako doba
mujaci su razmetljivo uivali osjeajui se kraljevima svega postojeeg. Blagoslovljen
bio Bog na Gospodin i Gospodin svih svjetova to me nije napravio enom, govore
idovi u svojini jutarnjim molitvama, dok njihove supruge pomirljivo mrmljaju:
Blagoslovljen bio Gospodin to me stvorio po svojoj volji. Meu dobroinstvima na
kojima je Platon zahvaljivao bogovima prvo je bilo to to su ga stvorili slobodnim i ne
robom, drugo mukarcem, a ne enom. No muki ne bi mogli u potpunosti uivati u toj
povlastici kada je ne bi smatrali utemeljenom u apsolutu i vjenosti: iz injenice svoje
nadmoi pokuali su ustanoviti pravo. Budui da su zakone smiljali i ureivali
mukarci, davali su prednost vlastitomu spolu, a pravnici su promaknuli te zakone u
principe, pridodao je Poulain de la Barre. Zakonodavci, sveenici, filozofi, pisci, mudraci
svim su silama nastojali dokazati da je enska podinjenost eljena na nebu i korisna na
zemlji. Religije koje su oblikovali mukarci odraavaju tu volju za dominacijom. U
legendama o Evi i Pandori pronali su svoje oruje. Stavili su filozofiju i teologiju u svoju
slubu, kao to smo vidjeli u citatima Aristotela i svetog Tome. Od antike satiriari i
moralisti rado oslikavaju enske slabosti. Poznate su nam silovite optube koje su se
kroz itavu francusku knjievnost podizale protiv ena. Manje nadahnuti Montherlant
preuzima tradiciju Jeana de Meunga. To se neprijateljstvo katkad ini utemeljenim, esto
bezrazlonim; zapravo, ono krije manje ili vie spretno zamaskiranu elju za
samoopravdanjem. Lake je optuiti jedan spol nego opravdati drugi, rekao je
Montaigne. U nekim je sluajevima postupak oit. Rimsko pravo, na primjer, na
oigledan nain ograniava prava ena pozivajui se na slaboumnost, krhkost spola u
trenutku kada ena slabljenjem loze postaje opasnost za muke nasljednike. Zapanjujue
je kako se u 16. stoljeu, u elji da se udana ena zadri pod skrbnitvom, poziva na
autoritet svetog Augustina koji izjavljuje da ena ivotinja je ni vrsta niti postojana,
dok se neudanoj priznaje sposobnost da upravlja svojim dobrima. Montaigne je vrlo
dobro shvaao proizvoljnost i nepravdu sudbine dodijeljene eni: ene uope nisu u
krivu kada odbijaju pravila uvedena na ovome svijetu, tim vie to su ih mukarci
donijeli bez njih. Prirodno dolazi do spletaka i razmirica izmeu njih i nas, no ne ide
toliko daleko da bi postao njihov branitelj. Tek u 18. stoljeu oni zaista demokratini
mukarci objektivno promiljaju pitanje. Uz ostalo, Diderot se posveuje dokazivanju da
je ena poput mukarca ljudsko bie. Neto je kasnije Stuart Mill gorljivo brani. No ti su
filozofi iznimno nepristrani. U 19. stoljeu rasprava o feminizmu opet postaje rasprava
pobornika. Jedna od posljedica industrijske revolucije je sudjelovanje ene u
proizvodnom radu. U tom trenutku feministiki zahtjevi izlaze iz podruja teorije i
pronalaze temelje u ekonomiji. Njihovi protivnici postaju tim agresivniji. Iako je
zemljino vlasnitvo djelomino detronizirano, buroazija se grevito dri starog morala
koji u postojanosti obitelji vidi jamstvo privatnog vlasnitva. Kako enska emancipacija
postaje pravom prijetnjom, buroazija sve ee zagovara ostajanje ene u kui. ak i
unutar radnike klase mukarci su pokuali zakoiti to oslobaanje jer su im se ene
inile kao opasne suparnice, tim vie to su bile navikle raditi za niske plae. Ne bi li
dokazali inferiornost ene, antifeministi su se umjesto religiji, filozofiji i teologiji, obratili
znanosti: biologiji, eksperimentalnoj psihologiji itd. Drugom se spolu u najboljem sluaju
doputala jednakost u razliitosti. Taj izraz koji se proirio poput munje vrlo je
znakovit. Upravo se njime za crnce u Americi koriste zakoni Jima Crowa. No takva toboe
egalitaristika segregacija posluila je samo uvoenju krajnjih diskriminacija. U ovoj
usporedbi nita nije sluajno: bilo da je rije o rasi, kasti, klasi ili spolu koji su svedeni na
10

briana

nii poloaj, postupci opravdavanja su isti. Vjeno ensko odgovara crnoj dui i
idovskom karakteru. Ipak, idovski je problem prilino drugaiji od preostala dva: za
antisemita je idov prije neprijatelj nego nia kategorija, i kao takvom za njega na ovom
svijetu nema mjesta; radije bi ga istrijebio. No postoje snane poveznice izmeu poloaja
ena i crnaca: jedni i drugi se danas emancipiraju od istoga paternalizma, a donedavno
dominantna kasta eli ih zadrati na svojem mjestu, to jest na mjestu koje je ona za
njih odabrala. U oba sluaja ona se slui vie-manje iskrenim pohvalama vrlinama
dobrog crnca nesvjesne, djetinje, nasmijane due, krotkog crnca, i vrlinama ene koja
je zaista ena, to jest frivolne, djetinjaste, neodgovorne ene podinjene mukarcu. U
oba sluaja dominantna kasta argument izvlai iz injeninog stanja koje je sama
stvorila. Poznata je dosjetka Bernarda Shawa: Bijeli Amerikanac u biti stavlja crnca u
rang istaa cipela i iz toga zakljuuje da je dobar samo za ienje cipela. Taj zaarani
krug nalazimo u svim slinim situacijama: kada se pojedinac ili skupina pojedinaca dre
u poloaju podinjenosti, injenica je da jesu podinjeni; no ovdje treba pravilno shvatiti
glagol biti. Bilo bi podmuklo pridati mu supstancijalnu vrijednost kada ima dinamini
hegelovski smisao: biti znai postati takvim, biti pretvoren u ono kakvim se oituje. Da,
ene sveukupno danas jesu inferiorne mukarcima, to jest njihov poloaj koji im otvara
manje mogunosti. Pitanje je treba li se takvo stanje stvari nastavljati.
Mnogi mukarci prieljkuju da se ono nastavi: nisu se jo svi predali.
Konzervativna buroazija u enskoj emancipaciji i dalje vidi opasnost koja prijeti njezinu
moralu i interesima. Neki se mukarci boje enske konkurencije. U studentskom
tjedniku Hebdo-Latin neki je dan jedan student izjavio: Svaka studentica koja preuzme
posao lijenika ili odvjetnika otima mjesto nama. On nije doveo u pitanje svoja prava na
ovom svijetu. Ulogu tu ne igraju samo ekonomski interesi. Jedna od povlastica koju
opresija osigurava opresorima jest da se i najnii meu njima osjea superiornim.
Siromani bijelac s juga SAD-a moe se utjeiti mislima da nije prljavi crnac, a
imuniji bijelci vjeto iskoritavaju takvu vrstu ponosa. Jednako se i posve osrednji
mukarac meu enama smatra polubogom. Bilo je mnogo lake za gospodina de
Montherlanta zamiljati se junakom kada se suoavao sa enama (uostalom, hotimice ih
je izabrao) nego kada bi morao meu mukarcima potvrditi svoju ulogu mukarca. Ulogu
koju su mnoge ene obavile bolje od njega. Tako je u rujnu 1948. u jednom od svojih
lanaka u Figaro littraire, g. Claude Mauriac - ijoj se silnoj originalnosti svatko divi mogao napisati o enama: Mi sluamo u tonu (sic!) pristojne ravnodunosti...
najbriljantniju meu njima, dobro znajui da njezin um manje ili vie oito odraava
ideje koje potjeu od nas." Dotina oito ne odraava ba ideje g. C. Mauriaca osobno, s
obzirom na to da mu ne znamo nijednu. To da odraava ideje nekih mukaraca mogue
je: kod samih mukih ima znatan broj onih koji prisvajaju stavove koji nisu njihovi. Doe
nam da se upitamo ne bi li g. Claudeu Mauriacu bilo bolje da se napaja dobrim odrazom
Descartesa, Marxa ili Gidea nego samim sobom. Hvalevrijedno je to to se zamjenicom
mi on poistovjeuje sa svetim Pavlom, Hegelom, Lenjinom, Nietzscheom i s njihove
visine prezrivo promatra stado ena koje mu se usuuju obratiti kao jednake; iskreno
reeno znam da mnoge ne bi mogle g. Mauriaca posluati tonom pristojne
ravnodunosti.
Ustrajala sam na ovom primjeru jer muka prostodunost u njemu razoruava.
Postoji mnogo istananijih naina na koji mukarci izvlae korist od enske drugosti. Za
sve one koji pate od kompleksa manje vrijednosti, ona je udesan melem: nitko prema
enama nije arogantniji, agresivniji ili prezirniji od mukarca zabrinutog za svoju
muevnost. Oni koji se ne boje sebi slinih mnogo su spremniji u eni pronai slinog; no

11

briana

ak i njima je mit ene kao Drugoga iz mnogo razloga drag.5 Ne moe ih se kriviti to
nisu radosno rtvovali sve blagodati koje iz toga mita crpe: znaju to gube odustajui od
ene kakvu prieljkuju, ne znaju to e im donijeti ena kakva e biti sutra. Potrebno je
zaista mnogo samoodricanja da odbacite poloaj jedinoga i apsolutnoga Subjekta.
Uostalom, velika veina mukaraca nije izravno u toj mjeri drska. Ne postavljaju enu
kao inferiornu: danas su previe proeti demokratskim idealom da u svim ljudskim
biima ne bi prepoznali jednake. U krilu obitelji, djetetu ili mladiu ini se da ena
posjeduje isto drutveno dostojanstvo kao odrasli mukarci. Kasnije mladi, elei i
volei, iskusi otpor i neovisnost ene koju eli i voli. Oenjen, potuje u svojoj eni
suprugu, majku, a u konkretnom iskustvu branog ivota ona se pred njim potvruje kao
slobodno bie. Tako se moe uvjeriti da meu spolovima vie nema socijalne hijerarhije i
da je ugrubo, uza sve razlike, ena jednako vrijedna. Budui da ipak utvrdi neke
inferiornosti - od kojih je najvanija profesionalna nesposobnost - pripisuje ih prirodi.
Kada je prema eni suradniki i dobronamjerno nastrojen, tematizira princip apstraktne
jednakosti, a konkretnu nejednakost koju ustvruje ne uspostavlja on. No im ue u
sukob sa enom, situacija se obre: tematizirat e konkretnu nejednakost te e mu ona
ak posluiti kao argument za poricanje apstraktne jednakosti.6 Na taj nain mnogi
mukarci toboe iskreno potvruju da ene jesu jednake mukarcima i da nemaju to
zahtijevati, no u isto vrijeme i to da ene nikad nee moi biti jednake mukarcima i da su
njihovi zahtjevi uzaludni. Naime, mukarcu je teko procijeniti golemu vanost socijalnih
diskriminacija koje se izvana ine beznaajnima, ali su njihove moralne, intelektualne
reperkusije toliko usaene u enu da se moe initi da potjeu od njezine iskonske
prirode.7 Ni enama najskloniji mukarac nikad dobro ne poznaje njezinu konkretnu
situaciju. Stoga ne treba vjerovati mukima kada se trude obraniti povlastice ijega
raspona nisu ni svjesni. Neemo se dati zastraiti brojem i silovitou napada na enu, ni
prevariti koristoljubivim pohvalama pravoj eni, niti osvojiti entuzijazmom koji
enina sudbina izaziva u mukaraca koji je ni za to na svijetu ne bi eljeli dijeliti.
Ipak, nita manje nepovjerljivo ne treba sagledavati ni feministike argumente:
poleminost pod svaku cijenu esto im oduzima svu vrijednost. Ako ensko pitanje
djeluje isprazno, to je zato to ga je muka nadmenost pretvorila u svau; u svai je
tee dobro razmiljati. Neumorno se pokuavalo dokazati da je ena superiorna,
inferiorna ili jednaka mukarcu: stvorena nakon Adama, ona je oito sporedno bie, rekli
su jedni; ba nasuprot, rekoe drugi, Adam je bio samo skica i Bog je upravo s Evom
uspio stvoriti savreno ljudsko bie; njezin je mozak najmanji: no relativno je najvei;
Krist se napravio mukarcem: moda iz smjernosti. Svaki argument odmah priziva
suprotni, a esto su oba u krivu. Ako elimo progledati, trebamo izai iz tih koloteina.
Treba odbaciti nejasne pojmove superiornosti, inferiornosti i egalitarnosti koji su
izvrnuli smisao svim raspravama i krenuti iznova.
No kako emo onda postaviti pitanje? I prije svega, tko smo mi da ga postavljamo?
Mukarci su i sudac i stranka: ene takoer. Gdje pronai anela koji bi mogao razrijeiti
spor? Zapravo, aneo bi bio slabo kvalificiran da o tome govori, ne bi znao nita o
problemu. to se hermafrodita tie, to je posve poseban sluaj: on nije ujedno mukarac i
5

Znakovit je tekst Michela Carrougesa koji se na tu temu pojavio u 292. broju Cahiers du Sud. On ogoreno pie: Da
bar ne postoji nikakav mit ene, nego samo kohorta kuharica, matrona, prijateljica noi, kaiperki ija je funkcija
uitak ili korist! Po njegovom miljenju, znai, ena ne postoji zbog sebe same; on uzima u obzir samo njezinu
funkciju u mukom svijetu. Njezina je svrha u mukarcu. Nakon ovoga zaista moemo pretpostaviti njezinu poetsku
funkciju svakoj drugoj. Pravo je pitanje zato bi je se trebalo definirati u odnosu na mukarca.
6
Na primjer mukarac izjavi da svoju enu ne nalazi ni po emu manje vrijednom zato to nema zanimanje: kuanski
poslovi su jednako plemeniti itd. Ipak, pri prvoj svai uzvikuje: Ne bi mogla preivjeti da nema mene!
7
Opisivanje toga procesa bit e cilj drugog sveska ove studije.

12

briana

ena, prije e biti da nije ni mukarac niti ena. Mislim da su za rasvjetljavanje enske
situacije jo uvijek neke ene najprikladnije. Sofizam je pokuati svesti Epimenida na
koncept Kreanina, a Kreane na laljivce: ne postoji tajanstvena bit koja diktira
mukarcima i enama iskrenost ili neiskrenost; njihov ih poloaj vie ili manje potie na
traganje za istinom. Danas si mnoge ene, sretne to su im dodijeljene sve povlastice
ljudskih bia, mogu dopustiti luksuz nepristranosti: za time ak osjeamo i potrebu.
Nismo vie kao nae starije suborkinje; u glavnim smo crtama dobile partiju. U
posljednjim raspravama o statusu ene Ujedinjeni narodi neprestano zahtijevaju da se
dovri proces izjednaavanja spolova, a mnoge od nas nikad nisu ni morale iskusiti svoju
enskost kao smetnju ili prepreku. Mnogi nam se problemi ine vanijima od onih koji se
tiu samo nas: i taj nam odmak ostavlja nadu da e na stav biti objektivan. Ipak mi
intimnije od mukaraca poznajemo enski svijet zato to u njemu imamo korijenje,
neposrednije poimamo to za ljudsko bie znai injenica da je ensko i vie nastojimo to
spoznati. Rekla sam da ima vanijih problema; i ovaj svejedno moe u naim oima
zadrati neku vanost: po emu je injenica da smo ene utjecala na nae ivote? Koje su
nam tono prilike pruene, a koje su nam uskraene? Koju sudbinu mogu oekivati nae
mlae sestre i u kojem ih smjeru valja orijentirati? Dojmljivo je to cjelokupnu ensku
knjievnost danas vie pokree trud za jasnoom nego zahtijevanje enskih prava. Na
izlasku iz ere obiljeene nesreenim polemikama ova je knjiga pokuaj da se podvue
crta.
Ipak, bez sumnje se nemogue baviti ijednim ljudskim problemom bez pristranosti:
sam nain postavljanja pitanja i razne usvojene perspektive pretpostavljaju hijerarhije
interesa. U svakom svojstvu nalaze se neke vrijednosti. Ne postoji takozvani objektivan
opis koji se ne temelji na etikoj pozadini. Umjesto da pokuavamo prikriti principe koje
manje-vie izriito podrazumijevamo, bolje bi ih bilo postaviti; tako se ne osjeamo
obaveznima na svakoj stranici precizirati koji smisao dajemo rijeima: superioran,
inferioran, bolji, loiji, napredak, nazadovanje itd. Ako pogledamo neka od djela
posveenih eni, vidjet emo da je najee usvojeno gledite ono o javnom dobru,
opem interesu: u biti svatko pod tim podrazumijeva interes drutva kakvo bi elio
zadrati ili uspostaviti. to se nas tie, procjenjujemo da je jedino javno dobro ono koje
osigurava osobno dobro graanima; institucije prosuujemo s gledita konkretnih
prilika danih pojedincima. No isto tako ne mijeamo ideju osobnog interesa s idejom
sree: to je pak drugo gledite s kojim se esto susreemo. Nisu li ene iz harema sretnije
od ena biraica? Nije li kuanica sretnija od radnice? Ne znamo ba to rije srea znai,
a jo manje koje prave vrijednosti pokriva. Ne postoji mogunost mjerenja tue sree i
uvijek je lako proglasiti sretnom situaciju koju drugom elimo nametnuti: one koje
osuujemo na stagnaciju pogotovo proglaavamo sretnima pod izlikom da je srea
nepominost. To je dakle pojam na koji se neemo referirati. Usvojit emo perspektivu
egzistencijalistikog morala. Svaki subjekt se konkretno postavlja kao takav kroz
projekte koji slue kao nain transcendencije; subjekt ostvaruje svoju slobodu samo
neprestanim posezanjem za novim slobodama; ne postoji drugo opravdanje sadanje
egzistencije osim njezina irenja prema beskonano otvorenoj budunosti. Svaki put
kada transcendencija zapadne u imanenciju dolazi do degradacije egzistencije u en soi,
slobode u izvjetaenost. Taj pad je moralna pogreka ako subjekt na njega pristane. Ako
mu je on nametnut, poprima lice frustracije i opresije. U oba sluaja on je apsolutno zlo.
Svaki pojedinac koji nastoji opravdati svoju egzistenciju doivljava je kao beskonanu
potrebu za transcendiranjem sebe. Poloaj ene na jedinstven nain pak definira to to
se ona, premda je kao svako ljudsko bie autonomna i slobodna, otkriva i odabire u
svijetu u kojem joj mukarci nameu da se prihvati kao Drugo: nastoji je se zadrati
13

briana

objektom, predodrediti imanenciji jer e njezinu transcendenciju stalno transcendirati

neka druga, sutinska i suverena svijest. Drama ene je taj sukob izmeu temeljnog
zahtjeva svakog subjekta koji se uvijek postavlja kao esencijalan i zahtjeva poloaja koji
je ini neesencijalnom. Kako se ljudsko bie u eninu poloaju moe ostvariti? Koji su mu
putovi otvoreni? Koji vode do zida? Kako pronai neovisnost unutar ovisnosti? Koje
okolnosti ograniavaju ensku slobodu i moe li ih ona prevladati? To su temeljna
pitanja koja bismo eljeli rasvijetliti. To znai da, zanimajui se za anse pojedinca, ne
definiramo prilike pojmovima sree, nego pojmovima slobode.
Jasno je da ovo pitanje ne bi imalo nikakva smisla kada bismo pretpostavljali da
enu optereuje fizioloka, psiholoka ili ekonomska kob. Stoga emo poeti raspravom
o gleditima na enu iz kuta biologije, psihoanalize, historijskog materijalizma. Zatim
emo pokuati tono pokazati kako se oblikovala enska stvarnost, zato je ena
definirana kao Drugo i koje su bile posljedice toga s mukoga gledita. Onda emo sa
enskoga gledita opisati svijet kakav im je ponuen i moi emo shvatiti s kojim se
potekoama ene susreu u trenutku kada, pokuavajui pobjei iz sfere koja im je do
dana dananjeg bila dodijeljena, nastoje sudjelovati u ljudskom mitseinu.

14

briana

Prvi dio

SUDBINA

15

briana

Prvo poglavlje
Biologijski podaci
ena? To je bar jednostavno, kau ljubitelji jednostavnih formula: ona je maternica,
jajnik. Ona je enka: ta rije je dovoljna za definiciju. U ustima mukarca apozicija
enka odzvanja poput uvrede. On se pak svoje animalnosti ne stidi, naprotiv, ponosan
je ako se za njega kae To je mujak! Pojam enka nije pogrdan zato to ukorjenjuje
enu u prirodu, nego zato to je zarobljava u njezinu spolu; a ako se taj spol mukarcu
ini prijezira vrijedan i neprijateljski ak i kod nevinih ivotinja, oito je tomu uzrok
neprijateljski nemir koji u njemu potie ena. Svejedno u biologiji trai utemeljenje toga
osjeaja. Rije enka u njemu izaziva bjesomuni slijed slika: golemo okruglo jajace
hvata i ukopljuje okretni spermatozoid; udovina i prodrljiva matica termita vlada
podinjenim mujacima; bogomoljka i pauica, site ljubavi, samelju svojeg partnera i
prodru ga; kuja koja se tjera tri uliicama, ostavljajui za sobom trag prljavih mirisa;
majmunica se bez srama pokazuje, pa skriva s licemjernom koketnou; a najponosnije
od svih zvijeri, tigrica, lavica i pantera ponizno lijeu u carskom stisku mujaka. Inertna,
nestrpljiva, prepredena, glupa, bezosjeajna, putena, nemilosrdna, poniena: mukarac u
enu projicira sve enke odjednom. Ona doista i jest enka. No prestanemo li razmiljati
u kliejima, odmah se postavljaju dva pitanja: to u ivotinjskom carstvu predstavlja
enka te koja se posebna vrsta enke ostvaruje u eni?

*
Mujaci i enke su dva tipa jedinki koji se unutar jedne vrste razlikuju po pitanju
reprodukcije. Moemo ih definirati samo korelativno. No ponajprije valja primijetiti da
smisao podjele vrsta na dva spola nije jasan.
U prirodi ona nije univerzalno ostvarena. Ostanemo li samo pri ivotinjama, znamo
da je meu jednostaninima kao to su trepetljikai, amebe, bacili razmnoavanje u
temelju razliito od spolnosti, jer se stanice dijele same. Neki se viestanini organizmi
razmnoavaju shizogonijom, to jest dijeljenjem pojedinanog organizma ije je
podrijetlo takoer aseksualno; drugi blastogenezom, to jest dijeljenjem pojedinanog
organizma koji je pak nastao seksualnim fenomenom: fenomeni pupanja i segmentacije
u arnjaka, spuva, crva, platenjaka dobro su znani primjeri. U fenomenima
partenogeneze djeviansko se jaje razvija u embrij bez intervencije mujaka, on ili ne
igra nikakvu ili igra sporednu ulogu: neoploena jaja pele dijele se i proizvode trutove;
kod uenaca mujaci su odsutni niz generacija i neoploena jaja daju enke. Umjetno
smo reproducirali partenogenezu u jeinca, morske zvijezde, abe. Ipak, u viestaninih
organizama dogaa se da se dvije stanice stope, oblikujui ono to nazivamo zigotom;
oploivanje je nuno da bi jaja pele dala enke, jaja uenaca mujake. Neki biolozi su iz
toga zakljuili da bi ak i u vrsta kadrih opstati na jednospolni nain obnavljanje spolnih
stanica mjeavinom stranih kromosoma bilo korisno za pomlaivanje i oivljavanje loze.
16

briana

To vodi zakljuku da je u najsloenijim oblicima ivota spolnost prijeko potrebna

funkcija; samo bi se elementarni organizmi mogli razmnoavati bez spolnih organa, a k
tomu bi tako iscrpljivali svoju vitalnost. Danas se meutim tu hipotezu smatra jednom
od najveih izmiljotina: promatranjima je dokazano da se nespolno moe razmnoavati
u beskraj i bez ikakve degeneracije. Ta je injenica posebno upadljiva u bacila.
Eksperimenti partenogeneze bivali su sve brojniji, sve odvaniji i u mnogo vrsta se
mujak pokazao potpuno beskorisnim. Uostalom, da je korisnost stanine razmjene
dokazana, i ona bi se inila isto neopravdanom. Biologija konstatira spolnu podjelu, no
da je proeta finalizmom, ne bi je mogla izvesti ni iz strukture stanice, ni iz zakona
staninog umnoavanja, ni iz jednoga elementarnog ivotnog fenomena.
Postojanje heterogenih gamet8 nije dovoljno za definiranje dva razliita spola; u
biti, esto se dogaa da diferencijacija spolnih stanica ne dovede do diobe vrste na dva
tipa: obje spolne stanice mogu pripadati istom pojedincu. To je sluaj hermafroditskih
vrsta, kojih je meu biljkama mnogo, a koje nalazimo i u brojnih niih ivotinja, na
primjer u kolutiavaca i mekuaca. Reprodukcija se tada obavlja ili samooploivanjem ili
krianom oplodnjom. Neki biolozi su i ovdje nastojali opravdati uspostavljeni poredak.
Gonohorizam, to jest sustav u kojem razliite gonade pripadaju razliitim pojedincima,
ocijenili su usavravanjem hermafroditizma, evolucijskim ostvarenjem; drugi pak
gonohorizam dre temeljnim/prvobitnim: hermafroditizam bi bio njegova degeneracija.
U svakom sluaju nadmo jednog sustava nad drugim sadri, to se evolucije tie,
najspornije teorije. Sve to sa sigurnou moemo ustvrditi jest da ta dva naina
reprodukcije supostoje u prirodi, da i jedan i drugi slue nastavljanju vrste i da se, poput
heterogenosti gameta, heterogenost organizama koji nose gonade ini sluajnom.
Razdvajanje pojedinaca na muki i enski spol tako nam se pokazuje kao neumoljiva i
sluajna injenica.
Veina filozofskih pravaca uzela ju je kao gotovu i ne pokuavajui je objasniti.
Poznajemo platonovski mit: u poetku su bili mukarci, ene i androgini; svaki pojedinac
posjedovao je dvostruko lice, etiri ruke, etiri noge i dva zalijepljena tijela. Jednoga su
dana razrezani na pola kao to se prepolovi jaje i otada svaka polovica pokuava nai
svoju komplementarnu polovicu: bogovi kasnije odluie da e se spajanjem dviju
razliitih polovica stvoriti nova ljudska bia. No ta pria pokuava objasniti samo ljubav:
podjela na spolove je po tome shvaena kao zadana. Aristotel je ne opravdava dodatno:
jer ako je suuesnitvo oblika i sadraja potrebno u svakoj radnji, nije nuno da su
aktivni i pasivni principi raspodijeljeni u dvije heterogene kategorije pojedinaca. Tako
sveti Toma izjavljuje da je ena usputno bie, to je jedan nain uspostave - kroz
muku perspektivu - sluajnoga karaktera spolnosti. Hegel bi ipak bio nevjeran svojem
racionalistikom deliriju da ga nije pokuao logiki utemeljiti. Spolnost po njemu
predstavlja medijaciju kroz koju se subjekt postie konkretno kao rod. Rod se u
pojedincu proizvodi kao uinak protiv disproporcije njegove individualne stvarnosti, kao
elja da u drugom pojedincu svoje vrste pronae osjeaj sebe samoga ujedinjujui se s
njim, da se upotpuni i da time obavije rod u svoju prirodu i uvede ga u ivot. To je
kopulacija. (Filozofija prirode, 3. dio) I neto dalje: Proces se sastoji od sljedeeg, da u
stvarnosti postanu to su u sebi, to jest jedan rod, jedan jedini subjektivni ivot. I Hegel
zatim izjavljuje da je, kako bi se ostvario proces pribliavanja, prvo potrebno da postoji
razlikovanje dvaju spolova. No njegovo dokazivanje nije uvjerljivo: previe se osjea
unaprijed stvorena namjera da se u svakoj operaciji pronau tri momenta silogizma.
Prijelaz pojedinca na vrstu, preko kojega se pojedinac i vrsta ostvaruju u svojoj istini,
8

Gametama zovemo spolne stanice ija fuzija ini jajace.

17

briana

mogao bi se dogoditi bez treeg lana u jednostavnom odnosu stvoritelja prema djetetu:
reprodukcija bi mogla biti aseksualna. Ili bi pak odnos jednoga prema drugome mogao
biti odnos dvoje blinjih, s tim da diferencijacija prebiva u singularnosti pojedinaca
istoga tipa, kao to je sluaj u hermafroditskih vrsta. Hegelov opis donosi vrlo vano
znaenje spolnosti: no njegova je pogreka to uvijek od znaenja ini razlog. Obavljajui
seksualne aktivnosti ljudi definiraju spolove i njihove odnose kao to kreiraju smisao i
vrijednost svih funkcija koje obavljaju: no oni nisu nuno implicirani u prirodi ljudskoga
bia. U Fenomenologiji percepcije Merleau-Ponty primjeuje da nas ljudska egzistencija
sili da revidiramo pojmove nunosti i mogunosti. Egzistencija, kae on, nema
sluajnih atributa, nema sadraja koji ne pridonosi njezinu oblikovanju, ne priznaje u
sebi samoj istu injenicu jer je sama pokret kojim se injenice preuzimaju. To je tono.
No tono je takoer to da postoje uvjeti bez kojih se sama injenica egzistencije ini
nemoguom. Prisutnost u svijetu strogo implicira poloaj tijela koje je istodobno stvar
svijeta i gledite na taj svijet: no ne zahtijeva se da to tijelo posjeduje tu ili tu posebnu
strukturu. U Bitku i nita Sartre raspravlja o Heideggerovoj tvrdnji po kojoj je ljudska
stvarnost posveena smrti samom injenicom svoje omeenosti; pokazuje da bi bio
mogu omeen i vremenski neogranien ivot; meutim, kada u ljudskom ivotu ne bi
bivala i smrt, odnos ovjeka sa svijetom i sa samim sobom bio bi toliko dubinski
uzdrman da se izreka ovjek je smrtan prikazuje sasvim drukijom od neke empirijske
istine: besmrtnik, bie koje postoji ne bi vie bilo ono to nazivamo ovjekom. Jedno od
bitnih svojstava njegove sudbine jest to to kretanje njegova vremenskog vijeka stvara
za njim i pred njim beskonanost prolosti i budunosti: zato se produivanje vrste
otkriva kao korelativ pojedineve vremenske ogranienosti; tako moemo promatrati
fenomen reprodukcije kao ontoloki utemeljen. No tu se treba zaustaviti: produivanje
vrste ne povlai za sobom spolnu diferencijaciju. U redu, nju su iva bia toliko preuzela
da povratno ulazi u konkretnu definiciju egzistencije. No svejedno su svijest bez tijela i
besmrtni ovjek u strogom smislu rijei nepojmljivi, dok moemo zamisliti drutvo
dvospolaca ili ono koje se razmnoava partenogenezom.
to se uloga jednog, odnosno drugog spola tie, o njima su se stavovi mnogo
mijenjali; isprva uope nisu bili znanstveno utemeljeni, samo su odraavali drutvene
mitove. Dugo se mislilo, a i danas se misli u nekim matrijarhalnim primitivnim
drutvima da otac nema nikakvu ulogu u zaeu djeteta: duhovi predaka se u obliku
ivih klica uvlae u majin trbuh. Dolaskom patrijarhata, mukarac energino zahtijeva
svoje potomstvo; moramo majci dodati jo jednu ulogu u prokreaciji, no priznajemo joj
samo to da nosi i uhranjuje ivo sjeme: samo je otac stvoritelj. Aristotel zamilja da je
fetus nastao susretom spermija i mjesenice: u toj simbiozi, ena daje samo pasivnu tvar,
muki je princip onaj koji je snaga, aktivnost, pokret, ivot. To je i Hipokratova doktrina,
on priznaje dvije vrste sjemena, slabo ili enskog roda, i snano koje je mukog roda.
Aristotelovska se teorija ponavljala tijekom cijeloga srednjeg vijeka i sve do modernoga
doba. Potkraj 17. stoljea Harvey je rtvovao koute nedugo nakon okota i u kutovima
maternice pronaao mjehurie koje je zamijenio za jajaca, a to su ustvari bili embriji.
Danac Stenon je enske spolne lijezde nazvao jajnicima, a do tada ih se nazivalo
enskim testisima, te je na njihovoj povrini zapazio mjehurie koje je Graaf 1677.
zabunom poistovjetio s jajacima i dao im svoje ime. Nastavilo se jajnik smatrati
homolognim mukoj lijezdi. No iste su godine otkriveni sjemeni sitnoivi i zakljueno
je da oni prodiru u ensku maternicu; no vjerovalo se da se oni u maternici samo hrane i
da je pojedinac ve unutar njih unaprijed oblikovan; Nizozemac Hartsaker je 1694.
napravio crte ovjeuljka skrivenog u spermarozoidu, a 1699. jedan drugi uenjak
objavljuje da je vidio kako spermatozoid odbacuje svojevrsnu kukuljicu ispod koje se
18

briana

pojavio mali ovjek te ga je i on nacrtao. U tim se pretpostavkama enu ograniavalo na

uhranjivanje aktivnoga ivog principa koji je ve savreno oblikovan. Te teorije nisu bile
opeprihvaene i rasprave su se nastavile sve do 19. stoljea; izumom mikroskopa
moglo se prouiti ivotinjsko jajace; 1827. Baer identificira jajaca sisavaca: to je
element sadran unutar Graafova mjehuria; uskoro se moglo prouiti i njegovo
dijeljenje; 1835. su otkriveni sarkod (Felix Dujardin), to jest protoplazma, zatim
stanica, a 1877. organizirano je promatranje prodiranja spermatozoida u jajace morske
zvijezde. Tu je utemeljena simetrija jezgara dviju gameta; pojedinosti njihova spajanja
prvi je put analizirao jedan belgijski zoolog 1883. godine.
No Aristotelove ideje svejedno nisu izgubile na utjecaju. Hegel procjenjuje da bi
dva spola trebala biti razliita: jedan bi bio aktivan, drugi pasivan, a podrazumijeva se da
enku dopada pasivnost. Mukarac je tako zbog te diferencijacije aktivni princip, dok je
ena pasivan princip jer u svojoj cijelosti ostaje nerazvijenom.9 ak i kada je jajace
priznato kao aktivan princip, mukarci su i dalje pokuavali suprotstaviti njegovu
inerciju agilnosti spermatozoida. Danas se da naslutiti obrnuta tenja: zbog otkria
partenogeneze neki su znanstvenici sveli ulogu mujaka na ulogu obinog fizikokemijskog agenta. Ispostavilo se da su u nekim vrstama djelovanje kiseline ili neki
mehaniki podraaj dovoljni da izazovu dijeljenje jajaca i razvoj embrija; iz toga se
smjelo pretpostavilo da muka gameta nije nuna za razmnoavanje, ona bi u najboljem
sluaju bila kvasac; moda e jednoga dana suradnja mukarca u razmnoavanju postati
nepotrebna. ini se da je to elja velikoga broja ena. No nita ne opravdava tako smjelo
predvianje jer nita ne opravdava uopavanje procesa specifinih za ivot. Fenomeni
nespolnog umnoavanja i partenogeneze ne ine se ni manje ni vie temeljnima od
fenomena spolnog razmnoavanja. Rekli smo da potonjem ne dajemo a priori prednost:
no nita ne upuuje na to da ga je mogue svesti na elementarniji mehanizam.
Tako, odbijajui svaku a priori doktrinu, svaku riskantnu teoriju, nalazimo se pred
injenicom kojoj ne moemo nai ontoloki temelj i empirijsko opravdanje te joj ne
bismo mogli a priori pojmiti domet. Moemo se nadati da emo doprijeti do njezina
znaenja prouavanjem njezine konkretne stvarnosti: tada e se moda otkriti sadraj
rijei enka.
Ne mislimo ovdje ponuditi neku filozofiju ivota; a u raspri izmeu finalizma i
mehanizma ne elimo brzopleto zauzeti stranu. Svejedno je nevjerojatno to svi fiziolozi
i biolozi upotrebljavaju manje-vie finalistiki jezik, samim time to daju smisao
ivotnim fenomenima; mi emo prisvojiti njihov rjenik. Ne odluujui nita vezano uz
odnos ivota i svijesti, moemo rei da svaka iva injenica znai transcendenciju, da se
u svakoj funkciji uhranjuje neki projekt: nai opisi ne podrazumijevaju nita vie od toga.

*
U velikoj veini vrsta muki i enski organizmi surauju u razmnoavanju.
Temeljno ih odreuju gamete koje proizvode. U nekih su alga ili gljiva te stanice koje se
spajaju da bi proizvele jajace identine. Ti sluajevi izogamije su znakoviti po tome to
oituju baznu istovrijednost gameta; openito gledano gamete se razlikuju, no njihova
slinost je dojmljiva. Spermatozoidi i jajaca proizlaze iz evolucije pradavno identinih
stanica: razvoj primitivnih enskih stanica u ovocite razlikuje se od razvoja spermatocita
protoplazmatskim fenomenima, no stanini su fenomeni osjetno isti. Ideju koju je 1903.
iznio biolog Ancel jo se i danas smatra vaeom: Nediferencirana sjemena stanica
9

Hegel, Filozofija prirode, trei dio

19

briana

postat e muka ili enska ovisno o uvjetima s kojima se susree u spolnoj lijezdi u
trenutku svojega pojavljivanja, uvjetima koji su regulirani transformacijom odreenog
broja epitelnih stanica u hranjive elemente, koji razvijaju poseban materijal. To izvorno
srodstvo izraava se u strukturi dviju gameta koje, unutar svake vrste, nose isti broj
kromosoma. U trenutku oploivanja dvije jezgre mijeaju svoje supstance i u svakoj se
dogaa redukcija kromosoma te se oni svode na polovicu svojega prvobitnog broja: ta se
redukcija u obje jezgre dogaa na analogan nain; zadnje dvije podjele jajaca koje
zavre oblikovanjem polarnih tjeleaca jednake su zadnjim podjelama spermatozoida.
Danas smatramo da, ovisno o vrsti, muka ili enska gameta odreuje spol: u sisavaca
spermatozoid posjeduje kromosom heterogen od ostalih, a mogunosti su mu sada
muke, sada enske. to se nasljednih osobina tie, Mendelovi zakoni statistiki
pokazuju da njih jednako prenose i otac i majka. Vano je ovdje istaknuti da u tom
spajanju nijedna gameta nema prednost nad drugom: obje rtvuju svoju individualnost,
jajace upije cijelu njihovu supstancu. Znai da postoje dvije dosta uobiajene
predrasude za koje se - barem na ovoj temeljnoj razini biologije - ispostavlja da su krive:
prva je pasivnost enke; nijedna gameta ne sadri ivotnu iskru, ona zabljesne pri
njihovu spajanju; jezgra jajaca je ivotni princip upravo simetrian principu
spermatozoida. Druga predrasuda proturjei prvoj, a svejedno su esto u suivotu:
prema njoj enka jami opstanak vrste, jer je egzistencija mukoga principa eksplozivna
i nestalna. U stvarnosti embrij uva spolne stanice oca kao i majke i ponovno ih zajedno
prenosi svojim potomcima u sada mukom, sada enskom obliku. Mogli bismo rei da su
to androgine spolne stanice koje s narataja na narataj preivljavaju pojedinane
preobrazbe somatskih stanica.
Dakle izmeu jajne stanice i spermatozoida primjeujemo najzanimljivije
sekundarne spolne razlike; bitna posebnost jajne stanice jest njezina nabijenost
sadrajem koji bi trebao hraniti i tititi embrij; ona skuplja rezerve na kojima e fetus
izgraditi svoja tkiva, rezerve koje nisu iva supstanca nego su inertna materija; zbog toga
joj je oblik masivan, okrugao ili jajolik, i zauzima relativno mnogo prostora. Znamo
koliko moe narasti ptije jaje; u ene je promjer jajne stanice 0,13 mm; dok se u ljudskoj
spermi nalazi ezdeset tisua spermatozoida po kubinom milimetru: masa
spermatozoida je smanjena do krajnjih granica, ima tanahan repi, malenu izduenu
glavu, ne oteava ga nikakva strana bit, on je sav - ivot. Takva ga struktura
predodreuje na pokretljivost; dok je jajna stanica, u kojoj je pohranjena budunost
ploda, fiksni element: zatvorena u enkinu organizmu ili objeena u nekoj sredini izvan
nje, pasivno eka oploivanje; muka gameta je kree potraiti; spermatozoid je jo
uvijek gola stanica, jajna stanica je, ovisno o tome koje je vrste, zatiena ili nije
membranom. No u svakom sluaju, im spermij ue s njom u kontakt, gurne je, zanjie i
uvue se u nju: muka gameta odbaci rep, glava joj se napue i jednim okretom osvoji
jezgru; za to vrijeme jajace odmah oblikuje membranu koja ga ograuje od ostalih
spermija. U morskih jeinaca u kojih je oploivanje izvanjsko lako nam je primijetiti, oko
jajaca koje inertno pluta, navalu spermija koji ga okruuju poput aureole. To natjecanje
je takoer vaan fenomen koji nalazimo u veine vrsta. Budui da je mnogo manji od
jajne stanice, spermatozoid se openito odailje u mnogo veim koliinama i na svaku
jajnu stanicu idu brojni pretendenti.
Tako je jajna stanica, aktivna u svojem bitnom principu, dakle jezgri, povrinski
pasivna; oblikom zatvorena u sebe, uhranjena u sebi samoj, podsjea na gustu nonu
tminu i poinak vlastita unutarnjeg bia. Za antike, zatvoreni svijet, neprovidni atom se
predstavljalo u obliku kugle; nepokretna, jajna stanica eka; nasuprot tomu, otvoreni,
vitki, spretni spermatozoid oznaava nestrpljivost i neizvjesnost egzistencije. Ne valja se
20

briana

prepustiti uicima alegorija: esto prispodobljavamo jajnu stanicu s imanencijom,

spermatozoid s transcendencijom; ba odustajui od svoje transcendentnosti,
mobilnosti, potonji prodire u enski element: epa ga i ukopi inertni lik koji ga
apsorbira nakon to mu je otkinuo repi; rije je o aroliji, uznemiravajuoj poput svih
pasivnih radnji; dok je aktivnost muke gamete racionalna, u njoj je rije o pokretu
mjerljivom kategorijama vremena i prostora. Zapravo je ovdje rije gotovo samo o
zabludama. Muke i enske gamete stapaju se zajedno u jajetu; zajedno se ukidaju u
svojem totalitetu. Pogreno se smatra da jajace prodrljivo upije muku gametu, kao to
je pogreno rei da si ona slavodobitno prisvoji rezerve enske stanice jer se u inu koji
ih mijea gubi individualnost jedne i druge. Nesumnjivo se taj pokret inio mehanikoj
filozofiji racionalnim fenomenom bez premca; no za suvremenu fiziku ta je ideja nejasna
jednako kao djelovanje izdaleka; uostalom, ne znamo pojedinosti fiziko-kemijskih
djelovanja koja dovode do plodonosnog susreta. Svejedno je mogue iz toga sueljavanja
izvui vrijedan trag. U ivotu postoje dva kretanja koja se sjedinjuju; on se odrava samo
nadilazei se, nadilazi se samo pod uvjetom da e se ouvati; ta dva trenutka uvijek
dolaze zajedno, samo u mislima ih se moe razdijeliti: ipak, malo prevladava jedan, malo
drugi. Dvije se gamete u svojem zajednitvu istodobno i nadilaze i nastavljaju. No jajna
stanica svojom strukturom predvia potrebe koje e uslijediti; graena je tako da hrani
ivot koji e se u njoj probuditi; spermatozoid naprotiv ni na koji nain nije opremljen za
osiguravanje razvitka zametka koji stvara. S druge strane jajna stanica nije sposobna
sama proizvesti promjenu koja e potaknuti novu eksploziju ivota: dok spermij moe
promijeniti smjer. Bez skrbi jajne stanice njegovo bi djelovanje bilo uzaludno; no bez
njegove inicijative, jajna stanica ne bi ispunila svoje ivotne mogunosti. Zakljuujemo
dakle da je uloga dviju gameta u temelju identina; one zajedno stvaraju ivo bie u
kojem se obje gube i nadilaze. No u sporednim i povrinskim pojavama koje uvjetuju
oploivanje, putem mukog elementa dolazi do izmjene situacije, nune za novi procvat
ivota; putem enskog elementa taj se procvat utvruje u stabilan organizam.
Bilo bi drsko iz te tvrdnje izvesti da je eni mjesto u kui, no ima drskih ljudi. U
svojoj knjizi Le Temprament et le Caractre Alfred Fouille je ne tako davno htio
definirati itavu enu poevi od jajne stanice, a mukarca poevi od spermatozoida.
Mnoge samozvano duboke teorije poivaju na takvoj igri dvojbenih analogija. Nije nam
jasno na koju se to filozofiju prirode te lane misli pozivaju. Ako pogledamo Mendelove
zakone, i mukarci i ene su jednako proistekli iz spermija i jajne stanice. Pretpostavljam
da takvim mutnim duhovima radije plutaju preivjeli zaostaci stare srednjovjekovne
filozofije prema kojoj je kozmos bio slika i prilika mikrokozmosa: zamilja se da je jajna
stanica enski ovjeuljak, a ena divovska jajna stanica. Takva snatrenja, naputena jo
u doba alkemije, u udnom su kontrastu sa znanstvenom preciznou opisa s kojima se
istodobno stapaju: moderna biologija teko se prilagoava srednjovjekovnom
simbolizmu; no nai ljudi se ne udubljuju u to. Trunku oprezniji, priznat emo ipak da od
jajaca do ene vodi dug put. U jajacu jo nije sadran ni spomen enke. Hegel s pravom
primjeuje da se spolni odnos ne moe svesti na odnos dviju gameta. Zato moramo
prouiti organizam enke u njegovu totalitetu.
Ve smo rekli da u velikom broju biljaka i nekih niih ivotinjskih vrsta, meu
kojima su i mekuci, specifikacija gameta ne dovodi do specifikacije pojedinaca, jer svaka
od njih proizvodi istodobno jajaca i spermarozoide. ak i kada se spolovi razdvoje,
meu njima nema nepropusnih pregrada kao to su one koje razdvajaju vrste; kao to se
gamete definiraju poevi od izvornoga nediferenciranog tkiva, mujaci i enke se vie
ine kao varijacije na zajedniku teinu. U nekih ivotinja - najtipiniji je primjer Bonellia

21

briana

viridis - embrij je isprva aseksualan i sluajnosti njegova razvoja su te koje naknadno

odluuju o njegovoj seksualnosti. Danas priznajemo da u veini vrsta spolno odreenje
ovisi o genotipskoj grai jajeta. Pelino jajace, koje se razmnoava partenogenezom,
daje iskljuivo mujake; buhino, u istim uvjetima, iskljuivo enke. Kada se jajaca
oplouju upada u oi to to je - osim moda u nekih paukova - broj mukih i enskih
jedinki vidno jednak; diferencijacija proizlazi iz razliitosti jednoga od dva tipa gameta.
U sisavaca su spermatozoidi ti koji posjeduju bilo muku potencijalnost, bilo ensku; ne
znamo ba to to, tijekom spermatogeneze ili ovogeneze, odluuje o posebnom svojstvu
razliitih gameta. U svakom sluaju, Mendelovi zakoni su dovoljni za objanjavanje
pravilne raspodjele. Za oba spola postupak oploivanja i poetak embrijskog razvoja
izvravaju se na istovrstan nain; epitelno tkivo iz kojega bi trebala nastati spolna
lijezda gonada je na poetku jednako; u odreenom stadiju sazrijevanja definiraju se
testisi ili, kasnije, nastaje jajnik. To objanjava zato izmeu hermafroditizma i
gonohorizma postoji odreen broj meustadija. Vrlo esto jedan od spolova ima neke
organe svojstvene komplementarnom spolu. Najvie upada u oi sluaj abe krastae; u
mujaka zamjeujemo zakrljali jajnik nazvan Bidderovim organom koji se umjetno
moe navesti na proizvodnju jajaaca. U sisavaca takoer nalazimo ostatke te spolne
bipotencijalnosti: uz ostalo, muka maternica, mlijene lijezde u mujaka i Gartnerov
kanal te klitoris u enke. ak i u vrsta kod kojih je spolna podjela najizrazitija postoje
pojedinci koji su istodobno muko i ensko: sluajevi interseksualnosti su brojni u
ivotinja i ljudi, a u leptira te vodenih pueva nailazimo na primjere ginandromorfizma u
kojemu se muka i enska obiljeja slau u neku vrstu mozaika. Naime, genotipski
gledano, na fetus ipak dubinski utjee sredina iz koje crpi svoju supstanciju: znamo da je
u mrava, pela, termita nain ishrane taj koji od liinke ini gotovu enku ili koi njezino
spolno sazrijevanje, svodei je na rang radilice. Utjecaj se u tom sluaju iri na itav
organizam: u insekata je soma vrlo rano spolno odreena i ne ovisi o spolnim lijezdama.
U kraljenjaka ulogu regulatora igraju uglavnom hormoni spolnih lijezda. Brojnim
pokusima je dokazano da se variranjem endokrine okoline moe utjecati na odreivanje
spola. Drugi pokusi cijepljenja i kastracije ostvareni na odraslim ivotinjama doveli su do
moderne teorije spolnosti. U mujaka i enka kraljenjaka, tijelo je identino, moemo ga
smatrati neutralnim elementom; djelovanje spolne lijezde je ono to mu daje spolna
obiljeja. Jedni od hormona koje izluuje djeluju stimulativno, a drugi inhibitorno.
Genitalni trakt je po prirodi somatski i embriologija pokazuje da se precizira iz
dvospolnih skica pod utjecajem hormona. Dok se hormonalna ravnotea ne uspostavi i
dok se nijedan od dva spolna potencijala nije potpuno ostvario, traje interseksualnost.
Brojem ravnopravno rasporeeni vrstom, razvijeni na slian nain iz identinih
korijena, organizmi mukog i enskog spola pokazuju se dubinski simetrinima. I jedne i
druge obiljeava prisutnost lijezda to proizvode gamete, jajnika ili testisa, s time to su
procesi spermatogeneze i oogeneze, kako smo ve vidjeli, analogni. Te lijezde isputaju
svoje izluevine u vie ili manje sloen kanal, ovisno o hijerarhiji vrsta: enka puta
jajace izravno kroz jajovod ili ga zadrava u kanalu ili u odvojenoj maternici prije nego
to ga izbaci; mujak izbacuje sjeme van ili je opremljen organom za parenje koji mu
omoguuje da ga unese u enku. Statistiki gledano, mujak i enka se dakle pokazuju
kao dva komplementarna tipa. Treba ih promotriti s funkcionalnoga gledita da bismo
pojmili to ih ini posebnima.
Vrlo je teko pojmu enke dati opevaei opis; definirati je kao nositeljicu jajnih
stanica, a mujaka kao nositelja spermatozoida je veoma nedostatno jer je odnos
organizma s gonadama vrlo promjenjiv; obratno od toga, odvajanje gameta ne utjee
izravno na cjelokupni organizam. Bilo je tvrdnji da jajace, kao vee, troi vie ivotne
22

briana

snage od spermatozoida; no njih se izluuje u neopisivo znaajnijoj koliini tako da se

potronja po spolovima izjednaava. Namjera je bila da spermatogeneza poslui kao
primjer rasipnosti, a ovulacija model tedljivosti, no i potonji fenomen obiljeava
apsurdna rastronost. Golema veina jajaaca nikada ne bude oploena. U svakom
sluaju, gamete i gonade ne nude nam mikrokozmos itavog organizma. Njega je
potrebno izravno prouiti.
Jedno od najnevjerojatnijih obiljeja ivotinjske hijerarhijske ljestvice jest to to se
odozdo prema gore ivot individualizira; na dnu slui samo odravanju vrste, na vrhu se
troi kroz jedinstvene jedinke. U rudimentarnih vrsta organizam se gotovo moe svesti
na reprodukcijski sustav. U tom sluaju prednost ima jajace, dakle enka, jer je
ponajprije jajace posveeno istom ponavljanju ivota; no enka je tu gotovo cijela
abdomen i itavu njezinu egzistenciju proguta rad udovine ovulacije. Naspram
mujaka enka dostie divovske dimenzije, no njezini su udovi esto samo batrljci, tijelo
bezoblina vrea, svi organi degeneriraju u korist jajaaca. Zapravo, iako ine dva
zasebna organizma, mujaka i enku tada se teko moe smatrati jedinkama, oni tvore
jednu jedinu cjelinu nerazdvojivo povezanih elemenata: rije je o posrednikim
sluajevima, izmeu hermafroditizma i gonohorizma. Primjerice u skupini entoniscidae,
nametnicima koji ive na morskim raiima, enka izgleda poput bjelkaste spirale
okruene inkubacijskim listiima koji uvaju tisue jajaaca; usred jajaaca nalaze se
siuni mujaci i liinke koje bi trebale pruiti zamjenu za mujake. Podinjenost
patuljastog mujaka jo je potpunija u edriolydnusa: on je privren ispod enkine
ljuture, nema vlastiti probavni sustav, njegova je uloga iskljuivo reprodukcijska. No u
svim tim sluajevima enka je jednako podinjena kao on: podinjena je vrsti. Ako je
mujak privezan za svoju druicu, i ona je privezana, bilo za neki ivi organizam preko
kojega se kao nametnica hrani, bilo za neki mineralni supstrat; sagorijeva proizvodei
jajaca koja siuni mujak oplouje. Kada ivot poprimi neto sloenija oblija, poinje
se ocrtavati autonomija pojedinca te veza koja ujedinjuje spolove popusti; no u kukaca
oba spola ostanu usko podreena jajacima. esto, kao u vodencvjetova, suprunici
uginu odmah nakon snoaja i lijeganja jaja; katkad, kao u kolnjaka ili komaraca, mujak,
lien probavnog sustava, ugine nakon oplodnje, dok se enka moe hraniti pa preivi:
stvaranje jajaaca i njihovo lijeganje zahtijevaju neto vremena; enka izdahne im je
sudbina sljedee generacije osigurana. Povlastica koju meu veinom kukaca ima enka
proizlazi iz toga to je oplodnja generalno vrlo brz proces, dok ovulacija i inkubacija
jajaaca zahtijevaju dugi rad. Kod termita je golema matica, nakljukana kaom, koja
lijee jaje po sekundi sve dok je, kada postane neplodna, nemilosrdno ne masakriraju,
jednako porobljena kao i patuljasti mujak privren na njezin abdomen, koji oplouje
jaja redom kojim ona izlaze. U matrijarhalnim drutvima mravinjaka i konica mujaci
su nametljivci koje se ubija svakom prilikom: u vrijeme svadbenog leta svi mujaci
mrava pobjegnu iz mravinjaka i polete prema enkama. Ako ih sustignu i oplode, uginu
iscrpljeni na licu mjesta; ako to ne uspiju, radilice ih ne putaju natrag, ubijaju ih pred
vratima ili putaju da umru od gladi. No i sudbina oploene enke je tuna: ona se
samotnjaki zarije u zemlju gdje esto ugine od iscrpljenosti lijeui prva jaja; ako uspije
ponovno izgraditi mravinjak, provede dvanaest godina zatvorena u njemu neprestano
lijeui jaja. Radilice, to jest enke ija je spolnost atrofirala, ive etiri godine, ali
ivotom koji je potpuno posveen podizanju liinaka. Jednako je i s pelama. Bumbar koji
se pridrui matici u svadbenom letu padne na tlo rasporene utrobe; ostale se bumbare
prima natrag u konicu gdje vode dokon ivot; poetkom zime ih se smakne. No
zakrljale enke, pele radilice, kupuju svoje pravo na ivot neprekidnim radom; matica
je zapravo robinja konice; bez prestanka lijee jaja; a s obzirom na to da se po smrti
23

briana

stare matice vie liinaka pela prihranjuje ne bi li mogle ciljati na njezino mjesto, prva
koja se izlegne poubija ostale u kolijevci. Kod velikih paunjaka enka nosi jaja u vreici
na zatku sve dok ne sazriju: mnogo je vea i snanija od mujaka te se dogaa da ga
pojede nakon parenja. Iste ivotne navike primjeujemo u bogomoljke, oko koje se
izgradio mit prodrljive enstvenosti: jajace kastrira spermatozoid, bogomoljka ubije
svojega mua, te su injenice navijestile enski san o kastraciji. No uistinu bogomoljka
takvu okrutnost oituje ponajprije u zatoenitvu: na slobodi, okruena dovoljno
bogatom trpezom, rijetko svojega mujaka pretvori u obrok. Ako ga pojede, ini to kao
to enka mrava kada se povue u osamu esto pojede neka od vlastitih jajaaca: da bi
imala snage lei ih i odravati vrstu. U tim injenicama vidjeti nagovjetaj borbe
spolova koja suoava pojedince kao takve ravno je bulanjenju. Ni u mrava, ni u pela,
ni u termita, ni u paukova ni u bogomoljke ne moemo rei da enka podinjava i
prodire mukarca: vrsta je ta koja ih na razliite naine prodire oboje. enka ivi dulje
i ini se vanijom; no ona uope nema autonomiju; lijeganje jaja, inkubacija, briga za
liinke ine cijelu njezinu sudbinu; njezine ostale funkcije su djelomino ili potpuno
zakrljale. U mujaka se naprotiv nazire individualna egzistencija. Vrlo esto u oplodnji
pokazuje vie inicijative od enke; on je taj koji je trai, napada, opipava, uhvati i
nametne joj parenje; katkad se za to bori s drugim mujacima. U skladu s tim su u njega
organi za kretanje, opip, hvatanje esto najrazvijeniji; mnoge leptirice su beskrilne dok
njihovi mujaci imaju krila; mujaci imaju razvijenije boje, pokrilje, noice, prihvataljke.
Katkad to bogatstvo prati razmetljiva rasko jarkih boja. Izuzev kratkotrajnog parenja,
ivot mujaka je beskoristan, bezrazloan: uz marljivost radilica, dokonost bumbara je
znatna povlastica. No ta povlastica je sramota; esto mujak ivotom plati nitavnost u
kojoj se ocrtava neovisnost. Vrsta koja enke dri u zarobljenitvu kanjava mujaka koji
mu pokuava pobjei: brutalno ga uniti.
U razvijenijih ivotnih oblika razmnoavanje se pretvara u proizvodnju razliitih
organizama; poprima dva lica: odravajui vrstu, takoer stvara nove pojedince. Ta se
novina obistinjuje kao to se obistinjuje i posebnost pojedinca. Upeatljivo je dakle kako
se dva momenta, perpetuacije i kreacije, dijele; taj rez, naznaen ve u trenu oplodnje
jajaca, moemo promatrati kroz cijeli stvaralaki fenomen. Ne trai tu podjelu sama
struktura jajaca; enka kao i mujak ima odreenu autonomiju i njezina veza s jajacem
popusti; enke riba, aba, ptica nikako se ne mogu svesti na abdomen; to je veza majke
s jajetom oputenija, manje je iscrpljujua zadaa polijeganja jaja i vie je neodreenosti
u odnosu roditelja s mladuncima. Moe se dogoditi da otac preuzme brigu o tek
izlegnutim ivotima; to je u riba est sluaj. Voda je element kadar nositi jajaca i spermu
i osigurati njihov susret; oplodnja u vodenom okoliu gotovo je uvijek vanjska; ribe se ne
pare: u najbolju se ruku trljaju jedna o drugu da bi se nadraile. Majka izbaci jajaca, otac
sjeme: uloge su im identine. Nema razloga zbog kojega bi majka vie od oca
prepoznavala jaja kao svoja. U nekih vrsta roditelji napuste jaja i ona se razvijaju bez
njihove pomoi; katkad im gnijezdo pripremi majka; katkad pak ona bdije nad njima
nakon oplodnje; no vrlo esto je otac taj koji se pobrine za njih. im ih je oplodio, potjera
daleko enku koja ih pokua pojesti, divljaki ih brani od svakog pribliavanja.
Zabiljeeni su mujaci riba koji stvore svojevrsnu zatitnu mreu putajui mjehurie
zraka obavijene nekom izolirajuom supstancom; esto takoer inkubiraju jaja u svojim
ustima ili, poput morskog konjica, u naborima trbuha. U aba svjedoimo slinim
fenomenima: one ne znaju za pravi snoaj; mujak obgrli enku i time potakne lijeganje
jaja: kako jaja ispadaju iz kanala, on pusti svoje sjeme. Vrlo esto, posebno u sluaju
krastae poznate pod imenom aba primalja, otac je taj koji jajaca nosi okolo sa sobom i
osigurava njihovo izlijeganje, nakon to ih je u vjeniima omotao oko nogu. U ptica se
24

briana

oblikovanje jajeta unutar enke odvija dosta polako, jaje je relativno veliko i izbacuje se
dosta teko; jaje s majkom ima mnogo blii odnos nego s ocem koji ga je oplodio u
brzinskom snoaju; uglavnom je enka ta koja sjedi na jajetu i potom bdije nad ptiima;
no vrlo esto otac sudjeluje u svijanju gnijezda, u zatiti i ishrani ptia; ima, iako rijetkih,
sluajeva - na primjer vrapci - gdje on sjedi na jajima i podie mlade. Golub i golubica u
gui izluuju vrstu mlijeka kojim hrane ptie. Ono to se istie u svim ovim sluajevima
gdje otac igra ulogu hranitelja, jest to to se tijekom razdoblja u kojem se on posveuje
potomstvu spermatogeneza prekida; zabavljen odravanjem na ivotu, nema vie
nagona za stvaranjem njegovih novih oblika.
U sisavaca ivot poprima najsloenije oblike i najkonkretnije se individualizira.
Ovdje se rez izmeu dvaju vitalnih momenata: odravanja i stvaranja, konano provodi u
djelo podjelom meu spolovima. U tom razredu, ako promatramo samo kraljenjake,
majka sa svojim potomstvom odrava najblie odnose i otac za njega sve manje haje.
enkin itav organizam podreen je majinstvu koje njime upravlja, dok je seksualna
inicijativa doivotna povlastica mujaka. enka je plijen vrste; jednu ili dvije sezone
parenja, ovisno o sluaju, ivotom joj ravna spolni ciklus, ovulacijski ciklus, ije trajanje
kao i ritam nasljedstva variraju od vrste do vrste; taj se ciklus rastavlja u dvije faze: u
prvoj dolazi do sazrijevanja jajaaca (broj im se razlikuje po vrstama) i do procesa
pravljenja gnijezda unutar maternice; u drugoj dolazi do nekroze masnog tkiva koja se
zavrava eliminacijom tako stvorena gnijezda, sada u obliku bjelkastog iscjetka.
Estrogenska faza odgovara razdoblju tjeranja; no tjeranje je u enke pasivno; spremna je
primiti mujaka, eka ga; ak i kod sisavaca, kao i kod nekih ptica, dogaa se da ga ona
izaziva; no ograniava se na to da ga zaziva isputanjem glasova, pokazivanjem ili
razmetanjem; ne bi mogla nametnuti snoaj. Na kraju prie odluka ostaje na njemu.
Vidjeli smo da je ak i u kukaca, gdje si enka potpunom rtvom koju podnosi za vrstu
osigurava tako velike povlastice, obino mujak taj koji izazove oplodnju. U riba on esto
svojom prisutnou ili milovanjima pozove enku na lijeganje jajaaca; u aba djeluje
kao poticatelj. No ponajprije u ptica i sisavaca joj se nametne; vrlo ga esto ona
ravnoduno podnese ili mu se ak odupre. Ona moe izazivati, pristajati, no u svakom je
sluaju je on taj koji je uzima: ona je uzeta. Ta rije esto ima vrlo precizno znaenje jer
on ili ima tomu prilagoene organe ili je jai, mujak je zgrabi, uini je nepominom; on
je taj koji aktivno izvodi pokrete snoaja; u mnogih insekata, u ptica i u sisavaca, on
prodire u nju. Time se ona pokazuje kao nasilno uzeta unutranjost. Mujak ne provodi
silu nad vrstom jer se ona nastavlja samo obnavljajui se, nestala bi da se jajaca i
spermatozoidi ne spajaju; samo, enka zaduena za zatitu jaja ga zatvori u sebe samu i
njezino tijelo, skrovite jajacu, ga krije i od mujakovog oploivanja; tijelo je dakle
otpor koji treba slomiti, dok se penetracijom mujak ostvaruje kao aktivnost. Njegova je
dominacija izraena poloajem u snoaju: u gotovo svih ivotinja mujak je na enki. I
nesumnjivo je organ kojim se slui takoer materijalan, no ukazuje se u svom
animiranom aspektu: on je alatka; dok je u toj operaciji organ enke samo inertni
spremnik. Mujak tu poloi svoje sjeme: enka ga prima. Tako, iako u prokreaciji igra
temeljno aktivnu ulogu, ona podnosi snoaj koji je penetracijom i unutarnjom oplodnjom
otuuje od sebe same. Iako osjea spolnu elju kao individualnu elju, s obzirom na to da
se za tjeranja dogaa da potrai mujaka, seksualnu pustolovinu ipak proivi prije svega
kao unutarnju priu, a ne kao vezu sa svijetom i drugima. No temeljna je razlika izmeu
mujaka i enke sisavaca to to spetmatozoid putem kojega ivot mujaka transcendira
u drugo u istom brzom trenu mujaku postaje stran i odvaja se od njegova tijela; tako se
mujak u trenutku nadilaenja svoje individualnosti ponovno u nju zatvara. Suprotno
tomu, jajace se poelo rastajati od enke kada se, zrelo, odvojilo od folikule i upalo u
25

briana

jajovod; no kada u njega prodre strana gameta, ono se smjesti u maternicu. Najprije
silovana, enka je zatim otuena; nosi fetus u svojem trbuhu sve do nekog stadija
sazrijevanja, koji je razliit od vrste do vrste. Zamorac se okoti gotovo odrastao, pas jo
sasvim blizak fetalnom stanju; budui da u njoj stanuje drugo koje se hrani njezinom
supstancom, enka je tijekom cijelog razdoblja gestacije ona sama i drugo od nje same;
nakon poroaja hrani novoroene mlijekom iz svojih sisa. Tako da se ba i ne zna kada
bi ga se moglo smatrati autonomnim: kada se oblikuje kao plod, kada se rodi ili kada se
odvoji od sise? to se enka vie pokazuje odvojenom individuom, to se nasilnije ivotni
kontinuitet uvruje onkraj svakog odvajanja; riba i ptica, koje izbacuju neoploeno
jajace ili oploeno jaje, manje su zatoenice svojega potomstva od enke sisavca. Ona
opet nalazi svoju autonomiju nakon roenja mladih. Tada se izmeu nje i njih uspostavi
distanca; i od odvajanja se njima posveti; bavi se njima poduzetno i inventivno, bori se
da bi ih obranila od ostalih ivotinja i ak postaje agresivnom. No obino ne nastoji
potvrditi svoju individualnost; ne suprotstavlja se ni mujacima niti drugim enkama;
slab joj je borbeni instinkt10; usprkos danas apokrifnim Darwinovim tvrdnjama, ona bez
mnogo biranja prihvaa mujaka koji se pred njom pojavi. Nije rije o tome da ne
posjeduje individualne osobine, ba naprotiv; u razdobljima kada pobjegne majinskim
obvezama, katkad se moe izjednaiti s mujakom: kobila je jednako brza kao pastuh,
lovaka kuja ima jednako dobar njuh kao i pas, kada ih se podvrgne testiranju,
majmunice se pokazuju jednako inteligentnima kao majmuni. Jedino to tu
individualnost ne zahtijeva kao pravo: enka abdicira u korist vrste koja trai tu
abdikaciju.
Sudbina mujaka je veoma drukija; upravo smo vidjeli da se u samom svojem
nadilaenju on razdvaja i potvruje u sebi samome. Ta je crta konstanta od kukaca do
viih ivotinja. ak i ribe i kitovi, to ive u jatima, gipko pomijeani u kolektiv, iz njega
se izvlae u razdoblju tjeranja; izoliraju se i postanu agresivni prema drugim mujacima.
Trenutana kod enke, seksualnost je kod mujaka medijatizirana: postoji distanca koju
mujak aktivno ispunjava izmeu elje i njezina taenja. Kree se, trai, opipava enku,
miluje ju, imobilizira prije nego to prodre u nju. Organi koji slue funkcijama relacije,
kretanja i prihvaanja esto su u njega bolje razvijeni. Nevjerojatno je da se ivi nagon
koji u njega proizvodi mnoenje spermatozoida prevodi takoer udesnim perjem,
sjajnom krljuti, rogovima, grivom, pjevom, bujnou. Ni za vjenano ruho koje odijeva
za parenje niti za njegove zavodnike parade ne smatra se da imaju selektivan cilj. No
oni oituju ivotnu mo koja se s besplatnim i nevjerojatnim luksuzom razvija u njega.
Ta vitalna velikodunost, aktivnost koju razvija da bi se pario, i u samom koitusu
dominantna afirmacija njegove moi nad enkom, sve pridonosi postavljanju pojedinca
kao takvoga u trenutku kada nadilazi sebe samoga. U tome Hegel s pravom vidi kod
mujaka subjektivni element, dok enka ostaje zatvorenom u vrstu. Subjektivnost i
razdvajanje odmah znae sukob. Agresivnost je jedna od znaajki mujaka koji se pari.
Ne objanjava se suparnitvom jer je broj enki otprilike jednak broju mujaka. Prije se
suparnitvo moe objasniti iz te borbenosti. Reklo bi se da prije prokreacije mujak,
prisvajajui in koji perpetuira vrstu, potvruje stvarnost svoje individualnosti kroz
borbu protiv istovrsnih stvorenja. Vrsta poiva u enki i apsorbira velik dio njezina
individualnog ivota. Mujak naprotiv integrira u svoj individualni ivot specifine ive
snage. Nesumnjivo je da i on trpi zakone koji ga nadilaze, u njega postoji
spermatogeneza i periodiko tjeranje. No ti procesi tiu se ukupnog organizma mnogo
10

Neke kokoi se u peradarniku bore za najbolja mjesta i meu sobom udarcima kljunom uspostavljaju hijerarhiju. U
nedostatku mujaka, ima i krava koje silom preuzmu mjesto na elu stada.

26

briana

manje nego ovulacija. Proizvodnja spermatozoida nije zamorna, kao ni ovogeneza u

uskom smislu rijei. No razvitak jajaca u odrasle ivotinje za enku je apsorbirajui
posao. Koitus je brza operacija koja ne umanjuje vitalnost mujaka. On ne oituje gotovo
nikakav oinski instinkt. Vrlo esto naputa enku odmah nakon parenja. Kada ostaje uz
nju kao voa obiteljske skupine (monogamne obitelji, harema ili stada), tu zatitniku i
hraniteljsku ulogu igra prema cijeloj zajednici. Rijetko se izravno zanima za djecu. U
vrstama koje pogoduju razvoju individualnog ivota, mujakov napor prema autonomiji
- koji kod inferiornih ivotinja uzrokuje njegovu smrt okrunjen je uspjehom. Openito je
vei od enke, robusniji, bri, pustolovniji. Vodi neovisniji ivot ije su aktivnosti vie
bezrazlone. Vei je osvaja, vladar: u ivotinjskim drutvima uvijek je on taj koji
zapovijeda.
U prirodi nita nikada nije potpuno jasno: dva tipa, mujak i enka, ne razlikuju se s
jasnoom. Katkad kod njih primjeujemo dimorfnost - boja krzna, razmjetaj mrlja i ara
- koja se ini apsolutno kontingentnom. Dapae, dogaa se da su neraspoznatljivi i da se
njihove funkcije jedva razlikuju, kao to smo vidjeli kod riba. Ipak, ukupno gledajui, i
posebice na vrhu ivotinjske ljestvice, dva spola predstavljaju dva razliita aspekta
ivota vrste. Njihova suprotnost nije, kao to se mislilo, ona izmeu aktivnosti i
pasivnosti: ne samo da je jezgra jajaca aktivna, nego je embrionalni razvoj ivi proces, a
ne mehaniko odvijanje. Bilo bi prejednostavno definirati je kao razliku izmeu
promjene i stalnosti: spermatozoid stvara ivot samo zato to se u jajacu odrava
njegova vitalnost. Jajace se moe odrati samo nadilazei se, inae regredira i
degenerira se. Ipak, tono je da u tim operacijama, od kojih su obje aktivne, odravanje i
stvaranje, sinteza postanka nije ostvarena na isti nain. Odravati znai zanijekati
rasprivanje trenutaka, znai tijekom njihove pojave potvrditi kontinuitet. Stvoriti znai
uiniti da unutar vremenskog jedinstva iskrsne apsolutna, odvojena sadanjost. Tono je
isto tako da se u enki kontinuitet ivota pokuava ostvariti unato odvajanju. Dok
odvajanje u nove i individualizirane snage potie muka inicijativa. On se dakle moe
afirmirati u svojoj autonomiji. Specifinu energiju integrira u vlastiti ivot. Suprotno
tomu, s individualnou enke bori se interes vrste. Ona se ini opsjednutom stranim
moima: otuenom. Zato, dok individualnost organizama dodatno jaa, suprotnost
spolova se ne ublaava: ba naprotiv. Mujak pronalazi sve raznolikije putove za
troenje snaga iji postaje gospodar. enka sve vie osjea svoje ropstvo. Sukob izmeu
njezinih vlastitih interesa i interesa regenerativnih snaga koje su u njoj ogorava je.
Poroaj krava i kobila je mnogo bolniji i opasniji od poroaja miice ili zeice. ena koja
je najvie individualizirana od enki ini se takoer i najkrhkijom, onom koja
najdramatinije proivljava svoju sudbinu i koja se najvie razlikuje od svojega mujaka.
U ljudskoj vrsti kao u veini vrsta raa se otprilike jednak broj pojedinaca oba
spola (sto djevojica na sto etiri djeaka). Evolucija embrija je analogna. Ipak, primitivni
epitel ostaje neutralan kod enskog fetusa. Posljedica toga jest da je dulje podloan
utjecaju hormonalne sredine i da je njegov razvoj ee obrnut. Veina hermafrodita su
genotipski enski subjekti koji su se naknadno maskulinizirali: reklo bi se da se muki
organizam odmah definira kao muki, dok enski embrij oklijeva s prihvaanjem svoje
enskosti. No ta prva mucanja fetusnog ivota jo su nam uvijek previe nepoznata da
bismo im mogli pridati smisao. Jednom razvijeni, genitalni su aparati u oba spola
simetrini. Hormoni jednoga i drugoga pripadaju istoj kemijskoj obitelji, sterolima, i svi
proizlaze iz kolesterola. Oni su ti koji upravljaju sekundarnim diferencijacijama some. Ni
njihove formule ni anatomske posebnosti ne definiraju ljudsku enku kao takvu. Njezina
funkcionalna evolucija je razlikuje od mujaka. U usporedbi s tim razvoj mukarca je
jednostavan. Od roenja do puberteta manje-vie stalno raste. Oko petnaeste, esnaeste
27

briana

godine poinje spermatogeneza koja se na stalan nain vri do starosti. Njezinu pojavu
prati proizvodnja hormona koja precizira muevnu konstituciju some. Otada mujak ima
spolni ivot normalno integriran u njegovu individualnu egzistenciju: u udnji i koitusu
njegovo nadilaenje prema vrsti mijea se sa subjektivnim trenutkom transcendencije.
On je svoje tijelo. enska pria je mnogo sloenija. Od embrijskog ivota opskrba jajnim
stanicama je definitivno konstituirana. Jajnik sadri otprilike pedeset tisua jajaaca od
kojih je svako omotano u ovojnicu i od kojih e otprilike etiristo dospjeti do zrenja. im
se rodi, vrsta je uzme pod svoje, i nastoji se afirmirati: dolazei na svijet ena prolazi
vrstu prvog puberteta. Jajne stanice naglo rastu. Zatim se jajnik smanji za otprilike
petinu: reklo bi se da je djetetu dan predah. Dok se njegov organizam razvija, genitalni
sustav ostaje manje-vie stacionaran: neke folikule se napuhuju, no bez dostizanja
zrelosti. Djevojiin rast analogan je djeakovu: u istoj dobi ona je ak esto vea i tea
od njega. No u vrijeme puberteta vrsta ponovno zahtijeva svoja prava: pod utjecajem
jajnikih luenja, broj folikula koje rastu poveava se, jajnik postaje tijesan i raste, jedno
od jajaaca sazrije i otvara se menstrualni ciklus. Genitalni sustav poprima svoj
definitivan volumen i oblik, soma se feminizira, uspostavlja se endokrina ravnotea.
Nevjerojatno je da taj dogaaj poprima oblik krize. ensko tijelo prua otpor dok
doputa vrsti da se u njemu nastani. Ta je borba oslabljuje i dovodi u opasnost. Prije
puberteta umre otprilike jednako djeaka kao i djevojica: od etrnaeste do osamnaeste
godine umre sto dvadeset osam djevojica na sto djeaka, a od osamnaeste do dvadeset
este godine sto pet djevojaka na sto mladia. U to doba esto dolazi do kloroze, skolioze,
tuberkuloze, osteomijelitisa itd. Kod nekih do puberteta dolazi abnormalno prerano.
Moe se dogoditi oko etvrte ili pete godine ivota. Kod drugih se naprotiv uope ne
dogodi. Subjekt je tada infantilan, pati od amenoreje ili dismenoreje. Neke ene pokazuju
znakove muevnosti: viak izluevina iz nadbubrene lijezde daje im muke osobine. Te
anomalije nipoto ne predstavljaju pobjedu pojedinca nad tiranijom vrste: njoj se ne
moe umai jer podinjavajui ivot pojedinca, ona ga i hrani. Ta se dvostrukost izraava
na razini jajnikih funkcija. U jajniku vitalnost ene ima svoje korijene kao to u
testisima to ima muka vitalnost. U oba sluaja kastrirani pojedinac nije samo neplodan,
nego regredira i degenerira. Neoblikovan, loe oblikovan, organizam je cijeli osiromaen
i neuravnoteen. Organizam se razvija upravo razvijanjem genitalnog sustava. Ipak,
mnogi genitalni fenomeni ne tiu se ivota subjekta ili ga ak dovode u opasnost.
Mlijene lijezde koje se razvijaju u doba puberteta nemaju nikakvu ulogu u
pojedinanoj ekonomiji ene: one se u bilo kojem trenutku ivota mogu amputirati.
Mnoge izluevine jajnika imaju svoj cilj u jajnoj stanici, njezinu zrenju, prilagodbi
maternice njezinim potrebama: za cjelokupni organizam one su prije imbenik
neuravnoteenosti nego regulacije. ena je prilagoena potrebama jajne stanice vie
nego sebi samoj. Od puberteta do menopauze ona je poprite jedne prie koja se odvija u
njoj i koja je se osobno ne tie. Anglosasi mjesenicu nazivaju the curse, prokletstvom,
i doista u menstrualnom ciklusu nema nikakve individualne svrhe. U Aristotelovo doba
smatralo se da se svaki mjesec prolije krv namijenjena, u sluaju oplodnje, stvaranju krvi
i mesa djeteta. Istina te drevne teorije jest da ene neprekidno poinju s poslom
gestacije. U drugih sisavaca taj se ciklus odvija samo jednu sezonu. Nije popraen
krvarenjem: samo kod viih majmuna i kod ene se svakoga mjeseca zavrava u boli i
krvi.11 Otprilike etrnaest dana jedan od Graafovih folikula koji obavijaju jajaca
volumenom raste i sazrijeva dok jajnik izluuje hormon smjeten na razini folikula,
11

Analiza ovih fenomena posljednjih je godina mogla napredovati usporedbom fenomena koji se dogaaju kod ene s
onima koje nalazimo kod viih majmuna, pogotovo u rodu rezus majmuna. Jasno da je mnogo lake eksperimentirati
s ovim potonjim, pie Louis Gallien (La Sexualite).

28

briana

nazvan folikulinom. etrnaestog dana dolazi do ovulacije: folikul se rasprsne (to katkad
dovodi do laganog krvarenja), jajace upadne u jajovod dok se otvor na mjestu
rasprsnutog folikula pretvara u uto tijelo. Tada poinje druga faza ili lutealna faza
obiljeena luenjem hormona progesterona koji djeluje na maternicu. Ona se mijenja:
kapilarni sustav stjenke bubri, nabire se, stvarajui jednu vrstu ipkanog uzorka. Tako se
u maternici gradi kolijevka namijenjena primanju oploenog jajaca. Kako su te stanine
transformacije nepovratne, u sluaju kada ne doe do oplodnje ta se tvorevina ne
resorbira. Moda se kod ostalih sisavaca nepotrebni ostaci odvode limfnim kanalima. No
kod ene, kada se endometrij raspada, dolazi do ljutenja sluznice, kapilare se otvaraju i
krvna masa iscuri van. Zatim, dok degenerira uto tijelo, sluznica se obnavlja i poinje
nova folikularna faza. Ovaj sloeni proces, jo uvijek dosta nepoznat u detaljima, pokree
cijeli organizam jer je popraen hormonskim luenjima koja reagiraju na titnu lijezdu i
hipofizu, na sredinji ivani sustav i vegetativni sustav, te posljedino na cijelu utrobu.
Gotovo sve ene, vie od osamdeset pet posto njih, pati od potekoa u tom razdoblju.
Arterijski tlak se podie prije poetka krvarenja i zatim se sputa. Brzina pulsa te esto i
temperatura rastu: sluajevi vruice su esti. Abdomen postaje bolan. esto dolazi do
zatvora te zatim do proljeva. esto takoer dolazi do poveanja jetrenog volumena,
retencije ureje, abuminurije. Kod mnogih subjekata dolazi do hiperemije sluznice grla
(grlobolje), a kod nekih do slunih i vidnih potekoa. Znojenje je pojaano i poetkom
ciklusa popraeno mirisom sui generis, koji moe biti vrlo jak i trajati cijelu mjesenicu.
Bazalni metabolizam je povien. Broj crvenih krvnih zrnaca se smanjuje. Ipak krv
prenosi supstance koje su uglavnom pohranjene u rezerve tkiva, posebno kalcijeve soli.
Ove soli utjeu na jajnik, na titnjau koja hipertrofira, na hipofizu koja upravlja
metamorfozom sluznice maternice i ija je aktivnost pojaana. Ta nestabilnost lijezda
dovodi do velike ivane osjetljivosti: zahvaen je sredinji ivani sustav, esto dolazi
do glavobolje, a vegetativni sustav pretjerano reagira: dolazi do smanjivanja automatske
kontrole sredinjeg sustava to oslobaa reflekse, greve i oituje se u jako nestabilnom
raspoloenju: ena je emotivnija, nervoznija, razdraljivija nego obino i moe
pokazivati znakove tekih psihikih potekoa. U tom razdoblju ona najjae doivljava
svoje tijelo kao neprozirnu, otuenu stvar. Ono je plijen tvrdoglavog i stranog ivota koji
u njemu svakoga mjeseca sastavlja i rastavlja kolijevku. Svakoga se mjeseca jedno dijete
priprema na roenje i abortira u ljutenju maternice. ena, kao i mukarac, jest svoje
tijelo,12 no njezino je tijelo razliito od nje.
ena doivljava jo dublje otuenje kada oploeno jajace sie u maternicu i tamo
se razvije. Jasno da je gestacija normalan fenomen koji, ako se odvija u normalnim
zdravstvenim i prehrambenim uvjetima, nije tetan za majku: tovie se izmeu nje i
fetusa uspostavljaju odreene interakcije koje su za nju povoljne. Ipak, nasuprot
optimistinoj teoriji ija je drutvena svrha preoita, gestacija je zamoran posao koji za
enu ne predstavlja individualnu korist13 te naprotiv zahtijeva teke rtve. Prvih je
mjeseci esto prate manjak apetita i povraanja koja ne nalazimo ni kod koje druge
enke i koja odraavaju revolt organizma protiv vrste koja ga uzima u posjed. Organizam
osiromauje fosforom, eljezom, a posljednji je deficit vrlo teko nadoknaditi. Poveana
aktivnost metabolizma uznemiruje endokrini sustav. Negativni ivani sustav je u stanju
poveane razdraljivosti. to se krvi tie, njezina specifina teina se smanjuje, dolazi do
anemije, slina je krvi onih koji poste, pothranjenih, osoba koje su pretrpjele opetovana
12

Ja sam dakle svoje tijelo, makar u mjeri u kojem imam neko iskustvo, i reciprono je moje tijelo kao prirodni
subjekt, kao provizorna skica mog potpunog bia. Merlau-Ponty, Phenomenologie de la Perception)
13
Ovdje polazim iskljuivo od fiziolokog gledita. Jasno je da psiholoki majinstvo moe za enu biti vrlo povoljno,
kao to moe znaiti i katastrofu.

29

briana

krvarenja, konvalescenata.14 Sve emu se zdrava i uhranjena ena moe nadati jest da
e nakon poroaja bez mnogo potekoa nadoknaditi potroeno. No esto u trudnoi
dolazi do tekih nezgoda ili do manje opasnih poremeaja. Ako ena nije snana, ako se
ne brine dobro za higijenu, prerano e se izobliiti i ostarjeti zbog trudnoa: znamo
koliko je taj sluaj est na selu. Sam poroaj je bolan, ak i opasan. U toj krizi najbolje
vidimo da tijelo ne zadovoljava uvijek vrstu i pojedinca zajedno. Dogaa se da
novoroene umre i takoer da dolazei na svijet ubije svoju majku ili da njegovo
roenje izazove kod nje kroninu bolest. Dojenje je takoer iscrpljujua rabota. Skup
imbenika, od kojih je nesumnjivo glavni pojava hormona progestina, vodi do izluivanja
mlijeka iz mlijenih lijezda. Dolazak mlijeka je bolan, esto popraen groznicom, te
dojilja nautrb vlastite snage hrani novoroene. Sukob vrsta-pojedinac, koji tijekom
poroaja katkad poprima dramatian oblik, daje enskom tijelu zabrinjavajuu krhkost.
esto se kae da ene imaju bolesti u trbuhu. Istina je da one u sebi kriju neprijateljski
element: vrstu koja ih nagriza. Mnoge od njihovih bolesti nisu posljedica infekcije
vanjskoga podrijetla nego unutarnjeg poremeaja. Tako lani metritisi nastaju iz reakcije
sluznice maternice na nenormalnu uznemirenost jajnika. Ako uto tijelo opstaje umjesto
da se resorbira nakon mjesenice, izaziva salpingitise, endomettiozu itd.
Jo jednom tekom krizom ena umie zahvatu vrste. Izmeu etrdeset i pete i
pedesete godine dolazi do fenomena menopauze, obrnutih od onih puberteta. Jajnika
aktivnost se smanjuje ili ak nestaje: taj nestanak povlai za sobom vitalno osiromaenje
pojedinca. Pretpostavlja se da katabolike lijezde, titnjaa i hipofiza, nastoje
nadoknaditi nedostatke jajnika. Tako uz depresiju primjeujemo sljedee fenomene:
valunge, visoki tlak, nervozu, katkad i ponovno izbijanje spolnog instinkta. Neke ene
tada skupljaju mast u svojem tkivu, druge pak postaju muevnije. Kod mnogih se
ponovno uspostavlja endokrina ravnotea. Tada se ena oslobaa jarma bivanja enkom.
Ne moe je se usporediti s eunuhom jer je njezina ivotnost netaknuta. Ipak, vie nije
plijen snaga koje je nadilaze. Koincidira sa sobom samom. Katkad se govori da starije
ene ine trei spol. One uistinu nisu mujaci, no vie nisu ni enke. esto se ta
fizioloka autonomija oituje u zdravlju, ravnotei, snazi koje nisu ranije posjedovale.
Na isto spolne razlike naslaguju se kod ena posebnosti koje su njihove viemanje izravne posljedice. Hormonska djelovanja su ta koja odreuju ensko tijelo.
Prosjeno je ena nia od mukarca, laka, kostur joj je tanji, zdjelica ira, prilagoena
ulogama noenja djeteta i poroaja, njezino vezivno tkivo si pripaja masti i konture su
joj zaobljenije od mukih. Opi izgled: morfologija, koa, kosa itd., jasno je drukiji kod
dvaju spolova. Miina snaga je mnogo manja kod ena: otprilike dvije treine miine
snage mukarca. Ima manji dini kapacitet: plua, dunik i grkljan manji su kod ene.
Razliit grkljan za sobom povlai i razliku u glasu. Specifina teina krvi je kod ena
manja: dolazi do manje vezanja hemoglobina. To znai da su sitnije i sklonije anemiji.
Njihov puls je bri, krvoilni sustav nestabilniji: lako se zarumene. Nestabilnost je
markantna znaajka njihova organizma openito. Uz ostalo u mukarca postoji stabilnost
kalcija u metabolizmu, dok ena zadrava mnogo manje mineralnih soli i izbacuje ih
tijekom mjesenica i trudnoe. ini se da jajnici kataboliki djeluju na kalcij. Ta
nestabilnost dovodi do poremeaja u jajnicima i titnoj lijezdi koja je razvijenija kod
ena nego kod mukaraca: nepravilnost endokrinih izluivanja reagira na vegetativni
ivani sustav. ivana i miina kontrola nije savreno osigurana. Taj nedostatak
stabilnosti i kontrole dovodi do njihove emotivnosti izravno vezane uz vaskularne

14

Usp. H. Vignes u Traite de psyhologie, svezak XI., urednici Roger i Binet.

30

briana

razlike: lupanje srca, rumenilo itd. Time su podlone konvulzivnim manifestacijama:

suzama, ludom smijehu, ivanoj krizi.
Vidimo da mnogo ovih znaajki opet proizlazi iz podreenosti ene vrsti. To je
najmarkantniji zakljuak ovoga testa: ena je od svih enki sisavaca najotuenija, a
najsilovitije odbija tu otuenost. Ni kod jedne druge podinjenost organizma
reproduktivnoj funkciji nije vea ni tee prihvaena: krize puberteta i menopauze,
mjeseno prokletstvo, duga i esto teka trudnoa, bolan i katkad opasan poroaj,
bolesti, nesree, karakteristini su za ljudsku enku: rekli bismo da joj je sudbina tim
tea im se vie protiv nje buni potvrujui se kao pojedinac. Ako je usporedimo s
mukarcem, on se ini beskrajno povlatenim: njegov genitalni ivot ne proturjei
njegovoj osobnoj egzistenciji. Ta se odvija kontinuirano, bez krize i uglavnom bez
nezgoda. U prosjeku ene ive jednako dugo kao i on. No mnogo su ee bolesne i
postoje brojna razdoblja u kojima ne raspolau samima sobom.
Ovi bioloki podaci su od iznimne vanosti. Oni u enskoj povijesti igraju glavnu
ulogu, oni su sutinski element njezina poloaja. U svim naim kasnijim opisima morat
emo se referirati na njih. Jer budui da je tijelo na instrument poimanja svijeta, svijet
se predstavlja posve drukije ovisno o tome poima li ga se na jedan ili drugi nain. Stoga
smo ovako dugo prouavali te podatke, jer su oni jedan od kljueva koji nam omoguuju
da shvatimo enu. No odbijamo to da oni za enu ine zadanu sudbinu. Oni nisu dovoljni
da se utvrdi hijerarhija spolova, ne objanjavaju zato je ena Drugo, ne osuuju je na to
da zauvijek zadri tu podinjenu ulogu.

*
esto se tvrdilo da jedino fiziologija omoguuje odgovor na ova pitanja: ima li
osobni uspjeh jednake anse u oba spola? Koji od njih unutar vrste igra vaniju ulogu?
No prvi od ovih problema uope se ne predstavlja na isti nain za enu i ostale enke, jer
ivotinje ine zadane vrste za koje je mogue donijeti statine opise: dovoljno je
razvrstati zamijeeno da bi se odredilo je li kobila ili nije jednako brza kao pastuh,
uspijevaju li muke impanze bolje na testovima inteligencije od enskih impanzi; dok
se ovjeanstvo neprekidno razvija. Bilo je materijalistikih znanstvenika koji su
pokuali problem postaviti potpuno statino. Proeti teorijom psihofiziolokog
paralelizma nastojali su ustanoviti matematike usporedbe izmeu mukih i enskih
organizama, i zamiljali su da ta mjerenja odmah definiraju njihove funkcionalne
sposobnosti. Navest u primjer iz dokonih rasprava koje je potaknula spomenuta
metoda. Kako se pretpostavljalo da, na neki tajanstven nain, mozak izluuje misli, inilo
se vrlo bitnim odrediti je li prosjena teina enskog mozga manja od one mukog
mozga. Otkrilo se da u prosjeku prvi tei 1200 g, a drugi 1360 g, s tim da teina enskog
mozga varira od 1000 do 1500 g, a mukog od 1150 do 1700 g. No apsolutna teina nije
znaajna, stoga se odluilo voditi rauna o relativnoj teini. Otkriveno je da je ona 1/48,4
kod mukarca i 1/44,2 kod ene. Ona bi dakle bila u prednosti. Ne, valja biti jo
precizniji: u takvim usporedbama, najmanji organizam je uvijek najpovlateniji. Da bi se
tono apstrahiralo tijelo usporeujui dvije skupine pojedinaca, treba podijeliti teinu
mozga sa snagom P 0,56 teine tijela ako pripadaju istoj vrsti. Smatra se da mukarci i
ene predstavljaju dva razliita tipa. Dakle dolazimo do sljedeih rezultata:
Za mukarca: P 0,56 = 498 1360/498 = 2,73
Za enu: P 0,56 = 446 1220/446 = 2,74

31

briana

Dospjeli smo do jednakosti. Ono to izaziva velik interes za te marne rasprave jest
da se nije mogao utvrditi nikakav odnos izmeu teine mozga i razvoja inteligencije. Ne
bismo mogli dodatno psihiki rastumaiti kemijske formule koje definiraju muke i
enske hormone. to se nas tie, mi kategoriki odbijamo ideju psihiko-fiziolokog
paralelizma. To je doktrina iji su temelji odavno i definitivno potkopani. Ako je
spominjem, to je zato to, filozofski i znanstveno unitena, ona i dalje proganja mnoge
mislioce. Vidjeli smo da se kod nekih jo povlae i najdrevniji zaostaci. Takoer
odbacujemo bilo kakav sustav referenci koji podrazumijeva postojanje prirodne
hijerarhije vrijednosti, na primjer evolucijske hijerarhije. Dokono je pitati se je li ensko
tijelo vie ili manje infantilno od mukoga, slii li vie ili manje tijelu viih primata itd.
Sve te disertacije koje mijeaju mutan naturalizam s jo mutnijim etikama ili estetikama
samo su prazne rijei. Samo kroz ljudsku perspektivu moe se unutar ljudske vrste
usporeivati muko i ensko. No definicija mukarca jest da je on bie koje nije zadano,
koje se samo ini onim to je. Kako je vrlo tono rekao Merleau-Ponty, mukarac nije
prirodna vrsta: on je povijesna ideja. ena nije zadana stvarnost, nego postajanje. U
njezinu bi je postajanju trebalo suoiti s mukarcem, to jest trebalo bi definirati njezine
mogunosti. Ono to uzrokuje tolike rasprave jest to je se eli svesti na ono to je bila,
na ono to je danas, a usput se postavlja pitanje njezinih sposobnosti. injenica je da se
njezine sposobnosti jasno oituju samo kada su ostvarene, no injenica je takoer da
kada promatramo bie koje je transcendencija i nadilaenje, nikad ne moemo zatvoriti
poglavlje.
Ipak, rekli bismo, kroz perspektivu koju ovdje usvajam - onu Heideggera, Sartrea,
Merleau-Pontyja - ako tijelo nije stvar, ono je situacija. Nae zahvaanje svijeta i skica
naih projekata. ena je slabija od mukarca. Posjeduje manje miine snage, manje
crvenih krvnih zrnaca, manji respiratorni kapacitet. Tri sporije, moe podii manji
teret, nema gotovo nijednog sporta u kojem bi se mogla natjecati s njim. Ne moe se
suprotstaviti mukarcu u borbi. Toj slabosti se dodaju nestabilnost, manjak kontrole i
osjetljivost o kojima smo govorili: to su injenice. Njezino zahvaanje svijeta je stoga
ogranienije. Ima manje vrstine i manje ustrajnosti u projektima koje je takoer i manje
sposobna izvriti. To znai da je njezin pojedinani ivot siromaniji od mukareva.
Uistinu se ove injenice ne bi mogle zanijekati, no ne nose svoj smisao u sebi
samima. im prihvatimo ljudsku perspektivu, definirajui tijelo poevi od egzistencije,
biologija postaje apstraktna znanost. U trenutku kada fizioloki podatak (miina
inferiornost) dobiva znaenje, odmah se pokazuje da on ovisi o itavom jednom
kontekstu. Slabost se otkriva kao takva samo u svjetlu ciljeva koje si ovjek postavlja,
instrumenata kojima raspolae i zakona koje si namee. Ako ne eli pojmiti svijet, ideja
zahvaanja stvari nema smisla. Kada to poimanje ne zahtijeva puno koritenje tjelesne
snage, iznad iskoristivog minimuma, razlike se ponitavaju. Tamo gdje obiaji zabranjuju
nasilje, miina energija ne moe utemeljiti dominaciju: potrebne su egzistencijalne,
ekonomske i moralne referencije da bi se pojam slabosti konkretno definirao. Rekli smo
da je ljudska vrsta antifizis. Izraz nije posve toan jer ovjek ne moe proturjeiti
zadanom. No nainom na koji ga prihvaa ini od njega istinu. Priroda je za njega
stvarana samo onoliko koliko se nastavlja njegovim djelovanjem. Njegova vlastita
priroda tu nije iznimka. Kao to nije mogue apstraktno izmjeriti teret koji eni
predstavlja njena uloga rodilje, nemogue je izmjeriti i njeno zahvaanje svijeta. Odnos
majinstva prema pojedinanom ivotu prirodno je kod ivotinja ureen ciklusom
tjeranja i godinjim dobima. Kod ene je nedefiniran. Samo drutvo moe o njemu
odluivati. Ovisno o tome trai li vie ili manje poroaja, ovisno o higijenskim uvjetima u
kojima se odvijaju trudnoa i poroaj, podinjenost ene drutvu je vea ili manja. Tako,
32

briana

ako moemo rei da se meu razvijenijim ivotinjama pojedinana egzistencija

suverenije potvruje kod mujaka nego kod enki, u ljudskoj vrsti pojedinane
mogunosti ovise o ekonomskoj i socijalnoj situaciji.
U svakom sluaju, pojedinane povlastice ne povjeravaju uvijek mujaku nadmo
unutar vrste. enka tijekom majinstva povraa drugu vrstu autonomije. Katkad mujak
namee svoju dominaciju: to je sluaj, na primjer, majmuna koje je prouavao
Zuckermann. No esto dvije polovice para vode odvojen ivot. Lav s lavicom podjednako
dijeli brigu o brlogu. Ni ovdje se sluaj ljudske vrste ne moe izjednaiti ni s kojim
drugim. Prvo, ljudi se ne definiraju kao pojedinci. Nikad se mukarci i ene nisu izazivali
u pojedinane bitke. Par je iskonski mitsein, a i on se uvijek pojavljuje kao fiksni ili
pomini element puno veega kolektiva. Unutar tih drutava, tko je, mujak ili enka,
najnuniji za vrstu? Na razini gameta, na razini biolokih funkcija koitusa i gestacije,
muki princip stvara da bi zadrao, enski princip zadrava da bi stvarao. to u
drutvenom ivotu znai ta podjela? Za vrste koje parazitiraju na stranim organizmima
ili supstratima, za one kojima priroda daje hrane u izobilju i bez potrebnoga uloenog
truda, uloga mujaka ograniena je na oplodnju. Kada treba tragati, loviti, boriti se da bi
se osigurala hrana potrebna mladunadi, mujak esto pridonosi njihovu odravanju. Taj
doprinos postaje apsolutno nuan u vrsti gdje djeca ostaju nesposobna pobrinuti se za
svoje potrebe dugo nakon to ih je majka prestala dojiti: tada rad mujaka dobiva
golemu vanost. ivoti koje je potaknuo ne bi opstali bez njega. Dovoljan je jedan mujak
da svake godine oplodi mnogo enki, no da bi nakon roenja djeca preivjela, da bi ih se
obranilo od neprijatelja, da bi se prirodi otelo sve to trebaju, prijeko su potrebni
mujaci u mnoini. Ravnotea proizvodnih i reproduktivnih snaga ostvaruje se razliito
u raznim ekonomskim trenucima ljudske povijesti i oni uvjetuju odnos mujaka i enke
prema djeci i posljedino i meu sobom. No tada izlazimo iz podruja biologije: samo u
svjetlu nje ne moemo postaviti primat jednog od spolova na osnovi uloge koju igra da bi
nastavio vrstu.
Napokon, drutvo nije vrsta. U njemu se vrsta ostvaruje kao egzistencija.
Transcendira se prema svijetu i prema budunosti, njegovi obiaji ne proizlaze iz
biologije. Pojedinci nikad nisu preputeni svojoj prirodi, odgovaraju toj drugoj prirodi
to je ini obiaj i u kojoj se odraavaju elje i bojazni koje prevode njihov ontoloki stav.
Ne kao tijelo nego kao tijelo podreeno tabuima, zakonima, subjekt navjeuje samoga
sebe i ispunjava se: vrednuje se u ime nekih vrijednosti. Jo jednom, fiziologija nije ta
koja moe utemeljiti vrijednosti: radije, bioloki podaci zaodijevaju one vrijednosti koje
im egzistant povjerava. Ako potovanje ili strah koje ena nadahnjuje zabranjuju
upotrebu nasilja nad njom, mujakova miina nadmo nije izvor moi. Ako su obiaji,
kao u nekim indijanskim plemenima, takvi da mlade djevojke same biraju mueve, ili ako
otac odluuje o brakovima, seksualna agresivnost mujaka mu ne povjerava nikakvu
inicijativu, nikakvu povlasticu. Intimna veza majke i djeteta bit e za enu izvor
dostojanstva ili ponienja ovisno o vrijednosti pripisanoj djetetu, koja je vrlo
promjenjiva. Sama ta veza, ve smo rekli, bit e ili nee biti priznata ovisno o drutvenim
predrasudama.
Dakle unutar ontolokoga, ekonomskoga, socijalnoga i psiholokoga konteksta
trebamo rasvijetliti biologijske podatke. Podinjenost ene vrsti, granice njezinih
individualnih sposobnosti, injenice su od iznimne vanosti. ensko tijelo jedan je od
sutinskih elemenata poloaja koji ena zauzima u svijetu. No ipak nije dovoljno da je se
definira. Tijelo ima proivljenu stvarnost samo kao prihvaeno u svijesti kroz djelovanja
i unutar nekoga drutva. Biologija nije dovoljna za odgovor na pitanje koje nas
33

briana

zaokuplja: zato je ena Drugo? Pitanje je kako se u njoj priroda nastavlja tijekom
povijesti. Pitanje je to je ovjeanstvo napravilo od ljudske enke.

34

briana

Drugo poglavlje
Psihoanalitiko gledite
Golem napredak koji je psihoanaliza ostvarila u odnosu na psihofiziologiju ogleda
se u smatranju da nijedan imbenik ne utjee na psihiki ivot a da nije zadobio ljudsko
znaenje. Konkretno ne postoji tijelo-objekt koje su opisali znanstvenici, nego tijelo koje
subjekt proivljava. enka je ena, u mjeri u kojoj se takvom osjea. Postoje bioloki
esencijalni podaci koji pak ne pripadaju situaciji koju je ona proivjela, u tom se smislu
struktura jajaca u njoj ne odraava. Naprotiv, ne osobito znaajan bioloki organ poput
klitorisa u njoj igra jednu od glavnih uloga. Nije priroda ta koja definira enu, nego ona
samu sebe definira ponovno preuzimajui prirodu kroz afektivnost.
Iz te se perspektive izgradio cijeli jedan sustav: ovdje ga ne mislimo kritizirati u
cijelosti, nego samo provjeriti koliko je pridonio prouavanju ene. Rasprava o
psihoanalizi nije jednostavan pothvat. Kao i sve religije - kranstvo, marksizam - i
psihoanaliza se, usprkos tomu to je utemeljena na krutim konceptima, pokazuje
iritantno neuhvatljivom. Katkad se u njoj rijei koriste u najuem znaenju: pojam falus
na primjer vrlo precizno oznaava tu mesnatu izraslinu, muki spolni organ. Katkad se
pak toliko proire da zadobivaju simboliku vrijednost: falus tada moe izraavati
ukupnost mukoga karaktera i poloaja. Ako napadnemo slovo doktrine, psihoanalitiar
misli da joj ne poznajemo duh; ako odobravamo njezin duh, odmah nas eli zatvoriti u
slovo. Doktrina nije vana, kae on: psihoanaliza je metoda; no uspjeh metode uvruje
vjeru dogmatika. Gdje bismo uostalom mogli susresti pravo lice psihoanalize ako ne u
psihoanalitiara? No i meu njima, kao i meu kranima i marksistima, ima heretika.
Vie njih je izjavilo da su najvei neprijatelji psihoanalize sami psihoanalitiari.
Usprkos esto sitniavoj skolastikoj preciznosti, mnoge dvosmislenosti nisu
razrijeene. Kao to su primijetili Sartre i Merleau-Ponty, reenica seksualnost je
koekstenzivna s egzistencijom moe se razumjeti na dva posve razliita naina. S jedne
strane moe znaiti da svaki avatar ivog bia ima spolno znaenje, a s druge da svaki
spolni fenomen ima egzistencijalni smisao. Mogue je i pomiriti ove dvije tvrdnje, no
esto se ograniavamo da iz jedne kliznemo u drugu. Uostalom, im razdvojimo spolno
od genitalnog pojam spolnosti izgubi na jasnoi. Spolno u Freuda oznaava uroenu
sposobnost pokretanja genitalnog, rekao je Dalbiez. No ne postoji nita zamrenije od
ideje sposobnosti, to jest moguega: stvarnost je jedina provjera mogunosti. Kako
nije filozof, Freud odbija filozofski pravdati svoj sustav. Njegovi uenici tvrde da on time
spretno izmie svim napadima metafizike prirode. Ipak iza svih njegovih tvrdnji stoje
metafiziki postulati: rabiti vlastiti jezik znai prihvatiti neku filozofiju. Iste nejasnoe
koje oteavaju kritiku tu istu kritiku ine nunom.
Freud se nije mnogo zamarao enskom sudbinom. Vidi se da je njezin opis preslika
opisa muke sudbine, s nekoliko izmijenjenih osobina. Prije njega, seksolog Maranon
izjavljuje: Kao zasebna energija libido je, moemo to rei, snaga mukog predznaka. Isto
bismo mogli rei i za orgazam. Po njemu su ene koje postiu orgazam virilne ene;
35

briana

spolni zanos je jednosmjeran, a ena je tek na pola puta.15 Freud ne ide tako daleko:
priznaje da je enska spolnost razvijena koliko i muka, ali je kao samostalnu gotovo i ne
prouava. Zapisao je sljedee: Libido je sutinski, postojano i redovito muki, bilo da se
pojavljuje u mukarca ili ene. Odbija posebno ustanoviti enski libido te mu se on
stoga nuno ini kao sloena devijacija ljudskog libida openito. Isprva se, misli Freud,
libido razvija na identian nain u oba spola. Sva djeca prolaze kroz oralnu fazu u kojoj
su usmjereni na majina prsa, zatim kroz analnu fazu te napokon dospijevaju do
genitalne faze. Tek tada se poinju razlikovati. Freud je rasvijetlio injenicu kojoj do tada
nije priznata sva vanost. Muka se erotinost definitivno lokalizira u penisu, dok kod
ene postoje dva razliita erotska sustava: klitorisni koji se razvija u infantilnoj dobi, te
vaginalni koji se razvija tek nakon puberteta. Kada djeak stigne do genitalne faze njegov
je razvoj zavren; s autoerotskog bi ponaanja kojemu je cilj subjektivni uitak, trebao
prijei na heteroerotsko, koje e uitak vezati za neki objekt, obino enu. Taj e se
prijelaz dogoditi u narcistikoj fazi za vrijeme puberteta, no penis e kao u djetinjstvu
ostati povlateni erotski organ. ena e takoer kroz narcizam morati na mukarca
objektivirati svoj libido. No taj e proces biti mnogo sloeniji jer e ona s klitorisnog
uitka trebati prijei na vaginalni. Za mukarca postoji samo jedna genitalna etapa, dok
su kod ene dvije. Za nju je mnogo vei rizik da nikad ne dospije do kraja svojeg spolnog
razvoja, da ostane u infantilnom stadiju i zbog toga razvije neuroze.
Ve u autoerotskom stadiju dijete se slabije ili jae vee za objekt. Djeak se
usredotoi na majku i eli se identificirati s ocem; prepadnu ga vlastite tenje i uhvati ga
strah da e ga otac za kaznu osakatiti. Iz Edipova kompleksa nastane kastracijski
kompleks; tada on razvije agresivne osjeaje prema ocu no u isto vrijeme interiorizira
njegov autoritet. Tako se gradi superego koji cenzurira incestuozne sklonosti. Te se
sklonosti odbace, kompleks se odstrani i sin se oslobodi oca, koga je zapravo samom sebi
nametnuo u obliku moralnih pravila. to je Edipov kompleks izraeniji i borba s njim
ea, to je superego jai. Freud je prvo na posve simetrian nain ispriao priu o
djevojici; potom je enskom obliku djetinjastog kompleksa nadjenuo ime Elektrin
kompleks; no oito ga je definirao vie prema mukom modelu, nego po njemu samom.
Ipak prihvaa jednu veoma vanu razliku meu njima: djevojica najprije ima fiksaciju
na majku, dok djeaka ni u kojemu trenutku seksualno ne privlai otac. Spomenuta je
fiksacija zaostatak iz oralne faze. Djevojica se zatim identificira s ocem; no oko pete
godine, otkriva anatomsku razliku meu spolovima i na nedostatak penisa reagira
kastracijskim kompleksom. Umilja da je osakaena i zbog toga pati; onda mora odustati
od svojih mukih pretenzija, identificira se s majkom i pokuava zavesti oca. Kastracijski
kompleks i Elektrin kompleks jedan drugoga raspiruju. Djevojiina frustracija tim je
bolnija to bi ona, volei oca, eljela biti njemu slina. al to nije uvruje meutim
njezinu ljubav: njenou koju osjea za oca moe nadomjestiti svoju inferiornost.
Djevojica prema majci osjea suparnitvo, neprijateljstvo. Zatim se i u njoj gradi
superego, incestuozne sklonosti se potiskuju. No superego je osjetljiviji. Elektrin
kompleks je sloeniji od Edipova samim time to je prva fiksacija bila na majku; kako je
otac i sam bio objekt te ljubavi koju je osuivao, njegove su zabrane bile slabije nego u
sluaju sina suparnika. Ba kao i njezina genitalna evolucija, vidimo da je sveukupna
seksualna drama sloenija za djevojicu nego za njezinu brau. Ona moe poeljeti na
kastracijski kompleks reagirati odbacivanjem svoje enskosti, upornom udnjom za

15

Neobino je naii na tu teoriju i u D. H. Lawrencea. U romanu The Plumed Serpent, don Cipriano se svojski trudi da
mu ljubavnica nikada ne postigne orgazam, trebala bi treperiti zajedno s mukarcem, a ne individualizirati se u uitku.

36

briana

penisom i identifikacijom s ocem. Zbog toga e stava ona ostati u klitorisnom stadiju,
postati frigidna, ili se okrenuti homoseksualnosti.
Dva bitna prigovora koja moemo uputiti ovom opisu proizlaze iz injenice da ga je
Freud preslikao s mukog modela. On pretpostavlja da se ena osjea kao osakaeni
mukarac, no ideja osakaenosti podrazumijeva usporeivanje i vrednovanje. Mnogi
psihoanalitiari se danas slau da djevojica ali za penisom ne pretpostavljajui
meutim da joj je on oduzet. Njezino aljenje ak i nije tako sustavno i ne moe se
izroditi iz obinog sueljavanja anatomija. Tolike djevojice kasno otkriju muku grau,
a kada je i otkriju, otkriju je samo vizualno. Djeak ima ivo iskustvo svojega penisa, koje
mu omoguuje da se njime ponosi, ali ni taj ponos ne nalazi izravni korelativ u
poniavanju sestara zato to one poznaju muki organ samo izvana. Ta izraslina, taj
krhki mesnati tapi moe u njima pobuditi jedino ravnodunost ili ak gaenje. Kada se
u djevojice pojavi udnja, ona proizlazi iz prethodnog vrednovanja mukosti. Freud ga
uzima zdravo za gotovo, a tek bi ga trebao objasniti.16 S druge strane, budui da se nije
nadahnuo originalnim opisom enskoga libida, pojam Elektrina kompleksa vrlo je
nejasan. Ve u djeaka Edipov kompleks iskljuivo genitalne naravi nikako nije
sveprisutan. Ipak, osim u vrlo rijetkim sluajevima, ne moemo prihvatiti da otac za ker
bude izvor genitalnog uzbuenja. Jedan od velikih problema enske erotinosti jest taj
to se klitorisni uitak izolira: tek oko puberteta se u enskom tijelu, a vezano za
vaginalnu erotinost, razvija velik broj erogenih zona. Tvrdnja da oevi poljupci i
maenja imaju intrinzinu sposobnost potaknuti klitorisni uitak u desetogodinje
djevojice u veini sluajeva potpuno je besmislena. Prihvatimo li da je afektivna priroda
Elektrinog kompleksa veoma neodreena, tada dovodimo u pitanje fenomen afektivnosti
koju frojdovskim sredstvima ne moemo definirati ako je razdvojimo od spolnosti. U
svakom sluaju nije enski libido taj koji divinizira oca, a majku nije divinizirala elja
koju ona budi kod sina. To to se enska elja usmjerava na suvereno bie daje joj
izvorni znaaj, no ona nije sastavnica svojeg objekta, nego ga trpi. Suverenost oca je
drutvena injenica i Freud je ne uspijeva objasniti. I sam priznaje da je nemogue
utvrditi koji je autoritet u nekom povijesnom trenutku odluio da otac odnosi prevagu
nad majkom. Ova odluka po njegovu miljenju predstavlja napredak, no napredak
kojemu se ne zna uzrok. Ovdje se ne moe raditi o oinskom autoritetu jer je taj
autoritet ocu dodijeljen tek s napretkom civilizacije, napisao je Freud u svojem zadnjem
djelu.17
Pojmivi manjkavost sustava koji samo na spolnosti temelji razvojnu putanju
ljudskog ivota, Adler se razilazi s Freudom: on spolnost kani ponovno uklopiti u
cjelokupnu osobnost. Dok se u Freuda svi postupci temelje na elji, to jest potrazi za
uitkom, Adleru se ini da je ovjek ipak usmjeren na neke ciljeve. Pokretaa zamjenjuje
motivima, svrhom, planovima. Inteligenciji daje toliko mjesta da spolno u njegovim
oima esto ima samo simboliku vrijednost. Prema njegovim teorijama ljudska se
drama rastavlja na tri dijela. Svaka osoba ima volju za moi, ali je ona popraena
kompleksom manje vrijednosti. Taj sukob osobu tjera na koritenje bezbroj strategija da
bi izbjegla suoavanje sa stvarnou, od straha da je nee moi svladati; subjekt gradi
distancu izmeu sebe i drutva od kojega strepi: otuda proizlaze neuroze koje remete
njegov odnos s drutvom. to se ene tie, njezin kompleks manje vrijednosti zadobiva
oblik stidljivog odbijanja vlastite enskosti. Taj kompleks nije izazvan nedostatkom
penisa nego cjelokupnom situacijom. Djevojica zavidi na falusu samo kao simbolu
16
17

Ovoj emo se raspravi opirnije posvetiti u drugom svesku, poglavlje I.

Usp. Moses und der Monotheismus, Mojsije i monoteizam.

37

briana

povlastica dodijeljenih djeacima; mjesto koje zauzima otac u obitelji, sveopa prevaga
mukih, obrazovanje, sve potvruje njezinu ideju muke nadmoi. Kasnije, tijekom
spolnih odnosa, sama seksualna poza koja enu smjeta ispod mukarca novo je
ponienje. Ona reagira mukim protestom: ili se nastoji maskulinizirati, ili pak
enskim sredstvima kree u borbu protiv mukarca. Kroz majinstvo ona moe u djetetu
pronai ekvivalent penisa. No da bi to ostvarila, ona se najprije mora cjelovito prihvatiti
kao ena, drugim rijeima mora prihvatiti svoju inferiornost. Podjele u njoj mnogo su
dublje nego u mukarcu, i to ne njezinom voljom.
Nema ovdje potrebe ustrajati na teorijskim razlikama izmeu Adlera i Freuda ni na
mogunostima njihove pomirbe. Ni pokreta ni motiv nikada nisu dovoljni: svaki
pokreta postavlja motiv, dok se motiv moe pojmiti samo putem nekog pokretaa;
sinteza adlerizma i frojdizma ini se dakle ostvariva. Zapravo, uvodei pojmove cilja i
svrhe, Adler u potpunosti zadrava ideju psihikog kauzaliteta. Njegov odnos s Freudom
pomalo podsjea na odnos energetizma i mehanizma: bilo da je rije o sudaru ili
o privlanoj sili, fiziar uvijek prihvaa determinizam. Taj je postulat zajedniki svim
psihoanalitiarima. Ljudska se povijest po njima objanjava prepletanjem
determiniranih elemenata. Svi eni dodjeljuju istu sudbinu. Njezina se drama svodi na
sukob izmeu njezinih virilnih i enskih tenji. Prve se ostvaruju u klitorisnom
sustavu, druge u vaginalnoj erotici; kao dijete se poistovjeuje s ocem; zatim se osjea
manje vrijednom s obzirom na mukarca i stavljena je pred izbor: ili e sauvati svoju
autonomiju, virilizirati se, to na podlozi kompleksa manje vrijednosti izaziva napetosti
koje mogu dovesti do neuroza, ili e se pak u ljubavnoj podinjenosti sretno ostvariti, a
to joj je rjeenje olakano ljubavlju koju je pruala svom suverenom ocu; on je taj koga
trai u ljubavniku ili muu, a spolna ljubav je u nje popraena eljom da je se pokori. Za
to e biti nagraena majinstvom koje e joj donijeti novu vrstu autonomije. ini se kao
da ova drama ima neku svoju dinamiku; pokuava se odvijati usprkos svim nezgodama
koje je izobliuju i svaka je ena pasivno podnosi.
Psihoanalitiarima je lako pronai empirijske potvrde svojih teorija: znamo da se
dosta suptilnim kompliciranjem Ptolomejeva sustava dugo moglo tvrditi da on pokazuje
toan poloaj planeta. Ako iznad Edipa stavimo obrnutog Edipa, ako u svakoj tjeskobi
vidimo elju, uspjet emo u frojdizam utkati i injenice koje mu proturjee. Neki oblik
uvijek moemo dokuiti samo u odnosu na njegovu podlogu, a nain na koji je oblik
shvaen odreuje potom i tu podlogu; dakle, ako uporno opisujemo neku priu iz
frojdovske perspektive, iza nje emo pronai frojdovsku shemu. Meutim, kada neka
doktrina navodi na beskrajno i proizvoljno nizanje usputnih objanjenja, kada
promatranje otkrije jednak broj anomalija kao i normalnih sluajeva, bolje je napustiti
stare okvire. Stoga se danas svaki psihoanalitiar na svoj nain trudi da uini frojdovske
koncepte podatnijima; nastoji ih izmiriti; primjerice, jedan suvremeni psihoanalitiar
pie: im postoji kompleks, on po definiciji ima vie sastavnica... Kompleks je skup
disparatnih elemenata, pri emu jedni ne mogu zastupati druge.18 No ideja
jednostavnog grupiranja elemenata je neprihvatljiva, psihiki ivot nije mozaik; on je
sasvim potpun u svakom od svojih momenata i to jedinstvo treba potivati. To je mogue
samo ako u disparatnim injenicama pronalazimo izvornu namjeru egzistencije. Kako ne
moe doprijeti do tog izvora, ovjek podsjea na bojite gdje su nagoni i zabrane jednako
lieni smisla i sluajni. U svih psihoanalitiara dolazi do sustavnog odbijanja ideje izbora
i korelativnog pojma vrijednosti; u tome je intrinzina slabost sustava. Budui da je
razdvojio nagone i zabrane od egzistencijalnog izbora, Freud nam ne uspijeva objasniti
18

Baudouin, L.'Ame enfantine et la psychanalyse.

38

briana

odakle su oni potekli. Shvaa ih kao datosti. Pokuava zamijeniti pojam vrijednosti
pojmom autoriteta; no u Mojsiju priznaje da ne raspolae sredstvima kojima bi objasnio
taj autoritet. Incest je na primjer zabranjen jer ga je zabranio otac. No zbog ega? To je
tajna. Superego interiorizira naredbe i zabrane proizvoljne tiranije; instinktivne tenje
su tu, ne znamo zato. Te su dvije stvarnosti heterogene jer je moral shvaen kao
suprotan spolnosti. Ljudsko zajednitvo ini se razoreno, nikakav most ne spaja
pojedinca i drutvo: da bi ih ujedinio, Freud mora posegnuti za neobinim priama.19
Adler je dobro uoio da se kastracijski kompleks moe objasniti samo u drutvenom
kontekstu. Dotaknuo se problema vrednovanja, ali nije dopro do ontolokog izvora
vrijednosti koje drutvo priznaje i nije shvatio da su te vrijednosti upletene u spolnost u
pravom smislu rijei, te tako nije spoznao njihovu vanost.
Nema sumnje, spolnost u ljudskom ivotu igra znaajnu ulogu, a moemo rei da ga
cijela proima. Ve nam je fiziologija pokazala da se ivoti testisa i jajnika mijeaju sa
ivotom tijela. ivo bie je spolno tijelo. U njegove odnose s drugim ivim biima,
takoer spolnim tijelima, uvijek se dakle uplie spolnost. Meutim, ako su tijelo i
spolnost konkretni izrazi egzistencije, onda bi nam upravo ona mogla posluiti i da
dokuimo njihova znaenja: bez takve perspektive, psihoanaliza zdravo za gotovo uzima
neobjanjene injenice. Na primjer, navodno je djevojicu sram unuti gole stranjice da
se pomokri, ali to je to zapravo sram? Jednako tako, prije no to se zapitamo je li muki
spol ohol zbog penisa ili izraava li se njegova oholost kroz penis, moramo znati to je to
oholost i kako se tatina subjekta moe utjeloviti u objektu. Ne valja spolnost shvaati
strogo zadanom; u ivom biu postoji i jedna izvornija potraga za bitkom; spolnost je
samo jedan od njegovih aspekata. To pokazuje Sartre u Bitku i nita; to kae i Bechelard
u svojim djelima o zemlji, zraku, vodi. Psihoanalitiari smatraju da je temeljna istina o
ovjeku njegov odnos s vlastitim tijelom i tijelima sebi slinih unutar nekog drutva. No
ovjek se u prvom redu zanima za bit prirodnog svijeta oko sebe, koju pokuava otkriti u
radu, igri, u svim iskustvima dinamine mate; ovjek se kani ponovno konkretno
spojiti s egzistencijom preko cjelokupnog svijeta, shvaenog na sve mogue naine.
Obraivanje zemlje i kopanje rupe jednako su izvorne aktivnosti kao i grljenje i snoaj:
varamo se kada u njima vidimo samo seksualne simbole. Rupa, ljepljivo, usjeklina,
tvrdoa, cjelovitost su prvobitni realiteti; ovjek se ne zanima za njih zato to mu je
libido tako naloio, prije e biti da je libido obojen onako kako su se ti realiteti otkrili
ovjeku. Cjelovitost ne opinjava ovjeka zato to simbolizira ensko djevianstvo, nego
mu njegova ljubav prema cjelovitosti ini djevianstvo dragocjenim. Rad, rat, igra,
umjetnost su naini bivanja na svijetu koji se ne mogu svesti ni na koje druge. Oni
otkrivaju osobine koje meudjeluju s onima koje pak otkriva spolnost. Pojedinac se
izabire ujedno preko njih i preko erotskih iskustava. No jedino s nekoga ontolokog
stajalita moemo dokuiti jedinstvo toga izbora.
Psihoanalitiar najgrublje odbacuje ba taj pojam izbora, u ime determinizma i
kolektivnog nesvjesnog. To nesvjesno navodno ovjeka opskrbljuje gotovim slikama i
univerzalnom simbolikom; ono bi trebalo objasniti analogije iz snova, omake, delirije,
alegorije i ljudske ivote. Govoriti o slobodi znailo bi odrei se mogunosti objanjenja
tih uznemirujuih sukladnosti. No ideja slobode nije nespojiva s postojanjem izvjesnih
konstanti. est uspjeh psihoanalitike metode, usprkos njezinim teorijskim pogrekama,
valja traiti u injenici da u svakoj posebnoj prii postoje datosti kojima nitko i ne sanja
zanijekati openitost: situacije i ponaanja se ponavljaju; trenutak odluke pojavi se
upravo unutar openitosti i ponavljanja. Anatomija je sudbina kae Freud; tom motu
19

Freud, Totem i tabu.

39

briana

odgovara i Merleau-Pontyjev: Tijelo je openitost. Egzistencija je jedinstvena unato

razdvojenosti ivih bia: oituje se u analognim organizmima; otuda dakle konstante
unutar veze ontolokog i spolnog. U odreenom razdoblju tehnika te ekonomska i
socijalna struktura nekog kolektiva otkrivaju svim njegovim lanovima identian svijet,
a isto tako postoji i konstantan odnos spolnosti prema socijalnim formama; sline osobe,
smjetene u sline prilike, pronai e u danome slina znaenja. Ta analogija ne
utemeljuje neku strogu univerzalnost, nego omoguuje da u pojedinanim priama
pronaemo ope tipove. Simbol nam se ne ukazuje kao alegorija koju je razradilo
tajanstveno nesvjesno, on je poimanje znaenja kroz analogon oznaiteljskog objekta.
Budui da je egzistencijalni poloaj za sva iva bia jednak i da je jednaka faktinost s
kojom se moraju suoiti, znaenja se mnogima otkrivaju na isti nain. Simbolika nije pala
s neba niti je izbila iz podzemnih dubina: nju je, ba kao i jezik, razradila ljudska
stvarnost koja je ujedno mitsein i razdvojenost. Time se moe objasniti injenica da u
njoj svoju ulogu nalazi i invencija pojedinca: psihoanalitika metoda ju je praktiki
prisiljena uzeti u obzir, bilo da to doktrina odobrava ili ne. Takva nam perspektiva na
primjer doputa da razumijemo vrijednost koju se openito pridaje penisu. Nemogue je
to obrazlagati, a da ne poemo od jedne egzistencijalne injenice, to jest od subjektove
tenje otuenju. Tjeskoba koju mu izaziva sloboda usmjerava subjekt na to da samoga
sebe trai u predmetima, to nije nita doli bijeg od sebe samoga. Ta tenja je tako
fundamentalna da dijete, odmah nakon odbijanja od sise, razdvojeno od totaliteta, svim
silama nastoji u zrcalima, u oima roditelja pronai svoju otuenu egzistenciju.
Uroenici se otuuju kroz manu, totem; pojedinci u civiliziranim drutvima kroz svoju
vlastitu duu, svoje ja, svoje ime, svoje vlasnitvo, svoje djelo: upravo u tome lei prvo
iskuenje neautentinosti. Penis je djeaku posebno prikladan za ulogu dvojnika. Za
njega je on istodobno i strani objekt i on sam; on je igraka, lutka i dio vlastita tijela;
roditelji i dojilje se ophode prema njemu kao prema maloj osobi. Stoga se prihvaa da za
dijete penis postaje alter ego, obino lukaviji, inteligentniji i viniji od osobe20. Budui
da su urinarna funkcija i kasnije erekcija negdje izmeu voljnih i spontanih procesa, te
da je penis hirovit, gotovo stran izvor subjektivno doivljenog uitka, subjekt postavlja
penis kao sebe samoga i drugo od sebe samoga. U njemu se primjetno utjelovljuje
specifina transcendentnost te je on izvor ponosa. Falus je odvojen, otud mukarac moe
u njegovu osobnost uklopiti ivot koji ga preplavljuje. Stoga se prihvaa da duina
penisa, snaga mokranog mlaza, erekcija i ejakulacija za mukarca postaju mjera vlastite
vrijednosti.21 Stoga stoji da falus tjelesno inkarnira transcendenciju; kao to stoji i da
dijete osjea da ga je otac transcendirao, to jest frustrirano je svojom transcendencijom,
dakle opet dolazimo na frojdovsku ideju kastracijskog kompleksa. Liena tog alter ega
djevojica se ne otuuje kroz neku primjetnu stvar te ostaje sama sebi izvan dosega: zato
se mora pretvoriti u objekt i postaviti kao Drugo. Pitanje je li se ona ili nije usporeivala
s djeacima sporedno je. Vana je injenica da djevojicu odsutnost penisa, ak i kada ju
nije spoznala, sprjeava da pred samom sobom postoji kao spol. To povlai za sobom
brojne posljedice. No konstante na koje upuujemo svejedno ne definiraju sudbinu
pojedinca: falus dobiva toliku vrijednost jer simbolizira suverenost koja se ostvaruje na
drugim poljima. Kada bi se ena uspjela afirmirati kao subjekt, izmislila bi ekvivalente
falusu: lutka koja utjelovljuje nadu u budue majinstvo moe postati svojinom
dragocjenijom od penisa. Postoje matrilinearna drutva u kojima ene u svojim rukama
20

Alice Balint, La Vie intime de l'enfant (Intimni ivot djeteta), str. 101.
ula sam za sluaj maliana sa sela kojima je zabavno natjecati se u izluivanju izmeta: onaj s najobilnijim i
najvrim izmetom uivao je presti koji nijedno drugo postignue, ni u igrama ni u tunjavi, nije moglo donijeti.
Govno ovdje igra istu ulogu kao penis: takoer dolazi do otuenja.

21

40

briana

dre maske kroz koje se kolektiv otuuje. Penis tada gubi dobar dio slave. Tek u situaciji
koju poimamo u cijelosti anatomska povlastica utemeljuje istinsku ljudsku povlasticu.
Psihoanaliza moe nai svoju istinu samo u povijesnom kontekstu.
Kao to za enu nije dovoljno rei da je enka, tako je se ne moe definirati ni po
tome koliko je svjesna svoje enskosti. Jedino u drutvu ija je lanica, ena postaje
svjesna svoje enskosti. Interiorizirajui nesvjesno i cijeli psihiki ivot, i sam jezik
psihoanalize sugerira da se drama pojedinca zbiva u njemu samom. Rijei kao to su
kompleks, tenje itd. to impliciraju. Meutim ivot je veza sa svijetom. Pojedinac se
definira tragajui sam za sobom po svijetu. Upravo bismo se prema svijetu trebali
okrenuti da odgovorimo na pitanja koja nas mue. Psihoanaliza prva nije kadra objasniti
zato je ena Drugo. I sam Freud prihvaa da se presti penisa objanjava oevom
suverenou i priznaje da ne zna podrijetlo muke nadmoi.
Ne odbacujui sve doprinose psihoanalize, jer su neka njezina zapaanja veoma
korisna, odbacit emo dakle njezinu metodu. Kao prvo, neemo se ograniiti na poimanje
spolnosti kao datosti. Skuenost toga stava oituje se i u krtosti opisa koji se tiu
enskoga libida. Ve sam rekla da ga psihoanalitiari nikada nisu prouili izravno, nego
samo oslanjajui se na muki libido. Oni kao da ne znaju za temeljnu ambivalenciju
privlanosti koju mukarac izaziva u eni. I frojdovci i adlerijanci objanjavaju tjeskobu
ene pred mukim spolovilom kao inverziju osujeene elje. Stekel je tonije primijetio
da je ovdje rije o nekoj iskonskoj reakciji, ali ju je objasnio vrlo povrno: ena se boji
defloracije, penetracije, trudnoe, boli i taj strah koi njezinu elju. Takvo je objanjenje
previe racionalno. Umjesto da prihvatimo da se elja preruava u tjeskobu ili da uzmie
pred bojazni, trebalo bi ujedno hitan i ustraen poziv to ga ona predstavlja promisliti
kao iskonsku datost; karakterizira je nerazmrsiva sinteza privlanosti i odbojnosti.
Upadljiva je injenica da mnoge enke ivotinja u isti mah potiu snoaj i bjee od njega.
Okrivljuje ih se za koketeriju, licemjerje, no apsurdno je nastojati objasniti primitivne
reakcije pozivanjem na kompleksno ponaanje. Ba naprotiv, upravo su te reakcije u
osnovi dranja to ga se u ene naziva koketnou ili licemjerjem. Ideja pasivnog libida
zbunjuje jer se libido s mukog stanovita definirao kao nagon, energija. No ne bismo
mogli a priori pojmiti ni da svjetlost moe biti ujedno uta i plava. Potrebna je predodba
o zelenom. Bolje bismo sagledali stvarnost ako bi, umjesto da libido definiramo mutnim
pojmovima poput energije, znaenje spolnosti suelili sa znaenjem drugih vidova
ljudskog ponaanja, kao to su uzimanje, hvatanje, jedenje, injenje, podnoenje itd., s
obzirom na to da spolnost jest jedan od naina na koji se poima objekt. Trebalo bi
prouiti svojstva erotskog objekta ne samo u spolnom inu nego u percepciji openito.
Takvo prouavanje izlazi iz okvira psihoanalize koji postavlja erotiku kao nesvodivu pod
misao.
S druge strane mi emo sasvim drukije postaviti pitanje enske sudbine: smjestit
emo enu u svijet vrijednosti i dat emo njezinu ponaanju dimenziju slobode. Mislimo
da ena moe birati hoe li se potvrditi kao transcendencija ili otuiti kao objekt; ona
nije igraka u rukama proturjenih nagona; ona smilja rjeenja meu kojima postoji
etika hijerarhija. Psihoanaliza autoritetom nadomjeta vrijednosti, nagonom izbor, te
na taj nain predlae zamjenu za moral, to jest ideju normalnosti. Ona je svakako vrlo
korisna u lijeenju, no u psihoanalizi openito uzela je isuvie maha. Deskriptivna shema
se nudi kao zakon. Pritom, mehanistika psihologija zacijelo ne moe prihvatiti pojam
moralne invencije; u najboljem sluaju moe objasniti minus, a nikada plus; u najboljem
sluaju prihvaa neuspjehe, nikada ostvarenja. Ako subjekt ne reproducira u potpunosti
razvoj koji se smatra normalnim, smatrat e se da je razvoj stao, a isti zastoj protumait
e se kao manjak i negacija, nikada kao pozitivna odluka. Otuda nas toliko zaprepauje
41

briana

psihoanalitiko tumaenje velikih ljudi. Kau nam da u njima nije do kraja izvren
odreeni transfer ili sublimacija. Ne pretpostavlja se da su oni to moda sami odbili i da
su moda za to imali dobre razloge. Ne eli se uzeti u obzir da su njihovi postupci mogli
biti motivirani slobodno postavljenim ciljevima. Pojedinca se uvijek objanjava kroz
njegovu povezanost s prolou umjesto da se ima u vidu budunost u koju se on
projicira. Pritom nam se redovito prua samo neautentina slika osobe, a u
neautentinosti se rijetko koji kriterij osim normalnosti moe nai. enska sudbina
viena iz toga kuta djeluje potpuno zapanjujue. Po shvaanju psihoanalitiara,
identificirati se s majkom ili ocem znai otuiti se kroz neki model, pretpostaviti
spontanom pokretu vlastite egzistencije tuu sliku, glumiti ivot. Pokazuju nam enu
razapetu izmeu dva naina otuenja; jasno je da e ena ako glumi mukarca doivjeti
neuspjeh; ali ako glumi enu takoer upada u zamku. Biti ena znailo bi biti objekt,
Drugo; kakav god bio njezin izbor Drugo opstaje kao subjekt. Pravi problem za enu koja
odbija bjeati od sebe predstavlja ostvarivanje sebe kao transcendencije. Treba vidjeti
koje joj mogunosti pruaju nazovi muko i ensko dranje. Kada dijete slijedi put koji
mu je pokazao jedan od roditelja, moda to ini zato to svojevoljno preuzima roditeljske
projekte: djetetovo ponaanje moe biti posljedica izbora koji su motivirali odreeni
ciljevi. ak je i u Adlera volja za moi samo jedna vrsta apsurdne energije. On mukim
protestom naziva svaki projekt u kojem se utjelovljuje transcendencija. Kada se
djevojica penje na stabla, prema Adleru je to zato da bi se izjednaila s djeacima. On i
ne pomilja na to da joj se penjanje svia. Za majku je dijete neto posve drugo od
ekvivalenta penisu. Slikanje, pisanje, bavljenje politikom nisu samo dobre
sublimacije, postoje ciljevi vrijedni sami po sebi. Poricati ovu oiglednost znai iskriviti
itavu ljudsku povijest. Moe se primijetiti odreena usporednost naih opisa i opisa
psihoanalitiara. To je zato to se s mukog gledita, dakle s gledita koje dijele muki i
enski psihoanalitiari, enskima smatraju ponaanja otuenja, a mukima ona u kojima
se subjekt postavlja kao transcendentan. James Donaldson, povjesniar enskog pitanja,
primijetio je da su definicije mukarac je mujak ljudske vrste, a ena enka ljudske
vrste asimetrino osakaene; samo se u psihoanalitiara mukarca definira kao ljudsko
bie, a enu kao enku. Svaki put kada ena postupi kao ljudsko bie kae se da oponaa
mujaka. Kad god neki psihoanalitiar opisuje djevojicu ili djevojku, pretpostavlja se da
bi se trebala identificirati s ocem ili s majkom, da je podijeljena izmeu virilnih i
enskih tenji. Mi naprotiv smatramo da ona oklijeva izmeu uloge koja joj se nudi, to
jest uloge objekta, Drugoga, i zahtjeva za slobodom. Tako se zna dogoditi da se sloimo
oko izvjesnih injenica, pogotovo kada uzmemo u obzir putove neautentinog bijega koji
se enama nude. No mi tim injenicama nikako ne pridajemo znaenje koje im pridaje
frojdovac ili adlerijanac. Mi enu definiramo kao ljudsko bie u potrazi za vrijednostima
unutar svijeta vrijednosti, ija ekonomska i socijalna struktura ne smije biti zanemarena.
Mi emo enu prouiti iz egzistencijalne perspektive, imajui u vidu njezin sveukupni
poloaj.

42

briana

Tree poglavlje
Gledite historijskog materijalizma
Teorija historijskog materijalizma istaknula je vrlo vane istine. ovjeanstvo nije
ivotinjska vrsta, ono je historijska stvarnost. Ljudsko drutvo je antifizis: ono ne
podnosi pasivno prisutnost prirode, nego na sebe preuzima odgovornost za nju. To
preuzimanje odgovornosti nije unutarnja i subjektivna operacija, ona se i objektivno
izvrava u praksi. Dakle ena se ne bi mogla smatrati samo spolnim organizmom: meu
biolokim datostima, vane su samo one koje u akciji dobivaju konkretnu vrijednost.
Svijest koju ena prima o sebi nije definirana samo njezinom spolnou. Ona odraava
poloaj koji ovisi o ekonomskoj strukturi drutva, strukturi koja prenosi stupanj
tehnoloke evolucije na kojemu se nalazi ovjeanstvo. Vidjeli smo da su bioloki dvije
esencijalne crte koje obiljeavaju enu sljedee: njezin utjecaj na svijet je manji nego
mukarev; ue je podreena vrsti. No te injenice dobivaju sasvim drugu vrijednost u
razliitim ekonomskim i socijalnim kontekstima. U ljudskoj povijesti utjecaj na svijet
nikada se ne definira golim tijelom: ruka, sa svojim palcem za hvatanje, ve se nadilazi
prema instrumentu koji uviestruuje njezinu mo; od najdavnijih prethistorijskih
dokumenata mukarac nam se uvijek prikazuje naoruan. U doba kada se radilo o
vitlanju tekim toljagama, zastraivanju divljih zvijeri, tjelesna slabost ene znaila je
upadljivu inferiornost. Bilo je dovoljno da instrument zahtijeva lagano veu snagu od
one kojom raspolae ena pa da se ona prikae krajnje nemonom. No moe se dogoditi
naprotiv da tehnologija poniti miinu razliku koja razdvaja mukarca od ene: obilje
stvara superiornost samo u perspektivi potrebe; nije bolje imati previe nego imati
dovoljno. Dakle upravljanje velikim brojem modernih strojeva zahtijeva samo dio
mukih resursa: ako nuni minimum nije vei od kapaciteta ene, ona u radu postaje
ravnopravna mukarcu. Zapravo, danas moemo upravljati golemim koliinama energije
jednostavnim pritiskom na dugme. to se majinskog tereta tie, on ovisno o obiajima
dosta varira po vanosti: teak je do iznemoglosti ako se eni nameu brojni poroaji i
ako mora hraniti i podizati djecu bez pomoi; ako slobodno raa, ako joj drutvo pomae
u trudnoi i kroz brigu za dijete, majinske su obaveze lake i mogu se jednostavno
kompenzirati u podruju rada.
To je gledite koje zastupa Engels ocrtavajui ensku povijest u Porijeklu obitelji: ta
bi povijest esencijalno ovisila o povijesti tehnologije. U kameno doba, kada su zemlju
dijelili svi lanovi klana, nerazvijenost primitivnih lopata i motika ograniavala je
poljoprivredne mogunosti. enske su snage po mjeri rada trebale za eksploatiranje
vrtova. U toj prvobitnoj podjeli rada dva spola ve na neki nain tvore dvije klase. Meu
tim je klasama ravnopravnost. Dok mukarac lovi i ribari, ena ostaje kod kue. No
kuanski zadaci podrazumijevaju produktivan posao: lonarstvo, tkanje, vrtlarstvo, a
time ena ima veliku ulogu u ekonomskom ivotu. S otkriem bakra, kositra, bronce,
eljeza, s pojavom pluga, agrikultura iri svoje podruje. Potreban je intenzivan rad kako
bi se raskrile ume i polja poela davati plodove. Tada mukarac pribjegava pomoi
43

briana

drugih koje porobljuje. Pojavljuje se privatno vlasnitvo: kao gospodar robova i zemlje,
mukarac postaje i gospodar ene. Tu je smjeten veliki povijesni poraz enskoga
spola. On se objanjava preokretom do kojega je u podjeli rada dolo zbog izuma novih
orua. Isti uzrok koji je eni osigurao negdanji autoritet u kui: njezina zatoenost u
kuanskim poslovima, taj isti uzrok je sada osigurao prevlast mukarca; enski kuanski
poslovi nestajali su otada pored mukog proizvodnog rada; potonji je bio sve, prvi su bili
nevani dodatak. Tada oinsko pravo zamjenjuje majinsko pravo: prijenos imanja ide s
oca na sina, a ne vie sa ene na njezino pleme. To je nastanak patrijarhalne obitelji
utemeljene na privatnom vlasnitvu. U takvoj je obitelji ena oprimirana. Mukarac,
vladajui kao suveren, doputa si uz ostalo i seksualne hirove: spava s robinjama ili
heterama, poligaman je. im obiaji recipronost uine moguom, ena se osveti
nevjerom: brak se prirodno upotpunjava preljubom. To je jedina enska obrana protiv
kunog ropstva u kojem je se dri. Drutvena opresija koju podnosi je posljedica njezine
ekonomske potlaenosti. Ravnopravnost se moe ponovno uspostaviti tek onda kada e
oba spola imati zakonski jednaka prava; no to osloboenje zahtijeva povratak cijeloga
enskog roda u javne poslove. ena se moe emancipirati samo kada u velikoj
drutvenoj mjeri bude mogla sudjelovati u proizvodnji i kada za kuanske poslove bude
potrebna u neznatnoj mjeri. A to je postalo mogue tek u velikoj modernoj industriji,
koja ne samo da naveliko prihvaa enski rad nego ga i formalno trai...
Tako su enska sudbina i sudbina socijalizma intimno vezane, to vidimo i u
velikom djelu koje je Bebel posvetio eni. On kae: ena i proleter su oboje potlaeni.
Isti razvoj ekonomije, poevi od preokreta koji su donijeli strojevi, treba osloboditi i
jednu i drugoga. enski problem svodi se na problem radnoga kapaciteta. Mona u doba
kada je tehnika bila prilagoena njezinim mogunostima, detronizirana kada je postala
nesposobna da je iskoritava, ena u modernom svijetu ponovno pronalazi svoju
ravnopravnost s mukarcem. Otpori staroga kapitalistikog paternalizma su ti koji u
veini zemalja sprjeavaju da se ravnopravnost konkretno ostvari. Ostvarit e se im se
takvi otpori slome. U SSSR-u ve jesu, tvrdi sovjetska propaganda. I kada se socijalistiko
drutvo ostvari u itavom svijetu vie nee biti mukaraca i ena, nego samo meu
sobom ravnopravnih radnika.
Iako sinteza koju je skicirao Engels oznaava napredak naspram onih koje smo
ranije prouili, ona nas razoarava: najvaniji problemi su prikriveni. Glavni pokreta
cijele povijesti je prijelaz s reima zajednica na privatno vlasnitvo: uope nam se ne
kae kako se on uspio ostvariti. Engels ak i priznaje da o tome do danas nita ne
znamo22; ne samo da ne zna povijesne potankosti toga nego ni ne nudi nikakvu
interpretaciju. Jednako tako nije jasno da je upravo privatno vlasnitvo dovelo do
podinjavanja ene. Historijski materijalizam zdravo za gotovo uzima injenice koje bi
trebalo objasniti: bez prethodne rasprave postavlja spregu interesa koja ovjeka vee za
vlasnitvo. No gdje taj interes kao izvor drutvenih institucija nalazi svoj izvor? Tako
Engelsovo izlaganje ostaje povrno, a ideje koje otkriva ine se neizvjesnima. Upravo ih
je nemogue produbiti, a da ne premaimo historijski materijalizam. Potonji nam ne bi
mogao ponuditi rjeenja problema na koje smo upozorili zato to oni zanimaju itavog
ovjeka, a ne onu apstrakciju kakva je homo oeconomkus.
Jasno je na primjer da sama ideja pojedinanog posjedovanja moe zadobiti
znaenje samo ako krenemo od izvorne sudbine ivog bia. Da bi se ona pojavila, prije
svega u subjektu treba postojati tenja da se postavi u svojoj krajnjoj pojedinanosti te
afirmacija vlastite egzistencije kao autonomne i odvojene. Shvaamo da je takav zahtjev
22

Porijeklo obitelji.

44

briana

ostao subjektivan, unutarnji i bez istine dok god pojedinac nije imao praktinih
sredstava da mu objektivno udovolji: bez odgovarajuih alata, prvo nije doivljavao
svoju mo na svijetu, osjeao se izgubljenim u prirodi i u kolektivu, pasivnim, ugroenim,
kao igraka mranih sila. Samo poistovjeujui se s itavim plemenom usuivao se
promiljati samoga sebe: totem, mana i zemlja bili su kolektivni realiteti. Otkrie bronce
mukarcu je omoguilo upravo da se, iskuavajui teak i proizvodni rad, otkrije kao
stvaratelj koji dominira prirodom, vie je se ne boji, pred pobijeenim otporom ima
hrabrosti pojmiti sebe kao autonomnu aktivnost, ostvariti se u svojoj pojedinanosti.23
No to se postignue ne bi nikada ostvarilo da ga ovjek nije izvorno elio; lekcija rada
nije se upisala u pasivni subjekt. Subjekt se sam iskovao i pokorio kujui svoje orue i
pokoravajui zemlju. S druge strane afirmacija subjekta nije dovoljna da bi se objasnilo
vlasnitvo: u izazovu, bitki, pojedinanoj borbi, svaka svijest moe se pokuati uzdii do
suverenosti. Da bi izazov poprimio oblik potlaa, to jest ekonomskog suparnitva, da bi
otuda isprva poglavica, a zatim i lanovi plemena, mogli zahtijevati privatna dobra, u
ovjeku se mora nai jedna druga izvorna tendencija. Ve smo u jednom od prethodnih
poglavlja rekli da se ivo bie uspijeva zahvatiti samo otuujui se; trai se po svijetu
pod licem koje je tue, a koje ini svojim. U totemu, mani, teritoriju koji zauzima, pleme
susree ba njegovu otuenu egzistenciju; kada se osoba odvoji od zajednice, trai
posebnu inkarnaciju: mana se individualizira u poglavici, zatim u svakom pojedincu.
Istodobno si svatko nastoji prisvojiti dio zemlje, orua za rad, etve. U tim bogatstvima
koja su njegova ovjek pronalazi i sama sebe jer se u njima izgubio. Takoer shvaamo
zato im je mogao pridati tako temeljnu vanost kao i vlastitu ivotu. Tada interes
ovjeka za svoje vlasnitvo postaje razumljiv odnos. No vidimo da ga ne moemo
objasniti samim oruem: treba pojmiti itav stav ovjeka naoruanog oruem, stav koji
podrazumijeva ontoloku infrastrukturu.
Jednako je nemogue iz privatnog vlasnitva deducirati ensku oprimiranost. I
ovdje je nedostatnost Engelsova gledita oita. Dobro je uoio da je enska miina
slabost postala konkretna inferiornost tek u odnosu s bronanim i eljeznim oruem, ali
nije uvidio da sama ogranienja njezina radnog kapaciteta ine konkretni manjak tek u
odreenoj perspektivi.
Mukarac je transcendencija i ambicija te ba zato projicira kroz svako novo orue
nove zahtjeve: kada je izumio bronano orue vie se nije zadovoljavao eksploatacijom
vrtova, htio je raskriti i kultivirati prostrana polja: ta volja nije izbila iz same bronce.
enska nesposobnost je prouzroila njezinu propast jer ju je mukarac sagledao unutar
projekta bogaenja i ekspanzije. A ni taj projekt ne dostaje da bi se objasnila injenica
njezine oprimiranosti: spolna podjela rada mogla je znaiti prijateljsko zajednitvo. Da je
izvorni odnos ovjeka sa sebi slinima bio iskljuivo prijateljski, ne bismo mogli objasniti
nijednu vrstu podinjenosti. Taj je fenomen posljedica imperijalizma ljudske svijesti koji
nastoji objektivno pratiti njezinu suverenost. Da u toj svijesti nije bilo izvorne kategorije
Drugoga i izvorne namjere da se Drugime dominira, otkrie bronanog orua ne bi
moglo prouzroiti ensku oprimiranost. Engels ne objanjava ni posebni znaaj te
oprimiranosti. Pokuao je svesti suprotnost spolova na klasni sukob, a to ba nije izveo
uvjerljivo. Njegova teza nije odriva. Tono je da spolna podjela rada i opresija koja iz nje
proizlazi ponegdje podsjea na klasnu podjelu, no ne bi ih se moglo pomijeati. Ne
postoji nikakav bioloki temelj raskola meu klasama. Radei, rob osvjeuje samoga
23

Gaston Bachelard u djelu La Terre et les reveries de la volonte (Zemlja i sanjarije volje, u nas neprevedeno) uz ostalo
radi sugestivnu studiju kovaeva rada. Pokazuje kako se kroz eki i nakovanj ovjek afirmira i odvaja. Kovaev
trenutak ujedno je i zaista izoliran i nabujao trenutak. Silina jednog trenutka promie radnika u gospodara vremena,
str. 142; te dalje: "Bitak koji kuje prihvaa izazov svemira postavljen pred njega.

45

briana

sebe protiv gospodara. Proletarijat je svoj poloaj uvijek testirao pobunom, vraajui se
tim putem esencijalnom, tvorei prijetnju svojim eksploatatorima. Cilj mu je upravo to
da kao klasa nestane. U uvodu smo rekli koliko je enska situacija razliita, posebice
zbog ivotne zajednice i interesa koji enu ine solidarnom s mukarcem te zbog
suuesnitva koje mukarac u eni nalazi. U njoj ne prebiva nikakva elja za revolucijom,
ne bi se mogla ponititi kao spol, trai samo da se ukinu neke posljedice spolne
specifikacije. Jo je gore to to se enu ne bi bez licemjerja moglo prouavati iskljuivo
kao radnicu. Jednako kao njezina sposobnost u produkciji vana je i njezina uloga u
reprodukciji, kako u socijalnoj ekonomiji tako u osobnom ivotu. Postoje vremena u
kojima je korisnije podizati djecu nego vui plug. Engels je zatakao problem, ograniava
se na izjavu da e socijalistika zajednica ukinuti obitelj, to je dosta maglovito rjeenje.
Zna se koliko je esto i radikalno SSSR morao mijenjati obiteljsku politiku tako da se na
razliite naine uravnotee neposredne potrebe proizvodnje s potrebama ponovnog
nastanjivanja. Ponititi obitelj uostalom ne znai nuno osloboditi enu: primjeri Sparte i
nacistikog reima dokazuju da, da bi ena bila izravno vezana za dravu, moe biti
jednako oprimirana od mukaraca. Istinski socijalistika etika, recimo ona koja traga za
pravdom ne ponitavajui pritom slobodu, koja pojedincima namee obaveze ne
ukidajui meutim individualnost, nai e se u prilinoj neprilici pred problemima koje
postavlja enski poloaj. Nemogue je jednostavno poistovjetiti trudnou s nekim radom
ili slubom kao to je vojna sluba. Vie se zadire u ivot neke ene kada se od nje
zahtijevaju djeca nego kada se uredbama propisuju zanimanja graana: nijedna se
drava nikada nije usudila slubeno proglasiti koitus obaveznim. U spolni odnos i
majinstvo ena ne ulae samo vrijeme i trud nego i temeljne vrijednosti. Uzalud
racionalistiki materijalizam tvrdi da ne poznaje taj dramatini karakter seksualnosti: ne
moe se uredbama propisati spolni nagon. Nije sigurno da ovaj u sebi ne nosi odbijanje
svojeg zadovoljenja, govorio je Freud. Izvjesno je pak to da se ne doputa integrirati u
socijalno jer u erotici postoji pobuna trenutka protiv vremena, individualnog protiv
univerzalnog. Kada se erotiku stalno eli kanalizirati i iskoristiti, moe je se ubiti jer se
ne moe raspolagati ivom spontanou kao to se raspolae inertnom materijom. Isto
ga se tako ne moe dodatno forsirati kao to se forsira slobodu. Ne moe se izravno
prisiliti enu da na svijet donosi djecu. Mogue ju je jedino osuditi na situacije u kojima
majinstvo za nju predstavlja jedini izlaz: zakon i obiaji joj nameu brak, zabranjuju se
metode protiv zaea i pobaaj, zabranjuje se razvod. Upravo takvu staru patrijarhalnu
stegu danas iz mrtvih die SSSR, oivljava paternalistike teorije o braku i time jo
jedanput trai od ene da se pretvori u erotski objekt. Jednim se nedavnim proglasom
pozivalo sovjetske graanke da se elegantno odijevaju, koriste minku te postanu kokete
kako bi zadrale mueve i rasplamsale im elju. Taj primjer sjajno pokazuje da je enu
nemogue promatrati samo kao produktivnu snagu, za mukarca je ona seksualna
partnerica, rodilja, erotski objekt, Drugo u kojem trai samoga sebe. Totalitarni i
autoritarni reimi uzalud su zajednikim dogovorom zabranili psihoanalizu i objavili da
za graane lojalne kolektivu ne postoje osobne drame, erotika je iskustvo u kojem
individualno uvijek iznova osvoji generalno. A za demokratski socijalizam koji ne bi
ponitio pojedince nego klase, pitanje sudbine pojedinca zadralo bi svu svoju vanost,
spolna podjela bi zadrala svu svoju vanost. Spolni odnos koji ujedinjuje enu s
mukarcem nije isti kao onaj koji on odrava s njom. Veza koja je vee za dijete nije
usporediva ni s jednom drugom. enu nije stvorilo bronano orue niti je moe unititi
stroj. Traiti za nju sva prava i anse koje pripadaju ljudskom biu ne znai da moramo
zanemariti njezin poseban poloaj. A da bismo je upoznali treba se udaljiti od
historijskog materijalizma koji u mukarcu i eni vidi samo ekonomske entitete.
46

briana

Dakle na isti nain odbijamo Freudov seksualni monizam i Engelsov ekonomski

monizam. Psihoanalitiar e sve socijalne zahtjeve ene protumaiti kao fenomen
mukog protesta; za marksista naprotiv njezina seksualnost samo vie ili manje
zaobilazno izraava njezin ekonomski poloaj. No kategorije klitorisnog i
vaginalnog su jednako kao i one burujskog i proleterskog nemone kada treba
obuhvatiti konkretnu enu. U temelju osobnih drama i ekonomske povijesti nalazi se
egzistencijska infrastruktura koja jedina omoguuje da se u cijelosti shvati neobian
oblik kakav je ivot. Vrijednost frojdizma proizlazi iz toga to je ivo bie tijelo: nain na
koji se testira kao tijelo pred drugim tijelima konkretno prevodi njegov egzistencijalni
poloaj. Isto tako marksistika teza tono tvrdi da ontoloke tenje ivog bia poprimaju
konkretan oblik s obzirom na materijalne mogunosti koje mu se nude, posebice s
obzirom na one mogunosti koje nalazi u tehnologiji. No ako ih se ne integrira u totalitet
ljudske stvarnosti, sama seksualnost i sama tehnologija ne mogu objasniti nita. Zato u
Freuda zabrane koje je postavio superego i nagoni ega ispadaju kao sluajne injenice, a
u Engelsovu izlaganju o povijesti obitelji najvaniji dogaaji kao da iskrsnu ovisno o
hirovima nekoga tajanstvenog sluaja. Da bismo otkrili enu neemo odbiti odreene
priloge biologije, psihoanalize, historijskog materijalizma, ali smatramo da tijelo, spolni
ivot, tehnologija za ovjeka konkretno postoje samo ako ih pojmi iz globalne
perspektive svoje egzistencije. Vrijednost miine snage, falusa, orua moe se definirati
samo u svijetu vrijednosti: njome upravlja temeljni projekt ivog bia koje se
transcendira prema bitku.

47

briana

Drugi dio

POVIJEST

48

briana

I.
Ovaj je svijet oduvijek pripadao mukom rodu, ali nijedno od za to ponuenih
obrazloenja ne ini nam se dovoljnim. Razmatrajui ponovno podatke prethistorije i
etnografije, ali u svjetlu egzistencijalne filozofije, moi emo shvatiti kako je
ustanovljena spolna hijerarhija. Ve smo ustvrdili da, kada se dvije kategorije ljudi nau
zajedno, redovito jedna drugoj eli nametnuti svoju suverenost. Ako su obje kadre
braniti taj zahtjev, meu njima nuno nastaje odnos recipronosti, obiljeen tenzijama
bez obzira na to je li rije o neprijateljstvu ili prijateljstvu. Ako je povlatena, jedna od
dviju kategorija odnosi prevagu nad drugom i svim silama se trudi zadrati je u
oprimiranom poloaju. Shvaamo dakle da je mukarac imao namjeru dominirati enom,
ali koje su mu povlastice omoguile da ostvari tu namjeru?
Podaci koje etnografija nudi o primitivnim oblicima ljudskog drutva strano su
proturjeni, a to su etnografi bolje obavijeteni i manje sistematini, stanje je sve gore.
Posebice je teko zamisliti enin poloaj u razdoblju koje je prethodilo poljoprivredi. Ne
znamo ak ni jesu li u ivotnim uvjetima toliko drukijim od dananjih enska
muskulatura i njezin dini sustav bili jednako razvijeni kao muki. Dodjeljivani su joj
teki poslovi i ponajprije je ona nosila teret. Posljednja je injenica dvosmislena: po svoj
prilici je eni ta uloga bila dodijeljena jer je mukarac u skupini uvao ruke slobodnima
da bi se obranio od moguih napadaa, ivotinja ili ljudi. Njegova je uloga dakle bila
opasnija i zahtijevala je vie snage. Svejedno se ini da su u brojnim sluajevima ene
bile dovoljno robusne i otporne da sudjeluju u ratnim pohodima. Prema Herodotovim
zapisima, Dahomeyjevim predajama o Amazonkama i mnogim drugim antikim i
modernim svjedoanstvima, znalo se dogoditi da ene sudjeluju u ratovima ili krvnim
osvetama. One bi tamo pokazivale jednaku hrabrost i okrutnost kao i muki. Spominju se
ene koje su zubima kidale jetra svojim neprijateljima. Usprkos svemu vjerojatno je da
su onda kao i danas mukarci bili tjelesno jai; u doba toljage i divljih zvijeri, u doba kada
je otpor prirode bio maksimalan, a orua rudimentarna, takva je nadmo sigurno bila od
iznimne vanosti. U svakom sluaju, koliko god su tadanje ene bile robusne, u borbi s
neprijateljskim svijetom robovanje reprodukciji je za njih predstavljalo straan
hendikep: pripovijeda se da su si Amazonke sakatile dojke, to znai da su barem u ratno
vrijeme odbijale majinstvo. to se normalnih ena tie, mjesenica, trudnoa i poroaj
smanjivali su njihove radne sposobnosti i osuivali ih na duga razdoblja nemoi. Da bi se
obranile od neprijatelja i opstale zajedno sa svojim potomstvom, trebale su zatitu
ratnika i plodove lova i ribolova kojima su bili posveeni mujaci. Kako oito nije bilo
nikakve kontrole raanja, kako priroda enama ne osigurava razdoblja neplodnosti kao
drugim enkama sisavaca, opetovana majinstva su sigurno crpila najvei dio njihove
snage i vremena. ene nisu bile sposobne djeci koju bi donijele na svijet osigurati
opstanak. Ovo je prva injenica s ozbiljnim posljedicama: poeci ljudske vrste su bili
mukotrpni. Plemena sakupljaa, lovaca i ribolovaca od zemlje bi uspijevala otrgnuti tek
mrvice, i to pod cijenu velikog truda. Raalo se previe djece s obzirom na dobra kojima
je zajednica raspolagala. Apsurdna plodnost nije doputala eni da aktivno sudjeluje u
poveavanju tih dobara, a pritom je unedogled stvarala nove potrebe. Prijeko potrebna
49

briana

za perpetuiranje vrste, ena ju je perpetuirala u prevelikoj mjeri. Na mukarcu je bilo da

osigurava ravnoteu izmeu reprodukcije i produkcije. Tako ena nije imala ak ni
povlasticu da osigura preivljavanje vrste spram mukog stvaratelja. Nije igrala ulogu
jajaca u odnosu na spermatozoid ili maternice u odnosu na falus. ena je samo
djelomino sudjelovala u nastojanju ljudske vrste da ustraje u svojem bitku, mukarcu
treba zahvaliti to je taj cilj konkretno ostvaren.
Meutim, budui da se ravnotea produkcija-reprodukcija uvijek uspije
uspostaviti, makar pod cijenu edomorstava, rtava, ratova, s gledita kolektivnog
preivljavanja mukarci i ene su jednako nuni. ak bismo mogli pretpostaviti da je u
nekim razdobljima prehrambenog obilja uloga zatitnice i hraniteljice podinila mujaka
eni-majci. Postoje enke ivotinja koje iz majinstva crpe potpunu autonomiju; kako to
da se ena iz istog razloga nije uspjela popeti na pijedestal? ak i u razdobljima kada je
ovjeanstvo najee zahtijevalo raanja, kad je potreba za radnom snagom prevagnula
nad potrebom za sirovinama koje bi se iskoritavalo, ak u vremenima kada se najvie
tovalo majinstvo, ono enama nije omoguilo da osvoje prvo mjesto.24 Razlog tomu je
to ovjeanstvo nije obina prirodna vrsta. Ono se ne nastoji odrati kao vrsta; u planu
mu nije stagnacija, nego tei nadilaenju samoga sebe.
Primitivni opori jedva da su se bavili svojim potomstvom. Nevezani za teritorij,
bez ikakva vlasnitva, bez inkarnacije u nekoj stabilnoj stvari, nikako si nisu mogli
konkretno predoiti ideju trajnosti. Nisu se zabrinjavali nadivljavanjem sebe samih niti
su se prepoznavali u svojemu potomstvu; nisu se bojali smrti niti su traili nasljednike;
djeca su za njih predstavljala teret, a ne bogatstvo; to dokazuje injenica da su
edomorstva u nomadskih naroda uvijek bila brojna, a mnoga novoroenad koju se ne
bi pobilo umrla je u nedostatku higijene, uz opu ravnodunost. ena koja raa tako ne
poznaje oholost stvaranja; osjea se kao pasivna igraka mranih sila, a bolni je poroaj
beskorisna ili ak nesnosna nezgoda. Kasnije su djeca dobila na cijeni. No kako god,
raanje i dojenje nisu aktivnosti, nego prirodne funkcije. Nisu dio nekoga projekta. Zato
ena u njima ne nalazi motiv ponosite potvrde svoje egzistencije; pasivno podnosi svoju
bioloku sudbinu. Kuanski poslovi kojima se posveuje zato to se jedini mogu uskladiti
s majinskim dunostima osuuju je na ponavljanje i imanenciju. Iz dana u dan se
reproduciraju u identinom obliku koji se gotovo bez ikakve promjene perpetuira iz
stoljea u stoljee; ne proizvode nita nova. Muki je sluaj sasvim drugaiji. Mukarac
ne prehranjuje kolektiv kao to to ine pele radilice, nekim jednostavnim vitalnim
procesom, nego postupcima koji transcendiraju njegovu ivotinjsku prirodu. Homo faber
je od pamtivijeka izumitelj: ve su tap i toljaga, kojima se oboruao da omlati voke i
zatue ivotinje, pribor to mu je ojaao utjecaj na svijet. Ne samo da kuanstvo
opskrbljuje ribom koju je ulovio u moru, nego najprije mora osvojiti vode dubei unove.
Da bi prisvojio bogatstva koja svijet prua pripaja si sam svijet. Tim inom testira svoju
mo; postavlja si ciljeve i priprema putove do njih: ostvaruje se kao ivo bie. Da bi
mukarac opstao, stvara; preplavljuje sadanjost, otvara budunost. Zato pohodi u lov i
ribolov imaju sveti karakter. Uspjene pohode doekuje se trijumfalno i slavljeniki;
mukarac u njima prepoznaje svoju ljudskost. Isti ponos on oituje i danas pri izgradnji
brane, nebodera, nuklearnog reaktora. Nije radio samo na ouvanju postojeeg svijeta,
razorio mu je granice te poloio ti temelje za novu budunost.
Njegova aktivnost ima jo jednu dimenziju koja mu daje vrhovno dostojanstvo:
esto je opasna. Kada bi krv bila samo prehrambena namirnica, ne bi vrijedila vie od
mlijeka; lovac meutim nije mesar: u borbi s divljim ivotinjama izvrgava se riziku. Da bi
24

Bachoffenove elukubracijeu u sociologiji danas vie ne uivaju nikakvu povjerenje.

50

briana

ojaao opor, pleme kojemu pripada, ratnik stavlja na kocku vlastiti ivot. Ovime
briljantno dokazuje da nije ivot vrhovna vrijednost za ovjeka, nego bi trebao sluiti
ciljevima vanijim od njega samoga. Najgore prokletstvo ene je njezina iskljuenost iz
ratnikih pohoda. ovjek se ne uzdie iznad ivotinje dajui novi ivot, nego riskirajui
vlastiti; zato unutar ljudske vrste prednost nije dana spolu koji raa nego onome koji
ubija.
Klju itave tajne nalazi se u upravo reenom. Na biolokoj razini izvjesna vrsta
opstaje samo stvarajui se iznova; no takvo je stvaranje samo ponavljanje istog ivota u
razliitim oblicima. Transcendirajui ivot Egzistencijom mukarac jami ponavljanje
ivota: tim nadilaenjem stvara vrijednosti koje istom ponavljanju osporavaju svaku
vrijednost. U ivotinjskom svijetu bezrazlonost i raznolikost aktivnosti mujaka ostaju
uzaludni s obzirom na to da u njih nije ukljuen nikakav projekt. Kada mujak ne slui
vrsti, ono to ini je nitavno. S druge strane, kada slui vrstu, ljudski mujak oblikuje
lice svijeta, stvara novo orue, smilja, kuje budunost. Postavljajui se kao suveren u
tome nailazi na suuesnitvo same ene: jer i ena je ivo bie, i u njoj postoji
transcendencija te njezin plan nije ponavljanje nego nadilaenje same sebe u drukijoj
budunosti. U sutini svojeg bia pronalazi potvrdu mukih tenji. Zajedno s mukarcima
sudjeluje u sveanostima koje slave uspjehe i pobjede mujaka. Njezina je nesrea u
injenici da je bioloki posveena ponavljanju ivota, a istodobno ni u njezinim vlastitim
oima ivot ne nosi sam po sebi njene razloge postojanja i razlozi su vaniji od samog
ivota.
Neki dijelovi dijalektike kojom je Hegel definirao odnos gospodara prema robu jo
bi se bolje mogli primijeniti na odnos mukarca prema eni. Povlastica Gospodara, kae
Hegel, proizlazi iz toga to on nadreuje Duh ivotu injenicom to riskira svoj ivot. No
zapravo je i pobijeeni rob upoznao isti rizik. Dok je ena izvorno bie koje daje ivot i
ne riskira svoj. Izmeu mukog i nje nikada nije bilo borbe. Hegelova se definicija
primjenjuje posebno na nju. Druga (svijest) je ovisna svijest za koju je sutinska
stvarnost animalni ivot, dakle bie dobiveno od drugog entiteta. No ovaj se odnos
razlikuje od odnosa opresije jer ena takoer cilja na prepoznavanje vrijednosti koje
konkretno doseu muki. On je taj koji otvara budunost prema kojoj se i ona
transcendira. Uistinu ene nikad nisu mukim vrijednostima suprotstavile enske.
Mukarci, elei zadrati muke prerogative, izmislili su tu podjelu. eljeli su stvoriti
ensku domenu - pravilo ivota, imanencije - samo da bi u njoj zatvorili enu. No iznad
svake spolne specifikacije ivo bie trai opravdanje u pokretu svoje transcendencije.
Podinjenost ena tomu je dokaz. One danas zahtijevaju da ih se prizna kao iva bia
ravnopravna s mukarcima, a ne da podine egzistenciju ivotu, mukarca svojoj
animalnosti.
Egzistencijalna perspektiva nam je dakle omoguila da pojmimo kako su bioloki i
ekonomski poloaj opora morali dovesti do muke nadmoi. enka vie od mujaka trpi
zbog ljudske vrste. ovjeanstvo je uvijek nastojalo umaknuti svojoj specifinoj sudbini.
Izumom orua, odravanje ivota je za mukarca postalo aktivnou i projektom, dok je
kroz majinstvo ena ostala prikovana za svoje tijelo, kao ivotinja. Zato to se
ovjeanstvo u svojem bitku dovodi u pitanje, to jest ivotu pretpostavlja razloge
ivljenja, mukarac se naspram ene postavio kao gospodar. Mukarev projekt nije da
se ponavlja u vremenu, nego da vlada trenutkom i kuje budunost. Muka aktivnost,
stvarajui vrijednosti, postavila je samu egzistenciju kao vrijednost. Pobijedila je nad
zbrkanim silama ivota. Podinila je prirodu i enu. Sada nam valja vidjeti kako se ova
situacija perpetuirala i kako se razvijala tijekom stoljea. Koje je mjesto ovjeanstvo
51

briana

dalo tom dijelu sebe samoga koji se u sebi definirao kao Drugo? Koja su mu prava
priznata? Kako su ga mukarci definirali?

52

briana

II.
Upravo smo vidjeli da je u primitivnom oporu enska sudbina vrlo teka. Kod
ivotinjskih enki reproduktivna je funkcija prirodno ograniena i tijekom njezina
izvravanja jedinka je vie-manje osloboena ostalih napora. Samo enke domaih
ivotinja katkad do iznemoglosti, unutar njihovih individualnih kapaciteta iskoritava
zahtjevan gazda. Nesumnjivo je to bio i sluaj ene u doba kada je borba protiv
neprijateljskog svijeta traila puno upoljavanje resursa zajednice. Tada bi se umoru
neprestane i nepravilne prokreacije pridruio umor od tekih kuanskih poslova.
Svejedno pojedini povjesniari tvrde da je u tom stadiju muka nadmo najmanje
izraena. Umjesto toga valjalo bi radije rei da se tu nadmo izravno ivjelo, a jo nije
postavljena i eljena. Ne nastoji se kompenzirati okrutne nedostatke koji hendikepiraju
enu, no takoer je se ne pokuava ni muiti kao to e biti sluaj kasnije u
paternalistikom reimu. Nijedna institucija ne proglaava nejednakost spolova; jednako
tako ni nema institucija: nema vlasnitva, nema nasljedstva, nema prava. Religija je
neutralna: oboava se neki bespolni totem.
Tek kada se nomadi ustale na jednom tlu i postanu poljoprivrednici niknut e
institucije i pravo. ovjek se vie ne ograniava na borbu protiv neprijateljskih sila.
Poinje se konkretno izraavati putem lika koji namee svijetu, promiljati taj svijet i
promiljati sebe. U tom trenutku se spolna diferencijacija odraava u strukturi kolektiva,
poprima jedinstven znaaj: u poljodjelskim zajednicama eni se esto pripisuje
nevjerojatan presti. On se sutinski objanjava posve novom vanou koju zadobiva
dijete u civilizaciji koja se temelji na radu na zemlji. Kada se smjeste na nekom teritoriju,
ljudi ga prisvajaju. Vlasnitvo se pojavljuje u kolektivnom obliku. Ono od svojih vlasnika
zahtijeva potomstvo. Majinstvo time postaje sveta funkcija. Mnoga plemena ive u
komunitarnom reimu: to ne znai da ene pripadaju svim mukarcima iz kolektiva.
Danas ne vjerujemo da se ikada prakticirao brak iz promiskuiteta. No mukarci i ene
imaju vjerski, socijalni i ekonomski ivot samo kao grupa: njihova individualnost ostaje
samo bioloka injenica. Brak, kakav god bio njegov oblik: monogamija, poligamija,
poliandrija, takoer je samo profana sluajnost koja ne stvara nikakvu mistinu vezu. Za
suprugu on nije izvor podinjenosti, ona ostaje lanicom plemena. Cijelo pleme
okupljeno pod istim totemom mistino posjeduje istu manu, a materijalno zajedniko
uivanje istoga teritorija. Prema procesu otuenja o kojemu sam govorila, pleme se na
tom teritoriju poima kao objektivan i konkretan lik. Zbog trajnosti tla ono se dakle
ostvaruje kao jedinstvo iji identitet opstaje kroz rasprenost vremena. Samo taj
egzistencijalni korak omoguuje razumijevanje identifikacije koja je opstala do naih
dana, identifikacije izmeu plemena, roda, obitelji i vlasnitva. Koncepciju nomadskih
plemena za koja postoji samo trenutak, poljodjelsko drutvo zamjenjuje koncepcijom
ivota ukorijenjenog u prolosti, koji se spaja s budunou: tuje se totemski predak
koji daje ime lanovima plemena. A pleme pridaje dubinsko zanimanje za svoje
potomke: nadivjet e samo sebe kroz tlo koje im ostavlja i koje e oni iskoritavati.
Zajednica promilja svoje jedinstvo i eli egzistenciju s onu stranu sadanjosti:
prepoznaje se u djeci, nju prepoznaje kao svoju, u njoj se ispunjava i nadilazi.
53

briana

No mnogi primitivni ljudi ne znaju ulogu koju ima otac u prokreaciji djece. Djecu
smatraju reinkarnacijom duhova predaka koji lebde oko nekih stabala, stijena, svetih
mjesta, i koji silaze u ensko tijelo. Katkad se smatra da ena ne treba biti djevica da bi ta
infiltracija bila mogua, a ima i naroda koji vjeruju da se infiltracija dogaa kroz nosnice
i usta. U svakom sluaju, defloracija je ovdje sporedna i, iz mistinih razloga, rijetko
mueva apanaa. Majka je oito nuna za poroaj djeteta. Ona je ta koja uva i hrani
sjeme u utrobi i dakle preko nje se u vidljivom svijetu ivot plemena produuje. Tako
njoj pripada glavna uloga. Vrlo esto djeca pripadaju plemenu svoje majke, nose njegovo
ime, sudjeluju u njegovim pravima i pogotovu u uivanju zemlje koju pleme posjeduje.
Zajedniko vlasnitvo se dakle prenosi po enskoj liniji: preko ena su polja i etve
osigurani za lanove plemena i obrnuto preko svojih majki su ti lanovi predodreeni za
to ili to podruje. Stoga moemo smatrati da mistiki zemlja pripada enama: imaju
ujedno religiozan i legalan zahvat nad njivama i njihovim plodovima. Veza koja ih spaja
je jo ua od pripadnosti. Reim majinskog prava odlikuje se pravom asimilacijom ene
zemlji. U obje se putem njihovih avatara ostvaruje trajnost ivota, ivota koji je sutinski
razmnoavanje. Kod nomada se prokreacija ini kao sluajnost, a bogatstva tla ostaju
nepoznanicom. No poljoprivrednik se divi misteriju plodnosti koja se iri u usjevima i
majinoj utrobi. Zna da je stvoren kao i stoka i etve, eli da njegovo pleme iznjedri
druge ljude koji e ga perpetuirati perpetuirajui plodnost polja. Posvemanja priroda
mu se ini poput majke. Zemlja je ena, a u eni obitavaju iste opskurne moi kao i u
zemlji.25 Djelomino se iz tog razloga eni povjerava poljodjelski posao: sposobna u
svoje krilo prizvati duhove predaka, takoer moe uiniti da iz zasijanih polja niknu
plodovi i klasje. I u jednom i u drugom sluaju nije rije o stvaralakoj operaciji nego o
maginom aranju. U ovom se stadiju ovjek vie ne zadovoljava ubiranjem plodova s
tla: no jo uvijek ne poznaje svoju mo. Oklijeva izmeu tehnika i magije. Osjea se
pasivnim, ovisnim o Prirodi koja nasumice dijeli ivot i smrt. Dakako, vie-manje
prepoznaje korisnost spolnog ina i tehnika koje pripitomljuju tlo. No djeca i etva
svejedno mu se ine kao natprirodni darovi. I misteriozna isparavanja enskog tijela na
ovaj svijet privlae bogatstva zakopana u misterioznim izvorima ivota. Takva su
vjerovanja danas jo iva meu brojnim indijskim, australskim i polinezijskim
plemenima.26 Dobila su tim vie na vanosti to su se uskladila s praktinim interesima
kolektiva. Majinstvo osuuje enu na sjedilaki ivot; prirodno je, dok mukarac lovi,
ribari, ratuje, da ona ostane uz ognjite. No primitivni narodi su kultivirali gotovo
iskljuivo vrtove skromnih dimenzija, unutar seoskih granica. Orue kamenog doba nije
zahtijevalo intenzivan trud. Ekonomija i mistika slau se s preputanjem poljodjelstva
eni. Kako poinje raati, zapada je i kuna industrija: ene tkaju sagove i prekrivae,
izrauju keramike posude. esto su one te koje predsjedaju razmjenom dobara:
trgovina je u njihovim rukama. Preko njih se dakle plemenski ivot odrava i iri. O
njihovu radu i maginim osobinama ovise djeca, krda, etve, posue, itavo blagostanje
grupe ija su one dua. Toliko moi kod mukaraca nadahnjuje potovanje pomijeano
sa strahom koji se odraava u kultu ena. U njima se sadrava cijela nepoznata Priroda.

25

Zdravo, Zemljo, majko ljudi, budi plodna u zagrljaju Boga i ispuni se plodovima na korist ovjeku, glasi staro
anglosasko aranje.
26
U Ugandi i u indijskom plemenu Bhantu neplodnu enu smatraju opasnom za vrt. Na Nikobarskim otocima misle da
e etva biti bolja ako je napravi trudnica. Na Borneu ene biraju i uvaju sjeme. ini se da se osjea prirodna
sklonost ena zrnju za koje kau da je trudno. Katkada ene provode no u riitu dok ria klije (Hose i Mac Dougall).
U zapadnoj Indiji, gole ene nou vuku plug po poljima. Indijanci s Orinoca enama su preputali sijanje i saenje jer
jednako kao to ene znaju na svijet donijeti djecu, zrnje i korijenje koje one zasade donijet e obilije plodove od onih
to ih zasade muke ruke (Frazer). U Frazera nalazimo brojne sline primjere.

54

briana

Ve smo rekli da se ovjek uvijek promilja samo promiljajui Drugoga; poima

svijet u znaku dvostrukosti, koja isprva nema spolni znaaj. No prirodno bivajui
drukija od mukarca koji se postavlja kao isti, ena e potpasti pod kategoriju Drugoga.
Drugo obavija enu. Prvobitno nije dovoljno vana da bi ga sama utjelovila, tako da se
unutar Drugoga iscrtava potpodjela: u drevnim kozmogonijama jedan te isti element
esto ima i muko i ensko utjelovljenje. Tako su Ocean i More kod Babilonaca dvostruko
utjelovljenje kozmikog kaosa. Kada enska uloga poraste, ona gotovo potpuno
apsorbira regiju Drugoga. Tada se pojavljuju enska boanstva putem kojih se oboava
ideja plodnosti. U iranskoj Suzi pronaena je najstarija slika Velike Boice, Velike Majke
u dugoj haljini, s visokom frizurom, koju nam drugi kipovi pokazuju okrunjenu kulama.
Iskapanja na Kreti ve su iznjedrila nekoliko njezinih likova. Katkad ima steatopigiju i
ui, katkad stoji, mravija, katkad je odjevena i esto gola, steui ruke pod napuhanim
grudima. Ona je kraljica nebesa, predstavlja je golubica. Takoer je i carica pakla, iz
njega izlazi puui, a simbolizira je zmija. Pojavljuje se u planinama, umama, na moru, u
izvorima. Posvuda stvara ivot; ako ubije, ponovno oivi. Hirovita, raskona, okrutna
poput Prirode, istodobno milostiva i strana, vlada cijelom Egeidom, Frigijom, Sirijom,
Anatolijom, cijelom zapadnom Azijom. U Babilonu se zove Itar, Astarta kod semitskih
naroda, a u Grka Gea, Rea ili Kibela. Pronalazimo je u Egiptu pod Izidinim znaajkama.
Muka su joj boanstva podreena. Vrhovni idol u dalekim regijama neba i pakla, ena je
na zemlji okruena tabuima kao sva sveta bia, sama je tabu. Zbog moi koje posjeduje
promatra je se kao arobnicu, vjeticu. Povezuje je se s molitvama, katkad postaje
sveenica, kao to su bile druidkinje kod drevnih Kelta. U nekim sluajevima sudjeluje u
vladanju plemenom, dogaa se ak da vlast izvrava sama. Ta davna vremena nisu nam
ostavila nikakva pisanog traga. No velike patrijarhalne epohe uvaju u svojoj mitologiji,
svojim spomenicima, svojim tradicijama, sjeanje na vrijeme kada su ene zauzimale
vrlo visok poloaj. Sa enskoga gledita, brahmansko doba je regresija u doba Rig Vede, a
ono u primitivni stadij koji mu je prethodio. Beduinke iz predislamskoga doba imale su
mnogo vii status od onoga koji im pripisuje Kuran. Veliki likovi Niobe, Medeje,
podsjeaju na eru kada su se majke diile smatrajui djecu svojim vlasnitvom. A u
homerskim pjesmama, Andromaha i Hekuba imaju vanost koju ve ni klasina Grka
vie ne priznaje enama skrivenim u tami gineceja.
Ove injenice dovele su do pretpostavke da je u primitivna vremena postojala
prava vladavina ena. Tu hipotezu, to je postavlja Baschoffen, preuzeo je Engels.
Prijelaz s matrijarhata na patrijarhat njemu se ini kao veliki povijesni poraz enskoga
spola. No zapravo je to zlatno doba ene samo mit. Rei da je ena Drugo znai rei da
meu spolovima nije postojao reciproan odnos: Zemlja, Majka, Boica, za mukarca nije
bila blinja. Njezina se mo potvrivala onkraj ljudske vladavine: ona je dakle bila izvan
te vladavine. Drutvo je oduvijek bilo muko. Politika mo uvijek je bila u rukama
mukaraca. Javni ili jednostavno drutveni autoritet uvijek pripada mukarcima, tvrdi
Lvi-Strauss na kraju svoje studije o primitivnim drutvima. Blinji, drugi koji je takoer
isti, s kojim se ostvaruju reciproni odnosi, mukome je uvijek muka osoba.
Dvostrukost otkrivena u ovom ili onom obliku unutar kolektiva, suprotstavlja skupinu
mukaraca skupini mukaraca, a ene su dio dobara koje ovi posjeduju i koja im slue
kao instrument razmjene. Zabuna je posljedica mijeanja dva lika drugosti koji se
meusobno iskljuuju. Onoliko koliko je ena smatrana apsolutnim Drugim, to jest kakva
god bila njezina magija, kao neesencijalno, jednako ju je toliko nemogue promatrati kao

55

briana

drugi subjekt.27 ene dakle nikada nisu inile odvojenu skupinu koja bi se postavila za
sebe pred mukim grupiranjem. Nikada nisu imale izravan i autonoman odnos s
mukarcima. Veza recipronosti na kojoj se temelji brak ne ustanovljuje se izmeu
mukaraca i ena, nego izmeu mukaraca s pomou ena koje samo za to pruaju
glavnu priliku, kae Lvi-Strauss.28 Konkretan poloaj ene nije pod utjecajem vrste
filijacije koja prevladava u drutvu kojemu ona pripada. Bio reim patrilinearan,
matrilinearan, bilateralan ili neodreen (neodreenost nikad nije stroga), ena je uvijek
pod okriljem mukarca. Jedino je upitno ostaje li nakon udaje podreena autoritetu
svojega oca ili starijega brata, autoritetu koji e se proiriti i na njezinu djecu, ili prelazi
pod muev autoritet. U svakom sluaju: ena je uvijek samo simbol svoje loze...
matrilinearna filijacija znai ruku enina oca ili brata koja se protee do bratova sela.
Ona je samo posrednica prava, a ne njegova vlasnica. Zapravo se reimom filijacije
definiraju odnosi dviju mukih skupina, a ne odnosi dvaju spolova. Praktiki gledano
konkretan poloaj ene nije na stabilan nain vezan za ovaj ili onaj tip prava. Dogaa se
da u matrilinearnom reimu ena zauzima vrlo visok poloaj: treba meutim imati na
umu da prisutnost ene poglavice, kraljice, na elu jednog plemena apsolutno ne znai
da su ene u njemu suverene. Dolazak na vlast u Rusiji Katarine Velike ni po emu nije
promijenio sudbinu ruskih seljanki. Nita manje esto nije i da ena ivi u ponienju.
Uostalom, sluajevi gdje ena ostaje u svojem plemenu, a muu su doputeni samo
kratki, to jest tajni posjeti, vrlo su rijetki. Gotovo uvijek ena odlazi ivjeti pod krov
svojega supruga: ta injenica je dovoljna da se oituje primat mukoga. Iza oscilacija u
vrstama filijacije, kae Lvi-Strauss, postojanost patrilokalne rezidencije svjedoi o
temeljnoj asimetriji meu spolovima koja odlikuje ljudsko drutvo. Iz toga to ena
zadrava djecu kod sebe proizlazi da se teritorijalna organizacija plemena ne preklapa s
njegovom totemskom organizacijom: ova je rigorozno utemeljena, ona sluajna. No
praktiki je prva vanija jer mjesto gdje ljudi ive i rade vrijedi vie od njihove mistike
pripadnosti. U tranzicijskim reimima koji su najraireniji, postoje dvije vrste prava,
religiozno i ono utemeljeno na zauzimanju i obraivanju zemlje, i ta prava meusobno
zadiru jedno u drugo. Iako je samo laika institucija, brak ima veliku drutvenu vanost i
brani par, premda lien religijskog znaenja, snano je prisutan na ljudskom planu. ak
i u kolektivima gdje susreemo veliku seksualnu slobodu, dolii da ena koja donese
dijete na svijet bude udana. Ona ne uspijeva sama sa svojim potomstvom sainiti
autonomnu grupu, a bratova religijska zatita joj nije dovoljna, te je nuna prisutnost
supruga. On esto ima veliku odgovornost to se tie djece. Ona ne pripadaju njegovu
plemenu, ali svejedno je on taj koji ih hrani i odgaja. Meu muem i enom, ocem i sinom
stvaraju se veze kohabitacije, rada, zajednikih interesa, njenosti. Izmeu te laike
obitelji i totemskog plemena odnosi su vrlo sloeni, kako svjedoi i raznolikost vjenanih
rituala. Primitivno mu kupuje enu od stranog plemena, ili u najmanju ruku postoji
razmjena dobara izmeu plemena, gdje jedno pleme daje jednog od svojih lanova, a
drugo stoku, plodove, radnu snagu. No kako mu preuzima enu i njezinu djecu, dogaa
se takoer da od brata svoje supruge dobije nadoknadu. Nestabilna je ravnotea izmeu
mistikih i ekonomskih stvarnosti. Mukarac je esto povezaniji sa svojim sinovima nego
sa svojim neacima. Odabrat e se afirmirati kao otac kad ta afirmacija postane mogua.
Zato svako drutvo naginje patrijarhalnom obliku kada evolucija die mukarevu
27

Vidjet emo da se ta razlika nastavila. Epohe koje enu smatraju Drugim su one koje je najee odbijaju integrirati
u drutvo kao ljudsko bie. Danas ona postaje blinje drugo samo izgubivi svoju mistinu auru. Na tu su
dvosmislenost oduvijek igrali antifeministi. Oni rado uzdiu enu kao Drugo tako da njezinu drugost postave kao
apsolutnu i neumoljivu i eni odbijaju pristup ljudskom mitseinu.
28
Usp. Lvi-Strauss, Elementarno strukture srodstva.

56

briana

svijest o sebi samom i vodi ga do nametanja svoje volje. No vano je naglasiti da se ak ni

u vremenima kada je jo bio zbunjen pred tajnama ivota, Prirode, ene, nikada nije
odrekao svoje moi. Kada je prestraen opasnom magijom koju krije ena, postavlja je
kao sutinsko, on je taj koji je postavlja i tako se ostvaruje kao esencijalno u otuenju
koje doputa. Usprkos bogatim vrlinama kojima je ena ispunjena, mukarac ostaje
njezinim gospodarom kao to je i gospodar plodne zemlje. Sueno joj je da bude
podreena, posjedovana, iskoritavana kao to je Priroda iju arobnu plodnost
utjelovljuje. Presti koji uiva u mukim oima dobiva od njih. Klanjaju se pred Drugim,
oboavaju Boicu Majku. No koliko god se monom inila, poima je se pojmovima koje je
stvorila muka svijest. Svi idoli koje je izmislio mukarac, kako god ih je zastraujuima
uinio, zapravo su ovisni o njemu i stoga e mu biti mogue da ih uniti. U primitivnim
drutvima ta ovisnost nije priznata i postavljena, nego postoji smjesta, u sebi. Lako e je
se medijatizirati im mukarac jasnije osvijesti samoga sebe, im se usudi afirmirati i
suprotstaviti. I uistinu, ak i kada se mukarac poima kao datost, kao pasivan, onaj koji
trpi sluajnosti sunca i kie, takoer se ostvaruje kao transcendencija, kao projekt. U
njemu se ve afirmira duh, volja protiv zbrke i neizvjesnosti ivota. Totemski predak ije
raznolike inkarnacije preuzima ena je vie-manje jasno, pod svojim imenom ivotinje ili
stabla, muki princip. ena mu perpetuira tjelesnu egzistenciju, ali njezina uloga je samo
hranidbena, a ne stvaralaka. Ni u jednom podruju ona ne stvara. Odrava plemenski
ivot dajui mu djece i kruha, nita vie: ostaje posveena imanenciji. Od drutva
utjelovljuje samo statian izgled, zatvoren u sebe, dok mukarac nastavlja prisvajati
funkcije koje to drutvo otvaraju prirodi i sveukupnom ljudskom kolektivu. Jedini njega
dostojni poslovi su rat, lov, ribolov, on osvaja neobinu lovinu i pripaja je plemenu. Rat,
lov, ribolov predstavljaju ekspanziju egzistencije, njezino nadilaenje prema svijetu.
Mujak ostaje jedino utjelovljenje transcendencije. Jo uvijek nema praktina sredstva
da potpuno zavlada enom-Zemljom, ne usuuje se podii protiv nje: ali ve je se eli
osloboditi. Po mojem miljenju u toj elji valja traiti dubinski razlog slavnog obiaja
egzogamije, tako rairenog u drutvima s materinskom filijacijom. ak i ako mukarac ne
zna za ulogu koju igra u prokreaciji, brak za njega ima veliku vanost: njime dostie
dostojanstvo odrasle osobe i dobiva parcelu svijeta. Preko majke je vezan s plemenom, s
precima, i sa svime to ini njegovu vlastitu bit. No u svim laikim ulogama, braku, radu,
pokuava pobjei iz toga kruga, afirmirati transcendenciju nasuprot imanenciji, otvoriti
si budunost drukiju od prolosti u koju su mu uronjeni korijeni. Prema vrsti
pripadnosti priznatoj u razliitih drutvima, zabrana incesta poprima razliite oblike, no
od primitivnog doba do danas zadrava isti smisao: ono to mukarac eli posjedovati,
jest ono to on nije. Ujedinjuje se s onime to mu se prema njemu ini kao Drugo. Zato
ena ne treba sudjelovati u suprugovoj mani, trebala bi joj biti strana: dakle strana
njegovu plemenu. Primitivni brak se katkad temelji na otmici, bilo stvarnoj, bilo
simbolikoj: s obzirom na to da je nasilje poinjeno nad drugim najoitija potvrda
njegovoj drugosti. Osvajajui enu silom, ratnik dokazuje da si je umio pripojiti tue
bogatstvo i razbiti sudbinske granice pripisane mu roenjem. Kupnja u razliitim
oblicima - plaeni danak, pruanje usluga - manje dramatino oituje isto znaenje. 29
29

U ve citiranoj tezi Levija-Straussa nalazimo potvrdu te ideje u poneto drugaijem obliku. Iz njegove studije
proizlazi da zabrana incesta nipoto nije primitivna injenica iz koje proizlazi egzogamija. No ta zabrana u negativnoj
formi odraava pozitivnu volju za egzogamijom. Ne postoji nijedan izravan razlog zato bi bilo neprilino da ena opi
s mukarcima iz svoga klana, ali je drutveno korisno da sudjeluje u uslugama putem kojih svaki klan, umjesto da se
zatvori u sebe sama, s drugim klanom uspostavlja reciproan odnos: Egzogamija ima vie pozitivnu nego negativnu
vrijednost... ona zabranjuje endogamni brak... ne zato to brak sa srodnicima donosi bioloku opasnost, nego zato to
egzogamni brak donosi drutvenu dobrobit. Grupa ne smije privatiziran konzumaciju ena koje su jedno od njezinih
dobara, nego pretvoriti tu konzumaciju u sredstvo komunikacije. Ako je brak sa enom iz klana zabranjen, jedini je

57

briana

Malo-pomalo mukarac je medijatizirao svoje iskustvo te je, u njegovim

reprezentacijama kao i u njegovoj praktinoj egzistenciji trijumfirao muki princip. Duh
je pobijedio nad ivotom, transcendencija nad imanencijom, tehnika nad magijom i
razum nad praznovjerjem. Devaluacija ene nuna je etapa u povijesti ovjeanstva: jer
ona nije izvlaila svoj presti iz svoje pozitivne vrijednosti, nego iz muke slabosti. U eni
su se utjelovili zabrinjavajui prirodni misteriji: mukarac se izvlai iz njezina utjecaja
kad se oslobaa prirode. Na prijelazu iz kamenog u bronano doba omogueno mu je da
svojim radom osvoji tlo i samoga sebe. Poljoprivrednik je podreen neizvjesnostima
zemlje, nicanja, godinjih doba, pasivan je, moli i eka: zato su totemski duhovi
ispunjavali ljudski svijet. Seljak je trpio hirove prirodnih moi. Radnik naprotiv oblikuje
orue po svojem planu. Svojim mu rukama namee lik svojega projekta. Suoen s
inertnom prirodom koja mu odolijeva, no koju pobjeuje, afirmira se kao suverena volja.
Pospjeivanjem udaraca po nakovnju pospjeuje izradu orua: dok nita ne moe
ubrzati zrenje klasja. Shvaa svoju odgovornost nad izraenom stvari: njegov potez,
spretan ili nespretan, izrauje ili razbija, paljiv i vjet dovodi je do toke savrenstva na
koju je ponosan: njegov uspjeh ne ovisi o milosti bogova nego o njemu samom. Izaziva
svoje drugove, dii se svojim uspjesima. Ako jo uvijek ostavlja mjesta za rituale,
egzaktne tehnike mu se ine mnogo vanijima. Mistine vrijednosti prelaze u drugi plan,
a praktini interesi u prvi. Ne oslobaa se u potpunosti od bogova, ali ih odvaja od sebe
razdvajajui se od njih. alje ih na njihovo olimpsko nebo i sebi zadrava zemaljsko
podruje. Veliki Pan poinje blijedjeti kad zazvei prvi udarac ekia i zapone vladavina
ovjeka. On shvati svoju mo. U odnosu svoje stvaralake ruke s izraenim predmetom
on doivljava uzronost: zasijano sjeme nie ili ne nie, dok metal uvijek na isti nain
reagira na oganj, na kaljenje, na mehaniku radnju. Taj svijet alatki moe se zatvoriti u
jasne koncepte: tada se mogu pojaviti racionalna misao, logika i matematika. Cijeli lik
svemira je izokrenut. tovanje ene bilo je povezano s vladavinom agrikulture,
vladavinom neumoljivog trajanja, neizvjesnosti, sluajnosti, ekanja, misterija. Vladavina
homo fabera je vladavina vremena koje se moe osvojiti kao prostor, nunosti, projekta,
akcije, razuma. ak i kada se suoi sa zemljom, od tada e joj se mukarac suprotstaviti
kao radnik. Otkriva da je mogue obogatiti tlo, da je dobro da ga se ostavi odmarati, da
na taj nain treba tretirati to sjeme: on je taj koji upravlja etvama. Iskopava kanale,
navodnjava ili isuuje tlo, gradi putove i hramove: iznova stvara svijet. Narodi koji su
ostali pod okriljem boice-majke, oni kod kojih se perpetuirala materinska filijacija, tako
su stali na primitivnom stadiju civiliziranosti. enu se naime tovalo onoliko koliko je
mukarac bio rob vlastitih bojazni, suuesnik vlastite nemoi: iz straha, a ne iz ljubavi
izgradio je njezin kult. Mogao se ostvariti samo poevi je detronizirati.30 Mukarac e
tada kao suveren priznavati muki princip stvaralake snage, svjetlosti, inteligencije,
reda. Kraj boice-majke iskrsnuo je bog, sin ili ljubavnik, koji joj je jo uvijek podinjen,
no slii joj kao jaje jajetu i s njom je povezan. On takoer utjelovljuje princip plodnosti:
to je bik, Minotaur, Nil koji oplouje egipatske ravnice. Umire u jesen i ponovno se raa
u proljee nakon to je nepovrediva ali uplakana supruga-majka posvetila sve svoje
napore da pronae njegovo tijelo i oivi ga. Na Kreti vidimo pojavljivanje toga para koji
pronalazimo na svim obalama Mediterana: u Egiptu su to Izida i Horus, u Feniciji Astarta
i Adonis, u Maloj Aziji Kibela i Atis, te u helenskoj Grkoj Rea i Zeus. Zatim e Velika
razlog tomu taj to je ona ista dok treba (i dakle moe) postati drugo... ene koje se prodaju u ropstvo mogu biti iste
one koje su prvobitno ponuene. Jednima i drugima treba samo znak drugosti koji je posljedica izvjesnog poloaja u
strukturi, a ne uroenog znaaja.
30
Naravno, to je nuan, ali ne i dovoljan uvjet: postoje patrilinearne civilizacije koje su se zaustavile na primitivnom
stadiju. Druge su se, poput civilizacije Maja, degradirale. Ne postoji apsolutna hijerarhija izmeu drutava majinskog i
onih oinskog prava: no samo su potonja tehniki i ideoloki evoluirala.

58

briana

Majka ostati bez prijestolja. U Egiptu, gdje enski poloaj ostaje iznimno povoljan, boica
Nut koja utjelovljuje nebo i Izida, oploena zemlja, supruga Nila, Ozirisa, ostaju boicama
goleme vanosti. No ipak je Ra, bog sunce, svjetlo i virilna energija, taj koji je vrhovni
kralj. U Babilonu Itar je samo Mardukova supruga; on je taj koji stvara stvari i jami im
harmoniju. Semitski bog je muko. Kad Zeus ovlada nebom, potrebno je da Gea, Rea i
Kibela abdiciraju: ostaje samo Demetra kao impozantno, no sporedno boanstvo. Vedski
bogovi imaju supruge, ali njih se ne oboava jednako kao i bogove. Rimski Jupiter nema
premca.31
Dakle, trijumf patrijarhata nije bio ni sluajan niti posljedica kakve nasilne
revolucije. Od iskona ovjeanstva, njihova bioloka povlastica dopustila je mukima da
se sami afirmiraju kao suvereni subjekti. Nikad se nisu odrekli te povlastice. Djelomino
su otuili svoju egzistenciju kroz Prirodu i enu. No potom su je ponovno osvojili.
Osuena na igranje uloge Drugoga, ena je tako bila osuena na posjedovanje samo
neizvjesne moi: rob ili idol, nikad sama nije birala svoju kob. Mukarci prave bogove;
ene ih oboavaju, rekao je Frazer. Oni su ti koji odluuju hoe li njihova vrhovna
boanstva biti enskog ili mukog roda. Mjesto ena u drutvu jo uvijek je ono koje im
mukarci daju. ena nikad nije nametnula vlastiti zakon.
Moda bi ipak, da je proizvodni rad ostao na razini njezinih snaga, ena mogla s
mukarcem ostvariti osvajanje prirode. Ljudska se vrsta naime afirmirala protiv bogova
kroz muke i enske jedinke. No ena nije mogla svojima uiniti obeanja orua. Engels
je samo nepotpuno objasnio njezin pad: nije dovoljno rei da je izum bronce i eljeza
dubinski izmijenio ravnoteu proizvodnih snaga i da je tim putem dolo do inferiornosti
ene. Ta inferiornost sama po sebi ne dostaje za shvaanje opresije koju je pretrpjela. Po
nju je pogubno to to, ne mogavi postati partnericom u radu za radnika, biva iskljuena
iz ljudskog mitseina: to to je ena slabija i niega proizvodnog kapaciteta ne objanjava
to iskljuivanje. Zato to nije na svoj nain sudjelovala u radu i miljenju, zato to je
ostala sluiti misterijima ivota, mukarac u njoj nije prepoznao slinoga. Od onda kad je
nije prihvatio, kad je u njegovim oima sauvala dimenziju drugoga, mukarac je mogao
samo postati njezinim opresorom. Muka elja za ekspanzijom i dominacijom pretvorila
je ensku nesposobnost u prokletstvo. Mukarac je elio iscrpiti nove mogunosti koje
su mu otvorile nove tehnike, pozvao je robovsku radnu snagu, sveo je sebi slinoga na
ropstvo. Budui da je robovski rad bio mnogo uinkovitiji od onoga koji je mogla pruiti
ena, izgubila je ekonomsku ulogu koju je igrala u plemenu. A u svojem odnosu s robom
gospodar je pronaao potvrdu svoje suverenosti, mnogo radikalniju od mlakog
autoriteta koji je imao nad enom. Budui da je izazivala strahopotovanje zbog svoje
plodnosti, i kako je bila drugo od mukarca te sudjelovala u uznemirujuem karakteru
drugoga, ena je na izvjestan nain mukarca drala ovisnim o sebi ak i u trenucima kad
je ovisila o njemu. Recipronost odnosa gospodar-rob za nju je postojala aktualno i zbog
toga je izbjegla ropstvo. Roba ne titi nikakav tabu, on je samo podjarmljen ovjek, ne
drukiji nego inferioran. Proi e stoljea dok se ne aktualizira dijalektika igra njegova
odnosa s gospodarom. U organiziranome patrijarhalnom drutvu rob je samo teretna
ivotinja s ljudskim licem: gospodar nad njim ima titanski autoritet. Time raste njegov
ponos: i okree ga protiv ene. Sve to osvaja, osvaja protiv nje; kako postaje moniji,
ona sve vie propada. Posebice kad postaje vlasnikom tla takoer zahtijeva vlasnitvo
31

Valja zabiljeiti (prema M. Begouenu, Journal de psychologie, 1934.) da u razdoblju aurignacien nalazimo mnoge
kipie ena pretjerano naglaenih spolnih atributa. U spiljama nalazimo i grube crtee samih vulva. U razdobljima
solutren i magdalnien nestaje tih prikaza. U aurignacienu su vrlo rijetki muki kipii i ne postoji prikaz mukog
spolnog organa. U magdalnienu jo nalazimo pokoju figuraciju vulve, ali u malom broju, dok je naprotiv otkriveno
mnogo prikaza falusa.

59

briana

nad enom. Onomad je bio opsjednut manom, Zemljom. Sada ima duu, zemlje.
Osloboen ene takoer zahtijeva enu i vlastito potomstvo. eli da obiteljski rad kojim
se koristi za polja bude potpuno njegov i zato mu radnici trebaju pripadati: podjarmljuje
enu i djecu. Potrebni su mu nasljednici kojima e produljiti svoj ovozemaljski ivot tako
to e im ostaviti u nasljedstvo svoja dobra, a oni e mu u grobnicu poloiti poasti
nune za odmor njegove due. Kult kunih bogova nadovezao se na konstituiranje
privatnog vlasnitva i funkcija nasljednika ujedno je i ekonomska i mistina. Tako se od
dana kad agrikultura prestaje biti sutinski magina operacija i postaje ponajprije
stvaralaki rad, mukarac otkriva kao generativna snaga. Polae pravo na svoju djecu
istodobno kad i na svoje etve.32
U primitivna vremena nema znaajnije ideoloke revolucije od one kojom agnacija
zamjenjuje materinsku filijaciju. Tada se enu sputa na rang dojilje, slukinje, a
suverenitet oca raste. On je taj koji posjeduje prava i prenosi ih. Apolon u Eshilovim
Eumenidama proglaava te nove istine: Majka nije ta koja stvara ono to zovemo
njezinim djetetom: ona je samo hraniteljica sjemena prolivenog u njezino krilo. Onaj koji
stvara je otac. ena kao strani rizniar prima sjeme te ga, ako bogovi tako ele, zadri.
Jasno je da ove tvrdnje nisu rezultat nekog znanstvenog otkria: one su ispovijest vjere.
Nesumnjivo ga je iskustvo tehnike uzronosti, iz kojega mukarac crpi sigurnost o
svojoj stvaralakoj moi, dovelo do toga da spozna da je jednako nuan za
razmnoavanje kao i majka. Ideja je vodila opaanje. No ono se ograniava na
dodjeljivanje ocu jednake uloge kao i majci: dovelo je do pretpostavke da je prirodni
uvjet zaeu susret sperme s mjesenicom. Ideja koju izraava Aristotel: ena je samo
tvar, princip pokreta koji je muko kod svih bia koja raaju, bolji je i boanskiji,
govori o elji za moi koja nadilazi svaku spoznaju. Pripisujui iskljuivo sebi svoje
potomstvo, mukarac se definitivno rjeava utjecaja enskosti, nasuprot eni osvaja
dominaciju svijetom. Posveena razmnoavanju i sporednim zadacima, liena svoje
praktine vanosti i mistinog prestia, ena djeluje jo samo kao sluavka.
Ovo su osvajanje mukarci prikazali kao svretak silovite borbe. Jedna od
najdrevnijih kozmogonija, kozmogonija Asiro-Babilonaca, pripovijeda nam o njihovoj
pobjedi u tekstu koji datira u 7. stoljee, ali reproducira mnogo stariju legendu. Ocean i
More, Atum i Tiamat, stvorili su nebeski svijet, zemaljski svijet i sva velika boanstva. No
uvidjevi da su previe nestani, odluie ih unititi. Tiamat, ena-majka, vodila je borbu
protiv najjaeg i najljepeg od svojih potomaka, Marduka. On ju je nakon to ju je porazio
u borbi, nakon strane bitke, ubio i presjekao joj tijelo napola. Od jedne je polovice
napravio nebeski svod, od druge potporu zemaljskom svijetu. Zatim je organizirao
svemir i stvorio ovjeanstvo. U drami Eumenide, koja ilustrira trijumf patrijarhata nad
majinskim pravom, Orest takoer ubija Klitemnestru. Svojim krvavim pobjedama,
virilna snaga, suneve moi reda i svjetlosti pobjeuju nad enskim kaosom. Odrjeujui
Oresta, tribunal bogova proglaava da je bio Agamemnonov sin prije nego Klitemnestrin.
Staro majinsko pravo je mrtvo: odvaan muki ustanak ga je ubio. Vidjeli smo da se
zapravo prijelaz na oinsko pravo ostvario polaganim pomacima. Muko osvajanje bilo
je ponovno osvajanje: mukarac je samo uzeo u posjed ono to je ve posjedovao. Pravo
je uskladio sa stvarnou. Pritom nije bilo borbe, pobjede i poraza. Ipak, ove legende
imaju duboki smisao. U trenutku kad se mukarac afirmira kao subjekt i sloboda,
medijatizira se ideja Drugoga. Od toga je dana odnos s Drugim drama: postojanje
32

Kao to je ena bila izjednaena s brazdom, mukarac je sada izjednaen s plugom, i obrnuto. Na crteu pluga iz
kasitskog razdoblja iscrtani su simboli reproduktivnog ina. Zatim je jednakost falus-plug esto plastino
reproducirana. Rije Iak na nekim austroazijskim jezicima znai ujedno i falus i lopatu. Postoji asirska molitva
upuena boanstvu iji je "plug oplodio zemlju".

60

briana

Drugoga je prijetnja, opasnost. Drevna grka filozofija, koju Platon u tom smislu ne
demantira, pokazala je da je drugost isto to i negacija, dakle Zlo. Postaviti Drugo znai
definirati manihejstvo. Zato religije i zakonici enu tretiraju s tolikim neprijateljstvom. U
doba kad se ljudski rod uzdignuo do pisane redakcije svojih mitologija i zakona,
patrijarhat je definitivno ustanovljen: muki su ti koji sastavljaju zakone. Prirodno je da
eni daju podreeni poloaj. No mogli bismo zamisliti da je promatraju jednako
dobronamjerno kao djecu i stoku. Nita od toga. Organizirajui opresiju ene,
zakonodavci je se boje. Od ambivalentnih odlika koje je nosila ponajprije zadravaju one
zlokobne: od svete postaje neista. Eva, dana Adamu da bi mu bila partnerica,
upropastila je ljudski rod. Kad se ele osvetiti mukarcima, poganski bogovi izmiljaju
enu te je ve prvoroena meu enskim stvorenjima, Pandora, oslobodila sva zla koja
trpi ovjeanstvo. Drugo je pasivnost nasuprot aktivnosti, razliitost koja razbija
jedinstvo, materija suprotstavljena formi, nered koji se opire redu. ena je dakle
posveena Zlu. Postoji dobar princip koji je stvorio red, svjetlost i mukarca; i lo
princip koji je stvorio kaos, tamu i enu, kae Pitagora. Manuovi zakoni je definiraju kao
podlo bie koje valja drati u ropstvu. Levitik je izjednauje s tegleom stokom koju
posjeduje patrijarh. Solonovi zakoni joj ne dodjeljuju nijedno pravo. Rimsko pravo
stavlja je pod starateljstvo i proglaava njezinu imbecilnost. Kanonsko pravo je smatra
vratima avla. Kuran je tretira s apsolutnim prijezirom.
Meutim Zlo je nuno Dobru, materija ideji i no svjetlosti. Mukarac zna da mu je
za zadovoljenje njegovih udnji, perpetuiranje njegova ivota, ena nuna. Potrebno ju je
integrirati u drutvo: u mjeri u kojoj se podinjava redu koji su ustanovili muki,
oiena je od svoje iskonske prljavtine. Ideja je snano izraena u Manuovim
zakonima: ena legitimnim brakom dobiva iste odlike kao i njezin suprug, slino rijeci
koja se gubi u oceanu, i nakon smrti je primljena u isti nebeski raj. Nadalje, Biblija
pohvalnim rijeima iscrtava portret snane ene. Kranstvo, usprkos mrnji prema
tjelesnom, potuje posveenu djevicu i kreposnu i poslunu suprugu. Povezana s kultom,
ena ak moe imati vanu vjersku ulogu: brahmanke u Indiji i flaminije u Rimu jednako
su svete kao i njihovi muevi. U paru je mukarac taj koji dominira, ali zajednica mukog
i enskog principa ostaje nuna za mehanizam plodnosti, za ivot i drutveni poredak.
Ta ambivalentnost Drugoga, enke je ono to e se odraavati u nastavku enske
povijesti. Do naih dana bit e podreena volji mukaraca. No ta volja je dvojaka:
potpunom aneksijom ena bi bila sniena na rang stvari; a mukarac nastoji vlastitim
dostojanstvom ogrnuti ono to osvaja i posjeduje. Drugo u njegovim oima zadrava
malo svoje primitivne magije. Kako od supruge uiniti ujedno i sluavku i partnericu,
jedan je od problema koje e mukarac pokuati rijeiti. Njegov e stav evoluirati kroz
stoljea, to e dovesti i do evolucije u enskoj sudbini.33

33

Mi emo prouiti tu evoluciju na zapadu. Povijest ene na istoku, u Indiji, Kini, doista je bila povijest dugog i
nepromjenjivog ropstva. Od srednjeg vijeka do dananjih dana usredotoit emo ovu studiju na Francusku, iji sluaj
je tipian.

61

briana

III.
Detronizirana stupanjem na snagu privatnog vlasnitva, za privatno vlasnitvo je
enska sudbina vezana tijekom stoljea. Velikim dijelom njezina se povijest preklapa s
povijeu nasljedstva. Moemo shvatiti temeljni znaaj te institucije ako imamo na umu
da vlasnik otuuje svoju egzistenciju u vlasnitvu. Do vlasnitva mu je stalo vie nego do
samog ivota. Ono prelazi uske granice ovoga vremenskog ivota, opstaje onkraj
unitenja tijela, kao zemaljska i osjetljiva inkarnacija besmrtne due; no to preivljavanje
se ostvaruje samo ako vlasnitvo ostane u rukama posjednika: nakon smrti ne bi moglo
biti njegovo osim ako ne pripadne pojedincima u kojima se on produava i prepoznaje,
koji su njegovi. Kultivirati oinsku domenu, posvetiti kult oevim duhovima, to je za
nasljednika jedna te ista obaveza: on osigurava preivljavanje predaka na zemlji i u
podzemnom svijetu. Mukarac dakle nee prihvatiti da dijeli sa enom ni svoja dobra ni
djecu. Nee uspjeti potpuno i zauvijek nametnuti svoje pretenzije. No u vrijeme monog
patrijarhata, otima eni sva prava na posjedovanje i prijenos dobara. Uostalom, ini se
loginim da joj ih zanijee. Kad se prihvati da djeca neke ene vie nisu njezina, ona
odjednom nemaju nikakve veze s grupom iz koje je potekla ena. Brakom se ena od
sada vie ne posuuje od jednog plemena u drugo, nego je se radikalno oduzima grupi u
kojoj je roena i pripoji grupi njezina supruga. On je kupuje kako se kupuje grlo stoke ili
roba, nametne joj svoja kuna boanstva, a djeca koju ena rodi pripadaju suprugovoj
obitelji. Kad bi bila nasljednica, zloupotrebljavala bi to prenosei bogatstva iz oeve
obitelji u muevu obitelj: brino je se iskljuuje iz nasljedstva. No s druge strane, zato to
ne posjeduje nita, ena nije uzdignuta na dostojanstvo osobe. Ona sama ini dio
mukareve batine, prvo batine svojega oca, zatim svojega mua. U strogo
patrijarhalnom reimu otac moe na smrt osuditi, im se rode, i muku i ensku djecu.
No u prvom sluaju drutvo najee ograniava njegovu mo: svako normalno muko
novoroene prima se u ivot; dok je obiaj naputanja djevojica veoma rairen. Kod
Arapa je bilo masovnih edomorstava: odmah po roenju djevojice bi bacali u rake.
Prihvaanje enskog djeteta je s oeve strane in slobodne velikodunosti. ena u ta
drutva ulazi samo s pomou vrste milosti koja joj se prua, a ne legitimno kao muko. U
svakom sluaju, ljaga poroaja ini se za majku puno gorom kad je dijete ensko: kod
Hebreja Levitik u tom sluaju zahtijeva dvostruko dulje proienje nego ako je na svijet
donijela djeaka. U kolektivima gdje postoji obiaj cijene krvi, zahtijeva se samo mala
svota kad je rtva enskoga spola: njezina je vrijednost u usporedbi s mukim kao
vrijednost roba prema slobodnom ovjeku. Kad je djevojka mlada, otac ima svu vlast nad
njom; brakom je u cijelosti prenosi na supruga. Budui da je njegovo vlasnitvo, poput
roba, teglee stoke, stvari, prirodno je da mukarac moe imati supruga koliko mu srce
eli. Samo ekonomski razlozi ograniavaju poligamiju. Mu moe napustiti svoje ene
radi vlastita hira, drutvo im ne prua ama ba nikakvo jamstvo. Naprotiv, ena je potom
osuena na strogu ednost. Usprkos tabuima, drutva majinskog prava doputaju
veliku slobodu ponaanja. Rijetko se zahtijeva predbrana istoa, a na preljub se gleda
bez mnogo strogoe. Suprotno tomu, kad ena postane muko vlasnitvo, on je eli kao
djevicu i pod paskom najteih kazni zahtijeva potpunu vjernost. Najgori bi zloin bilo
riskirati da se nasljedna prava daju nekom potomku stranca. Stoga pater familias ima
62

briana

pravo usmrtiti suprugu koja je zgrijeila. Onoliko koliko traje privatno vlasnitvo, toliko
se brana nevjera sa enine strane smatra zloinom najgore izdaje. Svi zakoni, koji su do
naih dana zadrali nejednakost to se tie preljuba, spominju teinu povrede koju je
poinila ena riskirajui da u obitelj donese kopile. A premda je pravo da presudimo
sami ukinuto nakon Augusta, Napoleonov zakon jo obeava oprost porote
pravednikom muu. Kad je ena pripadala ujedno oinskom plemenu i obitelji u koju se
udala, izmeu dva niza veza koje su se prepletale i ak ukrtale, uspijevala je zadrati
dosta veliku slobodu, jer bi joj svaki od dvaju sustava sluio kao potpora protiv drugoga.
Na primjer, esto je mogla izabrati mua prema svojem hiru, zato to je brak bio samo
laiki dogaaj koji nije utjecao na dubinsku strukturu drutva. No u patrijarhalnom
reimu ona je vlasnitvo svojega oca koji je udaje po svojoj volji; zatim, zarobljena u
suprugovoj kui, ona je jo samo njegova stvar i stvar genosa u koji je uvedena.
Kad obitelj i privatna batina bez prijepora ostaju temelji drutva, ena takoer
ostaje potpuno otuena. To se dogodilo u muslimanskom svijetu. Struktura mu je
feudalna, to jest nije se pojavila dovoljno jaka drava da bi ujedinila i podinila razliita
plemena: nijedna vlast ne dri u aci patrijarhalnog poglavara. Religija stvorena u doba
kad je arapski narod bio ratniki i osvajaki za enu je pokazivala samo najvei prijezir.
Mukarci su superiorni enama zato to je Bog dao prednost jednima nad drugima i
zato to oni troe imetke svoje, kae Kuran. ena nikad nije imala ni stvarnu mo ni
mistian presti. Beduinka mukotrpno radi, rukuje plugom i nosi teret: tako sa svojim
muem utemeljuje vezu reciprone ovisnosti; izlazi slobodno, otkrivena lica. Pokrivena i
zatvorena muslimanka jo je danas u veini drutava vrsta ropkinje. Sjeam se u jednom
selu u Tunisu neke podzemne pilje u kojoj su kleale etiri ene: stara orava, bezuba
supruga, s grozno izranjavanim licem, kuhala je tjesteninu na malom ognjitu okruena
gustim dimom. Dvije neto mlae, no gotovo jednako izobliene supruge njihale su djecu
u svojim narujima: jedna od njih je dojila. Pred tkalakim stanom sjedila je mlada
djevojka predivno zaogrnuta svilom, zlatom i srebrom i tkala vunu. Naputajui tu
mranu pilju - kraljevstvo imanencije, maternicu i grobnicu - srela sam u prolazu koji je
vodio na svjetlo dana mukarca odjevenog u bijelo, kako sjaji od istoe, nasmijeen,
sunan. Vraao se s trnice gdje je avrljao s drugim mukarcima o svjetskim pitanjima.
Proveo je nekoliko sati u tom utoitu koje je bilo njegovo, usred prostranstva svemira
kojemu je pripadao, od kojega nije bio odvojen. Za ocvale starice, za mladu nevjestu
osuenu na jednako brzu propast, nije bilo drugog svemira osim zadimljene pilje iz koje
su izlazile samo nou, tihe i zamotane.
idovi iz biblijskog doba imaju otprilike iste obiaje kao Arapi. Patrijarsi su
poligamni i mogu napustiti ene vie-manje kad im se prohtije. Pod prijetnjom strogih
kazni zahtijeva se da se mlada supruga isporui svojem muu kao djevica. U sluaju
preljuba, kamenuje je se. Osuena je na kuanske poslove kao to pokazuje portret
snane ene: Tka vunu i lan... ustaje kad je jo no... Nou se njezina svjetiljka ne gasi...
Kruh lijenosti ona ne jede. ak i edna i marljiva, ona je neista, okruuju je tabuima.
Njezino svjedoanstvo ne znai nita pravdi. Eklezijast govori o njoj s najdubljim
gaenjem: Smatram gorom od smrti enu ije je srce zamka i mrea i ije su ruke veze...
pronaao sam ovjeka meu tisuom, ali nisam pronaao enu meu svima. Po smrti
njezina mua, praksa, ako ne i zakon, zahtijevali su da udovica poe za pokojnikova
brata.
Taj leviratski obiaj pronalazimo u mnogih orijentalnih naroda. U svim reimima
gdje je ena pod skrbnitvom, jedan od problema koji se nameu jest situacija udovica.
Najradikalnije rjeenje je rtvovati ih na muevu grobu. No nije istina da je ak i u Indiji
zakon ikad nametao takav holokaust; Manuovi zakoni pristajali su na to da supruga
63

briana

nadivi supruga. Spektakularna samoubojstva bila su samo aristokratska moda. Mnogo

se ee supruga stavljala na raspolaganje nasljednicima svojega supruga. Levirat katkad
preuzima oblik poliandrije; da bi se doskoilo nesigurnostima udovitva eni se za
mueve daju sva braa iz obitelji, to je obiaj koji takoer slui da bi se lozu obranilo od
mogue impotencije mua. ini se, prema jednom Cezarovu tekstu, da su u Bretanji svi
mukarci jedne obitelji dijelili odreen broj ena.
Patrijarhat se nije posvuda razvio u tako radikalnom obliku. U Babilonu je
Hamurabijev zakonik eni priznavao odreena prava: ona prima dio oeva nasljedstva, a
kad se uda, otac joj daje miraz. U Perziji je na snazi bila poligamija; ena se mora
potpuno pokoriti muu kojega joj otac odabere ve u pubertetu. No vie je se cijeni nego
u veine orijentalnih naroda. Incest nije zabranjen, esti su bili brakovi izmeu brae i
sestara. ena je zaduena za obrazovanje djece do dobi od sedam godina ako je rije o
djeacima, a do njihove udaje ako je rije o djevojicama. ena moe dobiti dio mueva
nasljedstva ako se sin toga ne pokae dostojan; ako je povlatena supruga, u sluaju da
mu umre ne ostavivi za sobom odraslog sina, njoj se povjerava skrbnitvo nad
maloljetnom djecom i voenje poslova. Pravila braka jasno pokazuju vanost koju za
glavu obitelji ima potomstvo. ini se da je postojalo pet oblika braka:34 1. ena se
udavala uz pristanak svojih roditelja, tada je se nazivalo povlatenom suprugom, djeca
su pripadala njezinu muu; 2. kad je ena bila jedino dijete, prvo od njezine djece davalo
se roditeljima da bi im zamijenilo ker, tada je postajala povlatenom suprugom; 3.
ako je mukarac umro kao neenja, njegova je obitelj darovala mirazom i oenila stranu
djevojku: nazivalo je se posvojenom enom; polovica djece pripala bi pokojniku, druga
polovica ivuem muu; 4. udovica bez djece, preudana, nazivala se slukinjom:
dugovala je polovicu djece iz drugog braka pokojnom muu; 5. ena koja se udala bez
pristanka svojih roditelja nije mogla nasljeivati od njih dok je njezin stariji sin, postavi
punoljetnim, ne bi dao kao povlatenu suprugu svojemu ocu; ako je njezin mu umro
prije, na nju se gledalo kao na maloljetnu i dodijelilo bi joj se skrbnitvo. Status
posvojene ene i slukinje utemeljuje pravo svakog mukarca da se nadivi u potomstvu
za koje ga ne vee nuno krvna veza. To potvruje ono to smo govorili prije: tu vezu su
na neki nain izmislili mukarci kad su kroz nju eljeli anektirati svojem zavrenom
ivotu zemaljsku i podzemnu besmrtnost.
U Egiptu je enski poloaj bio najpovlateniji. Boice-majke su postajui supruge
zadrale svoj presti; religijska i drutvena jedinica je par; ena je tu kao saveznik i
komplementarna mukarcu. Njezina je magija tako slabo prijetea da je ak i strah od
incesta prevladan i ne oklijeva se zamijeniti sestru sa suprugom.35 Ona ima ista prava
kao mukarac, istu pravnu mo; nasljeuje, posjeduje dobra. Ta jedinstvena srea nije
nimalo sluajna: proizlazi iz toga to je u drevnom Egiptu tlo pripadalo kralju i
nadmonim kastama sveenika i ratnika. Za pojedince je zemljite bilo samo dano na
koritenje. Kako je novac ostao neotuiv, dobra prenoena nasljedstvom imala su samo
malo vrijednosti i nije se pronalazilo nikakve zapreke da ih se dijeli. Zbog nedostatka
privatne batine, ena je zadrala dostojanstvo osobe. Udavala se slobodno, a kao
udovica mogla se preudati po svojoj volji. Mukarac je prakticirao poligamiju, no, iako su
mu sva djeca bila zakonita, imao je jednu istinsku suprugu, jedinu koja je bila povezana s
kultom i legalno vezana uz njega. Ostale su bile samo robinje liene svih prava. Glavna
supruga nije mijenjala poloaj udajom: ostajala je gospodaricom svojih dobara i
slobodna sklapati ugovore. Kad je faraon Bokhoris uveo privatno vlasnitvo, ena je
34
35

Ovdje saimamo izlaganje C. Huarta iz La Perse antique et la civilisation iranienne, str. 195-196.
U nekim sluajevima brat mora oeniti sestru.

64

briana

zauzimala prejaki poloaj da bi je se s njega maknulo. Bokhoris je otvorio razdoblje

ugovora i sam je brak postao ugovorni. Postojale su tri vrste ugovora: jedan se ticao
servilnog braka; ena je postajala mueva stvar, no katkad je to znailo da nema druge
konkubine osim nje; svejedno je zakonita supruga smatrana jednakom mukarcu i sva su
im dobra bila zajednika. Mu se esto obvezivao da joj isplati novanu svotu u sluaju
razvoda. Taj obiaj doveo je neto kasnije do za enu jedinstveno pogodnog ugovora:
mu bi njime pristajao odrijeiti je duga. Postojale su teke kazne za preljub, no razvod je
za oboje suprunika uglavnom bio doputen. Praksa ugovora dosta je ograniila
poligamiju. ene su dobile vlasnitvo nad bogatstvom i prenosile ga na svoju djecu to je
dovelo do pojave plutokratske klase. Ptolomej Filopater dekretom je objavio da ene
vie ne smiju otuivati svoja dobra bez mueve autorizacije, to ih je pretvorilo u vjene
maloljetnice. No ak i u vrijeme kad su imale povlaten status, jedinstven u antikom
svijetu, drutveno nisu bile ravnopravne s mukarcima. Povezane s kultom, s vlau,
mogle su igrati regentsku ulogu, no faraon je bio muko. Sveenici i ratnici bili su
mukarci. Nisu se upletale u javni ivot osim na sporedan nain. A u privatnom ivotu
zahtijevala se od njih vjernost bez recipronosti.
Grki obiaji bijahu vrlo bliski orijentalnima. Meutim Grci nisu prakticirali
poligamiju. Ne zna se tono zato. Zapravo, dranje harema uvijek je bilo veliki troak:
rastroni Salomon, sultani iz Tisuu i jedne noi, kraljevi, poglavari, bogati posjednici
mogli su si dopustiti luksuz prostranog saraja. Prosjean ovjek zadovoljavao se s trietiri ene. Seljak je rijetko kada imao vie od dvije. S druge strane, osim u Egiptu gdje
nema posebnog zemljinog vlasnitva, briga da se netaknutom zadri batina dovela je
do toga da se najstarijem sinu dodijele posebna prava na oinsko nasljedstvo. Time se
ustanovila hijerarhija izmeu ena, tako to je majka glavnog nasljednika imala puno
vee dostojanstvo prema onome drugih supruga. Ako ena i sama posjeduje dobra, ako
ima miraz, ona je za svojega mua osoba: vezan je za nju vjerskom i iskljuivom vezom.
Iz toga se nesumnjivo razvio obiaj priznavanja samo jedne supruge: zapravo, grki
graanin ostao je ugodno poligaman s obzirom na to da je kod gradskih prostitutki i
sluavki iz gineceja mogao utaiti svoje elje. Imamo hetere za uitke duha, rekao je
Demosten, palake za ulne uitke, i supruge da nam daju sinove. Palake su
zamjenjivale enu u krevetu gospodara u sluaju kad je potonja bila bolesna,
indisponirana, trudna ili u babinjama, tako da izmeu gineceja i harema i nije bilo velike
razlike. U Ateni je ena zatvorena u svoje odaje, zakonom drana pod strogim
ogranienjem i nadzirana od posebnih magistrata. itavoga svojeg ivota ostaje u
stalnom maloljetnitvu. Pod vlau je svojega skrbnika: bilo svojega oca, bilo mua, bilo
mueva nasljednika, bilo, ako nema druge, drave, koju predstavljaju javni dunosnici.
Oni su njezini gospodari i raspolau njome kao robom, jer se skrbnikova ovlast protee i
na osobu i na njezina dobra. Skrbnik moe prenijeti njezina prava kako eli: otac da ker
na posvajanje ili je uda; mu moe, naputajui suprugu, predati je novom muu. Grki
zakon svejedno eni osigurava miraz koji slui njezinu izdravanju i koji joj valja u
potpunosti isplatiti ako se brak razvrgne. Takoer, u nekim veoma rijetkim sluajevima,
doputa eni da zatrai razvod. No to su jedina jamstva koje joj drutvo nudi. Dakako,
sve nasljedstvo ide mukoj djeci, miraz ne predstavlja steeno dobro, nego vrstu obaveze
nametnute skrbniku. Svejedno, zahvaljujui mirazu udovica vie ne prelazi kao
vlasnitvo izmeu ruku nasljednika svojega mua: vraa se pod roditeljsku skrb.
Jedan od problema koji se nameu u drutvima osnovanim na agnaciji jest sudbina
nasljedstva u nedostatku mukog potomka. Grci su uveli obiaj epiklerata: nasljednica se
trebala udati za najstarijeg roaka s oeve strane. Tako su dobra koja joj je ostavio otac
prenesena djeci iz iste skupine, zemljite je ostalo vlasnitvo obitelji. Epiklera nije bila
65

briana

nasljednica nego samo stroj za proizvodnju nasljednika. Taj ju je obiaj potpuno

preputao milosti mukarca jer je automatski predana prvoroenom od mukih iz
obitelji, koji je najee bio starac.
Budui da je uzrok opresije ene u volji da se perpetuira obitelj i da se netaknutom
ouva nasljedstvo, u mjeri u kojoj ena izmie obitelji, izmie takoer i toj apsolutnoj
ovisnosti. Ako drutvo, nijeui privatno vlasnitvo, nijee obitelj, enska sudbina time je
znatno poboljana. Sparta u kojoj je prevladavao komunitarni reim bila je jedini grad
gdje je ena tretirana gotovo jednako kao mukarac. Djevojke su se odgajale kao djeaci.
Supruga nije bila zatvorena u kui svojega mua: njemu je bilo doputeno samo da je
neprimjetno posjeuje nou. Supruga mu je toliko malo pripadala da je u ime eugenike
drugi mukarac mogao zahtijevati da se sjedini s njom: pojam preljuba nestao je s
nestankom nasljedstva. Budui da su sva djeca pripadala zajedniki cijelom gradu, ene
vie nisu bile ljubomorno podinjene jednom gospodaru: obrnuto moemo rei da, ne
posjedujui ni vlastita dobra, ni vlastito potomstvo, graanin vie ne posjeduje ni enu.
ene trpe obaveze majinstva jednako kao to mukarci slue ratnim. No osim
obavljanja te graanske dunosti, nijedno ogranienje ne suava njihovu slobodu.
Uz slobodne ene o kojima smo upravo govorili i robinje koje su ivjele unutar
genosa - nad kojima glava obitelji ima apsolutno vlasnitvo - u Grkoj susreemo
prostitutke. Primitivni su narodi poznavali prostituciju dobrodolice, podavanje ene
gostu prolazniku, koje je bez sumnje imalo mistine razloge, i posveenu prostituciju
namijenjenu oslobaanju tajanstvenih moi oplodnje u korist zajednice. Ti su obiaji
postojali u klasinoj antici. Herodot biljei da se u 5. stoljeu pr. Kr. svaka babilonska
ena morala bar jedanput u ivotu podati strancu u Militinom hramu za novi koji je
davala u kasu hrama. Zatim se vraala kui gdje bi ivjela edno. Vjerska prostitucija se
zadrala do danas kod egipatskih almeja i indijskih bajadera koje ine cijenjene kaste
glazbenica i plesaica. No najee, u Egiptu, Indiji, zapadnoj Aziji, vjerska se prostitucija
pretvorila u legalnu prostituciju, jer je sveeniki stale u toj trgovini vidio sredstvo
bogaenja. I kod Hebreja je bilo potkupljivih prostitutki. U Grkoj je ponajvie na
morskoj obali, na otocima i u gradovima u koje je dolazilo mnogo stranaca, bilo hramova
gdje su se upoznavale mlade djevojke koje su izraavale dobrodolicu strancima, kako
ih naziva Pindar. Novac koji bi primile bio je namijenjen kultu, to jest sveenicima a
posredno i njihovu izdravanju. Zapravo, u licemjernom obliku iskoritavale su se, u
Korintu meu ostalim gradovima, seksualne potrebe mornara, putnika. I ve je rije o
potkupljivoj prostituciji. Solon je taj koji je od nje napravio instituciju. On je kupio
azijske robinje i zatvorio ih u dikterije smjetene u Ateni blizu Venerina hrama,
nedaleko od luke. Ravnanje njima bilo je povjereno pornotroposima zaduenim za
financijsko voenje ustanove. Svaka je djevojka dobivala plau, a ukupne povlastice
vraale su se dravi. Zatim su se otvorile kapeleje, privatne ustanove: crveni prijap im
je sluio kao znak. Uskoro su osim robinja tu kao stanovnice primljene i Grkinje slaboga
imovinskog stanja. Dikteriji su bili smatrani toliko nunima da su priznati kao
nepovrediva mjesta azila. Ipak su kurtizane obiljeene sramotom, nisu imale nikakva
socijalna prava, djeca im nisu morala pomagati. Morale su nositi posebne kostime od
raznobojnih tkanina ukraene buketima cvijea i afranom si bojiti kosu. Osim ena
zatvorenih u dikterijima, postojale su i slobodne kurtizane koje moemo podijeliti na tri
kategorije: Dikterijade, sline dananjim prostitutkama; Auletride koje su bile plesaice i
flautistice; i Herere, ene polusvijeta koje su veinom dolazile iz Korinta, imale su
slubene veze s najuglednijim mukarcima Grke i imale su drutvenu ulogu modernih
ena iz visokog drutva. Prve su se mogle nai meu osloboenim robinjama ili grkim
djevojkama niih slojeva; iskoritavane od svodnika vodile su bijedan ivot. Druge su se
66

briana

esto uspijevale obogatiti zahvaljujui svojem glazbenom talentu: najslavnija je bila

Lamia, ljubavnica egipatskog Ptolomeja, a zatim njegova osvajaa makedonskog kralja
Demetrija Poliorketa. to se posljednjih tie, zna se da ih je vie bilo povezano sa slavom
svojih ljubavnika. Kako su slobodno raspolagale samima sobom i svojim bogatstvom, i
bile pametne, obrazovane, umjetnice, mukarci koji su se oduevljavali njihovim radom
tretirali su ih kao osobe. Zato to izmiu obitelji, smjetaju se na marginu drutva, izmiu
i mukarcu: stoga mu se mogu initi kao sline njemu i gotovo ravnopravne. Aspazija,
Frina, Lais, potvruju nadmo rasputenice nad potenom majkom obitelji.
Osim tih sjajnih iznimaka, grka ena je svedena na poluropstvo. ak nema ni
slobodu da se pobuni protiv toga: jedva su Aspazija, i strastvenije Sapho, procijedile
nekoliko prosvjeda. U Homera opstaju reminiscencije junake epohe kad su ene imale
neto moi: svejedno ih ratnici grubo alju u svoje odaje. Isti prijezir nalazimo u Hesioda:
Onaj koji se povjerava eni povjerava se lopovu. U velikoj klasinoj epohi ena je
odluno ograniena na ginecej. Najbolja ena je ona o kojoj mukarci najmanje govore,
govorio je Periklo. Platon koji zamilja konzilij matrona u dravnoj administraciji i
slobodno obrazovanje za djevojice je iznimka. Izaziva Aristofanove pogrde. eni koja ga
ispituje o javnim dogaanjima, mu u Lizistrati odgovara: To se tebe ne tie. uti ili e
dobiti batine... Tkaj svoje platno. Aristotel izraava opi stav kad izjavljuje da je ena
ena zbog manjka, da treba ivjeti zatvorena u svojem domu i podinjena mukarcu.
Rob je potpuno lien slobode promiljanja; ena je posjeduje, ali slabu i neuinkovitu,
tvrdi on. Prema Ksenofontu, ena i njezin mu su dubinski strani jedno drugome:
Postoje li ljudi s kojima razgovara manje nego sa enom? - Zaista ih je malo.... Sve to
se trai od ene u Ekonomiji je da bude paljiva, oprezna, tedljiva gospodarica kue,
marljiva poput pele, uzor domaice. Skromni poloaj na koji je ena svedena ne
sprjeava Grke da budu dubinski mizogini. Ve u 7. stoljeu pr. Kr. Arhiloh je pisao
estoke epigrame protiv ena. Kod Simonida iz Amorge itamo: ene su najvee zlo
koje je Bog ikada stvorio: iako se povremeno ine korisnima, ubrzo se pretvaraju u
smetnju svojim gospodarima. A kod Hiponaksa: Samo su dva dana u ivotu kad se
veselite eni: prvu branu no i dan njezina sprovoda. Jonjani u miletskim priama
pokazuju najvie mrnje: posebno dobro znamo priu o efekoj matroni. U to se doba
enama ponajvie zamjera da su lijene, svadljive, rastrone, to jest tono manjak onih
kvaliteta koje se od njih trae. Postoji mnogo udovita na zemlji i na moru, no najvee
od svih je jo uvijek ena, pie Menandar. ena je patnja koja vas ne naputa. Kad je
institucijom miraza ena dobila odreenu vanost, tada se ale na njezinu aroganciju. To
je jedna od tema bliskih Aristofanu, a pogotovo Menandru. Oenio sam vjeticu s
mirazom. Uzeo sam je zbog njezinih polja i kua, a to je, o Apolone, najgore od zala!...
Proklet bio onaj koji je izmislio brak, pa onaj drugi, trei, etvrti, koji su ga oponaali.
Ako ste siromani i oenite bogatu enu, time se svodite ujedno na roba i siromaha.
Grku se enu prestrogo ograniavalo da bi joj se zamjeralo ponaanje, i nije ju se
klevetalo zbog tjelesnosti. Ponajvie se to inilo zbog zadataka i obaveza braka koji
pritiu mukarca: zbog toga moemo pretpostavljati da je, usprkos strogoi njezina
poloaja, iako joj gotovo nijedno pravo nije bilo priznato, u kui drala vano mjesto i
uivala odreenu autonomiju. Osuena na poslunost, mogla je ne posluati. Mogla je
zasuti svojega supruga suzama, scenama, brbljanjem, uvredama, brak koji je sluio da bi
podinio enu i za mukarca znaio je okove. U liku Ksantipe saimlju se sve optube
grkoga graanina protiv zloeste supruge i protiv nevolja branog ivota.

*
67

briana

Sukob obitelji i drave definira povijest rimske ene. Etruani bijahu drutvo
materinske filijacije i vjerojatno je da je u vrijeme carstva Rim jo prakticirao egzogamiju
povezanu s reimom majinskoga prava: latinski carevi nisu si nasljedno prenosili vlast.
Sigurno jest da se nakon Tarkvinijeve smrti utvruje patrijarhalno pravo: poljoprivredni
posjed, privatno zemljite, obitelj, to ini eliju drutva. ena e biti usko podinjena
nasljeu te time i obiteljskoj skupini: zakoni je liavaju ak i svih jamstava koja su bila
priznata grkim enama. Provodi ivot u nesposobnosti i podinjenosti. Dakako,
iskljuena je iz javnih dogaanja, svaki muki posao joj je strogo zabranjen, a u svojem
graanskom ivotu ona je vjena maloljetnica. Ne odbija joj se izravno njezin dio
oinskog nasljedstva, ali je se zaobilazno sprjeava da njime raspolae: stavlja je se pod
autoritet skrbnika. Skrbnitvo je ustanovljeno u interesu samih skrbnika, kae Gaj,
tako da im ena iji su nasljednici ne moe oteti nasljedstvo oporukom, niti ga
osiromaiti otuivanjem i dugovima. Prvi enin skrbnik je njezin otac; nema li njega,
oinski roaci ispunjavaju tu ulogu. Kad se ena uda, prelazi u ruke svojega mua.
Postoje tri oblika braka: conferratio u kojem suprunici kapitolskom Jupiteru nude itni
kola u prisutnosti flamen dialis; coemptio, fiktivna prodaja kojom plebejski otac
porobljuje svoju ker muu; te usus, posljedica jednogodinjeg suivota. Sva su tri
oblika cum manu, to znai da suprug zamjenjuje oca ili muke roake. ena mu postaje
kao jedna od keri, on je taj koji odsad ima svu mo nad njezinom osobom i njezinim
dobrima. No u doba Zakonika dvanaest ploa, zato to je Rimljanka pripadala istodobno
oinskom i muevu plemenu, izrodili su se sukobi koji su izvor njezine zakonske
emancipacije. Zapravo brak cum manu ogoljuje roake skrbnike. Da bi se obranio
interes roaka s oinske strane, pojavljuje se brak sine manu. U tom sluaju, enina
dobra ostaju skrbnicima, mu ima pravo samo na njezinu osobu. ak i to pravo dijeli s
ocem obitelji koji nad svojom keri zadrava apsolutni autoritet. Kuni sud je zaduen za
sreivanje moguih razmirica izmeu oca i mua. Takva institucija omoguuje eni
pribjeite od mua ocu, ili od oca muu. Ona nije stvar jednog pojedinca. Uostalom, iako
je loza iznimno jaka, kao to pokazuje samo postojanje toga suda neovisnog o javnim
sudovima, otac obitelji koji joj je glava je prije svega graanin: njegov autoritet je
bezgranian, on apsolutno vlada suprugom i djecom, no oni nisu njegovo vlasnitvo.
Bolje reeno, on upravlja njihovom egzistencijom u korist javnog dobra. ena, koja na
svijet donosi djecu i iji kuni zadaci esto obuhvaaju poljoprivredu, vrlo je korisna
zemlji i duboko cijenjena. Ovdje primjeujemo vrlo vanu injenicu koju emo susretati
tijekom itave povijesti: apstraktno pravo ne dostaje da bi se definirala konkretna
enina situacija. Ona uvelike ovisi o ekonomskoj ulozi koju ona igra. esto ak
apstraktna sloboda i konkretne ovlasti variraju u obrnutom smjeru. Zakonski
podinjenija od Grkinje, Rimljanka je mnogo dublje integrirana u drutvo. Doma joj je
sjedite atrij, sredite kue, umjesto da je ograniena na tajanstvenost gineceja. Ona je ta
koja predsjeda robovskim radom. Ravna obrazovanjem djece i esto e se njezin utjecaj
odraavati na njih sve do poodmakle dobi. Dijeli poslove i brige svojega mua, smatra je
se suvlasnicom njegovih dobara. Uzreica o braku Ubi tu Gaius, ego Gaia nije uplja
uzreica. Matronu se naziva dominom, ona je gospodarica kue, povezana s kultom, ne
robinja nego druica mukarca. Veza koja je ujedinjuje s njim toliko je sveta da u pet
stoljea ne brojimo ni jedan jedini razvod. Nije ograniena na svoje odaje: sudjeluje u
objedima, zabavama, ide u kazalite. Na ulici joj mukarci daju prednost, konzuli i liktori
razmiu se da bi prola. Legende joj pridaju vanu povijesnu ulogu: dobro poznajemo
one o Sabinjankama, o Lukreciji, o Virginiji. Koriolan poputa molbama svoje majke i
supruge. Licinija je na zakon koji posveuje trijumf rimske demokracije nadahnula
njegova ena. Kornelija je ta koja je iskovala duu brae Grakho. Posvuda mukarci
68

briana

vladaju enama, rekao je Katon, a nama koji vladamo svim ljudima, vladaju nae
ene.
Malo-pomalo zakonski se poloaj Rimljanke prilagoava njezinu praktinom
poloaju. U doba patricijske oligarhije svaki otac obitelji je unutar republike neovisni
suveren. No kad se dravna vlast utvrdi, ona se bori protiv koncentracije bogatstava,
protiv arogancije monih obitelji. Kuni sud nestaje pred javnim pravosuem. I ena
dobiva sve vanija prava. etiri vlasti su prvobitno ograniavale njezinu slobodu: otac i
mu su raspolagali njezinom osobom, skrbnik i manus njezinim dobrima. Drava se
pravda opozicijom oca i mua da bi im ograniila prava: dravni sud je taj koji e suditi u
sluaju preljuba, razvoda itd. Jednako tako unitavaju se meusobno manus i skrbnitvo.
U interesu skrbnika ve se razdvojilo manus od braka, zatim manus postaje sredstvo
koje ene koriste da bi se otarasile skrbnika, bilo ugovarajui fiktivne brakove, bilo
dobivajui od oca ili drave uslune skrbnike. Pod carskim zakonodavstvom skrbnitvo
e biti u cijelosti ukinuto. Istodobno ena dobiva pozitivno jamstvo neovisnosti: njezin
otac je obavezan priznati joj miraz. On nakon raspada braka ne odlazi agnatima i nikad
ne pripada muu. ena moe bilo kada traiti isplatu miraza zbog naglog razvoda, to
mua stavlja u njezinu milost. Prihvaajui miraz, prodao je svoju mo, kae Plaut. Na
kraju Republike majci su, po pitanju njihove djece, priznata jednaka prava kao i ocu.
Dodjeljuje joj se zadravanje potomstva u sluaju skrbnitva ili mueva loeg
postupanja. Pod Hadrijanom, senat joj dekretom povjerava, kad ima troje djece i
pokojnik je bez potomstva, pravo na nasljeivanje ab intestat od svakoga od njih. Pod
Markom Aurelijem zavrava se razvoj rimske obitelji: od 178. g. majini su nasljednici
djeca, koji imaju prednost pred agnatima. Obitelj je od tada utemeljena na conjunctio
sanguinis i majka se ini ravnopravnom ocu. Ki nasljeuje jednako kao i njezina braa.
Ipak, primjeujemo u povijesti rimskoga prava pokret koji proturjei ovome to
smo upravo opisali: inei enu neovisnom o obitelji, sredinja vlast je uzima pod svoju
skrb. Podreuje je raznim pravnim ogranienjima.
Doista, ena bi dobila zabrinjavajuu vanost kad bi mogla biti istodobno i bogata i
neovisna. Zato e se potruditi da joj jednom rukom oduzmu ono to su joj drugom dali.
Oppia zakon, koji je zabranjivao luksuz, izglasan je u trenutku kad Hanibal prijeti Rimu:
kad je opasnost minula, ene su zatraile njegovo povlaenje. Katon je u jednom slavnom
govoru zatraio da se zakon zadri, ali prosvjedi matrona okupljenih na javnom trgu su
ga nadglasali. Razliiti zakoni, sve stroi to su se obiaji vie razuzdavali, zatim su
predloeni, ali bez velikog uspjeha: samo su poticali prevare. Trijumfirao je jedino
Velejev dekret koji je zabranjivao enama da se zauzimaju za druge, to jest da se
ugovorno veu za druge, liavajui ih gotovo svih graanskih prava. U trenutku kad je
ena praktiki najvie emancipirana proglaava se inferiornost njezina spola, to je
nevjerojatan primjer mukog opravdavanja o kojemu sam govorila: kako se vie ne
ograniavaju njezina prava kao supruge, keri, sestre, na razini spola joj se oduzima
ravnopravnost s mukarcem. Poniava je se pod izlikama imbecilnosti, slabosti spola.
injenica jest da matrone nisu ba dobro iskoristile svoju novu slobodu. No usto im
je bilo zabranjeno da se njome pozitivno okoriste. Iz te dvije suprotne struje individualistike koja otima enu od obitelji, i etatistike koja je zlostavlja kao pojedinca
- rezultira to da je njezina situacija neuravnoteena. Ona je nasljednica, ima prava nad
djecom jednako kao i otac, testira, izbjegava zahvaljujui instituciji miraza brano
ograniavanje, moe se razvesti i preudati po svojoj volji: no ona se emancipira samo na
negativan nain, s obzirom na to da joj se ne nudi nikakvo konkretno upoljavanje
njezinih snaga. Ekonomska neovisnost ostaje apstraktnom jer ne rezultira nikakvom
69

briana

politikom moi. Tako, ne mogavi djelovati, Rimljanke prosvjeduju: s komeanjem se

kreu gradom, opkoljuju sudove, pripremaju urote, diktiraju zakone, pobuuju
graanske ratove. U skupini idu po kip Majke Bogova i nose ga uzdu Tibera, uvodei
tako u Rim orijentalna boanstva. Godine 114. buknuo je skandal Vestalki kojima je
ukinuta kola. Javni ivot i vrline ostaju im nedostupni, kad raspad obitelji ini
nepotrebnim i suvinim privatne vrline od neko, nema vie nijednog morala koji se
namee enama. Imaju izbor izmeu dva rjeenja: ili uporno potovati iste vrijednosti
kao i njihove pretkinje, ili vie ne priznavati nijednu. Potkraj 1. i poetkom 2. stoljea
vidimo brojne ene koje su ostale druice i suputnice svojih mueva kao u vrijeme
Republike: Plotin dijeli Trajanovu slavu i odgovornosti. Sabina se toliko proslavila
svojim dobroinstvima da su je za ivota slavili kipovima. Za Tiberija, Sekstija odbija
nadivjeti Emilija Skaura, a Pascea Pomponija Labeusa. Paulina si je prerezala ile kad i
Seneka. Plinije Mlai proslavio je Arijin Poete, non dolet. Marcijal se u Kladiji Rufini,
Virginiji, Sulpiciji divi suprugama bez zamjerke i posveenim majkama. No postoje
brojne ene koje odbijaju majinstvo i niu razvode. Zakoni i dalje zabranjuju preljub:
neke matrone ak postaju prostitutke da ih se ne bi gnjavilo pri njihovim posrnuima.36
Dotad je latinska knjievnost o enama uvijek govorila s potovanjem, a onda su se
satiriari raspojasali protiv njih. Nisu napadali enu openito nego ba svoje
suvremenice. Juvenal im zamjera rastronost, pohlepu, optuuje ih da pikiraju na muka
zanimanja: one se zanimaju za politiku, kopaju po zapisima sa suenja, raspravljaju s
gramatiarima i retorima, uivaju u lovu, u utrkama kolima, maevima, borbi. injenica
jest da najvie rivaliziraju s mukarcima putem svojeg uivanja u zabavi i porocima. Za
vie ciljeve im nedostaje obrazovanja. Uostalom, nijedan im se cilj ne nudi. Djelovanje im
ostaje zabranjeno. Rimljanka stare republike ima mjesto na zemlji, no na njemu stoji
ukopana u manjku apstraktnih prava i ekonomske neovisnosti. Rimljanka iz doba
dekadencije tip je lano emancipirane ene koja posjeduje, u svijetu iji su konkretni
gospodari jo uvijek mukarci, samo uplju slobodu: slobodna je nizato.

36

Rim, kao i Grka, slubeno tolerira prostituciju. Postojale su dvije klase kurtizana: prve su ivjele zatvorene u
bordelima, a druge, "bonae meretrices", su slobodno obavljale svoj posao. Nisu imale pravo odjenuti odjeu matrona.
Vrile su stanovit utjecaj po pitanju mode, obiaja i umjetnosti, ali nikada nisu zauzimale onako ugledan poloaj kao
atenske hetere.

70

briana

IV.
Evolucija enske sudbine nije se odvijala kontinuirano. S velikim invazijama itava
je civilizacija iznova dovedena u pitanje. Rimsko pravo potpalo je pod utjecaj jedne nove
ideologije: kranstva. U stoljeima koja slijede barbari e nametnuti vlastite zakone.
Ekonomska, drutvena i politika situacija je uskomeana, a enski se poloaj vratio
korak unatrag.
Kranska ideologija nije malo pridonijela opresiji ena. Zacijelo u Evanelju
postoji daak milosti koji se odnosi jednako na ene, kao i na gubavce. Mali ljudi, robovi i
ene ti su koji su se najstrastvenije vezali za novi zakon. U prvim godinama kranstva
ene su, kad su se podinjavale jarmu Crkve, bile razmjerno potovane. Svjedoile su kao
muenice uz bok mukarcima. U kultu su ipak smjele sudjelovati samo kroz sporedne
uloge. akonesama je bilo doputeno samo da obavljaju laike zadatke: njegovanje
bolesnika, brigu za siromahe. A premda se brak smatra institucijom koja zahtijeva
obostranu vjernost, ini se oitim da bi supruga u njemu morala biti potpuno podreena
suprugu: preko svetog Pavla utvruje se idovska tradicija, divljaki antifeministika.
Sveti Pavao nareuje enama samodokidanje i suzdravanje. U Starom i Novom zavjetu
utemeljuje princip subordinacije ene mukarcu. Mukarac nije izvuen iz ene, nego
ena iz mukarca; i mukarac nije stvoren za enu, nego ena za mukarca. I jo: Kako
je Crkva podreena Kristu, tako neka budu podreene u svim stvarima ene svojemu
muu. U religiji u kojoj je put prokleta, ena se ini kao najgora avolja kunja.
Tertulijan pie: eno, ti si vrata avla. Ti si uvjerila onoga kojeg se avao nije usudio
izravno napasti. Zbog tebe je Boji sin morao umrijeti; trebala bi uvijek hodati odjevena
u korotu i prnje. Sveti Ambrozije: Adama je Eva navela na grijeh, a ne Adam Evu. Onaj
kojega je ena navela na grijeh upravo je onaj kojega e dobiti kao gospodara. A sveti
Ivan Zlatousti: Meu svim divljim zvijerima ne postoji tetnija od ene. Kad se u 4.
stoljeu utemeljuje kanonsko pravo, brak se ini kao ustupak ljudskim slabostima,
neuskladiv je s kranskim savrenstvom. Primimo se sjekire i presijecimo u korijenu
jalovo stablo braka, pie sveti Jeronim. Od Grgura estog, kad je celibat nametnut
sveenicima, opasan karakter ene sve se stroe naglaava: svi Crkveni Oci obznanjuju
njezinu niskost. Sveti Toma je odan toj tradiciji kad izjavljuje da je ena samo sluajno
i nepotpuno bie, vrsta manjkavog mukarca. Mukarac je enina glava jednako kao to
je Krist mukareva, pie on.Nesporno je da je ena predodreena za ivot pod
mukarcem i nema nikakva autoriteta nad svojim gospodarom. Tako kanonsko pravo
ne priznaje drugi brani reim osim miraznog, koji ini enu nesposobnom i nemonom.
Ne samo da joj ostaju zabranjeni muevni poslovi, nego joj se zabranjuje svjedoenje na
sudu, to jest vrijednost njezina svjedoenja se ne priznaje. Carevi na razliite naine trpe
utjecaj crkvenih otaca. Justinijanovo zakonodavstvo potuje enu kao suprugu i majku,
ali je podinjava tim funkcijama. Nesposobnost nije uvjetovana njezinim spolom, nego
njezinim poloajem unutar obitelji. Razvod je zabranjen i zahtijeva se da vjenanje bude
javno dogaanje. Majka nad djecom ima autoritet jednak oevu, ima jednako pravo na
njihovo nasljedstvo. Ako joj mu umre, postaje njihovom zakonskom skrbnicom. Velejev
dekret je izmijenjen: od sada se moe zauzeti u korist tree strane, no ne moe ugovarati
71

briana

nita za mua. Miraz postaje neotuiv: on je batina djece i zabranjeno joj je njime
raspolagati.
Na te se zakone naslaguju na teritorijima koje su okupirali barbari germanski
obiaji. Germanski obiaji bili su posebni. efa su priznavali samo za ratnih vremena. U
mirnodobnom razdoblju obitelj je bila autonomno drutvo. ini se da je bila izmeu
plemena utemeljenih na maternikoj filijaciji i patrijarhata. Majin brat imao je istu mo
kao i otac te su obojica imali zakonske ovlasti nad neakinjom odnosno keri, jednake
kao i njezin mu. U drutvu gdje je sva sposobnost izvirala iz brutalne snage ena je
zapravo bila potpuno nemona. No priznavalo joj se prava koja joj je jamila dvojnost
kune vlasti o kojoj je ovisila. Podinjena, ipak je bila cijenjena. Mu ju je kupovao, no
cijena te kupnje inila je miraz koji je bio njezino vlasnitvo. Darivao ju je osim toga i
otac. Ona je dobivala svoj dio oeve ostavtine i, u sluaju ubojstva svojih roditelja, dio
odtete koju je plaao ubojica. Obitelj bijae monogamna, preljub strogo kanjiv, a brak
potovan. ena je jo uvijek bila pod patronatom, no bila je usko vezana sa suprugom. U
miru, u ratu, ona dijeli njegovu kob, s njim ivi, s njim umire, pisao je Tacit. Sudjelovala
je u bitkama, nosei ratnicima hranu i bodrei ih svojom prisutnou. Kao udovici joj se
prenosio dio moi pokojnog supruga. Budui da je njezina nesposobnost proizlazila iz
tjelesne slabosti, nije se smatralo da ona odraava moralnu inferiornost. ene su bile
sveenice, proroice, to vodi do pretpostavke da su bile obrazovanije od mukaraca. U
ostavtinu, meu predmete koji su pravno pripadali enama, kasnije se ubrajalo nakit i
knjige.
Ta se tradicija nastavlja u srednjem vijeku. ena je apsolutno ovisna o ocu i muu.
U Klovisovo vrijeme mundium visi nad njom cijeloga ivota. No Franci su odbacili
germansku ednost. U vrijeme Merovinga i Karolinga vlada poligamija. enu se udaje bez
njezina pristanka, odbacuje prema muevu hiru, a on vlada njezinim ivotom i smru.
Tretira je se kao sluavku. Zatiena je zakonima: no samo utoliko to je vlasnitvo
mukarca, i majka njegove djece. Nazvati enu prostitutkom bez predoavanja dokaza
za takvo to bila je uvreda koja se plaala petnaest puta skuplje od bilo koje uvrede
upuene mukarcu. Otmica udane ene bila je jednaka ubojstvu slobodnog mukarca.
Stisnuti ruku udane ene znailo je kaznu od petnaest do trideset i pet groa. Pobaaj je
bio zabranjen i podlijegao je kazni od sto groa. Ubojstvo trudne ene stajalo je etiri
puta vie od ubojstva slobodnog mukarca. No ena gubi svu svoju vrijednost kad vie ne
moe biti majka. Ako se uda za roba, stavljena je izvan zakona i njezini roditelji je smiju
ubiti. Nema nikakva prava kao osoba. Ipak, kako drava postaje monom, dogaa se
evolucija kakvu smo vidjeli u Rimu: patronat nad nesposobnima, enama i djecom,
prestaje biti pravo obitelji da bi postao javna obaveza. Od Karla Velikog mundium nad
enom pripast e kralju. Na poetku ne intervenira osim u sluajevima kad je ena liena
svojih prirodnih skrbnika. Zatim si malo-pomalo priskrbljuje obiteljske ovlasti. No ta
promjena ne dovodi do emancipacije franake ene. Mundium za skrbnika postaje
obavezom. Zadatak mu je tititi svoju uenicu: ta zatita za nju znai jednako ropstvo kao
neko.
Kad se na izlasku iz prevrata visokoga srednjeg vijeka organizira feudalni sustav,
enin se poloaj ini prilino nesigurnim. Feudalno pravo obiljeava zbrka izmeu prava
suverenosti i prava vlasnitva, izmeu javnih prava i privatnih prava. To objanjava
injenicu da se ena nalazi as ponienom, as uzdignutom od toga reima. Prvo joj se
nijeu sva privatna prava jer nema nikakvo politiko pravo. Zapravo, sve do 11. stoljea
poredak se temelji samo na snazi a vlasnitvo na oruanoj moi. Leno, kau pravnici, je
zemlja koju se dobiva pod uvjetom vojne slube. ena ne moe imati feudalno
podruje jer nije sposobna da ga brani. Njezina se situacija mijenja kad lena postaju
72

briana

nasljedna i batinska. Vidjeli smo da se u germanskom pravu vuku neki zaostaci

majinskog prava: u nedostatku mukih nasljednika, ki je mogla naslijediti ostavtinu.
Otuda i feudalizam takoer oko 11. stoljea prihvaa ensko nasljeivanje. Meutim od
vazala se i dalje zahtijeva vojna sluba, a sudbina ene nije poboljana injenicom to je
postala nasljednicom. Potreban joj je muki skrbnik, i tu ulogu obnaa mu: on je taj koji
prima investituru, dobiva leno, ima pravo na uivanje njegovih dobara. Kao i grka
epiklera, ena je instrument preko kojega se prenosi zemljite, a ne njegova vlasnica. To
ne znai da je emancipirana. Na neki nain leno je apsorbira, ona postaje dio nekretnina.
Zemljite vie nije obiteljska stvar kao u vrijeme rimskih plemena: ono je vlasnitvo
sizerena, a ena takoer pripada sizerenu. On je taj koji joj bira supruga. Kad dobije
djecu, prije e ih ostaviti njemu nego svojem muu: djeca e biti vazali koji e braniti
njegova dobra. Ona je dakle robinja zemljita, i gospodara toga zemljita kroz zatitu
mua koji joj je nametnut: u malo je razdoblja eni sudbina bila tea. Nasljednica znai
zemlju i dvorac: pretendenti se bore za taj plijen i mlada djevojka nekada nema vie od
dvanaest godina ili manje kad je otac ili gospodar daju na dar nekom barunu. Vie
brakova za mukarca znai vie zemljita.
Takoer su esti i razvodi, Crkva ih licemjerno doputa. Brak je zabranjen meu
roacima do sedmog koljena, a kako se srodstvo definiralo duhovnim odnosima kao to
su kum-kuma, jednako kao i krvnom vezom, uvijek se pronalazilo neku izliku za
ponitavanje braka. U 11. stoljeu brojimo mnoge ene koje su ostavljene etiri-pet puta.
Kao udovica, ena mora odmah prihvatiti novoga gospodara. U junakim spjevovima
vidimo kako se Karlo Veliki ponovno eni, i to istodobno za sve udovice svojih baruna
poginulih u panjolskoj. Kod Girarda de Vienne burgundska grofica sama dolazi iskati od
kralja novoga mua. Moj je mu tek umro, no emu slui korota?... Pronaite mi mua
koji je moan jer doista ga trebam da bi obranio moju zemlju. Mnoge nam epopeje
pokazuju kralja ili sizerena koji tiranski raspolau mladim enama i udovicama. Takoer
vidimo da je suprug bez ikakva obzira postupao sa suprugom koju mu se dalo na dar.
Zlostavljao ju je, pljuskao, vukao za kosu, tukao. Sve to zahtijeva Beaumanoir u
Obiajima Beauvaisisa jest da mu razumno kanjava svoju suprugu. Ta ratnika
civilizacija za enu gaji samo prijezir. Vitez se ne zanima za ene: vlastiti mu se konj ini
neizmjerno vrjednijim dobrom.
U junakim epovima uvijek mlade djevojke udvaraju mladiima. Kad su udane, od
njih se zahtijeva vjernost bez recipronosti. Mukarac ih ne vee za svoj ivot. Proklet
bio vitez koji e traiti savjet od dame prije turnira. Kod Renauda de Montaubana
itamo ovu opomenu: Vratite se u svoje obojene i pozlaene odaje, sjednite u sjenu,
pijte, jedite, vezite, bojite svilu, no nemojte se baviti naim stvarima. Na je posao boriti
se s maem i elikom. Tiina! ena katkad dijeli grubi ivot mukih. Kao mlada djevojka
navikla je na sve tjelesne vjebe, jae konja, lovi sa sokolom. Ne dobiva gotovo nikakvo
obrazovanja i odgajana je bez srama: ona je ta koja prima goste, bdije nad njihovim
objedom, nad njihovom higijenom, koja ih uukava da bi im pomogla da zaspu. Kao
eni, dogaa joj se da slijedi divlje zvijeri, da sudjeluje na dugim i tekim hodoaima.
Kad je mu daleko, ona je ta koja brani naslov. Dive se njezinim dvorjankama koje
nazivaju virago jer se ponaaju jednako kao mukarci: pohlepne su, perfidne, okrutne,
tlae svoje vazale. Povijest i mitovi ostavili su nam uspomenu na vie njih: dvorjanka
Aubie, poto je dala sagraditi toranj vii od ijedne utvrde, odmah je odsjekla glavu
arhitektu da bi tajna tornja ostala sauvana. Protjerala je mua sa svojih posjeda: on se
potajno vratio i ubio je. Mabille, ena Rogera de Montgometrija, uivala je pretvarajui u
prosjake plemie iz svojega kraja: osvetili su se odrubivi joj glavu. Julienne, nezakonita
ki Henrika I. Engleskog, branila je od njega dvorac Breteuil i privukla ga u zasjedu, za
73

briana

to ju je teko kaznio. Ipak, ovakvi primjeri ostaju iznimkama. Uobiajeno je dvorjanka

provodila dane vezui, molei se, ekajui svoga supruga i dosaujui se.
esto se tvrdilo da je kurtoazna ljubav, nastala u 12. stoljeu na mediteranskom
jugu, sa sobom donijela poboljanje enske sudbine. O njezinom se podrijetlu
sukobljavaju razliite teze: prema jednima, kurtoazija proizlazi iz odnosa sizerena sa
svojim mladim vazalkama; drugi je vezuju uz katarske hereze i kult Djevice; trei izvode
profanu ljubav iz ljubavi prema Bogu openito. Nije ba sigurno ni jesu li ljubavni sudovi
ikada postojali. No sigurno je da je naspram Eve grenice Crkva morala uzdii
Otkupiteljevu Majku: njezin je kult postao toliko vaan da se moe rei da je u 13.
stoljeu Bog postao enom. Mistika ene se dakle razvija na vjerskoj razini. S druge
strane dokolica dvorskog ivota doputa plemenitim damama da razviju raskonu
konverzaciju, ljubaznost, poeziju. Knjievnice poput Beatrice de Valentinois, Elenore
Akvitanske i njezine keri Marie de France, Blanche de Navarre, i mnoge druge, privlae i
udomljuju pjesnike. Prvo na jugu, a zatim i na sjevera javlja se kulturni procvat koji
enama daje novi presti. Kurtoazna ljubav esto je opisana kao platonska. Chrestien de
Troyes, zacijelo zato da bi se ulizao svojoj zatitnici, izbacuje preljub iz svojih romana:
osim Lancelota i Guinevere, ne opisuje druge grene ljubavi. No, kako je feudalni suprug
bio tiranin i skrbnik, ena je traila ljubavnika izvan braka. Kurtoazna ljubav bijae
kompenzacija barbarstvu slubenih obiaja. Ljubav u modernom smislu rijei u antici
se proizvodi samo izvan slubenog drutva, primjeuje Engels. Sama toka na kojoj se
antika zaustavila u svojim tenjama spolnoj ljubavi jest ona od koje srednji vijek poinje:
preljub. I doista, to je oblik koji e ljubav zadrati dok god e se perpetuirati institucija
braka.
U biti, premda ublaava ensku sudbinu, kurtoazija je dubinski ne mijenja.
Ideologije, bilo religija ili poezija, nisu ta osloboenja koje vode do oslobaanja ene. Iz
sasvim drugih razloga ona potkraj srednjeg vijeka osvaja neto terena. Kad se
supremacija kraljevske vlasti nametne podanicima, sizeren gubi velik dio svojih prava:
pogotovo mu se malo-pomalo ukida pravo da odluuje o muu svojih vazalki. Istodobno
se feudalnom skrbniku oduzima pravo uivanja u dobrima svoje tienice. Povlastice
vezane za skrbnitvo nestaju. A kad se naknada za leno svede na novac, nestaje i samo
skrbnitvo. ena nije mogla osigurati vojnu slubu, no mogla se jednako kao i mukarac
osloboditi novane obaveze. Leno tada postaje obina batina i nema vie razloga da se
oba spola ne bi tretirala ravnopravno. No zapravo, ene u Italiji, vicarskoj, Njemakoj
ostaju podinjene vjenom skrbnitvu. No Francuska prihvaa, prema Beaumanoirovim
rijeima, da djevojka vrijedi kao i mukarac. Germanska je tradicija eni za skrbnika
davala prvaka: kad joj vie ne treba prvak, rjeava se skrbnika. Kao spol vie nije bez
prava. Neudana ili udovica, ima sva prava kao i mukarac. Vlasnitvo joj daje
suverenitet: posjedujui leno, ona njime upravlja, to znai da dijeli pravdu, potpisuje
ugovore, donosi zakone. Ima primjera kad igra ak i vojniku ulogu, zapovijeda etama,
sudjeluje u borbama. I prije Ivane Orleanske postojale su vojnikinje, pa ako Djeva i udi,
ne sablanjava.
Ipak, toliko se imbenika skupilo protiv enske neovisnosti da nikad nisu bili svi
zajedno ukinuti: tjelesna slabost vie nije vana, ali enska podinjenost ostaje korisna
drutvu u sluaju da je ena udana. Tako brana vlast nadivljava nestajanje feudalizma.
Vidimo da se potvruje paradoks koji se nastavlja i danas: ena koja je najpotpunije
integrirana u drutvo je ona koja posjeduje najmanje povlastica. U graanskom
feudalizmu brak zadrava isti lik kao u vrijeme vojnoga feudalizma: suprug ostaje
skrbnikom supruge. Kad se konstituira buroazija, prate se isti zakoni. U obiajnom
pravu, kao i u feudalnom, emancipacija postoji samo izvan braka. Djevojka i udovica
74

briana

imaju ista prava kao mukarac. No udajom ena pada pod skrbnitvo mua. Moe je tui,
nadzire njezino ponaanje, odnose, korespondenciju, raspolae njezinim bogatstvom ne
zbog nekoga ugovora nego samom injenicom braka. im je brak sklopljen. kae
Beaummanior, dobra jednoga i drugoga su zajednika. inom enidbe i mukarac je
njihov uvar. Naime, interes batine nalae i kod graana i kod plemstva da njome
upravlja jedan gospodar. enu se ne podinjava muu zato to je se smatra dubinski
nesposobnom: kad nita tomu ne proturjei, eni se priznaju sve njezine sposobnosti. Od
feudalizma do naih dana udana je ena namjerno rtvovana privatnom vlasnitvu.
Vano je primijetiti da je to ropstvo tim stroe to su dobra koja mu dri znaajnija: u
posjednikim klasama je ovisnost ene uvijek bila konkretnija. I danas kod bogatih
zemljinih posjednika preivljava patrijarhalna obitelj. to se mukarac osjea socijalno i
ekonomski monijim, s veim autoritetom igra ulogu pater familias. Suprotno tomu,
zajednika bijeda pretvara branu vezu u recipronu vezu. Ni feudalizam ni Crkva nisu
oslobodili enu ropstva. Prije se u kmetstvu dogaa prijelaz iz patrijarhalne obitelji u
autentino sudruniku obitelj. Kmet i njegova supruga nisu posjedovali nita, imali su
samo zajedniko uivanje svoje kue, namjetaja, alata: mukarac nije imao razloga da se
nametne kao gospodar ene koja nije imala nikakvo dobro. Naprotiv, veze rada i interesa
koje su ih ujedinjavale uzdizale su suprugu na razinu partnerice. S ukidanjem kmetstva
ostalo je siromatvo. U malim ruralnim zajednicama i kod obrtnika vidimo suprunike
kako ive ravnopravno. ena nije ni stvar niti slukinja: to su luksuzi bogatog ovjeka.
Siromah pokazuje recipronost veze koja ga ujedinjuje s drugom polovicom. Slobodnim
radom ena osvaja konkretnu autonomiju jer si nalazi ekonomsku i socijalnu ulogu.
Farse i basne srednjeg vijeka odraavaju drutvo obrtnika, malih trgovaca, seljaka gdje
mu nad enom nema druge povlastice osim one da je moe tui. No ena lukavstvo
suprotstavlja sili i suprunici postaju ravnopravni. Dok bogata ena svoju dokolicu plaa
svojom podinjenou.
U srednjem vijeku ena je zadrala jo nekoliko povlastica: u selima je sudjelovala
u skuptinama stanovnika, u prvotnim skupovima za izbore izaslanika za generalne
stalee. A mu je mogao raspolagati samo nad pokretninama: da bi otuio nekretnine
bilo je nuno enino odobrenje. U 16. stoljeu ustanovljuju se zakoni koji traju cijelo
vrijeme Ancien Regimea. U tom su razdoblju feudalni obiaji potpuno nestali i nita ne
titi ene od prezanja mukaraca koji ih ele zatoiti uz kuno ognjite. Ovdje se moe
osjetiti utjecaj rimskog prava, toliko prezrivog prema eni. Kao u vrijeme Rimljana,
nasilne otre kritike na glupost i krhkost spola nisu izvorite zakona, nego se pojavljuju
kao opravdanja. Naknadno si mukarci pronalaze razloge djelovanja kako im odgovara.
U Snu vonjaka itamo: Meu loim osobinama koje ene imaju, smatram ovih devet
glavnima. Prvo ena oteuje samu sebe vlastitom prirodom... Drugo, ene su svojom
prirodom vrlo krte... Tree, pokreu ih nagli hirovi... etvrto, ene su vlastitom voljom
loe... Peto, one su prevarantice... Opet, ene su poznate kao lane i polazei od
graanskog prava, ena ne moe biti svjedok oporuci... Opet, ena uvijek napravi
obrnuto od onoga to joj se naredi... ene se rado optuuju i obznanjuju vlastitu krivnju i
sramotu. Lukave su i zlonamjerne. Monsinjor sveti Augustin govorio je da je ena
ivotinja koja nije ni vrsta ni stabilna. Puna je mrnje, to zbunjuje njezina mua.
Pothranjuje zlobu i poetak je svih optubi i napetosti. Put je i cesta svih nepravdi. Ovo
razdoblje obiluje slinim tekstovima. Svaka optuba ovog konkretnog teksta
namijenjena je opravdanju jedne od toaka koju je zakon donio protiv ena i nieg
poloaja u kojem ih se dri. Razumije se, svaki muki posao im je zabranjen. Ponovno
je na snazi Velejev dekret koji ih liava svih graanskih prava. Pravo prvoroenoga i
povlastica mukosti stavlja ih u drugi plan to se oinske ostavtine tie. Neudana,
75

briana

djevojka ostaje pod oevom skrbi. Ako je otac ne uda, uglavnom je zatvori u samostan.
Neudana majka smije traiti potvrdu oinstva, ali ima pravo na odtetu jedino za
trokove babinja i djeje hrane. Udana, prelazi pod autoritet mua: on odabire dom,
upravlja kuanstvom, naputa enu u sluaju preljuba, zatvara je u samostan ili, kasnije,
dobiva zapeaeno pismo koje je osuuje na u Bastilju. Nijedan in ne vrijedi bez njegove
autorizacije. Svi doprinosi ene branoj zajednici postaju dio miraza u rimskom smislu
rijei. No kako je brak neraskidiv, mu bi morao umrijeti da raspolaganje dobrima
pripadne supruzi. Otuda poslovica: Uxor non est proprie socia sed speratur fore.
(ena nije pravo reeno na saveznik, ali se nada to postati.) Iz injenice da ne
upravlja svojim kapitalom, ak i ako zadri pravo na njega, nema odgovornost nad njim.
On ne nudi sadraja njezinom djelovanju: ona nema pravog utjecaja na svijet. Za njezinu
vlastitu djecu smatra se, kao u vrijeme Eumenida, da pripadaju ocu prije nego njoj: ona
ih daje svome suprugu iji je autoritet veoma superioran njenome i koji je pravi
gospodar njezina potomstva. Taj e argument iskoristiti ak i Napoleon, izjavljujui da,
jednako kao to kruka pripada vlasniku vonjaka, ena pripada mukarcu kojemu daje
djecu. Takav ostaje status francuske ene cijelo vrijeme starog reima. Malo-pomalo
Velejev dekret ukinut e jurisprudencija, no treba priekati Napoleonov zakonik da bi
definitivno nestao. Mu je taj koji je odgovoran za enine dugove i za njezino ponaanje,
a ona samo njemu polae raune. Nema gotovo nikakva izravnog doticaja s javnim
vlastima ni autonomnog odnosa s pojedincima izvan svoje obitelji. Mnogo vie nego
saveznica, ini se u radu i majinstvu kao slukinja: predmeti, vrijednosti, bia koja
stvara nisu njezino vlastito dobro, nego obiteljsko, dakle dobro mukarca koji je glava
obitelji. U drugim zemljama njezina situacija nije liberalnija, naprotiv. Neke su zadrale
institut skrbnitva. Svima je zajedniko da su prava udane ene nikakva, a obiaji strogi.
Svi su europski zakonici redigirani po kanonskom pravu, rimskom pravu i germanskom
pravu koja su sva vrlo nepovoljna za ene, sve zemlje poznaju privatno vlasnitvo i
obitelj i povinjavaju se zahtjevima tih institucija.
U svim ovim zemljama jedna od posljedica podinjavanja potene ene obitelji je
postojanje prostitucije. Licemjerno drane na margini drutva, prostitutke ispunjavaju
jednu od najvanijih uloga. Kranstvo ih obasipa prijezirom, ali ih prihvaa kao nuno
zlo. Ukinite prostitutke, kae sveti Augustin, i poremetit ete drutvo libertinstvom.
Kasnije sveti Toma - ili barem teolog koji je njegovim imenom potpisao etvrtu knjigu De
regimine principium - izjavljuje: Oduzmite javne ene iz drutva, razvrat e ga muiti
neredima svih vrsta. Prostitutke su u gradu ono to je odvodna jama u palai: maknite
jamu, palaa e postati prljavo i zarazno mjesto. U visokom srednjem vijeku vladala je
takva sloboda ponaanja da i nije bilo mnogo potrebe za prostitutkama. No kad se
graanska obitelj organizirala i monogamija postala strogim pravilom, mukarac je
morao potraiti zadovoljstvo izvan ognjita.
Uzalud jedan kapitilar Karla Velikog strogo zabranjuje prostituciju, uzalud je sveti
Luj naredio 1254. da se otjeraju prostitutke i 1269. unite javne kue: u Damietteu,
prenosi nam Joinville, atori prostitutki graniili su s kraljevim atorom. Kasnije, napori
Karla Devetog u Francuskoj, Marije Terezije u Austriji u 18. stoljeu takoer su propali.
Organizacija drutva inila je prostituciju nunom. Prostitutke, kazao je pompozno
Schopenhauer, su ljudske rtve na oltaru monogamije. A povjesniar europskog
morala, Lecky, ovako formulira istu ideju: Kao vrhovna vrsta poroka, one su
najaktivnije zatitnice vrline. Njihov se poloaj pribliio upravo poloaju idova, s

76

briana

kojima su se esto izjednaavale:37 lihvarstvo, pranje novca Crkva zabranjuje jednako

kao i izvanbrani spolni in. No drutvo ne moe bez financijskih pekulacija kao ni bez
slobodne ljubavi. Te su uloge zato preuzele proklete kaste: zatvara ih se u geta ili u
crvene etvrti. U Parizu su rasputenice radile u rupama u koje su dolazile jutrom i
odlazile naveer kad bi odzvonio policijski sat. Stanovale su u odreenim ulicama iz
kojih se nisu imale pravo iseliti, dok su u veini ostalih gradova javne kue bile
smjetene izvan gradskih zidina. Kao i idovi morale su na odjei nositi prepoznatljiva
obiljeja. U Francuskoj je najvie upotrebljavana resa odreene boje zakvaena na jedno
rame. esto su im svila, krzno i odjea potenih ena bili zabranjeni. Bile su zakonom
obiljeene kao neasne, nisu se mogle obraniti od policije i sudstva, bila je dovoljna
prituba nekog od susjeda da ih se izbaci iz stana. Za veinu njih ivot je bio teak i
bijedan. Neke su bile zatvorene u javne kue. Jedan francuski putnik, Antoine de Lalaing,
ostavio nam je sliku jedne panjolske kue u Valenciji potkraj 15. stoljea. Mjesto, kae
on, je veliko poput maloga grada i zatvoreno zidom s jednim jedinim vratima. Pred
vratima se nalaze vjeala za zloince koji bi mogli biti unutra. Na vratima, ovjek
zaduen za taj zadatak uzima tapove od onih koji ele ui i kae im da ako ele predati
novac, i ako imaju novac, on e ga dati vrataru. Ako ga se nou ukrade, vratar za njega ne
odgovara. Ovdje postoje tri-etiri ulice pune malenih kua, u svakoj od kojih su lijepo i
isto odjevene djevojke u barunu i satenu. Gotovo ih je tri stotine. Kue su im dobro
odravane i ukraene lijepim tkaninama. Cijena im je etiri novia njihove valute, to je
ekvivalent naem grou. Ovdje ima taverna i kabarea. Nije lako prepoznati te kue na
danjem svjetlu, jer nou i naveer djevojke sjede ispred kua, s lijepim svjetiljkama koje
vise kraj njih da bi ih bilo lake vidjeti kako se odmaraju. Grad zapoljava i plaa dva
lijenika da posjeuju svaki tjedan djevojke ne bi li otkrili ako imaju neku bolest. Ako
grad pogodi kakva zaraza, gospodari moraju lijeiti djevojke na svoj troak, a strankinje
se alje da idu gdje ele.38 Autor se ak divi tako dobro odravanom redu. Mnoge su
prostitutke bile slobodne. Neke od njih su vrlo dobro zaraivale. Kao u doba hetera,
prostitucija je otvarala vie mogunosti enskoj individualnosti nego ivot potene
ene.
Poseban je u Francuskoj poloaj neudane ene. Pravna neovisnost koju uiva
okantno je suprotna robovanju supruge. Ona je osobenjakinja i stoga joj obiaji nastoje
oduzeti ono to joj po zakonu pripada. Ima sva graanska prava, no ona su apstraktna i
uplja. Ne posjeduje ni ekonomsku autonomiju, ni drutveno dostojanstvo, stara cura
uglavnom ostaje u sjeni oeve obitelji ili pronalazi sebi sline unutar samostana: ondje
ne poznaje drugu vrstu slobode osim neposlunosti i grijeha, kao to su se i Rimljanke iz
doba dekadencije oslobaale samo putem poroka. Negativnost ostaje sudbina ena dok
god njihovo oslobaanje ostaje negativno.
U takvim uvjetima vidimo koliko rijetko ena dobiva mogunost djelovanja ili
jednostavno oitovanja same sebe: u radnikim klasama, ekonomska potlaenost dokida
spolnu neravnopravnost. No ona liava pojedinca svih mogunosti. Kod plemstva i
graanstva ena je kao spol ugnjetavana: vodi nametniki ivot, nije ba obrazovana,
potrebne su iznimne okolnosti da bi mogla smisliti i ostvariti bilo kakav konkretni
projekt. Kraljice i regentkinje imaju tu rijetku sreu: njihova ih suverenost uzdie iznad
spola. Saliki zakon u Francuskoj zabranjuje enama pristup prijestolju. No uz mua, i
nakon njegove smrti, katkad igraju vanu ulogu: primjerice sveta Klotilda, sveta
37

One koje su dolazile u Sisteron kroz prolaz, Peipin morale su, kao i idovi, platiti pristojbu od pet sua za redovnice
iz samostana svete Klare." (Baliutaud)
38
Dict. de la. Conversation, Riffenberg. Femmes et filles de folle vie.

77

briana

Radegunda, Blanche de Castille. Samostanski ivot ini enu neovisnom o mukarcu, a

poneke opatice posjeduju velike ovlasti. Heloiza se istaknula i kao opatica i kao
ljubavnica. U mistinom, dakle autonomnom odnosu koji ih vee s Bogom, enske due
crpe nadahnue i snagu iz jedne muke due. A potovanje koje dobivaju u drutvu
omoguuje im ostvarivanje velikih pothvata. Pustolovina Ivane Orleanske ima osobine
uda, no to je bila samo kratka eskapada. No pria svete Katarine Sienske je znakovita.
Unutar sasvim normalnog ivota stvorila si je u Sienni veliki ugled aktivnim
dobrotvornim radom i vizijama koje su oitovale bogat unutarnji ivot. Tako je zadobila
autoritet potreban za uspjeh, koji uglavnom enama nedostaje. Na nju se poziva kad se
treba obodriti osuenike na smrt, dovesti natrag zalutale, ublaiti svae izmeu obitelji i
gradova. Podrava je kolektiv koji se u njoj prepoznaje, i na taj nain moe ispuniti svoju
mirotvornu ulogu, propovijedajui od grada do grada podreenost papi, odravajui
duge prepiske s biskupima i suverenima, pa ju je napokon i Firenca izabrala da kao
ambasadorica ode po papu u Avignon. Kraljice si boanskim pravom, a svetice svojim
sjajnim vrlinama, osiguravaju u drutvu potporu koja im omoguuje da se izjednae s
mukarcima. Od ostalih se naprotiv zahtijeva tiha skromnost. Uspjeh jedne Christine de
Pisan je zauujua srea, a opet je trebala postati udovica s mnogo djece pa da se odlui
perom zaraivati za ivot.
Sveukupno je stav srednjovjekovnih mukaraca o enama nepovoljan. Da,
kurtoazni pjesnici su uzdizali ljubav. Objavljuju se brojna Ljubavna umijea, meu
ostalima i poema Andra le Chapelaina i slavni Roman o Rui u kojem Guillaume de
Lorris poziva mladie da budu na usluzi damama. No toj knjievnosti pod trubadurskim
utjecajem suprotstavljaju se napisi burujskog nadahnua koji zlobno napadaju ene:
basne, farse, lais, zamjeraju im njihovu lijenost, koketnost, poudu. Njihovi najei
neprijatelji su klerici. Oni napadaju brak. Crkva je od braka napravila sakrament, a ipak
ga je zabranila kranskoj eliti. Na tom se proturjeju temelji Querelle des femmes.
Posebno je snano prokazano u Matheolusovim lamentacijama, objavljenim petnaest
godina nakon prvog dijela Romana o Rui, prevedenim na francuski sto godina kasnije, a
koje su svojedobno bile slavne. Mathieu je izgubio svoj kler uzevi enu. Proklinje svoj
brak, proklinje ene i brak openito. Zato je Bog stvorio enu kad postoji neuskladivost
izmeu klera i braka? U braku ne moe biti mira: to je valjda vraje djelo, ili pak Bog nije
znao to ini. Mathieu se nada da ena nee uskrsnuti na sudnji dan. No Bog mu
odgovara da je brak istilite zahvaljujui kojemu dobivamo mjesto na nebu. Prenesen u
snu u nebesa, Mathieu vidi legiju mueva koji ga doekuju s povicima: Evo, evo, pravog
muenika! Kod Jeana de Meunga, koji je takoer sveenik, nalazimo slinu inspiraciju.
On poziva mladie da odbace teret ena. Prvo napada ljubav:
Ljubav to je mrska zemlja
Ljubav to je zaljubljena mrnja,
napada brak koji svodi ovjeka na ropstvo, koji ga osuuje da bude prevaren.
Pokree estoku dijatribu protiv ene. Branitelji ene nastoje mu odgovoriti dokazujui
njezinu superiornost. Evo nekoliko argumenata kojima su se sve do 18. stoljea napajali
branitelji slabijega spola:
Mulier perfetur viro scilicet Materia: quia Adam factus esst de limo terrae, Eva de
costa Adae. Loco: quia Adam factus est extra paradisum, Eva in paradiso. In conceptione:
quia muliet concepit Deum, quid homo non potuit. Apparicione: quia Christus apparuit
78

briana

mulieri post mortem resurrecrionem, scilicer Magdalene. Exaltatione: quia mulier

exaitata est super chorus angelorum, scilicet beata Maria...39
Nato su protivnici odgovorili da ako se Krist prvo ukazao enama, to je bilo zato
to je znao da su brbljave, a urilo mu se da se prouje o njegovu uskrsnuu.
Rasprava se nastavila kroz cijelo 15. stoljee. Autor Petnaest radosti braka
samodopadno opisuje nesree jadnih mueva. Eustache Deschamps na istu temu pie
beskonanu pjesmu. U to se doba otvara Rasprava o Romanu o Rui. Prvi put svjedoimo
tomu da se jedna ena latila pera da bi obranila svoj spol. Christine de Pisan ivo napada
sveenike u Poslanici Bogu ljubavi. Sveenstvo se odmah ustaje da bi obranilo Jeana de
Meunga, ali se Gerson, kancelar parikog sveuilita, svrstava na Christininu stranu. Na
francuski redigira njezin traktat da bi dopro do to ire publike. Martin le Franc ispaljuje
na bojno polje neprobavljiv Chaperon des Dames (Damski pratitelj) koji se ita jo i
dvjesto godina poslije. Christine ponovno intervenira. Zahtijeva ponajprije da se enama
dopusti obrazovanje: Kad bi obiaj bio poslati djevojice u kole i da ih se uobiajeno
ui znanosti kao i sinove, uile bi jednako savreno i shvatile istananosti svih
umjetnosti i znanosti kao to i ine.
Ova rasprava uistinu se samo neizravno tie ena. Nitko ni u snu nije zahtijevao za
ene drutvenu ulogu drukiju od one koja im je bila dana. Rije je vie o usporedbi
klerikalnog ivota s branim stanjem. To je muki problem proizaao iz dvostrukog
stava Crkve prema braku. Luther rjeava ovaj sukob ukidajui sveeniki celibat. enska
sudbina nije pod utjecajem ovoga knjievnog rata. Satira farsa i basni, grdei drutvo
kakvo je, ipak ga ne pokuava promijeniti: ruga se enama, ali ne kuje nikakve zavjere
protiv njih. Kurtoazno pjesnitvo uzdie enstvenost, no takav kult ne znai
izjednaavanje spolova, ba naprotiv. Rasprava je sporedan fenomen u kojem se
odraava stav drutva no ne mijenja ga.

*
Kazali smo da je pravni status ene ostao vie-manje nepromijenjen od poetka 15.
do 19. stoljea. No unutar povlatenih klasa njezin konkretan poloaj evoluira.
Talijanska renesansa je razdoblje individualizma koji se pokazuje zgodnim za procvat
svih snanih osobnosti, bez obzira na spol. Ovdje susreemo ene kao mone vladarice,
Ivanu Aragonsku, Ivanu Napuljsku, Izabelu d'Este. Druge bijahu pustolovne vojskovoe
koje su nosile oruje poput mukaraca: ena Girolama Riarija borila se za slobodu
Forlija. Hippolita Fioramenri vodila je ete milanskog vojvode i tijekom opsade Pavije
odvela na bedeme skupinu plemenitih dama. Da bi obranile grad od Montluca, Sijenjanke
su formirale tri ete od tri tisue ena u svakoj, kojima su zapovijedale ene. Druge
Talijanke postale su slavne po svojoj kulturi ili talentima: Isora Nogara, Veronica
Gambara, Gaspara Stampara, Michelangelova prijateljica Vittoria Colonna, i nadasve
Lukrecija Tornabuoni, majka Lorenza i Giuliana Medicija, koja je meu ostalim pisala
himne, ivotopis svetog Ivana Krstitelja i Djevice Marije. Meu istaknutim enama veina
su kurtizane. Kako su kombinirale slobodu ponaanja sa slobodom duha, i osiguravale si
svojim zanimanjem ekonomsku autonomiju, mnoge od njih mukarci su tretirali s
divljenjem punim potovanja. titile su umjetnosti, zanimale se za knjievnost, filozofiju,
i esto su i same pisale ili slikale: Isabelle de Luna, Catarina di San Celso, Imperia koja je
39

ena je superiorna mukarcu, materijalno: jer je Adam napravljen od gliba, a Eva od Adamova rebra. Po mjestu: jer
je Adam stvoren izvan raja, Eva u raju. Po zaeu: jer je ena zaela boga, to mukarac ne bi mogao. Po ukazanju: jer
se Krist nakon smrti ukazao eni, naime Magdaleni Po uznesenju jer je ena uznesena iznad kora anela, naime
blaena Marija...

79

briana

bila pjesnikinja i glazbenica, nastavile su s tradicijom Aspazije i Firne. Meutim za

mnoge sloboda jo uvijek poprima samo oblik razvrata: orgije i zloini Talijanskih
plemenitaica i kurtizana ostali su legendarni.
Razvrat je i u sljedeim stoljeima glavna sloboda koju susreemo meu enama
koje njihov rang ili bogatstvo oslobaaju suvremenog morala. On je ostao jednako strog
kao u srednjem vijeku. to se pozitivnih postignua tie, ona su jo uvijek mogua samo
vrlo malom broju ena. Kraljice su ovdje jo uvijek povlatene: Katarina Medici, engleska
kraljica Elizabeta, Izabela I. Kastiljska, velike su vladarice. Takoer se tuje nekoliko
velikih figura svetica. Nevjerojatna sudbina svete Terezije Aviljske objanjava se viemanje na isti nain kao i ona svete Katarine: svetica iz svojeg ufanja u Boga crpi vrstu
vjeru u sebe samu. Dovodei do najvieg stupnja vrline koje odgovaraju njezinu stanju,
osigurava si podrku svojih ispovjednika i kranskog svijeta: moe se izdignuti iz
obinoga redovnikog poloaja. Utemeljuje samostane, vodi ih, putuje, poduzima
inicijative, ustraje hrabro i pustolovno poput mukarca. Drutvo joj ne postavlja
prepreke. ak ni pisanje nije odvanost, njezini joj ga ispovjednici nalau. Sjajno
pokazuje kako se jedna ena moe uzdignuti na razinu mukarca kad su joj udnim
sluajem dane prilike kao i mukarcu.
No injenica jest da te prilike ostaju vrlo neravnopravne. U 16. stoljeu ene su jo
uvijek nedovoljno obrazovane. Anne de Bretagne zove brojne ene na dvor, gdje se
dotad moglo vidjeti samo mukarce. Trudi se odgojiti svitu asnih djevojaka, ali se vie
bavi njihovim obrazovanjem nego kulturom. Meu enama koje su se neto kasnije
istaknule svojim duhom, intelektualnim utjecajem, pisanjem, veina su plemkinje:
vojvotkinja de Retz, gospoa de Lignerolle, vojvotkinja de Rohan i njezina ki Anne.
Najslavnije su kraljevne: kraljica Margot i Margareta Navarska. Pernette du Guillet je,
izgleda, bila graanka. No Louise Lab nesumnjivo je bila kurtizana: u svakom sluaju,
bila je vrlo slobodnog ponaanja.
ene su se u 17. stoljeu nastavile isticati uglavnom na intelektualnom podruju.
Mondeni se ivot razvija, a kultura iri. Uloga koju ene igraju u salonima je znaajna.
injenicom to nisu ukljuene u izgradnju svijeta, imaju mogunost prepustiti se
razgovorima, umjetnostima, knjievnosti. Njihovo je obrazovanje organizirano samo s
pomou razgovora, itanja, poduka privatnih nastavnika ili javnih predavanja, no one
uspijevaju dosegnuti viu razinu znanja od svojih supruga: gica de Gournay, ga de
Rambouillet, gica de Scudry, ga de La Fayette, ga de Svign uivaju u Francuskoj
veliki ugled. Izvan Francuske slian se renome vezuje uz imena princeze Elizabete,
kraljice Kristine, gice van Schurman, koje su se dopisivale sa svim tadanjim
intelektualcima. Zahvaljujui kulturi i prestiu koji im ona daje, ene se uspijevaju
progurati u muki svijet. Iz knjievnosti, ljubavne kazuistike, mnoge ambiciozne ene
prelaze u politike intrige. Godine 1623. papinski nuncij je napisao: U Francuskoj svi
veliki dogaaji i sve vane intrige najee ovise o enama. Princeza de Cond potie
zavjeru ena. Ana Kastiljska okruena je enama ije savjete rado slijedi. Richelieu
blagonaklono slua vojvotkinju d'Aiguillon. Zna se koje su uloge tijekom Fronde igrale
gda de Montbazon, vojvotkinja de Chevreuse, gica de Montpensier, vojvotkinja
Longueville, Anne de Gonzague i tolike druge. Napokon, ga de Maintenon prua sjajan
primjer utjecaja koji na dravne poslove moe izvriti spretna savjetnica. Kao
animatorice, savjetnice, intrigantice, ene si na zaobilazan nain osiguravaju
najuinkovitiju ulogu: princeza des Ursins u panjolskoj vlada s vie autoriteta, ali joj je
karijera kratka. Uz te plemkinje u svijetu koji izbjegava burujska ogranienja vidimo
pojavu dotad nepoznate vrste: glumice. Godine 1545. prvi put je zabiljeena prisutnost
ene na pozornici. Godine 1592. znalo se jo uvijek samo za jednu. Poetkom 17. stoljea
80

briana

veina su ih ene glumaca. Zatim se osamostaljuju u svojim karijerama kao i u privatnim

ivotima. Kurtizana nakon Frine ili Imperije pronalazi svoju najviu inkarnaciju u Ninon
de Lenclos: injenicom to iskoritava svoju enstvenost, ona je nadilazi. Kako bi ivjela
meu mukarcima, preuzima muevne osobine. Neovisnou svoga ponaanja tei
neovisnosti duha: Ninon de Lenclos dovela je slobodu do najekstremnije toke do koje je
kao ena to mogla.
U 18. stoljeu sloboda i neovisnost ene nadalje rastu. Obiaji naelno ostaju strogi:
mlada djevojka dobiva samo osnovno obrazovanje. Udana je ili poslana u samostan a da
je se nita ne pita. Buroazija, klasa u usponu ija se egzistencija konsolidira, namee
supruzi rigorozan moral. No suprotno tomu, raspad plemstva omoguuje enama iz
visokog drutva najveu rasputenost te je i visoka buroazija zaraena njihovim
primjerom. Ni samostan ni brano ognjite ne uspijevaju zadrati enu. Opet, za veinu
njih ta sloboda je jo negativna i apstraktna: ograniavaju se na potragu za uicima. No
one inteligentne i ambiciozne stvaraju si mogunosti djelovanja. Salonski ivot kree
novim smjerom: dosta se zna o ulogama koje su igrale ga Geoffrin, ga du Deffand,
gica de Lespinasse, ga d'pinay, ga deTencin. Zatitnice, muze, ene su inile pievu
omiljenu publiku. One osobno zanimale su se za knjievnost, filozofiju, znanosti: kao ga
du Chtelet, imale su kabinete za fiziku, kemijske laboratorije, eksperimentiraju,
seciraju. Aktivnije nego ikad mijeaju se u politiki ivot: ga de Prie, ga de Mailly, ga
de Chteauneuf, ga de Pompadour, ga du Barry vladaju Lujem XV. Nijedan ministar
bez svoje muze. To je poprimilo tolike razmjere da Montesquieu ustvruje da se u
Francuskoj sve radi posredstvom ena. One ine, kae on, novu dravu u dravi. A
Coll pie uoi 1789.: Toliko su zavladale Francuzima, toliko su ih podjarmile da oni
misle i osjeaju samo prema njima. Uz ene iz visokog drutva, tu su i glumice i
milosnice koje uivaju velik ugled: Sophie Arnould, Julie Talma, Adrienne Lecouvreur.
Dakle, tijekom cijelog Ancien Rgimea, kulturna domena je najpristupanija
enama koje se nastoje afirmirati. Nijedna ipak nije dostigla Shakespeareove ili
Danteove vrhunce. To se objanjava opom osrednjou njihova poloaja. Kultura je
uvijek bila apanaa samo enske elite, a ne mase. A muki geniji esto potjeu iz mase.
ak su i povlatene ene oko sebe nailazile na prepreke koje su im prijeile pristup
visokim vrhuncima. Nita nije zaustavljalo uzlet svete Terezije, Katarine Velike, no tisuu
se okolnosti udruilo protiv ene spisateljice. U svojoj knjiici, Vlastita soba, Virginia
Woolf zabavila se izmiljanjem sudbine navodne Shakespeareove sestre. Dok je on u
koli uio malo latinskog, gramatike, logike, ona je ostajala doma u potpunom neznanju.
Dok je on lovio, lutao selima, spavao sa enama iz susjedstva, ona je krpila odjeu pod
budnim okom roditelja. Da je otila kao on potraiti sreu u London, ne bi postala
glumica koja slobodno zarauje za ivot: ili bi je vratili roditeljima koji bi je na silu udali,
ili bi se zavedena, naputena i obeaena ubila iz oaja. Moemo je takoer zamisliti
kako postaje vesela prostitutka, neka Moli Flanders kakvu je smislio Daniel Defoe, no ni
u jednom sluaju ne bi vodila glumaku trupu i pisala drame. U Engleskoj, primjeuje
Virginia Woolf, enske su spisateljice uvijek pobuivale neprijateljstvo. Doktor Johnson
ih je usporedio sa psom koji hoda na stranjim nogama: ne ini to dobro, ali je
zauujue. Umjetnici se vie od svih ostalih brinu za tue miljenje. ene o njemu usko
ovise: moemo zamisliti koja je snaga potrebna enskoj umjetnici samo da ga se usudi
zanemariti. esto se iscrpljuje u toj borbi. Potkraj 17. stoljea Lady Winhilsea, plemkinja
bez djece, uputa se u pustolovinu pisanja. Neki odlomci njezina djela pokazuju da je bila
osjetljive i pjesnike prirode. No izgrizla ju je mrnja, bijes i strah:

81

briana

Avaj! ena koja se laa pera,

Smatrana je toliko drskim stvorom
Da nema naina da otkupi svoj zloini
Gotovo cijelo njezino djelo posveeno je pobuni protiv enskog poloaja. Sluaj
grofice od Newcastlea je slian. Takoer visoka plemkinja pobuuje sablazan piui.
ene ive kao utoperke ili sove, umiru kao crvi, pie uljivo. Vrijeana i ismijavana,
morala se povui u svoje odaje. Usprkos velikodunom temperamentu, napola poludjela,
dalje je proizvodila samo ekstravagantna bulanjenja. Tek u 18. stoljeu jedna je
burujka, ga Aphra Behn, postavi udovicom, ivjela od svojega pera poput mukarca.
Druge su slijedile njezin primjer. No ak i u 19. stoljeu esto su se morale skrivati. Nisu
ak ni imale vlastitu sobu, to jest nisu uivale u materijalnoj neovisnosti koja je jedan
od nunih uvjeta unutarnje slobode.
Vidjeli smo da je, zbog razvoja mondenog ivota i njegove uske povezanosti s
intelektualnim ivotom, poloaj Francuskinja bio malo povoljniji. Svejedno je stav prema
intelektualkama bio uglavnom neprijateljski. U renesansi plemkinje i intelektualke
nadahnjuju pokret u korist svojega spola. Platonske doktrine uvezene iz Italije
produhovljuju ljubav i enu. Brojna pisma se piu u njezinu obranu. Objavljuju se Laa
kreposnih ena, Damski vitez itd. Erazmo u Malom senatu daje rije Korneliji koja gorko
iznosi jade svojeg spola. Mukarci su tirani... Tretiraju nas kao igrake... pretvaraju nas
u svoje pralje i kuharice. Trai da se enama dopusti obrazovanje. Cornelius Agrippa se
u jednom svojedobno veoma slavnom djelu, Deklamaciji o plemenitosti i odlinosti
enskoga spola, trudi pokazati ensku nadmonost. Preuzima stare kabalistike
argumente: Eva znai ivot, a Adam Zemlju. Stvorena nakon mukarca, ena je
savrenija od njega. Ona je roena u raju, on izvan. Kad padne u vodu, ona ispliva,
mukarac potone. Stvorena je od Adamova rebra, a ne od zemlje. Njezina mjesenica
lijei sve bolesti. Eva je u neznanju samo pogrijeila, Adam je taj koji je zgrijeio. Zato se
Bog uinio mukarcem: a, uostalom, nakon uskrsnua se ukazao enama. Zatim Agrippa
izjavljuje da su ene kreposnije od mukaraca. Nabraja svijetle dame kojima se spol
moe diiti, to je takoer zajedniko mjesto njegovih apologija. Na kraju napada muku
tiraniju: Djelujui protiv svakog prava, nekanjeno krei prirodnu jednakost, muka je
tiranija liila enu slobode koju prima roenjem. Ipak, ona stvara djecu, jednako je
inteligentna i ak istananija od mukarca. Skandalozno je to joj se ograniavaju
aktivnosti, to se ini sigurno ne po Bojoj zapovijedi, ne iz nunosti ili razuma, nego
snagom obiaja, obrazovanjem, radom, i najvanije nasiljem i potlaivanjem. On jasno
ne zahtijeva jednakost spolova, ali eli da se eni pristupa s potovanjem. Djelo je
ostvarilo golem uspjeh. Takoer, Neosvojiva tvrava, druga apologija ene, te Heroetova
Savrena prijateljica, natopljena platonskim misticizmom. U neobinoj knjizi koja
najavljuje sensimonovsku doktrinu Postel najavljuje dolazak nove Eve, majke
preporoditeljice ljudskog roda, ak smatra da ju je ve sreo. Ona je mrtva i moda se
reinkarnirala u njemu. Umjerenije, Marguerite de Valois u svojem Uenom i istananom
govoru proglaava da u eni ima neto boansko. No spisateljica koja najvie pridonosi
borbi svojega spola bila je Margareta Navarska, koja je umjesto rasputenosti predlagala
ideal sentimentalnog misticizma i ednosti bez stidljivosti, pokuavajui pomiriti brak s
ljubavlju za ast i sreu ena. Dakako, protivnici ene nisu spustili oruje. Na primjer u
Kontroverzi mukog i enskog spola, koja odgovara Agrippi, stare argumente iz srednjeg
vijeka. Rabelais se u Treoj knjizi zabavlja sa ivahnom satirom braka koja nastavlja
tradiciju Mathieua i Deschampsa, no ipak su ene te koje u sretnoj Telemskoj opatiji
82

briana

kroje zakone. Antifeminizam opet postaje zarazan 1617., s Abecedom enske

nesavrenosti i zlobe Jacquesa Oliviera. Na naslovnici bio je ugraviran lik ene s rukama
harpije, prekriven perjem poude, podignut na kokojim nogama, jer je kao i koko loa
kuanica: pod svakim slovom abecede napisana je jedna od njezinih mana. Jo jedanput
je crkveni ovjek oivio staru raspravu. Gica de Gournay uzvratila je Jednakou
mukaraca i ena. Na to se itava libertinska knjievnost, Pamas i satiriki kabineti,
okomila na ensko ponaanje, dok su da bi ih ponizili, bigoti citirali svetog Pavla,
Crkvene oce, sveenike. ena je takoer pruala neiscrpnu temu satirama Marthurina
Rgniera i njegovih drugova. U drugom taboru, apologeti su preuzimali Agrippine
argumente i natjecali se komentirajui ih. Otac du Boscq u Potenoj eni zahtijeva da se
eni dopusti da se obrazuje. Astreja i cijela jedna struja galantne knjievnost slave enine
zasluge rondoima, sonetima, elegijama itd.
ak i oni uspjesi koje bi ena ostvarila podizali su nove napade na nju. Kaiperke su
uznemirile javno mnijenje. Pljeskalo se Smijenim kaiperkama i neto kasnije Uenim
enama. To ne znai da je Molire bio neprijatelj ena: on glasno napada nametnute
brakove, zahtijeva sentimentalnu slobodu za mladu djevojku, potovanje i neovisnost za
suprugu. S druge strane, Bossuet ih u svojim propovijedima nimalo ne tedi. Prva ena,
propovijeda on, bila je samo dio Adama i vrsta umanjenice. Tako je proporcionalno
otprilike isto i s njezinim duhom. Boileauova satira protiv ena samo je retorika
vjeba, i zbog nje se diu titovi: Pradon, Regnard, Perrault vatreno uzvraaju. La
Bruyre i Saint-vremond govore u korist ena. Najodluniji feminist toga doba je
Poulain de la Batre koji 1673. objavljuje djelo kartezijanskog nadahnua, O jednakosti
dvaju spolova. Ocjenjuje da su mukarci, kao snaniji, posvuda favorizirali svoj spol i da
ene obiajno prihvaaju tu ovisnost. Nikad nisu dobile svoje anse: ni slobodu niti
obrazovanje. Ne moe ih se dakle suditi po onome to su uinile u prolosti. Nita ne
upuuje na to da su inferiorne mukarcu. Anatomija otkriva razlike, no meu njima
nijedna ne znai povlasticu za mukarca. Poulain de la Barre takoer zakljuuje traei
za ene pristojno obrazovanje. Fontenelle za njih pie Traktat o viestrukosti svjetova. A
dok se Fenelon, slijedei gu de Maintenon i opata Fleuryja, pokazuje u svojem
obrazovnom programu vrlo stidljivim, jansenistiki sveuilitarac Rollin naprotiv eli da
ene sudjeluju u ozbiljnim studijima.
Osamnaesto stoljee je takoer podijeljeno. Godine 1744. u Amsterdamu autor
Kontroverze o enskoj dui izjavljuje da e ena stvorena iskljuivo za mukarca na
kraju svijeta prestati postojati jer e prestati biti korisna objektu za koji je stvorena, iz
ega nuno proizlazi da njezina dua nije besmrtna. Na malo manje radikalan nain,
Rousseau koji se ovdje postavlja kao tuma buroazije, podreuje enu njenome muu i
majinstvu. Sve obrazovanje ena treba se ticati mukaraca... ena je stvorena da bi
popustila mukarcu i da bi trpjela njegove nepravde, tvrdi on. Ipak, demokratski i
individualistiki ideal 18. stoljea povoljan je za ene. Za veinu filozofa one su ljudska
bia jednaka onima jaeg spola. Voltaire prokazuje nepravednost njihove sudbine.
Diderot smatra da je njihovu inferiornost velikim dijelom stvorilo drutvo. ene, alim
vas! pie on. Smatra da: U svim obiajima okrutnost graanskog zakona ujedinila se
protiv ena s okrutnou prirode. Bile su tretirane kao slaboumna bia. Montesquieu
paradoksalno ocjenjuje da bi ene trebale biti podinjene mukarcu u kunom ivotu, no
da su po svemu spremne na politiku akciju. Protivno je razumu i prirodi da su ene
gospodarice kue... ali nije i da vladaju carstvom. Helvetius pokazuje da je apsurdnost
njezina obrazovanja ono to stvara inferiornost kod ene, D'Alembert dijeli to miljenje.
Kod jedne ene, ge de Ciray, vidimo srameljivo nicanje ekonomskog feminizma. No
samo se Mercier u svojoj Slici Pariza zgraava nad bijedom radnica i tako nainje
83

briana

temeljno pitanje enskog rada. Condorcet eli da ene pristupe politikom ivotu.
Smatra ih jednakima mukarcu i brani ih od klasinih napada: Reklo se da ene...
nemaju ba osjeaj za pravdu, da sluaju vie svoj osjeaj nego savjest... (No) nije priroda
uzrokovala tu razliku, nego obrazovanje, drutveni ivot. I drugdje: to su ene bile
zakonski podinjenije, opasnijim je postajalo njihovo carstvo... Ono bi se smanjilo kad bi
enama manje bilo u interesu sauvati ga, kad bi prestalo za njih biti jedino sredstvo
obrane i bijega od opresije.

84

briana

V.
Mogli bismo pretpostaviti da je Revolucija promijenila ensku sudbinu. No nita od
toga. Ta je graanska revolucija potovala graanske institucije i vrijednosti. I ostvarili
su je gotovo iskljuivo mukarci. Vano je naglasiti da su tijekom cijelog Starog reima
ene iz radnike klase te koje su poznavale najvie neovisnosti. ena je imala pravo
drati trgovinu i posjedovala je sve nune preduvjete za autonomno obavljanje svojega
posla. Sudjelovala je u proizvodnji kao pralja, polirka, trgovkinja itd. Radila je ili od kue
ili u malim poduzeima. Materijalna joj je neovisnost omoguavala veliku slobodu
ponaanja: ena iz naroda smjela je izlaziti, posjeivati gostionice, raspolagati svojim
tijelom vie-manje kao i mukarac. Ona je saveznica svojemu mua i njemu ravnopravna.
Opresiju trpi na ekonomskoj, a ne na spolnoj razini. Na selu seljanka ima znatnu ulogu u
ruralnim poslovima S njome se postupa kao sa sluavkom. esto ne jede za istim stolom
s muem i sinovima, rinta tee od njih, a obaveze majinstva pridonose njezinu umoru.
No kao u drevnim poljoprivrednim drutvima, s obzirom na to da je nuna mukarcu, on
je i cijeni. Njihova dobra, brige, interesi, zajedniki su. Te ene su se unato svojem
tekom ivotu mogle afirmirati kao osobe i zahtijevati neka prava. No optereivala ih je
tradicija srameljivosti i podinjenosti: knjige Opih stalea biljee gotovo beznaajan
broj enskih potraivanja. Ograniavaju se na sljedee: Da mukarci ne mogu obavljati
poslove koji su enska apanaa. Naravno, viamo ene uza svoje mukarce na
prosvjedima, pobunama. One su te koje e poi u Versailles po pekara, pekarovu enu i
pekarova sinia. No nije narod vodio revolucionarni pothvat niti je pobrao njegove
plodove. to se graanki tie, neke od njih su se strastveno ukljuile u borbu za slobodu:
ga Roland, Lucile Desmoulins, Throigne de Mricourt. Jedna od njih je dubinski
utjecala na tijek dogaaja: Charlotte Corday kad je ubila Marata. Bilo je i nekoliko
feministikih pokreta. Olympe de Gouges predloila je 1789. Deklaraciju o enskim
pravima simetrinu Deklaraciji o ljudskim pravima, u kojoj se zahtijeva da se ukinu
sve muke povlastice. Godine 1790. nalazimo iste zamisli u Motion de la pauvre Jacotte i
u ostalim pamfletima toga tipa. No usprkos Condorcerovoj potpori ti napori podbacuju i
Olympe skonava na gubilitu. Uz asopis L'Impatient koji je osnovala pojavljuju se
druge tiskovine, no njihovo je trajanje efemerno. enski klubovi veinom se spajaju s
mukima koji ih progutaju. Kad 28. brumairea 1793. glumica Rose Lacombe,
predsjednica Drutva republikanskih i revolucionarnih ena, praena enskim
izaslanstvom, nasilno upada u Generalno vijee, tuiltelj Chaumette izgovara pred
skupom rijei koje se ine nadahnutima svetim Pavlom i Tomom: Otkada je enama
doputeno odrei se svojega spola, uiniti se mukarcima?... (Priroda) je rekla eni: Budi
ena. Majinska njega, kuanske obaveze, razne brige majinstva, to su tvoji poslovi.
enama se zabranjuje ulazak u Vijee i uskoro i u klubove gdje su se politiki obrazovale.
Godine 1790. ukinulo se pravo prvoroenoga i povlastica mukosti. Djevojice i djeaci
postali su ravnopravni to se nasljea tie. Godine 1792. zakon doputa razvod i time
oputa stroge brane veze. No to su bile sitne pobjede. Graanske ene bile su previe
integrirane u obitelj da bi meusobno poznavale pravu solidarnost. Nisu inile odvojenu
kastu sposobnu nametnuti svoje zahtjeve: ekonomski, njihova je egzistencija bila
nametnika. Dakle dok su ene koje su usprkos svojem spolu mogle sudjelovati u
85

briana

dogaanjima bile u tome sprijeene kao klasa, one iz djelatne klase bile su osuene
ostati postrani kao ene. Kad e ekonomska mo pasti u ruke radnika, postat e mogue
radnici da osvoji prava koja ena parazit, plemkinja ili graanka, nikada nije imala.
Tijekom guenja Revolucije ena uiva anarhinu slobodu. No kad se drutvo
reorganiziralo, ponovno je teko podreena. S feministikog gledita, Francuska je bila
ispred ostalih zemalja. No na nesreu moderne Francuskinje, o njezinu se statusu
odluivalo tijekom vojne diktature. Napoleonov zakonik koji joj je zapeatio sudbinu na
jedno stoljee snano je usporio njezinu emancipaciju. Kao svi vojnici, Napoleon odbija u
eni vidjeti drugo doli majku. No kao batinik graanske revolucije, ne namjerava razbiti
drutvenu strukturu i majci dati prednost pred suprugom: zabranjuje istraivanje
oinstva. Strogo definira poloaj neudane majke i onaj izvanbranog djeteta. Meutim ni
sama udana majka ne nalazi zatitu u svojem majinskom dostojanstvu. Perpetuira se
feudalni paradoks. Djevojka i ena su liene svojstva graana, to im brani funkcije kao
to su zanimanje odvjetnice i ostvarivanje skrbnitva. No neudana ena uiva u punoi
svojih graanskih prava, dok brak zadrava mundium. ena duguje poslunost svojem
muu. Moe je protjerati u sluaju preljuba i dobiti razvod od nje. Ako ubije grenicu
uhvaenu in flagranti, u oima zakona mu se oprata. Mu pak moe dobiti kaznu samo
ako dovede konkubinu u brani dom i samo u tom sluaju ena moe dobiti razvod od
njega. Mu je taj koji odluuje gdje e ivjeti i nad djecom ima mnogo vie prava od
majke. Osim u sluaju kad ena vodi vlastiti posao, njegova je dozvola obavezna da bi
ona mogla sklopiti ugovor. Mueva mo se strogo izvrava ujedno i nad osobom supruge
i nad njezinim dobrima.
Tijekom cijelog 19. stoljea jurisprudencija samo pojaava strogou zakona,
liavajui meu ostalim enu prava otuenja. Godine 1826. Restauracija ukida razvod.
Ustavotvorna skuptina iz 1848. odbija ga ponovno dopustiti. Ponovno postoji tek od
1884., a jo uvijek ga je vrlo teko dobiti. Buroazija nikad nije bila monija, a svejedno
shvaa koje prijetnje nosi sa sobom industrijska revolucija. Zabrinuto se brani. Sloboda
duha naslijeena iz 18. stoljea ne umanjuje obiteljski moral. On ostaje onakvim kakvim
ga poetkom 19. stoljea definiraju reakcionarni mislioci poput Josepha de Maistrea i
Bonalda. Oni na Bojoj volji temelje vrijednost poretka i zahtijevaju strogo
hijerarhizirano drutvo. Obitelj, neunitiva drutvena elija, bit e mikrokozmos drutva.
Mukarac je eni ono to je ena djetetu; vlast je ministru ono to je ministar
podaniku, kae Bonald. Tako mu vlada, ena upravlja, djeca sluaju. Razvod je, dakako,
zabranjen, a ena je ograniena na kuu. ene pripadaju obitelji, a ne politikom
drutvu, te ih je priroda stvorila za kuanske poslove, a ne za javne funkcije, dodaje
Bonald. U obitelji, koju Le Play definira sredinom stoljea, te se hijerarhije potuju.
Na malo drukiji nain Auguste Comte takoer zahtijeva hijerarhiju spolova. Meu
njima postoje radikalne razlike, ujedno tjelesne i moralne koje ih kod svih ivotinjskih
vrsta i pogotovo u ljudskoj rasi dubinski razdvajaju jednog od drugog. enskost je vrsta
stalnog djetinjstva koja udaljava enu od idealnog tipa rase. Ta se bioloka
infantilnost odraava u intelektualnoj slabosti. Uloga toga isto afektivnog bia uloga je
supruge i kuanice, ne moe konkurirati mukarcu: ni uenje ni obrazovanje nisu
prikladni za nju. Kao kod Bonalda ena je ograniena na obitelj i u tom drutvu u
minijaturi otac je taj koji vlada jer je ena nesposobna za bilo kakvo vladanje, ak i
kuno. Ona samo upravlja i savjetuje. Njezino obrazovanje mora se ograniiti. ene i
proleteri ne mogu i ne smiju postati stvaratelji, niti to ele. Comte predvia da e
evolucija drutva dovesti do potpunog ukidanja enskog rada izvan obitelji. U drugom
dijelu svojega djela, Comte, pod utjecajem ljubavi prema Clotilde de Vaux, uzdie enu
gotovo do boanskog statusa, emanacije visokog bia. Nju e u hramu ovjeanstva
86

briana

pozitivistika religija ponuditi adoraciji naroda. No zasluuje taj kult samo svojom
moralnou. Dok mukarac djeluje, ona voli: ona je vie altruistina od njega. No prema
pozitivistikom sustavu, ona ostaje jednako zatvorena u obiteljski krug. Razvod joj je
zabranjen i bilo bi ak poeljno da njezino udovitvo bude vjeno. Nema nikakva
ekonomskog ni politikog prava. Ona je samo supruga i odgojiteljica.
Na cininiji nain, Balzac izraava isti ideal. Sudbina ene i njezina jedina slava su
u tome to uzrokuje lupanje mukih srdaca, pie u Fiziologiji braka. ena je vlasnitvo
koje dobivamo ugovorom, ona je privatno vlasnitvo; konano ena je, pravo budi
reeno, samo aneks mukarcu. Balzac je ovdje glasnogovornik buroazije iji se
antifeminizam udvostruio, kao odgovor na razvrat 18. stoljea i progresivne ideje koje
su prijetile. Prosvijetljeno izloivi na poetku Fiziologije braka da ta institucija iz koje je
ljubav iskljuena nuno vodi enu u preljub, Balzac potie mua da je dri potpuno
podinjenom eli li izbjei sramotno ismijavanje. Treba joj zanijekati obrazovanje i
kulturu, zabraniti joj sve to bi joj omoguilo da razvije svoju individualnost, nametnuti
joj neudobnu odjeu, poticati je da se slabo hrani. Buroazija prati tono taj program.
ene su podreene u kuhinji, u kuanstvu, ljubomorno se nadzire njihovo ponaanje.
Zatvara ih se u okvire bontona koji gui svaki pokuaj neovisnosti. Za uzvrat ih se tuje,
okruuje najfinijim ljubaznostima. Udana ena je robinja koju treba znati podignuti na
prijestolje, kae Balzac. Uobiajeno je da se u svim beznaajnim okolnostima mukarac
treba izbrisati ispred ene i prepustiti joj prvo mjesto. Umjesto da joj se dade da nosi
teret kao u primitivnim drutvima, trudi je se osloboditi svakoga tekog zadatka i svake
brige: to znai istodobno je osloboditi i svake odgovornosti. Nadaju se da e tako
nasamarene, zavedene lakoom svojega poloaja, ene prihvatiti ulogu majke i kuanice
u koju ih se eli uokviriti. I injenica jest da veina burujskih ena kapitulira. Kako ih
obrazovanje i nametniki poloaj stavljaju u ovisniki odnos prema mukarcu, ne
usuuju se ak ni predstaviti svoje zahtjeve: one koje su se to usudile nisu dobile
odgovora. Lake je ljudima nametnuti lance nego ih osloboditi njih ako lanci donose
potovanje, rekao je George Bernard Shaw. Burujska ena dri do svojih lanaca jer dri
do svojih klasnih povlastica. Neumorno joj se objanjava i ona zna da bi enska
emancipacija znaila slabljenje burujskog drutva. Osloboena mukarca, bila bi
osuena na rad. Moe aliti to na privatno vlasnitvo ima samo prava podreena onima
njezina mua, ali bi jo vie alila da se to vlasnitvo ukine. Ne gaji nikakvu solidarnost
sa enama iz radnike klase: mnogo je blia svojem muu nego tekstilnim radnicama.
Njegove interese pretvara u svoje.
Ipak, tvrdoglavi otpor ne moe zaustaviti kretanje povijesti. Pojava mehanizacije
unitava zemljino vlasnitvo, izaziva emancipaciju radnike klase i korelativno,
emancipaciju ene. Svaki socijalizam, otimajui enu obitelji, favorizira njezino
oslobaanje: Platon koji je sanjao o zadrunom reimu, obeavao je enama autonomiju
slinu onoj koju su uivale u Sparti. S utopijskim socijalizmima Saint-Simona, Fouriera,
Cabeta, raa se utopija slobodne ene. Sensimonovska ideja univerzalnog udruivanja
zahtijeva ukidanje svakog ropstva: radnikog i enskog. Zato to su ene ljudska bia kao
i mukarci, Saint-Simon i nakon njega Leroux, Pecqueux, Carnot zahtijevaju njihovo
oslobaanje. Naalost, ta razumna teza nije ona koja uiva najvee povjerenje u toj koli.
Najpopularnija teza uzdie enu u ime njezine enskosti, to je najsigurnije sredstvo
njezina podinjavanja. Pod izlikom da je drutvena jedinica par, otac Enfanrin eli da
mukarac i ena zajedno propovijedaju u paru koji zove sveenikim parom. Od enemesije oekuje osvit boljeg svijeta i Drugovi ene se upuuju na Istok u potrazi za tim
enskim spasiteljem. Pod utjecajem je Fouriera koji mijea oslobaanje ene s
rehabilitacijom puti. Fourier trai za svakog pojedinca slobodu da se odazove
87

briana

strastvenoj privlanosti. eli zamijeniti brak ljubavlju. Ne promatra enu kroz njezinu
osobu nego kroz ljubavnu funkciju. Cabet takoer obeava da e ikarski komunizam
ostvariti potpunu jednakost spolova, a istodobno enama doputa samo ogranieno
sudjelovanje u politikom ivotu. Zapravo, ene su zauzimale sporedan poloaj u
sensimonovskom pokretu: samo je Claire Bazard, utemeljiteljica kratkotrajnog asopisa
La Femme nouvelle, igrala doista vanu ulogu. Pojavljuju se brojne druge male revije, ali
njihove su ambicije stidljive. Zahtijevaju obrazovanje za ene, vie nego njihovu
emancipaciju. Za jaanje enskog obrazovanja zauzima se i Carnot, i za njim Legouv.
Ideja ene saveznice, ene preporoditeljice odrava se cijelo 19. stoljee. Nalazimo je i
kod Victora Hugoa. No enska je borba tim doktrinama vie diskreditirana, jer umjesto
da je izjednaavaju s mukarcem, one je njemu suprotstavljaju, priznajui eni intuiciju,
osjeaj, ali ne i razum. Diskreditirana je i nespretnou njezinih prvoboraca. Godine
1848. ene osnivaju klubove, novine. Eugnie Niboyer ureuje La Voix des femmes,
asopis s kojim surauje Cabet. ensko se izaslanstvo pojavilo u Gradskoj vijenici
traei prava ene, ali nije postigla nita. Godine 1849. Jeanne Decoin se predstavila
parlamentu, zapoela predizbornu kampanju koja je skonala u ruglu. Ruglo je
zapeatilo i pokret Vezuvijanki i Bloomristes koje su se preetavale u ekstravagantnim
kostimima. Najinteligentnije ene razdoblja ostale su postrani tih pokreta: ga de Stal
borila se za vlastiti cilj vie nego za cilj svojih sestara; George Sand trai pravo na
slobodnu ljubav, ali odbija suraivati s La Voix des femmes; njezini su zahtjevi ponajprije
sentimentalne prirode. Flora Tristan vjeruje u iskupljenje naroda kroz enu, ali je vie
zanima emancipacija radnike klase, nego enska. David Stern i ga de Girardin ipak se
pridruuju feministikom pokretu.
Sveukupno je reformistiki pokret razvijen u 19. stoljeu naklon feminizmu samom
injenicom to pravdu trai u jednakosti. Uz jednu nevjerojatnu iznimku, a to je
Proudhon. Nesumnjivo zbog svojih seljakih korijena, estoko reagira protiv
sensimonovskog misticizma. Podrava male posjednike i ograniava enu na kuu.
Domaica ili kurtizana, to je dvojba u koju je zatoava. Dotad su napade protiv
feminizma vodili konzervativci koji su se jednako uljivo suprotstavljali socijalizmu:
asopis Le Charivari meu inima je u enama nalazio neiscrpan izvor ala. Proudhon
raskida savez feminizma i socijalizma. Prosvjeduje protiv primanja za socijalistike ene
kojim predsjeda Leroux, grmi protiv Jeanne Decoin. U djelu naslovljenom Pravda,
sugerira da ena treba ostati ovisnom o mukarcu. Samo se on broji kao socijalna
jedinka. U paru ne postoji partnerstvo, to bi pretpostavljalo jednakost, nego unija. ena
je inferiorna mukarcu ponajprije jer je njezina tjelesna snaga samo dvije treine muke,
zatim jer je intelektualno i moralno inferiorna u istoj mjeri: njezina je vrijednost
sveukupno 2x2x2 naspram 3x3x3, to jest 8/27 vrijednosti jaeg spola. Dvjema enama,
gospoama Adam i Hricourt, koje su mu odgovorile, jedna vrsto, druga ne toliko
uspjeno, Proudhon uzvraa Pornokracijom ili enom u moderno doba. Ipak, poput svih
antifeminista, upuuje vatrene litanije pravoj eni, robinji i zrcalu mukarca. Usprkos
svojoj portvovnosti cilju morao je i sam priznati da ivot koji joj je nametnuo nije
usreio ak ni njegovu vlastitu suprugu: pisma ge Proudhon suta su i beskrajna
lamentacija.
Teorijske rasprave ne utjeu na tijek dogaaja: prije e biti da ih odraavaju s
oklijevanjem. ena ponovno osvaja ekonomsku vanost koju je izgubila jo u
prethistoriji jer se uspijeva izvui iz kue i u tvornici preuzeti novu ulogu u proizvodnji.
Stroj joj omoguuje taj prevrat jer uvelike dokida razliku u tjelesnoj snazi izmeu
mukih i enskih radnika. Kako nagli porast industrije trai veu radnu snagu od one
koju osiguravaju muki radnici, suradnja ena postaje nunom. To je ta velika revolucija
88

briana

koja u 19. stoljeu preobraava sudbinu ene i otvara joj novu eru. Marx i Engels uviaju
njezin domet i obeavaju enama osloboenje implicirano osloboenjem proletarijata.
Zapravo, i eni i radniku je zajedniko to to su oprimirani, kae Bebel. Oboje e
zajedno izbjei opresiji zahvaljujui vanosti koju e kroz tehniku evoluciju zadobiti
njihov proizvodni rad. Engels pokazuje da je enska sudbina usko povezana s povijeu
privatnog vlasnitva. Katastrofa je zamijenila reim majinskog prava patrijarhatom i
enu podinila nasljedstvu. No industrijska revolucija je kompenzacija za raj poraz i
dovest e do enske emancipacije. On pie: ena se moe emancipirati tek kad pone u
velikoj drutvenoj mjeri sudjelovati u proizvodnji kad za kuanske poslove postane
nuna samo u beznaajnoj mjeri. To je postalo mogue tek s velikom suvremenom
industrijom koja ne samo da masovno prihvaa enski rad, nego ga i formalno
zahtijeva.
Poetkom 19. stoljea ena je bila sramotnije eksploatirana od radnika suprotnog
spola. Rad kod kue inio je ono to su Englezi nazivali sweating system. Usprkos
stalnom radu, radnica nije zaraivala dovoljno da bi podmirila vlastite potrebe. Jules
Simon u L'Ouvrire te ak i konzervativac Leroy-Beaulieu u Le Travail des femmes au
XIXe, izdanom 1873., prokazuju gnusna zlostavljanja. Potonji izjavljuje da vie od dvjesto
tisua francuskih radnica ne zarauju ni 50 centima dnevno. Razumijemo zato su se
pourile zaposliti u manufakrurama. Uostalom uskoro su izvan radionica ostali samo
obrti ivanja, praonice i kuno osoblje, sve odreda robovski poslovi popraeni plaama
od kojih se gladovalo. ak i ipkarstvo, araparstvo i sl. monopolizirale su tvornice. S
druge strane, masovno se nudi zapoljavanje u industriji pamuka, vune i svile. ene se
ponajvie koriste za predenje i tkanje. One najbolje rade i najmanje su plaene. Ova
cinina izjava razjanjava dramu enskog rada. Jer radom je ena osvojila dostojanstvo
ljudskog bia. No bilo je to neobino teko i dugotrajno osvajanje. Predenje i tkanje
obavljaju se u bijednim higijenskim uvjetima. U Lyonu, pie Blanqui, u radionicama
za pozamanteriju neke su ene prisiljene raditi gotovo objeene za remenje sluei se
istodobno rukama i nogama. Godine 1831. radnice na svili ljeti rade od 3 h do 23 h
naveer, to jest sedamnaest sati dnevno, u esto prljavim radionicama u koje nikada ne
prodiru suneve zrake, kae Norbert Truquin. Polovica tih djevojaka obolijeva od
tuberkuloze prije no to im zavri obuka. Kad se poale, optuuje ih se.40 Osim toga,
inovnici zlostavljaju mlade radnice. Da bi doli do cilja, koristili su najogavnija
sredstva, potrebitost i glad, tvrdi anonimni autor Istine o dogaajima u Lyonu. Dogaa
se da ene obavljaju i poljoprivredni rad i rad u tvornici. Cinino ih se iskoritava. Marx
pripovijeda u jednoj biljeki iz Kapitala: G. E. tvorniar upoznao me s time da zapoljava
samo ene na svojim mehanikim tkalakim stanovima, da daje prednost udanim
enama i meu njima onima koje kod kue uzdravaju obitelj jer one pridaju mnogo vie
panje i poslunije su od neudanih, te moraju raditi do izmaka snaga da bi svojima
osigurale prijeko potrebna sredstva za preivljavanje. - Tako su, dodaje Marx,
kvalitete svojstvene eni iskrivljene na njezinu tetu i svi moralni i osjetljivi elementi
njezine prirode postaju sredstva da je se podini i uini da pati. Saimajui Kapital i
komentirajui Bebela, Derville pie: Luksuzna lovina ili teglea ivotinja, eto to je
danas gotovo iskljuivo ena. Izdravana od strane mukarca kad ne radi, on je i dalje
izdrava i dok se ubija od rada. Poloaj radnice bio je toliko bijedan da Sismondi,
Blanqui zahtijevaju da se enama zabrani pristup radionicama. Razlog tomu je
djelomino to to se ene na poetku nisu znale obraniti i organizirati u sindikate.
40

N. Truquin, Mmoires et aventures d'un proltaire (Sjeanja i pustolovine jednog proletera). Navod prema E. Dollans,
Histoire du mouvement ouvrier (Povijest radnikog pokreta), svezak I.

89

briana

enske udruge seu u 1848. i na poetku su to udruge za proizvodnju. Pokret je

napredovao iznimno sporo, kao to vidimo po sljedeim brojkama:
1905. brojimo 69 405 ena na ukupan broj od 781 392 sindikalista
1908. brojimo 88 906 ena na ukupan broj od 957 120 sindikalista
1912. brojimo 92 336 ena na ukupan broj od 1 064 413 sindikalista
1920. brojimo 239 016 radnica i zaposlenih sindikalistica na 1 580 967
radnika
i meu poljoprivrednim radnicama samo 36 193 u sindikatu naspram 1 083 957
radnika,to jest sveukupno 292 000 ena sindikalistica na ukupan broj od 3 076 585
radnika sindikalista. Tradicija preputanja i trpljenja, nedostatak solidarnosti i
kolektivne svijesti, to je ono to ih ostavlja tako bespomonim a pred novim
mogunostima koje im se otvaraju.
Iz takvog stava rezultira injenica da je enski rad tek sporo i zakanjelo ureen.
Trebat e priekati 1874. da intervenira zakon. I dalje, usprkos kampanjama voenim
tijekom Carstva, samo dvije odredbe tiu se ena: jedna zabranjuje maloljetnicama noni
rad i zahtijeva da ne rade nedjeljom i blagdanima, njihov radni dan je ogranien na
dvanaest sati; to se ena starijih od dvadeset jedne godine tie, zakon im brani samo
podzemni rad u rudnicima i kamenolomima. Prva povelja o enskom radu datira od 2.
studenog 1892. Njome se zabranjuje noni rad i ograniava radno vrijeme u tvornici. No
ostavlja otvorena vrata svim prevarama. Godine 1900. radni dan se ograniava na deset
sati. Godine 1905. postao je obavezan tjedni odmor. Godine 1907. radnici je doputeno
slobodno raspolaganje njezinom zaradom. Godine 1909. garantiraju se plaeni dopusti
enama u babinju. Godine 1911. odredbe iz 1892. su ponovljene kao zapovijedi. Godine
1913. ureuju se odredbe vezane uz odmor ena prije i poslije poroaja, zabranjuje im
se naporan i prekomjeran rad. Malo-pomalo oblikuje se socijalno zakonodavstvo i enski
se rad okruuje higijenskim jamstvima: zahtijevaju se stolice za prodavaice, zabranjuju
se duge smjene za vanjskim tandovima. Meunarodni ured rada donio je sporazume u
vezi sa sanitarnim uvjetima enskog rada, zajamenim dopustima u sluaju trudnoe itd.
Druga posljedica rezignirane inercije radnica bile su plae kojima su se trebale
zadovoljiti. Zato su enske plae fiksirane na tako niskoj razini, to je fenomen za koji se
predlagalo razna objanjenja i koji ovisi o skupu imbenika. Nije dovoljno rei da su
enine potrebe manje od mukarevih: to je samo naknadno opravdanje. Bolje reeno,
ene se, kao to smo vidjeli, nisu znale braniti od svojih eksploatatora. Morale su se
natjecati sa zatvorima koji su na trite izbacivali proizvode uinjene bez trokova rada.
Bile su i konkurencija jedne drugima. Posebice treba primijetiti da se ena nastoji
emancipirati kroz rad unutar drutva u kojemu opstaje brana zajednica: vezana za dom
svojega oca, svojega mua, esto se zadovoljava time da kui donosi samo mali dodatak.
Radi izvan obitelji, ali za nju. I budui da se za radnicu ne radi o pokrivanju njenih
potreba, dovedena je do toga da prihvaa nadoknadu mnogo niu od one koju zahtijeva
mukaraca. Budui da se znaajan broj ena zadovoljavao crkavicama, enska plaa se u
prosjeku, dakako, poravnala s razinom koja je poslodavcu najpovoljnija.
U Francuskoj, prema istraivanju voenom izmeu 1889. i 1893., za dan rada
jednak mukarevu, radnica je dobivala samo pola muke plae. Prema istraivanju iz
1908., najvea dobit po satu za radnice koje rade od kue nije prelazila 20 centima, a
padala je i na pet centima: tako eksploatiranoj eni bilo je nemogue ivjeti bez
milostinje ili zatitnika. U Americi 1918. ena dobiva samo pola muke plae. Otprilike u
to doba, za istu koliinu ugljena izvaenog iz njemakih rudnika, ena je zaraivala oko
90

briana

25 posto manje od mukarca. Izmeu 1911. i 1943. enske su se plae u Francuskoj

dizale malo bre od mukih, no ostale su bjelodano nie.
Dok su se poslodavci pourili primiti ene zbog niskih plaa koje su one prihvaale,
ta ista injenica izazvala je prosvjede mukih radnika. Izmeu borbe proletarijata i
enske borbe nije bilo tako izravne solidarnosti kao to tvrde Bebel i Engels. Problem se
postavio na manje-vie isti nain kao u SAD-u problem crnih radnika. Najpotlaenijim
drutvenim manjinama opresori se rado koriste kao orujem protiv cijele klase za koju
se ove prve veu. Oni se isprva ine kao neprijatelji i potrebna je dublja svijest o situaciji
da bi se interesi crnaca i bijelaca, radnica i radnika uspjeli ujediniti umjesto da se
suprotstavljaju jedni drugima. Shvatljivo je da su muki radnici isprva u toj jeftinoj
konkurenciji vidjeli zastraujuu prijetnju i da su se pokazali neprijateljskima. Tek kad
su ene uklopljene u sindikalni ivot, mogle su braniti vlastite interese i prestati
ugroavati interese radnike klase u cijelosti.
Usprkos svim tim potekoama, evolucija enskog rada se nastavila. Godine 1900.
jo u Francuskoj brojimo 900 000 radnica od kue koje ivaju odjeu, predmete od koe,
izrauju pogrebne vijence, torbe, perlice, parike suvenire. No taj se broj znatno smanjio.
Godine 1906. 42 posto ena u radnoj dobi (izmeu osamnaest i ezdeset godina) bilo je
zaposleno u poljoprivredi, industriji, trgovini, bankama, osiguravajuim drutvima,
uredima, slobodnim zanimanjima. Ovaj se pokret proirio svijetom zbog krize rada
izmeu 1914. i 1918. i zbog one posljednjeg svjetskog rata. Mala i srednja buroazija
odluile su ga slijediti i ene su poharale i slobodna zanimanja. Po jednom od posljednjih
popisa stanovnitva prije Drugoga svjetskog rata, vidimo da je s obzirom na ukupan broj
ena po zemlji izmeu osamnaest i ezdeset godina, u Francuskoj je radilo otprilike 42
posto njih, u Finskoj 37 posto, u Njemakoj 34,2 posto, u Indiji 27,7 posto, u Engleskoj
26,9 posto, u Nizozemskoj 19,2 posto, u SAD-u 17,7 posto. No u Francuskoj i u Indiji su
brojke tako velike zbog vanosti ruralnog rada. Ako iskljuimo selo, u Francuskoj 1940.
nalazimo oko 500 tisua kolskih ravnateljica, milijun zaposlenica, dva milijuna radnica,
milijun i pol ena na margini ili bez posla. Meu radnicama ima 650 000 zaposlenih kao
kuno pomono osoblje, 1 200 000 radi u preraivakim industrijama od kojih 440 000
u tekstilnoj industriji, 315 000 u proizvodnji odjee, a 380 000 od kue kao krojaice. to
se trgovine, slobodnih zanimanja, javnih slubi tie, Francuska, Engleska i SAD su
otprilike u istom rangu.
Jedan od glavnih problema koji se javljaju u vezi sa enom jest, vidjeli smo,
pomirba njezine reproduktivne uloge i njezina proizvodnog rada. Dubinski razlog koji na
poetku povijesti enu osuuje na kuanske poslove i zabranjuje joj sudjelovanje u
izgradnji svijeta, njezina je podinjenost roditeljskoj funkciji. Kod ivotinjskih enki
postoji ritam tjeranja i godinjih doba koji osigurava ekonomiziranje njihovih snaga.
Suprotno tomu, izmeu puberteta i menopauze priroda ne ograniava sposobnosti
gestacije ene. Neke civilizacije zabranjuju prerana sjedinjavanja. Navode se indijanska
plemena u kojima se za enu izmeu poroda zahtijeva odmor od najmanje dvije godine.
No, uglavnom, tijekom brojnih stoljea enska plodnost nije bila regulirana. Od antike41
postoje prakse protiv zaea, uglavnom za ensku upotrebu: napitci, epii, vaginalni
tamponi. No one su ostale tajna prostitutki i lijenika. Moda su te tajne znale i one
41

Najstariji poznati spomen postupaka protiv zaea bio bi egipatski papirus iz 2. tisuljea pr. n. e., koji preporuuje
vaginalnu primjenu udne mjeavine sastavljene od krokodilova izmeta, meda, prirodne sode i jedne gumaste
supstance. (P. Aries, Histoire des populations francaises) Perzijski lijenici iz srednjeg vijeka poznavali su trideset i
jedan recept, meu kojima se samo njih devet odnosilo na mukarca, Soranos, u Hadrijanovo doba, objanjava da u
trenutku ejakulacije ena koja ne eli dijete treba zadrati dah, malo povui svoje tijelo unatrag tako da sperma ne
moe prodrijeti u os uteri, odmah ustati, unuti i izazvati kihanje.

91

briana

Rimljanke iz doba dekadencije kojima su satiriari zamjerali neplodnost. No srednji ih

vijek nije poznavao. Nema im traga sve do 18. stoljea. Za mnoge ene ivot je u to doba
bio neprekidan niz trudnoa. ak su i ene lakog morala brojnim potomstvom plaale
svoju ljubavnu slobodu. U nekim je razdobljima ovjeanstvo dobrano iskusilo potrebu
smanjivanja broja stanovnitva. No istodobno su nacije strahovale od slabljenja. U
razdobljima bijede i krize pomicanjem dobi za udaju se ostvarivalo smanjenje stope
nataliteta. Ostalo je pravilo da se udaje u mladosti i ima onoliko djece koliko ena moe
iznijeti, samo je smrtnost novoroenadi smanjivala broj ive djece. Ve u 17. stoljeu
opat de Pure42 prosvjeduje protiv ljubavne hidropsije na koju su ene osuene. Ga de
Svign preporuuje keri da izbjegava preeste trudnoe. No u 18. stoljeu se u
Francuskoj razvija maltuzijanska tendencija. Isprva povlatene klase, zatim cijelo
stanovnitvo, procjenjuju razumnim ograniiti prema resursima roditelja broj djece, i
mjere protiv zaea poinju ulaziti u upotrebu. Godine 1778. demograf Moreau pie:
Bogate ene nisu jedine koje smatraju irenje vrste prevarom davnih vremena. Ve su
te mrane tajne, nepoznate svim ivotinjama osim ovjeku, prodrle na selo. ak i u
selima vara se priroda. Praksa prekinutog snoaja prvo se proirila buroazijom, zatim
ruralnim stanovnitvom i kod radnika. Prezervativ koji je ve postojao kao obrana od
spolnih bolesti postaje sredstvo protiv zaea koje se poglavito iri nakon otkria
vulkanizacije, oko 184043. U anglosaskim zemljama birth control slubeno je odobrena
i otkrivene su brojne metode koje su omoguavale da se razdvoje te dvije inae
nerazdvojne funkcije: spolna funkcija i reproduktivna funkcija. Radovi beke medicine
precizno su utvrdili mehanizam zaea i uvjete koji mu pogoduju te su takoer predloili
kako da se ono izbjegne. U Francuskoj je kontracepcijska propaganda i prodaja
dijafragmi, vaginalnih tampona itd. zabranjena. No kontracepcija zato nije nita manje
proirena.
to se pobaaja tie, nigdje nije slubeno doputen zakonima. Rimsko pravo nije
pridavalo posebnu zatitu embrijskom ivotu; nije smatralo nasciturus ljudskim biem
nego dijelom majina tijela. Partus antequam edatur mulieris portio est vel viscerunm.44
Tijekom dekadencije pobaaji postaju normalna praksa i zakonodavac ih, kad eli
ohrabriti poroaje, ne oklijeva zabraniti.
Kranstvo je, pripisujui embriju duu, preokrenulo moralne stavove u toj temi.
Pobaaj je tako postao zloin protiv samog fetusa. Svaka ena koja postupi tako da ne
rodi onoliko djece koliko bi mogla kriva je za isto toliko ubojstava, jednako kao i ena
koja se pokua ozlijediti nakon zaea, kae sveti Augustin. U Bizantu, pobaaj je samo
privremeno zabranjen. Kod barbara koji su prakticirali edomorstvo, osuivalo ga se
samo ako je uinjeno nasilno, protiv majine volje: otkupljivalo ga se plaanjem cijene
krvi. No prvi koncili protiv toga ubojstva propisuju najstroe kazne, koja god bila
pretpostavljena starost fetusa. Ipak se postavlja pitanje koje je bilo predmetom
beskrajnih rasprava: u kojem trenutku dua prodire u tijelo? Sveti Toma i veina autora
tvrde da dua ulazi u djecu mukoga spola etrdesetog dana, a u djecu enskoga
osamdesetog. Tako se stvorila razlika izmeu ivog i neivog fetusa. U srednjem vijeku
penitencijarna knjiga kae: Ako trudna ena ubije svoj plod prije etrdeset petog dana,
dobit e kaznu od godine dana. Ako to uini do ezdesetog dana, tri godine. Napokon,
ako je u dijete ve ula dua, treba joj se suditi za ubojstvo. Ipak, knjiga dodaje: Velika
je razlika izmeu siromane ene koja unitava svoje dijete zbog toga to bi ga teko
42

U La Prcieuse, 1656.
Oko 1930. jedna je amerika tvrtka prodala dvadeset milijuna prezervativa u jednoj godini. Petnaest amerikih
tvornica ih je proizvodilo milijun i pol dnevno. (P. Aries).
44
Dijete prije roenja je dio ene, vrsta organa.
43

92

briana

mogla prehraniti, i one kojoj je jedini cilj sakriti zloin preljuba. Godine 1556. Henrik II.
je objavio slavan edikt o prikrivanju trudnoe. Budui da se obino prikrivanje
kanjavalo smru, zakljueno je da se jo vie treba kazniti pobaaj. Zapravo se edikt
ticao edomorstva, no upotrijebilo ga se da se propie smrtna kazna za autore i
suuesnike u pobaaju. Razlika izmeu ivog i neivog fetusa nestala je oko 18. stoljea.
Potkraj toga stoljea Beccaria, koji je imao velik utjecaj u Francuskoj, zalagao se u korist
ene koja odbacuje dijete. Zakonik iz 1791. ispriava nju, no kanjava njezine pomagae
s dvadeset godina okova. Ideja da je pobaaj ubojstvo nestaje u 19. stoljeu: smatra ga
se prije zloinom protiv drave. Zakon iz 1810. apsolutno ga zabranjuje pod prijetnjom
zatvorske kazne i prisilnog rada za enu koja je pobacila i njezine pomagae. No lijenici
uvijek kad treba spasiti majin ivot obavljaju pobaaj. Zbog velike strogoe zakona,
porotnici ga prestaju primjenjivati potkraj stoljea te postoji tek neznatan broj uhienja,
s tim da se 4/5 optuenih oslobaa. Godine 1923. novi dekret smjera izravno na
tehniare: vie im se nee odobriti nikakvo odgaanje kazne. Godine 1941. pobaaj je
definiran kao zloin protiv dravne sigurnosti. U drugim zemljama na nj se gleda kao na
delikt koji se kanjava prekrajnom kaznom. U Engleskoj meutim to je zloin felony
kanjavan zatvorom ili prisilnim radom. Sve u svemu, zakoni i sudovi su mnogo
popustljiviji prema samoj majci nego prema njezinim pomagaima. No Crkva nije nimalo
popustila u svojoj strogoi. Zakonik kanonskog prava donesen 27. oujka 1917.
objavljuje: Oni koji omogue pobaaj, ne iskljuujui majku, bit e automatski
ekskomunicirani. Nijedan razlog ne pomae, ak ni smrtna opasnost po majku. Papa je
jo sasvim nedavno izjavio da izmeu ivota majke i onoga djetetova treba rtvovati
prvi: jer majka kao krtena moe dospjeti u nebo - zaudo, pakao nikad ne ulazi u
njegovu raunicu - dok je fetus osuen na vjeno istilite45.
Samo u kratkim razdobljima pobaaj je slubeno doputen, u Njemakoj prije
nacizma, u SSSR-u prije 1936 godine. No unato religiji i zakonima u svim je dravama
znatno prisutan. U Francuskoj se svake godine broji od 800 tisua do milijun pobaaja, to
jest jednako koliko i roenja - dvije treine ena koje su pobacile bile su udane ene s ve
jednim ili dvoje djece. Usprkos predrasudama, otporu, zaostacima zastarjelog morala,
vidjeli smo dakle kako se ostvaruje prijelaz sa slobodne plodnosti do plodnosti kojom
ravnaju drava ili pojedinci. Napredak porodnitva je znatno smanjio rizike poroaja.
Patnje poroaja polako nestaju: ovih dana - u oujku 1949. - u Engleskoj je odlueno da
je upotreba odreenih metoda anestezije obavezna. Ve sada se one uobiajeno
upotrebljavaju u SAD-u i poinju se iriti Francuskom. Umjetnom oplodnjom zavrava se
evolucija koja doputa ovjeanstvu da ovlada reproduktivnom funkcijom. Te promjene
imaju golemu vanost posebno za enu. Moe smanjiti broj svojih trudnoa, razumno ih
uklopiti u ivot umjesto da im robuje. ena se u 19. stoljeu oslobaa prirode, ovladava
svojim tijelom. U velikoj mjeri odmaknuta od sluenja reprodukciji moe preuzeti
ekonomsku ulogu koja joj se nudi i koja e joj osigurati osvajanje cijele svoje linosti.
Poklapanjem ovih dvaju imbenika: sudjelovanja u proizvodnji, oslobaanja od
ropstva reprodukcije, objanjava se evolucija enskog poloaja. Kao to je Engels
predvidio, njezin socijalni i politiki status nuno se morao izmijeniti. Feministiki
pokret koji je u Francuskoj skicirao Condorcet, u Engleskoj Mary Wollstonecraft u
45

U drugom svesku vratit emo se na raspravu o tom stavu. Napomenimo samo da su katolici daleko od toga da
doslovno prihvaaju doktrinu svetog Augustina. Ispovjednik ape mladoj zarunici, uoi prve brane noi, da sa
svojim muem moe raditi bilo to sve dok se snoaj zavri kako treba. Pozitivne kontracepcijske prakse ukljuujui prekinuti snoaj - zabranjene su. No smije se koristiti kalendar bekih seksologa i obavljati in, kojemu je
jedina priznata svrha porod, one dane kad je eni nemogue zaeti. Postoje duobrinici koji ak preporuuju taj
kalendar svojoj pastvi. Zapravo, brojne su kranske majke koje imaju samo dvoje-troje djece, a ipak nakon
posljednjeg poroda nisu prekinule brane odnose.

93

briana

svojem djelu Obrana enskih prava, preuzeli su poetkom stoljea sensimonovci, te nije
mogao biti zavren dok su mu nedostajale konkretne osnove. Sada e enski zahtjevi
poprimiti svoj puni oblik. uju se ak i unutar buroazije. Kao posljedica brzog razvoja
industrijske civilizacije, zemljino vlasnitvo je u povlaenju naspram pokretnog
vlasnitva: naelo jedinstva obiteljske grupe gubi na snazi. Pokretnost kapitala
omoguuje njegovu vlasniku da ga posjeduje bez recipronosti i da njime moe
raspolagati, umjesto da bogatstvo posjeduje njega. Preko nasljedstva ena je sutinski
bila vezana uz mua: s ukidanjem nasljea, samo su jukstaponirani i ak ni djeca vie ne
ine vezu koju bi se po vrstoi moglo usporediti s interesom. Tako e se pojedinac
potvrditi protiv grupe. Ta je evolucija posebno uoljiva u Americi gdje trijumfira
moderni oblik kapitalizma: ondje e cvjetati razvodi, a mu i ena postaju tek privremeni
partneri. U Francuskoj, gdje je znaajno seosko stanovnitvo, gdje je Napoleonov zakonik
pod skrbnitvo stavio udanu enu, evolucija e biti spora. Godine 1884. razvod je
ponovno uveden i ena ga moe dobiti od mua u sluaju ako ovaj poini preljub. Ipak,
na kaznenom tlu, zadrana je razlika meu spolovima: preljub je delikt samo ako ga
poini ena. Pravo skrbnitva dodijeljeno s restrikcijom 1907. potpuno je osvojeno tek
1917. Godine 1912. doputa se potraga za prirodnim oinstvom. Treba priekati 1938. i
1942. da bi se promijenio status udane ene: tada se ukida obaveza poslunosti, iako
otac ostaje glava obitelji. On bira gdje e stanovati, no ena se moe suprotstaviti
njegovu izboru ako za to ima valjana razloga. Njezina su prava porasla. Ipak, u udnoj
reenici: Udana ena zakonski ima sva prava, a ta su prava ograniena samo branim
ugovorom i zakonom, zadnji dio lanka pobija prvi. Jednakost suprunika jo nije
ostvarena.
to se politikih prava tie, ona su u Francuskoj i u Engleskoj i u SAD-u osvojena uz
mnogo muke. Godine 1867. Stuart Mili je u engleskom parlamentu izgovorio prvu
obranu enskoga prava glasa. Suvereno je u svojim napisima zahtijevao jednakost ene i
mukarca unutar obitelji i drutva. Uvjeren sam da su drutveni odnosi dvaju spolova,
koji jedan podinjavaju drugom u ime zakona, sami po sebi loi i ine jednu od glavnih
prepreka napretku ovjeanstva; uvjeren sam da se moraju povui pred savrenom
jednakou. Nakon njega Engleskinje se politiki organiziraju pod vodstvom ge
Fawcett. Francuskinje slijede Mariju Deraismes koja izmeu 1868. i 1871. u nizu javnih
predavanja prouava ensku sudbinu. Ona potie ivu raspravu o Alexandreu Dumasu
sinu koji je muu kojega je prevarila nevjerna ena savjetovao: Ubij je. Lon Richier
bio je istinski utemeljitelj feminizma. Godine 1869. utemeljio je udrugu enska prava i
organizirao Meunarodni kongres o enskim pravima odran 1878. Pravo glasa jo nije
dolo na dnevni red. ene su se ograniavale na traenje graanskih prava. Prvih
trideset godina pokret je ostao veoma stidljiv i u Francuskoj i u Engleskoj. Ipak, jedna je
ena, Hubertine Auclert, zapoela sufraistiku kampanju. Pokrenula je grupu, Suffrage
des femmes i novine, La Citoyenne. Brojna su se drutva utemeljila pod njezinim
utjecajem, no njihovo djelovanje ba i nije imalo uinka. Razlog te slabosti feminizma
nalazi se u njegovim unutarnjim podjelama. Iskreno reeno, kao to smo ve naznaili,
ene kao spol nisu solidarne: prije svega su vezane uz svoju klasu. Interesi burujki i oni
radnica ne preklapaju se. Revolucionarni feminizam preuzima sensimonovsku i
marksistiku tradiciju. Treba ktomu napomenuti da se i jedna Louise Michel izjanjava
protiv feminizma jer po njoj taj pokret samo raspruje snage koje bi se u potpunosti
trebale upotrijebiti za klasnu borbu. Ukidanjem kapitala, enska e sudbina biti ureena.
Godine 1879. socijalistiki kongres je proglasio jednakost spolova i otad se vie
nee napadati savez feminizma i socijalizma. Ali, kako ene oekuju slobodu od
emancipacije radnika openito, samo se sporedno bave svojim vlastitim ciljem. Suprotno
94

briana

tomu, burujke zahtijevaju nova prava unutar drutva kakvo je, i odbijaju biti
revolucionarke. ele uvesti kreposne reforme u drutvo: guenje alkoholizma,
pornografske knjievnosti, prostitucije. Godine 1892. okuplja se kongres nazvan
Feministikim kongresom, koji daje svoje ime pokretu. Iz njega ne proizlazi bog zna to.
Ipak, 1897. prolazi zakon koji omoguuje eni da bude svjedok na sudu, no jedna
doktorica prava koja se eljela upisati u komoru odbijena je. ene 1898. dobivaju pravo
glasa na Trgovakom sudu, pravo glasa i pravo da budu birane na Viem savjetu rada,
primljene su u Vie vijee socijalne skrbi i Akademiju likovnih umjetnosti. Godine 1900.
novi kongres okuplja feministkinje, no ni on ne postie velike rezultate. Ipak, prvi put
1901. Viviani postavlja pitanje enskog prava glasa pred Zastupniki dom, predlaui da
se biranje ogranii na neudane i razvedene ene. U tom trenutku feministiki pokret
dobiva na vanosti. Francuski savez za glasanje ena ija je pokretaica ga Brunschvicg
utemeljen je 1909. Ona organizira konferencije, sastanke, kongrese, prosvjede. Godine
1909. Buisson daje izvjetaj o Dussausoyjevu prijedlogu koji bi enama dao biranje nad
lokalnim skuptinama. Thomas 1910. godine daje prijedlog u korist enskog prava glasa.
Obnovljen 1918., prijedlog trijumfira pred Zastupnikim domom, no propada 1922. pred
Senatom. Situacija je prilino sloena. Revolucionarnom feminizmu, takozvanom
neovisnom feminizmu ge Brunschvicg pridruio se kranski feminizam: Benedik XV
1919. se izjasnio u korist enskog prava glasa, monsinjor Baudrillart i otac Sertillanges
bave se estokom propagandom u tom smjeru. Katolici zapravo smatraju da ene u
Francuskoj predstavljaju konzervativni i religiozni element. To je ono ega se boje
radikali: pravi razlog njihova protivljenja jest to to strahuju od promjene ishoda ako
dopuste enama da glasaju. U Senatu brojni katolici, grupa Republikanske unije, i s druge
strane stranke krajnje ljevice, lobiraju za glas ena, no veina skuptine je protiv. Sve do
1932. zlorabi se mogunost odgode i odbija raspravljati o prijedlozima koji se tiu
enskog prava glasa. Ipak, 1932., budui da su zastupnici s 319 glasova za naspram
jednoga protiv, izglasali amandman koji enama daje pravo glasa i pravo da budu birane,
Senat otvara raspravu koja e potrajati vie zasjedanja. Amandman je odbijen. Izvjetaj
objavljen u L'Officiell je od najznaajnijih: u njemu nalazimo sve argumente koje su
antifeministi razvili tijekom pola stoljea u djelima koja bi bilo zamorno ak i nabrojiti. U
prvom su redu to galantni argumenti tipa: previe volimo enu da bismo enama
dopustili glasanje. Na Proudhonov nain uzdie se prava ena koja prihvaa dilemu
kurtizana ili domaica: ena bi glasanjem izgubila na armu, ona je na pijedestalu,
neka s njega ne silazi. Moe sve izgubiti i nita ne dobiti postavi glasaicom, vlada
mukarcima i bez glasakog listia itd. Ozbiljnije se brani obiteljski interes: eni je
mjesto u kui. Politike rasprave unijele bi neslogu meu suprunike. Neki priznaju
umjereni antifeminizam. ene su razliite od mukarca. Ne slue vojni rok. Hoe li i
prostitutke glasati? Drugi pak nadmeno istiu svoju muku nadmo: glasanje je zadatak,
a ne pravo, ene ga nisu dostojne. Manje su inteligentne i uene od mukaraca. Kad bi
one glasale, mukarci bi se poenstvenili. One nisu politiki obrazovane. Glasale bi po
naredbi svojih mueva. Ako ele biti slobodne, neka se prvo oslobode svojih krojaica.
Takoer se nudi i ovaj, nevjerojatno naivan argument: u Francuskoj ima vie ena nego
mukaraca. Usprkos manjkavosti svih nabrojenih argumenata, trebalo je priekati 1945.
da bi Francuskinja dobila svoje politiko pravo.
Novi Zeland je 1893. eni dao sva njezina prava. Australija ga slijedi 1908. No u
Engleskoj, Americi, pobjeda je bila mukotrpna. Vikrorijanska Engleska zarobila je
suvereno enu u kuu, Jane Austen se skrivala da bi pisala. Trebalo je mnogo hrabrosti ili
iznimna sudbina da bi se postalo George Eliot, Emily Bronte. Godine 1888. jedan je
engleski mudrac napisao: ene ne samo da nisu rasa, one nisu ni polovina rase, nego
95

briana

podvrsta predodreena samo za reprodukciju. Ga Fawcett potkraj stoljea utemeljuje

sufraistiki pokret, no on je stidljiv kao u Francuskoj. Oko 1903. enski zahtjevi
dobivaju jedinstven zaokret. Obitelj Pankhurst u Londonu stvara ensku socijalnu i
politiku uniju, povezanu s radnikom partijom i koja se odluno posveuje
aktivistikom djelovanju. To je prvi put u povijesti da svjedoimo enama koje ulau
napore za enski cilj: to je ono to ini posebno zanimljivom pustolovinu sufraetkinja
u Engleskoj i Americi. One petnaestak godina vode politiku pritiska koja iz nekih kutova
podsjea na Gandhijev pristup: odbijajui nasilje, izmiljaju manje-vie uspjene zamjene
za njega. Poharale su Albert Hall tijekom sastanaka liberalne stranke povjeavi natpise
na kojima je pisalo Vote for Women. Silom upadaju u kabinet lorda Asquirha, dre
mitinge u Hyde parku ili na trgu Trafalgar, defiliraju ulicama nosei plakate, odravaju
konferencije. Tijekom prosvjeda vrijeaju policajce ili ih napadaju kamenjem da bi
potaknule suenja. U zatvoru usvajaju taktiku trajka glau. Ubiru sredstva, okupljaju
oko sebe milijune ena i mukaraca. Toliko dobro potresaju javno mnijenje da 1907.
dvjesto lanova parlamenta sudjeluje u odboru za pravo glasa enama. Otada svake
godine netko od njih predlae novi zakon u korist enskog prava glasa, zakon koji se
svake godine odbija s istim argumentima. Godine 1907. Unija organizira prvi mar na
Parlament u kojemu sudjeluju brojne radnice i nekolicina aristokratkinja. Policija ih
otpravlja. No sljedee godine, kako se udanim enama zaprijetilo zabranom rada u
nekim rudnicima, Unija poziva radnice iz Lancashirea da u Londonu odre veliki miting.
Dolo je do novih uhienja na koja su zatvorene sufraetkinje odgovorile 1909. dugim
trajkom glau. Putene na slobodu, organiziraju nove povorke: jedna od njih na konju
okreenom vapnom predstavlja kraljicu Elizabetu. Na dan kad je zakon o enskom pravu
glasa trebao biti donesen u Zastupnikom domu, 18. srpnja 1910., povorka duga devet
kilometara razvila se Londonom. Zakon je odbaen, dolazi do novih mitinga, novih
uhienja. Godine 1912. primjenjuju nasilniju taktiku: pale nenastanjene kue, trgaju
slike, gaze cvjetne gredice, bacaju kamenje na policiju. Istodobno alju izaslanstvo za
izaslanstvom kralju Lloydu Georgeu i siru Edmondu Greyju. Kriju se u Albert Hallu i
buno interveniraju tijekom govora Lloyda Georgea. Rat je prekinuo njihove aktivnosti.
Vrlo je teko rei u kojoj je mjeri njihovo djelovanje ubrzalo dogaaje. Pravo glasa
Engleskinjama je dodijeljeno prvo 1918. u ogranienom obliku, zatim 1928. bez
restrikcija: usluge koje su ene pruale tijekom rata velikim su dijelom zaslune za taj
uspjeh.
Amerika ena isprva je bila emancipiranija od Europljanke. Poetkom 19. stoljea
ene su morale sudjelovati u tekom pionirskom radu mukaraca, borile su se na
njihovim stranama. Bile su mnogo malobrojnije od njih i zbog toga su drane veoma
vrijednima. No malo-pomalo i njihov se poloaj pribliio poloaju ena na Starom
kontinentu. Galantnost prema njima se zadrala. Zadrale su kulturne povlastice i
dominantan poloaj u obitelji. Zakon im je rado pridavao moralnu i religijsku ulogu. No
sve uzde drutva su ostale u rukama mukaraca. Neke su 1830. poele zahtijevati i svoja
politika prava. Takoer su pokrenule kampanju u korist crnaca. Proturobovlasniki
kongres odran 1840. u Londonu zatvorio im je vrata te je kvekerica Lucretia Mott
osnovala feministiku udrugu. Dana 18. srpnja 1840. na konvenciji u Seneca Falls
sastavile su manifest kojim vlada kvekersko nadahnue i koji odreuje ton cijelog
amerikog feminizma. "Mukarac i ena stvoreni su jednakima, obdareni od Stvoritelja
neotuivim pravima... Vlast je stvorena samo da bi sauvala ta prava... Mukarac
pretvara udanu enu u mrtvu graanku... Uzurpira povlastice Jahve koji jedini smije
ljudima odreivati sferu djelovanja. Tri godine kasnije Harriet Beecher-Stowe pie ia
Tominu kolibu koja e javno mnijenje okrenuti u korist crnaca. Emerson i Lincoln
96

briana

podravaju feministiki pokret. Kad izbija Secesijski rat ene u njemu itekako sudjeluju.
No uzalud zahtijevaju da se amandman koji crncima daje pravo glasa ovako
preformulira: Ni boja ni spol... nisu prepreka glasakom pravu." No kako je jedan od
lanaka amandmana bio dvosmislen, gica Anthony, velika feministika liderica,
iskoritava ga kao izliku da bi u Rochesteru glasala s etrnaest svojih drugarica.
Kanjena je sa sto dolara kazne. Godine 1869. osnovala je Nacionalnu udrugu za ensko
pravo glasa te je ono te iste godine enama i dodijeljeno u dravi Wyoming. No tek 1893.
Colorado, zatim 1896. Idaho i Utah slijede taj primjer. Nakon toga napredak je vrlo spor.
No na ekonomskom planu ene mnogo bolje uspijevaju nego u Europi. U SAD-u je 1900.
pet milijuna ena koje rade, od kojih 1 300 000 u industriji, 500 000 u trgovini. Velik ih
je broj u industriji, trgovini, biznisu i svim slobodnim zanimanjima. Ima i odvjetnica,
lijenica i 3373 ene pastora. Slavna Marie Baker Eddy osniva Kransku scijentistiku
crkvu. ene usvajaju naviku ulanjivanja u klubove: 1900. godine klubovi okupljaju oko
dva milijuna lanica.
Ipak je samo devet drava dalo pravo glasa enama. Godine 1913. sufraistiki se
pokret organizirao po uzoru na engleski aktivistiki pokret. Vode ga dvije ene: gica
Stevens i mlada kvekerica Alice Paul. One od Wilsona dobivaju dozvolu za veliku
povorku s plakatima i znakama. Potom organiziraju konferencijsku kampanju, mitinge,
mimohode, prosvjede svih vrsta. ene biraice iz devet drava s enskim pravom glasa s
velikom pompom dolaze u Kongres, zahtijevajui pravo glasa za itavu naciju. U Chicagu
prvi put vidimo ene kako se okupljaju u stranku da bi oslobodile svoj spol: ta skuptina
postaje Stranka ena. Godine 1917. sufraetkinje pronalaze novu taktiku: staju pred
vrata Bijele kue s transparentima u rukama, esto veui se za reetke kako ih se ne bi
moglo izbaciti. Za est mjeseci ih uhiuju i alju na robiju u Occoquan, tamo trajkaju
glau i na kraju ih se oslobaa. Nove povorke rezultiraju poecima ustanka. Vlada na
koncu pristaje imenovati Odbor za ensko pravo glasa u Predstavnikom domu. Izvrni
odbor Stranke ena odrava konferenciju u Washingtonu. Ona rezultira predstavljanjem
amandmana u korist enskog prava glasa pred Predstavnikim domom i njegovim
izglasavanjem 10. sijenja 1918. Ostaje jo glas Senata. Kako Wilson nije obeao vriti
dovoljan pritisak, sufraetkinje ponovno prosvjeduju. Dre miting pred ulazom u Bijelu
kuu. Predsjednik se odluuje apelom obratiti Senatu, no amandman je odbaen s dva
glasa vie. Republikanski kongres izglasat e amandman u lipnju 1919. Zatim se
sljedeih deset godina nastavlja borba za potpunu jednakost dvaju spolova. Na estoj
konferenciji amerikih republika odranoj u Havani 1928. enama se daje pravo da
osnuju Meuameriki odbor ena. Godine 1933. sporazumi iz Montevidea poboljavaju
enski poloaj meunarodnom konvencijom. Devetnaest amerikih drava potpisuju
konvenciju koja enama daje jednakost svih prava.
U vedskoj takoer postoji vrlo znaajan feministiki pokret. U ime starih tradicija
veanke zahtijevaju pravo na obrazovanje, rad, slobodu. Uglavnom su spisateljice te
koje vode bitku, a zanima ih u prvom redu moralni aspekt problema. Okupljene u mone
udruge osvajaju liberale, ali nailaze na neprijateljstvo konzervativaca. Norveanke 1907.,
Finkinje 1906. dobivaju pravo glasa na koje e veanke priekati jo niz godina.
Romanske zemlje, kao i orijentalne, enu vie tlae strogou obiaja nego
zakonima. U Italiji je faizam sustavno koio evoluciju feminizma. Traei saveznitvo
Crkve, potujui obitelj i nastavljajui tradiciju enskog sluenja, faistika je Italija
dvostruko podinila enu: vlastima i njezinu muu. Situacija je bila prilino drukija u
Njemakoj. Godine 1790. student Hippel je objavio prvi manifest njemakog feminizma.
Poetkom 19. stoljea cvjetao je sentimentalni feminizam slian onomu George Sand.
Godine 1848. prva njemaka feministkinja, Louise Otto, zahtijevala je pravo ena da
97

briana

pomognu transformaciji svoje zemlje: njezin je feminizam bio bitno nacionalistiki.

Osnovala je 1865. Ope udruenje njemakih ena. Njemaki socijalisti s Bebelom
zahtijevaju ukidanje nejednakosti spolova. Clara Zetkin 1892. ulazi u stranako vijee.
Pojavljuju se enske radnike udruge i savezi socijalistkinja okupljeni u Federaciju.
Njemice 1914. ne uspijevaju u pokuaju da oforme narodnu vojsku ena, no gorljivo
sudjeluju u ratnim nastojanjima. Nakon njemakog poraza, dobivaju pravo glasa i
poinju sudjelovati u politikom ivotu: Rosa Luxemburg bori se u Spartakistikoj ligi uz
bok Liebknechtu i pogiba 1919. godine. Veina Njemica se izjanjava za stranku reda.
Vie njih zasjeda u Reichstagu. Hitler je dakle upravo emancipiranim enama ponovno
nametnuo Napoleonov ideal: Kuche, Kirche, Kinder.46 Prisutnost ene obeastila bi
Reichstag, izjavljuje on. Kako je nacizam bio antikatoliki i antiburujski, dao je majci
povlateno mjesto. Zatita dana neudanim majkama i izvanbranoj djeci oslobaa
velikim dijelom enu braka. Kao u Sparti, ovisila je o dravi mnogo vie nego i o jednom
pojedincu, to joj je davalo ujedno i vie i manje autonomije nego burujki koja ivi u
kapitalistikom kom reimu.
U SSSR-u je feministiki pokret uzeo najvie maha. Poeci seu na kraj 19. stoljea,
kad je skiciran meu studenticama, pripadnicama inteligencije. One su bile manje
vezane uz svoju osobnu borbu nego uz revolucionarno djelovanje openito. Obraaju se
narodu i bore se protiv tajne policije, Ohrane, nihilistikim metodama: Vera Zasuli
1878. ubija policijskog prefekta Trepova. Tijekom rusko-japanskog rata ene u brojnim
poslovima zamjenjuju mukarce. Osvjeuju se oko sebe samih i Ruski savez za enska
prava zahtijeva politiku ravnopravnost spolova. Unutar prve Dume formira se
parlamentarna skupina za enska prava, no bez uinka. Emancipacija radnica proizai e
iz revolucije. Ve su 1905. u velikoj mjeri sudjelovale u masovnim politikim trajkovima
koji su izbili u zemlji, popele su se na barikade. Nekoliko dana pred Revoluciju, 1917.,
prilikom Meunarodnog dana ena (8. oujka) masovno prosvjeduju na ulicama
Petrograda traei kruha, mir i povratak svojih mueva. Sudjeluju u oktobarskom
ustanku. Izmeu 1918. i 1920. igraju veliku ekonomsku i ak vojnu ulogu u borbi SSSR-a
protiv osvajaa. Odan marksistikoj tradiciji, Lenjin je povezao emancipaciju ena s
emancipacijom radnika. Dao im je politiku i ekonomsku ravnopravnost.
lanak 122. Ustava iz 1936. glasi: U SSSR-u ena uiva ista prava kao i mukarac u
svim podrujima ekonomskog, slubenog, kulturnog, javnog i politikog ivota. Ta je
naela precizirala Komunistika internacionala. Ona zahtijeva: Socijalnu jednakost ene
i mukarca pred zakonom i u praktinom ivotu. Radikalnu promjenu branog prava i
obiteljskog zakonika. Priznavanje majinstva kao drutvene uloge. Zaduivanje drutva
za brigu i obrazovanje djece i adolescenata. Civilizatorsku borbu organiziranu protiv
ideologije i tradicija koje enu pretvaraju u roba. Na ekonomskom su polju enske
pobjede bile oite. Dobila je jednaku plau kao muki radnici i intenzivno sudjelovala u
proizvodnji. Time je politiki i socijalno ena dobila na vanosti. U brouri koju je
nedavno uredila Udruga Francuska-SSSR, reeno je da je na opim izborima 1939. bilo
457 000 ena izaslanica u sovjetima regija, opina, gradova i sela, 1 480 u viim
sovjetima socijalistikih republika, 227 ih je zasjedalo u krovnom Sovjetu SSSR-a. Oko
deset milijuna ena su lanice sindikata. inile su 40 posto ukupnog kontingenta radnika
i zaposlenih u SSSR-u. Meu stahanovcima je velik broj radnica. Znamo koju je ulogu
ruska ena imala u zadnjem ratu. Obavile su golem posao ak i u granama proizvodnje
gdje prevladavaju muka zanimanja: metalurgija i rudnici, prijevoz drva, eljeznice itd.
Istaknule su se kao avijatiarke, padobranke, u partizanskim etama.
46

Kuhinja, djeca, crkva

98

briana

Ova prisutnost ene u javnom ivotu podie komplicirano pitanje: njezinu ulogu u
obiteljskom ivotu. itavo jedno razdoblje enu se pokuavalo osloboditi kuanskih
obaveza: 16. studenog 1924. plenarna skuptina Kominterne objavila je: Revolucija je
nemona dok god opstaju pojam obitelji i obiteljski odnosi. Potovanje dano slobodnoj
zajednici, lakoa razvoda, legalna regulativa pobaaja osiguravali su slobodu ene
naspram mukarca. Zakoni o porodiljnim dopustima, jaslice, djeji vrtii itd. olakavali
su obaveze majinstva. Teko je iz entuzijastinih i proturjenih svjedoanstava
razabrati koji je bio konkretan poloaj ene. Sigurno je to da su danas zahtjevi za
repopulacijom doveli do drukije obiteljske politike: obitelj se predstavlja kao
elementarna elija drutva i ena je ujedno radnica i kuanica47. Seksualni moral je meu
najstroima. Zakon iz lipnja 1936. pojaan onim od 7. lipnja 1941., zabranjuje pobaaj i
vie-manje ukida razvod. Preljub se moralno osuuje. Usko podinjena dravi kao svi
radnici, usko vezana za dom, ali s pristupom politikom ivotu i dostojanstvu koje joj
prua proizvodni rad, ruska je ena u jedinstvenom poloaju koji bi bilo korisno prouiti
izbliza. Naalost, okolnosti mi to ne doputaju.
Na nedavno odranom zasjedanju UN-ove Komisije za poloaj ena zahtijevalo se
da jednakost prava spolova bude priznata u svim nacijama i odobreno je vie
instrumenata koji bi taj pravni status pretvorili u konkretnu stvarnost. ini se dakle da
smo dobile partiju. Budunost moe samo voditi sve veoj asimilaciji ene u neko
muko drutvo.

*
Ako bacimo sveobuhvatan pogled na ovu priu, dolazimo do vie zakljuaka. Prije
svega do sljedeega: cijelu povijest ena napisali su mukarci. Jednako kao to u Americi
ne postoji crnaki problem nego bjelaki problem48, jednako kao to antisemitizam nije
idovski problem: to je na problem49, tako je i problem ena uvijek bio problem
mukaraca. Vidjeli smo iz kojih su razloga mukarci na poetku uz tjelesnu snagu imali i
moralni presti. Oni su stvarali vrijednosti, obiaje, religije. Nikad im ene nisu osporile
tu vlast. Nekolicina iznimaka - Sapho, Kristina Pizanska, Mary Wollstonecraft, Olympe de
Gouges - prosvjedovala je protiv teine enske sudbine. I katkad je bilo i masovnih
prosvjeda: no rimske matrone koje su se udruile protiv Lex Oppia ili angloasaske
sufraetkinje uspjele su izvriti pritisak samo stoga to su ga mukarci bili spremni
prihvatiti. Oni su ti koji su uvijek drali sudbinu ene u svojim rukama. I nisu o njoj
odluivali u skladu sa enskim interesom. Imali su obzira prema vlastitim projektima,
strahovima i potrebama. Kad su tovali boicu-majku, inili su to jer ih je priroda plaila,
a im im je bronano orue omoguilo da se suoe s njom, ustanovili su patrijarhat.
Sukob obitelji i drave tada definira status ene. Stav krana prema Bogu, svijetu i
vlastitoj tjelesnosti odrazio se u poloaju koji je dan eni. Ono to se u srednjem vijeku
nazivalo rasprom ena, bila je rasprava izmeu klera i laika u vezi s brakom i
celibatom. Drutveni reim utemeljen na privatnom vlasnitvu doveo je do skrbnitva
nad udanom enom, a tehnoloka revolucija koju su ostvarili mukarci oslobodila je ene
dananjice. Evolucija muke etike dovela je do smanjivanja obitelji s pomou
47

Olga Miakova, sekretarka Centralnog komiteta Organizacije komunistike omladine, izjavila je 1944. u jednom
intervjuu: Sovjetske ene trebaju nastojati biti onoliko privlane koliko priroda i dobar ukus doputaju. Nakon rata
e se morati odijevati kao ene i ponaati se enstveno... Rei emo djevojkama da se ophode i hodaju kao djevojke i
zato e usvojiti vjerojatno vrlo uske suknje koje e ih prisiliti na graciozan korak.
48
Myrdall. American dillema.
49
J. P. Sartre, Reflexions la tquestions juive

99

briana

kontracepcije i dijelom liila ene majinskog slunitva. Sam feminizam nikad nije bio
autonoman pokret: bio je dijelom instrument u rukama politiara, dijelom epifenomen
to odraava dublju socijalnu dramu. Nikada ene nisu inile odvojenu kastu: istine radi,
nisu ni nastojale kao spol odigrati ulogu u povijesti. Doktrine koje se zalau za istupanje
ene kao tjelesnosti, ivota, imanencije, kao Drugoga, su muke ideologije koje ne
izraavaju nijedan od enskih zahtjeva. Veina ena preputa se svojoj sudbini ne
poduzimajui nita. One koje su je nastojale promijeniti nisu se htjele zatvoriti u svoju
jedinstvenost i pustiti je da trijumfira, nego je nadvladati. Kad su intervenirale u tijek
svijeta, bilo je to u dogovoru s mukarcima, iz muke perspektive.
Ta je intervencija, sve u svemu, bila sporedna i epizodna. Klase u kojima su ene
uivale odreenu ekonomsku autonomiju i sudjelovale u proizvodnji bile su oprimirane
klase te su, kao radnice, ene bile jo vee robinje od mukih radnika. U vladajuim
klasama ena je bila parazit i kao takav podinjena mukim pravilima: u oba sluaja
djelovanje im je bilo vie-manje nemogue. Pravo i obiaji nisu se uvijek preklapali, a
ravnotea se izmeu njih stvarala tako to ena nikada nije bila konkretno slobodna. U
drevnoj rimskoj republici, ekonomski uvjeti matroni daju konkretne ovlasti, no ona
nipoto nema legalnu neovisnost. Isto je esto u seljakim civilizacijama te u maloj
trgovakoj buroaziji. Gospodarica-slukinja unutar kue, ena je, drutveno gledano,
maloljetnica. Obrnuto, u razdobljima kad se drutvo dezintegrira, ena se emancipira. No
prestajui biti vazalkom kod kue, gubi svoje leno. Ima samo negativnu slobodu koja se
uspijeva pretoiti samo u razvrat: tako je tijekom rimske dekadencije, renesanse, 18.
stoljea, za vrijeme Direktorija. Ili se zapoljava, ali je podinjena; ili je slobodna, no
nema vie nita za raditi sa sobom. Posebno je zanimljivo da je udana ena imala svoje
mjesto u drutvu, ali nije uivala nijedno njegovo pravo, dok je neudana, potena
djevojka ili prostitutka, imala sve mogunosti mukarca. No sve do ovoga stoljea bila je
manje-vie iskljuena iz drutvenog ivota. Iz te suprotnosti prava i obiaja rezultirao je
i sljedei neobini paradoks: slobodna ljubav nije zabranjena zakonom, dok je preljub
zloin. Meutim, mlada ena koja zgrijei esto je obeaena, dok se na loe
ponaanje supruge gleda popustljivo. Mnoge mlade djevojke od 17. stoljea naovamo
udavale su se kako bi mogle slobodno uzimati ljubavnike. Tim ingenioznim sustavom
velika masa ena drana je vrsto u lisicama: potrebne su iznimne okolnosti da bi se
unutar ta dva niza ogranienja, apstraktnih ili konkretnih, enska osobnost uspjela
afirmirati. ene koje su ostvarile djela usporediva s mukima one su koje je snaga
drutvenih institucija uzdigla iznad spolnih razlika. Izabela Katolika, engleska kraljica
Elizabeta, Katarina Velika nisu bile ni muko ni ensko: bile su vladarice. Nevjerojatno je
kako, drutveno ukinuta, njihova enskost vie nije predstavljala inferiornost: broj
kraljica s velikim vladavinama nebrojeno je vei od velikih kraljeva. Religija postie istu
transformaciju: sv. Katarina Sijenska, sv. Terezija su onkraj svih fiziolokih okolnosti
svete due. Njihov svjetovni i mistini ivot, djela i spisi uzdiu se do visina koje je malo
mukaraca ikad dosegnulo. S pravom moemo smatrati da ostale ene nisu uspjele
dubinski obiljeiti svijet samo zato to su bile zarobljene u svojim okolnostima. Nisu ni
mogle intervenirati osim na negativan i zaobilazan nain. Judita, Charlotte Corday, Vera
Zasuli ubijale su, ene iz fronde kovale su urote, tijekom Revolucije, tijekom Komune,
ene su se borile uz bok mukarcima protiv postojeeg poretka. Doputeno je ustrajati u
odbijanju i pobuni protiv slobode bez prava i bez moi, dok joj je zabranjeno sudjelovati
u pozitivnoj izgradnji. U najboljem sluaju uspjet e se zaobilaznim putem progurati u
muke pothvate. Aspazija, ga de Maintenon, i princeza des Ursins bijahu rado sluane
savjetnice,no svejedno ih je trebalo prvo pristati sluati. Mukarci rado pretjeruju u
opisivanju dosega toga utjecaja kad ele uvjeriti enu da ima najljepu ulogu. No zapravo
100

briana

se enski glasovi uutkavaju tamo gdje poinje konkretno djelovanje. Mogle su izazvati
ratove, ali ne i predloiti taktiku neke bitke. Usmjeravale su politiku samo onoliko koliko
se politika svodi na intrigu: prave uzde svijeta nikada nisu bile u enskim rukama. Nisu
utjecale na tehniku ni na ekonomiju, nisu ni stvarale ni razarale drave, nisu otkrivale
nove svjetove. One su te koje su pokrenule odreene dogaaje, no bile su im izlika
mnogo ee nego akteri. Lukrecijino samoubojstvo imalo je samo simboliku vrijednost.
Muenitvo potlaenima ostaje doputeno. Tijekom progona krana i nakon socijalnih
ili nacionalnih poraza, ene su igrale ulogu svjedoka. No nikada nijedan muenik nije
promijenio lice svijeta. ak su i enski prosvjedi i inicijative dobili na vrijednosti tek kad
ih je muka odluka uinkovito potvrdila. Amerikanke okupljene oko Harriet BeecherStowe estoko lobiraju protiv ropstva. No pravi razlozi secesijskog rata nisu bili
sentimentalne prirode. Dan ena 8. oujka 1917. moda je pourio Oktobarsku
revoluciju, no ipak je posluio samo kao signal. Veina enskih heroina su baroknog tipa:
pustolovke, osebujne ene, izuzetnije po jedinstvenosti svojih sudbina nego po vanosti
svojih djela. Tako ako Ivanu Orkansku, gu Roland, Floru Trisran usporedimo s
Richelieuom, Dantonom, Lenjinom, vidimo da je njihova veliina ponajprije subjektivna:
to su prije egzemplarne figure nego povijesni akteri. Veliki mukarac iskae iz mase i
okolnosti ga nose: masa ena je na margini povijesti, i okolnosti su za svaku od njih
prepreka, a ne odskona daska. Da bi ovjek promijenio lice svijeta, treba u njemu
ponajprije biti vrsto usidren. No ene koje su vrsto ukorijenjene u drutvo, one su koje
su mu podinjene. Osim ako su boanskim pravom predodreene za djelovanje - i u tom
su se sluaju pokazale jednako sposobnima kao mukarci - ambiciozna ena i heroina su
neobina udovita. Tek kad su se ene poele na ovoj zemlji osjeati kao kod kue,
pojavila se Rosa Luxemburg, Marie Curie. arko dokazuju da inferiornost ena nije
odredila njihovu povijesnu nebitnost: njihova povijesna nebitnost je ta koja ih je osudila
na inferiornost.50
injenica je jasna kao dan na podruju gdje su se najvie uspjele afirmiran, to jest u
kulturi. enska je sudbina dubinski vezana za knjievnost i umjetnosti. Ve kod Germana
uloge proroica, sveenica pripadale su enama. Budui da su na margini svijeta, njima
e se mukarci okrenuti kad se kroz kulturu potrude osloboditi ogranienja svojega
svemira i pristupiti onome to je drugo. Kurtoazni misticizam, humanistika znatielja,
osjeaj za lijepo koji se iri talijanskom renesansom, preciznost 17. stoljea,
progresistiki ideal 18. stoljea u razliitim oblicima vode do egzaltacije enstvenosti.
ena je tada glavni pol poezije, supstancija umjetnikog djela. Slobodno vrijeme kojim
raspolae doputa joj da se posveti uicima duha: muza, kritiarka, publika pisca, postaje
njegovom konkurenticom. Ona je ta zbog koje prevladava moda osjeajnosti, etika koja
hrani muka srca te takoer intervenira u vlastitu sudbinu: obrazovanje ena je veim
dijelom enska pobjeda. A ipak, premda je kolektivna uloga koju su igrale intelektualne
ene vana, njihovi pojedinani doprinosi su, sveukupno, mali. Budui da nije ukljuena
u djelovanje, ena ima povlateno mjesto u podrujima umjetnosti i filozofije. No
umjetnost i filozofija imaju ivi izvor u akciji. Margina svijeta nije povoljan poloaj za
nekoga tko ga eli ponovno stvoriti: jo jedanput, da bi se nadilo zadano, treba biti
duboko u njemu ukorijenjen. Osobna postignua gotovo su nemogua u ljudskim
kategorijama koje se kolektivno zadravaju u inferiornom poloaju. U suknjama, kamo
elite da idemo? pitala je Marie Bashkirtseff. A Stendhal: Svi geniji koji se rode kao

50

Nevjerojatno je da je u Parizu, od tisua kipova (ako izuzmemo kraljice), samo njih deset podignuto enama. Tri su
posveena Ivani Orleanskoj. Ostali su ga de Segur, George Sand, Sarah Bernhardt, gda Boucicaut i barunica Hirsch,
Maria Deraismes, Rosa Bonheur.

101

briana

ene izgubljeni su za javno dobro. Istini za volju, ne raamo se kao geniji, nego to
postajemo. A enski poloaj je do danas to postajanje inio nemoguim.
Antifeministi iz prouavanja povijesti izvlae dva proturjena argumenta: prvo,
ene nikad nisu stvorile nita veliko, drugo, enski poloaj nikad nije sprjeavao razvoj
velikih enskih osobnosti. U tim dvjema tvrdnjama ima loe vjere. Uspjesi ponekih
povlatenih ena ne nadoknauju ni ne opravdavaju sustavno poniavanje na
kolektivnoj razini. To to su ti uspjesi rijetki i ogranieni upravo dokazuje da su im
okolnosti nenaklonjene. Kako su tvrdili Christine de Pisan, Poulain de la Barre,
Condorcet, Stuarr Mili, Stendhal, ni u jednom podruju ena nikad nije mogla uspjeti.
Stoga danas velik broj njih zahtijeva novi status. Jo jedanput, njihov zahtjev nije da ih se
uzdie u njihovoj enstvenosti, ele da u njima samima kao u cijelom ovjeanstvu
transcendentacija nadvlada imanenciju. ele da im se napokon daju apstraktna prava i
konkretne mogunosti bez kojih je sloboda samo obmana.51
Ta elja upravo se ispunjava. No mi smo u razdoblju tranzicije. Ovaj svijet, koji
oduvijek pripada mukarcima, jo uvijek je u njihovim rukama. Institucije i vrijednosti
patrijarhalne civilizacije. Jo smo uvijek daleko od toga da svim enama na svijetu budu
priznata sva prava: u vicarskoj one jo uvijek ne glasaju, u Francuskoj zakon iz 1942. u
ublaenom obliku zadrava suprugove povlastice. A apstraktna prava, kako smo upravo
rekli, nikad nisu uspjela eni osigurati konkretan zahvat nad svijetom: izmeu dva spola
ni danas ne postoji istinska jednakost.
Prije svega, brane obaveze mnogo su tee za enu nego za mukarca. Vidjeli smo
da je podinjenost majinstvu smanjena upotrebom - priznatom ili potajnom kontracepcije. No njezina praksa nije ni univerzalno rairena ni rigorozno primijenjena.
Kako je pobaaj slubeno zabranjen, mnoge ene ili kompromitiraju svoje zdravlje
nekontroliranim abortivnim manevrima ili ih savladava broj trudnoa. Briga za djecu
kao i odravanje kuanstva jo uvijek gotovo iskljuivo poivaju na eni. U Francuskoj
pogotovo antifeministika tradicija, je toliko jaka da bi mukarac smatrao da je podbacio
kad bi sudjelovao u zadaama inae rezerviranima za ene. Iz toga proizlazi da ena tee
od mukarca moe pomiriti svoj obiteljski ivot sa svojom ulogom radnice. U
sluajevima kad taj napor od nje zahtijeva drutvo, njezina je egzistencija mnogo
tegobnija od one njezina mua.
Promotrimo na primjer sudbinu seljanki. U Francuskoj one predstavljaju veinu
ena koje sudjeluju u proizvodnom radu, i uglavnom su udane. Neudana ena ostaje,
najee, slukinja u oinskom domu ili u domu brata ili sestre. Postaje gospodaricom
kue samo prihvaajui dominaciju mua. Obiaji i tradicije pripisuju joj razliite uloge,
ovisno o regiji. Normandijska seljanka predsjeda objedom, dok korzika ne sjedi za istim
stolom kao mukarci. No, u svakom sluaju, kako ena u kunoj ekonomiji igra jednu od
najvanijih uloga, ona i sudjeluje u obavezama mukarca, povezana je s njegovim
interesima, dijeli s njim vlasnitvo. Potovana je i esto je ona ta koja zapravo vlada:
njezin poloaj podsjea na one koje je zauzimala u drevnim poljoprivrednim
zajednicama. esto ima jednako ili vie moralnog prestia od svojega mua. No njezin
konkretan poloaj je mnogo tei. Briga za vrt, za kokoinjac, za tor, za svinjac, pada
iskljuivo na nju. Sudjeluje u tekom radu: odravanju staja, gnojenju, sjetvi, oranju,
plijevljenju, konji. Ona kopa, upa korov, anje, bere groe, i katkad pomae u utovaru
51

Ovdje ponovno antifeministi igraju na dvosmislenost. as, smatrajui nitavnom apstraktnu slobodu, dive se velikoj
konkretnoj ulozi koju podinjena ena moe igrati na ovom svijetu: to onda ona trai? as ne priznaju injenicu da
negativna rasputenost ne otvara nijednu konkretnu mogunost i zamjeraju apstraktno osloboenim enama to se
nisu dokazale.

102

briana

i istovaru kola sijena, drva, slamu u kola. Osim toga, priprema jelo, odrava kuanstvo:
pere, popravlja itd. Zaduena je za teke zadae majinstva i djeje njege. Ustaje u zoru,
hrani kokoinjac i malu stoku, posluuje mukarcima prvi obrok, pobrine se za djecu i
odlazi raditi u polje ili u umu ili u povrtnjak. Crpi vodu iz bunara, posluuje drugi obrok,
pere posue, ponovno radi u polju do veere, nakon zadnjeg obroka popravlja, isti,
ljuti kukuruz itd. Kako nema pogodnost da se pobrine za vlastito zdravlje ak ni u
trudnoi, brzo se izobliuje, prerano stari, nagrizena je bolestima. Onih nekoliko
rekompenzacija koje mukarac s vremena na vrijeme dobije u drutvenom ivotu njoj su
nedostupne: on nedjeljom i sajamskim danima ide u grad, susree druge mukarce, ide u
kavanu, pije, karta se, lovi, ribari. Ona ostaje na farmi i ne poznaje nikakvu razonodu.
Samo imune seljanke, kojima pomau slukinje, ili koje su osloboene rada na polju,
vode sretno uravnoteen ivot: drutveno su cijenjene i u kui uivaju veliki autoritet, a
pritom nisu preoptereene radom. No u veini sluajeva seoski posao svodi enu na
poloaj teglee ivotinje.
Trgovkinje ili gazdarice koje vode maleno poduzee uvijek su bile povlatene. One
su jedine kojima je zakon od srednjeg vijeka priznavao graanska prava. Trgovkinja
mjeovitom robom, mljekarica, gostioniarka, prodavaica duhana imaju poloaj
ravnopravan mukarevu. Neudane ili udovice imaju vlastiti pravni identitet. Udane
posjeduju istu autonomiju kao suprug. Imaju sreu to se njihov rad odvija na istom
mjestu gdje im je i dom i to uglavnom nije previe teak.
Posve je drukije radnici, zaposlenici, tajnici, prodavaici, koje rade izvan kue.
Njima je mnogo tee pomiriti zanimanje s kuanskim poslovima (kupnja, priprema
obroka, ienje, odravanje odjee zahtijevaju najmanje tri i pol sata svakodnevnog
rada i est sati nedjeljom; to je znaajan broj kad se zbroji sa satima provedenim u
tvornici ili uredu). to se uenih zanimanja tie, ak i kad si odvjetnice, lijenice,
profesorice, nalaze pomo za po kui, kuanstvo i djeca za njih svejedno predstavljaju
obaveze i brigu koje su teki hendikep. U Americi su kuanski poslovi olakani
pametnom tehnologijom. No dranje i elegancija koji se zahtijevaju od radnice nameu
joj drugo ropstvo. I dalje je odgovorna za kuu i djecu. S druge strane, ena koja u radu
trai neovisnost ima mnogo manje prilika za to od svojih mukih konkurenata. Njezina je
plaa u brojnim zanimanjima nia od muke. Njezini su zadaci manje specijalizirani i
stoga loije plaeni od onih kvalificiranog radnika. I onda kad je zadatak jednak, ona
dobiva manju naknadu. Kao pridolica u mukom svijetu, ima manje mogunosti za
uspjeh od mukaraca. I mukarci i ene jednako se groze enskog nareivanja. Uvijek
iskazuju vie povjerenja mukarcu. Ako enski spol nije defekt, u najmanju je ruku
posebnost. Da bi uspjela, eni je korisno da si osigura muku potporu. Mukarci su ti
koji zauzimaju najpovoljnija mjesta, najvanije poloaje. Bitno je naglasiti da mukarci i
ene ekonomski ine dvije kaste52.
injenica koja upravlja trenutanim poloajem ene jest uporno preivljavanje
najdrevnijih tradicija u novoj civilizaciji koja se upravo oblikuje. To ne vide brzopleti
promatrai koji enu ocjenjuju inferiornom zadacima koji su joj danas ponueni, ili pak
u tim prilikama vide samo opasna iskuenja. Istina je da je njezina situacija
neuravnoteena, i iz toga razloga joj se vrlo teko prilagoditi. enama se otvaraju
tvornice, uredi, fakulteti, no i dalje se brak smatra za nju jednom od najasnijih karijera,
a on je odrjeava svakoga drugog sudjelovanja u kolektivnom ivotu. Kao u primitivnim
52

U Americi velika bogatstva esto zavre u rukama ena: mlae od svojih mueva, nadive ih i naslijede. No tada su u
godinama i rijetko se uputaju u nova ulaganja. Djeluju kao korisnice mnogo ee nego kao vlasnice. Mukarci su
zapravo ti koji raspolau kapitalom. U svakom sluaju, te bogate povlatene ene ine samo malu manjinu. U Americi
vie nego u Europi, eni je manje-vie nemogue dospjeti kao odvjetnica, lijenica itd., na visok poloaj.

103

briana

civilizacijama, ljubavni in je za nju sluba koju ima pravo manje-vie izravno naplatiti.
Osim u SSSR53-u, svugdje je modernoj eni doputeno svoje tijelo smatrati kapitalom za
eksploataciju. Prostitucija se tolerira54, zavodljivost ohrabruje. Doputeno je da udanu
enu uzdrava mu. Ona uiva mnogo vee drutveno dostojanstvo od onoga neudane
ene. Obiaji neudanoj eni nipoto ne mogu zajamiti seksualne mogunosti jednake
onima neoenjenog mukarca. Posebno joj je majinstvo gotovo pa zabranjeno, jer je
neudana majka jo uvijek predmet skandala. Kako onda bajka o Pepeljugi55 ne bi
zadrala svu svoju vrijednost? I dalje sve ohrabruje mladu djevojku da od armantnog
princa oekuje bogatstvo i sreu radije nego da se sama upusti u njihovo teko i
neizvjesno osvajanje. Posebno se zahvaljujui mukarcu moe nadati pristupu vioj
kasti, to je ravno udu i nemogue postii cjeloivotnim radom. No takva je nada kobna
jer razdvaja njezine snage od interesa . To razdvajanje je za enu moda najtei
hendikep. Roditelji jo uvijek podiu svoje keri radi udaje, umjesto da favoriziraju
njihov osobni razvoj. Ki pak u braku vidi toliko pogodnosti da ga i sama prieljkuje. Iz
toga proizlazi da je esto manje struna, manje obrazovana od svoje brae, manje se
predano angaira u svojemu zanimanju. Time se osuuje na inferiornost. I zaarani krug
se nastavlja: ta inferiornost jaa njezinu elju za pronalaenjem mua. Svakoj je
povlastici nalije obaveza. No ako su obaveze preteke, povlastica se pretvara u suru
robiju. Za veinu radnika, rad je danas nezahvalna rabota: eni se ona ne nadoknauje
konkretnim osvajanjem drutvenog dostojanstva, slobode ponaanja, ekonomske
autonomije. Prirodno je da velik broj radnica, zaposlenica, u pravu na rad vide samo
obavezu koje bi ih brak oslobodio. Ipak, zbog injenice da je osvijestila sebe i to da se
moe osloboditi braka radom, ena ne prihvaa ni tu podinjenost. Ono to bi eljela jest
da pomirba obiteljskog ivota i zanimanja ne zahtijeva od nje naporne akrobacije. ak i
tada, dokle god opstaju iskuenja lagodnosti - kroz ekonomsku neravnopravnost koja
povlauje odreene pojedince i eni priznato pravo da se proda jednom od tih
povlatenih - ona e trebati uloiti vei moralni napor od mukarca da bi izabrala put
neovisnosti. Nismo dovoljno shvatili da je i iskuenje prepreka, ak jedna od opasnijih.
Ovdje tu prepreku prati i obmana jer e zapravo jedna meu tisuama ena na lutriji
izvui lijep brak. Sadanje vrijeme ene poziva, ak i prisiljava na rad. No pred oima joj
mae rajem dokolice i slasti: njegove odabranice uzdie daleko iznad onih koje ostaju
prikovane za ovaj zemaljski svijet.
Ekonomska povlastica koju dre mukarci, njihova socijalna vrijednost, presti
braka, korisnost muke potpore, sve to potie ene da se arko ele svidjeti mukarcima.
Sveukupno gledajui jo uvijek su u vazalskom poloaju. Iz toga izlazi da se ena poznaje
i izabire ne utoliko to postoji za sebe nego takva kakvom je definira mukarac. Zato je
prvo moramo opisati onakvom kakvom je sanjaju mukarci s obzirom na to da je njezino
bivanje-za-mukarce jedan od glavnih imbenika njezina konkretnog poloaja.

53

Barem prema slubenoj doktrini.

U anglosaskim zemljama prostitucija nikad nije regulirana. Sve do 1900. engleski i ameriki Common law smatrao
ju je deliktom samo kad je bila skandalozna i stvarala nered. Nakon toga represija se vrila s vie ili manje strogoe, s
vie ili manje uspjeha, u Engleskoj i u razliitim dravama SAD-a ije je zakonodavstvo po tom pitanju veoma
raznoliko. U Francuskoj zbog duge abolicionistike kampanje zakon od 13. travnja 1946. zapovjedio je zatvaranje
javnih kua i jaanje borbe protiv svodnitva: Smatrajui da je postojanje tih kua neuskladivo s glavnim naelima
ljudskog dostojanstva i ulogom koju je ena stekla u modernom drutvu... Ipak, prostitucija nastavlja postojati. Oito
se negativnim i licemjernim mjerama ne moe promijeniti situacija.
55
Cf. Philipp Wyllie, Generation de vipers.
54

104

briana

Trei dio

MITOVI

105

briana

Prvo poglavlje
Povijest nam je pokazala da su mukarci oduvijek raspolagali svim konkretnim
moima. Od prvih vremena patrijarhata procijenili su korisnim zadrati enu u ovisnom
poloaju. Njihovi zakoni usmjereni su protiv nje. Na taj nain je konkretno oblikovana
kao Drugo. Taj je poloaj sluio mukim ekonomskim interesima, no takoer je
odgovarao njihovim ontolokim i moralnim tenjama. Kad se subjekt nastoji afirmirati,
Drugo koje ga ograniava i nijee mu je pritom nuno: dostie se samo putem te
realnosti koja nije. Stoga ivot mukarca nikad nije u potpunost i odmor, on je manjak i
pokret, borba. Pred sobom mukarac susree prirodu. Utjee na nju, nastoji si je
prisvojiti. No ona ga ne moe ispuniti. Ili se ostvaruje samo kao isto apstraktna
suprotnost, ona je prepreka i ostaje stranom. Ili pak pasivno trpi elju ovjeka i puta se
da je on asimilira. On je posjeduje samo konzumirajui je, to jest unitavajui je. U oba
sluaja, ostaje sam. Sam je kad dodiruje kamen, sam je kad jede voe. Nema prisutnosti
drugoga osim ako je drugo on sam prisutan u sebi: to znai da je istinska drugost ona
svijesti odvojene od moje i identina njoj. Egzistencija drugih ljudi odvaja svakog ovjeka
od svoje imanencije i doputa mu ispunjavanje istine svojega bia, doputa mu da se
ispuni kao transcendencija, kao bijeg prema objektu, kao projekt. No ta strana sloboda,
koja potvruje moju slobodu, usput ulazi s njom u sukob: to je tragedija nesretne svijesti.
Svaka se svijest nastoji sama postaviti kao suvereni subjekt. Svaka se pokuava ispuniti
svodei drugu na ropstvo. No u radu i strahu rob se doivljava takoer esencijalnim, i
dijalektikim obratom, gospodar je taj koji se ini neesencijalnim. Drama se moe
premostiti slobodnim priznavanjem svakoga pojedinca u drugom, tako da svaki postavi
istodobno i sebe i drugoga kao objekt i kao subjekt u recipronom pokretu. No
prijateljstvo i velikodunost koji konkretno ostvaruju to priznavanje sloboda nisu lake
vrline. One su svakako najvie ljudsko postignue, tu se ovjek nalazi u svojoj istini. No
to je istina borbe koja neprekidno poinje iznova, neprekidno se dokida. Ona zahtijeva
da se ovjek u svakom trenutku nadilazi. Drugim rijeima moemo rei takoer da
ovjek dopire do autentino moralnog stava kad odustaje od bitka da bi prihvatio svoju
egzistenciju. Tom preobrazbom takoer se odrie svakoga posjedovanja, jer je
posjedovanje nain potrage za bitkom. No preobrazba kojom dopire do istinske
mudrosti nikad nije obavljena, treba je stalno iznova poinjati, zahtijeva neprestanu
napetost. Tako da je mukarac, nesposoban da se ispuni u samoi, u svojim odnosima sa
sebi slinima stalno u opasnosti: njegov je ivot teak pothvat iji uspjeh nikad nije
osiguran.
No on ne voli teinu, boji se opasnosti. Proturjeno tei ivotu i odmoru,
egzistenciji i bitku. Vrlo dobro zna da je nemir duha cijena njegova razvoja, da je
njegova udaljenost od objekta cijena prisutnosti u sebi. No sanja o miru u nemiru i o
mutnoj potpunosti koja bi ipak ispunjavala svijest. Taj utjelovljeni san je upravo ena.
Ona je eljeni posrednik izmeu prirode strane mukarcu i blinjeg koji mu je previe

106

briana

isti.56 Ona mu ne suprotstavlja ni neprijateljsku utnju zemlje, ni teke zahtjeve

uzajamnog priznavanja. Jedinstvenom povlasticom ona je svijest, a opet se ini moguim
tjelesno je posjedovati. Zahvaljujui njoj, postoji nain bijega od neumoljive dijalektike
gospodara i roba koja proizlazi iz uzajamnosti sloboda.
Ve smo rekli da nisu najprije postojale slobodne ene koje su mukarci porobili i
da nikad podjela na spolove nije utemeljila podjelu na kaste. Poistovjeivanje ene s
robom je pogreka. Meu robovima je bilo ena, no uvijek su postojale slobodne ene, to
jest ene s vjerskim i drutvenim dostojanstvom: one su prihvaale suverenitet
mukarca i on se nije osjeao ugroenim pobunom koja bi pak njega mogla pretvoriti u
objekt. ena se tako inila kao neesencijalno koje se nikad ne pretvara u esencijalno, kao
apsolutno Drugo, bez recipronosti. Svi mitovi o stvaranju odraavaju to mukarcima
dragocjeno uvjerenje, meu ostalim i legenda o Genezi, koja se, kroz kranstvo,
perpetuirala u zapadnoj civilizaciji. Eva nije stvorena istodobno kad i mukarac, nije
napravljena ni od razliitog materijala, ni od iste gline koja je posluila da se oblikuje
Adama: izvuena je iz rebra prvog mukarca. ak ni njezino roenje nije bilo autonomno.
Bog je nije spontano odluio stvoriti u svrhu nje same i da bi zauzvrat bio izravno
oboavan: namijenio ju je mukarcu. Da bi spasio Adama od samoe dao mu je enu, ona
u svojem muu nalazi izvor i cilj. Ona je njegov neesencijalni dodatak. Tako se ini
povlatenom lovinom. Ona je priroda uzdignuta na prozirnost svijesti, prirodno
podinjena svijest. Tu lei sjajna nada koju mukarac esto vidi u eni: nada se ostvariti
kao bie posjedujui tjelesno drugo bie, usput se potvrujui u svojoj slobodi
poslunom slobodom. Nijedan mukarac ne bi pristao biti enom, no svi prieljkuju da
ene postoje. Zahvalimo Bogu to je stvorio enu. - Priroda je dobra jer je
mukarcima dala enu. U tim i slinim reenicama mukarac jo jedanput s arogantnom
naivnou potvruje da je njegova prisutnost na ovom svijetu neizbjena injenica i
pravo, a enska ista sluajnost: no sretna okolnost. Pojavljujui se kao Drugo, ena se
istodobno pojavljuje kao potpunost bia u suprotnosti s onom egzistencijom iju
nitavnost mukarac osjea u sebi. Drugo, postavljeno kao objekt u oima subjekta,
postavljeno je kao u-sebi, dakle kao bitak. U eni se pozitivno utjelovljuje manjak koji
egzistant nosi u svojem srcu, i pokuavajui se pronai putem nje mukarac se nada
ostvariti samoga sebe.
Ona meutim za njega nije predstavljala jedino utjelovljenje Drugoga, i nije tijekom
cijele povijesti imala istu vanost. Ima trenutaka kad su je zasjenili drugi idoli. Kad grad,
drava prodiru graanina, nema vie mogunosti baviti se svojom osobnom sudbinom.
Posveena dravi, Spartakinja ima vii poloaj od drugih grkih ena. No usto je ne
preobliava nikakav muki san. Kult voe, bio on Napoleon, Mussolini, Hitler, iskljuuje
svaki drugi kult. U vojnim diktaturama, totalitarnim reimima, ena vie nije povlateni
objekt. Shvaamo da je ena divinizirana u bogatoj zemlji gdje graani ne znaju ba koji
bi smisao dali svojemu ivotu: to se dogaa u Americi. Nasuprot tomu, socijalistike
ideologije koje zahtijevaju asimilaciju svih ljudskih bia odbijaju za budunost i odsad da
bilo koja ljudska kategorija bude idol ili objekt: u autentino demokratskom drutvu
koje najavljuje Marx, nema mjesta za Drugo. Ipak, malo mukaraca se potpuno podudara
s vojnikom, borcem koji su izabrali biti. U mjeri u kojoj ostaju pojedinci, ena u njihovim
oima zadrava jedinstvenu vrijednost. Vidjela sam pisma koja su pisali njemaki vojnici
francuskim prostitutkama, gdje se, usprkos nacizmu, sentimentalna tradicija pokazala
56

.....ena nije nepotrebno ponavljanje mukarca nego arobno mjesto u kojem se ispunjava ivi savez mukarca i
prirode. Da nestane mukarci bi ostali sami, stranci bez putovnice u ledenom svijetu. Ona je sama zemlja na vrhu
ivota, zemlja koja je postala osjeajnom i radosnom. I bez nje, za mukarca je zemlja nijema i mrtva, napisao je
Michel Carrouges. (Les pouvoirs de la femme, Cahires du sud, br. 292)

107

briana

naivno ivom. Komunistiki pisci poput Aragona u Francuskoj, Vittorinija u Italiji, u

svojem djelu daju glavnu ulogu eni, ljubavnici i majci. Moda e se mit ene jednoga
dana ugasiti: im se vie ene potvruju kao ljudska bia, tim vie sjajna kvaliteta
Drugoga u njima odumire. No danas jo uvijek postoji u srcima svih mukaraca.
Svaki mit implicira Subjekt koji projicira svoje nade i bojazni prema uzvienom
nebu. ene, ne postavljajui se kao subjekt, nisu stvorile muevni mit u kojem bi se
odraavali njihovi projekti. One nemaju ni religije ni poezije koje im potpuno pripadaju:
one jo uvijek sanjaju kroz snove mukaraca. One oboavaju bogove koje su izmislili
muki. Oni su pak radi vlastita uzdizanja skovali velike muevne figure: Herkula,
Prometeja, Parsifala. U sudbinama tih junaka ena igra sporednu ulogu. Nesumnjivo
postoje stilizirane slike mukarca u odnosima sa enom: otac, zavodnik, mu,
ljubomornik, dobar sin, lo sin. No takoer su mukarci ti koji su ih fiksirali, a one ne
dopiru do dostojanstva mita, samo su klieji. Dok je ena iskljuivo definirana u odnosu
na mukarca. Asimetrija dvije kategorije, muke i enske, oituje se u jednostranoj grai
seksualnih mitova. Katkad se za enu kae spol, ona je ta koja je put, njezine slasti i
opasnosti. Dok je za enu mukarac koji je seksualiziran i puten istina koja nikad nije
izgovorena jer nema nikoga da je izgovori. Predstava svijeta kao samog svijeta je djelo
mukaraca. Oni ga opisuju s vlastita gledita koje mijeaju s apsolutnom istinom.
Uvijek je teko opisati mit. On se ne da uhvatiti ni zaokruiti, proganja svijest nikad
se ne postavivi pred nju kao fiksni objekt. Toliko je valovit i proturjean da mu se isprva
ne moe razabrati jedinstvo: Dalija i Judita, Aspazija i Lukrecija, Pandora i Atena, ena je
istodobno Eva i Djevica Marija. Ona je idol, slukinja, izvor ivota, mrana mo. Ona je
elementarna tiina istine, izvjetaenost, brbljarija i la. Iscjeliteljica i vjetica. Ona je
muka lovina, njegova smrt, sve to on nije i to eli imati, njegova negacija i razlog
postojanja.
Biti enom, kae Kierkegaard57, je neto toliko udno, toliko zbrkano, toliko
sloeno, da to nijedan predikat ne uspijeva izraziti i da si vie predikata koje bi eljeli
upotrijebiti proturjee na takav nain da to moe izdrati samo ena. To proizlazi od
toga to je se ne promatra pozitivno, kakva je po sebi, nego negativno, takvom kakva se
ini mukarcu. Jer ako i postoje drugi Drugi, svejedno je ona uvijek definirana kao Drugo.
Njezina dvosmislenost je upravo dvosmislenost ideje Drugoga: dvosmislenost ljudskog
poloaja u mjeri u kojoj se definira u odnosu s Drugim. Ve smo rekli, Drugo je Zlo, ali
kao nuno Dobru, pretvara se u Dobro. Kroza nj pristupam Svemu, no ono je ono to me
od njega dijeli. Ono su vrata beskonanog i mjera moje konanosti. Zato ena ne
utjelovljuje nikakav fiksni koncept. Preko nje se bez primirja ispunjava prijelaz s nade u
neuspjeh, iz mrnje u ljubav, iz dobroga u zlo, iz zla u dobro. U kojem god aspektu je
promotrimo ta dvosmislenost je ono to prvo upada u oi.
Mukarac u eni trai Drugo kao prirodu i kao sebi slino. No znamo koje
dvosmislene osjeaje priroda izaziva u mukarcu. On je iskoritava, no ona ga gazi, raa
se iz nje i umire u njoj. Ona je izvor njegova bia i kraljevstvo koje podinjava svojoj volji.
Ona je materijalna ovojnica u kojoj je dua zarobljena, i ona je vrhovna stvarnost. Ona je
sluajnost i ideja, konanost i totalitet. Ona je ono to se suprotstavlja duhu i njemu
samom. Naizmjenino saveznik i neprijatelj, priroda se ini kao mraan kaos iz kojega
izvire ivot, kao taj ivot sam, i kao ono onkraj kojemu ivot tei: ena saima prirodu
kao majka, supruga i ideja. Ti se likovi katkad mijeaju, katkad suprotstavljaju i svaki od
njih ima dvostruko lice.
57

Etapes sur le chemiu delun vie.

108

briana

Mukarac se ukorijenjuje u prirodu. Stvoren je kao ivotinje i biljke. Dobro zna da

postoji samo u mjeri u kojoj ivi. No od nastupanja patrijarhata, ivot je u njegovim
oima poprimio dvostruki aspekt: on je svijest, volja, transcendencija, on je duh. Takoer
je materija, pasivnost, imanencija, tjelesnost. Eshil, Arisrotel, Hipokrat tvrdili su da je na
zemlji kao i na Olimpu muki princip onaj koji je istinski stvaralaki: iz njega su proizali
oblik, broj, pokret. Demetra umnoava ito, no porijeklo ita i njegova istina su u Zeusu.
enska plodnost smatra se samo pasivnom vrlinom. Ona je zemlja, a mukarac sjeme,
ona je voda, a on vatra. Stvaranje se esto zamiljalo kao brak vode i vatre. Topla
vlanost je ta iz koje se raaju iva bia. Sunce je suprug mora. Sunce i vatra su muka
boanstva. A more je jedan od najeih majinskih simbola. Inertna, voda trpi
djelovanje goruih zraka koje je oplouju. Jednako tako zemlja obiljeena radom oraa
prima, nepokretna, sjeme u svoje brazde. Ipak je njezina uloga nuna. Ona je ta koja
hrani klicu, prua joj smjetaj i daje joj svoju supstancu. Zato, ak i kad je Velika Majka
svrgnuta s prijestolja, mukarac nastavlja tovati kult boica plodnosti.58
Kibeli mukarac duguje svoje etve, svoja stada, svoje bogatstvo. Duguje joj vlastiti
ivot. Uzdie zemlju jednako kao vatru. Slava moru! Slava njegovim valovima
okruenim svetom vatrom! Slava valu! Slava vatri! Slava udnoj pustolovini!, pie
Goethe u drugom dijelu Fausta. tuje zemlju: the matron Clay, kako je naziva Blake.
Neki indijski prorok savjetuje svojim uenicima da ne kopaju zemlju jer je grijeh raniti
ili zarezati, rasporiti nau zajedniku majku poljoprivrednim radovima... Bih li posegnuo
za noem da ga zabijem u prsa svoje majke?... Bih li joj rasparao meso da doem do
njezinih kostiju?... Kako bih se usudio odrezati kosu svoje majke? U sredinjoj Indiji
narod Baija takoer smatra da je grijeh rasporiti meso svoje zemlje-majke plugom.
Obrnuto, Eshil kae o Edipu da se usudio zasijati svetu brazdu u kojoj je nastao.
Sofoklo govori o oinskim brazdama i o orau, gospodaru dalekog polja koje
posjeuje samo jednom, u vrijeme sjetve. Draga iz jedne egipatske pjesme izjavljuje: Ja
sam zemlja! U islamskim tekstovima enu se naziva poljem... vinogradom groa.
Sveti Franjo Asiki u jednoj od svojih himni govori o naoj sestri, zemlji, naoj majci,
koja nas uva i njeguje, koja proizvodi najraznovrsnije plodove s raznobojnim cvijeem i
biljem. Michelet, kupajui se u termama s blatom u Acquiju, klie: Draga zajednika
majko! Mi smo jedno. Dolazim od vas, vama se vraam!... U nekim se razdobljima ak
afirmira vitalistiki romantizam koji se nada trijumfu ivota nad Duhom: tako se
arobna plodnost zemlje, ene, ini sjajnijom od usklaenih pothvata mukarca. Tada se
mukarac sanja pomijeati iznova s majinskom tamom da bi u njoj naao prave izvore
svojega bia. Majka je korijen zabijen u dubine kozmosa, koji mu pumpa sokove, ona je
izvor iz kojeg izvire iva voda koja je takoer hranjivo mlijeko, topli izvor, blato sazdano
od zemlje i vode, bogato regenerativnim moima.59
No openitija je kod mukaraca pobuna protiv svoje tjelesnosti. Smatra se palim
bogom: njegovo je prokletstvo to to je pao sa svijetlog i ureenog neba u kaotinu tamu
majinske utrobe. Ta vatra, taj aktivni i isti dah u kojem se nada prepoznati, to je ena
koja ga zarobljava u blatu zemlje. Htio bi biti nuan poput iste Ideje, poput Jednog,
Cjeline, apsolutnog Duha. A nalazi se zarobljen u ogranienom tijelu, na mjestu i u
vremenu koje nije izabrao, kamo nije pozvan, beskoristan, nezgrapan, apsurdan. Sam
njegov bitak je tjelesna sluajnost koju trpi u svojoj naputenosti, u svojoj neopravdanoj
58

Zemlju u opjevati, univerzalnu majku vrstih temelja, tovanu pretkinju koja na svojem tlu hrani sve to postoji,
glasi jedna homerska himna. Eshil takoer slavi zemlju koja raa sva bia, hrani ih i zatim iznova prima plodno
sjeme.
59
Doslovce ena je Izida, plodna priroda. Ona je rijeka i rijeno korito, korijen i rua, zemlja i stablo trenje, okot i
groe (M. Carrouges, citirani lanak)
109

briana

bezrazlonosti. Ona ga takoer posveuje smrti. Ta drhtea elatina koja se razvija u

maternici (tajnoj i zatvorenoj poput grobnice) previe podsjea na meku itkost strvina
da ne bi od nje s jezom okrenuo glavu Gdje god nastaje ivot, u klijanju, fermentaciji, on
potie gaenje jer nastaje samo ponitavajui se. Bjelanevinasti embrij otvara ciklus
koji zavrava u trulei smrti. Kako je prestravljen besmislenou i smru, mukarac je
prestravljen injenicom da je roen. Htio bi zanijekati svoje ivotinjske veze. injenicom
da se rodio, ubojita priroda ga dri u aci. U primitivnih ljudi poroaj je okruen
najstroim tabuima. Posebno se posteljica mora briljivo spaliti ili baciti u more, jer ako
bi je se netko doepao, imao bi u svojim rukama sudbinu novoroeneta. To tkivo u
kojem se oblikovao fetus znak je njegove ovisnosti. Ponitavajui ga, doputa se
pojedincu da se otrgne od ive magme i da se ostvari kao autonomno bie. Ljaga roenja
odraava se na majku. Levitik i svi antiki zakoni nameu rodilji rituale ienja. Na selu
tu tradiciju odravaju crkvenim ceremonijama ienja nakon poroaja. Poznata je
spontana neugoda, koja se esto kamuflira smijehom, koju djeca, mlade djevojke,
mukarci, osjeaju pred trbuhom trudnice, nabujalim grudima dojilje. U muzeju
Dupuytren, znatieljnici promatraju embrije od voska i konzervirane fetuse s morbidnim
interesom koji bi pokazali nad skrnavljenjem grobnice. Uza sve potovanje kojim je
okruuje drutvo, funkcija noenja djeteta izaziva spontano gaenje. I premda je djeak
u svojem ranom djetinjstvu senzualno vezan uz majinu put, kad naraste, kad se
socijalizira i osvijesti svoju individualnu egzistenciju, ta ga put strai. eli ne znati za nju
i u svojoj majci vidjeti samo moralnu osobu. eli je zamiljati istom i ednom, manje
zbog zaljubljenike ljubomore nego iz odbijanja da joj prizna tijelo. Adolescent se smete,
zarumeni ako, eui s drugovima, susretne svoju majku, svoje sestre, neke ene iz
obitelji: njihova ga prisutnost podsjea na predjele imanencije iz kojih eli odletjeti, ona
otkriva korijene od kojih se eli istrgnuti. Iritacija djeaia kad ga majka poljubi ili
pomazi ima isto znaenje. On nijee obitelj, majku, majinsko krilo. elio bi da je dospio
u svijet odraslih poput Atene, naoruan od glave do pete, neranjiv.60 To to je zaet,
othranjen, prokletstvo je koje titi njegovu sudbinu, neistoa koja prlja njegovo bie. I
to je najava smrti. Kult nicanja uvijek je povezan s kultom smrti. Zemlja-Majka guta u
svoje krilo kosti svoje djece. ene - Parke i Moire - su te koje tkaju ljudsku sudbinu. No
one su takoer te koje joj presijecaju niti. U veini narodnih predodbi, Smrt je ena, i
enama pripada oplakivanje mrtvih jer je smrt njihovo djelo.61
Tako ena-Majka ima mrano lice: ona je kaos iz kojega je sve proizalo i u koji se
sve jednog dana mora vratiti. Ona je Nitavilo. U Noi se mijeaju razliiti aspekti svijeta
koje otkriva dan: no duha zarobljenog u openitosti i mutnoe materije, no sna i
niega. U srcu mora je no: ena je Mare tenebrarum kojega se boje drevni mornari. U
utrobi zemlje je no. Ta no, koja prijeti da e progutati mukarca, i koja je nalije
plodnosti, gadi mu se. On tei nebu, svjetlosti, osunanim vrhovima, istoj i kristalnoj
hladnoi plavetnila, a pod nogama mu se protee vlaan, topao ponor, posve ga spreman
zarobiti. Brojne legende nam pokazuju junaka koji zauvijek nestaje padajui u majinsku
tamu: pilju, ponor, pakao.
No ovdje se iznova pojavljuje dvosmislenost: ako je nicanje uvijek povezano sa
smru, smrt je takoer povezana s plodnou. Mrska smrt se ini kao novo roenje i
onda je se blagoslivlja. Mrtvi junak, kao Oziris, uskrsava svako proljee i regenerira se
60

Vidjeti malo dalje nau studiju o Montherlantu koji na egzemplaran nain utjelovljuje takav stav.
Demetra je tip mater dolorosa. No druge boginje - Itar, Artemida - su okrutne. Kali u ruci dri lubanju punu krvi.
Glave tvojih svjee ubijenih sinova vise s tvog vrata poput ogrlice... Tvoj lik lijep je poput kinih oblaka, noge su ti
umrljane krvlju, kae joj jedan hinduski pjesnik.

61

110

briana

novim roenjem. Vrhovna nada mukarca, kae Jung62, jest da tamne vode smrti
postanu vode ivota, da smrt i njezin hladan zagrljaj postanu majinski krug, ba kao to
more, iako proguta sunce, ponovno raa to isto sunce u svojim dubinama. To je
zajednika tema brojnim mitologijama, sahranjivanje boga-sunca u krilu mora i njegovo
sjajno ponovno pojavljivanje. A mukarac ujedno eli ivjeti no tei odmoru, snu,
nitavilu. Ne prieljkuje za sebe besmrtnost, i stoga moe nauiti voljeti smrt.
Neorganska materija je majino krilo, napisao je Nietzsche. Biti osloboen ivota,
znai postati pravi, zavriti se. Onaj tko bi to shvatio, smatrao bi slavljem povratak u
beutnu prainu. Chaucer stavlja ovu molitvu u usta jednog starca koji ne moe
umrijeti:
Svojim stapom, no i dan,
Lupam po zemlji, vratima svoje majke,
I kaem: O draga majko, pusti me unutra.
Mukarac eli potvrditi svoju jedinstvenu egzistenciju i ponosno se osloniti na
svoju esencijalnu razliku, no takoer eli probiti granice sebe, pomijeati se s vodom,
zemljom, noi, Nitavilom, Cjelinom. ena koja osuuje mukarca na konanost takoer
mu doputa da nadie vlastite granice: i iz toga proizlazi dvosmislena magija kojom je
obiljeena.
U svim civilizacijama jo i dan danas ena mukarca preplavljuje strahom: strah
svoje vlastite tjelesne sluajnosti projicira na nju. Djevojica koja jo nije u pubertetu ne
predstavlja prijetnju, nije predmet nikakvog tabua i ne posjeduje nikakav sveti znaaj. U
mnogim primitivnim drutvima ak se i njezino spolovilo smatra nevinim: erotske igre
izmeu djeaka i djevojica doputene su od djetinjstva. Od dana kad postane
sposobnom zaeti ena postaje neistom. esto su opisivani strogi tabui koji u
primitivnim drutvima prate djevojicu na dan njezine prve mjesenice. ak u Egiptu,
gdje je ena tretirana s jedinstvenim potovanjem, ona mora ostati zatvorena u kuu
tijekom itavog trajanja mjesenice.63 esto je izlau na krovu kue, alju ju u kolibu
smjetenu izvan granica sela, ne smije je se ni vidjeti ni dodirnuti: tovie, ne smije se ni
sama dotaknuti vlastitom rukom. U naroda gdje je trijebljenje svakodnevna praksa, daju
joj tap kojim se moe eati. Ne smije svojim prstima dirati hranu. Katkad joj je
zabranjeno i jesti. U drugim sluajevima majka i sestra je smiju hraniti pomou nekog
instrumenta. No svi predmeti koji su bili u kontaktu s njom moraju se spaliti. Kad proe
taj prvi test, menstrualni tabui su neto manje strogi, no ostaju rigorozni. U Levitiku
itamo: ena koja ima izljev krvi u tijelu, ostat e sedam dana u svojoj neistoi. Tko
god je dotakne, bit e neist do veeri. Svaki krevet na koji e lei... svaki predmet na koji
e sjesti bit e neist. Tko god joj dotakne krevet, oprat e svoju odjeu, oprati sebe u
vodi i bit e neist do veeri. Ovaj je tekst upadljivo slian onome o mukoj neistoi
uzrokovanoj gonorejom. Proiavajua rtva identina je u oba sluaja. Kad krvarenje
zavri, treba izbrojiti sedam dana, i donijeti dvije grlice ili dva mlada goluba osobi koja
rtvuje i koja e ih ponuditi Vjenosti. Treba primijetiti da su u matrijarhalnim
drutvima osobine povezane s menstruacijom dvosmislene. S jedne strane ona paralizira
drutvene aktivnosti, unitava ivotnu snagu, od nje vene cvijee, padaju voke. No ima i
62

Metamorfoze libida.
Razlika izmeu mistinih i mitolokih vjerovanja i proivljenih uvjerenja pojedinaca uostalom je primjerna u
sljedeoj injenici: Lvi-Strauss naznauje da mladii Nimmebago posjeuju svoje ljubavnice izvlaei korist iz
tajnosti na koju ih osuuje izolacija propisana za vrijeme njihovih mjesenica.

63

111

briana

blagotvorne uinke: mjesenicu se koristi u ljubavnim napicima, u lijekovima, posebno

za lijeenje porezotina i podljeva. Jo i danas neki Indijci, kad se idu boriti s udovitima
koja proganjaju njihove rijeke, stave na vrh tapa tampon natopljen u menstrualnu krv:
njezine emanacije su pogubne za njihove nadnaravne neprijatelje. Mlade djevojke iz
nekih grkih gradova nosile su u ast u Astartin hram rublje umrljano njihovim prvim
krvarenjem. No od pojave patrijarhata samo se kobne osobine pripisuju zagasitoj
tekuini koja istjee iz enskog spolovila. Plinije kae u svojoj Prirodnoj povijesti: ena
koja menstruira kvari etvu, unitava vrtove, ubija klice, rui voke, ubija pele; ako
dodirne vino, ono postaje ocat; mlijeko kiseli... Jedan stari engleski pjesnik izraava isti
osjeaj piui:
Oh! menstruating woman, thou'st a fiend
From whom all nature should be screened!
Oh eno, tvoja je krv bi
Od koje treba zatititi cijelu prirodu.
Takva su se uvjerenja uporno perpetuirala do naih dana. Godine 1878. lan
Britanske lijenike udruge poslao je obavijest British Medical Journalu u kojoj je izjavio:
Neosporna je injenica da se meso kvari kad ga diraju ene koje imaju mjesenicu.
Kae da osobno poznaje dva sluaja u kojima su se unke pokvarile zbog takvih
okolnosti. Poetkom ovoga stoljea, u rafinerijama na sjeveru jedna odredba je branila
enama da uu ako su pogoene onim to Englezi nazivaju prokletstvom: jer bi tada
eer pocrnio. A u Sajgonu, ne zapoljavaju ene u tvornici opijuma: zbog njihovih
mjesenica, opijum se navodno kvari i postaje gorak. Takva vjerovanja opstaju u brojnim
francuskim selima. Svaka kuharica zna da joj majoneza ne moe uspjeti dok je
indisponirana ili jednostavno u prisutnosti indisponirane ene. U Anjouu je nedavno
jedan stari vrtlar, nakon to je spremio u podrum godinju berbu jabuka, napisao
gospodaru kue: Treba zamoliti mlade djevojke iz kue i goe da ne ulaze u podrum u
odreenim danima u mjesecu: sprijeit e da jabukovaa fermentira. Obavijetena o
tom pismu, kuharica je slegnula ramenima: To nikad nije sprijeilo jabukovau da
fermentira, to je loe samo za slaninu: ne smije se soliti slanina pred indisponiranom
enom, istrunut e.64
Nije dovoljno ta gaenja usporediti s onima koje inae izaziva krv: jasno, krv je
sama po sebi sveti element, vie od bilo kojega drugog proeta tajanstvenom manom,
istodobno ivotom i smrti. No kobne moi menstrualne krvi su posebnije. Ona
utjelovljuje esenciju enskosti. Stoga njezino istjecanje dovodi u opasnost samu enu ija
se mana na taj nain materijalizira. Tijekom inicijacije plemena Chago od djevojaka se
zahtijeva da brino skrivaju svoju menstrualnu krv. Ne pokazuj je svojoj majci, umrijet
e. Ne pokazuj je svojim prijateljicama jer meu njima moe biti jedna pokvarena koja e
se domoi rublja s kojim si se obrisala i tvoj e brak biti neplodan. Ne pokazuj je zlobnoj
eni koja e uzeti rublje da bi ga stavila na vrh svoje kolibe... tako da ne moe imati
64

Lijenik iz Chera mi je naznaio da je u kraju gdje ivi pristup uzgajalitima gljiva takoer zabranjen enama. Jo i
danas se raspravlja ima li temelja za takve predrasude. Jedina injenica koju u njihovu obranu priopava lijenik Binet
jest jedno Schinkovo zamjeivanje (citirao Vignes). Schink je navodno vidio kako cvijee vene u rukama jedne
indisponirane sluavke, kolai s kvascem koje je ta ena pripremila digli su se samo tri centimetra umjesto pet koliko
se inae dignu. U svakom sluaju te injenice su dosta bijedne i vrlo nejasno ustanovljene ako uzmemo u obzir vanost
i univerzalnost vjerovanja iji je izvor oito mistian.

112

briana

djece. Ne bacaj rublje na puteljak ili u grmlje. Zlobna osoba moe napraviti gadne stvari s
njim. Zakopaj ga u zemlju. Skrivaj krv od pogleda svog oca, svoje brae i sestara. Ako
dopusti da je vide, to je grijeh.65 U Aleuta ako otac vidi ker tijekom njezine prve
mjesenice, mogla bi oslijepiti ili zanijemiti. Smatra se da tijekom menstruacije enu
opsjeda neki duh i da je puna opasne moi. Neki primitivni narodi vjeruju da zmijski
ugriz izaziva krvarenje s obzirom na to da ena dijeli sumnjive slinosti sa zmijom i
guterom: navodno je slino otrovu gmiue zvijeri. Levitik usporeuje menstrualno
krvarenje s gonorejom. Krvaree ensko spolovilo nije samo ozljeda, nego sumnjiva
rana. I Vigny povezuje pojam ljage i bolesti kad pie: ena, bolesno i dvanaest puta
neisto eljade. Plod unutarnjih alkemijskih poremeaja, periodina hemoragija od koje
pati ena neobino je usklaena s mjeseevim ciklusom: mjesec je takoer opasno
hirovit.66
ena je dio opasnog mehanizma koji upravlja kretanjem planeta i sunca, ona je
plijen kozmikih sila koje ravnaju sudbinama zvijezda, plime i oseke, i od kojih mukarci
trpe pogubna zraenja. No posebno je nevjerojatno da se djelovanje menstrualne krvi
povezuje s idejom vrhnja koje kiseli, majoneze koja se ne zgunjava, fermentacije,
truljenja. Takoer se tvrdi da je sposobna izazvati razbijanje krhkih predmeta, za
pucanje ica na harfama i violinama. No ponajvie utjecaja ima na organske supstance,
na pola puta izmeu materije i ivota. Ne toliko zato to je to krv, nego zato to emanira
iz genitalnih organa. Ne zna se tona funkcija, ali se zna da je vezana za nicanje ivota: ne
znajui za postojanje jajnika, drevni su ljudi ak u menstruaciji vidjeli neto podudarno
sa spermom. Zapravo krv ne ini enu neistom, nego prije oituje njezinu neistost.
Pojavljuje se u godinama kad se enu moe oploditi. Kad nestane, ona opet uglavnom
postaje neplodna. Izvire iz istog trbuha u kojemu se razvija fetus. Preko nje se izraava
strah koji mukarac osjea od enske plodnosti.
Meu tabuima koji se tiu ene u stanju neistosti, nema stroeg od zabrane
seksualnog kontakta s njom. Levitski zakon na sedam dana neistoe osuuje mukarca
koji prekri to pravilo. Manuovi zakoni jo su stroi: Mudrost, energija, snaga, vitalnost
mukarca koji prie eni uprljanoj menstrualnim luenjem definitivno nestaju. Trailo
se pedeset dana kazne za mukarce koji su imali seksualne odnose tijekom enine
mjesenice. Budui da se smatra da enski princip tada dosee maksimum svoje snage,
strahuje se da u intimnom kontaktu on bi trijumfirao nad mukim principom. Neto
nepreciznije, mukarcu se gadi u eni koju posjeduje pronai zastraujuu esenciju
majke. Trudi se razdvojiti ta dva aspekta enskosti: zato je zabrana incesta u obliku
egzogamije, ili u modernijim oblicima, univerzalan zakon. Zato se mukarac seksualno
udaljava od ene u trenucima kad je vie posveena svojoj reproduktivnoj ulozi: tijekom
mjesenice, kad je trudna i kad doji. Edipov kompleks - iji bi opis inae valjalo revidirati
- ne proturjei tom stavu, nego ga naprotiv implicira. Mukarac se kloni ene jer ona
predstavlja konfuzno poelo svijeta i njegovu nejasnu organsku budunost.
No isti taj lik ene doputa drutvu koje se odvojilo od kozmosa i bogova da ostane
s njima u komunikaciji. Ona i danas kod beduina, Irokeza, osigurava plodnost polja. U
antikoj Grkoj uje podzemne glasove. Razumije jezik vjetra i stabala: ona je Pitija,
Sibila, proroica. Mrtvi i bogovi govore kroz njezina usta. I danas je sauvala te moi
65

Citirano prema C. Lvi-Straussu: Elementarne strukture srodstva.

Mjesec je izvor plodnosti. Pojavljuje se kao gospodar ena. esto se vjeruje da u obliku mukarca ili zmije ima
snoaj sa enama. Zmija je epifanija mjeseca. Mijenja se i regenerira, besmrtna je, ona je snaga koja dijeli plodnost i
znanje. Ona je ta koja uva svete izvore, drvo ivota, Fontanu mladosti itd. No ona je i ta koja je ovjeka oarala
besmrtnou. Pria se da spava sa enama. Perzijske tradicije i one iz rabinskih miljea tvrde da je menstruacija
proizala iz odnosa prve ene sa zmijom.
66

113

briana

pogaanja: ona je medij, hiromantica, gatara iz karata, vidovnjakinja. uje glasove, ima
privianja. Kad mukarci iskuse potrebu da ponovno urone u biljni i ivotinjski ivot poput Anteja koji je dodirivao zemlju da bi povratio snagu - obraaju se eni. Kroz
racionalistike civilizacije Grke i Rima opstaju htonski kultovi. Obino se razvijaju na
marginama slubenoga vjerskog ivota. ak na kraju, kao u Eleusini, poprimaju oblik
misterija: njihov je smisao obrnut od onoga sunevih kultova gdje mukarac potvruje
svoju volju za odvajanjem i za duhovnou. No oni su njihova nadopuna. Mukarac se
nastoji otrgnuti od samoe ekstazom: to je cilj misterija, orgija, bakanalija. U svijetu koji
su ponovno osvojili muki, muki je bog, Dioniz, uzurpirao arobne i divlje osobine Itar
i Astarte. No i dalje su ene te koje se razuzdavaju oko njegove slike: Menade, Tijade,
Bakhantice pozivaju mukarce na religiozno pijanstvo, na sveto ludilo. Uloga svete
prostitucije je slina: rije je ujedno o razuzdanosti i o kanaliziranju snaga plodnosti. I
danas su narodne proslave obiljeene eksplozijom erotike. ena se u njima ne pojavljuje
samo kao objekt uitka, nego kao sredstvo dopiranja do te oholosti u kojoj se pojedinac
nadilazi. Ono to duboko u sebi bie posjeduje od izgubljenog, traginog, 'zasljepljujue
udo', jo se moe susresti tek na krevetu, pie Georges Bataille.
U erotskoj razuzdanosti, mukarac se, grlei ljubavnicu, pokuava izgubiti u
beskrajnom misteriju puti. No vidjeli smo da naprotiv, njegova normalna spolnost
razdvaja Majku od Supruge. Osjea odbojnost prema tajanstvenoj alkemiji ivota, dok se
njegov vlastiti ivot hrani i oarava ukusnim plodovima zemlje. eli si ih prisvojiti. udi
za Venerom, svjee izalom iz vode. ena se u patrijarhatu prvo otkriva kao supruga jer
je vrhovni stvaratelj muko. Prije no to je postala majka ljudskoga roda, Eva je bila
Adamova partnerica. Dana je mukarcu da je on posjeduje i oplouje kao to posjeduje i
oplouje tlo. Preko nje, od cijele je prirode napravio svoje kraljevstvo. Mukarac u
spolnom inu ne trai samo subjektivan i efemerni uitak. On eli osvojiti, uzeti,
posjedovati. Imati enu znai pobijediti je. Prodire u nju kao plug u brazdu. ini je
svojom kao to ini svojom zemlju koju obrauje. Ore, sadi, sije: te su slike stare koliko i
pismo. Od antike do naih dana moemo navesti tisue njihovih primjera: ena je poput
polja, a mukarac poput sjemena, kau Manuovi zakoni. U jednom crteu Andra
Massona vidimo mukarca, s lopatom u ruci, kako okopava vrt enskog spolovila.67 ena
je lovina svojega supruga, njegovo dobro.
Muko oklijevanje izmeu straha i udnje, izmeu bojazni da e ga zaposjesti
nesavladive sile i elje da ih uhvati, na jasan se nain odraava u mitu o Djevianstvu.
Katkad mukarcu odbojno, katkad prieljkivano ili ak zahtijevano, ono se ini kao
najsavreniji oblik enskog misterija. Ono je dakle ujedno njezin najvie uznemirujui i
najfascinantniji aspekt. Ovisno o tome osjea li se mukarac pregaen silama koje ga
okruuju, ili se ponosno smatra sposobnim pripojiti si ih, on odbija ili zahtijeva da mu
suprugu predaju kao djevicu. U najprimitivnijim drutvima, gdje se velia ensku mo,
strah je taj koji prevladava. Prilii da se enu razdjevii prije prve brane noi. Marco
Polio je o Tibetancima kazao da nitko od njih ne bi elio za enu uzeti djevojku koja je
djevica. Katkad se to odbijanje objanjavalo na racionalan nain: mukarac ne eli
suprugu koja ve nije potaknula muku udnju. Arapski geograf El Bekri, govorei o
Slavenima, prenosi da ako se mukarac oeni i otkrije da mu je ena djevica, on joj kae:
'Da si ita vrijedila, mukarci bi te voljeli i naao bi se jedan koji bi ti oduzeo
djevianstvo.' Zatim je istjera i odbaci. Smatra se ak da se u nekim primitivnim
narodima mukarci pristaju vjenati samo sa enom koja je ve majka, i tako je dokazala
67

Rabelais naziva muko spolovilo oraem prirode. Vidjeli smo vjerski i povijesni izvor asimilacije falus-ralo, enabrazda.

114

briana

svoju plodnost. No istinski motivi tako proirenih obiaja defloracije su mistini. Neki
narodi vjeruju da u vagini postoji zmija koja bi ugrizla supruga u trenutku pucanja
himena. Zastraujua svojstva pripisuju se djevianskoj krvi, bliskoj menstrualnoj krvi i
takoer sposobnoj unititi muku snagu. Kroz ove slike izraava se ideja da enski
princip ima vie snage, sadri vie prijetnji, ako je nedirnut.68 Postoje dva sluaja u
kojima se ne postavlja pitanje defloracije. Na primjer, kod domorodaca koje je opisao
Malinowski, iz injenice da su seksualne igre doputene od djetinjstva proizlazi da
djevojice nikad nisu djevice. Katkad su majka, starija sestra ili kakva primalja sustavno
deflorirale djevojke i cijelo vrijeme njihova djetinjstva proirivale njihov vaginalni otvor.
Takoer se dogaa da defloraciju u vrijeme puberteta ene obave uz pomo tapa, kosti,
kamena, i da se na nju gleda kao na obinu kirurku operaciju. Kod drugih plemena,
djevojica se po ulasku u pubertet podinjava divljakoj inicijaciji: mukarci je odvedu
izvan sela i defloriraju je uz pomo instrumenata ili silujui je. Jedan od najeih rituala
sastoji se od predavanja djevica strancima u prolazu, bilo stoga to se misli da oni nisu
osjetljivi na tu manu opasnu samo za mukarce iz plemena, bilo stoga to zlo koje bi se
njima moglo desiti nikoga ne brine. Jo ee, sveenik, iscjelitelj, ili poglavica plemena
razdjevii zarunicu u noi koja prethodi vjenanju. Na malabarskoj obali brahmani su
zadueni za tu operaciju koju, ini se, izvravaju bez radosti i za koju trae nemalu plau.
Zna se da su svi sveti predmeti opasni za svjetovnog ovjeka, no da pojedinci koji su i
sami posveeni mogu njima rukovati bez rizika. Dakle shvaamo da su sveenici i
poglavice sposobni ovladati zlokobnim silama od kojih se suprug treba braniti. U Rimu je
od tih obiaja ostala samo simbolika ceremonija: posjelo bi se zarunicu na falus
kamenog Prijapa, to je imalo dvostruki cilj, poveati njezinu plodnost i upiti premone i
zato kobne fluide kojima je ispunjena. Mu se brani i drugim nainima: on sam razdjevii
djevicu, no tijekom ceremonija koje ga ine, u tom kritinom trenutku, neranjivim. Na
primjer obavlja to u prisutnosti cijelog sela uz pomo tapa ili kosti. U Samoi slui se
svojim prstom prethodno obavijenim bijelom tkaninom ije dijelove umrljane krvlju
razdijeli pomonicima. Dogaa se da mu je doputeno i normalno razdjeviiti svoju enu,
no da ne smije ejakulirati u nju prije no to prou tri dana, tako da se rasplodno sjeme ne
uprlja krvlju iz himena.
Klasinim obratom u domeni svetih stvari, djevianska krv u manje primitivnim
drutvima postaje povoljan simbol. U Francuskoj jo ima sela, gdje se, jutro nakon
vjenanja, pred rodbinom i prijateljima izlae krvava plahta. U patrijarhalnom je reimu
naime mukarac postao gospodarom ene. Iste one osobine koje strae kod ivotinja ili
neovladanih elemenata postaju dragocjene kvalitete za vlasnika koji ih zna podiniti. Od
ivosti divljeg konja, od siline grmljavine i slapova, mukarac je uinio sredstva svojeg
blagostanja. Tako si eli pripojiti enu u cijelom njezinu netaknutom bogatstvu.
Racionalni motivi, jasno, igraju ulogu u naredbi kreposti koja se namee mladoj djevojci:
kao i ednost supruge, nevinost zarunice je nuna da otac ne bi riskirao svoja dobra
prepustiti u nasljee tuem djetetu. No, kad mukarac smatra enu osobnim
vlasnitvom. Kao prvo, ideju posjedovanja je uvijek nemogue ostvariti pozitivno. Istina
je da nitko nikad nema nikoga ni nita. Zato se pokuava ostvariti na negativan nain.
Najsigurniji nain potvrivanja da je neko dobro moje jest sprijeiti druge da se njime
slue. Uz to, nita mukarcu nije poeljnije od onoga to nikad nije pripadalo nijednom
ljudskom biu. Tada je osvajanje jedinstven i apsolutan dogaaj. Netaknute zemlje uvijek
su oaravale istraivae. Alpinisti svake godine pogibaju elei osvojiti netaknutu
planinu ili ak samo otvoriti na njoj novu stazu. Znatieljnici riskiraju svoje ivote da bi
68

Iz toga proizlazi mo koju se pripisuje djevici u borbama: primjeri su Valkire, Ivana Orleanska.

115

briana

sili pod zemlju u jame koje nikad nisu istraene. Predmet koji su mukarci ve porobili
postao je instrument. Odvojen od svojih prirodnih veza, gubi svoje dubinske vrline: vie
obeanja ima u neovladanoj bujici nego u javnoj fontani. Djeviansko tijelo ima svjeinu
tajnih izvora, jutarnju barunastost zatvorenog cvijeta, sjaj perle koju sunce jo nikada
nije milovalo. pilja, hram, svetite, tajni vrt, kao dijete mukarca fasciniraju sjenovita i
zatvorena mjesta koje nijedna svijest jo nije oivjela, koja ekaju da im se udahne dua:
ono to on sam uhvati i u to prodre, ini mu se da je uistinu sam i stvorio. Uz ostalo,
jedan od ciljeva svake udnje jest konzumacija uenog predmeta koja implicira njegovo
unitenje. Probivi himen, mukarac posjeduje ensko tijelo intimnije nego penetracijom
koja ga ostavlja nedirnutim. Pri toj nepovratnoj operaciji on od njega nedvosmisleno ini
pasivan predmet, potvruje njegovo posjedovanje. Taj se smisao vrlo tono izraava u
legendi o vitezu koji si kri put kroz trnovito grmlje da bi ubrao nikad pomirisanu ruu.
Ne samo da je otkrije, nego je ubere i tako je osvoji. Slika je toliko jasna da u narodnom
jeziku uzeti cvijet eni znai unititi njezino djevianstvo, i taj je izraz rezultirao rijeju
defloracija.
No djevianstvo ima erotsku privlanost samo ako je povezano s mladou. U
suprotnom, njegova tajanstvenost ponovno brine. Mnogi dananji mukarci osjeaju
seksualnu odbojnost prema djevicama koje su predugo djevice. Ne smatra se stare
cure ogorenim i zlobnim matronama samo iz psiholokih razloga. Prokletstvo je u
samoj njihovoj puti, toj puti koja nije objekt ni za koji subjekt, koju nijedna elja nije
uinila poeljnom, koja se rascvala i ocvala ne naavi mjesto u svijetu mukaraca.
Odvraena od svojega cilja, ona postaje barokni predmet koji zabrinjava kao to
zabrinjavaju nesuvisle misli luaka. ula sam kako jedan mukarac bezobrazno govori o
eni od etrdeset godina, jo lijepoj, no pretpostavljenoj djevici: Dolje je sama
pauina... Zaista, podrumi i tavani u koje vie nitko ne ulazi, koji niemu ne slue,
ispunjeni su neistom tajnom. Duhovi ih rado opsjedaju.
Kad ih ljudi napuste, kue postaju prebivalite duhova. Osim ako ensko
djevianstvo nije posveeno bogu, esto se misli da ono implicira nekakav brak s avlom.
Djevice kojima mukarac nije ovladao, stare ene koje su umaknule njegovoj moi,
smatraju se, lake nego ostale, vjeticama. Budui da je eni sudbina da bude posveena
drugome, ako ne trpi jaram mukarca, spremna je prihvatiti onaj avla.
Osloboena zlih duhova ritualima defloracije ili naprotiv proiena svojim
djevianstvom, supruga se ini poeljnom lovinom. Grlei je, ljubavnik eli posjedovati
sva bogatstva ivota. Ona je cijela zemaljska fauna i flora: gazela, kouta, ljiljan i rua,
barunasta breskva, mirisna jagoda. Ona je drago kamenje, biser, ahat, perla, svila,
nebesko plavetnilo, svjeina izvora, zrak, plamen, zemlja i voda. Svi pjesnici istoka i
zapada preobrazili su ensko tijelo u cvijee, voe, ptice. I ovdje, kroz antiku, srednji
vijek i moderno doba, trebalo bi citirati cijelu jednu debelu antologiju. Dobro poznajemo
Pjesmu nad pjesmama gdje dragi kae dragoj:
Oi su tvoje kao golubice...
Kosa ti je kao stado koza...
Zubi su ti kao stado ovaca...
Kao krike mogranja sjaju tvoja lica...
Prsa tvoja: dva blizanca srneta...
Jezik tvoj krije med i mlijeko...

116

briana

U Arkani 17 Andr Breton nastavlja taj vjeni spjev: Meluzina u trenutku drugog
krika: iskrsnula je iz svojih nezaobljenih bokova, njezin je trbuh etva kolovoza, njezino
je poprsje vatromet iz svijenih lea, oblikovanih prema lastaviijim krilima, njezine su
grudi dva hermelina uhvaena u njihovu vlastitom vrisku, zasljepljujue jer su obasjane
eravicama svojih ognjenih usta. A njezine ruke su dua brzaca koji pjevaju i miriu...
Mukarac na eni pronalazi sjajne zvijezde i sanjarski mjesec, sunanu svjetlost,
sjenu pilja. Zauzvrat, divlje cvijee iz grmlja, ponosna rua iz vrta su ene. Nimfe,
drijade, sirene, ondine, vile opsjedaju sela, ume, jezera, mora, pustopoljine. Nita nije
toliko ukorijenjeno u muka srca kao taj animizam. Za mornara, more je opasna ena,
lukava, teka za osvojiti, no koju svojim trudom njeguje da bi je pripitomio. Ponosna,
buntovna, djevianska i zloesta, planina je ena za alpinista koji je eli, riskirajui svoj
ivot, silovati. esto se tvrdi da ove usporedbe oituju seksualnu sublimaciju. Prije bismo
rekli da izmeu ene i prirode izraavaju afinitet koji je jednako izvoran kao i sama
seksualnost. Mukarac od posjedovanja ene oekuje neto vie od zadovoljavanja
instinkta. Ona je povlateni objekt putem kojega on podinjava prirodu. Moe se
dogoditi da tu ulogu igraju drugi objekti. Katkad na tijelima mladia mukarac trai
pijesak s plae, mekou noi, miris kozje krvi. No seksualna penetracija nije jedini nain
kojim se moe ostvariti tjelesno prisvajanje zemlje. U svojemu romanu, To an Unknown
God, Steinbeck prikazuje mukarca koji je kao posrednicu izmeu sebe i prirode izabrao
stijenu obraslu mahovinom. U Maki, Colerte opisuje mladoga mua koji je usmjerio
svoju ljubav na omiljenu maku, jer, preko te divlje i njene ivotinje, ima utjecaj nad
senzualnim svijetom koji mu ljudsko tijelo njegove ene ne uspijeva dati. U moru, u
planini, Drugo se moe jednako savreno utjeloviti kao u eni. Oni pruaju mukarcu
jednak pasivni i nepredvidiv otpor koji mu omoguuje da se ostvari. Oni su odbijanje
koje treba pobijediti, lovina koju valja posjedovati. Ako su more i priroda ene, to je zato
to je ena takoer za ljubavnika more i priroda.69
No ne moe bilo koja ena jednako sluiti kao posrednica izmeu mukarca i
svijeta. Mukarcu nije dovoljno samo pronai kod svoje partnerice spolne organe
komplementarne svojima. Ona mora utjelovljivati aroban procvat ivota, a istodobno
mu skrivati zabrinjavajue tajne. Od nje e se dakle ponajprije traiti mladost i zdravlje,
jer steui u rukama ivu stvar, mukarac se njome moe oarati samo zaboravivi da je
svaki ivot ispunjen smru. On eli i vie: da njegova draga bude lijepa. Ideal enske
ljepote je promjenjiv, no neki zahtjevi ostaju konstanta. Meu ostalima, budui da je eni
sueno da je se posjeduje, njezino tijelo bi trebalo nuditi inertna i pasivna svojstva
objekta. Virilna ljepota je prilagodba tijela aktivnim funkcijama, snaga, agilnost, gipkost,
manifestacija transcendencije koja animira tijelo koje nikad ne smije pasti u sebe
samoga. enski je ideal simetrian tomu samo u drutvima poput Sparte, faistike
Italije, nacistike Njemake, koje namjenjuju enu dravi, a ne pojedincu, koje je
69

Samivelova reenica, kako ju je naveo Bachelard (La Terre et les reveries de la volonte), je znaajna: Ove planine
koje spavaju oko mene, malo pomalo sam ih prestao smatrati neprijateljima s kojima se treba boriti, enkama koje
treba baciti na noge ili trofejima koje valja osvojiti kako bih sebi i drugima priskrbio svjedoanstvo o vlastitoj
vrijednosti. Dvosmislenost planina-ena uspostavlja se preko ope ideje neprijatelja s kojim se treba boriti,
trofeja, svjedoanstva o vrijednosti.
Vidimo kako se ta uzajamnost oituje primjerice i u ovim dvjema Senghorovim pjesmama:
eno gola, eno mrana!

Zreli plode vrste puti, tamne ekstaze crnoga vina, usta koja ine lirskima moja usta. Savano istih obzora, savano
koja drhti pod vrelim milovanjem istonog vjetra. I:
Ohol Kongo zaspao u tvojoj postelji uma, kraljice pripitomljene Afrike, Neka falus planina visoko uzdigne tvoj
paviljon,
jer ti si ena po mojoj glavi, po mojemu jeziku, jer ti si ena po mojoj utrobi.

117

briana

smatraju iskljuivo majkom i ne ostavljaju mjesta erotici. No kad se enu preputa

mukarcu kao njegovo dobro, ono to on trai jest da je kod nje put prisutna u svojoj
istoj izvjetaenosti. Njezino tijelo se ne poima kao zraenje subjektivnosti, nego kao
neto oteano u svojoj imanenciji. To tijelo ne treba upuivati na ostatak svijeta, ne treba
biti obeanje iega drugog osim samoga sebe: treba mu zaustaviti elju. Najnaivniji oblik
toga zahtjeva jest hotentotski ideal steatopigne Venere, s obzirom na to da je stranjica
dio tijela s najmanje ivanih zavretaka, onaj u kojemu se tijelo ini kao datost bez cilja.
Sklonost istonjaka debelim enama je iste vrste. Oni vole apsurdnu rasko te
proliferacije masti koju ne pokree nikakav plan, koja nema drugog smisla nego biti tu.70
ak i u civilizacijama suptilnijeg senzibiliteta gdje nalazimo pojmove oblika i sklada,
grudi i stranjica ostaju povlateni dijelovi tijela zbog nepotrebnosti i sluajnosti njihova
razvoja. Obiaji i moda esto su sluili odvajanju enskog tijela od njegove
transcendencije: Kineskinja povezanih stopala jedva moe hodati, nalakirani nokti
holivudske zvijezde liavaju je njezinih ruku, visoke pete, korzeti, iani obrui, krinoline
nisu toliko namijenjeni isticanju oblina enskog tijela koliko jaanju njegove nemoi.
Oteana mau ili pak toliko prozrana da joj je zabranjen i najmanji napor, paralizirana
neudobnom odjeom i ritualima prilinosti, mukarcu se takva ena ini poput njegove
stvari. minka i nakit takoer slue toj petrifikaciji tijela i lica. Funkcija nakita je veoma
sloena. Kod nekih primitivnih naroda ima sveti znaaj. No najea mu je uloga dovriti
preobrazbu ene u idola. Dvosmislenog idola: mukarac je eli putenu, njezina ljepota je
dio ljepote cvijea i plodova; no takoer mora biti glatka, vrsta, vjena poput oblutka.
Uloga nakita je ujedno da je intimnije ukljui u prirodu i da je od nje otrgne, da posudi
uzbudljivom ivotu okamenjenu nunost umjetnosti. ena postaje biljkom, panterom,
dijamantom, sedefom, stavljajui na svoje tijelo cvijee, krzno, drago kamenje, koljke,
perje. Parfimira se da bi mirisala na ruu i ljiljane. No perje, svila, perle i parfemi slue
takoer oduzimanju ivotinjske sirovosti iz njezine puti, iz njezina mirisa. Mae si usta i
obraze da bi im dala nepokretnu vrstou maske. Zarobljava svoj pogled u debele slojeve
olovke i makare, on postaje tek svjetlucav ukras njezinim oima. Ispletena, nakovrana,
iskiparena kosa gubi svoju uznemirujuu biljnu tajnovitost. Priroda je u ureenoj eni
prisutna, ali zarobljena, oblikovana ljudskom voljom prema mukoj elji. ena je
poeljnija to je priroda u njoj raskonija i podinjenija: sofisticirana ena je oduvijek
bila idealan erotski objekt. Sklonost prirodnijoj ljepoti esto je samo prividan oblik
sofisticiranosti. Remy de Gourmont prieljkuje da ena nosi rasputenu kosu, slobodnu
poput bujice i poljskog cvijea, no valove vode i ita moemo milovati na frizuri jedne
Veronice Lake a ne na ispucaloj grivi doista preputenoj prirodi. to je ena mlaa i
zdravija, to se njezino novo i sjajno tijelo ini posveenijim vjenoj svjeini, manje joj
trebaju ukrasi. No uvijek treba od mukarca prikriti tjelesnu slabost te lovine koju grli i
degradaciju koja joj prijeti. Takoer zato to se boji njezine neizvjesne kobi, zato to je
zamilja nepromjenjivom, nunom, mukarac na licu ene, na njezinu poprsju, na
njezinim nogama trai tonost jedne ideje. Kod primitivnih naroda ideja je jedino ona
savrenstva narodnog tipa: rasa debelih usana, plosnatog nosa iskovat e Veneru debelih
usana i plosnatog nosa. Kasnije se na ene primjenjuju kanoni sloenije estetike. No u
svakom sluaju, to se neprirodnijima ine crte i proporcije neke ene, to e ona vie
odueviti muko srce jer naizgled umie avatarima prirodnih stvari. Zavravamo dakle
70

Hotentotkinje kod kojih steatopigija nije ni toliko razvijena ni toliko konstantna kao kod bumanskih ena
smatraju tu grau estetikom i od djetinjstva masiraju stranjice svojih keri da bi ih razvile. Jednako tako umjetno
gojenje ena, doslovno opanje ija su dva glavna postupka nepokretnost i obilno hranjenje prikladnom hranom,
posebno mlijekom, pronalazimo u razliitim afrikim regijama. Jo uvijek ga prakticiraju imuni arapski i idovski
graani Alira, Tunisa i Maroka (Luquer, Journal de psychologie, 1934. Les Vnus des cavernes).

118

briana

na tom udnom paradoksu da, elei u eni obuhvatiti prirodu, ali preoblienu,
mukarac posveuje enu izvjetaenosti. Ona nije samo fizis nego jednako tako i
antifizis. Tomu nije tako samo u civilizaciji trajnih ondulacija, depilacije voskom,
steznika od lateksa, nego i u zemljama crnkinja s tanjurom u donjoj usni, u Kini i
posvuda na svijetu. Swift je u slavnoj odi Celiji prokazao tu mistifikaciju. S gaenjem
opisuje koketine rekvizite podsjeajui na ivotinjsku podinjenost njezina tijela.
Dvostruko grijei zgraajui se. Jer mukarac eli ujedno da ena bude ivotinja i biljka i
da se krije iza umjetnog oklopa. Voli je kad izlazi iz valova i iz modnog salona, nagu i
odjevenu, nagu pod svojom odjeom, onakvu kakvom je tono i susree u ljudskom
svijetu. Graanin u eni trai animalnost. No za mladog seljaka koji slui vojni rok bordel
utjelovljuje svu magiju grada. ena je polje i panjak, no takoer i Babilon.
Ipak, to je prva la, prva izdaja ene: to je la samoga ivota, koji, makar dolazio u
najprivlanijim oblicima, uvijek ispunjavaju klice starosti i smrti. Nain na koji se
mukarac koristi enom unitava njezine najdragocjenije vrline: optereena
majinstvima, gubi svoju erotsku privlanost. ak i ako je neplodna, dovoljan je protok
godina pa da se njezine drai promijene. Nemona, stara, runa, ena uasava. Kae se da
je ocvala, uvela, kao to bi se reklo za biljku. Naravno, i kod mukaraca plai tronost. No
normalan mukarac ne doivljava druge mukarce kao put. Prema tim autonomnim i
tuim tijelima osjea samo apstraktnu solidarnost. Na enskom tijelu, tom tijelu koje mu
je sueno, mukarac osjetno doivljava propadanje tijela. Villonova lijepa kurtizana
promatra degradaciju svojega tijela neprijateljskim mukim oima. Stare ili rune ene
nisu samo neatraktivni objekti, one izazivaju mrnju pomijeanu sa strahom. U njima se
pronalazi uznemirujui lik Majke, dok su drai supruge iezle.
No i sama Supruga je opasan plijen. Demetra se nadivljava u Veneri iz vode, u
svjeoj pjeni, s plavim paperjem. Prisvajajui si enu uitkom koji iz nje izvlai, mukarac
takoer u njoj budi sumnjive moi plodnosti. Isti organ iz kojega ena raa dijete je onaj
u koji mukarac prodire. Stoga je u svim drutvima mukarac zatien tolikim tabuima
od prijetnji enskog spola. Suprotan sluaj nije istinit, ena se nema niega bojati od
mukarca. Muko spolovilo smatra se laikim, svjetovnim. Falus moe biti uzdignut na
dostojanstvo boanstva: u kultu kojim ga se tuje nema nikakvog elementa straha i u
svakodnevnom ivotu ena se ne mora mistino braniti od njega, on je za nju samo
povoljan. Zanimljivo je inae da u mnogim drutvima enskoga prava postoji veoma
slobodna seksualnost. No tako je samo tijekom eninog djetinjstva, u njezinoj ranoj
mladosti, kad se koitus ne povezuje s idejom raanja. Malinowski s neto uenja
pripovijeda da mladi ljudi koji slobodno spavaju zajedno u kui samaca tako spremno
pokazuju svoju ljubav. To je zato to se smatra da neudana djevojka ne moe zanijeti i
spolni in je zato samo miran i obian uitak. Naprotiv, kad se jednom uda, mu joj vie
ne smije udijeliti nijedan javni znak naklonosti, ne smije je dodirnuti, i svaka aluzija na
njihove intimne odnose je svetogre. To je zato to je ona tada dio strane esencije
majke i zato to je koitus postao sveti in. Otada je on okruen zabranama i
predostronou. Koitus je zabranjen kad se kultivira zemlja, kad se sije, kad se sadi:
zato jer nije poeljno da se oploujue snage nune za blagostanje etve i, dakle, dobro
zajednice, rasipaju u meusobnim odnosima. Iz potovanja prema moima pripisanim
plodnosti nareuje se da se na njima tedi. No u veini prilika, suzdravanje titi
suprugovu mukost. Ono se zahtijeva kad mukarac polazi u ribolov, u lov, i posebice
kad se priprema za rat. U ujedinjavanju sa enom muki princip slabi, i zato ga treba
izbjei svaki put kad mu je potrebna cjelovitost njegove snage. Bilo je pitanje proizlazi li
strah koji mukarac osjea od ene od straha koji osjea od seksualnosti openito, ili
obratno. Utvrujemo da se, pogotovo u Levitskom zakonu, nona polucija smatra
119

briana

neistou, iako ena s njom nema nita. I u naim modernim drutvima masturbaciju se
smatra opasnou i grijehom: mnoga djeca i mladi ljudi koji joj se predaju to ine s
uasnom tjeskobom. Intervencija drutva i posebno roditelja od samotnog je uitka
napravila porok. No vie mladia je bilo spontano ustraeno svojim prvim ejakulacijama:
bilo krv ili sperma, svako istjecanje vlastite supstance ih uznemirava. Ono je njihov ivot,
njihova mana koja im bjei. Svejedno, iako subjektivno mukarac moe doivjeti erotska
iskustva u kojima ena nije prisutna, ona je objektivno umijeana u njegovu seksualnost:
kako je rekao Platon u mitu o androginima, muki organizam pretpostavlja onaj enski.
Otkrivajui vlastiti spol mukarac otkriva enu, premda mu nije dana ni od krvi i mesa,
ni kao slika. Obrnuto, utoliko to utjelovljuje seksualnost, ena je zastraujua. Nikad ne
moemo razdvojiti imanentan aspekt i transcendentan aspekt ivog iskustva: ono ega
se bojim ili to elim je uvijek avatar moje vlastite egzistencije, sve mi se dogaa samo
kroz ono to nisam ja. Ne-ja je umijeano u mokre snove, u erekciju, ako ne precizno u
liku ene, barem kao priroda i ivot: pojedinac se osjea opsjednutim udnom magijom.
Takoer se dvosmislenost osjeaja prema eni nalazi u mukarevu stavu prema
vlastitom spolu: na njega je ponosan, smije mu se, srami ga se. Djeai izazovno
usporeuje svoj penis s penisima svojih drugova. Prva ga erekcija ujedno i ispunjava
ponosom i strai. Odrastao mukarac smatra svoje spolovilo simbolom transcendencije i
moi. Na njega je tat kao na miie i istodobno kao na arobnu milost: to je sloboda
bogata svom sluajnou datosti, slobodno eljena datost. U tom proturjenom aspektu
on se njime oduevljava. No sumnja da je u njemu zamka. Taj organ kojim bi se volio
afirmirati ga ne slua. Oteao od neutaenih elja, neoekivano se podie, katkad
olakava u snu, i oituje sumnjivu i hirovitu vitalnost. Mukarac eli postii da duh
nadvlada ivot, aktivnost pasivnost. Njegova svijest dri prirodu na distanci, njegova je
volja oblikuje, ali, u liku spolovila, on u sebi ponovno pronalazi ivot, prirodu i pasivnost.
Spolni organi su pravo sredite volje, dok je suprotan pol mozak, napisao je
Schopenhauer. Ono to on naziva voljom zapravo je privrenost ivotu, koji je patnja i
smrt, dok je mozak misao koja se odvaja od ivota predstavljajui si ga: seksualni stid je
po njemu stid koji osjeamo pred naom glupom tjelesnom tvrdoglavou. No ako
odbacimo pesimizam svojstven njegovim teorijama, u pravu je kad u opreci spolovilomozak vidi izraz dvostrukosti mukarca. Kao subjekt on postavlja svijet i, ostajui izvan
svemira koji postavlja, ini se njegovim suverenom. Pojmi li se kao put, kao spol, vie nije
autonomna svijest, providna sloboda: ukljuen je u svijet, ogranien i smrtan objekt. in
raanja zacijelo nadilazi granice tijela, ali ih u istom trenu i postavlja. Penis, otac
generacija, simetrian je majinskoj maternici. Proizaao iz zametka koji se uhranio u
enskoj utrobi, mukarac je i sam nositelj sjemena, i, tim sjemenom koje daje ivot,
njegov se vlastiti ivot takoer porie. Roenje djece je smrt roditelja, kae Hegel.
Ejakulacija je obeanje smrti, afirmira vrstu nad pojedincem. Postojanje spolnog organa i
njegove aktivnosti nijeu ponosnu jedinstvenost subjekta. To osporavanje duha ivotom
spolovilo pretvara u predmet sablazni. Mukarac velia falus u mjeri u kojoj ga poima
kao transcendenciju i aktivnost, kao nain prisvajanja drugoga. No srami ga se kad u
njemu vidi samo pasivnu put kroz koju postaje igrakom mranih sila ivota. Taj se sram
esto preruava u ironiju. Tue spolovilo lako izaziva smijeh. No zato to erekcija izgleda
kao planirani pokret, a zapravo je trpljena, esto se ini smijenom. Sama prisutnost
genitalnih organa, im ih se spomene, potie veselje. Malinowski pripovijeda da je
divljacima meu kojima je ivio bilo dovoljno izgovoriti ime tih sramotnih dijelova da
bi se prolomio nezaustavljivi smijeh. Mnoge prostake ili vulgarne ale rijetko idu dalje
od rudimentarnih igara rijeima. U nekih primitivnih naroda ene e tijekom dana
posveenih plijevljenju vrta brutalno silovati svakoga stranca koji doe u selo.
120

briana

Napadajui ga sve zajedno, esto ga ostave polumrtvog. Mukarci iz plemena smiju se

tom iskoritavanju. Tim je silovanjem rtva pretvorena u pasivno i ovisno tijelo. ene su
ga posjedovale, a preko njih i njihovi muevi. Dok se u normalnom snoaju mukarac eli
ustanoviti kao posjednik.
No u tom sluaju mukarac e najjasnije doivjeti dvosmislenost svojega tjelesnog
stanja. Ponosi se svojom seksualnou u mjeri u kojoj mu je ona sredstvo prisvajanja
Drugoga, a taj san o posjedovanju zavrava samo neuspjehom. U autentinom
posjedovanju, Drugo se ukida kao takvo, ono je konzumirano i uniteno: samo sultan iz
Tisuu i jedne noi ima mo odrubiti glavu jednoj od svojih ljubavnica im ih zora izvue
iz njegova kreveta. ena preivljava muke zagrljaje i samim time mu bjei. im
mukarac rairi ruke, njegov mu plijen postaje stran. Eto je nove, nedirnute, posve
spremne da je posjeduje neki novi ljubavnik na jednako prolazan nain. Jedan od mukih
snova jest obiljeiti enu tako da ostane zauvijek njegova. No i najarogantniji zna da e
joj ostaviti samo uspomene i da su i najstrastvenije slike hladne u usporedbi s pravom
senzacijom. Mnoga knjievna djela prokazala su taj neuspjeh. Izraava se u eni koju se
naziva nestalnom i izdajnikom, jer je njezino tijelo posveuje mukarcima openito, a
ne jednom jedinstvenom mukarcu. Njezina je izdaja jo perfidnija: ona je ta koja
ljubavnika pretvara u plijen. Samo tijelo moe dirati drugo tijelo. Mukarac ovladava
uenim tijelom samo i sam postajui tijelom. Eva je dana Adamu da on u njoj ostvari
svoju transcendenciju, a ona ga odvodi u no imanencije. Majka oblikuje tamnu ovojnicu
za sina, ovojnicu iz koje se eli izvui, dok ga ljubavnica zarobljava u tu mranu glinu
kroz vrtoglavicu uitka. elio je posjedovati: eto ga sad i samog posjedovanog. Mirisi,
vlanost, umor, dosada, mnogo knjievnih djela opisuje tu turobnu strast svijesti koja se
pretvara u tijelo. udnja, koja esto obavija gaenje, kad je se utai ponovno postaje
gaenje. Post coitum homo animal triste. Put je tuna. Meutim mukarac nije u
rukama ljubavnice naao konano smirenje. Uskoro se u njemu ponovno raa elja.
esto to nije samo elja za enom openito, nego za tom enom. Ona tad ima posebno
uznemirujuu mo. Jer u svojem vlastitom tijelu mukarac nalazi seksualnu elju samo
kao openitu potrebu slinu gladi ili ei, iji objekt nije poseban: vezu koja ga vee uz to
jedinstveno ensko tijelo dakle je iskovalo Drugo. To je tajanstvena veza poput neiste i
plodne utrobe gdje su mu korijeni, vrsta pasivne sile: ona je arobna. Ofucani vokabular
iz romana-feljtona gdje se enu opisuje kao arobnicu, vjeticu koja fascinira mukarca i
oparava ga odraava najdrevniji, najuniverzalniji od mitova. ena je posveena magiji.
Alain je rekao da je magija duh koji se vue u stvarima. Neka radnja je magina kad,
umjesto da je proizvodi inilac, odie pasivnou. Upravo su mukarci uvijek smatrali
enu imanencijom danoga. Ako proizvodi etve i djecu to ne ini voljnim inom. Ona nije
subjekt, transcendencija, kreativna snaga, nego objekt pun fluida. U drutvima gdje
mukarac oboava takve misterije, ena je, zbog svojih vrlina, povezana s kultom i
tovana kao sveenica. No kad se bori da bi drutvo trijumfiralo nad prirodom, razum
nad ivotom, volja nad inertnom datou, tada se enu smatra vjeticom. Znamo razliku
koja razdvaja sveenika od arobnjaka: prvi dominira i dirigira silama kojima je ovladao
u dogovoru s bogovima i zakonima, za dobro zajednice, u ime svih njezinih lanova.
arobnjak djeluje povuen iz drutva, protiv bogova i zakona, prema vlastitim strastima.
ena meutim nije potpuno integrirana u svijet mukaraca. Kao drugi, ona im se
suprotstavlja. Prirodno je da se slui moima koje posjeduje, ne da bi kroz zajednicu
mukaraca i u budunost proirila zahvat transcendencije, nego, bivajui odvojena,
suprotstavljena, da bi odvukla muke u samou odvojenosti, u tamu imanencije. Ona je
sirena iji je pjev bacao mornare na stijene. Ona je Kirka koja je ljubavnike pretvarala u
ivotinje, ondina koja odvlai ribara na dno ribnjaka. Mukarac zarobljen njezinim
121

briana

draima nema vie volju, planove, budunost. On vie nije graanin, nego robovsko tijelo
svojih udnji, on je prekrien od drutva, zarobljen u trenutku, pasivno bacan od
muenja do elje. Perverzna arobnica uzdie strast nad obavezom, sadanji trenutak
nad jedinstvom vremena, zadrava putnika daleko od doma, sije zaborav. Ako si nastoji
prisvojiti Drugo, mukarac mora ostati on sam. No u neuspjehu nemogueg
posjedovanja, on pokuava postati to drugo s kojim se ne uspijeva ujediniti. Tada se
otuuje, gubi, pije napitak koji ga ini stranim samome sebi, zaranja u dubinu
smrtonosnih mutnih voda. Majka posveuje sina smrti dajui mu ivot. Ljubavnica
postie da se ljubavnik odrekne ivota i prepusti vrhovnom snu. Ta veza koja ujedinjuje
ljubav i smrt patetino je naglaena u legendi o Tristanu, no ima izvorniju istinu. Roen
iz tijela, mukarac se u ljubavi ostvaruje kao tijelo, a tijelo je obeano grobu. Time se
potvruje savez ene i smrti. Velika etelica je preokrenuta figura plodnosti od koje
raste ito. No pojavljuje se takoer kao stravina nevjesta kojoj se pod mekim laljivim
mesom nazire kostur.71
Dakle, ono to mukarac prije svega voli i prezire kod ene, kako ljubavnice tako i
majke, je zamrznuta slika ivotinjske sudbine, ivot nuan svojoj egzistenciji, no koji je
osuuje na konanost i smrt. Od dana svojeg roenja mukarac poinje umirati: to je
istina koju utjelovljuje majka. Razmnoavajui se potvruje vrstu nad sobom samim: to
je ono to spoznaje u supruginim rukama. U uzbuenju i uitku, ak i prije no to zane,
zaboravlja svoje jedinstveno ja. Pokuavajui ih razlikovati, pronalazi i u jednoj i u
drugoj jednu jedinu injenicu, injenicu tjelesnosti. Katkad je eli ostvariti: tuje svoju
majku, eli svoju ljubavnicu. Katkad se protiv njih buni, s gaenjem i strahom.
Znaajan tekst u kojemu emo nai sintezu gotovo svih mitova jest onaj gdje JeanMichel Bloch u Kurdskoj noi opisuje zagrljaje mladog Saada sa enom mnogo starijom
od sebe, no jo lijepom, tijekom pljake grada:
No je prekrivala obrise stvari i osjete. Vie nije stezao enu uza se. Dospio je
napokon do kraja beskonanog putovanja, koje je trajalo od poetaka svijeta. Ponitavao
se malo pomalo u golemosti koja se ljuljala oko njega bez kraja i lika. Sve su se ene
pomijeale u divovsku zemlju, nadvijenu nad njim, turobnu poput udnje, uzavrelu
poput ljeta (...) On je meutim s bojaljivim divljenjem priznavao mo sadranu u eni,
duga napeta bedra od satena, koljena slina dvama brdima od bjelokosti. Kad je prolazio
glatkim lukom lea, od struka do ramena, inilo mu se da dodiruje sam luk koji podrava
svijet. No trbuh ga je neprestano privlaio, elastian i njean ocean u kojem se svaki ivot
raa i u koji se vraa, sklonite meu sklonitima, sa svojim plimama, obzorima,
neogranienim povrinama.
Tada ga obuzme bijes da probije tu slasnu ovojnicu i da se napokon spoji sa samim
izvorom njezinih ljepota. Simultana tenja ih je obavila jednog oko drugog. ena je jo
postojala tek da se otvori kao tlo, da mu otvori svoje iznutrice, da se napuni
raspoloenjima voljenog. Oduevljenje postane ubojstvo. Ujedinili su se kao da se
probadaju.
(...) On, izolirani ovjek, odvojen, rastavljen, izvaen, iskrsnut e iz vlastite
supstance, pobjei iz svojega tjelesnog zatvora i konano slobodan, materijom i duom,
otii u univerzalnu tvar. Njemu je namijenjena vrhovna radost, nikad do tog dana
doivljena, da nadie granice bia, da u istom uzbuenju pomijea subjekt i objekt,
pitanje i odgovor, da pripoji biu sve to nije bie, i da posljednjim grem dostigne
kraljevstvo nedostinog.
71

Na primjer u Prevertovom baletu Le Rendez-Vous (Sastanak) i u Cocteauovu Le Jeune Homme et la Mort (Mladi i
smrt), Smrt se prikazuje u obliju voljene djevojke.

122

briana

(...) Svako naprijed-natrag luka budilo je u dragocjenom instrumentu koji je drao

u svojoj milosti sve jae vibracije. Naglo je posljednji gr odvojio Saada od zenita i
odbacio ga u zemlju i kal.
Kako enska udnja nije zadovoljena, ona meu nogama zatoava ljubavnika koji
usprkos sebi osjea da mu se elja ponovno budi. Ona mu se tada ini poput
neprijateljske moi koja mu oduzima muevnost i, posjedujui je iznova, zagrize je u vrat
tako duboko da je usmrti. Tako se zatvara krug koji ide od majke do ljubavnice, do smrti,
kroz sloene meandre.
Mnoga su dranja ovdje mogua mukarcu, ovisno o tome na koji aspekt putene
drame stavi naglasak. Ako mukarac nema ideju da je ivot jedinstven, ako se ne brine za
svoju jedinstvenu sudbinu, ako se ne boji smrti, radosno e prihvatiti svoju animalnost.
Kod muslimana ena je svedena na stanje ponienosti zbog feudalne strukture drutva
koja ne doputa koritenje drave protiv obitelji, zbog religije koja je, izraavajui
ratniki ideal te civilizacije, mukarca izravno posvetila Smrti i liila enu njezine magije:
ega bi se na zemlji bojao onaj spreman u svakom trenu uroniti u poudne orgije
muhamedanskog raja? Mukarac tako moe mirno uivati u eni ne morajui se braniti
od samoga sebe, ni od nje. Bajke iz Tisuu i jedne noi promatraju enu kao izvor
kremastih uitaka poput voa, demova, raskonih kolaa, mirisnih ulja. Danas tu
senzualnu dobronamjernost nalazimo kod mnogih mediteranskih naroda: ispunjen
trenutkom, ne teei besmrtnosti, mukarac s juga koji, kroz sjaj neba i mora, poima
prirodu u njezinu povoljnom izdanju, pohlepno e voljeti ene. Tradicionalno ih dovoljno
prezire da ih ne bi poimao kao osobe: ne pravi preveliku razliku izmeu uivanja
njihovih tijela i onoga pijeska i vode. Ni u njima ni u samome sebi ne doivljava uas puti.
S mirnim divljenjem Vittorini u Razgovoru na Siciliji kae da je sa sedam godina otkrio
golo ensko tijelo. Racionalistika filozofija Grke i Rima potvruje taj spontani stav.
Optimistika filozofija Grka nadila je pitagorejski maniheizam. Inferiorno je podinjeno
superiornom i kao takvo mu je korisno: te skladne ideologije ne oituju nikakvo
neprijateljstvo prema puti. Okrenut prema nebu ideja, ili prema gradu ili dravi,
pojedinac, promiljajui se kao nus ili kao graanin, misli da je premostio svoj ivotinjski
poloaj: bilo da se preputa poudi ili prakticira asketizam, ena vrsto uklopljena u
muko drutvo ima samo sporednu vanost. Jasno, racionalizam nikad nije u potpunosti
trijumfirao, te erotsko iskustvo zadrava u ovim civilizacijama dvojak znaaj: rituali,
mitologije, knjievnost tomu svjedoe. No privlanost i opasnosti enskosti ovdje se
oituju samo u ublaenom obliku. Kranstvo je to koje iznova enu zaodijeva
zastraujuim prestiem: strah od drugog spola je jedan od oblika strahova koje u
mukarca poprima raspadanje nesretne svijesti. Kranin je odvojen od sebe samoga.
Razdvojenost tijela i due, ivota i duha se konzumira: iskonski grijeh od tijela ini
neprijatelja due.
Sve putene spone ine se stoga loima.72 Utoliko to mu je grijehe otkupio Krist i
usmjerio prema Nebeskom kraljevstvu, ovjek se moe spasiti. No iskonski, on je trule.
Njegovo ga roenje predodreuje ne samo za smrt nego i za prokletstvo. Boanskom
milou nebo mu moe biti otvoreno, no u svim avatarima njegova prirodnog ivota
postoji prokletstvo. Zlo je apsolutna stvarnost, a put je grijeh. I, jasno, budui da ena
nikad ne prestaje biti Drugo, nikad se ne smatra da su mujak i enka uzajamno put: za
kranskog mukarca put je neprijateljsko Drugo i ne razlikuje se od ene. U njoj se
72

Do kraja 17. stoljea teolozi - uz iznimku svetog Anselma - smatraju po doktrini svetog Augustina da je iskonski
grijeh impliciran samim zakonom raanja: Pohota je porok... ljudska put koja se iz nje raa je put grijeha, pie sveti
Augustin. A sveti Toma: Budui da ujedinjenje spolova od grijeha prati pohota, ono prenosi iskonski grijeh na dijete.

123

briana

utjelovljuju iskuenja zemlje, seksa, avla. Svi Crkveni oci ustraju na injenici da je ena
navela Adama na grijeh. Treba ponovno citirati Tertulijanove rijei: eno! Ti si vrata
avla! Ti si uvjerila onoga koga se avo nije usudio napasti licem u lice. Zbog tebe je
Boji sin morao umrijeti. Trebala bi uvijek hodati odjevena u korotu i prnje. Cijela se
kranska knjievnost trudi rasplamsati gaenje koje mukarac moda uti prema eni.
Terulijan je definira kao Templum aedificatum super cloacam (hram podignut iznad
kanalizacije). Sveti Augustin s uasom istie blizinu spolnih i izlunih organa: Inter foeces
et urinam nascimur (Roeni smo izmeu izmeta i mokrae). Odbojnost kranstva za
ensko tijelo takva je da pristaje osuditi svojega Boga na sramotnu smrt no poteuje ga
mrlje roenja: Efeki sabor u istonoj crkvi, Lateranski u zapadnoj potvruju
djeviansko zaee Krista. Prvi Crkveni oci - Origen, Tertulijan, Jeronim - mislili su da je
Marija rodila u krvi i prljavtini kao i ostale ene. No prevladali su stavovi svetog
Ambrozija i svetog Augustina. Od srednjeg vijeka injenica da ima tijelo smatrana je kod
ena sramotom. Sama je znanost dugo bila onemoguena tim gaenjem. Linn u svojem
traktatu o prirodi ostavlja po strani kao odvratno prouavanje enskih spolnih organa.
Francuski lijenik des Laurens sa sablanju se pita kako tu boansku ivotinju tako
punu razuma i prosudbe koju zovemo mukarcem mogu privui opsceni dijelovi ene,
uprljani vlagom i sramotno smjeteni na najnii dio trupa. Danas se mnogi drugi
utjecaji mijeaju s onim kranske misli. ak i ona sama ima vie od jednog aspekta. No u
puritanskom svijetu kao i u ostalima, mrnja prema puti se perpetuira. Izraava se na
primjer u Faulknerovoj Svjetlosti u kolovozu. Prva spolna iskustva u junaka izazivaju
strane traume. U itavoj je knjievnosti esta pojava prikaz mladia potresenog do
povraanja nakon prvog snoaja. Iako je takva reakcija ustvari vrlo rijetka, ne opisuje ju
se sluajno tako esto. Posebno u anglosaskim zemljama proetim puritanstvom, ena u
veine adolescenata i mnogih mukaraca potie manje-vie otvoreni strah. On i u
Francuskoj postoji u prilinoj mjeri. Michel Leiris pie u L'Age d'homme (Doba zrelosti):
esto sam sklon promatrati enski organ kao neto prljavo ili ranu, stoga nita manje
privlano, ali opasno samo po sebi, kao i sve to je krvavo, sluzavo, zaraeno. Ideja
spolne bolesti odraava ta gaenja. ena ne zastrauje zato to prenosi bolesti. Bolesti su
te koje se ine odvratnima zato to dolaze od ene: ula sam za mladie koji su si
zamiljali da je dovoljno preesto imati spolne odnose da se zarazite gonorejom.
Takoer se spremno vjeruje da snoajem mukarac gubi svoju miinu snagu, bistrou
uma, njegov se fosfor troi, njegova osjetljivost se ogrubljuje. Istina je da i onanija nosi
iste opasnosti, a drutvo je iz moralnih razloga smatra tetnijom od normalne seksualne
funkcije. Zakonski brak i volja za prokreacijom tite od erotskog prokletstva. No ve sam
rekla da je u svaki spolni in umijeano Drugo, a njegovo najuobiajenije lice je lice ene.
Naspram nje mukarac najee najoitije osjea pasivnost vlastite puti. ena je
vampirica, prodrljivica, izjelica, pijanica. Njezin se spolni organ pohlepno hrani
mukim. Neki su psihoanalitiari eljeli dati znanstvene temelje tim zamiljajima: sav
uitak koji ena izvlai iz snoaja proizlazio bi iz toga da ona simboliki kastrira
mukarca i uzima mu spolni organ. No ini se da same te teorije zahtijevaju da ih se
psihoanalizira i da su lijenici koji su ih izmislili u njih projicirali strahove predaka.73
Izvor tih strahova jest to to u drugome, onkraj svakog pripajanja, ostaje drugost. U
patrijarhalnim drutvima ena je zadrala mnogo zabrinjavajuih vrlina koje je imala jo
u primitivnim drutvima. Stoga se nju nikada ne preputa prirodi, okruuje je se
tabuima, proiava ritualima, stavlja pod kontrolu sveenika. Mukarca se poduava da
joj nikada ne prie u iskonskoj golotinji, nego putem ceremonija, sakramenata, koji je
73

Pokazali smo da mit o bogomoljki nema nikakva biologijskog temelja.

124

briana

odvajaju od zemlje, od puti, i preobrauju u ljudsko bie. Tada se magija koju posjeduje
kanalizira kao munja nakon izuma gromobrana i elektrinih centrala. Postaje ak
mogue iskoristiti je u interesu zajednice. Ovdje vidimo drugu fazu onoga oscilatornog
pokreta koji definira odnos mukarca prema svojoj enki. Voli je kao svoju, boji je se kao
drugoga. No kao odbojno drugo e je jo vie pokuati uiniti svojom. Tu e je pokuati
uzdignuti do dostojanstva osobe i priznati kao sebi slinog.
enska magija je u patrijarhalnoj obitelji dubinski pripitomljena. ena omoguuje
drutvu da u nju uklopi kozmike sile. U svojem djelu Mitra-Varuna, Dumezil upozorava
da u Indiji, kao i u Rimu, postoje dva naina da se potvrdi muevna mo. U Varuni i
Romulu, kod Gandharva i Luperka, ona je agresija, otmica, nered, oholost. Tako se ena
ini kao bie koje treba oteti, silovati. Otete Sabinjanke pokazale su se neplodnima,
biuje ih se remenjem od jaree koe, kompenzirajui nasilje veim nasiljem. No Mitra,
Numa, Brahmanke, Flamine naprotiv osiguravaju razuman red i ravnoteu grada. Tada
je ena povezana s muem brakom i sloenim obredima i, suraujui s njim, ona mu
osigurava dominaciju nad svim enskim silama prirode. U Rimu, ako je flaminia umrla,
sveenik flamen dialis odstupa sa svoje funkcije. Tako u Egiptu Izida, izgubivi vrhovnu
mo boice majke, ostaje ipak velikoduna, nasmijana, dobronamjerna i mudra, sjajna
Ozirisova supruga. No kad se enu tako prikazuje saveznicom mukarca, njegovim
dometkom, njegovom polovicom, nuno je obdarena svijeu, duom. On ne bi mogao
tako intimno ovisiti o biu koje ne bi bilo dijelom ljudske esencije. Vidjeli smo da su ve
Manuovi zakoni obeavali supruzi isti raj kao i njezinu suprugu. to se muko vie
individualizira i osvaja svoju individualnost, vie e i u svojoj partnerici prepoznati
pojedinca i slobodno bie. Istonjak, bezbrian zbog vlastite sudbine, zadovoljava se
enom koja mu predstavlja predmet uitka. No san zapadnjaka, kad se uzdignuo do
svijesti o jedinstvenosti svojega bia, jest da bude prepoznat od tue i poslune slobode.
Grk u zatvorenici gineceja ne pronalazi blinjega kojega eli: stoga daje ljubav mukim
partnerima ija je put, kao i njegova, puna svijesti i slobode, ili je pak posveuje
heterama iji su neovisnost, kultura i duh gotovo ravnopravni njegovima. No kad
okolnosti to dopuste, supruga je ta koja najbolje moe odgovoriti mukim potrebama.
Rimski graanin u matroni vidi osobu: u Korneliji i Ariji posjeduje svojeg dvojnika.
Paradoksalno, kranstvo je to koje e proglasiti, na odreenoj razini, jednakost
mukarca i ene. Kranstvo u eni prezire put, no ako se zanijee kao tijelo, ona je
jednako kao muko Boji stvor, otkupljena Spasiteljevim inom. Stoga je uz bok
mukarcima svrstana meu due kojima su obeane nebeske radosti. Mukarci i ene su
sluge Boje, gotovo jednako aseksualni kao aneli, te se, zajedno, s pomou milosti Boje,
othrvavaju zemaljskim iskuenjima. Ako pristane zanijekati svoju animalnost, ena e
samom injenicom to je utjelovljavala grijeh, biti takoer najsjajnije utjelovljenje
trijumfa odabranih koji su ga pobijedili.74 Dakako, boanski Spasitelj koji upravlja
otkupljenjem ljudi je muko. No ovjeanstvo mora sudjelovati u vlastitom spasenju, i u
svojem najponiznijem, najperverznijem obliku e biti pozvano da oituje svoju
submisivnu dobru volju. Krist je Bog, no ena, Djevica Marija, vlada nad svim ljudskim
biima. Ipak, samo sekte koje nastaju na marginama drutva u eni oivljavaju drevne
povlastice velikih boica. Crkva izraava i slui patrijarhalnu civilizaciju gdje prilii da
ena ostane pripojena mukarcu. Pretvarajui se u njegovu poslunu slukinju postaje i
blagoslovljenom sveticom. Tako se usred srednjega vijeka stvara najdovrenija slika
ene pogodne mukarcima: lice Kristove Majke okruuje se slavom. Ona je zrcalna,

74

Odatle povlateno mjesto koje zauzima na primjer u Claudelovu djelu

125

briana

obrnuta slika grenice Eve, gazi zmiju pod nogama. Ona je posrednica spasenja, kao to
je Eva bila posrednica prokletstva.
Kao Majka, ena je bila zastraujua. U majinstvu je treba preobliiti i podiniti.
Marijino djevianstvo ponajvie ima negativnu vrijednost: ona kojom je put otkupljena
nije putena, ona ne bijae ni dotaknuta niti posjedovana. Azijskoj Velikoj Majci takoer
se nije priznavao mu: rodila je svijet i vladala njime sama. Mogla je biti lascivna iz hira,
no njezina veliina Majke nije bila umanjena zadacima nametnutim supruzi. Tako Marija
nije obiljeena prljavtinom koju implicira seksualnost. Bliska ratnici Minervi, ona je
kula od bjelokosti, citadela, neosvojiva tvrava. Antike sveenice, kao veina kranskih
svetica, takoer su bile djevice. ena posveena dobru treba mu biti posveena u sjaju
svojih netaknutih snaga. Treba u svojoj nepripitomljenoj cijelosti zadrati princip svoje
enskosti. Oduzimajui Mariji karakter supruge, to inimo kako bismo to ie u njoj
istaknuli enu-majku. No bit e slavljena samo prihvaajui podreenu ulogu koja joj je
dodijeljena. Ja sam slukinja Gospodinova. Prvi put u povijesti ovjeanstva majka
pada na koljena pred svojim sinom. Slobodno priznaje svoju inferiornost. Tu je vrhovna
muka pobjeda koja se konzumira u marijanskom kultu. On je rehabilitacija ene kroz
ostvarivanje njezina poraza. Itar, Astarta, Kibela bile su okrutne, hirovite, pohotne. Bile
su mone. Izvor smrti kao i ivota, raajui mukarce pretvarale su ih u svoje roblje.
Kako ivot i smrt u kranstvu jo ovise samo o Bogu, mukarac proizaao iz
materinskog krila iz njega je zauvijek pobjegao, zemlja jo dobiva samo njegove kosti.
Sudbina njegove due odigrava se u predjelima gdje su majinske moi ukinute.
Sakrament krtenja ini smijenima ceremonije pri kojima se palilo ili utapalo posteljicu.
Na zemlji vie nema mjesta za magiju. Bog je jedini kralj. Priroda je izvorno loa, ali
suoena s milou ona je nemona. Majinstvo kao prirodni fenomen ne daje nikakvu
mo. Stoga eni preostaje, ako eli sama u sebi prevladati izvornu mrlju, samo da se
pokloni pred Bogom ija je volja pokorava mukarcu. Tim pokoravanjem ona moe u
mukoj mitologiji zauzeti nov poloaj. Pokorena, gaena, kad je nastojala biti
dominantna i tad nije izravno abdicirala, mogla je biti potovana kao vazal. Ne gubi
nijedan od svojih primitivnih atributa. No oni mijenjaju predznak: od kobnih postaju
raskoni. Crna magija pretvara se u bijelu magiju. Kao slukinja, ena ima pravo na
velianstvenije apoteoze.
Budui da je podinjena kao majka, ponajprije kao majku e je se tovati i cijeniti.
Od dva drevna lica majinstva, mukarac dananjice eli poznavati samo nasmijeeno
lice. Vremenski i prostorno ogranien, posjedujui samo tijelo i konaan ivot, mukarac
je samo pojedinac unutar strane Prirode i Povijesti. Ograniena kao i on, slina njemu jer
je i u njoj duh, ena pripada Prirodi, prelazi je beskrajna struja ivota. Ona se dakle ini
posrednicom izmeu pojedinca i kozmosa. Kad je lik majke postao ohrabrujui i svet,
razumije se da se mukarac prema njoj okree s ljubavlju. Izgubljen u prirodi, pokuava
se od nje spasiti, no razdvojen od nje, tei se opet spojiti s njom. vrsto postavljena u
obitelj, u drutvo, u skladu sa zakonima i obiajima, majka je sama inkarnacija Dobroga:
priroda u kojoj sudjeluje postaje dobra. Ona vie nije neprijateljica duha. I ako postane
tajanstvenom, rije je o nasmijeenoj tajni, poput one tajne bogorodica Leonarda da
Vincija. Mukarac ne eli biti ena, no sanja o tome da obgrli u sebi sve to postoji, dakle
takoer tu enu koja nije. U kultu koji posveuje majci nastoji si prisvojiti ta strana
bogatstva. Priznati se sinom svoje majke znai priznati svoju majku u sebi, znai
integrirati enskost utoliko koliko je ona veza sa zemljom, sa ivotom, s prolou. U
Vittorinijevu Razgovoru na Siciliji, to je ono to e junak traiti kod svoje majke: rodnu
grudu, njezine mirise i plodove, svoje djetinjstvo, uspomenu svojih predaka, tradicije,
korijenje od kojega ga je njegova individualna egzistencija rastavila. Ba ta
126

briana

ukorijenjenost egzaltira u mukarca ponos nadilaenja. Voli se sam sebi diviti kad se
otima iz majinih ruku da bi poao u pustolovine, budunost, rat. Taj odlazak ne bi bio
toliko dirljiv kad ne bi bilo nikoga tko bi ga pokuao zadrati. Izgledao bi poput
sluajnosti, ne poput dugo prieljkivane pobjede. Takoer voli to to zna da majine ruke
ostaju spremne ponovno ga primiti. Nakon napetosti akcije, junak voli kod svoje majke
ponovno iskusiti odmor imanencije. Ona je sklonite, san. Milovanjem njezinih ruku on
ponovno uranja u krilo prirode, puta se da ga nosi jaka struja ivota jednako mirno kao
u maternici, kao u grobu. I ako tradicija nalae da umre zazivajui majku, to je zato to je,
pod majinim pogledom, sama smrt udomaena, simetrina raanju, neodvojivo
povezana s itavim tjelesnim ivotom. Majka ostaje povezana sa smru kao u antikom
mitu o Parkama. Na njoj je da pokopa mrtve, da ih oplakuje. No njezina je uloga u sutini
ta da integrira smrt u ivot, drutvo, dobro. Tako se kult junakih majki sustavno
ohrabrivao. Ako drutvo od majki dobiva to da alju sinove u smrt, misli da ih ima pravo
ubiti. Zbog utjecaja koji majka ima nad svojim sinovima, za drutvo je pogodno da si ga
anektira: zato je majka okruena tolikim znacima potovanja, obdarena svim vrlinama,
zato se oko nje stvara religija od koje se ne smije pobjei, a da to ne bude proglaeno
svetogrem ili blasfemijom. Majku pretvaraju u uvaricu morala. Kao slukinja
mukarca, slukinja vlasti, vodit e njeno svoju djecu utabanim putovima. im je neko
drutvo odlunije optimistino, poslunije e prihvatiti taj njeni autoritet, i majka e tim
vie biti transfigurirana. Amerika mom postala je taj idol kojega opisuje Philipp
Wyllie u Generaciji zmija, jer je slubena ideologija Amerike najtvrdoglaviji optimizam.
Glorificirati majku znai prihvatiti roenje, ivot i smrt ujedno u njihovu ivotinjskom i
drutvenom obliku, to znai proglasiti sklad prirode i drutva. Budui da sanja o
ostvarenju te sinteze, Auguste Comte od ene pravi boanstvo budueg ovjeanstva. No
isto tako se zato sve pobune okomljuju na lik majke. Gazei je, odbijaju zadano za koje se
smatra da im je nametnuto od uvarice obiaja i zakona.75
Potovanje kojim je okrunjena majka, zabrane kojima je okruena, odguruju
neprijateljsko gaenje koje se spontano mijea s njenou koju izaziva. Ipak, u
latentnom obliku strah od majinstva postoji. Posebno je zanimljivo primijetiti da je u
Francuskoj, u srednjem vijeku, nastao sporedni mit koji omoguuje tim gaenjima da se
slobodno izraze: to je mit Punice. Od fablioa do vodvilja, muko izrugivanje majinstvu
openito preko lika enine majke ne poznaje tabua. Mrzi to to je ena koju voli bila
75

Ovdje bi valjalo navesti cijelu pjesmu Michela Leirisa pod nazivom Majka. Evo nekoliko ulomaka:

Majka u crnom, lila, ljubiastom - kradljivica noi, - to je arobnica iji vas tajni pothvat donosi na svijet, ona koja
vas njie, mazi, polae u lijes, kad ne prepusti - krajnja igraka - vaim rukama koje je njeno polau u grob, svoje
sklupano tijelo
Majka - slijepa statua, fatalnost uzdignuta u sredite neoskvrnjenog svetita - to je priroda koja vas miluje, vjetar
koji vas zapahuje, svijet koji u vas cijeli zajedno prodire, die vas u nebo i zagauje
Majka - bila ona mlada ili stara, lijepa ili runa, milostiva ili tvrdoglava - je karikatura, udovite ljubomorne
ene, propali prototip - pretpostavimo li da je Ideja (uvela Pitija na tronocu svojega strogog velikog slova) samo
parodija ivih, lakih, sjajnih misli...
Majka - bio joj bok obao ili suh, grudi drhtee ili vrste - to je pad obean, od iskona, svakoj eni, postupno
mrvljenje bljetave stijene pod slapom mjesenice, polagani pokop - pod pijeskom stare pustinje - raskone i prelijepe
karavane.
Majka - aneo smrti koja vreba, svemira koji stee, ljubavi koju valovi vremena odbacuju - to je koljka besmislene
grafike (znak sigurnog otrova) koju treba baciti u duboka jezera, stvarateljica krugova za zaboravljene vode.
Majka - tamna lokva, vjeno u koroti za svime i za nama samima - to je hlapljiva poast koja se areni i krepava,
napuhujui mjehuri po mjehuri svoju veliku bestijalnu sjenu (sramotu tijela i mlijeka), ukoeni veo koju bi grom koji tek
treba puknuti morao rasparati
Hoe li jednoj od tih nevinih gadura ikad pasti na pamet da se vue bosonoga kroz stoljea da bi iskupila taj zloin: to
nas je rodila?

127

briana

zaeta. Punica je oita slika tronosti na koju je osudila svoju ker dajui joj ivot, njezina
pretilost i bore navjetaju pretilost i bore obeane mladenki ija je budunost time tuno
predoena. Kraj svoje majke vie ne djeluje kao individua, nego kao primjer vrste. Vie
nije eljena lovina, voljena druica, jer se njezina jedinstvena egzistencija rasipa u
univerzalnom ivotu. Njezinu posebnost rugalaki osporava openitost, autonomiju
duha ukorijenjenost u prolosti i tijelu. Taj podsmijeh mukarac objektivira kao
groteskni karakter. No u njegovu smijehu ima toliko kivnosti jer itekako zna da je
sudbina njegove ene sudbina svakoga ljudskog bia, to jest i njegova sudbina. U svim
zemljama su legende i bajke ovako utjelovljavale okrutnu stranu majinstva u pomajci.
To je maeha koja eli pogubiti Snjeguljicu. U zloestoj punici - gi Fichini koja biuje
Sophie u knjigama grofice Segur - preivljava drevna Kali s ogrlicom od odrubljenih
glava.
No iza posveene Majke gura se eta arobnica bijele magije koje u slubu ljudi
stavljaju biljne sokove i zvjezdana zraenja: bake, starice oiju punih dobrote, slukinje
velika srca, sestre milosrdnice, medicinske sestre zlatnih ruku, ljubavnice poput one
koju sanja Verlaine:
Gdje je ena neka, blaga, nevesela,
Da ljubavlju maznom moje srce zgrije,
I ponekad da me poljubi sred ela!
enama se pridaje svijetli misterij vorastih trsova, svjee vode. One ozdravljuju i
lijee; njihova je mudrost tiha mudrost ivota, razumiju bez rijei. Kraj njih mukarac
gubi ponos. Poznaje njenost preputanja i ponovnog postanka djetetom, jer izmeu njih
ne postoji nikakva bitka za presti. Ne moe prirodi zavidjeti na njezinim nadljudskim
vrlinama. U svojoj se posveenosti mudre strunjakinje koje ga njeguju prepoznaju kao
slukinje. On se podvrgava njihovim blagotvornim moima jer zna da u tom
podvrgavanju ostaje njihov gospodar. Sestre, prijateljice iz djetinjstva, iste mlade
djevojke, sve budue majke dio su te blagoslovljene ete. I sama supruga, kad nestane
njezine erotske arolije, ini se mnogim mukarcima manje ljubavnicom, a vie majkom
njihove djece. Od dana kad je majka posveena i podinjena moe je se bez straha nai
kod takoer posveene i poslune partnerice. Otkupiti majku znai otkupiti tijelo, dakle
puteni savez i suprugu.
Liena svojih magijskih oruja branim ritualima, ekonomski i socijalno podreena
muu, dobra supruga je za mukarca najdragocjenije blago. Ona mu toliko dubinski
pripada da s njime dijeli istu prirodu: Ubi tu Gaius, ego Gaia. Ima njegovo ime, njegove
bogove, on je za nju odgovoran. Naziva je svojom polovicom. Ponosi se svojom enom
kao kuom, zemljom, stadima, bogatstvom, katkad ak i vie. Preko nje oituje u oima
svijeta svoju mo. Ona je njegova mjera, i njegov zemaljski dio. Kod istonjaka ene
moraju biti debele: da se vidi da je dobro uhranjena i tako slui na ast svojem
gospodaru. Muslimana se to vie cijeni to posjeduje vei broj ena i to su one
raskonijeg izgleda. U burujskom drutvu, jedna od uloga namijenjenih enama jest da
zastupaju: njihova ljepota, arm, inteligencija, elegancija su vanjski znakovi mueva
bogatstva jednako kao i karoserija njegova automobila. Bogat, kiti je krznom i nakitom.
Siromaniji, hvalit e njezine moralne vrline i njezinu kuansku darovitost. I onaj
najbjedniji, ako se povezao sa enom koja ga slui, smatra da posjeduje neto na zemlji.
Junak Ukroene goropadnice okuplja cijelo susjedstvo da bi pokazao s kakvim je
128

briana

autoritetom uspio ukrotiti enu. Svojevrsni kralj Kandaula lei u gotovo svakom
mukarcu. Pokazuje svoju enu jer time smatra da izlae vlastite zasluge.
No ena ne laska samo mukoj drutvenoj tatini. Ona mu omoguuje i intimniji
ponos. On je oaran dominacijom koju nad njom provodi. Na naturalistike slike pluga
koji sijee brazdu nadovezuju se duhovniji simboli ene kao osobe. Ne samo erotski,
nego i moralno, intelektualno, mu oblikuje svoju suprugu. On je obrazuje, obiljeava,
namee joj svoj otisak. Jedno od matanja u kojima mukarac uiva jest matarija
prodiranja u stvari svojom voljom, modeliranja njihova oblika, prodiranja u njihovu
supstanciju. ena je vrhovna mekana glina koja se pasivno preputa obradi i
oblikovanju, odupire se poputajui, to omoguuje mukom djelovanju da se nastavlja.
Preplastina materija ponitava se svojom poslunou. Ono to je u ene dragocjeno
jest to to neto u njoj uvijek izmie bilo kojem zagrljaju. Tako je mukarac gospodar
realnosti koja je tim dostojnija da se njome ovlada zato to ga preplavljuje. Ona u njemu
budi jedno neznano bie koje s ponosom prepoznaje kao sebe sama. U kreposnim
branim orgijama otkriva sjaj svoje animalnosti: on je Mujak. U skladu s time, ena je
enka, no ta rije katkad poprima najlaskaviji prizvuk. enka koja nosi, doji, lie svoje
mlade, brani ih, spaava ugroavajui svoj ivot, primjer je za ovjeanstvo. Mukarac
njeno od svoje druice zahtijeva to strpljenje, tu posveenost. To je jo uvijek Priroda,
ali proeta svim vrlinama korisnim drutvu, obitelji, glavi obitelji, koju potonji
namjerava zatvoriti u kuu. Jedna od elja zajednikih djetetu i muu jest da otkriju tajnu
skrivenu unutar stvari. Iz toga gledita materija je varljiva. Lutka izvaene utrobe, s
utrobom vani, nema vie unutranjosti. U unutranjost ivih stvari mnogo je tee
prodrijeti. enska utroba je simbol imanencije, dubine. Djelomino odaje svoje tajne, uz
ostalo kad se zadovoljstvo ocrta na enskom licu. No takoer ih zadrava. Mukarac
zarobljava u kui mrane otkucaje ivota, a pritom im posjedovanje ne unitava
tajnovitost. U ljudskom svijetu ena preuzima uloge ivotinjske enke. Ona odrava
ivot, vlada podrujima imanencije. Toplinu i intimnost maternice prenosi u dom. Ona je
ta koja uva i oivljava kuu u kojoj je pohranjena prolost, u kojoj se oblikuje
budunost. U njoj nastaju nove generacije i ona hrani ve roenu djecu. Zahvaljujui njoj
ivot koji mukarac diljem svijeta rasipa radom i djelovanjem ponovno se sabire u jednu
toku poniranjem u njezinu imanenciju. Kad se naveer vrati kui, eto ga usidrenog na
zemlji. ena osigurava kontinuitet dana. Kakve god bile opasnosti s kojima se suoava u
vanjskom svijetu, ona jami ponavljanje obroka, sna. Ona popravlja sve to djelovanje
unitava ili troi. Priprema okrepu umornom radniku, njeguje ga ako je bolestan,
posprema, pere. I u brani svijet koji ini i perpetuira uvodi cijelo prostranstvo svijeta.
Pali vatru, kiti kuu cvijeem, pripitomljuje suneve zrake, vodu, zemlju. Jedan burujski
pisac kojega je citirao Bebel ovako saima, posve ozbiljno, taj ideal: Mukarac eli
nekoga kome ne samo da srce kuca za njega, nego ija mu ruka brie elo, koji zrai
mirom, redom, spokojem, tihi autoritet nad njim samim i nad stvarima koje nalazi svaki
dan ulazei u kuu; eli nekoga tko sve obavija tim neizrecivim mirisom ene koja je
oivljujua toplina obiteljskog ivota.
Vidimo koliko se produhovio lik ene od pojave kranstva. Ljepota, toplina,
intimnost koje mukarac nastoji obuhvatiti putem nje nisu vie opipljiva svojstva.
Umjesto da saima ugodan karakter stvari, postaje njihova dua. Dublja od senzualnog
misterija, u njezinu srcu postoji tajna i ista prisutnost u kojoj se odraava istina svijeta.
Ona je dua kue, obitelji, doma. Takoer je dua veih kolektiva: gradova, pokrajina,
nacija. Jung primjeuje da su gradovi uvijek usporeivani s Majkom zato to u njedrima
nose graane. Zato se Kibelu prikazivalo okrunjenu kulama. Iz istoga razloga govorimo o
majci domovini. No u eni ne pronalazi svoj simbol samo plodno tlo, nego i mnogo
129

briana

suptilnija realnost. U Starom zavjetu i u Apokalipsi, Jeruzalem i Babilon nisu samo

majke: nego i supruge. Postoje gradovi djevice i gradovi kurve kao Babilon i Tir.
Francusku se takoer nazivalo starijom keri Crkve. Francuska i Italija su latinske
sestre. Uloga ene nije specificirana, ali njezina enskost je u kipovima koji predstavljaju
Francusku, Rim, Germaniju i u onima koji na trgu Concorde aludiraju na Strasbourg i
Lyon. Ova asimilacija nije samo alegorijska: afektivno je ostvaruje velik broj
mukaraca.76 esto putnik pita enu za kljueve zemalja koje posjeuje. Kad u rukama
dri Talijanku, panjolku, ini mu se da posjeduje sonu esenciju Italije, panjolske. Kad
doem u nepoznati grad, uvijek prvo odem u bordel, rekao je jedan novinar. Ako
okolada s cimetom moe Gideu otkriti itavu panjolsku, koliko e tek poljupci
egzotinih usana ljubavniku povjeriti zemlju sa svojom florom, faunom, tradicijama,
kulturom. ena ne saima u sebi politike institucije ni ekonomska bogatstva jedne
zemlje, ali utjelovljuje ujedno njezinu tjelesnu sr i mistinu manu. Od Lamartineove
Grazielle do Lotijevih romana i Morandovih novela, preko ena stranac pokuava
prisvojiti duu neke regije. Mignon, Sylvie, Mireille, Colomba i Carmen otkrivaju
najintimniju istinu Italije, Valoisa, Provanse, Korzike, Andaluzije. To to je Goethea
voljela Alzaanka Frdrique Nijemcima se uinilo kao simbol aneksije Njemake.
Usporedno tomu, kad se Colette Baudoche odbije udati za Nijemca, u Barrsovim je
oima ona Alsace koji se opire Njemakoj. On u liku Brnice simbolizira Aigues-Mortes i
itavu jednu profinjenu i osjetljivu civilizaciju, no ona takoer simbolizira senzibilnost
samoga pisca. Jer u onoj koja je dua prirode, gradova, svemira, mukarac takoer
prepoznaje svojega dvojnika. Mukareva dua je Psiha, ena.
Psiha ima enske osobine u baladi Ulalume Edgara Allana Poea: Ovdje sam
jednom, kroz golemu aleju empresa, lutao sa svojom duom - alejom empresa sa
Psihom, svojom duom... Tako sam smirio Psihu i poljubio je... i rekao sam: to pie,
slatka sestro, na vratima?
I Mallarm koji u dramama vodi dijaloge s duom ili pak naom idejom (to jest
boanstvom prisutnim u duhu mukarca) takoer je naziva jednom tako iznimnom
nenormalnom damom.77
SSS
Skladna, ja, razliita od sn
Prilagodljiva i vrsta ena ije tiine vode
Do istih djela!...
Tajanstvena, ja!...
Tako joj se obraa Valry. Nimfe i vile kranski je svijet zamijenio manje tjelesnim
pojavama. No kue, krajolike, gradove i same pojedince i dalje proganja neopipljiva
enskost.
Ta istina pokopana u noi stvari sjaji i na nebu. Kao savrena imanencija, dua je
istodobno transcendentno, Ideja. Ne samo gradovi i narodi, nego i entiteti, apstraktne
76

Alegorijska je u sramotnoj pjesmi koju je nedavno poinio Claudel i u kojoj Indokinu naziva tom utom enom;
afektivna je naprotiv u stihovima crnog pjesnika:
Dua crne zemlje gdje spavaju stari
ivi i govori veeras
nemirnom snagom uzdu tvojih upljih bokova.

77

Crayonn au thtre.

130

briana

institucije zaodijevaju se enskim obiljejima: Crkva, Sinagoga, Republika, ovjenost su

ene, a i Sloboda, Revolucija, Pobjeda. Ideal koji mukarac postavlja pred sebe kao
esencijalno Drugo, on feminizira jer je ena osjetna figura drugi. Stoga su gotovo sve
alegorije, jezine kao i ikonografske, ene.78 Dua i Ideja, ena je takoer posrednica
izmeu jedne i druge. Ona je Milost koja kranina vodi Bogu, ona je Beatrice koja
Dantea vodi u onostrano, Laura koja Petrarcu poziva ka visokim vrhuncima poezije. U
svim doktrinama koje Prirodu asimiliraju Duhu, ona je Harmonija, Razum, Istina.
Gnostike sekte su Mudrost pretvorile u enu: Sofiju. Njoj su pripisivale otkupljenje
svijeta te ak njegovo stvaranje. Tako ena vie nije put, nego velianstveno tijelo. Ne
kani je se vie posjedovati, nego je se tuje u njezinu nedirnutom sjaju. Blijede mrtve
ene Edgara Allana Poea fluidne su kao voda, kao vjetar, kao uspomena. Za kurtoaznu
ljubav, za precioze, i u cijeloj galantnoj tradiciji ena vie nije ivotinjsko stvorenje nego
eterino bie, dah, svjetlost. Tako se tama enske Noi preobraava u prozirnost, crnilo u
istou, kao u Novalisovim tekstovima:
Nona ekstaza, nebeski san, silazi prema meni; krajolik se blago uzdignuo, iznad
krajolika lebdio je moj duh osloboen, regeneriran. Tekst je postao oblak preko kojega
sam spazio preobliene crte Voljene.
Jesmo li mi tebi takoer ugodni, mrana noi?... Dragocjen balzam tee s tvojih
ruku, zraka pada s tvojega vijenca. Ti pridrava teka krila due. Preplavljuje nas
osjeaj, taman i neizreciv: vidim jedno ozbiljno lice, radosno ustraeno, kako se naginje
nada mnom s njenou i kontemplacijom, i pod rasputenim pramenovima
prepoznajem dragu mladost Majke... Nebeskije od bljetavih zvijezda ine nam se
beskrajne oi koje je No otvorila u nama.
Silazno privlaenje koje je vrila ena obrnulo se. Ona vie ne priziva mukarca u
sredite zemlje nego prema nebu.
Vjeno ensko
vue nas uvis,
objavljuje Goethe na kraju Drugog Fausta.
Budui da je Djevica Marija najsavrenija slika, najopenitije tovana slika
regenerirane ene posveene Dobru, zanimljivo je kroz knjievnost i ikonografiju vidjeti
kako je se prikazivalo. Evo isjeka iz litanija kakve joj je gorljivo kranstvo posveivalo
u srednjem vijeku:
(...) Vrhovna Djevice, ti si plodno Ruiasto, Izvor Radosti, Kanal milosti, Bunar
ivih voda koje smiruju nae strasti.
Ti si Dojka kojom Bog doji siroad (...)
Ti si Sutina, Sr, Jezgra svih dobara.
Ti si ena bez lukavstva ija se ljubav nikada ne mijenja (...)
Ti si Jezero za pranje rtava, Lijek gubavih ivota, blaga Lijenica kojoj slinu ne
moemo nai ni u Salernu ni u Motpellieru (...)

78

Filologija je po tom pitanju prilino tajanstvena; svi se lingvisti slau da je podjela konkretnih rijei u rodove isto
sluajna. Svejedno je u francuskom jeziku veina entiteta enskog roda: ljepota, odanost itd. U njemakom je veina
tuica, drugih rijei, enska: die Bar itd.

131

briana

Ti si dama ozdravljujuih ruku iji tako lijepi, tako dugi, tako bijeli prsti obnavljaju
nosove, usta, prave nove oi i nove ui. Gasi vruice, oivljava paralizirane, podie
slabe, uskrsava mrtve.
U ovim invokacijama nalazimo veinu enskih atributa koje smo spomenuli.
Djevica je plodnost, ruiasto, izvor ivota; mnoge je slike povezuju s bunarom, izvorom,
fontanom. Izraz Izvor ivota jedan je od najrairenijih. Ona nije stvoriteljica, no
oplouje, iznosi na svjetlost ono to je bilo skriveno pod zemljom. Ona je dubinska
stvarnost zatoena u izgledu stvari: Jezgra, Sr. Njome se umiruju udnje: ona je dana
mukarcu da ih utai. Posvuda gdje je ivot ugroen, ona ga spaava i obnavlja: ona lijei
i osnauje. I stoga to ivot emanira iz Boga, kao posrednica izmeu ovjeka i ivota, ona
je takoer poveznica izmeu Boga i ovjeanstva. avolja vrata, rekao je Tertulijan.
No, preobliena, ena je vrata raja. Slike nam je prikazuju kako otvara vrata ili prozor
prema raju. Ili pak kako podie ljestve izmeu zemlje i nebesa. Jo jasnije, nalazimo je
kao odvjetnicu koja moli svojega Sina za spasenje ljudi: mnoge slike Posljednjeg suda
prikazuju Djevicu kako otkriva svoje grudi i preklinje Krista u ime svojega slavnog
majinstva. Ona pod svojim skutima titi djecu ljudi. Njezina milostiva ljubav prati ih na
oceanima, bojnim poljima, kroz opasnosti. U ime milosra ublaava Boju Pravdu:
Djevice s vagama s osmijehom naginju vagu na kojoj se vau due na stranu Dobra.
Ova milosrdna i njena uloga jedna je od najvanijih meu svim ulogama
pripisanim eni. ak i integrirana u drutvo, ena mu lagano prelazi granice jer ima
lukavu velikodunost ivota. Ta udaljenost izmeu konstrukcija koje prieljkuju muki i
arbitrarnosti prirode ini se u odreenim sluajevima uznemirujua. No postaje
blagotvorna kad se ena, previe posluna da bi ugrozila djelo mukaraca, zadovolji
njegovim obogaivanjem i ublaavanjem njegovih preotrih rubova. Muki bogovi
predstavljaju sudbinu; kod boica nalazimo arbitrarnu blagonaklonost, hirovitu
naklonost. Kranski Bog ima strogou Pravde, Djevica blagost milosra. Na zemlji su
mukarci branitelji zakona, razuma, nunosti. ena zna za izvornu arbitrarnost samog
mukarca i te nunosti u koju on vjeruje. Odatle prilagodljiva velikodunost i tajanstvena
ironija to cvjeta na njezinim usnama. Rodila je u boli, njegovala muke rane, doji
novoroene i pokapa mrtve. Zna sve to ranjava muki ponos i poniava njegovu volju.
Klanjajui se pred njim i podreujui tijelo duhu, dri se tjelesnih granica duha.
Osporava ozbiljnost teke muke arhitekture, ublaava joj uglove. U nju unosi
bezrazlonu rasko, nepredvienu ljupkost. Njezina mo nad mukarcima proizlazi iz
toga to ih ona njeno priziva skromnoj svijesti o njihovu autentinom poloaju. To je
tajna njezine bolne, ironine i ljubavne mudrosti bez iluzija. ak i lakomislenost,
hirovitost, neznanje u njoj su armantne vrline jer se ire ispod i onkraj svijeta u kojem
mukarac bira ivjeti no u kojemu se ne voli osjeati zarobljenim. Nasuprot zarobljenim
znaenjima, korisnom oruu, ona uzdie tajnu netaknutih stvari. Ulicama gradova i
obraenim poljima provlai dah poezije. Poezija nastoji uhvatiti ono to postoji onkraj
svakodnevne proze: ena je eminentno poetska stvarnost jer u nju mukarac projicira
sve to je odluio ne biti. Ona utjelovljuje San. San je za mukarca najintimnija i najvie
strana prisutnost, ono to ne eli, to ne radi, prema emu tei i to se ne moe
dosegnuti. Tajanstveno Drugo koje je dubinska imanencija i daleka transcendencija
posudit e mu svoje osobine. Tako Aurelija posjeuje Nervala u snu i u liku sna mu daje
cijeli svijet. Poela je rasti pod jasnom zrakom svjetlosti tako da je malo-pomalo vrt
poprimio njezin oblik, te su gredice i stabla postali ukrasi i volani njezine haljine; dok su
njezin lik i ruke utiskivali svoje obrise u purpurne nebeske oblake. Gubio sam je iz vida
kako se preobraavala jer se inilo da nestaje u vlastitoj veliini. 'Oh! nemoj mi pobjei!
zavapio sam; jer priroda umire s tobom.'
132

briana

Bivajui sama bit poetskih aktivnosti, jasno je da se ena ini njegovim

nadahnuem: Muze su ene. Muza je posrednica izmeu Stvaratelja i prirodnih izvora
koje treba crpiti. Preko ene iji je duh dubinski upleten u prirodu mukarac e probijati
ponore tiine i plodne noi. Muza nita ne stvara sama. Ona je smirena Sibila koja se
posluno pretvorila u gospodarevu slukinju. ak i u konkretnim i praktinim poljima
njezini savjeti e biti korisni. Mukarac eli bez pomoi sebi slinih dosegnuti ciljeve koje
si postavlja i esto bi mu miljenje drugog mukarca smetalo. No zamilja da mu ena
govori u ime drukijih vrijednosti, u ime mudrosti koju on ne smatra da posjeduje,
mudrosti instinktivnije od njegove, vie u skladu sa stvarnim. To su intuicije koje
Egerija koristi da bi savjetovala i vodila. Ispituje je bez samoljublja kao to bi ispitivao
zvijezde. Taj se institut uvodi i u posao i u politiku. Aspazija i ga de Maintenon i danas
imaju uspjene karijere.79
Postoji jo jedna funkcija koju mukarac rado povjerava eni: kao cilj mukih
aktivnosti i izvor njihovih odluka, ona se ujedno ini mjerom vrijednosti. Ispada
povlateni sudac. Ne sanja mukarac o Drugome samo da bi ga posjedovao, nego takoer
da ga ono potvrdi. Potvrda od mukaraca, koji su mu slini, od njega iziskuje stalnu
napetost. Stoga prieljkuje da pogled izvana dade njegovu ivotu, njegovim pothvatima,
njemu samome apsolutnu vrijednost. Boji pogled je skriven, stran, zabrinjavajui: ak i
u razdobljima velike vjere, obasjao je samo nekoliko mistika. Tu boansku ulogu esto se
povjeravalo eni. Bliska mukarcu, pod njegovom dominacijom, ona ne postavlja
vrijednosti koje su mu strane, a svejedno, s obzirom na to da je drugo, ostaje izvanjska
svijetu mukaraca i stoga sposobna objektivno ga pojmiti. Ona je ta koja e u svakom
pojedinom sluaju prokazati prisutnost ili manjak hrabrosti, snage, ljepote, pritom
izvana potvrujui njihovu univerzalnu vrijednost. Mukarci su previe zaokupljeni
svojim suradnikim ili suparnikim odnosima da budu jedni drugima publika: oni ne
razmiljaju jedan o drugome. ena je izvan njihovih aktivnosti, ne sudjeluje u sukobima i
borbama: itav njezin poloaj osuuje ju na ulogu gledatelja. Za damu se vitez bori na
turniru. Glasove ena ele dobiti pjesnici. Kad Rastignac eli pokoriti Pariz, prvo
pomilja na imanje ena, manje kako bi ih tjelesno posjedovao nego da bi uivao u
ugledu koji su samo one kadre dati mukarcu. Balzac je u svoje mlade junake projicirao
priu vlastite mladosti: njegova formacija poela je uz starije ljubavnice. Ne igra samo u
Ljiljanu u dolu ena tu obrazovnu ulogu. Pripisana joj je ona i u Sentimentalnom odgoju, u
Stendhalovim romanima i ve u velikom broju Bildungsromana. Ve smo vidjeli da je
ena istodobno fizis i antifizis: jednako kao Prirodu ona utjelovljuje i Drutvo. U njoj se
saima civilizacija jednog doba, njezina kultura, kao to vidimo u udvornim pjesmama, u
Dekameronu, u Astreji. ena pokree modu, vlada salonima, upravlja i odraava
miljenja. Slava je ena. Svjetina je ena, rekao je Mallarm. Pokraj ena mladi se
uvodi u svijet i u sloenu stvarnost koju nazivamo ivotom. Ona je jedan od
povlatenih ciljeva kojima se posveuje junak, pustolov, individualist. Znamo da je u
antici Perzej oslobodio Andromedu, Orfej traio Euridiku u paklu i da se Troja borila da
bi zadrala lijepu Helenu. Viteki romani gotovo ne poznaju drugog lukavstva osim
oslobaanja zatoenih kraljevni. to bi radio armantni princ kad ne bi budio Uspavanu
ljepoticu ili obasipao darovima Magareu kou? Mit o kralju koji se eni pastiricom laska
mukarcu jednako kao eni. Bogat mukarac ima potrebu davati, inae bi njegovo
beskorisno bogatstvo ostalo apstraktno: nasuprot njemu treba mu netko kome e
poklanjati. Mit o Pepeljugi, koji je Philipp Wyllie opisao u Generaciji zmija, cvjeta
ponajprije u imunim zemljama: prisutniji je u Americi nego drugdje jer se mukarci
79

Pritom se podrazumijeva da one zaista oituju intelektualne kvalitete savreno identine s onim mukima.

133

briana

ondje vie srame svojega bogatstva: stjecanju novca posveuju itav ivot, kako bi ga
potroili ako ga ne bi posvetili nekoj eni? Orson Welles, meu inima, utjelovio je u
Graaninu Kaneu imperijalizam te lane velikodunosti: kako bi potvrdio vlastitu mo,
Kane odluuje obasuti darovima nepoznatu pjevaicu i nametnuti je javnosti kao veliku
pjevaicu. Moglo bi se i u Francuskoj nai mnogo malih graanina Kanea. U drugom
filmu, The Razor's Edge, kad se junak vrati iz Indije ispunjen apsolutnom mudrou,
jedino za to je odlui upotrijebiti jest da spasi prostitutku. Jasno je da se tako,
zamiljajui se darivateljem, osloboditeljem, otkupiteljem, mukarac jo nada pokoriti
enu. Jer, da bi se probudilo Uspavanu ljepoticu, ona mora spavati. Potrebna su
udovita i zmajevi da bi bilo zatoenih kraljevni. to je mukarac skloniji tekim
pothvatima, vee e mu zadovoljstvo biti dati eni neovisnost. Pobjeda je jo uvijek
dojmljivija od spaavanja ili davanja. Ideal prosjenoga zapadnog mukarca, to je ena
koja se slobodno podvrgava njegovoj dominaciji, koja ne prihvaa njegove zamisli bez
rasprave, no koja poputa pred njegovim argumentima, koja mu se opire inteligencijom
da bi se na kraju dala uvjeriti. to je vei njegov ponos, to vie voli opasnu pustolovinu:
ljepe je pripitomiti Pentezileju nego oeniti Pepeljugu koja pristaje na to. Ratnik voli
opasnost i igru, zato voli enu koja je najopasnija igra, rekao je Nietzsche. Mukarac koji
voli igru i opasnost bez nezadovoljstva gleda kako se ena pretvara u amazonku ako se
nada da e je pokoriti.80 Svim srcem eli da ta borba za njega ostane igrom dok ena u
nju ulae svoju sudbinu. Tu lei istinska pobjeda mukarca, osloboditelja ili osvajaa;
ena ga slobodno priznaje kao svoju sudbinu.
Tako izraz imati enu ima dvostruki smisao: funkcije objekta i suca nisu
razdvojene. Od trenutka kad se enu poinje promatrati kao osobu, moe je se osvojiti
samo uz njezin pristanak, treba je privoljeti. Osmijeh Uspavane ljepotice ispunjava
armantnog princa: suze radosnice i zahvalnosti zatoenih kraljevni daju za pravo
vitezovu lukavstvu. S druge strane, njezin pogled nema apstraktnu strogou mukog
pogleda, on se da armirati. Tako su junatvo i poezija naini zavoenja, no preputajui
se zavoenju ena egzaltira junatvo i poeziju. U oima individualista, ona posjeduje jo
vaniju povlasticu: ona mu se ini ne kao mjera univerzalno priznatih vrijednosti, nego
otkrie njegovih pojedinanih zasluga i njegova samog bia. Mukarca njemu slini sude
po tome to je napravio, u svojoj objektivnosti i prema opim mjerilima. No neke od
njegovih kvaliteta, uz ostale njegove glavne kvalitete, mogu zanimati samo enu. Njegova
muevnost, arm, zavoenje, njenost, okrutnost odnose se samo na nju. Ako eli dati
vrijednost svojim najtajnijim vrlinama, ona mu je apsolutno potrebna. Kroz nju e
iskusiti udo djelovanja kao drugi, drugi koji je takoer njegovo najdublje ja. Postoji
Malrauxov tekst koji dojmljivo izraava ono to individualist oekuje od voljene ene.
Kyo se u njemu pita: ujemo glasove drugih uima, svoj grlom. Da. Svoj ivot takoer
osjeamo grlom, a ivote drugih?... Za druge, ja sam ono to sam napravio... Samo za May
on nije bio ono to je napravio. Samo za njega, ona je bila sasvim drugo od njezine
biografije. Zagrljaj kojim ljubav dri bia zalijepljena jedno za drugo protiv samoe, nije
stigao u pomo mukarcu: nego ludi, neusporedivom udovitu, draem od svega
ostalog, koje je svako bie za sebe i koje njeguje u svojem srcu. Otkad mu je umrla majka,
May je bila jedino bie za koje on nije bio Kyo Gisors, nego najblii suuesnik... Mukarci
nisu moji blinji, oni su ti koji me promatraju i prosuuju. Moji su blinji oni koji me vole
i ne promatraju, koji me vole usprkos svemu, koji me vole usprkos neuspjehu, usprkos
podlosti, usprkos izdaji, mene, a ne ono to inim ili u uiniti, koji e me voljeti toliko
80

Ameriki kriminalistiki romani - ili oni napisani na ameriki nain - upadljiv su primjer toga. Junaci Petera
Cheyneya uz ostalo uvijek se bore s nekom krajnje opasnom enom, nepripitomivom za svakoga osim za njih: nakon
dvoboja koji se odvija kroz cijeli roman, napokon je pobjeuje Campion ili Callaghan i ona pada u njegove ruke.

134

briana

koliko u voljeti sam sebe, sve do samoubojstva.81 Ono to Kyov stav ini humanim i
dirljivim jest to on implicira uzajamnost i to trai od May da ga voli u njegovoj
autentinosti, a ne da mu prua ugaajui odraz njega samoga. Kod mnogih je
mukaraca taj zahtjev degradiran: umjesto otkrivanja istine, u dubini enskih oiju trae
svoju sliku ispunjenu divljenjem i zahvalnou, diviniziranu. Ako se enu tako esto
usporeivalo s vodom, meu ostalim je stoga to je ona zrcalo u kojemu se muki Narcis
ogleda: naginje se nad nju s dobrom ili loom vjerom. No ono to u svakom sluaju od nje
trai jest da izvan njega bude sve to ne moe obuhvatiti u sebi, jer je unutranjost
egzistenta samo nitavilo i jer se, da bi se pojmio, on mora projicirati u neki objekt. ena
je za njega vrhovna nagrada jer je, u stranom obliku koji moe posjedovati tjelesno,
njegova vlastita apoteoza. To je to neusporedivo udovite, on sam, koje grli kad u
rukama dri bie koje za njega saima svijet i kojemu je nametnuo svoje vrijednosti i
zakone. Dakle, ujedinjujui se s tim drugim kojega je napravio svojim, nada se poimanju
sebe samoga. Blago, lovina, igra i rizik, muza, vodi, sutkinja, posrednica, zrcalo, ena je
Drugo u kojemu se subjekt nadilazi bez ogranienja, koje mu se suprotstavlja ne nijeui
ga. Ona je Drugo koje se da anektirati ne prestavi pritom biti Drugo. Time je toliko
nuna mukarevoj srei i njegovu trijumfu da se moe rei da, kad ne bi postojala,
mukarci bi je izmislili.
Oni je jesu izmislili.82 No ona postoji i bez toga. Zato je ona istodobno i utjelovljenje
njihova sna i njihov neuspjeh. Ne postoji nijedan lik ene koji odmah ne dolazi i sa
svojom obrnutom slikom: ona je ivot i Smrt, Priroda i Umjetno, Svjetlost i No. Pod
kojim god je kutom promotrimo, uvijek emo naii na istu oscilaciju koja proizlazi iz toga
to se neesencijalno nuno vraa u esencijalno. U liku Majke Boje i Beatrice opstaju Eva
i Kirka.
Kierkegaard pie: enom ideal ulazi u ivot i to bi bez nje bio mukarac? Mnogi je
mukarac postao genijem zahvaljujui nekoj djevojci... no nijedan nije postao genijem
zahvaljujui djevojci iju je ruku dobio...
U negativnom odnosu ena ini mukarca produktivnim u idealnosti... Negativni
odnosi sa enom mogu nas uiniti beskonanima... pozitivni odnosi sa enom ine
mukarca konanim u najirim proporcijama.83 To znai da je ena nuna onoliko
koliko ostaje Ideja u koju mukarac projicira vlastitu transcendenciju. No kobna je kao
objektivna stvarnost, koja postoji za sebe i ograniena je u sebi. Odbijajui oeniti
zarunicu Kierkegaard smatra da je sa enom ostvario jedini vrijedan odnos. I ima pravo
u smislu da mit ene postavljene kao beskonano Drugo odmah povlai za sobom svoju
suprotnost.
Zato to je ona lano Beskonano, Ideal bez istine, otkriva se kao konanost i
mediokritet te istodobno kao la. Tako je prikazana kod Laforguea. On kroz itav svoj
opus izraava mrnju prema mistifikaciji za koju smatra mukarca jednako krivim kao
enu. Ofelija i Saloma u biti su samo male ene. Hamlet razmilja: Tako me Ofelija
voljela, kao svoje 'dobro' i zato to sam bio moralno i socijalno nadmoan dobrima
njezinih malih prijateljica. Koliko sitnih reenica o blagostanju i udobnosti koje bi joj
pobjegle iz usta u doba kad se pale svjetiljke! Zbog ene mukarac sanja, a ona je pak
zaokupljena razmiljanjem o komforu i gulau. Govori joj se o njezinoj dui, a ona je
samo tijelo. Mislei da ganja Ideal ljubavnik je igraka prirode koja iskoritava sve te
mistifikacije radi reprodukcije. Ona zapravo predstavlja ono svakodnevno ivota. Ona je
81

La Condition humaine. Ljudska sudbina.

Mukarac je stvorio enu, dakle s ime? S jednim rebrom svojega boga, svojega ideala (Nietzsche, Sumrak idola).
83
In vino veritas.
82

135

briana

glupost, oprez, osrednjost, dosada. To uz ostalo izraava pjesma pod imenom Naa
mala druica:
(...) Imam dar svake kole
Imam due za sve ukuse
Uberite cvijet mojih lica
Pijte moja usta a ne moj glas
I ne traite vie od toga:
Nitko ne vidi jasno, pa ni ja.
Nae ljubavi nisu ravne
Da bih vam pruila ruku
Vi ste samo naivni muki
Ja sam vjeno ensko!
Moja se Sudba gubi u Zvijezdama!
Ja sam ta Velika Izida!
Nitko mi nije podigao veo
Sanjajte samo o mojim oazama (...)
Mukarac je uspio podiniti enu, no utoliko ju je liio onoga to je njezino
posjedovanje inilo poeljnim. Ukljuena u obitelj i drutvo, magija ene se rasipa prije
nego mijenja. Svedena na poloaj slukinje, ona vie nije ona nepripitomljena lovina u
kojoj su utjelovljena sva blaga prirode. Od nastanka udvorne ljubavi, ope je mjesto da
brak ubija ljubav. Previe prezrena ili cijenjena, previe svakodnevna, supruga vie nije
seksualni objekt. Svadbeni rituali primitivno slue obrani mukarca od ene. Ona postaje
njegovo vlasnitvo, no sve to posjedujemo zauzvrat posjeduje nas. Brak je i za mukarca
ropstvo. Tada je uhvaen u klopku koju je postavila priroda: zato to je poelio svjeu
mladu djevojku, mujak mora ostatak ivota hraniti debelu matronu, osuenu staricu.
Krhki dragulj koji mu je trebao uljepati ivot postaje mrski jaram: Ksantipa je jedan od
enskih tipova o kojima su mukarci uvijek govorili s najvie uasa.84 No ak i kad je
ena jo mlada u braku postoji obmana, jer, navodno socijalizirajui erotinost, on je
ubija. To je zato to erotinost implicira pobjedu trenutka nad vremenom, pojedinca nad
kolektivom, osnauje odvojenost naspram komunikacije, buntovna je prema svakom
ureenju, sadri princip neprijateljski prema drutvu. Nikad se obiaji ne povinjavaju
pred strogoom institucija i zakona, nego se ljubav oduvijek postavljala protiv njih. U
svojem senzualnom obliku, obraa se u Grkoj i u Rimu mladiima ili kurtizanama.
Ujedno tjelesna i platonska, kurtoazna ljubav je uvijek posveena tuoj supruzi. Tristan
je epopeja o preljubu. Epoha koja iznova stvara, oko 1900., mit o eni, epoha je u kojoj
preljub postaje tema cijele knjievnosti. Neki pisci se, poput Bernsteina, u vrhovnoj
obrani burujskih institucija, trude reintegrirati u brak erotiku i ljubav. No vie je istine
u Porto-Richeovoj Amoureuse, koja pokazuje nekompatibilnost ta dva reda vrijednosti.
Preljub moe nestati samo zajedno sa samim brakom. Jer je cilj braka u neku ruku da
mukarac postane imun na vlastitu enu. No druge ene u njegovim oima zadravaju
svoju vrtoglavu privlanost. On e se okrenuti njima. ene su suuesnice. Jer ne ustaju
protiv poretka koji ih nastoji liiti svih njihovih oruja. Da bi se otrgnulo enu prirodi, da
84

Vidjeli smo da je to u Grkoj i u srednjem vijeku bilo tema brojnih lamentacija.

136

briana

bi je se podinilo mukarcu ceremonijama i ugovorima, obdarilo je se slobodom. No

sloboda je upravo ono to izmie svakom ropstvu, te ako je se dade biu iskonski
ispunjenom zlokobnim moima, ona postaje opasnom. Tim vie to se mukarac
zaustavio na polumjerama. Prihvatio je enu u mukom svijetu uinivi od nje slukinju,
zakinuvi je za njezinu transcendenciju. Sloboda kojom je obdarena ne moe imati drugu
upotrebu osim negativne. Oituje se samo u odbijanju. ena je postala slobodna tek
postavi zarobljenom. Odrie se te ljudske povlastice da bi ponovno nala svoju mo
prirodnog objekta. Danju perfidno igra svoju ulogu poslune slukinje, no nou se
pretvara u maku, u koutu. Ponovno navlai kou sirene ili, jaui na metli, bjei u
avolje kolo. Katkad na samom muu izvrava svoju nonu magiju. No opreznije je pred
gospodarom tajiti svoje metamorfoze. Zato za plijen bira strance. Oni nad njom nemaju
prava, te je za njih ostala biljka, izvor, zvijezda, arobnica. Dakle predodreena je na
nevjeru: to je jedini konkretan oblik koje moe preuzeti njezina sloboda. Nevjerna je
iznad svojih elja, misli, svijesti. Zato to je se smatra objektom, nudi se svakoj
subjektivnosti koja je se odlui domoi. Zatvorena u harem, skrivena pod velovima, jo
nije sigurno da ni u kome ne izaziva udnju. Izazvati udnju stranca ve znai zakazati
pred suprugom i drutvom. No inae esto postaje suuesnica te sudbine. Samo kroz la i
preljub moe dokazati da nije niija stvar i da odbacuje muke pretenzije nad sobom.
Zato se muka ljubomora tako lako moe probuditi, u legendama se enu esto i
neopravdano sumnjii, osuuje i zbog najmanje sumnje, poput Genevieve de Brabant i
Desdemone. I prije bilo kakve sumnje, Grizelda je podvrgnuta najgorim kunjama. Ta bi
bajka bila apsurdna da ena nije unaprijed sumnjiva. Ne treba demonstrirati njezine
grijehe: na njoj je da dokae svoju nevinost. Zato i ljubomora moe biti nezasitna. Ve
smo rekli da posjedovanje ne moe biti pozitivno ostvareno. ak i ako zabranimo bilo
kome drugome da iz njega crpi, ne posjedujemo izvor iz kojega se napajamo: ljubomoran
ovjek to dobro zna. Svojom esencijom, ena je nestalna, kao to je voda fluidna. I
nijedna ljudska sila ne moe proturjeiti prirodnoj istini. Kroz itavu knjievnost, od
Tisuu i jedne noi do Dekamerona, vidimo kako enska lukavstva pobjeuju muki
oprez. A svejedno nije samo individualnom voljom on tamniar. Drutvo je to koje ga,
kao oca, brata, supruga, smatra odgovornim za ponaanje svoje ene. Krepost joj je
nametnuta iz ekonomskih i vjerskih razloga, s obzirom na to da svaki graanin mora biti
potvren kao sin vlastita oca. No takoer je veoma vano prisiliti enu da se tono
prilagodi ulozi koju joj je namijenilo drutvo. Postoji dvostruki zahtjev mukarca koji
osuuje enu na dvostrukost. On eli da ena bude njegova i da mu ostane strana;
zamilja je kao slukinju i arobnicu istodobno. No samo prvu od svojih elja priznaje
javno, drugo je varljivi zahtjev koji skriva u dubini svojega srca i tijela. Protivi se moralu
i drutvu. Loa je kao Drugo, kao buntovna Priroda, kao loa ena. Mukarac se ne
posveuje u potpunosti Dobru koje stvara i eli nametnuti. Nastavlja sramotna openja
sa Zlim. No gdje god se zlo usudi neoprezno pokazati otvoreno svoje lice, on kree u rat
protiv njega. U tami noi mukarac poziva enu na grijeh. No za bijeloga dana odbacuje
grijeh i grenicu. A ene, i same grenice u tajnosti kreveta, s jo veim arom javno tuju
ednost. Jednako kao to je kod primitivnih naroda muki spol laiki, dok je enski
ispunjen vjerskim i magijskim vrlinama, u modernijim je drutvima grijeh mukarca
samo bezopasan prekraj. esto se na nj gleda popustljivo. ak i kada se ogrijei o
zakone zajednice, mukarac joj nastavlja pripadati. On je samo neposluno dijete koje ne
ugroava temeljni kolektivni poredak. Naprotiv, ako se ena udalji od drutva, vraa se
Prirodi i avlu, oslobaa unutar drutva nekontrolirane i loe sile. Sramota koju izaziva
raskalaeno ponaanje uvijek se mijea sa strahom. Ako mu ne uspije enu posvetiti
vrlini, on sudjeluje u njezinu grijehu. Njegova je nesrea u oima drutva sramota,
137

briana

postoje toliko stroge civilizacije u kojima treba ubiti zloinku da bi se desolidarizirao s

njezinim zloinom. U drugim civilizacijama, popustljivoga supruga kaznit e se bacanjem
ini, ili proetati golog na magarcu. I zajednica e se pobrinuti da umjesto njega kazni
okrivljenicu: jer nije uvrijedila samo njega, nego cijeli kolektiv. Ti su obiaji postojali u
posebno strogoj formi u praznovjernoj i mistinoj panjolskoj, senzualnoj i progonjenoj
putenou. Caldern, Lorca, Valle-Incln to su uzeli za temu mnogih drama. U Lorcinom
Domu Bernarde Albe seoski traeri ele kazniti zavedenu djevojku spaljujui joj
uarenim ugljenom mjesto grijeha. U Boanskim rijeima Valle-Inclna preljubnica se
prikazuje kao vjetica koja plee s avlom. Kad se njezin grijeh otkrije, cijelo se selo
okupi da bi joj strgnulo odjeu te je utopilo. Mnogi obiaji prenose da se tako ogoljavalo
grenicu, zatim je se kamenovalo kako donosi Evanelje, ivu zakopalo, utopilo, spalilo.
Smisao tih muenja jest da je se preda prirodi nakon to joj se oduzelo drutveno
dostojanstvo. Svojim je grijehom ona pokrenula loe prirodne tokove. Iskupljenje se
postizalo u vrsti svetih orgija gdje ene, razgoliujui, tukui, masakrirajui grenicu,
oslobaaju pak Tajanstvene, ali prikladne tokove, s obzirom na to da djeluju u dogovoru
s drutvom.
Ta divlja strogost nestaje kako se smanjuju praznovjerje i strah. No u selima s
nepovjerenjem gledaju na boemke bez Boga, ognjita i doma.
ena koja otvoreno pokazuje svoj arm: pustolovka, vamp, fatalna ena, i dalje je
zabrinjavajua vrsta. U zloj eni iz holivudskih filmova preivljava lik Kirke. ene se
palilo kao vjetice samo zato to su bile lijepe. U istunskom strahu provincijskih vrlina,
perpetuira se staro gaenje naspram ena loeg ivota.
Upravo su opasnosti te koje za pustolovnog mukarca od ena ine neodoljivu igru.
Odriui se svojih prava kao mu, odbijajui poduprijeti drutvene zakone, pokuat e je
pobijediti u jedinstvenoj borbi. Nastoji si prisvojiti enu, ukljuujui i njezin otpor.
Proganja u njoj istu slobodu kroz koju mu ona bjei. Uzalud. Slobodu se ne priznaje.
Slobodna ena esto e to biti nautrb mukarca. ak se i Uspavana ljepotica moe
nevoljko probuditi, moda ne prepoznati u onome koji je budi armantnog princa, moe
se ne osmjehnuti. Ba je to sluaj Graanina Kanea ija je tienica prikazana kao
oprimirana i ija se velikodunost otkriva kao volja za moi i tiranija. Junakova ena
ravnoduno slua njegove prie, Muza o kojoj sanja pjesnik zijeva sluajui njegove
stihove. Amazonka s dosadom moe odbiti borbu, a moe iz nje izai i kao pobjednica.
Dekadentne Rimljanke, mnoge dananje Amerikanke nameu mukarcima svoje hirove i
zakone. Gdje je Pepeljuga? Mukarac je htio davati i eto, ena uzima. Vie nije rije o igri
nego o obrani. Od trenutka oslobaanja ena nema druge sudbine osim one koju si
slobodno stvara. Odnos dvaju spolova tako je odnos borbe. Kako je za mukarca postala
njemu slina, ini se jednako zajaljivom kao u doba kad je spram njega bila strana
Priroda. enka dojilja, posveena, strpljiva, pretvara se u pohlepnu i prodrljivu zvijer.
Loa ena tako puta svoje korijene u Zemlju, u ivot. No zemlja je grobna jama, a ivot
neumoljiva borba. Mit marljive pele, kvoke, zamjenjuje se mitom o prodrljivom
insektu, bogomoljki, pauici. ena vie nije ona koja hrani mlade nego ona koja prodire
mujaka. Jajace vie nije spremite obilja, nego zamka inertne materije u kojoj se
kastrirani spermatozoid utapa. Maternica, ta topla, mirna i sigurna luka, postaje
halapljiva hobotnica, biljka mesoderka, mrani ponor. Unutra je zmija koja nezasitno
guta muku snagu. Ista dijalektika od seksualnog objekta ini vjeticu, od slukinje
izdajicu, od Pepeljuge udovite, i pretvara svaku enu u neprijateljicu. To je kazna koju
mukarac plaa jer se s loom vjerom postavio kao jedino esencijalno.

138

briana

No ni to neprijateljsko lice nije konani lik ene. Prije se moe rei da se

manihejstvo uvodi u enskoj vrsti. Pitagora je asimilirao dobar princip mukarcu, a lo
eni. Mukarci su nastojali nadvladati zlo anektirajui si enu. Djelomino su u tome
uspjeli. No jednako kao to je kranstvo, uvodei ideje iskupljenja i spasenja dalo pun
smisao rijei prokletstvo, loa ena je postavljena kao suprotnost posveenoj eni.
Tijekom te svae ena, koja traje od srednjeg vijeka do naih dana, neki mukarci ele
znati samo za blagoslovljenu enu o kojoj sanjaju, a neki za prokletu koja opovrgava
njihove snove. No zapravo, ako mukarac u eni moe pronai cjelinu, to je stoga to je
ona oba lica istodobno. Ona na tjelesan i iv nain predstavlja sve vrijednosti i
protuvrijednosti koje ivotu daju smisao. Ovdje, jasno razdijeljene, imamo Dobro i Zlo
koji se suprotstavljaju u liku posveene Majke i perfidne Ljubavnice. U staroj engleskoj
baladi Randall my son, mladi vitez umire na rukama svoje majke, nakon to ga je otrovala
ljubavnica. Richepinova La Glu preuzima istu temu, ali s vie patetike i neukusa.
Aneoska Mihaela suprotstavlja se crnoj Karmen. Majka, vjerna zarunica, strpljiva
supruga, nude se da vidaju rane koje su na mukim srcima ostavili vampovi i vjetice.
Izmeu tih jasno fiksiranih polova nastat e mnotvo ambivalentnih likova, jadnih,
mrskih, grenica, rtava, koketa, slabih, aneoskih, demonskih. Pritom njihovo mnotvo
ponaanja i osjeaja pomae mukarcu i obogauje ga.
Ta ga sloenost ene oparava: evo odline slukinje koja ga uz malu cijenu moe
uzbuditi. Je li ona aneo ili vrag? Ta nejasnoa je pretvara u Sfingu. Pod njezinu egidu
smjestio se jedan od najuglednijih parikih bordela. U velikoj epohi enstvenosti, u
vrijeme korzeta, Paula Bourgeta, Henrija Bataillea, francuskog kan-kana, tema sfinge
neumorno se pojavljuje u komedijama, poeziji i pjesmama: Tko si ti, odakle dolazi,
udna Sfingo? Jo se uvijek sanja i raspravlja o enskom misteriju. Da bi sauvali taj
misterij mukarci su dugo preklinjali ene da ne odustaju od dugih haljina, suknji,
velova, dugih rukavica i visokih izmica. Sve to u drugoga naglaava razliitost Drugoga
ini ga poeljnijim, jer je Drugo utoliko to ga mukarac eli prisvojiti. U AlainFournierovim pismima itamo kako Engleskinjama zamjera muki stisak ruke, a
uznemirava ga stidljiva rezerviranost Francuskinja. ena treba ostati tajnovita,
nepoznata, da bi je se moglo oboavati kao daleku princezu. Ne ini se da se Fournier
mnogo obazirao na ene koje su mu prolazile kroz ivot, ali je sav sjaj djetinjstva,
mladosti, svu nostalgiju za izgubljenim rajevima, utjelovio u jednoj eni, eni ija je
glavna vrlina bila da se inila nedostupnom. Naslikao je bijel i pozlaen portret Yvonne
de Galais. No mukarci vole ak i enske mane ako one pridonose tajanstvenosti. ena
mora biti hirovita, tekao je autoritarno jedan mukarac nekoj razumnoj eni. Hir je
nepredvidiv, daje eni draest uzburkane vode. Laganje je uljepava bljetavim
odsjajima. Koketnost, ak i perverzija, njezin su opojan miris. Varljiva, bjegunka,
neshvaena, licemjerna, takva se najbolje daje proturjenim eljama mukaraca. Ona je
Maja s bezbroj metamorfoza. Ope je mjesto zamisliti si Sfingu u liku mlade djevojke:
djevianstvo je jedna od tajni koje mukarci, pogotovo oni slobodoumni, nalaze najvie
uznemirujuima. istoa djevojke omoguuje nadu u sve slobode i tko zna kakve
perverzije se skrivaju pod njezinom nevinou. Jo bliska ivotinji ili biljci, ve posluna
drutvenim ritualima, nije ni dijete niti odrastao ovjek. Njezina stidljiva enstvenost ne
ulijeva strah, nego blagi nemir. Razumljivo je ona jedna od povlatenih figura enske
tajanstvenosti. No kako se izgubila prava djevojka, njezin kult je donekle zastario.
Suprotno tomu, lice prostitutke koje je, u svojoj trijumfalno uspjenoj drami, Gantillon
dao Maji, zadralo je vei dio svojega prestia. To je jedan od najplastinijih enskih
tipova, onaj koji najbolje omoguuje veliku igru poroka i vrlina. Za bojaljivog istunca,
ona utjelovljuje zlo, sramotu, bolest, prokletstvo; izaziva gaenje i sablazan. Ona ne
139

briana

pripada nijednom mukarcu, ali se nudi svima i ivi od te prodaje. Tako nalazi stranu
neovisnost raskonih primitivnih boginja-majki i utjelovljuje enstvenost koju muko
drutvo nije posvetilo, koje je jo uvijek ispunjeno zlokobnim moima. U spolnom inu,
mukarac si ne moe zamisliti da je posjeduje, samo je preputen demonima puti, to je
ponienje, mrlja koju ponajvie osjeaju Anglosasi za koje je put manje-vie prokleta.
Naprotiv, mukarac koji se ne boji putenosti, voljet e kod prostitutke njezinu
velikodunu i sirovu afirmaciju. U njoj e prepoznati egzaltaciju enstvenosti koju ne
umanjuje nikakav moral. Pronai e u njezinu tijelu one magine vrline koje su neko
enu pribliavale zvijezdama i moru. Henry Miller spavajui s prostitutkom osjea da
prodire u same ponore ivota, smrti, kozmosa. Spaja se s Bogom na dnu vlane tame
gostoljubive vagine. Jer je ona, na margini licemjerno moralnog svijeta, vrsta parije,
takoer moemo izgubljenu djevojku smatrati izazovom svim slubenim vrlinama.
Njezino je beae povezuje s autentinim sveticama. Jer e ono to je bilo ponieno biti
uzdignuto. Krist je s naklonou promatrao Mariju Magdalenu. Grijeh lake od
licemjerne vrline otvara vrata raja. Tako e uz Sonju Raskoljnjikov rtvovati arogantni
muki ponos koji ga je povukao u zloin. Ubojstvom je potroio elju za separacijom koja
postoji u svakom mukarcu: rezignirana, naputena od svih, ponizna prostitutka je ta
koja najbolje moe prihvatiti njegov zavjet abdikacije.85 Izraz izgubljena djevojka
pobuuje uznemirujui odjek. Mnogi mukarci sanjaju o tome da se izgube. To nije tako
lako, ne uspijeva se lako u pozitivnom liku dosegnuti Zlo. ak se i demonsko boji
prevelikih zloina. ena omoguuje da se bez velikog rizika slave crne mise gdje se
Sotonu evocira bez izravnog poziva. Ona je na margini mukog svijeta: djela koja je se
tiu nemaju pravih posljedica. Ipak je ona ljudsko bie i stoga se preko nje moe pobuniti
protiv ljudskih zakona. Od Musseta do Georgesa Bataillea, posjeivanje djevojaka
predstavlja uasan i fascinantan razvrat. Kod ena su de Sade i Sacher-Masoch taili elje
koje su ih proganjale. Njihovi uenici, i veina mukaraca s porocima koje valja
zadovoljiti, obraaju se najee prostitutkama. Od svih ena upravo su one
najpodinjenije mujaku, a svejedno mu jo vie umiu. Zbog toga mogu poprimiti toliko
razliitih znaenja. No nema enske figure, djevice, majke, supruge, sestre, slukinje,
ljubavnice, vatrene vrline, nasmijeene odaliske, koja ne bi mogla tako saeti nestalne
muke tenje.
Na psihologiji je, i pogotovo na psihoanalizi, da otkriju zato se pojedinac vie vee
za ovaj ili onaj aspekt Mita s bezbrojnim licima. I zato ga ba u toj jedinstvenoj formi
utjelovljuje. No u sve komplekse, opsesije, psihoze, upetljan je taj mit. Posebno velik broj
neuroza proizlazi iz vrtoglavice zabranjenog. Do nje ne moe doi ako prethodno nisu
ustanovljeni tabui. Vanjski drutveni pritisak nedovoljan je da bi se objasnila prisutnost
neuroza. Zapravo, drutvene zabrane nisu samo konvencije. One, uz ostala znaenja,
imaju ontoloki smisao koji svaki pojedinac zasebno doivljava. Na primjer, zanimljivo je
prouiti Edipov kompleks. Preesto ga se smatra produktom borbe izmeu
instinktivnih tenji i drutvenih zahtjeva. No to je prije svega sukob u subjektu samom.
Vezanost djeteta s majinim dojkama je najprije veza sa ivotom u njegovoj najizravnijoj
formi, u njegovoj openitosti i imanenciji. Odbijanje odvikavanja od dojke je odbijanje
naputenosti na koju je pojedinac osuen im se odvoji od Cjeline. Od toga, i kako se
postupno individualizira i sve vie odvaja, moemo ocijeniti seksualnom sklonost koju
85

Marcel Schwob poetski izlae taj mit u Livre de Monelle. Govorit u ti o malim prostitutkama i znat e poetak...
Vidi, one suosjeaju s vama i miluju vam ruku svojom mravom rukom. Razumiju vas jedino ako ste jako nesretni.
Plau s vama i tjee vas... Nijedna od njih, zna, ne moe ostati s vama. Bile bi pretune i srame se ostati kad vie ne
plaete, ne usude vas se gledati. Naue vas lekciju koju vas moraju nauiti i odlaze. Dolaze kroz hladnou i kiu
poljubiti vas u elo i osuiti vae oi i uasna tama ih ponovno uzima... Ne valja misliti na to to mogu uiniti u tami.

140

briana

zadrava za majino tijelo otad razdvojeno od njegova. Njegova se senzualnost tada

medijatizira, postala je transcendencijom prema stranom objektu. No to se bre i
odlunije dijete pojmi kao subjekt, to e mu tjelesna veza koja pobija njegovu
autonomiju postati mrskija. Tada bjei od milovanja, autoritet koji nad njim vri majka,
prava koja ima nad njim, katkad sama njezina prisutnost izazivaju mu vrstu srama.
Posebno mu postaje odbojno, opsceno otkriti je kao put, izbjegava misliti na njezino
tijelo. U uasu koji osjea prema ocu ili drugom majinu muu ili ljubavniku, ima manje
ljubomore nego sablazni. Podsjetiti ga na injenicu da mu je majka puteno bie znai
podsjetiti ga na vlastito roenje, dogaaj koji svim snagama odbacuje, ili mu u najmanju
ruku eli pripisati velianstvo velikoga svemirskog fenomena. Njegova majka trebala bi
obuhvatiti Prirodu koja obogauje sve pojedince a da ne pripada nikome. Mrzi to to ona
postaje Plijen, ne zato to, kao to se esto misli, je sam eli posjedovati, nego zato to
eli da postoji onkraj bilo kakva posjedovanja. Ne smije imati mediokritetske dimenzije
supruge ili ljubavnice. Meutim, kad se njegova seksualnost u adolescenciji virilizira,
dogaa se da ga majino tijelo uzbuuje. No tomu je tako zato to u njoj poima enskost
openito. esto se elja koju pobuuje pogled na bedro, dojku, ugasi im mladi shvati da
je to tijelo majino tijelo. Postoje brojni perverzni sluajevi, jer je adolescencija, kao doba
zbunjenosti, perverzno doba, gdje gaenje potie na svetogre, a zabranjeno raa
kunju. No ne treba vjerovati da sin naivno udi spavati s majkom i da se tu
suprotstavljaju i oprimiraju ga vanjske ograde. Naprotiv, upravo zbog te ograde koja se
usadila u srce pojedinca udnja se i raa. Ta zabrana je najnormalnija, najopenitija
reakcija. No ni ona ne nastaje iz drutvenih pravila koja maskiraju instinktivne elje.
Prije bi bilo da je potovanje sublimacija izvornoga gaenja. Mladi si ne doputa majku
doivljavati putenom. On je preobliuje, asimilira jednoj od istih slika posveene ene
koje mu drutvo nudi. Time pridonosi jaanju idealne figure Majke koja e spasiti
sljedeu generaciju. No potonja ima toliko snage samo zato to proizlazi iz individualne
dijalektike. A budui da se u svakoj eni nalazi opa esencija ene, dakle Majke, sigurno
je da e se stav prema majci odraziti na odnose sa suprugom i ljubavnicama, ali manje
jednostavno no to si to esto zamiljamo. Adolescent koji je konkretno senzualno
poelio svoju majku moda je u njoj poelio enu openito, i ar njegova temperamenta
umirit e se kraj bilo koje ene: nije osuen na incestuozne nostalgije.86 S druge strane,
mladi koji osjea njeno, ali platonsko potovanje prema svojoj majci, moe u svakom
sluaju eljeti da ena posjeduje majinsku istou.
Dovoljno znamo o vanosti seksualnosti, dakle obino i ene, u patolokim i
normalnim ponaanjima. I drugi objekti mogu se feminizirati. Jer utoliko to je ena u
velikoj mjeri muki izum, mukarac je moe izmisliti u mukom tijelu. Podjela na spolove
zadrava se i u homoseksualnosti. No obino se enu trai u enskim biima. Kroz nju,
kroz ono najbolje i najgore u njoj, mukarac ui o srei, patnji, poroku, vrlini, pohlepi,
odbijanju, odanosti, tiraniji, ui o sebi samome. Ona je igra i pustolovina, no takoer i
test. Ona je trijumf pobjede i onaj gori, nadvladanog neuspjeha. Ona je vrtoglavost
gubitka, fascinacija prokletstvom, smru. Postoji cijelo more znaenja koja postoje samo
kroz enu. Ona je supstancija mukih djelovanja i osjeaja, utjelovljenje svih vrijednosti
koje trae svoju slobodu. Razumljivo je da se, ak i osuen na najokrutnija odricanja,
mukarac ne eli odrei sna koji sadrava sve druge snove.
To je razlog zato ena ima dvostruko i varljivo lice. Ona je sve to mukarac zaziva
i sve to ne moe dosegnuti. Ona je mudra posrednica izmeu povoljne Prirode i
mukarca. Ona je i iskuenje Prirode, nepripitomljene protiv svakog razuma. Od dobra
86

Stendhalov primjer ovdje je frapanran.

141

briana

do zla ona karnalno utjelovljuje sve moralne vrijednosti i njihove suprotnosti. Ona je sr
djelovanja i ono to ga sprjeava, mukarevo poimanje svijeta i njegov neuspjeh. Kao
takva ona je izvor svega mukog promiljanja o egzistenciji i svakog izraza nje koji moe
dati. Svejedno radi na tome da ga odvrati od samoga sebe, da ga uroni u tiinu i smrt. Uza
slukinju i partnericu, on oekuje da mu je ena i publika i sudac, da ga potvrdi u njegovu
bitku. No ona mu se suprotstavlja svojom ravnodunou, to jest ruganjem i
podsmijehom. U nju projicira ono to eli i ega se boji, ono to voli i to mrzi. I ako mu je
teko o njoj ita rei, to je stoga to se mukarac cijeli u njoj trai i to je ona Cjelina.
Samo, ona je Cjelina na neesencijalni nain: ona je sve Drugo. I, kao drugo, ona je takoer
drugo nego ona sama, drugo nego ono to se od nje oekuje. Kao sve, ona nikad nije
upravo ono to bi trebala biti. Ona je stalno razoaranje, samo razoaranje egzistencije
koja se nikad ne uspijeva dosegnuti ni pomiriti s totalitetom egzistenata.

142

briana

Drugo poglavlje
Da bismo potvrdili tu analizu enskog mita kakav se kolektivno predstavlja,
razmotrit emo jedinstvenu i sinkretinu formu koju poprima kod nekih pisaca. Stav
prema eni u Montherlanta, D. H. Lawrencea, Claudela, Bretona, Stendhala posebno nam
se uinio tipian.

I.
MONTHERLANT ILI KRUH GAENJA
Montherlant pripada dugoj mukoj tradiciji prisvajanja gordoga Pitagorina
manihejstva. Prema Nietzscheu prosuuje da su samo razdoblja slabosti egzaltirala
vjeno ensko i da junak treba ustati protiv Magna Mater. Strunjak za junatvo preuzeo
je na sebe zadatak njezina svrgavanja. ena, to je no, kaos, imanencija. Te konvulzivne
tame samo su ensko u svojem istom stanju87, pie on o gi Tolstoj. Po njemu,
dananja muka glupost i niskost dali su pozitivnu sliku enskim deficijencijama. Govori
se o enskom instinktu, o njihovoj intuiciji, o njihovoj vidovitosti, dok bi trebalo
prokazati njihov nedostatak logike, njihovo tvrdoglavo neznanje, njihovu nesposobnost
da pojme realno. One zapravo nisu ni dobre promatraice niti psiholozi. Ne znaju ni
vidjeti stvari niti razumjeti bia. Njihova je tajanstvenost zamka, njihova nedodirljiva
blaga imaju dubinu nitavila. Nemaju nita za dati mukarcu i mogu mu samo natetiti.
Za Montherlanta ponajprije je majka ta velika neprijateljica. U jednoj mladenakoj drami,
Egzil, na scenu postavlja majku koja sprjeava sina da poe u vojsku. U Les Olympiques
mladi koji se eli posvetiti sportu zaustavljen je straljivim egoizmom svoje majke. U
Les Clibataires, u Les jeunes filles, majka je ocrnjena. Njezin je zloin to to eli zauvijek
zadrati svojega sina zatvorenog u tami svoje utrobe. Kastrira ga da bi ga mogla
monopolizirati i tako ispuniti sterilnu prazninu svojega bia. Ona je najgora odgojiteljica.
Podree krila djetetu, dri ga podalje od vrhunaca kojima on tei, poglupljuje ga i
poniava. Ove zamjerke nisu sasvim neutemeljene. No jasno je iz izravnih kritika koje
Montherlant upuuje eni-majci, da ono to on u njoj prezire jest vlastito roenje. On se
smatra bogom, eli biti bog: zato to je muko, zato to je superiorni mukarac, zato
to je Montherlant. Bog nije bio roen. Njegovo tijelo, ako ga ima, je volja oblikovana u
vrste i disciplinirane miie, a ne tijelo koje nijemo ispunjavaju ivot i smrt. Za to
konano, sluajno, ranjivo tijelo koje on nijee, smatra odgovornom majku. Jedino
mjesto na Ahilovu tijelu koje je bilo ranjivo jest ono za koje ga je drala majka.
Montherlant nikad nije elio prihvatiti ljudski poloaj. Ono to naziva svojim ponosom je,
od poetka, panian bijeg pred rizicima koje nosi sloboda angairana u svijetu putem
tijela. Navodno potvruje slobodu no odbija angaman. Bez poveznica, bez korijena,
zamilja se kao subjektivnost suvereno usmjerena na sebe. Uspomena na njegov tjelesni
87

Sur les femmes / O enama

143

briana

postanak kvari taj san te posee za postupkom koji mu je uobiajen: umjesto da ga

nadvlada, on ga odbacuje.
U Montherlantovim oima, ljubavnica je jednako tetna kao majka. Sprjeava
mukarca da u sebi uskrsne boga. enska sudbina je ivot u svojoj najizravnijoj formi,
hrani se senzacijama, preputa imanenciji, opsjednuta je sreom: eli u to zatvoriti
mukarca. Ne doivljava elan svoje transcendencije, nema osjeaj za veliinu. Voli svojeg
ljubavnika u njegovoj slabosti, a ne u snazi, u njegovim mukama, a ne radostima. Voljela
bi da je razoruan, nesretan u toj mjeri da ga eli protiv svih dokaza uvjeriti u njegovu
nesreu. On je nadilazi i tako joj bjei, a ona ga misli svesti na vlastito mjerilo da bi ga se
doepala. Jer ga treba, nije sama sebi dovoljna, to je parazitsko bie. Kroz Dominiqueine
oi, Montherlant prikazuje Ranelaghove etaice objeene na ruke svojih ljubavnika
poput bia bez kraljenica, sline velikim zamaskiranim puevima88. Izuzev sportaica,
ene su po njemu nepotpuna bia, osuena na ropstvo. Meke i bez miia nemaju zahvat
nad svijetom. Stoga gorljivo rade na tome da si pripoje kakva ljubavnika ili bolje mua.
Montherlant nije, koliko znam, iskoristio mit bogomoljke, no ponovno mu je pronaao
sadraj: voljeti za enu znai prodrijeti. Navodno se daje, ali uzima. Citira krik ge
Tolstoj: ivim kroz njega, za njega; zahtijevam isto za sebe, te prokazuje opasnosti
takve ljubavne furije, nalazi stranu istinu u rijeima iz knjige Propovjednika: Mukarac
koji vam eli zlo vrijedi vie od ene koja vam eli dobro. Podsjea na Lyauteyjevo
iskustvo: Onaj od mojih ljudi koji se oeni je ovjek umanjen za pola. Brak smatra
posebno kobnim za superiornog mukarca. To je smijeno podilaenje burujskim
vrijednostima. Moete li zamisliti da kaemo: gospoa Eshil ili idem na veeru kod
Danteovih? Presti velikoga mukarca brakom je oslabljen. Ponajvie brak unitava
maginu samou junaka. On se ne treba odvraati od sebe samoga. Ve sam rekla da je
Montherlant izabrao slobodu bez objekta, to znai da preferira iluziju autonomije
naspram autentine slobode koja se angaira u svijetu. Tu raspoloivost namjerava
iskoristiti protiv ene. Ona je teka, teret je. Grozan simbol je to da mukarac nije
mogao uspravno hodati jer mu je voljena ena bila objeena na ruku.89 Ja sam gorio,
ona je ugasila vatru. Hodao sam po vodi, ona me primila za ruku, potonuo sam. Otkud
joj toliko moi kad je samo manjak, bijeda, negativnost, i njezina je magija iluzorna?
Montherlant to ne objanjava. Samo oholo kae da se lav s pravom boji komarca. Ali
odgovor upada u oi: lako se smatrati suverenim kad si sam, smatrati se jakim kad
briljivo odbija opteretiti se ikakvim teretom. Montherlant je izabrao lagodnost.
Navodno tuje teke vrijednosti, ali ih nastoji dosegnuti lagano. Krune koje dajemo
samima sebi su jedine koje vrijedi nositi, kae kralj iz Pasifaje. Komotan princip.
Monrherlant je okrunio svoje elo, ovio se u purpur, no dovoljan je pogled izvana da
otkrije da su njegove dijademe od krep-papira i da je, poput Andersenova kralja, on
posve gol. U snu hodati po vodi, to je itekako manje zamorno od pravog hodanja po
zemaljskim putovima. I zato lav Montherlant sa strahom izbjegava enskog komarca:
boji se testa stvarnosti.90
Da je Montherlant zaista ispuhao mit o Vjenom enskom, trebalo bi mu na tome
estitati. Nijeui enu, moe se pomoi enama da se pojme kao ljudska bia. No vidjeli
smo da on ne unitava idola, nego ga pretvara u udovite. On takoer vjeruje u tu
opskurnu i neumoljivu esenciju: enskost. Slijedei Aristotela i svetog Tomu smatra da
88

Le Songe / San
Les Jeunes Filles
90
To je postupak koji Adler smatra klasinim izvorom psihoza. Pojedinac podijeljen izmeu volje za moi i
kompleksa inferiornosti uspostavlja izmeu drutva i sebe najveu moguu distancu tako da se ne bi morao suoiti
s testom stvarnosti. Zna da bi on minirao tenje koje moe zadrati samo u sjeni lanog.
89

144

briana

se ona negativno definira. ena je ena zbog nedostatka muevnosti. To je sudbina koju
svako ensko bie mora trpjeti u nemogunosti da je promijeni. Ona koja je namjerava
izbjei svrstava se na najnii stupanj ljudske ljestvice: ne uspijeva postati mukarcem, a
odbija biti enom. Ona je samo smijena karikatura, privid. To to je tijelo i svijest nita
ne pridonosi njezinoj stvarnosti. Svojedobno platonist, Montherlant ini se smatra da
samo Ideje enskosti i mukosti posjeduju bie. Pojedinac koji nije dio ni jedne niti druge
samo prividno postoji. Nemilosrdno osuuje one vjetice koje su dovoljno drske da se
postave kao autonomni subjekti, da misle, da djeluju. Opisom Andre Hacquebaut misli
dokazati da se svaka ena koja se trudi od sebe napraviti osobu pretvara u namrtenu
marionetu. Da, Andre je runa, nezgrapna, loe odjevena i ak prljava, sa sumnjivim
noktima i podlakticama. Ono malo kulture to joj se pripisuje dovoljno je da ubije svu
njezinu enstvenost. Costals nas uvjerava da je inteligentna, no svakom stranicom koju
joj posveuje, Montherlant nas uvjerava u njezinu glupost. Costals tvrdi da prema njoj
osjea simpatiju. Montherlant nam je ini odvratnom. Tom spretnom dvosmislenou
dokazuje se glupost enske inteligencije, utvruje se da jedno iskonsko posrnue kvari
kod ene sve muke kvalitete kojima ona tei.
Montherlant je spreman odavde izuzeti sportaice. Autonomnom vjebom svojega
tijela one mogu osvojiti duh, duu. Svejedno ih je lako spustiti s tih visina: od pobjednice
na tisuu metara, kojoj je posvetio entuzijastinu himnu, Montherlant se oprezno
udaljava. Znajui da je moe lako zavesti, ne eli joj priutiti tu sramotu. Alban je zove na
vrh, ali Dominique se ondje nije zadrala. Zaljubila se u njega: Ona koja je cijela bila
duh, dua, sada se znojila, odavala tjelesni miris, i, gubei zrak, proiavala grlo.91
Bijesan, Alban je otjera. Moemo cijeniti enu koja je sportskom disciplinom ubila u sebi
putenost, no ogavnu sablazan predstavlja autonomna egzistencija pretoena u ensko
tijelo. ensko tijelo je vrijedno prijezira im u njemu obitava neka svijest. eni prilii da
bude isto tijelo. Montherlant odobrava orijentalni stav: kao predmet uivanja, slabiji
spol ima mjesto na zemlji, nesumnjivo skromno, ali vaee. Opravdano je uitkom koji iz
njega crpi mukarac i samo tim uitkom. Idealna ena je savreno glupa i podinjena.
Uvijek je spremna primiti mukarca, i od njega nikad nita ne trai. Takva je Douce
(Njena), koju Alban cijeni kad mu to odgovara, Douce, zavidno glupa i tim vie
poeljna to je gluplja... beskorisna izvan ljubavi te stoga vrsto ali njeno izbjegavana.
Takva je mala Arapkinja Radidja, mirna zvjerica ljubavi koja posluno prihvaa uitak i
novac. Tako moemo zamisliti tu ensku ivotinju koju junak susree u panjolskom
vlaku: Djelovala je toliko tupo da sam je poelio. Autor objanjava: Kod ena je
iritantno njihovo prezanje ka razumu. Ako prenaglase svoju animalnost, granie s
nadljudskim.92
No Montherlant ni po emu nije orijentalni sultan, za to mu u prvom redu
nedostaje senzualnosti. Daleko je od oduevljavanja enskom zvijeri bez skrivenoga
motiva. One su bolesne, gadne, nikad posve iste93. Costals nam povjerava da kosa
mladia mirie jae i finije od enske. Katkad osjea gaenje kraj Solange, pred tim
slatkastim, gotovo munim mirisom, i tim tijelom bez miia, bez ivaca, poput bijelog
pua. Sanja o njemu dostojnijim zagrljajima, zagrljajima meu jednakima, gdje se
njenost raa iz pobijeene snage... Orijentalac poudno kua enu i tako se meu
ljubavnicima uspostavlja tjelesna uzajamnost: to pokazuju gorljive invokacije Pjesma
nad pjesmama, bajke iz Tisuu i jedne noi i mnoge arapske pjesme u ast voljene ene.
91

Le Songe / San
La Petite Infante de Castille
93
Les Jeunes Filles
92

145

briana

Da, ima loih ena. No ima ih i slasnih, i senzualni se mukarac preputa njihovim
rukama s povjerenjem, ne osjeajui se pritom ponienim. Dok je Montherlantov junak
uvijek u defenzivi: Uzimati i ne biti uzet, jedina prihvatljiva formula izmeu
superiornog mukarca i ene. Rado govori o trenutku elje, koji mu se ini agresivnim,
muevnim trenutkom. Izbjegava trenutak uitka. Moda bi mogao otkriti da se i on znoji,
uspuhuje, puta mirise, ali ne... tko bi se usudio udahnuti njegov miris, osjetiti njegovu
vlanost? Njegovo razoruano tijelo ne postoji ni za koga, jer nema nikoga pred njim: on
je jedina svijest, ista transparentna i suverena prisutnost. Ako za njegovu svijest uitak i
postoji, to ne uzima u obzir. To bi znailo da je uitak ovladao njime. Samozadovoljno
govori o uitku koji je dao, nikad o onom to ga je primio. Primanje znai ovisnost. Od
ene elim da joj pruim uitak.94 iva toplina poude znaila bi suuesnitvo, a on joj
ga nimalo ne priznaje. Preferira bahatu samou dominacije. Kraj ena on trai ne
senzualna nego cerebralna zadovoljstva.
Ponajprije zadovoljstva ponosa koji se eli izraziti, ali bez rizika. Pred enom
imamo isti osjeaj kao pred konjem, bikom kojem emo prii: jednaku nesigurnost i istu
sklonost iskuavanju svoje moi95. Usporediti tu svoju mo s drugim mukarcima bilo
bi previe smjelo. Oni bi intervenirali u testiranje. Nametali bi nepredviene standarde,
davali tuu presudu. Pred bikom, konjem, mukarac ostaje svoj vlastiti sudac, onaj koji je
beskrajno sigurniji. Takoer, ako dobro odabere enu, ostaje sam pred njom: Ja ne
volim u jednakosti, jer u eni traim dijete. Ovaj truizam nita ne objanjava: zato trai
ba dijete, a ne ravnopravnu osobu? Montherlant bi bio iskreniji kad bi rekao da njemu,
Montherlantu, nema ravna, odnosno tonije da ga ne eli imati: boji se sebi slinog. U Les
Olympiques divi se strogosti natjecanja, koja stvaraju hijerarhije gdje je nemogue varati.
No on sam nije shvatio tu lekciju. U nastavku svojega opusa i ivota, njegovi se junaci kao
i on sam klone svake konfrontacije: imaju posla sa ivotinjama, krajolikom, djecom,
enama-djecom, no nikada s jednakima. Zaljubljen u strogu lucidnost sporta,
Montherlant za ljubavnice prihvaa samo one ene od ijeg suda njegov bojaljivi ponos
ne mora nimalo strahovati. Bira pasivne i vegetativne, infantilne, glupe, iskvarene.
Sustavno izbjegava pripisati im svijest: ako joj otkrije traak, pobuni se i odlazi. Sa
enom ne treba ostvariti nikakav intersubjektivan odnos: ona u mukom carstvu valja
biti samo ivi objekt. Nikad ne moe biti zamiljena kao subjekt; njezino se gledite
nikad ne moe uzeti u obzir. Montherlantov junak posjeduje navodno arogantan moral,
no on je jednostavno komotan. Tiu ga se samo odnosi sa samim sobom. Vee se sa
enom - ili bolje reeno, vee si enu - ne da bi u njoj uivao, nego da bi uivao u sebi.
Budui da je ona apsolutno inferiorna, enska egzistencija pokazuje supstancijalnu,
esencijalnu i neunitivu superiornost mukarca. Bez rizika.
Tako Doucina blesavost omoguuje Albanu da na neki nain rekonstruira
senzacije drevnog poluboga enei Gusku iz bajke96. im dotakne Solange, Costals se
pretvara u monog lava: Tek to su sjeli jedno pokraj drugog, stavio je ruku na
djevojino bedro (preko haljine), te je potom stavio posred njezina tijela kao to lav dri
apu na komadu mesa koji je osvojio... Ta gesta koju u tami kinodvorane svakodnevno
radi toliko mukaraca za Costalsa je primitivna gesta Gospodara.. Kad bi imali poput
njega smisao za veliinu, svi bi ljubavnici i muevi koji ljube svoje drage prije no to e ih
imati, za badava doivljavali te mone metamorfoze. Lagano je mirisao lice te ene,
poput lava koji, trgajui meso koje dri meu apama, svako malo zastane da bi ga
94

Les Jeunes Filles

La Petite Infante de Castille
96
Le Songe
95

146

briana

polizao. Taj mesojedski ponos nije jedino zadovoljstvo koje mujak dobiva od svoje
enke. Ona mu je izlika da slobodno, kako mu doe i uvijek bez rizika, doivi vlastito
srce. Costals e tako jedne noi uivati u patnji, sve dok, zasien okusom vlastite boli, ne
nasrne veselo na pilei batak. Vrlo si rijetko ovjek moe dopustiti takav hir. No postoje
druge, mone i suptilne radosti. Na primjer, Costals prezrivo pristane odgovoriti na neka
enska pisma, i katkad tome ak briljivo pristupa. Jednoj nadahnutoj seljanici, pie na
koncu pedantne disertacije: Sumnjam da me moete shvatiti, no bolje i tako nego da se
ja poniavani pred vama. Katkad rado modelira enu prema svojem ukusu: elim da za
mene budete arapski al... Nisam vas uzdignuo do sebe da budete ita drugo nego ja.
Zabavlja ga izmiljanje lijepih uspomena za Solange. No ponajprije kad spava sa enom,
opijeno osjea svoju genijalnost. Davatelj uitka, mira, topline, snage, ta bogatstva koja
troi ga ispunjavaju. On sam ljubavnicama ne duguje nita. Da bi u to bio siguran, esto ih
plaa. No ak i kad je odnos ravnopravna razmjena, ena mu je bez recipronosti duna:
ona nita ne daje, on uzima. Takoer smatra sasvim normalnim da, nakon to je
razdjevii, poalje Solange u kupaonicu. ak i ako je ena voljena, izvan pitanja je da se
mukarac za nju rtvuje. On je mujak po boanskom pravu, ona je po boanskom pravu
osuena na vjedro i bide. Costalsov ponos tako vjerno oponaa grubost da ga je teko
razlikovati od nepristojnoga putujueg trgovca.
Prva enska zadaa jest da udovolji potrebama njegove velikodunosti. Kad pomisli
da Solange ne cijeni njegova milovanja, Costalsa obuzima divljaki bijes. Ako mu je draga
Radidja, tomu je tako jer njezino lice odraava radost im u nju ue. Tako da uiva
osjeajui se istodobno kao predator i divni princ. Svejedno nas zbunjuje odakle dolazi
grozniava elja za uzimanjem i zadovoljavanjem ako je uzeta i zadovoljena ena samo
jadna stvar, bljutava put u kojoj treperi zamjena za svijest. Kako Costals moe gubiti
toliko vremena s tim beskorisnim stvorenjima?
Ta proturjeja daju nam uvid u raspon njegova ponosa, tu istu tatinu.
Suptilniji uitak jakoga, velikodunoga gospodara jest saaljenje prema nesretnoj
rasi. Costalsa s vremena na vrijeme gane kad u svojem srcu osjeti toliko bratske teine,
toliko simpatije za ponizne, toliko saaljenja za ene. to je dirljivije od nepredviene
njenosti grubih bia? Oivljava u sebi plemenitu sliku razglednice gradia Epinala kad
se naginje nad te bolesne ivotinje, ene. ak i sportaice rado vidi pobijeenima,
ozlijeenima, iscrpljenima, umrtvljenima. Ostale eli tim bespomonije mogue. Njihov
mu se mjeseni jad gadi, no svejedno nam povjerava da je uvijek kod ena preferirao
one dane kad je znao da su dobile... Katkad i poputa pred tim saaljenjem. Obvezuje se,
gotovo i odri obeanja: obeaje pomoi Andre, oeniti Solange. Kad se saaljenje
povue iz njegove due, ta obeanja nestaju. Nema li pravo promijeniti miljenje? On je
taj koji donosi pravila igre koju igra sa sobom samim kao jedinim partnerom.
Inferiorna, jadna, to nije dovoljno. Montherlant eli da ena izaziva prijezir. Katkad
tvrdi da je sukob elje i prijezira patetina drama: Ah! eljeti ono to preziremo, koja
tragedija!... Privui i odgurnuti gotovo u jednom mahu, zapaliti i brzo odbaciti kao to se
radi sa ibicom, tragedija naih odnosa sa enama!97 Zapravo, tragedije nema osim iz
gledita ibice, zanemarivoga gledita. to se onoga tko je pali tie, brinog da si ne
opee prste, previe je jasno da ga ova gimnastika oduevljava. Kad mu ne bi priinjalo
uitak eljeti ono to prezire, ne bi tako sustavno odbijao eljeti ono to cijeni. Alban
ne bi odbacio Dominique, odluio bi voljeti u jednakosti, i mogao bi izbjei toliki
prijezir prema onome to eli. Na kraju krajeva, to je to toliko vrijedno prijezira u maloj
panjolskoj plesaici, zgodnoj, strastvenoj, jednostavnoj? Je li tomu razlog njezino
97

La Petite Infante de la Castille

147

briana

siromatvo, nie podrijetlo, nedostatak kulture? Naalost, Montherlantovim oima

gledano, to su mane. Ali povrh svega on je prezire kao enu, po dekretu. On dobro kae
da nije enska tajanstvenost ta koja izaziva muke snove, nego da ti snovi stvaraju
tajanstvenost. No i on projicira u objekt ono to zahtijeva njegova subjektivnost: ne
prezire on ene zato to su prijezira vrijedne, nego mu one, zato to ih eli prezirati,
djeluju odvratnima. Osjea da su visine na kojima se nalazi tim vie to je izmeu nje i
njega vea udaljenost. To objanjava zato za svoje junake odabire tako jadne dragane.
Velikom piscu Costalsu suprotstavlja staru djevicu iz provincije, proganjanu seksom i
dosadom, burujku krajnje desnice, neznalicu i proraunatu. To je odmjeravanje
superiornog pojedinca s doista skromnim protuteama. Posljedica toga udnog opreza
jest da se itatelju junak ini posve malenim. No nema veze, Costals samog sebe smatra
velikim. Najmanje enske slabosti dovoljne su da nahrane njegov ponos. Jedan od
tekstova iz Jeunes Fillesa je posebno znakovit. Prije no to e spavati s Costalsom,
Solange se sprema za krevet. Morala je na zahod, i Costals se prisjeti te kobile koju je
imao, tako ponosne, tako osjetljive da nije ni urinirala niti srala kad ju je jahao. Ovdje se
otkriva mrnja prema tijelu (pomislimo na Swifta: Celia sere), volja za prispodobom
ene s domaom ivotinjom, odbijanje da joj se prizna ikakva autonomija, makar i ona
urinarna. No Costals ponajprije, dok mu se gadi, zaboravlja da i on ima mjehur i debelo
crijevo. Jednako kad se grozi ene koja se kupa u znoju i smradu, ponitava sve svoje
osobne izluevine. On je isti duh, obdaren miiima i elinim spolovilom. Prijezir je
plemenitiji od elje, izjavljuje Montherlanr u Aux Fontaines du Dsir (Na izvorima elje),
a Alvaro kae: Moj kruh je gaenje.98 Kakav je alibi prijezir kad se oduevljava samim
sobom! injenicom da kontempliramo i prosuujemo, osjeamo se radikalno
drugaijima od drugoga kojega osuujemo, i besplatno peremo ruke od mana za koje ga
optuujemo. S kojom je opijenou Montherlant cijeloga ivota izraavao prijezir prema
ljudima! Dovoljno mu je bilo prokazati njihovu glupost da bi se smatrao pametnim,
njihov kukaviluk da bi se smatrao hrabrim. Poetkom okupacije Francuske preputa se
orgiji prijezira prema svojim poraenim sunarodnjacima. On nije ni Francuz, niti
pobijeen, on je iznad svega toga. Sluajno, kad se sve zbroji, Montherlant koji je upirao
prstom nije uinio nita vie od ostalih da bi sprijeio poraz, ak nije ni pristao na
asniku dunost. No brzo je nastavio s bijesnim optubama, koje su ga odvele daleko od
sebe samoga.99 Glumi da mu je ao zbog svojih gaenja da bi se ona inila iskrenijima i
da vie u njima uiva. Istina je da u tome nalazi toliko prednosti da sustavno pokuava
poniziti enu. Zabavlja ga mamiti siromane djevojke novcem ili nakitom. Ako prihvate
njegove zlonamjerne darove, likuje. S Andre iz uitka igra sadistiku igru, ne da bi ona
patila, nego da vidi kako se poniava. Ohrabruje Solange u edomorstvu. Ona prihvaa tu
mogunost i Costalsova ula se uzbuuju. Uzima tog potencijalnog ubojicu u zanosu
prijezira.
Apologija gusjenica nudi klju za takav stav. Koja god bila njegova skrivena
namjera, sama je po sebi znakovita. Piajui na gusjenice, Montherlant uiva u potedi
jednih i istrebljenju drugih. Smijui se saalijeva one koje su odluile ivjeti i
velikoduno ih puta. Ta ga igra oduevljava. Bez gusjenica mokrani mlaz bio bi samo
izluevina. Ovako on postaje instrumentom ivota i smrti. Nad gmiuim insektom,
mukarac koji olakava mjehur upoznaje despotsku usamljenost boga, ne bivajui i sam
ugroen. Tako pred enskim ivotinjama mujak, s visine svojega pijedestala, katkad
okrutan, katkad njean, malo pravedan, malo hirovit, daje, uzima, zadovoljava, saalijeva
98
99

Le Matre de Santiago
Le Solstice de juin, str. 301

148

briana

se, gadi. Slua samo vlastiti uitak. On je suveren, slobodan, jedinstven. No te ivotinje
moraju biti samo ivotinje, planski e ih se izabrati, laskati njihovim slabostima,
postupat e se s njima kao sa ivotinjama toliko odluno da e na kraju prihvatiti svoj
poloaj. Slino su se tome bijelci iz Louisiane i Georgije oduevljavali crnakim sitnim
kraama i laima, potvrujui tako superiornost vlastite boje koe. A ako koji od tih
crnaca ustraje u potenju, zbog toga e s njime postupati gore. Tako se u
koncentracijskim logorima sustavno prakticiralo poniavanje ljudi. Vladajua rasa u tom
je ponienju nalazila dokaz svoje nadljudske esencije.
Ovo nije sluajna podudarnost. Dovoljno se zna o Montherlantovu divljenju
nacistikoj ideologiji. Rado je gledao kako svastika, tj. sunani kota, trijumfira u proslavi
sunca. Pobjeda Sunanog kotaa nije samo pobjeda Sunca, pobjeda poganstva. To je
pobjeda suneva principa, da se sve mijenja... U tom sam danu vidio trijumf principa
kojim sam proet, koji sam opjevao, za koji s potpunom svijeu osjeam da vlada mojim
ivotom. Takoer je poznato s koliko je ustrajnim osjeajem veliine tijekom okupacije
Francuzima nudio primjer Nijemaca koji diu veliki stil snage. Ista panina sklonost
lakoi zbog koje bjei od sebi ravnih, baca ga na koljena pred pobjednicima. Misli da se
tim kleanjem poistovjeuje s njima. Dakle sad je pobjednik, to je uvijek elio biti,
makar nad bikom, gusjenicama, enom, nad ivotom samim i slobodom. Treba rei da je
i prije pobjede laskao totalitarnim arobnjacima100. Poput njih, i on je oduvijek bio
nihilist, oduvijek je prezirao ljude. Ljudi nisu vrijedni ak ni da ih se vodi (i
ovjeanstvo vam ne treba nita uiniti da biste ga u toj mjeri prezirali).101 Poput njih,
vjerovao je da su neka bia: rase, nacije ili on sam, Montherlant, apsolutno povlatena,
to im nad drugima daje sva prava. itav njegov moral opravdava i zaziva rat i
osuivanje. Da bi se ocijenio njegov stav prema enama, bilo bi dobro poblie prouiti tu
etiku. Jer napokon, trebalo bi znati u ime ega su osuene.
Nacistika mitologija imala je povijesnu infrastrukturu: nihilizam je odraavao
njemaki oaj. Kult junaka sluio je pozitivnim ciljevima za koje su poginuli milijuni
vojnika. Monthetlantov stav nema pozitivne protutee te odraava samo njegov vlastiti
egzistencijalni izbor. Zapravo, njegov junak odabire strah. U svakoj svijesti postoji tenja
suverenosti, no moe je se potvrditi samo riskiranjem. Nijedna superiornost nikada nije
dana, jer je ovjek nita kad ga se svede na vlastitu subjektivnost. Hijerarhije se mogu
ustanoviti samo ljudskim radom i djelima. Potovanje se stalno mora osvajati: to zna i
Montherlant. Prava imamo samo na ono to smo spremni riskirati. No on sam se nikad
nije elio riskirati meu sebi slinima. I zato to se ne usudi suoiti s ovjeanstvom, on
ga ponitava. Naporna prepreka, prepreka bia, kae kralj iz Mrtve kraljice. To je stoga
to ona pobijaju ugodnu bajkovitost koju tat ovjek stvara oko sebe. Treba ih
zanijekati. Nevjerojatno je da nijedno od Montherlantovih djela ne oslikava sukob
mukarca s mukarcem. Suivot je velika ivotna drama. On je zaobilazi. Njegov junak
uvijek ustaje sam pred ivotinjama, djecom, enama, krajolikom. On je plijen vlastitih
elja (poput kraljice iz Pasifaje), ili vlastitih zahtjeva (poput Le Maitre de Santiago), no
nikad nema nikoga uza sebe. ak ni Alban u Le Songe nema prijatelja: Prineta za ivota
prezire, uzbuuje se tek nad njegovim mrtvim tijelom. Montherlantov opus, kao i njegov
ivot, priznaje samo jednu svijest.
Time iz toga svemira nestaje svaki osjeaj. Intersubjektivni odnos ne moe
postojati ako postoji samo jedan subjekt. Ljubav je bijedna, no ne prezire je u ime

100
101

L'quinoxe de septembre, str. 57

Aux fontaines du dsir

149

briana

prijateljstva jer prijateljstvu nedostaju muda102. Svaka je ljudska solidarnost svisoka

odbaena. Junak nije roen, on nije prostorno i vremenski ogranien. Ne vidim
razumnog razloga da se zanimam za vanjske stvari koje su mi suvremene vie nego za
neke iz bilo koje godine iz prolosti.103 Nita od onoga to se dogaa drugima njemu
nije vano: Iskreno, dogaaji mi nikad nisu bili vani. Sviali su mi se samo zbog zraka
koji su u meni stvarali prolazei kroz mene... Neka stoga budu to ele biti... Djelovanje
je nemogue: Imajui ar, energiju i hrabrost, nisam ih mogao staviti na raspolaganje
kome god iz nedostatka vjere u bilo to ljudsko! To znai da je svaka transcendencija
zabranjena. Montherlant to priznaje. Ljubav i prijateljstvo su besmislice, prijezir
sprjeava djelovanje. Ne vjeruje u umjetnost zbog umjetnosti, i ne vjeruje u Boga. Jedino
to ostaje jest imanencija uitka: Moja je jedina ambicija bila da bolje od ostalih
upotrijebim svoja ula, napisao je 1925. I jo: to ja zapravo elim? Posjedovanje bia
koja mi se sviaju u miru i poeziji. A 1941.: No ja koji optuujem, to sam ja uinio u tih
dvadeset godina? Bio je to san ispunjen uitkom. ivio sam uzdu i poprijeko, opijajui
se onime to volim: kakav poljubac sa ivotom! Neka. No ne gazi li enu upravo zato to
se ova valja u imanenciji? Koje vie ciljeve i velike planove Montherlant suprotstavlja
posesivnoj ljubavi majke, ljubavnice? I on trai posjedovanje, a to se poljupca sa
ivotom tie, mnoge bi mu ene mogle parirati. Istina je da uiva u neobinim uicima:
onima koje dobiva od ivotinja, od djeaka, od nezrelih djevojica. Sablanjava ga to to
strastvena ljubavnica ni u snu ne bi stavila svoju dvanaestogodinju ker njemu u krevet.
Ta sablazan i nije ba solarna. Nije li svjestan da je enska seksualnost jednako osjetljiva
kao muka? Kad bi to bio kriterij za rangiranje spolova, moda bi ak ene bile prve.
Montherlantove nedosljednosti doista su gadljive. U ime alternacije izjavljuje da,
budui da nita ne vrijedi, sve je ravnopravno. Prihvaa sve, eli sve obgrliti i svia mu se
to to njegova irina duha strai majke s djecom. No on je taj koji je tijekom okupacije
traio inkviziciju104 koja bi cenzurirala filmove i novine. Bedra amerikih djevojaka
mu se gade, bikovo sjajno spolovilo ga uzbuuje: svakome po njegovu ukusu. Svatko na
svoj nain rekreira svoju fantaziju. U ime kojih vrijednosti ovaj veliki orgijast s
gaenjem pljuca na tue orgije? Zato to nisu njegove? No onda se itav moral sastoji od
bivanja Montherlantom?
Jasno, on bi odgovorio da nije sve u uitku, vaan je i nain. Uitak bi trebao biti
nalije odricanja, tako da se pohotnik osjea sazdan od junakog i svetakog. No mnoge
ene briljiraju u pomirenju svojih uitaka s visokim miljenjem koje imaju o sebi. Zato
bismo morali vjerovati da Montherlantovi narcistiki snovi vrijede vie od njihovih?
Jer, zapravo je rije o snovima. Kako ih liava bilo kakva objektivnog sadraja, rijei
s kojima onglira Montherlant - veliina, svetost, junatvo - samo su igrake.
Monrherlant se meu mukarcima bojao riskirati svoju nadmonost. Da bi se opijao tim
uzbudljivim vinom, povukao se u oblake: Jedini je sigurno i vrhovni. Zatvara se u kabinet
zrcala. Zrcala beskonano odraavaju njegov vlastiti lik i stoga misli da moe sam
napuiti zemlju. No on je samo izolirani zatoenik sebe samoga. Misli da je slobodan: no
otuuje svoju slobodu u korist svojega ega. Oblikuje Montherlantov kip prema normama
slike s razglednice. Alban koji odguruje Dominique jer je u zrcalu ugledao budalu
ilustrira ovo ropstvo. ovjek je budala samo u tuim oima. Gordi Alban podinjava
svoje srce toj kolektivnoj svijesti koju prezire. Monthetlantova je sloboda stav, ne
realnost. Budui da mu je djelovanje, u nedostatku cilja, nemogue, tjei se gestama. On
102

Aux fontaines du dsir

La Possession de soi-mme, str. 13
104
Traimo organizam koji bi imao diskrecijsko pravo zaustaviti sve to smatra da bi moglo natetiti francuskim
ljudskim vrijednostima. Vrstu inkvizicije u ime francuskih ljudskih vrijednosti. (Le Solstice de juin, str. 270)
103

150

briana

je mimiar. ene su mu prikladne partnerice. One mu daju replike, on preuzima glavnu

ulogu, kruni se lovorom i zaogre purpurom. No sve se dogaa na njegovoj privatnoj
pozornici. Baen na javni trg, pod pravu svjetlost, pravo nebo, glumac vie ne vidi jasno,
ne moe stajati, posre, pada. U trenutku lucidnosti Costals uzvikuje: Kakve su zapravo
smijurije ove 'pobjede' nad enama!105 Da. Montherlantove vrijednosti i pothvati su
tuna smijurija. Plemenita djela koja ga opijaju takoer su samo geste, nikad pothvati.
Ganut je Peregrinusovim samoubojstvom, Pasifajinom odvanou, elegancijom onoga
Japanca koji je sklonio protivnika pod svoj kiobran prije no to e ga ubiti u dvoboju. No
izjavljuje da osoba protivnika i ideje koje zastupa nemaju dakle ba vanosti.106 Ta
izjava dobiva jedinstven ton 1941. Svaki je rat lijep, on jo kae, kakav mu god bio kraj,
snaga je uvijek zadivljujua, emu god slui. Borba bez vjere, to je formula s kojom
nuno zavrimo elimo li zadrati jedinu prihvatljivu ideju o ovjeku: onu gdje je on
ujedno i junak i mudrac. No neobino je to Montherlantova uzviena ravnodunost
prema svim ciljevima ne tei otporu nego nacionalnoj revoluciji, to je njegova suverena
sloboda odabrala sluganstvo, i to tajnu junake mudrosti nije traio u pokretu otpora
nego kod pobjednika. Ni to nije sluajnost. Te mistifikacije vode u pseudosublimno Mrtve
kraljice ili Maitre de Santiago. U tim dramama, to znakovitijima zbog svoje
ambicioznosti, dva tiranska mukarca rtvuju svojem upljem ponosu ene krive samo
zato to su ljudska bia. One ele ljubav i zemaljsku sreu. Za kaznu jedna gubi ivot, a
druga duu. Ako se i opet zapitamo u ime ega, autor svisoka odgovara: ni za to. Ne eli
da kraljevi razlozi za ubojstvo Ines budu previe tiranski. Ubojstvo treba biti banalan
politiki zloin. Zato je ubijam? Nesumnjivo postoji razlog, ali ja ga ne znam, kae on.
Razlog je to to sunani princip valja nadvladati zemaljsku banalnost. No, kao to smo
vidjeli, taj princip nema nikakav cilj. Poziva na destrukciju, nita vie. to se gospodara
Santiaga Alvara tie, Montherlant nam u jednom predgovoru kae da se zanima za neke
ljude toga vremena zbog njihove jasne vjere, prijezira za vanjsku stvarnost, sklonosti
unitavanju, strasti ni za to. Toj strasti gospodar Santiaga rtvuje svoju ker. Ogrnut e
je u lijepu bljetavu rije mistike. Nije li plitko nadrediti sreu mistici? Zapravo rtve i
odricanja imaju smisla samo iz perspektive nekoga cilja, ljudskoga cilja. A ciljevi koji
nadilaze pojedinu ljubav, osobnu sreu, postoje samo u svijetu koji priznaje vrijednost i
ljubavi i sree. Moral prodavaice autentiniji je od praznih matanja jer se temelji na
ivotu i stvarnosti, a odatle mogu niknuti ire aspiracije. Lako nam je zamisliti Ines de
Castro u logoru Buchenwald, dok se kralj uri u njemaku ambasadu zbog dravnih
poslova. Mnogo je prodavaica tijekom okupacije zasluilo potovanje koje ne bismo dali
Montherlantu. uplje rijei kojima se tovi opasne su samom svojom prazninom.
Nadljudska mistika autorizira svako prolazno unitavanje. injenica jest da se, u
dramama o kojima je ovdje rije, ta mistika osnauje dvama ubojstvima, jednim fizikim
i jednim moralnim. Alvaro, divlji, usamljen, nepoznat, nije daleko od velikog inkvizitora,
niti je kralj - neshvaen, odbaen - daleko od jednog Himmlera. Ubijaju se ene, ubijaju
se idovi, ubijaju se feminizirani mukarci i poidovljeni krani, ubijaju se svi koje je
korisno ili uitak ubiti u ime tih uzvienih ideja. Samo se negacijama mogu afirmirati
negativne mistike. Pravo je nadilaenje pozitivan korak prema budunosti, prema
budunosti ovjeanstva. Lani junak, da bi se uvjerio da je stigao daleko, da visoko leti,
uvijek gleda unatrag, u svoje stope. On prezire, optuuje, tlai, progoni, mui, masakrira.
Zbog zla koje ini blinjemu svom procjenjuje se njemu superiornim. To su vrhunci u
koje nam Montherlant upire nadmonim prstom, kad prekine svoj poljubac sa
ivotom.
105
106

Les Jeunes Filles

Le Solstice de juin, str. 211

151

briana

Poput magarca arapskih vodenica, okreem, okreem, slijep i stalno se vraajui

na svoje korake. Osim to ne donosim svjeu vodu. Ne treba mnogo dodati ovom
priznanju koje je Montherlant potpisao 1927. Svjea voda od njega nikad nije potekla.
Moda je Montherlant trebao zapaliti Peregrinusovu lomau: to bi bilo najloginije
rjeenje. No radije se sklonio u vlastiti kult. Umjesto da se dade ovom svijetu koji nije
znao oploditi, zadovoljio se ogledanjem sebe u njemu. I organizirao si je ivot u korist
toga odraza vidljivog samo njegovim oima. Prinevima je lako u svim okolnostima, ak
i u porazu, napisao je. I budui da se oduevljava samim sobom i u porazu, smatra se
kraljem. Od Nietzschea je nauio da je ena zabava junaka i smatra da je dovoljno
zabavljati se sa enama da bi se postalo junakom. Ostalo je u istom tonu. Kako kae
Costals: Zapravo, kakva smijurija!

II.
D. H. LAWRENCE ILI FALIKI PONOS
Lawrence pripada Montherlantovim antipodima. Kod njega nije rije o definiranju
jedinstvenih odnosa ene i mukarca, nego o smjetanju njih oboje u istinu ivota. Ta
istina nije ni reprezentacija niti volja. Ona obuhvaa animalnost u kojoj ljudsko bie ima
korijenje. Lawrence gorljivo odbija antitezu spolovilo-mozak. Kod njega postoji kozmiki
optimizam koji se radikalno suprotstavlja Schopenhauerovom pesimizmu, volja za
ivotom koju izraava falus je radost. Misli i djela moraju izvirati iz toga, inae su prazan
koncept i sterilna mehanika. Sam spolni ciklus je nedovoljan, jer tone natrag u
imanenciju. On je istoznaan sa smru. No opet je vrjednija ta krnja stvarnost: seks i
smrt, nego stvarnost odsjeena od tjelesnog humusa. Mukarac nema samo potrebu,
poput Anteja, tu i tamo ostvariti kontakt sa zemljom. Cijeli njegov ivot mukarca mora
biti izraz muevnosti koja sama po sebi pretpostavlja i zahtijeva enu. Ona dakle nije ni
zabava, niti plijen, nije objekt naspram subjekta, nego pol nuan egzistenciji pola
suprotnog predznaka. Mukarci koji nisu spoznali tu istinu, na primjer Napoleon,
promaili su svoju muku sudbinu. Oni su neuspjeni mukarci. Pojedinac se moe
spasiti ne afirmiranjem svoje jedinstvenosti, nego ostvarivanjem svoje oposti to
snanije mogue. Bio muko ili ensko, nikad u erotskim odnosima ne bi trebao traiti
trijumf svojega ponosa ni egzaltaciju svojega ja. Sluiti se svojim spolom kao sredstvom
volje, nepopravljiva je pogreka. Treba sruiti granice ega, prijei granice svijesti, odrei
se svake osobne suverenosti. Nema nita ljepe od kipia ene koja raa. Strano
prazno, piasto lice, apstrahirano sve do beznaajnosti pod teinom proivljenog
osjeaja.107 Ta ekstaza nije ni rtva niti odricanje. Ni za jedan od dva spola nema pitanja
preputanja drugome da ga proguta. Ni mukarac niti ena ne smiju biti poput
slomljenog djelia para. Spol nije rana. Svatko je potpuno bie, savreno polarizirano.
Kad je jedan uvjeren u svoju mukost, a druga u svoju enskost, svatko priznaje
savrenstvo polariziranog spolnog kruga. Spolni in je bez pripajanja, bez predaje bilo
kojega od partnera, arobno nadopunjavanje jednoga drugim. Kad su se Ursula i Birkin
napokon nali, davali su si uzajamno tu zvjezdanu ravnoteu koja se jedina moe zvati
slobodom... Ona je za njega ono to je on za nju, drevni sjaj druge stvarnosti, mistine i
opipljive. Dohvaajui jedno drugo u velikodunom vrtlogu strasti, dvoje ljubavnika
107

Zaljubljene ene

152

briana

zajedno dohvaaju Drugo, Cjelinu. Tako i Paul i Clara u trenutku svoje ljubavi.108 Ona je
za njega snaan, stran divlji ivot koji die uz njegov u mraku ovoga sata. Sve je to bilo
toliko iznad njih samih da se on utiao. Sreli su se, i svojim susretom ujedinili rast
raznovrsnih stabljika trave, glasanje vivka i kretanje zvijezda. Lady Chatterley i Mellors
dohvaaju iste kozmike radosti. Mijeajui se jedno s drugim, mijeaju se sa stablima, sa
svjetlou, s kiom. Lawrence je tu doktrinu nairoko objasnio u Obrani Lady Chatterley:
Brak je samo iluzija ako nije trajno i krajnje falian, ako nije povezan sa suncem i
zemljom, s mjesecom, zvijezdama i planetima, s ritmom dana i ritmom mjeseci, s ritmom
godinjih doba, godina, desetljea i stoljea. Brak nije nita ako se ne temelji na krvnoj
vezi. Jer je krv supstancija due. Krv mukarca i ene dvije su vjeno razliite rijeke
koje se ne mogu pomijeati. Stoga te dvije rijeke svojim meandrima okruuju ukupnost
ivota. Falus je volumen krvi koji ispunjava ensku dolinu krvi. Mona rijeka muke
krvi u njezinim krajnjim dubinama okruuje veliku rijeku enske krvi... meutim nijedna
ne prelazi svoje brane. To je najsavrenije ujedinjenje... i jedna od najveih tajni. To
ujedinjenje arobno obogauje, no zahtijeva da se ukinu tenje osobnosti. Kad se
osobnosti nastoje dosegnuti ne zanijekavi se, kao to se obino dogaa u modernoj
civilizaciji, njihovo je nastojanje osueno na propast. Tada postoji osobna, prazna,
hladna, nervozna, poetska seksualnost, tetna za svaiji ivotni tijek. Ljubavnici su tada
jedno drugome sredstva, to izmeu njih proizvodi mrnju. Primjer su Lady Chatterley i
Michaelis, koji ostaju zarobljeni u svojoj subjektivnosti. Mogu doivjeti groznicu slinu
onoj koju prua alkohol ili opijum, no ona nema objekta: ne otkrivaju stvarnost drugoga.
Ne dospijevaju nikamo. Lawrence bi nepovratno osudio Costalsa. U Geraldu109 je oslikao
jednog od takvih gordih i egoistinih mukaraca. I Gerald je velikim dijelom odgovoran
za pakao u koji se survaju on i Gudrun. Racionalan i samovoljan, uiva u praznoj
afirmaciji svojega ja i ustaje protiv ivota. Iz uitka ovladavanja divljom kobilom dri je
uz ogradu kraj koje jure vlakovi, okrvavljuje njezine buntovnike bokove i opija se
svojom moi. Ta elja za dominacijom poniava enu na koju je usmjerena. Tjelesno
slaba, pretvara se u robinju. Gerald se nadvija nad Minette: Njezin osnovni pogled
silovane robinje, iji je razlog postojanja daljnje i daljnje silovanje, drmao je Geraldovim
ivcima... Jedina je volja bila njezina, ona je bila pasivna sr volje. To je bijedna
suverenost. Ako je ena samo pasivna sr, mukarac ne dominira niime. On misli da
uzima, da se obogauje. To je zabluda. Gerald vrsto grli Gudrun: Ona je bila bogata i
divna sr njegova vlastita bia... Onesvijestila se u njemu, a on je dosegnuo savrenstvo.
No im je ostavi, osjea se usamljenim i praznim. A ona sljedeeg dana ne dolazi na
sastanak. Ako je ena snana, muke tenje u njoj izazivaju simetrine tenje.
Fascinirana i buntovna, postaje naizmjence mazohistkinja i sadistkinja. Gudrun je
potresena prizorom Geralda koji meu bedrima stee bokove izluene kobile. No
takoer je uznemiri kad joj Geraldova dojilja ispria da je neko tipala njegovu guzu.
Muka arogancija izaziva enski otpor. Dok je Ursula poraena i spaena Birkinovom
seksualnom istoom, kao i Lady Chatterley lugarevom, Gerald povlai Gudrun u
bezizlaznu borbu. Jedne se noi, nesretan, izmuen alovanjem, preputa njezinim
rukama. Ona je bila velika kupka ivota, on ju je oboavao. Bila je majka i sr svih stvari.
arobna i njena emanacija njezina enskog krila opustoila je njegov sasuen i bolan
um poput ljekovite limfe, poput smirujueg toka samog ivota, savreno kao da se
ponovno kupa u majinu krilu. Te je noi predosjetio to bi moglo biti ujedinjenje sa
enom. Ali prekasno je. Njegova je srea pokvarena jer Gudrun nije zapravo prisutna.
Doputa Geraldu da spava na njezinu ramenu, no ostaje budna, nestrpljiva, odvojena. To
108
109

Sinovi i ljubavnici, str. 443 (prevela Tatjana Blaekovi, Otokar Kerovani, Rijeka, 1975.)
Zaljubljene ene

153

briana

je kazna pojedinca koji je sam svoj plijen. On sam ne moe prekinuti svoju samou.
Podiui brane oko sebe samoga, podignuo ih je i oko Drugoga. Nikad se s njime nee
spojiti. Na koncu Gerald umire, ubije ga Gudrun i on sam.
Tako se isprva ini da nijedan od dvaju spolova nije povlaten. Nijedan nije subjekt.
ena nije ni plijen niti obina izlika. Malraux110 primjeuje da Lawrenceu nije dovoljno,
kao to hindusu jest, da je ena prilika za kontakt s beskrajem, onako kako to moe biti,
na primjer, krajolik. To bi znailo na drugi nain napraviti od nje objekt. Ona je stvarna
koliko i mukarac. Treba priekati istinsko spajanje. Stoga Lawrenceovi junaci
zahtijevaju od svojih ljubavnica mnogo vie od darivanja svojega tijela. Paul ne prihvaa
da mu se Myriam prepusti u njenoj gesti. Birkin ne eli da se Ursula ogranii potragom
za uitkom u njegovim rukama. Hladna ili strastvena, ena koja ostaje zatvorena u sebi
samoj preputa mukarca svojoj usamljenosti, on je mora odgurnuti. Oboje se moraju
predati duom i tijelom. Ako je to darivanje ostvareno, moraju si zauvijek ostati vjerni.
Lawrence je pristaa monogamnog braka. Potraga za razliitou javlja se samo ako se
zanimamo za jedinstvenost bia, no faliki se brak temelji na opem. Kad se uspostavi
krug mukost-enskost, ne moe se pojmiti nikakva elja za promjenom. To je savren
krug, zatvoren u sebe, definitivan.
Uzajamno darivanje, uzajamna vjernost: je li to zaista vladavina uzajamnog
potovanja? Daleko od toga. Lawrence strastveno vjeruje u muku supremaciju. Izraz
falikog braka, jednoznanost koju uspostavlja izmeu seksualnog i falikog, dovoljno
govore tomu u prilog. Od dvaju tokova krvi koji se tajanstveno vjenavaju, povlaten je
faliki tok. Falus slui kao poveznica izmeu dviju rijeka: spaja dva razliita ritma u
jedan jedinstveni tok. Tako mukarac nije samo jedan od dijelova para, nego i njihov
odnos, njihovo nadilaenje: Most koji vodi u budunost je falus. Kultu boginje Majke
Lawrence namjerava pretpostaviti faliki kult. Kad eli istaknuti seksualnu narav
kozmosa, ne zaziva enski trbuh, nego muku virilnost. Gotovo nikad ne oslikava
mukarca kojega mui ena, no stotine puta pokazuje enu, potajno uzdrmanu ivim,
suptilnim, sugestivnim pozivom mukarca. Njegove su junakinje lijepe i zdrave, ali nisu
opojne, dok su mu junaci uzbudljivi faunovi. Muke ivotinje utjelovljuju nemir i monu
tajnu ivota. ene pak podnose njegovu aroliju. Jednu gane lisac, drugu opara pastuh,
Gudrun se grozniavo brani od stada mladih junaca, uznemiruje je buntovnika ivost
zeca. Na tu kozmiku povlatenost mukih nadovezuje se drutvena povlatenost.
Nesumnjivo stoga to je faliki tijek neumoljiv, agresivan, jer obuhvaa budunost Lawrence to samo nesavreno objanjava - mukarcu pripada dunost da ponese
naprijed zastavu ivota111. Usmjeren je prema ciljevima, utjelovljuje transcendenciju.
enu apsorbiraju njezini osjeaji, ona cijela je unutranjost, predodreena je na
imanenciju. Ne samo da mukarac u spolnom ivotu igra aktivnu ulogu, nego se kroz
mukarca nadilazi ovaj ivot. Ukorijenjen je u seksualnom svijetu, no iz njega bjei. ena
u njemu ostaje zarobljena. Misao i djelovanje imaju izvorite u falusu. Bez falusa ena
nema prava ni na jedno niti na drugo. Moe igrati muku ulogu, ak i sjajno, no to je igra
bez istine. enu privlai ono dolje, sredite zemlje. Polarizirana je prema dolje,
mjeseevoj privlanosti. A mukarca privlai ono gore, sunce i dnevna aktivnost. Kod
ene najdublja svijest prebiva u njezinu trbuhu i slabinama... Ako se okrene prema gore,
doi e do trenutka u kojemu se sve rui. U podruju djelovanja mukarac mora biti
inicijator, pozitivan pol. ena je pozitivan pol na razini emocija. Tako Lawrence uskrsava
tradicionalno burujsko poimanje koje su dijelili Bonald, Auguste Comte, Clment
110
111

Predgovor francuskom izdanju Lady Cbatterley

Fantasia of the unconscious

154

briana

Vautel. ena treba podrediti svoju egzistenciju mukarevoj. Treba vjerovati u vas, u
dubinski cilj kojemu teite. Tada e joj mukarac dugovati beskrajnu njenost i
zahvalnost. Ah, kako je lijepo doi kui eni kad vjeruje u vas i prihvaa da je vaa svrha
nadilazi... Osjeate neizmjernu zahvalnost eni koja vas voli... Lawrence dodaje da se, da
bi zasluio takvu odanost, mukarac mora autentino predati viem cilju. Ako je njegov
plan prevara, par tone u besmislenu mistifikaciju. Bolje je zatvoriti se u enski ciklus
ljubavi i smrti, kao Ana Karenjina i Vronski, Carmen i don Jose, nego si lagati poput Pjera
i Natae. No ako je ispunjen uvjet da mukarac tei viem cilju, Lawrence ovdje poput
Proudhona i Rousseau propovijeda monogamni brak u kojem ena u mua nalazi
opravdanje svoje egzistencije. Prema eni koja eli preokrenuti uloge, Lawrence je
jednako pun mrnje kao Montherlant. Neka prestane glumiti Magna Mater, tvrdei da
posjeduje ivotnu istinu. Dominantna i prodrljiva, ona osakauje mujaka, vraa ga u
imanenciju i odvraa od njegovih ciljeva. Lawrence je daleko od proklinjanja majinstva,
naprotiv, raduje ga to je put, prihvaa svoje roenje, voli majku. Majke se u njegovu
opusu pojavljuju kao sjajni primjeri prave enstvenosti. One su isto odricanje,
apsolutna velikodunost, sva njihova ivotna toplina posveena je djetetu: prihvaaju da
postane mukarac, na to su ponosne. No treba strahovati od egoistine ljubavnice koja
eli vratiti mukarca u njegovo djetinjstvo: ona unitava muki elan. Mjesec, enski
planet, vue nas unatrag. Ona bez prestanka govori o ljubavi, no ljubiti za nju znai
uzimati, ispuniti prazninu koju osjea u sebi. Ta je ljubav bliska mrnji. Tako si
Hermione, koja pati od stranog nedostatka jer se nikad nije mogla dati, eli pripojiti
Birkina. Ne uspijeva u naumu. Pokua ga ubiti i poudna ekstaza koju osjeti udarivi ga
identina je egoistinom gru uitka.112 Lawrence prezire moderne ene, celuloidna i
plastina bia koje zahtijevaju svijest. Kad ena osvijesti svoju seksualnost, eno je kako
prolazi kroz ivot, djelujui potpuno razumski i sluajui naredbe automatske
samovolje113. Lawrence joj zabranjuje autonomnu senzualnost, stvorena je da bi se
davala, a ne da bi uzimala. Kroz Mellorsova usta, Lawrence izvikuje svoje gaenje prema
lezbijkama. No takoer okrivljuje enu koja pred mukarcem zauzima odmaknut ili
agresivan stav. Paul se osjea ranjenim i smeta mu kad mu Myriam miluje bedra
govorei: Tako si lijep. Gudrun, kao i Myriam, grijei oparavajui se ljepotom svojeg
ljubavnika. Ta ih kontemplacija razdvaja, kao i ironija ledenih intelektualki koje penis
smatraju jadnim ili muku gimnastiku smijenom. Strastvena potraga za uitkom
jednako je tako za osudu. To je akutni, usamljeniki uitak koji takoer razdvaja te mu
ena ne treba teiti. Lawrence je oslikao brojne portrete tih neovisnih, dominantnih
ena, koje su promaile svoj enski poziv. Ursula i Gudrun su te vrste. Na poetku je
Ursula monopolistica. Mukarac bi joj se trebao predati do taloga...114 Ona naui
pobijediti svoju volju. No Gudrun je tvrdoglava; razumna, umjetnica, divljaki zavidi
mukarcima na njihovoj neovisnosti i mogunostima djelovanja. eli zadrati svoju
individualnost netaknutom. eli ivjeti zbog sebe same. Ironina, posesivna, ostat e
zauvijek zarobljena u svojoj subjektivnosti. Najznaajniji lik, jer je najmanje sofisticiran,
je lik Myriam.115 Gerald je djelomino odgovoran za Gudruninu propast. No naspram
Paula, Myriam sama nosi teret vlastite nesree. Ona bi takoer voljela biti mukarac, i
mrzi mukarce. Ne prihvaa se u svojoj oposti. eli se razlikovati. Tako njome ne
prolazi veliki tijek ivota, ona moe nalikovati na vjeticu ili sveenicu, no nikad
bakhantici. Stvari je mogu ganuti samo kad ih rekreira u svojoj dui, dajui im vjersku
112

Zaljubljene ene
Fantasia of the unconscious
114
Zaljubljene ene
115
Sinovi i ljubavnici
113

155

briana

vrijednost. Taj je ar razdvaja od ivota. Ona je poetina, mistina, neprilagoena. Nije

bila nespretna, a opet, nijedan od njezinih pokreta nije se ba inio dobrim pokretom...
ulagala je previe snage u trud. Trai posve unutarnje radosti i stvarnost je plai. Kad
spava s Paulom, srce joj je djelomino u nekoj vrsti straha. Ona je uvijek svijest, nikada
ivot. Nije partnerica. Ne pristaje na proimanje sa svojim ljubavnikom. eli ga
apsorbirati u sebi. Njemu ta volja smeta. Upada u silovit gnjev kad je vidi kako miluje
cvijee. Reklo bi se da mu eli iupati srce. Vrijea je: Vi ste prosjakinja ljubavi, nemate
potrebu voljeti nego biti voljena. elite se ispuniti ljubavlju jer vam neto, ne znam to,
nedostaje. Seksualnost nije zamiljena da ispunjava prazninu, trebala bi biti izraz
dovrenog bia. Ono to ene nazivaju ljubavlju, to je njihova pohlepa za virilnom
snagom koju bi rado ugrabile. Paulova majka lucidno razmilja o Myriam: eli ga
cijelog, eli ga izvui iz njega samoga i prodrijeti. Mlada se djevojka raduje kad joj je
ljubavnik bolestan, jer e ga moi njegovati. Pravi se da ga slui, no to je nain da mu
nametne svoju volju. Budui da ostaje odvojena od njega, u Paulu pobuuje ar slian
vruici, kao to to ini opijum, ali nesposobna mu je pruiti radost i mir. Unutar svoje
ljubavi, potajno od sebe same mrzila je Paula jer ju je volio i dominirao njome. Tako se
Paul odmie od nje. Trai ravnoteu kraj Clare. Lijepa, iva, ivotinjska, ona se
bezrezervno daje. I ljubavnici doseu trenutke ekstaze koji ih nadmauju oboje. No Clara
ne razumije to otkrivenje. Ona smatra da duguje tu sreu Paulu, njegovoj jedinstvenosti, i
nada se da e si je prisvojiti. Ne uspijeva ga zadrati jer ga i ona eli itavog za sebe. im
se ljubav individualizira, pretvara se u pohlepni egoizam i udo erotike nestaje.
Potrebno je da se ena odrekne osobne ljubavi. Ni Mellors niti don Cipriano ne ele
izgovoriti svojim ljubavnicama ljubavne rijei. Teresa, egzemplarna ena, zgrozi se kad
je Kate pita voli li dona Ramona.116 On je moj ivot, odgovara. Dar koji mu je pruila
posve je drugo od ljubavi. ena se kao i mukarac treba odrei bilo kakva ponosa i bilo
kakve volje. Ako ona za mukarca utjelovljuje ivot, i on ga utjelovljuje za nju. Lady
Chatterley nalazi mir i radost samo zato to pristaje na ovu istinu: Odrekla bi se svoje
teke i blistave enske moi. Bila je umorna od nje, otvrdnjela. Uronila bi u novu kupku
ivota, u dubine svoje utrobe koja pjeva bezglasnu pjesmu oboavanja. Tako je pozvana
pijanstvu bakhantica. Slijepo sluajui svojeg ljubavnika, ne traei se u njegovu
zagrljaju, ona s njim ini skladan par, ugoen s kiom, stablima, proljetnim cvijeem.
Jednako tako Ursula u Birkinovu zagrljaju odustaje od svoje individualnosti i oni dostiu
zvjezdanu ravnoteu. No iznad svega Pernata zmija u svojoj cjelovitosti odraava
Lawrenceov ideal. Jer je don Cipriano jedan od onih mukaraca koji nose naprijed
zastavu ivota. Ima misiju kojoj je sasvim posveen tako da se u njemu muevnost
nadilazi i uzdie do boanstva. Ako se proglasi bogom, to nije mistifikacija. Svaki
mukarac koji je potpuni mukarac je bog. Dakle zasluuje apsolutnu odanost neke ene.
Proeta zapadnjakim predrasudama, Kate isprva odbija takvu ovisnost, dri do svoje
osobnosti i svoje ograniene egzistencije. No malo-pomalo puta da u nju prodre veliki
tijek ivota, daje Ciprianu tijelo i duu. To nije ropska predaja: prije no to odlui ostati s
njim, zahtijeva da on prizna svoju potrebu za njom. On je priznaje jer je doista ena
potrebna mukarcu. Tada ona pristaje nikad ne biti nita drugo osim njegove partnerice.
Prisvaja njegove ciljeve, vrijednosti, njegov svemir. Ta se podinjenost izraava u samoj
erotici. Lawrence ne eli enu u grevitoj potrazi za uitkom, odvojenu od mukarca
grem koji je potresa. Namjerno joj ne prua orgazam. Don Cipriano se odmie od Kate
kad u njoj osjeti pribliavanje toga nervoznog sladostraa. Ona se odrie ak i te
seksualne autonomije. Njezino arko ensko htijenje i njezina elja smirivali su se u njoj
116

Pernata zmija

156

briana

i nestajali, ostavljajui joj svu njenost i podinjenost kao vrela tople vode koja beumno
izviru iz zemlje, a ipak su toliko aktivna i mona u svojoj tajnoj snazi.
Razumijemo zato su Lawrenceovi romani prije svega edukacija ena. eni je
neizmjerno tee nego mukarcu da podrediti se kozmikom redu, jer mu se on
podreuje na autonoman nain, dok je njoj potrebno muko posrednitvo. Kad Drugo
preuzima lik strane svijesti i volje, dolazi do istinske predaje. Naprotiv, autonomno
podreivanje neobino slii suverenoj odluci. Lawrenceovi junaci su ili osueni od
poetka ili pak od poetka znaju tajnu mudrosti.117 Njihova podreenost kozmosu
konzumirana je odavno i oni iz nje izvlae toliko unutarnje sigurnosti da djeluju jednako
arogantno kao gordi individualist. Postoji bog koji progovara kroz njihova usta: sam
Lawrence. Dok se ena mora pokloniti pred njihovim boanstvom. ak i ako je mukarac
falus, a ne um pojedinac koji ima muevne osobine zadrava svoje povlastice; ena nije
zlo, ona je ak dobra, ali podreena. Lawrence nam opet predlae ideal prave ene, to
jest ene koja se bezrezervno pristaje definirati kao Drugo.

III.
CLAUDEL ILI GOSPODINOVA SLUKINJA
Izvornost Claudelova katolianstva jest toliko uporan optimizam da se i samo zlo
pretvara u dobro.
Samo zlo
sadri svoje dobro koje ne treba pustiti da se izgubi.118
Usvajajui gledite koje je nesumnjivo Stvoriteljevo - budui da za njega
predmnijevamo da je svemogu, sveznajui i dobronamjeran - Claudel je pristaa svih
aspekata stvaranja svijeta. Bez pakla i grijeha ne bi bilo ni slobode niti spasenja. Kad je
svijet izvlaio iz nitavila, Bog je unaprijed smislio pogreku i pokajanje. U oima idova
i krana Evin neposluh doveo je njezine keri u prilino lo poloaj. Zna se koliko su
loe crkveni oci tretirali enu. No ovdje je se naprotiv opravdava ako se prihvati da je
sluila Bojim planovima. ena! Ta usluga koju je neposluhom pruila Bogu u
zemaljskom raju; to dubinsko razumijevanje koje se uspostavilo izmeu nje i Njega; ta
put koju je grijehom stavila na raspolaganje iskupljenju!119 Nesumnjivo je ona izvor
grijeha, i zbog nje je mukarac izgubio raj. No ljudski grijesi su otkupljeni i ovaj je svijet
iznova blagoslovljen:
Uope nismo izali iz tog raja uitaka kamo nas je Bog isprva smjestio.120
Svaka je zemlja Obeana Zemlja.121
Nita od onoga to je dolo od Bojih ruku, nita od danoga ne moe samo po sebi
biti loe. Molimo se Bogu s cijelou njegova djela! Nita od onoga to je stvorio nije
uzalud, nita nije strano niemu drugom.122 ak i ne postoji neto to je nepotrebno.
117

Osim Pauk iz Sinova i ljubavnika koji je od svih najivlji. No to je jedini roman u kojemu nam se pokazuje muko
naukovanje.
118
Razdioba podneva
119
Les Aventures de Sophie
120
Kantata za tri glasa
121
Conversations dans le Loir-et-Cher
122
Satenska cipelica

157

briana

Sve stvari koje je stvorio meusobno komuniciraju, sve su istodobno nune jedna
drugoj.123 Tako ena ima mjesto u harmoniji svemira, no to nije bilo kakvo mjesto.
Postoji udna i u Luciferovim oima sablanjiva strast koja povezuje Vjenost s tim
trenutanim cvijetom Nitavila124.
Dakako, ena moe biti destruktivna. Claudel je u Lechy125 utjelovio lou enu koja
mukarca vue u propast; u Razdiobi podneva Yse unitava ivote onih koje hvata u
zamku svoje ljubavi. No kad ne bi bilo toga rizika propasti, ne bi postojalo ni spasenje.
ena je ujedno element rizika koji je On namjerno stavio usred svoje genijalne
kreacije126. Dobro je da ovjek upozna iskuenja puti. Taj neprijatelj u nama daje
naem ivotu dramatini element, zain. Kad nam dua ne bi bila tako silovito
napadnuta, spavala bi, a sad poskakuje... Borba je uenje za pobjedu.127 Mukarac nije
pozvan da osvijesti svoju duu samo putem duha, nego i tijela. A koja e put snanije
govoriti mukarcu od enske?128 Sve to ga otima snu, sigurnosti, mu je korisno. Ljubav,
u kojem se god obliku predstavi, ima tu vrlinu da se u naem malom osobnom svijetu,
sloenom po naem osrednjem razumu ini kao duboko razorni element129.
Vrlo je esto ena samo varljiva nositeljica iluzije:
Ja sam obeanje koje se ne moe odrati i moj se ar sastoji upravo od toga.
Ja sam slatkoa onoga to jest, sa aljenjem za onim to nije. Ja sam istina s licem
pogreke i onaj tko me voli nema problema s razlikovanjem jednog od drugog.130
No postoji i korisnost iluzije. To Aneo uvar objavljuje doni Prouheze:
- ak i grijeh! I grijeh je koristan.
- Znai bilo je dobro to me volio?
- Bilo je dobro to si ga nauila elji.
- elji za iluzijom? Za sjenom koja mu zauvijek izmie?
- elja je za onim to jest, iluzija o onome to nije. elja kroz iluziju je elja za onim
to prolazi kroz ono to nije.131
Ono to je, Bojom voljom, Prouheze bila za Rodriguea je: ma kroz njegovo srce.
No ena nije u Bojim rukama samo ta otrica, ta rana. Bogatstva ovoga svijeta nisu
tu zato da bi ih se uvijek odbijalo: ona su takoer hrana. Mukarac ih treba uzeti i uiniti
svojima. Voljena e za njega utjeloviti svu opipljivu ljepotu svijeta. Ona e na njegovim
usnama biti pjesma oboavanja. Kako ste lijepi, Violaine, i kako je lijep ovaj svijet gdje
ste vi.132
Tko je ona to stoji preda mnom, njenija od povjetarca, poput mjeseca kroz
mlado lie?... Tu je kao pela koja iri svoja jo svjea krilca, kao velika kouta, kao cvijet
koji ni sam ne zna da je lijep.133

123

Navjetenje
Les Aventures de Sophie
125
L'Echange
126
Les Aventures de Sophie
127
L'Oiseau noir dans le soleil levant
128
Satenska cipelica
129
Positions et Propositions
130
LaVille
131
Satenska cipelica
132
Navjetenje
133
Lajeune Fille Violaine
124

158

briana

Pusti da udiem tvoj miris koji je poput mirisa zemlje kad, sjajna i oprana vodom
poput oltara, stvara uto i plavo cvijee,
I poput mirisa ljeta koji daje na sijeno i travu, i poput mirisa jeseni134
Ona sadri svu prirodu: ruu i ljiljan, zvijezdu, voku, pticu, vjetar, mjesec, sunce,
slap, mirni mete velike luke okupane podnevnom svjetlou135. I jo vie od toga: ona
je blinji.
Ovog puta evo neto drugo osim zvijezde za mene, ova svijetla toka na ivom
pijesku noi,
Netko ljudski poput mene...136
Vie nee biti sam, nego u tebi s tobom zauvijek posveena. Netko zauvijek tvoj,
koji nikad nee biti odsutan, tvoja ena.137
Netko tko e sluati to govorim i imati u mene povjerenja.
Drug tihog glasa koji nas prima u zagrljaj i uvjerava nas da je ena.138
Duom i tijelom, privijajui je na svoje grudi mukarac nalazi svoje korijene u ovoj
zemlji i u njoj se ostvaruje.
Primio sam tu enu, i to je moja mjera i moj dio zemlje.139 Ona nije lagana za
nositi, a mukarac nije stvoren za optereenje:
I blesavi mukarac se nae iznenaen tom apsurdnom osobom, tom velikom
tekom i glomaznom stvari.
Toliko haljina, toliko kose, to da uinim?
Vie se ne moe, vie je se ne eli otarasiti.140
Naime, taj je teret istodobno i blago. Ja sam veliko blago, kae Violaine.
Reciprono, dajui se mukarcu ena ispunjava svoju zemaljsku sudbinu.
Jer emu slui biti ena ako ne biti ubrana?
I ta rua ako ne da je se proguta? I roditi se ako ne za to da pripadne drugome i
bude lovina monog lava?141
to emo uiniti, mi koje moemo biti ene samo u njegovim rukama i u njegovom
srcu aa vina?
Ali ti, duo moja, kae: nisam stvorena uzalud i onaj tko je pozvan da me ubere
postoji!
To srce koje me ekalo, ah! kakva radost za mene da ga ispunim.142
Dakako, taj savez mukarca i ene treba se konzumirati u prisutnosti Boga. On je
svet i prelazi u vjenost. Na njega treba pristati dubinskim pokretom volje i ne moe ga
raskinuti pojedinani hir. Ljubav, pristanak koji si dvije slobodne osobe daju jedna
drugoj, inila se Bogu tako velikom stvari da ju je pretvorio u sakrament. I tu kao i

134

LaVille
Satenska cipelica
136
Satenska cipelica
137
LaVille
138
Le Pain dur
139
LaVille
140
Razdioba podneva
141
Kantata za tri glasa
142
Kantata za tri glasa
135

159

briana

svugdje drugdje sakrament daje realnost onome to je bilo samo vrhovna elja srca.143 I
jo:
Brak nije uitak, to je rtvovanje uitka, to je nauka dviju dua koje se odsad
zauvijek i za cilj izvan sebe samih
Moraju zadovoljiti jedna drugom.144
Tim savezom mukarac i ena jedno drugome nee dati samo radost, nego e
svatko postati vlasnikom drugog bia. Ta dua unutar moje due, on ju je uspio nai!...
On je taj koji je doao do mene i koji mi je pruio ruku... On je moj poziv! Kako da kaem?
On je moj iskon! Onaj kojim i za kojega sam dola na svijet.145
itav jedan dio mene same za koji nisam vjerovala da postoji, jer sam bila zauzeta
drugim i nisam o tome mislila. Ah! Boe, on postoji, on ivi, strahovito.146
To se bie ini opravdanim onime to upotpunjuje, nunim. U njemu si bila
nuna, kae Aneo Prouhezei. A Rodrigue:
Jer to nazivamo smru ako ne to da smo prestali biti nuni?
Kad je mogla bez mene? Kad u prestati za nju biti ono bez ega ona ne bi mogla
biti ona sama?147
Kau da ne postoji dua koja bi bila stvorena izvan nekoga ivota i izvan
tajanstvenog odnosa s drugima.
Ali nas dvoje, to je i vie od toga, ja postojim kako ti pria; ista stvar odjekuje
izmeu dvoje ljudi.
Kad nas se stvaralo, Orione, mislim da je ostalo malo vae biti i da sam ja stvorena
od onoga to vama nedostaje.148
U udesnoj nunosti toga ujedinjenja pronaen je raj, pobijeena je smrt:
Napokon je bie koje je postojalo u raju ovdje ponovno stvoreno od mukarca i
ene. 149
Nikada drukije nego jedan kroz drugoga neemo uspjeti rijeiti se smrti.
Kao to ljubiasta kad se pomijea s naranastom oslobaa istu crvenu. 150
Napokon u obliku drugoga svatko u svojoj potpunosti pristupa Drugome, to jest
Bogu.
Ono to dajemo jedno drugome, to je Bog u razliitim oblicima.151
Da ga najprije nisi vidio u mojim oima, bi li toliko udio za nebom?152
Ah, prestanite biti ena i dopustite da napokon na vaem licu vidim tog Boga
kojega niste sposobni sakriti.153

143

Positions et Propositions, II
Satenska cipelica
145
Livre de Tobie et de Sarah
146
Le Pere humilie
147
Satenska cipelica
148
Le Pere humilie
149
Feuilles de saints
150
Satenska cipelica
151
Feuilles de saints
152
Feuilles de saints
153
Satenska cipelica
144

160

briana

Ljubav prema Bogu u nama zaziva istu sposobnost kao ljubav prema njegovim
stvorenjima, taj osjeaj da sami nismo potpuni i da je vrhovno dobro u kojem se
ostvarujemo izvan nas, netko. 154
Tako svatko u drugome pronalazi smisao svojega zemaljskog ivota i takoer
nepobitno svjedoanstvo o nedovoljnosti ovoga ivota:
Budui da mu ne mogu dati nebo, barem ga mogu oteti od zemlje. Samo mu ja
mogu pruiti potrebu po mjeri njegove elje.155
Ono to sam od tebe traio i to sam ti htio dati nije u skladu s vremenom nego s
vjenou.156
Svejedno uloge mukarca i ene nisu sasvim simetrine. Na drutvenoj razini
postoji oiti primat mukarca. Claudel vjeruje u hijerarhije, uz ostale i u obiteljsku: mu
je u obitelji gazda. Anne Vetcors vlada svojim domom. Don Pelage se smatra vrtlarom
kojemu je povjerena na brigu osjetljiva biljka, dona Prouheze. On joj daje misiju koju ona
ni ne pomilja odbiti. Sama injenica bivanja mukarcem povlauje. Tko sam ja, jadna
djevojka, da se usporeujem s mukim svoje vrste? pita se Sygne.157 Mukarac je taj koji
obrauje polja, gradi katedrale, bori se maem, istrauje svijet, osvaja zemlje, koji
djeluje, poduzima. Kroz njega se ispunjavaju Boji planovi na ovoj zemlji. ena je samo
pomonica. Ona je ta koja ostaje na mjestu, eka i odrava:
Ja sam ona koja ostaje i koja je uvijek tu, kae Sygne.
Ona brani Cofontaineovo nasljedstvo, vodi mu raune dok se on daleko bori za
cilj. ena borcu donosi utoite nade: Nosim neodoljivu nadu. 158 I utoite samilosti:
Saalila sam se nad njim. Jer kome se trebao okrenuti, traei majku, ako ne
ponienoj eni, u duhu ispovijedi i srama.159
I Zlatna glava, umirui, promrmlja: To je hrabrost ranjenika, podrka bolesniku,
drutvo umiruem...
Claudel ne zamjera mukarcu to to ena poznaje njegove slabosti. Naprotiv,
smatrao bi svetogrem muku gordost koju prikazuju Montherlant i Lawrence. Dobro je
da je mukarac svjestan da je od krvi i mesa i oajan, da ne zaboravi ni svoje podrijetlo
niti smrt koja mu je simetrina. Svaka bi supruga mogla izgovorizi Marthine rijei:
Istina, nisam ja ta koja ti je dala ivot.
Ali sam ovdje da bih ga opet od tebe zatraila. I iz toga proizlazi muka zbunjenost
pred enom, kao savjest pred vjerovnikom.160
A opet ta slabost mora uzmaknuti pred snagom. U braku se supruga daje suprugu
koji se o njoj brine. Lla lijee na tlo pred Coeuvreom koji na nju polae noge. Odnos
ene prema muu, keri prema ocu, sestre prema bratu, je podaniki odnos. Sygne u
Georgeovim rukama izgovara zavjet viteza gospodaru.
Ti si gospodar, a ja sirota sibila koja uva oganj.161

154

Positions et Propositions, I
Satenska cipelica
156
Le Pre humili
157
Talac
158
La Ville
159
L'Echange
160
L'Echange
161
Talac
155

161

briana

Pusti me da se zavjetujem kao novi vitez! O gospodaru moj! O stariji od mene,

dopusti mi da se u tvojim rukama zakunem kao redovnica koja se ispovijeda, o mujae
moje vrste!162
Vjernost, odanost, najvee su ljudske vrline podanice. Njena, skromna, pomirena
kao ena, u ime svoje vrste, svoje loze, ona je ponosna i nepripitomljiva. Takve su i gorda
Sygne de Coufontaine i princeza Zlatne glave koja na leima nosi truplo svojega ubijenog
oca, koja prihvaa bijedu samakog i divljeg ivota, boli raspinjanja i koja pomae Zlatnoj
glavi u njegovoj agoniji prije no to umre uz njega. ena je esto predstavljena kao
pomiriteljica, medijatorica. Ona je Estera posluna Mardohejevim naredbama, Judita
posluna sveenicima. Sposobna je iz lojalnosti cilju, koji je njezin jer je cilj njezinih
gospodara pobijediti svoju slabost, kukavnost, sram. Iz svoje posveenosti crpi snagu
koja od nje ini najdragocjenije sredstvo.
Na ljudskoj razini, smatra se da crpi svoju veliinu iz svoje podreenosti. No u
Bojim oima, ona je savreno autonomna osoba. injenica da kod mukarca egzistencija
nadilazi samu sebe, dok kod ene samu sebe odrava, uspostavlja razliku izmeu njih
samo s obzirom na zemlju. U svakom sluaju, transcendencija se ne ostvaruje na zemlji,
nego u Bogu. A ena s njim ima jednako izravnu vezu, ak i intimniju i tajniju nego njezin
partner. Kroz muki glas - opet je to sveenik - Bog se obraa Sygne, ali Violaine uje
njegov glas u samoi svojega srca, a Prouheze komunicira samo s Anelom uvarom.
Najuzvieniji Claudelovi likovi su ene: Sygne, Violaine, Prouheze. Dijelom je tomu tako
jer je svetost za njega u odricanju. A ena je manje ukljuena u ljudske planove, pokazuje
manje vlastite volje: stvorena da bi se davala, a ne da bi uzimala, blia je savrenoj
posveenosti. Kroz nju e se ostvariti nadilaenje zemaljskih radosti koje su doputene i
u redu, ali ije je rtvovanje jo bolje. Sygne se rtvuje zbog odleenog razloga: da spasi
papu. Prouheze prije svega zato to voli Rodriguea zabranjenom ljubavlju: Bi li elio da
ti u ruke gurnem preljubnicu?... Bila bih samo ena koja e uskoro umrijeti na tvojem
srcu, a ne ona vjena zvijezda za kojom udi.163
No kad bi ta ljubav mogla postati zakonitom, ona ne uini nita da bi je ostvarila na
ovom svijetu. Jer joj je Aneo proaptao: Prouheze, sestro, Boje dijete u svjetlosti koje
pozdravljam, Prouheze koju vide aneli, nju bez njezina znanja gleda, nju si napravio da
bi mu je dao.164
Ona je ovjek, ona je ena, i ona se ne predaje bez pobune: Nee saznati kakav
okus imam!165
No ona zna da se njezin pravi brak s Rodrigueom konzumira samo njezinim
odbijanjem: Kad vie nee biti naina da pobjegne, kad bude zauvijek vezan uz mene
tim nemoguim brakom, kad vie ne bude naina da se otme tom pozivu moje mone
puti i toj neumoljivoj praznini, kad mu dokaem njegovo nitavilo i svoje, kad vie u
njegovu nitavilu ne bude tajne koje moje nitavilo ne bi bilo sposobno potvrditi.
Tada u ga golog i razderanog dati Bogu, da ga ispuni munjevitom brzinom, tada u
imati supruga i drat u Boga u svojem zagrljaju.166
Violainina odluka jo je tajanstvenija i besmislenija, jer je odabrala gubu i sljepilo
kad ju je zakonita veza mogla ujediniti s mukarcem kojega je voljela i koji ju je volio.
162

Talac
Satenska cipelica
164
Satenska cipelica
165
Satenska cipelica
166
Satenska cipelica
163

162

briana

Jacques, moda smo se voljeli previe da bi bilo pravedno da jedno drugome

pripadnemo, da bi bilo dobro da budemo jedno za drugo.167
No ene su tako jedinstveno posveene junatvu svetosti, ponajvie zato to ih
Claudel jo uvijek poima iz muke perspektive. Jasno, svaki od spolova utjelovljuje Drugo
u oima suprotnog spola, no u njegovim mukim oima usprkos svemu ena esto ispada
apsolutno drugo. Postoji mistino nadilaenje utoliko to znamo da smo sami po sebi
nedostatni i da je stoga mo ene nad nama jednaka moi Milosti168. Zamjenica mi
ovdje predstavlja samo mukarce, a ne ljudsku vrstu, te je prema njihovoj nesavrenosti
ena poziv na beskonanost. U nekom pogledu ovdje postoji novo naelo subordinacije:
opinstvom svetih svaki je pojedinac instrument svih ostalih. No preciznije, ena je
instrument spasenja za mukarca, dok obrnuto nije sluaj. Satenska cipelica je epopeja
Rodrigueova spasenja. Drama zapoinje molitvom koju Rodrigueov brat upuuje Bogu u
njegovu korist, a zavrava Rodrigueovom smru nakon to ga je Prouhze dovela do
svetosti. No u drugom smislu, ena ovime dobiva najviu moguu autonomiju: jer se
njezina misija interiorizira u njoj, i, spaavajui mukarca, ili mu sluei kao primjer, ona
sama osigurava svoj vlastiti spas. Pierre de Craon prorie Violainei sudbinu i u srcu
ubire udesne plodove njezine rtve. Uzdii e je pred ovjeanstvom u kamenju
katedrala. No Violaine je to postigla bez pomoi. U Claudela nalazimo na mistiku ene
blisku onoj Danteovoj pred Beatrice, blisku gnostikoj, ak i onoj sensimonovske
tradicije koja enu naziva preporoditeljicom. Meutim, kako su mukarac i ena oboje
Boja stvorenja, Claudel je i njoj povjerio autonomnu sudbinu. Tako da se kod njega ena
realizira kao subjekt postavi drugo - ja sam Sluavka Boja, i u svojem za-sebe
pojavljuje se kao Drugo.
Postoji ulomak u Sofijinim avanturama koji otprilike saima cijelu Claudelovu
koncepciju. Ondje itamo da je Bog eni povjerio lice koje je, koliko god daleko i
izoblieno bilo, izvjesna slika njegova savrenstva. Uinio ga je poeljnim. Ujedinio je
kraj i podrijetlo. Uinio ju je uvaricom svojih planova i sposobnom pruiti mukarcu
stvarateljski san u kojem je i sama zaeta. Ona je oslonac sudbine. Ona je dar. Ona je
mogunost posjedovanja... Ona je poveznica osjeajne veze koja neprestano ujedinjuje
stvaratelja sa svojim djelom. Ona Ga razumije. Ona je dua koja vidi i ini. Ona s njim na
neki nain dijeli strpljenje i mo stvaranja.
U nekom pogledu, ini se da se enu ne moe dodatno uveliati. No u biti Claudel
samo pjesniki izraava blago moderniziranu katoliku tradiciju. Reeno je da enin
zemaljski poziv ni po emu ne teti njezinoj nadnaravnoj autonomiji. S druge strane,
priznavi joj potonju, katolik smatra da moe na ovom svijetu zadrati muke
prerogative. tujui enu kao Boga, u ovom e je svijetu tretirati kao slukinju. Dapae,
to e se vie od nje zahtijevati potpuna poslunost, to e je se sigurnije ispratiti na put
spasenja. Njezina je sudbina da se posveti djeci, muu, ognjitu, domovini, crkvi, sudbina
koju joj je dodijelila i buroazija. Mukarac daje svoju aktivnost, ena svoju osobu.
Posvetiti tu hijerarhiju u ime Boje volje ne znai je ni po emu izmijeniti, nego upravo
okameniti za vjenost.

167
168

Lajeune Fille Violaine

Satenska cipelica

163

briana

IV.
BRETON ILI POEZIJA
Usprkos jazu koji razdvaja Claudelov vjerski svijet od Bretonova poetskog svemira,
postoji analogija u ulozi koju pridaju eni: ona je remetilaki element. Ona otima
mukarca snu imanencije. Usta, klju, vrata, most, to je Beatrice koja Dantea uvodi u
onostrano. Ljubav mukarca prema eni, ako se na tren posvetimo promatraju
opipljivog svijeta, ustraje u zastiranju neba divovskim i divljim cvijeem. Ona je najgori
kamen spoticanja za duh koji uvijek eli vjerovati da je na sigurnom tlu. Ljubav prema
drugoj, vodi ka ljubavi prema Drugome. Na vrhuncu ljubavi prema odabranom biu do
kraja se podiu brane ljubavi za ovjeanstvo... No za Bretona onostrano nije na
nepoznatom nebu, nego upravo ovdje. Otkriva se onome tko zna podii veo svakodnevne
banalnosti. Erotika, uz ostalo, razbija zamku lanog znanja. Seksualni svijet danas..., nije
koliko znam, prestao svoju neslomivu jezgru noi suprotstavljati naoj volji za
penetracijom u svemir. Sudaranje s misterijem je jedini nain da ga se otkrije. ena je
zagonetka i postavlja zagonetke. Njezina viestruka lica kad se zbroje ine jedinstveno
bie u kojem nam je dana mogunost da vidimo zadnje utjelovljenje sfinge, i zato je ona
otkrivenje. Ti si bila sama slika tajne, kae Breton voljenoj eni. I malo dalje:
Otkrivenje koje si mi donijela prije nego to sam znao od ega se sastoji, znao sam da je
otkrivenje. To znai da je ena poezija. Tu ulogu ona igra i kod Gerarda de Nervala, ali u
Silviji i Aureliji ona je poput uspomene ili duha jer san, istinitiji od stvarnosti, ne
koincidira u potpunosti s njom. Kod Bretona koincidencija je potpuna. Postoji samo
jedan svijet. Poezija je objektivno prisutna u stvarima, i ena je bez premca bie od krvi i
mesa. Nalazimo je, ne u polusnu, nego posve budni, jednoga banalnog dana koji ima svoj
datum kao svi ostali dani u kalendaru - 5. travnja, 12. travnja, 4. listopada, 29. svibnja - u
banalnom okruenju: u kafiu ili na uglu ulice. No ona se uvijek istie nekom neobinom
osobinom. Nadja koraa uzdignute glave za razliku od svih drugih prolaznika...
Neobino naminkana... Nikad nisam vidio takve oi. Breton joj prilazi. Smijei se, ali
vrlo tajanstveno i, rekao bih, kao da vrlo dobro zna o emu se radi. U Ludoj ljubavi: Ta
mlada ena koja je upravo ula izgledala je kao obavijena nekom izmaglicom - odjevena
u vatru?... I mogu doista rei da je na tom mjestu, 20. svibnja 1934., ta ena bila
skandalozno lijepa.169 Pjesnik odmah prepoznaje da e odigrati ulogu u njegovoj
sudbini. Katkad je to prolazna, sporedna uloga. Poput djeteta s Dalilinim oima iz
Spojenih posuda; ak i kad se oko nje dogaaju sitna uda. Istoga dana kad ima sastanak s
Dalilom, Breton proita povoljnu kritiku koju je napisao davno izgubljeni prijatelj imena
Samson. Katkad se uda umnoavaju. Nepoznata ena od 29. svibnja, ondina koja u
mjuziklu izvodi plivau toku, predskazana je dosjetkom koju je uo u restoranu:
Ondine, on dine.170 Njezin prvi dulji izlazak s pjesnikom bio je minuciozno opisan u
pjesmi koju je on napisao jedanaest godina ranije. Najudnovatija od tih vjetica je
Nadja. Ona prorie budunost, s njezinih usana izviru rijei i slike koje njezin prijatelj u
istom trenu ima na umu. Njezini su snovi i crtei proroanstva: Ja sam lutajua dua,
ona kae. Kree se ivotom na poseban nain utemeljen samo na istoj intuiciji i
neprekidno sliei udu. Oko nje objektivni sluaj obilato sije neobine dogaaje. Ona je
169
170

Breton je taj koji istie skandalozno.

Ondine, veeramo, nap. prev.

164

briana

tako nevjerojatno osloboena privida da odbacuje zakone i razum: zavrava u ludnici.

Bio je to slobodan duh, neto poput onih duhova zraka koje nam neke magijske prakse
trenutano mogu pribliiti, ali ih nikada ne moemo zarobiti. Zbog toga ne uspijeva u
potpunosti ispuniti svoju ensku ulogu. Vidjelica, pitija, zanesenjakinja, ostaje preblizu
nerealnim stvorenjima koja su posjeivala Nervala. Otvara vrata nadrealnog svijeta, ali
ga ne moe dati jer ne moe dati sebe samu. ena se ostvaruje u ljubavi i u njoj se doista
mijenja. Jedinstvena, ona koja prihvaa jedinstvenu sudbinu, a ne lebdi bez korijena
svemirom, tada je zbroj svega. Trenutak kad njezina ljepota dosee svoj vrhunac je nou
kad je (ona) savreno zrcalo u kojem se sve to je bilo, sve to je pozvano biti
neodoljivo uranja u ono to e biti ovaj put. Za Bretona je pronai mjesto i formulu
jednako posjedovanju istine u jednoj dui i jednom tijelu. To je posjedovanje mogue
samo u uzajamnoj ljubavi, ljubavi koja je, jasno, tjelesna. Portret ene koju volimo mora
biti ne samo slika kojoj se smijeimo nego i proroite koje ispitujemo. No on e to biti
samo ako sama ena nije ideja ili slika. Ona mora biti kamen temeljac materijalnog
svijeta. Za vidovnjaka upravo je taj svijet Poezija i u tom svijetu treba stvarno
posjedovati Beatrice. Uzajamna ljubav je jedino to uvjetuje potpunu magnetsku
privlanost na koju nita ne moe utjecati, koja tijelo pretvara u sunce i sjajan otisak na
tijelu, duh u vjean izvor, nepromjenjiv i uvijek iv ija voda jednom zauvijek tee
izmeu nevena i majine duice.
Ta neunitiva ljubav moe biti samo jedinstvena. Paradoks Bretonova stava jest u
tome da od Spojenih posuda do Arkane 17 ustraje u posveivanju jedinstvene i vjene
ljubavi razliitim enama. Ali tvrdi da ovjeka drutvene okolnosti, prijeei mu slobodu
izbora, vode pogrenim izborima. U svakom sluaju kroz te pogreke zapravo trai jednu
enu. I ako se prisjeti voljenih lica, u svim tim enskim licima jednako tako e pronai
samo jedno lice: zadnje171 voljeno lice. Koliko sam puta dapae uspio primijetiti da se
pod potpuno razliitim vanjtinama nastoji probiti jedna iznimna zajednika crta.
Ondinu iz Lude ljubavi upita: Jeste li vi napokon ta ena, jeste li trebali doi upravo
danas? Ali u Arkani 17: Dobro zna da sam te, ugledavi te prvi put, bez oklijevanja
prepoznao. U potpunom, obnovljenom svijetu, par bi bio neraskidiv, kroz apsolutan i
uzajaman dar: budui da je voljena sve, kako bi bilo mjesta za drugu? Ona je i ta druga,
tim potpunije to je vie ona sama. Neobino je nerazdvojivo od ljubavi. Zato to si
jedinstvena za mene ne moe ne biti uvijek druga, druga ti sama. Preko raznolikosti
onoga bezbrojnog cvijea tamo, tebe promjenjivu volim u crvenoj koulji, nagu, u sivoj
koulji. A o razliitoj, ali jednako tako jedinstvenoj eni Breton pie: Uzajamna ljubav
kakvu ja zamiljam jest kolektor/sustav zrcala koji me ogledava pod tisuu kutova koje
za mene moe uzeti nepoznato, vjerna slika onoga to volim, uvijek sve zaudnija u
pogaanju moje vlastite elje i obdarenija ivotom.
Ta jedinstvena ena, ujedno tjelesna i umjetna, prirodna i ljudska, ima istu aroliju
kao dvosmisleni predmeti koje su voljeli nadrealisti: jednaka je lici-cipelici, stolu-vuku,
mramornoj kockici eera koju pjesnik pronalazi na buvljaku ili izmilja u snu. Ona
sudjeluje u tajni bliskih nam predmeta koje odjednom otkrivamo u njihovoj istini, i u
onoj biljaka i kamenja. Ona je sve stvari:
Moja ena kojoj je kosa od umskog poara
Kojoj se misli blistaju od ara
Kojoj je struk od pjeane ure
171

Breton naglaava.

165

briana

.. .Moja ena kojoj je spol alga i ustajali bomboni

... Moja ena u koje su oi od savane
Ali ona je onkraj i iznad svega Ljepota. Ljepota za Bretona nije ideja koja se
kontemplira nego stvarnost koja se odaje - dakle postoji - samo kroz strast. Ljepota na
svijetu postoji samo kroz enu.
Tamo, na samom dnu ljudske talionice u paradoksalnom predjelu gdje fuzija
dvaju bia koja su se stvarno izabrala svim stvarima ponovno daje vrijednosti izgubljene
jo u doba drevnih sunca, gdje meutim divlja i usamljenost, u jednoj od fantazija
prirode koja oko kratera Aljaske eli da snijeg ostane pod pepelom, tamo sam prije
mnogo godina traio da tragamo za novom ljepotom, ljepotom zamiljenom samo za
strastvene svrhe.
Grevita ljepota bit e erotina, pokrivena velom, eksplozivna-fiksna, maginasluajna, ili je nee biti.
Iz ene sve to postoji vue smisao. Upravo kroz ljubav i samo kroz nju se u
najviem stupnju ostvaruje fuzija esencije i egzistencije. Ona se ostvaruje za ljubavnike
i istodobno kroz itav svijet. Stalna rekreacija i ponovno bojenje svijeta u jednom
jedinom biu, onakvi kakvi se ostvaruju kroz ljubav, osvjetljavaju tisuama zraka svijet
zemlje ispred nas. Za sve ili gotovo sve pjesnike ena utjelovljuje prirodu, ali po
Bretonu ona ne samo da je izraava: ona je oslobaa. Jer priroda ne govori jasnim
jezikom, treba joj prodrijeti u arkane da bi se dosegnula njezina istina, koja je isto to i
njezina ljepota. Poezija nije samo njezin odraz, nego prije klju. I ena se ovdje ne
razlikuje od poezije. Stoga je ona nuna posrednica bez koje cijela zemlja uti: Ona,
priroda, moe se paliti i gasiti, sluiti mi i ne sluiti mi, samo onoliko koliko za mene
jaaju i slabe vatre ognjita koje je ljubav, jedina ljubav, ljubav jednog bia. Poznavao
sam, u nedostatku te ljubavi, istinski prazna nebesa. Nedostajao je samo jedan veliki
vatreni odsjaj koji polazi od mene da dade cijenu onome to postoji... Do vrtoglavice
promatram tvoje otvorene ruke iznad vatre granica koju smo upravo zapalili i koja
divlja, tvoje arobne ruke, tvoje prozirne ruke koje lebde nad vatrom mojega ivota.
Svaka voljena ena je za Bretona prirodno udo: Mala nezaboravna paprat koja se penje
unutarnjim zidom vrlo starog bunara. ...Neto tako osljepljujue i ozbiljno ega se
samo mogla sjetiti... velika fizika prirodna nunost koja usput njenije podsjea na
nonalantnost nekoga visokog cvijea koje poinje cvasti. No obrnuto: svako je
prirodno udo jednako voljenoj. Nju uzvisuje kad ga dirne pilja, cvijet, planina. Izmeu
ene koja grije ruke na vulkanu Teide i Teidea samog svaka je udaljenost ponitena. I
jednu i drugog pjesnik zaziva u jednoj te istoj molitvi: Teide divni! uzmi moj ivot!
Ujedno i usta nebesa i pakla, vie te volim ovako zagonetnog, ovako sposobnog da
istakne prirodnu ljepotu i sve proguta.
Ljepota je jo vie od ljepote. Ona se mijea s dubokom noi znanja. Ona je istina
i vjenost, apsolutno. Nije prolazan i sluajni aspekt svijeta taj koji ena oslobaa, nego
njegovu nunu esenciju, neokamenjenu esenciju kako ju je zamiljao Platon, ali
eksplozivno-fiksnu. Od blaga u sebi otkrivam samo klju koji mi otvara tu livadu bez
granica otkad te poznajem, tu livadu sainjenu od ponavljanja jedne jedine sve vie
biljke, koja se ljulja u sve veem luku i odvest e me do smrti... Jer ena i mukarac koji,
do kraja vremena, moraju biti ti i ja, i oni e odsklizati, a da se nikada ne vrate, do kraja
puta, u optikom sjaju, na granicama ivota i zaborava ivota... Najvea nada, kaem ona
u kojoj su sadrane sve ostale, je da se to dogodi svima i da svima traje, da apsolutno
166

briana

darivanje jednog bia drugome koje ne moe postojati bez njegove uzajamnosti bude u
oima svih jedini prirodni i natprirodni most nad ivotom.
Tako ljubavlju koju nadahnjuje i dijeli ena za svakog mukarca predstavlja jedini
mogui spas. U Arkani 17 njezina se misija proiruje i precizira: ona mora spasiti
ovjeanstvo. Breton se za sva vremena upisao u tradiciju Fouriera koji, traei
rehabilitaciju puti, uzvisuje enu kao erotski objekt. Normalno je stoga da zavri na
sensimonovskoj ideji ene preporoditeljice. U dananjem drutvu mujak je taj koji
dominira, do te mjere da je za nekoga, poput Gourmonta, uvreda za Rimbauda rei da je
temperament! Ipak, Dolo je vrijeme da cijenimo ideje ene nautrb onih
mukarevih, ija propast danas dosta burno izgara... Da, uvijek je to izgubljena ena,
koja pjeva u mukoj mati, ali nakon toliko kunji za nju, za njega, to takoer mora biti
pronaena ena. Ponajprije se ena sama mora pronai, nauiti se prepoznati kroz pakao
na koji ju je osudio vie nego problematian stav koji mukarac, uglavnom, o njoj ima.
Uloga koju bi trebala ispuniti je prije svega mirotvoraka uloga. Uvijek sam bio
zapanjen to se njezin glas ne uje, to nije ni sanjala o tome da izvue svaku moguu
prednost, svu golemu prednost dvaju neodoljivih i neprocjenjivih darova koji su joj dani,
da utjee na mukarca i da privue sve povjerenje djeteta. Koju bi snagu, koju budunost
imao jaki enski krik odbijanja i upozorenja, taj uvijek mogui krik... Kad emo doivjeti
da ena, jednostavno kao ena, ostvari sasvim drukije udo - da prui ruke meu onima
koji e se potui, sve da bi im rekla: Vi ste braa. Ako se danas ena ini
neprilagoenom, neuravnoteenom, tako je zbog tretmana koji joj je nametnula muka
tiranija. No ona i dalje ima udesnu mo zato to uranja korijene u ive izvore ivota iju
su tajnu mukarci izgubili. Meluzina, napola obuzeta paninim ivotom, Meluzina s
donjim zglobovima razlomljena kamenja, morskih trava ili nonog paperja, nju zazivam,
samo za nju mislim da moe otkupiti ovo divlje doba. To je potpuna ena, a opet ena
kakva je danas, liena svojega ljudskog temelja, zatoenica svojih pokretnih korijena, ako
elite, ali kroz njih takoer u providnosnoj komunikaciji s elementarnim silama
prirode... ena liena ljudskog temelja, prema legendi, zbog mukog nestrpljenja i
zavisti.
Danas bi dakle trebalo biti na eninoj strani. Dok ekamo da joj se u ivotu prida
njezina stvarna vrijednost, dolo je vrijeme da se mi u umjetnosti nedvosmisleno
izrazimo protiv mukarca i za enu. ena-dijete. Umjetnost sustavno mora pripremati
njezin ulazak u carstvo opipljivih stvari. Zato ena-dijete? Breton nam objanjava:
Izabrao sam enu-dijete ne zato da bih je suelio drugoj eni, nego zato to u njoj i samo
u njoj po meni prebiva u stanju apsolutne transparentnosti druga prizma vizije...
U mjeri u kojoj je ena samo asimilirana ljudskom biu, bit e nemogue da muka
ljudska bia spase ovaj prokleti svijet. enskost kao takva uvodi u civilizaciju taj drugi
element to je istina ivota i poezije i koji jedini moe osloboditi ovjeanstvo.
Budui da je Bretonova perspektiva iskljuivo poetska, ena je u njoj zamiljena
iskljuivo kao poezija, dakle kao drugo. Kad bi se zapitali o njezinoj sudbini, odgovor bi
bio impliciran u idealu uzajamne ljubavi. Njezin jedini poziv je ljubav. To ni u kojem
sluaju ne znai inferiornost, jer je i muki poziv takoer ljubav. Ipak bismo voljeli znati
je li i za nju ljubav klju svijeta, otkrivenje ljepote? Hoe li ona tu ljepotu nai u svojem
ljubavniku? Ili u vlastitoj slici? Hoe li biti sposobna za poetsko djelovanje koje ostvaruje
poeziju kroz ivo bie, ili e se ograniiti na odobravanje djela svojeg mukarca? Ona je
sama poezija, u trenutku, to jest za mukarca. Ne kae nam se je li ona to i za sebe.
Breton ne govori o eni kao subjektu. Takoer, nikad ne prikazuje sliku loe ene. U
cjelokupnom opusu, usprkos nekoliko manifesta ili pamfleta gdje vrijea ljudsko stado,
167

briana

stalo mu je ne da popie povrinske otpore svijeta nego da im otkrije tajnu istinu. ena
ga zanima samo zato to predstavlja povlatena usta. Dubinski usidrena u prirodu,
posve blizu zemlji, ini se takoer kao klju onostranog. U Bretona postoji isti ezoteriki
naturalizam kao u gnostika koji su u Sofiji vidjeli princip Otkupljenja i ak stvaranja, kao
u Dantea koji bira Beatrice za vodia i u Petrarce prosvijetljenog ljubavlju prema Lauri. I
stoga je bie najusidrenije u prirodu, najblie zemlji, takoer i klju za onostrano. Istina,
Ljepota, Poezija, ona je Sve. Jo jedanput sve u obliku drugoga, Sve osim sebe same.

V.
STENDHAL ILI ROMANTINO ISTINITOG
Razlog mojem prelasku sa suvremenog doba na Stendhala jest to to je nakon
karnevala gdje se ena naizmjence preruava u goropadnicu, nimfu, jutarnju zvijezdu,
sirenu, utjeno pozabaviti se ovjekom koji je ivio meu enama od krvi i mesa.
Stendhal je od djetinjstva senzualno volio ene. U njih je projicirao tenje svoje
mladosti. Rado je zamiljao kako od opasnosti spaava nepoznatu ljepoticu, i zadobiva
njezinu ljubav. Kad je stigao u Pariz, arko je elio jednu armantnu enu; oboavat
emo se, ona e me poznavati u duu... Kao starac, u praini ispisuje inicijale ena koje
je najvie volio. Sanjarija je, mislim, ono to sam volio vie od svega, povjerava nam.
Slike ena su mu ispunjavale sne. Uspomena na njih oivljava krajolike. Linija stijena
kad sam se primicao Arboisu, dolazei velikom cestom iz Dolea, bila je, mislim, za mene
opipljiva i oita slika Metildeine due. Glazbu, slikarstvo, arhitekturu, sve to je volio,
volio je duom nesretnog ljubavnika. ee li se Rimom, na svakoj stranici pojavljuje se
ena. U aljenjima, eljama, tugama, radostima koje su ene u njemu izazivale upoznao je
narav vlastita srca. Njih eli za sutkinje: pohodi njihove salone, nastoji se pokazati
briljantnim u njihovim oima. Njima duguje svoje najvee radosti, muke, one su bile
njegova glavna zanimacija. Njihovu ljubav nadreuje bilo kakvom prijateljstvu, njihovo
prijateljstvo onome mukaraca. ene nadahnjuju njegove knjige, muki likovi ih
napuuju. U velikoj mjeri upravo za ene i pie. Moglo bi mi se posreiti da me 1900.
itaju due koje volim, gospoe Roland, Melanije Guilbert... One su bile sr njegova
ivota. Odakle im ta povlastica?
Taj njeni prijatelj ena, upravo zato to ih voli onakve kakve jesu, ne vjeruje u
enski misterij. Nijedna esencija ne definira zauvijek enu. Ideja vjeno enskog ini
mu se pedantna i smijena. Pedanti nam dvije tisue godina ponavljaju da ene imaju
ivlji duh, a da su mukarci vri; da ene imaju profinjenije ideje, a mukarci veu
snagu panje. Jedan pariki lutalica to se neko etao Versaillskim vrtovima tako je
zakljuio da se, po svemu to vidi, stabla raaju obrezana. Razlike koje se primjeuju
meu mukarcima i enama odraavaju razlike njihovih poloaja. Na primjer, kako ene
ne bi bile romantinije od svojih ljubavnika? ena za svojim vezom, dosadnim radom
koji zaokuplja samo ruke, sanja o svojem dragom, dok on dok galopira nizinom sa
svojom eskadrilom biva uhien ako napravi jedan krivi pokret. Jednako tako ene se
optuuje za nedostatak zdravog razuma. ene nadreuju emocije razumu; posve je
jednostavno: kako u ime naih povrnih obiaja nisu zaduene ni za jedan posao unutar
obitelji, razum im nikada nije koristan... Dajte svojoj eni da upravlja poslovima samo s
dva zemljoradnika s vaeg posjeda, kladim se da e bolje voditi evidenciju nego vi.
Razlog tomu to u povijesti nalazimo tako malo enskih genija lei u tome to ih drutvo
168

briana

liava bilo kojeg naina da se izraavaju. Svi geniji koji se raaju enama izgubljeni su
na radost javnosti; im im sluaj dade sredstva da se pokau, pogledajte kako doseu
najtee talente. Najgori hendikep koji motaju trpjeti jest obrazovanje koje ih
zaglupljuje. Opresor se uvijek trudi poniziti one koje oprimira. Mukarac planski odbija
enama njihove prilike. Mi doputamo da njihove kvalitete najsjajnije i najbogatije
sreom za njih same i za nas ostanu dokonima. S deset godina, djevojica je ivahnija i
profinjenija od svojeg brata. S dvadeset godina nitkov je umni ovjek, a djevojka velika
eprtljava srameljiva glupaa koja se boji pauka. Pogreka je u odgoju koji je primila.
enama bi trebalo dati tono toliko obrazovanja koliko i mukarcima. Antifeministi se
bune da su obrazovane i inteligentne ene udovita: sve zlo proizlazi iz toga to su one
jo uvijek iznimne. Kad bi sve one mogle prirodno pristupiti kulturi kao mukarci,
jednako bi prirodno to iskoristile. Nakon to ih se osakatilo, podinilo ih se
protuprirodnim zakonima: udanima protiv svoje volje, poeljno je da budu vjerne i ak
im se razvod spoitava kao loe ponaanje. Velik broj ena osuen je na dokonost, dok
izvan rada ne postoji srea. Ta injenica sablanjava Stendhala i u njoj on vidi uzrok svih
mana koje se pripisuju eni. One nisu ni aneli, ni demoni, ni sfinge: one su ljudska bia
koja su glupi obiaji sveli na poluropstvo.
Upravo stoga to su oprimirane najbolje od njih e izbjegavati mane koje ocrnjuju
njihove opresore. One same po sebi nisu ni inferiorne niti superiorne mukarcima, ali
udnovatim obratom njihov nesretni poloaj radi u njihovu korist. Zna se koliko
Stendhal mrzi ozbiljnost. Novac, ast, poloaj, mo, ine mu se najtunijim idolima.
Golema veina mukaraca otuuje se tragajui za njima. Pedant, samodopadan, buruj,
mu u sebi gui svaku iskru ivota i istine. Oboruane gotovim idejama, nauenim
osjeajima, poslune drutvenim rutinama, njihovu osobnost ispunjava samo praznina.
Svijet napuen tim stvorenjima bez dua je pustinja dosade. Naalost, mnogo je ena
koje trunu u tim sumornim movarama. To su lutke uskogrudnih i parikih ideja ili
pak licemjerne bogomoljke. Stendhal osjea smrtno gaenje prema potenim enama i
licemjerju koje im je nuno. U svoje frivolne zanimacije unose istu ozbiljnost koja
uzdie njihove supruge. Glupe iz obrazovanja, zavidne, tate, brbljave, zloeste iz
dokonosti, hladne, suhe, pretenciozne, tetne, ispunjavaju Pariz i provinciju. Vidimo
kako gmiu pred plemenitim figurama poput gospoe de Renai, gospoe de Chasteller.
Ona koju je Stendhal oslikao najmrskijom nesumnjivo je gospoa Grandet od koje je
napravio toni negativ gospoe Roland, ili Mtilde. Lijepa, ali bezizraajna, prezirna i bez
ari, ona zastrauje svojom slavnom krepou, ali ne poznaje pravu stidljivost koja
dolazi iz due. Puna divljenja prema sebi, puna sebe, ona zna imitirati veliinu samo
izvana. Iznutra je vulgarna i niska. Nema karaktera... dosadna mi je, misli g. Leuwen.
Savreno razumnoj, zaokupljenoj uspjehom svojih planova, ambicija joj se svodila na
to da joj mu postane ministar. Duh joj je bio suhoparan; oprezna, konformistika,
uvijek se uvala od ljubavi, nesposobna je za velikodunu gestu. Kad strast ue u tu suhu
duu, spali je ne osvjetljujui je.
Treba samo obrnuti tu sliku da bi se otkrilo to Stendhal oekuje od ena. Prije
svega to da se ne uhvate u zamku ozbiljnosti. Zbog toga to su navodno vane stvari
izvan njihova dosega, manje od mukaraca riskiraju da se u njima otue. Imaju vie
prilika sauvati to prirodno, tu naivnost, tu velikodunost, koje Stendhal uzdie iznad
bilo koje druge zasluge. On u njima cijeni ono to bismo danas nazvali njihovom
autentinosti. To je zajednika osobina svih ena koje je volio ili izmislio s ljubavlju, sve
su slobodna i istinska bia. Sloboda je kod nekih od njih upeatljivo oita: Angela
Pietragua, uzviena prostitutka, talijanskog stila, la Lucrezia Borgia ili ga Azur,
prostitutka la du Barry... jedna od najmanje lutkolikih Francuskinja koje sam susreo,
169

briana

otvoreno se suprotstavljaju konvencijama. Lamiel ismijava konvencije, obiaje, zakone.

Sanseverina se strastveno baca u intrigu i ne pree pred zloinom. Snagom duha druge
se uzdiu iznad vulgarnog: kao Menta, kao Mathilde de la Mole koja kritizira, ocrnjuje,
prezire drutvo koje je okruuje i eli se od njega razlikovati. Kod drugih sloboda jo
uvijek ima posve negativan oblik. Ono to je nevjerojatno kod ge Chasteller je njezina
ravnodunost prema svemu to je sporedno. Podinjena volji, pa ak i stavovima, svojega
oca, ona svojom ravnodunou, koju joj spoitavaju kao djetinjastost i koja je izvor
njezine bezbrine veselosti, nita manje ne prkosi burujskim vrijednostima. Clelia Conti
se takoer izdvaja svojom rezerviranou. Balovi, uobiajene zabave mladih djevojaka
ostavljaju je ravnodunom. Uvijek djeluje na distanci bilo zbog prijezira prema onome
to je okruuje bilo zbog aljenja za nekom odsutnom tlapnjom. Osuuje svijet, zgraa
se nad njegovom niskou. U ge de Renai je ipak neovisnost due najdublje skrivena.
Ona ni sama ne zna da ba i nije pomirena sa svojom sudbinom. Njezina ekstremna
delikatnost i osjetljivost oituju njezino gaenje prema vulgarnosti njezina okruenja. U
nje nema licemjerja. Sauvala je velikoduno srce, sposobno za burne emocije, i voli
sreu. Toplinu vatre koja u njoj tinja jedva moemo osjetiti izvana, no bio bi dovoljan
jedan dah da se cijela zapali. Te su ene posve jednostavno ive; znaju da izvor pravih
vrijednosti nije u izvanjskim stvarima, nego u srcima. To je ono to daje ar svijetu u
kojem ive. One iz njega tjeraju dosadu injenicom da su u njemu prisutne sa svojim
snovima, eljama, zadovoljstvima, osjeajima, izumima. Sanseverina, ta aktivna dua,
boji se dosade vie no smrti. Stagnirati u dosadi znai sprijeiti da umremo, govorila je,
a ne ivjeti; uvijek je pasionirana neime, uvijek u djelovanju, uvijek i vesela.
Nesvjesne, djetinjaste ili duboke, vesele ili ozbiljne, odvane ili tajanstvene, sve one
odbijaju teki san u koji se zavuklo ovjeanstvo. I te ene koje su uspjele sauvati svoju
slobodu, makar neispunjenu, im susretnu objekt koji ih je dostojan, uzdii e se strau
do junatva. Njihova duevna snaga, energija odraavaju divlju istou potpune
predanosti.
No samo ih sloboda ne bi mogla obdariti s toliko romantinih osobina. ista
sloboda izaziva potovanje, ali ne i emociju. Dirljiv je njezin trud da se ostvari usprkos
preprekama koje je koe. U ena je trud utoliko ganutljiviji to je njihova borba tea.
Dovoljna je ve pobjeda nad vanjskim ogranienjima da se Stendhal oduevi. U
Talijanskim kronikama on zarobljava svoje junakinje u samostane, zatvara ih u palae
ljubomornih mueva: moraju izmisliti tisue lukavtina da bi se sastale sa svojim
ljubavnicima. Tajna vrata, ljestve od konopa, krinje, otmice, ubojstva, izljevi strasti i
neposluha, plod su ingenioznosti u kojoj se odraava sve umno bogatstvo. Smrti i
prijetnje muenjem jo vie naglaavaju odvanost podivljalih dua koje oslikava
Stendhal. ak i u zrelijim djelima i dalje simpatizira s vanjskim izrazima romantinog.
Ono je manifestacija onoga to se raa u srcu. Ne moemo razlikovati romantino od
srca, kao to ne moemo odvojiti usne od njihova smijeka. Clelia iznova izmilja ljubav
izumljujui abecedu s pomou koje moe komunicirati s Fabriceom. Sanseverinu nam je
opisao kao uvijek iskrenu duu koja nikad ne djeluje s oprezom, koja se posve predaje
dojmu trenutka. Kad spletkari, otruje princa i poplavi Parmu ta nam se dua otkriva.
Ona je upravo ona uzviena i luda eskapada koju je odabrala ivjeti. Ljestve koje
Mathilde de la Mole nasloni na prozor puno su vie od kazalinog rekvizita: one su
opipljiv oblik njezine gorde nesmotrenosti, njezine sklonosti neobinom, njezine
provokativne hrabrosti. Kvalitete tih dua ne bi se otkrile da nisu okruene
neprijateljima: zatvorskim zidovima, gospodarovom samovoljom, strogou obitelji.
Najtee je, meutim, nadvladati ona ogranienja koja svatko susree u sebi
samome: tada je pustolovina slobode najneizvjesnija, najpotresnija, najea. Jasno se
170

briana

vidi da je Stendhalova simpatija prema junakinjama utoliko snanija to su one vie

zarobljenice. Da, on uiva u prostitutkama - uzvienim ili ne - koje su jednom za svagda
pogazile konvencije, ali draa mu je Metilde, sputana svojim skrupulama i skromnou.
Lucien Leuwen rado je u drutvu rasputenice, ge de Hocquincourt, ali strastveno ljubi
kreposnu, rezerviranu, oklijevajuu gu de Chasreller. Fabrice se divi itavoj
Sanseverininoj dui, koja ne uzmie ni pred im, ali mu je milija Clelia i ona je ta koja
osvaja njegovo srce. Ga de Renal, sputana ponosom, predrasudama, neznanjem, moda
je najudniji od svih enskih likova koje je Stendhal stvorio. Rado smjeta svoje junakinje
u provinciju, u ogranienu sredinu, pod nadzor supruga ili blesavog oca. Svia mu se da
su neuke i ak zadojene krivim uvjerenjima. Ga de Renal i ga de Chasteller obje su
uporne legitimistice. Prva je srameljiva i bez ikakva iskustva, druga sjajne inteligencije
iju vrijednost podcjenjuje. One stoga nisu odgovorne za svoje pogreke, nego su prije
rtve tih pogreaka kao i institucija i konvencija. A romantino izvire iz pogreke, kao to
se poezija raa iz neuspjeha. Lucidni duh koji odluuje o svojim postupcima uz potpuno
poznavanje njihova uzroka moemo odobravati ili hladno okriviti, dok se s bojazni,
milosrem, ironijom, ljubavlju divimo hrabrosti i lukavtinama nekoga plemenitog srca
koje trai svoj put kroz tamu. Upravo zato to su mistificirane u enama cvatu
nepotrebne i armantne vrline poput srama, ponosa, tankoutnosti. U jednom su smislu
to mane. Iz njih proizlaze lai, uvredljivost, razdraljivost, ali ih se moe objasniti samom
situacijom u koju su ene dovedene. One su prisiljene ponositi se malim stvarima ili
barem stvarima koje odreuju osjeaji jer su svi navodno vani predmeti izvan
njihova dosega. Njihova skromnost je posljedica ovisnosti koju trpe. Budui da im je
zabranjeno pokazati djelom koliko vrijede, dovode u pitanje samo svoje bie. ini im se
da ih tua svijest, posebno ona njihova ljubavnika, otkriva u njihovoj istini. Toga se boje,
pokuavaju mu pobjei. U njihovim bjegovima, oklijevanjima, pobunama, ak laima,
izraava se autentina zabrinutost za vlastitu vrijednost. To je ono to ih ini asnima.
No ta briga se izraava nespretno, neiskreno, i to je ono to ih ini dirljivima i ak lagano
kominima. Sloboda je upravo kad upadne u vlastite zamke i vara samu sebe
najhumanija i stoga u Stendhalovim oima najdraesnija. Stendhalove su ene pune
patosa kad im srce zadaje nepredviene probleme: nijedan zakon, nijedan recept,
nijedno rasuivanje, nijedan primjer izvana vie ih ne moe voditi. Moraju odluiti same,
i ta naputenost je krajnji moment slobode. Clelija je odgojena u liberalnom duhu,
lucidna je i razumna, ali steeni stavovi, ispravni ili krivi, nisu ni od kakve pomoi u
moralnom sukobu. Ga de Renal voli Juliena usprkos svojem moralu, Clelia spaava
Fabricea protivno svojem razumu. U oba sluaja dolazi do istog nadilaenja svih
prihvaenih vrijednosti. Ta odvanost je ono to uzbuuje Stendhala, ali je ona utoliko
dirljivija to se jedva usuuje priznati. Stoga je i prirodnija, spontanija, autentinija. U
ge de Renal odvanost se skriva ispod nevinosti. Zato to nije upoznala ljubav, ne zna je
prepoznati i preputa joj se bez otpora. Reklo bi se da se zato to je ivjela u noi ne zna
obraniti od arke svjetlosti strasti. Prima je, zaslijepljena, bilo to i protiv Boga, protiv
pakla. Kad oganj zgasne, ona se vraa tami kojom vladaju muevi i sveenici. Ne vjeruje
vlastitim prosudbama, ali je preplavi ono oigledno. im se ponovno susretne s
Julienom, iznova mu preda svoju duu. Njezina kajanja i pismo koje joj ispovjednik otme
iz ruku pokazuju udaljenost koju je ta gorljiva i iskrena dua morala prijei da bi se
izvukla iz zatvora u koji ju je zatoilo drutvo i dosegnula sreu. Clelia je svjesnija
sukoba, ona oklijeva izmeu odanosti svojem ocu i samilosti uzrokovane zaljubljenou.
Ona trai razloge. Trijumf vrijednosti u koje vjeruje Stendhal za njega je utoliko jai to
ga rtve licemjerne civilizacije doivljavaju kao poraz, i raduje se kad se one koriste
lukavstvima i neiskrenostima da bi nad laima u koje vjeruju prevagnule istina strasti i
171

briana

srea. Kad Bogorodici obeaje da vie nee vidjeti Fabricea, i dvije godine prihvaa
njegove poljupce, zagrljaje, pod uvjetom da ne otvara oi, Clelia je ujedno i smijena i
potresna. S istom njenom ironijom Stendhal promatra oklijevanja ge de Chasteller i
nedosljednosti Mathilde de la Mole. Toliko okolianja, premiljanja, skrupula, pobjeda i
skrivenih poraza da bi se dolo do jednostavnih i legitimnih ciljeva, za njega je to
najdivnija komedija. U tim dramama ima elemenata lakrdije jer je akterica ujedno i
sudac i stranka, jer zavarava samu sebe, i jer izabire sloeni put tamo gdje bi jedan
dekret bio dovoljan za raspletanje gordijskog vora. Svejedno te drame pokazuju
najasniju brigu koja moe moriti plemenitu duu. Ona eli ostati dostojnom svojega
ugleda. Vlastiti glas nadreuje tuima i time se ostvaruje kao apsolut.
Ove samotne rasprave bez odjeka ozbiljnije su od ministarske krize. Kad se pita
hoe li odgovoriti na ljubav Luciena Leuwena, ga de Chasteller odluuje o sebi samoj i o
svijetu: moe li se uzdati u druge? Moe li se vjerovati vlastitom srcu? Koja je vrijednost
ljubavi i ljudskih zakletvi? Je li ludo ili plemenito vjerovati i voljeti? Ta propitivanja
dovode u pitanje sam smisao ivota, onaj od svakoga i svih. Takozvani ozbiljni ovjek
zapravo je isprazan jer prihvaa gotova opravdanja o svojem ivotu, dok strastvena i
duboka ena u svakom trenutku provjerava utvrene vrijednosti. Ona poznaje stalnu
napetost slobode bez podrke. Stoga stalno osjea da je u opasnosti. U trenutku moe sve
dobiti ili sve izgubiti. Taj rizik, prihvaen s nemirom, daje njezinoj prii ton junake
pustolovine. A ulog je najvei mogui: sam smisao te egzistencije koja je dio svakoga,
njegov jedini dio. Ludost Mine de Vanghel moe se u jednom smislu smatrati apsurdnom,
ali ona u nju unosi itavu jednu etiku. Je li njezin ivot bio krivi izraun? Srea je trajala
osam mjeseci. Bila je to suvie gorljiva dua da bi se zadovoljila ivotnom stvarnou.
Mathilde de la Mole je manje iskrena od Clelije ili ge de Chasteller, ona svoja djela ravna
prema ideji o sebi samoj radije nego prema dokazu ljubavi ili sree. Je li ponosnije,
uzvienije uvati se nego se izgubiti, poniziti se pred onim kojega volimo nego mu
odoljeti? Ona je takoer sama usred svojih sumnji i riskira samopotovanje do kojega
dri vie nego do ivota. Ta revna potraga za pravim razlozima ivljenja kroz tamu
neznanja, predrasuda, mistifikacija, u treperavoj i grozniavoj svjetlosti strasti,
beskrajna opasnost od boli ili smrti, veliine ili sramote, daju tim enskim sudbinama
njihovu romantinu slavu.
ena je dakako nesvjesna zavodljivosti kojom zrai. Kontemplacija same sebe i
gluma uvijek su neautentini stavovi. Kad se ga Grandet usporeuje s gom Roland,
samim time dokazuje da joj ne slii. Privlanost Mathilde de la Mole lei u tome to se
zbunjuje u svojoj glumi i to je esto plijen svojega srca u trenucima kad misli da njime
vlada. Ona nas raznjeuje u mjeri u kojoj umie vlastitoj volji. Ali najie junakinje nisu
svjesne sebe. Ga de Renal nije svjesna svoje draesti, kao ni ga de Chasteller svoje
inteligencije. To je jedno od dubinskih veselja ljubavnika s kojim se autor i itatelj
poistovjeuju. On je svjedok koji otkriva ta skrivena blaga. On je jedini koji se divi
ivahnosti koju daleko od pogleda odaje ga de Renal i tom ivom, promjenjivom,
dubokom duh koji okruenje ge de Chasteller ne poznaje. ak i ako ostali cijene
Sanseverinin duh, on je taj koji najdalje prodire u njezinu duu. Oi u oi sa enom,
mukarac iskuava uitak kontemplacije. Opija se njome kao pejzaom ili slikom. Ona
pjeva u njegovu srcu i osvjetljava nebo. Ovo ga otkrie otkriva samome sebi. On ne moe
shvatiti ensku njenost, njezin senzibilitet i gorljivost, a da i sam ne postane njena,
senzibilna i gorljiva dua. enski osjeaji stvaraju svijet nijansi i zahtjeva ije otkrie
obogauje ljubavnika. Uz gu de Rnal, Julien postaje vie od astohlepnog mladia
kakav je odluio biti, ponovno se odabire. Ako mukarac prema eni osjea samo
povrnu udnju, smatrati e njeno zavoenje zabavnim. Ali prava ljubav je ta koja mu
172

briana

preobliuje ivot. Ljubav na Werthetov nain otvara duu... osjeaju i uivanju lijepoga
u kojem god se obliku predstavi, ak i u odjei od ohe. Zbog nje pronalazimo sreu ak i
bez bogatstava... To je novi cilj u ivotu na koji se sve odnosi i koji svemu mijenja
izgled. Strastvena ljubav stavlja pred muke oi cijelu prirodu sa svojim uzvienim
aspektima kao da je juer izmiljena novina. Ljubav raskida sa svakodnevnom rutinom,
tjera dosadu, dosadu u kojoj Stendhal vidi toliko dubinsko zlo jer je prati odsutnost svih
razloga za ivot ili smrt. Ljubavnik ima cilj i to je dovoljno da mu se svaki dan pretvori u
pustolovinu. Koje je zadovoljstvo Stendhalu priinjalo provesti tri dana skriven u
Mentinom podrumu! Ljestve od ueta i tajne krinje izraavaju u njegovim romanima tu
sklonost neobinom. Ljubav, to jest ena, otkriva istinske ciljeve egzistencije: lijepo,
sreu, svjeinu senzacija i svijeta. Otima mukarcu duu i time mu daje posjed nad njom.
Ljubavnik poznaje istu napetost, iste rizike kao i njegova ljubavnica i osjea se
autentinije nego tijekom planirane karijere. Kad Julien oklijeva podno ljestava koje je
postavila Mathilde, dovodi u pitanje cijelu svoju sudbinu: upravo u tom trenutku
demonstrira svoju istinsku vrijednost. Kroz ene, pod njihovim utjecajem, kroz reakcije
na njihova ponaanja, Julien, Fabrice, Lucien ue o svijetu i sebi samima. Kunja,
nagrada, sudac, prijateljica, ena je u Stendhala zaista ono to je Hegel u jednom
trenutku bio u kunji da od nje stvori: ta druga svijest koja uzajamnim priznavanjem
daje drugom subjektu istu istinu koju ona prima od njega. Sretan par koji se prepoznaje
u ljubavi prkosi svemiru i vremenu. Dovoljan je samome sebi, ostvaruje apsolut.
No to podrazumijeva da ena nije ista drugost: i ona je sama subjekt. Stendhal
nikad ne opisuje svoje junakinje samo s obzirom na junake, nego im daje vlastitu
sudbinu. Poduzeo je neto rijetko u to se nijedan romanopisac, smatram, nije upustio:
projicirao je samoga sebe u enski lik. Ne nadvija se nad Lamiel kao Marivaux nad
Marianne, ili Richsrdson nad Clarissu Harlowe. Spaja se s njezinom sudbinom kao to se
spojio s Julienovom. Samo zbog toga Lamielin lik ostaje pomalo teoretski, ali je svejedno
iznimno znaajna. Stendhal je oko te djevojke podignuo sve zamislive prepreke. Ona je
siromana, seljanka, neznalica, grubo odgojena od ljudi proetih svim moguim
predrasudama. No sklanja sve moralne prepreke sa svojega puta onoga dana kad shvati
sav doseg ovih nekoliko rijei: to je glupo. Sloboda duha omoguuje joj da preuzme
odgovornost za sve poteze svoje znatielje, ambicije, veselja. Pred tako odlunim srcem,
materijalne se prepreke mogu samo ukloniti. Jedini e joj problem biti isklesati si
sudbinu po svojoj mjeri u mediokritetskom svijetu. Morala se ostvariti u zloinu i smrti,
ali to je i sudbina zadana Julienu. Za velike due nema mjesta u drutvu kakvo postoji:
mukarci i ene dijele isti brod.
Zanimljivo je to je Stendhal istodobno tako dubinski romantian i tako odluan
feminist. Obino su feministi racionalni umovi koji usvajaju univerzalno gledite po svim
pitanjima. Ali Stendhal ne zahtijeva ensku emancipaciju samo u ime slobode openito,
nego u ime individualne sree. Ljubav u tome, misli on, nee imati to za izgubiti. Dapae,
bit e utoliko istinitija to e mukarca ena, kao njemu jednaka, moi bolje razumjeti.
Nesumnjivo e neke od kvaliteta u kojima u ene uivamo nestati, ali njihova vrijednost
proizlazi iz slobode koja se u njima izraava i ona e se oitovati u drugim oblicima. Ni
romantino nee nestati s lica zemlje. Dva odvojena bia, stavljena u razliite poloaje,
suoavajui se u svojoj slobodi i traei jedno kroz drugo opravdanje egzistencije, uvijek
e ivjeti pustolovinu punu rizika i obeanja. Stendhal se uzda u istinu. im se bjei od
istine umire se posve iv. No tamo gdje sja istina, sjaju i ljepota, srea, ljubav, radost koja
u sebi nosi svoj razlog. Stoga Stendhal uz mistifikaciju ozbiljnoga odbacuje i lanu
poeziju mitova. Dovoljna mu je ljudska stvarnost. ena je po njegovu miljenju
jednostavno - ljudsko bie, a ni snovi ne bi mogli satkati nita opojnije.
173

briana

VI.
U ovim se primjerima vidi da se u svakom pojedinom piscu odraavaju kolektivni
mitovi. ena nam je predstavljena kao put, muka put se Izrodila iz majinske utrobe i
rekreirana je u zagrljajima ljubavnice; time se ena pribliava prirodi, utjelovljuje je
ivotinja, dolina krvi, procvala rua, sirena, oblina brda, ona mukarcu daje zemlju,
polet, osjetnu ljepotu i duu svijeta. Moe uvati kljueve poezije. Moe posredovati
izmeu ovoga svijeta i onostranoga. Milost ili pitija, zvijezda ili arobnica, ona otvara
vrata nadnaravnog, nadrealnog. Osuena je na imanenciju. I svojom pasivnou prua
mir, sklad. No ako odbije tu ulogu, postaje bogomoljka i ljudoderka. U svakom sluaju
pokazuje se kao povlateno drugo kroz koje se ostvaruje subjekt. Jedna od mjera
mukarca, njegova ravnotea, njegov spas, njegova pustolovina, njegova radost.
No ti se mitovi za svakoga oblikuju na razliit nain. Drugo se posebno definira
prema posebnom nainu na koji se Jedno odabere postaviti. Svi mukarci tvrde da su
sloboda i transendencija, ali ne pridaju svi tim rijeima isto znaenje. Za Montherlanta
transcendencija je stanje. On je transcendentan, lebdi nebom junaka, dok ena tavori na
zemlji, pod njegovim nogama. Rado mjeri udaljenost koja ga odvaja od nje. S vremena na
vrijeme podigne je k sebi, primi, zatim odbaci. Nikad se ne spusti na njezino podruje
ljepljive tame. Lawrence pak smjeta transcendenciju u falus. Falus je ivot i mo samo
zahvaljujui eni. Imanencija je stoga dobra i nuna. Lani junak koji navodno ne
dodiruje zemlju, daleko od toga da je polubog, ne uspijeva biti ni mukarac. ena nije
prijezira vrijedna, ona je dubinsko blago, vreli izvor. Ali treba se odrei svake osobne
transcendencije i zadovoljiti se hranjenjem transcendencije svojega mukarca. Istu
posveenost od nje trai Claudel. ena je i za njega ona koja odrava ivot, dok mu
mukarac produuje zamah svojim djelima. No za toga katolika sve to se dogaa na
zemlji uronjeno je u uplju imanenciju, samo je Bog transcendentan. U Bojim oima
djelatni mukarac i ena koja mu slui posve su jednaki. Na svakom od njih je da
prevladaju svoju zemaljsku sudbinu. Spas je u svakom sluaju autonomni pothvat. Kod
Bretona se hijerarhija spolova obre. Djelovanje i svjesna misao u kojima muko smjeta
svoju transcendenciju ine mu se kao povrna mistifikacija koja izaziva rat, glupost,
birokraciju, negaciju ljudskoga. Imanencija je ona ista neprozirna prisutnost stvarnog
koje je istina. Istinska transcendencija ostvarila bi se povratkom na imanenciju. Njegov
je stav suta suprotnost Montherlantovom: taj voli rat jer u njega ene nemaju pristupa,
dok Breton tuje enu jer donosi mir. Prvi mijea duh sa subjektivnou, odbacuje dani
svemir. Drugi smatra da je duh objektivno prisutan u srcu svijeta. ena kompromitira
Montherlanta jer razbija njegovu samou. Bretonu je ona otkrie jer ga otima
subjektivnosti. to se Stendhala tie, vidjeli smo da kod njega ena ba i nosi mitsku
vrijednost: on je promatra kao jednaku transcendenciju. Za tog humanista, slobode se
ostvaruju u njihovim uzajamnim odnosima, i dovoljno je da Drugo bude jednostavno
drugo da bi po njemu ivot bio zainjen. On ne trai zvjezdanu ravnoteu, ne hrani
se kruhom gaenja, ne oekuje udo, ne eli se baviti kozmosom ili poezijom nego
slobodama.
To je stoga to se i on doivljava kao prozrana sloboda. Drugi, i to je jedna od
najvanijih toaka, se postavljaju kao transcendencije, ali se osjeaju kao zarobljenici
neprozirne prisutnosti unutar njih samih: projiciraju u enu neslomljivu jezgru noi.
Kod Montherlanta postoji adlerovski kompleks iz kojega se raa teka neiskrenost. Tu
kombinaciju pretenzija i strahova utjelovljuje u eni. Gaenje koje prema njoj osjea jest
174

briana

ono za to se boji da osjea prema samome sebi. eli u njoj unititi uvijek mogu dokaz
svoje vlastite nedostatnosti, moli prijezir da ga spasi. ena je jarak u koji baca sva
udovita koja u njemu ive.172 Lawrenceov ivot nam pokazuje da je patio od slinoga
kompleksa, ali ie seksualnog. ena u njegovu djelu ima vrijednost kompenzacijskog
mita. Kroz nju se uzvisuje muevnost u koju pisac nije bio ba siguran. Kad opisuje Kate
na koljenima pred don Ciprianom, vjeruje da je ostvario muki trijumf nad Friedom. Ne
priznaje niti da ga partnerica dovodi u pitanje. Kad bi osporila njegove ciljeve, vjerojatno
bi izgubio vjeru u njih. Njezina je uloga da ga zatim utjei. On od nje trai mir, odmor,
vjeru, kao to Montherlant trai dokaz svoje superiornosti. Zahtijevaju ono to im
nedostaje. Claudelu ne nedostaje samopouzdanja: ako je srameljiv, to je samo u tajni
Boga. Kod njega nema ni traga borbi spolova. Mukarac hrabro prihvaa enski jaram.
Ona je prilika za kunju ili za spas. ini se da je za Bretona pak mukarac istinit samo
kroz misterij koji u njemu ivi. Svia mu se da Nadja vidi zvijezdu prema kojoj ide i koja
je poput srca cvijeta bez srca. Prepoznaje se u aktivnostima koji izmiu kontroli volje i
razuma: u svojim snovima, predosjeajima, spontanom odvijanju njegova unutarnjeg
govora: ena je opipljiva figura te skrivene prisutnosti, beskrajno esencijalnije od njezine
svjesne osobnosti.
Stendhal se pak mirno slae sam sa sobom, ali treba enu kao to ona treba njega,
da bi se njegova rasprena egzistencija skupila u jedan oblik i jednu sudbinu. Kao za drugoga mukarac dopire do bia. Ali mu drugi jo mora posuditi svoju svijest, a drugi su
mukarci previe ravnoduni prema sebi ravnima. Samo zaljubljena ena otvara srce
svojem ljubavniku i cijeloga ga u njega prima. Osim Claudela koji u Bogu nalazi
savrenog svjedoka, svi pisci koje smo obradili oekuju da, Malrauxovim rijeima, ena u
njima voli ono neusporedivo udovite koje samo oni poznaju. U suradnji ili borbi,
muki se suoavaju jedni s drugima u svojoj openitosti. Montherlant je za sebi ravne
pisac, Lawrence dogmatik, Breton predstavnik kole, Stendhal diplomat ili otrouman
ovjek. ene su te koje u jednom otkrivaju arobnog i okrutnog princa, u drugom
uzbudljivog fauna, u treem boga ili sunce ili bie crno i hladno poput ovjeka kojega je
grom udario pod nogama sfinge173, u nekome zatim zavodnika, armera, ljubavnika.
Za svakoga od njih idealna ena bit e ona koja e najvjernije utjeloviti Drugo,
sposobno da ga otkrije sebi samom. Montherlant, solarni duh, u njoj trai istu
animalnost. Falini Lawrence trai od nje da same cijeli enski spol. Claudel je definira
kao srodnu duu. Breton voli Meluzinu ukorijenjenu u prirodu, polae nade u enudijete. Stendhal prieljkuje pametnu, uenu ljubavnicu, nesputanog duha i morala:
jednaku. No jedina zemaljska sudbina namijenjena blinjoj, eni-djetetu, srodnoj dui,
eni-spolu, enskoj ivotinji, je uvijek mukarac. Kakvo god bilo ja koje se trai kroz
nju, moe se dosegnuti samo ako ona pristane sluiti mu kao primatelj. U svakom sluaju
od nje se zahtijeva zaborav sebe i ljubav. Montherlant se uspijeva raznjeiti nad enom
koja mu omogui da vrednuje svoju muevnu mo. Lawrence upuuje strastvenu himnu
onoj koja se odrekne sebe u njegovu korist. Claudel uzdie robinju, slukinju, pobonu
enu koja se podinjava Bogu podinjavajui se mukarcu. Breton od ene oekuje
spasenje ovjeanstva jer je ona sposobna to se tie svojeg djeteta, svojeg ljubavnika, na
najpotpuniju ljubav. ak su i kod Stendhala ene dirljivije od mukih junaka jer se ee
predaju svojoj strasti. One pomau mukarcima da ostvare svoje sudbine kao to
Prouhze pridonosi Rodrigueovu spasu. U Stendhalovim romanima esto se dogaa da
172

Stendhal je unaprijed ocijenio okrutnosti s kojima se zabavlja Montherlant: to raditi u ravnodunosti? Ljubavsvianje, ali bez uasa. Uasi uvijek dolaze iz sitne due koja se ima potrebu utjeiti po pitanju vlastitih vrijednosti.
173
Nadja.

175

briana

one spase ljubavnika od propasti, zatvora ili smrti. Montherland, Lawrence tu ensku
posveenost smatraju njezinom zadaom. Manje arogantni Claudel, Breton i Stendhal
dive joj se kao velikodunom izboru, ele je ne tvrdei da je zasluuju. Ali, osim
zapanjujue Lamiel, sva njihova djela pokazuju da od ene oekuju onaj altruizam kojem
se Comte kod nje divio i nametao joj ga, i koji je po njemu takoer sainjavao ujedno
oitu inferiornost i dvosmislenu superiornost.
Mogli bismo nizati primjer za primjerom, svi bi nas doveli do istih zakljuaka.
Definirajui enu, svaki pisac definira vlastitu openitu etiku i pojedinu zamisao koju
ima o sebi. U nju takoer esto upisuje udaljenost izmeu svojega pogleda na svijet i
svojih egoistikih snova. Nedostatak ili nevanost enskoga elementa u nekom
cjelokupnom opusu sam je po sebi simptomatian. Ima krajnju vanost kada saima u
svojem totalitetu sve aspekte drugoga kao to se dogaa u Lawrencea. Vaan je i kada se
enu poima jednostavno kao drugo, ali se pisac zanima za individualnu pustolovinu
njezina ivota, to je Stendhalov sluaj. Gubi vanost u razdoblju poput naega kada
svaiji pojedinani problemi padaju u drugi plan. Svejedno, ena kao drugo jo uvijek
igra ulogu dok god svaki mukarac i dalje treba postati svjestan sebe, makar i samo da bi
se nadmaio.

176

briana

Tree poglavlje
Mit o eni igra znaajnu ulogu u knjievnosti, ali koju vanost ima u svakodnevnom
ivotu? Koliko utjee na obiaje i pojedinana ponaanja? Za odgovor na to pitanje
trebalo bi precizirati odnos toga mita sa stvarnou.
Postoje raznolike vrste mitova. Ovaj o eni, koji sublimira nepromjenjivi aspekt
ljudske sudbine - podjelu ovjeanstva na dvije kategorije pojedinaca, je statini mit.
Na platonsko nebo projicira stvarnost uhvaenu u iskustvu ili konceptualiziranu iz
iskustva. Zapravo, on vrijednosti, znaenju, pojmu, empirijskom zakonu, nadreuje
transcendentnu, bezvremensku, nepromjenjivu, nunu Ideju. Tu se ideju nikako ne da
osporiti jer je smjetena onkraj danoga. Obdarena je apsolutnom istinitou. Tako
rasprenoj, kontingentnoj i viestrukoj egzistenciji ena mitska ideja suprotstavlja
jedinstveno i okamenjeno Vjeno ensko. Ako njegovoj definiciji proturjee ponaanja
ena od krvi i mesa, one su te koje su u krivu. Ne kae se da je enstvenost entitet, nego
da ene nisu enstvene. Demantiji iskustva ne mogu nita protiv mita. Ipak, na odreen
nain, mit proizlazi iz ene. Tako je tono da je ena drugo od mukarca i ta drugost se
konkretno doivljava u elji, zagrljaju, ljubavi. Ali stvaran je odnos onaj uzajamnosti. Kao
takav rezultira autentinim dramama. Kroz erotiku, ljubav, prijateljstvo i njihove
alternative razoaranja, mrnje, suparnitva, on je borba svijesti od kojih svaka smatra
da je esencijalna, on je priznanje sloboda koje jedna drugu potvruju, neodreen prijelaz
s neprijateljstva na suuesnitvo. Postulirati enu znai postulirati apsolutno Drugo, bez
recipronosti, protivno iskustvu odbijajui da je subjekt, slina.
U konkretnoj stvarnosti, ene se manifestiraju u razliitim aspektima, ali svaki od
mitova izgraenih o eni toboe je cijelu saima, svaki misli da je jedinstven. Posljedica
toga je da postoji vie nepodudarnih mitova i da mukarci ostaju zbunjeni pred udnim
nedosljednostima ideje enstvenosti. Kako se svaka ena uklapa u vie ovih arhetipova
od kojih svaki navodno utjelovljuje samu Istinu, mukarci se pred svojim druicama
nalaze u starom uenju sofista koji nisu mogli shvatiti da ovjek moe istodobno biti
plave i smee kose. Prelazak na apsolutno pokazuje se ve u drutvenim
reprezentacijama. Veze se u njemu lako utvruju u klase, uloge u tipove, kao to se u
djetinjem mentalitetu odnosi utvruju u stvari. Na primjer, patrijarhalno drutvo,
usredotoeno na ouvanje batine, nuno implicira da pored pojedinaca koji posjeduju i
prenose dobra postoje mukarci i ene koji ih otimaju od vlasnika i raspaavaju ih.
Mukarce, pustolove, tate, lopove, pekulante, uglavnom osudi zajednica. A ene,
koristei svoju erotsku privlanost i ne izlazei iz okvira zakona, mogu nagovoriti mlade
ljude i ak i oeve da rasipaju svoju batinu. Prisvajaju si njihova bogatstva ili love
njihovo nasljedstvo. Kako se tu ulogu smatra pogubnom, ene koje je ispunjavaju naziva
se loim enama. Ustvari, one se u nekom drugom domu - onom njihova oca, brae,
mua, ljubavnika - mogu initi anelima uvarima. Tako je kurtizana koja peljei bogate
financijere za slikare i pisce mecena. Dvolinost Aspazije, Mme de Pompadour, lako se
moe shvatiti kao konkretno iskustvo. Ali ako postuliramo da je ena Bogomoljka,
Mandragora, Demon, um se zbuni ako u njoj otkrije i Muzu, Majku Boju, Beatrice.

177

briana

Kako se kolektivne reprezentacije i pogotovo drutveni tipovi openito definiraju

parovima suprotstavljenih pojmova, dvosmislenost e se initi intrinzinim svojstvom
Vjeno enskog. Sveta majka za korelativ ima okrutnu maehu, aneoska djevojka
perverznu djevicu. Tako e Majka katkad biti izjednaena sa ivotom, a katkad sa Smru,
a svaka djevica ili s istim duhom ili s tijelom opsjednutim avlom.
Stvarnost oito nije ta koja diktira drutvu i pojedincima izbor izmeu dvaju
suprotstavljenih principa ujedinjenja. U svakom razdoblju, u svakom sluaju, drutvo i
pojedinac odluuju prema svojim potrebama. Vrlo esto projiciraju u usvojeni mit
institucije i vrijednosti kojima su privreni. Tako paternalizam koji zahtijeva enu u kui
definira nju kao osjeaj, unutranjost, imanenciju. Zapravo je svaki egzistent ujedno i
transcendencija i imanencija. Kad mu se ne nudi cilj, ili kad ga se sprjeava da dosegne
ijedan, ili ga se liava trijumfa nad ikakvim ciljem, njegova transcendencija beskorisno
pada u prolost, to jest ponovno u imanenciju. To je sudbina namijenjena eni u
patrijarhatu. No to nikako nije njen poziv, jednako kao to ropstvo nije poziv roba. U
Augustea Comtea jasno vidimo razvoj te mitologije. Poistovjetiti enu s altruizmom znai
jamiti mukarcu apsolutna prava na njezinu odanost, to znai kategoriki nametnuti
enama da neto moraju biti.
Ne treba mijeati mit s poimanjem nekoga znaenja. Znaenje je imanentno
objektu. Otkriva se svijesti ivim iskustvom. Mit je pak transcendentna ideja koja izmie
svakom osvjeivanju. Kad Michel Leiris u L'Age de l'homme opisuje svoje vienje
enskih organa, daje nam znaenja i ne razvija nikakav mit. uenje nad enskim tijelom
i gaenje prema menstrualnoj krvi shvaanja su konkretne stvarnosti. Nema nita
mitsko u iskustvu koje otkriva poudne osobine enskog tijela i ne prelazi se u mit kad ih
se pokuava izraziti usporedbama s cvijeem ili oblucima. Ali kazati da je ena Put, da je
Put No i Smrt, ili da je ona sjaj Svemira, znai napustiti zemaljsku istinu i vinuti se ka
praznom nebu. Naposljetku, i mukarac je za enu put, a ona je drugo od tjelesnog
objekta, te put za svakoga i u svakom iskustvu poprima jedinstvena znaenja. Jednako je
tako posve tono da je ena, kao i mukarac, bie ukorijenjeno u prirodu. Ona je vie od
mukarca podreena vrsti, njezina animalnost je oitija, ali i u nje kao i u njega
egzistencija podrazumijeva dano, ona takoer pripada ljudskom carstvu. Izjednaavanje
ene s Prirodom ista je predrasuda.
Malo je mitova vie od ovoga ilo na ruku vladajuoj kasti. Njime se opravdavaju
sve njezine povlastice i ak joj se doputa da ih zloupotrebljava. Mukarci se ne moraju
brinuti za olakavanje patnji i tereta koji su fizioloki sudbina ena jer ih je njima
namijenila Priroda. To im slui kao izlika da bi pogorali enski poloaj, na primjer da
bi uskratili eni svako pravo na seksualni uitak, da bi je upregnuli da radi kao teglea
ivotinja.174
Od svih mitova, nijedan nije vie ukorijenjen u mukome srcu od mita o enskom
misteriju. On ima brojne prednosti. Prije svega omoguuje da se bez muke objasni sve
to se ini neobjanjivim. Mukarac koji ne razumije enu rado subjektivnu
deficijenciju zamjenjuje objektivnim otporom. Umjesto da prihvati svoje neznanje,
priznaje prisutnost misterija izvan sebe. Eto izlike koja istodobno laska i njegovoj
lijenosti i tatini. Zaljubljeno srce time izbjegava mnoga razoaranja. Ako je ponaanje
voljene hirovito, a njezine primjedbe glupe, isprika im je misterij. Konano, zahvaljujui
174

Cf. Balzac, Fiziologija braka: Nipoto se ne zabrinjavajte zbog njezinih mrmljanja, krikova, boli; priroda ju je
napravila za nau upotrebu, i da sve nosi: djecu, jade, udarce i brige mukarca. Ne optuujte se za grubost. U svim
zakonicima takozvanih civiliziranih naroda mukarac je pisao zakone koji ureuju ensku sudbinu pod ovim krvavim
epigrafom: 'Vae victis! Jao pobijeenima!'

178

briana

misteriju se perpetuira negativni odnos koji se Kierkegaardu inio beskonano boljim od

pozitivnog posjedovanja. Suoen sa ivom enigmom mukarac ostaje sam: sam sa svojim
snovima, nadama, bojaznima, ljubavlju, tatinom. Ta subjektivna igra koja se moe
protezati od razvrata do mistine ekstaze za mnoge je privlanije iskustvo od
autentinog odnosa s ljudskim biem. Na kojim dakle osnovama poiva tako korisna
iluzija?
Zasigurno, u jednom smislu, ena jest misteriozna, Maeterlinckovim rijeima
misteriozna kao i svi ostali. Svatko je subjekt samo za sebe. Svatko u svojoj imanenciji
moe pojmiti samo sebe sama. S toga gledita drugo je uvijek misterij. U mukim oima
hermetinost za-sebe oitije je u enskom drugom. Nikakvim simpatiziranjem ne
uspijevaju prodrijeti u njezino jedinstveno iskustvo: osueni su na neznanje o enskom
seksualnom uitku, neugodnostima menstruacije, bolima poroaja. Zapravo postoji
uzajamnost misterija: budui da je drugo, i drugo mukog spola, u srcu svakog mukarca
takoer postoji prisutnost zatvorena u sebe samu i nepronicljiva eni. Ona ne zna to je
muka erotika. Ali po univerzalnom pravilu koje smo ustvrdili, kategorije kroz koje
mukarci promiljaju svijet sainjene su od njihovih gledita kao apsolutnih. Ni ovdje
kao ni bilo gdje drugdje ne uspijevaju razumjeti uzajamnost. Budui da je misterij za
mukarca, enu se smatra misterijem samu po sebi.
Pravo reeno, njezin je poloaj jedinstveno predodreuje na takav imid. Njezina
fizioloka sudbina je veoma sloena, i ona je sama podnosi kao kakvu udnu priu.
Njezino tijelo za nju nije jasan izraz nje same. Osjea se otuenom od njega. Veza koja u
svakog pojedinca vee fizioloki ivot sa psihikim ili bolje reeno veza koja postoji
izmeu izvjetaenosti pojedinca i slobode koja je pretpostavlja, najvea je zagonetka
koju donosi ljudska sudbina, a kod ene se postavlja na najvie uznemirujui nain.
No ono to se naziva misterijem nije subjektivna samoa svijesti, ni tajna
organskog ivota. Na razini komunikacije rije poprima svoj pravi smisao. Ne svodi se na
istu tiinu, no, odsutnost. Implicira treperavu prisutnost koja se ne uspijeva pojaviti.
Rei da je ena misterij ne znai da ona uti, nego da se njezin govor ne uje. Tu je, ali
skrivena pod velovima. Postoji s onu stranu te nesigurne pojave. Tko je ona? Aneo,
demon, inspiracija, glumica? Pretpostavljamo ili da na ta pitanja postoje odgovori koje se
ne moe otkriti, ili radije da nijedan nije prikladan, jer temeljna dvosmislenost utjee na
ensko bie. U svojem srcu, ona sebe samu ne moe definirati: kao sfinga.
injenica je da bi odluivanje tko je ona za nju bilo dosta nezgodno. To pitanje ne
sadri odgovor. Ali nije rije o tome da je skrivena istina previe lelujava da bi je se
opkolilo, nego o tome da u toj domeni ne postoji istina. Egzistent je samo ono to on radi.
Mogue ne preplavljuje stvarno, esencija ne prethodi egzistenciji. U svojoj istoj
subjektivnosti, ljudsko bie nije nita. Vrednuje ga se po njegovim djelima. O seljanki se
moe rei da je dobra ili loa radnica, o glumici da ima ili nema talenta, no ako
promotrimo enu u svojoj imanentnoj prisutnosti, o njoj ne moemo rei apsolutno
nita, ona je izvan bilo kakve kvalifikacije. A u ljubavnim ili branim odnosima, u svim
odnosima gdje je ena vazalka, drugo, poima je se u njezinoj imanenciji. Nevjerojatno je
to da su drugarica, kolegica, suradnica liene misterija. S druge strane, ako je vazal
muko, ako je naspram starijeg, bogatijeg, mukarca ili ene neki mladi neesencijalni
objekt, i on se obavija misterijem. To nam odaje infrastrukturu enskog misterija koja je
ekonomske prirode. Osjeaj takoer nije nita. U domeni osjeaja, realno se ne razlikuje
od imaginarnog, pie Gide. I dovoljno je zamisliti da volimo da bismo voljeli, pa nam je
tako, kad volimo, dovoljno rei da zamiljamo da volimo, da bismo voljeli malo manje...
Izmeu imaginarnog i realnog diskriminacija postoji samo u ponaanju. Kako mukarac
179

briana

na ovom svijetu ima povlateni poloaj, on je taj koji moe aktivno iskazati ljubav. Vrlo
esto uzdrava enu ili je barem ispomae; enidbom joj daje drutveni poloaj; dariva
je; njegova mu ekonomska i socijalna neovisnost omoguuje inicijative i inovacije:
razdvojen od ge de Villeparisis, g. de Norpois putovao je po dvadeset etiri sata da bi se
sastao s njom. On je vrlo esto zaposlen, ona dokona: daruje joj vrijeme koje s njom
provodi. Ona ga prima: sa zadovoljstvom, sa strau ili jednostavno da bi se zabavila?
Prihvaa li njegova dobroinstva iz ljubavi ili interesa? Voli li mua ili brak? Razumije se,
i sami dokazi koje daje mukarac su dvosmisleni: proizlazi li taj dar iz ljubavi ili
saaljenja? No dok ena obino u druenju s mukarcem nalazi brojne prednosti,
druenje sa enom mukarcu je korisno samo ako je voli. Tako prema njegovu
cjelokupnom ponaanju moemo otprilike procijeniti stupanj njegove privrenosti. Dok
ena jedva ima naina da ispita svoje srce; prema svojim raspoloenjima imat e razliita
gledita na svoje osjeaje, i dok god e se njima pasivno predavati, nijedna interpretacija
nee biti tonija od druge. U prilino rijetkim sluajevima kad je ena ekonomski i
drutveno povlatena, misterij se obre, to dobro pokazuje da nije vezan uz jedan spol
vie nego uz drugi, nego uz poloaj. Za velik broj ena putovi transcendencije su
preprijeeni: jer ne rade nita, ne rade ni na tome da ita budu. Neodreeno se pitaju to
su mogle postati, to ih dovodi do pitanja o onome to jesu. To je uzaludno propitivanje.
To to mukarac ne uspijeva otkriti tu tajnu esenciju, znai jednostavno da ona ne
postoji. Trenutano na margini svijeta, ena se ne moe objektivno definirati kroz ovaj
svijet, a njezin misterij prekriva samo prazninu.
Nadalje, dogaa se da, kao svi oprimirani, ena namjerno krije svoj objektivni lik.
Rob, sluga, domorodac, svi koji ovise o hirovima gospodara nauili su mu se
suprotstaviti skamenjenim osmijehom ili zagonetnom smirenou. Svoje stvarne
osjeaje i pravo vladanje briljivo kriju. enu se takoer u adolescenciji naui lagati
mukarcima, spletkariti, okoliati. Prilazi im s lanim licima: oprezna je, licemjerna,
glumica.
Ali enski Misterij kakav priznaje mitska misao je dublja stvarnost. Zapravo,
neposredno je impliciran u mitologiji apsolutnoga Drugog. Ako prihvatimo da je
neesencijalna svijest takoer prozirna subjektivnost, sposobna upravljati s cogito,
prihvaamo i da je ona zapravo suverena i da se pretvara u esencijalnu. Da bi se svaka
uzajamnost inila nemoguom, potrebno je da Drugo za sebe bude drugo, da i sama
njegova subjektivnost bude pod utjecajem drugosti. Ta svijest koja bi bila otuena kao
svijest, u svojoj istoj imanentnoj prisutnosti, bila bi oito Misterij. Bila bi Misterij po
sebi jer bi to bila za sebe. Bila bi apsolutni Misterij. Tako, onkraj tajanstvenosti koju
stvara njihova gluma, postoji misterij crne, ute rase, utoliko to su apsolutno smatrane
neesencijalnim Drugim. Treba primijetiti da ameriki graanin koji dubinski zbunjuje
prosjenog Europljanina ipak nije smatran misterioznim: skromnije, rei emo da ga
ne razumijemo. Tako i ena ne razumije uvijek mukarca, ali ne postoji muki misterij.
To je stoga to su bogata Amerika i muko na strani Gospodara, a Misterij je svojstvo
roba.
Dakako, o pozitivnoj realnosti Misterija moemo samo sanjati u sumraku
neiskrenosti. Slian nekim rubnim halucinacijama, im ga pokuamo ustanoviti, on se
raspe. Knjievnost nikako ne uspijeva oslikati misteriozne ene. One se eventualno
kao udne i zagonetne mogu pojaviti na poetku romana. No osim ako pria ne ostane
nedovrena, one na kraju odaju svoju tajnu i postaju koherentni i providni likovi. Na
primjer, junak iz knjiga Petera Cheyneyja neprestano se iuava nad nepredvidljivim
enskim hirovima. Nikad ne moemo pogoditi kako e se one ponijeti, izigraju svako
predvianje. Zapravo, im se itatelju otkriju pobude njihovih djelovanja, one se
180

briana

ispostave vrlo jednostavnim mehanizmima: ova je bila pijunka, ona kradljivica. Kako
god spretan bio zaplet, za njega uvijek postoji rjeenje, i ne bi moglo biti drukije, makar
autor imao sav talent, svu matu koju moemo zamisliti. Misterij je uvijek samo
fatamorgana, nestane im mu pokuamo prii.
Vidimo dakle da se mirovi velikim dijelom objanjavaju nainima na koje ih
mukarci koriste. Mit o eni je luksuz. Pojavljuje se samo ako mukarac umakne
zapovjednom utjecaju svojih potreba. to su odnosi konkretnije proivljeni, manje se
idealiziraju. Seljak u drevnom Egiptu, beduin, srednjovjekovni zanatlija, suvremeni
radnik, imaju u nunostima rada i siromatva s pojedinom enom koja im je partnerica
previe definirane odnose da bi je ukraavali sjajnom ili kobnom aurom. Epohe i klase
kojima je omoguen luksuz sanjarenja podigle su crno-bijele kipove enskosti. Ali luksuz
ima i svrhu: tim su snovima vladali interesi. Dakako, veina mitova potjee od spontanog
stava mukarca prema svojoj vlastitoj egzistenciji i svijetu koji ga okruuje, ali
nadilaenje iskustva prema transcendentnoj ideji namjerno je, s ciljem samoopravdanja,
izvrilo patrijarhalno drutvo. Preko mitova ono je pojedincima nametalo svoje zakone i
obiaje na slikovit i osjetan nain. U mitskom se obliku kolektivni imperativ uvukao u
svaku svijest. Posrednitvom religija, tradicija, jezika, bajki, pjesama, filmova, mitovi
prodiru i do onih egzistencija koje su najvie podreene materijalnom realitetu. Svatko u
njima moe nai sublimaciju svojih skromnih iskustava. Jedan, kojeg je prevarila voljena
ena, izjavljuje da je ona kurva, drugi je opsjednut svojom mukom nemoi: ena je
Bogomoljka; treem je ugodno u drutvu svoje ene: ona je Harmonija, Odmor, Zemlja
hraniteljica. Sklonost prema vjenosti zabadava, za depnim apsolutom, koju susreemo
u veine mukaraca, zadovoljava se mitovima. I najmanja emocija, mali nesporazum,
postaju odraz bezvremenske Ideje; ta iluzija ugodno laska tatini.
Mit je jedna od tih zamki lane objektivnosti u koje duh ozbiljnosti pada naglavce.
Jo jednom je rije o zamjenjivanju proivljenog iskustva i slobodnih prosudbi koje ono
zahtijeva s nepominim idolom. Autentian odnos s autonomnim egzistentom, mit o eni
zamjenjuje s nepokretnom kontemplacijom fatamorgane. Fatamorgana! Fatamorgana!
Treba ih ubiti kad ih ve ne moemo uhvatiti; ili ih pak treba razuvjeriti, informirati,
pomoi im da se odreknu ljubavi prema nakitu, napraviti od njih zaista svoje
ravnopravne partnerice, intimne prijateljice, suradnice u ovdje i sada, drukije ih
odjenuti, oiati im kosu, sve im rei... vapio je Laforgue. Mukarac ne bi imao to
izgubiti, ba dapae, kad bi prestao enu maskirati u simbol. Snovi, kad su zajedniki i
dirigirani, klieji, doista su bijedni i monotoni naspram ivue stvarnosti. Za pravog
sanjara, za pjesnika, stvarnost je mnogo plodniji izvor od iznoene fantazije. Razdoblja
koja su najiskrenije cijenila ene nisu kurtoazno feudalno doba, a ni galantno 19.
stoljee, nego razdoblja, primjerice 18. stoljee, kad su mukarci u enama vidjeli blinje.
U njima se one ine zaista romantinima: treba samo proitati Opasne veze, Crveno i
crno, Zbogom oruje da bi se to shvatilo. Laclosove, Stendhalove i Hemingwayeve
junakinje ne nose u sebi misterij, ali nisu zbog toga nita manje privlane. Prepoznati u
eni ljudsko bie ne znai osiromaiti muko iskustvo: ono nee izgubiti nita od svoje
raznolikosti, bogatstva, intenziteta ako se prihvati u svojoj intersubjektivnosti. Odbaciti
mitove ne znai unititi dramatini odnos izmeu spolova, ne znai zanijekati znaenja
koja se autentino otkrivaju mukarcu kroz ensku stvarnost; ne znai ukinuti poeziju,
ljubav, pustolovinu, sreu, snove. Znai samo zahtijevati da ponaanja, osjeaji i strasti
budu utemeljeni na istini.175
175

Laforgue o eni jo kae: Kako je se ostavilo u ropstvu, lijenosti, bez druge zanimacije i oruja osim svojeg spola,
ona je hipertrofirala i postala ensko... Pustili smo je da hipertrofira: ona je na svijetu zbog nas... E pa, sve je to krivo...
Sa enom smo se dosad igrali kao s lutkom. I to sada predugo traje!...

181

briana

ena se gubi. Gdje su ene? Dananje ene nisu ene; vidjeli smo koji je bio
smisao tih tajanstvenih slogana. U mukim oima - i oima gomile ena koje gledaju tim
oima - da bi se bilo prava ena nije dovoljno imati tijelo ene ni prihvatiti kao
ljubavnica, majka, ulogu enke. Subjekt moe zahtijevati autonomiju kroz seksualnost i
majinstvo; prava ena je ona koja se prihvaa kao drugo. Dvolino dranje dananjih
mukaraca u ene stvara bolni rascjep. U prilino velikoj mjeri prihvaaju da je ena
blinji, jednaka, a ipak nastavljaju zahtijevati da ona ostane neesencijalna. Za nju, te dvije
sudbine nisu uskladive. Ona se koleba izmeu jedne i druge iako nije sasvim prilagoena
nijednoj, i odatle proizlazi njezin nedostatak ravnotee. U mukarca ne postoji zijev
izmeu javnog i privatnog ivota: to vie djelovanjem i radom potvruje svoj zahvat
nad svijetom, vie se ini muevan. U njemu su pomijeane ljudske i vitalne vrijednosti.
Ali autonomni uspjesi ene u proturjeju su sa enskou jer se od prave ene oekuje
da se pretvori u objekt, da bude Drugo. Lako je mogue da se u vezi s tim ak i
senzibilitet i seksualnost mukaraca mijenjaju. Nova estetika ve je roena. Iako je moda
ravnih prsa i uskih bokova, moda djeake ene, brzo prohujala, svejedno se nije vratio
jedri ideal proteklih stoljea. Od enskog se tijela zahtijeva putenost, ali diskretna; treba
biti vitko i neoteano mau; miiavo, gipko, snano, bitno je da naznauje
transcendenciju. Preferira se preplanulo, opaljeno univerzalnim suncem kao radniki
torzo, a ne blijedo kao biljka iz staklenika. Postavi praktina, enska odjea je nije
pretvorila u aseksualno bie, naprotiv, kratke suknje pokazuju njezine noge i bedra vie
no ikada. Ne vidimo zato bi je rad liio erotske privlanosti. Pojmiti istodobno enu kao
drutveno bie i tjelesni plijen moe biti uzbudljivo: u nizu Peynetovih nedavnih
crtea,176 vidimo kako mladi naputa zarunicu jer ga je zavela lijepa naelnica koja je
trebala obaviti ceremoniju vjenanja. To da jedna ena obavlja muki posao i
istodobno bude poeljna, dugo je bilo tema vie-manje neslanih ala. Malo-pomalo
sablazan i ironija otupjeli su i ini se da se raa novi oblik erotike: moda on stvori nove
mitove.
Sigurno je, meutim, to da je danas enama vrlo teko istodobno prihvatiti sudbinu
autonomnog pojedinca i ensku sudbinu. Tu je izvor nezgrapnosti, nelagoda zbog kojih
katkad djeluju kao izgubljen spol. Nesumnjivo je ugodnije trpjeti slijepo ropstvo nego
raditi da bi se oslobodio, ali tako su i mrtvaci prilagoeniji zemlji od ivih. U svakom
sluaju povratak u prolost nije vie ni mogu niti poeljan. Valja se nadati tomu da e sa
svoje strane mukarci bezrezervno prihvatiti situaciju koja se upravo stvara. Tek e je
tada ena moi ivjeti bez unutranjeg sukoba. Tada e se ostvariti Laforgueova elja: O
djevojke, kad ete nam biti braa, najblia braa bez skrivenih motiva da nas iskoristite?
Kad emo si istinski pruiti ruku? Tada e i Meluzina, ne vie pod bremenom sudbine
to joj je nametnuo jedino mukarac, Meluzina osloboena ponovno nai svoj ljudski
temelj177. U potpunosti e postati ljudsko bie kad bude razbijeno beskonano ensko
ropstvo, kad e ivjeti za sebe i od sebe, jer joj je mukarac - do tada grozan - dao
slobodu178.

176

Iz studenog 1948.
Breton, Arkana 17
178
Rimbaud, Pismo P. Demenyju, 15. svibnja 1872.
177

182

briana

DRUGI SVEZAK

PROIVLJENO ISKUSTVO

183

briana

Koja je nesrea biti ena!

A opet, najgora je nesrea kad si ena
zapravo ne shvaati da je to nesrea.
KIERKEGAARD

Napola rtve, napola sukrivci, kao i svi.

J. P. Sartre

184

briana

Uvod
Dananje ene skidaju s pijedestala mit o enskosti. Poinju konkretno potvrivati
svoju neovisnost. Ali ne uspijevaju bez potekoa u potpunosti ivjeti svoju sudbinu
ljudskog bia. Kako su ih odgojile ene, u enskom svijetu, njihova uobiajena sudbina je
brak, koji ih i dalje praktino podinjava mukarcu. Daleko od toga da je muevni presti
iskorijenjen, on jo uvijek poiva na vrstim ekonomskim i socijalnim temeljima. Stoga je
potrebno briljivo prouiti tradicionalnu ensku sudbinu. Pokuat u opisati kako se
enu ui da prihvati svoj poloaj, kako ga doivljava, u kojem je svijetu zatvorena i koji
su joj mehanizmi bjeanja iz njega doputeni. Jedino emo tako moi shvatiti koji
problemi mue ene koje se, kao batinice teke prolosti, trude iskovati novu
budunost. Kad se koristim rijeju ena i ensko, ne referiram se, jasno, ni na koji
arhetip, ni na koju nepromjenjivu esenciju. Veina mojih tvrdnji podrazumijeva
aktualno stanje obrazovanja i obiaja. Ovdje nije rije o iskazivanju vjenih istina, nego
o opisivanju zajednikog temelja na kojemu se uzdie svaka pojedinana enska
egzistencija.

185

briana

Prvi dio

FORMATIVNE GODINE

186

briana

Prvo poglavlje
Djetinjstvo
enom se ne raa. enom se postaje. Nikakva bioloka, psihika, ekonomska kob
ne definira oblik koji u drutvu poprima ljudska enka. Sveukupna civilizacija je ta koja
oblikuje proizvod izmeu mujaka i kastrata koji se naziva enom. Samo tue
posredovanje moe pojedinca postaviti kao Drugo. S obzirom na to da postoji za sebe,
dijete se ne moe pojmiti kao seksualno diferencirano. U djevojica i djeaka, tijelo je
ponajprije zraenje subjektivnosti, instrument kojim razumijeva svijet: djeca oima,
rukama, a ne spolnim organima, poimaju svemir. Drame roenja i prekida dojenja
odvijaju se na isti nain za dojenad oba spola. Zajedniki su im interesi i uici. Najprije
im je izvor najugodnijih senzacija sisanje. Zatim prolaze kroz analnu fazu, gdje najvea
zadovoljstva pronalaze u funkcijama izluivanja koje su im zajednike. Genitalni razvoj
im je slian. Istrauju svoja tijela s istom znatieljom i istom ravnodunou. U klitorisu i
penisu pronalaze jednako neodreeno zadovoljstvo. Ako zbog svojega senzibiliteta ve
trae objekt, okreu se prema majci: ensko meko, glatko i gipko tijelo izaziva seksualne
elje i to su elje za hvatanjem. Djevojica, kao i djeak, agresivno ljubi, dira i miluje
majku. Jednako su ljubomorni ako se rodi novo dijete. Oituju to istim ponaanjima:
bijesom, durenjem, urinarnim problemima. Jednako zavode da bi dobili ljubav odraslih.
Do dvanaeste godine djevojica je jednako snana kao i njezina braa, i pokazuje iste
intelektualne sposobnosti. Ne postoji polje u kojem se ne bi mogla natjecati s njima. Ako
nam se djevojica, puno prije puberteta, i katkad ak od najranijeg djetinjstva, ve doima
spolno specificiranom, to nije zato to je tajanstveni instinkti odmah predodreuju na
pasivnost, zavoenje, majinstvo, nego zato to okolina intervenira u njezin ivot gotovo
od samog poetka i od prvih godina namee joj njezin poziv.
Novoroene isprva doivljava svijet samo u obliku imanentnih senzacija. Jo je
uronjeno u Cjelinu kao kad je ivjelo u tami majine utrobe. Bilo da je othranjeno na
dojci ili boici, proeto je toplinom majina tijela. Malo-pomalo ui razlikovati predmete
od sebe: razdvaja sebe od njih. Istodobno ga se njenije ili grublje odvaja od tijela
hraniteljice. Katkad na to razdvajanje reagira tekom krizom.179 U svakom sluaju, u dobi
od oko est mjeseci kad razdvajanje nastupi, dijete svojom mimikom, koja se zatim
pretvara u prave nastupe, poinje pokazivati elju da zavede. Jasno, to ponaanje ne
odreuje promiljeni izbor, ali nije potrebno promisliti neku situaciju da bi je se
egzistiralo. Dojene na neposredan nain proivljava iskonsku dramu svakoga
egzistenta, to jest dramu svojega odnosa s Drugim. ovjek u tjeskobi proivljava svoju
naputenost. Bjeei od svoje slobode i subjektivnosti, volio bi se izgubiti unutar Cjeline.
Tu je izvor njegovih kozmikih i panteistikih sanjarenja, njegove elje za zaboravom,
snom, ekstazom, smru. Nikad ne uspijeva ukinuti svoje razdvojeno ja. eli barem
179

Judith Gautier u svojim sjeanjima pripovijeda da je tako alosno plakala i propadala kad su je otrgnuli od dojilje da
ih je trebalo iznova ujediniti. Odvojilo je se od sise mnogo kasnije.

187

briana

uvrstiti ono u-sebi, okameniti se u stvar. Samo kad ga fiksira tui pogled djeluje samom
sebi kao bie. Iz te perspektive valja tumaiti ponaanja djeteta: u tjelesnom obliku
otkriva konanost, samou, naputenost u stranom svijetu. Pokuava nadomjestiti tu
katastrofu otuujui svoju egzistenciju u slici na kojoj e drugi utemeljiti realnost i
vrijednost. ini se da poinje potvrivati svoj identitet180 od trenutka kad uhvati svoj
odraz u zrcalu, to se vremenski poklapa s odbijanjem od sise. Njegovo ja mijea se s tim
odrazom, tako da se oblikuje samo otuivanjem. Bilo da zrcalo u pravom smislu rijei
igra vanu ili manje vanu ulogu, sigurno je da dijete s oko est mjeseci starosti poinje
razumjeti mimiku svojih roditelja i poimati se pod njihovim pogledom kao objekt. Ono je
ve autonomni subjekt koji se transcendira prema svijetu, ali e susresti samoga sebe
samo u otuenom obliku.
Kako dijete raste, na dva se naina bori protiv svoje izvorne naputenosti. Nastoji
zanijekati separaciju. uuri se u majine ruke, trai njezinu blagu toplinu, eli njezina
milovanja. Nastoji dobiti potvrdu okoline da bi se dokazalo. Odrasli su za njega kao
bogovi: mogu mu dati bitak. Dijete osjea aroliju pogleda koji ga katkad pretvori u
slatkog anelia, katkad u udovite. Ta dva naina obrane ne iskljuuju se meusobno,
nego se naprotiv upotpunjuju i proimaju. Kad zavoenje uspije, osjeaj potvrde utjelovi
se u primljenim poljupcima i milovanjima. Dijete doivljava jednu te istu zadovoljnu
pasivnost u krilu svoje majke i pod njezinim dobronamjernim pogledom. Tijekom prve
tri-etiri godine nema razlike izmeu ponaanja djevojica i djeaka. I jedne i drugi
pokuavaju perpetuirati sretno stanje koje je prethodilo odbijanju od sise. Jedne i drugi
katkad se ponaaju zavodljivo i razmetljivo. Djeaci se isto kao i njihove sestre ele
svidjeti, izazvati divljenje i osmijehe.
Ugodnije je zanijekati separaciju nego je nadvladati, iskonskije je izgubiti se u srcu
Cjeline nego pustiti da nas okameni tua svijest. Tjelesno stapanje otuuje vie od
abdikacije pod tuim pogledom. Zavoenje i paradiranje predstavljaju sloeniji i tei
stadij od obinog preputanja u majinim rukama. arolija pogleda koje upuuju odrasli
je hirovita. Dijete se pretvara da je nevidljivo, roditelji se ukljuuju u tu igru, trae ga
tapkajui, smiju se, da bi odjednom rekli: Dosadan si, uope nisi nevidljiv. Kad jedna
njegova reenica zabavi roditelje, dijete je ponovi, ali ovaj put oni samo slegnu
ramenima. U tom svijetu koji je nesiguran i nepredvidljiv poput Kafkinog, dijete se
spotie na svakom koraku.181 Zato se toliko djece boji odrasti i oajava ako ih roditelji
prestanu drati na krilu ili primati u svoj krevet. Kroz tjelesnu frustraciju sve okrutnije
osjeaju naputenost koju ljudsko bie nikad ne osvijesti bez tjeskobe.
Ovdje e se male djevojice prvo initi povlatene. Drugim odbijanjem od sise,
njenijim i sporijim od prvog, majino se tijelo uskrauje djetetovim zagrljajima; ali
ponajprije se djeacima malo-pomalo odbijaju poljupci i milovanja. Djevojicu se pak i
dalje mazi, doputa joj se da ivi uz majine skute, otac je prima na krilo i hvali njezinu
kosu. Nju se odijeva u haljine njene poput poljubaca, poputa se njezinim suzama i
hirovima, briljivo je se elja, zabavlja se s njezinim dranjem i koketnou. Tjelesni
180

Tu teoriju predlae doktor Lacan u Obiteljskim kompleksima u formiranju pojedinca. Ta injenica od prvoklasne
vanosti objasnila bi to to tijekom svojeg razvoja ja zadrava dvosmislenu formu spektakla.
181
U Orange bleue, Yassu Gauclere kae o svojem ocu: Njegovo dobro raspoloenje inilo mi se jednako zastraujuim
kao i uzrujanost, jer mi nita nije govorilo to ga je moglo motivirati... Nesigurna u promjene njegova raspoloenja kao
to bih bila u boanske hirove, zabrinuto sam ga tovala... Izbacivala sam rijei kao da bacam novi, pitajui se kako
e biti primljene. Dalje u tekstu pripovijeda sljedeu anegdotu: Na primjer, jednog sam dana, nakon to su me
izgrdili, zapoela svoje nabrajanje: stari stol, etka za pod, pe, lavor, boca za mlijeko, lonac itd., majka me ula i umrla
od smijeha... Nekoliko dana kasnije, pokuala sam iskoristiti to nabrajanje da bih smekala majku koja me opet
izgrdila. Nije dobro prolo. Umjesto da je razveselim, udvostruila sam njezinu strogou i navukla na sebe dodatnu
kaznu. Rekla sam si da je ponaanje odraslih zaista neshvatljivo.

188

briana

dodiri i ljubazni pogledi tite je od tjeskobe koju nosi samoa. Malenom djeaku e se
naprotiv zabraniti ak i koketnost. Njegovi zavodljivi manevri i gluma iritiraju.
Mukarac ne trai poljupce... Mukarac se ne gleda u zrcalo... Mukarac ne plae,
govori mu se. ele da bude mali ovjek; potvrdu e od odraslih dobiti ako se oslobodi
od njih. Svidjet e se ako ne ostavlja dojam da to eli.
Mnogi djeaci se toliko prestrae okrutne neovisnosti na koju ih se osuuje da
poele biti djevojice. U doba kad ih se jo odijevalo kao djevojice esto bi plakali kad su
morali haljinicu zamijeniti hlaama ili kad su im iali kovrice. Neki tvrdoglavo ne
odustaju od enskosti, to moe voditi homoseksualnosti. arko sam elio biti
djevojica i bio sam toliko nesvjestan asti bivanja mukarcem da sam se trudio piati
sjedeke, prisjea se Maurice Sachs.182 No iako se na poetku djeak ini u
nepovoljnijem poloaju od svojih sestara, to je zato to za njega postoje vei planovi.
Podvrgava ga se zahtjevima koji odmah impliciraju valorizaciju. U svojim memoarima
Maurras opisuje situaciju kad je zavidio mlaem bratu na maenju majke i bake. Otac ga
je primio za ruku i odveo iz sobe: Mi smo mukarci, pustimo ove ene, rekao mu je.
Djeaka se uvjerava da se od njega zahtijeva vie upravo zbog njegove superiornosti. Da
bi ga se ohrabrilo na tekom putu koji mu predstoji, usauje mu se ponos zbog
muevnosti. Apstraktni pojam - muevnost - za njega poprima konkretni oblik:
utjelovljuje se u penisu. Ne ponosi se spontano svojim malenim indolentnim spolovilom,
nego ga u tome ohrabruje stav okoline. Majke i dojilje perpetuiraju tradiciju koja falus
izjednaava s idejom mukosti. Prema djejem se penisu odnose s jedinstvenim
zadovoljstvom, bilo zato to su toliko opinjene, zahvalne ili podinjene da priznaju
njegov presti, bilo zato to likuju kad ga vide u smanjenom obliku. Rabelais nam
prenosi igre i prie Gargantuinih dojilja,183 a povijest je sauvala one dojilja Luja XIII. I
manje odvane ene daju simpatian nadimak spolovilu malenog djeaka, govore o
njemu kao o osobici koja je ujedno i on sam i drugo od sebe samoga. Pretvaraju ga, kako
smo ve naveli, u alter ego koji je obino lukaviji, pametniji i spretniji od pojedinca184.
Anatomski gledano, penis se sasvim dobro moe prilagoditi toj ulozi. Odvojen od tijela,
djeluje kao prirodna igrakica, neka vrsta lutke. Dijete se stoga vrednuje tako da se
vrednuje njegov dvojnik. Jedan mi je otac priao kako je njegov sin s tri godine jo
mokrio sjedeke. Bio je srameljiv i tuan djeak okruen sestrama i roakinjama. Otac
ga je jedan dan poveo sa sobom u zahod govorei: Pokazat u ti kako to rade mukarci.
Otada je djeak, ponosan to mokri stojeke, prezirao djevojice koje pike kroz
rupicu. Nije ih meutim prezreo zato to im nedostaje penis, nego zato to njih otac nije
izdvojio i inicirao poput njega. Dakle, daleko od toga da se penis otkriva kao neposredna
povlastica iz koje bi djeak vukao osjeaj superiornosti, njegova se vrijednost naprotiv
ini kao kompenzacija za okrutnosti zadnjeg odbijanja od sise koju su izmislili odrasli i
koju dijete rado prihvaa. Djeak se njome tjei to vie nije dojene i to nije djevojica.
Zbog toga e mu spolovilo posluiti kao utjelovljenje transcendencije i arogantne
suverenosti.
Sudbina djevojice je vrlo drukija. Majke i dojilje za njezine genitalije nemaju ni
potovanja ni njenosti. Ne pridaju panju tom tajnom organu od kojega se vidi samo
ono vanjsko i koji se ne moe primiti. U jednom smislu, ona nema spolovilo. Ne osjea tu
182

Le Sabbat.
GARGANTUA I ve je poeo vjebati svoj rasporak, koji su svakog dana dadilje ukraavale lijepim buketima,
vrpcama, cvijeem, resama i provodile vrijeme provlaei ga kroz ruke kao da je valjak od melema, i pucale od smijeha
kad bi podignuo ui, kao da im je igra prijala. Jedna ga je nazivala svojom malom slavinom, druga svojim unjem, trea
svojom koraljnom granom, pa epom, burgijom, ilom, visuljkom itd.
184
A. Balint, La Vie intime de l'enfant, str. 101.
183

189

briana

odsutnost kao nedostatak. Njezino je tijelo za nju oito potpunost, ali je drukije
pozicionirana u svijetu od djeaka; i skup imbenika moe u njezinim oima tu razliku
pretvoriti u inferiornost.
O malo su pitanja psihoanalitiari vie raspravljali nego o famoznom enskom
kastracijskom kompleksu. Veina ih danas prihvaa da se zavist za penisom, ovisno o
sluaju, pokazuje na vrlo razliite naine.185 Kao prvo, mnogo djevojica do napredne
dobi ne zna nita o mukoj anatomiji. Dijete prirodno prihvaa da postoje mukarci i
ene, kao to postoje i sunce i mjesec. Vjeruje u esencije sadrane u rijeima i njezina
znatielja isprva nije analitika. Za mnoge druge djevojice taj mali komad mesa to
djeacima visi meu nogama je beznaajan ili ak smijean. To je posebnost na razini
odjee ili frizure. Djevojica ga esto otkrije kod malog tek roenog brata i kad je
djevojica vrlo mala, kae Helene Deutsch, nije impresionirana penisom svojega malog
brata. Ona navodi primjer djevojice od osamnaest mjeseci koja je ostala posve
ravnoduna kad je otkrila penis i tek mu je puno kasnije, povezano s njezinim osobnim
preokupacijama, pridala ikakvu vrijednost. Dogaa se ak i to da se penis smatra
anomalijom. To je izdanak, nejasna stvarica koja visi poput kvrice, sise ili bradavice.
Moe izazvati gaenje. Napokon, injenica jest da postoje brojni sluajevi kada se
djevojica zanima za penis brata ili prijatelja. Ali to ne znai da ona zbog njega osjea ba
seksualnu zavist, a jo manje znai da se osjea duboko pogoena odsutnou toga
organa. eli si ga prisvojiti kao to eli prisvojiti svaki predmet. Ali ta elja moe ostati
povrnom.
Sigurno je da probavne i posebno urinarne funkcije arko zanimaju djecu.
Mokrenje u krevet esto je protest protiv roditeljskog preferiranja drugog djeteta. Ima
zemalja gdje mukarci mokre sjedeke, a dogaa se da ene mokre stojeke, to je nain
mokrenja mnogih seljakinja. No, u suvremenom zapadnom drutvu obiaji openito
nalau da se ene unu, dok je stojei stav rezerviran za muke. To je za djevojicu
najoitija seksualna razlika. Da bi mokrila, mora unuti, skinuti se i iznad svega sakriti.
To je sramotan i nekomotan teret. Sramota raste u estim sluajevima kad pati od
neeljenih istjecanja mokrae, na primjer kad je obuzme luaki smijeh. To kontrolira
tee od djeaka. Kod njih je urinarna funkcija poput slobodne igre, privlana kao i svaka
igra u kojoj se vjeba sloboda. S penisom se moe rukovati, kroz njega se moe djelovati,
to je jedan od znaajnih interesa djeteta. Djevojica e, vidjevi djeaka kako mokri, s
divljenjem izjaviti: Kako praktino!186 Mlazom se moe naciljati po volji, mokraa
usmjeriti daleko. Djeak iz toga izvlai osjeaj svemoi. Freud je govorio o arkoj
ambiciji drevnih dijuretika; Stekel je zdravorazumski polemizirao s tom formulom, ali
stoji da su, kao to kae Karen Horney,187 fantazije svemonosti pogotovo sadistikog
karaktera esto povezane s mukim mokranim mlazom. Te fantazije koje kod nekih
mukaraca188 preive, vani su u djeteta. Karl Abraham govori o velikom uitku koji ene
osjeaju kad sa mrkom zalijevaju vrt. Ja smatram, slaui se sa Sartreovim i
Bachelardovim teorijama, da izvor toga uitka nije nuno izjednaavanje mrka s
penisom. Svaki mlaz vode djeluje kao udo, prkoenje gravitaciji. Upravljanje i
ovladavanje mlazom znai odnijeti malenu pobjedu nad prirodnim zakonima. U svakom
185

Osim Freudovih i Adlerovih djela, o toj temi postoji opsena literatura. Abraham je prvi iznio zamisao da djevojica
svoje spolovilo smatra ranom nastalom sakaenjem. Karen Horney, Jones, Jeanne Lampt de Groot, H. Deutsch, A. Balint
prouavali su to pitanje sa psihoanalitikoga gledita. Saussure pokuava izmiriti psihoanalizu s idejama Piageta i
Lucqnota. Vidi takoer Pollack, Les Idees des enfants sur la differences ties sexes.
186
Navod A. Balint.
187
The genesis of castration complex in women. International Journal of Psychanohst, 1923. - 1924.
188
Vidi Montherlant, Les Chenilles, Solstice de juin.

190

briana

sluaju, malom djeaku to predstavlja svakodnevnu zabavu nemoguu njegovim

sestrama. Osim toga omoguuje, pogotovo na selu, da se urinarnim mlazom uspostave
brojni odnosi sa stvarima: vodom, zemljom, mahovinom, snijegom. Ima djevojica koje,
da bi doivjele to iskustvo, legnu na lea i pokuavaju mokraom pricati prema gore
ili koje se trude mokriti stojeke. Prema Karen Horney, one djeacima navodno zavide i
na mogunosti izlaganja koja im je dana. Jedna bolesnica je odmah, im je vidjela kako
mukarac na ulici mokri, uzviknula: Kad bih mogla od providnosti traiti jedan dar, bilo
bi to da mogu jedanput u ivotu mokriti kao mukarac, prenosi Karen Horney.
Djevojicama se ini da se djeak, imajui pravo da dodiruje svoj penis, njime moe
sluiti kao s igrakom, dok su njima pak njihovi organi tabu. Brojna ispitivanja i
ispovijesti koje su prikupili psihijatri svjedoe o injenici da ta mnoina imbenika
mnogima meu njima ini poeljnim posjedovanje mukog spolovila. Havelock Ellis189
navodi sljedee rijei subjekta koji oznaava imenom Zenia: Zvuk vodenog mlaza,
pogotovo ako izlazi iz dugog mrka za polijevanje, uvijek mi je bio veoma uzbudljiv,
podsjeajui me na zvuk mokranog mlaza koji sam u djetinjstvu promatrala kod svojeg
brata i ak kod drugih osoba. Druga, gospoa R. S., pripovijeda kako je kao dijete
beskrajno voljela u rukama drati penis svojega malog prijatelja. Jednog su joj dana
povjerili mrk za polijevanje: inilo mi se divnim drati to, kao da sam drala penis.
Ustraje na tvrdnji da penis za nju nije imao nikakav seksualni smisao. Poznavala je samo
njegovu urinarnu upotrebu. Najzanimljiviji je sluaj izvjesne Florrie iznesen Havelocku
Ellisu i koji je Stekel kasnije nastavio analizirati. Stoga o tome dajem detaljni izvjetaj:
Rije je o vrlo inteligentnoj, umjetniki nastrojenoj, aktivnoj, bioloki
normalnoj i heteroseksualnoj eni. Pripovijeda da je urinarna funkcija imala
veliku ulogu u njezinu djetinjstvu. Igrala se sa svojom braom igara mokrenja
i moili bi si ruke bez ikakva gaenja. Moja prva poimanja superiornosti
mukih bila su povezana s urinarnim organima. Zamjerala sam prirodi to mi
je uskratila taj tako praktini i dekorativni organ. Nijedan ajnik bez siska ne
bi se osjeao tako jadnim. Nitko mi nije morao usaditi teoriju o mukoj
predominaciji i superiornosti. Dokaz mi je stalno bio pred oima. I njoj je
samoj priinjalo veliki uitak mokrenje na selu. Nita joj se nije inilo
usporedivim s arobnim zvukom mlaza po suhom liu u jednom kutku ume
i promatrala je kako ga lie upija. No najvie ju je fasciniralo mokrenje u
vodu. To je uitak drag mnogim djeacima i postoji itavo djetinjasto i
vulgarno slikarstvo koje pokazuje momie koji mokre u jezerca i potoke.
Florrie se ali da ju je kroj gaica sprjeavao da se prepusti iskustvima koje je
htjela isprobati. esto se tijekom etnji po selu suzdravala to je dulje mogla
i zatim bi se naglo stojeke olakala. Savreno se sjeam udne i zabranjene
senzacije uitka, i mojeg uenja da mlaz moe izai kad stojim. Po njezinu
miljenju, kroj djeje odjee dosta je znaajan openito za ensku psihologiju.
Nije me samo ivciralo to to moram skinuti hlae i sagnuti se da ih ne bih
umrljala sprijeda, nego i stranji dio koji treba maknuti i koji otkriva moju
golu stranjicu objanjava zato je, kod tolikih ena, stid smjeten odostraga,
a ne sprijeda. Prva spolna razlika koja mi se nametnula, ustvari velika razlika,
bilo je to da djeaci mokre stojei, a djevojice uei. Vjerojatno su zato moji
prvi osjeaji stida povezani s mojom stranjicom, a ne s preponama. Svi su ti
dojmovi zadobili za Florrie golemo znaenje jer ju je otac esto ibao do krvi i
189

Vidi Havelock Ellis, L'Ondinisme.

191

briana

dadilja ju je jednom prigodom tukla po stranjici da bi se pomokrila.

Proganjali su je mazohistiki snovi i fantazije u kojima ju je uiteljica ibala
pred oima cijele kole, pa bi se pomokrila protiv svoje volje, pomisao koja
me ispunjavala doista udnim osjeajem uitka. S petnaest godina desilo joj
se da se, pritisnuta silom, stojeke pomokrila u pustoj ulici. Kad analiziram
svoje dojmove, mislim da je najjai bio sram zbog stajanja i duine puta koji je
mlaz stoga morao prijei izmeu mene i tla. Ta udaljenost je priu pretvorila
u neto vano i komino, iako je odjea to sakrila. U uobiajenom stavu
postoji element privatnosti. ak i u velikog djeteta mlaz ne moe prijei dugi
put, ali s petnaest godina bila sam visoka i bilo me sram razmiljati o duini
puta. Sigurna sam da bi gospoe o kojima sam priala,190 koje su
prestravljene pobjegle pred modernim pisoarom u Portsmouthu, smatrale
vrlo nepristojnim od ene da stoji rairenih nogu, zadie suknje i puta tako
dugi mlaz pod sebe. Ponovila je ovo iskustvo s dvadeset godina i mnogo puta
poslije. Pri pomisli da bi je netko mogao iznenaditi i da se nee moi
zaustaviti osjeala je kombinaciju srama i poude. inilo se da mlaz izlazi iz
mene bez mojeg pristanka, a ipak mi je priinjao vie uitka nego da sam ga
pustila vlastitom voljom.191 Taj udni osjeaj - da ga iz vas vue neka nevidljiva
sila koja je odluila da ete to uiniti - iskljuivo je enski uitak i suptilna
arolija. Strano je arobno kad osjetite da iz vas voljom jaom od vas samih
izlazi bujica. Zatim je Florrie razvila erotiku povezanu sa ibanjem, uvijek
pomijeanu s urinarnom opsesijom.
Taj je sluaj zanimljiv jer iznosi na vidjelo vie elemenata djejeg iskustva. No oito
im jedinstvene okolnosti daju tako veliku vanost. Za normalno odgojene djevojice,
urinarna povlastica djeaka je previe sporedna stvar da bi izravno izrodila osjeaj
inferiornosti. Psihoanalitiari koji, prema Freudu, pretpostavljaju da je obino otkrie
penisa dovoljno za stvaranje traume, dubinski ne poznaju djeji mentalitet. On je mnogo
manje racionalan nego to oni izgleda pretpostavljaju, ne uspostavlja jasno razdvojene
kategorije i ne zamara se proturjejima. Kad posve mala djevojica ugleda penis i izjavi:
I ja sam ga imala ili Imat u ga i ja ili ak Imam ga i ja, nije rije o neiskrenoj
obrani. Prisutnost i odsutnost meusobno se ne iskljuuju. Dijete - kako to dokazuju
njegovi crtei - mnogo manje vjeruje onome to vidi svojim oima nego u oznaiteljske
tipove koje je odredilo jednom zauvijek. esto crta ne gledajui i u svakom sluaju u
svojoj percepciji pronalazi samo ono to sam tamo stavlja. Saussure, koji inzistira upravo
na toj toki, citira ovu vrlo vanu Luquetovu opasku: Jednom kad se crtu proglasi
krivom, ona vie ne postoji, dijete je doslovno vie ne vidi, na neki nain hipnotizirano
novom crtom koja je zamjenjuje, jednako kao to ne uzima u obzir crte koje se sluajno
mogu nai na njegovu papiru. Muka anatomija tvori snanu formu koja se esto
namee djevojici; i ona doslovno vie ne vidi svoje vlastito tijelo. Saussure navodi
primjer djevojice od etiri godine koja je, pokuavajui mokriti kao djeak kroz reetke
ograde, rekla da bi eljela malu dugaku stvar koja tee. U isto vrijeme je potvrivala
da ima penis i da ga nema, to se slae s razmiljanjem po participaciji koje je u djece
opisao Piaget. Djevojica uzima zdravo za gotovo da se sva djeca raaju s penisom, ali da
zatim roditelji neke od njih odsijeku da bi napravili djevojice. Ta ideja zadovoljava
190

Aluzija na zgodu koju je ranije prepriala: u Portsmouthu je otvoren moderni pisoar za ene, koji je zahtijevao
stajanje. Sve su klijentice izale im su ule.
191
Naglaava Florrie.

192

briana

artificijalizam djeteta koje glorificira svoje roditelje i poima ih kao uzrok svega to
posjeduje, kae Piaget. Ono isprva kastraciju ne vidi kao kaznu. Da bi se ona pretvorila
u frustraciju, mala djevojica iz nekoga razloga mora biti nezadovoljna svojim
poloajem. Kako je Helene Deutsch tono primijetila, vanjski dogaaj kao to je prizor
penisa ne moe upravljati unutarnjim razvojem: Prizor mukog organa moe imati
traumatian uinak, kae ona, ali samo pod uvjetom da mu je prethodio niz prijanjih
iskustava sposobnih stvoriti taj efekt. Ako se djevojica osjea nemonom utaiti svoje
elje za masturbacijom ili pokazivanjem, ako roditelji suzbijaju njezinu onaniju, ako ima
dojam da je manje voljena, manje cijenjena od svoje brae, tada e na muki organ
projicirati svoje nezadovoljstvo. Otkrie anatomske razliitosti od djeaka, do kojeg
djevojica doe, potvrda je potrebe koju je osjetila ranije, takorei njezina
racionalizacija.192 I Adler je ispravno ustrajao na injenici da roditeljska valorizacija i
okruenje djeaku daju presti ije objanjenje i simbol u djevojiinim oima postaje
penis. Njezina brata smatra se superiornim. On sam ponosi se svojom muevnou;
stoga mu ona zavidi i osjea se frustriranom. Katkad zamjera majci, rjee ocu; ili pak
samu sebe optuuje to je osakaena, ili se tjei milju da je penis skriven u njezinu tijelu
i da e jednog dana izai.
Sigurno je da e odsutnost penisa igrati vanu ulogu u sudbini djevojice, ak i ako,
zapravo, ne zavidi onima koji ga imaju. Velika povlastica koju djeak iz njega dobiva jest
da se, obdaren organom koji se moe vidjeti i primiti, on barem djelomino od njega
moe otuiti. Tajne i prijetnje svojega tijela smjeta izvan sebe, to mu omoguuje da ih
dri na distanci. Jasno, osjea se ugroeno kroz svoj penis, boji se kastracije, ali to je
strah kojim je lake ovladati nego rasprenom bojazni koju djevojica osjea prema
svojoj utrobi, bojazni koja se esto perpetuira tijekom cijeloga ivota ene. Ona se
strano brine oko svega to se unutar nje dogaa, otpoetka je u vlastitim oima mnogo
nejasnija, dublje proeta uznemirujuom tajnom ivota od mukarca. Budui da se
prepoznaje u svojem alter egu, djeak moe odvano prihvatiti svoju subjektivnost. I
sam predmet u kojem se otuuje postaje simbol autonomije, transcendencije, moi.
Mjeri duinu svojega penisa, s prijateljima usporeuje duinu mokranog mlaza, a
kasnije mu erekcija i ejakulacija postaju izvori zadovoljstva i izazova. Djevojica se,
meutim, ne moe utjeloviti ni u jednom dijelu sebe same. Za kompenzaciju i da bi za nju
ispunio ulogu alter ega, daje joj se u ruke strani predmet: lutka. Treba spomenuti da se
poupe (na francuskom lutka) kae i za zavoj kojim se obavija porezani prst. Prst koji je
odjeven i odvojen od ostalih promatra se s veseljem i vrstom ponosa, dijete poinje
proces njegova otuenja. No figurica s ljudskim licem (ili barem klip kukuruza, odnosno
komad drveta) je ta koja e najbolje zamijeniti toga dvojnika, tu prirodnu igraku, penis.
Velika je razlika to to s jedne strane igraka predstavlja tijelo u svojem totalitetu i
to to je, s druge strane, ona pasivna stvar. Zato e se djevojicu ohrabrivati da se otui u
cijeloj svojoj osobi i da je smatra inertnom zadanou. Dok se djeak kao autonoman
subjekt trai u penisu, djevojica tetoi svoju lutku i ureuje je kako i sama sanja da je se
tetoi i ureduje. Obrnuto, sebe smatra velianstvenom lutkom.193 Kroz komplimente i
pokude, kroz slike i rijei, otkriva smisao rijei lijepa i runa. Ubrzo zna da, da bi se
svidjela, treba biti lijepa kao slika. Pokuava nalikovati na sliku, maskira se, ogledava
se u zrcalima, usporeuje se s princezama i s vilama iz bajki. Marie Bashkirtseff nam
prua upeatljiv primjer takve djetinjaste koketnosti. Sigurno nije sluajno to to je,
192

Vidi H. Deutsch, Psychology of Women. Takoer citira R. Abrahama i J. H. Wrama Ophingsena.

Analogija izmeu ene i lutke zadrava se u odrasloj dobi. Na francuskom, enu se vulgarno naziva lutkom; na
engleskom se za ureenu enu kae da je dolled up.

193

193

briana

kasno odbijena od sise, s tri i pol godine, tako snano oko etvrte-pete godine osjeala
potrebu da joj se dive, da postoji za druge. ok je u zrelijeg djeteta morao biti jak i
sigurno je gorljivije nastojala prevladati dosueno razdvajanje. U svojem dnevniku pie:
S pet godina bih se odjenula u majinu ipku, stavila cvijee u kosu i ila plesati u
dnevnu sobu. Bila sam velika plesaica Petipa i cijela se kua okupljala da me gleda...
Taj se narcizam tako rano pojavljuje u djevojice i igra tako vrhovnu ulogu u ivotu
ene da se spremno smatra da izvire iz misterioznoga enskog instinkta. Ali upravo smo
vidjeli da zapravo ne diktira anatomska sudbina eni njezin stav. Razlika koja je dijeli od
djeaka jest injenica koju bi mogla prihvatiti na brojne naine. Penis svakako
predstavlja povlasticu, ali mu se vrijednost prirodno umanjuje kad dijete prestanu
zanimati njegove probavno-urinarne funkcije i pone se socijalizirati. Ako ga one i dalje
zanimaju, nakon osme ili devete godine ivota, to je zato to je penis postao simbol
drutveno priznate muevnosti. injenica je da je utjecaj obrazovanja i drutva ovdje
golem. Sva djeca pokuavaju kompenzirati razdvajanje koje se dogaa s odbijanjem od
sise zavodnikim ponaanjem eljnim panje. Djeaka se prisiljava da prevlada taj stadij,
spaava ga se od narcizma usmjeravajui mu panju na penis, dok se djevojicu
ohrabruje u tendenciji da se pretvori u objekt, koja je zajednika svoj djeci. Lutka joj u
tome pomae, ali ni ona nema presudnu ulogu. I djeaku moe biti dragocjen medvjedi
ili krpena lutka u koju se projicira. Svaki imbenik - penis, lutka - poprima svoju vanost
u cjelokupnom obliku njihovih ivota.
Stoga je pasivnost, koja e esencijalno obiljeiti enstvenu enu, osobina koja se
u njoj razvija od prvih godina ivota. No pogreno je tvrditi da je to bioloka datost. To je
zapravo sudbina koju su joj nametnuli njezini uitelji i drutvo. Golema prednost djeaka
je to to ga njegov nain postojanja za druge ohrabruje da se postavi za sebe. Naukovanje
svoje egzistencije obavlja kao slobodno kretanje prema svijetu, u nepopustljivosti i
neovisnosti je suparnik s ostalim djeacima, prezire djevojice. Penjui se na stabla,
tukui se s drugovima, suprotstavljajui im se u nasilnim igrama, poima svoje tijelo kao
sredstvo dominacije nad prirodom i instrument za borbu. Ponosi se svojim miiima kao
i spolovilom. Kroz igre, sport, borbe, izazove i kunje pronalazi uravnoteenu funkciju
svoje snage. Istodobno ui grube lekcije nasilja. Ui primati udarce, prezirati bol,
zadrati suze od najranijeg djetinjstva. Poduzima, izmilja, usuuje se. Zasigurno, i on se
doivljava kao za druge. Testira svoju muevnost i posljedino se redaju problemi s
odraslima i prijateljima. No od velike je vanosti to da nema temeljne razlike izmeu te
objektivne figure koja je njegova i njegove elje da se potvrdi u konkretnim projektima.
Radei ini da jest, jednim potezom. Kod ene naprotiv otpoetka postoji sukob izmeu
njezine autonomne egzistencije i njezina bivanja drugim. Ui je se da se mora truditi
svidjeti da bi se svidjela. Treba se pretvoriti u objekt; mora se dakle odrei svoje
autonomije. Ophodi se s njom kao sa ivom lutkom i uskrauje joj se sloboda. Tako
nastaje zaarani krug; jer to e manje vjebati svoju slobodu da bi razumjela, pojmila i
otkrila svijet koji je okruuje, to e manje izlaza nai u njemu, manje e se usuditi
potvrditi kao subjekt. Kad bi je se u tome ohrabrivalo, mogla bi pokazati isto ivahno
veselje, istu znatielju, isti duh za inicijativu, istu odvanost kao djeak. Do toga katkad
dolazi kad se djevojici prui muki odgoj. Tada je poteena mnogih problema.194
Zanimljivo je napomenuti da je to vrsta odgoja koju obino otac daje keri. ene koje su
podignuli mukarci uvelike izmaknu manama enskosti. No obiaji se protive tome da se
djevojice tretira jednako kao djeake. U jednom selu upoznala sam djevojice od tri i
etiri godine koje je otac silio da nose hlae. Sva su ih djeca zlostavljala: Jesu li to
194

Barem u najranijem djetinjstvu. U dananjem stanju drutva adolescentski konflikti mogu se naprotiv pogorati.

194

briana

djevojice ili djeaci?, i namjeravala su to provjeriti. Ishod je bio to da su djevojice

preklinjale da ih se odjene u haljine. Osim ako ne vodi veoma samaki ivot, ak i ako
roditelji dopuste djeako ponaanje, okruenje djevojice, njezine prijateljice, profesori,
time e biti okirani. Uvijek e se nai teta, baka, roakinja, koja e neutralizirati oev
utjecaj. Dakako, uloga koja im je dodijeljena to se tie njihovih keri je sporedna. Jedno
od enskih prokletstava, kako je Michelet s pravom primijetio, jest to da je od djetinjstva
preputena enskim rukama. Djeaka takoer isprva odgaja majka, ali ona ima
potovanja prema njegovoj mukosti i on joj dosta brzo izmakne,195 dok djevojicu majka
namjerava integrirati u enski svijet.
Vidjet emo kasnije koliko su sloeni odnosi izmeu majke i keri. Ki je za majku
istodobno i dvojnik i drugo, majka je istodobno i oboava i neprijateljski je nastrojena
prema njoj. Namee djetetu vlastitu sudbinu. To je nain da ponosno obrani svoju
enskost i takoer da se za nju osveti. Isti proces nalazimo kod pederasta, kockara,
narkomana, kod svih onih koji si istodobno i laskaju da pripadaju nekom bratstvu i time
su posramljeni. Sa arkim prozelitizmom pokuavaju vrbovati pristae. Tako se, kad im
se povjeri dijete, ene trude, s gorljivou ili arogancijom koja se mijea s ogorenjem,
pretvoriti ga u enu slinu sebi. ak e i velikoduna majka, koja iskreno eli dobro
svojoj keri, obino misliti da je opreznije od nje napraviti pravu enu jer e je tako
drutvo lake prihvatiti. Zato joj se druge djevojice daju za prijateljice, povjerava je se
enskim uiteljicama, ivi meu matronama kao u doba gineceja, za nju se biraju knjige i
igre koje je iniciraju u njezinu sudbinu, ui joj se pune blagom enske mudrosti,
predstavljaju joj se enske vrline, ui je se kuhanju, ivanju, kuanskim poslovima kao i
odijevanju, armu, skromnosti. Odijeva je se u neudobne i otmjene haljine o kojima treba
voditi brigu, elja je se na kompliciran nain, nameu joj se pravila dranja: ispravi se,
ne hodaj kao patka. Da bi bila graciozna, morat e svladati svoje spontane kretnje, govori
joj se da ne izgleda kao mukaraa, brane joj se naporne vjebe, zabranjuje joj se da se
tue. Ukratko, predodreena je postati, kao i njezine prethodnice, slukinja i idol. Danas,
zahvaljujui pobjedama feminizma, postaje sve normalnije da je se ohrabruje da studira,
da se posveti sportu. Ali joj se lake nego djeaku oprata ako u njima ne uspije. Uspjeh
joj se oteava jer se od nje trai druga vrsta postignua. U najmanju ruku mora biti i
ena, ne smije izgubiti svoju enskost.
U najranijem djetinjstvu djevojica se bez previe muke preputa toj sudbini. Dijete
se kree na razini igre i sna, igra da jest, igra da radi. Rad i bivanje ne razlikuju se jasno
kad je rije samo o imaginarnim postignuima. Djevojica moe kompenzirati
trenutanu superiornost djeaka obeanjima sadranima u enskoj sudbini koja ve
ostvaruje u igrama. Kako jo uvijek poznaje samo svoj djeji svemir, isprva joj se ini da
je majci povjeren vei autoritet nego ocu. Zamilja svijet kao vrstu matrijarhata. Imitira
svoju majku, poistovjeuje se s njom. esto ak i obrne uloge: Kad ja budem velika, a ti
mala... Lutka nije samo njezin dvojnik, nego i njezino dijete, to su uloge koje se
meusobno ne iskljuuju jer je pravo dijete majci takoer alter ego. Kad kudi, kanjava,
pa tjei svoju lutku, brani se od majke i sama preuzima majino dostojanstvo. Saima
dva elementa para, povjerava se lutki, educira je, potvruje svoj suvereni autoritet nad
njom, katkad joj otrgne ruke, tue je, mui: to jest kroz nju ostvaruje iskustvo
subjektivne afirmacije i otuenja. esto je majka povezana s tim imaginarnim ivotom.
Dijete se s majkom igra i lutkine majke i oca, to je par iz kojeg je mukarac iskljuen. Niti
ovdje nije rije ni o kakvom uroenom i tajanstvenom majinskom instinktu.
Djevojica konstatira da briga za djecu pripada majci, tome je se ui. Prie koje slua,
195

Postoji, razumije se, mnogo iznimaka, ali ovdje ne moemo prouavati ulogu majke u odgoju djeaka.

195

briana

knjige koje ita, cijelo njezino malo iskustvo to potvruje. Ohrabruje je se da se raduje
tim buduim bogatstvima, daju joj se lutke da ve osjeti njihov opipljiv aspekt. Poziv
joj se neumoljivo namee. Djevojica je posebno radoznala oko tajne razmnoavanja zato
to joj se sudbinom ini dijete i zato to je zainteresiranija od djeaka za svoju
unutranjost. Brzo prestane vjerovati da se djeca raaju u kupusu ili da ih donose
rode. Uskoro naui da se bebe oblikuju u majinu trbuhu, pogotovo u sluajevima kad joj
majka dade brau ili sestre. Uostalom, dananji roditelji od toga ne prave takvu tajnu kao
nekadanji. Openito, djevojica je fenomenom vie zadivljena nego ustraena jer joj se
ini arobnim. Ne shvaa jo sve fizioloke implikacije. Prvo, nesvjesna je oeve uloge i
pretpostavlja da ena zatrudni jedui odreenu hranu, to je tema iz legendi (znamo za
kraljice iz bajki koje rode malu djevojicu ili lijepog djeaka nakon to su pojele
odreeno voe, odreenu ribu) i to kasnije kod nekih ena vodi do povezivanja ideje
trudnoe s probavnim sustavom. Svi ti problemi i otkria zauzimaju velik dio interesa
djevojice i hrane njezinu matu. Kao tipian, citirat u Jungov primjer koji je
nevjerojatno slian onome malog Hansa kojega je otprilike u isto vrijeme analizirao
Freud:
S oko tri godine Anna je poela zapitkivati roditelje o podrijetlu
novoroenadi. Kako je ula da su to mali aneli, ini se da je isprva
zamiljala da ljudi, kad umru, idu u raj i reinkarniraju se u obliku dojenadi. S
etiri godine dobila je brata. inilo se da ne zamjeuje majinu trudnou, ali
kad ju je dan nakon poroaja vidjela kako lei, pogledala ju je s neugodom i
sumnjom i na kraju je pitala: Hoe li umrijeti? Na neko su je vrijeme
poslali baki, a kad se vratila, kraj kreveta je bila dadilja. Prvo ju je mrzila, a
poslije se zabavljala glumei njegovateljicu; bila je ljubomorna na brata.
Podsmjehivala se, izmiljala prie, nije sluala i prijetila je da e ponovno otii
baki. esto je optuivala majku da ne govori istinu, jer je sumnjala da lae o
roenju djeteta. Mutno osjeajui razliku izmeu imanja djeteta kao
njegovateljica i kao majka, upitala je svoju majku: Hou li ja postati ena kao
ti? Naviknula se viui dozivati roditelje po noi; i kako se oko nje mnogo
govorilo o potresu u Messini, on joj je postao izlika za tjeskobe. Neprekidno je
postavljala pitanja o tome. Jednoga dana iznenada je pitala: Zato je Sophie
mlaa od mene? Gdje je bio Fritz prije roenja? Je li bio u raju? to je tamo
radio? Zato je tek sada siao? Majka joj je na kraju objasnila da je brat nikao
u njezinu trbuhu kao biljke u zemlji. Anna se inila oduevljena tom idejom.
Zatim je pitala: Je li izaao sam? - Da. - Ali kako, kad ne hoda? - Izaao je
puzei. - Onda tu postoji rupa? (pokazala je na prsa), ili je izaao kroz usta?
Ne priekavi odgovor, izjavila je da zna da ga je donijela roda; ali naveer je
iznenada rekla: Moj brat196 je u Italiji; ima kuu od tkanine i stakla koja se ne
moe sruiti; i prestala se zanimati za potres i traiti da joj se pokau
fotografije erupcije. I dalje je lutkama priala o rodi, ali bez uvjerenja. Uskoro
su je meutim opsjele nove znatielje. Vidjevi oca u krevetu, pitala ga je:
Zato si u krevetu? Ima li i ti biljku u trbuhu? Ispriala je san. Sanjala je
Noinu arku: A na dnu je bio poklopac koji se otvara i sve male ivotinje
ispadale su kroz njega. Zapravo se njezina Noina arka otvarala na krovu.
Ponovno je imala none more. Moglo se pogoditi da se pita o ulozi oca. Kad je
jedna trudnica dola u posjet njezinoj majci, ova je idui dan vidjela Annu
196

Radilo se o starijom, fiktivnom bratu koji je igrao vanu ulogu u njezinim igrama.

196

briana

kako pod suknju stavlja lutku i polako je izvlai, s glavom prema dolje,
govorei: Vidi, dijete izlazi, ve je gotovo potpuno vani. Nakon nekog
vremena, jedui naranu, rekla je: elim je progutati i da sie skroz dolje, do
dna trbuha, i tada u dobiti dijete. Jedno jutro, kad je otac bio u kupaonici,
skoila je na njegov krevet, legla potrbuke i koprcala se nogama govorei:
Zar ne, tako tata radi? Pet mjeseci se inilo da je zaboravila svoje
preokupacije, a zatim je poela pokazivati nepovjerenje prema ocu. Mislila je
da ju je elio utopiti itd. Jednoga dana kad se zabavljala sijui sjeme pod
nadzorom vrtlara, upitala je oca: Jesu li oi posaene u glavu? A kosa? Otac
je objasnio da su bili tamo otpoetka i rasli s djetetom. Tada je pitala: Ali
kako je mali Fritz uao u mamu? Tko ga je posadio u njezino tijelo? A ti, tko je
tebe posadio u tvoju mamu? I kroz to je Fritz izaao? Otac joj je rekao
smijeei se: to ti misli? Onda je pokazala na svoj spolni organ: Je li
izaao ovuda? - Pa da. - Ali kako je uao u mamu? Je li u nju zasijano sjeme?
Tada joj je otac objasnio da otac daje sjeme. inila se sasvim zadovoljna i
drugi dan je zafrkavala majku: Tata mi je ispriao da je Fritz mali aneo i da
ga je donijela roda. Bila je puno mirnija nego prije. Ipak je usnula san s
vrtlarima koji mokre i meu njima bio je otac; takoer je sanjala, nakon to je
vidjela vrtlara kako blanja ladicu, da joj blanja spolni organ; bila je oito
opsjednuta saznanjem o tonoj ulozi oca. ini se da, kad je oko pete godine
bila gotovo posve upoznata s njom, vie nije imala nikakvih problema.
Ova pria je tipina, iako se vrlo esto djevojica manje precizno pita o ulozi koju
igra otac ili roditelji mnogo vie izbjegavaju to pitanje. Mnoge djevojice skrivaju jastuke
pod pregaom da bi se igrale trudnica, ili pak eu lutku u naborima suknje i sputaju je
u kolijevku, nude joj prsa. Djeaci se, kao i djevojice, dive misteriju majinstva. Sva
djeca imaju prodornu matu koja im omoguuje da predosjeaju tajnu bogatstva u
stvarima. Sva su osjetljiva prema udu gnijeenja, lutkama koje sadravaju manje
lutke, kutijama s drugim kutijama unutra, vinjete koje se u smanjenom obliku
reproduciraju unutar sebe samih. Sva se djeca oduevljavaju kad se pred njihovim oima
otvori pupoljak, kad im se pokae pile u jajetu ili iznenaenje japanskog cvijea u
zdjeli vode. Jedan je mali djeak, otvarajui uskrsno jaje puno malih eernih jaja,
oduevljen povikao: Oh! mama! Izlazak djeteta iz majina trbuha lijep je kao
maioniarski trik. Majka se ini obdarena divnim vilinskim moima. Mnogim je
djeacima krivo to im je takva povlastica uskraena. Ako kasnije vade jaja iz gnijezda,
gaze mlado bilje, ako unitavaju ivot oko sebe s vrstom bijesa, to je iz osvete to ga ne
mogu iznjedriti; dok je djevojica oparana milju da e ga jednog dana stvoriti.
Osim te nade koju konkretizira igra s lutkom, kuanski ivot takoer djevojici
nudi mogunosti samopotvrde. Velik dio kuanskih poslova moe obaviti vrlo mlado
dijete. Od toga se obino oslobaa djeaka. Ali se njegovoj sestri doputa, ak se od nje
trai, da mete, brie prainu, guli povre, kupa novoroene, nadzire lonac na vatri.
Posebno je starija sestra esto povezana s majinskim zadacima. Bilo iz komotnosti, bilo
iz neprijateljstva i sadizma, majka joj preputa velik broj obaveza. Tako je prerano
uvedena u svijet ozbiljnosti. Osjeaj vlastite vanosti pomoi e joj da prihvati svoju
enskost, ali uskraena joj je vesela bezrazlonost, djeja bezbrinost. Prijevremeno
ena, prerano upoznaje granice koje ta specifikacija namee ljudskom biu. U
adolescenciju ulazi ve odrasla, to njezinoj prii daje poseban znaaj. Preoptereeno
dijete moe prerano postati rob, osuen na egzistenciju bez radosti. Ali ako se od nje
zahtijeva samo napor po njezinoj mjeri, osjea ponos to je uinkovita kao velika osoba i
197

briana

raduje se to je solidarna s odraslima. Ta je solidarnost mogua jer izmeu djeteta i

kuanice nema prevelike udaljenosti. Mukarca specijalizirnog za svoje zanimanje od
infantilnog stadija dijele godine naukovanja. Oinske aktivnosti potpuno su misteriozne
malome djeaku. U njemu se jedva razaznaje ovjek koji e postati. Suprotno od toga,
majine su aktivnosti djevojici dostupne. Ona je ve mala ena, govore roditelji, i
katkad se procijeni da je zrelija od djeaka. Zapravo, ako je blia odraslom stadiju, tomu
je tako jer kod veine ena taj stadij ostaje infantilniji. injenica je da se osjea prerano
sazrelom, da joj laska igrati ulogu male majke kod mlade djece. Lako postaje vana,
razumno govori, izdaje naredbe, ponaa se nadmono pred braom zatvorenom u
djejem krugu, ravnopravno razgovara s majkom.
Usprkos tim kompenzacijama, ne prihvaa bez aljenja sudbinu koja joj je
dodijeljena. Rastui zavidi djeacima na mukosti. Katkad roditelji i bake i djedovi loe
skrivaju injenicu da bi vie voljeli muko dijete nego ensko; ili pak pokazuju vie
ljubavi bratu nego sestri. Istraivanja su pokazala da je veina roditelja vie eljela imati
sinove nego keri. Djeacima se obraaju ozbiljnije, s vie potovanja, priznaju im vie
prava. I oni sami tretiraju djevojice s prijezirom, igraju se meusobno, ne primaju
djevojice u svoju bandu, vrijeaju ih. Uz ostalo zovu ih popiankama, oivljavajui tim
rijeima tajno djeje ponienje djevojice. U Francuskoj, u mijeanim kolama, kasta
djeaka oprimira i namjerno proganja kastu djevojica. No ako se one ele s njima
natjecati, tui, prekorava ih se. Dvostruko zavide na aktivnostima po kojima se djeaci
izdvajaju. Spontano ele potvrditi svoju mo na svijetu i prosvjeduju protiv inferiornog
poloaja na koji ih se osuuje. Pate jer im se zabranjuje penjanje na stabla, na ljestve, na
krovove. Adler napominje da pojmovi visokog i niskog imaju veliku vanost, jer ideja
prostornog podizanja implicira duhovnu superiornost, kao to vidimo u brojnim
junakim mitovima. Dosegnuti vrh, vrhunac, znai izai iz danog svijeta kao suvereni
subjekt. Meu djeacima je to esto izgovor za izazov. Djevojica, kojoj su takvi pothvati
zabranjeni i koja, sjedei pod stablom ili liticom, iznad sebe vidi ponosne djeake, osjea
se inferiornom duom i tijelom. Isto je ako ostane na zaelju utrke ili natjecanja u
skokovima, ako je se baci na zemlju u svai ili jednostavno dri postrani.
Kako djevojica zrije, njezin svijet se iri i muka superiornost u njemu potvruje.
Vrlo esto se tada poistovjeivanje s majkom vie ne ini zadovoljavajuim rjeenjem.
Kad djevojica isprva prihvati svoj enski poziv, to ne znai da namjerava abdicirati,
nego naprotiv - vladati. eli biti matrona jer joj se drutvo matrona ini povlatenim. No
kad je druenje, kola, igra, itanje, odvoje od majinskog kruga, shvati da su mukarci, a
ne ene, gospodari svijeta. To otkrie - mnogo vie nego otkrie penisa - neumoljivo
modificira svijest koju ima o samoj sebi.
Hijerarhija spolova isprva joj se otkriva kroz obiteljska iskustva. Malo-pomalo
shvati da je oev autoritet suveren, iako nije onaj koji se svakodnevno najvie osjea; jo
je utjecajniji jer se ne trati na sitnice. ak i ako zapravo majka gospodari kuom, obino
je dovoljno lukava da na prvo mjesto stavi oevu volju. U vanim trenucima, u njegovo
ime i putem njega, ona zahtijeva, nagrauje ili kanjava. Oev ivot obavijen je
tajanstvenim prestiem. Sati koje provodi u kui, soba u kojoj radi, predmeti koji ga
okruuju, njegovi poslovi, udne navike, imaju posveeni znaaj. On je taj koji hrani
obitelj, on je za nju zaduen i njezin je gospodar. Obino radi izvan kue i preko njega
kua komunicira s ostatkom svijeta. On je utjelovljenje toga pustolovnog, golemog,
tekog i arobnog svijeta. On je transcendencija, Bog.197 To je ono to dijete tjelesno
197

Njegova velikoduna osoba budila je u meni veliku ljubav i golemi strah..., kae ga de Noailles govorei o svojem
ocu. Prije svega me udio. Prvi mukarac udi djevojicu. Itekako sam osjeala da sve ovisi o njemu.

198

briana

osjea u jakosti ruku koje ga podiu, snazi tijela uz koje se privija. Otac detronizira majku
kao neko Ra Izidu i Sunce Zemlju. No poloaj djevojice tada se stubokom mijenja:
pozvana da jednog dana postane ena slina svojoj svemonoj majci - nikad nee biti
suvereni otac. Veza koja ju je povezivala s majkom bila je aktivno natjecanje, a od oca
moe samo pasivno ekati vrednovanje. Djeak poima oinsku superiornost kroz
suparnitvo, dok je djevojica podnosi s nemonim divljenjem. Ve sam rekla da ono to
Freud naziva Elektrinim kompleksom nije, kao to on tvrdi, seksualna elja, nego
temeljno abdiciranje subjekta koji se pristaje pretvoriti u objekt kroz pokornost i
oboavanje. Ako otac prema keri pokazuje njenost, ona svoju egzistenciju osjea
arobno opravdanom. Dane su joj sve zasluge koje si drugi moraju teko priskrbiti.
Ispunjena je i divinizirana. Mogue je da e cijelog ivota tragati za tom ispunjenou i
mirom. Ako joj otac uskrauje ljubav, moe se zauvijek osjeati krivom i kanjenom. Ili
drugdje moe potraiti potvrdu i postati ravnoduna, ili ak neprijateljski nastrojena
prema ocu. Otac uostalom nije jedini koji ima kljueve svijeta. Svi mukarci obino dijele
muki presti. Nema potrebe smatrati ih zamjenama za oca. Odmah, utoliko to su
mukarci, djedovi, starija braa, strievi, oevi prijateljica, obiteljski prijatelji, profesori,
sveenici, lijenici fasciniraju djevojicu. Dirnuto potovanje koje odrasle ene pokazuju
Mukarcu dovoljno je da ga se postavi na pijedestal.198
U oima djevojice sve potvruje tu hijerarhiju. Povijesna i knjievna kultura,
pjesme, bajke s kojima je se uspavljuje, sve rade na uzdizanju mukarca. Mukarci su ti
koji su utemeljili Grku, Rimsko Carstvo, Francusku i sve nacije, oni su otkrili zemlju i
izmislili orue za njezino iskoritavanje, oni su njome zavladali, ispunili je kipovima,
slikama, knjigama. Djeja knjievnost, mitologija, bajke, prie, odraavaju mitove koje su
stvorili muki ponos i elje. Kroz muke oi djevojica istrauje svijet i u njemu deifrira
svoju sudbinu. Muka superiornost je poraavajua: Perzej, Herkul, David, Ahilej,
Lancelot, Du Guesclin, Bayard, Napoleon, koliko mukaraca na jednu Ivanu Orkansku, a
ak i iza nje nazire se veliki muki lik arhanela Mihaela! Nita nije dosadnije od knjiga
koje prepriavaju ivote slavnih ena. To su naspram velikih mukaraca doista
bljedunjave linosti, a veina ih je u sjeni nekoga mukog junaka. Eva nije stvorena za
sebe samu, nego kao Adamova partnerica, i napravljena je od njegova rebra. U Bibliji
nema mnogo ena koje bi se zapazilo po njihovim djelima. Ruta si je samo pronala
mua, Estera je zadobila milost idova kleei pred Kserksom, i ak je i tada bila samo
posluno sredstvo u Mordekajevim rukama. Judita je bila hrabrija, ali i ona je sluala
sveenike i njezin pothvat ostavlja nejasan okus u ustima. Ne moe ga se usporediti s
istim i sjajnim trijumfom mladog Davida. Mitoloke boginje su frivolne ili hirovite i sve
drhte pred Jupiterom. Dok Prometej nadmono nebu otima vatru, Pandora otvara kutiju
zla. Ima nekoliko vjetica, starih ena koje u bajkama imaju zastraujuu mo. Meu
ostalima u Andersenovom Rajskom vrtu lik Majke vjetrova podsjea na primitivnu
Veliku Boicu. Njezina etiri golema sina sluaju je u strahu, ona ih tue i, kad se loe
ponaaju, vee u vree. No to nisu privlani likovi. Zavodljivije su vile, sirene i ondine
koje izbjegavaju muku dominaciju, ali njihova je egzistencija neizvjesna, jedva
individualizirana. One bez vlastite sudbine interveniraju u ljudski svijet. Onoga dana kad
Andersenova mala sirena postane ena, upoznaje teret ljubavi i patnja postaje njezina
198

Zanimljivo je da se kult oca susree ponajprije kod starije keri. Mukarac se vie zanima za prvo oinstvo; esto je
on taj koji tjei ker, kao to tjei i sina, kad je majka zaokupljena novoroenetom, i ona e se vatreno vezati za njega.
Za razliku od nje, mlaa ki nikad ne posjeduje svojeg oca bez dijeljenja. Obino je ljubomorna i na njega i na stariju
sestru; usredotouje se na tu stariju sestru kojoj oeva popustljivost daje veliki presti ili se okree prema majci, ili se
pak pobunjuje protiv obitelji i trai zaklon izvan nje. U brojnim obiteljima, najmlaa ki si na drugi nain osigura
povlateno mjesto. Dakako, brojne okolnosti mogu oca motivirati na jedinstvene naklonosti. No gotovo svi sluajevi
koje znam potvruju ovu opasku o obrnutim dranjima starije i mlae keri.

199

briana

sudbina. U suvremenim priama kao i u drevnim legendama mukarac je povlateni

junak. Knjige grofice de Segur su udna iznimka. Opisuju matrijarhalno drutvo gdje
mu, kad nije odsutan, igra smijenu ulogu; ali obino je slika oca, kao i u stvarnom
svijetu, ovjenana slavom. Pod okriljem odsutnosti diviniziranog oca odvijaju se enske
drame Malih ena. U pustolovnim romanima djeaci su ti koji putuju oko svijeta, plove
kao mornari na brodovima, u dungli se hrane plodovima kruhovca. Svi vani dogaaji
zbivaju se zbog mukaraca. Stvarnost potvruje spomenute romane i legende. Ako
djevojica ita novine, slua razgovore odraslih osoba, moe zakljuiti da mukarci
danas, kao i neko, upravljaju svijetom. Dravnici, generali, istraivai, glazbenici, slikari
kojima se divi su mukarci. Mukarci su ti zbog kojih njezino srce ushieno tue.
Taj se presti odraava u natprirodnom svijetu. Openito, zbog uloge koju religija
igra u enskom ivotu, djevojica je pod veom dominacijom majke nego njezin brat, i
time prijemivija na vjerske utjecaje. A u zapadnim religijama Bog Otac je mukarac,
starac sa specifino muevnim atributom: bujnom sijedom bradom.199 Za krane, Krist
je jo konkretnije ovjek od krvi i mesa s dugakom plavom bradom. Aneli po teolozima
nemaju spol, ali nose muka imena i pojavljuju se u liku lijepih mladia. Poslanici Boga
na zemlji: papa, biskupi kojima se ljubi prstenje, sveenik koji dri misu, koji
propovijeda, pred kojim se klei u tajnosti ispovjedaonice, sve su to mukarci. Za
pobonu djevojicu odnosi s vjenim ocem slini su onima koje odrava sa zemaljskim
ocem. Kako se odvijaju na imaginarnoj razini, u njima doivljava jo potpuniju predaju.
Katolika vjera, posebno, na nju vri najstraniji utjecaj.200 Marija na koljenima doekuje
anelovu objavu. Ja sam slukinja Gospodinova, odgovara mu. Marija Magdalena lei
pod Kristovim nogama i pere ih svojom dugom enskom kosom. Svetice na koljenima
izjavljuju ljubav presvijetlom Kristu. Na koljenima, u mirisu tamjana, djevojica se
preputa pogledu Boga i anela: pogledu mukarca. esto se ustrajalo na analogijama
izmeu erotskog i mistinog jezika koji govore ene; na primjer, sveta Terezija pie o
malom Isusu:
O moj voljeni, tvojom ljubavlju prihvaam ne vidjeti na zemlji njenost
tvog pogleda, ne osjetiti neizrecivi cjelov tvojih usana, ali te preklinjem da me
osvijetli svojom ljubavlju...
Voljeni moj, tvog prvog osmijeha
Daj mi da uskoro naslutim njenost.
Ah! Pusti me u mom arkom bunilu,
Da, pusti me da se sakrijem u tvom srcu!
elim biti oparana tvojim boanskim pogledom, elim postati plijen
tvoje ljubavi. Jednog dana, nadam se, otopit e se na meni vodei me na
ognjite ljubavi, stavit e me na koncu u taj gorui ponor da bih zauvijek
postala njegova sretna rtva.
199

S druge strane, nisam vie patila zbog svoje nemogunosti da vidim Boga jer sam ga odnedavno uspjela zamisliti s
osobinama svojega pokojnog djeda. Ta je slika iskreno bila prilino ljudska, ali uskoro sam ga divinizirala odvojivi od
svojeg poprsja djedovu glavu i mentalno je nanijevi na nebesko plavu pozadinu gdje su mu bijeli oblaci ispleli
ogrlicu, pripovijeda Yassu Gauclere u L'Orange bleue.
200
Bez sumnje, ene su beskrajno pasivnije, posveenije mukarcima, servilnije i ponienije u katolikim zemljama:
Italiji, panjolskoj, Francuskoj, nego kod protestanata u skandinavskim i anglosaskim zemljama. I to u velikoj mjeri
proizlazi iz njihova vlastita stava; kult Djevice, Ispovijed itd., pozivaju ih na mazohizam.

200

briana

No iz ovoga ne treba zakljuiti da su ti izljevi uvijek seksualne prirode. Prije bismo

rekli da, kad se enska seksualnost razvije, u nju prodire vjerski osjeaj koji ena od
djetinjstva posveuje mukarcu. Tono je da djevojica kraj ispovjednika i ak pred
praznim oltarom doivljava drhtaj vrlo slian onomu koji kasnije iskusi u naruju
ljubavnika. To je zato to je enska ljubav jedno od iskustava u kojima se svijest pretvara
u objekt za bie koje ga transcendira; a to su takoer one pasivne slasti koje pobona
djevojica osjea u hladovini crkve.
Klonula, s licem meu dlanovima, ona upoznaje udo odricanja. Na koljenima se
penje u raj. Preputanje Bojim rukama osigurava joj Uznesenje ispunjeno oblaiima i
anelima. Oblikuje svoju zemaljsku budunost na tom arobnom iskustvu. Djevojica ga
moe otkriti i na brojne druge naine. Sve je poziva na to da se u snu prepusti mukim
rukama da je odnesu u nebo slave. Ui da mora biti voljena da bi bila sretna, a da bi bila
voljena, mora ekati ljubav. ena je Trnoruica, Magarea koa, Pepeljuga, Snjeguljica,
ona koja prima i podnosi. U pjesmama, bajkama, mladi pustolovno odlazi u potragu za
enom. Ubija zmaja, bori se s divovima; ona je zatvorena u toranj, palau, vrt, peinu,
okovana za stijenu, zarobljena, uspavana: ona eka. Jednog dana moj princ e doi...
Someday he'll come along, the man I love... popularni napjevi u djevojicu usauju snove
o strpljenju i nadi. Vrhovna potreba ene jest oarati muko srce. To je nagrada za kojom
sve junakinje tee, pa i one neustraive i pustolovne; i najee se meu vrlinama
zahtijeva samo ljepota. Razumljivo je da briga za fiziki izgled moe djevojici postati
prava opsesija. Bilo da je rije o princezi ili pastirici, mora biti lijepa da bi osvojila ljubav
i sreu. Runoa se okrutno povezuje sa zloom i kad ovjek vidi da se nevolje okomljuju
na rune djevojke, ne zna kanjava li to sudbina njihove zloine ili njihovu sramotu.
esto se mlade ljepotice, kojima je obeana divna budunost, u poetku pojave u
ulogama rtve. Prie Genevieve de Brabant ili Grizelde nisu tako nevine kao to se ini.
Ljubav i patnja u njima se isprepleu na uznemirujui nain. Nakon to dotakne dno
ponienja, ena si osigura najslae pobjede. Bilo da je rije o Bogu ili mukarcu,
djevojica ui da e, pristajui na najtea odricanja, postati svemona. Uiva u
mazohizmu koji joj obeava vrhovna osvajanja. Sveta Blandina, bijela i krvava meu
lavljim kandama, Snjeguljica koja poiva kao mrtva u staklenom lijesu, Uspavana
ljepotica, onesvijetena Atala, cijela povorka njenih, umrtvljenih, pasivnih, ranjenih,
ponienih junakinja na koljenima, poduava svoje mlae sestre udnovatom prestiu
muenike, predane, pomirene ljepote. Nije udno da se, dok se njezin brat igra junaka,
djevojica tako rado igra muenice. Pogani je bacaju lavovima, Modrobradi je vue za
kosu, kralj, njezin suprug, je progna na kraj ume. Ona se preputa, pati, umire i
ovjenava slavom. Jo kao sasvim mala djevojica, eljela sam privui njenost
mukaraca, zabrinuti ih, da me spase, umrijeti u njihovim rukama, pie Anna de
Noailles. Odlian primjer tih mazohistikih matarija nalazimo u Crnom velu (La Voile
noire) Marije Le Hardouin.
Sa sedam godina, od ne znam kojeg rebra, izradila sam svojega prvog
mukarca. Bio je visok, mrav, strahovito mlad, odjeven u odijelo od crnog
satena s dugim rukavima koji su se protezali do poda. Lijepa plava kosa
slijevala se u tekim kovrama na njegova ramena... Nazvala sam ga
Edmond... Zatim je doao dan kad sam mu dala dva brata... Ta trojica brae:
Edmond, Charles i Cedric, sva trojica u crnom satenu, sva trojica plavi i vitki,
upoznali su me s neobinim blaenstvima. Njihova stopala u svili bila su tako
201

briana

divna i njihove ruke tako krhke da su mi duu ispunjavali svakakvi nemiri...

Postala sam njihova sestra Marguerite... Rado sam zamiljala da sam
potinjena njihovim hirovima i potpuno preputena njihovoj milosti. Sanjala
sam o tome da najstariji brat, Edmond, vlada mojim ivotom i smru. Nikad
nisam smjela podignuti pogled na njegovo lice. Dao bi me iibati pod
najmanjim izgovorom. Kad mi se obraao, bila bih toliko preplavljena
strahom i potovanjem da ne bih znala to mu odgovoriti i neprekidno bih
mumljala Da, moje gospodstvo, Ne, moje gospodstvo, i pritom bih udno
uivala osjeajui se kao budala... Kad je bol koju mi je nanosio bila prejaka,
mrmljala bih Hvala vam, moje gospodstvo, i doao je trenutak kad sam,
gotovo drhtei od boli, da ne bih viknula stavila usne na njegovu ruku, a neki
mi je zanos napokon slomio srce i ja sam dosegnula jedno od onih stanja kad
ovjek eli umrijeti od previe sree.
Ve od malih nogu djevojica zamilja da je u dobi za ljubav. S devet godina
zabavlja se minkanjem, stavlja si umetke u potkoulju, maskira se u damu. Ipak ne
nastoji ostvariti nikakvo erotsko iskustvo s djeacima. Ako katkad i ode s nekim od njih
u kut igrati se doktora, rije je samo o seksualnoj znatielji. Ali partner iz ljubavnih
matarija je odrastao mukarac, bilo isto imaginaran, bilo utemeljen na stvarnim
pojedincima. U potonjem je sluaju djevojici dosta i to da ga voli s distance. U
uspomenama Colette Audry201 nai emo vrlo dobar primjer tih djejih snova.
Pripovijeda kako je otkrila ljubav u dobi od pet godina.
Dakako, to nije imalo nikakve veze s malim seksualnim uicima iz
djetinjstva, na primjer sa zadovoljstvom koje sam osjeala jaui neku stolicu
iz blagovaonice ili milujui se pred spavanje... Jedino zajedniko osjeaju i
uitku jest to sam ih oboje brino skrivala od svoje okoline... Moja ljubav za
tog mladia sastojala se od toga da mislim na njega prije spavanja
zamiljajui nevjerojatne prie... U Privasu, redom sam se zaljubljivala u sve
tajnike svojega oca... Nikad nisam bila posebno pogoena njihovim odlascima
jer su mi samo sluili da usmjerim svoja ljubavna matanja... Naveer u
krevetu osvetila bih se za to to sam premlada i previe srameljiva. Sve bih
pomno pripremala, nisam imala problema s tim da ga uinim prisutnim, ali
radilo se o tome da sebe transformiram tako da se mogu vidjeti iznutra jer
bih postajala ona i prestajala biti ja. Prvo, bila sam lijepa i imala sam
osamnaest godina. Jedna bombonijera mi je mnogo pomogla: dugaka
pravokutna i glatka kutija draeja sa slikom dviju djevojaka okruenih
golubicama. Ja sam bila brineta, kratke kovrave kose, u dugoj haljini od
muslina. Razdvajala nas je desetogodinja odsutnost. On se vratio, jedva i dan
stariji, i pogled na to divno bie ga je potresao. inilo se da ga se ona jedva
sjea, bila je sva prirodna, ravnoduna i duhovita. Za taj prvi susret
pripremila sam zaista briljantne dijaloge. Zaredali su se nesporazumi, itavo
mukotrpno osvajanje, okrutni sati obeshrabrenosti i ljubomore za njega.
Napokon je, stjeran u kut, priznao svoju ljubav. Sluala ga je tiho i u trenutku
kad je mislio da je sve izgubljeno, dala mu je do znanja da ga nikad nije
prestala voljeti, pa su se lagano zagrlili. Prizor se obino odvijao na klupi u
parku, naveer. Vidjela bih dva spojena lika, ula bih apat glasova, istodobno
201

Auxyeux du souvenir.

202

briana

bih osjeala topli dodir tijela... No tada bi se sve raspalo... nikad nisam
spomenula brak...202 Drugi dan sam kupajui se o tome malo razmiljala. Ne
znam zato me nasapunano lice koje sam vidjela u zrcalu (inae se nisam
smatrala lijepom) oduevilo i ispunilo nadom. Satima sam promatrala to
zamagljeno, malo nakrivljeno lice, koje me, izgleda, ekalo daleko na cesti
budunosti. No trebalo se pouriti. Kad sam obrisala lice, sve je bilo gotovo,
vratila sam se svojem banalnom djejem licu koje me vie nije zanimalo.
Igre i snovi djevojicu usmjeravaju prema pasivnosti. Ali ona je ljudsko bie prije
nego to postaje enom. I ve zna da, prihvatiti se kao ena, znai odrei se i osakatiti. No
dok odricanje moe biti zamamno, sakaenje je odvratno. Mukarac i Ljubav jo su
daleko u magli budunosti. U sadanjosti, djevojica trai aktivnost, autonomiju, kao i
njezina braa. Breme slobode djeci nije teko jer ne ukljuuje odgovornost. Znaju da su
sigurna u zaklonu odraslih. Ne privlai ih bijeg od sebe. Zbog spontanog zanosa koji
djevojica osjea prema ivotu i njezine ljubavi za igru, smijeh, pustolovinu, majinski joj
krug postaje uzak i zaguljiv. eljela bi pobjei od majina autoriteta. To je autoritet koji
se izraava na mnogo svakodnevnijoj i intimnijoj razini od onoga koji moraju prihvatiti
djeaci. Rijetki su sluajevi da je majka tako puna razumijevanja i diskretna kao Sido
koju je Colette oslikala s ljubavlju. Da ne govorimo o gotovo patolokim sluajevima - oni
su esti203 - kada se majka ponaa poput kakva krvnika, koji na djetetu zadovoljava
nagone za dominacijom i sadizmom. Njezina je ki izabrani objekt prema kojemu se
nastoji afirmirati kao suvereni subjekt. Zbog te majine tenje dijete se revoltira. Colette
Audry je opisala tu pobunu normalne keri protiv normalne majke:
Koliko god neduna bila, nisam znala rei istinu jer se nikad nisam
osjeala nedunom pred majkom. Ona je bila kljuna odrasla osoba i toliko
sam joj to zamjerala da se od toga jo uvijek nisam oporavila. U dubini due
nosila sam goruu ranu za koju sam znala da nikad nee zarasti... Nisam
mislila: ona je prestroga ni: nema pravo. Mislila sam: ne, ne, ne, iz sve snage.
Nisam joj zamjerala injenicu autoriteta, ni proizvoljne zapovijedi i zabrane,
nego to to me eljela podiniti. Katkad je to i govorila, a kad nije, govorile su
njezine oi, njezin glas. Ili je pak drugim gospoama priala da su djeca
poslunija nakon kazne. Te su mi rijei ostajale u grlu, nezaboravne, nisam ih
mogla ni povratiti ni progutati. Taj bijes bila je moja krivnja pred njom i k
tome moj sram preda mnom samom (jer, naposljetku, bojala sam je se, i sve
ime sam se mogla osvetiti bilo je nekoliko runih rijei ili drskost), ali i moj
ponos, usprkos svemu. Dok god je postojala rana i ja sam proivljavala tiho
ludilo u kojemu sam samo mogla ponavljati: podiniti, posluan, kazna,
ponienje. Nisam se dala podiniti.
Revolt je jo vei u estim sluajevima kad majka izgubi svoj presti. Doivljava je
se kao onu koja eka, podnosi, ali se, plae, radi scene, a u svakodnevnoj realnosti ta
nezahvalna uloga ne vodi nikakvoj apoteozi. Kao rtva je prezrena, opaka, mrska.
Njezina se sudbina ini kao prototip blijedog ponavljanja: kroz nju se ivot samo glupo
202

U usporedbi s mazohistikim matanjima Marie Le Hardouin, matanja Colette Audry su sadistike naravi. Ona eli
da voljeni bude ranjen, u opasnosti, i da ga ona junaki spasi, pritom ga ponizivi. To je osobna nota, karakteristina za
enu koja nikad nee prihvatiti pasivnost i pokuat e osvojili autonomiju ljudskog bia.
203
Vidi V. Leduc, L'Asphyxie, S. de Tervagnes, La Haine maternelle. H. Bazin, Vipre au poing.

203

briana

ponavlja, ne idui nikamo. Zarobljena u svojoj ulozi kuanice, zaustavlja irenje

egzistencije, ona je prepreka i negacija. Ki joj ne eli sliiti. tuje ene koje su se izbavile
iz enskog ropstva: glumice, spisateljice, profesorice. Sa arom se predaje sportu, uenju,
penje se na stabla, para svoju odjeu, pokuava konkurirati djeacima. Veinom ima
najbolju prijateljicu kojoj se povjerava. To je prijateljstvo ekskluzivno poput ljubavne
afere, i obino podrazumijeva dijeljenje seksualnih tajni. Djevojice razmjenjuju
informacije koje su uspjele doznati i komentiraju ih. Dosta esto dolazi do trokuta, kad je
na primjer jedna od djevojica zaljubljena u prijateljiina brata. Tako je Sonja u Ratu i
miru najbolja Nataina prijateljica, a voli njezina brata Nikolaja. U svakom sluaju to
prijateljstvo obavijeno je misterijem, a dijete u tom razdoblju obino voli imati tajne. Naj
beznaajniju stvar pretvara u tajnu. Na taj nain reagira na tajne koje drugi
suprotstavljaju njezinoj znatielji. To je takoer nain da si da na vanosti. Svim
sredstvima pokuava to postii. Pokuava intervenirati u ivote odraslih, o njima
izmilja prie u koje vjeruje samo napola i u kojima igra vanu ulogu. Sa svojim
prijateljicama pravi se da djeacima za prijezir vraa prijezirom. One su zajedno
zatvorena skupina, podsmjehuju se i rugaju djeacima. Ali je djevojica zapravo
polaskana im je djeaci tretiraju ravnopravno i trai njihovo odobravanje. Voljela bi
pripadati povlatenoj kasti. Isti pokret koji u primitivnim hordama podreuje enu
mukoj nadmoi kod svake tek inicirane ene pretvara se u odbijanje vlastite sudbine. U
njoj transcendencija osuuje apsurdnost imanencije. ivciraju je pravila pristojnosti,
gnjavi odjea, injenica da je podreena kuanskim poslovima i zaustavljena u svakom
svojem zanosu. O tome postoje brojna istraivanja koja su gotovo sva204 dala isti
rezultat: svi djeaci - kao i neko Platon - izjavljuju da nikako ne bi htjeli biti djevojice, a
gotovo sve djevojice ale to nisu djeaci. Prema statistikama Havelocka Ellisa, jedan
djeak na stotinu njih elio bi biti djevojica; vie od sedamdeset pet posto djevojica
vie bi voljele promijeniti spol. Prema jednom istraivanju Karla Pipala (koje je iznio
Badouin u svojem djelu l'Ame enfantine), na dvadeset djeaka od dvanaest do etrnaest
godina, osamnaest ih je reklo da bi radije bili bilo to na svijetu nego djevojice, a na
dvadeset i dvije djevojice, deset ih je eljelo biti djeaci. To su objasnile na sljedee
naine: Djeaci su bolji; oni ne moraju patiti kao ene... Majka bi me vie voljela... Djeak
ima zanimljivija posla... Djeak je sposobniji za uenje... Uivala bih plaei djevojice...
Ne bih se vie bojala djeaka... Oni su slobodniji... Igre djeaka su zabavnije... Njih ne
sputava odjea... Potonja primjedba se esto ponavlja. Gotovo se sve djevojice ale da
su sputane odjeom, da nemaju slobodu pokreta, da moraju paziti na svijetle suknje ili
haljine koje je tako lako zaprljati. Izmeu desete i dvanaeste godine veina je djevojica
zaista mukobanjasta, one su djeca kojoj nije doputeno da budu djeaci. Ne samo da
zbog toga pate kao zbog uskrate ili nepravde, nego je reim na koje ih se osuuje
nezdrav. U njima je sputano ivotno veselje, a njihova neiskoritena ivost pretvara se u
nervozu. Previe mirne zanimacije kojima se bave ne crpe njihov viak energije.
Dosauju se, a iz dosade i ne bi li kompenzirale inferiornost od koje pate, preputaju se
tunim i romantinim matanjima. Ti laki bjegovi im gode i izgube smisao za realno.
Preputaju se svojim emocijama s nesreenom egzaltacijom. Budui da ne mogu
djelovati, govore, esto kombinirajui ozbiljne reenice s onima bez glave i repa.
Zanemarene, neshvaene, trae utjehu u narcistikim osjeajima. Gledaju na sebe kao
na junakinje iz romana, dive se same sebi, i ale. Prirodno je da postanu kokete i glumice:
te e mane doi do izraaja u doba puberteta. Nelagoda se u njih odraava kroz
204

Iznimka je na primjer zabiljeena u vicarskoj koli gdje su se djeaci i djevojice, koji sudjeluju u istom mijeanom
obrazovanju, u povlatenim uvjetima komfora i slobode, svi izjasnili kao zadovoljni, ali takve su okolnosti iznimne.
Sigurno, djevojice bi mogle biti jednaku sretne kao djeaii, ali u sadanjem drutvu injenica je da one to nisu.

204

briana

nestrpljivost, krize bijesa, suze. Suze su im drage u velikoj mjeri zato to vole glumiti
rtve, a to je neto to u kasnijoj dobi mnoge ene zadre. Rije je o pobuni protiv teke
sudbine, ali i o nainu da se umile drugima. Male djevojice toliko vole plakati da znam
neke koje su odlazile plakati pred zrcalo, e da bi dvostruko uivale u tom stanju,
pripovijeda monsinjor Duganloup. Veina njihovih drama tie se odnosa s obitelji.
Pokuavaju raskinuti vezu s majkom. Katkad su prema njoj nastrojene neprijateljski, a
katkad i dalje osjeaju veliku potrebu za njezinom zatitom. eljele bi monopolizirati
oevu ljubav, ljubomorne su, osjetljive, zahtjevne. esto izmiljaju bajke; umiljaju da su
posvojeno dijete, da im njihovi roditelji nisu ustvari roditelji; pripisuju im tajni ivot;
sanjare o njihovim seksualnim odnosima; rado si zamiljaju da je otac neshvaen,
nesretan, da u svojoj eni ne nalazi idealnu partnericu kakva bi mu mogla biti njegova
ki; ili naprotiv, da ga majka s razlogom smatra bezobraznim i grubim, da se grozi bilo
kakva tjelesnog odnosa s njim. Za fantazije, glumu, djetinjaste tragedije, lana uzbuenja,
bizarnosti, ne treba traiti uzrok u misterioznoj enskoj dui nego u poloaju djevojice.
Za individuu koja se doivljava kao subjekt, autonomija, transcendencija, udan je
doivljaj otkriti u sebi inferiornost kao zadanu bit. Za onoga koji se za sebe postavlja kao
Jedno, udno je otkriti se samome sebi kao drugost. To je ono to se dogaa djevojici
kad se, uei o svijetu, u njemu pojmi kao ena. Sferu kojoj pripada sa svih strana
zatvara, ograniava i nad njom dominira muki svemir. Ma koliko se visoko popne i ma
koliko se daleko uputi, uvijek e postojati strop iznad njezine glave, zidovi koji e joj
prijeiti put. Bogovi mukarca su na tako dalekom nebu da, zapravo, za njega bogova
nema, a mala djevojica ivi meu bogovima s ljudskim licima.
Taj poloaj nije jedinstven. U njemu su ameriki crnci, djelomino integrirani u
civilizaciju koja ih svejedno smatra inferiornom kastom. Ono to Bigger Thomas205 s
toliko gorine doivi u jutro svojeg ivota, to je ta definitivna inferiornost, ta prokleta
drugost koja je upisana u boju njegove koe. Gleda kako prolaze avioni i zna da mu je,
zato to je crn, nebo zabranjeno. Zato to je ena, djevojica zna da su joj more i polovi,
tisue pustolovina i radosti, zabranjeni. Roena je s krive strane. Velika razlika je u tome
to crnci trpe svoju sudbinu u pobuni. Nijedna povlastica ne nadoknauje njezinu
potekou, dok se ena poziva na suuesnitvo. Ranije sam podsjetila da, osim
autentinog zahtjeva subjekta koji eli suverenu slobodu, u egzistenta postoji
neautentina elja za odricanjem i bijegom; roditelji i odgojitelji, knjige i mitovi, ene i
mukarci pred djevojiinim oima mau uicima pasivnosti. Ve je se u najranijem
djetinjstvu naui da ih kua. Iskuenje je sve podmuklije, i ona mu poklekne utoliko
fatalnije to se elan njezine transcendencije spotie na sve tee prepreke. No
prihvaajui svoju pasivnost, pristaje takoer na to da bez otpora trpi sudbinu koja e joj
biti nametnuta izvana, i ta je fatalnost strai. Bio on ambiciozan, rastresen ili srameljiv,
djeak e se vinuti prema otvorenoj budunosti; bit e mornar ili inenjer, ostat e na
polju ili otii u grad, vidjet e svijet, postat e bogat. Osjea se slobodnim pred
budunou gdje ga ekaju nepredvidljive prilike. Djevojica e biti supruga, majka,
baka; odravat e kuu jednako kao svoja majka, njegovat e djecu kao to se njegovalo
nju. Ima dvanaest godina, a njezina je pria ve upisana na nebu; otkrivat e je dan za
danom nikad je ne oblikujui. Znatieljna je, ali uplaena kad zamisli taj ivot ije su sve
etape unaprijed predviene i prema kojem je neizbjeno vodi svaki dan.
Zato je djevojica, mnogo vie od svoje brae, zaokupljena seksualnim tajnama.
Jasno, i njih one arko zanimaju, ali u budunosti, njihova uloga mua i oca nije ona o
kojoj se najvie brinu. U braku, u majinstvu, itava sudbina djevojice dovedena je u
205

Vidi R. Wright, Native Son.

205

briana

pitanje. I im pone predosjeati tajne koje oni nose, tijelo joj se uini uasno ugroenim.
arolija majinstva se rasprila. Bilo da je informirana rano ili ne, na vie-manje suvisao
nain zna da se dijete ne pojavljuje sluajno u majinu trbuhu i da ne izlazi iz njega
zamahom arobnog tapia; tjeskobno se propituje. esto joj se vie ne ini arobnim
nego uasnim, to to parazitsko tijelo mora izrasti unutar njezina tijela. Gadi joj se
pomisao na to udovino nateknue. A kako e beba izai? ak i ako joj se nikad nije
spominjalo krikove i boli poroaja, neto je naula, proitala je biblijske rijei: U
mukama djecu e raati. Predosjea muenje koje ne moe ni zamisliti; izmilja udne
operacije na podruju oko pupka; ako pretpostavlja da se fetus izbacuje kroz anus, ni to
je ne tjei. Znamo za djevojice s napadajima neurotinog zatvora nakon to su mislile da
su otkrile kako dolazi do poroaja. Tona objanjenja nee biti od velike pomoi.
Proganjat e je slike nateklosti, razdiranja i krvarenja. to je djevojica matovitija, to e
biti osjetljivija na te vizije, ali nijedna se s njima ne moe suoiti a da ne zadrhti. Colette
pripovijeda kako ju je majka nala onesvijetenu nakon to je u Zole proitala opis
poroaja:
Autor je oslikavao poroaj s grubim i sirovim bogatstvom detalja, s
anatomskom minucioznou i s uivanjem u bojama, dranju, krikovima, u
kojima nisam prepoznala nita od svojih mirnih vjetina djevojke sa sela.
Osjetila sam se lakovjernom, preplaenom i ranjivom u mojoj sudbini male
enke... Drugim rijeima pred oima su mi prolazili rastrgano meso, izmet,
ukaljana krv... Livada me primila ispruenu i mlitavu, kao jednog od onih
malenih zeeva koje su krivolovci svjee ubijene donosili u kuhinju.
Utjehe koje nude odrasli ne uspijevaju raspriti djevojiinu zabrinutost. Kako
raste, vie im ne vjeruje na rije. esto ih uhvati u laima upravo kad se dotaknu teme
njezina zaea, a zna i da su im najodvratnije stvari normalne. Ako je pretrpjela bolan
fiziki ok: odstranjene krajnike, izvaeni zub, panaricij operiran skalpelom, na poroaj
e projicirati tjeskobu koju od tada pamti.
Tjelesna priroda trudnoe, poroaja, takoer sugerira da se meu suprunicima
dogaa neto tjelesno. Rije krv koju esto nalazimo u izrazima poput braa po
krvi, istokrvni, plava krv katkad usmjerava djetetovu matu. Pretpostavlja da brak
prati neka sveana transfuzija. No ee se neto tjelesno ini povezano s mokranim i
probavnim sustavom. Djeca posebno esto misle da mukarac urinira u enu. Seksualni
in zamilja se prljavim. To je ono to mui dijete kojemu su prljave stvari okruene
najstroim tabuima: kako je onda mogue da ih odrasli ukljuuju u svoj ivot? Dijete je
ponajprije zatieno od skandala apsurdnou onoga to otkriva. Ne pronalazi nikakav
smisao u onome to uje oko sebe, u onome to ita i to pie. Sve mu se ini irealnim. U
zgodnoj knjizi Carsona McCullersa, The Member of the wedding, mlada junakinja iznenadi
par susjeda gole u krevetu. Anomalija prie sprjeava je da joj prida vanost:
Bila je to jedna ljetna nedjelja i vrata Marlowea bila su otvorena. Mogla je
vidjeti samo dio sobe, dio komode i samo nogu kreveta na koji je bio baen
steznik ge Marlowe. No u mirnoj sobi uo se zvuk koji nije razumjela. Kad je
prela prag, ostala je zapanjena prizorom koji ju je na prvi pogled potjerao
prema kuhinji uz povike: Gospodin Marlowe ima napadaj! Berenice se
pourila hodnikom, ali kad je pogledala u sobu, samo je stisnula usne i
zalupila vratima... Frankie je pokuala ispitati Berenice i doznati to se
206

briana

dogodilo. No Berenice je samo rekla da su to obini ljudi i dodala da bi, kad je

netko u kui, trebali barem znati zatvoriti vrata. Frankie je znala da je ona taj
netko, a opet nije nita shvaala. Kakva je to vrsta napadaja? upitala je. Ali
Berenice je odgovorila samo: Mala moja, samo obian napadaj. I Frankie je
po tonu njezina glasa shvatila da joj se neto preuuje. Kasnije se Marlowea
sjeala samo kao obinih ljudi...
Kad se dijete upozorava na strance, kad se pred njima objanjava seksualni
incident, to se esto objanjava boleu, manijacima, luacima; to je zgodno objanjenje.
Djevojica koju u kinu pipka susjed ili ona pred kojom prolaznik otkopava lic, misli da
ima posla s luakom. Jasno, susret s ludou je neugodan. Epileptini napad, histerija ili
estoka svaa uznemiruju red svijeta odraslih, i dijete koje im svjedoi osjea se
ugroeno. No konano, u skladnom drutvu, jednako kao to postoje skitnice, prosjaci i
ranjenici s uasnim ranama, moe biti i odreen broj nenormalnih a da se njegovi temelji
ne urue. No dok sumnja da roditelji, prijatelji, uitelji potajno slave crne mise, dijete se
zaista boji.
Kad su mi prvi put priali o seksualnim odnosima ene i mukarca, rekla
sam da je to nemogue jer bi ih onda i moji roditelji morali imati, a ja sam ih
previe cijenila da bih u to vjerovala. Govorila sam da je to previe odvratno
da bih ja to ikad radila. Naalost, brzo sam se morala razuvjeriti jer sam
roditelje ula... Taj je trenutak bio jeziv: sakrila sam lice pod pokriva,
zaepila ui i poeljela biti tisuu kilometara dalje206
Kako prijei sa slike odjevenih i dostojanstvenih ljudi, ljudi koji poduavaju
pristojnosti, suzdranosti, razumu, na sliku dvije gole ivotinje u klinu? To je
proturjeje koje proizvode sami odrasli, a dovodi u pitanje upravo njihovu mo. Dijete
esto tvrdoglavo odbacuje mrsko otkrie: Moji roditelji to ne rade, izjavljuje. Ili si
pokuava stvoriti pristojnu sliku koitusa: Kad ljudi ele djecu, rekla je jedna djevojica,
idu lijeniku; razodjenu se, poveu si oi, jer ne treba gledati; lijenik povee roditelje
jedno za drugo i pomogne da sve dobro proe. Ona je ljubavni in zamijenila s
kirurkom operacijom, nesumnjivo neugodnom, ali jednako asnom kao odlazak zubaru.
No usprkos nijekanju i bjegovima, u djeje se srce uvlae nelagoda i sumnja. Dolazi do
fenomena koji je jednako bolan kao odbijanje od sise. Dijete se sad ne odvaja od majina
tijela, nego se oko njega rui zatitniki svijet. Nae se bez krova nad glavom, naputeno,
apsolutno samo pred budunosti mranom kao no. Tjeskobu kod djevojice pojaava to
to ne uspijeva tono razabrati obrise dvosmislenog prokletstva koje nad njom vreba.
Dobivene informacije su nedosljedne, knjige proturjene. ak ni tehnika objanjenja ne
rastjeruju gustu maglu; postavlja se stotinu pitanja: je li spolni in bolan?, ili ugodan?,
koliko dugo traje?, pet minuta ili cijelu no? Tu i tamo moemo proitati da je neka ena
zatrudnjela jednim odnosom, a katkad nakon sati i sati pohote ostane neplodna. Rade li
ljudi to svaki dan? Ili rijetko? Dijete se pokuava informirati itajui Bibliju, savjetujui
se s rjenicima, ispitujui prijateljice, i tapka u mraku i gaenju. O tome postoji zanimljiv
dokument, istraivanje koje je vodio doktor Liepmann. Evo nekih odgovora koje su mu
djevojice dale o svojoj seksualnoj inicijaciji:

206

Citirao doktor Liepmann, Jeunesse el sexualite.

207

briana

I dalje sam lutala u svojim nebuloznim i uvrnutim idejama. Nitko nije

nainjao tu temu, ni moja majka niti kolska uiteljica. Nijedna knjiga nije se
temeljito bavila tim pitanjem. Malo-pomalo oko ina koji mi se isprva inio
tako prirodnim istkao se misterij opasnosti i runoe. Starije djevojice, od
dvanaest godina, sluile su se prostim alama da bi premostile jaz izmeu
sebe i mojih kolegica iz razreda. Sve je to jo bilo toliko nejasno i gadljivo da
smo raspravljale o tome gdje se oblikuju djeca, dogodi li se to ovjeku samo
jedanput, s obzirom na da se oko vjenanja die tolika buka. Mjesenice, koje
su se pojavile kad sam imala petnaest godina, bile su za mene novo
iznenaenje. Osjeala sam da sam ovaj put ja uvuena u neku vrstu kola...
Seksualna inicijacija! To je izraz na koji se nije smjelo aludirati u kui
naih roditelja!... Traila sam po knjigama, ali sam se muila i ivcirala jer
nisam znala koji put slijediti... Ila sam u kolu s djeacima. inilo se da za
uitelja to pitanje ne postoji... Horlamovo djelo, Djeai i djevojica, napokon
mi je reklo istinu. Moje stanje napetosti i uzbuenja se rasprilo, iako sam
bila vrlo nesretna i iako mi je trebalo puno vremena da priznam i shvatim da
samo erotika i seksualnost ine pravu ljubav.
Etape moje inicijacije: I. Prva pitanja i nekoliko nejasnih ideja (nipoto
zadovoljavajuih). Od tri i pol do jedanaest godina... Bez odgovora na pitanja
koja sam postavljala sljedeih godina. Sa sedam godina ila sam nahraniti
svoju zeicu i pod njom vidjela goludrave mlade... Majka mi je rekla da kod
ivotinja kao i kod ljudi mladi rastu u majinoj utrobi i izlaze iz boka. Taj
poroaj iz boka inio mi se sulud... Jedna mi je dadilja ispriala puno stvari o
trudnoi, noenju djeteta, menstruaciji... Konano, otac mi je na moje zadnje
pitanje, o njegovoj stvarnoj ulozi, odgovorio s mutnim priama o peludi i
tuku. II. Nekoliko pokuaja osobne inicijacije (jedanaest do trinaest godina).
Iskopala sam enciklopediju i jednu medicinsku knjigu... To je bilo samo
teorijsko informiranje puno dugakih stranih rijei. III. Provjera prikupljenih
spoznaja (trinaest do dvadeset godina): a) u svakodnevnom ivotu; b) u
znanstvenim radovima.
S osam godina esto sam se igrala s jednim vrnjakom. Jedanput smo
naeli temu. Ve sam znala, jer mi je to rekla majka, da ena ima mnogo
jajaaca u tijelu... i da se dijete raa iz jednog od tih jajaaca svaki put kad
majka to silno poeli... Kad sam isto objanjenje dala svojem malom drugu, od
njega sam dobila sljedei odgovor: Kako si glupa! Kad na mesar i njegova
ena ele imati dijete, odu u krevet i rade svinjarije. Naljutila sam se... Tada
smo imali (oko moje dvanaeste godine) slukinju koja nam je priala
raznorazne proste prie. Mami nisam o tome ni pisnula, bilo me je sram. Ali
sam je pitala moe li ena dobiti dijete kad sjedne mukarcu na krilo. Ona mi
je sve objasnila najbolje to je mogla.
U koli sam nauila odakle izlaze djeca i imala sam osjeaj da je to neto
strano. Ali kako dolaze na svijet? Obje smo o tome imale donekle udovinu
ideju, pogotovo otkad smo na putu za kolu, jednog zimskog jutra, u
potpunom mraku, zajedno susrele nekog ovjeka koji nam je pokazao svoje
208

briana

intimne dijelove i pristupio nam s rijeima: Zar vam se ne ini fino za

smazati? Osjetile smo neizrecivu odbojnost i bile smo doslovno zgaene. Do
svoje dvadeset i prve godine zamiljala sam da djeca dolaze na svijet kroz
pupak.
Jedna me djevojica povukla na stranu i pitala: Zna li odakle izlaze
djeca? Na kraju je rekla: Pa k vragu, kako si glupa! Klinci izlaze iz enskih
trbuha, a da bi doli na svijet, ene moraju s mukarcima raditi neto skroz
odvratno! Zatim mi je detaljnije objasnila tu gadost. Ali to me sasvim
promijenilo, apsolutno sam odbijala mogunost da se sline stvari dogaaju.
Spavali smo s roditeljima u istoj sobi... Jednu od sljedeih noi ula sam da se
dogaa ono to nisam smatrala moguim i sramila sam se, da, sramila sam se
svojih roditelja. Sve me je to pretvorilo kao u drugo bie. Prolazila sam
stranu duhovnu patnju. Smatrala sam se potpuno iskvarenom jer sam ve
znala za te stvari.
Valja rei da ak ni suvislo obrazovanje ne bi rijeilo problem. Usprkos svoj dobroj
volji roditelja i uitelja, ne moe se rijeima i konceptima prenijeti erotsko iskustvo.
ovjek ga razumije tek kad ga proivi. Svaka e analiza, pa i najozbiljnija na svijetu, imati
smijenu stranu i nee uspjeti prenijeti istinu. Kad, poevi od pjesnike ljubavi cvijea,
vjenanja riba, preko pilia, make, kozlia, doemo do ljudske vrste, moemo teorijski
objasniti misterij zaea, ali pouda i ljubav i dalje su tajne. Kako bi djetetu kojemu krv
nije uzavrela objasnili uitak u milovanju ili poljupcu, u obitelji se dijele i primaju
poljupci, katkad ak i u usta. Zato bi onda ta slinava razmjena u nekim sluajevima
izazvala vrtoglavicu? To je kao opisivanje boja slijepcu. Dok god nema intuicije o
uzbuenju i udnji koji erotskoj funkciji daju smisao i jedinstvo, njezini razliiti elementi
ine se okantni, udovini. Djevojica je posebno ozlojeena kad shvati da je djevica i
zapeaena, da e spolovilo mukarca morati prodrijeti u nju da bi postala ena. Budui
da je ekshibicionizam rairena perverzija, mnoge su djevojice vidjele penis u erekciji. U
svakom sluaju, primijetile su spolovila ivotinja, i, naalost, panju im esto privue ba
spolni organ konja.
Razumljivo je da se prestrave. Strah od poroaja, strah od mukog spolovila, strah
od kriza koje prijete oenjenim ljudima, gaenje prema prljavim aktivnostima,
podsmijeh prema pokretima kojima ne zna znaenje, zbog svega toga djevojica esto
izjavljuje: Nikad se neu udati207. To je najsigurnija obrana od boli, ludila, opscenosti.
Uzalud joj se pokuava objasniti da joj se, kad doe taj dan, ni gubitak nevinosti niti
poroaj nee initi tako stranima, da su se milijuni ena s time pomirili i nisu nita
loije zbog toga. Kad se dijete boji vanjskog dogaaja, oslobodimo ga toga straha, ali ne
tako da mu kaemo da e kasnije sve to prirodno prihvatiti. Dijete se boji da e u dalekoj
budunosti susresti sebe samoga, otuenog i izgubljenog. Preobrazba gusjenice preko
kukuljice u leptira izaziva nelagodu. Je li nakon dugog sna to jo uvijek ista gusjenica?

207

Ispunjena gaenjem, molila sam Boga da mi dodijeli vjerski poziv koji bi mi omoguio da uope ne slijedim pravila
majinstva. I nakon to sam dugo zamiljala gadljive tajne koje sam usprkos sebi skrivala, ovrsnula od toliko
odbojnosti kao od Bojeg znaka, zakljuila sam: ednost je sigurno moj poziv, pie Yassu Gauclre u L'Orange bleue.
Uz ostalo, grozila se ideje perforacije. Dakle to je to to ini groznom prvu branu no! To me otkrie uzdrmalo,
dodavi gaenju koje sam prethodno osjeala tjelesni strah od te operacije koju sam zamiljala krajnje bolnom. Strah
bi bio jo gori da sam pretpostavljala da se tim putem odvija poroaj, ali kako sam ve dugo znala da se djeca raaju iz
majina trbuha, mislila sam da se od njega odvajaju segmentacijom.

209

briana

Prepoznaje li se pod sjajnim krilima leptira? Znala sam djevojice koje bi, im bi ugledale
kukuljicu, utonule u panine fantazije.
A ipak, dolazi do metamorfoze. Djevojica joj sama ne zna smisao, ali shvaa da se u
njezinim odnosima sa svijetom i vlastitim tijelom, neto suptilno mijenja. Postaje
osjetljiva na dodire, okuse, mirise koji su je neko ostavljali ravnodunom. Po glavi joj
prolaze barokne slike; jedva se prepoznaje u zrcalima; osjea se udno, stvari djeluju
udno. Takva je malena Emily koju opisuje Richard Hughes u A High Wind in Jamaica:
Da bi se osvjeila, Emily je sjela u vodu do trbuha i stotine ribica
kakljalo je svojim radoznalim ustima svaki pedalj njezina tijela, reklo bi se
bezizraajnim laganim poljupcima. I inae je u posljednje vrijeme mrzila da je
se dodiruje, ali ovo je bilo odvratno. Na koncu, kad to vie nije mogla
podnijeti, izala je van i odjenula se.
ak i staloena Tessa, lik Margaret Kennedy, zna za tu udnu uznemirenost:
Odjednom je postala strano nesretnom. Buljila je u tamu hodnika, koji
je, prodirui kroz otvorena vrata, na dva dijela presijecala mjeseina. Nije to
mogla podnijeti. Skoila je na noge ispustivi oajniki krik: Oh!, povikala
je, Kako sve mrzim!... Pojurila je da se sakrije u planinama, uplaena i
bijesna, tjerao ju je tuni predosjeaj koji kao da je ispunjavao tu mirnu kuu.
Spotiui se po puteljku, mrmljala je za sebe: Da barem mogu umrijeti! Da
sam barem mrtva!
Znala je da ne misli tako; uope nije eljela umtijeti. Ali inilo se da joj
jaina te izjave priinja zadovoljstvo...
Taj uznemirujui trenutak podrobno je opisan u ve citiranoj knjizi Carsona
McCullersa:
To je bilo ljeto kad je Frankie dozlogrdilo biti Frankie. Mrzila je sebe,
postala je vucibatina i danguba koja visi po kuhinji: prljava i pohlepna i
zlobna i tuna. Uz to to je bila prezlobna da ivi, bila je kriminalka... Proljee
je bilo udno i beskrajno razdoblje. Stvari su se poele mijenjati... Neto je u
zelenim stablima i travanjskom cvijeu rastuivalo Frankie. Nije znala zato
je tuna, ali zbog te neobine tuge poela je shvaati da mora otii iz grada...
Mora napustiti grad i otii nekamo daleko. Jer je kasno proljee, te godine,
bilo lijeno i eerno slatko. Duga su poslijepodneva cvjetala i trajala, a zelena
slatkoa joj se gadila... Puno toga je Frankie odjednom tjeralo u pla. Vrlo
rano ujutro katkad bi izala na dvorite i dugo stajala gledajui zoru na nebu.
Kao da joj je se u srce uvuklo pitanje, a nebo nije odgovaralo. Stvari koje je
prije jedva primjeivala poele su je pogaati: svjetla na prozorima kua u
nonim etnjama, nepoznat glas iz uliice. Buljila bi u svjetla i sluala glas, a
neto u njoj je tvrdnulo i ekalo. Ali svjetla bi zgasnula, glas utihnuo, i iako je
ekala, to je bilo sve. Bojala se tih stvari zbog kojih se iznenada pitala tko je, i
to e postati u ovom svijetu, i zato stoji u tom trenu, gledajui svjetlo,
sluajui ili buljei u nebo: sama. Bojala se i osjeala udno stezanje u
prsima...
210

briana

Proetala bi gradom i stvari koje je vidjela i ula inile su se nekako

nedovrene, a stezanje u njoj nije poputalo. Pourila bi se da neto uini, ali
ono to bi uinila uvijek je bilo krivo... Nakon dugih sumraka, kad bi
prehodala cijeli grad, Frankie su ivci titrali poput tune jazz melodije, srce
joj je tvrdnulo i gotovo stalo.
To je nemirno razdoblje kad djeje tijelo postaje tijelo ene i pretvori se u putenost.
Izuzev u sluajevima ljezdane deficijencije kad subjekt ostane u infantilnom stadiju, oko
dvanaeste ili trinaeste godine dolazi do pubertetske krize.208 Ta kriza u djevojice
poinje puno ranije nego u djeaka i u nje izaziva mnogo vee promjene. Djevojica joj
pristupa s nemirom, nezadovoljstvom. Kad se razvijaju dojke i pojavljuje dlakavost, raa
se osjeaj koji se katkad pretvara u ponos, ali je izvorno sram. Odjednom dijete pokazuje
stidljivost, ne eli se pokazati gola ak ni pred svojim sestrama ili majkom, prouava se s
uenjem pomijeanim sa strahom i s tjeskobom motri naticanje te tvrde, pomalo bolne
jezgre koja se pojavila pod bradavicama, neko neosjetljivima kao pupak. Uznemiri se
kad osjeti u sebi ranjivu toku. Ta rana sigurno nije nita u usporedbi s opekotinom ili
zuboboljom, ali bilo da su plod nesretnog sluaja ili bolesti, boli su ionako uvijek
anomalije, dok je za mlada njedra uobiajena neka potmula kivnost. Dogaa se neto to
nije bolest i potjee iz samog zakona egzistencije, ali svejedno predstavlja borbu i patnju.
Dakako, djevojica je od roenja do puberteta narasla, ali nikad nije osjetila da raste. Dan
za danom, tijelo joj je bilo prisutno kao tona, dovrena stvar. Sada se razvija: i sam
izraz je prestravljuje. ivotni fenomeni donose utjehu samo onda kad nau ravnoteu i
poprime stabilan izgled svjeeg svijeta, sjajne ivotinje. No u pupanju svojih grudi
djevojica osjea dvosmislenost rijei ivo. Ona nije ni zlato niti dijamant, nego udna
tvar, pokretna, nesigurna, u ijoj se sri razvijaju neisti kemijski procesi. Naviknuta je
na kosu koja pada mirno kao svilena prea, ali novo raslinje ispod pazuha i trbuha
preobraava je u ivotinju ili algu. Koliko god bila spremna na te promjene, u njima
predosjea konanost koja je odvaja od nje same. Baena je u ivotni ciklus koji
preplavljuje moment njezine vlastite egzistencije, predosjea ovisnost koja je osuuje na
mukarca, dijete, grob. Same po sebi, grudi se doimaju poput beskorisne i indiskretne
proliferacije. Ruke, noge, koa, miii, ak i zaobljena stranjica na kojoj sjedi, sve je
dosad imalo jasnu upotrebu. Samo je spolovilo, definirano kao urinarni organ, bilo
pomalo nejasno, premda skriveno i drugima nevidljivo. Grudi se pod majicom i
potkouljom razvijaju, a ono tijelo koje je djevojica spajala sa samom sobom, sad joj se
ini kao put. Objekt koji drugi gledaju i vide. Dvije sam godine nosila pelerine da bih
sakrila prsa, toliko me je bilo stid, rekla mi je jedna ena. A druga: Jo se sjeam kako
sam se zbunila kad se jedna moja vrnjakinja, koja se razvila prije mene, sagnula za
lopticom, a ja sam kroz prorez njezine bluze ugledala dvije ve oteale dojke. Ugledavi
to meni tako blisko tijelo, prema kojemu e se i moje oblikovati, rumenila sam se zbog
sebe same. S trinaest godina, etala sam se golih nogu, u kratkoj haljini, rekla mi je
pak trea ena. Jedan je mukarac dobacio podrugljivu primjedbu o mojim debelim
listovima. Drugi dan, majka je traila da obuem arape i produim suknju, ali nikad
neu zaboraviti iznenadni ok koji sam doivjela jer sam se osjetila vienom. Djevojica
osjea da joj tijelo izmie, vie nije jasan izraz njezine individualnosti, postaje joj strano.
Istodobno je drugi poimaju kao stvar, na ulici je prate pogledima, komentiraju njezinu
grau. Voljela bi se uiniti nevidljivom. Boji se da e postati put i boji se pokazati svoju
put.
208

U svesku I, prvo poglavlje, opisali smo njezine isto fizioloke procese.

211

briana

Ovo se gaenje u brojnih djevojaka odraava u elji da smrave: ne ele vie jesti.
Ako ih se prisiljava na jelo, nakon toga povraaju. Neprekidno nadziru svoju teinu.
Druge pak postanu bolesno srameljive. Ve i ulazak u dnevnu sobu i izlazak na ulicu
predstavljaju problem. Iz toga se katkad razvijaju psihoze. Tipian primjer je onaj
bolesnice koju, u Opsesijama i psihasteniji, Janet opisuje pod imenom Nadia:
Nadia je bila djevojka iz bogate obitelji, nevjerojatno pametna. Elegantna,
umjetniki nastrojena, iznad svega je bila izvrsna glazbenica. No od
djetinjstva se pokazivala tvrdoglavom i razdraljivom: Snano je htjela da je
se voli i od svih je traila beskrajnu ljubav, od roditelja, sestara, posluge. No
im bi dobila malo njenosti, ponaala bi se toliko zahtjevno, toliko
dominantno, da bi ubrzo odgurnula ljude od sebe. Kako je bila strahovito
osjetljiva, izrgivanja roaka koji su joj eljeli promijeniti karakter davala su
joj osjeaj srama koji se lokalizirao na njezinu tijelu. S druge strane, njezina
potreba za ljubavlju hranila je elju da ostane dijete, da zauvijek bude
djevojica koju se mazi i koja moe zahtijevati sve, jednom rijeju, budila je u
njoj strah na samu pomisao o odrastanju... Rani ulazak u pubertet iznimno je
oteao stvari, pomijeavi strah od srama sa strahom od odrastanja: Kako
mukarci vole krupne ene, elim zauvijek ostati krajnje mrava. Strah od
stidnih dlaica i razvijanja grudi pridruio se prijanjim bojaznima. Od
jedanaeste joj se godine, kako je nosila kratke suknje, inilo da je svi
promatraju. Kad su je odjenuli u duge suknje, stidjela se svojih stopala, svojih
bokova itd. Pojava mjesenice umalo ju je izludjela. Kad su joj poele rasti
stidne dlaice, bila je uvjerena da je jedina na svijetu s tom gadou i do
dvadesete se godine muila depilacijom da bi nestao taj ukras divljaka.
Opsesija je porasla kad su poele rasti grudi, jer se oduvijek bojala debljine.
Nije joj smetala kod ostalih, ali je smatrala da bi za nju bila mana. Nije mi
neto stalo do toga da budem lijepa, ali bilo bi me suvie sram da postanem
podbuhla, to bi me strailo. Kad bih se nekom nesreom udebljala, ne bih se
vie usudila nikome dopustiti da me vidi. Stoga je probala sva sredstva,
svakakve molitve i vraanja: zaklela bi se da e pet ili deset puta ponoviti
molitvu, da e pet puta skoiti na jednoj nozi. Ako etiri puta u komadu
dotaknem istu notu na klaviru, prihvaam rast i to da me vie nitko ne voli.
Na koncu je odluila da nee jesti. Nisam se htjela ni debljati ni rasti ni
nalikovati na enu jer sam eljela zauvijek ostati djevojica. Sveano si
obeava da vie nee prihvatiti nikakvu hranu. Zbog majinih molbi kri
obeanje, ali zatim provodi sate na koljenima piui i drapajui nove zakletve.
Kad joj u osamnaestoj godini umire majka, prelazi na sljedeu dijetu: dvije
bistre juhe, jedan umanjak, jedna lica octa, alica aja sa sokom cijelog
limuna, to je sve to e pojesti u danu. Izjeda je glad. Katkad sam provodila
sate razmiljajui o hrani, toliko sam bila gladna: gutala sam slinu, vakala
rupi, valjala se po podu koliko sam htjela jesti. No odolijevala je kunjama.
Iako je bila lijepa, smatrala je da joj je lice podbuhlo i puno pritia. Ako bi joj
lijenik rekao da ih ne vidi, govorila je da on nita ne razumije, da ne zna
prepoznati pritie koji su izmeu koe i mesa. Na kraju je napustila obitelj
i zatvorila se u jedan stani u koji je primala samo skrbnika i lijenika. Nikad
nije izlazila. Tek je nevoljko prihvaala posjete svojega oca. Jedan dan joj je
rekao da dobro izgleda i uzrokovao teki relaps. Bojala se debelog lica,

212

briana

zdravog tena i snanih miia. Gotovo je stalno bila u mraku, toliko joj je bilo
nepodnoljivo da bude viena ili ak vidljiva.
Stav roditelja vrlo esto pridonosi usaivanju srama zbog fizikog izgleda u
djevojicu. Jedna ena povjerava:209
Pratio me osjeaj tjelesne inferiornosti koji su podravale neprestane
kritike kod kue... Pretjerano tata majka eljela je da uvijek budem u
najboljem izdanju i krojaici je svaki put nabrajala gomilu sitnica koje valja
imati da umu da bi prikrila moje mane: sputena ramena, prejake bokove,
plosnatu stranjicu, prevelike grudi itd. Kako mi je godinama vrat bio
nateen, nisam smjela izlaziti golog vrata... Osobito sam se brinula zbog svojih
stopala koja su u pubertetu bila veoma runa i rugali su mi se zbog naina
hodanja... Neto je od svega toga sigurno tono, ali toliko su me uinili
nesretnom, pogotovo kao tinejderku, katkad sam bila toliko preplaena da
vie uope nisam znala kako da se drim. Kad bih nekoga srela, prva pomisao
bi mi uvijek bila da barem mogu skriti svoja stopala.
Zbog toga srama djevojica se ponaa nespretno, rumeni se bez posebnog razloga,
a ta rumenjenja poveavaju njezinu stidljivost i sama postaju predmet fobije. Stekel, uz
ostalo,210 pripovijeda o eni koja se kao mlada djevojka tako bolesno i jako rumenila da
je godinu dana nosila zavoje oko lice uz izgovor da je boli zub.
Katkad u razdoblju koje moemo nazvati pretpubertetom i koje prethodi pojavi
mjesenice, djevojica jo ne osjea gaenje prema svojemu tijelu. Ponosna je to postaje
enom, sa zadovoljstvom oekuje rast svojih grudi, popunjava dekolte rupiima i
hvalie se pred starijim sestrama. Jo uvijek ne shvaa znaenje fenomena koji se u njoj
odvijaju. Njih joj otkrije prva menstruacija i tada se pojave osjeaji srama. Ako postoje od
prije, od tog trenutka se utvruju i jaaju. Sva djevojaka svjedoanstva slau se u
jednom: bilo da je djevojica upozorena na mjesenicu ili ne, taj dogaaj se svakoj doima
kao odbojan i poniavajui. Vrlo je est sluaj da je majka zaboravi pripremiti na to.
Zabiljeeno je211 da majke spremnije kerima otkrivaju misterije trudnoe, poroaja, pa
ak i spolnih odnosa, nego tajnu menstruacije. Tako je zato to se i same boje te enske
podinjenosti, to je strah koji odraava drevne mistine strahove mukih i koji one
prenose svojem potomstvu. Kad djevojica na donjem rublju pronae sumnjive mrlje,
misli da je dobila proljev, smrtonosno krvarenje, sramotnu bolest. Prema istraivanju
koje je Havelock Ellis proveo 1896., na sto dvadeset pet uenica jedne amerike srednje
kole, njih trideset est u trenutku svoje prve mjesenice nisu znale nita o njoj, trideset
devet ih je raspolagalo mutnim informacijama. To znai da ih je vie od polovice bilo u
neznanju. Prema Helene Deutsch, stvari se do 1946. nisu mnogo promijenile. H. Ellis
navodi sluaj mlade djevojke koja se u Saint-Ouenu bacila u Senu, mislei da je zaraena
nepoznatom boleu. Stekel u pismima jednoj majci takoer pripovijeda priu o
djevojici koja se pokuala ubiti, shvativi menstrualno krvarenje znakom i kaznom za
neistoe koje su joj kvarile duu. Prirodno je da se djevojica boji. ini joj se da gubi
ivot. Prema Kleinu i engleskoj psihoanalitikoj koli, krv u njezinim oima moe znaiti
209

Stekel, La Femme frigide.

Stekel, La Femme frigide.
211
Vidi radove Dalyja i Chadwieka, kako ilh navodi H. Deutch u Psyhologie of Women.
210

213

briana

ozljedu unutarnjih organa. ak i kad je oprezni savjeti potede pretjerane tjeskobe,

posramljena je, osjea se prljavom. uri se u kupaonicu, pokuava oprati ili sakriti svoje
umrljano rublje. Tipian prikaz takvog iskustva nalazimo u knjizi Colette Audry, Aux yeux
du souvenir.
Unutar toga uzbuenja, brutalna i konana drama. Kad sam se jedne
veeri svlaila, pomislila sam da sam bolesna. To me nije preplailo i nisam
nita nikomu rekla u nadi da e sutradan proi. etiri tjedna kasnije, bol se
ponovila, jo jaa. Polako sam otila baciti gaice u koaru za prljavo rublje
iza vrata kupaonice. Bilo je toliko vrue da su se ploice u hodniku smoile
pod mojim bosim nogama. Kad sam se vratila u krevet, majka je ula u sobu.
Dola mi je objasniti stvari. Ne mogu se sjetiti efekta koji su tada na mene
proizvele njezine rijei, ali dok je aptala, iznenada je glavom provirila Kaki.
Kad sam ugledala to oblo i znatieljno lice, bila sam izvan sebe. Poviknula
sam joj da odlazi i ona je, prestraena, nestala. Molila sam majku da je pretue
jer prije ulaska nije pokucala. Od majine staloenosti i njezina sveznajueg i
njeno tetnog tona do kraja sam izgubila glavu. Kad je otila, ja sam utonula
u teku no.
Iznenada su mi navrla dva sjeanja. Nekoliko mjeseci ranije, kad smo se
vraale iz etnje s Kaki, majka i ja susrele smo starog lijenika iz Privasa,
graenog poput drvosjee, s bujnom sijedom bradom. Gospoo, vaa ki
raste, rekao je gledajui me. I na licu mjesta sam ga zamrzila, nita ne
shvaajui. Neto kasnije, majka je po povtatku iz Pariza u komodu spremila
paket uloaka. to je to?, upitala je Kaki. Majka je poprimila onaj prirodni
izgled odraslih osoba koje vam otkrivaju dio istine, proputajui rei ostala
tri: To je za Colette, uskoro. Mrzila sam majku, nijema i nemona postaviti
ijedno pitanje.
Cijele te noi vrtjela sam se u ktevetu. Nije mogue. Probudit u se. Majka
se prevarila, proi e i nee se vratiti... Sutradan, kad sam se potajno
presvukla i opet zaprljala, morala sam se suoiti s ostalima. S mrnjom sam
pogledala sestru jer jo nije znala, jer je odjednom, nesvjesna toga, nada
mnom posjedovala nepobitnu nadmonost. Zatim sam poela mrziti
mukarce koji to nikad nee doivjeti, a koji su znali. Za kraj sam zamrzila i
ene koje to tako olako prihvaaju. Bila sam sigurna da bi se veselile da su
znale to mi se dogaa. Sada je na tebi red, mislile bi. I ova takoer,
govorila sam si im bi vidjela jednu od njih. I ona. Svijet me pokorio. Teko
sam hodala i nisam se usuivala potrati. Zemlja, zelenilo toplo od sunca i
hrana kao da su odisali sumnjivim mirisom... Kriza je prola i ponovno sam
se, usprkos zdravom razumu, nadala da se nee ponoviti. Mjesec dana kasnije
morala sam se suoiti s injenicama i definitivno prihvatiti zlo, ovoga puta
potpuno otupjela. Od toga trenutka u mojem sjeanju postojalo je jedno
prije. Ostatak mojeg ivota bit e samo poslije.
Stvari se slino odvijaju za veinu djevojica. Mnoge od njih boje se odati tu tajnu
svojoj okolini. Jedna mi je prijateljica pripovijedala da je, odrastajui bez majke, s ocem i
uiteljicom, provela tri mjeseca u strahu i stidu, skrivajui svoje umrljano rublje prije no
to su otkrili da je dobila mjesenicu. ak i seljanke, za koje bi se oekivalo da su
ovrsnule sa spoznajama o najgrubljim aspektima ivotinjskog ivota, sa strahom
214

briana

doivljavaju to prokletstvo, zato to je menstruacija na selu jo uvijek tabu. Poznavala

sam mladu farmericu koja je cijele jedne zime potajno prala rublje u zamrznutom
potoiu, odijevajui ga potom mokro izravno na golu kou, da bi sakrila svoju sramnu
tajnu. Mogla bih navesti stotinu slinih primjera. Djevojici nije lake ak ni kad prizna
za tu udnu nevolju. Jedna majka koja je u tom trenutku pljusnula svoju ker povikavi:
Glupao! Premlada si za to! sigurno je iznimka. No vie majki pokazuje loe
raspoloenje. Veina ih ne daje djevojicama zadovoljavajua objanjenja i one su i dalje
pune tjeskobe pred novim stanjem koje donosi menstrualna kriza. Pitaju se ne krije li
budunost jo bolnih iznenaenja. Ili si pak zamiljaju da sada mogu ostati trudne
samom prisutnou ili dodirom mukarca, i pred mukima osjeaju istinski strah. ak i
ako ih se potedi takve tjeskobe mudrim objanjenjima, duevni mir im se ne vraa lako.
Neko se djevojica jo mogla pomalo neiskreno promiljati kao aseksualno bie, ili se
mogla ne promiljati. Dogaalo bi se i da sanja da se jednog dana budi kao mukarac.
Sada majke i tete laskavo apuu: Ona je sad velika cura. Sestrinstvo matrona je
pobijedilo: ona im pripada. Bez mogunosti albe svrstana je na ensku stranu. Katkad je
na to ponosna. Misli da je postala odrasla osoba i da e u njezinu ivotu doi do
preokreta. Thyde Monnier212 na primjer pripovijeda:
Vie nas je postalo velikim curama na praznicima; druge u koli, i kad
su, jedna za drugom sjedile u dvorinim zahodima, na svojim tronovima
kao kraljice koje primaju podanike, mi smo ile vidjeti krv.
No djevojica se ubrzo razoara, jer spozna da nije dobila nikakvu povlasticu i da
ivot ide dalje. Jedina je novost neisti dogaaj koji se ponavlja svaki mjesec. Ima
djevojica koje satima plau kad shvate da su osuene na tu sudbinu. Njihov revolt jo je
vei jer i mukarci znaju za njihovu sramnu tajnu. Rado bi da poniavajua enska
sudbina barem njima ostane misterij. Ali ne - otac, braa, roaci, mukarci znaju, pa se
katkad ak i ale na tu temu. Tada se u djevojici raa ili pojaava gaenje prema njezinu
previe putenom tijelu. Ni nakon prvog iznenaenja mjesena neugodnost ne nestane.
Djevojica je svaki put jednako zgaena pred tim bljutavim i ustajalim mirisom koji se
podie iz nje same - mirisom movara, uvenulih ljubiica - pred tom krvlju koja je
sumnjivija i ne toliko crvena kao krv koja je curila iz djejih ogrebotina. Svakodnevno
mora paziti da se presvue, provjeravati rublje, plahte, rijeiti tisue malih praktinih i
gadljivih problema. U tedljivim obiteljima, higijenski uloci se svaki mjesec peru i
vraaju na svoje mjesto u hrpi rupia. Treba dakle u prezaposlene ruke pralje, slukinja,
majke, starije sestre predati te iscjetke proizale iz nje same. Zavoji koje ljekarne
prodaju u kutijama s cvjetnim imenima poput Kamelije ili Runolista bacaju se nakon
uporabe. No na putovanju, u odmaralitu, na izletu, nije ih se tako lako rijeiti, jer ih je
izriito zabranjeno bacati u zahodsku koljku. Mala junakinja Psihoanalitikog
dnevnika213 opisuje svoj uas pred higijenskim ulokom. U vrijeme menstruacije ak se i
pred sestrom pristaje skinuti samo u mraku. Taj neugodni, glomazni predmet moe se
odvojiti tijekom ee vjebe. To je gore ponienje nego izgubiti gaice usred ulice. Ta
grozna mogunost katkad dovodi do psihasteninih manija. Kao nekakvom
zlonamjernou prirode, bolovi i nelagoda esto ponu tek nakon krvarenja kojemu se
ne mora primijetiti poetak. Mlade djevojke esto imaju neredovite mjesenice, koje ih

212
213

Moi.
Prevela na francuski Carla Malraux.

215

briana

mogu iznenaditi tijekom etnje, na ulici, kod prijatelja. Mogu, poput ge de Chevreuse,214
zaprljati odjeu, sjedalo. to mlada djevojka osjea vie gaenja prema tom enskom
nedostatku, to vie mora oprezno na njega misliti da se ne izloi uasnom ponienju
takve nezgode ili malog upozorenja.
Slijedi niz odgovora koje je o tome skupio doktor Liepmann215 za svoje istraivanje
o mladenakoj seksualnosti:
Kad sam prvi put dobila mjesenicu, sa esnaest godina, bila sam jako
prestraena kad sam jedno jutro to otkrila. Iskreno, znala sam da mora doi,
ali me je bilo toliko sram da sam pola dana provela u krevetu i na sva pitanja
sam odgovarala ovako: Ne mogu ustati.
Zanijemjela sam od iznenaenja kad sam, s nepunih dvanaest godina,
prvi put dobila. Bila sam ispunjena gaenjem, i kako mi je majka samo suho
priopila da se to dogaa svaki mjesec, smatrala sam to velikom svinjarijom i
nisam si htjela priznati da se to ne dogaa i mukarcima.
Zbog te me je pustolovine majka odluila uputiti u tajne, ne zaboravivi
menstruaciju. Tad sam se drugi put razoarala, jer sam, im sam je dobila,
pojurila veselo k majci koja je jo spavala i probudila sam je viui Mama,
dobila sam!, na to mi je ona odgovorila samo: I zato me budi!?. Unato
svemu, smatrala sam to istinskim preokretom u svojem ivotu.
Najgori uas osjetila sam tijekom prve mjesenice, kad sam ustvrdila da
krvarenje ne prestaje nakon nekoliko minuta. Ipak, nisam nikome, pa tako ni
majci, rekla rijei. Taman sam napunila petnaest godina. Usto, boljelo me
samo malo. Samo su me jedanput uhvatili tako uasni bolovi da sam se
onesvijestila i oko tri sata ostala u sobi leei na podu. No ni tada nisam nita
rekla.
Kad je kod mene prvi put nastupila ta indisponiranost, imala sam
otprilike trinaest godina. Ve sam o tome razgovarala s prijateljicama iz
razteda i bila sam sva ponosna to sam sad i ja postala jedna od najveih.
Osjeajui se veoma vano, objasnila sam profesoru tjelesnog da danas ne
mogu sudjelovati u nastavi jer sam indisponirana.
Majka me nije u to uputila. Ona je tek u devetnaestoj godini dobila
menstruaciju i, od straha da e je koriti to je uprljala rublje, zakopala ga je u
polju.
S osamnaest godina dobila sam prvu mjesenicu.216 Nitko me nije ni na
to upozorio... Tu no sam estoko krvarila uz snane greve i nisam se ni
trenutka mogla odmoriti. Uzlupanoga srca, im je svanulo, potrala sam k
majci i neprestano ridajui zamolila je za savjet. No dobila sam samo ovaj
strogi ukor: Trebala si to ranije primijetiti da ne zaprlja tako plahte i
krevet. To je bilo sve od objanjenja. Dakako, razbijala sam glavu
razmiljajui koji sam to zloin mogla poiniti i osjeala sam stranu tjeskobu.
Ve sam znala to je to. ak sam nestrpljivo ekala da doe, nadajui se
da e mi majka tada otkriti kako se prave djeca. Stigao je veliki dan, ali majka
214

Za Fronde preruena u mukarca, ga de Chevreuse je nakon dugog jahanja raskrinkana zbog krvavih mrlja na
sedlu.
215
Vidi doktor W. Liepmann, Jeunesse et sexualit.
216
Radi se o djevojci iz uboge berlinske obitelji.

216

briana

je i dalje utjela. Svejedno sam bila ludo sretna. Govorila sam si: Sada i ti
moe raditi djecu: ti si gospoa.
Ova se kriza dogaa u jo njenoj dobi. Djeak dosegne adolescenciju tek s petnaest
ili esnaest godina; djevojica se pretvara u enu izmeu trinaeste i etrnaeste godine.
No sutinska razlika u njihovim iskustvima ne proizlazi odatle. Ne lei ni u fiziolokim
manifestacijama koje joj u sluaju djevojice zadaju straan udarac. Pubertet u dva spola
poprima radikalno drukije znaenje jer im ne najavljuje istu budunost.
Jasno, i djeaci u pubertetu osjeaju svoja tijela kao neugodnu prisutnost, ali kako
su od djetinjstva ponosni na svoju mukost, prema njoj ponosno transcendiraju trenutak
svoje formacije. Ponosno si pokazuju dlaice koje im niu na nogama i pretvaraju ih u
mukarce. Vie nego ikad, spolovilo im je predmet usporeivanja i natjecanja.
Odrastanje je metamorfoza koja ih plai: mnogi adolescenti osjeaju tjeskobu na
nagovjetaj zahtjevne slobode, ali s radou pristupaju dostojanstvu mukog. Naprotiv,
da bi se pretvorila u odraslu osobu, djevojica se mora zatvoriti u granice koje e joj
nametnuti njezina enskost. Djeak se u dlaicama koje rastu divi neodreenim
obeanjima, ona ostaje zbunjena brutalnom i konanom dramom koja ograniava
njezinu sudbinu. Isto kao to penis iz drutvenoga konteksta povlai svoju povlatenu
vrijednost, drutveni kontekst menstruaciju pretvara u prokletstvo. Prvo simbolizira
mukost, drugo enskost. Njezino otkrivanje prihvaa se sa sablazni zato to enskost
znai drugost i inferiornost. Djevojici se ivot uvijek doimao odreen tom neopipljivom
esencijom kojoj odsutnost penisa ne uspijeva dati pozitivno lice. Ona samu sebe otkriva
u crvenoj tekuini koja istjee izmeu njezinih bedara. Ako je ve prihvatila svoje stanje,
prihvaa dogaaj s radosti... Sada si gospoa. Ako ga je uvijek odbijala, krvava presuda
je uniti. Najee oklijeva: menstrualna krv nagoni je na gaenje i strah. Dakle, to
znae te rijei: biti enom! Fatalnost koja je dosad izvana i nejasno vrebala nada njom
skvrena je u njezinu trbuhu. Nema naina da se od nje pobjegne, osjea se opkoljenom.
U spolno ravnopravnom drutvu, smatrala bi menstruaciju samo njezinim vlastitim
nainom pristupanja ivotu odrasle osobe. Ljudsko tijelo i kod mukaraca i kod ena
poznaje mnoga gora ropstva. Na njih se ljudi lako privikavaju jer su zajednika svima i
stoga ne predstavljaju ni za koga manu. Mjesenice kod adolescentica pobuuju strah jer
ih guraju u inferiornu i osakaenu kategoriju. Taj osjeaj ponienja jako e muiti
djevojicu. Sauvala bi ponos na svoje krvaree tijelo kad ne bi izgubila samopotovanje
kao ljudsko bie. A ako uspije zadrati potonje, mnogo e manje ivo osjeati ponienje
svoje puti. Mlada djevojka koja si sportskim, drutvenim, intelektualnim, mistikim
aktivnostima otvori putove transcendencije nee u svojoj specifikaciji vidjeti
osakaenost i lako e je nadvladati. Razlog tomu to u tom razdoblju djevojica tako
esto razvije psihoze jest to to se osjea nemonom pred gluhom kobi koja je osuuje
na nezamislive kunje; njezina enskost u njezinim je oima bolest, patnja, smrt i
zapanjena je tom sudbinom.
Primjer koji ivo opisuje takve tjeskobe jest onaj bolesnice koju je H. Deutsch
opisala pod imenom Molly:
Molly je imala etrnaest godina kad je poela patiti od psihikih smetnji.
Bila je etvrto od petero djece u obitelji. Vrlo strogi otac kritizirao je svoje
keri pri svakom objedu, majka je bila nesretna, i roditelji esto nisu
razgovarali jedno s drugim. Jedan od njezine brae pobjegao je od kue. Molly
je bila veoma nadarena, vrlo je dobro plesala step, ali bila je srameljiva i
217

briana

teko je podnosila obiteljsku atmosferu. Momaka se bojala. Njezina starija

sestra udala se protiv majine volje i Molly se jako zanimala za sestrinu
trudnou. Poroaj je bio teak i trebalo je upotrijebiti klijeta. Molly je,
saznavi pojedinosti i uvi da ene esto umiru pri poroaju, bila strano
potresena. Dva mjeseca se brinula za novoroene. Kad je sestra otila od
kue, dolo je do uasne scene kada se majka onesvijestila. Molly se takoer
onesvijestila: vidjela je prijateljice kako se onesvjeuju u razredu i opsjedale
su je misli o smrti i nesvjestici. Kad je dobila prvu mjesenicu, sa stidom je
rekla majci: Stvar se dogodila i pola sa sestrom kupiti higijenske uloke.
Kad je na ulici ugledala mukarca, pognula je glavu. Openito je pokazivala
gaenje samom sobom. Nije je boljelo tijekom menstruacija, ali uvijek ih je
pokuavala sakriti od majke. Jedanput, primijetivi mrlju na plahtama, majka
ju je pitala ima li mjesenicu, a ona je to zanijekala iako je bilo istina. Jednog
dana rekla je svojoj sestri: Sada mi se sve moe dogoditi. Mogu imati dijete. Za to bi morala ivjeti s mukarcem, ree joj na to sestta. - Ali ja ivim s
dvojicom, ocem i tvojim muem.
Otac nije doputao kerima da naveer izau od straha da ne budu
silovane. Ti su strahovi pridonijeli Mollynoj zamisli da su mukarci
zastraujua stvorenja. Strah od trudnoe, smtri pri poroaju, poprimio je
tolike razmjere otkad je dobila prvu mjesenicu da je malo-pomalo poela
odbijati izai iz sobe, eljela je po itave dane ostati u krevetu. Ima strane
napadaje panike ako je se prisiljava da izae. A ako se mora udaljiti od kue,
dobije napadaj i onesvijesti se. Boji se automobila, taksija, ne moe vie
spavati, misli da nou lopovi ulaze u kuu, vie i plae. Ima prehrambene
manije, katkad previe jede da bi sprijeila nesvjesticu. Takoer se boji kad se
osjea zatvorenom. Vie ne moe ii u kolu ni voditi normalan ivot.
Slina je Nancyna217 pria, koja nije vezana uz menstrualne probleme, ali u kojoj se
oituje tjeskoba koju djevojica osjea prema svojoj utrobi:
S oko trinaest godina djevojica je bila bliska sa starijom sestrom i bila je
sva ponosna to joj se ova povjerila o tajnim zarukama i udaji. Dijeliti tajnu
odrasle osobe znailo je biti primljen meu odrasle. Neko je vrijeme ivjela u
sestrinu domu. No kad joj je sestra rekla da e kupiti bebu, Nancy je postala
ljubomorna na sestrina mua i na budue dijete. Bilo joj je nepodnoljivo da
je se opet tretira kao dijete kojemu se skrivaju tajne. Poela je osjeati
eluane smetnje i htjela je operirati slijepo crijevo. Operacija je uspjela, ali za
boravka u bolnici Nancy je bila u stanju teke uznemirenosti. Bolniarki koju
je prezirala prireivala je nasilne scene. Pokuala je zavesti lijenika, pozivala
ga na sastanke, ponaala se izazovno i u napadajima nervoze zahtijevala da je
tretira kao enu. Okrivljavala se za smrt svojega malog brata koja se dogodila
prije mnogo godina. Osobito je bila sigurna u to da joj nisu odstranili crvuljak,
da su joj u trbuhu zaboravili skalpel: pod izlikom da je progutala novi
traila je da je rendgenski snime.

217

Takoer je navodi H. Deutsch, Psychology of Women.

218

briana

elja za operacijom - i osobito za odstranjivanjem crvuljka - nije rijetkost u toj dobi.

Djevojice tako izraavaju strah od silovanja, trudnoe, poroaja. U svojem trbuhu
osjeaju mrane prijetnje i nadaju se da e ih kirurg spasiti nepoznate opasnosti koja
vreba.
Djevojici ensku sudbinu ne nagovjetava samo pojava mjesenice. U njoj se
proizvode i drugi sumnjivi fenomeni. Dosad je njezin erotizam bio klitorisni. Teko je
saznati je li samozadovoljavanje manje raireno meu djevojicama nego meu
djeacima. One mu se odaju u prve dvije godine ili moda ak u prvim mjesecima ivota.
ini se da prestaju sa samozadovoljavanjem oko druge godine ivota, da bi mu se vratile
tek u kasnijoj dobi. Ve po svojoj anatomskoj grai, cjevica usaena u muko tijelo
potie na dodirivanje vie od skrivene enske sluznice. No sluajna trljanja, pri penjanju
na gimnastike sprave, stabla, uspinjanju biciklom, zatim dodiri neke odjee, u igri, ili
ak inicijacija prijatelja, starijih, odraslih, esto djevojici otkrivaju senzacije koje zatim
pokuava ponoviti. U svakom sluaju zadovoljstvo je, kad se postigne, autonomni
doivljaj: odlikuje ga leernost i nedunost svih djejih zabava.218 Djevojica ba i ne
povezuje te intimne uitke sa svojom enskom sudbinom. Ako je imala ikakve seksualne
odnose s djeacima, oni su se uglavnom temeljili na znatielji. Najednom eto osjea
emocionalnu zbunjenost u kojoj se ne prepoznaje. Osjetljivost erogenih zona se razvija, a
one su u ene toliko brojne da se cijelo njezino tijelo moe smatrati erogenim. To joj
odaju obiteljska milovanja, neduni poljupci, ravnoduan dodir krojaice, lijenika,
frizera, prijateljska ruka na njezinoj kosi ili iji. Osjeti i esto namjerno trai dublje
uzbuenje u svojim odnosima igre ili borbe s djeacima i djevojicama. Poput Gilberte
koja se na Champs-Elyses tue s Proustom. U naruju plesnih partnera, pod pogledom
majke koja nita ne sluti, osjea udnu enju. Uostalom, ak je i bolje zatieno
djetinjstvo izloeno konkretnijim kunjama. U pristojnim sredinama nesretni se
incidenti zatakavaju zajednikim dogovorom. No est je sluaj da su poneka milovanja
kunih prijatelja, strieva, roaka, da ne spominjemo djedove i oeve, mnogo neprilinija
no to to majka misli; ili je neki profesor, lijenik, sveenik bio drzak i znatieljan. Prie o
takvim iskustvima nalazimo u L'Asphyxie Violette Leduc, u La Haine maternelle S. de
Tervagnes i u L'Orange bleue Yassu Gauclre. Stekel tvrdi da naroito djedovi znaju esto
biti vrlo opasni.
Imala sam petnaest godina. No prije pogreba djed je doao prespavati
kod nas. Sutradan, majka je ve ustala, a on me pitao moe li doi u moj
krevet da se igramo; istog trena sam ustala ne odgovorivi mu... Poela sam
se bojati mukataca, pripovijeda jedna ena219
Druga djevojka sjea se da je doivjela teak ok u dobi od osam ili deset
godina kad joj je djed, starac od sedamdeset godina, opipao genitalije. Posjeo
ju je na krilo i uvukao joj prst u vaginu. Djevojica je osjetila golemu tjeskobu,
ali se ipak nikad nije usudila priznati to se dogodilo. Otada se jako bojala
svega seksualnog.220

218

Osim, dakako, u dosta estim sluajevima kad izravna ili posredna intervencija roditelja ili vjerskih skrupula to
pretvori u grijeh. Male djevojice su nekad bile podvrgnute uasnim kaznama, pod izlikom da ih se oslobaa od
njihovih loih navika.
219
La Femme frigide.
220
La Femme frigide.

219

briana

Takve incidente djevojica uglavnom preuuje zbog srama koji u njoj pobuuju.
Osim toga, esto, ako se otvori svojim roditeljima, oni na to reagiraju kinjenjem. Ne
govori gluposti... zloesta si. uti i o neobinim potezima nekih neznanaca. Jedna je
djevojica ispriala doktoru Liepmannu:221
Iznajmili smo podrumsku sobu kod nekog postolara. Kad je na
stanodavac bio sam, esto bi doao po mene, uzeo me u naruje i dugo me,
jako dugo ljubio, izvijajui se naprijed-natrag. K tomu njegov poljubac nije bio
povrinski, jer bi mi gurnuo jezik u usta. Mrzila sam ga zbog toga. No nikad
nisam rekla ni rije jer sam bila veoma bojaljiva.
Osim poduzetnih prijatelja i perverznih prijateljica, tu je i koljeno koje u kinu
dodiruje njezino, ruka koja nou u vlaku klie po njezinoj nozi, mladii koji se
podsmjehuju kad prolazi, mukarci koji je prate ulicom, zagrljaji, brzinski dodiri. Ne
shvaa ba znaenje tih dogodovtina. Gla vom petnaestogodinjakinje esto vlada
neobina zbrka, jer se teorijske spoznaje ne podudaraju s konkretnim iskustvima. Jedna
je ve iskusila ar uzbuenja i udnje, ali si, poput Clare d'Ellebeuse koju je izmislio
Francis Jammes, zamilja da je dovoljan muki poljubac da postane majkom. Druga zna
sve o genitalnoj anatomiji, ali uzbuenje koje osjeti pri zagrljaju s plesnim partnerom
pripisuje glavobolji. Mlade su djevojke danas zasigurno upuenije nego neko. Svejedno,
ima psihijatara koji tvrde da neke adolescentice jo ne znaju da spolni organi nemaju
samo urinarnu svrhu.222 U svakom sluaju, ba i ne povezuju svoju seksualnu
uzbuenost s genitalijama, zato to ih na tu povezanost ne upuuje nijedan onako jasan
znak kao to je muka erekcija. Jaz izmeu sirovosti nekih otkrivenih injenica i njihovih
romantinih matanja o mukarcima i ljubavi toliki je da ih nikako ne mogu spojiti.
Thyde Monnier223 pripovijeda da se s nekoliko prijateljica zarekla da e promatrati
muku grau i to isprian ostalima:
Ja, koja sam namjerno ula bez kucanja u oevu sobu, opisala sam: Nalik
je na batak, poput valjka je na kojem je neto okruglo. Bilo je to teko za
objasniti. Narisala sam crte, ak tri, i svaka je nosila svoj skriven u potkoulji
i s vremena na vrijeme umirala od smijeha gledajui ga, a zatim bi se
zamislila. Kako nevine djevojice poput nas mogu povezati te stvari sa
sentimentalnim pjesmama, slatkim romantinim priicama u kojima je ljubav
kao cjelina - potovanje, stidljivost, uzdasi i rukoljubi - sublimirana do te
mjere da se pretvori u eunuha?
Ipak, kroz knjige, razgovore, prizore i rijei koje je naula, djevojica daje znaenje
uzbuenju svojega tijela. Pretvara se u poziv, udnju. Sa svojim groznicama, drhtajima,
vlanosti, nejasnim nelagodama, njezino tijelo poprima novu i uznemiravajuu
dimenziju. Mladi se ponosi svojim erotskim tenjama jer radosno prihvaa svoju
mukost. U njega je spolna elja agresivna, usmjerena hvatanju. U njoj vidi potvrdu svoje
subjektivnosti i transcendencije. Hvali se njome svojim prijateljima. Spolovilo je za njega
smetnja kojom se ponosi. Poriv koji ga vodi k enki iste je prirode kao onaj koji ga vodi
221

Liepmann, Jeunesse et sexualit.

Vidi H. Deutsch, Psychology of Women, 1946.
223
Moi.
222

220

briana

ka svijetu, i tako se on u njemu prepoznaje. Spolni ivot djevojice, naprotiv, uvijek je bio
potajan. Kad se njezina senzualnost transformira i preuzme cijelo tijelo, tajna je poinje
mrcvariti: uzbuenje podnosi kao sramotnu bolest. Uzbuenje nije aktivno, nego stanje,
pa ga se ak ni u mati ne moe osloboditi nikakvom autonomnom odlukom. Ne pada joj
na pamet da uzme, dira, siluje: ona je ekanje i poziv. Doivljava se ovisnom. Osjea se
ugroenom u svojem otuenom tijelu.
Njezina joj rasprena nada i san o sretnoj pasivnosti jasno otkrivaju vlastito tijelo
kao objekt namijenjen drugome. eli upoznati seksualno iskustvo samo u njegovoj
imanenciji. Priziva dodir ruke, usana, drugog tijela, a ne samu ruku, usne i strano tijelo.
Slika partnera ostaje u tami ili obavijena idealnom izmaglicom. No ne moe sprijeiti da
je proganja njegova prisutnost. Strahovi i mladenaka odbojnost koje je osjeala prema
mukarcu postali su dvosmisleniji i samim time muniji nego neko. Tada su bili
proizali iz dubinske separacije izmeu djejeg tijela i njezine budunosti kao odrasle
osobe. Sada izviru iz same kompleksnosti koju djevojka osjea u svojoj puti. Shvaa da je
osuena na posjedovanje jer ga priziva, ali se i buni protiv svojih elja. Ujedno se i nada i
boji sramotne pasivnosti dobrovoljne lovine. Pomisao da se skine do gola pred
mukarcem ispunjava je uzbuenjem, ali osjea i da e tada biti nepovratno preputena
njegovu pogledu. Ruka koja uzima, dodiruje, ima jo moniju prisutnost od pogleda. Vie
je plai. No najoitiji i najmrskiji simbol tjelesnog posjedovanja je penetracija mukog
spolovila. Djevojka mrzi to to se tijelo koje poistovjeuje sa samom sobom moe
perforirati kao kou, poderati kao tkaninu. No vie od rane i boli koja je prati, djevojka
odbija upravo to da joj rana i bol budu naneseni. Uasna je pomisao da te probui
mukarac, kazala mi je jedanput jedna mlada djevojka. Strah od mukog uda nije razlog
straha od mukarca, ali ga potvruje i simbolizira. Ideja penetracije poprima svoje
opsceno i poniavajue znaenje u openitijem obliku, a usput mu je temeljni element.
Tjeskoba se u djevojice odraava u nonim morama koje je mue i fantazijama
koje je progone. U trenutku kad u sebi osjeti potajno zadovoljstvo, ideja silovanja je u
mnogim sluajevima poinje opsjedati. Oituje se u snovima i ponaanju, kroz mnoge,
manje-vie jasne simbole. Mlada djevojka pretrauje sobu prije spavanja, od straha da u
njoj ne nae nekog lupea s mutnim namjerama. ini joj se da uje provalnike u kui,
napadaa koji ulazi kroz prozor s noem, da je probode. Na manje ili vie izraen nain
mukarci u njoj izazivaju zebnju. Otac joj se poinje na neki nain gaditi. Vie ne moe
podnijeti miris njegova duhana, mrzi iza njega ui u kupaonicu. Iako ga i dalje voli, ta
tjelesna odbojnost je esta. Poprimi uasne razmjere ako je dijete ve bilo neprijateljski
nastrojeno prema ocu, kao to esto biva kod mlaih keri. Psihijatri tvrde da esto od
mladih pacijentica uju sljedei san: siluje ih neki mukarac, pred oima starije ene i s
njezinim pristankom. Jasno je da simboliki trae majino doputenje da se prepuste
svojim eljama. Jer, jedan od zahtjeva koji ih najvie optereuju je zahtjev licemjerja.
Mlada djevojka je osuena na istou, na nevinost ba u trenutku kad u sebi i oko sebe
otkriva tajnu uzbuenja ivota i seksa. Mora biti bijela poput hermelina, prozirna poput
kristala, odijevaju je u lagani organdi, sobu joj ukraavaju bojom bombona, kad prilazi
glasovi se stiaju, zabranjene su joj nepristojne knjige. A opet, ne postoji dijete na svijetu
koje ne uiva u odvratnim slikama i eljama. Trudi ih se sakriti ak i pred najboljom
prijateljicom, ak i pred sobom. eli ivjeti i misliti samo po pravilima. Zbog
nepovjerenja u sebe samu poprima podmukao, nesretan, boleiv izgled. Poslije joj pak
nita nee biti tee od suoavanja s tim inhibicijama. No unato tom potiskivanju, osjea
se shrvanom teretom neizrecivih krivnji. Njezina metamorfoza u enu ne odvija se samo
u sramu, nego u aljenju to je trpi.

221

briana

Jasno je da su njene godine za djevojicu razdoblje bolne tjeskobe. Ne eli ostati

dijete. No svijet odraslih ini joj se ili straan ili dosadan:
Dakle, htjela sam odrasti, ali nikad nisam ozbiljno sanjala o tome da u
voditi ivot kakav sam vidjela kod odraslih, kae Colette Audry... I tako je u
meni rasla elja da odrastem a da nikad ne prihvatim sudbinu odrasle osobe,
da nikad ne budem solidarna s roditeljima, gospodaricama kue, kuanicama,
ili glavama obitelji.
eljela bi se osloboditi bremena svoje majke, ali takoer arko treba njezinu
zatitu. Upravo joj grijesi koje nosi na savjesti, poput samozadovoljavanja, dvosmislenih
prijateljstava, neprimjerenih knjiga, ine taj zaklon nunim. Tipino je idue pismo,224
koje je prijateljici uputila petnaestogodinja djevojica:
Mama eli da nosim dugu haljinu na veliki bal obitelji X... svoju prvu dugu
haljinu. udi se to to ne elim. Molila sam je da mi dopusti da zadnji put
nosim svoju ruiastu haljinicu. Toliko se bojim. ini mi se da e, ako odjenem
dugu haljinu, mama otii na dugi put i da neu znati kad e se vratiti. Zar to
nije blesavo? A katkad me gleda kao da sam mala djevojica. Ah, kad bi samo
znala! Zavezala bi mi ruke za krevet i prezrela bi me!
U Stekelovoj knjizi, La Femme frigide, nalazimo nevjerojatan dokument jednoga
enskog djetinjstva. Rije je o jednoj bekoj Ssse Mdel koja je napisala detaljno
svjedoanstvo oko svoje dvadeset i prve godine. Ono predstavlja konkretnu sintezu svih
trenutaka koje smo prouili odvojeno.
S pet godina odabrala sam svojega prvog partnera za igru, djeaka
Richarda koji je imao est ili sedam godina. Uvijek sam eljela znati kako se
prepoznaje je li netko djeak ili djevojica. Rekli su mi po naunicama, po
nosu... Prihvatila sam to objanjenje, svejedno osjeajui da mi neto skrivaju.
Iznenada se Richard elio popikiti... Htjela sam mu posuditi svoju nonu
posudu. Kad sam ugledala njegovo spolovilo, meni neto posve iznenaujue,
povikala sam s najveom radou: Ali to ti je to? Kako je zgodno! I ja bih
eljela imati neto slino! Istog trena sam ga hrabro dodirnula... Zatekla ih je
teta i otada su djeca bila pod nadzorom. S devet godina, s drugim djeacima
od osam do deset godina igra se vjenanja, a uz to i doktora. Dodiruju si
genitalije i jednog dana, jedan od djeaka je dotakne svojim spolovilom te
kae da su njegovi roditelji napravili isto to kad su se vjenali. Bila sam izvan
sebe od gaenja: Oh, ne, nisu uradili nita tako runo! Dugo je nastavila s tim
igrama i osjeala je veliku ljubavnu i seksualnu bliskost prema dvojici
djeaka. Njezina teta to jednog dana sazna i izbije grozna scena gdje joj se
prijeti popravnim domom. Prestaje viati Arthura koji joj je bio mezimac i
zbog toga jako pati. Poinje slabo uiti, izoblii joj se rukopis, postaje razroka.
Poinje prijateljevati s Walterom i Francoisom. Walter je zaokupljao sve
moje misli i osjeaje. Dopustila sam mu da me dira pod suknjom, kad sam
224

Navela H. Deutsch.

222

briana

sjedila ili stajala pred njim i pisala zadae... im bi moja majka otvorila vtata,
on bi povukao ruku, a ja sam pisala. Naposljetku smo imali normalne odnose
mukarca i ene, ali nisam mu doputala mnogo toga. im bi mislio da je
penetrirao u moju vaginu, otrgla bih se od njega pod izlikom da je netko
doao... Nisam ni pomiljala da je to grijeh.
Njezina prijateljstva s djeacima zavrila su i poslije je prijateljevala
samo s djevojicama. Vezala sam se za Emmy, mladu dobro odgojenu i
uenu djevojku. Jedanput, za Boi, kad smo imale dvanaest godina,
razmijenile smo mala zlatna srca u koja su bila ugravirana naa imena.
Smatrale smo to vrstom zaruka zaklevi se na 'vjenu vjernost'. Dio svojeg
obrazovanja dugujem Emmy. Ona me uputila i u seksualna pitanja. U petom
razredu ve sam poela sumnjati u priu o rodi koja donosi djecu. Mislila sam
da djeca dolaze iz trbuha i da ga treba otvoriti da bi djeca mogla izai. Emmy
me najvie uplaila u vezi s masturbacijom. U koli nam je vie evanelja
otvorilo oi o seksualnim stvarima. Na primjer kad sveta Marija ide u posjet
svetoj Elizabeti: 'Dijete joj je u utrobi od radosti zaigralo' i ostali neobini
dijelovi Biblije. Podcrtavale smo te pasuse, a kad se to saznalo, itav razred je
zamalo dobio lou ocjenu iz ponaanja. Pokazala mi je i 'uspomenu od devet
mjeseci' o kojoj Schiller govori u Razbojnicima. Emmyn je otac dobio
premjetaj i ja sam opet ostala sama. Pisale smo si na tajnom pismu koje smo
izmislile, ali, kako sam se osjeala usamljeno, zbliila sam se s malenom
idovkom Hedl. Emmy me jedanput iznenadila na izlasku iz kole s Hedl.
Priredila mi je ljubomornu scenu. Ostala sam s Hedl do upisa u trgovaku
kolu i bile smo najbolje prijateljice, sanjale smo o tome da jednog dana
postanemo ogorice jer mi se prilino sviao jedan od njezine brae, student.
Kad bi mi priao, toliko bih se zbunila da bih mu odgovorila neto smijeno. U
sumrak, kad bi Hedl i ja sjedile stisnute jedna uz drugu na malenom divanu i
sluale kako on svira klavir, iz nepoznatog razloga tekle su mi vrue suze.
Prije mojega prijateljstva s Hedl, nekoliko sam tjedana posjeivala
izvjesnu Ellu, ki siromaha. Kad ju je probudilo kripanje kreveta, promatrala
je roditelje 'u etiri oka'. Rekla mi je da je njezin otac legao na majku koja je
strano vikala i otac joj je rekao: 'Brzo se odi oprati da se nita ne dogodi.'
Intrigiralo me ponaanje oca, izbjegavala sam ga na ulici i dubinski suosjeala
s njezinom majkom (sigurno ju je strano boljelo, kad je tako vikala). S
jednom drugom prijateljicom razgovarala sam o duini penisa, jedanput sam
naula da je rije o dvanaest do petnaest centimetara. Tijekom nastave
krojenja uzele smo metar da izmjerimo duinu od dotinog mjesta uzdu
naih sukanja. Dole smo, dakako, najmanje do pupka, i zgrozile se: kad se
udamo, doslovno e nas probiti.
Promatrala je psa kako opi s kujom. Ako bih na ulici vidjela konja koji
mokri, nisam mogla odvojiti oi od njega, mislim da me impresionirala duina
penisa. Promatrala je muhe i ivotinje na selu.
U dobi od dvanaest godina, dobila sam jaku anginu i savjetovala se o
tome s prijateljem lijenikom. Sjedio je na mojem krevetu i odjednom stavio
ruku pod poktiva gotovo mi dodirujui 'mjesto'. Poskoila sam viui: 'Ba
ste besramni!' Dojurila je majka, lijeniku je bilo strano neugodno i
pretvarao se da sam mala drznica i da me je samo elio utipnuti za nogu.
Morala sam ga zamoliti da mi oprosti... Kad sam napokon dobila menstruaciju
223

briana

i kad je otac pronaao moje krvave uloke, izbila je grozna scena. Zato je on,
uredan ovjek, prisiljen ivjeti meu toliko prljavih ena. inilo mi se da sam
kriva zbog menstruacije. S petnaest godina, djevojica je nala novu
prijateljicu s kojom komunicira stenografski, tako da nitko od ukuana ne
moe itati naa pisma. Bilo je toliko toga za napisati o naim osvajanjima.
Takoer mi je povjerila velik broj stihova koje je pronala na zidovima
zahoda; sjeam se jednoga jer je degradirao ljubav (koju sam zamiljala tako
uzvienom) do razine smea: 'to je vrhovni cilj ljubavi? Dvije guze spojene
tapiem.' Odluila sam da se nikad neu dovesti u tu situaciju. Mukarac koji
voli djevojku ne moe od nje traiti takvo to. S petnaest i pol godina dobila
sam brata, i bila sam jako ljubomorna jer sam oduvijek jedinica. Moja me
prijateljica stalno traila da pogledam kako je brat graen, ali ja joj nikako
nisam mogla dati informacije koje je htjela. U to doba druga mi je prijateljica
opisala prvu branu no i nakon toga sam se iz znatielje poeljela udati. U
njezinu opisu jedino je 'dahtanje poput konja' vrijealo moj smisao za
estetiku... Koja od nas se ne bi eljela udati da se svue pred voljenim muem
i da je on prenese u krevet? To je zvualo tako uzbudljivo!
Moda bismo rekli, iako je rije o normalnom, a ne patolokom sluaju, da je ovo
iznimno perverzna djevojica. Svakako su je nadzirali manje nego ostale. No ako se
znatielja i elje mladih dobro odgojenih djevojaka ne odraavaju u djelima, to ne
znai da ne postoje kao fantazije i igre. Neko sam poznavala jednu vrlo pobonu
djevojku, uznemirujue nevinu - u meuvremenu se ostvarila kao ena, predana
majinstvu i vjeri - koja je jedne veeri sva uzdrhtala povjerila starijoj eni: Kako mora
da je divno svlaiti se pred mukarcem! Zamislimo da si mi ti mu; i poela se svlaiti,
sva se tresui od uzbuenja. Nikakav odgoj ne moe sprijeiti djevojicu da osvijesti
svoje tijelo i da sanja o svojoj sudbini. Mogu joj se jedino nametnuti stroga potiskivanja
koja e zatim optereivati cijeli njezin seksualni ivot. Poeljno bi bilo da je se, naprotiv,
naui da prihvati sebe bez isprika i srama.
Sada razumijemo kakva drama mui adolescenticu u doba puberteta: ne moe
postati odrasla osoba a da ne prihvati svoju enskost. Znala je i ranije da je spol
predodreuje na nepotpunu i nepominu egzistenciju. Sada ga otkriva u obliku prljave
bolesti i nerazumljive krivnje. Najprije je svoju inferiornost poimala samo kao
nedostatak, a sada se manjak penisa pretvorio u ljagu i prijestup. Ranjena, posramljena,
uznemirena i kriva koraa u budunost.

224

briana

Drugo poglavlje
Djevojka
Cijelo djetinjstvo djevojicu se maltretira i osakauje, ali ona se ipak pojmila kao
autonomna individua. U odnosima s roditeljima, prijateljima, u uenju i igri, vidjela je
sebe u sadanjosti kao transcendenciju, samo zamiljajui svoju buduu pasivnost. Kad
ue u pubetret, budunost ne samo da se pribliava, nego se smjeta u njezino tijelo.
Postaje najkonkretnija stvarnost. Zadrava kobni znaaj koji je uvijek imala. Dok
adolescent aktivno koraa k odrasloj dobi, djevojka vreba otvaranje toga novog,
nepredvidljivog razdoblja iji je zaplet ve definiran i prema kojem je vrijeme vue. Ve
odvojenoj od svoje djeje prolosti, sadanjost joj se doima samo prijelazom. U njoj ne
otkriva nijedan vrijedan cilj, samo zanimacije. Vie-manje prikriveno, njezina mladost
troi se u oekivanju. Ona eka Mukarca.
Jasno, i adolescent sanja o eni, eli je. No ona e uvijek biti samo jedan element
njegova ivota: ona ne saima njegovu sudbinu. Od djetinjstva, djevojica, bilo da se
eljela ostvariti kao ena ili nadii ogranienja svoje enskosti, oekivala je od mukog
ispunjenje i bijeg. On ima blistavo lice Perzeja, svetog Jurja. On je osloboditelj. Takoer je
i bogat i moan, ima kljueve sree, on je armantni princ. Ona predosjea da e se, pod
njegovim milovanjima, osjeati kao da je nosi velika struja ivota, kao onda kad je
poivala u majinu krilu. Podlona njegovoj njenoj vlasti, nai e istu sigurnost kao u
rukama svojega oca. arolija zagrljaja i pogleda opet e je okameniti u idola. Uvijek je
bila uvjerena u muku nadmonost. Taj muki presti nije djetinjasti privid. Ima
ekonomske i drutvene temelje. Mukarci su doista gospodari svijeta. Adolescenticu sve
uvjerava da je u njezinu interesu da se pretvori u njihovu vazalku. Njezini roditelji to
zagovaraju. Otac je ponosan na uspjehe koje ostvaruje ki, majka ih vidi kao obeanja
dobre budunosti. Prijateljice zavide i dive se onoj koja privlai najvie mukog
potovanja. U amerikim koledima, uspjeh studentice mjeri se brojem spojeva koje
nie. Brak nije samo asna i manje zamorna karijera od mnogih drugih. Samo brak
omoguuje eni da dosegne svoje puno drutveno dostojanstvo i da se seksualno ostvari
kao ljubavnica i majka. U tom obliku njezina okolina zamilja njezinu budunost, a tako
je zamilja i ona sama. Jednoglasno se prihvaa da je osvajanje mua - ili u nekim
sluajevima, zatitnika - za nju najvaniji pothvat. U mukarcu se u njezinim oima
utjelovljuje Drugo, kao to se ono za mukarca utjelovljuje u njoj. No to Drugo njoj se
doima esencijalno, a ona se naspram njega doivljava kao neesencijalno. Ona e se
osloboditi roditeljskog doma, majina utjecaja, otvorit e si budunost ne aktivnim
osvajanjem, nego ponovno se preputajui, pasivna i posluna, rukama novoga
gospodara.
esto se tvrdilo da je, ako se prepusti toj predaji, tomu tako jer je tjelesni i moralno
postala inferiorna djeacima i nesposobna nadmetati se s njima. Odustavi od uzaludnog
natjecanja, povjerava brigu za svoju sreu lanu superiorne kaste. Zapravo, njezina
poniznost ne proizlazi iz zadane inferiornosti, nego naprotiv, njezina poniznost raa sve
225

briana

njezine manjkavosti. Korijen joj je u prolosti adolescentice, u drutvu koje ju okruuje i

upravo u toj budunosti koja joj se nudi.
Tono je da pubertet transformira djevojako tijelo. Krhkije je nego neko. enski
organi su ranjivi, njihovo funkcioniranje osjetljivo. udne i neugodne, grudi su teret. U
napornim vjebama podsjeaju je na svoju prisutnost, drhte, bole. Od tog trenutka,
miina snaga, izdrljivost, agilnost ene, postaju inferiorni mukima. Neuravnoteenost
hormonskih luenja stvara ivanu i vazomotornu nestabilnost. Mjesenice su bolne:
glavobolje, ukoenost, bolovi u trbuhu ine bolnima, ili ak nemoguima, uobiajene
aktivnosti. Tim mukama esto se pridruuju psihike smetnje: ivana, razdraljiva, ena
esto svaki mjesec prolazi kroz stanje poluotuenosti. Sredinja kontrola ivanog
sustava i simpatikusa vie nije osigurana. Poremeaji cirkulacije, izvjesne
autointoksikacije tijelo pretvaraju u zaslon koji stoji izmeu ene i svijeta, vruu maglu
koja je titi, gui i odvaja: kroz tu bolnu i pasivnu put, cijeli svemir je preteak teret.
Oprimirana, potopljena, postaje strana samoj sebi zato to je strana ostatku svijeta.
Sinteze se raspadaju, trenuci vie nisu povezani, druge prepoznaje samo apstraktno. Ako
rasuivanje i logika ostaju netaknuti, kao u melankolinom deliriju, podinjeni su
iskazima strasti koji izbijaju iz organskog nereda. Te su injenice veoma vane, ali ena
im daje teinu svojim nainom njihova osvjetavanja.
Oko trinaeste godine djeaci prou pravu poduku iz nasilja, razvija im se
agresivnost, volja za moi, sklonost natjecanju. Upravo tada djevojica odustaje od
brutalnih igara. Sportovi su joj i dalje dostupni, ali sport koji je specijalizacija,
podinjenost umjetnim pravilima, nije ekvivalent spontanom i uobiajenom
pribjegavanju sili, na margini je ivota. On ne pouava o svijetu i o ovjeku samome tako
intimno kao razuzdana borba, neoekivani uspon. Sportaica nikad ne doivi osvajaki
ponos djeaka koji je pokorio prijatelja. Uostalom, u mnogim zemljama veina djevojaka
ne dobiva nikakav sportski trening. Kao i tue, penjanje im je zabranjeno, one samo
pasivno trpe svoje tijelo. Mnogo jasnije nego u ranim godinama, moraju se odrei
izlaenja onkraj danog svijeta, afirmacije sebe iznad ostatka ovjeanstva. Zabranjeno im
je istraivati, usuditi se, pomicati granice mogueg. Osobito im je natjecateljski stav,
toliko vaan kod mladia, gotovo nepoznat. Jasno, ene se usporeuju, ali natjecanje je
neto sasvim drugo od tih pasivnih odmjeravanja. Dvije se slobode suoavaju jer imaju
utjecaj na svijet ije granice misle pomaknuti. Nadmaiti prijatelja u penjanju ili
pobijediti u obaranju ruku znai potvrditi svoju suverenost nad cijelim svijetom. Ovakvi
osvajaki postupci nisu doputeni djevojci, a posebice joj nije doputeno nasilje.
Nesumnjivo, u svijetu odraslih, sila u normalna vremena ne igra vanu ulogu, ali ga ipak
opsjeda. Brojni su muki postupci koji poivaju na pozadini mogueg nasilja: na svakom
uglu moe doi do svae. U veini sluajeva one se ne dogode, ali mukarcu je dovoljno
da u akama osjeti volju za samoafirmacijom da bi se osjeao potvrenim u svojoj
mukosti. Muko moe pribjei ili prepustiti se udarcima pri svakom napadu ili pokuaju
da ga se svede na objekt. On ne doputa da ga drugi transcendiraju, ponovno se
pronalazi u sreditu svoje subjektivnosti. Nasilje je autentian test svaijeg prianjanja
uza sebe sama, uza svoje strasti, svoju vlastitu volju. Radikalno odbijati nasilje znai
odbijati si svaku objektivnu istinu, znai zatvoriti se u apstraktnu subjektivnost. Ljutnja i
pobuna koje ne prolaze kroz miie ostaju imaginarne. Strana je frustracija ne moi
upisati pokrete svojega srca u lice zemlje. Na jugu SAD-a crncu je potpuno nemogue
rabiti nasilje protiv bijelaca. To pravilo je klju tajanstvene crne due. Nain na koji se
crnac doivljava u bjelakom svijetu, njegovi postupci da bi mu se prilagodio,
kompenzacije koje trai, itav njegov nain osjeanja i djelovanja objanjavaju se
pasivnou na koju je osuen. Tijekom okupacije, Francuzi koji su odluili ne dopustiti si
226

briana

nasilje prema okupatoru ak ni u sluaju provokacije - bilo to iz egoistinog opreza ili

zato to su imali zahtjevne zadae - osjeali su da je njihov poloaj na svijetu temeljito
uzdrman. O tuem hiru ovisilo je hoe li se pretvoriti u objekt, njihova subjektivnost vie
nije imala naina da se konkretno izrazi, bila je samo sporedni fenomen. Isto tako,
svemir potpuno drukije izgleda adolescentu kojemu je doputeno da bespogovorno
svjedoi o sebi samom nego adolescentici iji su osjeaji lieni izravne uinkovitosti. Prvi
neprestano dovodi svijet u pitanje, moe se u bilo kojem trenutku pobuniti protiv
zadanog i stoga, kad ga prihvati, ima dojam da ga aktivno potvruje; druga ga samo
podnosi; svijet se definira bez nje i ima nepromjenjiv oblik. Ta tjelesna nemo odraava
se u openitijoj srameljivosti. Ne vjeruje u snagu koju nije iskusila u svojem tijelu, ne
usuuje se poduzimati, pobuniti, izumljivati. Osuena na poslunost, na pomirenost, u
drutvu samo moe prihvatiti ve gotovo mjesto. Uzima poredak stvari kao zadanost.
Jedna mi je ena priala da je tijekom cijele svoje mladosti divljaki neiskreno nijekala
svoju fiziku slabost. Priznati je znailo bi izgubiti volju i hrabrost da ita poduzme, ak i
na intelektualnom i politikom polju. Poznavala sam jednu djevojku odgojenu na
djeaki nain i iznimno snanu koja se smatrala jakom poput mukarca. Iako je bila jako
lijepa, iako je svaki mjesec imala bolne menstruacije, bila je potpuno nesvjesna svoje
enskosti. Posjedovala je naglost, bujnost ivota, inicijative djeaka. Imala je i njegovu
odvanost: nije oklijevala intervenirati akama ako bi na ulici vidjela da gnjave neko
dijete ili enu. Jedno-dva nesretna iskustva otkrili su joj da je sila na strani mukarca.
Kad je postala svjesna svoje slabosti, velik dio njezina samopouzdanja se sruio. To je bio
poetak evolucije zbog koje je poenstvenila, ostvarila se kao pasivnost i prihvatila
ovisnost. Nemati vie povjerenja u svoje tijelo znai izgubiti povjerenje u sebe samu.
Treba samo uvidjeti vanost koju mladi ljudi pridaju svojim miiima da bi se shvatilo da
svaki subjekt poima svoje tijelo kao svoj objektivni izraz.
Erotski nagoni u mladia samo potvruju ponos koji izvlai iz svojega tijela. U
njemu nalazi znak transcendencije i svoje moi. Djevojka moda Uspije prihvatiti svoje
elje, ali najee one zadravaju sramotnu narav. Cijelo njezino tijelo doivljava se kao
neugodnost. Nepovjerenje koje je osjetila jo kao dijete prema svojoj utrobi pridonosi
davanju sumnjiva znaaja menstruaciji koji je ini mrskom. Psihikim stavom koji
izaziva, menstrualni teret predstavlja teak hendikep. Prijetnja koja vreba nad
djevojkom tijekom nekih mjesenica moe joj se initi toliko nepodnoljivom da e
odustati od izleta, od uitaka iz straha da se njezina sramota ne otkrije. Strah koji joj ona
ulijeva odraava se na organizam i osnauje neugodnosti i boli. Vidjeli smo da je jedno
od obiljeja enske fiziologije i uska veza izmeu endokrinih luenja i ivane regulacije.
Tu postoji uzajamno djelovanje. Tijelo ene, a osobito ono djevojke, jest histerino
tijelo u tom smislu da takorei nema udaljenosti izmeu psihikog ivota i njegove
fizioloke realizacije. Prevrat koji kod djevojaka prouzroi otkrivanje pubertetskih
nevolja ini ih ogorenima. Zato to joj je tijelo sumnjivo, to ga vreba s nemirom, ono joj
se ini bolesno. Ono jest bolesno. Vidjeli smo da je to tijelo zaista krhko i da postoje
sasvim organski poremeaji do kojih u njemu dolazi. No ginekolozi se slau da su devet
od deset njihovih klijentica umiljene bolesnice, to e rei - ili njihove muke nisu
fizioloki stvarne, ili je pak organski poremeaj sam uzrokovan psihikim stavom. U
velikoj mjeri upravo tjeskoba bivanja enom nagriza ensko tijelo.
Vidimo da, ako bioloki poloaj ene za nju predstavlja hendikep, tomu je tako
zbog perspektive iz koje je se poima. ivana osjetljivost, vazomotorna nestabilnost, kad
se ne pretvore u patoloke, ne brane joj nijedno zanimanje. I meu samim mukarcima
postoji velika raznolikost temperamenata. Indisponiranost dan-dva mjeseno, makar i
bolna, takoer nije prepreka. Zapravo se brojne ene njoj prilagoavaju, a osobito one
227

briana

kojima bi mjeseno prokletstvo moglo dodatno smetati: sportaice, putnice, ene s

fiziki tekim zanimanjima. Veina zanimanja ne zahtijeva veu energiju od one koju
ena moe pruiti. A u sportovima zamiljeni cilj nije uspjeh neovisan o fizikim
sposobnostima, nego ostvarenje perfekcije svojstvene svakom organizmu posebno.
Prvak u perolakoj kategoriji istovrijedan je onome u tekoj kategoriji; prvakinja u
skijanju nije inferiorna prvaku koji je od nje bri; oni pripadaju dvjema razliitim
kategorijama. Upravo se sportaice pozitivno zainteresirane za vlastiti uspjeh, osjeaju
najmanje hendikepirane u odnosu na mukarce. I dalje njezina fizika slabost ne doputa
eni da upozna nasilje. Kad bi joj bilo mogue da se potvrdi u svojemu tijelu i pokae u
svijetu na drugi nain, taj bi nedostatak lako kompenzirala. Da pliva, penje se na
planinske vrhunce, upravlja avionom, da se bori s prirodnim elementima, ulazi u rizike i
pustolovine, ne bi pred svijetom osjeala stid o kojemu sam govorila. U sveukupnom
poloaju koji joj ostavlja doista malo izlaza, te posebnosti dobivaju vrijednost i to ne
smjesta, nego jaanjem kompleksa manje vrijednosti koji se u njoj razvio u djetinjstvu.
Taj kompleks e se takoer nadvijati nad njezinim intelektualnim ostvarenjima.
esto moemo primijetiti da od puberteta mlada djevojka poinje uzmicati na
intelektualnom i umjetnikom polju. Postoji mnogo razloga za to. Jedan od najeih je
taj da adolescentica od svoje okoline ne dobiva ohrabrenja na kakva nailaze njezina
braa. Upravo suprotno, ele da takoer bude i ena i mora kombinirati obaveze svojega
profesionalnog posla s onima koje podrazumijeva njezina enskost. Direktorica jedne
strune kole na to se osvrnula na sljedei nain:
Mlada djevojka odjednom postaje bie koje zarauje za ivot radei. Ima
nove elje koje vie nemaju nikakve veze s obitelji. Prilino se esto dogaa
da se mora vraki truditi... Nou se vraa obitelji satrta golemim umorom i
glave nadjevene svim dogaajima dana... Kako e je obitelj doekati? Majka je
brzo alje u kupnju. Takoer treba dovriti odgoene kuanske poslove i jo
se mora pobrinuti za svoju garderobu. Nemogue je izbrisati sve intimne
brige koje je i dalje mue. Osjea se nesretnom, usporeuje se s bratom koji
nema nikakve obaveze u kui, i protestira.225
Kuni rad ili svakodnevni zadaci koje majka bez oklijevanja namee studentici,
naunici, potpuno je iscrpljuju. Tijekom rata viala sam svoje uenice u Sevresu
izmodene obiteljskim obavezama koje su obavljale uza svoje kolske zadatke. Jedna je
oboljela od Pottove bolesti, druga od meningitisa. Majka se, kako emo vidjeti,
neprijateljski ogluuje na oslobaanje svoje keri i vie-manje namjerno radi na tome da
je jo vie optereti. Potuje se trud mladia da postane mukarac i ve mu se priznaje
velika sloboda. Od mlade djevojke zahtijeva se da ostane doma, nadziru se njezini izlasci.
Nipoto je se ne ohrabruje da u svoje ruke primi svoju zabavu, svoje uitke. U rijetkim
sluajevima ene same organiziraju duge izlete, etnje ili biciklistike vonje ili se odaju
igrama poput bilijara, kuglanja. Osim nedostatka inicijative koji proizlazi iz njihova
odgoja, obiaji oteavaju njihovu neovisnost. Ako lutaju ulicama, promatraju ih i prilaze
im. Poznajem mlade djevojke koje se, iako nisu ni najmanje stidljive, nimalo ne vole
same etati Parizom jer, kako ih stalno salijeu, moraju stalno biti na oprezu: to im kvari
svaki uitak. Ako uenice tre ulicama u veselim skupinama kao uenici, privlae panju.
Koraati krupnim koracima, pjevati, glasno priati i smijati se, gristi jabuku, znai
225

Citirao Liepmann, Jeunesse et sexualit.

228

briana

provokaciju, netko e ih vrijeati, pratiti ili im pristupiti. Bezbrinost smjesta postaje

nedostatak pristojnosti. Samokontrola na koju je prisiljena ena i koja postaje druga
priroda dobro odgojenoj djevojci ubija spontanost. Satrta je ivotna radost. Iz toga
proizlaze napetost i dosada. Ta dosada je zarazna: mlade djevojke brzo dodijaju jedna
drugoj; bivanje u istom zatvoru ne stvara meu njima solidarnost. I to je jedan od
razloga zbog kojih im je tako nuno drutvo djeaka. Nesposobnost da budu dovoljne
same sebi stvara stidljivost koja se protee kroz itave njihove ivote i obiljeava njihove
poslove. Smatraju da su briljantni trijumfi rezervirani za mukarce. Ne usuuju se
previsoko ciljati. Vidjeli smo djevojice od petnaest godina kako, usporeujui se s
djeacima, izjavljuju: Djeaci su bolji. To je uvjerenje iscrpljujue. Potie na lijenost i
mediokritet. Jedna mlada djevojka, koja nije snanijem spolu pristupala s posebnim
potovanjem, spoitnula je nekom mladiu kukaviluk. Kad su joj rekli da je i sama
mlitavica, odgovorila je popustljivo: Jedno je ena, drugo je mukarac!
U pozadini takvog maloduja jest to se djevojka ne osjea odgovornom za svoju
budunost. Smatra nepotrebnim zahtijevati od sebe mnogo jer, na kraju krajeva, njezina
sudbina sigurno nee ovisiti o njoj. U mukarca se ne uzda zato to zna da je manje
vrijedna, nego naprotiv: uzda se u nj, pa se ba zato miri s predodbom manje
vrijednosti, i tako je sama uspostavlja.
Djevojka zasigurno nee uivati vee potovanje u mukim oima pojaavajui
svoju ljudsku vrijednost, nego oblikujui se po uzoru na njihove snove. Ako je neiskusna,
nije uvijek svjesna te injenice. Katkad iskazuje istu agresivnost kao djeaci. Pokuava ih
osvojiti grubim autoritetom, ponosnom izravnou. Takav je stav gotovo sigurno
osuuje na neuspjeh. Sve djevojke, pa i najudvornija i najoholija, naue da moraju
popustiti da bi se svidjele. Majke im nalau da se vie ne odnose prema djeacima kao
prema prijateljima, da im se ne nabacuju, da prihvate pasivnu ulogu. Ako ele zapoeti
prijateljstvo ili flert, moraju briljivo paziti da ne ispadne kao da su to same inicirale.
Mukarci ne vole mukarae, ni pametnice, ni pametnjakovike; strai ih previe
odvanosti, kulture, inteligencije, previe karaktera. U veini romana, kako primjeuje
spisateljica George Eliot, plava i glupa junakinja pobjeuje energinu brinetu. U Mlinu na
Flossi, Maggie uzalud pokuava obrnuti uloge; na koncu umire te se plavua Lucy uda za
Stephena. U Posljednjem Mohikancu, junakovo srce osvoji beskrvna Alice, a ne srana
Cora. U Malim enama simpatina Joe je Laurieju samo prijateljica iz djetinjstva. Ljubav
poklanja dosadnoj kovravoj Amy. enstvenost znai pokazati se nemonom,
lakoumnom, pasivnom, poslunom.
Djevojka se ne mora samo dotjerivati i lickati, nego i potisnuti svoju spontanost i
zamijeniti je ljupkou i armom koje je nauila od starijih ena. Bilo kakvo
samopotvrivanje umanjuje njezinu enstvenost i njezine anse za zavoenje. Mladievo
kretanje u egzistenciju je relativno lako jer si njegovi pozivi ljudskog bia i mujaka ne
proturjee: ve je njegovo djetinjstvo najavilo tu sretnu sudbinu. Ostvarujui se kao
neovisnost i sloboda dobiva drutvenu vrijednost i, uz to, muevni presti. Ambiciozni
mukarac, poput Rastignaca, cilja na novac, slavu i ene jednim te istim pokretom. Jedan
od stereotipa koji ga pritom potiu jest onaj monog i slavnog mukarca kojega ene
oboavaju. Suprotno tomu, za djevojku postoji razilaenje izmeu njezina ljudskog
poloaja u pravom smislu rijei i njezina enskog poziva. I zato je adolescencija za enu
tako teko i presudno razdoblje. Do nje je bila autonomna individua: sad mora odustati
od svoje suverenosti. Nije samo poput svoje brae, i to jae, rastrgana izmeu prolosti i
budunosti, nego uz to izbija sukob izmeu njezina izvornog zahtjeva da bude subjekt,
aktivnost, sloboda, i s druge strane njezinih erotskih tenji i drutvenog pritiska da se
prihvati kao pasivni objekt. Spontano se poima kao esencijalno: kako e se odluiti da
229

briana

postane neesencijalno? Ako se mogu ostvariti samo kao Drugo, kako da se odreknem
svojeg Ja? To je uznemirujua dilema s kojom se bori budua ena. Kolebajui se izmeu
elje i gaenja, izmeu nade i straha, odbijajui ono to zaziva, ona je jo uvijek razapeta
izmeu razdoblja djeje neovisnosti i onoga enske submisije. Ta joj nesigurnost, po
izlasku iz nezahvalnog doba, daje gorak okus nezrele voke.
Djevojka moe vrlo razliito, ovisno o svojim prethodnim izborima, reagirati na
svoju situaciju. Mala ena, budua matrona, moda se lako prepusti svojoj
metamorfozi. Meutim, moda je kroz svoje iskustvo male majke okusila autoritet
zbog kojega e se pobuniti protiv mukog jarma. Spremna je utemeljiti matrijarhat, a ne
postati erotski objekt i slukinja. Tako je esto kod onih starijih sestara koje su vrlo
mlade prihvatile vane odgovornosti. Mukobanjasta djevojka, postavi enom, katkad
doivi gorko razoaranje koje je moe odvesti izravno u homoseksualnost. No ona je u
neovisnosti i estini traila nain da posjeduje svijet. Moda se ne eli odrei moi svoje
enskosti, majinskih iskustava, itavog jednog dijela svoje sudbine. Uglavnom, s neto
otpora, djevojka pristane na svoju enskost. Ve je kroz djetinje oijukanje s ocem, u
svojim erotskim matanjima, upoznala ari pasivnosti. Sad otkriva njezinu mo. Sramu
koji osjea prema svojoj putenosti ubrzo se pridruuje tatina. Ruka koja je dirne, pogled
koji je uzbudi, oni su poziv, molba. Vlastito tijelo doima joj se obdareno arobnim
vrlinama; ono je blago, oruje; ponosi se njime. Oivljava koketnost, koja u godinama
autonomnog djetinjstva esto iezne. Isprobava minku, frizure. Umjesto da skriva
svoje grudi, masira ih da bi narasle, prouava svoj osmijeh u zrcalima. Veza uzbuenosti
i zavoenja je toliko vrsta da, u svim sluajevima uspavanog erotskog senzibiliteta, u
subjekta uope ne zamjeujemo elju za svianjem. Pokusi su pokazali da se bolesnice
koje pate od hipotireoze, i zato su apatine, loe volje, mogu promijeniti ubrizgavanjem
ljezdanih ekstrakata: ponu se smjekati, zavoditi, postanu vesele. Psiholozi zadojeni
materijalistikom metafizikom odvano su proglasili koketnost instinktom koji
izluuje titna lijezda. No ovo mutno objanjenje nije nita vrjednije ovdje nego u
ranom djetinjstvu. injenica jest da se u svim sluajevima organske deficijencije limfatizmu, anemiji itd. - tijelo podnosi kao teret. Kao strano i neprijateljsko, ono se ne
nada niemu i ne obeava nita. Kad ponovno pronae svoju ravnoteu i vitalnost,
subjekt ga odmah prepozna kao svoje i kroza nj transcendira prema drugima.
Za djevojku, erotska transcendencija znai: uiniti se plijenom da bi ulovila. Postaje
objekt; i poima se kao objekt; s iznenaenjem otkriva taj novi aspekt svojega bia: ini joj
se da se udvostruila. Umjesto da posve koincidira sa sobom, sada postoji izvan sebe
same. Tako, u Pozivu na valcer Rosamond Lehmann, Olivia u zrcalu otkriva nepoznato
lice. To je ona-objekt koja iznenada izvire pred njom. U njoj se budi prolazan, ali
uznemirujui osjeaj:
Ovih dana neobian je osjeaj pratio trenutke promatranja u zrcalu: na
mahove i rijetko moe izroniti stranac, nova ona.
To se dogodilo ve dva-tri puta. Pogledala je u zrcalo i vidjela sebe. Ali,
to se dogodilo?... Ovo je bilo neto posve novo. Ovo je bilo tajanstveno lice,
ujedno mrano i blistavo. Kosa i rasputena, i zalizana, i podignuta, kao da je
proeta divljom strujom. Je li zbog odjee, ali inilo joj se da joj se tijelo
skladno slae u njoj, da se centrira, iri, ujedno i statino i gipko: ivo. Bio je
to portret djevojke u ruiastom. Doimalo se kao da je svi predmeti iz sobe u
odrazu uokviruju, predstavljaju, apui: Evo vas.

230

briana

Oliviju zapanjuju upravo obeanja koja uitava u ove sliku u kojoj prepoznaje svoje
djetinje snove i koja je ona sama. No djevojci je takoer u svojoj putenoj prisutnosti
drago tijelo koje je oduevljava kao da je tue. Miluje se, ljubi si rame, prijevoj ruke u
laktu, promatra si prsa, noge. Masturbacija postaje izgovor za sanjarenje, u njoj trai
njeno posjedovanje sebe. Kod mladia postoji suprotnost izmeu ljubavi prema sebi i
erotskog poleta koji ga baca prema objektu koji e posjedovati. Njegov narcizam
uglavnom sa seksualnim zrenjem nestaje. Umjesto da ena bude pasivni objekt za
ljubavnika kao i za sebe, u njezinoj erotici postoji primitivna nejasnoa. Jednim sloenim
korakom cilja na glorifikaciju svojega tijela putem priznanja mukih kojima je to tijelo
namijenjeno. Rei da eli biti lijepa da bi oarala, ili da pokuava oarati da se uvjeri da je
lijepa, znailo bi pojednostavljivati stvari. U samoi svoje sobe, u salonima gdje pokuava
privui poglede, ona ne odvaja muku udnju od ljubavi za svoje vlastito ja. Ta je zbrka
oita kod Mane Bashkirtseff. Ve se pokazalo da ju je zakanjelo odvikavanje od dojenja
ivlje od bilo kojeg drugog djeteta predodredilo da eli da je drugi gledaju i vrednuju. Od
pete godine do kraja adolescencije svu ljubav poklanja svojem izgledu. Neizmjerno se
divi svojim rukama, licu, ljupkosti. Pie: Ja sam svoja vlastita junakinja... eli postati
operna pjevaica da bi je gledala oparana publika koju bi potom odmjerila ponosnim
pogledom. No taj se autizam izraava u romantinim sanjama. Od dvanaeste je godine
zaljubljena. eli biti voljena, i u oboavanju koje eli izazvati samo trai potvrdu onoga
oboavanja koje poklanja sebi. Sanja o tome da vojvoda de H., u kojeg je zaljubljena a da
nikad nije s njime razgovarala, padne niice pred njezine noge. Bit e zaslijepljen
mojim sjajem i voljet e me... Vrijedan si samo onakve ene kakva se nadam da u biti.
Istu podvojenost nalazimo kod Natae iz Rata i mira:
ak ni mama ne razumije. Divno je koliko sam pametna! isti arm, ta Nataa!
nastavi ona govorei o sebi u treem licu, zamiljajui da su to rijei nekoga vrlo mudrog
mukarca - najmudrijeg i najboljeg mukarca. Sve ima, u njoj je sve. Pametna je i mila i
lijepa i spretna. Pliva, odlino jae, pjeva predivno! Da, tono tako, predivno!...
Toga se jutra vratila svojem uobiajenom raspoloenju, ljubavi prema sebi,
divljenju prema svojoj osobi. Kako je armantna ta Nataa!, rekla je, govorei kao
trea, kolektivna i muka osoba. Lijepa je i mlada, ima dobar glas, nikome ne stoji na
putu; samo je ostavite na miru!
Katherine Mansfield je takoer opisala, u liku Beryl, sluaj gdje se isprepleu
narcizam i romantina elja enske sudbine:
U blagovaonici, uz treperavu svjetlost iz kamina, Beryl je na jastuku
svirala gitaru. Svirala je sama za sebe, potiho pjevala i promatrala se. Vatra se
presijavala na njezine cipele, na rumeni trbuh gitare i na njezine bijele prste...
Kad bih bila vani i gledala se kroz prozor, bila bih prilino zapanjena,
mislila je. Pratnju je odsvirala posve prigueno; vie nije pjevala, nego je
sluala.
Prvi put kad sam te vidio, djevojice - pojma nisi imala da nisi sama sjedila si s noicama na jastuku i svirala gitaru. Boe, ne mogu zaboraviti...
Beryl je podigla glavu i ponovno zapjevala: ak je i mjesec umoran...
No tada je glasno zalupalo na vratima. Pojavilo se slukinjino purpurno
lice... Ne, nije mogla podnijeti tu blesavu curu. Otrala je u mrani salon i
231

briana

poela hodati gore-dolje. Oh, bila je uznemirena, uznemirena. Iznad okvira

kamina bilo je zrcalo. Oslonivi se na kamin, pogledala je svoje blijedo lice.
Kako je lijepa, ali nema nikoga da to vidi, nikoga... Beryl se nasmijei i njezin
je osmijeh zaista bio tako neodoljiv da se nasmijeila jo jednom...
Kult sebe se u djevojke ne odraava samo oboavanjem svoje fizike osobe. eli
posjedovati i veliati svoje itavo ja. To je cilj intimnih dnevnika u koje rado istresa svoju
duu: dnevnik Marie Bashkirtseff je slavan i slui kao model anra. Djevojka govori
biljenici kao to je neko govorila svojim lutkama, dnevnik je prijatelj, povjerenik,
obraa mu se kao da je osoba. Meu stranice je upisana istina koja se skriva roditeljima,
prijateljicama, nastavnicima, koja opija autoricu nasamo. Djevojica od dvanaest godina,
koja je vodila dnevnik do dvadesete, napisala je u posvetu:
Ja sam mala biljenica
Draga tajna dopisnica
Tvoja ispovjedaonica
Ja sam mala biljenica.226
Druge pak zapisuju: Ne itati dok ne umrem ili Spaliti kad umrem. Smisao za
tajnovitost, razvijen kod djevojice u pretpubertetu, samo dobiva na vanosti. Zatvara se
u stranu samou. Odbija svojoj okolini predati svoje skriveno ja koje smatra svojim
istinskim ja, a koje je zapravo imaginarni lik. Glumi da je plesaica poput Tolstojeve
Natae, ili svetica, kao to je radila Marie Leneru, ili jednostavno to udnovato udo, ona
sama. Uvijek postoji golema razlika izmeu junakinje iz dnevnika i objektivnog lica koje
roditelji i prijatelji u njoj prepoznaju. Takoer je uvjerena da je neshvaena: njezini
odnosi sa samom sobom zbog toga postaju jo strastveniji. Zanosi se svojom izolacijom,
osjea se drukijom, nadmonom, iznimnom. Obeava si da e budunost biti osveta za
osrednjost njezina sadanjega ivota. Iz te ograniene i bijedne egzistencije bjei kroz
snove. Uvijek je voljela sanjati, a sad e se vie no ikad prepustiti toj sklonosti. Koristi se
poetskim kliejima da bi maskirala svijet koji je zastrauje: muki spol ovjenava
aureolom mjeseine, ruiastih oblaka, barunaste noi. Svoje tijelo pretvara u
mramorni, jaspisov, sedefni hram. Pripovijeda si blesave bajke. esto uranja u takve
besmislice jer nema svijet u svojim rukama. Kad bi morala djelovati, trebala bi vidjeti
jasno, a moe ekati u magli. I mladi sanjari. Nadasve o pustolovinama u kojima igra
aktivnu ulogu. Djevojka vie voli udnovato od pustolovine; ona stvari i ljude obasjava
nesigurnom maginom svjetlou. Magija je po svojem konceptu pasivna snaga. Kako je
predodreena na pasivnost, a ipak eli mo, djevojka mora vjerovati u magiju. U magiju
svojega tijela koja e podjarmiti mukarce, u magiju sudbine openito koja e je ispuniti,
a da ona za to ne mora nita uiniti. to se stvarnog svijeta tie, nastoji ga zaboraviti.
Katkad u koli, ne znam ni sama kako, pobjegnem od gradiva i odletim u
zemlju snova...227, pie jedna djevojka. Tada se toliko prepustim slatkim
tlapnjama da potpuno izgubim pojam o stvarnosti. Prikovana sam za stol, a,
kad doem k sebi, ne mogu vjerovati da se nalazim meu etiri zida.
226
227

Citirao Debesse La Crise d'orginalite juvenile.

Navela Marguerite Evard, L'Adolescente.

232

briana

Mnogo vie volim sanjariti nego pisati stihove, pie druga. Skicirati u
glavi zgodne bajke bez glave i repa ili izmisliti neku legendu promatrajui
planine pod svjetlou zvijezda. To je mnogo ljepe, jer je neodreenije i jer
ostavlja dojam odmora, osvjeenja.
Sanjarenje moe poprimiti morbidan oblik i opustoiti itavu egzistenciju, kao u
iduem sluaju:228
Marie B., pametna i sanjarska djevojica, u doba puberteta koji je otpoeo
oko etrnaeste godine, doivljava napadaj psihikog uzbuenja s idejama
veliine. Odjednom objavljuje svojim roditeljima da je panjolska kraljica,
poprima uzvien stav, zaogre se u zavjesu, smije se, pjeva, zapovijeda i
nareuje. Dvije se godine to stanje ponavlja tijekom mjesenica; zatim osam
godina vodi normalan ivot, ali jako je zamiljena, oboava rasko i esto zna
gorko rei: Ja sam inovnikova ki. Oko dvadeset i tree godine postaje
apatina, prezriva prema okolini, odaje ambiciozne planove. Stanje se
pogorava do te mjere da je interniraju u bolnicu Sainte-Anne, gdje provodi
osam mjeseci. Vraa se u obiteljski dom, gdje tri godine lei u krevetu,
neugodna, zloesta, nasilna, hirovita, besposlena, i pakleni teret za sve oko
sebe. Ponovno je odvode u Sainte-Anne, odakle vie ne izlazi. Lei u krevetu
i nita je ne zanima. U odreenim razdobljima - koja se, izgleda, podudaraju s
mjesenicama - ustaje se, zaogre pokrivaem, zauzima kazaline poze,
smijei se lijenicima ili ih posprdno promatra... Njezini komentari esto
odraavaju izvjesnu erotiku, a njezin gordi stav megalomanske koncepcije.
Tone sve dublje u sanjarenje tijekom kojega joj se na licu pojavljuju osmijesi
zadovoljstva; zaputa svoju toaletu i ak prlja plahte. Kiti se udnovatim
ukrasima. Bez koulje, esto je gola ili omotana u plahte kad se ne pokazuje
gola, a na glavi joj dijadema od aluminijske folije, na rukama, zapeima,
ramenima i glenjevima nebrojene narukvice od konopa i vrpci. Slino
prstenje krasi joj prste. Ipak, ponekad govori o svojemu stanju sasvim
lucidno. Sjeam se jednoga prijanjeg napadaja. Negdje sam dubinski znala
da to nije istina. Bila sam poput djevojice koja se igra s lutkom i koja vrlo
dobro zna da lutka nije iva, ali se eli uvjeriti da jest... Namjetala sam kosu i
odjeu. To me zabavljalo, a zatim, pomalo, unato samoj sebi, bila sam kao
oparana; kao da sam ivjela u snu... Bila sam poput glumice koja igra ulogu.
U svijetu mate. ivjela sam vie ivota i u svim tim ivotima ja sam bila
glavni lik... Ah! Imala sam toliko razliitih ivota. Jednom sam se udala za
prekrasnog Amerikanca sa zlatnim naoalama. Imali smo veliku kuu i sobu
za svakoga. Kakve sam zabave tamo prireivala!... ivjela sam i u doba
piljskih ljudi... Tada sam bila neobuzdana. Ne mogu pobrojiti sve mukarce s
kojima sam spavala. Ovdje su ljudi malo nazadni. Ne razumiju zato idem lei
sa zlatnom narukvicom na bedru. Neko sam imala prijatelje koje sam jako
voljela. Kod mene smo organizirali zabave. Bilo bi cvijea, parfema,
hermelinova krzna. Prijatelji su mi poklanjali umjetnine, kipove, automobile...
Kad legnem gola u krevet, to me podsjeti na moj nekadanji ivot. Divila sam
se sebi u zrcalima, kao umjetnik... U zaaranom stanju bila sam sve to sam
eljela biti. ak sam pravila gluposti. Uzimala sam morfij, kokain. Imala sam
ljubavnike... Dolazili bi k meni nou. U paru. Dovodili bi frizere i promatrali
228

Prema Borel i Robin, Les Reveries morbides. Naveo Mikowski, La Schizophrenie.

233

briana

bismo razglednice. Drag joj je i jedan od lijenika, ijom se ljubavnicom

proglaava. Kae da ima malenu ker od tri godine. Ima i jednu od est
godina, koja je vrlo bogata i putuje. Otac je jedan vrlo profinjen mukarac.
Ima deset drugih, slinih pria. Svaka od njih govori o lanom ivotu koji ivi
kroz matu.
Vidimo da je ova morbidna sanjarija temeljno namijenjena zadovoljavanju
narcizma mlade djevojke koja misli da nema ivot po svojoj mjeri i koja se boji suoiti s
istinom o svojoj egzistenciji. Marie B. je samo do krajnosti dovela proces kompenzacije
svojstven brojnim adolescentima.
No taj usamljeniki kult same sebe nije joj dovoljan. Da bi se ostvarila, treba
postojati u drugoj svijesti. esto se okree prijateljicama za pomo. Kad je bila mlaa,
najbolja joj je prijateljica pomagala da pobjegne iz majina kruga, da istrai svijet,
osobito seksualni. Sada joj je prijateljica ujedno objekt koji je odvaja od granica svojega
ja i svjedok koji joj vraa to ja. Neke djevojice izlau jedna drugoj svoju nagost,
usporeuju meu sobom grudi: moda se sjeate prizora iz filma Djevojke u uniformi koji
prikazuje drske igre djevojaka u internatu; one izmjenjuju sluajna i precizna milovanja.
Kako naznauje Colette u Claudine u koli i manje iskreno Rosamond Lehmann u Dusty
Answer, kod gotovo svih djevojaka postoje lezbijske sklonosti. Te se sklonosti jedva
mogu razaznati od narcistikog uitka. U drugoj udi za mekoom vlastite koe, oblikom
vlastitih oblina. I obrnuto, u oboavanju sebe same podrazumijeva kult enskosti
openito. Seksualno, mukarac je subjekt; mukarci su stoga obino odvojeni eljom koja
ih vue prema objektu drugaijem od njih samih. No ena je apsolutni objekt udnje;
zato u licejima, kolama, internatima, atelijerima cvjeta toliko posebnih prijateljstava;
neka su isto duhovna, a neka dubinski tjelesna. U prvom sluaju, rije je prije svega o
tome da si djevojk otvaraju srca, da razmjenjuju tajne. Dokaz najveeg povjerenja je
pokazati odabranoj svoj intimni dnevnik. U nedostatku strastvenih zagrljaja, prijateljice
razmjenjuju najvee njenosti i esto jedna drugoj posredno daju tjelesni zalog svojih
osjeaja.Tako si Nataa spri ruku uarenim ravnalom da bi dokazala ljubav prema Sonji;
veinom si tepaju tisuama nadimaka i razmjenjuju vatrena pisma. Evo primjera pisma
koje je voljenoj prijateljici napisala Emily Dickinson, mlada puritanka iz Nove Engleske:
Mislim na vas cijeli dananji dan i sanjala sam o vama cijelu proteklu no.
etala sam s vama u najljepem od vrtova i pomagala vam da berete rue, i
iako smo se svojski trudile, koara nikad nije bila puna. I tako se cijeli dan
molim da opet eem s vama i berem rue, i kako se no pribliava, drago mi
je, i nestrpljivo brojim sate izmeu mene i mraka, i sna o vama i ruama, i
nikad punoj koari...
U svojoj knjizi o djevojakoj dui, Mendousse citira velik broj slinih pisama:
Draga moja Suzanne, voljela bih ovdje prepisati nekoliko stihova Pjesme
nad pjesmama: kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Kao i zagonetna
zarunica slini ste cvijetu aronskom, ljiljanu u dolu i kao ona, bili ste za
mene vie od obine djevojke; bili ste simbol, simbol svega lijepog i
uzvienog... I zbog toga, snjena moja Suzanne, volim vas istom i
bezuvjetnom ljubavlju u kojoj ima neto vjerskoga.
234

briana

Druga pak svojem dnevniku ispovijeda manje uzviene osjeaje:

Bila sam tamo, s tom malenom bijelom rukom oko svojega struka, moja
se ruka odmarala na njezinu ramenu, moja ruka na njezinoj, goloj i toploj,
pritisnuta uz mekou njezine dojke, a preda mnom njezine ljupke usne
otkrivale su malene zube... Drhtala sam i osjeala da mi lice gori.229
U svojoj knjizi Adolescentica Marguerite Evard je takoer skupila velik broj tih
intimnih izljeva:
Mojoj voljenoj vili, najdraoj dragoj. Ljupka moja vilo, o reci mi da me jo
voli, reci mi da sam ti jo odana prijateljica. Tuna sam, toliko te volim, o
moja L., i ne mogu ti dovoljno izrei, iskazati svoju njenost. Nema rijei koje
bi opisale moju ljubav. Idoliziranje je malo rei u usporedbi s onim to
osjeam. Katkad mi se ini da e mi se stce rasprsnuti. Prelijepo je da me
voli, ne mogu u to vjerovati. Moja ljubimice, reci mi, hoe li me jo dugo
voljeti?... itd.
S tih uzbuenih njenosti lako je prijei na zabranjene mladenake ljubavi. Katkad
jedna od dviju prijateljica dominira nad drugom i sadistiki na njoj vjeba svoju mo. No
esto su to uzajamne zaljubljenosti bez poniavanja i borbe. Dani i primljeni uitak
ostaje jednako nevin kao onda kad se svaka voljela u samoi, ne podvojivi se u par. No i
ta je istoa blijeda; kad djevojka eli ui u ivot, pristupiti Drugome, ona eli u svoju
korist oivjeti aroliju oinskoga pogleda, trai ljubav i njenosti boanstva. Obratit e se
eni koja joj je manje strana i zastraujua od mukog, ali onoj koja sudjeluje u mukom
prestiu. ena koja ima posao, zarauje za ivot, ima izvjesnu drutvenu podlogu lako e
biti jednako oparavajua kao mukarac. Znamo koliko se plama zapali u srcima
kolarki za profesorice, nadzornice. U Regiment of Women Clmence Dane na edan
nain opisuje taj strastveni ar. Katkad djevojka povjeri najboljoj prijateljici svoju veliku
strast. Dogaa se i da je dijele i da svaka od njih misli da je ba ona osjea jae. Tako
jedna kolarka pie svojoj omiljenoj prijateljici:
Leim s prehladom, mogu samo misliti na gicu X. Nikad nisam do te mjere voljela
uiteljicu. Ve mi je prve godine bila veoma draga, ali sada je to prava ljubav. Mislim da
sam zaljubljenija od tebe. Zamiljam da je ljubim; napola se onesvijestim i obradujem to
u je vidjeti kad pone kola.230
ee se ak usude priznati osjeaje upravo svojem idolu:
Draga gospoice, ja sam u neobjanjivom stanju u vezi s vama. Kad vas
ne viam, dala bih sve na svijetu da vas mogu sresti; mislim na vas svaki tren.
Ako vas ugledam, oi mi se ispune suzama, elim se sakriti; kraj vas sam tako
229
230

Takoer citirao Pierre Mendousse u. L'Aime de l'adolescente.

Navela Marguerite Evard, L'Adolescente.

235

briana

mala i neznalica. Kad avrljate sa mnom, stidim se, dirnuta sam, ini mi se da
ujem blagi glas vile i um milih stvari koje se ne mogu prevesti; motrim sve
vae pokrete, izgubim se u razgovoru i promumljam pokoju glupost. Vidite i
sami, draga gospoice, koliko je ovo sve zamreno. U tome razaznajem jednu
jasnu stvar, a to je da vas volim iz dubine due.231
Ravnateljica jedne strune kole pripovijeda232
Sjeam se da smo se, u mojoj mladosti, svaale zbog papira u kojem je
jedna od naih mladih profesorica nosila ruak i da smo za dijelove njega
plaale i do dvadeset pfeninga. Njezine iskoritene karte za metro takoer su
bile predmet nae kolekcionarske manije.
Budui da mora igrati muku ulogu, bolje je da voljena ena ne bude udana. Brak
ne pokoleba uvijek mladu zaljubljenicu, ali joj smeta; mrsko joj je da se objekt njezina
oboavanja doima podinjenom moi supruga ili ljubavnika. esto se njezina
zaljubljenost dri u tajnosti, ili barem na isto platonskoj razini; no prijelaz na konkretnu
erotiku je mnogo laki ovdje nego ako je voljeni objekt mukog spola. ak i ako nije
imala ugodna iskustva s vrnjakinjama, ensko tijelo djevojku ne plai. esto je sa
sestrama ili s majkom doivjela intimnosti u kojima je njenost bila proeta
senzualnou, i kraj voljene kojoj se divi prijelaz s njenosti u uitak dogodit e se
jednako neprimjetno. Kad Dorothea Wieck poljubi u usta Hertu Thill u Djevojkama u
uniformi, taj je poljubac ujedno majinski i seksualan. Meu enama postoji dosluh koji
razoruava stid; uzbuenje koje bude jedna u drugoj veinom je nenasilno;
homoseksualna milovanja ne podrazumijevaju ni razdjevienje ni penetraciju: ona
zadovoljavaju klitorisnu udnju iz djetinjstva bez zahtjeva za novim i uznemirujuim
metamorfozama. Djevojka moe ostvariti svoj poziv pasivnog objekta a da se ne osjea
dubinski otuenom. To izraava Rene Vivien u sljedeim stihovima, gdje opisuje odnos
prokletih ena i njihovih ljubavnica:
Naa su im tijela bratsko zrcalo,
Nai mjeseevi poljupci blijeda njenost,
Nai prsti ni ne dotiu paperje obraza
I moemo kad pojas se odvee
Ljubavnici i sestre ujedno biti.233
I u ovima:
Jer volimo draest i njenost
I moje posvajanje ne ranjava ti grudi...
Moja usta ne bi mogla grubo ujesti tvoja.234
231

Navela Marguerite Evard, L'Adolescente.

Liepman, Jeunesse et sexualite.
233
L'Heure des mains jointes.
234
Sillages.
232

236

briana

Kroz poetsku neprikladnost rijei grudi i usta ona jasno obeava prijateljici da
je nee napastovati. Djelomino upravo iz straha od nasilja i silovanja djevojka prve
simpatije radije poklanja drugoj djevojci, starijoj od sebe, nego mukarcu. Muevna ena
za nju ujedno utjelovljuje oca i majku. Posjeduje oinski autoritet, transcendenciju, izvor
je i mjera vrijednosti, izdie se nad danim svijetom, boanska je; ali i dalje je ena. Bilo
da je kao dijete bila prenaglo odvojena od majinih njenosti ili ju je majka naprotiv
predugo tetoila, djevojka, kao i njezina braa, sanja o toplini majinih njedara. Kroz
tijelo slino njezinu, djevojka se preputa izravnom spajanju sa ivotom koje je
odvajanje od majke unitilo; i kroz tui pogled koji je obavija prebrouje separaciju koja
je individualizira. Dakako, svaki ljudski odnos podrazumijeva sukobe, svaka ljubav
ljubomore. No mnoge potekoe koje iskrsavaju izmeu djevice i njezina prvog
ljubavnika ovdje su izglaene. Homoseksualno iskustvo moe poprimiti oblik prave
ljubavi; moe djevojci donijeti tako lijepu ravnoteu da e ga poeljeti perpetuirati,
ponoviti, ili ga zadrati u nostalginome sjeanju; moe u djevojci probuditi ili proizvesti
lezbijsku orijentaciju. Meutim, najee e predstavljati fazu. Sama njezina
jednostavnost je osuuje na kraj. U ljubavi koju poklanja starijoj od sebe, djevojka udi
za vlastitom budunou: eli se poistovjetiti s idolom. Ako djevojka-idol nije iznimno
superiorna, brzo gubi svoj sjaj. Kad se pone potvrivati, mlada djevojka sudi,
usporeuje. Druga, izabrana upravo zato to je slina i to ne zastrauje, nije dovoljno
drugo da bi se dugo nametnula. Muki bogovi vre su utaboreni jer je njihovo nebo
udaljenije. Djevojka, voena znatieljom i senzualnou, trai silovitiji stisak. Vrlo esto
otpoetka zamilja homoseksualnu pustolovinu samo kao prijelaznu fazu, inicijaciju,
ekanje; igra se ljubavi, ljubomore, ljutnje, ponosa, radosti, muke - vie ili manje svjesna
da bez velikog rizika oponaa pustolovine o kojima sanja, ali koje se jo nije usudila ili
nije imala priliku proivjeti. Predodreena je za mukarca, to zna, i eli normalnu i
cjelovitu ensku sudbinu.
Mukarac je zasljepljuje, a svejedno je ispunjava strahom. Da bi izmirila te
proturjene osjeaje razdvojit e u njemu mujaka koji je strai od sjajnog boanstva
koje pobono oboava. Nagla i divlja u drutvu mukih prijatelja, idolizira daleke
armantne prineve: filmske glumce ije fotografije lijepi na zid iznad kreveta, mrtve ili
ivue - ali u svakom sluaju nedostupne - junake, ili strance koje sluajno primijeti i za
koje zna da ih vie nikada nee sresti. Takve ljubavi ne izazivaju nikakve probleme. esto
se obraaju mukarcu koji uiva drutveni i intelektualni presti, ali ija vanjtina ne
moe pobuditi uzbuenje: na primjer pomalo smijenom starom profesoru. Ti stariji
mukarci daleko su od svijeta u kojem je djevojka zatvorena, tako da im se moe
posvetiti u tajnosti, kao to bi se posvetila Bogu. U takvom daru nema nita
poniavajue, dobrovoljno je dan jer ih ne eli tjelesno. Romantina zaljubljena djevojka
ak dobrovoljno pristaje na odabranika skromnijeg izgleda, runog ili pomalo kominog:
tako se samo osjea sigurnijom. Hini da joj je ao zbog prepreka koje je odvajaju od
njega, no zapravo ga je izabrala upravo zato to nikakav stvarni odnos meu njima nije
mogu. Na taj nain moe ljubav pretvotiti u apstraktno, isto subjektivno iskustvo, koje
ne prijeti njezinu integritetu. Njezino srce tue, poznaje bol odsutnosti i muke
prisutnosti, jad, nadu, zamjeranje, entuzijazam, ali ne iskreno. Nijedan dio nje nije
angairan. Zabavno je promatrati kako idol oparava tim vie to je udaljeniji. Zgodno je
da uitelj klavira s kojim je svaki dan bude smijean i ruan, ali ako se zagleda u stranca
koji se kree u nedostupnim krugovima, bolje je da je lijep i muevan. Vano je da se, bilo
kako bilo, ne postavlja pitanje seksualnosti. Te zamiljene ljubavi produljuju i uvruju
narcistiki stav gdje se ulnost pojavljuje samo u svojoj imanenciji, bez stvarne
237

briana

prisutnosti Drugoga. Budui da u njima pronalazi izgovor koji joj doputa da izbjegne
konkretna iskustva, djevojka esto razvije imaginarni ivot nevjerojatnog intenziteta.
Odabire pomijeati matu sa stvarnosti. Uz ostale primjere, Helene Deutsch235 donosi
jedan veoma znaajan primjer zgodne i zavodljive djevojke koja je lako mogla imati
udvarae i koja je odbijala bilo kakve odnose s mladim ljudima iz svojega okruenja. Ipak
je u tajnosti svojega srca u trinaestoj godini izabrala idolizirati prilino runog
sedamnaestogodinjeg mladia koji joj se nikad nije obtatio. Nabavila si je njegovu
fotografiju, sama na nju napisala posvetu, i tri godine svakodnevno vodila dnevnik u koji
je prenosila svoja imaginarna iskustva. Izmjenjivali su poljupce, strastvene zagrljaje;
ponekad su se meu njima dogaale plaljive scene nakon kojih su joj oi zaista bile
crvene i nateene; zatim bi se pomirili, ona bi si poslala cvijee, itd. Kad ih je razdvojila
njezina selidba, pisala mu je pisma, koja mu nikad nije poslala, nego je na njih sama
odgovarala. Ta je pria vrlo oigledno bila obrana od stvarnih iskustava kojih se bojala.
Navedeni sluaj je gotovo patoloki. No na pretjeran nain ilustrira uobiajen
proces. Kod Marie Bashkirtseff nailazimo na nevjerojatan primjer izmiljenoga
sentimentalnog ivota. Vojvodi de H., u kojeg misli da je zaljubljena, nikad se nije
obratila. Zapravo eli odueviti svoje ja. No kao eni, a osobito u njezino doba i unutar
klase kojoj je pripadala, za nju nije dolazilo u obzir postizanje uspjeha autonomnom
egzistencijom. U osamnaestoj godini lucidno je zabiljeila: Piem C.-u da bih htjela biti
mukarac. Znam da bih mogla postati netko; ali kamo da osoba ide u suknjama? Brak je
jedina enska karijera; mukarci imaju trideset est prilika, ena samo jednu: nulu, kao u
banci. Stoga treba ljubav mukarca; no da bi joj taj mogao dati suverenu vrijednost, on
sam mora biti suverena svijest. Nikad mi se ne bi mogao svidjeti mukarac ispod mojeg
ranga, pie ona. Bogat, neovisan mukarac sa sobom nosi ponos i izvjesnu udobnost.
Samopouzdanje odie nekom pobjednikom aurom. U H.-u volim tu hirovitu, umiljenu i
okrutnu crtu: vue na Nerona. I dalje: ensko ponitavanje pred nadmoi voljenog
mukarca mora da je najvei uitak samoljublja koji moe osjetiti nadmona ena. Tako
narcizam vodi u mazohizam: ta se povezanost susree ve u djevojica koje sanjaju o
Modrobradom, Grizeldi, sveticama muenicama. Ja kao da uspostavljaju drugi, za druge.
to su drugi moniji, to ja ima vie bogatstava i moi. Zarobivi svojega gospodara, ja u
sebi obuhvaa sve njegove vrline; da je Neron voli - Marie Bashkirtseff bila bi Neron.
Ponititi se pred drugima, znai ostvariti druge ujedno u sebi i za sebe; taj san o nitavilu
zapravo je gorda volja za bivanjem. U stvarnosti Marie Bashkirtseff nikad nije upoznala
dovoljno velianstvenog mukarca da bi se pristala kroz njega otuiti. Jedno je kleknuti
pred udaljenim bogom kojega si sama stvorila, a drugo prepustiti se mujaku od krvi i
mesa. Mnoge djevojke dugo i tvrdoglavo ganjaju svoje snove u stvarnom svijetu. Trae
mukarca koji im se svojim poloajem, zaslunou, pameu, doima nadmonim svim
ostalim mukarcima. ele da je stariji od njih, da si je ve stvorio mjesto u svijetu, da
uiva autoritet i presti; fasciniraju ih bogatstvo i slava. Odabranik se doima kao
apsolutni Subjekt koji e im kroz ljubav prenijeti svoje velianstvo i nunost. Njegova
nadmonost idealizira ljubav koju djevojka osjea prema njemu. Ona mu se ne eli
podati zato to je mujak, nego zato to je on to elitno bie. Sanjam o divovima, a
pronalazim samo mukarce, rekla mi je jednom prijateljica. U ime tih visokih zahtjeva,
djevojka prezire suvie svakodnevne pretendente i izbjegava pitanja seksualnosti. I u
svojim snovima, bez rizika, njeguje sliku same sebe koja je oarava upravo kao slika, iako
se nimalo nema namjeru njoj prilagoditi. Tako recimo Maria Le Hardouin236 pripovijeda
235
236

Psychology of Women.
La Voile Noire.

238

briana

da se uivala pretvarati da je rtva, posve predana mukarcu, dok je u stvarnosti bila

autoritarna.
Zbog svojevrsne suzdranosti nikad nisam mogla zaista izraziti skrivene
tenje svoje prirode koje sam toliko proivljavala u snovima. Onakva kakvu
sam se nauila poznavati, ja sam zapravo autoritarna, estoka, dubinski
nesposobna prilagoditi se.
Budui da sam uvijek udovoljavala potrebi da zatajim sebe, katkad bih se
zamiljala kao enu vrijednu divljenja, koja ivi samo zato to mora i
pokuava preduhitriti svaku elju mukarca u kojega je ludo zaljubljena.
Borili smo se unutar runog ivota nunosti. Ubijao se od posla i vraao
naveer blijed i ispijen. Ja sam gubila vid kraj prozora bez svjetla ne bih li mu
zakrpala odjeu. U uskoj zadimljenoj kuhinji slagala bih mu bijedne obroke.
Bolest je naem jedinom djetetu vjeno prijetila smru. Svejedno je sladak i
razapet osmijeh uvijek lebdio nad mojim usnama i u mojim je oima uvijek
bio nepodnoljivi izraz preutne hrabrosti koje u stvarnosti nikad nisam
mogla progutati bez gaenja.
Stavimo li na stranu ta narcistika zadovoljenja, neke djevojke zaista konkretnije
osjeaju potrebu za voom, za uiteljem. im pobjegnu iz roditeljskog dosega, budu
posve zateene autonomijom na koju nisu naviknute. Znaju je samo negativno iskoristiti.
Upadaju u hirovitosti i ekstravaganciju. ele se iznova odrei slobode. Pria o hirovitoj,
gordoj, buntovnoj i nepodnoljivoj djevojci koju pripitomi ljubav razumnog mukarca
obrazac je jeftine knjievnosti i filma: kliej koji laska i mukarcima i enama jednako. To
je pria koju uz ostale pripovijeda Sophie de Sgur u Quel amour d'enfant! (Kakvo divno
dijete!). Gisle se kao dijete, razoarana previe popustljivim ocem, vezala uz strogu
staru tetu. Kao djevojka je potpala pod utjecaj prgavog mladia Juliena koji ju je grubo
osuivao, poniavao i pokuavao preoblikovati. Udala se za bogatog beskarakternog
vojvodu uz kojeg je bila jako nesretna i tek kad je, kao udovica, prihvatila zahtjevnu
ljubav svojeg mentora, napokon je pronala sreu i mudrost. U Dobrim suprugama
Louise May Alcott samostalna Jo se pone zaljubljivati u svojega budueg mua jer joj
zamjera zbog neke njezine lakoumnosti; on je i grdi, te se ona pouri ispriati mu se i
podiniti. Usprkos nervoznom ponosu amerikih ena, holivudski filmovi stoput su nam
predstavili nemogue djevojice pripitomljene zdravom grubou ljubavnika ili mua:
nekoliko amara ili udaraca po guzi ispadaju sigurno sredstvo zavoenja. No u stvarnosti
prijelaz s idealne na seksualnu ljubav nije jednostavan. Mnoge se ene briljivo
izbjegavaju pribliiti objektu svoje strasti od manje-vie priznatog straha od razoaranja.
Ako junak, div, polubog uzvrati ljubav koju je nadahnuo i pretvori je u realno iskustvo,
djevojka se prestrai. Njezin idol tada postane mujak od kojega se zgaena okree. Ima
koketnih adolescentica koje ine sve to im je u moi da zavedu mukarca koji im se ini
zanimljiv ili zanosan, ali koje paradoksalno ustuknu ako im on zauzvrat pokae
previe ive osjeaje. Sviao im se jer se inio nedostupnim, a zaljubljen - postaje
banalan. Mukarac kao svi ostali. Djevojka mu zamjera svoju sramotu. Koristi se tim
izgovorom da bi izbjegla tjelesne kontakte koji plae njezin djevianski senzibilitet. Ako
pak djevojka popusti svojem Idealnom, u njegovu naruju ostaje neosjetljiva i dogaa
se, kae Stekel,237 da se egzaltirane djevojke ubiju nakon takvih scena u kojima se srui
237

La Femme frigide.

239

briana

cijela konstrukcija zaljubljene mate jer se Ideal otkrije u obliku surove ivotinje.
Takoer zbog sklonosti nemoguem, djevojka se esto zaljubi u mukarca kad on pone
udvarati jednoj od njezinih prijateljica ili vrlo esto izabere oenjenog mukarca. Lako se
opini Casanovama. Sanja o tome da se podredi i vee uz toga zavodnika uz kojega
nijedna ena nikad nije ostala, gaji nadu da e ga promijeniti. No zapravo zna da nee
uspjeti i to je jedan od razloga njezina odabira. Neke djevojke zavre tako da nikad ne
upoznaju stvarnu i potpunu ljubav. Cijeloga ivota trae ideal koji je nemogue
dosegnuti.
Tomu je tako jer postoji konflikt izmeu djevojina narcizma i iskustava koja joj je
namijenila njezina seksualnost. ena se prihvaa kao neesencijalno samo pod uvjetom
da se unutar svoje abdikacije osjeti esencijalnom. Kad se pretvori u objekt, postane idol
u kojem se ponosno prepoznaje, ali odbija neumoljivu dijalektiku koja joj namee
povratak u neesencijalno. eli biti udesno blago, a ne stvar koju se moe uzeti. Voli se
doimati poput arobnog fetia ispunjenog maginim emanacijama, a ne zamiljati kao
put koja se dade vidjeti, opipati, udariti. Stoga mukarac ljubi enu lovinu, ali bjei od
ljudoderke Demetre.
Premda se ena ponosi time to pobuuje muko zanimanje i divljenje, ljuti je
injenica da e zauzvrat biti uhvaena. U pubertetu je nauila za stid. I stid ostaje
pomijean s njezinom koketnou i tatinom, muki joj pogledi i laskaju i vrijeaju je u
isti mah. eljela bi da je se vidi samo onoliko koliko se sama pokae, a pogled je uvijek
prodorniji od toga. Otuda nedosljednosti koje zbunjuju mukarce: pokae dekolte i noge,
a im je pogledaju, zarumeni se i naduri. Uiva u provociranju mujaka, ali ako primijeti
da je u njemu pobudila elju, povue se s gaenjem. Muka je pouda uvreda koliko i
poast. Ako se osjea odgovornom za svoje drai i ako joj se ini da ih slobodno rabi,
veseli se svojim pobjedama. No dok su njezine odlike, oblici i put zadani i trpljeni, eli ih
oteti toj stranoj i radoznaloj slobodi koja za njima udi. To je pravi smisao iskonskog
stida, koji se zbunjujue ispreplee s najdrskijim flertom. Djevojica je katkad
nevjerojatno odvana jer jo ne shvaa da je njezine inicijative otkrivaju u njezinoj
pasivnosti, ali im to opazi - izbezumi se i naljuti. Nita nije dvosmislenije od pogleda. On
postoji na udaljenosti, i zbog te se udaljenosti doima smjernim: ali se podmuklo doepa
opaene slike. Neiskusna ena se bori s tim zamkama. Pone se preputati, ali istog se
trena ukoi i ubije udnju u sebi. U jo nesigurnom tijelu milovanje osjea as kao njenu
ugodu, as kao neugodno golicanje. Poljubac je isprva gane, a onda je najednom nasmije.
Svako poputanje poprati pobunom; doputa da je se poljubi, ali si potom s
prenemaganjem obrie usta. Nasmijeena je i njena, pa odjednom ironina i
neprijateljski nastrojena; daje obeanja i namjerno na njih zaboravlja. Takva je Mathilde
de la Mole koju su zavele Julianova ljepota i rijetke vrline, kojoj je njezina ljubav sluila
kao put do iznimne sudbine, ali se divljaki borila protiv prevlasti vlastitih osjeaja i tue
svijesti. Mathilde prelazi iz servilnosti u aroganciju, iz preklinjanja u prijezir. Istog trena
naplauje sve to je dala. Takva je i Monique iz istoimenog romana Marcela Arlanda, koja
uzbuenje mijea s grijehom, za koju je ljubav sramotno odricanje, ija krv vrije iako
prezire tu strast i koja se predaje samo opirui se.
Nezrelo voe se od mukaraca brani pokazujui svoju djetinjastu i perverznu
prirodu. Djevojku se esto i opisuje kao takvu, napola divlju, napola primirenu linost. Uz
ostale takvu je djevojku u liku zavodljive Vince oslikala i Colette u Claudine u koli i u Le
Bl en herbe. Pokazuje arko zanimanje za svijet oko sebe kojim suvereno vlada, ali je i
radoznala i osjea senzualnu i romantinu elju za mukarcem. Vinca puta da je izgrebe
grmlje, lovi raie i vere se po stablima, a ipak zadrhti kad joj prijatelj Phil dotakne ruku.
Ona poznaje uzbuenje zbog kojeg se tijelo pretvara u put, a ena prvi put otkriva kao
240

briana

ena. Uzbuena se pone truditi oko svoje ljepote. Povremeno si namjeta frizuru,
minka se, odijeva u prozraan organdi, uiva u oijukanju i zavodljivosti. No kako i ona
eli egzistirati za sebe, a ne samo za druge, u drugim se prigodama nagruje starim
bezoblinim haljinama ili hlaama koje joj ne pristaju. Jednim dijelom sebe kritizira
zavodljivost i smatra je predajom, pa se namjerno pokazuje nepoeljana, prljava, prstiju
umazanih tintom. Zbog tih pobuna ispada nespretnom, to joj teko pada: ivcira se,
rumeni od srama, postaje jo udnijom i grozi se tih podbaenih pokuaja zavoenja. U
ovom stadiju djevojka vie ne eli biti dijete, ali ne pristaje ni na odrastanje, pa si
naizmjence predbacuje infantilnost i ensko preputanje. Vjeito je u poricanju.
Upravo je to tipina djevojaka osobina koja nam objanjava veinu njezinih
postupaka. Ona ne prihvaa sudbinu koju joj nameu priroda i drutvo, ali je isto tako
aktivno ne odbacuje. Previe je podijeljena unutar same sebe da bi se upustila u borbu sa
svijetom, pa ostaje na bjeanju od realnosti ili na njezinu simbolikom pobijanju. Svaku
od njezinih elja prati i tjeskoba. Jedva eka uzeti budunost u svoje ruke, ali se boji
raskinuti s prolou; eli imati mukarca, ali ne eli biti njegova lovina. I iza svakog
straha krije se elja: silovanje joj je zastraujue, ali tei pasivnosti. Tako se odaje
neiskrenosti i lukavstvima koja je prate. Predodreena je za svakojake negativne
opsesije u kojima se oituje podvojenost elje i tjeskobe.
Jedan od uobiajenih oblika mladenakog prosvjeda je smijuljenje. Srednjokolke i
mlade naivke umiru od smijeha kad si prepriavaju ljubavne ili nepristojne zgode, kad
govore o svojim flertovima, pri susretu s mukarcima ili parovima koji se ljube.
Poznavala sam kolarke koje su namjerno prolazile Luksemburkim parkom da bi se
smijale zaljubljenim parovima, kao i one koje su posjeivale turske kupelji da bi se
rugale debelim gospoama i njihovim otealim trbusima i objeenim dojkama.
Poniavanje enskog tijela, izvrgavanje mukaraca ruglu i ismijavanje ljubavi naini su
poricanja seksualnosti. U tom smijehu kojim izazivaju odrasle krije se nain da prebrode
vlastitu neugodu. ovjek se igra sa slikama i rijeima da bi ubio njihovu opasnu magiju.
Vidjela sam kako dvanaestogodinje uenice umiru od smijeha kad su u latinskom tekstu
pronale rije femur (bedrena kost). Ako uz to djevojica doputa da je se ljubi i pipka, za
osvetu e se smijati ili partneru u lice ili sa svojim prijateljicama. Sjeam se jednog
putovanja vlakom i dviju djevojaka koje je naizmjence cijelu no milovao neki trgovaki
putnik, presretan zbog tog dobitka na lotu. One su se pak u stankama histetino smijale,
vrativi se ponaanjem u nezahvalno doba kompromisa izmeu seksualnosti i srama.
Djevojke uz luaki smijeh pribjegavaju i jezinim bravurama. Iz usta pojedinih od njih
izlazi rjenik toliko vulgaran da bi posramio i njihovu brau. Vjerojatno ih ne okira i
zato to u neznanju izrazi koje rabe u njima ne prizivaju ba jasnu sliku. Uostalom, cilj i
jest da se te slike razorua, ako se ve ne moe sprijeiti njihovo nastajanje. Prljave prie
koje razmjenjuju srednjokolke vie slue negiranju seksualnosti nego taenju
seksualnih nagona. Seksualnost se sagledava samo u njezinu humoristinom aspektu,
kao mehaniku, gotovo kirurku, operaciju. No, kao i u sluaju smijeha, uporaba
opscenog jezika nije samo prosvjed, nego i izazov baen odraslima, svojevrsno
svetogre, namjerno izopaeno ponaanje. Kad odbija prirodu i drutvo, djevojka ih
provocira i prkosi im masom osebujnosti. esto moemo susresti prehrambene manije.
Djevojka jede mine za olovke, peatni vosak, komadie drveta, ive raie, pije po
desetak aspirina istodobno, ili ak guta muhe i paukove. Poznavala sam djevojku - inae
veoma poslunu - koja je radila ogavne mjeavine kave i bijelog vina i silila se da ih
popije; u drugim je prigodama jela eer namoen octom. Jednu drugu sam vidjela kako
odluno jede bijelog crva kojeg je pronala u salati. Sva se djeca upiru da iskuse svijet
oima, rukama, i intimnije: ustima i elucem. No u nezahvalnim godinama, djevojica
241

briana

osobito voli istraivati ono neprobavljivo, odbojno. Vrlo je esto privlai upravo ono to
je odvratno. Jedna od njih, prilino zgodna, lijepo odjevena i privlana kad je htjela
biti, pokazala se istinski opinjenom svime to joj se doimalo prljavim. Dodirivala je
kukce, promatrala svoje umrljane higijenske uloke, sisala krv iz svojih posjekotina.
Oito je igra s neistim predmetima bila nain da nadvlada gaenje. Taj je osjeaj dobio
mnogo na znaenju u doba puberteta. Djevojici se gadilo njezino previe puteno tijelo,
menstrualna krv, seksualne aktivnosti odraslih, muko kojemu je suena; nijee to
gaenje upravo preputajui se bliskosti sa svime ega se gnua. Budui da jedanput
mjeseno moram krvariti, dokazujem da se ne bojim svoje krvi pijui onu iz svojih
posjekotina. Budui da u se morati podvrgnuti gadljivoj kunji, zato ne bih smazala
kakvog bijelog crvia? Puno se jasnije takav stav oituje u samoranjavanjima, koja su u
tim godinama tako esta. Djevojka si na primjer posijee bedro britvicom, pri se
cigaretama, ree se i grebe. Da ne bi morala ii na dosadnu vrtnu zabavu, jedna si je moja
prijateljica iz mladosti sjekirom porezala stopalo, pa je est tjedana morala leati u
bolesnikoj postelji. Takvi sadomazohistiki postupci istodobno predstavljaju
anticipaciju seksualnog iskustva i pobunu protiv njega. Djevojke ih moraju otrpjeti da bi
ovrsnule za sve budue kunje i uinile ih bezopasnima, ukljuujui ovdje i prvu branu
no. Kad si na prsa stavi pua balavca, kad proguta boicu aspirina, kad se poree,
djevojka prkosi svojem buduem ljubavniku: Nikad mi nee uiniti nita stranije od
onoga to inim sama sebi. To su mrane i ponosite inicijacije u seksualnu pustolovinu.
Kako je osuena na to da bude pasivan plijen, trai svoju slobodu ak i trpei bol i
gaenje. Kad se poree noem ili opee arom, prosvjeduje protiv penetracije koja e je
razdjeviiti. Prosvjeduje tako to je ponitava. Iako je mazohistica jer s odobravanjem
prihvaa bol, prije svega je sadistica. Kao autonomni subjekt, ona udara, omalovaava,
mui tu ovisnu put, put osuenu na podinjenost koju prezire, ali se ipak od nje ne eli
odvojiti. Jer, u svim tim situacijama, ne bira autentino odbaciti svoju sudbinu.
Sadomazohistike manije impliciraju temeljnu neiskrenost. Djevojica im se preputa
zato to kroz svoja odbacivanja zapravo prihvaa svoju ensku budunost. Ne bi s
mrnjom ranjavala svoje tijelo da se prvo nije prepoznala kao tijelo. ak i njezini
agresivni ispadi proizlaze iz rezignacije. Kad se mladi pobuni protiv oca, protiv svijeta,
preputa se efikasnom nasilju. Zapoinje svau s prijateljem, tue se, akama se afirmira
kao subjekt: namee se svijetu, nadmauje ga. No adolescentica se ne smije afirmirati,
nametnuti, i upravo joj to ispunjava srce pobunom: ne nada se ni tomu da e promijeniti
svijet, ni tomu da e se iz njega izdignuti. Ona zna ili barem misli da su joj ruke svezane,
ili moda ak eli da je tako. Moe samo unitavati. Njezin bijes odaje oaj. Ako veer
poe po zlu, razbija ae, prozore, vaze, ali to ini samo kao simboliki prosvjed, ne zato
da bi pobijedila sudbinu. Svojom sadanjom nemoi djevojka se buni protiv budueg
podjarmljivanja, ali njezini uzaludni ispadi - umjesto da je oslobode spona - vrlo ih esto
samo jae stegnu. Nasilje prema sebi ili svijetu oko nje uvijek ima negativan znaaj. Vie
je spektakularno nego efikasno. Djeak koji se penje po hridima, tue s prijateljima,
sagledava fiziku bol, udarce i rane kao beznaajnu posljedicu pozitivnih aktivnosti
kojima se odaje. On ne ide za tim aktivnostima niti od njih bjei zbog njih samih (osim u
sluaju kompleksa manje vrijednosti koji ga dovodi u poloaj slian enskom). Djevojka
gleda svoju patnju. Prije bismo rekli da u vlastitu srcu trai crtu nasilja i pobune nego da
se zanima za njihove rezultate. Njezina nastranost proizlazi iz injenice da je i dalje
ukotvljena u djejem svijetu iz kojeg ne moe ili zapravo ne eli pobjei; radije se mui u
svojem kavezu nego da pokua iz njega izai. Njezini su stavovi negativni, refleksivni,
simboliki. Ta nastranost moe poprimiti zabrinjavajue oblike. Dosta velik broj mladih
djevica su kleptomanke; kleptomanija je seksualna sublimacija vrlo dvosmislene
242

briana

prirode. Kod kradljivice su nesumnjivo glavni elja da kri zakon, tabu i uzbuenje zbog
zabranjenog i opasnog ina, ali i to ima dva lica. Uzimati predmete iako na njih nemamo
pravo znai drsko potvrivati svoju autonomiju, postaviti se kao subjekt prema
ukradenim stvarima i drutvu koje osuuje krau, znai osporiti uspostavljeni red i
prkositi njegovim uvarima. Meutim, i taj prkos ima mazohistiku stranu. Kradljivica se
zanosi rizikom kojem se izloila, ponorom u koji e se survati ako je uhvate. Upravo
opasnost od hvatanja daje inu uzimanja tako poudnu privlanost. Tako se pod
optuivakim pogledima, pod rukom koju joj stave na rame, posramljena, moe potpuno
i nepovratno ostvariti kao objekt. Uzeti a da ne bude uhvaena, u strahu da ne postane
plijen, u tome lei opasna igra enske adolescentske seksualnosti. Sva nastrana
ponaanja i prijestupi koje nalazimo u mladih djevojaka imaju to isto znaenje. Neke se
specijaliziraju za slanje anonimnih pisama, neke uivaju u mistificiranju svoje okoline.
Jedna je etrnaestogodinjakinja uvjerila cijelo selo da neku kuu progone duhovi. U isti
mah uivaju u ilegalnom vjebanju svoje moi, neposluhu, prkosu prema drutvu, i u
mogunosti da ih netko raskrinka. To je toliko vaan element njihove udnje da se esto
raskrinkaju same, tovie - kadto se optuuju za pogreke i zlodjela koja nisu poinile. U
tome nema nita udno: odbijale su postati objektom da bi se na kraju same uspostavile
kao objekt. To je proces zajedniki svim negativnim opsesijama. U histerinoj paralizi
osoba se u isti mah boji paralize, prieljkuje je i ostvaruje: ozdravljuje tek kad na nju
prestane misliti. Isto je s neurasteninim tikovima. Mladu djevojku s tim neurozama
povezuje dubina njezine neiskrenosti. Zbog ambivalencije elje i strahova koje smo
naznaili u nje nailazimo na mnoge neurotine simptome: manije, tikove, teorije zavjere,
nastranosti. Primjerice, prilino esta pojava su bjegovi: nasumice nestaje, luta daleko
od oeva doma i nakon dva-tri dana svojevoljno se vraa. Ovdje nije rije o stvarnom
odlasku, o realnom inu raskida s obitelji, nego samo o glumi, pa je mlada djevojka esto
zbunjena ako joj ponude da zaista napusti obiteljski krug: ona ga i eli i ne eli napustiti.
Bijeg je povremeno povezan s fantazijama o prostituciji: mlada djevojka sanja da je
prostitutka, vie-manje srameljivo igra tu ulogu; nosi prejaku minku, naginje se kroz
prozor i namiguje prolaznicima. U pojedinim sluajevima djevojka ode iz obiteljskog
doma i toliko pretjera s dramom da se ona pomijea s realnou. Takva ponaanja esto
odraavaju gaenje nad spolnom eljom i osjeaj krivnje. Budui da imam takve primisli,
takav apetit, nisam nita bolja od prostitutki, ja sam jedna od njih, misli si mlada
djevojka. Povremeno se pokua osloboditi: obavimo to vie, hajdemo do kraja, kae si.
eli si dokazati da seksualnost nije vana dajui se prvom koji naie. U isto vrijeme takav
stav esto odraava neprijateljstvo prema majci, bilo da se mlada djevojka uasava
njezine stroge kreposti, bilo da sumnja da je i ona lakog morala. Mogue je i da zamjera
ocu koji se pokazao previe ravnodunim. U svakom sluaju u toj se opsesiji - kao i u
fantazijama o trudnoi o kojima smo ve govorili i koje su s njom esto povezane nailazimo na nerazrjeivu zbrku pobune i suuesnitva, tako svojstvenu neurasteninoj
oamuenosti. Vrijedi zapaziti da svim ovim postupcima mlada djevojka ne pokuava
nadmaiti prirodni i drutveni poredak, ne namjerava proiriti granice moguega ni
izmijeniti postojee vrijednosti. Zadovoljava se iskazivanjem revolta unutar
uspostavljenog svijeta koji uva svoje granice i zakone. Tu se krije stav koji se esto
naziva vrajim, a implicira osnovnu obmanu. Dobro se priznaje da bi ga se ismijalo,
pravilo se postavlja da bi ga se krilo, sveto se potuje da bi bilo mogue initi svetogra.
Ponaanje mlade djevojke prije svega se oblikuje kroz injenicu da u munoj tami
neiskrenosti odbacuje svijet i vlastiru sudbinu prihvaajui ih.
Ne staje, meutim, na negativnom odbijanju poloaja koji joj je nametnut, nego si i
pokuava nadomjestiti njegove nedostatke. Iako je budunost strai, sadanjost joj nije
243

briana

dovoljna. Nije sigurna eli li postati ena, a ljuti se to je jo uvijek samo dijete. Ve je
ostavila za sobom prolost, ali se jo nije posvetila novome ivotu. Zauzeta je, ali nita ne
radi: zato to nita ne radi, nema nita, nije nita. Glumom i mistifikacijama nastoji
ispuniti tu prazninu. esto joj prigovaraju da je nepotena, laljiva i da izvodi gluposti.
Istina je da je predodreena na tajne i lai. Ve sa esnaest godina ena za sobom ima
teka iskustva: pubertet, mjesenice, buenje seksualnosti, prva uzbuenja, prve strasti,
strahove, gaenja i dvosmislene doivljaje. Sve je to spremila u svoje srce. Nauila je
brino uvati svoje tajne. Ve je injenica da mora skrivati higijenske uloke i tajiti
mjesenice vodi u la. U noveli Old Mortality K. A. Porter pripovijeda da bi mladim
Amerikankama s juga, oko 1900., pozlilo kad su gutale mjeavine soli i limuna da bi
sprijeile mjesenice prije kakva bala. Bojale su se da e mladii prepoznati u kojem su
stanju po podonjacima, dodiru ruke, moda po nekom mirisu, i ta bi ih ideja uzrujala.
Teko je glumiti idole, vile, distancirane kraljevne, kad meu nogama osjeate krvavo
rublje, ili, openito, kad poznajete iskonsku bijedu bivanja tijelom. Srameljivost je kao
spontano odbijanje da te se uhvati kao meso bliska licemjerju. Iznad svega, meutim,
mlada je djevojka osuena na la da treba hiniti da je objekt, i to prestian, dok se sama
osjea kao nesigurna, rasprena egzistencija i poznaje svoje slabosti. minka, lane
kovre, korzeti, podstavljeni grudnjaci su lai. I samo lice se pretvara u masku. Vjeto
se proizvode spontani izrazi lica, imitira se zapanjujua pasivnost. Nita ne udi vie
nego kad u vjebanju enske funkcije najedanput otkrije poznatu fizionomiju. Njezina se
transcendencija zanijee i imitira imanenciju. Pogled vie ne primjeuje, nego odraava.
Tijelo vie ne ivi. eka. Svi osmijesi i geste pretvaraju se u poziv. Razoruana i
dostupna, mlada djevojka sad je samo ponueni cvijet, plod koji treba ubrati. Mukarac
je potie na mamljenje, traei da ga se mami, a zatim se iivcira, optuuje. No prema
bezazlenoj djevojci pokazuje samo ravnodunost, ak i neprijateljstvo. Zavede ga samo
ona koja mu postavlja zamke. Iako se nudi, ona je ta koja vreba plijen. Pasivnost joj slui
za pothvat, slabost pretvara u instrument svoje sile. Kako joj se brani da otvoreno
napada, osuena je na manevre i kalkuliranja. I u interesu joj je da ispadne kao da se
dala besplatno. Stoga e joj prigovarati da je perfidna i podmukla, i jest. No tono je i da
mora ponuditi mukarcu mit o svojoj podinjenosti zato to on ustraje na dominaciji.
Moemo li onda od nje traiti da ugui svoje najtemeljnije zahtjeve? Otpoetka njezino
povlaivanje moe biti samo nastrano. Uostalom, ona ne vara samo dogovorenim
lukavstvima. Zbog toga to su joj svi putovi zaprijeeni, to ne moe initi, to mora biti,
nad njezinom glavom visi prokletstvo. U djetinjstvu je sanjala da e postati plesaica ili
svetica, a zatim igra ulogu sebe same. to je zapravo istina? U podruju u koje se nju
zatvorilo, ta rije nema smisla. Istina je otkrivena stvarnost, a otkrivanje se postie
djelima. Meutim, ona ne djeluje. Djevojka smatra da prie koje ispreda o sebi samoj, a
koje esto pripovijeda i drugima, bolje doaravaju mogunosti koje osjea u sebi nego
to to ini dosadan izvjetaj o njezinoj svakodnevici. Nije u stanju sagledati svoju
vrijednost, pa se tjei igranjem uloga. Portretira lik kojemu bi eljela dati na vanosti.
Pokuava se istaknuti ekstravagantnim postupcima jer joj nije doputeno da se
individualizira definiranim aktivnostima. Zna da je bez odgovornosti i nevana u ovom
svijetu mukaraca: upravo zato to nema pametnijeg posla fabulira. Giraudouxova
Elektra je ena koja fabulira, jer samo Orest moe pravim maem izvriti pravo
ubojstvo. Kao i dijete, mlada djevojka se iscrpljuje u scenama i ljutnjama, obolijeva,
pokazuje simptome histerije da bi privukla panju i postala netko vaan. Intervenira u
tue ivote da bi bila vanom; koristi se bilo kakvim orujem; odaje tajne, izmilja ih,
izdaje, klevee; tragedija joj je potrebna da bi osjetila da ivi, jer ne nalazi potporu u
vlastitu ivotu. Iz istoga je razloga i hirovita. Fantazije koje stvaramo i slike s pomou
244

briana

kojih se uljuljkujemo su proturjene. Samo djelovanje ujedinjuje raznolikost vremena.

Mladu djevojku ne pokree istinska volja, nego elje, i nedosljedno skae s jedne na
drugu. Takva lakoumnost moe katkad postati opasna, jer se djevojka u svakom
trenutku, premda se predaje samo u snu, predaje u potpunosti. Stavlja pred sebe
nepopustljive i perfekcionistike zahtjeve; svia joj se definitivno i apsolutno: kako ne
moe kontrolirati budunost, eli dosegnuti vjenost. Nikad neu odustati. Uvijek u
eljeti sve. Moram vie cijeniti svoj ivot kako bih ga prihvatila, pie Marie Leneru.
Pridruuje joj se Anouilhova Antigona: elim sve, odmah. Takav se djetinji
imperijalizam moe susresti samo u osobe koja sanja svoju sudbinu. Snovi ukidaju
vrijeme i prepreke, moraju biti intenzivni da nadomjeste premali udio stvarnosti. Osoba
s istinskim projektima zna da je konanost zalog njezine konkretne moi. Mlada djevojka
eli primiti sve jer nita o njoj ne ovisi. Odatle izvire karakter enfant terrible, koji
pokazuje pred odraslima i naroito pred mukarcem. Ona ne prihvaa ogranienja koja
integracija u realan svijet namee pojedincu, nego ga izaziva da ih prevlada. Tako
Hilde238 oekuje od Solnessa da joj pokloni kraljevstvo: nije ona ta koja ga mora osvojiti,
pa ga eli bez granica. Zahtijeva da Solness izgradi najviu kulu koja je ikad bila
izgraena, i da se popne visoko koliko gradi. On se oklijeva popeti, u strahu od
vrtoglavice; ona koja ostaje na tlu i promatra nijee nepredvidljivost situacije i ljudsku
slabost, ne prihvaa to da stvarnost namee granice njezinim snovima o veliini. Odrasli
se djevojci koja ne pree ni pred kakvom opasnou zato to nema nita za izgubiti
uvijek ine zloestima i opreznima. Kad si u snovima doputa najneobinije hrabrosti,
izaziva ih da joj budu ravni u stvarnosti. Budui da ih nema priliku testirati, ukraava se
najnevjerojatnijim vrlinama bez straha da e ih netko porei.
Upravo i zbog tog nedostatka kontrole raa se djevojina nesigurnost. Sanja da je
beskonana. Nije zbog toga manje otuena u liku koji nudi tuem divljenju. On ovisi o
tuim svijestima: taj dvojnik kojega poistovjeuje sa sobom, ali mu pasivno podnosi
prisutnost, opasan je po nju. Stoga je osjetljiva i tata. Najmanja kritika ili ismijavanje je
potpuno izbacuju iz takta. Vrijednost ne poprima vlastitim trudom nego hirovitim
odobravanjem. Ono pak ne ovisi o pojedinanim aktivnostima, nego ga ini opa
reputacija. Tako se ona ini kvantitativno mjerljiva. Robi se vrijednost smanjuje kad
postane previe obina. Stoga je mlada djevojka rijetka, iznimna, nevjerojatna,
izvanredna samo ako to nije nijedna druga. Druice su joj suparnice, neprijateljice;
nastoji ih ocrniti, zanijekati; ljubomorna je i zlonamjerna.
Vidimo da sve mane koje predbacujemo adolescentici samo izraavaju njezin
poloaj. Teko je znati da si pasivna i ovisna u godinama nade i ambicije, u godinama kad
se podie volja za ivotom i zauzimanjem mjesta pod suncem. U tim osvajakim
godinama ena shvati da joj nijedno osvajanje nije doputeno, da se mora odrei sebe, da
joj budunost ovisi o dobroj volji mukaraca. Na drutvenoj, kao i na seksualnoj razini
nove tenje se u njoj bude tek da bi bile osuene da ostanu nezadovoljene. Sav njezin
ivotni ili duhovni elan istog je trena blokiran. Razumijemo zato joj je teko uspostaviti
ravnoteu. Njezino promjenjivo raspoloenje, suze, ivani slomovi nisu toliko posljedica
fizioloke krhkosti koliko znak dubinske neprilagoenosti.
Ipak, dogaa se da mlada djevojka autentino prihvati poloaj koji inae izbjegava
na tisue neautentinih naina. Iritira sa svojim manama, ali povremeno zapanjuje
jedinstvenim vrlinama. I jedne i druge imaju isti korijen. Svoje odbacivanje svijeta,
nemirno iekivanje i nitavilo djevojka moe pretvoriti u odskonu dasku i izdignuti se
u samou i slobodu.
238

Ibsen, Graditelj Solness.

245

briana

Mlada djevojka je tajanstvena, izmuena, izvrgnuta tekim konfliktima. Ta je

sloenost obogauje, njezin se unutarnji ivot bolje razvija od onoga njezine brae;
paljivija je prema eljama svojega srca koje zbog toga postaju nijansiranije, raznolikije;
ima vie osjeaja za psihologiju od mladia koji su okrenuti vanjskim ciljevima. Sposobna
je dati teinu pobunama kojima se suprotstavlja svijetu. Izbjegava zamke ozbiljnosti i
konformizma. Dogovorene lai okoline doekuje s ironijom i otrovidnou. Iz dana u
dan testira dvoznanost svojega poloaja. Onkraj jalovih protesta, ponekad je dovoljno
hrabra da dovede u pitanje uspostavljeni optimizam, zadane vrijednosti, licemjerni i
utjeni moral. Takav je dirljivi primjer lik Maggie iz Mlina na Flossi, u kojoj je George
Eliot utjelovila sumnje i hrabre pobune svoje mladosti protiv viktorijanske Engleske.
Junaci, naroito Tom, Maggien brat, tvrdoglavo potvruju prihvaena naela, skamenjuju
moral u formalna pravila. Maggie nastoji u njih ponovno unijeti daak ivota, obre ih,
ide do kraja svoje samoe i izlazi poput iste slobode s onu stranu otvrdnutog svijeta
mujaka.
Adolescentica u toj slobodi jedva nalazi ita osim njezina negativnog koritenja.
Ipak, njezina dostupnost moe uroditi dragocjenom vjetinom receptivnosti; tako e se
pokazati odanom, paljivom, punom razumijevanja i ljubavi. Junakinje Rosamond
Lehmann odlikuju se upravo takvom poslunom velikodunou. U Pozivu na valcer
nalazimo Oliviju, jo srameljivu i udnu, jedva zainteresiranu za svoj izgled, kako
uzbueno znatieljna prouava svijet u koji e sutra stupiti. Gorljivo slua plesae koji se
kraj nje izmjenjuju, trudi se odgovoriti im kako ele, pretvara se u jeku, vibrira, prima
sve to se nudi. Junakinja romana Dusty Answer, Judy, posjeduje istu draesnu osobinu.
Nije se odrekla radosti iz djetinjstva; voli se nou kupati gola u rjeici u parku; voli
prirodu, knjige, ljepotu, ivot; ne njeguje narcistiki kult; bez lai, bez egoizma, kroz
mukarce ne trai egzaltaciju svojega ja. Njezina ljubav je dar. Posveuje je svakom biu
koje ju zavodi, mukarcu ili eni, Jennifer ili Roddyju. Daje se, bez gubljenja sebe. Vodi
ivot neovisne studentice, ima svoj svijet, svoje planove. No od mladia je razlikuju
upravo njezino iekivanje i njena poslunost. Na suptilan se nain usprkos svemu Judy
namjenjuje Drugom. Drugo u njezinim oima ima toliko arobnu dimenziju da je
istodobno zaljubljena u sve mladie iz ire obitelji koja ivi u kui do, u njihovu kuu, u
njihovu sestru, u njihov svijet, a ni Jennifer je ne oarava kao prijateljica, nego kao
Drugo. Roddyja i svoje roake armira sposobnou da im se prilagodi, da se oblikuje
prema njihovim eljama. Ona je strpljenje, njenost, prihvaanje i neujna patnja.
Razliita, ali jednako oaravajua svojim nainom primanja u srce onih koje voli,
ini nam se Tessa iz romana The Constant Nymph Margaret Kennedy, u isti mah
spontana, divlja i poklonjena. Ne eli se odrei niega od sebe: nakit, minka, otmjene
haljine, licemjerje, nauene ari, oprez i enska podinjenost joj se gade. eli da je vole,
ali ne pod maskom. Prilagoava se Lewisovim raspoloenjima, ali bez servilnosti.
Razumije ga, titra u skladu s njim, ali ako se ikad posvaaju, Lewis zna da je nee moi
podiniti njenostima. Dok se autoritarnu i tatu Florence dade pokoriti poljupcima,
Tessi uspijeva udo da ostane slobodna u svojoj ljubavi, to joj omoguuje da voli bez
neprijateljstva i ponosa. Njezina je prirodnost jednako zavodljiva kao varka. Da bi se
nekome svidjela, nikad se ne degradira, podcjenjuje ni skamenjuje u objekt. U krugu
umjetnika koji su posvetili cijelu egzistenciju glazbenom stvaranju, Tessa u sebi ne
osjea to prodrljivo udovite. Svesrdno ih nastoji voljeti, razumjeti, pomagati im. ini
to bez truda, blagom i spontanom velikodunou i stoga ostaje savreno autonomna ak
i u trenucima kad se zaboravi u korist drugih. Zahvaljujui toj istoj autentinosti, Tessa
je poteena adolescentskih borbi. Moda pati zbog okrutnosti svijeta, ali nije
podijeljena unutar sebe same; skladna je i kao bezbrino dijete i kao vrlo mudra ena.
246

briana

Osjetljiva i velikoduna, receptivna i vatrena mlada djevojka posve je spremna postati

velikom ljubavnicom.
Kad ne upoznaje ljubav, adolescentica bi mogla upoznati poeziju. Kako ne djeluje,
promatra, osjea, biljei. Boja ili osmijeh nailaze u njoj na dubinski odjek. Budui da joj je
sudbina rasuta izvan nje, u ve izgraenim gradovima, na licima zrelih mukaraca, ona
dodiruje i kua ujedno i strastveno i bezrazlonije od mladog mukarca. Budui da je
slabo integrirana u ljudski svijet i teko mu se prilagoava, sposobna ga je vidjeti, kao i
dijete. Umjesto da se zanima samo za vlastiti zahvat stvari, vee se uz njihovo znaenje;
uoava njihove neobine obrise i nepredviene preobrazbe. Djevojka rijetko osjeti
kreativni poriv i najee joj nedostaju tehnike koje bi omoguavale da se izrazi. No u
razgovorima, pismima, knjievnim pokuajima, skicama zna pokazati originalan
senzibilitet. Mlada djevojka se sa arom baca u stvari, jer jo nije osakaene
transcendencije. A injenica da nita ne postie, da nije nita, uinit e njezin elan jo
veim, prazna i neograniena iz svojeg nitavila pokuat e dosegnuti Cjelinu. Zato e
posebnu ljubav dati Prirodi. tuje je vie od adolescentskog djeaka. Priroda je ta koja,
nepripitomljena i neljudska, najoitije rezimira cjelinu onoga to jest. Adolescentica si
jo nije pripojila nijedan djeli svemira i, zahvaljujui toj oskudici, cijeli je svemir njezino
kraljevstvo. Kad ga zaposjedne, ponosno zaposjeda i samu sebe. Colette239 nam je esto
pripovijedala o tim mladenakim sveanostima:
Naime, toliko sam ve tada voljela zoru da mi ju je majka dala za nagradu.
Pristala me buditi u tri i trideset i ja sam, s praznom koarom u svakoj ruci,
odlazila prema povrtnjacima koji su se skrivali u uskom zavoju rijeke, prema
jagodama, ribizu i dlakavom ogrozdu.
U tri i trideset sve je spavalo u iskonskom plavetnilu, vlanom i mutnom,
a kad sam se sputala pjeanim puteljkom, oteala magla je prvo kupala
moje noge, zatim moj dobro graen mali trup, dopirala do mojih usana, uiju i
nosnica, osjetljivijih od cijelog ostatka tijela... Na tom putu, u taj sat,
osvijestila sam svoju vrijednost, neko stanje neizrecive draesti i osjetila da
sam jedno s prvim dahom koji je isputen, prvom pticom, jo ovalnim suncem
koje tek to je izalo... Vraala bih se sa zvonom prve mise. Ali ne dok se ne
bih dosita najela, ne dok ne bih u umi opisala veliki krug, poput psa koji lovi
sam, ni dok ne bih kuala vode s dva skrivena izvora koje sam tovala...
Mary Webb nam takoer opisuje, u The House in Dormer Forest, velike radosti koje
mlada djevojka moe doivjeti u intimnosti poznatog krajolika:
Kad bi kuna atmosfera postala previe olujna, a Amberini ivci
nategnuti do toke slamanja, iskradala bi se u gornju umu... inilo joj se da,
dok Dormer ivi po zakonu, uma ivi po nagonima. Dok se postupno budila
za prirodnu ljepotu, dola je do posebne percepcije ljepote. Poela je uoavati
slinosti. Pritoda je za nju postala ne sluajan skup zgodnih stvari, nego sklad,
sveana i ozbiljna pjesma. Ovdje je disala ljepota, ovdje je sjala svjetlost koja
nije bila svjetlost cvijeta ili zvijezde. Tajanstveno i uzbudljivo drhtanje kao da
je sa svjetlou tralo... kroz aputavu umu... Tako je njezin izlazak u zeleni
svijet sadravao neto od vjerskog rituala... Mirnim je jutrima ila do Ptijeg
239

Sido.

247

briana

vonjaka. esto je to inila do dana kad je poela sitna iritacija... Nalazila je

svojevrsnu utjehu u nedosljednosti ptijeg svijeta. Napokon je stigla u gornju
umu i odmah se uhvatila ukotac s ljepotom... Za nju je doslovno tu bilo
neto nalik na hrvanje, raspoloenje koje kae: Neu te pustiti dok me ne
blagoslovi... Naslonjena na stablo divlje kruke, unutarnjim sluhom je
osvijestila plimni val soka koji se podizao tako pun i snaan da je mogla
zamisliti da bui poput mora. Tada je daak vjetra zatresao rascvjetale
kronje i ponovno je postala svjesna osjeta, udnovatosti tih razgovora lia...
Svaka je latica, svaki list, ini se, upravljao nekom dubinskom uspomenom
odakle god ona dolazila. Svaki zakrivljeni cvijet inio se pun jeka,
prevelianstvenih za njegovu krhkost. Daak mirisnog zraka dopirao je s
vrhova brda i prikradao se meu granama. Stvari s oblicima, koje su znale za
smrtnost oblika, strepile su pred time to prolazi, bezoblino i besmrtno...
Zbog toga uma nije postala obian skup stabala, nego neto stameno poput
zvijea... Jer se posjeduje zauvijek, u stalnoj i nepromjenjivoj vitalnosti.
Upravo je to vuklo Amber, obuzetu znatieljom koja joj je oduzimala dah, u
tajna skrovita prirode. I sada je paraliziralo u vrsti ekstaze...
Sline su zanesenosti u mladosti doivjele Emily Bronte i Anna de Noailles, silno
razliite ene, i nastavile ih doivljavati.
Tekstovi koje sam citirala dobro pokazuju kakvo utoite adolescentica nalazi u
poljima i umama. U oinskom domu vladaju majka, zakoni, navike, rutina, a ona se eli
otrgnuti od te prolosti. eli i sama postati suvereni subjekt, ali drutveno stupa u ivot
odrasle osobe tek postavi enom. Svoje osloboenje plaa odricanjem. No meu
biljkama i ivotinjama ona jest ljudsko bie. Osloboena i od svoje obitelji i od mukih,
ona je subjekt, sloboda. U tajnovitosti uma nalazi sliku samoe svoje due, a u irokim
horizontima ravnica opipljivi lik transcendencije. Ona je sama ta pustopoljina bez
granica, taj vrh koji stri prema nebu; ceste koje polaze prema nepoznatoj budunosti
moe slijediti i slijedit e ih; dok sjedi na vrhu breuljka, dominira svim bogatstvima
svijeta koja joj se ponuena prostiru pod nogama; kroz drhtanje vode i treperenje svjetla
predosjea radosti, suze, ekstaze koje jo ne poznaje; mrekanje jezerca i traci sunca
nejasno joj obeavaju upravo pustolovine njezina vlastita srca. Mirisi i boje govore
tajanstvenim jezikom, ali se u njemu jedna rije izdvaja trijumfalno jasno: rije ivot.
Egzistencija nije samo apstraktna sudbina upisana u opinske registre, ona je budunost
i karnalno bogatstvo. Imati tijelo vie se ne doima kao sramotni nedostatak. U onim
eljama koje pod majinim pogledom odbacuje, adolescentica prepoznaje sok koji se
penje stablima. Vie nije prokleta, ponosno prihvaa svoje srodstvo s liem i cvijeem.
Gnjei latice cvijeta i zna da e jednoga dana ivi plijen ispuniti njezine prazne ruke.
Tijelo vie nije mrlja, nego radost i ljepota. Stopljena s nebom i pustopoljinom, mlada je
djevojka onaj neodreeni dah koji animira i osvjetljuje svemir, ona je svaki struak
vrijesa. Kao pojedinac ukorijenjen u tlo i beskonana svijest, ona je ujedno duh i ivot,
njezina je prisutnost nuna i pobjedonosna kao prisutnost zemlje same.
Onkraj Prirode, djevojka katkad trai jo udaljeniju i bljetaviju stvarnost. Spremna
se izgubiti u mistinim ekstazama. U vremenima vjere velik je broj mladih enskih dua
traio od Boga da ispuni prazninu njihova bia. Katarina Sijenska i Terezija Avilska u
ranim su danima otkrile svoj poziv.240 Ivana Orleanska bila je mlada djevojka. U drugim
razdobljima, humanost se inila vrhovnim ciljem. Tada se mistini elan prelijeva u
240

Vratit emo se na specifina svojstva enske mistike.

248

briana

definirane projekte. No i mlada elja za apsolutom je u Madame Roland, u Rosi

Luxemburg urodila plamenom kojime su se hranili njihovi ivoti. Iz pokoravanja,
osiromaenosti i iz dubine svojeg odbijanja, mlada djevojka moe crpiti najvee
hrabrosti. Upoznaje poeziju; upoznaje i junatvo. Jedan od naina da prihvati injenicu
da je slabo integrirana u drutvo jest i taj da prijee ograniene horizonte toga drurva.
Bogatstvo i snaga njihove naravi, sretne okolnosti, omoguili su ponekim enama
da u svojem odraslom ivotu nastave s pasioniranim projektima svoje adolescencije. No
rije je o iznimkama. George Eliot i Margaret Kennedy s razlogom su uinile da likovi
Maggie Tulliver i Tesse umru. Sudbina sestara Bronte bila je gorka. Mlada djevojka je
dirljiva, jer slaba i sama ustaje protiv svijeta; ali svijet je suvie moan; ako ustraje u
namjeri da ga odbije, slomljena je. Isabelle de Charriere, poznatija kao Belle van Zuylen,
jetkom je snagom i originalnou duha zaslijepila cijelu Europu, ali i zastraila sve svoje
udvarae. Odbijanje svih ustupaka osudilo ju je na duge godine celibata koji ju je oito
titao, s obzirom na to da je izjavila da je izraz djevica i muenica pleonazam. Takva je
upornost rijetka. U golemoj veini sluajeva, mlada djevojka shvati da je bitka isuvie
neravnopravna i na koncu popusti. Sve ete umrijeti s petnaest, pie Diderot Sophie
Volland. Kada je bitka, kao to obino biva, samo simbolini revolt, poraz je izvjestan.
Zahtjevna u snovima, puna nadanja ali pasivna, mlada djevojka iz odraslih izvlai
smijeak pomijean s malo aljenja. Osuuju je na rezignaciju. I zaista, buntovnu i
ekscentrinu djevojicu koju smo ostavili nalazimo dvije godine poslije primirenu,
spremnu pristati na svoj ivot ene. Takvu sudbinu Colette predvia Vinci; takvima se
ine junakinje prvih Mauriacovih romana. Adolescentska kriza je vrsta rada analogna
onome to doktor Lagache naziva radom alovanja. Mlada djevojka polako pokapa
svoje djetinjstvo, autonomnog i dominantnog pojedinca kakav je bila; i submisivna ulazi
u odraslu dob.
Dakako, ne moemo uspostaviti definirane kategorije samo prema godinama. Ima
ena koje itav ivot ostanu djetinjaste. Ponaanja koja smo opisali u ponekim se
sluajevima nastavljaju do poodmakle dobi. Sve u svemu postoji velika razlika izmeu
pupoljka od petnaest godina i starije djevojke. Potonja je prilagoena stvarnosti; vie
se gotovo i ne kree razinom imaginarnog, manje je nego prije podijeljena u sebi samoj.
Marie Bashkirtseff s osamnaest godina pie:
to se vie primiem starosti svoje mladosti, sve vie tonem u
ravnodunost. Malo me toga uznemiruje, a sve me uznemiravalo.
Irene Reweliotty biljei:
Da bi vas mukarci prihvatili, morate misliti i postupati poput njih, inae
vas tretiraju kao crnu ovcu i samoa postaje vaa sudbina. A meni je sada
dosta samoe i elim ljude, ne samo oko mene, nego i sa mnom. ivjeti sada, a
ne vie egzistirati i ekati i sanjati i sve si pripovijedati u sebi samoj
zatvorenih usta i nepokretnog tijela.
I jo:

249

briana

Kako mi laskaju, udvaraju i slino, postajem strano ambiciozna. To vie

nije uzdrhtala, oarana srea petnaestogodinjakinje. To je svojevrsna
opijenost, hladna i neumoljiva opijenost osvetom ivotu, rastom. Koketiram,
igram se ljubavi. Ne volim... Dobivam pameti, hladnokrvnosti, zdravog
razuma. Srce pak gubim. Kao da je napuklo... U dva mjeseca ostavila sam
djetinjstvo za sobom.
Otprilike isti ton nalazimo u povjeravanju jedne devetnaestogodinjakinje:241
Neko, ah, kakav sukob mentaliteta koji se inio nekompatibilan s ovim
stoljeem i zazivima upravo toga stoljea! Sada osjeam neku primirenost.
Svaka velika nova ideja koja u mene ue, umjesto da izazove gadnu
potresenost, destrukciju i neprekidnu rekonstrukciju, udesno se prilagodi
onome to je ve u meni... Sada neprimjetno i ne zamarajui se kontinuitetom
prelazim s teorijskih promiljanja na svakodnevni ivot.
Mlada djevojka, osim ako nije naroito neugledna, na kraju prihvati svoju enskost.
I esto je raduje da nezaslueno uiva zadovoljstva i pobjede koje izvlai od enskosti
prije no to se napokon skrasi u svojoj sudbini. Kako je jo ne optereuje nikakva
dunost, neodgovorna je i dostupna, a sadanjost joj se ipak ne doima ni praznom ni
razoaravajuom jer je samo etapa. Ureivanje i koketiranje su jo leerni poput igre, a
snovi o budunosti prikrivaju njezinu besmislenost. Tako Virginia Woolf opisuje
dojmove koje je tijekom jedne veeri stekla mlada zavodnica:
Osjeam kako sjajim u tami. Koljena su mi obavijena svilom. Svilene mi
se noge taru jedna o drugu. Kamenii ogrlice hlade mi vrat. [...] Opremljena
sam, spremna. [...] Kosa mi je svijena u pundu. Usne su mi crvene, tono
koliko treba. Spremna sam sada pridruiti se mukarcima i enama na
stubama, svojim premcima. Prolazim pokraj njih, izloena njihovom pogledu,
kao to su oni mome. [...] U ovim mirisima, u ovim odsjajima, razmotavam se
kao to paprat razmotava svoje zakovrane listove. [...] Osjeam kako u meni
iskau tisue mogunosti. Vragolasta sam, vesela, sjetna, melankolina, sve to
redom. Ukorijenjena sam, ali teem. Sva u zlatu, plovei u njegovu smjeru,
ovome kaem 'Doi'. [...] Prilazi. Kree prema meni. Ovo je najuzbudljiviji
trenutak koji mi se ikada dogodio. Lepram. Napinjem se. [...] Nismo li krasni
dok ovdje zajedno sjedimo, ja u satenu, on u crno-bijelom? Neka me moji
premci sada samo gledaju. Uzvraam vam pogled, mukarci i ene. Jedna sam
od vas. Ovo je moj svijet. [...] Vrata se otvaraju. Vrata se stalno otvaraju. Sada
mislim, kad se sljedei put otvore, cijeli e mi se ivot promijeniti. [...] Vrata se
otvaraju. O doi, kaem ovome, prosipajui zlato cijelim tijelom. 'Doi', i on
mi prilazi.242
No kako mlada djevojka zrije, majinski autoritet je sve vie optereuje. Ako kod
kue vodi ivot kuanice, boli je to je samo asistentica, voljela bi se posvetiti vlastitu
241
242

Citirao Debesse, La Crise d'originalitde l'adolescence.

Valovi, s engleskoga prevela Iva Grgi. Naklada Juri d.o.o., Zagreb 2007.

250

briana

kuanstvu, vlastitoj djeci. Suparnitvo izmeu djevojke i majke esto postaje sve gore.
Starija ki se naroito uzrujava kad dobije jo brae ili sestara. Smatra da je majka
odsluila svoje i da je sad na njoj red da raa, vlada. Ako radi izvan kue, boli je to je
po povratku kui tretiraju kao jo jednog lana obitelji, a ne kao autonomnu osobu.
Djevojka vie nije romantina kao prije, poinje mnogo vie matati o braku nego o
ljubavi. Svojega budueg supruga vie ne ukraava udesnom aureolom, nego se nada da
e dobiti stabilan poloaj na ovom svijetu i poeti voditi ivot ene. Virginia Woolf ovako
opisuje matanja jedne bogate djevojke sa sela:
Jer uskoro, u toplo podne kad pele zuje oko sljezova grma, moj dragi e
doi. Stajat e pod stablom. Na jednu njegovu rije i ja u odgovoriti samo
jednom. Dat u mu ono to se oblikovalo u meni. Imat u djecu, imat u
sluavke u keceljama, radnike s vilama za sijeno, kuhinju kamo e oni
donositi bolesnu janjad da se zagrije u koarama, gdje vise unke i svjetluca
se luk. Bit u tiha poput svoje majke, nosit u plavu pregau, zakljuavat u
ormare.
Slian san zaokuplja i sirotu Prue Sarn:243
Pomisao da se nikad neu udati inila mi se tako stranom. Ta sve se
djevojke udaju... A kad se djevojka uda, ima kuicu, i moda svjetiljku koju
pali kad joj mu treba doi kui, ili samo svijee, svejedno je, jer ih moe
staviti pred prozor, da on pomisli: Eno mi gospoje, upalila je svijee!. Onda
jednoga dana gospoa Beguildy za njih izradi kolijevku od trske, pa jednoga
dana u njoj osvane beba, lijepa i uzviena, i alju se pozivnice za krtenje.
Susjedi oblijeu majku kao pele maticu. esto bih si, kad bi stvari pole po
zlu, govorila: Ne'a veze, Prue Sarn! Doi e dan kad e biti matica u vlastitoj
konici.
Za veinu starijih djevojaka, bilo da vode radian ili raskalaen ivot, bilo da su jo
u oevu domu ili su se djelomice iz njega izvukle, osvajanje mua - ili barem ozbiljnog
ljubavnika - postaje sve hitniji pothvat. Ta je preokupacija esto pogubna za enska
prijateljstva. Najbolja prijateljica gubi svoj povlateni poloaj. Djevojka u svojim
druicama sve vie vidi suparnice, a ne pomagaice. Poznavala sam pametnu i darovitu
djevojku koja se je odabrala smatrati dalekom kraljevnom. Tako se opisivala u
pjesmama i knjievnim pokuajima. Iskreno je priznavala da vie ne osjea nikakvu
privrenost prijateljicama iz djetinjstva. Ako su bile glupe i rune, nisu joj se sviale, a
zavodljivih se bojala. Nestrpljivo iekivanje mukarca, koje esto ukljuuje manevre,
lukavstva i poniavanja, zastire djevojin horizont. Ona postaje egoistina i teka. A ako
se armantnom princu ne uri, raaju se gaenje i gorina.
Karakter i postupci mlade djevojke odraavaju njezin poloaj. Ako se poloaj
promijeni, mijenja se i djevojino dranje. Danas postaje mogue da djevojka uzme
sudbinu u svoje ruke, umjesto da se prepusti mukarcu. Ako je zaokupljaju uenje, sport,
struno usavravanje, drutvena i politika aktivnost, oslobaa se opsesije mukarcem,
mnogo je manje zabrinjavaju sentimentalni i seksualni konflikti. Svejedno se mnogo tee
243

Many Webb, Sarn.

251

briana

od mladia ostvaruje kao autonomna individua. Ve sam rekla da obitelj i obiaji ne idu
na ruku njezinim pokuajima. Osim toga, ak i kad odabere samostalnost, i dalje napravi
mjesta za mukarca, za ljubav. Ako se cijela preda nekom pothvatu, esto e strepiti da
proputa svoju sudbinu ene. Taj osjeaj preuuje, ali on je tu, iskrivljuje sva nastojanja,
postavlja granice. U svakom sluaju, ena koja radi eli pomiriti profesionalni uspjeh s
isto enskim uspjesima. To ne podrazumijeva samo posveivanje puno vremena
izgledu, ljepoti, nego, to je ozbiljnije, implicira da su njezini vitalni interesi podijeljeni.
Izvan studija muki se student zabavlja neobaveznim misaonim igrama i odatle nastaju
njegova najbolja otkria. ensko sanjarenje pak ide u drukijem smjeru. ena e mislili
na svoj fiziki izgled, na mukarca, na ljubav, posvetit e samo onoliko panje koliko je
nuno svojem studiju ili karijeri, dok u tim sferama nita nije nunije od vika. Tu nije
rije o umnoj slabosti ili o nemogunosti koncentriranja, nego o rascjepu izmeu
interesa koji se teko usklauju. Dolazi do zaaranog kruga. esto nas udi koliko lako,
im pronae mua, ena odustaje od glazbe, studija, posla. Razlog tomu je to se u svoje
projekte unijela premalo da bi u njihovu ostvarenju vidjela veliku dobit. Sve pridonosi
zauzdavanju njezine osobne ambicije dok je golem drutveni pritisak ohrabruje na to da
u braku nae drutveni poloaj i opravdanje. Prirodno je stoga da si ne pokuava sama
stvoriti mjesto na ovom svijetu ili da to ini tek stidljivo. Dokle god u drutvu ne bude
ostvarena savrena ekonomska jednakost i dokle god obiaji budu omoguavali eni da
kao supruga i ljubavnica profitira od povlastica izvjesnih mukaraca, u njoj e opstati san
o pasivnom uspjehu i koiti njezina vlastita postignua.
Kako god djevojka pristupala svojoj egzistenciji odrasle osobe, njezino naukovanje
jo nije zavrilo. Polaganim koracima ili naglo, jo mora proi seksualnu inicijaciju. Ima
djevojaka koje to odbijaju. Ako su teki seksualni incidenti obiljeili njihova djetinjstva,
ako im je nespretni odgoj s vremenom usadio strah od seksualnosti, prema mukarcu
zadravaju odbojnost djevojice u pubertetu. Neke ene i usprkos njima samima
okolnosti dovedu do produljenog djevianstva. No u velikoj veini sluajeva mlada
djevojka prije ili kasnije ispunjava svoju seksualnu sudbinu. Nain na koji se s time
suoava oito je usko povezan s itavom njezinom povijesti. No tu postoji i novo iskustvo
koje se predstavlja u nepredvienim okolnostima i na koje ona slobodno reagira. To je
nova etapa koju sad trebamo razmotriti.

252

briana

Tree poglavlje
Seksualna inicijacija
U odreenom smislu seksualna inicijacije ene, kao i ona mukarca, poinje u
najranijem djetinjstvu. Postoji teorijska i praktina priprema koja kontinuirano slijedi
nakon oralne, analne i genitalne faze do odrasle dobi. Ali erotska iskustva mlade
djevojke nisu isti produetak njezinih ranijih seksualnih aktivnosti. esto ih odlikuje
nepredvidljivost i surovost. Uvijek predstavljaju novi dogaaj koji znai raskid s
prolou. U trenutku kad kroz njih prolazi, svi problemi koji se pojavljuju pred mladom
djevojkom svedeni su na neodgodivu i akutnu formu. U nekim se sluajevima kriza
razrijei lako, ali postoje i tragine okolnosti kad zavri samoubojstvom ili ludilom.
Uglavnom, ena nainom na koji reagira na tu krizu utjee na velik dio svoje sudbine. Svi
se psihijatri slau da su za enu seksualni poeci iznimno vani. Njihove reperkusije
osjea cijeli ostatak svojeg ivota.
S biolokog, socijalnog i psiholokog gledita mukarac i ena se u tome jako
razlikuju. Prijelaz iz djeje seksualnosti u zrelost za mukarca je razmjerno jednostavan.
Dolazi do objektivacije erotskog uitka koji je umjesto da se ostvari u svojoj imanentnoj
prisutnosti namijenjen transcendentnom biu. Erekcija je izraz te potrebe. Penisom,
rukama, usnama, cijelim svojim tijelom mukarac posee za svojom partnericom, dok
pritom sam ostaje u sreditu te radnje, kao to to openito subjekt biva u odnosu na
objekte koje opaa i stvarima kojima rukuje. Projicira se na drugo ne gubei svoju
autonomiju. enska je put za njega plijen i on u eni posee za odlikama koje njegova
senzualnost trai od svakog objekta. Jasno, ne uspijeva ih prisvojiti, ali ih barem stee.
Zagrljaj i poljubac podrazumijevaju djelomian neuspjeh, ali je i sam taj neuspjeh
stimulans i uitak. Ljubavni in pronalazi jedinstvo u prirodnom vrhuncu, orgazmu.
Koitus ima jasan fizioloki cilj. Ejakulacijom se mujak rjeava izluevina koje ga
optereuju. Nakon parenja osjea potpuno olakanje, redovito popraeno uitkom. Ali
jasno, uitak nije jedini cilj. Nakon njega esto slijedi razoaranje: umjesto da je
zadovoljena, potreba je iezla. U svakom sluaju, odreeni je in konzumiran, a
mukarevo je tijelo i dalje neoteeno. Usluga koju je pruio ljudskoj vrsti pomijeala se
s njegovom vlastitom nasladom. enska je erotinost daleko sloenija i odraava
sloenost enskog poloaja. Vidjeli smo da umjesto da osobni ivot upotpunjuje snagom
ljudske vrste, enka biva plijenom te vrste iji se interesi razilaze od njezinih
pojedinanih ciljeva. To proturjeje u ena dosee svoj vrhunac. Uz ostalo se oituje u
suprotnosti dvaju organa: klitorisa i vagine. U infantilnoj fazi klitoris je sredite enske
erotike. Neki psihijatri skloni su tvrdnjama da je u nekih djevojica osjetljiva i vagina, ali
to je izmiljotina. U svakom sluaju, vagina ima sporednu vanost. Klitorisni sustav se
odrastanjem ne mijenja244 i ena tu erotsku neovisnost ouva cijeloga ivota. Klitorisni je
gr poput mukog orgazma vrsta splanjavanja koje nastupa gotovo mehaniki. No ono
244

Osim ako je ne obreu, to je obiaj koji se redovito provodi u nekim primitivnim kulturama.

253

briana

je samo posredno povezano s normalnim snoajem i ne igra ba nikakvu ulogu u

razmnoavanju. U enu se prodire i enu se oplouje kroz vaginu. Vagina postaje erotsko
sredite samo intervencijom mukarca, a ona uvijek predstavlja vrstu silovanja. U
prolosti bi enu istrgnuli iz njezina djetinjeg svijeta i bacili u ivot supruge stvarnom ili
hinjenom otmicom. Bio je to nasilni in kojim se djevojica pretvarala u enu. Takoer se
govori o otimanju djevianstva ili o ubiranju cvijeta. Ta defloracija nije skladan
svretak kontinuiranog razvoja, nego nagli raskid s prolou, poetak novog ciklusa.
Uitak se tada postie stezanjem unutarnje stijenke vagine. Vodi li ono pravom i
konanom orgazmu? O tome se jo uvijek raspravlja. Anatomski podaci nisu ba jasni.
Postoji mnogo anatomskih i klinikih dokaza da veina unutranjosti vagine nema
ivaca, meu ostalim stoji u Kinseyevu izvjetaju. Znatan broj operacija moe se u
vagini izvesti bez potrebe za anestezijom. Dokazali smo postojanje ivaca u vagini samo
na podruju prednje stijenke, blizu poetka klitorisa. Svejedno, uz podraavanje te zone
sa ivcima ena moe biti svjesna ulaska predmeta u vaginu, naroito ako su vaginalni
miii stisnuti; ali zadovoljstvo koje se tako dobiva vjerojatno je vie povezano s
miinim tonusom nego s erotskom stimulacijom ivaca. Ipak, nema sumnje da
vaginalno zadovoljstvo postoji, i sama vaginalna masturbacija - u odraslih ena - ini se
rairenijom pojavom nego to to tvrdi Kinsey.245 No izvjesno je da je vaginalna reakcija
vrlo sloena reakcija, koju moemo nazvati psihofiziolokom jer se ne odnosi samo na
cijeli ivani sustav, nego ovisi o cijeloj situaciji koju je subjekt proivio. Ta reakcija
zahtijeva snaan sklad itavog pojedinca. Da bi se uspostavio novi erotski ciklus koji
zapoinje prvim snoajem potrebna mu je vrsta sklapanja ivanog sustava, razvijanje
forme koja jo nije skicirana i koja mora obuhvatiti i klitorisni sustav; treba joj dugo da
se ostvari i dogaa se da se nikad ne uspije stvoriti. Upeatljivo, ena moe birati izmeu
dva ciklusa od kojih jedan perpetuira mladenaku neovisnost, a drugi je odreuje muu i
djetetu. Normalni seksualni in doista enu ini ovisnom o mujaku i vrsti. On je taj - kao
u gotovo svih ivotinja - koji ima agresivnu ulogu, dok ona trpi njegov zagrljaj. Ona
obino uvijek moe biti uzeta od mukarca, dok on nju moe uzeti samo ako je u stanju
erekcije. Osim u sluaju tako dubinskog revolta kao to je vaginizam koji zapeati enu
sigurnije od himena, ensko odbijanje moe se prevladati. ak i vaginizam ostavlja
mujaku mogunost da se izdovolji na tijelu koje njegova miina snaga moe pokoriti.
Budui da je ena objekt, njezina inercija ne mijenja dubinski njezinu prirodnu ulogu.
Tako se mnogi mukarci ne zamaraju pitanjem eli li ena s kojom dijele krevet snoaj ili
mu samo podlijee. Mogli bi spavati i s pokojnicom. Snoaj se ne moe dogoditi bez
mukog pristanka i upravo mu je muko zadovoljenje prirodni ishod. Oplodnja se moe
izvriti a da ena u tome ne doivi nikakav uitak. S druge strane, njoj oplodnja ni blizu
ne predstavlja svretak seksualnog procesa. Ba naprotiv, upravo u tom trenutku poinje
sluba koju od nje zahtijeva vrsta. Ta sluba se ostvaruje polako i bolno kroz trudnou,
poroaj, dojenje.
Anatomske sudbine mukarca i ene su dakle jako razliite. Isto je i s njihovim
moralnim i drutvenim poloajima. Patrijarhalno drutvo osudilo je enu na ednost.
Vie ili manje otvoreno priznaje pravo mujaka na zadovoljenje svojih seksualnih elja
dok je ena ograniena na brak. U njezinu je sluaju puteni in, ako nije posveen
245

Upotreba umjetnog penisa kontinuirano postoji od klasine antike ili ak ranije do dananjih dana... Slijedi popis
predmeta koji su posljednjih godina pronaeni u vaginama i mokranim mjehurima i koje su mogli izvaditi samo
kirurkim zahvatima: olovke, komadii peatnog voska, ukosnice, kalem za konac, pribadae od kosti, uvijai za kosu,
ivae i pletae igle, futrola za igle, kompas, kristalni epovi, svijea, pluteni epovi, aice, vilice, akalice, etkice za
zube, lonii za kreme (u jednom sluaju koji je naveo Schroeder u loniu je bio hrut, zamjena za japanske kuglice
rin-no-tama), kokoja jaja itd. Veliki predmeti su prikladno naeni u vaginama udanih ena (H. Ellis, Studies in the
Psychology of Sex, sv. I).

254

briana

zakonom ili sakramentom, grijeh, posrnue, poraz, slabost. Obavezna je braniti svoju
krepost, svoju ast. Ako popusti, posrne, izaziva prijezir. Dok je u osudu njezina
osvajaa ukljueno divljenje. Od primitivnih civilizacija do naih dana, uvijek se
prihvaalo da je krevet enska sluba za koju joj muko zahvaljuje darovima ili
uzdravanjem. Ali sluiti znai predati se gospodaru. U tom odnosu nema nimalo
recipronosti. Tomu je dokaz struktura braka, kao i postojanje prostitutki. ena se daje,
mukarac joj plaa i uzima je. Mukome nita ne brani da gospodari i uzima inferiorna
stvorenja. Ljubavni odnosi sa slukinjama uvijek su se tolerirali, dok se graanku koja se
poda vozau ili vrtlaru socijalno degradira. Strano rasistiki nastrojenim amerikim
Junjacima po obiaju se uvijek doputalo da spavaju s crnkinjama, prije Amerikoga
graanskog rata kao i danas, i to pravo iskoritavaju s gospodskom arogancijom.
Bjelkinja koja bi spavala s crncem u doba ropstva bila bi osuena na smrt, a danas
linovana. Da bi rekao da je spavao sa enom, mukarac kae da ju je imao; obrnuto,
imati nekoga katkad se vulgarno kae pojebati. Grci su enu koja nije bila s
mukarcem nazivali Parthenos adamatos, nepokorenom djevicom. Rimljani su
Mesalinu nazivali invicta, jer joj nijedan od njezinih ljubavnika nije pruio uitak. Za
ljubavnika je dakle ljubavni in osvajanje i pobjeda. Dok se u drugog mukarca erekcija
esto doima smijenom parodijom voljnog ina, svatko je ipak u vlastitom sluaju
promatra s poneto tatine. Erotski vokabular mujaka nadahnjuje se vojnim rjenikom.
Ljubavnik je gorljiv poput vojnika, spolovilo mu se napinje kao luk, kad ejakulira
ispaljuje, to je strojnica, top. Govori o napadu, juriu, pobjedi. U njegovoj uzbuenosti
postoji izvjesna sklonost junatvu. Julien Benda246 pie: Generativni in, sastojei se od
zauzimanja jednog bia drugim, nalae s jedne strane ideju osvajaa i s druge strane
osvojene stvari. Stoga kad izvjetavaju o svojim ljubavima i najciviliziraniji govore o
osvajanju, napadu, juriu, opsadi i obrani, porazu, kapitulaciji, precrtavajui ideju ljubavi
s ideje rata. Taj in, koji ukljuuje kaljanje jednog bia drugim, namee kaljau izvjestan
ponos, a samom okaljanom, ak i kad pristaje, izvjesno ponienje. Posljednja reenica
uvodi novi mit: naime da mukarac oskvrnjuje enu. Sperma ustvari nije izmet; govori se
o nonoj poluciji jer tada ona promauje svoju prirodnu svrhu. Ali kavu ne nazivamo
smeem i ne govorimo da prlja eludac samo zato to moe ostaviti mrlju na svijetloj
haljini. Drugi mukarci tvrde suprotno, da je ena neista jer je uprljana tekuinama i
da zagauje mujaka. injenica da si onaj koji oneiuje u svakom sluaju daje ti
prilino dvosmislenu superiornost. Povlaten poloaj mukarca zapravo proizlazi iz
integriranosti njegove bioloki agresivne uloge u drutvenu funkciju efa, gospodara;
kroz tu integriranost fizioloke razlike dobivaju puno znaenje. Kako je u ovom svijetu
mukarac suveren, kao znak svoje suverenosti trai silovitost svojih elja. Za mukarca
obdarenog velikim erotskim kapacitetom kae se da je snaan, moan, to su epiteti koji
ga oznaavaju kao aktivnost i transcendenciju. Suprotno tomu, za enu koja je samo
objekt rei e se da je topla ili hladna, odnosno, vjeito e oitovati samo pasivne
osobine.
Ozraje u kojem se budi enska seksualnost sasvim je dakle drukije od onoga koje
oko sebe susree adolescent. Usto, u trenu kad se ena prvi put suoi s mukim, njezin je
erotski stav vrlo sloen. Netono je, kako se znalo tvrditi, da djevica ne poznaje elju i da
je mukarac taj koji budi njezinu senzualnost. Ta legenda jo jedanput odaje sklonost
dominaciji prisutnu u mukog, koji bi rado da u njegovoj partnerici nita ne bude
autonomno, pa tako ni elja koju za njim osjea. Zapravo i u mukarca je dodir ene esto

246

Le Rapport d'Uriel.

255

briana

to to probudi elju, dok obratno veina djevojaka prieljkuje milovanja a da ih nijedna

ruka jo nikada nije dotaknula.
Moji bokovi, koji su bili kao u djeaka, drukije su se zaoblili, i kroz cijelo
sam bie osjetila veliku uzbibanost, enju, nepogreiv poriv, tako da vie
nisam mogla spavati nou, nego sam se vrpoljila u grozniavom, bolnom
nemiru.
U dugoj ivotnoj prii koju je ispriala Stekelu, neka mlada ena se prisjea:
Poela sam jako oijukati. Trebalo mi je golicanje ivaca. Kao
pasionirana plesaica, zatvarala bih oi pleui da bih se u potpunosti
prepustila uitku... U plesu sam pomalo bila ekshibicionistkinja, jer je
senzualnost pobjeivala sram. Prve sam godine revno plesala. Rado sam i
puno spavala i masturbirala sam svakodnevno, esto i po sat vremena... esto
bih masturbirala toliko da bih okupana znojem, preumorna da nastavim
zaspala... Gorjela sam i bila bih prihvatila onoga tko bi me elio smiriti. Nisam
traila pojedinca, nego mukarca.247
Ovdje je vie rije o tome da se djevianski nemir ne izraava kao jasna potreba.
Djevica ne zna tono to eli. U njoj je preivjela agresivna erotinost djetinjstva. Njezini
prvi impulsi bili su impulsi za hvatanjem i jo uvijek eli zagrliti, posjedovati. eli da je
plijen za kojim udi obdaren osobinama koji su joj putem okusa, mirisa i dodira
otkriveni kao vrijednosti. Jer seksualnost nije izolirano podruje, ona se nastavlja na
matanja i uitke senzualnosti. Djeca i adolescenti oba spola vole glatko, kremasto,
satensko, meko, elastino. Ono to se bez slamanja ili raspadanja pokorava pritisku, klie
pod pogledom ili prstima. Poput mukarca, i ena se oduevljava toplom mekoom
pjeanih dina koje se tako esto usporeuje s njezinim dojkama, dodirom svile,
paperjastom njenou popluna, barunastim cvijeem ili voem. A posebice mlada
djevojka voli blijede pastelne boje, izmaglicu tila i muslina. Ne sviaju joj se grube
tkanine, ljunak, kamenje, gorki okusi, jetki mirisi. Majino tijelo je ono to je, kao i
braa, prvo milovala i voljela. U svojem narcizmu, u svojim difuznim ili preciznim
homoseksualnim iskustvima postavljala se kao subjekt i traila posjedovanje enskog
tijela. Kad se suoi s mujakom, u dlanovima i na usnama osjea elju da aktivno miluje
plijen. Ali joj mukarac, sa svojim tvrdim miiima, hrapavom i esto dlakavom koom,
tekim mirisom i grubim crtama lica, ne djeluje poeljno, ak joj izaziva odbojnost. To je
ono o emu govori Rene Vivien kad pie:
Ja sam ena, nemam prava na ljepotu...
Osudili su me na muku runou
Zabranili mi tvoje kose, tvoje zjenice
Jer su ti kose duge i mirisa pune.

247

La Femme frigide

256

briana

Ako elja za hvatanjem, posesivna tenja u ene ostane najjaa, ona e se poput
Rene Vivien orijentirati prema homoseksualnosti. Ili e se vezati samo uz muke s
kojima moe postupati kao sa enama. Tako si junakinja Rachildeina romana Monsieur
Vnus plati mladog ljubavnika kojega rado strasno miluje, ali mu ne doputa da je
razdjevii. Ima ena koje vole milovati mladie od trinaest do etrnaest godina ili ak
djecu, ali se uskrauju odraslom mukarcu. No vidjeli smo da se u veine ena nakon
djetinjstva razvija i pasivna seksualnost, ena voli da je se grli, miluje i naroito se od
puberteta eli pretvoriti u putenost u rukama mukarca. Mukarcu uobiajeno pripada
uloga subjekta, i ona to zna. Mukarac ne treba biti lijep, reeno joj je nebrojeno puta.
ena u njemu ne treba traiti inertne osobine objekta nego mo i muevnu snagu. Tako
je ona u samoj sebi podijeljena: priziva snaan zagrljaj koji e je preobraziti u drhtavu
stvar, ali su grubost i snaga takoer neugodne prepreke koje je ranjavaju. Senzualnost
joj se nalazi i u koi i u ruci, a zahtjevi prve djelomino se kose sa zahtjevima druge.
Koliko je god mogue, ena bira kompromis. Daje se mukarcu koji je muevan, ali
dovoljno mlad i zavodljiv da bi bio poeljan objekt. U lijepom adolescentu moe pronai
sve privlane osobine za kojima udi. U Pjesmi nad pjesmama podjednako uivaju i
supruga i suprug. Ona u njemu dosee ono to on u njoj trai: zemaljsku floru i faunu,
drago kamenje, potoke i zvijezde. Ali ona nema naina da uzme ta blaga. Anatomija je
osuuje na to da ostane nevjeta i nemona poput eunuha: elja za posjedovanjem
propada bez organa u kojem bi se utjelovila. A mukarac odbija pasivnu ulogu. esto i
okolnosti pretvore djevojku u plijen mukarca ija je milovanja uzbuuju, ali kojeg ne
uiva ni gledati niti milovati zauzvrat. Nije se dovoljno govorilo o tome da u odbojnosti
koja se mijea s njezinim eljama ne postoji samo strah od muke agresivnosti, nego i
dubinski osjeaj frustracije. Sladostrae e morati osvojiti mimo spontanog elana
senzualnosti, dok se kod mukarca uitak dodira i gledanja spaja sa seksualnim
zadovoljstvom u pravom smislu rijei.
Dvosmisleni su ak i elementi seksualne erotike. Nita nije varljivije od dodira.
Mnogi mukarci koji bez gaenja po rukama gnjee bilo kakve materijale mrze da ih
dotaknu biljke ili ivotinje. Kad ga dodirne svila, barun, ensko tijelo katkad zadre od
uitka, a katkad se najei. Sjeam se jedne prijateljice iz mladosti koja se jeila na sami
pogled na breskvu. Lako se prelazi iz uznemirenosti u uzbuenje, iz iritacije u uitak.
Ruke koje obuhvaaju tijelo mogu biti zaklon i zatita, ali i zarobljavaju, gue. U djevice
se ta dvojakost perpetuira zbog njezine paradoksalne situacije: organ koji e dovesti do
njezine preobrazbe je zapeaen. Nesigurna i gorua udnja njezine puti iri se cijelim
tijelom osim po samom mjestu gdje se treba dogoditi snoaj. Nijedan organ ne
omoguuje djevici da zadovolji svoju aktivnu erotinost. A nema doivljeno iskustvo
onoga organa koji je osuuje na pasivnost.
Ipak ta pasivnost nije ista inercija. Da bi se ena uzbudila u njezinu se organizmu
moraju proizvesti pozitivni fenomeni: oivenje erogenih zona, naticanje nekih
erektivnih tkiva, izluivanja, rast temperature, ubrzani puls i disanje. elja i naslada od
nje kao i od mukoga zahtijevaju veliki napor. Iako je receptivna, enska potreba je u
jednom smislu aktivna, oituje se poveanjem ivano-miinog tonusa. Apatine i
malaksale ene su uvijek hladne. Pitanje je postoji li konstitucijska frigidnost, a psihiki
imbenici sigurno, to se erotskih kapaciteta ene tie, igraju prevladavajuu ulogu. No
sigurno je da se fizioloki nedostaci i slabija vitalnost uz ostalo odraavaju i u seksualnoj
ravnodunosti. S druge strane, ako se vitalna energija troi na voljne aktivnosti,
primjerice na sport, ne ulae se u seksualnu potrebu: Skandinavke su zdrave, snane i
hladne. Temperamentne ene su one koje pomiruju malaksalost i ar, poput
Talijanki i panjolki, ija se gorljiva vitalnost cijela pretae u putenost. Postati objekt,
257

briana

postati pasivna sasvim je drugo od biti pasivni objekt: ljubavnica nije ni uspavana niti
pokojna. U njoj postoji elan koji neprestano pada i neprestano se obnavlja: pali elan
stvara aroliju u kojoj se perpetuira elja. No ravnoteu izmeu strasti i predaje je lako
naruiti. Muka elja je napetost; moe poharati tijelo napetih ivaca i miia. Poloaji i
geste koji od organizma trae voljno sudjelovanje ne proturjee mu, ve mu naprotiv
esto slue. Svaki voljni napor naprotiv sprjeava ensko tijelo da se uzme; zato ena
spontano248 odbija vrste snoaja koje od nje zahtijevaju rad i napetost. Previe nagle
promjene, prevelik broj poloaja, zahtjevi za svjesno upravljanim aktivnostima radnjama ili rijeima - razbijaju aroliju. Silovitost neobuzdanih tenji moe dovesti do
gra, stezanja, napetosti. Neke ene grebu, grizu, tijela im se svijaju, proeta
neuobiajenom silom. Ali do tih pojava dolazi tek kad se dosegne izvjesna kulminacija, a
nju se dosee samo ako najprije nedostatak ikakva pravila - fizikog kao i moralnog omogui koncentraciju cijele ivotne energije u seksualnost. To znai da djevojci nije
dovoljno prepustiti se; posluna, bezvoljna, odsutna, ne zadovoljava ni svojeg partnera
niti sebe. Od nje se trai aktivno sudjelovanje u pustolovini koju zasigurno ne prieljkuju
ni njezino djeviansko tijelo niti njezina savjest optereena tabuima, zabranama,
predrasudama i zahtjevima.
Po uvjetima koje smo upravo opisali vidi se da erotski poeci ene nisu laki. Kao
to smo vidjeli, incidenti koje je doivjela u djetinjstvu ili mladosti esto u njoj izazovu
snaan otpor. Katkad je taj otpor nesalomljiv. Mlada ga djevojka najee pokuava
prevladati, ali tada se u njoj javljaju estoki sukobi. Strog odgoj, strah od grijeha, osjeaj
krivnje prema majci stvaraju mone zapreke. Djevianstvo je u mnogim sredinama na
toliko visokoj cijeni da se njegov gubitak izvan zakonitog braka doima pravom
katastrofom. Djevojka koja se preda na nagovor, iznenada, misli da se obeauje. Ni
prva brana no, za koje se djevica predaje mukarcu kojega obino nije stvarno
izabrala, i koja nastoji u nekoliko sati, ili nekoliko trenutaka, rezimirati cijelu seksualnu
inicijaciju, nikako nije lagodno iskustvo. Openito gledajui, svaki je prijelaz muan
zbog njegova konanog, nepovratnog znaaja: postati enom znai bespovratno
raskinuti s prolosti. Ali taj je prijelaz dramatiniji od ijednoga drugog. Ne stvara samo
jaz izmeu juer i danas, ve otima djevojku od imaginarnog svijeta u kojem se odvijao
velik dio njezine egzistencije i baca je u stvarni svijet. Usporedivi je s koridom, Michel
Leiris naziva branu postelju podrujem istine. Upravo za djevicu taj izraz poprima
svoje najpotpunije i najstranije znaenje. U razdoblju zaruka, flerta, udvaranja, koliko
god nezadovoljavajue bilo, nastavila je ivjeti u svojem uobiajenom svijetu manira i
snova. Pretendent je govorio romantinim ili barem kurtoaznim rjenikom. Jo je bilo
mogue pretvarati se. Najednom, eto je gledaju prave oi, primaju prave ruke.
Neumoljiva stvarnost tih pogleda i zagrljaja jest ono to je strai.
Mukarcu i anatomska sudbina i obiaji povjeravaju ulogu inicijatora. Bez sumnje
je za mladog djevca prva ljubavnica takoer inicijatorica, ali on posjeduje erotsku
autonomiju koju jasno izraava erekcija. Ljubavnica mu samo u stvarnosti daje objekt za
kojim je ve udio: ensko tijelo. Mlada djevojka treba mukarca da bi otkrila vlastito
tijelo. Njezina je ovisnost mnogo jaa. Od prvih iskustava u mukarca obino postoji
aktivnost, odluka, bilo da plaa partnerici, bilo da joj vie-manje ugrubo udvara ili je
zavodi. Djevojka je naprotiv u veini sluajeva ona kojoj se udvara, koju se zavodi. ak i
ako je ona isprva izazvala mukarca, on e njihove odnose preuzeti u svoje ruke. esto je
stariji, iskusniji i prihvaeno je da snosi odgovornost za tu, njoj novu pustolovinu.
Njegova elja je agresivnija i hitnija. Bilo kao ljubavnik ili kao mu, mukarac je vodi u
248

U nastavku teksta emo vidjeli da za to mogu postojati i psiholoki razlozi koji mijenjaju njezin neposredan stav.

258

briana

krevet gdje se jo samo mora prepustiti i sluati ga. ak i ako je u mislima prihvatila taj
autoritet, u trenutku kad ga treba konkretno podnijeti, hvata je panika. Ponajprije se boji
pogleda u kojem se gubi. Njezin je stid dijelom nauen, ali ima i duboke korijene. Svi, i
mukarci i ene, poznaju sram zbog svojega tijela. U svojoj istoj nepokretnoj
prisutnosti, neopravdanoj imanenciji, tijelo postoji u tuem pogledu kao apsurdna
sluajnost faktinosti, a opet je tijelo ono samo. elimo ga sprijeiti da postoji za druge;
elimo ga zanijekati. Ima mukaraca koji govore da se ne mogu podnijeti nagi pokazati
eni bez erekcije. S erekcijom doista tijelo postaje aktivnost, snaga, spolovilo vie nije
inertan objekt nego postaje poput ruke ili lica - nametljivi izraz subjektivnosti. To je
jedan od razloga zato stid mnogo manje paralizira mladie od ena. Zbog svoje
napadake uloge, manje su izloeni pogledima. A ako i jesu, ne boje se osude jer
ljubavnica od njih ne zahtijeva inertne osobine. Njihovi e se kompleksi prije odnositi na
ljubavnu potenciju i sposobnost da prue uitak. Barem se mogu braniti i pokuati dobiti
partiju. ena nema mogunost zamijeniti svoju put za volju: im je prestane kriti, daje je
bez obrane. ak ako prieljkuje njenosti, buni se protiv pomisli da je gledaju ili
opipavaju. Tim vie to su joj dojke i stranjica iznimno karnalne. Mnoge odrasle ene ne
vole da ih se gleda slea ak i kad su odjevene. Moemo onda zamisliti kakav otpor treba
svladati neiskusna zaljubljena djevojka da bi se pristala pokazati. Nesumnjivo se neka
Frina ne plai pogleda, dapae, ponosno se skida: odijeva je njezina ljepota. No sve i da je
jednako lijepa kao Frina, mlada djevojka to nikad sa sigurnou ne zna. Ne moe se
drsko ponositi svojim tijelom sve dok muki glasovi ne potvrde njezinu mladenaku
tatinu. I to je upravo ono to je prestravljuje. Ljubavnik je jo straniji od pogleda: on je
sudac. On e je otkriti njoj samoj u njezinoj istini. ak i ako je strastveno zaluena
vlastitom slikom, svaka mlada djevojka u trenutku muke presude sumnja u sebe. Zato
trai mrak, skriva se pod plahtama. Kad se divila svojem odrazu u zrcalu, jo je samo
matala o sebi, matala kroz muke oi. Sad su te oi prisutne. Nemogue je varati.
Nemogue se je boriti. Tajanstvena sloboda je ta koja odluuje i njezina je odluka
konana. U stvarnom iskuenju erotskog iskustva napokon e se ili zauvijek raspriti ili
potvrditi opsesije iz djetinjstva i adolescencije. Mnoge mlade djevojke pate zbog prejakih
listova, premalih ili prevelikih grudi, uskih bokova, neke bradavice, ili se pak boje neke
tajne deformacije:
Svaka mlada djevojka u sebi nosi kojekakve smijene strahove koje se
jedva usuuje priznati samoj sebi, kae Stekel.249 Ne biste vjerovali koliko
mladih djevojaka pati od opsesije da su fiziki nenormalne i mui se u tajnosti
jer ne mogu biti sigurne da su normalno graene. Jedna je mlada djevojka na
primjer mislila da njezin donji otvor nije na pravom mjestu. Mislila je da se
spolni odnos dogaa kroz pupak. Bila je tuna jer joj je pupak zatvoren i to
ne moe u njega gurnuti prst. Druga je mislila da je dvospolac. Trea je mislila
da je osakaena i da nikad nee moi imati seksualne odnose.
ak i ako ne dijele sline opsesije, djevojke plai pomisao da e odjedanput biti
otkriveni odreeni predjeli njihova tijela koji nisu postojali ni za njih, niti ni za koga, koji
uope nisu postojali. Hoe li taj nepoznati lik koji djevojka treba prihvatiti kao svoj
izazvati gaenje, ravnodunost, ironiju? Moe se samo podvrgnuti mukoj ocjeni: kocka
je baena. Zato e muko ponaanje odjeknuti tako snano. Muki zanos i njenost mogu
eni dati samopouzdanje koje e izdrati sva odbijanja. Do svoje osamdesete ta e se
249

Frigidna ena

259

briana

ena osjeati kao cvijet, egzotina ptica koja je jedne davne noi razbuktala muku elju.
U suprotnom, ako je ljubavnik ili mu nepromiljen, proizvest e u ene kompleks manje
vrijednosti, na koji e se u nekim sluajevima prilijepiti trajne neuroze. I zamjerit e mu,
a to e se odraziti u upornoj frigidnosti. Stekel donosi zanimljive primjere:
ena od trideset i est godina ve etrnaest godina pati od toliko
nepodnoljive kriobolje da po nekoliko tjedana mora leati u krevetu... Prvi
je put osjetila tu bol u prvoj branoj noi. Tijekom razdjevienja koje je bilo
pretjerano bolno, mu je povikao: Prevarila si me, nisi vie djevica!... Ova je
bol fiksacija na tu munu scenu. Bolest je kazna za mua koji je morao
potroiti ogroman novac za njezine nebrojene kure... ena je ostala otupljena
tijekom prve brane noi i tijekom cijeloga njihova braka... Prva brana no
bila je za nju grozna trauma koja je odredila cijeli njezin budui ivot.
Neka me mlada ena konzultira zbog vie ivanih smetnji, a posebice
zbog potpune frigidnosti... Prve brane noi mu je otkrivi je uzviknuo: Oh,
kako su ti noge kratke i debele! Zatim je pokuao obaviti snoaj koji ju je
ostavio sasvim ravnodunom i uzrokovao joj samo bol... Vrlo dobro zna da je
uvreda iz prve brane noi uzrok njezine frigidnosti.
Druga frigidna ena pripovijeda da ju je mu tijekom prve brane noi
duboko uvrijedio: gledajui je kako se svlai, kazao je: Boe moj, kako si
mrava! Tada ju je svejedno krenuo milovati. Ona taj strani trenutak ne
moe zaboraviti. Kakva surovost!
Gospoa Z. W. takoer je potpuno frigidna. Velika trauma prve brane
noi za nju je bila kad joj je mu rekao nakon prvog koitusa: Rupa ti je velika,
prevarila si me.
Pogled je opasnost; ruke su druga prijetnja. ena generalno nema pristupa svijetu
nasilja; nikad nije prola iskuenje koje je mladi prevladao u svaama iz djetinjstva i
adolescencije. Iskuenje da bude tjelesna stvar na koju utjeu drugi. A sada je zahvaena,
unesena u susret tijela s tijelom u kojem je mukarac jai. Vie ne moe slobodno
sanjariti, ustuknuti, manevrirati: preputena je mujaku, on s njom raspolae. Nju koja
se nikad nije borila prestravljuju ti zagrljaji slini borbi. Preputala se milovanjima
zarunika, prijatelja, kolege, civiliziranog i uglaenog mukarca, ali je on otkrio strano,
egoistino i uporno lice. Protiv toga neznanca vie nema pomoi. Nije neuobiajeno da
prvo iskustvo djevojke bude pravo silovanje i mukarac se pokae grozno grubim.
Naroito na selu, gdje su obiaji surovi, esto se dogaa da mlada djevojka napola
pristajui, a napola se bunei, posramljena i ustraena izgubi djevianstvo na dnu nekog
jarka. U svakom sluaju, u svim je sredinama i svim klasama iznimno esto da djevicu
pouruje sebini ljubavnik koji to je mogue bre eli vlastito zadovoljstvo ili mu
uvjeren u svoja brana prava koji shvaa otpor svoje ene kao uvredu, do te mjere da se
razbjesni ako razdjevienje ne ide lako.
Uostalom, koliko god pun potovanja i uglaen bio mukarac, prva je penetracija
uvijek silovanje. Zato to djevojka eli poljupce na usnama, grudima, zato to moda udi
za poznatim ili nasluenim uitkom meu svojim bedrima, evo mukog spolovila koje je
razdere i ue u predjele gdje nije bilo pozvano. esto se opisivalo bolno iznenaenje
onesvijetene djevice u naruju mua ili ljubavnika, koja misli da e joj se napokon
ostvariti pohotni snovi i u tajnosti svojeg spolovila osjeti neoekivanu bol. Snovi se rue,
uzbuenje raspruje, a ljubav poprima lik kirurkog zahvata.
260

briana

Iz ispovijesti koje je sakupio doktor Liepmann izdvajam sljedeu, tipinu priu.

Rije je o djevojci iz skromnog miljea, seksualno vrlo neukoj.
esto sam zamiljala da se dijete moe dobiti samo poljupcem. Kad sam
imala osamnaest godina, upoznala sam gospodina u kojeg sam se, kako se
kae, stvarno zatelebala. esto je izlazila s njim i tijekom njihovih razgovora
joj je objasnio da se djevojka treba podati mukarcu kad ga voli jer mukarci
ne mogu ivjeti bez seksualnih odnosa i da, dok si ne mogu priutiti brak,
moraju dakle imati odnose s mladim djevojkama. Ona se opirala. Jednog je
dana organizirao izlet tako da mogu zajedno provesti no. Ona mu je napisala
pismo da bi mu ponovila da bi njoj to previe natetilo. Jutro dogovorenog
dana predala mu je pismo, ali ga je on spremio u dep ne proitavi ga i odveo
je u hotel. Moralno je nad njom dominirao, ona ga je voljela. I slijedila ga je.
Bila sam kao hipnotizirana. Kako smo hodali, molila sam ga da me potedi...
Nemam pojma kako sam stigla u hotel. Jedino to pamtim jest da sam se
strano tresla itavim tijelom. Partner me pokuao smiriti, ali je u tome uspio
tek nakon dugog odupiranja. Nisam vie gospodarila svojom voljom i
prepustila sam se, sebi usprkos. Kad sam se poslije nala na ulici, inilo mi se
da je sve bio samo san iz kojeg sam se upravo probudila. Nije si dopustila da
ponovi to iskustvo i sljedeih devet godina nije bila s mukarcem. Tada je
upoznala jednoga koji ju je zaprosio i pristala je.
U ovom je sluaju razdjevienje na neki nain bilo silovanje. Ali ono moe biti
muno ak i uz pristanak. Vidjeli smo groznice koje su muile mladu Isadoru Duncan.
Upoznala je zapanjujue lijepog glumca u kojeg se zaljubila i koji joj je strastveno
udvarao.250
I ja sam se osjeala loe i vrtjelo mi se u glavi, dok je u meni rasla
neodoljiva enja da ga privinem uza se sve jae i jae, sve dok me nije,
potpuno izgubivi kontrolu i kao obuzet ludilom, odnio u sobu. Preplaenoj
ali u ekstazi, razjasnilo mi se kako se to radi. Priznajem da mi je prvi dojam
bio uasan strah, ali veliko saaljenje zbog njegove patnje sprijeilo me u
bijegu od onoga to je isprva bilo isto muenje... (Sljedei dan) ono to je za
mene bilo samo bolno iskustvo poelo je iznova, uz moje muenike vapaje i
jecaje.
Uskoro e i Isadora, prvo s ovim ljubavnikom, a zatim i s drugima, upoznati raj koji
lirski opisuje.
Meutim, u stvarnom iskustvu, kao i neko u djevianskoj mati, najveu ulogu ne
igra bol. Daleko vie znai injenica penetracije. Mukarac u snoaj ukljuuje samo
vanjski organ, dok se do ene dopire u njezinu unutranjost. Zasigurno postoji mnogo
mladia koji se ne uputaju lagodno u tajanstvenu tamu ene. Njihovi djetinji strahovi
izviru na povrinu pred piljama i grobnicama, kao i pred eljustima, kosama, klopkama
za vukove. Zamiljaju da e im se nabrekli penis zaglaviti u koricama sluznice. Jednom
kad se u nju ue, ena ne osjea takvu opasnost, ali se zato osjea tjelesno otuenom.
Posjednik potvruje prava nad svojom zemljom, kuanica nad kuom proglaavajui
250

Moj ivot.

261

briana

zabranu ulaska. Posebno ene, zato to ih se zakida za transcendenciju, ljubomorno

uvaju svoju intimu: njihova soba, njihov ormar, njihove krinjice su sveti. Colette
pripovijeda da joj je jedanput neka stara prostitutka rekla: U moju sobu, gospoo, nikad
nijedan mukarac nije stupio. Pariz je zaista dovoljno velik za ono to moram raditi s
mukarcima. Umjesto svojeg tijela, barem je posjedovala komadi zemlje koji je
drugima bio zabranjen. Mlada djevojka, naprotiv, osim svojeg tijela ne posjeduje gotovo
nita. Tijelo joj je najvee blago. Mukarac koji u njega ulazi uzima joj ga. Popularan izraz
potvruje se doivljenim iskustvom. Ponienje koje je osjeala sad konkretno doivljava:
pod dominacijom je, podinjena, pobijeena. Poput gotovo svih enki, tijekom snoaja je
pod mukarcem.251 Adler je dosta ustrajao na osjeaju manje vrijednosti koji iz toga
proizlazi. Od djetinjstva su pojmovi superiornog i inferiornog meu najvanijima.
Veranje na stabla je prestian in; nebo je iznad zemlje, pakao ispod; padati i silaziti
znai poniziti se, a penjati se znai uzvisiti se. U tunjavi pobjeda pripada onome tko
obori protivnika. A ena lijee na krevet u poloaj poraza. Jo je gore ako je mukarac
zajae poput ivotinje sa valama i uzdama. U svakom sluaju osjea se pasivnom:
milovana je, penetrirana, podvrgava se snoaju dok se mukarac u njemu aktivno troi.
injenica je da ni muko spolovilo nije popreno-prugasti mii kojim upravlja volja. Nije
ni plug niti ma, ve samo meso. Ali mu mukarac svejedno upisuje voljni pokret. Odlazi,
dolazi, zaustavlja se, ponovno poinje, dok ga ena spremno prima. Mukarac je taj koji osobito kad je ena poetnica - izabire seksualne poze, odluuje o trajanju i uestalosti
odnosa. Ona osjea sebe kao instrument: sva je sloboda u drugome.
Poetski se to izraava rijeima da je ena usporediva s violinom, a mukarac s
gudalom zbog kojeg vibrira. U ljubavi, kae Balzac252, ostavimo li duu po strani, ena
je poput lire koja odaje svoju tajnu samo onome tko je zna svirati. On s njom uzima svoj
uitak, on joj ga daje. Ve same te rijei ne odaju uzajamnost. ena je proeta
kolektivnim predodbama slavnog znaaja mukog spolnog uzbuenja koje ensko
uzbuenje pretvaraju u sramotnu predaju. Njezino intimno iskustvo potvruje tu
asimetriju. Ne treba zaboraviti da adolescent i adolescentica svoja tijela doivljavaju
veoma drukije. Prvi ga mirno prihvaa i ponosno preuzima odgovornost za njegove
elje, za drugu je usprkos narcizmu tijelo udni i uznemirujui teret. Muko je spolovilo
jasno i jednostavno poput prsta. Moe ga se nevino pokazivati, i esto ga djeaci ponosno
izazivajui pokazuju prijateljima. ensko spolovilo je, onako skriveno, nepravilno,
sluzavo i vlano, tajanstveno i samoj eni. Svaki mjesec krvari, ponekad je mokro od
iscjedaka, vodi tajan i opasan ivot. Uvelike zato to se ne prepoznaje u tom spolovilu
ena ne prepoznaje njegove elje kao svoje. One se pak oituju na sraman nain. Dok se
mukarcu die, ena se vlai. U samoj rijei sadrane su djetinje uspomene na
mokar krevet, na zabranjeno i nehotino preputanje potrebi za mokrenjem. Mukarac
osjea isto gaenje prema nesvjesnim nonim polucijama. Izbacivanje tekuine, mokrae
ili sperme, ne poniava: to je aktivna radnja. Ali ponienje se javlja ako tekuina pasivno
pobjegne, jer tijelo onda vie nije organizam, miii, sfinkteri, ivci, kojima upravlja
mozak i koji odraavaju svjesni subjekt, nego posuda, spremnik sainjen od inertne
materije i igraka mehanikih hirova. Ako tijelo curi - kao to curi stari zid ili truplo - ne
ini se da isputa tekuinu nego da se topi. Proces raspadanja je ono to prestravljuje.
ensko seksualno uzbuenje je blago pulsiranje koljke. Dok mukarca odlikuje estina,
251

Jasno da se poloaj moe preokrenuti. No pri prvim je iskustvima iznimno rijetko da mukarac ne prakticira
takozvani normalni seks.
252
Fiziologija braka. U Brevijaru eksperimentalne ljubavi, Jules Guyot jo kae o muu: On je minestrel koji svojom
rukom i gudalom stvara harmoniju ili kakofoniju. ena je s toga gledita zaista instrument s vie ica koji e
proizvoditi skladne ili neskladne zvukove, ovisno o tome je li dobro ili loe ugoena.

262

briana

ena je samo nestrpljiva. Njezina nada moe postati gorljiva a da ne prestane biti
pasivna. Mukarac se obara na svoj plijen poput orla ili jastreba. Ona vreba poput biljke
mesoderke, movare u kojoj zaglavljuju kukci i djeca. Ona je sisanje, usisavanje,
njukanje, smola i ljepilo, nepokretan, insinuatorski i ljepljiv poziv: ili se tako barem na
neki nain osjea. Stoga u njoj ne postoji samo otpor prema mukarcu koji je eli
podiniti, nego i unutarnji konflikt. Na tabue i inhibicije proizale iz njezina obrazovanja
i drutva slau se gaenja i odbijanja kojima je izvor samo erotsko iskustvo. Jedni druge
tako dobro meusobno osnauju da je vrlo esto nakon prvog snoaja ena jo vie
ozlojeena svojom seksualnom sudbinom nego prije.
Naposljetku, postoji jo jedan imbenik koji mukarcu daje neprijateljski izraz i
pretvara seksualni in u ozbiljnu prijetnju: opasnost od djeteta. Nezakonito dijete je u
veini civilizacija takav socijalni i ekonomski hendikep za neudanu enu da neke
djevojke poine samoubojstvo nakon to saznaju da su trudne, a neke neudane majke
zadave svoje novoroene. Rizik od trudnoe predstavlja dovoljno monu seksualnu
konicu da se mnoge djevojke pridravaju predbrane istoe koju zahtijeva drutveni
moral. Kad ta konica nije dovoljno jaka, mlada je djevojka, premda se podaje ljubavniku,
u strahu pred groznom opasnou koju on nosi u slabinama. Stekel meu ostalima citira
mladu djevojku koja je itavo vrijeme koitusa vikala: Samo da se nita ne dogodi! Samo
da se nita ne dogodi! esto ni u braku ena ne eli dijete, bilo da joj zdravlje nije
najbolje ili bi dijete za tek stvoreno kuanstvo predstavljalo prevelik teret. Ako nema
apsolutno povjerenje u svojeg partnera, ljubavnika ili mua, njezinu e seksualnost
paralizirati oprez. Ili e zabrinuto nadzirati postupke mukarca ili e pak, im zavri
odnos, trati u kupaonicu da iz utrobe istjera ivo sjeme koje je u nju posijano protiv
njezine volje. Ta higijenska operacija grubo proturjei senzualnoj aroliji milovanja,
potpuno odvaja tijela koja je spajao isti uitak. Muka sperma tada postaje tetno sjeme,
prljanje. isti se kao to se isti prljavu posudu, dok se mukarac odmara na krevetu u
svojoj velianstvenoj cjelovitosti. Jedna mi je mlada razvedenica prepriala svoj uas kad
se, nakon prve brane noi i dvojbenog uitka, morala zatvoriti u kupaonicu dok je
suprug nonalantno palio cigaretu. ini se da je raspad veze zapeaen ve u tom
trenutku. Gnuanje od irigatora, posude za ispiranje, bidea, jedan je od uestalih uzroka
enske frigidnosti. Postojanje sigurnijih i praktinijih kontracepcijskih metoda puno
pomae seksualnom osloboenju ene. U zemlji poput Amerike, gdje su te metode
rairene, broj djevojaka koje kao djevice ulaze u brak mnogo je manji od njihova broja u
Francuskoj. Takva kontracepcija omoguuje vie predavanja ljubavnom inu. No i tada
mlada ena mora pobijediti odbojnost prije no to postupi sa svojim tijelom kao sa
stvari: isto kao to nije mogla bez drhtaja prihvatiti da je mukarac probije, nita se
lake ne moe ni zaepiti da bi zadovoljila muke potrebe. Bilo da si dade zapeatiti
maternicu ili si umetne kakav tampon smrtonosan za spermije, enu koja je svjesna
neizvjesnosti tijela i seksa koit e taj hladni predumiljaj. Uz to, mnogi mukarci
gnuaju se uporabe prezervativa. Seksualno ponaanje u cjelini opravdava njegove
razliite trenutke. Ponaanje koje bi se inilo odvratnim da ga se analizira doima se
prirodnim kad tijela preoblie erotske vrline koje posjeduju. Ali obrnuto, im tijela i
ponaanja rastavimo u razdvojene elemente liene smisla, ti elementi postaju neisti i
opsceni. Pri zajednikoj uporabi zatite, penetracija koju e zaljubljena ena s uitkom
doivjeti kao sjedinjavanje, spajanje s voljenim mukarcem, ponovno poprima kirurki i
prljav znaaj koji ima u djejim oima ako je ostvarena bez uzbuenja, elje i naslade. U
svakom sluaju, zatita nije na dohvat ruke svim enama. Mnoge mlade djevojke ne
znaju ni za kakvu zatitu od trudnoe i na muan nain osjeaju da im sudbina ovisi o
dobroj volji mukarca kojemu se preputaju.
263

briana

Jasno je da iskuenje doivljeno kroz toliko otpora i bremenito tako tekim

znaenjem esto uzrokuje strane traume. Prva pustolovina esto otkrije latentnu
preranu demenciju. Stekel nabraja vie primjera:
Gica M. G. odjednom je u svojoj devetnaestoj godini razvila akutno
stanje delirija. Pronaao sam je u njezinoj sobi kako vie i neprestano
ponavlja: Ne elim! Ne! Ne elim! Trgala je haljinu sa sebe i htjela gola
trati hodnikom. Trebalo ju je odvesti u psihijatrijsku kliniku. Tamo se delirij
smirio i pretvorio u katatoniju. Djevojka je bila stenodaktilografkinja i
zaljubila se u upravitelja tvrtke u kojoj je radila. Pola je na selo s
prijateljicom i dvojicom kolega. Jedan od njih zamolio ju je da provede no u
njezinoj sobi uz obeanje da je to samo ala. ini se da ju je milovao tri noi
zaredom ne posegnuvi za njezinim djevianstvom. Ona je navodno ostala
hladna poput psee njuke i kae da je sve bilo svinjarija. Nekoliko je
minuta djelovala izbezumljeno i vikala Alfred! Alfred! (ime upravitelja).
alila je (to bi mi rekla majka da zna?). Kad se vratila kui, legla je u krevet
tuei se na migrenu.
Gica L. X. je, veoma deprimirana, esto plakala, nije jela ni spavala.
Poela je imati halucinacije i vie nije prepoznavala osobe iz svoje okoline.
Skoila je na prozorsku dasku u elji da se baci. Poslali su je u sanatorij.
Naao sam tu mladu djevojku od dvadeset ni godine kako sjedi na krevetu.
Nije ni primijetila moj ulazak.... Lice joj je odavalo tjeskobu i strah. Ruke su
joj bile izbaene naprijed kao u obrani, prekriene noge su se grevito trzale.
Vikala je: Ne, ne, ne! Huljo! Trebalo bi zatvoriti ljude poput tebe! To me boli!
Ah! Zatim su se zaredale nerazumljive rijei. Odjedanput se njezino lice
promijenilo, oi su zasjale, usne se nabrale kao u poljubac, noge su se smirile i
blago razdvojile, izgovorila je rijei koje su izraavale pohotu... Ispad je
zavrio s napadajem nijemog i neprestanog plaa... Bolesnica je povlaila
koulju kao da je haljina i stalno ponavljala: Ne! Zna se da joj je, otkad se
razbolila, u posjete esto dolazio oenjeni kolega, i da mu se najprije veselila,
da bi zatim razvila halucinacije i pokuala se ubiti. Ozdravila je, ali otada nije
dopustila nijednom mukarcu da joj prie i odbila je ozbiljnu branu ponudu.
Ovako nastala bolest ne mora biti toliko ozbiljna. Evo primjera gdje aljenje zbog
izgubljenog djevianstva igra glavnu ulogu u problemima nakon prvoga seksualnog
odnosa:
Mlada djevojka od dvadeset tri godine pati od raznih fobija. Bolest je
poela u Franzensbadu zbog straha da e zatrudnjeti od poljupca ili dodira u
toaletu... Moda je neki mukarac ostavio neto sperme u vodi nakon
masturbacije. Zahtijevala je da se kada triput oisti pred njom i nije se
usuivala prionuti pranjenju crijeva u normalnom poloaju. Neto kasnije
razvila se fobija da e razderati himen, nije se usuivala plesati, skakati,
prelaziti ograde, pa ak ni hodati drukije nego malim koracima. Ako bi uoila
kolac, prepala bi se da e se kakvim nespretnim potezom razdjeviiti i obila
bi ga drui, u irokom luku. Jo jedna njezina fobija bila je da u vlaku ili
usred neke guve mukarac moe straga uvui svoj ud, razdjeviiti je i
264

briana

izazvati trudnou... U zadnjem stadiju bolesti bojala se da e u krevetu ili na

spavaici zatei igle koje bi joj mogle ui u vaginu. Svake bi veeri bolesnica
stajala gola posred sobe dok se njezina nesretna majka morala posvetiti
napornom pregledavanju posteljine... Ponavljala je da voli zarunika.
Analizom je utvreno da vie nije djevica i da odgaa vjenanje jer se boji
zarunikova kobnog otkria. Priznala je zaruniku da ju je zaveo neki tenor,
udala se za njega i ozdravila.253
U drugom je sluaju kajanje - nekompenzirano seksualnim zadovoljstvom izazvalo psihike smetnje:
Gica H. B., dvadeset godina, pokazuje znakove teke depresije nakon
putovanja u Italiju s prijateljicom. Odbija izai iz sobe i ne govori ni rijei.
Odveli su je u ustanovu gdje se njezino stanje pogoralo. Tamo je ula glasove
koji su je vrijeali, svi su joj se rugali itd. Vratili su je roditeljima kod kojih se
zavukla u neki kut i nije mrdala. Upitala je lijenika: Zato nisam dola prije
nego to je zloin poinjen? Bila je kao mrtva. Sve je pomrlo, zatrto. Bila je
prljava. Vie nije mogla otpjevati nijednu notu, mostovi sa svijetom bili su
spaljeni... Zarunik je priznao da su se nali u Rimu gdje mu se nakon dugog
otpora podala; imala je napadaje plaa... Ona je priznala da nikada sa
zarunikom nije iskusila uitak. Ozdravila je kad je pronala ljubavnika koji ju
je zadovoljio i oenio.
Slatka Beanka, ije sam ispovijesti o djetinjstvu ve ukratko izloila, detaljno je i
uzbudljivo prepriala i svoja prva iskustva odrasle ene. Uoit emo da, unato vrlo
naprednoj prirodi njezinih prijanjih pustolovina, njezina inicijacija svejedno donosi
neto posve novo.
Sa esnaest sam godina poela raditi u uredu. Sa sedamnaest i pol imala
sam prvi dopust; to je za mene bilo divno razdoblje. Udvarali su mi sa svih
strana... Bila sam zaljubljena u mladog kolegu iz ureda... Ili smo u park. Bilo
je to 15. travnja 1909.
Posjeo me pokraj sebe na klupicu. Poljubio me, molei: Otvorite usta; ali
sam ih ja grevito stiskala. Tada mi je poeo otkopavati jaknu. Rado bih ga
pustila da se nisam sjetila da nemam grudi; odrekla sam se sladostraa koje
bih doivjela da me dotaknuo... 7. travnja me jedan oenjeni kolega pozvao da
idemo na izlobu. Uz veeru smo pili vino. Izgubila sam malo od svoje
suzdranosti i poela priati dvosmislene ale. Protivno mojim molbama,
zaustavio je kola, ugurao me u njih i jedva da su konji i krenuli, ve me
poljubio. Ponaao se sve intimnije, pomicao ruku sve dalje i dalje; ja sam se
svim snagama branila i vie se ne sjeam je li dobio to je htio. Sutradan sam
dosta uznemirena otila u ured. Pokazao mi je ruke pune ogrebotina koje sam
mu napravila... Molio me da ga ee doem posjetiti... Popustila sam, ne
posve oputeno, ali ipak puna znatielje... im se pribliio mojem spolovilu
istrgnula sam se i vratila na svoje mjesto.
253

Stekel, Frigidna ena.

265

briana

Jedanput me je meutim, kao lukaviji, svladao i vjerojatno uvukao prst u

moju vaginu. Plakala sam od boli. Bilo je to u lipnju 1909. i otila sam na
praznike. Otputovala sam s prijateljicom. Pojavila su se dvojica turista.
Pozvali su nas da im se pridruimo. Moj je pratilac htio poljubiti moju
prijateljicu, ona ga je udarila. Priao je meni, zgrabio me odostraga, privio me
prema sebi i poljubio. Nisam se opirala... Rekao mi je da poem s njim. Pruila
sam mu ruku i zali smo duboko u umu. Poljubio me... Na moje veliko
nezadovoljstvo, poljubio mi je spolovilo. Rekla sam mu: Kako moete biti
tako besramni? Stavio mi je svoj ud u ruku... ja sam ga gladila... najedanput
mi je strgnuo ruku i pokrio ga rupiem da ne vidim to se dogaa... Dva dana
poslije ili smo zajedno u Liesing. Na osamljenoj livadi je skinuo svoj kaput i
stavio ga na travu... Bacio me na tlo tako da mu je jedna od nogu ostala meu
mojima. Jo nisam uviala ozbiljnost situacije. Molila sam ga da me ubije
radije nego da me lii mojega najljepeg ukrasa. Postao je veoma grub,
izgovorio mi svakojake prostote i prijetio policijom. Rukom mi je pokrio usta
i stavio svoj penis. Mislila sam da mi je odzvonilo. Osjeala sam da mi se
eludac preokree. Kad je konano zavrio, poelo mi je biti podnoljivo.
Morao me je pridii jer sam ostala ispruena leati. Prekrio mi je oi i lice
poljupcima. Nisam nita vidjela ni ula. Da me nije drao, tako obnevidjela
pala bih pod kakva kola... Bili smo posve sami u kupeu druge klase, ponovno
je otkopao hlae i krenuo prema meni. Ispustila sam krik i potrala du
cijelog vagona sve do zadnjeg izlaza... Naposljetku me ostavio na miru uz
okrutni i gromki smijeh koji nikad neu zaboraviti, nazivajui me glupom
guskom koja ne zna to valja. Pustio je da se sama vratim u Be. Kad sam
stigla u Be, brzo sam otila u zahod jer sam osjeala da mi neto toplo curi
niz bedro. U strahu sam ugledala tragove krvi. Kako da to sakrijem kod kue?
to sam ranije mogla otila sam spavati i satima plakala. U utrobi sam jo
osjeala pritisak od guranja penisa. Majci su moje udno ponaanje i manjak
apetita bili znak da se neto dogodilo. Sve sam joj priznala. Ona u tome nije
vidjela nita tako strano... Kolega je inio sve u svojoj moi da me utjei.
Ulovio je priliku da se za mranih veeri ee sa mnom po parku i da me
miluje ispod suknje. Doputala sam mu to; samo bih se otrgla im bih osjetila
da mi vagina postaje vlana jer sam se strahovito sramila.
Nekoliko su puta poli u hotel, ali nije s njim spavala. Upoznala je nekoga
vrlo bogatog mladia za kojeg se eljela udati. S njim spava, ali s gaenjem, i
ne osjea nita. Nastavlja odnose s kolegom, ali joj nedostaje ovaj prvi i
poinje gledati ukri i mravjeti. alju je u sanatorij gdje zamalo spava s
nekim mladim Rusom, ali ga u zadnji as potjera iz kreveta. Zapone veze s
lijenikom i s porunikom, ali ne pristane na potpune seksualne odnose. Tada
se duevno razboljela i odluila na lijeenje. Kad je ozdravila, pristala se
podati mukarcu koji ju je volio i zatim oenio. U braku je frigidnost nestala.
U ovih nekoliko primjera, izabranih meu gomilom slinih, imbenik koji uzrokuje
traumu ili gaenje je grubost partnera ili barem ustrina dogaanja. Najpovoljniji sluaj
seksualne inicijacije je onaj u kojem bez sile i iznenaenja, bez fiksnih pravila i
odreenog roka djevojka polako uspijeva pobijediti svoj sram, upoznati partnera i
uivati u njegovim zagrljajima. U tom smislu moemo samo podrati slobodno ponaanje
mladih Amerikanki i sve vie Francuskinja. One gotovo neprimjetno prelaze s
neckinga (ljubakanja) i pettinga (petinga) na cjelovite seksualne odnose.
266

briana

Inicijacija je tim oputenija to je manje tabuizirana, to se djevojka s partnerom osjea

slobodnijom, i to je u njemu slabija dominantna priroda mujaka. Ako je i ljubavnik
mlad, neiskusan, srameljiv, jednak, djevojin otpor je slabiji, ali e i njezina preobrazba
u enu biti manja transformacija. Tako Coletteina Vinca u romanu Le Bl en herbe dan
nakon prilino grubog razdjevienja odie spokojem koji zbunjuje njezina prijatelja
Phila. To je zato to se nije osjetila posjedovanom nego se naprotiv ponosno
oslobodila djevianstva, ne osjetivi razoran mete. Zapravo se Phil pogreno udi:
njegova prijateljica nije prije bila s mukarcem. Vie se izmijenila Claudine nakon jednog
plesa u Renaudovu naruju. ula sam priu o nekoj francuskoj gimnazijalki koja je, u
glavi jo vrlo zelena, provela no s prijateljem i ujutro otrala prijateljici s rijeima:
Spavala sam s C..., bilo je jako zabavno. Profesor u jednoj amerikoj srednjoj koli mi je
rekao da su njegove uenice izgubile djevianstvo mnogo prije no to su postale ene.
Partneri ih previe potuju da bi povrijedili njihovu suzdranost, jo su premladi i i sami
previe stidljivi da bi u njima budili ikakve vragove. Ima i djevojaka koje se bacaju u
erotska iskustva i niu ih kako bi pobijedile seksualnu tjeskobu. Time se nadaju
osloboditi znatielje i opsesija. No esto su ta djela i dalje optereena teorijom koja ih
ini jednako nerealnima kao to su matanja s kojima druge predviaju budunost. Dati
se zbog izazova, straha ili puritanskog racionalizma ne znai ostvariti autentino erotsko
iskustvo. Time se dosegne samo njegova bezopasna i ne pretjerano ukusna zamjena.
Seksualni in tada ne prati ni nemir ni sram jer je uzbuenje ostalo povrno i uitak nije
poharao tijelo. Te razdjeviene djevice i dalje su djevojice. I vjerojatno je da e jednog
dana, kad ih zgrabi senzualan i dominantan mukarac, njemu pruiti djevianski otpor.
Dotad na neki nain ostaju u nezahvalnoj dobi. Maenje ih kaklja, poljupci katkad
nasmijavaju, na tjelesnu ljubav gledaju kao na igru, pa im se, ako nisu raspoloene za
zabavu, ljubavnikovi zahtjevi brzo ine gnjavaom i uvredom. I dalje osjeaju
adolescentska gnuanja, fobije, stid. Ako nikada ne prou tu fazu - to je, prema
amerikim mukarcima, sluaj mnogih Amerikanki - provest e ivot u stanju
polufrigidnosti. Do istinske seksualne zrelosti dolazi samo u ene koja pristane postati
putenost u uzbuenju i uitku.
Svejedno ne treba vjerovati da su sve ove potekoe blae u ena s vatrenim
temperamentom. Naprotiv, u nekim sluajevima se pogoraju. ensko uzbuenje moe
dosegnuti intenzitet nepoznat mukarcu. Muka je elja silovita, ali lokalizirana, i
mukarac iz nje izlazi - osim moda u trenutku ejakulacije - svjestan sebe samoga. ena
naprotiv proivljava pravo otuenje. Za mnoge je ene ta metamorfoza najvie strastven
i definitivan moment ljubavi. Ali ima i osobine magijskog, zastraujueg. ena se toliko
ini odsutnom iz sebe same, izbezumljenom, da mukarac moe pred njom osjetiti strah.
Previranje koje osjea ena mnogo je radikalnija preobrazba od muke agresivne
mahnitosti. Ta je groznica izbavlja od srama, ali joj, kad se probudi iz nje, i ona izaziva
sram i strah. Da bi je sretno - ili barem ponosno - prihvatila, morala bi u najmanju ruku
biti zadovoljna plamenom naslade. Mogla bi priznati svoje elje da ih velianstveno
zadovolji, u suprotnom ih s bijesom odbacuje.
Ovdje se dotiemo kljunog problema enske erotike. Na poetku njezina
seksualnog ivota, enska predaja nije kompenzirana snanim i sigurnim uitkom.
Mnogo bi lake ena rtvovala stid i ponos da si time otvara vrata rajske naslade. No
vidjeli smo da razdjevienje nije uspjean ishod mladenake erotike. Ba naprotiv, ono je
udan fenomen. Vaginalni uitak ne postie se odmah. Prema Stekelovim statistikama,
koje potvruje velik broj seksologa i psihoanalitiara, jedva etiri posto ena ve u
prvom odnosu iskusi uitak; pedeset posto njih ga ne osjeti tjednima, mjesecima, ili ak
godinama. Ovdje glavnu ulogu igraju psihiki imbenici. ensko tijelo je jedinstveno
267

briana

histerino u smislu da u nje esto ne postoji nikakva razlika izmeu svjesnih injenica
i njihove organske izraajnosti. Njezine moralne konice prijee pojavu uitka. Budui da
ni u emu ne nalaze protuteu, esto se perpetuiraju i grade sve moniju branu. U mnogo
se sluajeva stvara zaarani krug: ljubavnikova prva pogreka, nespretna rije ili pokret,
nadmeni smijeak, odrazit e se na cijeli medeni mjesec ili ak na cijeli brani ivot.
Mlada ena zamjera razoaranje to nije odmah upoznala uitak, a to je ba i ne
priprema na bolje iskustvo. Dakako, u nedostatku normalnog zadovoljenja mukarac joj
moe pruiti klitorisni orgazam koji je, unato moralizatorskim legendama, kadar
donijeti oputanje i smirenje. Ali mnoge ga ene odbijaju jer im se ini nametnut vie
nego vaginalni orgazam. Naime, kao to ena pati zbog egoizma mukaraca koji misle
samo na vlastito zadovoljenje, jednako je pogaa i previe izravna elja da joj se prui
uitak. Stekel pie: Zadovoljiti drugoga znai ostvariti dominaciju nad njim; dati se
nekome znai odrei se svoje volje. ena e mnogo lake prihvatiti uitak ako joj se ini
da on prirodno proistjee iz uitka koji prima sam mukarac, kao to se dogaa u
normalnom i uspjelom odnosu. ene se rado podinjavaju im shvate da ih partner ne
eli podiniti, nastavlja Stekel. No ako osjete takvu namjeru, opiru se. Mnogima je
neugodno da ih se miluje rukom jer je ona instrument koji ne dijeli uitak koji prua, ona
je aktivnost, a ne putenost. A ako ni spolni organ ne djeluje kao putenost proeta eljom
nego kao spretno koriten alat, ena e osjetiti istu odbojnost. tovie, svaka e joj se
kompenzacija doimati kao potvrda njezina neuspjeha da spozna osjeaje normalne ene.
Stekel nakon mnogobrojnih zapaanja napominje da takozvane frigidne ene u svojim
eljama ciljaju na normu. ele postii orgazam poput normalne ene, nita ih drugo
duevno ne zadovoljava.
Mukarev stav je dakle krajnje vaan. Ako je njegova elja silovita i gruba,
partnerica mu se u naruju osjea kao da je pretvorena u obinu stvar. Ali ako previe
vlada sobom, ako je previe dalek, ne konstituira se kao putenost. Od ene trai da se
pretvori u objekt, a da zauzvrat ona nad njim nema utjecaja. U oba sluaja njezin se
ponos buni; da bi mogla izmiriti svoju preobrazbu u objekt s zahtjevima svoje
subjektivnosti, trebala bi - dok se pretvara u mukarev plijen - ona njega takoer
pretvoriti u svoj plijen. Zato ena tako esto ostaje frigidna. Ako ljubavniku nedostaje
zavodljivosti, ako je hladan, nemaran, nespretan, ne uspijeva probuditi njezinu
seksualnost ili je ne uspijeva zadovoljiti. Ali i muevan i iskusan mukarac moe izazvati
reakciju odbijanja; ena se boji njegove dominacije. Neke ene mogu doivjeti uitak
samo uz srameljive, ne previe sposobne ili ak napola impotentne mukarce koji ih ne
plae. Mukarcu je lako u ljubavnici probuditi gorinu i zamjeranje. Zamjerke su najei
uzrok enske frigidnosti. U krevetu ena uvredljivom hladnoom mukarcu naplauje
sve povrede koje misli da je od njega pretrpjela. Njezin stav esto sadri agresivni
kompleks manje vrijednosti: Budui da me ne voli, da imam mane koje me ine
nesvidljivom i da sam odbojna, ni ja se neu prepustiti ljubavi, elji, uitku. Tako se
osveuje i njemu i sebi ako ju je ponizio svojim nemarom, ako ju je uinio ljubomornom,
ako joj je prekasno izjavio ljubav, ako ju je pretvorio u svoju ljubavnicu dok je ona eljela
brak. Zamjerka se moe pojaviti odjedanput i pokrenuti takvu reakciju usred veze koja je
zapoela sretno. Mukarac koji je potaknuo takvo neprijateljstvo rijetko ga sam uspijeva
pobijediti, ali situaciju katkad moe popraviti uvjerljivi iskaz ljubavi ili potovanja.
Prsten na ruci katkad preobrazi prkosne ene koje su u ljubavnikovu naruju bile
ukoene: sretne su, polaskane i mirne savjesti, pa se sav njihov otpor slama. Uvrijeenu
enu u sretnu ljubavnicu ili suprugu najbolje moe transformirati pristojan, zaljubljen i
njean pridolica. Ako je oslobodi njezina kompleksa manje vrijednosti, dat e mu se
vatreno.
268

briana

Stekelovo djelo, Frigidna ena, prije svega nastoji prikazati ulogu psihikih
imbenika u enskoj frigidnosti. Sljedei primjeri jasno pokazuju da je frigidnost esto
odraz ljutnje na mua ili ljubavnika:
Gica G. S. se podala mukarcu oekujui da e je oeniti, ali je ustrajala
na tome da ne dri do braka i ne eli se vezati. Glumila je slobodoumnu
enu. Zapravo je poput cijele svoje obitelji bila rtva udorea. No ljubavnik
joj je vjerovao i nikad nije govorio o braku. Bila je sve tvrdoglavija dok nije
postala ravnoduna. Kad ju je napokon zaprosio, osvetila mu se priznavi mu
svoju neosjetljivost i ne elei vie uti za brak. Vie nije eljela biti sretna.
Predugo je ekala... Izjedala ju je ljubomora i nestrpljivo je ekala da je
zaprosi da ga moe ponosno odbiti. Zatim je htjela poiniti samoubojstvo
samo da bi mogla sa stilom kazniti ljubavnika.
Jako ljubomorna ena koja je prije doivljavala uitak s muem zamislila
si je tijekom bolesti da je mu vara. Kad se vratila kui s lijeenja, odluila je s
muem ostati hladna. Nikad je vie nee uzbuditi jer je ne cijeni i iskoritava
je samo kad je u oskudici. Od povratka je bila frigidna. Spoetka se sluila
malim trikovima da se ne uzbudi. Zamiljala je kako joj mu udvara
prijateljici. No ubrzo je orgazam zamijenila bol.
Mlada djevojka od sedamnaest godina bila je u vezi s mukarcem s kojim
je intenzivno uivala. Kad je s devetnaest zatrudnjela, zatraila je od
ljubavnika da je oeni. On je oklijevao i savjetovao joj da pobaci, to je odbila.
Nakon tri tjedna, rekao je da je spreman na brak i oenio ju je. Ali nikad mu
nije oprostila ta tri tjedna muenja i postala je frigidna. Kasnije je kroz
raspravu s muem pobijedila frigidnost.
Ga N. M. je saznala da joj je mu, dva dana nakon vjenanja, posjetio
bivu ljubavnicu. Orgazmi koje je dotad postizala zauvijek su iezli.
Proganjala ju je misao da se vie ne svia muu, mislila je da ga je razoarala.
To je kod nje uzrokovalo frigidnost.
ak i kad ena prevlada otpor i nakon nekog, kraeg ili duljeg vremena iskusi
vaginalni uitak, nisu sve potekoe uklonjene, jer se ritam njezine seksualnosti i ritam
muke seksualnosti ne podudaraju. Postie orgazam mnogo sporije od mukarca. Prema
Kinseyevu izvjetaju:
Moda tri etvrtine svih mukaraca postiu orgazam unutar dvije minute
od poetka seksualnog odnosa. Uzmemo li u obzir brojne ene vieg sloja koje
se tako nepovoljno postavljaju prema seksualnim situacijama da im treba
deset do petnaest minuta najpomnije stimulacije da dou do klimaksa, i s
obzirom na velik broj ena koje nikad u ivotu ne postignu klimaks, jasno je
da bi mukarac, eli li se prilagoditi partnerici, trebao biti prilino
abnormalan po svojoj sposobnosti da produlji seksualnu aktivnost bez
ejakulacije.
269

briana

U Indiji navodno suprug prilikom ispunjavanja branih dunosti rado pui lulu ne
bi li odvratio panju s vlastita uitka i produljio suprugin. Na zapadu se razni Casanove
radije hvale brojem puta. Ponosom ih najvie ispunjava ako ih partnerica moli za
milost. Prema erotskoj tradiciji, taj podvig ne uspijeva esto. Mukarci se rado ale na
strane zahtjeve svojih partnerica. Govore o raspomamljenim maternicama,
prodrljivicama, izjelicama; nikad nisu zadovoljene. Montaigne izlae takvo gledite u
treoj knjizi svojih Eseja:
Nakon to smo uvidjeli da su one bez ikakve dvojbe i bolje i gorljivije u
pitanjima ljubavi i da je to potvrdio onaj stari sveenik, koji je bio as mu, a
as ena,... osim toga, i zato to smo iz samih njihovih usta dobili dokaz koji su
u razliito vrijeme potvrdili jedan rimski car i jedna rimska carica, koji su bili
pravi i glasoviti majstori u tom poslu (on je za jednu no razdjeviio ak deset
svojih robinja, sarmatskih djevica; a ona je doista doivjela u jednoj jedinoj
noi ak dvadeset i pet ljubavnih zahvata, mijenjajui ljubavnike kako joj je
trebalo i kako bi joj se svidjelo,
adhuc ardens rigidae tentigine vulvae
Et lassata viris, necdum satiata recessit254
Isto smo tako itali i o sporu to ga je pokrenula neka ena u Kataloniji,
alei se na svojeg mua da je previe ljubavno opsjeda, ne toliko zbog toga
to bi joj to, po mojem miljenju, teko padalo (jer ja u udesa ne vjerujem,
osim kad je vjera u pitanju)... i tada je dolo do one glasovite presude kraljice
Aragonske, kad je nakon dugih razmiljanja i vijeanja njezinih savjetnika ta
dobra kraljica, elei zasvagda postaviti pravila i dati dobar primjer o
umjerenosti i ednosti koji se trai u dobru i primjerenu braku, odredila kao
zakonitu i nunu granicu broj od est puta na dan; ona je na taj nain znatno
popustila potrebi i elji svojega spola, da bi, kako je rekla, uspostavila jedno
lako prihvatljivo i, prema tome, trajno i nepromjenjivo pravilo.255
Uistinu pohota nipoto nema isti oblik u mukarca i u ene. Ve sam rekla da nije
utvreno zavrava li vaginalni uitak ikad jasnim orgazmom. Rijetka su enska
svjedoanstva na tu temu, a ak i kad ciljaju na preciznost ostaju krajnje nejasna. ini se
da su reakcije, ovisno o subjektu, vrlo razliite. Sigurno je da snoaj za mukarca ima
precizan bioloki cilj: ejakulaciju. I sigurno su u postizanje toga cilja ukljuene brojne
druge i vrlo sloene namjere, ali im je cilj ispunjen, doima se poput zakljuka i, ako ne
poput zadovoljenja elje, a ono barem poput njezina ponitavanja. U ene je naprotiv cilj
otpoetka neizvjestan i vie psihike nego fizioloke prirode. Ona eli uzbuenje i
pohotu openito, ali joj tijelo ne projicira nikakav jasan zakljuak ljubavnog ina: i zato
koitus za nju nikad nije posve zavren - ne sadri nikakvu konanost. Muki se uitak
strelovito uspinje. Kad dosegne odreenu razinu, postignut je i naglo iezne u orgazmu.
Struktura seksualnog ina je ograniena i diskontinuirana. enska naslada izbija po
254

I, dok je bila jo sva uspaljena od strasti, povukla se iscrpljena, ali jo uvijek nezadovoljena. Juvenal, VI., 128.
Michel de Montaigne, Eseji, Knjiga trea, prema izdanju iz 1588. i tzv. primjerku iz Bordeauxa sa srednjofrancuskog
preveo i komentarom popratio Vojmir Vinja, Disput, Zagreb, 2007.
255

270

briana

cijelom tijelu. Nije uvijek usredotoena na genitalije. Vaginalne kontrakcije tada vie od
pravog orgazma stvaraju mreu valova koji ritmiki nastaju, nestaju, ponovno se
oblikuju, u trenucima dostiu vrhunac, pa opadaju i rasipaju se, nikad posve ne
zamrijevi. Uitak cilja na beskonano jer mu nije odreen nikakav fiksni cilj: vie od
pravog zadovoljenja, enske erotske mogunosti esto ogranii ivani ili srani umor ili
psihika zasienost. ak i kad je ispunjena i iscrpljena, nikad nije sasvim osloboena:
Juvenalovim rijeima, Lassata necdum satiata.
Mukarac ini veliku pogreku kad nastoji partnerici nametnuti vlastiti ritam i kad
joj oajniki eli pruiti orgazam. Tada samo moe razbiti nasladu koju ona upravo
proivljava na svoj, jedinstven nain.256 Ona je dovoljno fleksibilnog oblika da moe
sama sebi dati cilj. Rjeenje mogu biti neki grevi lokalizirani u vagini ili cijelom
genitalnom sustavu ili oni koji proizlaze iz itavog tijela. Kod nekih se ena oni proizvode
dovoljno redovito i dovoljno su snani da ih se poistovjeti s orgazmom. No zaljubljena
ena i u mukom orgazmu moe pronai zakljuak koji je smiruje i zadovoljava. A
takoer je mogue da se postupno i glatko erotski in u miru zavri. Uspjeh ne zahtijeva,
kao to vjeruju brojni pedantni no povrni mukarci, matematiku sinkronizaciju uitka,
nego izgradnju sloenoga erotskog oblika. Mnogi zamiljaju da je zadovoljavanje ene
stvar vremena i tehnike, dakle nasilja. Zanemaruju to do koje mjere ensku seksualnost
uvjetuje sveukupna situacija. Sladostrae je u ene, ve smo to rekli, vrsta arolije.
Zahtijeva potpuno preputanje. Ako rijei ili geste osporavaju magiju milovanja, arolije
nestaje. To je jedan od razloga zato ena tako esto zatvara oi. Fizioloki razlog je
refleks koji kompenzira irenje zjenica, ali i u tami ena sputa vjee. eli ukinuti
okolinu, ukinuti jedinstvenost trenutka, sebe same i svojeg ljubavnika, eli se izgubiti
unutar putene noi, jednako nejasne kao majinska njedra. Jo vie eli ponititi
razjedinjenje koje postavlja mukarca pred nju, eli se stopiti s njim. Ve smo rekli da
eli ostati subjekt pretvarajui se u objekt. Dublje otuena od mukarca, zato to je
udnja i uzbuenje po cijelom svojem tijelu, ostaje subjekt samo spajanjem sa svojim
partnerom. Za oboje bi se primanje i davanje trebalo isprepletati. Ako se mukarac
ograniava na uzimanje bez davanja ili prua uitak ne uzimajui ga za sebe, ena se
osjea iskoritenom. im se ostvari kao Drugo, ona je neesencijalno drugo. Treba
zanijekati drugost. Zato joj je trenutak razdvajanja tijela gotovo uvijek bolan. Nakon
snoaja mukarac, bilo da se osjea tuno ili radosno, kao osvaja ene ili nasamaren
prirodom, u svakom sluaju zanijee putenost. Opet postaje cjelovito tijelo, eli spavati,
okupati se, popuiti cigaretu, izai na zrak. ena bi eljela produljiti tjelesni kontakt dok
se arolija koja ju je pretvorila u putenost sasvim ne raspri. Razdvajanje je bolno
trganje, poput jo jednog odvajanja od sise. ena zamjera ljubavniku koji se previe
naglo odmie od nje. Ali dodatno je ranjavaju rijei koje osporavaju spajanje u koje je na
trenutak povjerovala. Gillesova ena, iju je priu ispriala Madeleine Bourdouxhe,
uzmie kad je mu upita: Jesi li svrila? Rukom mu poklopi usta. Izraz uasava mnoge
ene jer svodi uitak na imanentnu i odvojenu senzaciju. Je li dovoljno? eli li jo? Je li
bilo dobro? Sama injenica da se pitanje postavlja oituje razdvajanje, pretvara ljubavni
in u mehaniku operaciju iji je smjer odredio mukarac. Upravo zato i postavlja
pitanje. Mnogo vie od spajanja i recipronosti, mukarac eli dominaciju. Kad se
jedinstvo para raini, on opet postaje jedini subjekt. Da bi se odrekao te povlastice
potrebno je mnogo ljubavi i velikodunosti. Njemu je drago to se ena osjea ponieno,
posjedovano usprkos sebi samoj. eli je uvijek uzeti malo vie nego to se ona daje. ena
256

Lawrence je dobro uoio razliku ta dva erotska modela. Ali je proizvoljno izjavio da ena ne treba doivjeti
orgazam. Jednako ga je pogreno nastojati izazvati po svaku cijenu i u svakom sluaju uskraivati kao to ini don
Cipriano u Pernatoj zmiji (The Plumed Serpent).

271

briana

bi bila poteena mnogih problema da mukarac za sobom ne vue gomilu kompleksa

zbog kojih ljubavni in smatra bitkom: tada ne bi morala krevet smatrati borilitem.
No uz narcizam i ponos moemo uoiti i elju mlade djevojke da se njome
dominira. Prema nekim psihoanalitiarima, mazohizam je jedna od karakteristika ene, i
zahvaljujui sklonosti mazohizmu moe se prilagoditi svojoj seksualnoj sudbini. Pojam
mazohizma je vrlo zamren i moramo ga detaljnije prouiti.
Psihoanalitiari po uzoru na Freuda razlikuju tri vrste mazohizma: po njima, prvu
obiljeava povezanost boli i naslade, druga bi bila ensko prihvaanje erotske ovisnosti,
a trea poiva na mehanizmu samokanjavanja.
ena je po tome mazohistkinja jer se kod nje u razdjevienju i poroaju povezuju
uitak i bol, i jer pristaje na svoju pasivnu ulogu.
Prvo treba naglasiti da pridavanje erotske vrijednosti boli ni po emu ne
predstavlja in pasivne submisije. Bol esto poslui podizanju energije pojedinca koji je
trpi i buenju osjetljivosti koju je otupjela sama estina uzbuenja i uitka. Bol je otar
bljesak svjetlosti u putenoj noi, podigne ljubavnika iz limba u koji se survao da moe jo
jedanput u njega pasti. Bol je uobiajen dio erotske pomame. Tijela koja iz uzajamnog
zadovoljstva uivaju u bivanju tijelima nastoje se pronai, spojiti, suoiti na svaki mogui
nain. U erotici se mijeaju odvajanje od sebe samoga, zanos, ekstaza: i patnja unitava
granice ja, ona je nadvladavanje i vrhunac. Bol je oduvijek igrala vanu ulogu u
orgijama. Znamo i da se iznimno fino i bolno preklapaju: milovanje moe postati
muenje, agonija moe pruiti uitak. Zagrljaji lako prerastaju u grizenje, tipanje,
grebanje. Ti postupci nisu sami po sebi sadistiki, izraavaju elju za spajanjem, a ne za
unitavanjem. Ni subjekt koji ih trpi ne eli se ponititi i poniziti nego povezati.
Uostalom, to nisu specifino muki postupci, daleko od toga. Bol zapravo nema
mazohistiki predznak osim ako je shvaena i prieljkivana kao manifestacija ropstva.
to se boli pri razdjevienju tie, ba nju ne prati uitak. Takoer se sve ene pribojavaju
patnji pri poroaju i sretne su to ih zbog modernih metoda mogu izbjei. Bol u njihovoj
seksualnosti nema ni manju niti veu ulogu nego kod mukaraca.
enska poslunost je s druge strane vrlo dvosmislen pojam. Vidjeli smo da mlada
djevojka veinu vremena u mati prihvaa dominaciju poluboga, junaka, mujaka; ali i to
je narcistika igra! To je ni na koji nain ne ini spremnom na to da u stvarnosti podnosi
karnalni izraz takvog autoriteta. esto se, naprotiv, uskrauje mukarcu kojem se divi i
kojega potuje i preda se nekom beznaajnom mukarcu. Pogreno je u matanjima
traiti klju za konkretna ponaanja, jer matanja nastaju i njeguju se kao matanja.
Djevojica koja mata o silovanju s pomijeanim osjeajima straha i zadovoljstva ne eli
biti silovana i dogaaj bi da se dogodi bio ogavna katastrofa. Ve smo kod Marie Le
Hardouin upoznali tipian primjer takve disocijacije. Ona pie i sljedee:
Ali na putu za ponitenje preostalo je jo jedno podruje u koje sam ulazila samo
oprezno i uzlupalog srca. To je ono podruje koje me kroz ljubavnu senzualnost vodilo u,
jednom rijeju, senzualnost... Nema potajne sramote koju u mati nisam poinila.
Progonila me potreba da se potvrdim na sve mogue naine.257
Treba se jo prisjetiti i sluaja Marie Bashkirtseff:

257

La Voile noire.

272

briana

itav sam se ivot nastojala dragovoljno postaviti pod bilokakvu iluzornu

dominaciju, ali svi ljudi s kojima sam to probala bili su toliko obini, u
usporedbi sa mnom da sam prema njima osjeala samo gaenje.
S druge je strane tono da je enska seksualna uloga velikim dijelom pasivna. Ali
neposredno proivljavati taj pasivni poloaj nije nita vie mazohistiki no to je muka
agresivnost sadistika. ena moe transcendirati milovanja, uzbuenje, penetraciju da bi
postigla vlastiti uitak, tako zadravajui potvrdu svoje subjektivnosti. Moe i teiti
spajanju s ljubavnikom i dati mu se, to predstavlja nadilaenje sebe, a ne abdikaciju.
Mazohizam se javlja kad pojedinac izabere da ga tua svijest pretvori u obinu stvar, da
se sam sebi predstavi kao stvar, da glumi da je stvar. Mazohizam nije pokuaj
fasciniranja drugoga mojom objektivnou nego pokuaj fasciniranja samog sebe mojom
objektivnou za druge.258 De Sadeova Juliette ili mlada djevica iz Filozofije u budoaru,
koje se na sve mogue naine podaju mukima, ali radi vlastita zadovoljstva, nipoto
nisu mazohistkinje. Lady Chatterley ili Kate u potpunom preputanju na koje pristaju
nisu mazohistkinje. Da bismo mogli govoriti o mazohizmu, ja mora biti postavljeno i taj
se otueni dvojnik mora promatrati kao utemeljen na slobodi drugoga.
U tom smislu u odreenih ena doista nailazimo na istinski mazohizam. Mlada mu
je djevojka podlona jer je esto narcistina i jer se narcizam sastoji od otuivanja u
svojem egu. Kad bi otpoetka svoje erotske inicijacije doivljavala uzbuenje i snanu
elju, autentino bi proivljavala svoja iskustva i prestala ih projicirati prema tom
idealnom polu koji naziva ja. No u frigidnosti se ja nastavlja afirmirati. Napraviti od njega
stvar nekog mukog ini se stoga kao pogreka. Ali mazohizam je kao i sadizam
prihvaanje krivnje. Da, kriv sam, samim time to sam objekt. Ova Sartreova misao
slae se s frojdovskim pojmom samokanjavanja. Mlada se djevojka smatra krivom to je
prepustila svoje ja drugome i zbog toga se kanjava voljnim poveavanjem ponienja i
ropstva. Vidjeli smo da su djevice izazivale svoje budue ljubavnike i razliitim se
muenjima kanjavale za svoju buduu podinjenost. Kad je ljubavnik stvaran i prisutan
ustraju na takvom ponaanju. Ve nam se i sama frigidnost doima kao kazna koju ena
namee kako svojem partneru tako i sebi. Ranjenu tatinu zamjera i partneru i sebi i
zabranjuje si uitak. U mazohizmu e oajniki pokoravati mukarcu, izraavat e mu
oboavanje, eljet e da je ponizi, udari. Bivat e sve vie otuena iz bijesa to se pristala
otuiti. To je prilino oito u ponaanju, na primjer, Mathilde de la Mole. Ona si zamjera
to se podala Julienu. Zato mu katkad padne pred noge, eli se prilagoditi svim njegovim
hirovima, rtvuje za njega svoju kosu. No istodobno je u revoltu protiv njega kao i protiv
sebe same. Moemo je zamisliti hladnu kao led u njegovu naruju. Hinjena predaja
mazohistike ene stvara nove prepreke koje je tite od uitka. A istodobno se zbog te
nesposobnosti da doivi uitak osveuje samoj sebi. Zaarani krug koji vodi od
frigidnosti do mazohizma moe se vrtjeti unedogled, nosei sa sobom sadistiko
ponaanje kao kompenzaciju. Mogue je i da seksualno sazrijevanje oslobodi enu
frigidnosti, narcizma te da ena, tako to je prihvati, pone neposredno ivjeti svoju
seksualnu pasivnost umjesto da je glumi. Naime, paradoks je mazohizma u tome da se
subjekt neprestano ponovno potvruje u samom svojem nastojanju da se odrekne sebe.
U nepromiljenom daru, u spontanom pokretu prema drugom subjekt se uspijeva
zaboraviti. Dakle, tono je da e enu vie od mukarca privlaiti iskuenje mazohizma.
Njezin erotski poloaj pasivnog objekta obvezuje je da glumi pasivnost. Ta je gluma
samokanjavanje na koje je pozivaju njezine narcistike pobune i frigidnost koja iz njih
258

J.-P. Sartre, Bitak i nita.

273

briana

slijedi. injenica je da su brojne ene, a posebno mlade djevojke, mazohistkinje. Colette

nam u Mes apprentissages povjerava sljedee o svojim prvim ljubavnim iskustvima:
Potaknuta mladou i neznanjem, poela sam doista s opijenou,
zabranjenom opijenou, sa stranim i neistim mladenakim elanom. Meu
djevojkama koje su jedva u dobi za udaju, brojne mataju o tome da budu
spektakl, igraka, libertinsko remek-djelo zrelog mukarca. To je runa elja
zbog koje ispataju dok je utauju, elja koja dolazi u paru s pubertetskim
neurozama, navikom da gricka kredu i ugljen, da pije vodicu za ispiranje
usta, da ita prljave knjige i da si zabija pribadae u dlanove.
Ovdje je odlino izraena injenica da je mazohizam dio mladenakih perverzija, da
nije autentino rjeenje konflikta koji je stvorila seksualna sudbina ene, nego nain da
se, valjanjem u njoj, od nje pobjegne. Mazohizam nipoto ne predstavlja normalno i
uspjeno cvjetanje enske erotike.
Cvjetanje bi podrazumijevalo da - u ljubavi, njenosti, senzualnosti - ena uspije
prevladati svoju pasivnost i uspostaviti odnos recipronosti sa svojim partnerom.
Asimetrinost muke i enske erotike stvara probleme koji su nerjeivi dok god postoji
borba spolova. Oni se mogu lako rijeiti kad ena u mukarca osjea istodobno elju i
potovanje. Ako on udi za njezinom puti priznajui joj slobodu, ona postaje esencijalno
u trenutku u kojem se pretvara u objekt, ostaje slobodna u podinjavanju na koje
pristaje. Tada ljubavnici, svatko na svoj nain, mogu doivjeti zajedniki vrhunac. Uitak
je za svakog partnera njegov vlastiti, dok mu je istodobno izvor u drugome. Rijei
primanje i davanje razmjenjuju znaenja, radost je zahvalnost, uitak njenost. U
konkretnom i tjelesnom obliku ostvaruje se reciprono priznavanje mene i drugoga u
najprodornijoj svijesti drugoga i mene. Neke ena kau da osjeaju u sebi muki penis
kao dio vlastita tijela. Neki mukarci misle da jesu ena u koju penetriraju. Jasno, to su
netone tvrdnje. I dalje je prisutna dimenzija drugoga. Ali injenica je da drugost vie
nema neprijateljski znaaj. Seksualni in ganutljivim ini upravo svijest o spajanju tijela
u njihovu razdvajanju. Jo je potresniji zato to su dva bia koja zajedno strastveno i
nijeu i potvruju svoje granice slina, a ipak razliita. Ta razliitost koja ih preesto
izolira postaje, kad se udrue, izvor njihova ushienja. ena u mukoj strasti prepoznaje
nalije groznice koja je ari, mukareva potencija je mo koju ima nad njim. Penis
nabrekao od ivota pripada joj kao to njezin osmijeh pripada mukarcu koji joj prua
uitak. Sva bogatstva muevnosti i enstvenosti, koja se odraavaju jedna u drugima i
dobivaju novu snagu jedna kroz druge, oblikuju dirljivo i ekstatino jedinstvo. Takvom
skladu nisu potrebne tehnike finese, ve radije uzajamna velikodunost due i tijela na
temeljima neposredne erotske privlanosti.
Spomenutu velikodunost u mukarca esto prijei tatina, a u ene stidljivost. Ako
ena nije prevladala svoje inhibicije, velikodunost nee moi velianstveno zavladati.
Zato puni seksualni procvat u ena openito prilino kasni: oko svoje trideset i pete
godine ena dosee svoj erotski vrhunac. Naalost, ako je udana, njezin je mu suvie
naviknuo na njezinu frigidnost. Jo uvijek moe zavesti nove ljubavnike, ali poinje
blijedjeti: vrijeme joj istjee. Velik broj ena se konano odluuje na ispunjavanje svojih
elja ba kada prestaju biti poeljne.
Uvjeti u kojima se odvija seksualni ivot ene ne ovise samo o ovim datostima,
nego o njezinu sveukupnom drutvenom i ekonomskom poloaju. Ne moe ga se jasno
dalje prouavati bez tog konteksta. No iz naeg razmatranja proizlazi vie openito
274

briana

vaeih zakljuaka. Erotsko iskustvo jedno je od onih koja ljudskim biima najokrutnije
otkrivaju nejasnost njihova poloaja. U njemu se ljudsko bie iskuava kao tijelo i kao
duh, kao drugo i kao subjekt. Za enu je taj konflikt dramatiniji jer se isprva poima kao
objekt i ne nalazi odmah sigurnu autonomiju u nasladi. Ona mora ponovno uspostaviti
dostojanstvo transcendentnog i slobodnog subjekta prihvaajui usput svoj tjelesni
poloaj. To je teak i jako rizian pothvat; esto propadne. Ali sama tegobnost njezine
situacije brani enu od mistifikacija na koje se mukarac da uloviti; njega lako prevare
lane povlastice koje podrazumijevaju njegova agresivna uloga i zadovoljna osamljenost
u orgazmu. Oklijeva se u potpunosti prepoznati kao put. ena ima autentinije iskustvo
sebe same.

275

briana

etvrto poglavlje
Lezbijka
Neovisno o tome koliko se dobro prilagodila svojoj pasivnoj ulozi, ena je kao
aktivan pojedinac uvijek frustrirana. Ona ne zavidi mukarcu na njegovu organu
posjedovanja, nego na plijenu. Neobian je paradoks da mukarac ivi u senzualnom
svijetu njenosti, blagosti, mekoe, enskom svijetu, dok se ena kree mukim svijetom
koji je okrutan i grub. Njezine ruke i dalje eznu za zagrljajem glatke koe i mekog tijela:
mladog djeaka, ene, cvijea, krzna, djeteta. Cijeli jedan njezin dio ostaje dostupan i eli
posjedovanje blaga slinog onome koje predaje mukarcu. To objanjava injenicu da u
mnogih ena na vie-manje latentan nain opstaje sklonost homoseksualizmu. Zbog
sloenih razloga u nekih od njih se ta sklonost potvrdi s posebnim autoritetom. Ne
pristaju sve ene na klasino rjeenje svojih seksualnih problema, jedino koje drutvo
slubeno prihvaa. Stoga moramo razmotriti one koje odabiru zabranjene putove.
Lezbijku se rado zamilja kratkokosu, s pustenim eirom i kravatom. Njezinu se
muevnost smatra anomalijom koja odraava hormonsku neravnoteu. Nema vee
zablude nego kad se homoseksualnost poistovjeti s mukaraama. Mnogo je
homoseksualki meu odaliskama, kurtizanama, meu najvie enstvenim enama, a
obrnuto - mnogo je muevnih ena heteroseksualno. Seksolozi i psihijatri potvruju
ono to daje naslutiti obina mo opaanja: golema veina prokletih ena graena je
jednako kao i ostale ene. Njihova seksualnost nije definirana nikakvom anatomskom
sudbinom.
Jasno, postoje sluajevi u kojima fizioloke zadanosti stvaraju posebne situacije.
Izmeu dva spola ne postoji velika bioloka distinkcija. Identina soma modificirana je
djelovanjem hormona ija je orijentacija genotipski definirana, ali se tijekom razvoja
fetusa moe promijeniti. To rezultira pojavom jedinki koje su izmeu mujaka i enke.
Neki mukarci poprime enski izgled zbog zakanjelog razvoja mukih organa, a katkad
se i djevojice - posebice sportaice pretvore u djeake. Helene Deutsch pripovijeda o
mladoj djevojci koja je strastveno udvarala nekoj udanoj eni, elei je oteti i ivjeti s
njom. Jednoga je dana shvatila da je zapravo mukarac, to joj je omoguilo da oeni
svoju ljubljenu i s njom ima djecu. No iz toga ne valja zakljuiti da je svaka
homoseksualka mukarac skriven pod lanim likom. Hermafrodit u kojega postoje
elementi oba genitalna sustava esto ima ensku seksualnost. Poznavala sam jednu
hermafroditkinju, koju su iz Bea prognali nacisti, a alila je to se ne svia ni
heteroseksualcima, ni pederastima, dok su je samu zanimali jedino mukarci. Pod
utjecajem mukih hormona, virilne ene pokazuju muka sekundarna spolna obiljeja.
U infantilnih ena nedostaje enskih hormona i njihov razvoj ostaje nedovren. Te
osobitosti mogu vie-manje izravno potaknuti lezbijsku sklonost. Osoba energine,
napadne i bogate ivotne snage eli se aktivno naprezati i obino odbija pasivnost.
Neprivlana ena ili ena s uroenom manom moe pokuati kompenzirati svoj
nedostatak muevnim osobinama. Ako joj nije razvijena erogena osjetljivost, ne udi za
276

briana

mukim milovanjem. Ali anatomija i hormoni uvijek definiraju samo situaciju i ne

postavljaju objekt prema kojemu e se ona transcendirati. Helene Deutsch takoer
navodi sluaj ranjenog poljskog legionara kojega je njegovala u Prvome svjetskom ratu, a
koji je zapravo bio mlada djevojka upadljivih muevnih karakteristika. Pridruila se
vojsci kao medicinska sestra i potom uspjela zamijeniti uniformu. Svejedno se zaljubila u
vojnika, za kojega se zatim i udala, te su je zbog toga smatrali homoseksualcem. Muevno
ponaanje nije u nje pobijalo ensku vrstu erotinosti. Ni mukarac ne udi iskljuivo za
enom. injenica da tijelo mukog homoseksualca moe biti savreno muevno implicira
da enu muevnost ne predodreuje nuno za homoseksualnost.
I fizioloki normalne ene kadto se smjetalo u kategorije klitorisnih i
vaginalnih, gdje bi prve bile predodreene na sapfiku ljubav. No vidjeli smo da je kod
svih ena infantilna erotika klitorisna. Hoe li ona ostati u tom stadiju ili se
transformirati ne ovisi ni o kakvoj anatomskoj zadanosti. Takoer ne stoji uestala
tvrdnja da djeja masturbacija vodi do kasnije povlastice klitorisnog sustava. Seksologija
danas priznaje da je onanija u djece sasvim normalna i ope rairena pojava. Razvoj
enske erotike je, vidjeli smo, psiholoka pria u koju su ukljueni fizioloki imbenici,
ali koja ovisi o sveopem stavu subjekta prema egzistenciji. Maranon je smatrao da je
seksualnost jednosmjerna i da u mukarca dosee potpun oblik, dok u ene ostaje na
pola puta. Samo bi lezbijka mogla posjedovati libido bogat kao mukarev, ona bi dakle
bila superiorna enska vrsta. Zapravo, enska seksualnost ima originalnu strukturu i
ideja hijerarhije izmeu mukog i enskog libida je smijena. Izbor seksualnog objekta
nipoto ne ovisi o koliini energije koju bi ena mogla imati.
Psihoanalitiarima pripada velika zasluga za spoznaju da je homoseksualnost
psihika, a ne organska pojava, ali i kod njih se ona jo doima odreena vanjskim
okolnostima. Zapravo je jo nisu dovoljno prouili. Prema Freudu, za sazrijevanje enske
erotike kljuan je prijelaz s klitorisnog na vaginalni stadij, prijelaz simetrian onome koji
na oca prenosi ljubav to je djevojica prvobitno osjea prema majci. Razliiti razlozi
mogu zaustaviti taj razvoj. ena se ne miri s kastracijom, ne priznaje si nedostatak
penisa i ostaje fiksirana na majku kojoj potom trai zamjene. Za Alfreda Adlera taj zastoj
nije pasivno trpljen sluaj. eli ga upravo subjekt koji voljom za moi namjerno nijee
mutilaciju i nastoji se poistovjetiti s mukarcem, iju dominaciju odbija. Bilo da je
infantilna fiksacija ili muki protest, u oba se sluaja homoseksualnost promatra kao
nedovren razvoj. Ustvari lezbijka nije ni neuspjela niti superiorna ena. Povijest
pojedinca nije neminovno napredovanje. Pri svakom se koraku prolost ponovno
zahvaa novim izborom i normalnost izbora ne daje tom izboru nikakvu povlatenu
vrijednost, ve o njemu treba suditi prema njegovoj autentinosti. Homoseksualnost za
enu moe predstavljati i nain bijega od svojeg poloaja i nain da ga prihvati.
Psihoanalitiari su u velikoj zabludi kad zbog moralizatorskog konformizma
homoseksualnost uvijek poimaju samo kao neautentino ponaanje.
ena je egzistent od kojega se trai da se pretvori u objekt. Kao subjekt ena
posjeduje napadnu senzualnost koja se ne zadovoljava mukim tijelom. Otuda nastaju
konflikti koje njezina erotika mora prevladati. Normalnim se smatra sustav koji eni,
nakon to je kao plijen prepusti mukom, vraa suverenost dajui joj u ruke dijete, ali
tim naturalizmom vlada vie-manje dobro shvaen drutveni interes. ak i
heteroseksualnost doputa druge mogunosti. enska homoseksualnost jedan je od
pokuaja da ena pomiri svoju autonomiju i pasivnost svoje tjelesnosti. A ako emo se
pozivati na prirodu, moemo rei da je prirodno svaka ena homoseksualna. Lezbijku
doista karakteriziraju odbijanje mukog i sklonost enskoj puti, ali svaka se
adolescentica boji penetracije, muke dominacije, prema mukom djelu osjea izvjesnu
277

briana

odbojnost. ensko tijelo je za nju, kao i za mukarca, naptotiv predmet udnje. Ve sam
to rekla: mukarci se, postavljajui se kao subjekti, ujedno postavljaju kao odvojeni.
Smatrati drugo stvari koju valja uzeti znai u njemu , a usput i u sebi samome, ciljati na
muevni ideal. Suprotno tomu, ena koja se smatra objektom u sebi slinima i sebi samoj
vidi plijen. Homoseksualac kod heteroseksualnih mukaraca i ena izaziva
neprijateljstvo jer oni zahtijevaju da mukarac bude dominantan subjekt.259 Suprotno
tomu, oba spola spontano lezbijkama pristupaju popustljivo. Ozbiljno, kae grof de
Tilly, to mi suparnitvo nimalo ne smeta; ba naprotiv, zabavlja me i dovoljno sam
nemoralan da mu se smijem. U Colettinim romanima, Renaud je jednako veselo
ravnoduan prema odnosu Claudine i Rezi.260 Mukarcu vie smeta aktivna i autonomna
heteroseksualna ena nego nenapadna homoseksualna. Samo prva osporava muke
povlastice. Sapfike ljubavi daleko su od proturjeja tradicionalnom obliku podjele meu
spolovima. U veini sluajeva one predstavljaju prihvaanje enskosti, a ne njezino
odbacivanje. Vidjeli smo da se u adolescentica homoseksualnost esto javlja kao zamjena
za heteroseksualne odnose koje jo nije imala priliku ili hrabrost ostvariti. To je faza,
uenje, a ona koja joj se prepusti s najvie zanosa sutra moe postati najzanesenija
supruga, ljubavnica, majka. Kod homoseksualke stoga nije potrebno objasniti pozitivni
aspekt njezina izbora, nego upravo njegovu negativnu stranu: nju ne obiljeava sklonost
enama, nego iskljuivost te sklonosti.
Prema Jonesu i Hesnardu, lezbijke se esto dijeli na dvije kategorije: muke
lezbijke koje ele imitirati mukarce i enske lezbijke koje se boje mukaraca.
Tono je da se ugrubo u homoseksualnosti daju primijetiti dvije tendencije. Neke ene
odbacuju pasivnost, dok druge biraju enske ruke da im se pasivno prepuste. No ta dva
stava djeluju uzajamno jedan na drugog. Odnosi prema odabranom objektu i prema
odbijenom objektu objanjavaju se uzajamno jedan drugim. Vidjet emo da postoji
mnotvo razloga zato nam se spomenuta distinkcija doima prilino proizvoljnom.
Definirati muevnu lezbijku njezinom voljom da imitira mukarca znai je
osuditi na neautentinost. Ve sam rekla koliko dvosmislica proizvode psihoanalitiari
prihvaajui kategorije muko-ensko onakvima kakve ih definira sadanje drutvo.
Dakako, mukarac danas predstavlja pozitivno i neutralno, to jest mujaka i ljudsko bie,
dok je ena samo negativno - enka. Kad god se ena ponese kao ljudsko bie, proglase je
onom koja se poistovjeuje s mujakom. Njezine sportske, politike, intelektualne
aktivnosti, njezina udnja za drugim enama tumae se kao muko i protest. Odbija se
imati na umu vrijednosti prema kojima se ena transcendira, to oito vodi do uvjerenja
da ona radi neautentian izbor subjektivnog stava. Veliki nesporazum na kojemu poiva
taj sustav interpretacije jest u tome to prihvaamo da je za ljudsko bie enku prirodno
da se pretvori u enstvenu enu. A za ispunjavanje tog ideala nije dovoljno ni da bude
heteroseksualka, pa ak ni majka. Prava ena je umjetan proizvod koji drutvo
proizvodi kao to se neko proizvodilo kastrate. Njezini navodni instinkti oijukanja,
poslunosti potaknuti su u njoj kao u mukarcu faliki ponos. Ni on ne prihvaa uvijek
svoj muevni poziv, a njoj zaista ne manjka razloga da jo manje posluno prihvati poziv
koji joj je namijenjen. Pojmovi kompleks manje vrijednosti i kompleks manjka
mukosti podsjeaju me na anegdotu koju Denis de Rougemont pripovijeda u La Part
du diable: neka si je gospoa umislila da je pri etnjama prirodom napadaju ptice; nakon
vie mjeseci psihoanalitikog tretmana koji je nije uspio izlijeiti od opsesije, lijenik je,
259

Heteroseksualka lako ostvaruje prijateljstva s pojedinim homoseksualcima jer u aseksualnim odnosima s njima
nalazi sigurnost i uitak. Ali ukupno gledajui osjea neprijateljstvo prema tim mukarcima koji u sebi ili u drugima
degradiraju suverenog mujaka u pasivnu stvar.
260
Valja primijetiti da engleski zakon kanjava muku homoseksualnost, a meu enama je ne smatra zloinom.

278

briana

poavi s njom u vrt bolnice, uoio da je napadaju ptice. ena se osjea obezvrijeenom
jer je pravila enskosti doista obezvrjeuju. Spontano odabire biti potpuni pojedinac,
subjekt i sloboda pred kojim se otvaraju svijet i budunost: taj izbor brkaju s mukou
zato to enskost danas znai osakaenost. U ispovijedima dviju homoseksualki
(platonske i deklarirane) koje su zabiljeili Havelock Ellis i Stekel jasno vidimo da je
upravo enska specifikacija ogorila oba subjekta.
Otkad znam za sebe, rekla je jedna od njih, nikad se nisam smatrala
djevojicom i vjeno sam bila u problemima, a to je bio pravi razlog. Kad sam
imala pet-est godina, poela sam si govoriti da, to god govorili, ako nisam
deko, u svakom sluaju nisam ni curica. [...] Grau svojeg tijela smatrala sam
tajanstvenom nezgodom. [...] Jo kad sam puzala najvie su me zanimali ekii
i avli. Prije nego to sam prohodala molila sam da me stave konju na lea. Sa
sedam godina ve mi se inilo da sve to volim nazivaju loim za curicu. [...]
Nikako nisam bila veselo malo dijete, esto sam plakala i ljutila se; toliko sam
bila zbunjena razgovorima o djeacima i djevojicama. [...] Svaku nedjelju
izlazila bih s djeacima iz bratove kole. [...] U mojoj jedanaestoj godini
roditelje je moje ponaanje jo jae prestravilo i stalno su mi prijetili
internatom. [...] Odlazak mi je na koncu najavljen kao kazna zato to sam to
to jesam. [...] Oko petnaeste godine... ma u kojem smjeru odlazile moje misli,
vjeito sam ih nadzirala s mukog gledita. [...] Kako sam razmatrala
drutvena pitanja, postalo mi je jako ao ena. [...] Poela sam se osjeati
zatitniki i blagonaklono prema enama.
Evo i Stekelove transvestitkinje:
Do svoje este godine je usprkos tvrdnjama okoline mislila da je djeak,
odjeven u djevojicu iz nepoznatih razloga. [...] Sa est godina si je rekla: Bit
u porunik i ako Bog da maral. esto je matala da se uspinje na konja i
naputa grad na elu vojske. Premda je bila vrlo pametna, bila je nesretna kad
su je prebacili iz normalne kole u ensku gimnaziju, bojala se da e postati
enskasta.
Ovaj revolt nipoto ne podrazumijeva predodreenost za homoseksualnost. Veina
djevojica jednako se sablazni i oajava kad shvate da im sluajna graa tijela odreuje
sklonosti i tenje. Colette Audry261 se doslovce naljutila kad je u dvanaestoj godini
otkrila da nikad nee moi postati mornar. Sasvim se prirodno budua ena ozlojedi
zbog ogranienja koje joj namee njezin spol. Pitati se zato ena odbija ta ogranienja,
znai krivo postaviti pitanje. Bolje je pitanje zato ih prihvaa. Njezin konformizam
proizlazi iz poslunosti, plahosti, ali ta predaja e se lako pretvoriti u pobunu ako ena
procijeni da kompenzacije koje nudi drutvo nisu dovoljne. Do toga dolazi u sluajevima
kad se adolescentica osjea neprivlanom kao ena. Anatomske zadanosti tada osobito
dobivaju na vanosti. Ako jest ili samo vjeruje da je runa ili loe graena, ena odbija
ensku sudbinu za koju se ne osjea nadarenom. Svejedno bi bilo pogreno rei da se
muko ponaanje usvaja da bi se nadoknadio manjak enskosti. Tonije bi bilo kazati da
se adolescentici prilike koje joj se nude u zamjenu za muke prednosti koje treba
261

Aux yeux da souvenir.

279

briana

rtvovati ine preslabima. Sve djevojice prieljkuju udobnu odjeu koju nose djeaci, ali
odraz u zrcalu i obeanja koja u njemu iitavaju s vremenom pretvaraju njihove
drangulije u dragocjenosti. Ako zrcalo odraava samo obino lice i ne obeava nita,
ipka i vrpce ostaju neugodna pa i smijena odora, a promaeni djeak se zainati da
ostane djeak.
ak i kad je dobro graena i lijepa, ena koja se bavi vlastitim projektima ili koja
trai svoju slobodu obino ne eli abdicirati u korist drugoga ljudskog bia. Sebe
prepoznaje u svojim djelima, a ne u svojoj imanentnoj prisutnosti: muka udnja koja je
svodi na granice njezina tijela okira je jednako kao to okira i mladog djeaka. Prema
svojim submisivnim kolegicama osjea isto gaenje kao muevan mukarac prema
pasivnom homoseksualcu. Usvaja muko ponaanje dijelom kako bi zanijekala bilo
kakvu povezanost s njima. Mijenja svoju odjeu, izgled i jezik, sa enstvenom
prijateljicom formira par u kojem igra muki lik: ta je predstava doista muki protest,
ali predstavlja sekundarni fenomen. Spontana je meutim u osvajakog i suverenog
subjekta sablazan na pomisao da se pretvori u tjelesni plijen. Mnoge sportaice su
homoseksualke. Svoje tijelo - mii, pokret, rastezanje, elan - ne poimaju kao pasivnu
put. Ono ne priziva arobno milovanja, ono je zahvat nad svijetom, a ne stvar iz svijeta.
Jaz izmeu tijela za-sebe i tijela za-druge u ovom se sluaju ini nepremostivim. Slian
otpor nalazimo u ena od akcije, pametnih ena kojima je ak i samo tjelesna predaja
nemogua stvar. Kad bi jednakost meu spolovima bila konkretno ostvarena, ta bi se
prepreka u velikom broju sluajeva uklonila. Ali mukarac je jo proet svojom
superiornou i to uvjerenje uznemiruje one ene koje ga ne dijele. Ipak, valja primijetiti
da najvie svojevoljne i dominantne meu enama ba i ne oklijevaju pri suoavanju s
mukarcem: muevna ena je esto isto heteroseksualna. Ne eli zanijekati svoje
zahtjeve ljudskog bia, ali se i ne misli liiti svoje enskosti, odabire ulazak u muki
svijet, odnosno njegovo pripojenje. Njezina snana senzualnost se ne boji muke
grubosti. Da bi pronala uitak u mukom tijelu treba prevladati manje otpora od
stidljive djevice. Vrlo neuglaena i ivotinjska narav nee osjetiti ponienje koitusa.
Intelektualka neustraiva uma to e ponienje osporiti. Ako je sigurna u sebe i
borbenoga raspoloenja, ena e se veselo upustiti u dvoboj koji e nesumnjivo dobiti.
George Sand je bila sklona mladim i enstvenim mukarcima, ali Madame de Stael je
tek u poznim godinama u svojim ljubavnicima traila mladost i ljepotu. Kako je
otroumnou dominirala mukarcima i ponosno prihvaala njihovo divljenje, nije se
ba mogla osjeati kao plijen u njihovim rukama. Vladarica poput Katarine Velike mogla
si je dopustiti i mazohistike zanose. U tim je igrama i dalje bila jedina gospodarica.
Isabelle Eberhardt koja je preodjevena u mukarca na konju projahala Saharu nije se ni
po emu osjeala obezvrijeenom kad bi se podala kakvom snanom strijelcu. ena koja
odbija biti mukareva podanica zaista je daleko od toga da vjeito bjei od njega, prije
bi se reklo da ga pokuava pretvoriti u sredstvo svojeg uitka. U povoljnim okolnostima koje velikim dijelom ovise o njezinu partneru - u njoj e nestati sama pomisao na
natjecanje i uivat e proivljavajui u svoj punini enski poloaj kao to mukarac
proivljava muki poloaj.
Ipak, za enu je pomirba aktivne osobnosti i njezine uloge pasivne enke unato
svemu mnogo tea nego za mukarca. Radije nego da se iscrpe pokuavajui ih pomiriti,
mnoge e ene odustati. Meu umjetnicama i spisateljicama ima mnogo lezbijki. Nije
rije o tome da je njihova seksualna posebnost izvor kreativne energije ili da oituje
postojanje te superiorne energije. Rije je prije o tome da, obuzete ozbiljnim poslom, ne
namjeravaju gubiti svoje vrijeme igrajui ensku ulogu ili borei se s mukarcima. Kako
ne prihvaaju muku superiornost, ne ele se ni praviti da je priznaju ni umarati
280

briana

njezinim osporavanjem. U seksualnom uitku se ele opustiti, smiriti, rastresti. U tome

bolje uspijevaju kad se okane partnera koji se predstavlja kao protivnik, i tako se
oslobaaju zapreka koje podrazumijeva enskost. Dakako, priroda njezinih
heteroseksualnih iskustava esto je ono to muevnu enu dovodi do toga da odabere
prihvaanje ili pak nijekanje svojeg spola. Muko omalovaavanje u rune ene
potvruje osjeaj neprivlanosti, a ponosnu enu ranit e arogancija ljubavnika. Ovdje se
susreu svi razlozi za frigidnost koje smo razmotrili: ogorenje, zamjeranje, strah od
trudnoe, trauma izazvana pobaajem itd. Ti razlozi rastu to je ena nepovjerljivija
prema mukarcu.
No homoseksualnost se ne ini uvijek sasvim zadovoljavajuim rjeenjem za
dominantnu enu. Kako se eli afirmirati, ne odgovara joj injenica da u
homoseksualnosti ne moe u potpunosti realizirati svoje enske potencijale. ini joj se
da heteroseksualni odnosi istodobno i osiromauju i obogauju. Odbacujui ogranienja
svojeg spola, moe se ograniiti na drugi nain. Jednako kao to frigidna ena prieljkuje
uitak odbijajui ga, lezbijka bi esto voljela biti normalna i potpuna ena istodobno to
ne elei. To je oklijevanje zorno prikazano u sluaju transvestitkinje koju je prouavao
Stekel:
Vidjeli smo da joj je bilo ugodno samo s djeacima i da se nije eljela
poenstveniti. Sa esnaest je godina ostvarila prve odnose s djevojicama;
dubinski ih je prezirala, to je njezinoj erotinosti odmah dalo sadistiku crtu;
gorljivo je, ali platonski udvarala jednoj od drugarica koju je cijenila, a prema
onima koje je imala osjeala je gaenje. Bacila se bjesomuno na uenje.
Razoarana svojom prvom velikom sapfikom ljubavi, mahnito se prepustila
isto senzualnim iskustvima i poela piti. Sa sedamnaest je upoznala mladia
za kojega se i udala, ali ga je smatrala svojom enom. Odijevala se po mukoj
modi, nastavivi piti i studirati. U poetku je patila od vaginizma, a odnosi je
nikad nisu dovodili do orgazma. Smatrala je svoj poloaj poniavajuim;
uvijek je ona preuzimala agresivnu i aktivnu ulogu. Napustila je mua premda
ga je ludo voljela i nastavila s odnosima sa enama. Upoznala je umjetnika
kojemu se podala, ali opet bez orgazma. ivot joj se podijelio u jasno
definirana razdoblja. Jedno bi vrijeme pisala, stvarala i osjeala se posve
mukim; u to bi vrijeme uzgredno i sadistiki spavala sa enama. Zatim bi
uslijedilo ensko razdoblje. Podvrgnula se analizi u elji da doivi orgazam.
Lezbijka bi lako mogla pristati na gubitak enskosti ako bi si time priskrbila
pobjedonosnu mukost. Ali ne. I dalje je oito zakinuta za muki organ. Moe razdjeviiti
svoju prijateljicu rukom ili se posluiti umjetnim penisom da bi oponaala posjedovanje,
no zbog toga nije nita manje kastrirana. Ima ih koje zato doista pate. Njezina se
nelagoda zbog toga to je nepotpuna kao ena i impotentna kao mukarac katkad
odraava kroz psihoze. Rolandu Dalbiezu262 je jedna pacijentica rekla: Bilo bi bolje kad
bih imala neto za penetraciju. Druga je eljela da joj grudi budu tvrde. Lezbijke esto
nastoje nadoknaditi manjak muevnosti arogancijom ili ekshibicionizmom koji zapravo
oituju unutarnju neravnoteu. Katkad s drugim enama uspiju stvoriti odnose sline
onima koje s njima odravaju enskasti mukarci ili adolescenti jo nesigurni u svoju
mukost. Jedna od najneobinijih takvih sudbina je sluaj grofa Sandora koji je zabiljeio
262

La Mthode psychanalytiquee la doctrine freudienne.

281

briana

Richard von Krafft-Ebing. Ona je tako, zaobilazno, ostvarila savrenu ravnoteu koju je
unitila tek intervencija drutva.
Sarolta je potjecala iz maarske plemike obitelji koja je bila poznata po
svojim ekscentrinostima. Otac ju je odgojio kao djeaka: jahala je, lovila itd.
Pod tim utjecajem je bila do trinaeste godine kad su je poslali u internat. Tada
se zaljubila u malenu Engleskinju, odglumila da je djeak i otela je. Vratila se k
majci, ali je uskoro, odjevena u djeaka, pod imenom Sandor, pola s ocem
na put: posvetila se mukim sportovima, piu i posjeivanju bordela. Posebno
su je privlaile glumice ili druge daleke ene, koje usto po mogunosti nisu
bile u prvoj mladosti, ali su bile zaista enstvene. Sviala mi se enska
strast, ali pod velom poezije. Bilo kakva besramnost sa enske strane
ispunjavala me gaenjem... Osjeala sam neizrecivu odbojnost prema enskoj
odjei i openito prema svemu enskom, ali samo na meni i u meni; jer sam
naprotiv prema ljepem spolu osjeala ushienje. Sa enama je imala brojne
afere i na njih je troila mnogo novca. Pritom je pisala za dvije vane novine.
Tri godine ivjela je kao u braku s deset godina starijom enom i bila je jako
tuna kad ju je ostavljala. Znala je izazvati silovite strasti. Kako se zaljubila u
mladu uiteljicu, ula je s njom u brak: zarunica i njezina obitelj smatrali
su je mukarcem. Puncu se uinilo da kod budueg zeta vidi erekciju
(vjerojatno umjetni penis). Brijala je lice forme radi, ali je sobarica na donjem
rublju nala tragove menstrualne krvi i konano se virei kroz kljuanicu
uvjerila da je Sandor ena. Razotkrili su je i zavrila je u zatvoru, ali je
osloboena. Bila je jako alosna to su je razdvojili od voljene Marie kojoj je iz
elije pisala najvatrenija pisma. Nije bila posve enske grae: zdjelica je bila
vrlo uska, struka nije bilo. Grudi joj bjehu razvijene, genitalije posve enske,
ali nesavreno razvijene. Sandor je prvu mjesenicu dobila tek u
sedamnaestoj godini i prema toj pojavi je osjeala veliki strah. Uasavala ju je
i pomisao na seksualne odnose s mukarcima; ednost je razvila tek sa
enama i to toliku da je radije spavala uz mukarca nego uz enu. Jako joj je
smetalo kad su je tretirali kao enu i napadala bi je teka tjeskoba ako bi opet
trebala odjenuti ensku odjeu. Osjeala je da je poput magnetske sile
privlae ene izmeu dvadesete i tridesete godine starosti. Seksualno
zadovoljstvo pronalazila je iskljuivo u milovanju prijateljice, nikad kad bi
prijateljica milovala nju. Povremeno bi se sluila arapom ispunjenom
kuinom kao umjetnim udom. Mrzila je mukarce. Bila je puna moralnog
potovanja prema drugima i imala je mnogo dara za pisanje, iroku kulturu i
natprosjeno pamenje.
Sandor nije podvrgnuta psihoanalizi, ali iz samog predstavljanja injenica izdvaja
se nekoliko upadljivih toaka. ini se da se bez mukog protesta, na najspontaniji
mogui nain, uvijek smatrala mukarcem, zahvaljujui odgoju koji je primila i grai
svojega tijela. Nain na koji ju je otac ukljuio u svoja putovanja i ivot oigledno je imao
odluujui utjecaj. Mukost joj je bila toliko sigurna da s obzirom na ene nije dvojila:
voljela ih je poput mukarca, ne osjeajui da je kompromitiraju, voljela ih je posve
dominantno i aktivno, ne prihvaajui reciprocitet. Svejedno upada u oi injenica da je
mrzila mukarce i da su joj najdrae bile starije ene. To daje naslutiti da je Sandor
prema majci osjeala muki Edipov kompleks. Perpetuirala je infantilno ponaanje
282

briana

sasvim malene keri koja u paru s majkom gaji nadu da je titi i da e njome jednog dana
dominirati. Vrlo esto kad djetetu nedostaje majinske njenosti, potreba za tom
njenou proganja ga tijekom cijelog njegova ivota odrasle osobe. Kako ju je odgojio
otac, Sandor je vjerojatno zamiljala milu majku punu ljubavi koju je zatim traila u
drugim enama. To objanjava snanu ljubomoru koju je osjeala prema drugim
mukarcima, povezanu s njezinim potovanjem i poetskom ljubavi za daleke i
starije ene to su u njezinim oima dobivale znaaj svetica. Njezino je ponaanje bilo
jednako ponaanju Rousseaua s Mme de Warens ili mladog Benjamina Constanta s Mme
de Charriere: osjetljivi, feminini adolescenti takoer se okreu majinskim
ljubavnicama. U vie-manje izraenim oblicima esto susreemo taj tip lezbijke koja se
nikad nije poistovjeivala s majkom (zato to joj se previe divila ili ju je pak previe
mrzila), ali premda odbija biti enom eli njenost enske zatite oko sebe. Iz te tople
utrobe moe se vinuti u svijet s djeakom odvanou. Ponaa se poput mukarca, ali
kao mukarac posjeduje krhkost zbog koje eli ljubav starije ljubavnice. Par e
reproducirati klasini heteroseksualni par: matronu i adolescenta.
Psihoanalitiari su dobro uoili vanost odnosa koji je homoseksualka u djetinjstvu
imala s majkom. Postoje dva sluaja kad adolescentica teko moe izbjei majin utjecaj:
ako ju je pretjerano titila zabrinuta majka ili ako ju je maltretirala loa majka koja joj
je usadila snaan osjeaj krivnje. U prvom sluaju njihovi odnosi se esto primiu
homoseksualnosti: spavaju zajedno u krevetu, miluju se ili si ljube grudi. Mlada djevojka
e u sljedeim zagrljajima traiti istu tu sreu. U drugom sluaju, osjeat e goruu
potrebu za dobrom majkom koja bi je titila od njezine i skinula prokletstvo koje
osjea nad glavom. Havelock Ellis donosi priu o subjektu koji je cijelo svoje djetinjstvo
mrzio majku. Ovako ta djevojka opisuje ljubav koju je sa esnaest godina osjetila prema
starijoj eni.
Osjeala sam se poput siroeta koje je odjednom dobilo majku i poela
sam osjeati manje antagonizma prema odraslim ljudima i osjeati...
potovanje (prema njima). Moja ljubav prema njoj bila je savreno ista, a
mislila sam da je njezina jednostavno majinska... Svialo mi se kad me je
dodirivala, katkada bi me dugo grlila ili bi mi dala da joj sjednem na krilo.
Dola bi prije spavanja, rekla laku no i poljubila me u usta.
Ako je starija ena voljna, mlaa e se s radou prepustiti vatrenijim zagrljajima.
Obino e preuzeti pasivnu ulogu jer eli da se nad njome dominira, da je se titi,
uljuljava i mazi poput djeteta. Bilo da ti odnosi ostanu platonske prirode ili da postanu
puteni, esto imaju osobine stvarne ljubavne strasti. No zbog injenice da u
adolescentskom razvoju takvi odnosi predstavljaju klasinu fazu, nisu dovoljni da se
rastumai odluan izbor homoseksualnosti. Mlada djevojka u njima trai i osloboenje i
sigurnost koje bi jednako tako mogla nai u mukom zagrljaju. Nakon to proe
razdoblje zaljubljenog zanosa, mlaa ena esto prema starijoj doivi dvojak osjeaj
kakav je imala prema majci. Pod njezinim je utjecajem, a istodobno ga se eli otarasiti.
Ako je starija ena odlui zadrati, jedno e vrijeme mlada ostati njezina
zarobljenica263, no na koncu e utei ili mirnim putem ili uz burne scene. Budui da je
uspjela izbrisati svoju adolescenciju, osjea se zrelom za suoavanje sa ivotom
normalne ene. Da bi se potvrdio njezin lezbijski nagon, mora ili poput Sandora odbaciti
263

Kao u romanu Dorothy Baker, Trio, koji je inae jako povran.

283

briana

svoju enskost ili joj se enskost mora najbolje procvjetati u enskim rukama. To znai
da obuzetost majkom nije dovoljna za objanjenje homoseksualnosti. I da se
homoseksualnost moe izabrati iz posve drukijih razloga. ena moe otkriti ili
predosjetiti cjelovitim ili nasluenim iskustvima da nee dobiti uitak u
heteroseksualnim odnosima, da ju je samo druga ena sposobna ispuniti. Osobito e eni
koja tuje svoju enskost sapfiko sjedinjavanje priinjati najvee zadovoljstvo.
Vrlo je vano naglasiti da enu u homoseksualnost ne vodi uvijek odbijanje da se
pretvori u objekt, veina lezbijki naprotiv nastoji prisvojiti plodove svoje enskosti.
Pristati na metamorfozu u pasivnu stvar ne znai odustati od ikakva subjektivnog
zahtjeva. ena se tim putem nada ostvariti kao u-sebi, ali e onda pokuati ponovno
ovladati sobom u svojoj drugosti. U samoi se ne uspijeva uistinu podvojiti. Moe
milovati svoje grudi, ali ne zna kako bi se one inile tuoj ruci, a ni kako bi oivjele pod
tuom rukom. Mukarac eni moe otkriti egzistenciju za-sebe njezine puti, ali ne i to je
ona za-druge. udo zrcaljenja postie se samo kad njezini prsti pipaju tijelo ene iji
prsti pak pipaju njezino tijelo. Ljubav izmeu mukarca i ene je in; svatko otrgnut od
sebe postaje drugo. Zaljubljenu enu oarava injenica da se pasivna bezvoljnost njezine
puti odraava u obliku muke vatrenosti, ali narcisoidna ena tek vrlo nejasno razabire
drai ukruenog spolovila. Ljubav meu enama je kontemplacija. Milovanja ne slue
toliko prisvajanju druge koliko polaganom rekreiranju sebe kroz nju; razdvajanje je
izbrisano, nema ni borbe ni pobjede ni poraza. U preciznoj uzajamnosti svaka od ena je
ujedno i subjekt i objekt, gospodarica i robinja; ta je dvojnost suuesnitvo. Colette264
pie: Velika slinost umiruje ak i pohotu. Prijateljica uiva u sigurnosti milovanja tijela
ije tajne poznaje i ije joj elje govori vlastito tijelo. A Rene Vivien:
Naa srca si nalikuju u enskim njedrima
Predraga! Tijela su nam isto oblikovana
Ista teka sudba nam lebdi nad duom
Prevodim tvoj osmijeh i sjenu na tvom licu
Tvojoj velikoj blagosti moja je jednaka
Katkad nam se ini da smo od iste rase
Volim u tebi svoje dijete, prijateljicu i sestru.265
Ova podjela moe se pojaviti u materinskom obliku. Majka koja se prepoznaje i
otuuje u svojoj keri esto osjea seksualnu povezanost s njom, sklonost zatiti i
ljuljanju u rukama njenoga tjelesnog objekta dijeli s lezbijkom. Colette naglaava tu
analogiju kad pie u Les Vrilles de la vigne:
Pruit e mi nasladu, nadvijena nada mnom, oiju punih majinske
brige, ti koja u strasnoj prijateljici trai dijete koje nikad nisi imala.
I Rene Vivien izraava isti osjeaj:
Doi, ponijet u te kao bolesno dijete
264
265

Ces plaisirs...
Sortilges.

284

briana

Kao dijete plano i plaho i bolesno

U svojim ilavim rukama steem tvoje lako tijelo
Vidjet e da znam lijeiti i tititi
I da su moje ruke stvorene da te zatite.266
I jo:
Volim da si slaba i mirna u mojim rukama
Kao u toploj kolijevci gdje e se odmoriti.
U svakoj ljubavi - pa tako i u seksualnoj i u majinskoj - supostoje pohlepa i
velikodunost, elja da se drugoga posjeduje i da mu se sve da. No ako su obje
narcisoidne, pa u djetetu odnosno ljubavnici miluju svoj produetak odnosno odraz,
majka i lezbijka se jedinstveno podudaraju.
Ipak, ni narcizam ne vodi uvijek u homoseksualnost. To dokazuje primjer Marie
Bashkirtseff. U njezinim zapisima ne nalazimo ni trunke ljubavnog osjeaja prema nekoj
eni. Kao vie intelektualna nego senzualna i usto krajnje tata ena, Marie od djetinjstva
sanjari o mukoj potvrdi. Ne zanima je nita osim onoga to moe pridonijeti njezinoj
slavi. ena koja idolizira iskljuivo samu sebe i cilja na apstraktan uspjeh nije sposobna
za toplo saveznitvo s drugim enama. One su za nju tek suparnice i neprijateljice.
Zapravo, nikada ne odluuje samo jedan imbenik. Uvijek je rije o izboru
donesenom unutar sloene cjeline i poiva na slobodnoj odluci. Ne postoji seksualna kob
koja upravlja ivotom pojedinca. Njegova erotinost, naprotiv, odraava njegov
sveukupan stav prema egzistenciji.
Okolnosti meutim takoer imaju vanu ulogu u tom izboru. Jo i danas dva spola
ive uvelike razdvojeno. U internatima i kolama za mlade djevojke lako se prijee s
intimnosti u seksualnost. Mnogo manje lezbijki nalazimo u sredinama gdje druenje
djevojica i djeaka olakava heteroseksualna iskustva. Mnoge ene koje rade u
obrtnikim radionicama ili uredima s drugim enama i koje ba nemaju prilike druiti se
s mukarcima razvit e meu sobom ljubavna prijateljstva: materijalno i moralno e im
biti zgodno povezati ivote. Manjak ili krah heteroseksualnih veza osudit e ih na
homoseksualnost. Teko je odrediti granicu izmeu rezignacije i snane naklonosti.
Neka se ena moda posvetila enama jer ju je razoarao mukarac, ali se dogaa i da je
mukarac razoara jer u njemu trai upravo enu. Zbog svega toga pogreno je izmeu
heteroseksualne i homoseksualne ene staviti znak radikalne razlike. Nakon to proe
neodluno adolescentsko doba, normalno muko vie si ne doputa homoseksualne
ispade, ali se normalna ena esto vraa ljubavima koje su je, platonski ili ne, oaravale u
mladosti. Razoarana u mukarca, u enskim e rukama traiti ljubavnika koji ju je izdao.
Colette je u Skitnici opisala utjenu ulogu koju u enskim ivotima esto igraju
zabranjeni uici: neke ene provedu cijeli svoj ivot tjeei se meusobno. ak i ena
koju zadovoljavaju strasti s mukarcima ne prezire nuno mirniju nasladu. Pasivnu i
senzualnu enu nee odbiti prijateljiina milovanja jer im se samo treba prepustiti i
pustiti da je ispune. Aktivna i vatrena ena init e se androginom, ne zbog tajanstvene
kombinacije hormona nego samo zato to se napadnost i sklonost posjedovanju
smatraju mukim osobinama. Claudine, zaljubljena u Renauda, nita manje ne udi za
266

L'Heure des mains jointes.

285

briana

Rezinim arima. U potpunosti je ena premda i dalje eli i sama uzeti i milovati. Jasno,
potene ene brino potiskuju takve perverzne elje. One ipak izviru u obliku
ednih ali strastvenih prijateljstava ili pod platem majinske njenosti. Katkad se pak
naglo otkriju tijekom psihoze ili za kriznog razdoblja menopauze.
Stoga je jo besmislenije pokuavati svrstati lezbijke u dvije jasno razgraniene
kategorije. Budui da se nad njihove stvarne odnose esto nadvije drutveno igranje
uloga (uivanje u imitiranju biseksualnog para), one i same navode na podjelu na
maskuline i feminine. No ne bismo se trebali dati zavarati injenicom da jedna nosi
strogo odijelo, a druga prozranu haljinu. Pogledamo li izbliza, uoit emo da im je
seksualnost, osim u ekstremnim sluajevima, dvojaka. ena koja postane lezbijkom zato
to odbija muku dominaciju esto uiva kad u drugoj pronae istu ponosnu amazonku.
Ne tako davno mnogo je zabranjenih ljubavi cvjetalo meu studenticama Visoke
normalne kole u Sevresu koje su ivjele zajedno, daleko od mukaraca. Ponosile su se
svojim pripadanjem enskoj eliti i eljele ostati autonomni subjekti. Skup okolnosti koji
ih je ujedinio protiv povlatene kaste omoguio je svakoj od njih da u odreenoj
prijateljici vidi prestino bie koje je cijenila u sebi samoj. Kad su se uzajamno grlile,
svaka je istodobno bila i mukarac i ena i zanosila se svojim androginim osobinama.
Obrnuto, ena koja eli uivati u svojoj enskosti u enskim rukama takoer osjea
ponos nepokoravanja nikakvom gospodaru. Rene Vivien je oboavala ensku ljepotu i
trudila se biti lijepa. Pomno se ureivala, bila je ponosna na svoju dugu kosu. No takoer
se voljela osjeati slobodnom, nepromijenjenom. U pjesmama je Vivien izraavala
prijezir prema enama koje u braku pristaju biti podanice mukaraca. Sklonost estokim
piima i katkad besraman jezik oitovali su u nje elju za mukou. Zapravo su u veine
parova tjelesne njenosti uzajamne. Stoga je podjela uloga vrlo neizvjesna.
Najdjetinjastija ena moe igrati i ulogu adolescenta u vezi sa zatitniki nastrojenom
matronom i ulogu ljubavnice koja se oslanja na dragoga. Mogu se voljeti kao jednaki. Kad
su partneri dvojnici, sve su kombinacije, transpozicije, razmjene i uloge mogue. Odnosi
se uravnoteuju prema psiholokim tenjama svake od prijateljica i prema sveukupnoj
situaciji. Ako jedna prijateljica pomae drugoj ili je izdrava, preuzima muke uloge:
tiranskog zatitnika, naivca kojeg se iskoritava, potovanoga gospodara ili ak katkad
svodnika. Moralna, drutvena i intelektualna nadmonost esto joj daje autoritet.
Svejedno e ona koju se vie voli uivati u povlasticama koje joj nudi strastvena odanost
one koja vie voli. Kao i ljubav mukarca i ene, veza dviju ena poprima brojna razliita
lica. Temelji se na osjeajima, interesu ili navici. Brana je ili romantina. Ustupa mjesto
sadizmu, mazohizmu, velikodunosti, vjernosti, odanosti, hiru, egoizmu, izdaji. Meu
lezbijkama postoje i prostitutke kao i velike zanesenjakinje.
Odreene okolnosti ipak daju jedinstvena obiljeja lezbijskim vezama. Ne
potvruje ih ni institucija ni obiaji, niti ih reguliraju sporazumi: zbog toga se iskrenije
proivljavaju. Mukarac i ena - ak i suprunici - vie-manje jedno pred drugim igraju
uloge, a to se posebice odnosi na enu kojoj mukarac uvijek namee neko pravilo:
uzornu ednost, arm, koketnost, djetinjastost ili strogou. Nikad se u prisutnosti mua i
ljubavnika ena ne osjea posve svojom. Pred prijateljicom se ne razmee, ne treba
izigravati, previe su sline da se ne bi otvoreno pokazale jedna pred drugom. Ta slinost
stvara najpotpuniju intimnost. Erotika esto igra dosta malenu ulogu u takvim vezama,
pohota nije toliko neodoljiva i vrtoglava kao kod mukarca i ene, ne proizvodi toliko
uznemirujue metamorfoze.
No kad heteroseksualni ljubavnici razjedine svoja tijela, ponovno postaju stranci.
Muko tijelo ak odbija enu, a mukarac katkad osjea neto poput blagoga gaenja
prema tijelu svoje partnerice. Meu enama je tjelesna njenost vie jednaka, stalna. Ne
286

briana

zanose se u frenetinim ekstazama, ali nikada ni ne zapadaju u neprijateljsku

ravnodunost. Kad se vide i dodiruju, to je mirno zadovoljstvo koje diskretno produljava
zadovoljstvo iz kreveta. Veza Sarah Posonby i njezine ljubljene trajala je gotovo pedeset
godina bez oblaka na nebu. Izgleda da su si uspjele na rubu svijeta stvoriti smireni raj.
No i iskrenost se plaa. Kako su otvorene jedna s drugom i ne brine ih skrivanje ili
samokontrola, ene jedna u drugoj potiu nevienu agresiju. Mukarca i enu strai
injenica da su razliiti. On prema njoj osjea aljenje, brigu; trudi se pristupati joj
kurtoazno, popustljivo, oprezno; ona ga potuje i malkice ga se boji, pred njim se
pokuava kontrolirati. Svatko od njih nastoji potedjeti tajanstvenoga drugog ije
osjeaje i reakcije teko procjenjuje. Meusobno, ene su nemilosrdne. Ometaju se,
provociraju, ganjaju, napadaju i vuku jedna drugu na dna ponienja. Muka je smirenost
- bila ona ravnodunost ili vladanje sobom - zid o koji se razbijaju enske scene. No
izmeu dviju prijateljica dolazi do eskalacije suza i emocionalnih potresa. Nema kraja
njihovu strpljenju u ponavljanju prigovora i objanjenja. Zahtjevi, optuivanja,
ljubomora, samovolja, sve te poasti branog ivota bjesomuno se razulare. Takve su
ljubavi esto burne ba zato to su ugroenije od heteroseksualnih. Drutvo ih osuuje i
teko se u njega uklapaju. ena koja prihvaa muki stav - karakterom, poloajem,
snagom svoje strasti - alit e to prijateljici nije pruila normalan i dostojanstven ivot,
to je nije mogla oeniti, to ju je navela na neobian put. Takve osjeaje pripisuje svojoj
junakinji Radcliffe Hali u romanu The Well of Loneliness (Bunar samoe). Ta se grinja
savjesti oituje kroz morbidnu tjeskobu i ponajprije kroz munu ljubomoru. Pasivnija ili
manje zaljubljena partnerica patit e zbog drutvene osude. Mislit e da je poniena,
iskvarena, prevarena i zamjerat e onoj koja joj namee tu sudbinu. Moda jedna od ena
eli dijete: ili se teko pomiri s jalovou ili zajedno posvoje dijete, ili ona koja eli
majinstvo zamoli mukarca da je oplodi; dijete je kadto poveznica, a kadto i novi izvor
napetosti.
enama koje su zarobljene u homoseksualnosti muevan znaaj ne daje njihov
erotski ivot, koji ih dapae ograniava na enski svijet, nego sve odgovornosti koje
moraju prihvatiti zbog injenice da ive bez mukarca. Njihov je poloaj obrnut od
poloaja kurtizane koja povremeno poprima muki karakter zato to ivi meu
mukima, poput Ninon de Leclos, ali ovisi o njima. Posebna atmosfera koja vlada oko
lezbijki proizlazi iz kontrasta izmeu enskog ozraja u kojemu se odvija njihov privatni
ivot i muke neovisnosti njihove javne egzistencije. Ponaaju se poput mukaraca u
svijetu bez mukaraca. ena nasamo uvijek djeluje pomalo neobino. Nije istina da
mukarci potuju ene: oni se potuju meusobno preko svojih ena - supruga,
ljubavnica, uzdravanih djevojaka. Kad se na nju vie ne odnosi muka zatita, ena je
razoruana pred superiornom kastom koja se pokazuje agresivnom, podrugljivom ili
neprijateljskom. Kao erotska perverzija enska homoseksualnost izaziva
blagonaklonost, ali ako znai nain ivota, potie prijezir ili sablazan. Ako u stavu lezbijki
ima mnogo provokacije ili prenemaganja, tomu je tako jer one nemaju naina da ive
svoj poloaj prirodno. Prirodno bi znailo da ne razmiljaju o sebi i da djeluju ne
predstavljajui si svoja djela. No tui postupci stalno ine lezbijku svjesnom sebe. Samo
ako je dovoljno stara ili uiva veliki drutveni presti, moe mirno i ravnoduno poi
svojim putem.
Teko je primjerice odrediti odijeva li se lezbijka tako esto kao muko po svojem
ukusu ili radi obrane. Tu je zasigurno veinom rije o spontanom izboru. Nita nije
manje prirodno od odijevanja u enu; nema sumnje da je i muka odjea izvjetaena, ali
je udobnija i jednostavnija, skrojena da pogoduje djelovanju, a ne da ga sputava. George
Sand i Isabelle Eberhardt nosile su muku odjeu, Thyde Monnier u svojoj posljednjoj
287

briana

knjizi267 izraava sklonost noenju hlaa, svaka aktivna ena voli ravne pete i otporne
tkanine. Smisao enske odjee je jasan: rije je o ukraavanju, a ukraavati se znai
nuditi se. Heteroseksualne feministkinje su se ne tako davno u vezi s tim pokazale
jednako nepopustljivima kao lezbijke: ne elei se pretvoriti u robu koju se izlae,
prisvajale su odijela i pustene eire. Kiene haljine i dekoltee smatrale su simbolima
drutvenog poretka protiv kojega se bore. Danas su uspjele ovladati stvarnou i simboli
im vie nisu toliko vani. Ali lezbijki jesu jer jo mora obraniti svoja prava. Razlog moe
biti i to - ako su fizike osobitosti motivirale njezin izbor - da joj jednostavna odjea bolje
pristaje. Valja dodati da je jedna od uloga raskone odjee i ta da ugodi enskoj taktilnoj
senzualnosti. No lezbijka ne mari za utjehe baruna i svile. Poput Sandora, voljet e ih na
svojim prijateljicama ili e ih samo prijateljiino tijelo zamijeniti. Iz istog razloga lezbijka
voli opijanje, jak duhan, psovanje, naporne vjebe: erotski je prirodno obdarena
enskom njenou, ali voli intenzivnije ozraje. Zbog toga joj moe goditi muko
drutvo. No ovdje se uplee jo jedan imbenik: esto dvosmislen odnos koji odrava s
mukarcima. ena koja je vrlo sigurna u svoju muevnost eljet e za prijatelje i drugove
samo mukarce. Takva je sigurnost iznimno rijetka, osim u ene koju s mukarcima
povezuju zajedniki interesi i koja - u poslovnom svijetu, politici ili umjetnosti - radi i
uspijeva kao jedan od njih. Gertrude Stein je kad je primala goste avrljala samo s
mukima i preputala brigu o prijateljicama Alice Toklas.268 Prema enama e vrlo
muevna homoseksualna ena imati dvojak stav: prezire ih, ali osjea uz njih i kompleks
manje vrijednosti i kao ena i kao mukarac. Boji se da enama djeluje kao promaena
ena, nepotpuni mukarac, to se odraava ili u bahatoj superiornosti ili u sadistikoj
agresivnosti (koju pokazuje na primjer Stekelova transvestitkinja). No potonje se dogaa
prilino rijetko. Vidjeli smo da veina lezbijki nevoljko odbija mukarce: kod njih, kao i
kod frigidne ene, postoje gaenje, gnjev, stidljivost, ponos. Ne osjeaju im se zaista
slinima. Na njihov enski gnjev nadovezuje se kompleks nedostatka muevnosti.
Mukarci su suparnici, bolje oboruani za zavoenje, posjedovanje i zadravanje plijena.
Lezbijke mrze muku mo nad enama, mrze njihovo kaljanje ena. Takoer ih vrijea
to to vide da su drutvene povlastice rezervirane za mukarce i to osjeaju da su jai
od njih. Gorko je ponienje ne moi se boriti sa suparnikom i znati da te je sposoban
oboriti jednim udarcem. To kompleksno neprijateljstvo jedan je od razloga zato se neke
homoseksualke deklariraju kao takve. Drue se samo meusobno, formiraju svojevrsne
klubove da bi pokazale da ne trebaju mukarce ni socijalno ni seksualno. Odatle lako
mogu iskliznuti u nepotrebna hvalisanja i sve mogue neautentine scenarije. Lezbijka
prvo glumi da je mukarac. Zatim i bivanje lezbijkom postane igra; transvestit se iz
ekstravagantne halje presvue u livreju, a ena se pod izlikom bijega od muke opresije
pretvori u robinju svoje osobnosti. Nije se eljela ograniiti na enski poloaj, pa se
ograniava na lezbijski. Nita ne ostavlja dojam vee uskogrudnosti i osakaenosti od tih
klanova osloboenih ena. Valja napomenuti i da se mnoge ene proglaavaju
homoseksualkama samo iz vlastitih interesa. Vrlo promiljeno njeguju dvosmislen izgled
sa eljom da zaintrigiraju mukarce koji vole razvratnice. Te razmetljive ene fanatici,
koje se oito najvie primjeuje, pridonose diskreditiranju onoga to javno mnijenje
smatra porokom i pozom.

267

Moi.
Heteroseksualna ena koja vjeruje, ili se eli uvjeriti, da svojom vrijednou transcendira razliku meu spolovima
takoer e lako zauzeti isti stav: na primjer Madame de Stal.

268

288

briana

Istina je da homoseksualnost nije nita vie namjerna perverzija nego kobno

prokletstvo.269 Ona je stav izabran u specifinoj situaciji, ujedno je i potkrijepljen
razlozima i slobodno usvojen. Nijedan od imbenika koje subjekt prihvaa tim izborom fizioloke injenice, psiholoka povijest, drutvene okolnosti - nije presudan za izbor,
premda svi pridonose njegovu objanjenju. Za enu je homoseksualnost jedan od naina
da rijei probleme koje joj uzrokuje njezino stanje openito i naroito njezin erotski
poloaj. Poput svih ljudskih ponaanja, i homoseksualnost sa sobom nosi glumu,
nestabilnost, poraz, la, ili je pak izvor bogatog iskustva, ovisno o tome ive li je
neiskreno, lijeno i neautentino ili iskreno, velikoduno i slobodno.

269

Roman Radcliffe Hall The Well of Loneliness prikazuje junakinju obiljeenu tom psihofiziolokom kobi. Ali
dokumentarna vrijednost toga romana je zaista slaba usprkos dobrom glasu koji ga bije.

289

briana

Drugi dio

POLOAJ

290

briana

Peto poglavlje
Udana ena
Sudbina koju drutvo tradicionalno nudi eni jest brak. Veina ena jo i danas su
vjenane, bile su vjenane, pripremaju se za brak ili pate to u njemu nisu. enu se
definira s obzirom na brak, bilo da je frustrirana, revoltirana ili ak ravnoduna prema
toj instituciji. Stoga nam ovu studiju valja nastaviti analizom braka.
Ekonomski razvoj enskog poloaja upravo potresa instituciju braka. Brak postaje
savez u koji slobodno stupaju dva autonomna pojedinca. Zalaganja suprunika su
osobna i uzajamna. Preljub je za obje strane krenje ugovora. Razvod i jedna i druga
strana mogu dobiti pod istim uvjetima. ena vie nije ograniena na reproduktivnu
ulogu: ta je velikim dijelom izgubila znaaj prirodnog ropstva i smatra se dobrovoljno
prihvaenom odgovornou. Shvaa se kao proizvodni rad jer u mnogo sluajeva majci
rodiljni dopust mora platiti drava ili poslodavac. U SSSR-u je nekoliko godina brak bio
sporazum meu pojedincima temeljen jedino na slobodi suprunika. ini se da je danas
dunost koju im namee drava. O opoj strukturi drutva ovisi hoe li u sutranjem
svijetu prevladati prva ili druga tendencija, ali u svakom sluaju muko skrbnitvo
polako izumire. Dodue razdoblje u kojem ivimo je s feministikog gledita jo uvijek
tranzicijsko. Samo jedan dio ena sudjeluje u proizvodnji i ak i one pripadaju drutvu u
kojem i dalje opstaju drevne strukture i drevne vrijednosti. Moderan brak moe se
shvatiti samo u svjetlu prolosti koju perpetuira.
Brak se mukarcu i eni uvijek predstavljalo na radikalno razliite naine. Dva su
spola nuni jedan za drugog, ali ta nunost nikada nije meu njima stvorila reciprocitet.
ene nikada nisu inile kastu koja bi s mukom kastom na jednakoj razini uspostavljala
razmjene i sporazume. Drutveno je mukarac autonomna i potpuna individua. Prije
svega ga se smatra proizvoaem i egzistencija mu je opravdana radom koji daje
zajednici. Vidjeli smo zato eni reproduktivna i kuanska uloga na koju je ograniena
nije zajamila jednako dostojanstvo. Jasno, mujak je treba. Kod nekih primitivnih
naroda samci koji si ne mogu osigurati opstanak mogu postati svojevrsne parije. U
poljoprivrednim zajednicama seljaku je prijeko potrebna suradnica. Prenoenje nekih
dunosti na partnericu k tome veini mukaraca predstavlja pogodnost. Pojedinac
prieljkuje stabilan seksualni ivot, eli potomstvo i drutvo od njega trai da pridonosi
njegovu perpetuiranju. Ali mukarac ne upuuje zahtjev eni samoj. Drutvo mukaraca
omoguuje svakom svojem lanu da se ostvari kao suprug i otac. ene, integrirane u
svojstvu robinja ili podanica u obitelji kojima dominiraju oevi i braa, su uvijek za
odreene mujake udavali drugi mujaci. Prvobitno je klan, oev rod raspolagao sa
enom praktiki kao s nekom stvari. Ona je dio davanja na koja dvije skupine uzajamno
pristaju. enski se poloaj nije mnogo promijenio ni kad je brak tijekom svoje

291

briana

evolucije270 poprimio oblik ugovora. Kad joj se da miraz ili dobije svoj dio nasljedstva,
ena postaje civilna osoba, ali je miraz i nasljedstvo i dalje pokoravaju obitelji. Dugo su
ugovore potpisivali tast i zet, a ne ena i mu. U ta je vremena jedino udovica uivala
ekonomsku autonomiju.271 Sloboda izbora mlade djevojke uvijek je bila vrlo ograniena,
a celibat, osim u iznimnim sluajevima kad nosi obiljeja svetosti, je vraa na rang
parazita ili parije. Brak je njezin jedini kruh i jedino drutveno opravdanje njezine
egzistencije. Dvostruko joj je nametnut: ena mora dati djecu zajednici, ali rijetki su
sluajevi kad je, kao u Sparti i donekle pod nacistikim reimom, drava izravno uzme
pod svoju skrb i od nje zahtijeva samo da bude majka. ak i civilizacije koje ne mare za
oevu generativnu ulogu zahtijevaju da ena bude pod muevom zatitom. Uloga joj je i
zadovoljiti seksualne potrebe mujaka i brinuti se o ognjitu. Odgovornost koju joj
namee drutvo smatra se uslugom suprugu, dok on njoj duguje darove ili udoviki dio
nasljedstva i obvezuje se da e je uzdravati. Koristei se muem kao posrednikom,
drutvo se oslobaa duga prema eni koju mu daruje. Prava koja supruga stjee
ispunjavajui svoje zadae odraavaju se u obavezama kojima je podvrgnut mu. On ne
moe kako mu se prohtije raskinuti branu vezu. Moe se odrei ene i razvesti tek ako
tako odlue javne vlasti, a katkad mu i tada duguje novanu kompenzaciju. Praksa se
ak poela zloupotrebljavati u Egiptu u doba faraona Bokhorisa, kao to je danas u SADu s alimentacijom. Poligamiju se uvijek toleriralo vie ili manje javno. Mukarac u
krevet moe dovesti robinje, palake (javne ene u antikoj Grkoj), konkubine,
ljubavnice i prostitutke, ali mu je naloeno da potuje izvjesne povlastice svoje legitimne
ene. Ako ena smatra da se s njome loe ili nepravedno postupa, ima mogunost - vie
ili manje konkretno zajamenu - da se vrati svojoj obitelji i na svoj zahtjev dobije rastavu
ili razvod. Tako je za oboje suprunika brak ujedno i teret i beneficija. Ali njihovi poloaji
nisu simetrini. Mladim je djevojkama brak jedini nain integracije u kolektiv i ako ih
nitko nee, drutveno su otpad. Zato ih majke od pamtivijeka po svaku cijenu
pokuavaju okuiti. U buroaziji 19. stoljea djevojke se jedva i pitalo za miljenje.
Nudilo ih se eventualnim pretendentima tijekom unaprijed dogovorenih razgovora.
Zola je u romanu Pot-Bouille opisao taj obiaj:
- Promaaj, promaaj - ree gospoa Josserand utonuvi u naslonja.
- Ah! - jednostavno e gospodin Josserand. - Dakle vi nita ne razumijete
- nastavi ga Josserand piskavim glasom - kaem vam da je jo jedan
brak baen u vodu i to je etvrti koji je propao!
- uje li - ponovno e ga Josserand uputivi se prema keri. - Kako si
upropastila i ovaj brak?
Berthe shvati da je red na njoj.
- Ne znam, mama - promrmlja.
- Pomonik proelnika odjela - nastavila je njezina majka. - Ni trideset
godina, sjajna budunost. Svaki mjesec vam to donosi njegov novac: solidno,
to je jedino vano... Opet si uradila kakvu glupost, kao i s ostalima?
- Uvjeravam te da ne, mama.
- Kad ste plesali preli ste u mali salon?

270

Ta je evolucija bila isprekidana. Ponovila se u Egiptu, u Rimu i u vrijeme moderne civilizacije; vidi prvi svezak,
Povijest.
271
Otuda specifina linost mlade udovice u erotskoj knjievnosti.

292

briana

Berthe se uzruja: - Da, mama... I im smo ostali nasamo htio je besramne

stvari, poljubio me i zgrabio ovako. Pa sam se prepala, odgurnula sam ga na
neko pokustvo.
Majka je prekine, ponovno bijesna: - Odgurnula na pokustvo!
Nesretnice, odgurnula na pokustvo!
- Ali, mama, drao me.
I onda? Drao vas je... Strano neto! Pa vi stavite te tikve u internat!
to vas tamo ue, recite!... Zbog poljupca iza vrata! zapravo biste li nam
to trebali govoriti, nama, svojim roditeljima? I gurate ljude na pokustvo i
upropatavate brakove!
Zauzevi pompozni stav, ona nastavi:
- Gotovo je, odustajem, vi ste, keri, glupi... Budui da bogatstva nemate,
shvatite da morate loviti mukarce drugim sredstvima. S pomou ljubaznosti,
blagog pogleda, dodira, tako da dopustite malo djetinjastosti, a ne inite se
takvom... Smeta mi to to nije loa kad eli - nastavi ga Josserand. - Hajde,
obrii suze, pogledaj me kao da sam neki gospodin koji ti se upravo udvara.
Vidi, pusti da ti lepeza padne tako da ti gospodin, kupei je s poda, dotakne
prste... I ne budi ukoena, savij se u struku. Mukarci ne vole daske. Iznad
svega, ne budi tupava ako ode predaleko. Mukarac koji ide predaleko se
upecao, draga moja.
Sat u salonu odzvonio je dva sata; i uzbuena zbog duge veeri i u
bjesomunoj elji da smjesta sklopi brak, majka si je dopustila da misli naglas,
okree i vrti ker poput papirnate lutke. Ona se mlitavo prepustila, ali joj je
srce bilo teko, a strah i sramota su je stezali u grlu...
Ovako mlada djevojka postaje apsolutno pasivnom; udana je, dana u brak od svojih
roditelja. Mladii se ene, uzimaju enu. U braku trae ekspanziju, potvrdu svoje
egzistencije, ali ne i samo pravo egzistiranja. To je odgovornost koju slobodno
preuzimaju. Stoga se mogu propitivati o prednostima i manama braka kao to su to inili
grki i srednjovjekovni satiriari. Za mladie je brak nain ivota, a ne sudbina. Slobodno
mogu radije izabrati samou celibata, neki se oene kasno ili se uope ne oene.
ena udajom u posjed dobiva dio svijeta. Pravna jamstva je brane od hirova
mukarca. Ali postaje njegova podanica. Ekonomski gledano on je na elu zajednice i
stoga je on utjelovljava u oima drutva. Ona uzima njegovo prezime, povezana je s
njegovom vjerom, preobraa se na njegovu vjeru, ulazi u njegovu klasu, njegov milje.
Pripada njegovoj obitelji, postaje njegova polovica. Slijedi ga onamo kamo ga zove
posao. Stvaraju dom tamo gdje on obavlja svoje zanimanje. Vie ili manje grubo ena
raskida sa svojom prolou i pripojena je svijetu svojega supruga. Daje mu svoju
osobnost: duguje mu djevianstvo i strogu vjernost. Gubi dio prava koji zakoni priznaju
neudanoj eni. Rimsko zakonodavstvo davalo je enu muu u ruke loco fila, umjesto
keri. Poetkom 19. stoljea Bonald je izjavio da je ena svojem suprugu isto to i dijete
majci. Do zakona iz 1942. francusko pravo je od nje trailo poslunost svojem muu. I
zakon i obiaji jo uvijek mu pruaju veliki autoritet: to pokazuje enin poloaj unutar
brane zajednice. Budui da je on proizvoa, on je taj koji nadilazi interes obitelji da bi
se posvetio interesu drutva i taj koji joj otvara budunost suraujui na izgradnji
kolektivne budunosti. On je taj koji utjelovljuje transcendenciju. ena je posveena

293

briana

ouvanju vrste i odravanju doma, to jest imanenciji.272 Zapravo je svaka ljudska

egzistencija i transcendencija i imanencija odjednom. Da bi se nadila mora se ouvati,
da bi poletjela prema budunosti mora integrirati prolost i cjelinu komunicirajui s
drugima, mora se potvrditi u sebi samoj. Ta dva momenta podrazumijevaju se u svakom
ivuem pokretu. Mukarcu brak omoguuje upravo njihov sretan spoj. U svojem
zanimanju, u politikom ivotu nalazi promjenu, napredak, osjea svoju disperziju kroz
vrijeme i svemir. A kad se umori od tog lutanja, osniva dom, smiri se, usidri u svijetu.
Naveer se sabire u kui gdje se ena brine za pokustvo i djecu, i za prolou koju
skladiti. No ona nema drugog zadatka osim ouvanja i odravanja ivota u svojoj istoj i
jednakoj openitosti; ona perpetuira nepromjenjivu vrstu, osigurava jednak ritam dana i
stalnost doma ija vrata dri zatvorenima. Ne daje joj se nikakav izravni utjecaj na
budunost ni na svijet; samo se posrednitvom supruga ona nadilazi prema grupi.
Danas brak velikim dijelom jo ima taj tradicionalni oblik. I ponajprije se mnogo
jae namee mladoj djevojci nego mladiu. Jo uvijek postoje iroki slojevi drutva u
kojima joj se ne nudi nikakva druga perspektiva. U seljaka neudana ena je parija. Ostaje
slukinja ocu, brai, sestrinom muu. Praktiki joj je nemogue odseliti se u grad. Brak je
podinjava mukarcu i pretvara u domaicu. U nekim burujskim miljeima jo uvijek ne
osposobljavaju djevojke da zarauju za ivot. Takve djevojke mogu samo vegetirati
poput parazita u oinskom domu ili pristati na niu poziciju u tuem domu. ak u
sluajevima kad je djevojka emancipiranija, ekonomska povlastica koju dre mukarci
prisiljava je da radije bira brak od zanimanja. Trait e mua ija je situacija bolja od
njezine, mua za kojeg se nada da e se probiti bre i dalje no to bi to mogla ona.
Danas se kao i nekad prihvaa da je sa enske strane ljubavni in usluga koju ona ini
mukarcu. On se zadovolji i u zamjenu je duan kompenzaciju. ensko tijelo je objekt
kojega se kupuje. Za enu ono predstavlja kapital koji ona ima pravo iskoritavati.
Katkad suprugu donese miraz; esto se obvee da e obavljati odreene kuanske
poslove: odravati kuu, podizati djecu. U svakom sluaju, ima pravo dopustiti da je
uzdravaju, a tradicionalni je moral ak na to potie. Prirodno je da je ta linija manjeg
otpora privlai, tim vie to su enska zanimanja esto nezahvalna i slabo plaena. Brak
je mnogo povoljnija karijera od mnogih drugih. Obiaji jo uvijek ine tekim seksualno
osloboenje neudane ene. U Francuskoj je preljub sa suprugine strane donedavno bio
kazneno djelo, dok nijedan zakon nije branio eni slobodnu ljubav. Ipak, ako bi poeljela
uzeti ljubavnika, trebala se prvo udati. Mnoge strogo nadzirane mlade burujke i danas
se udaju da bi bile slobodne. Prilino velik broj Amerikanki osvojio je svoju seksualnu
slobodu, ali im iskustva slie iskustvima mladih koje opisuje Malinowski u Seksualnom
ivotu divljaka i koji u Samakoj kui kuaju uitke bez posljedica. Od njih se oekuje
da se udaju i tek tada e ih se potpuno smatrati odraslim enama. Sama ena je u Americi
jo vie nego u Francuskoj socijalno nepotpuno bie, ak i ako zarauje za ivot.
Potrebna joj je burma na prstu da dobije cjelovito dostojanstvo osobe i puna prava.
Posebno se majinstvo cijeni jedino u udane ene; neudana majka i dalje je predmet
sablazni i dijete je za nju ozbiljni hendikep. Iz svih ovih razloga mnoge adolescentice
Novog i Starog svijeta kad ih se pita o planovima za budunost danas odgovaraju kao to
su i neko: elim se udati. Meutim, nijedan mladi ne smatra brak svojim osnovnim
planom. Njemu e ekonomski uspjeh dati dostojanstvo odrasle osobe. Taj uspjeh moe,
posebice za seljaka, ukljuivati brak, ali ga moe i iskljuiti. Uvjeti modernog ivota 272

Usp. prvi svezak. Tu tezu nalazimo kod svetog Pavla, crkvenih otaca, Rousseaua, Proudhona, Augustcea Comitea,
D.H. Lawrencca, itd.

294

briana

nestabilniji i nesigurniji nego neko - mladiu posebno oteavaju brane obaveze.

Prednosti braka su se naprotiv smanjile jer se mladi lako moe financijski brinuti sam
za sebe, a seksualna zadovoljstva su mu uglavnom dostupna. Brak zasigurno nosi
materijalne pogodnosti - (Kod kue se jede bolje nego u restoranu.) - erotske
pogodnosti - (Tako kod kue ima bordel.) - oslobaa pojedinca usamljenosti,
uvruje ga u prostoru i vremenu dajui mu dom i djecu. To je napokon postignue
njegove egzistencije. Usprkos tomu, sveukupno je muka potranja manja od enske
ponude. Otac se vie rjeava keri nego to je daje. Mlada djevojka koja trai mua ne
odgovara na muki poziv, ona ga izaziva.
Dogovoreni brakovi nisu nestali. I dalje ih perpetuira konformistika buroazija.
Pokraj Napoleonove grobnice, u Operi, na balu, na plai, na ajanki, aspirantica netom
poeljane kose, odjevena u novu haljinu, srameljivo izlae svoje tjelesne ari i svoje
smjerno umijee razgovaranja. Roditelji je gnjave: Ve si me dovoljno kotala
upoznajui ljude, odlui se. Sljedei put je tvoja sestra na redu. Nesretna kandidatkinja
zna da joj se anse smanjuju kako stari; pretendenata nema mnogo. Njezin izbor nije
nita znaajno slobodniji od izbora mlade Beduinke koju razmijene za stado ovaca. Kako
kae Colette:273 Mlada djevojka bez bogatstva i bez zanimanja, koja ivi na teret svoje
brae, moe samo utjeti, prihvatiti svoju sreu i zahvaliti Bogu!
Manje surovo, mondeni ivot omoguuje mladima da se sastaju pod budnim okom
majki. Mlade djevojke iz visokog drutva, malice osloboenije, vie izlaze, pohaaju
fakultete, biraju zanimanja koja im daju priliku da upoznaju mukarce. Claire Leplae
provodila je od 1945. do 1947. godine meu belgijskom buroazijom istraivanje o
problemu branog izbora.274 Autorica je vodila anketu, a ja u navesti nekoliko pitanja
koja je postavila i odgovora koje je dobila.
Pitanje: Jesu li esti dogovoreni brakovi?
Odgovor: Vie nema dogovorenih brakova (pedeset jedan posto).
Dogovoreni brakovi su vrlo rijetki, najvie jedan posto ih je takvih
(esnaest posto).
Jedan do tri posto brakova su dogovoreni (dvadeset osam posto).
Pet do deset posto brakova su dogovoreni (pet posto).
Ljudi s kojima se razgovaralo kau da su dogovoreni brakovi, esta
pojava prije 1945., vie-manje nestali. Ipak su interes, manjak odnosa,
stidljivost ili dob, elja za sklapanjem dobrog para razlozi za poneke
dogovorene brakove. Te brakove esto sklapaju sveenici, a dogaa se i da
se djevojke udaju dopisno. Same se pismeno opiu, taj opis ide na poseban
list, s brojem. Pismo se alje svim osobama s opisom. To je na primjer dvjesto
branih kandidatkinja i otprilike jednak broj kandidata. I od njih je svatko
sastavio svoj opis. Svatko si moe slobodno izabrati korespondenta kojemu
e pisati preko agencije.
Pitanje: U kojim okolnostima mladi posljednjih deset godina pronalaze
zarunika ili zarunicu?
Odgovor: Mondena okupljanja (etrdeset osam posto).
273
274

Claudinin dom.
Claire Leplae, Les Fiancailles.

295

briana

kolovanje, organizacije (dvadeset dva posto).

Intimna druenja, putovanja (trideset posto).
Svi se slau da su brakovi meu prijateljima iz djetinjstva velika
rijetkost. Ljubav se raa iz neoekivanih okolnosti.
Pitanje: Igra li novac glavnu ulogu u izboru osobe za brak?
Odgovor: Trideset posto brakova se temelji na novcu (etrdeset osam
posto).
Pedeset posto brakova se temelji na novcu (trideset pet posto).
Sedamdeset posto brakova se temelji na novcu (sedamnaest posto).
Pitanje: ude li roditelji za tim da udaju keri?
Odgovor: Roditelji ude za tim da udaju keri (pedeset osam posto).
Roditelji ele udati svoje keri (dvadeset etiri posto).
Roditelji ele zadrati keri kod kue (osamnaest posto).
Pitanje: ude li mlade djevojke za udajom?
Odgovor: Mlade djevojke ude za udajom (trideset est posto).
Mlade djevojke se ele udati (trideset osam posto).
Mlade djevojke se radije ne bi udale nego imale lo brak (dvadeset est
posto).
Mlade djevojke se natjeu oko mladia. Mlade djevojke e se udati za
prvog koji naie, ne bi li se skuile. Sve se nadaju udaji i trude se da bi u tome
uspjele. Za mladu djevojku je poniavajue ako za njom nema potranje. Da bi
umaknula ponienju mnoga e se udati za prvog koji naie. Mlade djevojke se
udaju radi udaje. Mladim djevojkama se uri da se skue jer im brak
osigurava vie slobode. U ovome se slau gotovo sva svjedoanstva.
Pitanje: jesu li djevojke aktivnije u potrazi za brakom od mladia?
Odgovor: Djevojke otkrivaju svoje osjeaje mladiima i pitaju ih da ih
oene (etrdeset tri posto).
Djevojke su aktivnije od mladia u potrazi za brakom (etrdeset tri
posto).
Djevojke su diskretne (etrnaest posto).
I ovdje vlada gotovo jednoglasnost: mlade djevojke su obino te koje
preuzimaju inicijativu oko braka. Mladim djevojkama je jasno da nisu
opremljene za snalaenje u ivotu; budui da ne znaju kako bi mogle raditi da
si osiguraju sredstva za ivot, u braku trae slamku spasa. Djevojke izjavljuju
ljubav, bacaju se oko vrata mladiima. Zastraujue su! Djevojka e uiniti sve
to moe da se uda... ena je ta koja trai mukarca itd.
Ne postoji slino istraivanje koje bi se odnosilo na Francusku, ali kako je poloaj
buroazije analogan u Francuskoj i Belgiji, nesumnjivo bismo doli do podudarnih
zakljuaka. Dogovoreni brakovi oduvijek su ei u Francuskoj nego u bilo kojoj
296

briana

drugoj zemlji, a slavni Klub zelenih vrpci, iji se lanovi nalaze na veernjim zabavama
da bi se olakalo pribliavanje dvaju spolova, i dalje uspjeno djeluje. Oglasi za brakove
zauzimaju retke i retke u brojnim novinama.
U Francuskoj, kao i u Americi, majke, starije ene, enski tjednici cinino
poduavaju djevojke kako da ulove mua kao da se hvataju na muholovku. To je
pecanje, lov koji zahtijeva veliku vjetinu: ne ciljajte ni previsoko niti penisko; ne
budite romantine, nego realistine; kombinirajte oijukanje sa smjernou; ne traite ni
previe niti premalo... Mladii su oprezni prema enama koje se ele udati. Jedan mladi
Belgijanac tako izjavljuje: Mladom ovjeku nita nije neugodnije nego kad se osjea
progonjenim, kad shvati da je neka ena bacila udicu na njega. Mladii se tada trude
izbjei enske zamke. Djevojin izbor je najee vrlo ogranien. Bio bi istinski slobodan
samo kad bi se osjeala dovoljno slobodnom da se ne uda. Obino u njezinoj odluci ima
vie proraunatosti, gaenja i rezignacije nego entuzijazma. Ako mladi koji je zaprosi
donekle odgovara (po miljeu, zdravlju, karijeri), ona prihvaa premda ga ne voli.
Prihvaa ga iako postoje 'ali' i ostaje hladne glave.
No djevojka se, premda ga eli, esto istodobno i boji braka. Brak za nju predstavlja
veu prednost nego za mukarca, i zato ona za njim vie udi. No takoer od nje
zahtijeva i vee rtve. Napose, brak za enu znai puno grublji raskid s prolou. Vidjeli
smo da mnoge adolescentice mui pomisao na naputanje oinskog doma. Kad se taj
dogaaj priblii, njihova se tjeskoba pogorava. U tom se trenutku javljaju mnoge
neuroze.
Susreemo ih i kod mladia koji se boje novih obaveza koje preuzimaju, ali su
neuroze mnogo rairenije u djevojaka, iz razloga koje smo ve naveli i koji u ovoj krizi
postaju jo ozbiljniji. Citirat u samo jedan primjer koji posuujem od Stekela. Lijeio je
jednu mladu enu iz dobre obitelji koja je pokazivala vie neurotinih simptoma.
Kad je Stekel upoznaje, esto povraa, uzima morfij svake veeri, ima
napadaje bijesa, odbija se prati, jede u krevetu i ostaje zatvorena u sobi.
Zaruena je i tvrdi da gorljivo ljubi svojeg zarunika. Priznaje Stekelu da mu
se podala... Poslije izjavljuje da pri tome uope nije uivala, da se ak s
odbojnou sjea zarunikovih poljubaca i tu je uzrok njezinih povraanja.
Otkriveno je da se zapravo podala da bi kaznila majku jer nije osjeala da je
ona dovoljno voli. U djetinjstvu je nou pijunirala roditelje zato to se bojala
da joj ne daju brata ili sestru. Oboavala je majku. I sad bi se trebala udati,
otii iz oinskog doma, napustiti roditeljsku spavau sobu? Nemogue.
Namjerno se deblja, grebe i oteuje ruke, porunjuje, razbolijeva, pokuava
uvrijediti zarunika na sve mogue naine. Lijenik je njeguje, ali ona
preklinje majku da odustane od te ideje braka. eljela je ostati kod kue,
zauvijek, da bi ostala dijete. Majka ustraje na njezinoj udaji. Tjedan dana
prije vjenanja nali su je u krevetu, mrtvu. Ubila se jednim hicem iz pitolja.
U drugim sluajevima djevojka namjerno razvije dugu bolest. Oajna je jer joj
stanje ne doputa da se uda za ovjeka kojeg oboava. Zapravo se razboli da se ne bi za
njega udala i oporavi se tek kad raskine zaruke. Katkad strah od braka proizlazi iz
injenice da je djevojka ranije doivjela erotska iskustva koja su je obiljeila; naroito se
moe bojati da se ne otkrije da je izgubila djevianstvo. No esto joj je ideja da se podini
stranom mukom nepodnoljiva zbog snanih osjeaja prema ocu, majci, sestri, ili zbog
vezanosti za obiteljski dom openito. I mnoge ene koje se odlue na to, jer se treba
297

briana

udati, jer se na njih vri pritisak, jer znaju da je to jedino razumno rjeenje, jer ele
normalnu egzistenciju supruge i majke, nita manje u dubini srca ne uvaju tajne i
tvrdoglave otpore koji oteavaju poetak njihova branog ivota, koji ih ak mogu
sprijeiti da u njemu ikada nau sretnu ravnoteu.
Openito dakle do brakova ne dolazi iz ljubavi. Suprug nikad nije, takorei, vie od
zamjene za voljenog mukarca, a ne sam taj mukarac, rekao je Freud. To razdvajanje
nije nimalo sluajno. Podrazumijeva ga sama priroda institucije braka. Rije je o
transcendiranju prema kolektivnom interesu ekonomske zajednice mukarca i ene, a
ne o osiguravanju njihove pojedinane sree. U patrijarhalnim reimima se dogaalo, i
jo se dogaa kod nekih muslimana, da zarunici koje je odabrao roditeljski autoritet ne
vide jedno drugome ak ni lica prije dana vjenanja. Ne moe doi u obzir da se pothvat
ivota, u socijalnom aspektu, temelji na sentimentalnom ili erotskom hiru. Montaigne
kae:
U toj razumnoj trgovini apetiti nisu tako luckasti; sivi su i tuplji. Ljubav
mrzi kad se ljudi veu iz drugih razloga i nerado sudjeluje u dogovorima
kakav je brak, koji se postiu i odravaju pod drugim predznakom: veze i
bogatstvo u braku s razlogom imaju istu teinu kao ari i ljepota. to god
govorili, ne enimo se radi sebe; barem se jednako, ako ne i vie, enimo radi
potomstva, radi obitelji. (Eseji: knjiga III, poglavlje 5).
Mukarac zbog injenice da je on taj koji uzima enu, a pogotovo kad su enske
ponude brojne, ima malo vie mogunosti izbora. No budui da je spolni in smatran
uslugom nametnutom eni, na kojoj se temelje prednosti koje joj se daju, logino je da se
njezine vlastite preferencije zanemaruju. Namjera braka je da se enu zatiti od slobode
mukarca. No kako izvan slobode nema ni ljubavi niti individualnosti, da bi si doivotno
osigurala zatitu mujaka mora se odrei ljubavi specifinog pojedinca. ula sam neku
majku iz pobone obitelji kako ui svoje keri da je ljubav prostaki osjeaj rezerviran
za mukarce koji pristojne ene ne poznaju. U nevjetom obliku bila je to upravo
doktrina koju Hegel izraava u Fenomenologiji duha:
Meutim, odnosi majke i ene posjeduju pojedinanost dijelom kao neto
to je prirodno, a to pripada uivanju, dijelom kao neto to je negativno, a
koje u njoj uoava samo svoje iezavanje; dijelom je pojedinanost upravo
zbog toga neto to je sluajno, koje se moe zamijeniti nekom drugom
pojedinanou. U kui obiajnosti ono na emu se zasnivaju odnosi ene ne
predstavlja ovaj mu, niti ovo dijete, ve jedan mu, djeca uope, ne osjeanje,
ve ono to je ope. Razlika izmeu enine i muevljeve obiajnosti sastoji se
upravo od toga to ena u svojoj namjeni za pojedinanost i u svojoj elji
ostaje neposredno opa i pojedinanosti poude tua. Tome nasuprot, te se
obje strane u muu razdvajaju, i budui da on kao graanin posjeduje
samosvjesnu mo oposti, on time kupuje sebi pravo poude i u isto vrijeme
spaava sebi slobodu od nje. Budui da je, dakle, u taj odnos ene umijeana
pojedinanost, to njegova obiajnost nije ista; a ako je ista, pojedinanost je
ravnoduna, i ena je liena momenta da sebe raspoznaje u drugome kao ovo
samstvo.
298

briana

To znai da za enu ni u kojem sluaju nije rije o osnivanju odnosa sa suprugom

po izboru u njihovoj pojedinanosti, nego o tome da u njihovoj openitosti opravda
izvravanje svojih enskih uloga. Uitak bi trebala doivjeti samo u specifinom
enskom, ali ne i u individualiziranom obliku. Iz toga proizlaze dvije kljune posljedice
za njezinu erotsku sudbinu. Prvo, nema prava ni na kakvu seksualnu aktivnost izvan
braka. Kako za oboje suprunika tjelesna razmjena postaje institucija, udnju i uitak
potiskuje drutveni interes, ali mukarac koji se transcendira prema opem moe kao
radnik i graanin prije prve brane noi i izvan branog ivota kuati sluajne uitke. U
svakom sluaju on drugim putovima nalazi svoj spas; dok se u svijetu u kojem je ena
esencijalno definirana kao enka ona treba u cijelosti opravdati kao enka. S druge
strane, vidjeli smo da je veza openitog i pojedinanog bioloki razliita u mujaka i u
enke. Obavljajui svoj specifini zadatak supruga i rasplodnika, prvi nepogreivo nalazi
svoj uitak.275 Nasuprot tome, u ene se esto javlja razdvojenost izmeu reproduktivne
funkcije i pohote. U tolikoj mjeri da brak, u elji da njezinu erotskom ivotu da etiko
dostojanstvo, zapravo taj ivot misli suzbiti.
Mukarci su namjerno prihvatili tu seksualnu frustraciju ene. Vidjeli smo da se oni
oslanjaju na optimistiki naturalizam da bi se pomirili s njezinim patnjama. To joj je
sudbina. Biblijsko prokletstvo ih uvruje u tom komotnom uvjerenju. Tegobe trudnoe
- golema cijena koju ena mora platiti u zamjenu za kratko i neizvjesno zadovoljstvo ak su i tema brojnih ala. Pet minuta uitka: devet mjeseci muke, Ulazi lake nego
to izlazi... Taj kontrast esto uveseljava mukarce. Ulazi u ovu filozofiju sadizma:
mnogi mukarci se raduju enskoj nesrei i opiru se pomisli da se ona ublai.276 Zato
razumijemo da mujaci ne oklijevaju uskratiti partnerici seksualnu sreu; ak im se ini
zgodnim uskratiti joj uz autonomiju uitka i iskuenja elje.277
Upravo to sa armantnim cinizmom izraava Montaigne:
Tako je svojevrstan incest u taj cijenjeni i sveti savez unijeti trud i
pretjerivanja ljubavne slobode; treba, kae Aristotel, oprezno i trezveno
dirati svoju enu, iz straha da od uivanja u previe lascivnom golicanju ne
izgubi razum... Ne znam za brakove koji se bre ponu muiti i propadati od
onih koji se vode ljepotom i ljubavnim eljama: potrebni su vri i stalniji

275

Dakako da je izreka Rupa je rupa vulgarno duhovita; mukarac trai i neto osim sirovog zadovoljenja. Svejedno,
procvat nekih jeftinih javnih kua dovoljan je dokaz da mukarac moe nai odreeno zadovoljstvo s prvom enom
koja naie.
276
Ima mukaraca koji tvrde da su poroajni bolovi nuni za razvijanje majinskog instinkta. Koute koje su se okotile
pod utjecajem anestetika navodno nisu prihvatile svoju lanad. To je izrazito neprovjerena tvrdnja, a ena k tome nije
kouta. Istina je da se pojedini mujaci sablanjavaju nad mogunosti da se ensko breme olaka.
277
I u nae vrijeme enska tenja za uitkom izaziva muki gnjev. Po tom je pitanju nevjerojatan dokument knjiica
doktora Grmillona: Istina o enskom spolnom orgazmu (La Vrit sur l'orgasme vnrien de la femme). Predgovor nas
obavjetava da je autor, junak Prvoga svjetskog rata, koji je spasio ivote pedeset etiri njemaka zarobljenika, ovjek
najviih moralnih naela. Obruivi se na Stekelovo djelo o frigidnoj eni, uz ostalo izjavljuje: Normalna ena, dobra
rodilja, nikad ne doivljava genitalni orgazam. Brojne su (i najbolje) majke koje nikad nisu iskusile taj udnovati gr...
Najee nepoznate erogene zone nisu prirodne nego umjetne. Ponose se to ih imaju, ali one su stigma dekadencije.
Recite sve ovo mukarcu od uitaka, nee zapamtiti. On eli da njegova razvratna partnerica doivi genitalni orgazam i
ona e ga doivjeti. Ako i ne postoji, proizvest e se. Moderna ena eli da joj mukarac izazove vibracije. Mi joj
odgovaramo: Gospoo, nemamo vremena i higijena nam ne doputa!... Izumitelj erogenih zona radi protiv sebe sama:
stvara nezasitne. Vampirica moe ne trepnuvi iscrpiti nebrojene mueve... 'Zonirana' ena postaje nova ena s novim
stanjem duha, ponekad strana ena sposobna za zloin... Ne bi bilo neuroza i psihoza kad bismo shvatili da je 'igra
zvijeri s dvoja lea' jednako mehaniki in kao jedenje, uriniranje, defektacija, spavanje...

299

briana

temelji i oprez; to uzavrelo veselje nita ne vrijedi... Dobar brak, ako je dobar,
odbija drutvo i uvjete ljubavi (knjiga III., poglavlje v.).
Kae i sljedee (knjiga I., poglavlje XXX.):
Zamjeraju se ak i ljubavni odnosi koje imaju sa svojim enama ako u
njima nema umjerenosti; moe se zalutati u razuzdanost i razvrat kao i u
nezakonitoj vezi. Ta besramna milovanja koja nam u ovoj igri nudi rani zanos
ne rabe se samo neprilino, nego i tetno za nae ene. Neka se barem na
drugi nain naue bestidnosti. Uvijek su dovoljno budne za nau potrebu...
Brak je vjerska i pobona veza: stoga uitak koji iz njega dobivamo mora biti
suzdran, ozbiljan i pomijean s poneto strogoe. To na neki nain mora biti
razborita i savjesna ljubav.
Zapravo, probudi li mu ensku senzualnost, on je budi u svojoj openitosti jer nije
pojedinano izabran. Priprema suprugu na to da potrai zadovoljstvo u tuim rukama.
Predobro ljubiti enu, dodaje Montaigne, znai srati u koaru, pa si je staviti na glavu.
On uz to iskreno priznaje da muka razboritost dovodi enu u prilino nezahvalan
poloaj:
ene uope nisu u krivu kad odbijaju pravila uvedena na ovome svijetu,
tim vie to su ih mukarci donijeli bez njih. Prirodno dolazi do spletaka i
razmirica izmeu njih i nas. Postupamo s njima bezobzirno na sljedei nain:
nakon to smo otkrili da su neusporedivo sposobnije i strastvenije za ljubav
od nas... pripisali smo im prirodnu uzdrijivost kao najviu i krajnju kaznu...
elimo da su zdrave, snane, u dobroj formi, dobro uhranjene i edne
odjednom, to jest i tople i hladne. A brak za koji tvrdimo da ih titi od
izgaranja donosi im uz nae obiaje jako malo osvjeenja.
Proudhon nema toliko obzira: po njemu je izbacivanje ljubavi iz braka u skladu s
pravdom:
Ljubav se treba utopiti u pravdi... svaki ljubavni razgovor, ak izmeu
zarunika, ak izmeu suprunika, nedolian je, razoran za kuno potovanje,
ljubav prema radu i drutvenu odgovornost... (kad je uloga ljubavi
ispunjena)... trebamo je ukloniti kao to pastir ukloni sirilo kad se mlijeko
zgrualo...
Svejedno su se u 19. stoljeu burujske koncepcije malo izmijenile. Buroazija se
svesrdno trudila da obrani i ouva brak, ali je s druge strane napredak individualizma
sprijeio da se jednostavno ugue enski zahtjevi. Saint-Simon, Fourier, George Sand i svi
romantiari previe su gorljivo proglasili pravo na ljubav. Nastao je problem: kako u
brak integrirati pojedinane osjeaje koje se iz njega dotad bezbrino iskljuivalo. Tada
je izmiljen dvosmislen pojam brane ljubavi, udesnog ploda ugovorenog braka.
Balzac izraava ideje konzervativne buroazije u svoj njihovoj nedosljednosti.
Prepoznaje da u naelu brak nema nikakve veze s ljubavi. Ali mu je odvratno da se
300

briana

ugledna institucija svodi na obinu trgovinu pri kojoj se enu tretira kao stvar. I tako
zavrava na zbunjujuim neloginostima Fiziologije braka, gdje moemo proitati
sljedee:
Brak se moe promatrati politiki, graanski i moralno: kao zakon,
ugovor i institucija. Zakon je reprodukcija vrste, ugovor je prijenos vlasnitva,
institucija je garancija ije obaveze su u interesu svih ljudi: svi imaju oca i
majku, imat e djecu. Brak bi dakle trebao biti predmetom opeg potovanja.
Drutvo je dosad razmotrilo samo te njegove kljune toke koje po njemu
dominiraju branim pitanjem.
Veini je mukaraca u braku cilj ili reprodukcija, ili vlasnitvo ili dijete.
No ni reprodukcija ni vlasnitvo ni dijete ne predstavljaju sreu. Crescite et
multiplicamini ne podrazumijeva ljubav. Traiti u ime zakona, kralja i pravde
ljubav od djevojke koju ste vidjeli etrnaest puta u petnaest dana glupost je
dostojna veine izabranih.
Ovaj je dio jasan kao hegelovska teorija. Ali Balzac nastavlja bez ikakve poveznice:
Ljubav je savez elje i osjeaja, srea je u braku plod savrenog
razumijevanja dua meu suprunicima. Iz toga proizlazi da se, da bi bio
sretan, mukarac mora pokoriti nekim pravilima asti i obzirnosti. Nakon to
se nauivao povlastice drutvenih zakona koji posveuju elju, treba
posluati tajne zakone prirode koji raaju osjeaje. Ako mu srea ovisi o tome
je li voljen, treba iskreno voljeti: nita ne odolijeva istinskoj strasti. Ali
osjeati strast znai stalno eljeti.
Moe li se stalno eljeti svoju enu?
Da.
Nakon ovoga Balzac izlae znanost braka. No brzo uoavamo da muu nije toliko
bitno da bude voljen koliko da ne bude prevaren. Nee oklijevati nametnuti eni
sumoran reim, uskratiti joj svaku kulturu, oglupaviti je s jedinim ciljem da ouva svoju
ast. Je li tu i dalje rije o ljubavi? elimo li pronai smisao u tim maglovitim i
nepovezanim mislima, ini se da je mukarevo pravo izabrati enu putem koje e
zadovoljiti svoje potrebe u njihovoj openitosti, openitosti koja je jamstvo njegove
vjernosti: na njemu je zatim da probudi ljubav svoje ene primjenjujui odreene
metode. Ali, je li doista zaljubljen ako se eni zbog imetka ili potomstva? A ako nije, kako
e njegova strast biti dovoljno neodoljiva da izazove uzajamnu strast? I zar Balzac ne zna
da neuzvraena ljubav, umjesto da sigurno privlai, naprotiv unesreuje i uasava? Svu
njegovu neiskrenost jasno vidimo u Mmoires des deux jeunes maries (Uspomenama
dviju mladih nevjesta), epistolarnom romanu s tezom. Louise de Chaulieu misli da se
brak temelji na ljubavi. Vikom strasti ubila je prvog mua, da bi potom sama umrla zbog
ljubomorne egzaltacije koju je osjeala prema drugome. Rene de L'Estorade je
rtvovala osjeaje razumu, ali su joj radosti majinstva to dovoljno nadoknadile i uspjela
je izgraditi stabilno zadovoljstvo. Najprije se pitamo koje prokletstvo - osim odluke
samog autora - brani zaljubljenoj Louise majinstvo koje prieljkuje. Ljubav nikad nije
sprjeavala zaee. A s druge strane reklo bi se da je, da bi zadovoljno prihvatila zagrljaje

301

briana

svojega supruga, Rene trebalo ono licemjerje koje je Stendhal prezirao kod potenih
ena. Balzac opisuje njezinu prvu branu no ovako:
ivotinja koju nazivamo muem, kako si se izrazila, nestala je, pie Rene
prijateljici. Jedne sam njene veeri u njemu ugledala ljubavnika ije su mi
rijei doticale duu i na iju sam se ruku oslanjala s neizrecivim uitkom... U
mojem se srcu uzburkala znatielja.... Svejedno znaj da nita nije manjkalo od
onoga to ini ljubav najteom, ni od nepredvidivosti koja na neki nain slui
na ast tom trenutku: tajanstvene ari koje naa mata od njega trai,
ukradeni pristanak, divna i dugo previana naslada koja nam optereuje
duu dok je ne propustimo u stvarnost, sve zamamnosti su se tu slile u svojim
oparavajuim oblicima.
Ovo se lijepo udo oito nije esto ponavljalo jer, nekoliko pisama poslije,
pronalazimo Rene u suzama: Neko sam bila bie, a sada sam stvar. Nakon noi
brane ljubavi tjei se itajui Bonalda. No ipak bismo voljeli znati kojom se metodom
mu u najteem trenutku enske inicijacije pretvorio u arobnjaka. Metode koje Balzac
navodi u Fiziologiji braka bazine su: Nikad ne zapoinjite brak silovanjem, ili nejasne:
Genij mua sastoji se od toga da spretno lovi nijanse uitka, osnauje ih, daje im novi
stil, originalni izriaj. Odmah dodaje da je izmeu dvoje ljudi koji se ne vole, taj genij
blud. Upravo tako Rene ne voli Louisa, a s obzirom na to da nam je opisan, odakle joj
onda taj genij? Istina je da je Balzac cinino zaobiao to pitanje. Podcijenio je injenicu
da ne postoje neutralni osjeaji i da nedostatak ljubavi, ogranienja i dosada lake
proizvode zamjeranje, nestrpljenje, neprijateljstvo nego njeno prijateljstvo. Iskreniji je
u Ljiljanu u dolu i sudbina nesretne Madame de Mortsauf doima se mnogo manje
pounom.
Pomiriti ljubav i brak takav je podvig da se u njemu moe uspjeti samo uz pomo
boanske intervencije. Tom se rjeenju nakon kompliciranih okolianja priklanja
Kierkegaard. On rado prokazuje paradoks braka:
to je brak udan izum! A ono to ga ini jo udnijim jest to ga se
smatra spontanim potezom. A ipak nijedan potez nije toliko odluujui...
Toliko odluujui in trebalo bi uraditi spontano.278
Problem je sljedei: ljubav i zaljubljivanje su sasvim spontani, brak je
odluka. Meutim, brak ili odluka da se elimo vjenati trebaju probuditi
zaljubljivanje. To znai da ono to je najspontanije mora istodobno biti
najslobodnija odluka, i da se ono to je zbog spontanosti toliko neobjanjivo
da ga moramo pripisati boanstvu mora dogoditi zbog refleksije i to toliko
zamorne refleksije da iz nje proizlazi odluka. Osim toga, jedna od stvari ne
mora slijediti drugu, odluka se ne treba priuljati iza lea, sve se mora
dogoditi simultano, dvije se stvari trebaju ujediniti u trenutku raspleta.279
Ovo pokazuje da voljeti ne znai stupiti u brak i da je prilino teko shvatiti kako
ljubav moe postati zadaa. Ali paradoks ne strai Kierkegaarda. itav njegov esej o
278
279

In vino veritas.
Adskilligt om A'gteskabel (Mnoge stvari o braku).

302

briana

braku napisan je da bi rasvijetlio taj misterij. Tono je, priznaje Kierkegaard, da je

refleksija aneo unitenja spontanosti...
Kad bi bilo tono da refleksija mora nadvladati zaljubljivanje, nikad ne bi
bilo braka. Ali odluka je nova vrsta spontanosti dobivena s pomou
refleksije, iskuana isto idealno, spontanost koja tono odgovara onoj
zaljubljivanja. Odluka je religiozna koncepcija ivota izgraena na etikim
temeljima i mora takorei otvoriti vrata zaljubljenosti i braniti je od svake
vanjske ili unutarnje opasnosti. Zato je suprug, istinski suprug pravo
udo!... Moi ouvati sav uitak ljubavi dok egzistencija na njega i njegovu
voljenu usmjerava svu mo ozbiljnosti!
326
to se ene tie, razum nije njezina sudbina, ona nema refleksije. Tako ona
prelazi s neposrednosti ljubavi na neposrednost religije. Prevedena na jasan jezik, ova
bi doktrina znaila da se mukarac koji voli odluuje na brak inom vjere u Boga koji mu
jami sklad osjeaja i dunosti, a ena se eli udati im zavoli. Poznavala sam neku staru
katoliku gospou koja je jo naivnije vjerovala u sakramentsku ljubav na prvi pogled.
Tvrdila je da suprunici u trenu kad pred oltarom izgovore konano da osjeaju da im
se u srcima rasplamsala vatra. Kierkegaard doista priznaje da ranije mora postojati
naklonost, ali da obeanje njezina cjeloivotnog trajanja nije zato nita manje udesno.
No francuski romanopisci i dramatiari s kraja 19. stoljea, ne uzdajui se toliko u
vrijednost sakramenta, nastoje ljudskijim sredstvima osigurati branu sreu. Odvanije
od Balzaca razmatraju mogunost integriranja erotike u zakonitu ljubav. Porto-Riche u
Amoureuse tvrdi da je seksualna ljubav neuskladiva s branim ivotom. Mu kojega je
iscrpila enina strast trai svoj mir uz umjereniju ljubavnicu. No na poticaj Paula
Hervieua u zakon je upisano da je ljubav zadaa suprunika. Marcel Prvost mladom
suprugu propovijeda da enu treba tretirati poput ljubavnice, diskretno ali pohotno
aludirajui na branu nasladu. Bernstein je dramatiar zakonite ljubavi: pokraj
nemoralne, laljive, senzualne, kradljive i zloeste ene mu se doima kao mudro,
velikoduno bie, a nasluujemo da je i potentan i iskusan ljubavnik. Kao odgovor na
romane o preljubima pojavljuje se bezbroj romanesknih apologija braka. ak je i Colette
pokleknula pred moralizatorskim valom u Raskalaenoj naivki [L'Ingnue libertine):
nakon to je opisala cinina iskustva mlade, nespretno razdjeviene, nevjeste, odluuje
joj pruiti nasladu u naruju njezina mua. Slino tako Martin Maurice u pomalo
kontraverznoj knjizi nakon kratkog izleta u postelju umjenog ljubavnika vraa mladu
enu muu koji profitira od njezina iskustva. Iz drugih razloga i na drugi nain dananji
Amerikanci, koji su ujedno puni potovanja prema instituciji braka i individualisti,
umnaaju napore za pripajanje seksualnosti braku. Svake godine izlazi bezbroj knjiga o
inicijaciji u brani ivot s namjerom da podue suprunike da se prilagode jedno
drugome, a posebno da naue mukarca kako da sa enom postigne sretan sklad.
Psihoanalitiari i lijenici igraju uloge branih savjetnika. Prihvaa se da i ena ima
pravo na uitak i da mukarac treba usvojiti metode kojima e joj ga pruiti. No vidjeli
smo da uspjean seks nije samo stvar tehnike. Da mladi napamet naui dvadeset
prirunika kao to su to bi svaki suprug trebao znati, Tajna brane sree, Ljubav bez
straha, nema jamstva da e zato znati rasplamsati ljubav svoje tek vjenane supruge. Ona
reagira na sveukupnu psiholoku situaciju. A tradicionalni brak ne stvara ni otprilike
idealne uvjete za buenje i razvitak enske erotike.
303

briana

Neko, u zajednicama majinskog prava, od svjee supruge se nije zahtijevalo

djevianstvo i ak je, iz mistinih razloga, obino trebala biti razdjeviena prije
vjenanja. U nekim francuskih seoskim predjelima jo nailazimo na ostatke tih drevnih
sloboda. Od mladih se djevojaka ne trai predbrana istoa, a ak i djevojke koje su
zgrijeile, to jest neudane majke, katkad lake od ostalih pronalaze mua. S druge
strane, u sredinama koje prihvaaju ensku emancipaciju, mladim se djevojkama
priznaje ista seksualna sloboda kao i mladiima. Ipak, paternalistika etika zapovijeda da
se zarunica preda suprugu kao djevica. Suprug eli biti siguran da ona ne nosi u utrobi
tui zametak. eli cjelovito i iskljuivo vlasnitvo nad tijelom koje ini svojim.
Djevianstvo je poprimilo moralnu, vjersku i mistinu vrijednost, i nju se vrlo raireno i
danas priznaje. Postoje pokrajine u Francuskoj gdje mladoenjini prijatelji ostanu ispred
vrata brane lonice, smijui se i pjevajui dok im suprug ne doe trijumfalno pokazati
plahtu umrljanu krvlju; ili je pak roditelji ujutro pokazuju susjedstvu.280 Obiaji prve
brane noi jo su vrlo raireni, iako ne u toliko grubom obliku. Ne postoji sluajno o
njoj itav korpus prostake literature: separacija drutvenog i ivotinjskog nuno vodi
do opscenosti. Humanistiki moral zahtijeva da svako proivljeno iskustvo ima ljudski
smisao, da ga ispunjava sloboda. U autentino moralnom erotskom ivotu tako postoji
slobodno prihvaanje elje i uitka, ili barem dirljiva borba za osvajanje slobode unutar
seksualnosti. No to je mogue samo ako se u ljubavi ili elji ostvaruje posebno
priznavanje drugoga. Kad seksualnost vie ne moe spasiti pojedinac nego je nastoje
opravdati Bog ili drutvo, odnos partnera je jo samo ivotinjski odnos. Razumljivo je da
pravovjerne matrone s gaenjem govore o tjelesnim pustolovinama. One su ih
degradirale na razinu skatolokih funkcija. Uz ostalo i zato na svadbenim sveanostima
ujemo toliko vulgarnog hihota. Opsceni paradoks krije se u nadreivanju pompozne
ceremonije brutalno realnoj ivotinjskoj funkciji. Vjenanje predstavlja svoje
univerzalno i apstraktno znaenje: mukarac i ena su sjedinjeni simbolikim obredom
pred oima svih. No u tajnosti kreveta suoavaju se kao konkretni i posebni pojedinci i
svi odvraaju pogled od njihovih zagrljaja. Colette je s trinaest godina prisustvovala
seljakom vjenanju i strano se uznemirila kad ju je prijateljica odvela u sobu za
mladence:
Soba za mladence... Pod crvenim zastorima, uzak i visok krevet, krevet
ispunjen perjem, nakrcan jastucima od gujeg paperja, krevet na kojemu e
se zavriti ovaj dan, pun isparavanja znoja, tamjana, daha stoke i mirisa
umaka... Uskoro e mladenci doi ovamo. Nisam na to pomiljala. Zaronit e u
ovo duboko perje... Izmeu njih e se odviti ona udna borba o kojoj su me
previe i premalo nauili majina hrabra otvorenost i ivot stoke. I onda?
Bojim se ove sobe i kreveta na koji nisam pomiljala.281
Kroz svoj djetinji jad djevojica je osjetila kontrast izmeu ceremonije obiteljske
proslave i ivotinjskog misterija velikoga zatvorenog kreveta. Kominu i nepristojnu
stranu braka jedva i nalazimo u civilizacijama koje ne individualiziraju enu: na Orijentu,
u Grkoj, u Rimu. ivotinjska funkcija tamo se pojavljuje u jednako openitom obliku kao
i drutveni rituali. Ali danas se na Zapadu mukarce i ene poima kao pojedince i
uzvanici na vjenanju hihou se jer e taj i taj mukarac i ta i ta ena u sasvim
280

Danas u pojedinim predjelima Sjedinjenih Drava doseljenici prve generacije jo alju okrvavljenu posteljinu
rodbini u Europi, kao dokaz konzumiranog braka, stoji u Kinseyevu izvjetaju.
281
Claudinin dom.

304

briana

pojedinanom iskustvu konzumirati in koji se maskira ritualima, govorima i cvijeem.

Jasno, postoji i sablastan kontrast izmeu pompe velikih pogreba i trulei grobnice. No
pokojnik se ne budi kad ga poloe u zemlju, dok mlada nevjesta doivi strano
iznenaenje pri otkrivanju posebnosti i nepredvidivosti realnog iskustva kojem su je
obeale naelnikova trobojna lenta i crkvene orgulje. Mlade ene koje se uplakane
vraaju majkama na no vjenanja nisu samo likovi iz vodvilja: psihijatrijski prirunici
obiluju takvim primjerima. Izravno su mi prepriali vie sluajeva. Bila je rije o
predobro odgojenim djevojkama koje nisu primile nikakav seksualni odgoj i koje je
potresao nagli susret s erotikom. U 19. stoljeu je gospoa Adam mislila da joj je dunost
udati se za mukarca koji ju je poljubio u usta, vjerujui da je to cjeloviti oblik seksualnog
spajanja. Neto recentnije, Stekel pripovijeda o jednoj nevjesti: Kad ju je mu
razdjeviio na medenom mjesecu, mislila je da je poremeen i nije se usudila rei ni rije
od straha da ima posla s luakom.282 Dogaalo se ak i da je djevojka dovoljno nevina
da se uda za homoseksualku, i da dugo ivi sa svojim navodnim muem ne sumnjajui da
nije rije o mukarcu.
Ako na dan vjenanja kad se vratite kui stavite svoju nevjestu u bunar
da se namae tijekom noi, zapanjit e se. Uzalud joj onaj nejasni nemir...
Vidi, vidi, kae si ona, dakle to je brak. Zato su sve toliko tajili. Dala sam
se uvui u ovu priu.
Ali, kako je uvrijeena, nee nita tei. Zato je moete uroniti u bunar na
dugo vremena i vie puta, a da ne izazovete ikakvu sablazan u susjedstvu.
Ovaj dio Michauxove283 pjesme Nuit de noces (Prva brana no) dosta tono opisuje
situaciju. Danas su mnoge djevojke upuenije, ali njihov je pristanak i dalje apstraktan, a
njihovo razdjevienje i dalje ima osobine silovanja. Sigurno je vie silovanja u braku,
nego izvan njega, kae Havelock Ellis. U svojem djelu Monatsschrift fur Geburtshilfe,
1889., deveti svezak IX., Neugebauer je naveo vie od sto pedeset sluajeva povreda koje
je enama nanio penis tijekom snoaja. Uzroci su bili grubost, pijanstvo, krivi poloaj,
disproporcionalnost organa. Havelock Ellis izvjetava da je neka gospoa u Engleskoj
ispitala reakciju na prvu branu no est inteligentnih udanih ena iz srednje klase: za
svih est snoaj je bio vrsta oka. Dvije od njih nisu nita znale, dok su ostale mislile da
znaju, ali nisu bile nita manje psihiki traumatizirane. Adler je takoer inzistirao na
psihikoj vanosti ina razdjevienja.
Taj prvi trenutak u kojem mukarac dobiva sva svoja prava esto
odreuje cijeli ivot. Neiskusan i pretjerano uzbuen mu moe posijati
sjeme enske neosjetljivosti i pretvoriti je svojim stalnim nespretnostima i
grubostima u trajnu anesteziju.
U prethodnom poglavlju vidjeli smo mnoge primjere takvih nesretnih inicijacija.
Evo jo jednog sluaja koji nam donosi Stekel:

282
283

Les Etats nerveux d'angoisse (Nervozna stanja tjeskobe).

La nuit remue.

305

briana

Ga H. N., vrlo edno odgojena, drhtala je prisjeajui se svoje prve

brane noi. Mu ju je gotovo na silu svukao ne doputajui joj da ue u
krevet. On se skinuo i zatraio da ga promatra golog i da se divi njegovu
penisu. Ona je sakrila lice rukama. Tada je povikao: Zato nisi ostala kod
kue, budaletino! Onda ju je bacio na krevet i grubo joj uzeo nevinost.
Dakako, zauvijek je ostala frigidna.
Dosad smo vidjeli koje sve otpore mora prevladati djevica da bi ispunila svoju
seksualnu sudbinu: njezina inicijacija zahtijeva rad, ujedno fizioloki i psihiki. Glupo
je i barbarski nastojati ga svesti na jednu no. Apsurdno je pretvoriti tako teku
operaciju kao to je prvi snoaj u dunost. enu pritom jo vie mui injenica da je
udna operacija kojoj je podvrgnuta posveena, da su je drutvo, religija, obitelj i
prijatelji sveano predali suprugu kao gospodaru, a i to to joj in obvezuje itavu
budunost, s obzirom na to da je brak jo uvijek konanog znaaja. Tada se ena osjea
zaista otkrivena u apsolutu: mukarac kojem je zauvijek zavjetovana u njezinim oima
utjelovljuje sveg Mukarca. I on se njoj otkriva u nepoznatom liku, strano vanom jer e
joj on biti partner za cijeli ivot. Svejedno i samog mukarca mui naredba koja nad njim
vreba. On ima vlastite potekoe, vlastite komplekse koji ga ine srameljivim i
nespretnim ili naprotiv grubim. Brojni su mukarci impotentni upravo prve brane noi
zbog same sveane prirode vjenanja. Janet pie u Opsesijama i psihasteniji:
Tko ne poznaje takve mladence, posramljene svojom sudbinom, koji ne
uspijevaju izvriti brani in i koje zbog toga proganja sram i oaj? Prole smo
godine prisustvovali zaista neobinom tragikominom prizoru, kad je neki
razbjenjeli tast odvukao svojega smjernog i pokornog zeta u bolnicu
Salpettiere: tast je traio lijeniku potvrdu koja bi mu dopustila da trai
razvod. Jadan mladi objanjavao je da je prije bio potentan, ali da su mu
nakon vjenanja neugoda i sram sve onemoguili.
Previe naglosti plai djevicu, previe potovanja je poniava. ene zauvijek
zamrze mukarca koji se po cijenu njihove patnje egoistino zadovoljio. Ali osjeaju
vjeno zamjeranje prema onome koji ih je omalovaio284 i esto prema onome koji ih nije
pokuao razdjeviiti prve brane noi ili koji se za to pokazao nesposobnim. Helene
Deutsch upozorava285 da pojedini stidljivi ili nespretni supruzi trae od lijenika da im
razdjevii enu kirurkim zahvatom, pod izlikom da nije normalno graena. Razlog
veinom ne vai. ene, nastavlja Deutsch, zauvijek preziru i zamjeraju mukarcu koji nije
mogao normalno u njih penetrirati. Jedno od Freudovih286 opaanja pokazuje da mueva
impotencija u ene moe izazvati traumu:
Jedna je pacijentica obiavala trati iz jedne sobe u drugu, u sredini koje
se nalazio stol. Na odreen bi nain postavila stolnjak, pozvonila slukinji
koja bi trebala prii stolu, a zatim je poslala van... Kad je pokuala objasniti tu
opsesiju, sjetila se da je stolnjak imao gadnu mrlju i da ga je svaki put
postavila tako da mrlja upadne slukinji u oi... Sve je bilo reprodukcija prve
284

Vidi Stekelove opservacije citirane n prethodnom poglavlju.

Psychology of Women
286
Saimamo ga prema Stekelu, La Femme frigide.
285

306

briana

brane noi, tijekom koje se suprug nije pokazao muevnim. Tisuu je puta
trao iz svoje u njezinu sobu da bi pokuao ponovno. Iz srama pred
slukinjom koja je trebala napraviti krevete, prolio je crvenu tintu na plahtu
da bi slukinja pomislila da je bilo krvi.
Prva brana no transformira erotsko iskustvo u test za koji svatko strepi da ga
nee poloiti, previe optereen vlastitim problemima da bi stigao velikoduno misliti na
drugoga. Njezin sveani karakter ini iskustvo zastraujuim. Zato nije udno da esto
enu zauvijek osudi na frigidnost. Ozbiljan problem s kojim se suoavaju suprunici je
sljedei: ako on suvie lascivno draka enu, nju to moe sablazniti i uvrijediti. Izgleda
da ta bojazan uz ostalo paralizira amerike mueve, i to, prema Kinseyevu izvjetaju,
napose u sveuilino obrazovanim parovima, jer su ene koje su svjesnije sebe snanije
inhibirane. Meutim, ako je potuje, ne uspijeva probuditi njezinu senzualnost. Ova
dilema proizlazi iz dvosmislenosti enskog stava: mlada ena istodobno eli i odbija
zadovoljstvo. Zahtijeva suzdranost zbog koje pati. Osim u iznimno sretnim sluajevima,
mu e se obavezno pokazati ili razvratnim ili nespretnim. Nije stoga udno da su
brane dunosti esto za enu odbojna zadaa. Diderot kae:287
Podinjavanje gospodaru koji joj se ne svia za nju je muka. Vidio sam
kako dobra ena drhti od uasa na dolazak mua. Vidio sam kako ulazi u kadu
i ne misli da je ikad dovoljno sa sebe isprala prljavtinu dunosti. Ta nam je
vrsta gaenja gotovo nepoznata. Na je organ popustljiviji. Mnoge ene umiru
a da nikad nisu iskusile krajnost pohote. Taj osjeaj koji sam spreman
smatrati prolaznom epilepsijom kod njih je rijedak, a nama se uvijek odazove
na poziv. Vrhunska srea im izmie u naruju mukarca kojeg oboavaju. Mi
je nalazimo uz ljubaznu enu koja nam se ne svia. Budui da manje
gospodare svojim osjetilima nego mi, nagrada je za njih sporija i neizvjesnija.
Stotinu puta su im izigrana oekivanja.
Zaista, mnoge ene postanu majke i bake, a da nikad nisu iskusile sladostrae, pa
ak ni uzbuenje. Pokuavaju se izvui od prljave dunosti lijenikim potvrdama ili
raznim izlikama. Kinseyev izvjetaj istie da u Americi velik broj supruga izjavljuju da
smatraju da je uestalost snoaja ve visoka i da bi voljele da mu ne eli toliko este
odnose. Vrlo malo ena prieljkuje ee snoaje. Vidjeli smo, meutim, da su erotske
mogunosti ene gotovo beskonane. To proturjeje dokazuje da brak, koji je navodno
regulira, ubija ensku seksualnost.
U Thrse Desqueyroux, Mauriac je opisao reakcije mlade razumno udane ene na
brak openito i posebno na brane dunosti:
Moda je u braku manje traila nekakvu vlast, posjedovanje, a vie neko
utoite. Zar je u brak nije nagnala nekakva panika? Ta praktina djevojica
koja je voljela kuanstvo urila se da se sredi, da nae svoje konano mjesto;
htjela se osigurati od neke i njoj samoj nejasne opasnosti. Nikad nije bila tako
razumna kao u vrijeme svojih zaruka: ta stvarala je obiteljsku zajednicu,
kuila se, uklapala u novi red, spaavala se. [...]
287

Sur les femmes (O enama)

307

briana

Dan vjenanja bio je sparan: u tijesnoj crkvi u Saint-Claitu ene su tako

avrljale da se nije uo slabani zvuk harmonija, a od njihovih parfema nije se
osjeao miris tamjana. Thrse je upravo toga dana osjetila kako je
izgubljena. Ula je poput mjesearke u kavez i, kad su se kripei ponovo
zatvorila teka vrata, najednom se probudilo to bijedno dijete. Nita se nije
promijenilo, ali osjeala je da vie ne moe propasti sama. Pritajila se u
najskrovitijem kutku doma, slina vatri potajnici koja tinja u ipragu... []
Naveer, nakon te poluseljake, polugraanske svadbe, grupe u kojima
su se blistale djevojake haljine prisiljavale su auto s mladencima da uspori te
su im djevojke klicale. [...] Prisjeajui se noi koja je slijedila Therese
promrmlja: Bilo je to uasno... Zatim nastavljajui ree: Ali ne... nije to bilo
tako strano... Je li puno patila za onog putovanja na talijanska jezera? Ta ne,
prihvatila je igru: ne smije se odati. [...] Therese je znala prilagoditi svoje
tijelo tome pretvaranju i pri tome je osjeala gorki uitak. Jedan ju je
mukarac prisiljavao da ue u taj uzbudljivi, nepoznati svijet. Mata joj je
pomagala doarati da moda u tom svijetu postoji i za nju nekakva srea. Ali
kakva srea? Kada za kinog vremena motrimo zamraeni krajolik,
pokuavamo zamisliti kakav bi bio da je obasjan suncem: tako je Therese
otkrivala putenu nasladu.
A lako je bilo obmanuti Bernarda, tog momka praznog pogleda... [...] On je
bio utonuo u svoj uitak poput one draesne prasadi koju je zanimljivo
motriti kroz ogradu kad roku od sree za koritom (a ja sam bila to korito,
pomisli Therese). [...] Gdje je nauio da klasificira sve ono to se odnosi na put
- da razlikuje milovanja asnoga ovjeka od milovanja sadiste? Nikada nije
oklijevao. [...]
Jadni Bernard - nije on nita gori od drugih! Ali udnja preobraava bie
koje nam se pribliava u udovite koje je posve razliito od njega. [...] Ja bih
se pritajila kao da sam mrtva, kao da e me taj luak, taj bjesomunik
rastrgati na najmanji pokret.
Slijedi siroviji iskaz, iz ispovijesti dane Stekelu. Citirat u ulomak koji se tie
branog ivota. Rije je o eni od dvadeset i osam godina, odgojenoj u profinjenoj i
kultiviranoj sredini.
Bila sam zadovoljna zarunica. Napokon sam imala osjeaj da sam
sigurna, odjedanput sam bila netko tko privlai panju. Bila sam razmaena,
zarunik mi se divio, sve je to za mene bilo novo... Poljupci (zarunik nikad
nije pokuao s ostalim milovanjima) su me toliko uzbuivali da sam jedva
ekala dan vjenanja... Jutro prije vjenanja bila sam toliko uznemirena da mi
se potkoulja natapala u znoju. Samo na pomisao da u napokon upoznati
neznanca za kojim sam toliko udjela. Djetinjasto sam mislila da se mukarac
treba pomokriti u ensku vaginu... U naoj sobi nastupilo je ve malo
razoaranje kad me mu upitao treba li se udaljiti. Rekla sam da jer me zaista
bilo sram pred njim. Prizor razodijevanja bio je u mojoj mati igrao vanu
ulogu. Vratio se, vrlo posramljen, kad sam ve bila u krevetu. Poslije mi je
priznao da ga je zastraio moj izgled: bila sam utjelovljenje ozarene mladosti
pune oekivanja. Tek to se svukao, ugasio je svjetlo. Jedva me poljubivi,
odmah me pokuao uzeti. Jako sam se bojala i zamolila sam ga da me ostavi
308

briana

na miru. Htjela sam biti veoma daleko od njega. Uasnuo me taj pokuaj bez
prethodnih milovanja. Smatrala sam ga divljakim i esto mu ga kasnije
predbacivala: to nije bilo divljatvo ve velika nespretnost i nedostatak
senzibilnosti. Sva su njegova nastojanja te noi bila uzalud. Jako sam se
rastuila, bilo me sram moje gluposti, mislila sam da sam ja kriva i
nenormalno graena... Naposljetku sam se zadovoljila njegovim poljupcima.
Deset dana poslije napokon me uspio razdjeviiti, snoaj je trajao samo
nekoliko sekundi i nisam osjetila nita osim lagane boli. Bilo je to veliko
razoaranje! Zatim sam znala osjetiti malo uitka tijekom odnosa, ali je
uspjeh bio veoma teak, moj mu se i dalje trudio da postigne svoj cilj... U
Pragu sam u garsonijeri mueva brata zamiljala njegove osjeaje kad sazna
da sam spavala u njegovu krevetu. Tada sam doivjela prvi orgazam koji me
jako usreio. Mu je sa mnom prvih tjedana vodio ljubav svaki dan. Opet sam
doivljavala orgazme, ali nisam bila zadovoljna jer su prekratko trajali, a ja
sam bila uzbuena, na rubu plaa... Nakon dva poroaja... snoaj je postao sve
manje zadovoljavajui. Rijetko je dovodio do orgazma, moj bi ga mu uvijek
doivio prije mene. Tjeskobno sam pratila svaki odnos (koliko e to jo
trajati?). Kad bi se zadovoljio ostavljajui mene na pola puta, mrzila sam ga.
Katkad sam tijekom odnosa zamiljala roaka ili lijenika koji me porodio.
Mu me pokuavao uzbuditi prstom... Jako bih se uzbudila, ali istovremeno
sam to smatrala sramotnim i nisam mogla uivati... Za itavog trajanja naeg
braka nije nijedanput pomilovao nijedan dio mojeg tijela. Jednog mi je dana
rekao da se ne usudi sa mnom nita uraditi... Nikad me nije vidio golu jer
bismo uvijek ostali u naim nonim kouljama, imali smo odnose samo nou.
Ta, zapravo vrlo senzualna ena, na kraju je pronala savreno zadovoljstvo u
naruju ljubavnika.
Svrha zaruka je upravo da djevojina inicijacija bude stupnjevita. No pravila
ponaanja esto nameu zarunicima krajnju ednost. U sluaju kad djevica tijekom
zaruka upozna svojega budueg mua, njezina situacija nije mnogo drugaija od
nevjestine. Ona poputa upravo zato to joj se i zaruke ine jednako definitivnima kao i
brak, pa je prvi snoaj i u tom sluaju test. Jednom kad se dala - ak i ako nije zatrudnjela,
to bi je do kraja okovalo - rijetko e se usuditi ponovno afirmirati.
Potekoe prvih iskustava lako se nadilaze ako ljubav ili elja uzrokuju potpuni
pristanak obaju partnera. Tjelesna ljubav izvlai svoju mo i svoje dostojanstvo iz sree
koju si daju i koju primaju ljubavnici u uzajamnoj svijesti svojih sloboda. Tada nita to
rade nije sramotno jer svaki od njih nita ne podnosi, nego velikoduno eli. No naelo
braka je opsceno jer transformira u prava i dunosti razmjenu koja bi trebala biti
utemeljena na spontanom elanu. Daje tijelima instrumentalan, dakle poniavajui aspekt
osuujui ih na to da se prisvoje u svojoj openitosti. Mua esto paralizira ideja da
obavlja dunost, a enu je sram to se osjea predana nekome tko na nju polae prava.
Dakako, moe se dogoditi da se odnosi individualiziraju na poetku ivota u braku.
Seksualno uenje dogaa se katkad polaganim stupnjevanjem. U prvoj branoj noi
suprunici takoer mogu otkriti sretnu i uzajamnu fiziku privlanost. Brak olakava
ensko preputanje tako to ukida grijeh koji se i dalje tako esto povezuje s putenou.
Redovit i est suivot nosi sa sobom tjelesnu intimnost povoljnu za seksualno
sazrijevanje. Tako ima supruga koje su posve zadovoljne prvih godina braka. Zanimljivo
je da zato ostaju toliko zahvalne svojim supruzima da im poslije oprataju sve mogue
309

briana

pogreke. ene koje se ne mogu izvui iz nesretnog doma muevi su uvijek

zadovoljavali, tvrdi Stekel. Svejedno mlada djevojka strano riskira obvezujui se na to
da e cijeli ivot i iskljuivo spavati s mukarcem kojeg seksualno ne poznaje, dok joj
erotska sudbina sutinski ovisi o osobnosti njezina partnera. Taj je paradoks s pravom
prokazao Leon Blum u svojem djelu Brak.
Licemjerno je tvrditi da ugovoreni brak ima velike anse uroditi ljubavlju.
Zahtijevati od dvoje suprunika povezanih praktinim, drutvenim i moralnim
interesima da se za cijeli ivot lie naslade isti je apsurd. Svejedno je pobornicima
razumnog braka lako dokazati da brak iz ljubavi nema velike anse osigurati
suprunicima sreu. Kao prvo, idealna ljubav, koja je esto ona za koju djevojka zna, ne
priprema je uvijek za seksualnu ljubav. Njezina platonska oboavanja, matanja, strasti u
koje projicira djetinje ili mladenake opsesije ne mogu podnijeti iskuenje
svakodnevnog ivota niti se perpetuirati na duge staze, ak i kad izmeu djevojke i
njezina zarunika postoji iskrena i strastvena erotska privlanost, ona ne predstavlja
vrste temelje za izgradnju pothvata ivota. Colette pie sljedee.288
Naslada zauzima u neogranienoj pustinji ljubavi vrlo malo mjesto, toliko
plamtee da na poetku vidimo samo nju. Oko toga nestalnog ognja,
nepoznato, opasnost. Kad smo se podignuli nakon kratkog zagrljaja ili ak
nakon duge noi, treba poeti ivjeti jedan pokraj drugoga, jedan za drugoga.
Osim toga, ak u sluajevima kad tjelesna ljubav postoji prije braka ili se probudi
poetkom medenog mjeseca, ona vrlo rijetko traje mnogo dugih godina. Dakako, za
seksualnu ljubav nuna je vjernost zato to elja dvoje zaljubljenih ljubavnika obavija
njihovu pojedinanost. Ne ele da je osporavaju strana iskustva, ele biti jedno drugome
nezamjenjivi. Ali ta vjernost ima smisla samo ako je spontana. A spontano se arolija
erotike vrlo brzo raspruje. udesno je da daje svakom od ljubavnika, u trenutku i u
njegovoj tjelesnoj prisutnosti, bie ija je egzistencija beskonana transcendencija.
Dakako da je posjedovanje tog bia nemogue, ali je barem svatko od njih dotaknut na
povlaten i dirljiv nain. No kad se pojedinci vie ne ele dosegnuti zbog neprijateljstva,
gaenja, ravnoduja, erotska privlanost nestaje. I gotovo jednako sigurno umire s
potovanjem i prijateljstvom. Jer dvoje ljudskih bia koji se susreu u samom pokretu
njihove transcendencije, kroz svijet i njihove zajednike pothvate, nemaju vie potrebu
ujediniti se tjelesno. tovie, zbog injenice da je takvo ujedinjenje izgubilo svoje
znaenje, odbojno im je. Rije incest koju izgovara de Montaigne je znaajna. Erotika je
pokret prema Drugom, to joj je esencijalna priroda. No unutar para suprunici jedno za
drugoga postaju Isto. Izmeu njih vie nije mogua nikakva razmjena, nikakav dar ni
nikakvo osvajanje. Ako ostanu ljubavnici, esto se toga srame. Osjeaju da seksualni in
vie nije intersubjektivno iskustvo u kojemu se svatko od njih nadilazi, ve zaista
svojevrsna zajednika masturbacija. Brana pristojnost prikriva injenicu da jedno
drugog smatraju nunim sredstvom zadovoljenja svojih potreba, ali e ona izletjeti na
vidjelo im se ta pristojnost uskrati, na primjer u zapaanjima koja donosi doktor
Lagache u svojem djelu Priroda i forma ljubomore (Nature et forme de la jalousie). ena
smatra muki ud svojevrsnom zalihom zadovoljstva koja joj pripada i s kojom krtari
jednako kao s namirnicama koje uva u ormaru: ako je mukarac podijeli sa susjedom,
nee ostati za nju. Sumnjiavo prouava njegovo donje rublje da se uvjeri da nije
288

La Vagabonde

310

briana

protratio dragocjeno sjeme. Jouhandeau u Branim kronikama (Chroniques maritales)

upozorava na svakodnevnu cenzuru zakonite ene koja bdije nad vaom kouljom i
vaim snom ne bi li uoila znak neasnog ina. Sa svoje pak strane mukarac na njoj
zadovoljava svoje elje ne pitajui je za miljenje.
To divljako zadovoljavanje potreba nije dovoljno da namiri ljudsku seksualnost.
Zato esto ti naizgled najlegitimniji zagrljaji ostavljaju zaostali okus poroka. ena si esto
potpomae erotskim matanjima. Stekel navodi sluaj jedne ene od dvadeset i pet
godina koja moe postii blagi orgazam sa svojim muem zamiljajui da je bez pitanja i
tako da se ne moe obraniti uzima snaan stariji mukarac. Mata da je siluju, da je
tuku, da joj mu nije on sam nego drugi. On gaji isti san: u tijelu svoje ene posjeduje
bedra plesaice koju je vidio u varijeteu, grudi pin-up djevojke iju je fotografiju
promatrao, uspomenu, sliku; ili pak zamilja svoju enu, eljenu, posjedovanu, silovanu,
to je nain da joj vrati izgubljenu drugost. Stekel pie: Brak stvara groteskne
preobrazbe i inverzije, profinjene glumce, drame koje se odigravaju izmeu dvoje
partnera i prijete brisanjem svih granica izmeu privida i stvarnosti. Najzad se jasno
ocrtavaju poroci. Mu se pretvara u voajera: ima potrebu vidjeti svoju enu ili znati da
spava s ljubavnikom da bi opet osjetio malo njezine arolije. Ili se sadistiki trsi da
proizvede u njoj odbijanje, tako da mu se napokon ukau njezina svijest i sloboda, pa da
se uvjeri da zaista posjeduje ljudsko bie. Obrnuto od toga, u ene se oblikuju
mazohistika ponaanja kojima je cilj probuditi u mukarcu gospodara i tiranina koji on
nije. Poznavala sam veoma pobonu gospou odgojenu u samostanu, autoritarnu i
dominantnu tijekom dana, koja je nou strastveno preklinjala mua da je biuje, to je on
ispunjavao s uasom. ak i porok u braku poprima organiziran i hladan izgled, ozbiljan
izgled koji ga pretvara u najtuniji meu posljednjim izborima.
Istina je da se tjelesnu ljubav ne moe tretirati ni kao apsolutni cilj niti kao obino
sredstvo. Ona ne moe opravdati egzistenciju, ali ne moe ni primiti nikakvo vanjsko
opravdanje. To znai da bi u cijelom ljudskom ivotu trebala igrati epizodnu i
autonomnu ulogu. To znai da bi prije svega trebala bili slobodna.
Takoer, ljubav nije ono to burujski optimizam obeava mladenki. Ideal kojim joj
mau pred oima je ideal sree, to jest spokojne ravnotee unutar imanencije i
ponavljanja. U odreenim razdobljima blagostanja i sigurnosti to je bio ideal itave
buroazije, a posebno vlasnika nekretnina. Nisu ciljali na osvajanje budunosti i svijeta
nego na mirno ouvanje prolosti, status quo. Pozlaena osrednjost bez ambicije i strasti,
dani koji ne vode nikuda i unedogled se ponovno zapoinju, ivot koji lagano klizi prema
smrti ne traei razloge, to je ono to uzdie primjerice autor Soneta sree (Sonnet du
bonheur) Charles Quinel. Ta nazovi-mudrost slabano inspirirana Epikurom i Zenonom
danas je izgubila na cijeni: uvati i ponavljati svijet kakav jest ne doima se ni poeljnim
niti moguim. Mukarev poziv je djelovanje: on treba proizvoditi, boriti se, stvarati,
napredovati, nadii se prema totalitetu svemira i beskonanosti budunosti. Ali
tradicionalni brak ne poziva enu da se transcendira s njim. Zatvara je u imanenciju.
Nema drugog izbora nego da izgradi uravnoteen ivot u kojem sadanjost, produujui
prolost, izmie prijetnjama sutranjice, naime upravo da izgradi sreu. U nedostatku
ljubavi, prema svojem e muu gajiti njean osjeaj potovanja koji se naziva branom
ljubavlju. Zatvorit e svoj svijet u etiri zida doma kojim ima zadatak upravljati.
Perpetuirat e ljudsku vrstu u budunost. Meutim, nijedan egzistent se nikada ne
odrie svoje transcendencije, ak i kad to uporno nastoji. Neko je buruj smatrao da,
uvajui uspostavljeni poredak i pokazujui njegove vrline svojim blagostanjem, slui
Bogu, svojoj zemlji, nekom reimu, civilizaciji. Biti sretan znailo je ispuniti svoju ulogu
mukarca. ena takoer mora skladan kuni ivot nadilaziti prema drugim ciljevima.
311

briana

Mukarac e sluiti kao posrednik izmeu enske individualnosti i svemira, on e dati

ljudsku vrijednost njezinoj sluajnoj faktinosti. Kad uz suprugu crpi snagu za
poduzimanje, djelovanje, borbu, on je opravdava: ona treba samo predati svoju
egzistenciju u njegove ruke i on e joj dati smisao. To s njezine strane podrazumijeva
skromno odricanje, koje joj se ipak nadoknauje jer e pod vodstvom i zatitom muke
snage izbjei izvornu naputenost. Postat e nuna. Kao matica u svojoj konici, mirno se
odmarajui u sebi samoj unutar svojeg podruja, ali noena posredstvom mukarca
bezgraninim svemirom i vremenom, supruga, majka, gospodarica kue, ena u braku
nalazi istodobno ivotnu snagu i smisao ivota. Trebamo vidjeti kako se taj ideal
odraava u realnosti.
Ideal sree se oduvijek materijalizirao u domu, bilo kolibi ili dvorcu. Dom
utjelovljuje stalnost i odvojenost. Meu njegovim zidovima obitelj predstavlja izoliranu
eliju i potvruje svoj identitet onkraj generacija koje se smjenjuju. Konzervirana
prolost u obliku namjetaja i portreta predaka predvia budunost bez rizika. U vrtu,
godinja doba jestivim povrem obiljeavaju svoj umirujui ciklus. Svake godine isto
proljee ukraeno istim cvijeem obeava povratak nepromjenjivog ljeta, jeseni sa
svojim plodovima identinim onima svih dosadanjih jeseni: mjesto i vrijeme ne bjee u
beskonanost, smireno se okreu u krug. U svakoj civilizaciji koja se temelji na
vlasnitvu nekretnina postoji opsena literatura koja opjevava poetinost i vrline doma.
U romanu Henryja Bordeauxa nazvanom upravo Dom (La Maison), u domu su sabrane
sve burujske vrijednosti: odanost prolosti, strpljenje, tedljivost, dalekovidnost, ljubav
prema obitelji, rodnoj grudi itd.; esto su junaci kue ene jer im je zadatak osigurati
sreu obiteljske grupe. Njihova je uloga, kao u vremena kad je domina predsjedala
atrijem, da budu gospodarice kue. Danas je dom izgubio svoj patrijarhalni sjaj. Za
veinu mukaraca on je samo stanite koje vie ne preplavljuje sjeanje na pokojne
generacije i koje vie ne zarobljava stoljea koja e doi. No ena se i dalje trudi svojem
interijeru dati smisao i vrijednost koje je posjedovao pravi dom. U Cannery Row,
Steinbeck je opisao skitnicu koja tepisima i zastorima ukraava stari naputeni kotao u
kojem stanuje sa svojim muem. On uzalud napominje da su u nedostatku prozora
zastori nepotrebni.
Ova je briga specifino enska. Normalan mukarac smatra predmete koji ga
okruuju sredstvima. Rasporeuje ih prema svrsi kojoj su namijenjeni. Njegov red - u
kojem e mnoga ena prepoznati samo nered - znai da nadohvat ruke ima svoje
cigarete, papire, pribor. I umjetnici kojima je dano da putem neke materije rekreiraju
svijet - kipari i slikari - ne vode brigu o okolini u kojoj ive. Rilke pie o Rodinu:
Prvi put kad sam doao k Rodinu, shvatio sam da mu kua nije nita doli
bezvrijedna nunost: zaklon od hladnoe, krov pod kojim spava. Ostavljala ga je
ravnodunim i ni najmanje na svijetu nije optereivala njegovu samou i kontemplaciju.
Dom je naao u sebi: sjenu, zaklon i mir. Postao je svoje vlastito nebo, svoja uma i svoja
iroka rijeka koju nita vie ne moe zaustaviti.
No da bi se u sebi pronaao dom, treba se prvo ostvariti radovima ili djelima.
Mukarac se tek prosjeno zanima za svoj interijer zato to ima pristup cijelom svemiru i
moe se afirmirati u projektima. ena je pak zatvorena u branoj zajednici: za nju se
stoga radi o pretvaranju zatvora u carstvo. Njezinim stavom prema svojem domu
upravlja ista dijalektika koja openito definira njezinu sudbinu: ona uzima pretvarajui
se u plijen, oslobaa se predajui se. Odriui se svijeta eli osvojiti odreeni svijet.
312

briana

Ne zatvara za sobom vrata doma bez aljenja. Kao mladoj djevojci, cijeli joj je svijet
bio domovina; pripadale su joj ume. Sada je ograniena na maleni prostor; Priroda se
svodi na veliinu jedne tegle geranija; zidovi zaklanjaju horizont. Jedna od junakinja
Virginije Woolf289 mrmlja:
Da li je ljeto ili zima, ne znam vie ni po travi na ledini ni po cvijetu na
vritini; tek po isparici na prozorskom oknu, ili inju na tom prozorskom oknu.
[...] Ja, koja sam neko etala brezovim umama i primjeivala kako, kad
padne, ojkino pero postaje plavo, ja koja sam hodala pored pastira i lutalice,
koja sam buljila u ene to su uale kraj nagnutih kola u jarku, sada idem iz
sobe u sobu s krpom za prainu.
Ali na sve e se naine potruditi zanijekati to ogranienje. Zatvara meu svoja etiri
zida u manje ili vie skupocjenim oblicima zemaljsku floru i faunu, egzotine zemlje,
prohujale epohe. Meu njih zatvara svojeg mua koji za nju saima ljudski kolektiv, i
dijete koje joj u prijenosnom obliku daje cijelu budunost. Dom postaje centar svijeta i
ak njegova jedina istina. Kako tono primjeuje Bachelard, dom je vrsta protusvemira
ili svemira naopako, zaklon, utoite, pilja, utroba, titi od prijetnji izvana: ta nejasna
vanjskost postaje nerealna. Posebice naveer, kad su prozorski kapci zatvoreni, ena se
osjea poput kraljice. Svjetlost koju u podne baca univerzalno sunce smeta joj. Nou vie
nije izvlatena jer poniti sve to ne posjeduje. Vidi svjetlost pod sjenilom svjetiljke, koja
je njezina i koja osvjetljava iskljuivo njezinu kuu: nita drugo ne postoji. Tekst Virginije
Woolf nam pokazuje kako se stvarnost koncentrira u kuu, dok se vanjski prostor
raspada:
[...] ...no bijae sada iskljuena staklenim oknima, koja, daleko od toga da bi
pruala bilo kakav toan prizor vanjskog svijeta, namrekae ga tako neobino, da se
inilo kako ovdje, u unutranjosti sobe, vlada poredak i kopno; tamo vani, odraaj u
kojem stvari trepere i nestaju, vodenasto.
S pomou baruna, svila, porculana s kojima se okruuje, ena djelomice moe
zadovoljiti tu senzualnost povezanu s hvatanjem koju obino ne zadovoljava njezin
erotski ivot. U tom e dekoru nai i izraz svoje osobnosti. Ona je ta koja je izabrala,
izradila, iskopala namjetaj i sitnice, koja ih je rasporedila prema estetici u kojoj briga
za simetriju uglavnom zauzima vano mjesto. Oni odraavaju njezinu pojedinanu sliku,
a pritom drutveno svjedoe o njezinu ivotnom standardu. Dom je dakle dio koji joj je
dodijeljen na zemlji, izraz njezine drutvene vrijednosti i njezine najintimnije istine.
Budui da nita ne radi, pohlepno se trai u onome to ima.
Kuanskim radom ena si prisvaja svoje gnijezdo. Zato se, ak i ako zaposli
pomo, mora umijeati u posao. Barem e se, nadzirui, kontrolirajui, kritizirajui,
potruditi da prisvoji rezultate koje su postigli sluge. Svoje drutveno opravdanje izvlai
iz upravljanja kuom. Njezina je zadaa i da bdije nad prehranom, odjeom, i openito
njega obiteljskog drutva. Na taj nain se i ona ostvaruje kao aktivnost. No to je, kao to
emo vidjeti, aktivnost koja je ne izvlai iz njezine imanencije i koja joj ne doputa
individualnu afirmaciju sebe same.
289

Valovi.

313

briana

Poetinost kuanskih poslova mnogo se veliala. injenica je da se zbog njih ena

suoava s materijom i da ostvaruje s predmetima intimnost koja predstavlja otkrivanje
bia i zato je obogauje. U A'la recherche de Marie (U potrazi za Marie) Madeleine
Bourdouxhe opisuje zadovoljstvo koje osjea junakinja kad nanosi sredstvo za ienje
na tednjak: na jagodicama prstiju osjea slobodu i mo iju joj sjajnu sliku odraava
dobro oribano lijevano eljezo.
Kad se penje iz podruma, oboava teret punih kanta koje su svakom
stubom sve tee. Uvijek su joj se sviale jednostavne stvari koje imaju svoj
osobiti miris, grubost i oblik. I oduvijek je znala rukovati njima. Marie ima
ruke koje bez ikakva oklijevanja, bez jednog uzmaka, uranjaju u ugaene pei
ili u sapunastu vodu, skidaju hru i podmazuju eljezo, nanose sredstvo za
poliranje, jednim jedinim krunim pokretom skupljaju otpatke koji
prekrivaju stol. Izmeu njezinih dlanova i predmeta koje dodiruje postoji
savreno razumijevanje, drugarstvo.
Brojne su knjievnice s ljubavlju pisale o svjee izglaanom rublju, o plaviastom
sjaju sapunaste vode, o bijeloj posteljini i o blistavom bakrenom posuu. Kad kuanica
isti i lati namjetaj, matanja o impregnaciji podupiru blagu strpljivost ruke koja
voskom daje drvetu ljepotu, kae Bachelard. Kad obavi zadatak, kuanica se preputa
radosti kontemplacije. No da bi se otkrile dragocjene kvalitete: ulatenost stola, blistanje
svijenjaka, ledena i utirkana bjelina rublja, prvo se mora primijeniti negativna radnja.
Sva loa naela valjaju biti izbaena. To je, prema Bachelardu, glavno matanje kojemu
se preputa kuanica: san o aktivnoj istoi, to jest o istoi koja pobjeuje neistou.
Ovako je on opisuje:290
Izgleda da u mati borba za istou treba provokaciju. Ta se mata mora
uzbuditi u podmukloj ljutnji. S kakvim zloestim smijekom nanose pastu za
poliranje na bakrenu slavinu. Prekriju je prakom tripolija i trljaju starom,
prljavom i masnom krpom. Gorina i neprijateljstvo skupljaju se u radnikovu
srcu. emu tako prljavi zadaci? No doe trenutak suhe krpe, i tada se pojavi
vesela zloba, gorljiva i brbljava zloba: slavino, bit e zrcalo; kotlu, ti e biti
sunce! Napokon, kad se bakar sjaji i smije neotesano poput milog djeteta,
sklopljen je mir. Kuanica zuri u svoje blistave pobjede.
Ponge je govorio o borbi prljavtine i istoe u kotlu za iskuhavanje:291
Tko nije barem jednu zimu proveo pokraj kotla za iskuhavanje ne zna
nita o odreenom redu kvaliteta i veoma dirljivih emocija.
Treba ga - naglim pokretom - krcatog prljavim rubljem, jednim potezom
podignuti sa zemlje i prenijeti na tednjak gdje ga treba namjestiti na
poseban nain, tako da sjedne tono na plamenik.
Pod njim treba raspiriti ar, tako da kuhanje krene postupno, esto
opipavati tople ili gorue stijenke kotla, pa oslukivati dubinski unutarnji
290
291

Bachelard, La Terre et les rveries du repos.

Liasses, La Lessiveuse.

314

briana

um i vie puta otada podignuti poklopac da bi provjerili snagu mlaza i

redovitost polijevanja.
Na koncu treba jo kipui kotao ponovno obgrliti da bi ga se spustilo na
tlo...
Kotao za iskuhavanje, pun ogavnih krpetina, smiljen je tako da
unutarnja emocija, kipua indignacija koju zbog toga osjea, voena prema
viem dijelu njegova bia, pada kao kia na tu hrpu ogavnih krpetina od koje
mu se okree eludac, gotovo stalno, i to rezultira proiavanjem...
Jasno, rublje je kad ga kotao za iskuhavanje primi ve ovla oieno...
Svejedno ima ideju ili osjeaj posvemanje prljavtine stvari u sebi koju
emocijom, vrenjem i naprezanjem uspijeva pobijediti, ukloniti mrlje s krpa,
tako da se one, isprane pod slapom svjee vode, pojave bijele bjelcate.
I tako se zapravo dogodi udo: najedanput se izvjesi tisuu bijelih
zastava - koje ne predstavljaju predaju nego pobjedu - i moda nisu znak
samo tjelesne istoe stanovnika ovoga mjesta...
Ovakva dijalektika moe kuanskim poslovima dati arm igre: djevojica se rado
zabavlja istei srebrninu, latei kvake. No da bi ena u njima pronala pozitivna
zadovoljstva, mora posvetiti svoju brigu interijeru kojim se ponosi. Inae nee nikada
osjetiti zadovoljstvo u promatranju rezultata koje joj jedino moe nadoknaditi trud.
Ameriki reporter292 koji je mjesecima ivio meu siromanim bijelcima amerikog
juga opisao je dirljivu sudbinu jedne od tamonjih ena, ogrezle u neimatinu, koja se
uzalud trsila napraviti od straare ugodno mjesto za ivot. S muem i sedmero djece
ivjela je u toj daari kojoj su zidovi bili prekriveni aom, a po podu su gmizali ohari.
Pokuala je uljepati kuu. U glavnoj sobi plaviasto obukan kamin, stol i nekoliko
slika na zidu podsjeali su na nekakav oltar. No straara je i dalje bila straara i gospoa
G. ree sa suzama u oima: Oh, koliko mrzim ovu kuu! ini mi se da je nita na svijetu
ne bi moglo uljepati! Mase ena tako dijele samo stalno jedan te isti umor koji se
ponavlja u bitki koja nikad ne donosi pobjedu. ak i u povlatenijim sluajevima ta
pobjeda nikad nije konana. Malo je zadataka koji se poput kuanskih mogu usporediti
sa Sizifovim poslom. Dan za danom valja prati posue, brisati prainu s namjetaja,
krpiti rublje koje e sutra opet biti prljavo, pranjavo, poderano. Kuanica se iscrpljuje
tapkajui u mjestu. Nita ne ini. Samo perpetuira sadanjost. Nije dojma da osvaja
pozitivno Dobro nego da se beskonano bori protiv Zla. Ta se borba obnavlja svaki dan.
Znamo priu o sobaru koji je potiteno odbio ulatiti gospodareve izme: emu? Sutra
e trebati ponovno. Mnoge jo nepomirene djevojke dijele tu obeshrabrenost. Sjeam se
sastavka jedne esnaestogodinje uenice koji je poinjao otprilike ovako: Danas je dan
velikog ienja. ujem buku usisavaa koji mama vue po dnevnoj sobi. Htjela bih
pobjei. Kunem se da kad odrastem u mojoj kui nikad nee biti dana velikog ienja.
Dijete zamilja budunost kao beskonano uspinjanje prema tko zna kakvom vrhuncu.
Odjednom u kuhinji gdje majka pere posue djevojica shvati da ve godinama svako
poslijepodne u isto doba te ruke uranjaju u masnu vodu i iste porculan grubom
kuhinjskom krpom. I do smrti e biti podinjene istim ritualima. Jelo, spavanje, ienje...
godine se vie ne uspinju prema nebu, slau se identine i sive u vodoravnu plahtu. Svaki
dan oponaa prethodni. To je vjeita, nepotrebna i beznadna sadanjost. U noveli pod

292

James Agee, Let us Now Praise Famous Men.

315

briana

nazivom Praina (La Poussiere293) Colette Audry je pronicavo opisala tunu uzaludnost
aktivnosti koja se obruava na vrijeme:
Sutradan kad je prolazila metlom ispod sofe, pokupila je neto to je prvo
smatrala starim komadom vate ili velikim perom. No to je bilo samo klupko
praine kakve nastanu na visokim ormarima koje zaborave pobrisati ili iza
pokustva, izmeu zida i drveta. Zamislila se na neko vrijeme nad tom
udnom tvari. Tako, ive ovdje osam do deset tjedana i ve se klupko praine,
usprkos Juliettinoj budnosti, stiglo stvoriti, narasti, skriveno u svojoj sjeni
poput onih sivih udovita koja su je plaila kad je bila mala. Tanak sloj
praine navjeuje nemar, poetak dizanja ruku, to je neopipljiv talog zraka
koji udiemo, odjee koja lepra, vjetra koji ulazi kroz otvorene prozore. No
ovo klupko ve predstavlja drugi stadij praine, prainu koja pobjeuje,
zgunjavanje koje poprima oblik i talog postaje otpad. Bilo je gotovo lijep
prizor, onako prozirno i lagano poput kite kupina, ali zagasitije.
... Praina je brzo pobijedila svu usisavajuu snagu na svijetu. Doepala se
svijeta i usisava je bio jo samo predmet koji svjedoi o tome to je sve
ljudska vrsta sposobna pokvariti od rada, materije i domiljatosti da bi se
borila protiv neumoljivog prljanja. Bio je otpad koji je postao sredstvo...
Njihov zajedniki ivot bio je svemu uzrok, njihovi maleni obroci koji su
ostavljali otpatke, praine od obje koje su se mijeale posvuda... Svako
kuanstvo izluuje te komadie smea koje treba unititi da bi se napravilo
mjesta novima... Kako provodimo ivot - a sve da bismo izale u svjee
opranoj bluzi koja privlai poglede prolaznika, da bi izgledalo da je vaem
muu inenjeru dobro u ivotu. U Margueritinoj glavi ponavljale su se upute:
paziti na njegu parketa... za njegu bakra, rabiti... bila je zaduena za njegu
dvoje beznaajnih bia do kraja ivota.
Pranje, glaanje, metenje, opaanje gruda praine skrivenih pod mrakom ormara,
to je zaustavljanje smrti, ali i odricanje ivota. Vrijeme naime jednim potezom stvara i
razara, a kuanica prima samo njegov negirajui aspekt. Njezin stav je stav manihejca.
Maniheizmu nije samo svojstveno da priznaje dva principa, dobar i zao, nego i tvrdi da
se dobro postie ukidanjem zla, a ne pozitivnim pokretom. U tom smislu kranstvo
teko da je manihejsko unato postojanju vraga, jer se s avlom najbolje boriti
posveujui se Bogu, a ne bavei se avlom da bi ga se pobijedilo. Sve doktrine
transcendencije i slobode podreuju poraavanje zla napretku prema dobru. No ena
nije pozvana na izgradnju boljeg svijeta. Kua, soba, prljavo rublje i parket su fiksne
stvari: ona moe beskonano izbacivati loe principe koji se u njih uvuku. Napada
prainu, mrlje, blato, prljavtinu. Bori se s grijehom, bije bitku sa Sotonom. No tuna je
sudbina vjeito odbijati neprijatelja umjesto da se okrene prema pozitivnim ciljevima.
Kuanica je esto podnosi u bijesu. Bachelard u vezi nje rabi rije zloestoa, a
nalazimo je i kod psihoanalitiara. Za njih je kuanska manija vrsta sadomazohizma.
Svojstvo manija i loih navika jest da natjeraju slobodu da eli ono to ne eli. Manina
kuanica bjesomuno se bori s prainom zato to prezire sudbinu negativnosti,
prljavtine, zla, i tako prihvaa sudbinu koja joj se gadi. Preko otpada koji za sobom
ostavlja svaka ivua ekspanzija napada ivot sam. im ivo bie ue u njezino podruje,
293

Iz zbirke novela On joue perdant.

316

briana

u oima joj zasja zla iskra: Obrii noge, ne radi nered, ne diraj to. eljela bi sprijeiti
okolinu da die. I najmanji dah je prijetnja. Svaki dogaaj prijeti nezahvalnim radom.
Djetetov pad znai rupu koju treba zakrpati. Kako u ivotu vidi samo najavu raspadanja i
zahtjev za beskonanim naporom, gubi svaku radost ivljenja. Poprima strog pogled,
zabrinut i ozbiljan izraz lica, uvijek na strai. Brani se oprezom i krtou. Zatvara
prozore jer e se sa suncem uvui i kukci, klice i praina. Uostalom, sunce nagriza svilene
tapete. Stari naslonjai skriveni su pod pokrivaima i natopljeni naftalinom: od svjetlosti
bi izblijedjeli. Zadovoljstvo joj ne priinja ni pokazivanje svojega blaga posjetiteljima:
divljenje prlja. To nepovjerenje pretvara se u gorinu i izaziva neprijateljstvo prema
svemu to ivi. esto se spominju one burujke iz provincije koje navlae bijele rukavice
da bi se uvjerile da na njihovu pokustvu nije ostalo neke nevidljive praine. Tu vrstu
ena pogubile su prije nekoliko godina sestre Papin. Mrnja tih ena prema prljavtini ne
razlikuje se od mrnje prema njihovim slugama, svijetu i njima samima.
Malobrojne ene izaberu tako turoban porok ve u mladosti. One koje velikoduno
vole ivot su od njega zatiene. Colette nam pripovijeda o Sido:
Jest, bila je vrijedna i okretna, ali ne i predana kuanica; ista, uredna,
izbirljiva ak, ali daleko od manine i usamljene due koja prebraja ubruse,
kockice eera i pune boce. S krpom u ruci nadzirala bi slukinju koja je
otezala s ienjem prozora zabavljajui se sa susjedom, i otimali su joj se
ivani povici, nestrpljivi apeli za slobodom. Govorila je: Kad dugo i marljivo
istim svoje porculanske alice doslovno osjeam kako starim. No odano bi
zavrila zadatak. Tada bi se spustila dvjema stubama s naeg praga u vrt.
Istog trena nestalo bi njezine zlovolje i ljutnje.
U toj nervozi, ljutnji uivaju frigidne ili frustrirane ene, stare cure, razoarane
supruge, one koje je mu osudio na samotan i prazan ivot. Poznavala sam i jednu
staricu koja je svakoga jutra ustajala u pet sati da bi pregledala svoje ormare i ponovno
ih poela sreivati. Navodno je s dvadeset godina bila vesela i koketna. Zarobljena na
udaljeno imanje, s muem koji ju je zapostavljao i jednim djetetom, ona se odala
pravljenju reda kao to se drugi odaju piu. U Elise iz Chroniques maritales294 sklonost
kuanskim poslovima proizlazi iz oajnike potrebe vladanja nekim svemirom, ivotnog
veselja i volje za dominacijom koja se bez objekta pretvara u prazan hod. To je i izazov
upuen vremenu, svemiru, ivotu, mukarcima, svemu to postoji.
Od devet sati i veere ona pere. Pono je. Drijemao sam, ali me njezina
hrabrost vrijea, jer kao da napada moj odmor pretvarajui ga u lijenost.
Elise: eli li oistiti, ne smije se bojati prvo zaprljati ruke.
I kua e uskoro biti toliko ista da se vie neemo usuditi u njoj ivjeti.
Ima divana, ali da legne pokraj njih, na parket. Jastuci su previe isti. Boji
se da e ih zaprljati ili zguvati ako na njih poloi glavu ili noge, a svaki put
kad stanem na sag, slijedi me ruka, oboruana spravom ili krpom da izbrie
moj trag.
Naveer:
- Gotovo je.
294

Jouhandeau, Chroniques maritales.

317

briana

to joj to znai, od trenutka kad ustane do odlaska na poinak? Pomicati

svaki predmet i svaki komad namjetaja i prelaziti koliko su dugi i iroki
podove, zidove i stropove svoje kue.
Trenutano u njoj pobjeuje kuanica. Kad obrie prainu iz
unutranjosti ormara, brie prainu s geranija na prozorima.
Njegova majka: Elise je uvijek toliko zaposlena da ne primjeuje da ivi.
Kuanski poslovi doista eni omoguuju beskonaan bijeg daleko od sebe same.
Chardonne s pravom kae:
To je pedantan i neuredan posao, bez konica i granica. U kui, ena uvjerena da zadovoljava - brzo dosee toku iscrpljenosti, stanje
rastresenosti i mentalne praznine koja je dokida.
Taj bijeg i sadomazohizam u kojem ena ustraje na tetu objekata i na svoju tetu
esto ima upravo seksualni znaaj. Kuanski poslovi koji zahtijevaju tjelesnu
gimnastiku su bordel dostupan eni, tvrdi Violette Leduc.295 Upada u oi injenica da je
sklonost ienju od najvee vanosti u Holandiji gdje su ene gladne i u puritanskim
drutvima koja tjelesne uitke suprotstavljaju idealu reda i istoe. Mediteranski jug ne
ivi u veseloj prljavtini samo zbog oskudice vode. Ljubav prema putenosti i njezinoj
animalnosti vodi do toleriranja ljudskog mirisa, neistoe i ak tetoina.
Priprema obroka je pozitivniji i esto veseliji posao od ienja. Najprije
podrazumijeva kupnju koja je za mnoge kuanice omiljeni dio dana. Kuna usamljenost
eni pada tim tee to joj rutinski zadaci ne zaokupljaju u potpunosti duh. Sretna je kad,
u gradovima juga, moe ivati, prati, guliti povre dok sjedi na kunom pragu i avrlja.
Muslimankama koje su napola zatoene u kui veliku pustolovinu predstavlja odlazak do
rijeke po vodu. U jednom seocetu u Kabiliji ene su sruile bunar koji su vlasti dale
izgraditi na trgu. Zajedniki silazak svako jutro do vadija podno brda bio im je jedina
zabava. Obavljajui kupnju, ene u redovima, trgovinama, na ulinim uglovima vode
razgovore kojima potvruju vrijednosti domaice iz kojih svaka od njih crpi smisao
vlastite vanosti. Osjeaju se kao lanice neke zajednice koja se, na trenutak, postavlja
prema drutvu mukaraca kao esencijalno prema neesencijalnom. No kupnja je
ponajprije veliko zadovoljstvo: otkrie, gotovo izum. Gide u svojem dnevniku primjeuje
da su muslimani zamijenili kockanje koje im je strano otkrivanjem skrivenih blaga. U
tome lei poezija i pustolovnost trgovakih civilizacija. Kuanica je nesvjesna
neosnovanosti kocke, ali lijepa glavica kupusa i fini camembert blaga su koja trgovac
lukavo skriva i koja mu treba oteti. Izmeu prodavaa i kupca uspostavlja se odnos
borbe i lukavstva: kupev je izazov priskrbiti si najbolju robu za najmanju cijenu.
Golema vanost koja se daje najpomnijoj tedljivosti ne moe se objasniti samo brigom
za ogranieni budet: valja i dobiti partiju. Dok sumnjiavo prouava tandove, kuanica
se osjea poput kraljice. Svijet joj je, sa svojim bogatstvima i zamkama, prostrt pod
nogama da si uzme plijen. Osjea kratkotrajan trijumf kad isprazni torbu za kupnju na
stol. U ormar slae konzerve i nekvarljive namirnice koje je tite od budunosti i sa
zadovoljstvom promatra jednostavnost povra i mesa koje e podiniti svojoj moi.

295

L'Affamee

318

briana

Plin i elektrina energija su unitili aroliju vatre. No na selu mnoge ene jo znaju
za uitak raspirivanja ivih plamiaka iz beivotnih cjepanica. Kad se vatra zapali, ena
se pretvori u arobnicu. Obinim potezom ruke - kad tue jaja, mijesi tijesto - ili magijom
vatre, preobraava tvari; materija postaje hrana. Opet nam Colette opisuje aroliju te
alkemije:
Sve je misterij, arolija, vraanje, sve to se dogaa od trena kad se na
vatru postavi lonac, kotao, tava sa svojim sadrajem do trena ispunjenog
blagom tremom, pohotnim iekivanjem kad na stolu otklopite svoje vrelo
jelo.
Osim toga s uivanjem oslikava metamorfoze koje se odvijaju u tajnosti vrueg
pepela:
Drveni pepeo slasno skuha sve to mu povjerimo. Kad se jabuka, kruka
ukopa u vrui pepeo, izlazi iz njega naborana, dimljena, ali pod koom meka
kao pamuk. Koliko god bilo jednostavno ispei jabuku u kuhinjskoj pei,
daleko je ta od one marmelade pod svojim izvornim platem, krcate okusom,
koja nije izgubila - pod uvjetom da znate to radite - nijednu jedinu kapljicu
meda... Visoki trononi kotao uvao je prosijani pepeo koji nikad nije vidio
vatru. Ali krcat krumpirima poloenim tako da se ne dodiruju, crnih nogu
zakopanih u eravicu, kotao nam je davao snjenobijele, kipue, pahuljaste
gomolje.
enske su spisateljice naroito slavile poeziju pekmeza: velik je pothvat pomijeati
u bakrenom loncu kristalni eer s mekom vonom pulpom. Supstancija koja nastaje je
opasna, onako pjenuava, itka, kipua: to je uzavrela lava koju domaica kroti i ponosno
pretae u teglice. Kad ih zatvori pergamentim papirom i napie datum svoje pobjede,
trijumfira nad samim vremenom: zarobila je protok vremena u eernu zamku, stavila je
ivot u staklenke. Kuhanje je vie od prodiranja i otkrivanja intimnosti supstancija. Ono
ih iznova oblikuje, ponovno stvara. Iskuava svoju snagu u mijeenju tijesta. I ruka,
poput pogleda, ima svoje snove i poeziju, kae Bachelard.296 Govori i o gipkosti punine,
gipkosti koja ispunjava ruku, koja se beskrajno odraava s tvari na ruku i s ruke na tvar.
Ruka kuharice koja mijesi je zadovoljna ruka, a peenje tijestu daje jo jednu novu
vrijednost. Peenje je stoga veliko materijalno postajanje, postajanje koje se prua od
bljedila do zlatne boje, od tijesta do korice: ena moe pronai jedinstveno zadovoljstvo
u uspjeno ispeenom kolau, lisnatom tijestu jer ono nije dano svima: potreban je
talent. Michelet pie: Nema nita sloenije od umjetnosti tijesta. Nita manje podlono
pravilu, nita to se manje dade nauiti. Za to treba biti roen. Sve je u majinu daru.
I ovdje je vidljivo da se djevojica ludo zabavlja oponaajui starije od sebe: glumi
kuanstvo igrajui se kredom, travom. Jo je sretnija kad za igraku ima pravu malu pe
ili kad je majka pripusti u kuhinju i da joj da dlanovima oblikuje tijesto za kola ili da
ree vruu karamelu. No dogaa se isto to i s kuanskim poslovima: ponavljanje brzo
razbije aroliju. U Indijanaca koji se uglavnom hrane tortiljama ene provode pola dana
mijesei, pekui, podgrijavajui, ponovno mijesei palainke koje su iste pod svakim
krovom, stoljeima iste: njih ba i ne oparava arolija pei. Nemogue je svakodnevno
296

Bachelard La Terre et les reveries de la volonte.

319

briana

pretvarati kupnju u lov na blago ili se oduevljavati sjajem slavine. Najvie upravo pisci, i
mukarci i ene, lirski uzdiu takve trijumfe jer se ili ne bave ili rijetko bave kuanskim
radom. Kad je svakodnevan, takav rad postaje monoton i makinalan. Isprekidan je
oekivanjem: treba priekati da voda zavre, da se peenje ispee kako treba, da se rublje
osui. ak i kad se organizira razliite zadatke, ostaju dugi trenuci pasivnosti i praznog
hoda. Zadaci se veinu vremena obavljaju s dosadom. Oni su samo neesencijalni
posrednik izmeu sadanjeg ivota i ivota sutra. Ako je pojedinac koji ih izvrava
produktivan, kreativan, ti se poslovi uklope u njegovu egzistenciju prirodno kao i
organske funkcije. Zato se svakodnevni poslovi doimaju mnogo manje tunima kad ih
obavljaju mukarci. Njima oni predstavljaju samo negativne i mogue trenutke iz kojih
ure pobjei. No sudbinu ene-slukinje ini nezahvalnom podjela rada koja je cijelu
osuuje na openito i neesencijalno. Nastamba i hrana su korisne ivotu, ali mu ne
pruaju smisao. Kuaniini neposredni ciljevi samo su sredstva, a ne istinski ciljevi, i u
njima se odraavaju samo anonimni projekti. Da bi se svim srcem dala u posao,
razumljivo je da pokuava u njega ukljuiti svoju posebnost i dati apsolutnu vrijednost
postignutim rezultatima. Domaica tako ima svoje rituale, svoja praznovjerja, stalo joj je
do toga da na svoj nain prostre stol, uredi dnevnu sobu, zakrpa rublje, skuha jelo.
Uvjerava se da osim nje nitko ne bi mogao napraviti tako dobru peenku ili neto tako
dobro ulatiti. Ako joj mu ili ki ele pomoi ili se pokuavaju samostalno snai, otima
im iglu, metlu iz ruku. Ti ne zna zaiti dugme. Dorothy Parker297 je sa saalnom
ironijom opisala bespomonost mlade ene koja je uvjerena da u ureivanje doma mora
unijeti osobnu notu, ali ne zna kako to uiniti.
Gospoa Ernesta Weldona lutala je urednom dnevnom sobom, dajui joj
neke od onih malih enskih tonova. Nije bila posebno dobra kao davateljica
tonova. Ideja joj se sviala, zvuala je privlano. Prije udaje, matala je kako
se meko kree po svojoj novoj nastambi, vjeto premjeta vazu tu, ispravlja
cvijet tamo, i time pretvara kuu u dom. ak i sad, nakon sedam godina braka,
voljela se zamiljati u toj draesnoj radnji. Ali, premda se pomno trudila,
svake veeri kad bi se upalile svjetiljke pod ruiastim abaurima uvijek bi je
malice zbunjivalo kako se to postiu siuna uda koja u sobi ine svu
razliku svijeta... Davanje tonova bio je enin posao. A ga Weldon nije bila od
onih koji vrdaju od posla kojeg su se primili.
Doimajui se gotovo tuno nesigurnom, odvukla se do kamina, podignula
malu japansku vazu i zastala s njom u ruci, bespomono zurei po sobi...
Tada se odmaknula i odmjerila svoje inovacije. Nevjerojatno koliko su
neznatno izmijenile sobu.
ena gubi mnogo vremena i truda u toj potrazi za originalnou ili jedinstvenim
savrenstvom. To njezinu radu daje znaaj pedantnog i neurednog posla, bez konica i
granica na koji upozorava Chardonne i zbog kojega je toliko teko ocijeniti teret koji
doista predstavljaju kuanske brige. Prema nedavnoj anketi (koju su 1947. objavile
novine Combat pod potpisom C. Heberta), udane ene posveuju otprilike tri sata i
etrdeset pet minuta kuanskom radu (ienju, kupnji namirnica itd.) svakoga radnog
dana i osam sati danima vikenda, odnosno trideset sati tjedno, to odgovara tri etvrtine
tjednoga radnog vremena radnice ili zaposlenice. To je strano puno ako ena uz to ima i
297

Too bad!

320

briana

zanimanje. I malo ako nema nita drugo za raditi (tim vie to radnica i zaposlenica gube
vrijeme na putovanje na i s posla kojemu ovdje nema ekvivalenta). Briga za djecu, ako su
brojna, znatno pogorava enski umor: majka siromane obitelji iscrpljuje se svaki od
kaotinih dana. S druge strane burujke koje imaju ispomo su gotovo dokone, a cijena
toga slobodnog vremena je dosada. Iz dosade mnoge kompliciraju i beskonano
umnaaju svoje zadatke tako da postanu naporniji od kvalificiranog rada. Prijateljica
koja je pretrpjela ivani slom priala mi je da je, kad je bila zdrava, odravala kuu
gotovo bez razmiljanja i da joj je ostajalo vremena za mnogo zahtjevnije interese. Kad ju
je neurastenija sprijeila da se posveti tim drugim obavezama, dopustila je da je
progutaju kuanski poslovi i tada se, premda im je posveivala itave dane, muila da s
njima izae na kraj.
Najtunije je to to takav rad ne rezultira trajnim ostvarenjem. to ga paljivije
obavlja, ena vie dolazi u napast da svoj rad smatra svrhom po sebi. Nad kolaem koji je
izvadila iz penice uzdie: zaista ga je teta pojesti! Zaista je teta to mu i djeca vuku
svoje blatnjave noge po ulatenom parketu. im se stvari rabe, uprljaju se ili unite. Ve
smo vidjeli da dolazi u iskuenje da ih povue iz bilo kakve uporabe. Jedna uva pekmeze
dok se na njima ne stvori plijesan. Druga dri dnevnu sobu pod kljuem. Ali nemogue je
zaustaviti vrijeme. Namirnice privlae takore. Crvi se bace na posao. Deke, zavjese,
odjeu napadaju moljci. Svijet nije san od kamena, sainjen je od mutne supstancije kojoj
prijeti raspadanje. Jestiva stvar jednako je sumnjiva kao Dalijeva udovita od mesa:
doimala se inertno i anorganski, ali su je skrivene liinke pretvorile u le. Kuanica koja
se otuuje u stvarima ovisi, kao i stvari, o itavom svijetu: rublje potamni, peenje
zagori, porculan se razbije. To su apsolutne katastrofe jer stvari kad se unite, unite se
nepovratno. Kroz njih nije mogue postii trajnost i sigurnost. Ratovi i njihove pljake i
bombe ugroavaju ormare i kuu.
Stoga se kuanski rad mora konzumirati. Od ene iji se zahvati zavravaju tek
njihovom destrukcijom zahtijeva se stalno odricanje. Da bi na to pristala bez aljenja, ta
siuna unitenja moraju negdje donijeti radost, zadovoljstvo. No kako se kuanski rad
troi na odravanje status quo, mu pri povratku kui opaa nered i nemar, ali red i
istou uzima zdravo za gotovo. Pozitivnije zanimanje gaji prema dobro pripremljenom
obroku. Trenutak kuhariina trijumfa je onaj kad stavi na stol uspjelo jelo: mu i djeca ga
toplo doekuju, ne samo verbalno, nego i radosno ga jedui. Kulinarska alkemija se
nastavlja, hrana postaje hilus i krv. Odravanje tijela je od konkretnije i vitalnije vanosti
od odravanja parketa. Kuhariin trud transcendira prema budunosti na oit nain.
Meutim, oslanjanje na tuu slobodu moda je manje uzaludno od otuivanja u
stvarima, ali je jednako opasno. Kuhariin rad pronalazi svoju istinu tek u ustima
njezinih gostiju. Potrebne su joj njihove pohvale. Zahtijeva da cijene njezina jela, da
uzimaju repete. Smeta joj ako vie nisu gladni: do te mjere da se vie ne zna jesu li preni
krumpiri namijenjeni muu ili mu prenim krumpirima. Ta je dvojakost prisutna u
cjelokupnom stavu ene kuanice: odrava kuu za svojeg mua, ali i oekuje od njega da
sav novac koji zaradi da za kupnju namjetaja ili hladnjaka. eli ga usreiti, ali od
njegovih aktivnosti podupire samo one koje se uklapaju u okvir sree koju je izgradila.
Bilo je razdoblja u kojima su takva oekivanja uglavnom bivala zadovoljena. U doba
kad je srea bila i ideal mukarca, kad je prije svega bio privren domu, obitelji i kad su
se i sama djeca htjela definirati putem roditelja, tradicija, prolosti. Tada je ona koja je
upravljala ognjitem, predsjedala stolom bila priznata kao vladarica. Ona i dalje igra tu
slavnu ulogu kod nekih zemljoposjednika, kod nekih bogatih seljaka koji s vremena na
vrijeme perpetuiraju patrijarhalno drutvo. No sve u svemu, brak je danas relikt
izumrlih obiaja i poloaj supruge je mnogo nezahvalniji nego nekada, jer jo uvijek ima
321

briana

iste obaveze, ali joj one vie ne daju ista prava. Ima iste zadatke, a za njihovo izvravanje
ne dobiva ni nagradu niti ast. Mukarac se danas eni da bi se usidrio u imananeciji, ali
ne i da se u nju zatvori. eli dom, ali eli i ostati slobodan da iz njega pobjegne. Skrasi se,
ali u srcu esto ostane lutalica. Ne prezire sreu, ali je i ne pretvara u svrhu samoj sebi.
Ponavljanje mu je dosadno. Trai neto novo, rizik, otpore koje treba svladati,
drugarstva, prijateljstva koja ga otimaju samoi u dvoje. Djeca jo vie od mua ele
nadmaiti granice doma. Njihov je ivot drugdje, pred njima. Dijete vjeito eli ono
drugo. ena nastoji izgraditi svijet trajnosti i kontinuiteta: mu i djeca ele nadii
situaciju koju ona stvara i koja je njima samo datost. Zato se - ako nije sklona prihvatiti
neizvjesnost aktivnosti kojima posveuje cijeli svoj ivot - dovodi do toga da silom
namee svoje usluge: iz majke i kuanice pretvara se u maehu i furiju.
Tako eni rad koji obavlja u kui ne daje autonomiju. Nije izravno koristan
zajednici, ne vodi u budunost, nita ne proizvodi. Dobiva znaenje i dostojanstvo samo
kad je ukljuen u egzistencije koje se proizvodnjom ili djelovanjem nadilaze prema
drutvu: dakle, daleko od toga da oslobaa matronu, kuanski je rad ini ovisnom o
muu i djeci. Kroz njih opravdava svoju egzistenciju, a ona u njihovim ivotima
predstavlja samo neesencijalno posredovanje. To to je iz njezinih zakonskih obaveza
izbrisana rije poslunost, ne mijenja nimalo njezin poloaj. Poloaj joj se ne temelji na
onome to ele suprunici, nego na samoj strukturi brane zajednice. eni nije
doputeno napraviti pozitivno djelo i zato biti prepoznata kao potpuna osoba. Koliko god
bila cijenjena, ena je podinjena, sporedna, parazit. Njezino je teko prokletstvo to to
ni sami smisao njezine egzistencije nije u njezinim rukama. Zato uspjesi i neuspjesi
branog ivota mnogo tee padaju njoj nego mukarcu: on je graanin, proizvoa, pa
tek onda mu. Ona je prije svega, a esto i iskljuivo, supruga. Rad je ne izvlai iz njezine
situacije, dapae, iz te situacije njezin rad dobiva ili ne dobiva svoju cijenu. Ako je puna
ljubavi i velikoduno odana, radosno e obavljati svoje zadatke. Ako ih obavlja ljuta, init
e joj se bezlinim obavezama. U njezinoj sudbini oni e uvijek igrati samo neesencijalnu
ulogu. Nee biti od pomoi ni u metamorfozama branog ivota. Stoga moramo
razmotriti kako se konkretno ivi ta sudbina, esencijalno definirana slubom u
krevetu i slubom u kuanstvu, u kojoj ena dobiva dostojanstvo samo ako prihvati
svoju podlonost.
Kriza vodi mladu djevojku iz djetinjstva u adolescenciju, a jo akutnija kriza je gura
u ivot odrasle osobe. Nemiru koji u ene lako izaziva pomalo nagla seksualna inicijacija
pridruuju se tjeskobe svojstvene svakom prijelazu iz jednog stanja u drugo. Nietzsche
pie:
A zatim: kao nekim uasnim udarom munje brakom su zavitlane u
stvarnost i znanje - i to od onoga kojega najvie vole i tuju! Zateknu ljubav i
sram u proturjeju, ak moraju ushienje, predanost, dunost, samilost, strah
zbog neoekivane bliskosti Boga i zvijeri i tko zna to jo osjeati sve u
jednom! - Ovdje je zaista svezan duevni vor kojemu nema ravna!
Uzbuenje zbog tradicionalnog medenog mjeseca trebalo je djelomice prikriti
ovu bespomonost: kako je na nekoliko tjedana bila baena izvan svakodnevnog svijeta i
privremeno bi bile presjeene sve njezine veze s drutvom, mlada ena se vie nije

322

briana

smjetala u prostor, vrijeme, stvarnost.298 No prije ili kasnije morala bi se u njih vratiti.
Nikada ne ulazi bezbrina u svoj novi dom. Povezana je s oevim domom mnogo vie od
mladia. Odvajanje od obitelji znai konano odvikavanje od sise. Tada upoznaje strah
od naputanja i opojnu slobodu. Razdvajanje, ovisno o sluaju, boli manje ili vie. Ako je
ve prekinula veze koje su je spajale s ocem, s braom i sestrama, i posebice s majkom,
ostavlja ih bez drame. Ako oni njome jo uvijek dominiraju i praktiki moe ostati pod
njihovom skrbi, manje e osjetiti promjenu u svojoj situaciji. No obino se, ak i ako se
bila eljela izvui iz oeve kue, osjea zbunjeno, razdvojena od maloga drutva u koje je
bila integrirana, odsjeena od svoje prolosti, svojega djejeg svemira sigurnih principa i
zajamenih vrijednosti. Samo strastven i pun erotski ivot moe enu ponovno uroniti u
mir imanencije. No obino je isprva vie potresena nego ispunjena. Seksualna inicijacija,
bez obzira na to koliko bila uspjena, samo pothranjuje njezin nemir. Dan nakon
vjenanja javljaju se u ene mnoge reakcije sline reakcijama na prvu mjesenicu. esto
osjea gaenje prema tom vrhovnom otkrivanju svoje enskosti i strah pri pomisli da e
se to iskustvo ponoviti. Osjea i gorko razoaranje dana poslije. Kad je dobila prvu
mjesenicu, djevojica je tuno shvatila da nije postala odrasla. Razdjeviena mlada ena
je odrasla osoba, napravila je posljednji korak, i to sad? To je muno razoaranje k tome
povezano sa samim brakom koliko i s razdjevienjem. ena koja je ve bila sa svojim
zarunikom ili je ve bila s drugim mukarcima, ali joj brak predstavlja potpuno
pristupanje ivotu odrasle osobe, u mnogo e sluajeva jednako reagirati. Poetak
nekoga pothvata izaziva oduevljenje. Ali nita ne deprimira vie od otkrivanja sudbine
nad kojom vie nemamo utjecaja. S te se konane i nepromjenjive podloge izdie sloboda
u svojoj najnepodnoljivijoj bezrazlonosti. Prije, kad ju je titio roditeljski autoritet,
djevojka se koristila svojom slobodom u pobuni i nadi. Rabila ju je da odbaci i prevlada
situaciju u kojoj je istodobno pronalazila sigurnost. Iz toploga obiteljskog krila
transcendirala se upravo prema braku. Sada je udana i pred njom nema druge
budunosti. Za njom su se zatvorila vrata doma: tu e biti cijeli njezin dio na zemlji.
Tono zna koji su joj zadaci namijenjeni: isti oni koje je obavljala njezina majka. Dan za
danom ponavljat e se isti rituali. Kao mlada djevojka, bila je praznih ruku, ali u
nadanjima i snovima posjedovala je sve. Sada je dobila djeli svijeta i s tjeskobom
razmilja: to je samo to, zauvijek. Zauvijek taj mu i ta kua. Nema vie to oekivati, vie
nita vano za eljeti. Svejedno se boji tih novih odgovornosti. ak i ako je mu stariji i
autoritaran, injenica da s njim ima seksualne odnose oduzima mu dio prestia. On joj ne
moe zamijeniti oca, a kamoli majku, ne moe je osloboditi iz slobode. U samoi novog
doma, ena se, vezana za ovjeka koji joj je vie-manje stran, ne vie dijete nego supruga,
predodreena da postane majka, osjea paralizirano. Definitivno je odvojena od majina
krila, izgubljena usred svijeta u kojem je ne priziva nijedan cilj, naputena u zaleenoj
sadanjosti, te otkriva dosadu i bezlinost iste faktinosti. Ta je nesrea izvanredno
izraena u dnevniku mlade grofice Tolstoj. Ona se s ushienjem udala za velikog pisca
kojemu se divila. Nakon strastvenih zagrljaja kojima se prepustila na drvenom balkonu
kue u Jasnoj Poljani, shvaa da joj se zgadila tjelesna ljubav, da je daleko od svojih,
odsjeena od svoje prolosti, s mukarcem za kojega je bila zaruena osam dana, koji ima
sedamnaest godina vie od nje i prolost i interese koji su joj potpuno strani. Sve joj se
ini praznim, zaleenim. ivot joj se pretvorio u drijeme. Citirat u dio u kojem Sofija
Tolstoj govori o poetku svojega braka i stranice dnevnika koje se tiu njegovih prvih
godina.

298

Knjievnost kraja 19. i poetka 20. stoljea esto je smjetala razdjevienje u spavaa kola u vlaku, to je nain da
ga se ne smjesti nigdje.

323

briana

Sofija se udala 23. rujna 1862. i te se veeri rastala od svoje obitelji:

Muan, bolan osjeaj obuhvatio mi je grlo i stezao ga. Tada sam shvatila
da je stigao as da napustim zauvijek svoju obitelj i sve one koje sam duboko
ljubila i s kojima sam oduvijek ivjela... Poeli su oprotaji, bilo je grozno...
Evo posljednjih minuta. Namjerno sam za kraj sauvala oprotaj s majkom...
Kad sam se izvukla iz njezina zagrljaja i bez osvrtanja uputila u kola, ona je
ispustila alostan krik koji cijeli ivot nisam mogla zaboraviti. Neprestano je
padala jesenska kia... Zbijena u kutu, pregaena umorom i tugom, pustila
sam suze da slobodno teku. Lav Nikolajevi doimao se prilino iznenaenim,
ak nezadovoljnim... Kad smo izali iz grada, u dubini due sam osjetila
strah... Tama me titala. Nismo si rekli gotovo nita do prvog stajanja, ako se
ne varam u Birjuljevu. Sjeam se da je Lav Nikolajevi bio vrlo njean i
obasipao me panjom. U Birjuljevu su nam dali sobe, navodno careve, velike
sobe s pokustvom presvuenim crvenim ripsom, kojima je nedostajalo
gostoljubivosti. Donijeli su nam samovar. utjela sam poput osuenice,
skvrena u kutu divana. Dobro, ree mi Lav Nikolajevi, bi li nam uinila
ast? Posluala sam i posluila aj. Bila sam zbunjena i nisam se mogla
osloboditi nekakve strepnje. Nisam se usuivala obraati se Lavu
Nikolajeviu s ti i izbjegavala sam ga zvati imenom. Jo sam mu dugo
nastavila govoriti vi.
Dvadeset i etiri sata poslije stiu u Jasnu Poljanu. Sofija nastavlja sa svojim
dnevnikom 8. listopada. Uznemirena je. Mui je injenica da njezin mu ima prolost.
Otkad znam za sebe, oduvijek sam sanjala o potpunom, svjeem, istom
biu koje bih voljela... Teko mi se odrei tih djetinjih sanja. Kad me ljubi,
stalno mislim na to da nisam prva koju tako ljubi.
Sutradan zapisuje:
Osjeam se pritijenjeno. Noas sam runo sanjala i, iako ne mislim
stalno na to, dua mi nije nita laka. U snu mi se pokazala majka i to me jako
zaboljele Kao da spavam i ne mogu se probuditi... Neto me titi. Neprestano
mi se ini da u umrijeti. udno je pomiljati na takvo to, sada kada imam
mua. ujem ga kako spava tamo i bojim se biti sama. Ne eli me pustiti u
sobu, to me jako rastuuje. Sve tjelesno mu se gadi.
11. listopada: Strano sam, strano tuna i sve se vie povlaim u sebe.
Mu mi je bolestan, loe volje i ne voli me. Oekivala sam takvo to, ali nisam
znala da e biti ovako strano. Tko se pita jesam li tetna? Nitko, ini se, ne
shvaa da ne mogu stvoriti sreu, ni za njega niti za sebe. Prije sam se u
trenucima tuge pitala: emu ivjeti kad druge ini nesretnima, a sebe
oajnom? Ta mi se misao i sada stalno vraa, i umirem od straha. On je iz
dana u dan sve hladniji dok ga ja, naprotiv, sve vie volim... Prisjeam se
svojih. Kako je ivot tada bio lak! A sada, moj Boe! Srce mi se slama! Nitko
me ne voli... Draga mama, draga Tanja, kako su bile divne!

324

briana

Zato sam ih ostavila? Tuno je to, uasno! Ipak, Ljovoka je sjajan

ovjek. .. Neko sam revno ivjela, radila, obavljala kuanske poslove. Sada je
sa svime svreno: mogla bih itave dane ostati tiho, skrtenih ruku,
razmiljajui o minulim godinama. Htjela sam neto raditi, ali nisam mogla...
Bilo bi mi zadovoljstvo svirati klavir, ali ovdje je to jako nezgodno... Ljovoka
mi je danas predloio da ostanem doma dok on ide u Nikoljskoe. Trebala sam
pristati da ga oslobodim sebe, ali nisam smogla snage... Jadan ovjek! Posvuda
trai neto to bi mu odvratilo panju i udaljilo ga od mene. Zato uope
ivim?
13. studenog 1863.: Priznajem, ne znam si nai okupaciju. Ljovoka je
sretan, ima pamet i dar, dok ja nemam ni jedno ni drugo. Nije teko nai neto
za raditi, ovdje posla ne nedostaje. Ali treba nai uitak u tim triavim
poslovima, nauiti ih voljeti: na primjer hranjenje kokoi, nabadanje po
klaviru, itanje puno gluposti i jako malo zanimljivih stvari, kiseljenje
krastavaca... Toliko sam dubinski uspavana da mi ni putovanje u Moskvu ni
oekivanje djeteta ne izazivaju nikakvu emociju, ni najmanju radost, nita.
Tko e mi pokazati kako da se probudim, da oivim? Ubija me ova samoa.
Nisam na nju navikla. Doma je bilo toliko ivosti, a ovdje je, kad ga nema, sve
sumorno. Njemu je samoa poznata. On ne crpi zadovoljstvo kao ja, iz
druenja s bliskim prijateljima, nego iz svojih aktivnosti... Odrastao je bez
obitelji.
23. studenog: Da, neaktivna sam, ali nisam takva prirodno. Jednostavno,
ne znam kojim se poslom pozabaviti. Katkad osjeam ludu elju da
pobjegnem od njegova utjecaja... Zato me njegov utjecaj optereuje?... Zato
to sam poela misliti njegove misli i gledati njegovim oima, u elji da
postanem poput njega, a gubei sebe. I ja sam se takoer promijenila, to mi
dodatno oteava ivot.
1. travnja: Velika mi je mana to to nemam vlastitih sposobnosti... Ljova
je jako zaokupljen svojim poslom i upravljanjem imanjem, dok se ja ne
brinem ni za to. Nemam dara ni za to. Voljela bih imati vie posla, ali
pravoga posla. Neko sam za ovako lijepih proljetnih dana osjeala potrebu,
elju za neime. Bog zna to sam sve sanjala! Sada nita ne trebam, vie ne
osjeam onu neodreenu i glupu tenju prema bog zna emu, jer - pronaavi
sve - nemam vie to traiti. Svejedno mi se dogaa da se dosaujem.
20. travnja: Ljova se sve vie udaljava od mene. Tjelesna strana ljubavi
kod njega igra veliku ulogu, a kod mene nikakvu.
Oito je da mlada ena tih est prvih mjeseci pati zbog razdvajanja od svoje obitelji,
zbog svoje usamljenosti, zbog konanog oblika koji je poprimila njezina sudbina. Prezire
tjelesne odnose sa svojim muem i dosauje se. Tu dosadu sve do suza osjea
Colettina299 majka nakon prvog vjenanja koje su joj nametnula braa:
Ostavila je dakle topao belgijski dom, podrumsku kuhinju koja je mirisala
na plin, vrui kruh i kavu, ostavila je klavir, violinu, velikog Salvatora Rosu
kojeg je naslijedila od oca, posudu za uvanje duhana i fine glinene lule dugih
cijevi..., otvorene knjige i zguvane novine da bi kao svjea mlada ula u kuu
299

Claudinin dom

325

briana

sa stubitem koju je obavijala cia zima umskog kraja. U njoj je nala

neoekivanu bijelo-zlatnu dnevnu sobu u prizemlju, ali jedva obukan prvi
kat, pust kao tavan... ledene spavae sobe nisu obeavale ni ljubav ni slatki
poinak... Sido, koja je udjela za prijateljima, nevinom i veselom
drutvenou, nala je u vlastitoj kui samo sluge i prepredene seljake...
Ispunila je veliku kuu cvijeem, obojila u bijelo tmurnu kuhinju, osobno
nadgledala pripremu flamanskih jela, mijesila kolae s groicama i ekala
svoje prvo dijete. Divljak bi joj se nasmijeio izmeu dvije etnje i opet
izaao... Kad je iscrpila gurmanske recepte, strpljenje i latilo, Sido je - mrava
od izolacije - poela plakati...
Marcel Prvost je u Lettres Franoise Marie (Pisma udanoj Franoise) opisao
nemir mlade ene po povratku s medenog mjeseca.
Razmilja o majinu stanu sa svojim namjetajem u stilu Napoleona III. i
MacMahona, zrcalima, tamnim ormarima od ljivovine, svime to je smatrala
tako zastarjelim, tako smijenim... U trenutku joj se sve to pojavljuje u
sjeanju kao istinsko utoite, kao pravo gnijezdo, gnijezdo u kojem je nad
njom bdjela nesebina njenost, u zaklonu od svih oluja i opasnosti. Ovaj
ovdje stan s mirisom novog tepiha, golim prozorima, razbacanim stolcima,
cijelim svojim ozrajem improvizacije i loeg starta, ne, to nije gnijezdo. Ovo
je samo mjesto gnijezda koje treba sviti... Najednom je osjetila stranu tugu,
tugu kao da su je ostavili u pustinji.
Iz toga nemira esto kod mlade ene nastaju stanja duge melankolije i razliitih
psihoza. Posebice osjea, u obliku razliitih neurotinih opsesija, vrtoglavost svoje
prazne slobode. Na primjer, razvija fantazije o prostituciji koje smo ve susreli kod
mlade djevojke. Pierre Janet300 navodi sluaj mlade udane ene koja nije mogla podnijeti
da ostane sama u stanu jer je dolazila u iskuenje da stane na prozor i namiguje
prolaznicima. Druge su abuline prema svijetu koji se vie ne doima stvarnim, koji
ispunjavaju duhovi i scenografija od oslikanog kartona. Ima i onih koje se trude negirati
svoju odraslost, koje e je ustrajno negirati cijeli svoj ivot. Takva je primjerice
pacijentica koju Janet naziva Qi:
Qi, ena od trideset i est godina, opsjednuta je idejom da je mala
djevojica od deset do dvanaest godina. Pogotovo kad nema nikoga, preputa
se skakanju, smijanju, plesanju, rasplee si kosu, puta je da joj se raspe po
ramenima, katkad je mjestimino odree. eljela bi se moi u potpunosti
prepustiti tom snu da je dijete. Velika je teta to se ne moe pred svima
igrati skrivaa, izvoditi psine... Voljela bih da ljudi misle da sam dobra, bojim
se da sam runa, voljela bih da im se sviam, da avrljaju sa mnom, da me
maze, da mi neprestano govore da me vole kao to se voli malu djecu... Dijete
volite zbog njegovih nestaluka, dobrog srdaca, dragosti, a to ga traite
zauzvrat? Da vas voli, nita vie. To je ba dobro, ali ne mogu to rei muu, ne
bi me razumio. Vidite, toliko bih voljela biti djevojica, imati oca i majku koji

300

Les Obsessions et la psychastenie.

326

briana

me dre na krilu, miluju po kosi... Ali ne, ja sam gospoa, majka obitelji. Treba
odravati kuu, biti ozbiljna, samostalno misliti... Oh, kakav ivot!
I za mukarca je brak esto kriza. Dokaz tomu je to mnoge muke psihoze nastaju
tijekom zaruka ili na poetku branog ivota. Mladi nije toliko povezan s obitelji kao
njegove sestre, nego je lan nekog bratstva: visoke kole, sveuilita, cehovske udruge,
drutva, koje ga titi od usamljenosti. Naputa tu skupinu da bi zapoeo pravi ivot
odrasle osobe. Boji se samoe i u mnogo sluajeva se eni da bi je sprijeio. No prevari ga
iluzija koju odrava drutvo, prema kojoj par predstavlja branu zajednicu. Osim za
kratkog poara ljubavne strasti, dvije individue ne mogu initi svijet koji svaku od njih
titi od svijeta. Oboje to osjete ve dan nakon vjenanja. ena koja ubrzo postaje bliska i
podinjena, ne krije muu njegovu slobodu. Ona je obaveza, a ne alibi. Ona ga ne
oslobaa tereta njegovih odgovornosti, nego ih naprotiv oteava. Razlika u spolovima
esto implicira dobnu razliku, razliku u obrazovanju i statusu, koje ne omoguuju
nikakvo stvarno sporazumijevanje: iako se poznaju, suprunici su si stranci. Neko se
izmeu njih znao isprijeiti pravi ponor: mlada djevojka, odgojena u neznanju i
nevinosti, nije imala nikakvu prolost, dok je njezin zarunik ivio. Na njemu je bilo
da je uvede u stvarnost egzistencije. Nekim je mukarcima laskala ta osjetljiva uloga. Oni
koji su bili prisebniji zabrinuto su odmjeravali udaljenost koja ih razdvaja od njihove
budue partnerice. Edith Wharton je u svojem romanu Doba nevinosti opisala dvojbe
mladog Amerikanca iz 1870. godine pred onom koja mu je suena:
S novim je strahopotovanjem pogledao iskreno elo, ozbiljne oi i vesela
nevina usta mladog stvorenja ijoj e dui postati skrbnik. Taj zastraujui
proizvod drutvenog sustava kojemu je pripadao i vjerovao, mlada djevojka
koja nije znala nita, a oekivala je sve, pogledala ga je kao stranac... to bi on
i ona zapravo mogli znati jedno o drugome, budui da mu je kao pristojnom
momku bila dunost skrivati svoju prolost od nje, a njezina dunost, kao
cure za udaju, da nema prolosti koju bi trebalo sakriti? Mlada djevojka,
sredite toga razraenog sustava mistifikacije, bila je zbog svoje iskrenosti i
samouvjerenosti jo tee dokuiva. Bila je otvorena, siroto milo, jer nije imala
nita za skrivati, a samouvjerena jer nije znala nita to bi je poticalo na
oprez; i bez ikakve bolje spreme, trebala je preko noi uroniti u ono to ljudi
okoliajui nazivaju ivotnim injenicama... No kad ju je ukratko prouio,
obeshrabrila ga je misao da su njezina iskrenost i nevinost samo umjetni
proizvod... tako lukavo izraen u uroti majka i teta i baka i odavno pokojnih
pretkinja, jer je to trebalo biti ono to on eli, na to ima pravo, tako da se
moe gospodski izdovoljiti razbijajui ga kao sliku od snijega.
Danas jaz nije toliko dubok jer mlada djevojka nije toliko umjetno bie. Bolje je
upuena i oboruana za ivot. No esto je jo uvijek mnogo mlaa od svojega mua.
Vanost dobne razlike ne istie se dovoljno. Posljedice razliitih zrelosti esto se
poistovjeuju s razlikama u spolovima. U mnogo sluajeva ena nije dijete zato to je
ena, nego zato to je zapravo vrlo mlada. Preoptereena je ozbiljnou svojega mua i
njegovih prijatelja. Sofija Tolstoj je, otprilike godinu dana nakon vjenanja, zapisala
sljedee:

327

briana

Star je i previe zaokupljen, a ja, ja se osjeam toliko mladom i toliko bih

rado izvodila gluposti! Umjesto da odem spavati, voljela bih raditi piruete, ali
s kim?
Obavija me ozraje starosti, sve u mojoj okolini je staro. Trudim se
potisnuti svaki mladenaki polet, toliko bi bio neprikladan u ovom razumnom
okruenju.
Mu pak u svojoj eni vidi bebu. Ona mu nije druica kakvu je oekivao i daje joj
to do znanja. Za nju je to ponienje. Dakako da joj je na izlasku iz oeva doma drago
pronai vodia, ali bi takoer voljela da je se smatra odraslom osobom. eli ostati
dijete, eli postati enom. Stariji suprug nikad se prema njoj ne moe ophoditi tako da je
posve zadovolji.
ak i kad je dobna razlika neznatna, djevojka i mladi i dalje su uglavnom odgojeni
sasvim drukije. Ona dolazi iz enskog svijeta gdje joj je utuvljena enska mudrost,
potovanje enskih vrijednosti, dok je on proet principima muke etike. Nerijetko im je
vrlo teko meusobno se razumjeti i brzo se raaju sukobi.
Zbog injenica da brak normalno podinjava enu muu, problem branih odnosa
se u svoj svojoj akutnosti posebno svaljuje na nju. Paradoks braka jest u tome to ima i
erotsku i drutvenu ulogu. Ta se dvojakost odraava u licu koje mu pokazuje svojoj
mladoj eni. On je polubog obdaren muevnim prestiem, kojemu je svrha da zamijeni
oca: on je zatitnik, hranitelj, uitelj, vodi. Suprugin ivot treba procvjetati u njegovoj
sjeni. On je posjednik vrijednosti, jamac istine, etiko opravdanje para. No on je i mujak
s kojim treba dijeliti esto sramotno, udno, mrsko ili potresno, u svakom sluaju
neizvjesno iskustvo. On poziva enu da se s njim valja u bestijalnosti, a pritom je vrstom
rukom usmjerava prema idealu.
Kada su se, na povratku kui, zaustavili u Parizu, Bernard jedne veeri
protestno napusti varijete jer ga je sablaznila predstava: Rei da to stranci
gledaju! Kakva sramota! A upravo e nas po tome ocijeniti... Therese se
udila da je taj srameljivko isti onaj ovjek s kojim je morala u roku kraem
od jednog sata toliko puta potraiti novu hladovinu.301
Mnogi su hibridni oblici mogui izmeu mentora i fauna. Katkad je mukarac
ujedno otac i ljubavnik, seksualni in postaje sveta orgija, a supruga zaljubljena ena
koja u naruju supruga pronalazi konani spas, iskupljen potpunom predajom. Takva je
ljubav-strast u branom ivotu veoma rijetka. Katkad takoer ena platonski voli mua,
ali se ne moe prepustiti u naruju toga ovjeka kojeg previe potuje. Takva je jedna od
Stekelovih pacijentica: Gospoa D. S., udovica znamenitog umjetnika, sada ima
etrdeset godina. Iako je oboavala mua, bila je s njim potpuno frigidna. Osim toga,
ena moe nasladu s muem doivljavati kao zajedniko ponienje koje u njoj ubija bilo
kakvo potovanje ili uvaavanje prema njemu. S druge strane, erotski neuspjeh zauvijek
sputa mua na razinu grubijana: kako ga mrzi tjelesno, prezirat e ga duhovno. Vidjeli
smo obrnute sluajeve, u kojima prijezir, antipatija, ljutnja enu osuuju na frigidnost.
Prilino se esto dogaa da mu nakon seksualnog iskustva i dalje ostaje potovana
superiorna osoba kojoj se oprataju ivotinjske slabosti. ini se da je meu ostalima to
301

Mauriac, Thrse Desqueyroux

328

briana

bio sluaj Adle Hugo. Ili je pak mu ugodan partner bez prestia. Katherine Mansfield je
opisala jedan od oblika koji moe poprimiti ta podvojenost u prii Prlude:
Zaista joj je bio drag. Voljela ga je i divila mu se i potovala ga je
strahovito. Oh, vie nego ikoga drugoga na svijetu. Poznavala ga je u
potpunosti. Bio je sama istina i potenje, i unato svom svojem praktinom
iskustvu bio je strano jednostavan, lako ga je bilo zadovoljiti, lako
povrijediti... Kad samo ne bi tako skakao na nju, i glasno lajao, i gledao je tako
eljnim zaljubljenim oima. Bio je prejak za nju; oduvijek je mrzila stvari koje
su se u nju zalijetale, od djetinjstva. Bilo je trenutaka kad je bio zastraujui,
zaista zastraujui, kad bi gotovo zavikala na sav glas: Ubija me! U tim je
trenucima htjela rei najgrublje, odvratne stvari... Da, da, tono tako... Uza svu
ljubav i potovanje, mrzila ga je... Nikad joj to nije bilo tako jasno kao sada. Tu
su svi ti osjeaji prema njemu, jasni i definirani, jedan istinit kao drugi. I bio je
taj drugi osjeaj, mrnja, stvaran kao i ostali. Mogla bi te osjeaje spakirati u
paketie i dati ih Stanleyju. Rado bi mu predala taj posljednji kao iznenaenje.
Mogla mu je zamisliti pogled kad bi ga otvorio.
Daleko od toga da si mlade ene uvijek svoje osjeaje priznaju s takvom iskrenou.
Voljeti svojega supruga i biti sretna obaveza je koju ena ima prema sebi i prema
drutvu. To od nje oekuje njezina obitelj. Ili obitelji, ako je bila neprijateljski
raspoloena prema braku, eli pokazati da je bila u krivu. Uglavnom poinje svoj brani
ivot u looj vjeri. Obino se uvjerava da prema svojem muu osjea veliku ljubav. Ta je
strast sve maninija, posesivnija, ljubomornija to je ena manje zadovoljena seksualno.
Da bi se utjeila od razoaranja koje si isprva ne eli priznati, nezasitna je u potrebi za
muevom prisutnou. Stekel navodi brojne primjere tih patolokih veza.
Jedna je ena zbog djetinjastih fiksacija bila frigidna prvih nekoliko
godina branog ivota. Tada se u njoj razvila hipertrofirana ljubav koja se
esto susree u ena koje ne ele vidjeti da je mu prema njima ravnoduan.
ivjela je samo za mua i mislila samo na njega. Izgubila je svu volju. On joj je
ujutro trebao sastaviti dnevni raspored, rei joj to treba kupiti itd. Ona je sve
savjesno obavljala. Ako joj ne bi rekao to da radi, ostala bi itav dan u svojoj
sobi brinui se za njega. Nije ga mogla nikamo pustiti bez nje. Nije mogla
ostati sama, voljela ga je drati za ruku... Bila je nesretna i plakala bi satima,
strepila za svojeg mua, a ako nije imala razloga za strepnju, sama bi ih
stvorila.
Moj drugi sluaj je sluaj ene koja se od straha da izae sama zatvorila u
svoju sobu kao u zatvor. Pronaao sam je kako dri mua za ruke i preklinje
ga da zauvijek ostane uz nju... U sedam godina braka nikad nije uspio imati
odnose sa svojom enom.
Slian je i sluaj Sofije Tolstoj. Iz odlomaka koje sam citirala i iz ostatka dnevnika
jasno je da je odmah po vjenanju shvatila da ne voli mua. Tjelesni odnosi koje je s njim
imala gadili su joj se. Zamjerala mu je njegovu prolost, smatrala ga je starim i dosadnim,
osjeala animozitet prema njegovim zamislima. Uostalom, ini se da ju je, tako pohlepan
i brutalan u krevetu, zanemarivao i grubo s njom postupao. S kricima oaja, priznanjima
329

briana

o dosadi, tuzi i ravnodunosti mijeaju se ipak kod Sofije prosvjedi strastvene ljubavi.
eli neprestance uza sebe imati voljenog supruga. im je daleko mui je ljubomora. Pie:
11. sijenja 1863.: Moja je ljubomora uroena bolest. Ili proizlazi iz
injenice da volim njega i samo njega, pa mogu biti sretna samo s njim, zbog
njega.
15. sijenja 1863.: Voljela bih da sanja i misli samo na mene i voli jedino
mene... Tek to si kaem: volim i ovo, ono, odmah se povuem i osjeam da ne
volim nita izvan Ljovoke. Meutim, apsolutno bih trebala voljeti jo neto,
kao to on voli svoj posao... Ali osjeam toliku tjeskobu bez njega. Osjeam
kako iz dana u dan raste potreba da ostanem uz njega.
17. listopada 1863.: Osjeam da ga ne mogu pravo razumjeti, zato ga tako
ljubomorno pijuniram...
31. srpnja 1868.: Smijeno je itati vlastiti dnevnik! Koliko proturjeja!
Kao da sam nesretna ena! Postoji li uope skladniji i sretniji par od naega?
Moja ljubav samo raste. Jo ga uvijek volim istom nemirnom, strastvenom,
ljubomornom, poetinom ljubavlju. Njegova me sabranost i samouvjerenost
katkad ivcira.
16. rujna 1876.: Pohlepno traim po njegovu dnevniku stranice gdje
govori o ljubavi, i im sam ih pronala, poela me izjedati ljubomora.
Zamjeram Ljovoki to je otiao. Ne spavam, vie gotovo nita ne jedem,
gutam svoje suze ili pak plaem kriomice. Svaki dan imam blagu groznicu, a
nou me trese zimica... Jesam li kanjena jer sam toliko voljela?
U svim ovim stranicama osjeamo uzaludan trud da se moralnom ili poetskom
egzaltacijom kompenzira nedostatak istinske ljubavi. Zahtjevnost, nemir, ljubomora
odraavaju prazninu njezina srca. Mnogi morbidni sluajevi ljubomore razvijaju se u
slinim okolnostima. Ljubomora na neizravan nain izraava nezadovoljstvo koje ena
objektivizira izmiljanjem suparnice. Kako nikad uz mua nije doivjela osjeaj
ispunjenosti, na neki nain racionalizira svoje razoaranje zamiljajui da je mu vara.
Vrlo esto, zbog morala, licemjerja, ponosa, stidljivosti, ena ustraje u svojoj lai.
esto se odbojnost prema milom suprugu ne uoava itav ivot: naziva je se
melankolijom ili nekim drugim imenom, kae Chardonne.302 Ali neprijateljstvo nije
manje stvarno ako ga se ne imenuje. Izraava se manje ili vie silovito kroz nastojanja
mlade ene da odbije suprugovu dominaciju. Nakon medenog mjeseca i razdoblja
uznemirenosti koje ga esto slijedi, pokuava ponovno osvojiti svoju autonomiju. To nije
jednostavan pothvat. Mu posjeduje moralnu i drutvenu superiornost zbog injenice da
je esto od nje stariji, da u svakom sluaju posjeduje muevni presti, da je po zakonu
glava obitelji. Vrlo esto posjeduje i intelektualnu superiornost, barem naizgled.
Ispred ene je po kulturi ili makar po strunom obrazovanju. Od adolescencije mukarac
se zanima za stvari iz svijeta: to su njegove stvari. Poznaje malo prava, prati politiku,
pripada stranci, sindikatu, udrugama. S obzirom na to da je radnik, graanin, njegovo se
razmiljanje angaira u djelovanje. Poznaje kunju stvarnosti s kojom nije mogue varati.
To znai da prosjean mukarac posjeduje tehniku rasuivanja, sklonost prema
injenicama i iskustvu, izvjesnu sposobnost kritikog razmiljanja. To je ono to i dalje
nedostaje brojnim djevojkama. ak i ako su itale, sluale predavanja, dotakle se lijepih
302

Eve.

330

briana

umjetnosti, njihova znanja - vie-manje sluajno nagomilana - ne sainjavaju kulturu.

Nisu loe u rasuivanju zbog intelektualne mane, nego ih praksa nije na njega prisilila.
Za njih je razmiljanje vie igra nego instrument. ak ni pametne, senzibilne, iskrene
ene ne znaju, u nedostatku intelektualne tehnike, predstaviti svoje stavove i izvesti iz
njih zakljuke. Zato e ak i daleko vei mediokritet od mua lako ostvariti prednost
pred njima. Znat e dokazati da je u pravu ak i kad je u krivu. U mukim rukama logika
se esto pretvara u nasilje. Chardonne je u L'Epithalame dobro opisao taj podmukli oblik
opresije. Stariji, kulturniji i obrazovaniji od Berthe, Albert se slui tom superiornou da
bi, kad ih ne dijeli, pobio svaku vrijednost stavovima svoje ene. On joj neumorno
dokazuje da ima pravo. Ona pak ne poputa i odbija prihvatiti da u rasuivanju njezina
mua postoji ikakva bit: on ustraje u svojim idejama, to je sve. Tako se izmeu njih
produbljuje ozbiljno nerazumijevanje. On ne nastoji razumjeti osjeaje i reakcije koje
ona ne zna opravdati, ali su u njoj duboko ukorijenjeni. Ona ne razumije to bi moglo
ivjeti iza pedantne logike kojom je mu obasipa. Njega ak poinje iritirati neznanje
koje mu ona nikad nije krila i izaziva je s pitanjima iz astronomije. Ipak mu laska
injenica da joj predlae lektiru i da u njoj ima sluatelja nad kojim lako dominira. U
borbi u kojoj je njezina intelektualna nedostatnost svaki put osuuje na poraz, mlada
ena nema drugog izlaza osim utnje, suza ili nasilja:
Zagluenog uma, kao da su je oborili udarci, Berthe vie nije mogla
razmiljati, kad je opet zaula taj istrzan i prodoran glas. Albert ju je i dalje
obavijao nametljivim zujanjem da bi je zbunio, ranio u nemoi njezina
ponienog duha... Bila je poraena, razoruana pred otrinom nezamislivog
dokazivanja, pa je, da bi se otarasila te nepravedne sile, povikala: Ostavi me
na miru! Rijei su joj se inile preslabima. Pogledala je kristalnu boicu na
toaletnom stolu i najednom je zavitlala na Alberta...
ena se katkad pokuava boriti. esto ipak htjela-ne htjela prihvaa, poput Nore u
Kui lutaka303 da mukarac razmilja umjesto nje. On e biti savjest para. Iz plahosti,
neugode, lijenosti, ena preputa mukarcu brigu za formiranje zajednikih stavova o
svim opim i apstraktnim temama. Inteligentna, kulturna, neovisna ena koja se
meutim petnaest godina divila muu kojeg je smatrala superiornim ispriala mi je
koliko je bila uznemirena kad je, po njegovoj smrti, morala sama odluivati o svojim
uvjerenjima i svojem ponaanju. I dalje pokuava pogoditi to bi on mislio i odluio u
svakoj pojedinoj okolnosti. Mu uglavnom uiva u toj ulozi mentora i voe.304 Na kraju
dana punog potekoa u odnosima s jednakima, podinjavanja nadreenima, voli se
osjeati apsolutno superiornim i dijeliti neporecive istine.305 Izlae to mu se dogodilo
303

Kad sam jo bila kod tate, on mi je iznosio svoje nazore, pa sam i ja imala isto takve nazore. Ako sam katkada
drukije mislila, zatajila sam to jer mu ne bi bilo pravo... Onda sam prela iz oevih ruku u tvoje. Ti si sve uredio po
svome ukusu i ja sam usvojila tvoj ukus; ili sam se samo tako pravila; ne znam vie tono - ini mi se i jedno i drugo;
malo jedno i malo drugo... Ti i tata, vi ste mi mnogo nakodili. Sprijeili ste me u razvoju.
304
Helmer kae Nori: Nemoj misliti da si mi manje draga zato to se ne zna sama snai. Osloni se samo na mene, ja
u te voditi, tititi. Slab bih ja bio mukarac kad me enska slabost, tvoja slabost, ne bi jo vie privlaila k tebi... Samo
se mirno odmori, a ja u rairiti svoja krila, ja u te uvati i tititi... Mukarcu je neopisivo ugodno znati da je svojoj
eni oprostio... Ona je postala, da tako kaem, istodobno njegova ena i njegovo dijete. A to e mi ti odsad i biti, ti slabi
i nemoni stvore. Nikad se ne smije bojati, Nora. Budi samo iskrena, pa u ja biti i tvoja volja i tvoja savjest.
305
Usp. D. H. Lawrence, Fantasa of the Unconscious: Morate se boriti da ena u vama vidi istinskog mukarca, pravog
pionira. Nijedan mukarac nije mukarac ako nije za svoju enu pionir. Morat ete se jo ee boriti da pokori svoj cilj
vaemu... A kako je onda divno! Kako je divno vratiti se naveer k njoj, dok ona sjedi, napola u strahu, i eka! Kako se
lijepo vratiti kui k njoj!... Kako se bogato osjeate, umorni, sa svim teretom dana u venama, vrativi se kui!... I
osjeate neizmjernu zahvalnost prema eni koja vas voli i vjeruje u va cilj.

331

briana

tijekom dana, brani svoje gledite od neistomiljenika, zadovoljan to je u supruzi

pronaao dvojnika koji ga potvruje u sebi samom. Komentira novine i politike vijesti i
rado ita naglas svojoj eni tako da ni sam njezin odnos s kulturom ne bude autonoman.
Da bi poveao svoj autoritet, preuveliava ensku nesposobnost kako mu drago. Ona
vie ili manje posluno prihvaa tu podreenu ulogu. Znamo s kojim zauenim
zadovoljstvom ene, koje iskreno ale kad im mua nema, u sebi tom prigodom otkrivaju
nesluene mogunosti. Upravljaju poslovima, podiu djecu, odluuju i obavljaju to treba
bez pomoi. Pate kad ih povratak mua iznova osudi na nesposobnost.
Brak potie mukarca na hirovitu vlast: nema univerzalnijeg i neodoljivijeg
iskuenja od onoga za dominacijom. Predati dijete majci, predati enu muu znai iriti
tiraniju svijetom. Suprugu esto nije dovoljno da ga se podrava i da mu se divi, da
savjetuje i da vodi. On nareuje, glumi vladara. Kod kue, usmjeravajui svoj autoritet na
enu, oslobaa se svih frustracija koje je nagomilao u djetinjstvu, tijekom ivota, koje
dnevno gomila meu drugim mukarcima ija ga egzistencija mui i vrijea. Glumi
estinu, mo, nepopustljivost. Isputa naredbe strogim glasom, ili pak vie, udara akom
o stol. Ta je predstava eni svakodnevna stvarnost. Toliko je uvjeren u svoja prava da mu
se bilo kakva autonomija koju je njegova ena sauvala doima kao pobuna. Volio bi je
sprijeiti da die bez njega. Ona se unato svemu buni. ak i ako je na poetku priznavala
muevni presti, njezina zaslijepljenost brzo iezava. Dijete jednoga dana shvati da je
njegov otac samo sluajni pojedinac. Supruga ubrzo otkrije da pred njom nije uzvien lik
Sizerena, Voe, Gospodara, nego mukarac. Ne vidi razloga da mu se pokorava. On u
njezinim oima predstavlja samo nezahvalnu i nepravednu dunost. Katkad se pokorava
s mazohistikim uitkom. Preuzima ulogu rtve i njezina je predaja samo dugo i tiho
zamjeranje. Ali esto se i otvoreno bori protiv svojega gospodara i nastoji mu uzvratiti
tiranijom.
Mukarac je lakovjeran kad zamilja da e lako pokoriti enu svojoj volji i da e je
oblikovati kako eli. ena je ono u to je pretvori mu, tvrdi Balzac, ali nekoliko
stranica dalje kae suprotno. U polju apstrakcije i logike, ena se esto miri s
prihvaanjem mukog autoriteta. No kad je rije o gleditima i navikama do kojih joj je
zaista stalo, suprotstavlja mu lukavu svojeglavost. Ona je pod mnogo jaim utjecajem
svojega djetinjstva i mladosti nego mukarac, zato to je dulje zatoena u svojoj
individualnoj prii. Najee se nikada ne rijei onoga to je nauila u tim razdobljima.
Mu e eni nametnuti politiko miljenje, ali nee promijeniti njezina vjerska
uvjerenja ni odagnati njezino praznovjerje. To zakljuuje Jean Barois koji je bio zamiljao
da zaista utjee na malu pobonu neznalicu s kojom je dijelio ivot. Snudeno kae: Um
male djevojice, zadojen u sjeni provincijskog mjesta: sve tvrdnje ignorantske gluposti,
to se ne moe oistiti. ena usprkos nauenim stavovima i principima koje ponavlja
poput papige, sauva svoje vlastito vienje svijeta. Taj je otpor moe onesposobiti u
razumijevanju mua koji je od nje pametniji. Ili je, naprotiv, moe uzdignuti iznad muke
ozbiljnosti kako se dogaa Stendhalovim ili Ibsenovim junakinjama. Katkad se iz
neprijateljstva prema mukarcu - bilo da ju je seksualno razoarao ili naprotiv dominira
nad njom i eli mu se osvetiti - namjerno dri vrijednosti koje ne odgovaraju njegovima.
Oslanja se na autoritet majke, oca, brata, neke muke linosti koja joj se ini
superiornom, ispovjednika, sestre, da bi mu dokazala da je u krivu. Ili mu ne
suprotstavlja nita pozitivno, ve se trudi sustavno mu proturjeiti, napadati ga, vrijeati
ga. Nastoji mu utuviti u glavu kompleks manje vrijednosti. Dakako, ako ima potreban
kapacitet, uivat e u zasjenjivanju svojega mua, u nametanju muu svojih gledita,
miljenja, uputa. Ugrabit e sav moralni autoritet. U sluajevima kad ne moe osporiti
332

briana

duhovnu supremaciju mua, pokuat e se osvetiti na seksualnoj razini. Ili mu se

uskrauje poput Madame Michelet o kojoj nam Halevy kae sljedee:
eljela je posvuda dominirati. U krevetu jer je to morala i za radnim
stolom. Ciljala je na stol i Michelet joj ga je isprva zabranio, pa je ona
zabranila krevet. Vie je mjeseci par ivio edno. Naposljetku je Michelet
dobio krevet, a Athenais Mialaret ubrzo poslije stol: bila je roena spisateljica
i to je bilo njezino pravo mjesto...
Ili se pak ukoi u muevu naruju i povrijedi ga svojom frigidnou. Ili se pokae
hirovitom, koketnom, tako da je on ponizno moli. Oijuka, pravi ga ljubomornim, vara ga:
na ovaj ili onaj nain pokuava ga poniziti u njegovoj muevnosti. Ako je oprez sprjeava
da ode do kraja, u najmanju ruku ponosno u svojem srcu uva tajnu svoje ohole
hladnoe. Katkad je povjeri dnevniku, ee prijateljicama. Mnoge udane ene uivaju u
meusobnom otkrivanju trikova kojima se slue da bi odglumile zadovoljstvo koje
navodno ne osjeaju. I divljaki se smiju tatoj lakovjernosti svojih naivaca. Ta su
povjeravanja moda jo jedna predstava. Nejasna je granica izmeu frigidnosti i elje za
frigidnou. U svakom sluaju smatraju se neosjetljivima i na taj nain zadovoljavaju
svoju ljutnju. Postoje ene - usporeuje ih se s bogomoljkama - koje ele danonono
trijumfirati: hladne su u zagrljajima, prezrive u razgovorima, tiranske po ponaanju.
Tako se, prema svjedoenju Mabel Dodge, prema D. H. Lawrenceu ponaala supruga mu
Frieda. Kako nije mogla porei njegovu intelektualnu nadmo, pokuala mu je nametnuti
vlastitu viziju svijeta u kojoj su vrijedile jedino seksualne vrijednosti.
Morao je vidjeti svijet njezinim oima, a njezina je pak uloga bila da ga
vidi s gledita seksa. Prihvaala je ili odbacivala iskustvo s toga kuta gledanja.
Jednog je dana izjavila Mabel Dodge:
Sve mora dobiti od mene. Ako me nema, ne osjea nita. Nita. I knjige
dobiva od mene, hvalila se. Nitko to ne zna. Ta ispisala sam mu stranice i
stranice knjiga.
Svejedno osjea stranu potrebu da si neprestano ponavlja koliko je on treba.
Zahtijeva da se stalno bavi njome: ako to ne ini spontano, stjera ga u kut.
Frieda se vrlo savjesno trudila da nikad ne dopusti da se njezini odnosi s
Lawrenceom odvijaju u miru koji obino zavlada meu oenjenim ljudima.
im bi osjetila da se uljuljkao u rutinu, bacila bi mu bombu. Nikad ne bi smio
zaboraviti na nju. Ta potreba za neprekidnom panjom... postala je, kad sam
ih ja upoznala, oruje kojim se slui protiv neprijatelja. Frieda ga je znala
ubosti u osjetljivu toku... Ako tijekom dana nije obraao pozornost na nju,
naveer bi slijedila uvreda.

333

briana

Brani ivot izmeu njih dvoje postao je niz beskonano puta zapoetih scena u
kojima nitko nije htio popustiti, pa su se najmanji nesporazumi pretvarali u titanski
dvoboj Mukarca i ene.
U Elise koju nam opisuje Jouhandeau takoer nalazimo, iako u vrlo drukijem
obliku, gorljivu elju za dominacijom zbog koje to vie moe omalovaava mua.
ELISE: Otpoetka potkopavam sve oko sebe. Onda sam stvarno na miru.
Moram se baviti samo majmunima i smijurijama. Kad se probudi, zove me: Rugobo moja.
To je politika.
eli me poniziti.
Kako se iskreno veselila kad sam zbog nje, jednu za drugom, izgubio sve
iluzije o sebi. Nikada nije propustila priliku da mi kae da sam ovakav ili
onakav jadnik pred mojim zaprepatenim prijateljima ili naom osupnutom
poslugom. Na koncu sam joj povjerovao... Da bi me prezrela, nikad ne
propusti priliku da osjetim da je moj rad zanima manje od onoga to bi nam
sama mogla donijeti od dobrobiti.
Ona je zatrla izvor mojih misli tako to me strpljivo, polako, u pravo
vrijeme obeshrabrivala, sustavno me poniavala, i preciznom,
nepokolebljivom, neumoljivom logikom postigla da se unato samom sebi,
malo pomalo, odreknem svojega ponosa.
- Sve u svemu zarauje manje od radnika, dobacila mi je jedan dan pred
latiocem...
... eli me poniziti da bi djelovala superiornom ili barem na mojoj razini i
taj je prijezir preda mnom dri na njezinoj visini... Cijeni me samo onoliko
koliko joj ono to radim slui kao stuba ili roba za trgovinu.
Da bi se i same postavile kao esencijalni subjekt pred mukim, Frieda i Elise slue
se taktikom koju su mukarci esto prokazivali: trude se zanijekati im transcendenciju.
Mukarci obino pretpostavljaju da ena sanja o njihovoj kastraciji. Zapravo je njezin
stav dvojak: radije bi ponizila muki spol nego ga ukinula. Mnogo je tonija injenica da
eli natetiti projektima i budunosti mukarca. Slavi kad su mu ili dijete bolesni,
umorni, svedeni na svoju tjelesnu prisutnost. Tada u kui kojom ona vlada djeluju kao
samo jo jedan predmet meu ostalima. Postupa s njima kao vjeta kuanica. Previja ih
kao to se lijepi razbijeni tanjur, isti ih kao to se pere lonac. Nita nije odbojno
njezinim aneoskim rukama, prijateljicama ljutenja i pranja posua. Lawrence je Mabel
Dodge rekao sljedee o Friedi: Ne moete zamisliti kako je, kad ste bolesni, osjetiti na
sebi ruku te ene. Teku, njemaku, tjelesnu ruku. ena tu ruku svjesno namee svom
svojom teinom da bi mukarac osjetio da je i on sam samo tjelesno bie. Takvo
ponaanje je dovedeno do krajnosti u sluaju Jouhandeauove Elise:
Sjeam se na primjer buha na poetku naega braka... Zahvaljujui njima
zapravo sam iskusio intimnost sa enom, onaj dan kad me Elise posve nagog
stavila na krilo da bi me ostrigla poput ovce, osvjetljavajui mi ak i
najskrivenije dijelove svijeom koju je pomicala oko mojega tijela. Oh, kako je
polako provjeravala moja pazuha, prsa, pupak, kou mojih testisa napetu
334

briana

poput bubnja meu njezinim prstima, kako se zadravala na mojim stegnima,

meu nogama i prelazila britvom oko rupe na guzi, da bi napokon u koaru
pao busen plavih dlaka u kojem su se skrivale buhe, koji je spalila, jednim
potezom me predavi, u isti tren kad me oslobodila buha i njihova stanita,
novoj nagosti i pustinji osame.
ena voli da mukarac bude pasivno tijelo, a ne tijelo koje izraava subjektivnost.
Ona afirmira ivot umjesto egzistencije, tjelesne vrijednosti umjesto duhovnih. Spremno
prihvaa Pascalov humoristini stav prema mukim pothvatima. I ona misli da sva
nesrea mukaraca izvire iz toga to ne uspijevaju ostati u miru svoje sobe. Drage volje
bi ih zatvorila u kuu. Mrske su joj sve aktivnosti koje ne koriste obiteljskom ivotu. ena
Bernarda Palissyja srdila se kad je on palio pokustvo da bi izumio novu vrstu emajla
bez koje se svijet dotad sasvim dobro snalazio. Gospoa Racine zainteresirala je mua za
ribiz iz svojega vrta i odbijala itati njegove tragedije. Jouhandeau je u Branim
kronikama esto zlovoljan jer Elise smatra njegov knjievni rad samo izvorom
materijalne koristi.
Ja joj kaem: Jutros je objavljena moja nova pria. Bez elje za cinizmom i
samo zato to joj je zapravo jedino to vano, odgovorila je: To e biti barem
tristo franaka vie ovaj mjesec.
Katkad se ti sukobi toliko pogoraju da izazovu raskid. No ena uglavnom eli
zadrati supruga iako odbija njegovu dominaciju. Bori se s njim da bi obranila svoju
autonomiju i ratuje s ostatkom svijeta da bi sauvala situaciju koja je osuuje na
ovisnost. Tu je dvostruku igru teko igrati, to djelomice objanjava stanje
uznemirenosti i nervoze u kojemu brojne ene provedu ivot. Stekel daje vrlo znaajan
primjer toga:
Gospoa Z. T, koja nikad nije doivjela orgazam, udana je za vrlo utivog
mukarca. No ne moe podnijeti njegovu superiornost i poeljela mu je
parirati upisavi fakultet njegove struke. Kako joj je bio preteak, napustila je
studij im se zaruila. Mukarac je vrlo poznat i brojne studentice tre za
njim. Ona odluuje da nee sudjelovati u tom smijenom kultu. U braku je
otpoetka bila neosjetljiva i takvom je i ostala. Orgazam bi doivljavala tek
masturbacijom nakon to bi je mu zadovoljen ostavio samu i poslije bi mu to
prepriavala. Njegove pokuaje da je uzbudi diranjem odbijala je... Uskoro je
poela ismijavati i podcjenjivati muev rad. Nije mogla razumjeti te guske
to jure za njim, ona koja je znala kako je iza pozornice, u privatnom ivotu
toga velikog ovjeka. U njihovim svakodnevnim razmiricama padale su rijei
poput: Meni ne imponira sa svojim krabotinama! ili Misli da moe sa
mnom raditi to te volja zato to si piskaralo! Mu se sve vie bavio svojim
uenicama, ona se okruila mladiima. Godinama je tako nastavila sve dok joj
se mu nije zaljubio u drugu enu. Uvijek je tolerirala njegove vezice, ak se
sprijateljavala s jadnim budalama koje bi ostavio... No ovoga puta je
promijenila ponaanje i prepustila se bez orgazma prvom mladcu koji je
naiao. Priznala je muu da ga je prevarila, on je to primio mirno. Mogli su se
u miru rastati... Odbila je razvod. Dolo je do velike rasprave i pomirenja...
Podala mu se plaui i doivjela svoj prvi snani orgazam...
335

briana

Vidimo da mua, uza svu svoju borbu s njim, nikad nije mislila ostaviti.
Uloviti mua cijela je umjetnost, a zadrati ga zanimanje. Potrebna je velika
spretnost. Nekoj je zlovoljnoj mladoj eni oprezna sestra savjetovala: Pazi, zbog scena
koje prireuje Marcelu izgubit e svoju situaciju. Ulog je najozbiljniji na svijetu:
materijalna i moralna sigurnost, vlastiti dom, dostojanstvo supruge, vie-manje uspjena
zamjena za ljubav i sreu. ena brzo shvati da joj je erotska privlanost najslabije oruje:
nestaje s navikom. I postoje, jao, druge ene koje svijet eli! Ipak se trudi biti zavodljiva,
svidjeti se. esto je podijeljena izmeu ponosa zbog kojeg naginje frigidnosti i ideje da e
svojom senzualnom strau laskati muu i zadrati ga. Rauna i na snagu navike, na ari
ugodnog doma, muevu sklonost dobroj hrani i njenost prema djeci. Trudi se iskazati
mu ast nainom na koji ugouje, odijeva se i preuzima autoritet svojim savjetima i
utjecajem. Koliko god moe postat e nunom, ili za njegov drutveni uspjeh, ili za njegov
posao. No iznad svega cijela jedna tradicija poduava supruge kako uloviti mukarca.
Treba otkriti njegove slabosti i laskati im, umjeno dozirati laskanje i prijezir, poslunost
i otpor, oprez i ugaanje. Posljednja je kombinacija posebno osjetljiva. Muu ne valja dati
ni previe niti premalo slobode. Ako previe poputa, ena uvia da joj mu bjei. Zakida
je za novac i ljubavnu strast koje troi s drugim enama. Tu ena riskira da neka
ljubavnica ne zavlada dovoljno njime da zatrai razvod ili makar da ne zauzme prvo
mjesto u njegovu ivotu. Meutim, ako mu brani svaku pustolovinu, ako ga izluuje
nadzorom, scenama, zahtjevima, moe ga ozbiljno okrenuti protiv sebe. Treba znati
promiljeno praviti ustupke. ena e zamiriti na nekoliko prijevara, ali inae mora
irom otvoriti oi. Udana ena posebno strepi od mladih djevojaka koje bi bile presretne,
misli ona, da mogu zauzeti njezin poloaj. Da bi odvojila mua od opasne suparnice,
ena e ga povesti na putovanje, pokuat e mu odvratiti panju. Po potrebi e po uzoru
na Madame de Pompadour potaknuti na djelovanje drugu, manje opasnu suparnicu. Ako
nita ne upali, okrenut e se napadajima plaa, ivanim slomovima, pokuajima
samoubojstva itd. Ali previe scena i predbacivanja otjerat e mua iz doma. ena e
postati nepodnoljiva ba onda kad ga najvie treba zavesti. eli li dobiti partiju, vjeto
e dozirati dirljive suze i junake osmijehe, ucjenu i oijukanje. Pretvaranje, lukavstva,
mrnja i strah u tiini, polaganje nada u tatinu i slabosti mukarca, uenje kako ga
omesti, kako ga nadigrati, kako manipulirati, sve je to prilino tuna znanost. eni je
veliko opravdanje injenica da joj je nametnuto da u brak unese cijelo svoje bie. Nema
zanimanja, vjetina, osobnih odnosa, ak joj ni prezime nije njezino. Ona je samo
polovica svojega mua. Ako je on napusti, ona najee nee nai nikakvu pomo, ni u
sebi niti izvan sebe. Lako je baciti kamen na Sofiju Tolstoj kao to ine Anatole de Monzie
i Montherlant, ali kamo bi ona otila da je odbila licemjerje branog ivota? Koja ju je
sudbina ekala? Dakako da se doima kao uasna rospija, ali je li se od nje moglo traiti da
voli svojega tiranina i blagoslovi svoje ropstvo? Nuan preduvjet za odanost i
prijateljstvo izmeu suprunika jest da svaki od njih bude slobodan s obzirom na
drugoga i da budu konkretno jednaki. Dokle god jedino mukarac posjeduje ekonomsku
samostalnost i zakonske i obiajne privilegije koje mu daje mukost, naravno da tako
esto djeluje poput tiranina, to enu potie na pobunu i prepredenost.
Nitko ni ne pomilja na nijekanje tragedija i niskosti branog ivota, ali branitelji
braka zagovaraju tvrdnju da sukobi suprunika proizlaze iz nedostatka dobre volje u
pojedinaca, a ne institucije. Tolstoj je meu ostalima u epilogu Rata i mira opisao idealan
par: Pjera i Natau. Ona je kao djevojka bila koketna i romanitina. Kao udana ena
zapanjuje svoju okolinu: odrie se ureivanja, drutvenog ivota, bilo kakve razonode da
bi se posvetila iskljuivo muu i djeci. Postaje tipina matrona.
336

briana

Na njezinu licu nije vie bilo onoga ivahnog plamena koji je neprestano
gorio i inio je draesnom. Sad je ovjek esto vidio samo njezino lice i tijelo,
a due nije nikako vidio. Vidio je samo snanu, lijepu i plodnu enku.
Nataa od Pjera zahtijeva jednako iskljuivu ljubav poput one koju ona njemu
posveuje. Ljubomorna je na njega. On se odrie svih izlazaka, prijateljstava da bi se i
sam potpuno posvetio obitelji.
Nije smio odlaziti u klubove, na rukove samo onako, da utue vrijeme,
nije smio troiti novac na svoje prohtjeve, nije smio nikamo odlaziti na dulje
vrijeme, osim po poslu, u koji je ena ubrajala i njegovo bavljenje naukama od
kojih nije nita razumjela, ali je smatrala da su veoma vane.
Pjer je bio pod papuom svoje ene, ali zato:
Nataa se u kui vladala kao mueva ropkinja... Cijela se kua ravnala po
muevim nalozima, to jest po Pjerovim eljama koje je Nataa nastojala
pogoditi.
Kad je Pjer otiao na dalek put, Nataa ga je po povratku doekala nestrpljivo jer je
patila u njegovoj odsutnosti. No meu suprunicima vlada savreno razumijevanje.
Razumiju se bez puno rijei. U svojem domu, s djecom i voljenim i potovanim muem,
Nataa uiva u gotovo nepomuenoj srei.
Ovu idilinu sliku valja detaljnije prouiti. Nataa i Pjer su vezani, kae Tolstoj,
kako je vezana dua s tijelom. Ali kad dua napusti tijelo, to je jedna jedina smrt. to bi se
dogodilo kad bi Pjer prestao voljeti Natau? Lawrence takoer odbacuje hipotezu o
mukoj nestalnosti: Don Ramon e zauvijek voljeti malu Indijanku Teresu koja mu je
poklonila duu. Meutim, jedan od najgorljivijih pristaa jedine, apsolutne, vjene
ljubavi, naime Andr Breton, bio je zaista prisiljen priznati da barem u aktualnim
okolnostima ta ljubav moe promaiti objekt: bilo da je razlog pogreka ili nestalnost, za
enu to znai jednako naputanje. Snanog i senzualnog Pjera fiziki e privlaiti druge
ene. Kako je Nataa ljubomorna, odnosi e se uskoro pogorati. Ili e je Pjer ostaviti, to
e joj unititi ivot, ili e joj lagati i zamjerati joj, to e pokvariti njegov ivot, ili e ivjeti
uz kompromise i polovina rjeenja, to e oboje uiniti nesretnima. Netko e prigovoriti
da e Nataa barem imati svoju djecu, ali djeca su izvor radosti samo unutar
uravnoteene forme kojoj je mu jedan od vrhunaca. Ostavljenoj i ljubomornoj supruzi
djeca postaju nezahvalan teret. Tolstoj se divi slijepoj Natainoj odanosti Pjerovim
idejama, ali jedan drugi mukarac koji takoer zahtijeva slijepu odanost od ene, naime
D. H. Lawrence, ruga se Natai i Pjeru. Po drugim mukarcima, dakle, mukarac moe biti
glineni idol, ali ne pravi bog. tujui ga, ne spaavamo, nego gubimo ivot. Kako da
znamo? Muke pretenzije se meusobno pobijaju, autoritet vie nije vaan: ena treba
presuditi i kritizirati, a ona moe biti samo posluna jeka. K tome, za enu je
poniavajue da joj se nameu principi i vrijednosti uz koje ne pristaje slobodnim
pokretom. Moe dijeliti samo onaj dio muevih stavova koji moe prihvatiti
autonomnom prosudbom. Ono to joj je strano ne bi trebala morati ni prihvatiti niti
odbaciti. Ne moe od drugoga posuditi svoje vlastite razloge egzistiranja.
337

briana

Najradikalniju osudu mita o Pjeru i Natai dao je par Lava i Sofije Tolstoj. Sofija
osjea odbojnost prema muu, smatra ga nesnosnim. On nju vara sa seljankama iz
okolice, ona je ljubomorna i dosauje se. ivana je zbog viestrukih trudnoa i djeca ne
ispunjavaju ni prazninu u njezinu srcu ni njezine prazne dane. Za nju je obiteljski dom
suha pustinja. Za njega pakao. I to zavri onom histerinom staricom koja polugola lei u
mranoj umi i onim progonjenim starcem koji bjei i naposljetku zanijee cjeloivotni
savez.
Dakako da je Tolstojev sluaj iznimka. Brojni brakovi dobro funkcioniraju, to jest
suprunici u njima postignu kompromis. ive jedno uz drugo ne gnjavei se previe
meusobno i ne laui si previe. Meutim, postoji jedno prokletstvo kojemu brani
parovi zaista rijetko umaknu: dosada. Bilo da mu uspije pretvoriti enu u vlastitu jeku
ili da se svatko zatvori u svoj svijet, nakon nekoliko mjeseci ili nekoliko godina nemaju si
vie to rei. Par je zajednica iji su lanovi izgubili svoju autonomiju ne oslobodivi se
svoje samoe. Statino su izjednaeni jedan s drugim umjesto da jedan s drugim
odravaju dinamian i iv odnos. Zato si ni na duhovnom polju, kao ni na erotskom, ne
mogu nita dati, nita razmijeniti meu sobom. U jednoj od svojih najboljih pripovijetki,
Too bad!, Dorothy Parker uspjela je saeti tunu priu mnogih brakova. Veer je i
gospodin Weldon se vraa kui:
Gospoa Weldon je na njegovu zvonjavu otvorila vrata.
Dakle! ona e veselo.
Vedro se nasmijee jedno drugome.
Zdravo! ree on. Kui si?
Ovla se poljube. S ljubaznim ga je zanimanjem gledala kako vjea eir i
kaput, vadi veernje novine iz depa, i prua joj jedne.
Donio si novine? ree ona, primajui ih.
Dobro, a ime si se ti danas bavila? upitao je.
Oekivala je to pitanje. Prije nego to je doao, planirala je kako e mu
ispriati sve male dogaaje svoga dana... Ali sada joj se to doimalo kao duga,
dosadna pria.
Ah, nita, ree ona, kratko se i veselo nasmijavi. Jesi li ti proveo
ugodan dan?
Pa..., zausti... Ali ga volja napusti i prije nego to je poeo govoriti. Osim
toga, ona se udubila u kidanje viseeg konca s vunenog ruba jednog od
jastuka pokraj nje.
Oh, dobro, ree on...
Znala je dosta dobro razgovarati s drugim ljudima...
I Ernest se doimao prilino razgovorljivim kad je bio u drutvu...
Pokuavala se sjetiti o emu su razgovarali prije vjenanja, kad su bili
zarueni. inilo joj se da si nikad nisu imali mnogo za rei. Ali tada je to nije
brinulo... Tada je uostalom uvijek bilo ljubljenja i takvih stvari da ih
okupiraju. A ne moe raunati na to da e ti poljupci i ostalo ispuniti veer
nakon sedam godina.
ovjek bi pomislio da e se u sedam godina na to naviknuti, da e shvatiti
da je to tako, i pustiti da tako bude. Ali ne. Takvo neto ti ide na ivce. Nije
rije o jednoj od onih ugodnih, prijateljskih tiina u koje ljudi povremeno
338

briana

zajedno upadaju. Ova izaziva osjeaj da neto mora poduzeti, kao da ne

obavlja svoju dunost. Osjeaj koji ima domaica kad joj zabava nije
uspjena...
Ernest bi marljivo itao i usred novina bi poeo glasno zijevati. Neto bi
se dogodilo u gospoi Weldon kad bi to uradio. Promrmljala bi da mora
razgovarati s Deliom i otrala u kuhinju. Ostala bi tamo dosta dugo, mutno
gledajui u posude, bezvoljno se raspitujui o listama za pranje, a kad bi se
vratila, on bi se ve spremao za poinak.
Tristo veeri u godini bile su im takve. Tristo puta sedam je vie od dvije
tisue.
Katkad se tvrdi da je sama ta tiina znak dublje intimnosti od bilo kakva razgovora.
I dakako da nitko ne porie intimnost koju brani ivot stvara. Ona nastaje u svim
obiteljskim odnosima, to ne znai da u njima nema mrnje, ljubomore, kivnosti.
Jouhandeau snano naglaava razliku izmeu te intimnosti i istinskog ljudskog bratstva:
Elise mi je ena i zasigurno mi nitko od prijatelja, nitko od lanova
obitelji, nitko od blinjih nije intimniji od nje, ali koliko god mi blisko bilo
mjesto koje si je napravila, koje sam joj ja napravio u svojem najosobnijem
svemiru, koliko god ukorijenjena bila u nerazmrsivom tkivu mojeg tijela i
due (a tu lee sav misterij i sva drama nae neunitive zajednice), neznanac
koji u ovom trenu prolazi po bulevaru i jedva ga vidim s prozora, tko god on
bio, ljudski mi je manje stran od nje.
Drugdje kae:
ovjek zapazi da je rtva trovanja, ali da se na nj naviknuo. Kako ga se
odrei, a ne odrei se sebe?
I jo:
Kad pomislim na nju, osjeam da brana ljubav nema nikakve veze ni sa
simpatijom, ni sa senzualnou, ni sa strau, ni s prijateljstvom, ni s
ljubavlju. Odgovara sama sebi, ne moe se svesti ni na jedan niti na drugi od
ovih razliitih osjeaja, ima svoju vlastitu prirodu, svoju posebnu esenciju i
svoj jedinstven nain, ovisno o paru koji spaja.
Zagovornici brane ljubavi306 spremno tvrde da ona nije ljubav i da je upravo zato
sjajna. Naime, buroazija je posljednjih godina izmislila nezaboravan stil. Rutina se
pretvara u pustolovinu, vjernost u uzvieno ludilo, dosada postaje mir, a obiteljske
mrnje su najdublji oblik ljubavi. U stvarnosti, dvije osobe koje se mrze, ali istodobno ne
mogu jedna bez druge, ne predstavljaju najistinskiju i najdirljiviju od svih ljudskih veza,
nego najalosniju. Ideal bi naprotiv bio da samodostatna ljudska bia budu povezana
306

U braku moe postojati ljubav, ali onda ne govorimo o branoj ljubavi. Te rijei izgovaramo kad ljubavi nema.
Isto je kad za ovjeka kaemo da je veliki komunist, time naznaujemo da nije komunist. Veliki gospodin je ovjek
koji ne pripada obinoj kategoriji gospoe itd.

339

briana

jedno s drugim samo slobodnom suglasnou svoje ljubavi. Tolstoj se divi tomu to je
Nataa vezana za Pjera neim neodreenim, ali vrstim, onako kako joj je vezana dua s
tijelom. Prihvatimo li dualistiku hipotezu, tijelo za duu predstavlja samo istu
faktinost. Po tome bi u branoj zajednici svatko za drugoga imao neizbjenu teinu
sluajne injenice. Trebalo bi je prihvatiti i voljeti kao apsurdnu i neizabranu prisutnost,
nuan uvjet i samu materiju egzistencije. Prihvaanje i ljubav mijeaju se namjerno i
odatle nastaje mistifikacija: ovjek ne voli ono to prihvaa. Prihvaa se svoje tijelo,
svoju prolost svoju aktualnu situaciju, ali ljubav je pokret prema drugome, prema
egzistenciji odvojenoj od vlastite, prema cilju, budunosti. Teret i tiraniju ne prihvaa se
ljubavlju nego pobunom. Ljudska veza nema vrijednosti ako se trpi u neposrednosti. Na
primjer, odnosi djece s roditeljima dobivaju na vrijednosti tek kad se odraze u svijesti.
Ne moemo se diviti branim odnosima koji upadaju u neposredno gdje suprunici gube
svaki svoju slobodu. Tu sloenu mjeavinu vezanosti, ljutnje, mrnje, pravila, predaje,
lijenosti, licemjerja, koju se naziva branom ljubavi, navodno se potuje jer slui kao
alibi. No s prijateljstvom je isto kao s tjelesnom ljubavi: da bi bili autentini, prije svega
moraju biti slobodni. Sloboda ne znai hir: osjeaj je angaman koji nadilazi trenutak. No
samo je na pojedincu da se suoi sa svojom opom voljom i svojim pojedinanim
ponaanjima tako da ostane pri svojoj odluci ili je pak promijeni. Osjeaj je slobodan kad
ne ovisi ni o kakvom vanjskom pravilu, kad je proivljen iskreno i bez straha. Pravilo
brane ljubavi naprotiv poziva na potiskivanja i lai. I ponajprije brani suprunicima
da se zaista upoznaju. Svakodnevna intimnost ne stvara ni razumijevanje niti simpatiju.
Mu previe potuje svoju enu da bi se zanimao za preobrazbe njezina psiholokog
ivota. To bi znailo da joj priznaje tajnu autonomiju koja se moe pokazati napornom,
opasnom. Uiva li zaista u krevetu s njim? Voli li zaista svojega mua? Veseli li je zaista
da ga slua? On se to radije ne pita, dapae, ta mu pitanja ak djeluju okantno. Oenio je
potenu enu. Ona je esencijalno kreposna, odana, vjerna, ista, sretna, i misli ono to
mora misliti. Jedan je bolesnik, nakon to je zahvalio prijateljima, blinjima, medicinskim
sestrama, rekao svojoj mladoj eni koja se est mjeseci nije maknula od njegova
uzglavlja: Tebi ne zahvaljujem, ti si samo obavljala svoju dunost. Ne pridaje joj
zaslugu ni za jednu od njezinih kvaliteta: njih jami drutvo i implicira sama institucija
braka. Nikad se ne domisli tomu da mu ena nije lik iz Bonaldovih knjiga, nego bie od
krvi i mesa. Uzima zdravo za gotovo njezinu vjernost pravilima koja si namee. Ne uzima
u obzir to da i ona mora pobijediti iskuenja, da im moe pokleknuti, da su u svakom
sluaju njezino strpljenje, ednost, pristojnost teko izvojevane pobjede. Jo temeljitije
ignorira njezine snove, matanja, nostalgije, afektivnu klimu u kojoj provodi svoje dane.
Chadonne nam u Eve pokazuje mua koji godinama vodi dnevnik svojega branog ivota.
Govori o svojoj eni u istananim nijansama, ali samo o svojoj eni onakvoj kakvu on
vidi, onakvoj kakva je za njega, nikad joj ne pridajui dimenziju slobodnog pojedinca.
Osupnut je kad odjednom sazna da ga ona ne voli, da ga ostavlja. esto se govorilo o
naivnim i odanim mukarcima i njihovim razoaranjima enskom perfidnou.
Bernsteinovi muevi sablanjavaju se otkriem da im je ivotna suputnica kradljivica,
zlobnica, preljubnica. Primaju udarac s muevnom hrabrou, ali ih autor svejedno ne
uspijeva prikazati velikodunima i jakima. Doimaju nam se prije svega kao tikvani, bez
senzibilnosti i dobre volje. Mukarac enama zamjera prijetvornost, ali potrebno je
mnogo samozadovoljstva da se toliko uporno daje prevariti. ena je osuena na
nemoralnost jer moral u njezinu sluaju znai utjelovljenje neljudskog entiteta: snane
ene, divne majke, potene ene itd. im misli, sanja, spava, eli, die, a da nije dobila
takvu uputu, izdaje muki ideal. Zato si toliko ena doputaju da budu svoje samo kad
mua nema. Reciprono, ena ne poznaje svojega mua. Misli da je otkrila njegovo pravo
340

briana

lice jer ga vidi u njegovoj svakodnevnoj sluajnosti, ali mukarac je ponajprije ono to on
radi u svijetu okruen drugim mukarcima. Odbijati shvatiti pokret njegove
transcendencije znai promijeniti njegovu narav. Uda se za pjesnika, kae Elise, a
kad si mu ena, prvo to primijeti je da zaboravlja potegnuti vodu u zahodu.307 On zato
nije nita manje pjesnik, a ena koja se ne zanima za njegova djela ga poznaje manje od
dalekog itatelja. Ta nedostupnost suradnje esto nije enina krivnja. Ne moe biti u
toku s muevim poslovima, nema dovoljno iskustva ili naobrazbe da bi ga pratila. Ne
uspijeva se s njim povezati putem za njega mnogo vanijih projekata nego to je
monotona repetitivnost dana. U odreenim povlatenim sluajevima ena uspijeva
postati prava partnerica svojem muu. Raspravlja o njegovim planovima, daje mu
savjete, sudjeluje u njegovu poslu. Ali zavarava se ako vjeruje da time radi na osobnom
djelu: on je i dalje jedina djelujua i odgovorna sloboda. ena ga mora voljeti da bi
uivala sluei mu. U suprotnom, osjeat e samo jad mislei da je prikraena za plodove
svojega truda. Mukarci - vjerni Balzacovu naputku da enu tretiraju kao ropkinju
uvjeravajui je da je kraljica - preuveliavaju po volji vanost utjecaja koji ene na njih
vre. Duboko u sebi vrlo dobro znaju da lau. Pjevaicu Georgette Leblanc zavarala je
ista mistifikacija kad je od Maeterlincka zatraila da ih oboje potpie na knjigu koju su,
vjerovala je, napisali zajedno. U predgovoru koji je napisao za njezine Souvenirs
(Uspomene), Grasset joj bez uvijanja objanjava da je svaki mukarac spreman u eni s
kojom dijeli ivot pozdraviti suradnicu ili muzu, ali da ne smatra zato manje svoj rad
samo svojim. I s pravom. U svakom djelovanju i svakom djelu bitan je trenutak izbora i
odluke. ena uglavnom igra ulogu one kristalne kugle koju savjetuju vidovnjakinje: i
druga bi jednako dobro posluila stvari. Dokaz tomu je da se vrlo esto mukarac s
jednakim povjerenjem obrati drugoj savjetnici, drugoj suradnici. Sofija Tolstoj kopirala
je i sreivala rukopise svojega mua, poslije je za to zaduio jednu od svojih keri. Tada
je shvatila da je ak ni njezina predanost nije uinila prijeko potrebnom. Samo
autonomni rad moe eni osigurati autentinu autonomiju.308
Brani ivot poprima, od sluaja do sluaja, razliite oblike. No za mnoge ene dan
se odvija otprilike isto. Ujutro mu u urbi ostavlja enu: ona s uitkom slua kako se za
njim zatvaraju vrata. Voli biti slobodna, bez pravila, suverena u vlastitoj kui. Onda i
djeca odlaze u kolu: ostat e sama cijeli dan. Beba koju njie u kolijevci ili koja se igra u
parku nije drutvo. Provodi dulje ili krae vrijeme ureujui se, obavljajui kuanske
poslove. Ima li slukinju, daje joj naredbe, neko vrijeme se zadrava u razgovoru u
kuhinji. Ako nema slukinju, proetat e se po trnici, razmijeniti nekoliko rijei o
trokovima ivota sa susjedama ili prodavaima. Ako se mu i djeca vraaju kui za
ruak, ne profitira mnogo od njihova drutva. Previe je zaokupljena pripremom obroka,
posluivanjem, raspremanjem stola. ee ne dolaze na ruak. U svakom sluaju, ena
pred sobom ima prazno i dugo prijepodne. Vodi svoju najmlau djecu u javni park i plete
ili ije drei ih na oku. Ili sjedi kod kue uz prozor i krpa odjeu. Ruke joj rade, um joj
nije zaokupljen. Pretresa svoje brige. Smilja planove. Sanjari, dosauje se. Nijedna od
njezinih okupacija nije sama po sebi dovoljna. Razmiljanje je usmjereno prema muu,
djeci koji e nositi te koulje i jesti jela koje skuha. ivi samo za njih. A jesu li joj oni
uope za to zahvalni? Dosada se malo pomalo pretvara u nestrpljivost, poinje eljno
iekivati njihov povratak. Djeca se vraaju iz kole, ona ih poljubi, ispituje ih o danu. No
oni moraju pisati zadau, ele se zabaviti sami, izmaknu joj, nisu nikakva razonoda. Osim
307

Jouhendau, Chroniques maritales.

Katkad izmeu mukarca i ene postoji stvarna suradnja, u kojoj su oboje jednako autonomni: kao na primjer u
paru Joliot-Curie. No tada ena, jednako sposobna kao mu, izlazi iz svoje uloge supruge. Njihov odnos vie nije brane
vrste. Postoje i ene koje se slue mukarcima da bi postigle svoje osobne ciljeve. One izmiu sudbini udane ene.

308

341

briana

toga, dobivaju loe ocjene, izgubili su al, prave buku, nered, tuku se: vie-manje stalno
ih treba koriti. Njihova prisutnost vie umara nego to smiruje majku. Sve nestrpljivije
eka mua. to radi? Zato se ve nije vratio? Radio je, vidio svijeta, avrljao s ljudima,
nije mislio na nju. Poinje nervozno mozgati kako je ba blesava to mu je rtvovala
mladost. On joj za to uope nije zahvalan. Mu koji kroi prema kui u koju je zatvorena
njegova ena dobro osjea da je za neto kriv. Na poetku braka nosio je na dar buket
cvijea, maleni poklon. No taj ritual brzo izgubi smisao. Sada stie praznih ruku i pritom
ne uri jer poznaje svakodnevni doek. Zapravo se ena esto osveuje scenom dosade,
dana provedenog u oekivanju. Time se takoer brani od razoaranja prisutnou koja
nee ispuniti nade njezina oekivanja. ak i ako preuti svoje zamjerke, mu je takoer
razoaran. Nije se zabavljao u uredu, umoran je. Osjea proturjenu elju za uzbuenjem
i odmorom. Suvie poznato enino lice ne odvaja ga od sebe samoga. Osjea da bi i ona
htjela podijeliti s njim svoje brige, da i ona od njega oekuje razonodu i oputanje:
njezina ga prisutnost titi, a ne ispunjava, uz nju ne pronalazi pravi odmor. Djeca takoer
ne donose ni zabavu niti mir. Obrok i veer prou u nejasno loem raspoloenju. itajui,
sluajui radio, bezvoljno avrljajui, svatko e pod zatitom intimnosti ostati sam.
Svejedno, ena se pita, puna uznemirene nade, ili nita manje uznemirene zebnje, hoe li
se noas - napokon! opet! - neto dogoditi. Zaspi razoarana, razdraena ili s olakanjem.
Sutra e s uitkom sluati kako se za njim zatvaraju vrata. Sudbina ena je tim tea to su
one siromanije i optereenije poslovima. Laka je kad imaju i dokolicu i razonodu. Ali
spomenuta shema - dosada, oekivanje, razoaranje ponavlja se u mnogim sluajevima.
eni se nude neki bjegovi. Ali oni u praksi nisu doputeni svim enama. Okovi
braka posebno su teki u provinciji. ena mora pronai naina da prihvati situaciju iz
koje ne moe pobjei. Vidjeli smo da ima ena koje napuhuju vlastitu vanost i postaju
tiranske matrone, rospije. Druge uivaju u ulozi rtve, pretvaraju se u jadne ropkinje
svojih mueva i djece i u tome nalaze mazohistiko zadovoljstvo. Tree pak perpetuiraju
narcistika ponaanja koja smo opisali na primjeru mlade djevojke. I one pate zato to se
nisu ostvarile ni u kakvu pothvatu i to nisu nita jer se ni u to ne pretvaraju.
Nedefinirane, osjeaju se neogranienima i misle da su krivo shvaene. tuju se
melankolino. Pribjegavaju snovima, glumi, bolestima, manijama, scenama. Oko sebe
stvaraju drame ili se zatvaraju u imaginarni svijet. Takva je nasmijeena gospoa
Beudet koju je opisao Amiel. Zatoenu u monotoniji provincijskog ivota, uz blesavog
mua, bez prilike da djeluje ili da voli, izjeda je osjeaj praznine i beskorisnosti ivota.
Pokuava pronai kompenzaciju u romantinim sanjarenjima, u cvijeu kojim se
okruuje, svojim haljinama, svojoj osobnosti: mu joj kvari ak i te igre. Naposljetku ga
pokua ubiti. Simboliko ponaanje u kojemu ena pronalazi bijeg moe dovesti do
perverzija, a njezine opsesije mogu skonati zloinima. Postoje zloini u braku kojima ne
upravlja toliko interes koliko ista mrnja. Tako nam Mauriac pokazuje Thrse
Desqueyroux kako pokuava otrovati svojega mua kao to je uinila gospoa Lafarge.
Nedavno su oslobodili enu od etrdeset godina koja je dvadeset godina trpjela
nesnosnog mua, dok ga jednoga dana, uz pomo sina, nije hladno zadavila. Za nju nije
postojao drugi nain da se izvue iz nepodnoljive situacije.
eni koja eli ivjeti svoju situaciju lucidno, autentino, esto ne preostaje drugi
izlaz osim stoikog ponosa. Kako ovisi o svemu i svima, moe poznavati samo posve
unutarnju, dakle apstraktnu, slobodu. Odbija gotova naela i vrijednosti, rasuuje,
propituje i time bjei od branog ropstva. No njezina uzviena suzdranost, njezino
priklanjanje geslu Podnesi i odrii se predstavljaju tek negativan stav. Nepopustljivoj
u odricanju i cinizmu, nedostaje joj pozitivna uporaba njezinih snaga. Ako je gorljiva,
ivahna, domilja se kako ih upotrijebiti: pomae drugima, tjei, titi, daje, iri svoje
342

briana

interese. Ali je nesretna to ne pronalazi nijedan zaista zahtjevan zadatak, to ne

posveuje svoje djelovanje nikakvu cilju. Kako je esto izjedaju samoa i jalovost,
naposljetku se zanijee i uniti. Madame de Charriere dala nam je izvrstan primjer takve
sudbine. U dirljivoj knjizi koju joj posveuje,309 Geoffrey Scott je opisuje kao list vatre,
list leda. Ali nije razum u njoj ugasio ivotni plamen za koji je Hermenches rekao da bi
mogao zagrijati Laponevo srce. Brak je to to je polako dokrajilo sjajnu Belle van
Zuylen. Predaju je pretvorila u razumno rjeenje: za drugi izlaz bilo bi potrebno junatvo
ili genij. To to je njezine visoke i iznimne kvalitete nisu uspjele spasiti jedna je od
najfrapantnijih osuda institucije braka koju susreemo kroz povijest.
Gospoica van Zuylen je, onako otroumna, kulturna, inteligentna i strastvena,
oduevljavala Europu. Zastraivala je enike. Odbila ih je vie od dvanaest, ali su se
drugi, moda prikladniji, sami povukli. Jedini mukarac koji ju je zanimao, Hermenches,
nije dolazio u obzir kao mu: s njim se je dvanaest godina dopisivala. No to joj
prijateljstvo i uenje na kraju vie nije bilo dovoljno. Djevica i muenica, to je
pleonazam, govorila je. I pravila ivota u Zuylenu bila su joj nepodnoljiva. eljela je
postati ena i biti slobodna. S trideset se godina udala za gospodina de Charrierea.
Cijenila je njegovo iskreno srce, njegov osjeaj za pravdu i isprva ga je odluila
pretvoriti u najnjenije voljenog mua na svijetu. Poslije je Benjamin Constant
pripovijedao da ga je mnogo muila ne bi li mu udahnula zanos jednak svojemu. Nije
uspjela svladati njegovu sustavnu flegmatinost. Zatoena u Colombieru s potenim i
sumornim muem, senilnim svekrom, dvije zaove bez arma, gospoa de Charriere se
poela dosaivati. Provincijalno i uskogrudno drutvo u Neufchatelu nije joj se svialo.
Ubijala je vrijeme danju perui rublje, a naveer kartajui. Kroz ivot joj je nakratko
proao jedan mladi, ostavivi je usamljenijom nego to je bila. Sluei se dosadom kao
muzom, napisala je etiri romana o nainu ivota u Neufchatelu, pa joj se krug prijatelja
dodatno smanjio. U jednom od svojih djela opisala je dug i nesretan brak izmeu ivahne
i senzibilne ene i dobrog, ali hladnog i tekog mukarca. Brani joj se ivot inio kao niz
nesporazuma, razoaranja, sitnih ljutnji. Vidjelo se da je i sama nesretna. Razboljela se,
ozdravila i vratila dugoj samoi u drutvu, kakav je bio njezin ivot. Oigledno su
ivotna rutina u Colombieru i negativna i podinjena blagost njezina mua stvorili trajne
praznine koje nije mogla ispuniti nikakva aktivnost, pie njezin biograf. Tada se pojavio
Benjamin Constant, koji ju je strastveno zaokupljao osam godina. Kada ga se odrekla,
previe ponosna da bi se za nj borila s Madame de Stael, njezina je gordost postala
neslomljiva. Jednog je dana napisala Constantu: Boravak u Colombieru bio mi je grozan
i ondje sam se uvijek vraala oajna. Odluila sam da ga vie ne naputam i uinila sam si
ga podnoljivim. Zatvorila se ondje i petnaest godina nije izala iz svojega vrta. Tako je
primjenjivala stoiko pravilo da se radije pokua pobijediti svoje srce nego sudbinu. Kao
zatvorenica mogla je pronai slobodu samo odabravi svoj zatvor. Scott pie da je
prihvaala prisutnost gospodina de Charrierea pokraj sebe kao to je prihvaala Alpe.
Ipak, bila je previe lucidna da ne bi shvaala da je ta predaja najzad samo prijevara.
Postala je toliko zatvorena i kruta, toliko se vidjelo da oajava da je izazivala strah.
Otvorila je vrata svojega doma emigrantima koji su pritjecali u Neufchatel, titila ih,
pomagala im, usmjeravala ih. Pisala je elegantna i razoarana djela koja je prevodio
Huber, siromani njemaki filozof. Obasipala je savjetima krug mladih ena i poduavala
miljenicu, Henriette, Lockeu. Voljela je meu seljacima iz okolice igrati ulogu
providnosti. Kako je sve brinije izbjegavala drutvo iz Neufchatela, ponosno si je
omeila ivot. Sada se trudila samo stvoriti rutinu i podnositi je. ak su i njezine
309

The portrait of Zelide.

343

briana

beskonano dobrostive geste sadravale neto zastraujue, toliko je ledena bila

hladnokrvnost koja ih je diktirala... Onima koji su je okruivali doimala se poput sjene
koja prolazi praznom sobom310. U rijetkim se prigodama, kao to su posjeti, budio
njezin ivotni plam. No godine su prolazile suhoparno. G. i ga de Charriere starjeli su
jedno uz drugo, s cijelim svijetom koji ih je odvajao, i vie je posjetitelja, ispustivi po
izlasku iz njihove kue uzdah olakanja, imalo dojam da bjei iz zatvorene grobnice... Sat
je otkucavao tik-tak, gospodin de Charriere se dolje bavio svojom matematikom. Iz
taglja je dopirao ritmiki zvuk mlata... ivot je, iako izmlaen, iao dalje... ivot malih
stvari, koje oajniki moraju ispuniti svaku pukotinu dana: do toga je dospjela Zelide,
koja je mrzila malenkost.
Moda e netko rei da ivot gospodina de Charrierea nije bio nita veseliji od
ivota njegove ene, ali on ju je barem izabrao. Usto, ini se da je odgovarao njegovu
mediokritetu. Zamislimo li radije mukarca obdarenog iznimnim kvalitetama Belle van
Zuylen, moemo biti sigurni da ne bi sahnuo u suhoparnoj samoi Colombiera. On bi si
izgradio mjesto na svijetu gdje bi djelovao, borio se, ivio. Koliko je ena koje je progutao
brak, Stendhalovim rijeima, izgubljeno za ovjeanstvo! Rekli smo da brak umanjuje
mukarca, to je esto tono. No brak gotovo uvijek ponitava enu. Marcel Prvost,
branitelj braka, to i sam priznaje:
Sto puta sam nakon nekoliko mjeseci ili nekoliko godina susreo kakvu
mladu enu, koju sam poznavao kad je bila djevojka, i bio sam zapanjen
banalnou njezina karaktera i beznaajnou njezina ivota.
To su gotovo iste rijei kao one koje je Sofija Tolstoj napisala est mjeseci poslije
svojega vjenanja:
Moj je ivot toliko banalan da podsjea na smrt. Dok on ima ispunjen,
unutarnji ivot, talent i besmrtnost. (23. prosinca 1863.)
Nekoliko mjeseci ranije otela joj se druga jadikovka:
Kako ena moe biti zadovoljna time da po itav dan sjedi s iglom u ruci,
svira klavir, bude sama, potpuno sama, i misli da je mu ne voli i da ju je
zauvijek osudio na ropstvo? (9. svibnja 1863.)
Dvanaest godina poslije napisala je sljedee rijei koje e jo i danas potpisati
mnoge ene (22. listopada 1875.):
Danas, sutra, mjeseci, godine, uvijek, uvijek ista stvar. Probudim se
ujutro i nemam hrabrosti izai iz kreveta. Tko e mi pomoi da se trgnem? to
me oekuje? Da, znam, doi e kuhar, a zatim e biti red na Njanju. Onda u
tiho sjesti i uhvatiti se vezenja, pa u s djecom ponavljati gramatiku i
ljestvicu. Naveer u se vratiti vezu dok e se tetica i Ljovoka beskonano
nadmudrivati...
310

G. Scott

344

briana

Istim tonom odjekuje i alopojka gospoe Proudhon. Vi imate svoje misli, kazala
je svojem muu. A ja, kad ste vi za svojim poslom, a djeca u koli, nemam nita.
esto se u prvim godinama braka ena zavarava iluzijama, nastoji se bezuvjetno
diviti svojem muu, bezrezervno ga voljeti, osjeati se prijeko potrebnom njemu i djeci.
Zatim se otkrivaju njezini stvarni osjeaji. Uoava da mu moe i bez nje, da su djeca
stvorena da se odvoje od nje: i mu i djeca su uvijek vie ili manje nezahvalni. Dom je
vie ne titi od njezine prazne slobode. Zavri sama, naputena, subjekt, a ne pronalazi
nita ime bi se bavila. Osjeaji i navike mogu biti velika pomo, ali ne i spas. Sve iskrene
ene spisateljice upozorile su na tu melankoliju u srcima tridesetogodinjih ena. To je
zajednika crta junakinja Katherine Mansfield, Dorothy Parker, Virginije Woolf. Ccile
Sauvage koja je na poetku ivota toliko veselo opjevala brak i djecu poslije izraava
blagi oaj. Usporedimo li broj samoubojstava samica i udanih ena, uoit emo da su
udane ene zatiene od gaenja prema ivotu izmeu dvadesete i tridesete godine
(posebno izmeu dvadeset pete i tridesete), ali ne i u godinama koje slijede. to se
braka tie, pie Halbwachs,311 on titi ene u provinciji kao i Parianke, naroito do
tridesete godine, ali u starijoj dobi sve manje i manje.
Drama braka nije u tome to brak ne osigurava eni sreu koju joj obeava - ne
postoji jamstvo sree - nego u tome to je kvari, osuuje na ponavljanje i rutinu. Prvih
dvadeset godina enskog ivota su krajnje bogate godine. ena prolazi kroz iskustva
mjesenice, seksualnosti, braka, majinstva. Otkriva svijet i svoju sudbinu. S dvadeset joj
godina, kao gospodarici kue, zauvijek vezanoj za jednog mukarca, s djetetom u
rukama, ivot zauvijek zavri. Pravo djelovanje i pravi posao mukareva su apanaa,
dok ena ima samo zadatke koji su katkad zamorni, ali je nikad ne ispune. Slavi se
njezino odricanje i odanost, ali joj se esto ini uzaludnim posvetiti se njezi bilo koja
dva bia do kraja njihova ivota. Vrlo je lijepo zaboraviti na sebe, ali valja znati zbog
koga i zbog ega. Najgore je to se ta njezina odanost doima nesnosnom. U muevim
oima ona se pretvara u tiraniju od koje se on eli sakriti. A ipak je upravo on namee
eni kao njezino vrhovno, jedino opravdanje. Oenivi je prisiljava enu da mu se itava
dade. Ne prihvaa uzajamnu obavezu koju predstavlja prihvaanje toga dara. Rijei Sofije
Tolstoj: ivim kroz njega, za njega, zahtijevam isto za sebe, zasigurno zvue odbojno,
ali Tolstoj je zaista zahtijevao da ona ivi samo za njega i kroz njega, to je stav koji moe
opravdati jedino uzajamnost. Dvolinost mua osuuje enu na nesreu, a zatim se on
ali da je rtva nesree. Jednako kao to je u krevetu eli i toplu i hladnu, zahtijeva da se
potpuno da, a da nema teine. Zahtijeva od nje da ga uvrsti na zemlju i da ga ostavi
slobodnim, da osigura monotono ponavljanje dana i da ga ne zamara, da bude uvijek
prisutna i nikad dosadna. eli je imati samo za sebe i ne pripadati joj, ivjeti u paru i
ostati samac. Tako mukarac mistificira enu od trenutka kad je oeni. Ona provodi ivot
mjerei opseg te izdaje. Ono to D. H. Lawrence kae o seksualnoj ljubavi uglavnom
vrijedi: veza dvaju ljudskih bia osuena je na propast ako predstavlja nastojanje da se
oni upotpune jedno s drugim, to pretpostavlja iskonsko sakaenje. Brak bi trebao biti
zdruivanje dviju autonomnih egzistencija, a ne utoite, pripajanje, bijeg, lijek. To
poima Nora312 kad odluuje da, prije no to moe biti supruga i majka, mora prvo postati
osoba. Par se ne bi smio smatrati zatvorenom zajednicom ili elijom, nego bi se
pojedinac kao takav trebao integrirati u drutvo unutar kojega se moe bez pomoi
311

Les Causes du suicide, str. 195-239. Citirana primjedba odnosi se na vicarsku i Fran cusku, ali ne i na Maarsku ili
Oldenbourg.
312
Ibsen, Kua lutaka.

345

briana

razvijati. Tada bi mogao posve velikoduno stvarati veze s drugim pojedincem jednako
prilagoenim kolektivu, veze koje bi bile utemeljene na priznavanju dviju sloboda.
Taj uravnoteeni par nije utopija. Takvi parovi postoje, katkad ak u okviru braka,
najee izvan njega. Neke od njih ujedinjuje velika seksualna ljubav koja ih ostavlja
slobodnima u njihovim prijateljstvima i poslovima. Druge povezuje prijateljstvo koje ne
sputava njihovu seksualnu slobodu.
Rjei su oni parovi koji su ujedno ljubavnici i prijatelji, ali gdje pojedinci jedan u
drugome ne trae iskljuivi razlog postojanja. U odnosima mukarca i ene mogue su
bezbrojne nijanse: u drugarstvu, nasladi, povjerenju, njenosti, pomaganju, ljubavi mogu
jedno drugome biti najplodniji izvor radosti, bogatstva i snage koji se nudi ljudskom
biu. Ne snose pojedinci odgovornost za brani neuspjeh. Nasuprot onome to tvrde
Bonald, Comte, Tolstoj, institucija braka izvorno je izopaena. Izjava da si neki mukarac
i ena, koji se ak nisu ni izabrali, moraju biti dovoljni na sve naine istodobno za cijeli
ivot, udovina je i nuno uzrokuje licemjerje, la, neprijateljstvo i nesreu.
Tradicionalni oblik braka se upravo mijenja, ali brak jo uvijek predstavlja opresiju
koju suprunici osjeaju na razliite naine. Ako uzmemo u obzir samo apstraktna prava
koja uivaju, oni su danas gotovo jednaki. Izabiru se slobodnije nego nekada, puno se
lake mogu rastati, posebno u Americi gdje je razvod uobiajena pojava. Manje su dobne
i kulturne razlike meu suprunicima nego nekada. Mu spremnije eni priznaje
autonomiju koju ona zahtijeva. Dogaa se i da podjednako dijele kuanske poslove.
Zajedniki su im i naini razonode: kampiranje, vonja bicikla, plivanje itd. ena ne
provodi dane iekujui suprugov povratak kui: bavi se sportom, lanica je organizacija,
klubova, ima zanimacije izvan kue, katkad ak i posli koji joj donosi neto novca.
Mnogi mladi parovi ostavljaju dojam savrene jednakosti. No dok god mukarac
zadrava ekonomsku odgovornost za par, to je samo iluzija. On bira prebivalite branog
para prema zahtjevima svojega posla. Ona ga slijedi iz provincije u Pariz, iz Pariza u
provinciju, u kolonije, u inozemstvo. ivotni standard oblikuje se prema njegovoj zaradi.
Ritam dana, tjedana, godine, prilagoava se njegovim poslovima. Poznanstva i
prijateljstva najee ovise o njegovoj profesiji. Budui da je mukarac bolje od svoje
ene integriran u drutvo, on predvodi par u intelektualnim, moralnim, politikim
poljima. Razvod je za enu, ako ne moe sama zaraivati za ivot, samo apstraktna
mogunost. Dok je u Americi alimentacija za mukarca teak teret, u Francuskoj je
sudbina ene, majke koju se ostavlja s bijednom potporom skandalozna. No dubinska
nejednakost proizlazi iz injenice da se mukarac konkretno ostvaruje radom ili
djelovanjem, dok za enu u ulozi supruge sloboda ima samo negativno lice. Poloaj
mladih Amerikanki uz ostalo podsjea na poloaj emancipiranih Rimljanki iz doba
dekadencije. Vidjeli smo da su one mogle birati izmeu dviju vrsta ponaanja: jedne su
perpetuirale nain ivota i vrline svojih baka, druge su provodile dane u upljim
uzbuenjima. Isto tako su brojne Amerikanke i dalje kuanice vjerne tradicionalnom
modelu, a ostale uglavnom samo rasipaju svoju snagu i svoje vrijeme. U Francuskoj mu
moe pokazivati najveu dobru volju, ali im mlada ena postane majka, kuanski je
poslovi preoptereuju isto kao nekada.
Postalo je ope mjesto govoriti da je ena u modernim obiteljima, naroito u SAD-u,
svela mukarca na ropstvo. To nije novost. Od doba starih Grka mukarci su se alili na
Ksantipinu tiraniju. Tono je da ena intervenira u podruja koja su joj neko bile
zabranjena. Poznajem primjerice ene studenata koje mahnito izgaraju za uspjeh svojih
mujaka: upravljaju njihovim rasporedima, prehranom, nadziru njihovo uenje,
uskrauju im bilo kakvu razonodu, gotovo pa ih dre pod kljuem. Tono je i da je
346

briana

mukarac danas vie nego prije razoruan pred tim despotizmom, priznaje eni
apstraktna prava i shvaa da ih ona moe konkretizirati samo kroz njega. On e na
vlastitu tetu kompenzirati nemo i jalovost na koje je osuena ena. Da bi se u njihovoj
vezi ostvarila jasna jednakost, on bi trebao vie davati zbog injenice da vie posjeduje.
Ali upravo ako prima, uzima, zahtijeva, to znai da je ona siromanija. Dijalektika
gospodara i roba ovdje pronalazi svoju najkonkretniju primjenu: oprimirajui se postaje
oprimirn. Mukarci su okovani upravo vlastitom suverenou. Zato to oni jedini
zarauju, supruga zahtijeva ekove, zato to samo oni imaju zanimanje, ona im namee
da moraju uspjeti, zato to samo oni utjelovljuju transcendenciju, ona im je eli ukrasti
pretvarajui njihove projekte, njihove uspjehe, u svoje. Jednako vrijedi i obrnuto tiranija koju ena vri samo manifestira njezinu ovisnost: ona zna da uspjeh para,
njegova budunost, srea i opravdanje poivaju u rukama drugoga. Kad ga estoko eli
podvrgnuti vlastitoj volji, to je upravo stoga to je u njemu otuena. Svoju slabost ena
pretvara u oruje, ali injenica da je slaba ostaje. Brano ropstvo je za mua vie
svakodnevno i iritantno, ali je snanije za enu. ena koja iz dosade satima uza se
zadrava mua gnjavi ga i pritie. Ali, uzevi sve u obzir, on mnogo lake moe bez nje
nego ona bez njega. Ako je ostavi, njoj e ivot biti uniten. Velika je razlika u tomu to je
kod ene ovisnost pounutarnjena: ona jest ropkinja ak i kad se vlada oito slobodno,
dok je mukarac esencijalno autonoman, a okovan je izvana. Moe biti dojma da je
upravo on rtva, zato to su njegove obaveze oitije. ena se njime hrani kao parazit. Ali
parazit nije pobjedonosni gospodar. Ustvari, kao to - bioloki - mujak i enka nikad
nisu rtve jedno drugoga nego su zajedno rtve vrste, jednako tako suprunici zajedno
trpe opresiju institucije koju nisu stvorili. Kaemo li da mukarci oprimiraju ene, mu e
se uvrijediti. On je taj koji se osjea oprimirano. I jest. No stoji injenica da su upravo
muki zakoni i drutvo koje su izgradili muki i to u svojem interesu definirali enski
poloaj u obliku koji je sada za oba spola izvor muenja.
U njihovu zajednikom interesu valjalo bi izmijeniti situaciju, zabranjujui da brak
eni bude karijera. Mukarci koji se izjanjavaju kao antifeministi pod izlikom da
ene i ovako ve dovoljno gnjave rasuuju bez mnogo logike. Upravo zato to brak
ene pretvara u bogomoljke, pijavice i otrovnice treba preoblikovati brak i, stoga,
enski poloaj openito. ena toliko teko optereuje mukarca zato to joj se brani da se
osloni sama na sebe. On e se osloboditi oslobodivi nju, to jest davi joj da neto radi na
ovome svijetu.
Ima mladih ena koje si ve nastoje osvojiti tu pozitivnu slobodu. No rijetke su one
koje dugo ustraju u svojim studijima ili zanimanjima. Najee znaju da e rtvovati
interese svojega posla karijeri svojega mua. U obitelj donose samo dodatnu plau.
Stidljivo se ukljuuju u pothvate koji ih zatim ne odvlae od branog robovanja. I ene s
ozbiljnim zanimanjima iz njih ne vuku iste drutvene povlastice kao mukarci. Supruge
odvjetnika imaju, na primjer, pravo na potporu nakon mueve smrti, dok odvjetnice ne
mogu u sluaju svoje smrti prenijeti istu takvu potporu na supruga. To jest, ne smatra se
da ena koja radi uzdrava par jednako kao mukarac. Postoje ene koje u svojim
profesijama pronau stvarnu neovisnost, ali su brojne one kojima rad izvan kue u
okviru braka predstavlja samo jo jedan dodatan napor. Uostalom, najee ih roenje
djeteta prisili da se utvrde u svoju ulogu matrone. Jo uvijek je prilino teko pomiriti
posao i majinstvo.
Upravo dijete, koje po predaji eni treba osigurati konkretnu autonomiju,
poteuje enu toga da se posveti bilo kojem drugom cilju. Ako kao supruga nije
potpuna individua, postaje to kao majka: dijete je njezina radost i opravdanje. Kroz
347

briana

dijete se ena do kraja seksualno i drutveno ostvaruje, dakle kroz dijete institucija
braka dobiva smisao i postie svoj cilj. Prouimo stoga taj vrhovni stadij razvoja ene.

348

briana

esto poglavlje
Majka
Majinstvom ena u potpunosti ostvaruje svoju fizioloku sudbinu. U njemu lei
njezin prirodni poziv s obzirom na to da je itav njezin organizam usmjeren prema
odravanju vrste. No ve smo rekli da ljudsko drutvo nikad nije preputeno prirodi. A
posebice unatrag otprilike sto godina reproduktivnom funkcijom vie ne vlada jedino
bioloki sluaj, nego je kontroliraju volje. Neke zemlje su slubeno usvojile pojedine
metode kontracepcije. Meu narodima pod utjecajem katolianstva, kontracepcija se
rabi potajno, ili pak mukarac prakticira prekinuti snoaj ili ena nakon ljubavnog ina
izbacuje spermatozoide iz svojega tijela. Meu ljubavnicima i suprunicima kontrola
zaea je est uzrok sukoba i ljutnji. Mukarcu smeta to to mora kontrolirati svoj uitak.
ena prezire ispiranje. On zamjera eni njezinu suvie plodnu utrobu. Ona se boji klica
ivota koje on moe u njoj ostaviti. I oboje su zateeni kad ena, usprkos mjerama
opreza, ostane u drugom stanju. Takvi su sluajevi esti u zemljama gdje su metode
protiv zaea rudimentarne. Tada antifizis poprima svoj naroito ozbiljan oblik: pobaaj.
Kako je zabranjen i u zemljama koje doputaju kontrolu zaea, u ovim se zemljama tek
nipoto ne nudi kao mogunost. No u Francuskoj je to zahvat na koji su primorane
mnoge ene, koji usto proganja ljubavni ivot veine njih.
Malo je tema u vezi s kojima se burujsko drutvo pokazuje licemjernijim: pobaaj
je gnjusan zloin koji je nepristojno ak i spomenuti. Opie li neki pisac radosti i patnje
rodilje, to je savreno. Govori li o eni koja je pobacila, optuuju ga da se valja u blatu i
opisuje ovjeanstvo u ogavnom svjetlu. No u Francuskoj svake godine ima jednako
toliko pobaaja koliko i poroaja. Rije je o toliko rairenom fenomenu da ga treba
smatrati jednim od rizika koje uobiajeno namee enski poloaj. Zakoni ga meutim
uporno svrstavaju u kaznena djela i zahtijevaju time da se taj osjetljivi zahvat provodi
tajno. Nita nije apsurdnije od argumenata na koje se pozivaju protivnici legalizacije
pobaaja. Tvrdi se da je pobaaj opasna intervencija. No poteni lijenici priznaju s
doktorom Magnusom Hirschfeldom da: Pobaaj koji obavlja ruka istinskog lijenika
specijalista, u klinici i s nunim preventivnim mjerama, ne obuhvaa te teke opasnosti
za koje kazneni zakon tvrdi da postoje. Ba naprotiv, za enu predstavlja velik rizik
upravo pobaaj u svojem aktualnom obliku. Nedostatak kompetencije ena koje
obavljaju ilegalne pobaaje i uvjeti u kojima operiraju uzrokuju brojne, katkad
smrtonosne, nesree. Prisilno majinstvo na svijet donosi krljavu djecu koju roditelji
nee moi hraniti, koja e postati rtve domova za nezbrinute ili zlostavljana djeca.
Valja rei i da drutvo koje se toliko estoko bori za prava embrija ne mari za djecu im
se ona rode. Proganjaju se ene koje su pobacile umjesto da se pokua reformirati te
skandalozne ustanove nazvane domovima za nezbrinutu djecu. Na slobodi ostaju
odgovorni koji tienike izruuju muiteljima. Zatvaraju se oi pred stranom tiranijom
djejih krvnika u popravnim domovima ili privatnim kuama. I dok se odbija priznati
da fetus pripada eni koja ga nosi, s druge strane se prihvaa da je dijete stvar svojih
349

briana

roditelja. U istom smo tjednu upravo svjedoili samoubojstvu kirurga kojem su dokazali
da je obavljao pobaaje i uvjetnoj tromjesenoj zatvorskoj kazni na koju je osuen otac
koji je gotovo na smrt prebio svojega sina. Nedavno je jedan otac, u nedostatku
medicinske skrbi, pustio da mu sin umre od difterije. Jedna je majka pak, u ime svojega
bezuvjetnog pokoravanja Bojoj volji, odbila svojoj keri pozvati lijenika. Na sprovodu
su je djeca gaala kamenjem. No kad se pobunilo nekoliko novinara, eta pristojnih
ljudi prosvjedovala je da djeca pripadaju roditeljima i da je svako vanjsko upletanje
neprihvatljivo. Danas je milijun djece u ivotnoj opasnosti, izvjetavaju novine Ce soir.
A France-Soir objavljuje: Upozorava se da je petsto tisua djece u tjelesnoj ili moralnoj
opasnosti. U sjevernoj Africi, arapska ena nema mogunost pobaaja: na desetero
djece koje rodi, sedmero ili osmero njih umre, i nikoga nije briga jer su bolna i apsurdna
majinstva ubila majinske osjeaje. Ako od ovoga profitira moral, to misliti o takvom
moralu? Valja dodati i da su mukarci koji pokazuju najvie potovanja prema ivotu
embrija prvi kad treba odrasle poslati da ginu u ratu.
Praktini razlozi izneseni protiv legalnog pobaaja bez ikakve su teine. to se tie
moralnih razloga, oni se svode na stari katoliki argument: fetus ima duu kojoj se bez
krtenja zatvaraju vrata raja. Zanimljivo je da Crkva povremeno doputa ubojstva
odraslih ljudi: u ratovima ili kad je rije o osuenicima na smrt. Ali je fetusu namijenila
nepopustljivu humanitarnost. Fetus nije iskupljen krtenjem, ali u vrijeme svetih ratova
protiv nevjernika ni oni nisu bili krteni, a snano se ohrabrivalo njihovo ubijanje. Sve
rtve inkvizicije nesumnjivo nisu bile u milosti, kao ni svi dananji zloinci koje se
osuuje na giljotinu i vojnici poginuli na bojnom polju. Sve te sluajeve Crkva preputa
Bojoj milosti. Prihvaa da je ovjek u njezinim rukama samo sredstvo i da se spasenje
due odigrava izmeu nje i Boga. Zato onda braniti Bogu da u svoje nebo primi duu
embrija? Kad bi neki sabor to dopustio, ne bi bilo vie prosvjeda nego u dobra stara
vremena pobonog pokolja Indijanaca. Ustvari se ovdje spotiemo na staru tvrdoglavu
tradiciju koja nema nikakve veze s moralom. Treba uraunati i onaj muki sadizam o
kojemu sam ve imala prilike govoriti. Knjiga koju je lijenik Roy 1943. godine posvetio
Petainu sjajan je primjer, spomenik loe vjere. Roy oinski ustraje na opasnostima
pobaaja, ali carski rez smatra vrhuncem higijene. eli da se pobaaj smatra zloinom, a
ne prekrajem i zagovara da ga se zabrani ak i u terapeutske svrhe, to jest kad trudnoa
ugroava majin ivot ili zdravlje. Nemoralno je birati izmeu jednog i drugog ivota,
izjavljuje Roy, pa ojaan svojim argumentom savjetuje da se rtvuje majku. Izjavljuje da
fetus ne pripada majci, ve je autonomno bie. Meutim, kad ti isti ispravni lijenici
uzdiu majinstvo, tvrde da je fetus dio majina tijela, a ne parazit koji se hrani na njezin
troak. Vidimo koliko je antifeminizam jo iv po estini kojom neki mukarci odbacuju
sve to bi moglo osloboditi enu.
Uostalom, zakon koji osuuje mlade ene na smrt, neplodnost i bolest potpuno je
nemoan osigurati porast nataliteta. Toka po kojoj se slau pristae i protivnici
pobaaja jest radikalan neuspjeh represije. Prema profesorima Dolerisu, Balthazardu,
Lacassagneu, u Francuskoj je oko 1933. godine bilo godinje petsto tisua pobaaja.
Statistika iz 1938. godine koju citira doktor Roy procjenjuje godinji broj pobaaja na
milijun. Godine 1941. lijenik Aubertin iz Bordeauxa oklijevao je izmeu osamsto tisua i
milijun. Izgleda da je posljednji broj najblie istini. U lanku iz novina Combat,
objavljenom u oujku 1948., lijenik Desplas pie:
Pobaaj je uao u praksu... Represija je praktiki propala... U departmanu
Seine je 1943. godine tisuu tristo istraga dovelo do sedamsto pedeset
350

briana

optunica meu kojima je tristo ezdeset ena uhieno, petsto trinaest

osueno na kazne od manje od godinu dana do vie od pet godina zatvora, to
nije mnogo s obzirom na petnaest tisua pretpostavljenih pobaaja u
departmanu. Na podruju cijele zemlje vodi se deset tisua sluajeva.
Dodaje i sljedee:
Takozvani kazneni pobaaj jednako je poznat svim drutvenim klasama
kao i prakse protiv zaea koje prihvaa nae licemjerno drutvo. Dvije
treine ena koje su pobacile su udane ene... Moemo priblino ocijeniti da u
Francuskoj ima jednak broj pobaaja kao i roenja.
Zbog injenice da se zahvat esto obavlja u katastrofalnim uvjetima, mnogi
pobaaji zavre pacijentiinom smru.
Tjedno u mrtvanicu u Parizu dospiju dva trupla ena koje su pobacile.
Mnogi pobaaji uzrokuju trajne bolesti.
Katkad se pobaaj naziva klasnim zloinom i to je uvelike tono. Kontracepcijske
metode su mnogo rairenije u burujskoj klasi. Postojanje kupaonice ini njihovu
primjenu lakom nego u radnica ili seljanki koje nemaju tekue vode. Mlade djevojke iz
buroazije opreznije su od ostalih. U paru dijete predstavlja manji teret, ali su
siromatvo, stambeno pitanje i potreba da ena radi izvan kue meu najeim
uzrocima pobaaja. ini se da par najee nakon dvoje djece odluuje ograniiti
poroaje. Tako da je monstruozna ena koja je pobacila ujedno i ona divna majka koja u
naruju njie dva plavokosa anela: ista ena. U lanku Salle commune koji je asopis
Temps modernes objavio u listopadu 1945. godine, Genevieve Sarreau opisuje bolniku
sobu gdje je boravila, a mnogim pacijenticama oko nje je upravo obavljena kiretaa:
petnaest od osamnaest pacijentica je pobacilo, a vie od polovice tih pobaaja bilo je
izazvano. Broj 9 bila je ena jednog nosaa s trnice. U dva je braka dobila desetero ive
djece od kojih je preivjelo samo troje i napravila je sedam prekida trudnoe, od kojih
pet izazvanih. Obino je rabila tehniku ipke za zastore koju je ljubazno objanjavala, a
i pilule iji je naziv rekla prijateljicama. Broj 16 bila je udana djevojka od esnaest godina
koja je imala pustolovine i zbog pobaaja patila od upale jajovoda. Broj 7, trideset pet
godina, objasnila je: Udana sam dvadeset godina. Nikad ga nisam voljela: dvadeset
godina sam se pristojno ponaala. Imam dragoga posljednja tri mjeseca. Samo smo
jedanput, u hotelskoj sobi. Ostala sam trudna... Tako da sam morala, zar ne? Rijeila sam
ga se. Nitko nita ne zna, ni moj mu, ni on. Sada je gotovo, vie nikad to neu ponoviti.
Previe je bolno... Ne govorim o kiretai... Ne, ne, drugo je posrijedi: to je, to je...
samoljublje, znate. Broj 14 je dobila petero djece u pet godina. S etrdeset godina
doimala se poput starice. Sve su dijelile rezignaciju iz oaja. ena je roena za patnju,
tuno su govorile.
Teina ove kunje jako varira ovisno o okolnostima. ena u burujskom braku ili
ona koju mukarac udobno uzdrava i podupire, koja ima novac i veze, u velikoj je
prednosti. Kao prvo, ona mnogo lake od ostalih moe dobiti dozvolu za terapeutski
pobaaj. Po potrebi moe si platiti putovanje u vicarsku gdje se pobaaj liberalno
tolerira. U trenutanim ginekolokim uvjetima rije je o benignoj operaciji kad je obavlja
351

briana

specijalist uza sva higijenska jamstva i, ako je potrebno, anesteziju. Ako ne dobije
slubeno odobrenje, pronalazi neslubenu pomo koja je jednako sigurna: zna prave
adrese, ima dovoljno novca da si plati savjesnu njegu i ne mora ekati da trudnoa
uznapreduje. S njom e postupati s potovanjem. Neke od tih povlatenih ena tvrde da
je ta mala nezgoda dobra za zdravlje i poboljava ten. S druge je strane malo gorih
nesrea od nesree mlade, usamljene djevojke bez novca koja je prisiljena na zloin da
bi izbrisala grijeh koji joj okolina ne bi oprostila. U Francuskoj je to svake godine sluaj
oko tristo tisua zaposlenica, tajnica, studentica, radnica, seljanki. Izvanbrano
majinstvo jo predstavlja toliko stranu mrlju da mnoge ene radije biraju
samoubojstvo ili edomorstvo od poloaja neudane majke: dokaz je to da ih nikakva
kazna ne moe sprijeiti od pokuaja da se rijee djeteta. Tipian sluaj koji se susree
u tisuama primjera jest onaj koji je neka djevojka prepriala doktoru Liepmannu.313
Rije je o jednoj Berlinki, nezakonitoj keri postolara i slukinje:
Sprijateljila sam se sa susjedovim sinom, deset godina starijim od mene.
Milovanja su mi bila tolika novost da sam im se ba prepustila. Meutim to
nipoto nije bila ljubav. On me svejedno na raznorazne naine nastavio uiti,
davao mi je da itam knjige o enama, i naposljetku sam mu poklonila svoje
djevianstvo. Kad sam dva mjeseca poslije prihvatila mjesto uiteljice u
djejem vrtiu u Speuzeu bila sam trudna. Jo dva mjeseca nisam ponovno
imala mjesenicu. Moj mi je zavodnik pisao da se obavezno potrudim da se
mjesenica vrati pijui benzin i jedui crni sapun. Nisam vie u stanju opisati
vam muke koje sam prola... Morala sam posve sama izdrati taj jad do kraja.
Strah da u imati dijete prisilio me na stranu stvar. Tada sam zamrzila
mukarce.
kolski pastor, koji je saznao za priu putem jednoga zalutalog pisma, odrao joj je
dugu propovijed i rastala se od mladia. Tretirali su je kao crnu ovcu.
Kao da sam osamnaest mjeseci ivjela u popravnom domu.
Poslije je postala djeja slukinja u domu nekog profesora i tamo je ostala etiri
godine.
U tom sam razdoblju upoznala nekog suca. Bila sam sretna to imam
pravog mukarca za voljeti. Dala sam mu svu svoju ljubav. Nai su odnosi
doveli do toga da sam s dvadeset etiri godine na svijet donijela zdravog
djeaia. Dijete danas ima deset godina. Oca nisam vidjela devet i pol godina.
Kako sam smatrala nedostatnom svotu od 2500 maraka i kako je on
zanijekao oinstvo odbivi dati svoje prezime djetetu, izmeu nas je sve
zavrilo. Vie mi nijedan mukarac ne pobuuje elju.
esto upravo zavodnik uvjeri enu da se rijei djeteta. Ili ju je ve napustio kad je
shvatila da je trudna, ili mu velikoduno eli preutjeti svoju sramotu, ili ne nalazi
nikakvu podrku s njegove strane. Katkad ena ne odbija bez aljenja imati dijete; bilo
313

Jeunesse et sexualite.

352

briana

zato to se ne odluuje odmah na pobaaj, bilo zato to ne zna kome bi se obratila, ili
zato to nema novca na raspolaganju i izgubila je vrijeme na neuinkovite pripravke.
Dola je do treeg, etvrtog, petog mjeseca trudnoe kad ga se odluila rijeiti. Tada e
pobaaj biti nemjerljivo opasniji, bolniji, riskantniji nego prvih nekoliko tjedana. ena to
zna: osjea strah i oaj kad se pokuava osloboditi. Na selu nije ba poznata uporaba
sonde. Seljakinja koja je posrnula zato se baca s tavanskih ljestava, s vrha stuba, i esto
se ozlijedi bez eljenih posljedica. Katkada se u ivici, gustiu, septikoj jami pronae
pokoje malo zadavljeno tijelo. U gradu si ene meusobno pomau. No nije uvijek
jednostavno pronai enu koja obavlja pobaaje, a kamoli skupiti traenu svotu.
Trudnica trai prijateljicu za pomo ili se sama operira. Te kirurginje po potrebi esto
nisu kompetentne. Ne oklijevaju uiniti to ipkom za zastor ili pletaom iglom. Jedan mi
je lijenik priao o neupuenoj kuharici koja si je eljela ubrizgati ocat u maternicu, ali ga
je ubrizgala u mjehur, to je izazvalo strane bolove. Pobaaj, koji je grubo izveden i bez
primjerene njege, esto bolniji od normalnog poroaja, prate ivane smetnje koje mogu
dovesti do ruba epileptinog napada, a katkad izaziva teke unutarnje bolesti i moe
potaknuti smrtonosno krvarenje. Colette je u Gribiche opisala teku agoniju mlade
plesaice iz varijetea preputene nestrunim rukama svoje majke. Uobiajen lijek, kae
ona, jest da se popije koncentrirana otopina sapuna i onda etvrt sata tri: takvim se
tretmanima djeteta rjeavaju ubojstvom majke. ula sam priu o jednoj daktilografkinji
koja je etiri dana provela u sobi leei u svojoj krvi, bez jela i pia, jer se nije usudila
nikoga pozvati. Teko je zamisliti straniju naputenost od one kada se smrtna opasnost
mijea sa zloinom i sramotom. Nevolja je manja u sluaju siromanih, ali udanih ena
koje djeluju uz muev pristanak i ne mue se bespotrebnim skrupulama. Socijalna
radnica mi je priala da si u bijednim etvrtima meusobno dijele savjete, posuuju
instrumente i pomau toliko jednostavno kao da je rije o uklanjanju kurjih oiju. Ali
trpe ozbiljne tjelesne boli. Bolnice moraju primiti enu koja je zapoela pobaaj, ali je
sadistiki kanjavaju odbijanjem bilo kakvog sredstva za smirenje tijekom bolova i
tijekom zavrne kiretae. Kako smo uz ostalo mogli vidjeti u svjedoanstvima Genevieve
Sarreau, takav progon ak ni ne okira ene koje su isuvie naviknute na patnju, ali su
osjetljive na ponienja kojima ih kljukaju. injenica da je operacija koju su prole tajna i
kanjiva umnogostruuje opasnosti koje sa sobom nosi i ini je niskom i stranom. Bol,
bolest i smrt pretvaraju se u kaznu, a znamo koja udaljenost odvaja patnju od muenja,
nezgodu od kazne. Kroz rizike koje prihvaa, ena se poima krivom, a ta je interpretacija
boli i grijeha posebno muna.
Ovaj moralni aspekt drame se ovisno o okolnostima osjea slabije ili jae. Za ene
koje su zahvaljujui svojem bogatstvu, svojem drutvenom poloaju ili slobodnom miljeu
kojemu pripadaju vrlo osloboene i za ene koje su siromatvo i bijeda nauili preziru
prema burujskom moralu, jedva da postoje pitanja: postoji vie ili manje neugodan
trenutak koji treba prijei, ali ga treba prijei, to je sve. No mnoge ene strahuju pred
moralom koji u njihovim oima zadrava svoj ugled premda mu ne mogu prilagoditi
ponaanje. U sebi potuju zakon koji kre i boli ih to ine prekraj. Jo ih vie boli
injenica da si moraju pronai suradnice. Prvo trpe ponienje moljakanja: moljakaju
adresu, njegu lijenika, babice. Postoji opasnost da e ih izgrditi s visine ili se izlau
poniavajuem sporazumu. Svjesno pozivanje drugih da poine protuzakonito djelo
situacija je koju veina mukaraca ne iskusi, a ena je proivljava s pomijeanim
osjeajima straha i srama. esto u srcu odbija intervenciju koju trai. Podijeljena je
unutar sebe same. Moda spontano eli zadrati dijete kojemu sprjeava roenje. ak i
ako ne eli u potpunosti majinstvo, s nelagodom osjea dvojakost ina koji obavlja. Jer,
mada je netono da je pobaaj ubojstvo, ne moe ga se poistovjetiti s obinom
353

briana

kontracepcijskom metodom. Dogodio se dogaaj koji je apsolutni poetak i kojemu se

zaustavlja razvoj. Neke e ene proganjati sjeanje na to dijete kojega nije bilo. Helene
Deutsch navodi sluaj udane, psihiki zdrave ene, koja je zbog tjelesnog stanja dvaput
izgubila tromjesene fetuse i dala im izgraditi dvije malene grobnice o kojima je veoma
pobono vodila brigu ak i nakon to je rodila vie djece. Ako je pobaaj izazvan, tim vie
e ena esto imati osjeaj da je poinila grijeh. Oivljava grinja savjesti koja u
djetinjstvu prati ljubomornu elju za smru maloga novoroenog brata, i ena se osjea
krivom to je zaista ubila dijete. Taj se osjeaj krivnje moe odraziti u patolokoj
melankoliji. Uz ene koje misle da su napale tui ivot, brojne su i one koje smatraju da
su osakatile jedan dio sebe. Otuda nastaje ljutnja prema mukarcu koji je pristao na ili
pomogao u tom sakaenju. Helene Deutsch navodi i sluaj mlade djevojke, ludo
zaljubljene u svojega ljubavnika, koja je sama inzistirala na uklanjanju djeteta koje bi
bilo prepreka njihovoj srei. Na izlasku iz bolnice odbila je ponovno vidjeti mukarca
kojeg je voljela, i to zauvijek. Ako je tako konaan prekid rijetkost, s druge strane se
uestalo dogaa da ena postane frigidna, bilo prema svim mukarcima, bilo prema
onome s kojim je zatrudnjela.
Mukarci su skloni leerno prihvatiti pobaaj. Smatraju ga jednim od onih brojnih
nezgoda na koje je podla priroda osudila ene. Nemaju dojam o vrijednostima koje su u
njega upletene. ena se odrie enskih vrijednosti, svojih vrijednosti, dok se muka etika
osporava na najradikalniji nain. Cijela njezina moralna budunost potresena je tim
dogaajem. eni se od djetinjstva ponavlja da je stvorena za raanje i opjevavaju joj se
divote majinstva. Neprilike njezina poloaja - mjesenice, bolesti itd., dosadni kuanski
poslovi, sve se opravdava tom arobnom povlasticom koju ima, da na svijet donosi djecu.
A evo mukarca koji, da bi zadrao svoju slobodu i da ne bi hendikepirao svoju
budunost, u interesu svojega posla, trai od ene da se odrekne njezina enskog
trijumfa. Dijete vie nije dragocjenost bez cijene, raanje vie nije sveta funkcija: taj plod
postaje sluajan, nezgodan, i jo jedna od mana enskosti. Mjesena muka menstruacije
u usporedbi s njim ini se blagoslovom. Sada se eljno eka povratak toga crvenog mlaza
koji je nekada izbezumljivao djevojicu. Tada su je utjeili obeanjima o radostima
poroaja. ak i dok pristaje na pobaaj ili ga eli, ena ga osjea kao rtvovanje svoje
enskosti: sada e u svojem spolu definitivno prepoznati prokletstvo, svojevrsnu slabost,
opasnost. Dovedu li to odricanje do krajnosti, neke ene zbog traume pobaaja postanu
homoseksualne. Meutim, kad mukarac trai od ene da rtvuje svoje tjelesne
mogunosti da bi bolje ispunio svoju muku sudbinu, on istodobno prokazuje licemjerje
mukih moralnih zakona. Mukarci openito zabranjuju pobaaj, ali ga pojedinano
prihvaaju kao prikladno rjeenje. Oni si mogu proturjeiti s lakoumnim cinizmom, ali
ena ta proturjeja osjea u ranjenom tijelu. Uglavnom je previe smjerna da bi se
odluno pobunila protiv muke loe vjere. Smatrajui se rtvom nepravde koja je
proglaava zloinkom protiv njezine volje, osjea se ukaljanom i ponienom. Ona u
konkretnom i neposrednom obliku, u sebi, utjelovljuje mukarevu pogreku. On ini
pogreku, ali je prebacuje na nju. On samo izgovara rijei, moleivim, prijeteim,
razumnim, bijesnim tonom: brzo ih zaboravlja. Ona te reenice mora prevesti u bol i krv.
Katkad on ne kae nita, samo ode. Ali su njegova utnja i bijeg jo oitiji demanti cijelog
moralnog kodeksa koji su uspostavili muki. Ne treba se uditi nad nemoralnou
ena, omiljenom temom enomrzaca. Kako i ne bi intimno prkosile arogantnim naelima
kojima mukarci javno mau, a u tajnosti ih se odriu? ene naue da vie ne trebaju
vjerovati na rije mukarcima kad uzdiu enu, ni kad uzdiu mukarca. Jedina je
sigurna injenica taj opustoeni i krvavi trbuh, ti crveni ostaci ivota, ta odsutnost
djeteta. Pri prvom pobaaju ena poinje shvaati. Za mnoge od njih svijet vie nikada
354

briana

nee imati posve isto lice. A svejedno, u nedostatku rairenosti kontracepcijskih

sredstava, pobaaj je u Francuskoj danas jedini put otvoren eni koja ne eli donijeti na
svijet djecu osuenu da umru zbog oskudice. Stekel314 je ispravno rekao: Zabrana
pobaaja je nemoralan zakon jer ga se obavezno mora kriti, svaki dan i svaki sat.

*
Kontracepcija i legalni pobaaj omoguili bi eni da slobodno preuzme
odgovornost za svoje trudnoe. Zapravo o enskoj plodnosti odluuju djelomice voljna
odluka, a djelomice sluaj. Dok god umjetna oplodnja ne postane uobiajena praksa,
neke e ene bezuspjeno prieljkivati majinstvo - ili nemaju odnose s mukarcima ili
im je mu neplodan ili one same ne mogu zanijeti. S druge strane, ene esto moraju
roditi protiv svoje volje. Trudnoa i majinstvo proivljavaju se na vrlo razliite naine
ovisno o tome odvijaju li se u revoltu, rezignaciji, zadovoljstvu ili entuzijazmu. Treba
shvatiti da odluke i osjeaji koje si mlada majka priznaje ne odgovaraju ba uvijek
njezinim dubokim eljama. Neudana majka moe biti stvarno preoptereena obavezom
koja joj je najednom nametnuta i otvoreno se zbog toga aliti, a svejedno u djetetu
pronalaziti ispunjenje potajno gajenih snova. Obrnuto od toga, tek udana ena koja
trudnou doekuje s radou i ponosom moe je se u tajnosti uasavati, mrziti je, kroz
opsesije, fantazije, djeje uspomene koje sama odbija priznati. To je jedan od tazloga
zato su ene u vezi s tim toliko tajnovite. Njihova utnja dijelom proizlazi iz toga to
uivaju u obavijanju iskustva koje je iskljuivo njihova povlastica velom tajne, ali su i
smetene proturjejima i sukobima koji ih sada okupiraju. Brige trudnoe su san koji se
zaboravlja jednako potpuno kao i san o bolovima poroaja, rekla je jedna ena. To su
sloene istine koje im se tada otkrivaju i koje se trude zakopati u zaborav.
Vidjeli smo da u djetinjstvu i adolescenciji ena prolazi kroz vie faza s obzirom na
majinstvo. Kad je posve mala, majinstvo je udo i igra: u lutki pronalazi i u buduem
djetetu predosjea objekt posjedovanja i dominacije. Kao adolescentica, u majinstvu
naprotiv vidi prijetnju integritetu svoje dragocjene osobe. Ili ga pak divljaki odbija,
poput junakinje Colette Audry315 koja nam povjerava:
Svako sam maleno dijete koje se igralo u pijesku prezirala jer je izalo iz
ene... I odrasle sam prezirala jer su vladali nad djecom, istili ih, tukli po
guzi, oblaili, poniavali na sve mogue naine: ene sa svojim mekim tijelima
uvijek spremnim da iz njih propupaju novi maleni, mukarce koji su sa
zadovoljnim i samosvojnim izrazom lica promatrali svu tu kau ena i djece
koja im pripada. Moje je tijelo bilo samo moje, voljela sam ga samo
potamnjelog, prekrivenog solju i morem, izgrebenog tipavcem. Trebalo je
ostati vrsto i zapeaeno.
Ili se boji majinstva istodobno ga prieljkujui, to dovodi do fantazija o trudnoi i
raznoraznih nemira. Ima mladih djevojaka koje uivaju u autoritetu koji im daje
majinstvo, ali nisu spremne u potpunosti prihvatiti odgovornosti koje s njim dolaze. To
je sluaj Lidije o kojoj pie Helene Deutsch, koja se sa esnaest godina, zaposlena kao
slukinja u tuoj kui, krajnje predano bavila djecom koja su joj povjerena na uvanje.
314
315

La Femme frigide.
On joue perdant, L'Enfant.

355

briana

Bio je to nastavak djetinjih matanja u kojima je u paru s majkom odgajala dijete. Naglo
je stala zanemarivati svoju slubu, postaja je ravnoduna prema djeci, poela je izlaziti,
oijukati. Doba igre je zavrilo i poela se baviti svojim pravim ivotom u kojem elja za
majinstvom nije zauzimala vano mjesto. Pojedine ene cijeli ivot osjeaju elju za
dominacijom nad djecom, ali i uporan strah od bioloke zadae poroaja. One postanu
babice, medicinske sestre, uiteljice. Odane su tete, ali ne ele roditi. Pojedine su takoer,
iako ne odguruju s gaenjem majinstvo, previe zaokupljene svojim ljubavnim ivotom
ili karijerom da bi napravile mjesto za njega u svojoj egzistenciji. Ili se boje tereta koji bi
dijete predstavljalo njima ili njihovim muevima.
ena esto voljno prihvaa neplodnost ili odbijajui seksualne odnose ili
kontracepcijskim metodama. No ima i sluajeva kad si ena ne priznaje svoj strah od
djeteta i upravo joj psihiki obrambeni proces sprjeava zaee. U njoj nastaju
funkcionalni problemi ivanog uzroka koji se mogu otkriti lijenikim pregledom.
Lijenik Andr Arthus navodi jedan takav zanimljiv primjer:
Gospou H. je majka veoma loe pripremila na ivot ene. Uvijek joj je
predviala najgore katastrofe u sluaju da zatrudni. Mjesec dana nakon to se
ga H. udala, mislila je da je trudna. Shvatila je da je u krivu. Zatim jo
jedanput za tri mjeseca: opet krivo. Nakon godinu dana otila je ginekologu
koji ni u njoj niti u njezinu muu nije pronaao nikakav uzrok neplodnosti, tri
godine poslije otila je drugom ginekologu koji joj je rekao:
Zatrudnjet ete kad budete o tome manje govorili... Nakon pet godina
braka ga H. i njezin mu prihvatili su da nee imati djece. U estoj godini
braka rodila im se beba.
Prihvaanje ili odbijanje zaea pod utjecajem je istih imbenika kao trudnoa
openito. U trudnoi oivljavaju djetinji snovi subjekta i njezini adolescentski strahovi.
Proivljava se na vrlo razliite naine, ovisno o odnosima koje ena odrava s majkom, s
muem, sa sobom samom.
Kad i sama postane majkom, ena na neki nain zauzme mjesto one koja ju je
rodila: to je za nju potpuna emancipacija. Ako je iskreno eli, radovat e se svojoj
trudnoi i eljet e je iznijeti bez pomoi. Ako je jo uvijek pod dominacijom i pristaje na
to, prepustit e se naprotiv majinim rukama: novoroene e joj se vie initi bratom ili
sestrom nego vlastitim djetetom. Ako se istodobno eli i ne usuuje osloboditi, boji se da
e je dijete, umjesto da je spasi, opet podjarmiti: ta briga moe uzrokovati pobaaj.
Helene Deutsch navodi sluaj mlade ene koja je, jer je trebala pratiti mua na putovanje
i ostaviti dijete na uvanje majci, rodila mrtvoroene. Zaudila se to ga ne oplakuje
vie jer ga je arko eljela. Ali se uasavala injenice da e ga morati prepustiti svojoj
majci koja bi putem djeteta njome dominirala. Vidjeli smo da je osjeaj krivnje pred
majkom est sluaj u adolescentica. Ako taj osjeaj i dalje postoji, ena si utvara da se
nad njezinim potomstvom ili nad njom samom nadvilo prokletstvo. Vjeruje da e je
dijete ubiti dolaskom na svijet ili e umrijeti raajui se. Grinja savjesti u mladih ena
esto izaziva strah da nee do kraja iznijeti trudnou. U sljedeem primjeru Helene
Deutsch vidimo koliko poguban moe biti odnos s majkom:
Gospoa Smith rodila se kao najmlae dijete u velikoj obitelji sa samo
jednim djeakom i ojadila majku koja je eljela sina. Zbog toga nije previe
356

briana

patila zahvaljujui ljubavi koju su joj iskazivali otac i jedna od starijih sestara.
Ali kad se udala i ostala u drugom stanju, iako je to arko eljela, mrnja koju
je neko osjeala prema majci uinila joj je mrskom ideju da sama postane
majka. Mjesec dana prije termina rodila je mrtvoroene. Kad je drugi put
zatrudnjela, prepala se da e se nesrea ponoviti. Sreom, jedna od njezinih
bliskih prijateljica bila je trudna u isto vrijeme. Ta je prijateljica imala vrlo
njenu majku koja je tijekom njihovih trudnoa pazila na obje mlade ene. Ali
prijateljica je zanijela mjesec dana prije gospoe Smith koju je plaila
pomisao da e sama morati do kraja iznijeti trudnou. Na ope iznenaenje,
prijateljica je prenijela trudnou mjesec dana nakon predvienog termina316 i
dvije su ene rodile isti dan. Prijateljice su odluile sljedeu djecu zaeti na
isti dan i gospoa Smith je bez straha ula u svoju drugu trudnou. Ali joj je
prijateljica u treem mjesecu trudnoe morala napustiti grad. Isti dan kad je
to saznala, gospoa Smith je pobacila. Nikada poslije nije mogla imati drugo
dijete. Sjeanje na majku previe ju je titalo.
Nita manje nije vaan odnos koji ena ima s ocem svojega djeteta. Ve zrela i
samostalna ena moe eljeti dijete koje bi pripadalo samo njoj. Poznavala sam enu
kojoj bi oi zasjale pri pogledu na lijepog mujaka, ne od senzualne elje, nego zato to je
procjenjivala njegove kapacitete pastuha. Takav majinski tip amazonki s oduevljenjem
pozdravlja udo umjetne oplodnje. Ako dijeli ivot s ocem djeteta, odrie mu svako
pravo na potomstvo, pokuava - poput Paulove majke u Sinovima i ljubavnicima - stvoriti
zatvoren par s njihovim djetetom. No u veini sluajeva ena treba muku potporu da bi
prihvatila svoje nove odgovornosti. Nee se s radou posvetiti novoroenetu ako se
mukarac ne posveti njoj.
Ta potreba je tim prea to je ena djetinjastija i srameljivija. Deutsch pripovijeda
priu o mladoj eni koja se s petnaest godina udala za esnaestogodinjeg djeaka s
kojim je ostala trudna. Kao mala djevojica voljela je bebe i pomagala majci u njezi brae
i sestara. Ali kad je sama postala majka dvoje djece, uhvatila ju je panika. Zahtijevala je
da mu stalno bude uz nju. Morao je uzeti posao koji mu je doputao da mnogo vremena
provodi kod kue. Ona je pak ivjela u neprestanom strahu. Preuveliavala je svae svoje
djece i pridavala previe vanosti najmanjim dogaajima njihova dana. Mnoge mlade
majke tako trae pomo od svojih mueva i katkad ih otjeraju od kue preoptereujui ih
svojim brigama. Helene Deutsch navodi jo neobinih sluajeva, meu ostalima i ovaj:
Mlada udana ena mislila je da je trudna i bila je zbog toga jako sretna.
Kako ju je od mua razdvojilo putovanje, imala je vrlo kratku pustolovinu
koju je prihvatila upravo zato to, oduevljena trudnoom, nije smatrala da
ita drugo moe poi po zlu. Neto kasnije shvatila je da se zapravo prevarila
s datumom zaea: ono se dogodilo na putovanju. Kad se dijete rodilo, ivo ju
je zanimalo je li to sin njezina mua ili njezina sluajnog ljubavnika. Postala je
nesposobna za osjeaje prema eljenom djetetu. Nesretna i tjeskobna,
potraila je pomo psihijatra i zainteresirala se za dijete tek kad je mua
odluila smatrati ocem novoroeneta.

316

Helen Deutsch tvrdi da je provjerila da je dijete zaista roeno deset mjeseci nakon zaea.

357

briana

ena koja voli svojega mua esto e svoje osjeaje oblikovati po njegovima:
doekuje trudnou i majinstvo sretna ili loe raspoloena ovisno o tome je li on zbog
njih ponosan ili nesretan. Katkad se dijete prieljkuje da bi uvrstilo vezu ili brak, a
privrenost koju za njega osjea majka ovisi o uspjehu ili neuspjehu njezinih planova.
Ako majka osjea neprijateljstvo prema svojem muu, situacija je opet drukija: moe se
gorljivo posvetiti djetetu ije posjedovanje nijee ocu ili naprotiv gledati s mrnjom na
potomka prezrenog mukarca. Gospoa H. N., iju smo prvu branu no prepriali po
Stekelovim zapisima, odmah je tada zatrudnjela i cijeli je ivot mrzila djevojicu koja je
zaeta u strahu od toga grubog razdjevienja. I u Dnevniku Sofije Tolstoj vidimo kako se
dvostruki osjeaji prema muu odraavaju na njezinu prvu trudnou. Pie:
Ovo mi je stanje tjelesno i duevno nepodnoljivo. Tjelesno, stalno sam
bolesna, a duevno osjeam uasnu dosadu, prazninu, nemir. Za Ljovu sam
prestala postojati... S obzirom na to da sam trudna, ne mogu ga nikako
usreiti.
Jedini uitak koji pronalazi u tom stanju je mazohistiki. Zasigurno joj je neuspjeh
ljubavnih odnosa stvorio djetinjastu potrebu za samokanjavanjem.
Od juer sam bolesna, bojim se da u pobaciti. ak uivam u toj boli u
trbuhu. Slino je onome kad bih kao dijete napravila neku glupost, i mama bi
mi oprostila, ali ja sebi ne bih. tipala bih se ili si bockala ruku dok bol ne bi
postala nepodnoljiva. Ali sam je trpjela i u njoj pronalazila golem uitak...
Kad doe dijete, to e krenuti iznova - odvratno! Sve mi se ini nesnosno. Sati
tako tuno odzvanjaju. Sve je sumorno. Ah, kad bi Ljova...!
No trudnoa je prije svega drama koja se u ene odigrava izmeu nje i nje same.
Ona je osjea ujedno kao obogaenje i osakaenje. Fetus je dio njezina tijela i parazit koji
je iskoritava. Posjeduje ga i on nju posjeduje. On u sebi saima svu budunost i ona se,
nosei ga, osjea prostranom poput svijeta. Ali je samo to bogatstvo ponitava, ima
dojam da vie nije nita. Nova e se egzistencija manifestirati i opravdati njezinu vlastitu
egzistenciju, zato je ponosna. Ali takoer se osjea kao igraka mranih sila, naguruju se
s njom, napadaju je. U trudne ene jedinstveno je to to se njezino tijelo, u trenutku kad
se transcendira, poima kao imanentno: povlai se u sebe u muninama i slabostima.
Prestaje egzistirati za sebe samog i tada postaje najvoluminoznije ikada.
Transcendenciju stvaratelja ili djelujuega mukarca ispunjava subjektivnost, dok se u
budue majke opozicija subjekt-objekt ponitava. Ona s djetetom zbog kojeg bubri ini
dvosmislen par koji ivot preplavljuje. Uhvaena u klopku prirode, ona je i biljka i
ivotinja, spremnik koloida, inkubator, jaje. Plai djecu egoistinih tijela i izaziva
podsmijeh mladih ljudi jer je kao ljudsko bie, svijest i sloboda postala pasivni
instrument ivota. ivot je obino samo uvjet egzistencije. U trudnoi se ivot doima
stvoriteljem, ali rije je o neobinom stvaranju koje nastaje u sluajnosti i faktinosti.
Postoje ene koje trudnoa i dojenje toliko raduje da ih ele unedogled ponavljati. im se
beba odvoji od sise, osjeaju se zakinutima. Te ene, vie nesilice negoli majke, ude za
mogunosti da otue svoju slobodu u korist svojega tijela. Egzistencija im se ini
opravdana naprosto pasivnom plodnou njihovih tijela. Ako je tijelo ista inercija, ne
moe utjeloviti ak ni nizak oblik transcendencije. To je tijelo lijenost i dosada, ali im
propupa postaje korijen, izvor, cvijet, nadilazi se, ono je pokret prema budunosti, a
358

briana

istodobno i gusta prisutnost. Separacija zbog koje je ena patila u trenutku svojeg
odvajanja od majke sada je kompenzirana. Opet je uronjena u struju ivota,
reintegrirana u cjelinu, karika u beskrajnom lancu generacija, tijelo koje postoji za i kroz
drugo tijelo. Kada osjeti dijete u svojem otealom trbuhu i kada ga pritisne na svoje
nateene grudi, majka ostvaruje fuziju koju je traila u mukom naruju i koja joj je
odbijena tek to je dana. Ona vie nije objekt podinjen subjektu. Nije ni subjekt kojega
mui njegova sloboda, nego ona dvosmislena stvarnost: ivot. Njezino je tijelo konano
njezino jer pripada djetetu koje pripada njoj. Drutvo joj priznaje to posjedovanje i
pritom mu daje posveeni znaaj. Sada moe pokazivati grudi koje su donedavno bile
erotski objekt, one su izvor ivota: do te mjere da nam pobone slike pokazuju Djevicu
Mariju kako otkriva svoja prsa molei Sina da potedi ovjeanstvo. Otuena u svojem
tijelu i svojem drutvenom dostojanstvu, majka uiva u umirujuoj iluziji osjeaja da je
bitak u sebi, gotova vrijednost.
Meutim, to je samo iluzija. Jer ona zapravo ne pravi dijete: ono se pravi u njoj.
Njezino tijelo proizvodi samo tijelo: nije sposobna utemeljiti egzistenciju koja e se
morati utemeljiti sama. Ostvarenja koja emaniraju iz slobode postavljaju objekt kao
vrijednost i daju mu nunost. U majinu je krilu dijete neopravdano, ono je jo samo
bezrazlona proliferacija, gola injenica ija je sluajnost simetrina sluajnosti smrti.
Majka moe imati svoje razloge da eli dijete, ali ne moe tom drugom koje e sutra biti
dati svoje razloge bivanja. Ona ga stvara u openitosti svojega tijela, a ne u
pojedinanosti svoje egzistencije. To shvaa junakinja Colette Audry kad kae:
Nikad nisam pomiljala da bi moglo dati smisao mojem ivotu... Njegovo
je bie klijalo u meni i morala sam ga uspjeno iznijeti, to god se dogodilo, do
kraja, ne mogavi pouriti stvari ak i ako je zato trebalo umrijeti. Zatim je
bilo tu, roeno iz mene; tako je nalikovalo na djelo koje sam mogla napraviti
u ivotu... ali ipak nije to bilo.317
U nekom se smislu misterij utjelovljenja ponavlja u svakoj eni. Svako roeno
dijete je bog koji se pretvara u ovjeka: ne bi se moglo ostvariti kao svijest i sloboda da
nije dolo na svijet. Majka je pogodna za taj misterij, ali njime ne upravlja. Vrhovna istina
toga bia koje se u njoj izrauje joj promie. Tu nejasnost pretvara u dvije proturjene
fantazije. Svaka majka sanja da e njezino dijete biti junak. Na taj nain izraava svoje
oduevljenje injenicom da stvara svijest i slobodu. Ali uz to se boji da e roditi bogalja,
udovite, zato to poznaje stranu sluajnost tijela, a embrij u njoj je samo tijelo. Deava
se da je ponese jedna ili druga sanja, ali najee ena oscilira izmeu njih. Podlona je i
drugoj nejasnoi. Uhvaena u veliki krug vrste, potvruje ivot umjesto vremena i smrti:
tako je obeana besmrtnosti. No takoer u svojem tijelu osjea stvarnost Hegelovih
rijei: Raanje djece je smrt roditelja. Hegel jo kae da je dijete roditeljima bitak za
sebe njihove ljubavi koji pada izvan njih, koje e, obratno, dobiti svoj bitak za sebe u
odvajanju od izvora, odvajanju u kojem taj izvor presuuje. Nadilaenje sebe je za enu
takoer pretkazanje njezine smrti. Odaje tu istinu strahom koji osjea kad zamilja
poroaj. Boji se da e pri poroaju izgubiti vlastiti ivot.
Budui da je znaenje trudnoe toliko dvojako, prirodno je da je i enin stav prema
njoj dvostruk: on se usto mijenja u razliitim stadijima razvoja fetusa. Treba najprije
naglasiti da na poetku procesa dijete nije prisutno. Ono jo uvijek ima samo zamiljenu
317

On joue perdant, L'Enfant.

359

briana

egzistenciju. Majka moe sanjati o tom malenom pojedincu koji e se roditi za nekoliko
mjeseci, moe se zabavljati pripremajui mu kolijevku, odjeu, ali konkretno poima samo
uznemirujue organske fenomene ije je arite. Neki propovjednici ivota i Plodnosti
mistino tvrde da ena po kvaliteti doivljenog uitka zna da ju je mukarac oplodio. To
je jedan od mitova koje valja odbaciti. ena nikad nema sigurnu intuiciju o dogaaju,
nego zakljuuje po neizvjesnim znakovima. Prestaju joj mjesenice, udeblja se, grudi joj
postanu teke i bolne, ima vrtoglavice, munine. Katkad jednostavno misli da se
razboljela i lijenik je uputi u njezino stanje. Tada zna da je njezino tijelo dobilo namjenu
koja ga transcendira. Dan za danom u njoj e jaati izraslina roena iz njezina tijela i
strana njezinu tijelu. ena je plijen vrste koja joj namee svoje tajanstvene zakone i to je
otuenje uglavnom plai: njezin se strah oituje u povraanjima. Ona su djelomice
izazvana promjenama u eluanim sokovima koje tada nastaju, ali ako se ta reakcija,
koju druge enke sisavaca nemaju, pogora, razlozi su psihike prirode. Ta reakcija
oituje akutni znaaj koji tada u ljudske enke poprima sukob izmeu vrste i pojedinca.
ak i ako ena duboko eli dijete, njezino se tijelo isprva buni kad ga treba roditi. U
Nervose Angstzustdnde und ihre Behandlung (ivana anksioznost i njezino lijeenje)
Stekel tvrdi da povraanje trudne ene uvijek izraava svojevrsno odbijanje djeteta, i
ako se dijete prihvati neprijateljski - iz esto nepoznatih razloga - eluane tegobe se
pogoraju.
Psihoanaliza nas je nauila da se psihiko pogoranje simptoma povraanja
susree samo u sluaju kad oralno izbacivanje otkriva neprijateljske osjeaje prema
trudnoi ili fetusu, kae Helene Deutsch. Tomu dodaje: esto je psihiki sadraj
povraanja u trudnoi potpuno isti kao u djevojakih histerinih povraanja koja
proizlaze iz umiljaja trudnoe.318 U oba se sluaja oivljava stara ideja oplodnje kroz
usta koju susreemo kod djece. Naroito je za djetinjaste ene trudnoa, kao nekada,
poistovjeena s boleu probavnog sustava. Deutsch navodi primjer pacijentice koja je u
strahu prouavala svoje izbljuvke da bi se uvjerila da u njima nisu djelii embrija. Usput
je znala, tvrdila je, da je ta opsesija smijena. Bulimija, smanjeni apetit i munine
obiljeavaju isto oklijevanje izmeu elje da se sauva i elje da se uniti embrij.
Poznavala sam mladu enu koja je istodobno patila od stranih povraanja i zatvora.
Sama mi je jednoga dana rekla da ima dojam da istodobno pokuava odbaciti fetus i
trudi ga se zadrati, to je tono odgovaralo eljama koje si je priznala. Doktor Arthus319
navodi sljedei primjer koji saimam:
Gospoa T. pokazuje u trudnoi ozbiljne potekoe, s nekontroliranim
povraanjem... Situacija je toliko zabrinjavajua da moramo pomiljati na
prekid trenutane trudnoe... Mlada ena je neutjena... Kratka analiza koju
moemo izvesti otkriva: Gospoa T. se nesvjesno poistovjeuje s jednom od
svojih nekadanjih prijateljica iz internata koja je odigrala vrlo veliku ulogu u
njezinu osjeajnom ivotu i preminula od posljedica svoje prve trudnoe. im
smo uspjeli otkriti taj uzrok, simptomi su se ublaili. Nakon petnaestak dana
povraala je rjee, ali povraanja vie nisu predstavljala nikakvu opasnost.

318

Vrlo su mi precizno opisali sluaj mukarca koji je tijekom prvih mjeseci enine trudnoe - koju ipak nije mnogo
volio - pokazivao upravo simptome munine, vrtoglavice i povraanja koje pronalazimo u trudnica. Oni oito
histerino odraavaju nesvjesne konflikte.
319
Le Mariage.

360

briana

Zatvor, proljevi i tenje za izbacivanjem uvijek oituju istu mjeavinu elje i straha.
Katkad rezultiraju pobaajem. Gotovo svi spontani pobaaji imaju psihiki uzrok. Ove se
tegobe pogoravaju to im ena vie vanosti pridaje i to se vie oslukuje. Slavne
elje trudnih ena naroito su s uitkom njegovane djetinjaste opsesije: uvijek se
odnose na hranu, zbog stare predodbe o oplodnji putem hrane. ena koja se osjea
zbunjenom u svojem tijelu izraava, kao to je est sluaj u psihoneuroza, taj osjeaj
stranosti kroz elju kojom se katkad opini. Usto tradicijski postoji kultura takvih
silnih elja, kao to je neko postojala kultura histerije. ena oekuje da e imati silne
elje, vreba na njih i izmilja ih. Priali su mi o mladoj neudanoj majci koja je toliko
grevito udjela za pinatom da ga je otila kupiti na trnicu i cupkala od nestrpljenja
kad se kuhao. Time je izrazila tjeskobu svoje usamljenosti. Znajui da moe raunati
samo na sebe samu, u grozniavoj je urbi pohitala zadovoljiti svoje elje. Vojvotkinja
d'Abrantes vrlo je zabavno u svojim Memoarima opisala sluaj u kojem nautaivu elju
zapovjedniki sugerira enina okolina. ali se da je za trudnoe bila okruena
prevelikom brigom.
Ta njega i uslunost poveavaju slabost, muninu, ivane tegobe i tisuu
i jednu patnju koja gotovo uvijek prati prve trudnoe. Iskusila sam to... Poela
je upravo moja majka, jedan dan kad sam kod nje veerala... Ah, Boe moj,
rekla mi je odjednom odloivi svoju vilicu i pogledavi me zapanjeno. Ah,
Boe moj, nisam se ni sjetila pitati te to posebno eli.
- Ta nita - odgovorila sam joj.
- Nita - ree majka... - Nita! Ali to je nevieno! Vara se. Znai da ne
obraa panju. Razgovarat u o tome s tvojom svekrvom.
I tako su se moje dvije majke poele meusobno savjetovati. I Junot me u
strahu da u mu roditi dijete s veprovom glavom svako jutro pitao: Laure,
to bi eljela? Njegova se sestra po povratku iz Versaillesa pridruila zboru
pitanja... Vidjela je nebrojene osobe izobliene zbog neutaenih elja Na
kraju sam se i sama prepala... Traila sam u glavi to bi mi najvie pasalo i
nisam pronala nita. Konano, kad sam jedan dan jela pastilu od ananasa
palo mi je na pamet da bi ananas zaista bio izvrsna stvar... im sam se uvjerila
da udim za ananasom, prvo sam osjetila snanu elju, a zatim se ona pojaala
kad je Corcelet izjavio da im nije sezona. Joj! Onda sam osjetila ljutitu patnju
od kakve osjeate da ete ili umrijeti ili je utaiti.
(Junot je nakon mnogih pokuaja uspio dobiti ananas od gospoe
Bonaparte. Vojvotkinja d'Abrantes ga je radosno primila i provela no
opipavajui ga i dirajui, jer joj je lijenik naloio da ga ne pojede prije jutra.
Kad joj ga je Junot konano posluio):
Odgurnula sam tanjur od sebe. Ali... ne znam to mi je, ne mogu jesti
ananas. Stavio mi je nos u prokleti tanjur, to je definitivno potvrdilo da ne
mogu jesti ananas. Nisu ga samo morali iznijeti, nego i otvoriti prozore,
namirisati mi sobu da bi nestao i najmanji trag mirisa koji mi je u samo jednoj
sekundi postao odvratan. Najneobinije od svega jest to da poslije nikad
nisam mogla kuati ananas, a da se na neki nain ne prisilim...
ene kojima se previe bave ili koje se previe bave samima sobom su one koje
pokazuju najvie morbidnih fenomena. Kroz iskuenje trudnoe najlake prolaze s jedne
361

briana

strane matrone koje su u potpunosti posveene svojoj funkciji nesilice i s druge strane
muevne ene koje se ne zanose pustolovinama svojih tijela i koje ih nastoje lako
prevladati: Madame de Stael prola je kroz trudnou jednako lako kao kroz razgovor.
Kako trudnoa napreduje, odnos izmeu majke i fetusa se mijenja. Fetus se sigurno
smjestio u majinoj utrobi, dva su se organizma prilagodila jedan drugome i meu njima
se odvijaju bioloke razmjene koje omoguuju eni da pronae svoju ravnoteu. Ona se
vie ne osjea kao da je u posjedu vrste. Ona je ta koja posjeduje plod svoje utrobe. Prvih
je mjeseci trudnoe bila obina ena, oslabljena tajnim radom koji se u njoj obavljao.
Poslije je oigledno majka i njezine su slabosti nalije njezine slave. Nemo, kako se
pojaava, postaje alibi. Mnoge ene stoga u trudnoi pronau udesan mir: osjeaju se
opravdanima. Oduvijek su bile sklone promatrati, prouavati svoje tijelo. Zbog osjeaja
za drutvenu dunost, nisu se usuivale previe se popustljivo zanimati za njega. Sada
imaju to pravo. Sve ono to ine za vlastitu dobrobit, ine istodobno za dijete. Od njih se
vie ne oekuje ni rad ni trud. Vie se ne moraju zamarati ostatkom svijeta. Snovi koje
gaje o budunosti daju smisao sadanjem trenutku. Moraju se samo prepustiti: na
praznicima su. Razlog njihove egzistencije je ondje, u njihovu trbuhu, i daje im savren
dojam ispunjenosti. To je poput peice zimi, koja je uvijek upaljena, ovdje, samo za vas,
potpuno podinjena vaoj volji. Takoer i poput svjeega tua koji ljeti stalno tee. Ovdje
je, rekla je jedna ena koju citira Helene Deutsch. ena, tako ispunjena, takoer doivi
zadovoljstvo osjeaja da je zanimljiva, to je od adolescencije njezina najdublja elja.
Kao suprugu muila ju je njezina ovisnost o mukarcu. Sada vie nije seksualni objekt,
slukinja, ve utjelovljuje vrstu, obeanje je ivota, vjenosti. Okolina je potuje. ak i
njezini hirovi postaju svetinja: vidjeli smo da je to potie da izmilja elje. Trudnoa
omoguuje eni da racionalizira postupke koji bi se inae doimali apsurdnima, kae
Helene Deutsch. Napokon - opravdana prisutnou drugoga u svojoj utrobi - u
potpunosti uiva u bivanju samom sobom.
Colette je u L'Etoile Vesper opisala tu fazu svoje trudnoe.
Podmuklo i bez urbe preplavilo me blaenstvo bremenitih enki. Vie
nisam bila podanica nikakve slabosti, nikakve nesree. Euforija, predenje,
kojim da imenom, znanstvenim ili obiteljskim, nazovem taj spas? Oito je da
me ispunio, jer ga ne zaboravljam... Dodija nam preuivati ono to nikad nije
izgovoreno, o stanju ponosa, obine velianstvenosti koju sam osjeala dok je
u meni zrio plod... Svake sam se veeri pomalo opratala s nekim od lijepih
razdoblja mojega ivota. Dobro sam znala da u poaliti. Ali su veselje,
predenje i euforija sve preplavili i mnome je vladala mirna animalnost,
oputenost koju mi je davala moja poveana teina i prigueni pozivi bia
koje sam stvarala.
esti, sedmi mjesec... Prve jagode, prve rue. Mogu li svoju trudnou
nazvati kako drukije osim dugim praznikom? ovjek zaboravi muke s kraja,
ali ne i jedinstveni dugi praznik: ja nisam zaboravila nita. Ponajvie se
sjeam kako bi me san zaskoio u hirovite sate i da me opet, kao u djetinjstvu,
uhvatila potreba da spavam na tlu, na travi, na zagrijanoj zemlji. Jedina
elja, zdrava elja.
Pri kraju sam djelovala poput takora koji vue ukradeno jaje. Kako mi je
bilo neudobno u meni samoj, dogaalo mi se da sam previe umorna da
spavam... Ni uz teinu ni umor moj se dugi praznik jo nije prekidao. astili su
me povlasticama i panjom...
362

briana

Colette nam kae da je jedna od njezinih prijateljica takvu sretnu trudnou nazvala
mukom trudnoom. Colette se doista ini kao tip ene koja hrabro podnosi svoje
stanje jer njime nije obuzeta. U trudnoi je nastavila sa spisateljskim radom. Dijete je
pokazalo da e ono stii prvo, i ja sam zatvorila nalivpero.
Ostale ene se optereuju vie. Beskonano preivaju svoju novu vanost. I uz
najmanje ohrabrenje prisvajaju muke mitove: lucidnom duhu suprotstavljaju plodnu
no ivota, nepomuenoj svijesti misterije unutranjosti, jalovoj slobodi teinu toga
trbuha koji je ovdje u svojoj golemoj faktinosti. Budua majka osjea se kao humus i
zemlja, izvor, korijen. Kad zadrijema, njezin san je san kaosa u kojemu sazrijevaju
svjetovi. Ima ih koje vie zaboravljaju na sebe i prije svega se opinjavaju blagom ivota
koje u njima raste. Tu radost opisuje Cecile Sauvage u svojim pjesmama L'Ame en
bourgeon (Dua u pupoljku):
Pripada mi kao zora dolini
Obavijam te u svojoj toplini
Gdje ti tajom rastu udovi hladni,
I dalje:
O ti koju bojaljivo mazim u vati
Mala duo u pupoljku vezana za moj cvijet
Jednim dijelom svoga srca oblikujem tvoje
O moj meki plode, ustaca vlanih,
U pismu svojem muu pie sljedee:
udno, ini mi se da pomaem u stvaranju majunog planeta i da mu
oblikujem krhku kuglu. Nikad nisam bila tako blizu ivotu. Nikad nisam tako
jako osjeala da sam sestra zemlji, s biljem i sokovima. Noge mi kroe po tlu
kao po ivoj zvijeri. Sanjam o danu punom frula, probuenih pela i rose jer
se evo die i mie u meni. Kad bi znao koju svjeinu proljea i koju mladost ta
dua u pupoljku daje mojem srcu. Kad samo pomislim da je to Pierrotova
djetinja dua i da u tami mojeg bia stvara dva velika beskonana oka.
S druge strane, ene koje su jako koketne, koje se esencijalno poimaju kao erotski
objekt, koje se vole u ljepoti svojega tijela, boli vidjeti se izoblienima, porunjenima,
nesposobnima da izazovu elju. Trudnoa im se uope ne ini kao praznik ili
oplemenjivanje, ve kao ponienje njihova ja.
U Mojem ivotu Isadore Duncan na primjer itamo:
Dijete se sada sve vie javljalo. Moje lijepo mramorno tijelo oputalo se,
lomilo i izobliavalo... Kad bih etala uz more, katkad sam osjeala viak
snage i sranosti, i mislila sam kako e to stvorenje biti moje, samo moje, ali
drugih dana... osjeala sam se kao bijedna ivotinja uhvaena u zamku... Malo
363

briana

s nadom, malo s oajem, esto sam razmiljala o hodoau svojega

djetinjstva, mojoj mladosti, mojim lutanjima... mojim otkriima u umjetnosti, i
sve je to bilo poput maglovitog, dalekog predgovora, koji je vodio do ovoga oekivanja poroaja. To je mogla imati bilo koja seljakinja! Poeli su me
opsjedati raznovrsni strahovi. Uzalud sam si ponavljala da svaka ena ima
djecu... Sve je to krug ivota itd. Svejedno sam bila svjesna straha. Straha od
ega? Sigurno ne od smrti, ne ak ni od boli - bio je to neki nepoznati strah, od
neega nepoznatog... Moje je draesno tijelo sve vie naticalo pod
iznenaenim mi oima... Gdje je bio moj divni mladenaki oblik najade?
Ambicija? Slava? esto sam se unato sebi samoj osjeala veoma oajnom i
poraenom. Ova igra s divovskim ivotom bila je previe. Ali onda bih
pomislila na dijete koje dolazi, i sve bi takve bolne misli prestale...
Bespomoni, okrutni sati nonog oekivanja... Kakvu cijenu plaamo za slavu
majinstva!
U posljednjem stadiju trudnoe naznauje se poetak separacije majke i djeteta.
ene na razliite naine osjeaju djetetove prve pokrete, udarac nogom kojim kuca na
vrata svijeta, o stijenku trbuha koji ga odvaja od svijeta. Neke oduevljeno prihvaaju taj
znak koji navjetava prisutnost autonomnog ivota, dok se druge s gnuanjem osjeaju
kao spremite za strano bie. Iznova se uznemiruje savez majke i djeteta: maternica se
sputa, ena osjea pritisak, napetost, dine tegobe. Ovaj put nije u posjedu neodreene
vrste, nego toga djeteta koje e se roditi. Dotad je ono bilo samo privid, nada. Sada
postaje jako prisutno. Njegova stvarnost stvara nove probleme. Svaki je prijelaz muan, a
poroaj se ini posebno zastraujuim. Kad se eni primakne termin poroaja, oive svi
njezini djetinji strahovi. Ako zbog osjeaja krivnje misli da ju je majka proklela, uvjerava
se u to da e umrijeti ili ona sama ili dijete. Tolstoj je u Ratu i miru u liku Lise Bolkonske
opisao jednu od takvih djetinjastih ena koje u poroaju vide smrtnu presudu: Lisa
doista i umre.
Poroaj se veoma razlikuje od sluaja do sluaja. Majka eli ujedno u trbuhu
zadrati tjelesno blago koje je dragocjen komad njezina ja i rijeiti se uljeza. eli
napokon drati svoj san u rukama, ali se boji novih odgovornosti koje e ta
materijalizacija donijeti. Mogu prevladati jedna ili druga elja, ali esto oklijeva izmeu
njih dvije. esto takoer ne prilazi munom iskuenju odluna srca: eli se dokazati i
dokazati svojoj okolini - majci, muu - da ga je sposobna prevladati bez pomoi. Ali
istodobno zamjera patnje koje su joj nametnute svijetu, ivotu, svojima blinjima, pa iz
protesta usvaja pasivno ponaanje. Samostalne ene poput matrona i muevnih ena
silno ele odigrati aktivnu ulogu u trenucima koji prethode poroaju i tijekom samoga
poroaja. One vrlo djetinjaste preputaju se babici ili svojoj majci. Nekima predstavlja
pitanje ponosa da ne viu tijekom poroaja. Druge odbijaju slijediti bilo kakve
preporuke. Openito se moe rei da u toj krizi ene izraavaju svoj sutinski stav o
svijetu openito i posebno o svojemu majinstvu: one su stoike, rezignirane, zahtjevne,
zapovjednike, revoltirane, inertne, napete... Te psiholoke dispozicije imaju golem
utjecaj na trajanje i teinu poroaja (koji takoer, dakako, ovisi o isto organskim
imbenicima). Znakovito je da ena, poput nekih enki domaih ivotinja, treba pomo
da bi ispunila funkciju koju joj je namijenila priroda. Postoje seljanke surova naina
ivota i osramoene neudane majke koje se poraaju same, ali njihova samoa esto
uzrokuje djetetovu smrt ili neizljeive bolesti u majke. ena je jo uvijek ovisna i u
samome trenutku kad uspije ostvariti svoju ensku sudbinu, to takoer dokazuje da se
u ljudske vrste prirodno nikad ne razlikuje od umjetnog. Prirodno je sukob izmeu
364

briana

interesa enske individue i interesa vrste toliko estok da esto vodi do smrti ili majke ili
djeteta. Ljudske medicinske ili kirurke intervencije znatno su smanjile - ak gotovo
eliminirale - neko toliko este nesree. Metode anestezije rade na demantiranju
biblijske tvrdnje: U mukama djecu e raati. One se odnedavno rabe u Americi i
polako ire u Francuskoj. U oujku 1949. godine, dekretom su postale obavezne u
Engleskoj.320
Teko je rei kakve su tono patnje kojih enu poteuje anestezija. injenica da
poroaj katkad traje vie od dvadeset etiri sata, a katkad zavri u dva-tri sata, prijei
bilo kakvo poopavanje. Za neke je ene poroaj muenje. To je sluaj Isadore Duncan:
ona je trudnou proivjela u tjeskobi i nesumnjivo su joj psihiki otpori pojaali bolove
poroaja. Pie:
Ma kakva panjolska inkvizicija! Nijedna ena koja je rodila dijete ne bi je
se trebala bojati. U usporedbi s poroajom mora da je bila maji kaalj. Bez
predaha, bez stajanja, bez milosti, taj me nevidljiv i okrutan duh drao u
svojim kandama, razdirao mi kosti i ivce. Kau da se takve patnje brzo
zaboravljaju. Sve to mogu odgovoriti jest da mi je dovoljno da zatvorim oi
pa da ponovno ujem svoje krike i vapaje.
Neke ene smatraju suprotno, da je tu kunju relativno lako otrpjeti. Malen broj
njih u njoj pronalazi ulni uitak.
Toliko sam seksualno bie da mi i sam poroaj predstavlja seksualni in,
pie jedna od njih.321 Njegovala me neka vrlo lijepa madame. Kupala me i
davala mi injekcije. To je bilo dovoljno da dospijem u stanje visoke
uzbuenosti od kojega sam drhtala.
Ima ena to izjavljuju da su tijekom poroaja imale dojam stvaralake moi. One
su zaista obavile voljan i produktivan posao. Mnoge se meutim osjeaju pasivnima,
bolesnim i muenim instrumentom.
Prvi odnosi majke s novoroenetom jednako variraju. Neke ene pate zbog
praznine koju sada osjeaju u svojem tijelu. ini im se da su im oteli njihovo blago. Cecile
de Sauvage pie:
Ja sam konica bez rijei
iji se roj vinuo u zrak
Vie ne nosim hranu
Svoje krvi tvome krhkom tijelu
Moje je bie zatvorena kua
320

Ve sam rekla da su se neki antifeministi u ime prirode i Biblije pobunili na nastojanja da se ukinu patnje poroaja.
Po njima one su izvor majinskog instinkta. ini se da takav stav privlai i Helene Deutsch. Ako majka nije osjetila
poroajne muke, nee u potpunosti prihvatiti dijete kao svoje u trenutku kada joj ga predstave, tvrdi Deutsch. No
priznaje da se isti osjeaj praznine i stranosti susree i kod rodilja koje su rodile u boli. I kroz cijelu svoju knjigu istie
da je majinska ljubav osjeaj, svjesni stav, a ne instinkt. Prema Deutsch, ena moe majinski voljeti posvojeno dijete,
muevo dijete iz prvoga braka itd. Ovo proturjeje oigledno proizlazi iz injenice da je Deutsch enu osudila na
mazohizam i da joj teza nalae da prida veliku vanost enskim patnjama.
321
Subjekt iju je ispovijed, koju smo djelomice skratili, zabiljeio Stekel.

365

briana

Iz koje su upravo iznijeli pokojnika.

I jo:
Vie nisi samo moj.
Tvoja glava ve odraava druga nebesa.
Takoer i sljedee:
Roen je, izgubila sam svoje voljeno mlado
Sada je roen, ja sam sama, osjeam
Kako se u meni uasava praznina moje krvi.
Istodobno, svejedno, svaka mlada majka osjea udesnu znatielju. Neobino je
udo vidjeti i drati ivo bie oblikovano u sebi, izalo iz sebe. No koju je ulogu zaista
imala majka u nevjerojatnom dogaaju koji na zemlju izbacuje novi ivot? Ona to ne zna.
Bie ne bi postojalo bez nje, a ipak joj izmie. Iznenaujue joj ga je tuno vidjeti vani,
odsjeena od sebe. I gotovo uvijek razoaravajue. ena bi ga voljela osjetiti svojim
jednako sigurno kao vlastitu ruku, ali sve to ono osjea je zatvoreno u njemu, mutno je,
nedokuivo, odvojeno. Ona ga ak ni ne prepoznaje jer ga ne poznaje. Svoju je trudnou
ena proivjela bez njega. Nema nikakvu zajedniku prolost s tim malenim strancem.
Oekivala je da e joj odmah biti poznat, ali ne, to je pridolica i ona je zapanjena
ravnodunou s kojom ga doekuje. Dok je u trudnoi matala, to je bie bilo slika, bilo
je beskonano i majka je u mislima igrala svoje budue majinstvo. Sada je to sasvim
maleni gotov pojedinac, i zaista je ovdje, sluajan, fragilan, zahtjevan. Radost, sasvim
stvarna, to je napokon ovdje, mijea se sa aljenjem to je samo to to jest.
Poslije te separacije mnoge mlade majke putem dojenja ponovno sa svojim
djetetom uspostave intiman ivotinjski odnos. Taj trud mnogo vie iscrpljuje od
trudnoe, ali omoguuje dojilji perpetuiranje stanja praznika, spokoja, ispunjenosti u
kojem je uivala u trudnoi. Colette Audry322 kae o jednoj od svojih junakinja:
Kad je beba sisala, nita se drugo nije trebalo raditi, a to je moglo trajati
satima. Nije ak ni razmiljala o onome to e doi poslije. Trebalo je samo
ekati da se odvoji od prsa poput velike pele.
No postoje ene koje ne mogu dojiti i kod kojih se zauujua ravnodunost prvih
sati nastavi toliko dugo da s djetetom ne uspostave konkretnu vezu. To je meu ostalima
bio sluaj Colette koja nije mogla dojiti svoju ki i koja je sa svojom uobiajenom
iskrenou opisala svoje prve majinske osjeaje:323
Nastavak je promatranje nove osobe koja je ula u kuu, ne uavi
izvana... Jesam li unosila dovoljno ljubavi u to promatranje? Ne usuujem se
rei da jesam. Dakako, bila sam navikla - i jo uvijek jesam - na uenje.
322
323

On joue perdant.
Colette, L'Etoile Vesper.

366

briana

Vjebala sam ga na tom skupu uda koji predstavlja novoroene: na

njezinim noktima, po prozirnosti slinima ispupenoj ljusci morske kozice, na
njezinim stopalima, koja su nam stigla ne dotaknuvi tlo. Lako paperje
njezinih trepavica, sputenih na obraze, izmeu zemaljskih krajolika i
plaviastog sna u oima. Maleno spolovilo, jedva zarezan badem, precizno
zatvorena koljka, usnu na usnu. Ali podrobno divljenje koje sam odavala
keri nisam nazivala, nisam osjeala kao ljubav. ekala sam... Nisam iz tih
prizora, koje sam u ivotu toliko dugo iekivala, vukla oprez i natjecanje
zaslijepljenih majki. Kad e dakle meni biti dan znak koji e obaviti drugo,
tee slamanje? Morala sam prihvatiti da e me upozorenja, skriveni
ljubomorni ispadi, krive ili ak tone slutnje, ponos to raspolaem ivotom
iji sam ponizni vjerovnik, pomalo podmukla svijest da drugome dajem
lekcije iz skromnosti, na koncu pretvoriti u obinu majku. Ipak sam se smirila
tek kad je razumljiv jezik procvao na oaravajuim usnicama, kad su znanje,
zloba i ak i njenost od obine lutkice napravili djevojicu, i od djevojice
moju ker!
Takoer se brojne majke prestrae svojih novih odgovornosti. U trudnoi su se
morale samo prepustiti svojem tijelu. Od njih se nije zahtijevala nikakva inicijativa. Sada
se preko puta njih nalazi osoba koja nad njima ima prava. Neke ene veselo miluju svoje
dijete dok su jo u bolnici, radosne i bezbrine, ali ga ponu smatrati teretom im se
vrate kui. ak im ni dojenje ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo, dapae, boje se da e si
unititi grudi. S ljutnjom opipavaju svoje ispucale dojke, svoje bolne lijezde. Djeja usta
ih ranjavaju. ini im se da im isisavaju snagu, ivot, sreu. Dijete im namee teko
ropstvo i vie nije dio njih: doima se tiraninom. S animozitetom promatraju toga
malenog stranog pojedinca koji ugroava njihovo tijelo, slobodu, itavo njihovo ja.
Uplee se i mnogo drugih imbenika. Odnosi ene s njezinom majkom zadravaju
svu svoju vanost. Helene Deutsch navodi sluaj mlade dojilje ije bi mlijeko presuilo
svaki put kad bi joj u posjet dola majka. esto bi traila pomo, ali bi bila ljubomorna na
brigu koju bebi prua neka druga i osjeala se mrzovoljnom. Odnosi ene s djetetovim
ocem i osjeaji koje on sam gaji takoer imaju velik utjecaj. Cijeli niz ekonomskih i
sentimentalnih razloga definira dijete kao teret, okov, ili osloboenje, dragulj, sigurnost.
Ima sluajeva kad neprijateljstvo postane otvorena mrnja koja se odraava u krajnjem
nemrui ili loim postupanjima. Najee joj se majka, svjesna svojih obaveza, odupire.
Osjea zbog te mrnje aljenje koje stvara tjeskobe u kojima se produuju zebnje iz
trudnoe. Svi psihoanalitiari se slau da majke koje ive opsjednute strahom da e
djetetu uiniti neto naao, one koje zamiljaju strane nezgode, osjeaju prema djetetu
neprijateljstvo koje nastoje suzbiti. U svakom je sluaju nevjerojatno i razlikuje taj odnos
od bilo kojega drugog ljudskog odnosa to to se na poetku dijete ne mijea u odnos:
njegovi osmijesi i zamuckivanja imaju samo ono znaenje koje im daje majka. O njoj, a ne
o njemu, ovisi djeluje li joj dijete armantno, jedinstveno, ili dosadno, obino, mrsko.
Zato su hladne, nezadovoljne i melankoline ene koje od djeteta oekuju drutvo,
toplinu i uzbuenje koji bi ih otrgnuli od njih samih, uvijek dubinski razoarane. Kao
prelazak u pubertet, seksualna inicijacija i brak, majinstvo takoer donosi sumorno
razoaranje subjektima koji se nadaju da vanjski dogaaj moe obnoviti i opravdati
njihov ivot. Taj osjeaj nalazimo u Sofije Tolstoj. Ona pie:

367

briana

Ovih devet mjeseci bili su najgori u mojemu ivotu. to se desetog tie,

bolje da ne govorim.
Sofija se uzalud trsi u dnevniku zabiljeiti konvencionalnu sreu. Na nas ostavljaju
dojam njezina tuga i njezin strah.
Sve je obavljeno. Rodila sam, otrpjela svoje, ustala sam se i malo-pomalo vraam se
ivotu s neprestanim strahom i zabrinutou za dijete i naroito za mojega mua. Neto
se u meni slomilo. Neto mi govori da u vjeito patiti, mislim da je to strah da nisam
ispunila obaveze prema svojoj obitelji. Prestala sam biti prirodna jer se bojim one
vulgarne ljubavi enke za svoje mlade i bojim se pretjerane ljubavi prema muu. Tvrde
da je vrlina voljeti mua i djecu. Ta me pomisao katkad tjei... Kako je moan majinski
osjeaj i kako mi se prirodno ini biti majkom. To je Ljovino dijete i zato ga volim.
Meutim, znamo da izjavljuje toliku ljubav prema muu upravo zato to ga ne voli.
Ta antipatija prelazi na dijete zaeto u zagrljajima koji su joj se gadili.
Katherine Mansfield je opisala oklijevanje mlade majke koja je ljubila svojega
mua, ali su joj bila odbojna njegova milovanja. Prema djeci je osjeala istodobno
njenost i dojam praznine koji je sumorno tumaila kao potpunu ravnodunost. Linda se
odmara u vrtu pokraj svojega novoroeneta i misli na svojega mua Stanleyja.324
Pa, bila je udana za njega. I k tome ga je voljela. Ne Stanleyja kojega su svi
znali, ne svakodnevnog Stanleyja; nego srameljivog, osjeajnog, nevinog
Stanleyja koji je svake veeri kleao da bi se pomolio... No problem je bio u
tome... Viala je svojega Stanleyja tako rijetko. Bilo je traaka, trenutaka,
prostora za predah u spokoju, ali sve ostalo vrijeme bilo je kao da ivi u kui
koja se ne moe izlijeiti od navike da se zapali, na brodu koji je svaki dan
doivljavao brodolom. I uvijek je Stanley bio u najveoj opasnosti. Cijelo
njezino vrijeme prolazilo je u njegovu spaavanju, njegovanju, smirivanju i
sluanju njegove prie. Ono preostalo vrijeme provela bi u strahu od imanja
djece... Vrlo je zgodno rei da su djeca zajednika sudbina ena. To nije bilo
istina. Barem je ona mogla dokazati da nije. Bila je slomljena, oslabljena,
obeshrabrena svojim trudnoama. A dvostruko joj je tee bilo podnijeti
injenicu da ne voli svoju djecu. Bilo je to beskorisno pretvaranje... Ne, bilo je
to kao da ju je hladni dah skroz naskroz zaledio u svakom od tih groznih
putovanja. Vie nije imala topline da im prui. to se djeaka tie, pa, hvala
Bogu, majka ga je uzela. Bio je majin, ili Berylin, ili od koga god tko ga je htio.
Jedva ga je i drala u rukama. Bila je toliko ravnoduna prema njemu dok je
tamo leao... Spustila je pogled... Bilo je neto tako neobino, tako
neoekivano u tom osmijehu da se i Linda nasmijeila. Ali se sabrala i hladno
rekla djeaku: Ja ne volim bebe. Ne voli bebe? Djeak nije mogao
vjerovati. Mene ne voli? Blesavo je mahao rukama prema majci. Linda se
spustila na travu. Zato se stalno smije?, rekla je strogo. Kad bi znao o
emu mislim, ne bi... Lindu je toliko zaudila samouvjerenost toga maloga
stvora... A ne, budi iskrena. Nije to osjeala; nego neto sasvim drukije, neto
324

At the Bay.

368

briana

sasvim novo... Suze su joj plesale u oima. Proaputala je djeaku: Zdravo,

smijeni moj!...
Svi ovi primjeri dokazuju da majinski instinkt ne postoji. Rije se ni u kojem
sluaju ne odnosi na ljudski rod. Majin je stav definiran sveukupnom situacijom i
nainom na koji je ona prihvaa. Kao to smo upravo vidjeli, taj stav veoma varira.
Svejedno, stoji injenica da e - ako okolnosti nisu potpuno nepovoljne - majka
dijete prepoznati kao obogaenje.
Bilo je to poput odgovora stvarnosti njezine vlastite egzistencije... kroz
njega je imala utjecaj na sve i, za poetak, na sebe samu.
Pie Colette Audry o nekoj mladoj majci. Drugoj posuuje ove rijei:
Pritiskao mi je ruke, grudi kao neto najtee na svijetu, do izmaka mojih snaga.
Zakapao me u zemlju, u tiinu i no. Jednim potezom bacio mi je sav teret svijeta na
ramena. Upravo sam ga zato i eljela. Sama sam bila previe lagana.
Premda ima ena koje su prije nesilice nego majke i gube zanimanje za dijete im
se odvoji od sise, im se rodi, te prieljkuju samo novu trudnou, mnoge dapae osjeaju
da im upravo separacija daje dijete. Vie nije nejasan komadi njihova ja nego djeli
svijeta. Ono vie ne proganja potajno tijelo, nego ga se moe vidjeti, dodirnuti. Nakon
melankolije poroaja, Cecile Sauvage izraava radost posesivnog majinstva:
Evo te, mali moj ljubavnie
Na velikom krevetu tvoje mame
Mogu te ljubiti, drati,
Izvagati tvoju lijepu budunost;
Dobar dan, mali moj kipiu
Od krvi, radosti i gole puti,
Moj mali dvojnie, moj zanose...
Stalno se ponavlja da ena s radosti u djetetu pronalazi ekvivalent penisa. To je
posve netono. Zapravo, odrastao mukarac prestaje svoj penis smatrati udesnom
igrakom: njegov organ zadrava vrijednost poeljnih objekata ije posjedovanje
osigurava. Isto tako, odrasla ena zavidi mukome na plijenu koji si pripaja, a ne na
instrumentu toga pripajanja. Dijete zadovoljava tu agresivnu erotiku koju muki zagrljaj
ne ispunjava. Ono je podudarno ljubavnici koju ona predstavlja mukarcu, a koja on za
nju nije. Naravno, ovdje nema potpunog podudaranja: svaki je odnos jedinstven.
Ali majka u djetetu pronalazi - kao ljubavnik u voljenoj - putenu punou, i to ne u
predaji, nego u dominaciji. Ona u djetetu zahvaa ono to mukarac trai u eni: drugo,
istodobno prirodu i svijest, koje je njezin plijen, njezin dvojnik. Ono utjelovljuje cijelu
prirodu. Junakinja Colette Audry nam govori da je u svojem djetetu pronala:

369

briana

Kou koja postoji za dodir mojih prstiju, koja dri obeanje svih malih
maaka, svega cvijea...
Djeja put ima tu njenost, tu toplu elastinost za kojom je, kao mala djevojica,
ena udjela u majinoj puti, a kasnije, u svemu to postoji. Dijete je biljka, ivotinja, u
njegovim su oima kie i rijeke, plavetnilo neba i mora, nokti su mu od koralja, kosa
svileno raslinje, ono je iva lutka, ptica, mae; moj cvijet, moja perla, moje pile, moje
janje... majka apue gotovo ljubavnikove rijei i poput ljubavnika pohlepno se slui
posvojnim pridjevima. Koristi se istim nainima prisvajanja: milovanjem i poljupcima.
Stee dijete uza svoje tijelo, obavija ga toplinom svojih ruku, svojega kreveta. Katkad ti
odnosi poprimaju jasno seksualan znaaj. Tako u ispovijesti danoj Stekelu koju sam ve
citirala itamo:
Dojila sam svojega sina, ali bez radosti jer nije rastao i oboje smo gubili
na teini. To je za mene predstavljalo neto seksualno i osjeala sam sram
dajui mu dojku. Predivno mi je bilo osjeati malo toplo tijelo koje se privijalo
uz moje. Drhtala bih kad bih osjetila njegove ruice kako me diraju... Sva moja
ljubav odvajala se od mene i ila prema mojem sinu... Dijete je preesto bilo
sa mnom. Kad je imao dvije godine, im bi me vidio u krevetu dovukao bi se
do njega i pokuao se popeti na mene. Milovao mi je grudi ruicama i
pokuavao spustiti ruku, to mi je bilo toliko ugodno da sam ga jedva
maknula. esto sam se morala boriti s iskuenjem da se poigram njegovim
penisom...
Kako dijete raste, majinstvo poprima novi oblik. Na poetku je dijete tek obina
lutkica, postoji samo u svojoj openitosti, ali malo-pomalo se individualizira. Vrlo
dominantne ili vrlo putene ene tada se prema njemu ohlade. A neke druge, poput
Colette, se ba naprotiv u tom trenutku ponu zanimati za dijete. Odnos majke s
djetetom postaje sve sloeniji. Dijete je dvojnik i katkad je majka u iskuenju da se
potpuno otui u njemu, ali je ono autonoman, dakle buntovan subjekt. Danas je toplo
stvaran, ali je u dalekoj budunosti to adolescent, zamiljena odrasla osoba. Dijete je
bogatstvo, blago, ali i teret, tiranin. Radost koju majka moe pronai u djetetu jest radost
velikodunosti. Mora uivati u tome da slui, daje, stvara sreu, poput majke koju
oslikava Colette Audry:
Imao je dakle djetinjstvo sretno kao u knjigama, ali je ono za djetinjstvo
iz knjiga bilo poput pravih rua za rue s razglednica. I ta njegova srea
izlazila je iz mene kao mlijeko kojim sam ga dojila.
Poput ljubavnice, i majka se oboava osjeati nunom. Opravdana je zahtjevima na
koje odgovara. No potekou, veliinu i majinsku ljubav ini upravo to to ona ne
implicira uzajamnost. ena pred sobom nema mukarca, junaka, poluboga, nego malu
mucavu svijest, utopljenu u krhkom i sluajnom tijelu. Dijete ne posjeduje nikakvu
vrijednost i nikakvu ne moe ni dati. Pred njim ena ostaje sama. Ne oekuje nikakvu
naknadu u razmjenu za svoje darove, njih mora opravdati njezina vlastita sloboda. Ta
velikodunost zasluuje pohvale koje joj mukarci neumorno dijele, ali mistifikacija
poinje kad religija Majinstva proglasi da je svaka majka uzorna. Naime, majinska
370

briana

odanost moe se proivjeti savreno autentino, ali je tomu zapravo vrlo rijetko tako.
Obino je majinstvo udan kompromis narcizma, altruizma, snova, iskrenosti, loe
vjere, odanosti i cinizma.
Velika opasnost koju nai obiaji predstavljaju za dijete jest to to je majka o kojoj
je posve ovisno gotovo uvijek nezadovoljna ena: seksualno je frigidna ili nezadovoljena,
drutveno se osjea inferiornom mukarcu. Nema utjecaja na svijet ni na budunost.
Pokuat e djetetom kompenzirati sve svoje frustracije. Kad shvatimo do koje mjere
njezin aktualan poloaj eni oteava njezin potpuni procvat, koliko je u njoj tajnih elja,
pobuna, tenji i zahtjeva, moemo se prepasti to joj se preputaju bespomona djeca.
Kao u doba kad je as mazila, as muila svoje lutke, njezini su postupci simboliki: no ti
simboli za dijete postaju okrutna stvarnost. Majka koja iba svoje dijete ne tue samo
dijete, u jednom ga smislu uope ne tue: osveuje se mukarcu, svijetu, ili sebi samoj. Ali
dijete je to koje prima udarce. Marcel Mouloudji je u Enricu prikazao taj bolni
nesporazum: Enrico dobro shvaa da majka ne udara tako luaki njega. Kad se probudi
iz delirija, ona jeca od aljenja i njenosti. Enrico joj ne zamjera, ali svejedno je izoblien
od batina. Isto se tako majka opisana u L'Asphyxie Violette Leduc napadajui ker
osveuje zavodniku koji ju je napustio, ivotu koji ju je ponizio i porazio. Uvijek se znalo
za taj okrutni aspekt majinstva, ali se s lanim ustezanjem razorualo ideju loe
majke i zamijenilo je se maehom, suprugom iz drugog braka koja mui dijete pokojne
dobre majke. Zapravo nam u Madame Fichini, pravoj suprotnosti Madame de
Fleurville, gospoa de Sgur opisuje upravo majku. Od Poil de carotte Julesa Renarda,
optube se samo niu: Enrico, LAsphyxie, Majinska mrnja S. de Tervagnes, Guja u aci
Hervea Bazina. Ako se tipovi ena ocrtani u ovim romanima ine pomalo iznimnima,
tomu je tako jer veina ena zbog morala i pristojnosti potiskuje svoje spontane porive.
No ti porivi bljesnu u scenama, pljuskama, ljutnjama, uvredama, kaznama itd. Uz majke
koje su otvoreno sadistiki nastrojene, postoje mnoge koje su prije svega hirovite.
Oduevljava ih dominacija. Posve mala, beba je igraka: ako je rije o djeaku,
bezobzirno se zabavljaju s njegovim spolovilom. Ako je rije o djevojici, pretvaraju je u
lutku. Poslije ele da ih maleni rob slijepo slua. Ako su tate, pokazuju dijete poput
pametne ivotinje. Ako su ljubomorne i iskljuive, izoliraju ga od ostatka svijeta. esto,
takoer, ena se ne odrie naknade za njegu koju prua djetetu. Kroz njega oblikuje
imaginarno bie koje e je zahvalno prepoznati kao divnu majku i u kojem e se ona
prepoznati. Kad je Kornelija, pokazujui svoje sinove, ponosno rekla: Evo mojih
dragulja, dala je potomstvu najtetniji primjer. Previe majki ivi u nadi da e jednoga
dana ponoviti tu ponosnu gestu, i ne oklijevaju tom cilju rtvovati malenoga pojedinca
od krvi i mesa ija ih sluajna i neodluna egzistencija ne ispunjava. Tjeraju ga da slii
njihovu muu, ili pak da mu ne slii, ili da reinkarnira oca, majku, nekoga uvaenog
pretka. Imitiraju ugledan uzor. Neka se je njemaka socijalistkinja veoma divila Lily
Braun, pripovijeda Helene Deutsch. Slavna je agitatorica imala genijalnoga sina koji je
umro u ranoj dobi. Njezina je imitatorica uporno tretirala vlastita sina kao buduega
genija, a on je na koncu postao razbojnik. tetna po dijete, ta je neprilagoena tiranija za
majku uvijek izvor razoaranja. Helene Deutsch navodi jo jedan zanimljiv primjer, priu
neke Talijanke koju je pratila nekoliko godina.
Gospoa Mazetti imala je mnogo djece i neprestano se alila na probleme
s jednim ili drugim od njih. Traila je pomo, ali joj je bilo teko pomoi jer se
smatrala superiornom prema svima, a pogotovo prema muu i djeci. Izvan
svoje obitelji ponaala se vrlo staloeno i svisoka, ili je u obitelji bila vrlo
uzbuena i izvodila nasilne scene. Potjecala je iz siromane i neobrazovane
371

briana

sredine i uvijek se eljela izdignuti. Pohaala je veernju kolu i moda bi

zadovoljila svoje ambicije da se sa esnaest godina nije udala za mukarca
koji ju je seksualno privlaio i s kojim je zatrudnjela. Nastavila je pokuavati
izai iz svoje sredine pohaajui nastavu itd. Mu je bio dobar kvalificirani
radnik kojega je agresivno i superiorno ponaanje ene otjeralo u
alkoholizam. Moda ju je iz osvete mnogo puta oplodio. Kad se rastala od
mua, nakon to se na jedno vrijeme pomirila sa svojim stanjem, poela je
tretirati svoju djecu jednako kao i njihova oca. Kad su bili mali, inili su je
zadovoljnom: dobro su radili, imali dobre ocjene itd. No kad je Louise,
najstarija ki, navrila esnaest godina, majka se prepala da e ponoviti
njezino iskustvo: postala je toliko stroga i gruba da je Louise doista, iz osvete,
donijela na svijet nezakonito dijete. Sva su djeca stala na oevu stranu protiv
majke koja ih je zamarala svojim visoko moralnim zahtjevima. U pojedinom je
razdoblju mogla biti privrena samo jednom djetetu odjednom, sve svoje
nade polaui u njega. Zatim bi pak promijenila miljenika, bez razloga, to je
djecu inilo bijesnom i ljubomornom. Keri su jedna za drugom poele
posjeivati mukarce, pokupile bi sifilis i nosile kui nezakonitu djecu. Djeaci
su postali lopovi. I majka nije eljela shvatiti da su ih njezini idealni zahtjevi
gurnuli na taj put.
Ta pedagoka upornost i hiroviti sadizam o kojemu sam govorila esto se mijeaju.
Majka svojim ljutnjama daje izgovor da eli oblikovati dijete. Obrnuto, neuspjeh
njezina pothvata pojaava neprijateljstvo.
Drugi prilino est stav, koji nije nita manje poguban za dijete, jest mazohistika
portvovnost. Neke se majke, da bi kompenzirale prazninu u svojim srcima i kaznile se
za neprijateljstvo koje si ne ele priznati, pretvore u robinje svojega potomstva.
Beskonano njeguju morbidnu tjeskobu, ne podnose da se dijete udalji od njih. Odriu se
sveg zadovoljstva, ikakva osobnog ivota, to im omoguuje da preuzmu lik rtve. Iz tih
rtvi crpe pravo da djetetu uskrate bilo kakvu samostalnost. To se odricanje lako
pomiruje s tiranskom voljom za dominacijom. Mater dolorosa svoje patnje pretvara u
oruje kojim se sadistiki slui. Njezine scene rezignacije u djeteta stvaraju osjeaje
krivnje koji e ga esto titati cijeloga ivota: one su jo tetnije od agresivnih scena.
Poljuljano i zbunjeno, dijete ne pronalazi nikakav obrambeni stav: malo ga udarci, malo
suze prokazuju kao zloinca. Majina velika isprika jest da joj dijete ni izdaleka ne donosi
ono sretno ostvarenje sebe same koje su joj obeavali od njezina vlastita djetinjstva. Na
njemu se iskaljuje za obmanu koje je bila rtva i koju dijete, nevino, razotkriva. Svojim je
lutkama raspolagala po svojoj volji; kad je pomagala u njegovanju sestrine, prijateljiine
bebe, to je bilo bez odgovornosti. Sada je drutvo, mu, majka i njezin vlastiti ponos trae
da polae raune o tom malom stranom ivotu kao da je on njezino djelo. Mu se
posebice ivcira zbog djetetovih mana kao zbog upropatene veere ili enina loeg
ponaanja. Njegovi apstraktni zahtjevi esto teko optereuju odnos majke s djetetom.
Neovisna ena - neovisna zahvaljujui svojoj samoi, bezbrinosti ili autoritetu u obitelji
- bit e mnogo mirnija od onih koje optereuju dominantne elje koje, htjele-ne htjele,
moraju posluati tako da postignu djetetovu poslunost. Naime, jako je teko u
predviene okvire zatvoriti egzistenciju koja je tajanstvena poput egzistencije ivotinja,
koja je burna i razuzdana poput prirodnih sila, a opet je ljudska. Dijete se ne moe
dresirati u tiini kao to se dresira psa, niti ga se moe uvjeriti rijeima odraslih. Dijete
se igra s tom dvosmislenou, rijeima suprotstavlja animalnost svojih jecaja i greva, a
zahtjevima drski jezik. Dakako, ovako postavljen problem je uzbudljiv i kad ima za to
372

briana

vremena, majka uiva u ulozi odgajateljice: kad je mirno smjeteno u parku, dijete je i
dalje alibi kao u doba kad se gnijezdilo u njezinu trbuhu. esto, ako je ostala vie-manje
djetinjasta, majka uiva u glupiranju s djetetom, oivljava igre, rijei, razonode i radosti
davno prolih vremena. No kad pere, kuha, doji drugo dijete, obavlja kupnju, prima
posjete i naroito kad se bavi svojim muem, dijete je samo dosadna, zamorna
prisutnost. Nema vremena da ga oblikuje. Treba ga prvo sprijeiti da teti; ono razbija,
trga, prlja, predstavlja stalnu opasnost za predmete i samoga sebe; nemirno je, vie,
govori, pravi buku: ivi za sebe. A taj ivot ometa ivot roditelja. Njihov interes ne
poklapa se s njegovim: otuda drama. Stalno njime preoptereeni, roditelji mu stalno
nameu rtve kojima ne razumije razloge: rtvuju ga za svoj mir i takoer za njegovu
vlastitu budunost. Prirodno je da se buni. Ne razumije objanjenja koja mu majka
pokuava dati, a ona pak ne moe proniknuti u njegovu svijest. Djetetovi snovi, fobije,
opsesije, elje tvore neprovidan svijet. Majka moe samo izvana, naslijepo, kontrolirati
bie koje te apstraktne zakone doivljava kao apsurdno nasilje. Nerazumijevanje ostaje i
kako dijete raste. Ono ulazi u svijet interesa i vrijednosti iz kojega je majka iskljuena.
esto je zbog toga prezire. Naroito se djeak, ponosan zbog svojih mukih povlastica,
smije zapovijedima jedne ene. Ona zahtijeva da se napravi zadaa, ali ne moe rijeiti
zadatke, prevesti taj i taj latinski tekst. Ne moe ga pratiti. Majka se katkad iivcira do
suza zbog toga nezahvalnog zadatka iju potekou mu rijetko shvaa: vladanja biem s
kojime se ne komunicira, a koje je svejedno ljudsko bie; upletanja u stranu slobodu koja
se definira i potvruje iskljuivo bunei se protiv vas.
Situacija se razlikuje ovisno o tome je li dijete djeak ili djevojica. Iako je djeak
tei, majka se uglavnom bolje slae s njim. Zbog prestia koji ena pripisuje
mukarcima i zbog povlastica koje oni konkretno imaju, mnoge ene prieljkuju sinove.
Divno je donijeti na svijet mukarca!, govore. Vidjeli smo da ene sanjaju o raanju
junaka, a junak je oigledno mukoga spola. Sin e biti voa, predvodnik ljudi, vojnik,
stvaratelj. Nametat e svoju volju cijeloj zemlji i majka e sudjelovati u njegovoj
besmrtnosti. On e joj dati kue koje nije izgradila, zemlje koje nije istraila, knjige koje
nije proitala. Kroz njega e posjedovati svijet, ali pod uvjetom da posjeduje svojega sina.
Otuda nastaje paradoks njezina stava. Freud smatra da je odnos majke i sina onaj u
kojemu nalazimo najmanje dvosmislenosti, ali ustvari u majinstvu, kao i u braku i
ljubavi, ena ima dvosmislen stav prema mukoj transcendenciji. Ako ju je brani ili
ljubavni ivot uinio neprijateljskom prema mukarcima, bit e joj zadovoljstvo
dominirati mujakom svedenim na svoj djetinji lik. S ironinom e bliskou takva ena
postupati sa spolnim organom arogantnih pretenzija. Katkad e plaiti dijete prijetnjama
da e mu ga otkinuti ako ne bude dobar. ak i ako, smjernija i miroljubivija, potuje u
svojem sinu buduega junaka, trudi ga se svesti na njegovu imanentnu stvarnost ne bi li
zaista bio njezin. Jednako kao to mua tretira kao dijete, dijete tretira kao bebu. Previe
je racionalno i jednostavno vjerovati da one eli kastrirati svojega sina. Njezin san je
proturjeniji. Majka eli da je on beskonaan, a opet da stane u njezin dlan, da dominira
svijetom i klei pred njom. Majka ga ohrabruje da bude mekan, sladokusac, egoistian,
stidljiv, sjedilaki, zabranjuje mu sport, druenja, ini ga nesigurnim u samoga sebe, jer
ga eli imati za sebe. No razoarana je ako istodobno ne postane i pustolov, ampion,
genij kojime se moe ponositi. To da je njezin utjecaj esto poguban - kao to je tvrdio
Montherlant, kao to je opisao Mauriac u Gnitrix - izvan je sumnje. Na sreu po djeaka,
on moe prilino lako pobjei od tog utjecaja: obiaji i drutvo ga na to ohrabruju. I
majka se sama s time pomiruje. Ona vrlo dobro zna da je borba protiv mukarca
neravnopravna borba. Tjei se glumei mater dolorosa ili prevakavajui ponos to je
rodila jednog od svojih pobjednika.
373

briana

Djevojica je potpunije preputena majci; majine pretenzije nad keri su vee.

Njihovi odnosi poprimaju mnogo dramatiniji znaaj. U keri majka ne pozdravlja lana
odabrane kaste. Ona u njoj trai svoju dvojnicu. U nju projicira svu dvosmislenost
odnosa prema sebi samoj, a kad se potvrdi drugost toga alter ego, osjea se izdanom.
Izmeu majke i keri sukobi o kojima smo govorili poprimaju najintenzivniji oblik.
Postoje ene koje su dovoljno zadovoljne svojim ivotima da se ele reinkarnirati u
keri ili je barem prihvatiti bez razoaranja. One bi svojem djetetu htjele dati prilike koje
su i same imale, kao i one koje nisu imale: priutit e mu sretnu mladost. Colette je
skicirala portret jedne od takvih uravnoteenih i velikodunih majki. Sido voli ker u
njezinoj slobodi. Ispunjava je ne traei nita zauzvrat jer izvlai uitak iz vlastita srca.
Mogue je da se majka, posveujui se toj dvojnici u kojoj se prepoznaje i nadilazi, na
koncu posve otui u njoj. Odrekne se svojega ja, njezina jedina briga je srea njezina
djeteta. Prema ostatku svijeta pokazat e se ak egoistinom i grubom. Prijeti joj
opasnost da postane dosadna onoj koju oboava, kao to je Madame de Sevigne postala
dosadna Madame de Grignan. Ki e se ljutito pokuati otarasiti njezine tiranske
odanosti. esto ne uspije u tome i itav ivot ostane djetinjasta, prestraena svojim
odgovornostima jer je bila previe zatiena. No ponajprije odreeni mazohistiki oblik
majinstva prijeti tekim optereivanjem djevojice. Neke ene doivljavaju svoju
enskost kao apsolutno prokletstvo: prieljkuju ili doekuju ker s gorkim uitkom
pronalaenja rtve u drugoj. A istodobno se smatraju krivima to su je donijele na svijet.
Kajanje, aljenje koje kroz ker osjeaju za same sebe, odraavaju se u beskonanim
tjeskobama. Nee se ni za korak udaljiti od keri. Spavat e s njom u istome krevetu
petnaest, dvadeset godina. Djevojicu e ar te nemirne ljubavi ponititi.
Veina ena istodobno zahtijeva i mrzi svoj enski poloaj; proivljava ga u ljutnji.
Gaenje koje osjeaju prema svojem spolu moe ih potaknuti da kerima prue muki
odgoj, ali su rijetko dovoljno velikodune. Razdraena zato to je rodila enu, majka je
doekuje sa sljedeim dvosmislenim prokletstvom: Bit e ena. Nada se da e otkupiti
svoju inferiornost pretvarajui onu koju smatra svojom dvojnicom u superiorno bie, a
istodobno joj eli nametnuti manu koju je ona morala podnijeti. Katkad ena keri
nastoji nametnuti upravo svoju vlastitu sudbinu: Ono to je bilo dovoljno dobro za
mene, bit e dovoljno dobro i za tebe. Tako su me odgojili, dijelit e moju sudbinu.
Katkad joj, ba naprotiv, divljaki brani da joj slii: eli da njezino iskustvo poslui kao
primjer, to je nain da se osveti. Prostitutka e ker poslati u samostan, neznalica e je
dati obrazovati. U L'Asphyxie, majka koja u keri vidi mrsku posljedicu pogreke iz
mladosti, kae joj bijesno:
Pokuaj razumjeti. Ako ti se dogodi togod slino, odrei u te se. Ja
nisam nita znala. Grijeh! Grijeh je neto nejasno! Ako te mukarac doziva, ne
odazivaj se. Slijedi svoj put. Ne okrei se. uje me? Upozorila sam te, to ti se
ne smije dogoditi, a ako ti se dogodi, neu imati milosti, ostavit u te na ulici.
Vidjeli smo da je gospoa Mazetti keri upravo gurnula u pogreku koju je sama
poinila, elei ih silno nje potedjeti. Stekel pripovijeda o sloenom sluaju majinske
mrnje prema keri:
Poznavao sam majku koja nije mogla podnijeti svoju etvrtu ker otkako
se rodila, a bila je draesno i njeno stvorenje... Optuivala ju je da je
naslijedila sve mane njezina mua... Dijete je roeno u vrijeme kad je majci
374

briana

udvarao drugi mukarac, pjesnik u kojega se strastveno zaljubila. Majka se

nadala da e dijete - kao u Goetheovim Izbornim srodstvima - poprimiti
osobine voljenoga mukarca. Ali je ki od roenja sliila svojem ocu. Osim
toga majka je u tome djetetu vidjela vlastiti odraz: entuzijazam, njenost,
privrenost, ulnost. eljela je biti jaka, nepopustljiva, stroga, edna,
energina. Mnogo je vie u djetetu mrzila sebe nego mua.
Istinski sukobi nastali su kad je djevojica narasla. Bilo je jasno da eli potvrditi
svoju autonomiju s obzirom na majku. U majinim oima to je bio znak uasne
nezahvalnosti. Uporno je nastojala svladati tu volju koja se otima. Nije prihvaala da
njezina dvojnica postane druga. Uitak koji mukarac dobiva pokraj ena - da se osjea
apsolutno superiornim - ena spoznaje tek pokraj svoje djece i naroito svojih keti.
Osjea se frustriranom ako se mora odrei svojih povlastica, svojega autoriteta. Bilo da je
rije o zaljubljenoj ili neprijateljskoj majci, osamostaljivanje djeteta unitava njezine
nade. Dvostruko je ljubomorna: na svijet koji joj uzima ker i na ker koja dio svijeta, dok
ga osvaja, otima njoj. Ta se ljubomora ponajprije odnosi na odnose djevojice sa svojim
ocem. Katkad se majka slui djetetom da bi vezala mukarca za dom. U sluaju neuspjeha
je ojaena, ali ako njezin manevar uspije, spremna je u obrnutom obliku oivjeti svoj
djetinjasti kompleks: ljuti se na ker, kao neko na svoju majku. Duri se, misli da je
naputena i neshvaena. Neka Francuskinja, udana za stranca koji je jako volio njihove
keri, uzviknula je jedan dan ljutito: Dosta mi je ivota s doljacima! esto je starija
ki, oeva miljenica, naroito suoena s majinim proganjanjem. Majka je optereuje
nezahvalnim zadacima, zahtijeva od nje ozbiljnost neprimjerenu njezinoj dobi. Budui
da je suparnica, tretirat e je se kao odraslu osobu. I ona neka naui da ivot nije roman,
nije sve ruiasto, ne moemo raditi sve to bismo htjeli, nismo na svijetu da bismo se
zabavljali.... Vrlo esto majka bezobzirno pljusne dijete samo zato da bi ga nauila. Uz
ostalo joj eli pokazati da je i dalje gospodarica, jer joj najvie smeta to to nema nikakve
istinske superiornosti prema djevojici od jedanaest-dvanaest godina. Ona ve moe
savreno obavljati kuanske poslove, to je mala ena. ak posjeduje ivahnost,
znatielju i bistrinu koje je u mnogim pogledima ine superiornom u odnosu na odrasle
ene. Majka uiva u neospornom vladanju svojim enskim svemirom. eli biti
jedinstvena, nezamjenjiva. A evo kako je mlada pomonica svodi na istu openitost
njezine funkcije. Strogo e izgrditi ker ako nakon dva dana odsutnosti nae kuu u
neredu. Ali ulazi u bijesan trans ako se pokae da se obiteljski ivot savreno nastavio i
bez nje. ena ne prihvaa mogunost da njezina ki zaista postane njezina dvojnica,
zamjena nje same. Meutim, jo joj je nepodnoljivije da se ki otvoreno postavi kao
druga. Sustavno mrzi prijateljice u kojima ki trai pomo zbog obiteljske opresije i koje
je hukaju. Kritizira te prijateljice, brani keri da ih preesto via ili joj ak pod
izgovorom njihova loeg utjecaja radikalno zabranjuje da se s njima drui. Svaki
utjecaj koji nije njezin je lo. Poseban animozitet osjea prema enama svoje dobi profesoricama, majkama prijateljica - prema kojima ki pokae naklonost. Majka te
osjeaje proglasi apsurdnima ili nezdravima. Katkad su dovoljni djeja veselost,
nesavjesnost, igre i smijeh da je razljute. Lake ih oprata djeacima. Oni iskoritavaju
svoju muku povlasticu, to je prirodno, odavno je odustala od nemoguega natjecanja.
Ali zato bi ta druga ena uivala u prednostima koje su njoj uskraene? Majka,
zarobljena u zamke ozbiljnosti, zavidi na svim okupacijama i zabavama koje djevojicu
udaljavaju od kune dosade. Taj je bijeg poricanje svih vrijednosti za koje se ona
rtvovala. Kako dijete raste, kivnost sve vie izjeda majino srce. Svaka godina vodi
majku prema njezinu padu. Iz godine u godinu mladenako se tijelo razvija i cvjeta. Majci
375

briana

se ini da njoj kradu budunost koja se otvara pred njezinom keri. Otuda proizlazi
iritacija nekih ena zbog prvih mjesenica svojih keri. Zamjeraju im to su od sada
okrunjene kao ene. Toj pridolici u svijet ena nude se, nasuprot ponavljanju i rutini
koji su sudbina starije, jo nedefinirane mogunosti. To su te prilike na kojima majka
zavidi i koje mrzi. Kako ih ne moe uiniti svojima, esto ih pokuava umanjiti, ponititi.
Ne puta ker iz kue, nadzire je, tiranizira, namjerno je runo odijeva, zabranjuje joj
razonodu, obuzima je divljaki bijes ako se adolescentica minka, ako izlazi. Svu svoju
ozlojeenost ivotom okree protiv toga mladog ivota koji juria prema novoj
budunosti. Majka pokuava poniziti djevojicu, ismijava njezine inicijative, ruga joj se.
Njih dvije esto proglase otvoreni rat i obino pobijedi mlaa, jer za nju radi vrijeme. No
njezina pobjeda ima okus krivnje. Majin stav u njoj istodobno proizvodi pobunu i
grinju savjesti. Sama majina prisutnost ki pretvara u krivca. Vidjeli smo da osjeaj
krivnje moe teko natetiti cijeloj njezinoj budunosti. Htjela-ne htjela, majka na koncu
prihvati svoj poraz. Kad njezina ki odraste, izmeu njih se ponovno uspostavi manjevie uzburkano prijateljstvo. No jedna od njih zauvijek ostane frustrirana, razoarana, a
druga e esto misliti da je proganja prokletstvo.
Vratit emo se na odnose koje ena u starijoj dobi odrava sa svojom odraslom
djecom, ali jasno je da tijekom svojih prvih dvadesetak godina djeca zauzimaju
najvanije mjesto u ivotu svoje majke. Iz opisa koji smo upravo dali naoigled izvire
opasna zabluda dviju danas prihvaenih predrasuda. Prva od njih jest ta da je majinstvo
u svakom sluaju dovoljno da ispuni enu: nema govora o tome. Brojne su nesretne,
ogorene, nezadovoljne majke. Znakovit je primjer Sofije Tolstoj koja je rodila dvanaest
puta; ona u svojem dnevniku ne prestaje ponavljati da joj se sve doima beskorisnim i
praznim u svijetu i u njoj samoj. Djeca su joj pruila svojevrstan mazohistiki mit. S
djecom ve vie nemam osjeaj da sam mlada. Mirna sam i sretna. Odricanje od
mladosti, od ljepote, od osobnog ivota donosi joj malo mira; osjea se starijom,
opravdanom. Osjeaj da sam im potrebna priinja mi veliku radost! Djeca su oruje
koje joj omoguuje da odbaci muevu superiornost. Moja jedina sredstva, moje jedino
oruje da ponovno izmeu nas uspostavim jednakost su djeca, energija, radost,
zdravlje... No ona ni u kojem sluaju nisu dovoljna da bi se ivotu nagrizenom dosadom
dalo smisao. Nakon trenutka egzaltacije, 25. sijenja 1875., Sofija pie:
I ja elim i mogu sve. Ali im proe taj osjeaj, zakljuim da ne elim i ne
mogu nita, nita osim njegovati lutkice, jesti, piti, spavati, voljeti mua i
djecu, to bi u konanici trebala biti srea, ali me rastuuje, i kao juer, izaziva
mi elju za plaem.
Jedanaest godina poslije:
Energino se posveujem odgoju djece i silno elim da uspije. Ali Boe
moj! Kako sam nestrpljiva, nagla, kako viem!... Kako je tuna ta vjeita borba
s djecom!
Odnos majke s njezinom djecom definira se unutar ope forme njezina ivota. Ovisi
o njezinim odnosima s muem, sa svojom prolou, sa svojim zadacima, sa sobom
samom. Kobna je, koliko i apsurdna pogreka u djetetu vidjeti lijek za sve. Do toga
zakljuka dolazi i Helene Deutsch u djelu koje sam esto citirala, gdje kroz svoje iskustvo
376

briana

psihijatrice prouava fenomene majinstva. Deutsch toj funkciji daje vrlo visoko mjesto.
U njoj se, prema njezinoj procjeni, ena potpuno ostvaruje: ali pod uvjetom da je
slobodno prihvaena i iskreno eljena. Mlada ena mora biti u psiholokom, moralnom i
materijalnom poloaju koji e joj omoguiti da podnese teret majinstva. U suprotnome
e posljedice biti katastrofalne. Naroito je zloinaki savjetovati dijete kao lijek za
melankolije ili neuroze; to znai unesreiti majku i dijete. Uravnoteena, zdrava ena
svjesna svojih odgovornosti, jedina je sposobna postati dobrom majkom.
Rekla sam da je prokletstvo koje optereuje brak u tome to pojedinci esto u nj
ulaze u svojoj slabosti, ne u snazi, u tome to svatko od njih trai od drugoga umjesto da
uiva u davanju drugome. Jo je varljiviji mamac sanjarenje o tome da e s djetetom
dosegnuti ispunjenost, toplinu, vrijednost koju nisi znao stvoriti sam. Dijete donosi
radost samo onoj eni koja je sposobna nesebino eljeti sreu drugoga, onoj koja bez
razmiljanja o sebi trai nadilaenje vlastite egzistencije. Dakako, dijete je pothvat
kojemu se moe valjano posvetiti, ali nita vie od nekoga drugog pothvata ne
predstavlja gotovo opravdanje. Uz to ga treba eljeti zbog njega samog, a ne zbog
hipotetskih prednosti. Stekel vrlo tono kae:
Djeca nisu zamjena za ljubav. Ne zamjenjuju neuspjeli ivotni cilj; nisu
materijal koji bi trebao ispuniti prazninu naega ivota. Djeca su odgovornost
i teka obaveza. Ona su najvelikoduniji pupoljci slobodne ljubavi. Nisu ni
roditeljska igraka niti ispunjenje njihovih ivotnih potreba ni nadomjesci
njihovih nezadovoljenih ambicija. Djeca znae obavezu odgajanja sretnih
bia.
Takva obaveza nema veze s prirodnim. Priroda nikada ne moe diktirati moralni
odabir. Moralni odabir implicira obavezu. Roditi znai preuzeti obavezu. Ako majka od
nje pobjegne, ogrjeuje se o ljudsku egzistenciju, o slobodu. No nitko joj tu obavezu ne
moe nametnuti. Odnos roditelja s djecom, kao i odnos suprunika meusobno, morao bi
biti slobodno eljen. Nije ak ni tono da je dijete eni povlateno postignue. Spremno
e se enu bez djeteta proglasiti koketom, ljubavnicom, lezbijkom ili ambicioznom
enom. Njezin bi seksualni ivot, ciljevi, vrijednosti koje slijedi trebali po tome biti
nadomjesci za dijete. Zapravo na poetku postoji neodlunost. Moemo jednako tako rei
da ena, zbog nedostatka ljubavi, manjka posla, manjka mogunosti da zadovolji svoje
homoseksualne tenje, eli dijete. Pod tim pseudonaturalizmom skriva se drutveni i
umjetni moral. To da je dijete enin vrhovni cilj tvrdnja je dostojna promidbenog
slogana.
Druga predrasuda koju izravno implicira prva jest to da dijete u majinim rukama
pronalazi sigurnu sreu. Ne postoje nenaravne majke jer majinska ljubav nema veze s
naravi, ali upravo zato postoje loe majke. A jedna od velikih istina koje je objavila
psihoanaliza jest opasnost koju za dijete predstavljaju sami normalni roditelji.
Kompleksi, opsesije i neuroze od kojih pate odrasle osobe imaju izvor u njihovoj
obiteljskoj prolosti. Roditelji koji imaju vlastite sukobe, svae, drame, za dijete su
najmanje poeljno drutvo. Dubinski obiljeeni ivotom svojega oinskog doma,
pristupaju vlastitoj djeci s kompleksima i frustracijama: i taj lanac oaja e se
beskonano perpetuirati. Posebno majinski sadomazohizam u keri stvara osjeaj
krivnje koji e se odraziti u sadomazohistikom postupanju prema vlastitoj djeci, bez
kraja. U pomirbi prijezira koji se pokazuje enama i potovanja koje se daje majkama
postoji neobina loa vjera. Kriminalan je paradoks zabraniti enama bilo kakvu javnu
377

briana

aktivnost, zaprijeiti im put u muke karijere, u svim podrujima proglasiti njihovu

nesposobnost, a povjeriti im najdelikatniji i najtei mogui pothvat: odgajanje ljudskog
bia. Postoji mnogo ena kojima jo obiaji i tradicije brane obrazovanje, kulturu,
odgovornosti i aktivnosti, te muke povlastice, i bez oklijevanja im se u ruke stavljaju
djeca, kao to ih se nekada s lutkama tjeilo zbog inferiornosti prema djeacima.
Sprjeava ih se da ive, ali im se zauzvrat doputa da se igraju s igrakama od krvi i
mesa. ena bi morala biti ili savreno sretna ili svetica da se odupre iskuenju zloporabe
svojih prava. Montesquieu je moda bio u pravu kada je rekao da bi enama bilo bolje
povjeriti upravljanje dravom nego upravljanje obitelji. Naime, im joj se dade prilika,
ena je jednako razumna, jednako uinkovita kao mukarac. U apstraktnoj misli i
zdruenome djelovanju najlake nadvladava svoj spol. Sada joj je mnogo tee osloboditi
se svoje enske prolosti, pronai afektivnu ravnoteu kojoj nita u njezinu poloaju ne
ide na ruku. Mukarac je takoer mnogo uravnoteeniji i razumniji u svojem poslu nego
kod kue. Vodi svoje raune matematiki precizno. Postaje nelogian, laljiv i hirovit
pokraj ene s kojom se preputa. Isto se tako ona preputa s djetetom. To je
ugaanje samoj sebi opasnije, jer se ona moe bolje obraniti od mua nego to se dijete
moe obraniti od nje. Dakako, za dobro djeteta bilo bi poeljno da mu je majka potpuna i
neosakaena osoba, ena koja u svojem poslu, svojem odnosu s kolektivom, pronalazi
ispunjenje sebe koje onda ne bi pokuavala tiranski postii kroz dijete. Takoer bi
djetetu bilo poeljno da je beskrajno manje preputeno roditeljima nego to je to sada,
da mu se obrazovanje i zabava pruaju u krugu druge djece, pod nadzorom odraslih koji
bi s njime imali samo neosobne i iste veze.
ak i u sluaju kad je dijete bogatstvo unutar sretnog ili barem uravnoteenog
ivota, ono ne moe ograniiti horizont svoje majke. Dijete je ne odvaja od njezine
imanencije. Ona oblikuje njegovo tijelo, uzdrava ga, njeguje, ali ne moe uiniti nita
vie nego stvoriti situaciju koju jedino djetetova sloboda moe nadii. Kada ulae u
djetetovu budunost, majka se opet posredno transcendira kroz svemir i vrijeme, to jest
jo se jedanput osuuje na ovisnost. Ne samo nezahvalnost, nego neuspjeh njezina sina
bit e osporavanje svih njezinih nada. Kao u braku ili ljubavi, na drugoga prenosi brigu
za opravdavanje njezina ivota, dok bi jedino autentino ponaanje bilo da ga sama
slobodno prihvati. Vidjeli smo da inferiornost ene izvorno proizlazi iz toga to se ona
najprije ograniila na ponavljanje ivota, dok mukarac izmilja razloge za ivot, koji su
u njegovim oima esencijalniji od iste faktinosti egzistencije. Zarobiti enu u
majinstvo znailo bi perpetuirati to stanje. ena danas zahtijeva sudjelovanje u pokretu
kojim se ovjeanstvo neprestano pokuava opravdati nadilazei se. Moe pristati dati
ivot samo ako ivot ima smisla. Ne moe biti majka a da ne pokua odigrati ulogu u
ekonomskom, politikom, drutvenom ivotu. Nije ista stvar stvoriti topovsko meso,
robove, rtve i slobodne ljude. U prikladno organiziranome drutvu, u kojem bi se za
dijete u velikoj mjeri brinula zajednica, a majci bi se pruala pomo i njega, majinstvo
nipoto ne bi bilo nepomirljivo sa enskim radom. Ba naprotiv: ena koja radi seljanka, kemiarka ili spisateljica - ima najlaku trudnou zato to se ne opinjava
vlastitom osobom. ena koja ima najbogatiji osobni ivot dat e najvie djetetu i od njega
e traiti najmanje, ona koja je trudom, borbom i znanjem dobila istinske ljudske
vrijednosti bit e najbolja odgojiteljica. To to danas ena preesto teko pomiruje
zanimanje koje je satima zadrava izvan kue i oduzima joj sve snage s interesom svoje
djece utemeljeno je, s jedne strane, u injenici da je enski rad jo uvijek preesto
ropstvo, a s druge strane, u injenici da nije poduzet trud da se osigura briga, uvanje i
odgajanje djece izvan kue. Ovdje je rije o drutvenom nedostatku, ali argument da
zakon upisan u nebu ili u unutranjosti zemlje zahtijeva da majka i dijete pripadaju
378

briana

iskljuivo jedno drugom je isti sofizam. To uzajamno pripadanje zapravo predstavlja

samo dvostruku i tetnu opresiju.
Drati da ena majinstvom postaje konkretno jednaka mukarcu znai obmanu.
Psihoanalitiari su se dobrano namuili da pokau da dijete majci znai ekvivalent
penisu: ali koliko god poeljan bio taj atribut, nitko ne tvrdi da samo njegovo
posjedovanje moe opravdati egzistenciju ni da joj je on vrhovni cilj. Takoer se
strahovito puno govorilo o svetim pravima ene, ali ene nisu kao majke osvojile pravo
glasa. Neudanu majku se jo uvijek prezire. Majku se glorificira samo u braku, to jest ako
je i dalje podinjena muu. Dok god on ostaje ekonomska glava obitelji, iako se ona
mnogo vie brine za djecu, djeca mnogo vie ovise o njemu nego o njoj. Zato, kao to smo
vidjeli, odnosom majke s djecom usko upravlja odnos koji ona odrava sa svojim
suprugom.
Tako brani odnosi, kuanski ivot i majinstvo ine cjelinu u kojoj su svi dijelovi
meusobno ovisni. Ako je njeno zbliena s muem, ena veselo moe nositi kuanske
obaveze. Ako je zadovoljna svojom djecom, bit e popustljiva prema svojem muu. Ali taj
sklad nije jednostavno ostvariti jer se razliite uloge pripisane eni teko slau jedna s
drugom. enski asopisi opseno poduavaju kuanicu umijee zadravanja svojega
seksipila tijekom pranja sua, kako da ostane elegantna u trudnoi, kako da pomiri
zavodljivost, majinstvo i tedljivost. No ona koja bi se napinjala da budno prati njihove
savjete brzo bi poludjela i unakazila se od brige. Sigurno je teko ostati poeljnom kad su
vam ruke ispucane, a tijelo izoblieno trudnoama. Zato ena ljubavnica esto zamjera
djeci koja su joj upropastila zavodljivost i liila je muevih njenosti. Ako je, naprotiv, u
dubini due majka, ljubomorna je na mukarca koji djecu takoer smatra svojom. S
druge strane, vidjeli smo da kuanski ideal proturjei ivotnom pokretu; dijete je
neprijatelj ulatenih parketa. Majinska ljubav esto se gubi u zanovijetanju i ljutnji koje
nalae briga za dobro odravanim domom. Ne iznenauje da ena koja se bori s tim
proturjejima dosta esto provodi dane u nervozi i gorini. Na nekom planu uvijek gubi i
dobici su joj neizvjesni, nisu dio nikakva sigurnog uspjeha. Nikada se ne moe spasiti
samim svojim radom; on je zaokuplja, ali ne predstavlja njezino opravdanje. Ono poiva
na tuim slobodama. ena zatvorena u obiteljskom domu ne moe sama utemeljiti svoju
egzistenciju. Nema sredstava da se potvrdi u svojoj pojedinanosti i ta joj pojedinanost
stoga nije priznata. U Arapa, Indijaca, u mnogim ruralnim drutvima, ena je samo
kuanska enka koju se cijeni prema poslu koji obavlja i koju se bez aljenja zamjenjuje
ako nestane. U modernoj civilizaciji ona je u oima svojega mua vie ili manje
individualizirana. No osim ako se posve ne odrekne svojega ja, ako ne potone poput
Natae u strastvenu i tiransku posveenost svojoj obitelj i pati jer je svedena na svoju
istu openitost. Ona je jedinstvena i neodreena gospodarica kue, supruga, majka.
Nataa uiva u tom vrhovnom ponitavanju i, odbijajui bilo kakvo suoavanje, nijee
druge. No moderna zapadna ena eli, naprotiv, da je drugi primijete kao tu gospodaricu
kue, tu suprugu, tu majku, tu enu. To e zadovoljstvo traiti u drutvenom ivotu.

379

briana

Sedmo poglavlje
Drutveni ivot
Obitelj nije zatvorena zajednica: unato svojoj odvojenosti, ona gradi odnose s
drugim drutvenim jedinicama. Dom nije samo unutranjost na koju je par ogranien.
Dom je istodobno i odraz njegova ivotnog standarda, bogatstva, ukusa. Mora se
pokazati da ga i drugi vide. Taj drutveni ivot ponajprije ureuje ena. Mukarac je sa
zajednicom povezan u svojstvu proizvoaa i graanina sponama organske solidarnosti
utemeljene na podjeli rada. Par je drutveno bie odreeno obitelju, klasom, sredinom i
rasom kojima pripada, i vezano je mehanikom solidarnou za skupine koje su
drutveno situirane na slian nain. ena je ta koja je sposobna najbolje utjeloviti to bie.
Muevi poslovni odnosi esto se ne podudaraju s afirmacijom njegove drutvene
vrijednosti, dok se supruga koja nema obveza vezanih uz radno mjesto moe povui u
drutvo sebi ravnih. Ona ima slobodnog vremena da posjetima i primanjima
odrava te praktiki beskorisne odnose, a to je, jasno, vano jedino kategorijama koje
ele zadrati svoj poloaj na drutvenoj ljestvici odnosno onima koje sebe smatraju
iznad nekih drugih. Ona uiva istiui svoj dom pa ak i sebe, koje njezin suprug i djeca
ne primjeuju jer ih imaju. Njezina drutvena zadaa, a ta je da predstavlja, pomijeat
e se s uitkom koji osjea pokazujui se.
ena u prvome redu mora predstavljati sebe samu. Kod kue, zaokupljena svojim
zanimacijama, tek toliko neto na sebe navue: za izlazak, kad ugouje, ona se
odijeva. Odijevanje ima dvostruki znaaj: namijenjeno je oitovanju enina
drutvenoga dostojanstva (njezina ivotnog standarda, bogatstva, miljea kojemu
pripada), a istodobno je i konkretizacija enske narcisoidnosti. Ono je njezina uniforma i
njezin ukras. ena koju mui to to nita ne radi misli da odijevanjem izraava svoje bie.
Uljepavanje i odijevanje su vrste poslova koji joj omoguuju da uini svojom svoju
osobnost kao to svoj dom ini svojim radei kune poslove. Ona tako vjeruje da bira i
preoblikuje svoje ja. A drutveni obiaji bodre je da se tako otui u svojoj predodbi
sebe. Poput njegova tijela mukareva odjea mora odraavati njegovu transcendentnost
a ne privlaiti pozornost.325 Njega ni elegancija niti ljepota ne ini objektom. Stoga on
svoj izgled obino ne smatra odrazom svojega bia. Nasuprot tomu, drutvo od ene ak
zahtijeva da sebe pretvori u erotski objekt. Cilj mode kojoj robuje nije da je otkrije kao
autonomnu osobu nego, ba suprotno, da je posve odvoji od njezine transcendentnosti
da bi je ponudila kao plijen mukim udnjama. Ne pokuava sluiti njezinim planovima,
nego ih naprotiv omesti. Suknja je neudobnija od hlaa, a cipele s visokim potpeticama
smetaju pri hodu. Najnepraktinije haljine i visoke pete, najosjetljiviji eiri i arape su
najelegantniji. Bez obzira na to da li odjea prikriva, izobliava ili oblikuje tijelo, ona ga u
svakom sluaju iznosi na vidjelo. Zato je odijevanje udesna igra djevojici koja se eli
325

Vidi svezak prvi. Homoseksualci su iznimka jer sebe izriito shvaaju kao seksualne objekte. Jednako tako i kicoi
koje valja prouavati odvojeno. Danas se osobito vreasto odijevanje u tzv. zoot suit amerikih crnaca koji nose svijetla
odijela uoljivoga kroja tumai vrlo sloenim razlozima.

380

briana

promatrati. Poslije se njezina djeja autonomnost buni protiv usiljenosti svijetloga

muslina i lakiranih cipela. U pubertetu je razapeta izmeu elje i odbojnosti da se
pokazuje. Kad prihvati svoj poziv seksualnog objekta, ona uiva ukraavajui se.
Kao to je reeno,326 ukraavajui se, ena srasta s prirodom usput pripisujui
prirodi potrebu za poboljanjem. Pretvara se u cvijet i dragulj za mukarca: pa i za sebe
samu.
Prije negoli mu prui valovitost vode ili njenu toplinu krzna, ona ih prigrli za sebe.
Prisnije nego sa svojim sitnicama, tepisima, jastucima i kitama cvijea, domogne se perja,
biserja, brokata i svile koje stapa sa svojim tijelom. Njihova svjetlucanja i njean dodir
nadomjestak su grubostima erotskog svijeta koji joj je dodijeljen: to je njezina ulnost
neutaenija, to su joj vaniji. To to se brojne lezbijke odijevaju muevno nije samo zato
da bi oponaale mukarce i prkosile drutvu: njima ne trebaju milovanja baruna i
satena jer dobivaju takva pasivna svojstva u enskome tijelu.327 ena osuena na grubi
muki zagrljaj - ak i ako u njemu uiva, a tim vie ako u njemu ne nalazi nikakva uitka ne moe prigrliti nikakav puteni plijen osim vlastita tijela. Parfimira se kako bi se
pretvorila u cvijet, a sjaj dijamanata koje vjea oko vrata ne razlikuje se od sjaja njezine
koe. Poistovjeuje se sa svim bogatstvima ovoga svijeta ne bi li ih posjedovala. Ne udi
samo za ulnim blagom ve katkad i za osjeajnim, idealnim vrijednostima. Ovaj je
dragulj uspomena, onaj je simbol. Neke se ene preruavaju u kite cvijea, krletke. Druge
su muzeji, a tree pak hijeroglifi. U svojim Memoarima, prisjeajui se mladosti,
Georgette Leblanc prepriava:
Uvijek sam se odijevala poput slike. etala bih u stilu Van Eycka,
Rubensove alegorije ili Memlingove Djevice. Jo se uvijek vidim kako jednoga
zimskog dana prelazim ulicu u Briselu u barunastoj haljini boje ametista
ukraenoj starim srebrnim vrpcama skinutim s nekog haljetka. Nehajno
vukui dugi rep za sobom savjesno sam mela plonike. Kapica od utog krzna
uokvirivala mi je plavu kosu, ali najudniji je bio dijamant koji mi je objeen
na lancu visio posred ela. emu sve to? Jednostavno zato jer mi se to ba
svialo i zato jer sam mislila da tako ivim mimo svih ustaljenih pravila
ponaanja. to su mi se vie smijali dok bih prolazila, to sam stavljala na sebe
vie burlesknih izuma. Bilo bi me sram ita promijeniti u svojem izgledu
samo zato jer su mi se rugali. To bi mi izgledalo kao poniavajui poraz... Kod
kue je pak bilo neto posve drugo. Gozzolijevi, Fra Angelicovi, BurneJonesovi i Wattsovi aneli bili su moji uzori. Uvijek sam nosila boje neba i
boje zore. Moje leprave haljine irile su se oko mene u bezbroj skuta.
Na najbolje primjere ovoga arobnog prisvajanja svijeta nailazimo u mentalnim
ustanovama. ena koja ne vlada svojom ljubavlju prema dragocjenim predmetima i
simbolima zaboravlja vlastiti izgled i izlae se opasnosti da bude odjevena
ekstravagantno. Tako posve mala djevojica u odijevanju vidi krinku koja je pretvara u
vilu, kraljicu, cvijet. Misli da je prekrasna im se okiti vjeniima i vrpcama jer se s tim
udesnim krpama poistovjeuje. Oarana bojom tkanine naivna djevojica ne primjeuje
da je ta boja ini bljedunjavom. Na takav pretjerano lo ukus nailazimo i u umjetnica i
intelektualki koje su opinjenije vanjskim svijetom negoli su svjesne vlastita izgleda.
326
327

Vidi prvi svezak prvi, trei dio, Mitovi, prvo poglavlje.

Sandor, iji je sluaj ispripovijedao Krafft-Ebing, oboavao je dobro odjevene ene, ali se nije ureivao.

381

briana

Zaluene starinskim tkaninama i antiknim nakitom ushiuju se jer podsjeaju na Kinu ili
srednji vijek, a u zrcalo se jedva ikad i letimice pogledaju u prolazu. Katkad nas zapanji
ta udna odjea koja se svia starijim enama: dijademe, ipka, sjajne haljine i raskone
ogrlice privlae, naalost, pozornost na njihova poharana lica. S obzirom na to da su
odustale od zavoenja, odjea esto za njih ponovno biva bezrazlona igrarija, kao u
djetinjstvu. Elegantna ena, za razliku od toga, moe ako treba u odjei pronai putena ili
estetska zadovoljstva, ali je mora skladno pomiriti sa svojim izgledom. Boja njezine
haljine laskat e njezinoj puti, kroj e joj isticati ili popraviti stas. Ona s uivanjem cijeni
samu sebe, dotjeranu, a ne predmete koji je ukraavaju.
Odijevanje nije samo ukraavanje: ono, kao to je reeno, izraava enin drutveni
poloaj. Samo prostitutka kojoj je posao da bude iskljuivo seksualni objekt izlae sebe
samo u tom svjetlu. Kao nekada kosa boje afrana i naikani cvjetovi na haljini, danas
visoke pete, pripijeni saten, upadljiva minka i teak parfem nagovijetaju njezin zanat.
Bilo kojoj drugoj eni zamjeraju to se nosi kao drolja. Njezine su erotske osobine
uklopljene u drutveni ivot i smiju se pokazati samo u ublaenom obliku. No valja
istaknuti da pristojnost ne znai samo strogu ednost u odijevanju. ena koja previe
jasno golica muku udnju na loem je glasu, ali i ena koja naizgled tu udnju odbija
takoer nije za pohvalu. Smatraju da se eli maskulinizirati, dakle lezbijka je; eli se
izdvojiti, udakinja je; prkosi drutvu odbijajui svoju ulogu objekta, anarhistica je. Ako
jednostavno eli proi nezapaeno, ipak mora sauvati enstvenost. Obiaji reguliraju
kompromis izmeu ekshibicionizma i ednosti. Katkad je to vrat, a katkad gleanj koji
potena ena mora skrivati. Katkad mlada djevojka ima pravo isticati svoje drai ne bi
li privukla udvarae, dok se udana ena odrie svih ukrasa. Takav je obiaj u brojnim
seljakim civilizacijama. Katkad se mladim djevojkama nameu leprave oprave
pastelnih boja i jednostavna kroja, dok se malo starijima doputaju pripijene haljine,
teki materijali, raskone boje i izazovni krojevi. Na esnaestogodinjakinji crna stri jer
je pravilo da se u tim godinama to ne nosi.328 Ti se zakoni, dakako, moraju potovati. Ali
svugdje, pa ak i u najstroim sredinama, isticat e se enin seksualni znaaj: pastorova
supruga uvija kosu, neupadljivo se minka, diskretno prati modu, i pridajui panju
svojim tjelesnim draima pokazuje da prihvaa svoju ensku ulogu. Ta uklopljenost
erotike u drutveni ivot osobito je oigledna na veernjoj haljini. Da bi se obiljeila
proslava, to jest luksuz i rasipnost, te haljine moraju biti skupe i tanahne, moraju biti to
neudobnije. Suknje su duge i tako iroke ili tako uske da onemoguuju hod. Pod nakitom,
volanima, ljokicama, cvijeem, perjem i lanom kosom ena je pretvorena u lutku od
krvi i mesa, pa i to meso biva izloeno. Ba kao to cvijee bezrazlono cvate, tako ena
pokazuje svoja ramena, lea, prsa. Osim na orgijama, mukarac ne smije pokazati da je
eli. On ima pravo samo na poglede i plesne zagrljaje. Meutim, moe se zanositi da
kraljuje u svijetu tako njenih blaga. Od mukarca mukarcu, sveanost ovdje poprima
oblik potlaa. Svaki od njih svima ostalima na dar ustupa poglede na to tijelo koje je
njegovo vlasnitvo. U veernjoj haljini njegova ena je preruena u enu na uitak svih
mukih i na ponos njezina vlasnika.
Drutveno znaenje toalete omoguuje eni da svojim nainom odijevanja pokae
svoj stav prema drutvu. Prema uspostavljenom redu ona si daje neupadljivu i ukusnu
osobnost. Mogue su brojne nijanse: postaje krhka, djetinjasta, tajanstvena, otvorena,
ozbiljna, vesela, pribrana, pomalo drska, neprimjetna, po svojem izboru. Ili e, upravo
suprotno, svojom originalnou pokazati da odbacuje konvencije. Upravo je upadljivo da
328

Na snimanju inae glupoga filma smjetenog u prolo stoljee Bette Davi je izazvala skandal odjenuvi za bal
crvenu haljinu, dok jc do udaje bila obavezna bjelina. Njezin je in shvaen kao pobuna protiv ustaljenog reda.

382

briana

se u brojnim romanima osloboena ena izdvaja po smjeloj odjei koja podcrtava

njezino svojstvo seksualnog objekta, dakle ovisnosti. Tako se u romanu Edith Wharton
Doba nevinosti mlada rastavljena ena pustolovne prolosti i hrabra srca prvi put
pojavljuje u dubokom dekolteu. Nagovjetaj sablazni koji izaziva uzvraa joj opipljiv
odraz njezina prijezira prema konformizmu. Dakle, djevojka e se s uitkom odjenuti kao
ena, starija ena kao djevojica, kurtizana kao ena iz visokog drutva, a ena iz visokog
drutva kao vamp. ak i da se sve ene odijevaju u skladu sa svojim poloajem, i dalje tu
postoji svojevrsna gluma. Trik, poput umjetnosti, poiva na mati. Tijelo i lice nee se
preruiti samo steznikom, grudnjakom, bojama za kosu i minkom, ali im je dotjerana,
najneuglednija ena vie se ne izlae percepciji: ona je poput umjetnike slike, kipa,
poput glumca na pozornici, analogon koji navijeta odsutni subjekt, njezin lik, ali to nije
ona. Upravo joj to brkanje s nestvarnim objektom - nunim, savrenim poput junaka iz
romana, poput portreta ili biste - laska. Ulae sve napore da se otui u tom objektu i tako
djeluje samoj sebi okamenjena, opravdana.
Iz stranice u stranicu pratimo Marie Bashkirtseff u Ecrits intimes (Intimni zapisi)
kako uporno iznova mijenja svoj izgled. Ne tedi nas nijedne svoje haljine. Sa svakom
novom odjeom vjeruje da je neka druga i iznova se sebi divi.
Uzela sam jedan od majinih velikih alova, napravila prorez za glavu i
skupa zaila te dvije strane. U tom alu koji pada u klasinim naborima
izgledam orijentalno, biblijski, neobino.
Odlazim u modnu kuu Laferriere i za samo tri sata Caroline mi saije
haljinu u kojoj izgledam kao da me obavio oblak. Taj komad engleskoga krepa
koji je na meni nabrala ini me vitkom, elegantnom i izduenom.
Zaodjenuta toplom vunenom haljinom to pada u skladnim naborima, lik
proizaao iz Lefebvreove ruke, koji tako dobro zna crtati ta vitka i mlada
tijela u skromnim tkaninama.
Iz dana u dan ponavlja se isti pripjev: Bila sam draesna u crnom ... U sivom, bila
sam draesna ... Bila sam u bijelom, draesna.
Mme de Noailles, koja je takoer pridavala veliku vanost odjei, u svojim
memoarima tuno se prisjea drame zbog neuspjele haljine:
Sviala mi se ivost boja, njihov odvaan kontrast, haljina je izgledala
kao krajolik, mamac sa sudbinom, obeanje pustolovine. I dok sam oblaila tu
haljinu koju su saile nesigurne ruke, boljeli su me svi nedostaci koje sam
otkrila.
Ako toaleta mnogim enama tako puno znai, to je zato to im ona varljivo nudi
istodobno i svijet i vlastito ja. Njemaki roman Das kunstseidene Mdchen (Djevojka u
umjetnoj svili)329 pripovijeda o strasti siromane djevojke prema kaputu od vjeverijeg
krzna. Pohotno je uivala u njegovoj toplini koja miluje, toj krznenoj njenosti. U
dragocjenim koama njeguje upravo svoje preobraeno ja. Napokon posjeduje ljepotu
svijeta koji nikada prije nije obujmila i blistavu sudbinu koja nikada nije bila njezina:

329

Napisals Irmgard Kam.

383

briana

I tada sam ugledala kaput koji je visio na vjealici, krzno tako meko, tako
glatko, tako njeno, tako sivo, tako plaho: poeljela sam ga ljubiti, tako sam se
zaljubila. Doimalo se kao i utjeha i blagdan Svih svetih i potpuna sigurnost,
poput neba. Bilo je to pravo vjeverije krzno. Tiho, skinula sam svoju
kabanicu i navukla vjevericu. To je krzno bilo poput dragulja na mojoj koi
koja ga je ljubila, a ono to ljubimo, ne vraamo kad ga jednom dobijemo.
Iznutra, postava od marokanskog krepa, ista svila, rukom vezena. Kaput me
obujmio i govorio vie od mene Hubertovu srcu... Tako sam elegantna u tom
krznu. Ono je poput rijetka mukarca koji bi me uinio dragocjenom svojom
ljubavi prema meni. Ovaj me kaput eli i ja elim njega: imamo jedno drugo.
S obzirom na to da je ena objekt, shvatljivo je da nain na koji se krasi i odijeva
utjee na njezinu intrinzinu vrijednost. Nije posve isprazno to to toliko vanosti
pridaje svilenim arapama, rukavicama, eiru: sauvati svoj drutveni rang zapovjedna
je dunost. U Americi radnica odvaja velik dio prihoda za kozmetiku i odjeu. U
Francuskoj taj je troak manji. Unato tomu, enu se utoliko vie potuje ukoliko se
bolje predstavlja. to joj je potrebnije pronai posao, to joj je korisnije da izgleda
velianstveno: elegancija je oruje, znak, neto to ulijeva potovanje, pismo preporuke.
Elegancija je robovanje. Vrijednosti koje daje imaju cijenu, katkad toliko visoku da
uvar u trgovini ulovi neku pripadnicu visokog drutva ili glumicu kako krade parfeme,
svilene arape ili donje rublje. Brojne se ene prostituiraju ili potpomau ne bi li bile
dobro odjevene. Upravo odjea upravlja njihovom potrebom za novcem. Biti dobro
odjeven usto zahtijeva vremena i panje. To je zadatak koji je povremeno izvor stvarnog
veselja. I u tom se podruju otkriva skriveno blago, ima cjenjkanja, lukavstava,
nagodaba i izuma. Spretna ena moe i sama biti kreativna. Izlobeni dani - osobito
rasprodaje - mahnite su pustolovine. Nova haljina je sama po sebi slavlje. minka i kosa
nadomjestak su umjetnikom djelu. Danas, vie nego ikad,330 ena nalazi radosti u
oblikovanju tijela sportovima, gimnastikom, plivanjem, masaom i dijetama. Sama
odluuje o svojoj teini, stasu, tenu. Suvremena estetika omoguuje joj da u ljepotu
uklopi aktivna svojstva: ima pravo na uvjebane miie, ne eli se udebljati. U tjelovjebi
ona se potvruje kao subjekt. Kroz nju se u neku ruku oslobaa sluajne tjelesnosti. No
to osloboenje lako se ponovno pretvara u ovisnost. Holivudska zvijezda pobjeuje
prirodu, ali se osjea pasivnim objektom u rukama producenta.
Uz te pobjede u kojima ena s punim pravom uvelike uiva, zavodljivost
podrazumijeva - poput kunih poslova - borbu s vremenom jer je njezino tijelo, takoer,
objekt koje nagriza protjek vremena. Colette Audry opisuje tu borbu, slinu borbi koju
domaica vodi s prainom:331
Ve to vie nije bilo ono vrsto mladenako meso. Du njezinih ruku i
bedara provirivali su obrisi miia kroz sloj masti i pomalo mlohave koe.
Zabrinuta, jo je jedanput promijenila svoj raspored: dan e zapoinjati s pola
sata gimnastike, a naveer, prije spavanja, etvrt sata masae. Poela je itati
medicinske prirunike i modne asopise, paziti na struk. Pripremala je vone
sokove, s vremena na vrijeme se proiavala, a posue prala u gumenim
330

Ipak se prema nedavnim istraivanjima ini da su gimnastike dvorane za ene u Francuskoj danas gotovo puste.
Francuskinje su se bavile tjelovjebom naroito u razdoblju izmeu 1920. i 1940. godine. Danas ih previe optereuju
kuanske brige.
331
On joue perdant.

384

briana

rukavicama. Njezine dvije brige napokon su se stopile u jednu: toliko

pomladiti svoje tijelo i ulatiti kuu ne bi li jednoga dana dola do
nepominog stadija, do neke mrtve toke... svijet bi stao, zaustavio se izvan
starenja i propadanja... U bazenu je sada uzimala ozbiljnu poduku kako bi
popravila stil, a asopisi za ljepotu ostavljali su je bez daha receptima koji su
se u beskraj obnavljali. Ginger Rogers nam povjerava: Svako jutro kroz kosu
provuem sto poteza etkom, to mi oduzme tono dvije i pol minute i kosa mi
je kao svila.... Kako stanjiti glenjeve: svaki dan popnite se na prste, trideset
puta zaredom, ne sputajte pete, vjeba traje samo minutu; minuta u danu, pa
to je to? Drugi je put to uljna kupka za nokte, limunska smjesa za ruke,
zgnjeene jagode na obrazima.
Rutina i ovaj put pretvara njegovanje ljepote i odravanje garderobe u poslove.
Strah od propadanja koji svaka ivotna promjena nosi u nekih hladnih ili frustriranih
ena izaziva strah od samoga ivota: ele se sauvati kao to druge uvaju namjetaj ili
pekmez. Zbog te negativne upornosti postaju neprijateljice vlastite egzistencije i
neprijateljski nastrojene prema drugima. Dobra im jela unitavaju stas, vino teti tenu,
od previe smjekanja nastaju bore, sunce oteuje kou, od odmora postaju malaksale,
rad iscrpljuje, od ljubavi imaju podonjake, od poljubaca im crvene obrazi, milovanja
izobliuju prsa, zagrljaji boraju tijelo, trudnoe im porunjuju lice i tijelo. Zna se kako
mlade majke ljutito odguruju dijete koje se divi njihovoj haljini za bal. Ne diraj me, ruke
su ti ljepljive, isprljat e me. Koketa s jednakim otporom odbija nasrtaje svojega
supruga ili ljubavnika. Ba kao to namjetaj prekrivamo navlakama, ona bi se eljela
uskratiti mukarcima, svijetu, vremenu. Ali nijedna od navedenih mjera opreza nee
sprijeiti pojavu sijedih vlasi i bora oko oiju. Jo od mladosti ena zna da je ta sudbina
neizbjena. I, ma kako oprezna bila, ona je rtva nesretnih okolnosti. Kap vina padne joj
na haljinu, cigareta je progori, i tog za rasko i zabave stvorenog bia to se s osmijehom
kooperilo po dnevnoj sobi nestane: pretvori se u ozbiljnu i krutu kuanicu. Iznenada
otkrijemo da joj toaleta nije bila buket cvijea, vatromet, prolazan sjaj bez povoda,
namijenjen da bi velikoduno obasjao trenutak: toaleta je sredstvo, kapital, ulaganje, ona
je zahtijevala rtvu. Njezin je gubitak nepopravljiva katastrofa. Mrlje, rupe, promaene
haljine i neuspjene trajne jo su vea katastrofa od zagorenog peenja ili razbijene vaze,
jer koketna ena nije samo otuena u stvarima, ona eli biti stvar i bez posrednika osjea
se nesigurnom u ovom svijetu. Odnosi koje odrava sa svojom krojaicom i kitniarkom,
njezina nestrpljivost, prohtjevi odraz su ozbiljnosti i nesigurnosti. Uspjena haljina
pretvara je u lik iz njezinih snova, ali u zaprljanoj, upropatenoj odjei osjea se
propalom. Marie Bashkirtseff pie:
Moje raspoloenje, ponaanje, izraz na mojem licu, sve je to ovisilo o
mojoj haljini.
I nastavlja:
Ili e hodati posve gola ili e se odjenuti u skladu sa svojim tijelom,
ukusom i karakterom. Kad ti uvjeti nisu ispunjeni, osjeam se nespretnom,
obinom i stoga ponienom. Gdje su nestali raspoloenje i duh? Misle na
krpice i zato postajemo glupe, dosadne, ne znamo kud same sa sobom.
385

briana

Mnoge ene radije nee otii na zabavu nego se na njoj pojaviti loe odjevene, ak i
ako ih se tamo ne mora zamijetiti.
Ipak, premda neke ene tvrde: Ja se odijevam samo sebe radi, vidjeli smo da i
sam narcizam implicira tui pogled. Tek se moda u mentalnim ustanovama kokete
uporno uzdaju u odsutne poglede; obino zahtijevaju svjedoke.
eljela bih se svidjeti, da kau da sam lijepa i da to Ljova vidi i uje...
emu slui ljepota? Moj draesni mali Pea voli svoju staru dadilju kao to bi
volio neku ljepoticu, a Ljovoka se naviknuo na najtunije lice... elim si
nakovrati kosu. Nitko to nee primijetiti, ali e svejedno biti draesno.
Zato bi me trebali vidjeti? Vrpce mi se sviaju, htjela bih novi koni
pojas i sad kad ovo piem, doe mi da plaem..., pie Sofija Tolstoj nakon
deset godina braka.
Mu vrlo loe ispunjava ovu ulogu. I ovdje su njegovi zahtjevi dvolini. Ako je
njegova ena previe privlana, postaje ljubomoran. Ipak, svaki je suprug vie-manje
kralj Kandaul. eli da mu ena slui na ast, da bude elegantna, lijepa ili barem
pristojnog izgleda. U suprotnome, rei e joj duhovito rijei oca Ubua: Danas ste
prilino runi! Je li to stoga to oekujemo drutvo? U braku, vidjeli smo, nisu dobro
izmirene erotske i drutvene vrijednosti. Taj se antagonizam odraava ovdje. ena koja
naglaava svoju seksualnu privlanost u oima mua je loa ena. Osuuje preveliku
slobodu koja bi ga privukla nekoj nepoznatoj eni i ta osuda u njemu ubija svu elju. Ako
se ena odijeva decentno, on to odobrava, ali hladno. Ne smatra je privlanom i to joj
nejasno zamjera. Zbog toga je rijetko promatra za svoj vlastiti raun: prouava je kroz
tue oi. to e rei o njoj? Ne zna predvidjeti jer drugima pripisuje svoju perspektivu
mua. Nita ne smeta eni vie nego kad primijeti da on na drugoj uiva u haljinama ili
izgledu koje kritizira na njoj. Ionako je prirodno previe blizu nje da bi je vidio. Ona za
njega ima nepromjenjivo lice. Ne primjeuje ni njezine toalete ni promjene frizure. ak
su i zaljubljen mu i zaluen ljubavnik esto ravnoduni prema eninoj odjei. Ako je
arko vole golu, i najprikladniji ukrasi samo je skrivaju, a voljet e je i loe odjevenu,
umornu, kao i arobnu. Ako je vie ne vole, najlaskavije haljine nee znaiti nita. Toaleta
moe biti sredstvo zavoenja, ali ne i obrambeno oruje. Njezina je vjetina stvaranje
privida, ona pogledima prua imaginaran objekt: u tjelesnom zagrljaju, u svakodnevnom
vianju svaki privid iezava. Brani osjeaji kao i tjelesna ljubav smjeteni su na
podruju stvarnoga. ena se ne odijeva za voljenoga mukarca. Dorothy Parker u jednoj
od svojih pria332 opisuje mladu enu koja, nestrpljivo iekujui mua koji dolazi na
vojniki dopust, odluuje uljepati se za doek:
Kupila je novu haljinu. Crnu: on je volio crne haljine. Jednostavnu: volio
je jednostavne haljine. I tako skupu da nije eljela misliti na njezinu cijenu...
- Svia li ti se moja haljina?
- Oh, da! - ree on. - Uvijek si mi se dopadala u toj haljini.
Kao da je odrvenjela.

332

The Lovely Leave.

386

briana

- Ova je haljina - ree ona uvredljivo jasno - posve nova. Nikada je nisam
odjenula. Ako te zanima, kupila sam je posebno za ovu prigodu.
- Oprosti, draga - na to e on. - Dakako, sada vidim da uope ne slii onoj
drugoj. Predivna je. Uvijek mi se svia u crnome.
- U ovakvim trenucima - ree ona - gotovo da poelim biti u crnini iz
drugog razloga.
esto se govori da se ena odijeva kako bi izazvala ljubomoru drugih ena: ta je
ljubomora ustvari jasan znak uspjeha. Ali ona nije jedini cilj. Kroz zavidna ili zadivljena
odobravanja, ena trai apsolutnu potvrdu svoje ljepote, elegancije, ukusa: sebe same.
Odijeva se da bi se pokazala; pokazuje se da bi bila. Time se podvrgava bolnoj ovisnosti.
Posveenost kuanice je korisna, iako nije priznata. Trud kokete je uzaludan ako ne ue
ni u jednu svijest. Trai definitivno vrednovanje sebe same. Ta tenja za apsolutom ini
njezinu potragu tako napornom. Ako ga i jedan glas kritizira, taj eir nije lijep. Jedan
kompliment eni laska, ali jedan neuspjeh je unitava. A kako se apsolut oituje samo
beskonanim nizom pojava, ona nikada nee posve pobijediti. Zato je zavodljivost tako
osjetljiva. Zato takoer neke lijepe i oboavane ene mogu biti tuno uvjerene da nisu ni
lijepe ni elegantne, da im manjka upravo vrhovno odobravanje suca kojega ne poznaju:
ciljaju na u-sebi koje je neostvarivo. Rijetke su gorde kokete koje same utjelovljuju
zakone elegancije, koje nitko ne moe uloviti u pogreci jer one same odluno propisuju
uspjeh i neuspjeh. One se za trajanja svoje vladavine mogu smatrati egzemplarnim
uspjehom. Nesrea je u tome to taj uspjeh ne slui niemu i nikome.
Toaleta izravno podrazumijeva izlaske i primanja, to joj je uostalom izvorna
namjena. ena iz salona u salon ee svoj novi kostim i poziva druge ene da je dou
vidjeti kako vlada svojim kuanstvom. U pojedinim, naroito sveanim sluajevima, mu
prati enu pri njezinim posjetima. No veinu vremena ona ispunjava svoje drutvene
obaveze, dok je on na poslu. Tisue je puta opisana neumoljiva dosada koja ispunjava te
sastanke. Ona proizlazi iz injenice da si ene okupljene zbog drutvenih obaveza
nemaju nita za priopiti. Nijedan zajedniki interes ne vee odvjetnikovu enu s
lijenikovom - a nita vie ni enu doktora Duponta sa enom doktora Duranda.
Neukusno je u openitom razgovoru govoriti o djejim nestalucima i kuanskim
brigama. Stoga su teme svedene na opaanja o vremenu, posljednjem popularnom
romanu, nekim openitim idejama posuenim od mueva. Obiaj primanja sve je blie
nestajanju, ali dunost posjeta u razliitim oblicima u Francuskoj preivljava.
Amerikanke razgovor rado zamijene s bridem, to je prednost samo za one ene koje
vole tu igru.
Ipak, drutveni ivot ima privlanije oblike od dosadnog ispunjavanja zadataka
ienja. Primati ne znai samo doekati druge u svojoj pojedinoj kui, nego i pretvoriti
je u arobno podruje. Drutveni dogaaj je istodobno i slavlje i potla. Gospodarica kue
izlae svoja blaga: srebrninu, stolnjake, kristal; okiti kuu cvijeem: efemerno i
beskorisno, cvijee utjelovljuje bezrazlonost slavlja koja su troak i luksuz. Procvalo u
vazama, osueno na brzu smrt, cvijee je plamen sree, tamjan i mirna, libacija, rtva.
Stol se ispunjava profinjenim jelima, dragocjenim vinima. Rije je o tome da se, kad se
ispunjavaju potrebe gostiju, izmisle dragovoljni darovi koji predviaju njihove elje.
Objed se pretvara u tajanstvenu ceremoniju. Virginia Woolf naglaava to svojstvo u
ovome odlomku iz Gospoe Dalloway:

387

briana

I tako je poelo beumno i savreno prolaenje kroz dvojna vrata

dvorkinja s pregaama i bijelim kapicama, ne slukinja zbog nude, nego
sljedbenica tajanstva ili velike obmane kojom se bave domaice u Mayfairu
od pola jedan do dva, kad na pokret ruke prestaje promet, a mjesto njega se
javlja duboka zabluda prije svega o hrani - da se ne plaa; a zatim da se stol
sam od sebe dobrovoljno prekriva kristalom i srebrninom, malenim
podlocima, tanjuriima s crvenim voem; slojevi smee kreme preruavaju
iverke; u zdjelama plivaju razueni pilii; gori raznobojna neprirodna vatra; a
s vinom i kavom (to se ne plaaju) rastu vesela privienja pred zanesenim
oima; oima kojima se ivot ini glazben, tajanstven.
ena koja predsjeda tim misterijima ponosna je jer je stvarateljica savrenog
trenutka, djeliteljica sree, veselja. Zbog nje su se gosti okupili, zbog nje se odvija
dogaanje, ona je bezrazloan izvor radosti, sklada.
Upravo to osjea gospoa Dalloway.
Ali da joj je Peter rekao: Da, da, ali tvoja primanja - koji je smisao tvojih
primanja? mogla bi mu samo odgovoriti (i ni od koga ne bi mogla oekivati
da shvati): Ona su rtvovanje... Tu ivi Taj-i-taj u South Kensingtonu; netko
gore u Bayswateru; a netko drugi u Mayfairu. I ona gotovo neprekidno osjea
smisao njihova postojanja; i osjea kakva je to teta; i osjea kad bi se samo
mogli zdruiti; i ona ih zdruuje. I to je rtvovanje; ujediniti, stvoriti, ali za
koga... rtvovanje zbog rtvovanja, moda. U svakom sluaju, za to je
nadarena. I ni za to drugo to bi ita vrijedilo... Bilo tko bi mogao to initi;
ipak tom bilo komu ona se pomalo divi, ne moe se oteti dojmu da je ona,
kako god bilo, sve to stvorila...
Ako u poasti koju odajemo drugima ima iste velikodunosti, zabava je zaista
zabava. No drutvena rutina brzo je potla pretvorila u instituciju, dar u obavezu i
uzdizanje zabave u ritual. Premda uiva u veeri u gradu, goa misli da mora uzvratiti
poziv: katkada se ali da je predobro primljena. Brani par X... nas je htio
impresionirati, gorko kae muu. Jednom sam ula da su tijekom Drugoga svjetskog
rata u nekom portugalskom gradiu ajanke postale najskuplji potla: gospodarica kue
je na svakom okupljanju morala posluiti vei broj i vie razliitih vrsta kolaa nego na
prethodnom. Taj je troak postao toliko teak da su jednoga dana ene zajedniki
odluile da vie nee posluivati nita uz aj. Zabava u takvim okolnostima gubi svoj
velikoduni i raskoni karakter i postaje jedan od brojnih poslova. Dodaci koji izraavaju
sveanost postaju izvor briga: treba provjeravati kristalno posue, stolnjak, odmjeriti
ampanjac i malena peciva. Ako se razbije jedna alica ili progori svila na naslonjau, to
je katastrofa. Sutra e trebati istiti, pospremati, rediti: ena se boji toga dodatnog rada.
Iskuava dvostruku ovisnost koja definira sudbinu kuanice: ona ovisi o sufleu, peenju,
mesaru, kuharici, pomonom osoblju. Ovisi o muu koji mrti obrve im neto ne valja.
Ovisi o gostima koji odmjeravaju namjetaj, vina i koji odluuju o tomu je li veer uspjela
ili ne. Samo velikodune ene ili one sigurne u sebe proi e tu kunju mirne due.
Uspjeh im moe pruiti ivo zadovoljstvo. No mnoge pritom nalikuju na gospou
Dalloway za koju nam Virginia Woolf kae: Iako je voljela te pobjede... i njihov sjaj i
uzbuenje koje su pruali, osjeala je i njihovu ispraznost, lanost. ena u njima
zapravo moe uivati samo ako im ne pridaje previe vanosti. U suprotnome e
388

briana

upoznati muke nikad zadovoljene tatine. Malo je, uostalom, dovoljno imunih ena koje
bi u drutvenom ivotu mogle pronai ulogu ivota. One koje se u potpunosti posvete
drutvenom ivotu obino pokuavaju ne samo izgraditi si njime kult nego i nadii taj
drutveni ivot usmjeravajui se prema odreenim ciljevima: pravi saloni imaju
knjievni ili politiki znaaj. enama je to sredstvo uzdizanja nad mukarce i igranja
osobne uloge. Bjee iz sudbine udane ene. Nju uglavnom ne ispunjavaju uici, efemerne
pobjede koje joj se rijetko pruaju i koje joj esto predstavljaju napor kao i razonodu.
Drutveni ivot zahtijeva da dobro izgleda, da se izlae, ali ne stvara izmeu nje i
drugih istinsku komunikaciju. Ne odvaja je od njezine samoe.
Michelet pie: Bolno je pomisliti da je ena, relativno bie koje moe ivjeti samo
udvoje, ee sama od mukarca. On posvuda pronalazi drutvo, zapoinje nove odnose.
Ona pak nije nita bez obitelji. A obitelj je preoptereuje; sav je teret na njoj. I doista,
zatvorena i odvojena ena ne poznaje uitke druenja koje podrazumijeva zajedniko
proganjanje odreenih ciljeva. Njezin joj posao ne zaokuplja duh, njezin joj odgoj nije
dao ni sklonost ni naviku neovisnosti, a svejedno provodi dane u samoi. Vidjeli smo da
je to jedna od nesrea na koje se ali Sofija Tolstoj. Nju je brak esto udaljavao od
oinskoga doma, od mladenakih prijateljstava. Colette je u Mes apprentissages opisala
odvajanje od korijena mlade nevjeste preseljene iz svoje provincije u Pariz. Olakanje
pronalazi samo u dugim pismima koje razmjenjuje s majkom. No pisma ne mogu
zamijeniti neiju prisutnost i ona ne moe majci Sido priznati svoja razoaranja. esto
izmeu mlade ene i njezine obitelji nestane prave bliskosti: ni majka ni sestre nisu joj
prijateljice. Danas, zbog krize stanovanja, mnogi mladenci ive kod svoje ili
suprunikove obitelji. No te nametnute prisutnosti eni ni blizu ne mogu predstavljati
istinsko drutvo.
enska prijateljstva koja uspije sauvati ili stvoriti eni su dragocjena. Ona su vrlo
drukija od veza koje veu mukarce. Mukarci kao pojedinci razgovaraju meusobno
putem ideja, planova koji su im osobni. ene, zatvorene u openitost njihove enske
sudbine, ujedinjene su nekom vrstom imanentnog suuesnitva. A ono to prije svega
trae jedna od druge jest potvrda svijeta koji zajedno dijele. One ne raspravljaju o
stavovima, nego razmjenjuju povjeravanja i recepte. Ujedinjuju snage da bi stvorile
svojevrstan protusvijet ije su vrijednosti jae od mukih vrijednosti. Na okupu,
pronalaze snagu da stresu svoje lance. Nijeu muku seksualnu dominaciju povjeravajui
jedne drugima svoju frigidnost, cinino se izrugujui apetitima svojega mujaka ili
njegovoj nespretnosti. Takoer s ironijom pobijaju moralnu i intelektualnu nadmo
svojih mueva i mukaraca openito. Usporeuju svoja iskustva: trudnoe, poroaji,
djeje bolesti, osobne bolesti i kuanski poslovi postaju esencijalni dogaaji ljudske
povijesti. Njihov rad nije tehnika: prenosei si kuhinjske i kuanske recepte, daju mu
dostojanstvo tajne znanosti utemeljene na usmenoj predaji. Katkad zajedno promiljaju
o moralnim pitanjima. Pisma itatelja u enskim asopisima pruaju dobar uzorak
takvih razmjena. Jedva moemo zamisliti rubriku Usamljenih srdaca rezerviranu
iskljuivo za mukarce. Oni se sastaju u svijetu koji je njihov svijet, dok ene moraju
definirati, izmjeriti, istraiti svoje vlastito podruje. One si ponajprije priopavaju savjete
o ljepoti, kuhinjske recepte i upute za pletenje, i trae miljenja. Kroz njihovu sklonost
brbljanju i pokazivanju katkad moemo osjetiti kako probijaju prave tjeskobe. ena zna
da muki zakoni nisu njezini, da mukarac ak i rauna na to da ona to nee opaziti, jer je
gura u pobaaj, preljub, pogreke, izdaje, lai koje slubeno osuuje. Ona stoga trai od
drugih ena da joj pomognu definirati svojevrstan zakon sredine, ba enski moralni
zakonik. ene ne komentiraju i ne kritiziraju tako detaljno postupke svojih prijateljica
389

briana

samo iz zlobe. Da bi ih osudile i da bi same dobro postupale treba im mnogo vie

moralne domiljatosti nego mukarcima.
Takvi odnosi su vrijedni zato to sadravaju istinu. ena se pred mukarcem uvijek
predstavlja; lae hinei da se prihvaa kao neesencijalno drugo, lae gradei pred njim
imaginarni lik putem mimike, odjee, zajednikih gesala. Ta predstava zahtijeva stalnu
napetost. Uz svojega mua ili ljubavnika svaka ena vie-manje misli: Ja nisam ja sama.
Muki je svijet teak, ima otre kutove, glasovi su u njemu previe gromki, svjetla previe
jaka, dodiri grubi. Pokraj drugih ena, ena je iza pozornice. Sprema se za okraj, ne bori
se. Kombinira svoju odjeu, osmiljava minku, priprema trikove: vue se u papuama i
kunom ogrtau iza pozornice prije nego to se popne na scenu. Voli tu ugodnu, blagu,
oputenu atmosferu. Colette je tako opisivala trenutke koje je provodila sa svojom
prijateljicom Marco:
Kratka povjeravanja, razonode osamljenica, sati koji malo nalikuju na
sate u ivanici, malo na plandovanje za oporavka333...
Uivala je igrati ulogu savjetnice starijoj eni:
Za toplih je poslijepodneva, pod balkonskom tendom, Marco krpala svoje
rublje. ivala je loe, ali pomno i bila sam ponosna zbog savjeta koje sam joj
davala... Ne smije staviti nebeski plavu vrpcu na koulje, ruiasta je na
rublju puno ljepa i blia koi. Nisam asa asila da joj ih dadem jo, ticali su
se njezina pudera, boje njezina rua za usne, grube crte olovke kojom je
obrubljivala lijepe vjee. Mislite? Mislite?, govorila je ona. Moj mladenaki
autoritet nije posustajao. Uzela sam ealj, otvorila mali draesni prolaz u
njezinim ikama, pokazala sam se strunom za rasplamsavanje njezina
pogleda, za paljenje crvene zore iznad njezinih jagodica, blizu sljepoonica.
Malo dalje pokazuje nam Marco kako se uznemireno priprema za susret s
mladiem kojega bi eljela osvojiti:
Htjela je obrisati svoje vlane oi, ali sam je sprijeila.
- Pusti mene.
S dva sam joj palca podignula prema elu gornje vjee da bi se dvije suze,
spremne potei, upile i da se makara s trepavica ne otopi dodirnuvi ih.
- Eto ga! Priekajte, nije gotovo.
Dotjerala sam joj sve crte lica. Usne su joj pomalo drhtale. Strpljivo se
prepustila, uzdiui kao da je previjam. Za kraj sam joj napunila jastui za
pudranje ruiastijim puderom. Nismo govorile, ni jedna ni druga.
- to god bilo - rekla sam joj - ne plaite. Ni pod koju cijenu ne dajte da
vas svladaju suze.
...Prola je rukom izmeu iaka i ela.

333

Le Kepi.

390

briana

- Trebala sam prole subote kupiti onu crnu haljinu koju sam vidjela kod
preprodavaa... Recite, moete li mi posuditi vrlo fine najlonke? U ovo doba,
vie ih ne stignem kupiti.
- Naravno, naravno.
- Hvala. Ne mislite li da bi mi cvijet podigao haljinu? Ne, ne cvijet na
dekolteu. Je li tono da je parfem od irisa izaao iz mode? ini mi se da vas
imam gomilu stvari za pitati, gomilu...
I u jednoj od svojih drugih knjiga, Le Toutounier, Colette je opet podsjetila na to
nalije enskoga ivota. Tri sestre, nesretne ili zabrinute za svoje ljubavi, okupljaju se
svake veeri uz stari kau iz svojega djetinjstva. Ondje se oputaju, prevakavajui
dnevne brige, pripremajui sutranje bitke, kuajui prolazne uitke korisnog odmora,
dobroga sna, vrue kupke, napada plaa, jedva razgovaraju meusobno, ali svaka za
ostale stvara vrstu gnijezda; i sve to se dogaa meu njima je istinito.
Za neke je ene ta beskorisna i topla intimnost dragocjenija od ozbiljne pompe
odnosa s mukarcima. U drugoj eni narcisoidna ena nalazi, kao u vrijeme svoje
adolescencije, omiljenoga dvojnika. U njezinim pozornim i sposobnim oima moi e se
diviti svojoj dobro skrojenoj haljini, svojem profinjenom kuanstvu. Onkraj braka,
najbolja prijateljica ostaje joj svjedok po izboru: takoer se moe nastaviti initi kao
poeljan, eljeni objekt. Gotovo svaka mlada djevojka, kako smo rekli, ima
homoseksualne sklonosti: esto nespretni muevljevi zagrljaji ih ne uklanjaju. Iz toga
proizlazi ta senzualna bol koju ena osjea uz sebi sline i koja u heteroseksualnih
mukaraca nema ekvivalenta. Izmeu dvije prijateljice ulna se povezanost moe
sublimirati u egzaltiranu sentimentalnost ili se odraavati u nejasnim ili jasnim
milovanjima. Njihovi zagrljaji takoer mogu biti samo igra koja ih razonouje u
slobodno vrijeme - to je sluaj haremskih ena ija je glavna briga ubijanje vremena - ili
mogu poprimiti vrhovnu vanost.
Svejedno se enska suradnja rijetko uzdie do pravoga prijateljstva. ene se
prirodnije osjeaju solidarnima od mukaraca, ali unutar te solidarnosti ne nadilaze se
jedna prema drugoj: zajedno su okrenute prema mukom svijetu ije vrijednosti svaka
od njih eli prisvojiti za sebe. Njihovi odnosi nisu izgraeni na njihovoj pojedinanosti,
nego izravno proivljeni u openitosti: i zbog toga se u njih odmah uvlai neprijateljski
element. Nataa,334 koja je voljela ene iz svoje obitelji jer im je mogla pokazivati roenja
svoje djece, ipak je prema njima osjeala ljubomoru: svaka od njih mogla je Pjeru
utjeloviti enu. ensko sporazumijevanje proizlazi iz injenice da se ene poistovjeuju
jedna s drugom: ali samim time svaka osporava svoju druicu. Gospodarica kue ima sa
svojom slukinjom mnogo blie odnose nego to mukarac - osim ako je homoseksualac
- ikada ima sa svojim sobarom ili vozaem. One izmjenjuju povjeravanja, povremeno su
suuesnice, ali meu njima takoer postoji neprijateljsko suparnitvo, jer gazdarica, iako
se oslobaa izvrenja poslova, eli za njih preuzeti odgovornost i zaslugu. eli se
smatrati nezamjenjivom, prijeko potrebnom. im me nema, sve ode po zlu. Silno se
trudi uloviti slukinju u pogreci. Ako slukinja predobro obavlja svoje zadatke, druga
vie ne moe osjeati ponos zbog svoje jedinstvenosti. Jednako se tako sustavno ljuti na
uiteljice, dadilje, dojilje, djeje slukinje koje se bave njezinim potomstvom, i na
roakinje i prijateljice koje joj pomau. Izgovor nalazi u tome to one ne potuju
njezinu volju, to se ne ponaaju prema njezinim zamislima. Istina je meutim da
334

Tolstoj, Rat i mir.

391

briana

ona nema ni posebnu volju ni zamisli. Naprotiv, ljuti je to to druge obavljaju njezinu
funkciju upravo onako kako bi je obavljala i ona. Ovdje lei jedan od glavnih izvora svih
obiteljskih i kunih rasprava koje zagoruju ivot u zajednikom kuanstvu. Svaka ena
eli utoliko vie vladati ukoliko nema nikakva naina da joj se priznaju njezine
jedinstvene zasluge. No ponajprije na polju zavoenja i ljubavi svaka ena u drugoj vidi
neprijateljicu. Upozorila sam na to suparnitvo u mladih djevojaka: ono se esto nastavi
cijeloga ivota. Vidjeli smo da je ideal elegantne, drutvene ene apsolutna valorizacija.
Ona pati jer se nikada ne osjea ovjenana slavom. Mrsko joj je primijetiti i najneznatniji
vijenac oko tuega ela. Sva odobravanja koja druge primaju ukradena su njoj. A to je
apsolut ako nije jedinstven? Iskrena zaljubljena ena zadovoljava se time to je slavi
jedno srce i nee zavidjeti prijateljicama na njihovim povrnim uspjesima. Ali se osjea
ugroenom u svojoj vlastitoj ljubavi. injenica je da tema ene koju je prevarila najbolja
prijateljica nije samo knjievni kliej. to su dvije ene vee prijateljice, to njihova
dvojnost postaje opasnija. Prijateljica od povjerenja pozvana je vidjeti oima zaljubljene
ene, osjeati njezinim srcem, njezinom puti: privlai je ljubavnik, oparava mukarac
koji zavodi njezinu prijateljicu. Smatra da je njezina odanost titi dovoljno da se moe
prepustiti tim osjeajima. Takoer joj smeta to igra samo nebitnu ulogu: uskoro je
spremna popustiti, ponuditi se. Mnoge ene im zavole iz opreza izbjegavaju intimne
prijateljice. Ta ambivalentnost enama ba i ne doputa da se oslone na svoje uzajamne
osjeaje. Muka sjena ih uvijek teko optereuje. ak i dok o njemu ne govore, na njega
se moe primijeniti stih Saint-Johna Persea:
Ni sunce nije imenovano, ali je njegova prisutnost meu nama.
ene se zajedno osveuju mukarcu, postavljaju mu zamke, proklinju ga, vrijeaju,
ali ga ekaju. Dok stagniraju u enskom drutvu, kupaju se u sluajnosii, bezbojnosti i
dosadi. Taj limb je zadrao neto od topline majinih grudi, ali ipak je limb. ena se u
njemu spremno zadrava samo ako rauna na to da e iz njega ubrzo izai. Tako uiva u
vlazi kupaonice samo zamiljajui obasjani salon u koji e uskoro ui. ene su jedne
drugima prijateljice u zatoenitvu, pomau si da bi podnijele svoj zatvor, ak i da bi
pripremale bijeg. No osloboditelj e doi iz mukoga svijeta.
Za veliku veinu ena taj muki svijet i nakon udaje zadri svoj sjaj. Jedino mu
izgubi svoju dra. ena otkrije da je ista muka esencija u njemu degradirala: ali
mukarac je i dalje istina svijeta, vrhovni autoritet, arobno, pustolovina, gospodar,
pogled, plijen, uitak, spas. I dalje utjelovljuje transcendenciju, on je odgovor na sva
pitanja. I najodanija supruga nikada posve ne pristaje odrei se njega da bi se ograniila
na sumoran razgovor u etiri oka s nekom sluajnom individuom. Djetinjstvo joj je dalo
nametljivu potrebu za vodiem. Kada mu ne uspije ispuniti tu ulogu, ena se okrene
drugome mukarcu. Katkad je otac, brat, ujak, roak, stari prijatelj zadrao svoju staru
dra: ena e se osloniti na njega. Postoje dvije kategorije mukaraca koje njihov poziv
predodreuje da postanu povjerenici i mentori. To su sveenici i lijenici. Prvi imaju
veliku prednost nenaplaivanja svojih savjeta. Ispovjedaonica ih bespomone preputa
brbljanju pobonih ena. Najbolje to mogu izbjegavaju crkvene napasti i
bogomoljke, ali im je zadaa da stado usmjeravaju na put morala, zadaa tim vanija
to ene postaju socijalno i politiki vanijima i to se Crkva trudi pretvoriti ih u svoj
instrument. Duhovni savjetnik svojoj pokajnici diktira politike stavove, usmjerava
njezin glas. Mnogo se mueva ljuti kad se sveenik mijea u njihov brani ivot. On je taj
koji odreuje je li ono to suprunici rade u tajnosti lonice doputeno ili ne. Zanima se
392

briana

za odgoj djece. Savjetuje enu o stvarima u vezi s muem. Ona koja je uvijek u mukarcu
pozdravljala boga s uitkom klei pred mukim koji je Boji zemaljski namjesnik.
Lijenik je u tom smislu bolje zatien jer trai naknadu za svoj rad i moe zatvoriti vrata
previe indiskretnim klijenticama. No on je suoen s preciznijim, tvrdoglavijim
progonom. Tri etvrtine mukaraca koje proganjaju erotomanke su lijenici.
Razgoliavanje svojega tijela pred nekim mukarcem mnogim enama predstavlja velik
ekshibicionistiki uitak. Stekel kae:
Poznajem nekoliko ena koje jedino zadovoljstvo pronalaze u pregledu
lijenika koji im je simpatian. Posebno meu starim curama pronalazimo
velik broj bolesnica koje dolaze k lijeniku da bi ih veoma pomno
pregledao zbog beznaajnih krvarenja ili bilo kakvog problema. Druge pate
od fobije od raka ili infekcija (koje bi mogle dobiti u zahodu) i te im fobije
daju izgovor za pregled.
Istie i sljedea dva sluaja:
Stara cura, B. V., etrdeset i tri godine, bogata, dolazi k lijeniku jedanput
mjeseno, nakon mjesenice, traei poman pregled jer misli da neto nije u
redu. Svakoga mjeseca mijenja lijenika i svaki put igra istu predstavu.
Lijenik je zamoli da se svue i da legne na stol ili krevet. Ona to odbija
tvrdei da je previe stidljiva, da ne moe uiniti neto slino, da je to
protuprirodno! Lijenik je njeno prisili ili nagovori, ona se konano svue,
objanjavajui mu da je djevica i da je ne smije pozlijediti. On joj obea da e
uiniti rektalni pregled. esto s pregledom lijenika doe do orgazma; on se u
pojaanom obliku ponovi s rektalnim pregledom. Ona se svaki put predstavi
lanim imenom i zatim plati... Priznaje da se nadala da e je lijenik silovati...
Gospoa L. M., trideset i osam godina, udana, kae mi da je potpuno
neosjetljiva uz mua. Dola je na analizu. Nakon samo dvije seanse priznaje
mi da ima ljubavnika. No nije joj se dogodilo da postigne orgazam. Orgazam je
doivjela samo kad ju je pregledavao ginekolog. (Otac joj je bio ginekolog!)
Otprilike svake dvije-tri seanse, elja ju je naginjala da ode lijeniku na
pregled. S vremena na vrijeme traila je lijeenje i to su joj bila najsretnija
razdoblja. Posljednji ju je put ginekolog dugo masirao zbog navodnog
sputanja maternice. Svaka je masaa izazvala vie orgazama. Objanjava
svoju strast prema tim pregledima prvim dodirom koji je izazvao prvi
orgazam u njezinu ivotu...
ena si lako zamilja da je mukarca pred kojime se pokazala dojmila svojim
tjelesnim izgledom ili ljepotom svoje due i tako se, u patolokim sluajevima, uvjerava
da je voli sveenik ili lijenik. ak i ako je normalna, ima dojam da izmeu njega i nje
postoji tajna veza. Uiva u poslunosti punoj potovanja. Ponekad iz nje crpi sigurnost
koja joj pomae da prihvati svoj ivot.
Meutim, postoje ene kojima nije dovoljno osloniti svoju egzistenciju na neki
moralni autoritet. One unutar te egzistencije imaju i potrebu za romantinim zanosom.
Ako ne ele prevariti i ostaviti svojega supruga, okrenut e se istom manevru kao i mlada
393

briana

djevojka, ustraena mukarcima od krvi i mesa: preputanju imaginarnim strastima.

Stekel navodi vie takvih primjera:
Udana ena, vrlo dolina, iz najviih krugova drutva, ali se na nervozu i
depresije. Jedne veeri u operi shvaa da je ludo zaljubljena u tenora. Duboko
je uznemirena sluajui ga. Postaje pjevaeva gorljiva oboavateljica. Ne
proputa nijednu izvedbu, kupuje njegovu fotografiju, sanjari o njemu, ak
mu alje buket rua s posvetom: Od zahvalne neznanke. Odluuje mu
tovie napisati pismo (takoer potpisano od neznanke). Ali zadrava
distancu. Prua joj se prilika da upozna pjevaa. Odmah zna da je nee
iskoristiti. Ne eli ga upoznati izbliza. Ne osjea potrebu za njegovom
prisutnou. Sretna je to moe ushieno voljeti i ostati vjerna supruga.
Neka je gospoa bila opsjednuta Kainzom, iznimno slavnim bekim
glumcem. U svojem stanu je uredila Kainzovu sobu, s bezbrojnim
portretima velikog umjetnika. U jednom se kutu nalazila Kainzova biblioteka.
Sve to je mogla skupiti: knjige, broure ili asopise u kojima je pisalo neto o
njezinu junaku, paljivo je uvala, kao i zbirku Kainzovih kazalinih
programa, programa premijera ili jubileja. Tabernakul je bila potpisana
fotografija velikog umjetnika. Kad joj je idol umro, ena je godinu dana
provela u koroti i odlazila na daleka putovanja da bi sluala predavanja o
Kainzu. Kainzov kult zatitio je njezinu erotinost i senzualnost.
Sjeamo se s koliko je suza doekana vijest o smrti Rudolpha Valentina. Udane
ene, kao i mlade djevojke, idoliziraju filmske junake. Kada se preputaju masturbaciji ili
kada za branih odnosa prizivaju fantazije katkada dozovu u svijest njihove slike. Te
slike esto iskrsnu u liku djeda, brata, profesora itd., neke uspomene iz djetinjstva.
No ene okruuju i mukarci od krvi i mesa. Bilo da je seksualno zadovoljena, bilo
frigidna ili frustrirana, osim u vrlo rijetkom sluaju potpune, apsolutne i iskljuive
ljubavi, ena njihovim pohvalama pridaje najveu vrijednost. Previe svakodnevan
pogled njezina mua vie ne uspijeva nadahnuti njezinu predodbu o sebi. Treba joj da je
oi jo pune misterija otkriju i samu kao misterij. Treba pred sobom suverenu svijest
koja bi skupljala njezina povjeravanja, probudila izblijedjele fotografije, oivjela onu
jamicu u kutu njezinih usana, ono treptanje trepavica koje pripada samo njoj. Poeljna je
i nadahnjuje ljubav samo ako je ele i ako je vole. Ako je vie-manje zadovoljna svojim
brakom, od drugih mukaraca ponajprije trai zadovoljenje tatine. Poziva ih da
sudjeluju u oboavanju koje si prua. Zavodi, ugaa, zadovoljna to sanja o zabranjenim
ljubavima i to misli: Da elim... Radije bi armirala brojne oboavatelje nego se dubinski
vezala i za jednoga. Njezino je oijukanje gorljivije, ali ne toliko divlje kao u mlade
djevojke, i zahtijeva od mukih da je potvrde u svijesti njezine vrijednosti i moi. esto je
jo hrabrija ako je usidrena u domu i ako je uspjela osvojiti mukarca, jer tada vodi igru
bez velikih nadanja i velikih rizika.
Dogaa se da se, nakon duljeg ili kraeg razdoblja vjernosti, ena vie ne
ograniava na flertove i oijukanja. esto zbog ljutnje odluuje prevariti mua. Adler
tvrdi da je enska nevjera uvijek osveta. To je pretjerivanje. No injenica jest da esto
manje poputa pred zavoenjem udvaraa nego pred eljom da izazove mua: On nije
jedini mukarac na svijetu - ima drugih kojima se mogu svidjeti - nisam njegova robinja,
misli da je lukav, a nasamarit u ga. Mogue je da ismijani mu u eninim oima zadri
394

briana

prvobitnu vanost. Kao to mlada djevojka katkad uzme ljubavnika iz pobune protiv
svoje majke, da bi se poalila na roditelje, pokazala im neposluh, afirmirala se, tako ena
koju same njezine ljutnje veu za mua trai u ljubavniku osobu od povjerenja, svjedoka
koji razmatra njezin lik rtve, suuesnika koji joj pomae da ponizi mua. Ljubavniku
stalno pripovijeda o muu pod izlikom da ga preputa njegovu prijeziru. A ako ljubavnik
ne igra dobro svoju ulogu, zlovoljno se okree od njega ili da bi se vratila svojem muu ili
da bi pronala drugog tjeitelja. No vrlo esto ena u ljubavnikovo naruje padne vie
zbog razoaranja nego zbog ljutnje. U braku nema ljubavi. ena se teko miri s
injenicom da nikada nee doivjeti nasladu i radosti koje je oparana iekivala u
mladosti. Brak, liavajui ene bilo kakva erotskog zadovoljstva i uskraujui im slobodu
i jedinstvenost njihovih osjeaja, nunom i ironinom dijalektikom vodi ene u preljub.
Montaigne kae:
A mi ene ve od njihova djetinjstva pripremamo za ljubavne poslove:
njihove draesti, njihova ukraavanja, njihova spretnost, njihov govor, sav
njihov odgoj smjera tome cilju. Njihove im odgojiteljice pred oi neprestano
stavljaju ljubav, pa ak i onda kad im o njoj neprestance govore toboe da bi
im ljubav uinile mrskom...335
I malo dalje dodaje:
Zato i jest ludost htjeti enama obuzdati onaj prohtjev koji ih toliko mui,
a u njima je prirodan.
I Engels izjavljuje:
S monogamijom se pojavljuju dva stalna drutvena karakteristina lika:
enin ljubavnik i rogonja... Uz monogamiju i heterizam, preljub postaje
nezaobilazna drutvena institucija - zabranjivana, strogo kanjavana, ali
nesavladiva.
Ako su brani spolni odnosi zagolicali znatielju ene, a da joj nisu utaili ula,
poput Coletteine Raskalaene naivke, ona nastoji zavriti svoju edukaciju u tuim
krevetima. Ako joj je mu uspio probuditi seksualnost, zbog injenice da je s njim ne
vee posebna veza, poeljet e s drugima iskusiti uitke koje joj je on otkrio.
Moralisti su negodovali zbog pretpostavljanja ljubavnika muu i ve sam upozorila
na trud koji je burujska knjievnost uloila na rehabilitiranje muevljeva lika. No
apsurdno je braniti mua pokazujui da je esto u oima drutva - to jest drugih
mukaraca - vredniji od svojega suparnika: ovdje je vano ono to mu predstavlja eni.
A postoje dvije glavne osobine koje ga eni ine mrskim. Prije svega, on je taj koji
preuzima nezahvalnu ulogu inicijatora. Proturjeni zahtjevi djevice koja ujedno mata o
tome da bude silovana i potovana, gotovo ga nuno osuuju na neuspjeh. Ona zbog toga
zauvijek ostaje frigidna u njegovu naruju. Uz ljubavnika ona ne doivljava ni muke
razdjevienja ni prva ponienja pobijeenoga srama. Poteena je traume iznenaenja:
335

Michel de Montaigne, Eseji, Knjiga trea, prema izdanju iz 1588. i tzv. primjerku iz Bordeauxa sa
srednjofrancuskoga preveo i komentarom popratio Vojmir Vinja.

395

briana

otprilike zna to je oekuje. Iskrenija, a manje osjetljiva i naivna nego u prvoj branoj
noi, ena vie ne mijea idealnu ljubav i tjelesnu elju, osjeaj i uzbuenje. Kad uzima
ljubavnika, to je doista ljubavnik kojega eli. Ta je lucidnost aspekt slobode njezina
izbora. Jer to je druga mana koju ima mu: njega se obino podnosi, a ne bira. Ili ga je
prihvatila pomirivi se sa sudbinom ili ju je njemu predala njezina obitelj. U svakom
sluaju, i ako se udala za njega iz ljubavi, udajom ga je pretvorila u svojega gospodara.
Njihovi su odnosi postali zadaa i esto joj se pokazao kao tiranin. Dakako, i izbor
ljubavnika ograniavaju okolnosti, ali u tom odnosu postoji dimenzija slobode. Udaja je
obaveza, a ljubavnik je luksuz. ena mu poputa jer ju je proganjao: ako nije sigurna u
njegovu ljubav, barem u elju jest. Ta se elja ne provodi da bi se udovoljilo zakonima.
Ljubavnik ima i tu povlasticu da ne troi svoje zavoenje i svoj presti u potekoama
svakodnevnoga ivota: ostaje na distanci, drugi. Usto, ena za njihovih nalaenja ima
dojam da izlazi iz sebe, da ima pristup novim bogatstvima: osjea se drugom. To je ono
to neke ene ponajprije trae u vezi: da budu zaokupljene, iznenaene i otrgnute od
samih sebe putem drugoga. Prekid u njima ostavi oajan osjeaj praznine. Janet336
navodi vie primjera tih melankolija koje nam preutno pokazuju to je ena traila i
nala u ljubavniku:
ena od trideset i devet godina, tuna jer ju je napustio knjievnik
kojemu je pet godina pomagala u poslu, pie Janetu: Imao je toliko bogat
ivot i bio je toliko okrutan da sam se mogla baviti samo njime i nisam mogla
misliti ni na to drugo.
Druga, od trideset i jedne godine, razboljela se zbog prekida s
ljubavnikom kojega je oboavala. Htjela sam biti tintarnica na njegovu stolu
da ga vidim, ujem, pie ona. I objanjava: Sama se dosaujem, mu mi ne
zaokuplja dovoljno glavu, on nita ne zna, niemu me ne ui, ne iznenauje
me..., ima samo obian zdrav razum, umirem od dosade. O ljubavniku
naprotiv pie: To je iznenaujui ovjek, nikad nisam na njemu vidjela ni
traak nemira, emocije, veselja, preputanja, uvijek je sabran, podrugljiv,
uvijek je hladan da umrete od jada. Uz to je drzak, hladnokrvan, profinjenoga
duha, ive inteligencije zbog kojih gubim glavu...
Ima ena koje samo u prvim trenucima neke veze iskuse taj osjeaj ispunjenosti i
radosnog uzbuenja. Ako im ljubavnik ne prui nasladu odmah - to se esto dogaa prvi
put, jer su partneri uplaeni i loe prilagoeni jedno drugome - osjeaju prema njemu
ljutnju i gaenje. Te Mesaline redaju iskustvo za iskustvom i ostavljaju ljubavnika za
ljubavnikom. No dogaa se i da enu, koju je osvijestio brani neuspjeh, ovoga privue
upravo onaj mukarac koji joj odgovara i da njih dvoje stvore trajnu vezu. esto joj se
ljubavnik svidi jer je radikalno suprotan tip onome njezina mua. Nesumnjivo je taj
kontrast nudio Sainte-Beuve s Victorom Hugoom koji zavodi Adle. Stekel navodi
sljedei sluaj:
Ga P. H. udana je osam godina za lana atletskoga kluba. Dolazi u
ginekoloku kliniku zbog blage upale jajovoda alei se da je mu ne ostavlja
na miru... Tijekom odnosa osjea samo bol. Mukarac je grub i brutalan. Na
336

Vidi Opsesija i psihastenija.

396

briana

koncu pronae ljubavnicu, ona je s time zadovoljna. eli se rastati i u

odvjetnikom uredu upozna tajnika koji je suta suprotnost njezinu muu.
Mrav je, slabaan, krhak, ali vrlo drag i njean. Zblie se. Mukarac joj udvara
i pie joj njena pisma puna malih znakova panje. Otkriju zajednike
duhovne interese... Prvi poljubac raspri njezinu neosjetljivost... Relativno
slaba potencija toga mukarca dovela je do njezinih najsnanijih orgazama...
Nakon razvoda, vjenali su se i vrlo sretno ivjeli... Uspijevao je potaknuti
orgazam poljupcima i milovanjem. Bila je to ista ona ena koju je krajnje
potentan mu optuivao za frigidnost!
Sve veze ne zavre tako bajkovito. Jednako kao to mlada djevojka sanja o
osloboditelju koji e je odvesti iz oeva doma, dogaa se da ena oekuje da je ljubavnik
oslobodi branoga tereta: esto je iskoritavana tema gorljivog ljubavnika koji se ohladi i
pobjegne kad mu ljubavnica pone govoriti o braku. ena je esto povrijeena njegovom
rezerviranou, pa tada i njihove odnose pokvare zamjeranje i animozitet. Ako se veza
stabilizira, esto na kraju poprimi blizak, brani znaaj. I u njoj vrebaju dosada,
ljubomora, oprez, lukavstvo, svi poroci braka. A ena mata o drugom mukarcu koji e
je izvui iz te rutine.
Preljub usto, ovisno o obiajima i okolnostima, moe imati vrlo razliite oblike.
Brana nevjera u naoj se civilizaciji, gdje preivljavaju patrijarhalne tradicije, jo uvijek
ini mnogo ozbiljnijom u ene nego u mukarca. Montaigne kae:
Nepravedne li procjene mana! I mi i one smo kadri poiniti tisue
zlodjela tetnijih i prirodi mrskijih nego to je razblunost; ali mi grijehe
inimo i cijenimo ne prema njihovoj prirodi nego prema svojem interesu i na
taj nain oni poprimaju nejednak oblik. Strogost naih zakona ini ovisnost
ena o tom grijehu teom i pokvarenijom i tada su posljedice gore nego uzrok
koji ga je izazvao.
Vidjeli smo izvorne razloge takve strogosti: preljub ene, u sluaju uvoenja u
obitelj sina nekoga stranca, prijeti zakidanjem zakonitih nasljednika. Mu je gospodar,
supruga njegovo vlasnitvo. Drutvene promjene i kontracepcijske metode oduzele su
mnogo snage tim motivima. No elja da se enu zadri u stanju ovisnosti perpetuira
zabrane kojima je jo uvijek okruuju. esto ih pounutruje; zatvara oi pred branim
nestalucima, a da joj vjera, moral, ednost ne doputaju zamisliti ikakvu uzajamnost.
Kontrola koju nad njom vri njezina okolina - posebno u gradiima Starog kao i Novog
svijeta - mnogo je stroa od one kojoj je podvrgnut mu. On vie od nje izlazi, putuje, i
prijestupi mu se toleriraju popustljivije. Njoj pak prijeti gubitak reputacije i poloaja
udane ene. esto se opisivalo lukavstva s pomou kojih ene doskau nadzoru. Znam za
starinski strog portugalski gradi u kojemu mlade ene izlaze samo u pratnji svekrve ili
zaove, ali frizer iznajmljuje sobe iznad svojega lokala. Ljubavnici se kriom drue izmeu
kovranja i eljanja kose. U velikome gradu ena ima mnogo manje kljuara, ali ni
popodnevni sati za preljub koji su se neko prakticirali nisu ba doputali nezakonitim
osjeajima da se sretno razviju. Brzinski i potajan, preljub ne stvara humane i slobodne
veze. Lai koje podrazumijeva na koncu branim odnosima oduzmu svako dostojanstvo.
U mnogim sredinama ene su danas djelomice osvojile svoju seksualnu slobodu.
No i dalje im je velik problem pomiriti brani ivot s erotskim zadovoljstvima. Kako brak
uglavnom ne podrazumijeva tjelesnu ljubav, inilo bi se razumnim otvoreno razdvojiti
397

briana

jedno od drugoga. Prihvaa se da mukarac moe biti odlian mu, a ipak nevjeran:
seksualni ga hirovi doista ne sprjeavaju da sa enom prijateljski vodi posao zajednikog
ivota. To e prijateljstvo dapae biti ie i manje dvosmisleno jer ne predstavlja okove.
Mogli bismo se sloiti da isto vrijedi za suprugu. Ona esto eli dijeliti ivot s muem,
stvarati s njim dom za njihovu djecu, a ipak doivjeti druge zagrljaje. Oprezni i licemjerni
kompromisi ine preljub poniavajuim. Dogovor o slobodi i iskrenosti mogao bi
ukloniti jednu od mana u brakovima. Meutim moramo priznati da i danas iritantno
geslo koje je nadahnuto dramu Francillon Alexandrea Dumasa mlaega - To nije isto za
enu - zadrava odreenu istinitost. Ta razlika nema nita prirodnoga. Tvrde da ena ne
treba seksualnu aktivnost toliko kao mukarac: nita nije manje sigurno od toga.
Odbaene ene ine ogorene supruge, sadistike majke, manine kuanice, nesretna i
opasna bia. U svakome sluaju, ak i da su njihove potrebe rjee, to nije razlog da se
njihovo zadovoljavanje smatra suvinim. Razlika proizlazi iz sveukupnog erotskog
poloaja mukarca i ene kakav definiraju tradicija i dananje drutvo. Kod ene se
ljubavni in jo uvijek smatra uslugom koju ona prua mukarcu i zbog koje on ispada
njezinim gospodarom. Vidjeli smo da on uvijek moe uzeti enu niega ranga, ali da se
ona poniava preputanjem mukarcu koji joj nije ravan. Njezin pristanak u svakome
sluaju ima svojstvo predaje, pada. ena esto spremno prihvaa injenicu da njezin mu
posjeduje druge ene: to joj ak i laska. Navodno je Adle Hugo bez aljenja promatrala
kako joj vatreni suprug nosi svoju strast u druge krevete. Neke ene ak, po uzoru na
Madame Pompadour, pristaju djelovati kao posrednice.337 U snoaju je naprotiv ena
pretvorena u objekt, u plijen. Muu se ini da je uronjena u stranu manu, da je prestala
biti svoja, da su mu je ukrali. I stoji injenica da se u postelji ena esto osjea, eli biti i
posljedino jest nadvladana. injenica je takoer da je zbog mukog ugleda sklona
podravati, imitirati mujaka koji, s obzirom na to da ju je posjedovao, u njezinim oima
utjelovljava sve mukarce. Mu se, ne bez razloga, uzrujava kad iz bliskih usta uje odjek
strane misli: pomalo mu se ini da su njega posjedovali, silovali. Madame de Charrire
prekinula je s Benjaminom Constantom, koji je izmeu dvije muevne ene igrao ensku
ulogu, zato to nije mogla podnijeti da iz njega uje mrski utjecaj Madame de Stal. Dok
god se ena pretvara u robinju i odraava mukarca kojemu se podaje, mora priznati
da je njezine nevjere radikalnije odvajaju od supruga nego obostrane nevjere.
Ako ena zadri svoj integritet, svejedno se moe bojati toga da joj mu ne bude
kompromitiran u ljubavnikovoj svijesti. ak si i ena brzo zamilja da je spavajui s
mukarcem - ma bilo to jedanput, nabrzinu, na naslonjau - ostvarila prednost pred
zakonitom suprugom. Tim prije mukarac koji smatra da posjeduje ljubavnicu misli da je
nadigrao njezina mua. Zato se u La Tendresse (Njenosti) Henryja Bataillea i u Belle de
jour (Ljepotici dana) Josepha Kessela ena pobrine izabrati ljubavnike nie klase: ona uz
njih trai senzualna zadovoljstva, ali im ne eli dati prednost nad potovanim muem. U
Ljudskoj sudbini. Malraux nam predstavlja par u kojemu su mukarac i ena sklopili
sporazum o obostranoj slobodi. Ipak, kad May ispria Kyu da je spavala sa svojim
drugom, Kyo je povrijeen injenicom da taj ovjek misli da ju je imao. On je odabrao
potivati njezinu neovisnost, jer vrlo dobro zna da nikada nemamo nikoga, ali ga
zadovoljstvo koje osjea drugi vrijea i poniava kroz May. Drutvo mijea slobodnu
enu s lakom enom. Ni sam ljubavnik ne priznaje spremno slobodu od koje izvlai
korist. Radije vjeruje da je ljubavnica pokleknula, dala se upetljati, da ju je osvojio, zaveo.
Ponosna ena moe osobno prihvatiti tatinu svojega partnera, ali e joj biti odbojna
injenica da cijenjeni mu mora trpjeti njegovu aroganciju. eni je vrlo teko postupati
337

Ovdje govorim o braku. Vidjet emo da je u ljubavnoj vezi ponaanje para obrnuto.

398

briana

kao da je ravnopravna mukarcu dok god ta jednakost nije univerzalno priznata i

konkretno ostvarena.
U svakom sluaju, preljub, prijateljstva i drutveni ivot u branom ivotu
predstavljaju tek razonodu. Oni mogu pomoi da se podnesu brane prisile, ali ih ne
ponitavaju. To su samo lani bjegovi koji nimalo ne omoguuju eni da autentino uzme
svoju sudbinu u svoje ruke.

399

briana

Osmo poglavlje
Prostitutke i hetere
Kao to smo vidjeli,338 brak je u izravnoj korelaciji s prostitucijom. Prema Morganu,
heterizam slijedi ljudski rod u civilizaciju poput mrane sjene nad obitelji. Iz opreza,
mukarac svoju suprugu zavjetuje na ednost, ali se sam ne zadovoljava reimom koji
namee njoj. Montaigne pohvalno pie o sljedeoj mudrosti:
Kraljevi su perzijski dovodili svoje ene prigodom velikih gozbi, ali, kad
bi ih vino poelo i previe pregrijavati i kad je valjalo pustiti uzde strastima,
slali bi ih u njihove odaje kako ne bi bile svjedocima njihove pretjerane
poude, a umjesto njih bi dovodili druge ene prema kojima nisu bili vezani
potovanjem.
Kanalizacija je nuna za jamenje zdravlja palae, govorili su Crkveni oci. A
Mandeville u djelu koje je podignulo prainu tvrdi: Oito je nuno rtvovati jedan dio
ena da bi se sauvao drugi i da bi se sprijeila prljavtina jo odbojnije naravi. Jedan od
argumenata pristaa ropstva u Americi glasi da bijelci s Juga, nakon to su svi osloboeni
ropskoga rada, mogu meu sobom odravati najdemokratinije, najistananije odnose.
Jednako tako postojanje kaste propalih djevojaka omoguuje da se potenu enu
tretira s vitekim potovanjem. Prostitutka je rtveni jarac. Mukarac se na njoj oslobaa
svoje niskosti i odbacuje je. Bilo da je zakonski status podvrgava policijskom nadzoru ili
radi ilegalno, u svakom je sluaju tretiraju kao pariju.
S ekonomskoga gledita poloaj prostitutke simetrian je onome koji uiva udana
ena. Izmeu onih koje se prodaju u prostituciji i onih koje se prodaju u braku, jedina je
razlika u cijeni i trajanju ugovora, kae Antonio Marro.339 Za obje ene spolni je in
usluga. Druga je zauvijek zaposlenica jednog te istog mukarca, dok prva ima vie
klijenata koji joj plaaju po uinku. Onu ondje jedan mujak brani od svih ostalih, a ovu
ovdje svi tite od iskljuive tiranije jednoga od njih. U svakom sluaju povlastice koje
dobivaju davanjem svojega tijela ograniava konkurencija. Mu zna da bi si mogao nai
drugu enu: ispunjavanje branih dunosti nije milost, nego izvravanje ugovornih
obaveza. U prostituciji se muka elja moe utaiti na bilo kojemu tijelu, s obzirom na to
da nije pojedinana nego specifina. Supruge ili prilenice uspijevaju iskoristiti
mukarca samo ako na njega pojedinano utjeu. Izmeu njih postoji velika razlika, a to
je da je zakonita ena, oprimirana kao udana ena, cijenjena kao ljudsko bie. To
potovanje poinje ozbiljno ugroavati opresiju. Meutim, prostitutka nema prava
osobe, u njoj se zajedno sabiru svi oblici enskoga ropstva.
338
339

Prvi svezak, drugi dio.

Pubertet.

400

briana

Naivno se je pitati koji motivi enu vode u prostituciju. Danas se vie ne vjeruje u
Lambrosovu teoriju koja je poistovjeivala prostitutke sa zloincima i smatrala i jedne i
druge izrodima. Mogue je, kao to tvrde statistike, da je openito mentalna razina
prostitutki malo ispod prosjeka i da su neke od njih evidentno zaostale. ene ije su
mentalne sposobnosti usporene spremno biraju posao koji od njih ne zahtijeva nikakvu
specijalizaciju. No veina prostitutki su normalne, a neke i veoma inteligentne ene. Ne
optereuje ih nikakva nasljedna kob ili fizioloka mana. Zapravo, u svijetu kojim haraju
bijeda i nezaposlenost, ima ljudi koji e prigrliti bilo koji posao koji im se nudi. Onoliko
koliko e postojati policija i prostitucija, bit e policajaca i prostitutki. Tim vie to u
prosjeku ta zanimanja znae vee prihode od mnogih drugih. Zaista je licemjerno
iudavati se nad ponudom koju potie muka potranja. Rije je o rudimentarnom i
univerzalnom ekonomskom procesu. Parent-Duchatelet zapisao je 1857. godine tijekom
svojega istraivanja: Od svih uzroka prostitucije najaktivniji je nedostatak posla i bijeda
koja je neizbjena posljedica nedostatnih plaa. Pravini moralisti podrugljivo
odgovaraju da su saalne pripovijesti prostitutki samo bajke za naivne klijente. Zapravo
bi u mnogo sluajeva prostitutka mogla zaraditi za ivot na drugi nain, ali ako joj se ovaj
koji je izabrala ne ini najgorim, to ne dokazuje da u krvi nosi nemoral. To prije osuuje
drutvo u kojemu je to zanimanje i dalje jedno od onih koje se mnogim enama ini
najmanje odbojnim. Pitaju: zato je to izabrala? Bolje je pitanje: zato to ne bi izabrala?
Posebno je opaeno da velik dio prostitutki ine slukinje. To je za sve zemlje ustanovio
Parent-Duchatelet, to je Lily Braun zabiljeila u sluaju Njemake, i Ryckere u sluaju
Belgije. Otprilike pedeset posto prostitutki prvo su bile posluga. Jedan pogled u sobe za
slukinje dovoljan je da to objasni. Iskoritavana, porobljena, tretirana vie kao stvar
nego kao osoba, Katica za sve, sobarica od budunosti ne oekuje nikakvo poboljanje
svoje sudbine. Katkad mora trpjeti hirove gospodara kue: od sluganskog ropstva i afera
gospodara sa slukinjama otklie prema ropstvu koje ne moe biti vee ponienje, a koje
zamilja sretnijim. Osim toga, slukinje su esto daleko od rodnog kraja. Prema
procjenama, osamdeset posto parikih prostitutki dolazi iz provincije ili sa sela. Blizina
obitelji i briga za reputaciju sprijeili bi enu da prihvati uglavnom ozloglaeno
zanimanje. Ali kad je izgubljena u velikome gradu i vie nije integrirana u drutvo,
apstraktan pojam moralnosti vie joj ne predstavlja nikakvu zapreku. Koliko
buroazija okruuje spolni in - i naroito djevianstvo - zastraujuim tabuima, toliko se
oni u mnogim seoskim i radnikim sredinama ine nevanim. Brojna se istraivanja
slau po tom pitanju: velik je broj djevojaka koje dopuste da ih razdjevii prvi koji naie i
koje potom smatraju prirodnim podati se prvome koji naie. U istraivanju provedenom
na stotinu prostitutki, doktor Bizard zabiljeio je sljedee injenice: jedna je razdjeviena
u jedanaestoj godini, dvije u dvanaestoj, dvije u trinaestoj, est u etrnaestoj, sedam u
petnaestoj, dvadeset i jedna u esnaestoj godini, devetnaest u sedamnaestoj godini,
sedamnaest u osamnaestoj godini, est u devetnaestoj godini, a ostale nakon dvadeset i
prve godine ivota. Dakle, pet ih je posto silovano prije no to su se razvile. Vie od
polovine tvrdilo je da su se podale zbog ljubavi, druge su pristale iz neznanja. Prvi
zavodnik je esto mlad. To je najee drug iz tvornice, kolega iz ureda, prijatelj iz
djetinjstva. Zatim dolaze vojnici, poslovoe, sobari, studenti. Na popisu doktora Bizarda
nala su se, usto, dva odvjetnika, arhitekt, lijenik i ljekarnik. Dosta rijetko ulogu
inicijatora preuzima sam poslodavac, kao to tvrdi predaja, ali je esto igraju njegov sin
ili neak ili netko od njegovih prijatelja. Commenge je u svojoj studiji takoer upozorio
na etrdeset i pet mladih djevojaka od dvanaest do sedamnaest godina starosti koje su
razdjeviili neznanci koje nikada poslije nisu ponovno vidjele. Pristale su na odnos

401

briana

ravnoduno, ne osjeajui uitak. Uz ostalo, doktor Bizard je detaljnije izvijestio o

sljedeim sluajevima:
Gica G. iz Bordeauxa se po povratku iz samostana u osamnaestoj godini
dala iz znatielje, ne mislei nita loe, odvesti u kola u kojima ju je
razdjeviio nepoznati sajmar.
Djevojica od trinaest godina podaje se bez razmiljanja gospodinu
kojega je susrela na ulici, kojega ne poznaje i kojega nikada vie nee vidjeti.
M... nam napismeno pripovijeda da ju je u sedamnaestoj godini ivota
razdjeviio mladi kojega nije poznavala... prepustila se iz potpunoga
neznanja.
R... je sa sedamnaest i pol godina razdjeviio mladi kojega nikada prije
nije vidjela i kojega je sluajno upoznala kod lijenika iz susjedstva kojega je
otila pozvati zbog svoje bolesne sestre, odveo ju je u auto da bi se to prije
vratila kui i zapravo ju je, nakon to je dobio to je elio, ostavio nasred ulice.
B... nije mislila to ini, kae napismeno naa pacijentica, i razdjeviio
ju je mladi kojega nikada poslije nije vidjela; nakon devet mjeseci, rodila je
zdravo dijete.
S... je u etrnaestoj godini razdjeviio mladi koji ju je namamio k sebi
doma pod izgovorom da e je upoznati sa svojom sestrom. Mladi zapravo
nije imao sestru, ali je imao sifilis i zarazio je djevojicu.
R... je s osamnaest godina u ratnom rovu razdjeviio oenjeni roak
kojega je posjetila na bojinici, zatrudnjela je s njim i prisilio ju je da napusti
obitelj.
C... je sa sedamnaest godina izgubila djevianstvo na plai, jedne ljetne
veeri, s mladiem kojega je upravo upoznala u hotelu, a na sto metara od
njih njihove su majke avrljale o glupostima. Zaraena je gonorejom.
L... je u trinaestoj godini razdjeviio tetak kad su sluali radio, dok je
njezina teta, koja je voljela otii rano na poinak, mirno spavala u susjednoj
sobi.
Te mlade djevojke koje su pasivno pokleknule nisu stoga manje trpjele, u to
moemo biti sigurni, traumu razdjevienja. Rado bismo znali koji je psiholoki utjecaj to
brutalno iskustvo izvrilo na njihovu budunost. Ali prostitutke se ne psihoanalizira, ne
znaju se opisati i skrivaju se iza klieja. Kod nekih se lakoa podavanja prvome koji je
naiao objanjava postojanjem matanja o prostituciji o kojima smo govorili: iz ljutnje
prema obitelji, zbog straha od raanja svoje seksualnosti, iz elje da glume odraslu
osobu, neke vrlo mlade djevojke imitiraju prostitutke. Napadno se minkaju, sastaju se s
djeacima, ponaaju se koketno i izazovno. One, koje su jo djetinjaste, aseksualne,
hladne, misle da se mogu nekanjeno igrati s vatrom. Jednoga dana ih neki mukarac
uhvati za rije i prijeu s mate na djela.
Kad su neka vrata provaljena, teko ih je drati zatvorenima, rekla je mlada
prostitutka od etrnaest godina.340 Svejedno se mlada djevojka rijetko odluuje na
prostituiranje na ulici odmah nakon gubitka djevianstva. U nekim sluajevima ostane
vezana za prvoga ljubavnika i nastavi ivjeti s njim. Nae poteno zanimanje. Kad je
340

Citirao Marro, La Pubert.

402

briana

ljubavnik napusti, tjei je drugi ljubavnik. Budui da vie ne pripada samo jednome
mukarcu, misli da se moe dati svima. Katkad je ljubavnik - prvi, drugi - taj koji predloi
ovaj nain zarade. Takoer su mnoge djevojke prostitutke zbog svojih roditelja: u nekim
obiteljima - poput slavne amerike obitelji Jukes - sve su ene zaposlene u toj brani.
Meu mladim skitnicama nalazimo takoer velik broj djevojica koje su napustili blinji,
koje zaponu s prosjaenjem i prijeu na prostituciju. Parent-Duchtelet je 1857. godine
na uzorku od 5000 prostitutki zakljuio da je na njih 1441 utjecalo siromatvo, 1425 ih
je bilo zavedeno i naputeno, 1255 su roditelji napustili i ostavili bez sredstava za ivot.
Suvremena istraivanja donose otprilike iste zakljuke. Bolest esto natjera na
prostituciju enu koja ja postala nesposobna za pravi rad ili koja je izgubila posao, tako
to uniti neizvjesnu proraunsku ravnoteu kuanstva i prisili enu da si na brzinu
izmisli novi izvor prihoda. Jednako je s roenjem djeteta. Vie od polovine ena u
bolnici-zatvoru Saint-Lazare imale su barem jedno dijete. Mnoge su odgojile od troje do
estero djece. Doktor Bizard upozorava na jednu koja je rodila etrnaestero djece, od
kojih je osmero jo bilo ivo kada ju je upoznao. Malobrojne su prostitutke, kae Bizard,
koje naputaju svoje edo. A dogaa se da neudana majka postane prostitutka upravo da
bi ga prehranila. Navodi i sljedei sluaj:
Izgubivi djevianstvo u provinciji, u dobi od devetnaest godina, od
ezdesetogodinjega gazde dok je jo ivjela sa svojom obitelji, morala je zbog
trudnoe napustiti obitelj i rodila je zdravu djevojicu koju je vrlo ispravno
odgajala. Nakon poroaja je otila u Pariz, zaposlila se kao dadilja i poela se
baviti prostitucijom u dobi od dvadeset i devet godina. Prostituira se dakle
ve trideset tri godine. Na izmaku snaga i hrabrosti, sada trai da je
hospitaliziraju u Saint-Lazare.
Poznato je da prostitucija jaa tijekom ratova i u krizama koje za njima slijede.
Autorica ivota jedne prostitutke (Vie d'une prostitue), koji je dijelom objavljen u
asopisu Temps modernes,341 ovako opisuje svoje poetke:
Udala sam se sa esnaest godina za mukarca koji je od mene bio trinaest
godina stariji. Udala sam se da odem od svojih roditelja. Moj mu mislio je
samo na to da mi napravi djecu. Tako e ostati kod kue, nee izlaziti,
govorio je. Nije volio da se minkam, nije me htio voditi u kino. Morala sam
trpjeti svekrvu, koja je svaki dan dolazila k nama i uvijek davala za pravo
svojem huljskom sinu. Prvo dijete bilo je sin, Jacques. etrnaest mjeseci
poslije, rodila sam drugo, Pierrea... Kako sam se prilino dosaivala, poela
sam pohaati teaj za bolniarku, to mi se dosta svialo... Zaposlila sam se u
bolnici u predgrau Pariza, gdje su radile ene. Bolniarka, jedna djevojica,
nauila me stvari koje nisam ranije znala. Spavanje s muem bilo mi je
uglavnom samo dunost. Kod mukaraca sam ostala est mjeseci, a da mi se
nijedan nije svidio. Kad jednog dana, prava vojniina, tip gada, ali zgodan,
ulazi u moju sobu... Uvjerio me da bih mogla promijeniti ivot, da u ii s njim
u Pariz, da vie neu morati raditi... Znao je dobro kako e me nasamariti...
Odluila sam poi s njim... Mjesec dana bila sam zaista sretna... Jednoga je
dana doveo lijepo odjevenu, elegantnu enu, i rekao: Evo, ova se dobro bori
341

Objavila je svoju priu pod pseudonimom Marie-Thrse, ja u je nazivati tim imenom.

403

briana

za sebe. Na poetku nisam etala ulicom. Pronala sam ak posao bolniarke

u nekoj klinici u susjedstvu samo da mu pokaem da ne elim biti uliarka, ali
nisam se mogla dugo odupirati. Govorio mi je: Ti me ne voli. Ako zaista
voli mukarca, radi za njega. Plakala sam. U klinici sam bila utuena.
Konano sam pustila da me odvede frizeru... Poela sam se prodavati! Julot
me pratio da vidi branim li se dobro i da me moe upozoriti ako me uoe
murjaci...
Na neki je nain ovo klasina pria djevojke koju je na ulicu osudio svodnik. Ulogu
potonjega katkada igra mu. A ponekad neka ena. Louis Faivre je 1931. godine proveo
istraivanje na 510 mladih prostitutki.342 Otkrio je da njih 284 ive same, 132 s
prijateljem, 94 s prijateljicom s kojom su obino povezane homoseksualnim odnosom.
Navodi ulomke iz sljedeih pisama:
Suzanne, sedamnaest godina. Odala sam se prostituciji uglavnom sa
enama prostitutkama. Jedna koja me dugo drala bila je veoma ljubomorna,
pa sam napustila ulicu...
Andre, petnaest i pol godina. Ostavila sam roditelje da bih ivjela s
prijateljicom koju sam upoznala na plesu, brzo sam shvatila da me eli voljeti
kao mukarac, ostala sam s njom etiri mjeseca, a zatim...
Jeanne, etrnaest godina. Moj jadni tatica zvao se X., umro je od
posljedica rata u bolnici 1922. godine. Majka se ponovno udala. Ila sam u
kolu da bih dobila svjedodbu, a kad sam je dobila, morala sam nauiti
ivati... Kako sam jako slabo zaraivala, poele su svae s mojim ouhom.
Morala sam prihvatiti posao slukinje kod gospoe X., u ulici... Deset sam
dana bila sama s njezinom mladom keri koja je mogla imati oko dvadeset i
pet godina. Primijetila sam veliku promjenu na njoj. Onda mi je jednoga dana,
poput kakvoga mladia, izrazila svoju veliku ljubav. Oklijevala sam, ali kako
me bilo strah da u dobiti otkaz, na kraju sam popustila. Tada sam shvatila
neke stvari... Radila sam, ali s obzirom na to da sam ostala bez posla, morala
sam prijei u Bois de Boulogne gdje sam se prostituirala s drugim enama.
Upoznala sam vrlo velikodunu gospou...
Prilino esto ene zamiljaju prostituciju samo kao privremeno sredstvo
poveavanja svojih prihoda. Ali bezbroj je puta opisan nain na koji se zatim nau
zarobljene. Dok su sluajevi trgovine bijelim robljem, kad se enu nasiljem, lanim
obeanjima i obmanama natjera u to kolo, relativno rijetki, est je sluaj da je se u toj
profesiji zadrava protiv njezine volje. Kapital koji joj je potreban da krene priskrbili su
joj svodnik ili svodnica, koji time polau na nju pravo, uzimaju najvei dio njezine zarade
i kojih se ne uspijeva osloboditi. Marie-Therese je vodila viegodinju borbu prije nego
to je u tome uspjela.
Naposljetku sam shvatila da Julot eli moju lovu i mislila sam da bih,
daleko od njega, mogla staviti neto novca na stranu... U bordelu sam isprva
bila srameljiva, nisam se usuivala prii klijentima i rei im: Ti ide sa
342

Les Jeunes Prostitues vagabondes en prison (Mlade skitnice prostitutke u zatvoru).

404

briana

mnom. ena nekoga Julotova prijatelja nadzirala me izbliza i ak je brojila

moje poslove... Onda mi je Julot pisao da svake veeri moram dati novac
gazdarici, tako te nee okrasti.... Kad sam si htjela kupiti haljinu, gazdarica
mi je rekla da joj je Julot zabranio da mi da moju lovu... Odluila sam im prije
otii iz te uze. Kad je gazdarica saznala da elim otii, nije mi dala tampon343
prije doktorove vizite kao inae i uhiena sam i odvedena u bolnicu... Morala
sam se vratiti u bordel da zaradim novac za putovanje... ali sam ondje ostala
samo etiri tjedna... Nekoliko sam dana radila u Barbesu kao neko, ali sam
previe zamjerala Julotu da bih mogla ostati u Parizu. Svaali smo se, on me
tukao, jedanput me gotovo bacio kroz prozor... Dogovorila sam se s nekim
posrednikom da odem u provinciju. Kad sam shvatila da posrednik poznaje
Julota, nisam otila na dogovoreni sastanak. Dvije posrednikove enske
poslije su me presrele na ulici Belhomme i prebile su me... Sutradan sam
spakirala koveg i potpuno sama otila na otok T... Nakon tri tjedna, bordela
mi je bilo navrh glave, i pisala sam lijeniku kada je doao da napie da
odlazim... Julot me uoio na bulevaru Magenta i udario me... Lice mi je bilo
unakaeno nakon tunjave na bulevaru Magenta. Bilo mi je dosta Julota. Stoga
sam potpisala ugovor da odem u Njemaku...
Knjievnost je popularizirala lik Julota. On u ivotu uline djevojke igra ulogu
zatitnika. Daje joj novac da si kupi toalete, zatim je brani od konkurencije drugih ena,
od policije (katkada je i sam policajac), od klijenata. Klijenti bi bili sretni da mogu
konzumirati bez plaanja. Ima ih koji na enama izdovoljavaju svoj sadizam. Prije
nekoliko se godina u Madridu faistika zlatna mlade zabavljala bacajui za hladnih
noi prostitutke u rijeku. U Francuskoj su veseli studenti znali odvesti ene na selo, da bi
ih ostavili ondje nou, posve gole. Da bi zaradila svoj novac i izbjegla lo tretman,
prostitutka treba mukarca. On joj prua i moralnu podrku: Sama radim loije, manje
sam predana poslu, samo se preputam, kau neke od njih. Prostitutka esto prema
svodniku osjea ljubav. Zbog ljubavi je prigrlila svoj posao ili ga ljubavlju pravda. U
njezinu miljeu postoji golema nadmo mukarca nad enom. Ta distanca ide na ruku
vjerskoj ljubavi, to objanjava strastveni samoprijegor nekih prostitutki. U nasilnosti
svojega mujaka, one vide znak njegove muevnosti i tim mu se pokornije podinjavaju.
Uz njega doivljavaju ljubomore, muke, ali i radosti zaljubljene ene.
Meutim, katkada prema njemu osjeaju samo neprijateljstvo i ljutnju: iz straha i
zato to ih dri ostaju pod njegovim nadzorom, kao to smo upravo vidjeli u sluaju
Marie-Thrse. Tada se esto utjee sa simpatijom kojega izaberu meu klijentima.
Sve su ene uz svojega Julota imale simpatije, i ja takoer, pie Marie-Thrse. Bio
je to jedan vrlo zgodan mornar. Iako je dobro vodio ljubav, nisam uspijevala postii
orgazam, ali smo osjeali veliku naklonost jedno prema drugome. esto se znao popeti
sa mnom ne zato da bismo vodili ljubav, nego da bismo razgovarali, govorio mi je da
moram otii odande, da mi ondje nije mjesto.
Prostitutke se takoer tjee sa enama. Velik broj prostitutki su homoseksualke.
Vidjeli smo da esto na poetku njihove karijere postoji homoseksualna avantura i da
343

Tampon za prikrivanje gonoreje koji se prije vizite davao enama da lijenik ne pronae bolesnu enu, osim ako je
se vlasnice javne kue nije eljela rijeiti.

405

briana

mnoge nastave ivjeti s prijateljicom. Prema Anni Rueling, u Njemakoj je navodno

dvadeset posto prostitutki homoseksualno. Faivre upozorava na injenicu da u zatvoru
mlade zatvorenice razmjenjuju strastvena pornografska pisma, koja potpisuju s
reenicom Ujedinjene zauvijek. Ta su pisma srodna onima koja si piu kolarke kojima
srca ispunjava plamen. One su manje upuene i srameljivije, dok ove idu do kraja sa
svojim osjeajima, ujedno rijeima i djelima. U ivotu Marie-Thrse - koju je u poudu
uvela ena - vidimo kakvu povlatenu ulogu igra prijateljica naspram prezrenoga
klijenta ili autoritarnog svodnika:
Julot je doveo djevojku, sirotu slukinju koja nije imala ni cipele za obuti.
Kupio joj je sve na buvljaku i zatim je ila sa mnom raditi. Bila je doista draga
i kako je usto voljela ene, dobro smo se slagale. Podsjetila me to sam sve
nauila s onom bolniarkom. esto smo se smijale i umjesto posla bismo
odlazile u kino. Bila sam sretna to je s nama.
Vidimo da kolegica otprilike odgovara ulozi koju za potenu enu okruenu
enama igra najbolja prijateljica: ona je partnerica u uivanju, s njom su odnosi slobodni,
neobavezni, dakle mogu biti eljeni. Umorna od mukaraca, zgaena mukarcima ili
samo eljna odmaka, prostitutka e esto upravo u naruju druge ene traiti oputanje i
uitak. Jedno je sigurno: sporazumijevanje o kojemu sam govorila i koje izravno
ujedinjuje ene jae je u ovom sluaju nego u bilo kojem drugom. Zbog injenice da su im
odnosi s polovicom ovjeanstva trgovinske prirode, da ih sveukupno drutvo tretira
kao parije, prostitutke meu sobom odravaju usku solidarnost. Dogaa im se da su
suparnice, da zavide jedna drugoj, vrijeaju se i tuku. Ali temeljno trebaju jedna drugu
da bi tvorile protusvijet u kojemu vraaju svoje ljudsko dostojanstvo. Druica je
povjerenica i povlatena svjedokinja. Ona je ta koja cijeni haljinu ili frizuru, sredstva
namijenjena zavoenju mukaraca, ali to se ine ciljevima sama po sebi u zavidnim ili
zadivljenim pogledima drugih ena.
to se odnosa prostitutke s njezinim klijentima tie, stavovi su vrlo podijeljeni i
sluajevi nesumnjivo razliiti. esto se istie da prostitutka rezervira poljubac u usta za
omiljenog ljubavnika, kao izraz slobodne njenosti, i da ne povlai nikakvu usporedbu
izmeu ljubavnih i profesionalnih odnoaja. Muka svjedoanstva su sumnjiva jer
mukarce tatina navodi da se daju prevariti glumljenjem naslade. Treba rei da su
okolnosti veoma razliite, ovisno o tome je li rije o cjelodnevnoj izmjeni klijenata koju
esto prati tjelesna iscrpljenost, o snoaju na brzaka, o noi provedenoj s klijentom ili o
uzastopnim odnosima s poznatim klijentom. Marie-Thrse je obino svoj posao
obavljala ravnoduno, ali se nekih noi prisjea s uitkom. Imala je simpatije i kae da
su ih i sve njezine kolegice imale. Katkad ena odbije naplatiti klijentu koji joj se svidio i
pokatkad, ako je u financijskim nevoljama, mu ponudi svoju pomo. Sve u svemu, ipak,
ena radi hladnokrvno. Neke za svoju ukupnu klijentelu imaju samo ravnodunost
obojenu s malo prijezira. Oh, koje su mukarci budale! ene im mogu ispuniti glave
ime god poele!, pie Marie-Thrse. No mnoge ene osjeaju gadljivu mrnju prema
mukarcima. Uz ostalo se gnuaju njihove razvratnosti. Bilo zato to idu u bordel
zadovoljiti razvratnost koju se ne usuuju priznati svojoj eni ili ljubavnici, bilo zato to
ih injenica da su u bordelu potie da izmiljaju razvratnosti, brojni mukarci od
prostitutke zahtijevaju ispunjavanje fantazija. Marie-Thrse se naroito alila na
nezasitnu matu Francuza. Pacijentice doktora Bizarda povjerile su mu da su svi
mukarci vie-manje razvratni. Jedna od mojih prijateljica je u bolnici Beaujon dugo
406

briana

razgovarala s vrlo pametnom mladom prostitutkom koja je poela kao spremaica i

ivjela sa svodnikom kojega je oboavala.
Svi mukarci jesu razvratni, govorila je ona, osim mojega. Zato ga volim. Ako
ikada u njega otkrijem razvratnost, ostavit u ga. Prvi put klijent se ne usuuje uvijek,
ini se normalnim, ali im se vrati, poinje zahtijevati stvari... Kaete da va mu nije
razvratan: vidjet ete. Svi su. Zbog te ih je razvratnosti ona prezirala. Druga od mojih
prijateljica se 1943. godine u zatvoru Fresnes zbliila s prostitutkom. Ta je tvrdila da je
devedeset posto klijenata razvratno, a da ih je pedeset posto prikrivenih
homoseksualaca. Oni koji su pokazivali previe mate straili su je. Neki ju je njemaki
oficir zatraio da se gola ee po sobi s cvijeem u rukama dok je on oponaao pticu koja
uzlijee. Usprkos njegovoj udvornosti i velikodunosti, pobjegla bi svaki put kad bi ga
vidjela. Marie-Therese uasavala se fantazija iako su se naplaivale mnogo vie od
obinog snoaja i esto su od ene zahtijevale manje napora. Te su tri ene bile posebno
inteligentne i pronicljive. Zasigurno su shvaale da, im ih vie ne titi rutina posla, im
mukarac prestane biti klijent openito i individualizira se, one postaju plijen svijesti,
hirovite slobode: vie nije rije o obinoj trgovini. Neke se prostitutke svejedno
specijaliziraju za fantazije jer one znae vie prihoda. U njihovo prijateljstvo prema
klijentu esto se uvlai klasno zamjeranje. Helene Deutsch nairoko pripovijeda priu o
Anni, mladoj plavokosoj prostitutki, djejega izgleda, uglavnom vrlo njenoj, koja je
pokraj nekih mukaraca dobivala napadaje bijesa. Anna je pripadala radnikoj obitelji.
Otac joj je pio, majka je bila bolesna. Taj nesretni brak usadio joj je takav strah od
obiteljskog ivota da se nikada nije pristala udati, iako su joj tijekom karijere to esto
nudili. Zavodili su je mladii iz susjedstva. Ona je doista voljela svoje zanimanje. Ali, kad
su je, zaraenu tuberkulozom, poslali u bolnicu, razvila je divljaku mrnju prema
lijenicima. Ugledni mukarci bili su joj odvratni. Nije mogla podnijeti pristojnost,
brigu svojega lijenika. Zar ne znamo da ti mukarci lako odbacuju svoju masku
ljubaznosti, dostojanstva, vladanja sobom, i da se ponaaju poput divljaka?, govorila je.
Osim toga bila je mentalno posve uravnoteena. Pretvarala se da ima dijete koje je
ostavila dojilji, ali osim toga nije lagala. Umrla je od tuberkuloze. Druga mlada
prostitutka, Julia, koja se od svoje petnaeste godine podavala svim djeacima koje je
upoznala, voljela je samo siromane i krhke mukarce. S njima je bila njena i ljubazna.
Ostale je smatrala divljim zvijerima koje zasluuju najgori tretman. (Imala je vrlo
izraen kompleks koji je manifestirao nezadovoljen majinski nagon: upadala bi u bijesni
trans im bi se pred njom izgovorile rijei majka, dijete, ili rijei koje slino zvue.)
Veina prostitutki je moralno prilagoena svojem poloaju. To ne znai da su
nasljedno ili uroeno nemoralne nego da se s razlogom osjeaju integriranima u drutvo
koje trai njihove usluge. Vrlo dobro znaju da su pouni govori policajca koji ih zapisuje
mlaenje prazne slame i uznositi osjeaji s kojima njihovi klijenti mau izvan bordela ih
ba i ne zastrauju. Marie-Therese objanjava pekarici kod koje stanuje u Berlinu:
Ja volim sve. Kada se radi o lovi, gospoo... Da, jer ako spavate s
mukarcem na raun kue, to jest besplatno, isto e rei i za vas, da ste kurva.
A ako mu naplatite, smatrat e vas kurvom, da, ali lukavom. Kad traite novac
od tipa, moete biti sigurni da e vam odmah rei: O! Nisam znao da se time
bavi ili Ima li mukarca? Eto. Plaeno ili ne, za mene je to ista stvar.
Odgovorila je: Pa da, imate pravo. Jer, kaem joj ja, vi ete pola sata stajati u
redu da biste dobili bon za cipele. Ja u pola sata obradim muteriju. Imam

407

briana

cipele besplatno, dapae, ako ga znam obrlatiti, platit e mi dodatno. Tako da,
kao to vidite, imam pravo.
Moralni i psiholoki poloaj prostitutki nije razlog njihove mune egzistencije. U
veini je sluajeva alosno njihovo materijalno stanje. Budui da ih iskoritava svodnik
ili javna kua, ive nesigurno i tri etvrtine ih je bez novca. Nakon pet godina toga posla,
otprilike ih je sedamdeset pet posto zaraeno sifilisom, kae doktor Bizard koji je lijeio
na tisue prostitutki. Naroito se zastraujue lako zarauju neiskusne maloljetnice.
Gotovo dvadeset pet posto njih treba se operirati zbog komplikacija izazvanih
gonorejom. Jedna od dvadeset ima tuberkulozu, ezdeset posto ih postanu alkoholiarke
ili ovisnice. Prije etrdesete godine ivota umre etrdeset posto prostitutki. Treba dodati
da prostitutke, usprkos mjerama opreza, s vremena na vrijeme ostanu trudne i
uglavnom se operiraju u loim uvjetima. Niska ili ulina prostitucija muno je zanimanje
u kojemu je ena, seksualno i ekonomski oprimirana, podinjena policijskoj samovolji,
poniavajuem lijenikom nadzoru, hirovima muterija, osuena na mikrobe i bolesti,
na bijedu, zaista svedena na razinu stvari.344
Mnogo je meustupnjeva izmeu obine prostitutke i velike hetere. Bitna je razlika
u tome to prva trguje svojom istom openitou, tako da je konkurencija zadrava na
bijednoj ivotnoj razini, dok se druga napree da je prepoznaju u njezinoj
pojedinanosti. Ako u tome uspije, moe teiti uzvienoj budunosti. Ljepota, arm i
seksualna privlanost ovdje su nuni, ali ne i dovoljni: enu trebaju smatrati osobitom.
Njezinu e vrijednost esto otkriti upravo muka udnja: ali e se o njoj pronijeti glas tek
kad mukarac objavi njezinu cijenu javnosti. U 19. su stoljeu kua, koija i nakit
svjedoili o utjecaju koji je takva dama izvrila na svojega zatitnika i uzdizali su je na
rang uzdravane ljubavnice. Njezina se vrijednost jamila onoliko dugo koliko su
mukarci zbog nje nastavili propadati. Drutvene i ekonomske promjene ukinule su tip
Blanche d'Antigny, Zoline Nane. Vie ne postoji polusvijet unutar kojega se moe
izgraditi takva reputacija. Ambiciozna e ena na drugi nain pokuati stei renome.
Posljednje utjelovljenje hetere je zvijezda. Rame uz rame s muem - kojega Hollywood
neumoljivo zahtijeva - ili s ozbiljnim prijateljem, nita manje ne podsjea na Frinu,
Imperiju, Zlatnu kacigu. Ona preputa enu matarijama mukaraca koji joj zauzvrat
daju bogatstvo i slavu.
Izmeu prostitucije i umjetnosti uvijek je postojao nejasan prijelaz, zbog toga to
se ljubav i pohota povezuju na dvosmislen nain. Zapravo nije Ljepota ta koja izaziva
elju, ali platonistika teorija ljubavi predlae licemjerna opravdanja pohotnosti. Frina
obnaujui svoje grudi Areopagu nudi razmatranje iste ideje. Izlaganje nepokrivenoga
tijela postaje umjetniki prizor. Amerike burleske su skidanje pretvorile u predstavu.
Golo je edno, tvrde stara gospoda koja skupljaju opscene fotografije nazivajui ih
umjetnikim aktovima. U bordelu je ve i trenutak izbora parada. Ako je izbor
kompliciran, muterijama se nude ive slike, umjetnike poze. Prostitutka koja eli
stei jedinstvenu vrijednost vie se ne ograniava na pasivno pokazivanje tijela, nego
tei posebnim talentima. Grke frulaice armirale su mukarce svojom glazbom i
plesovima. ene iz alirskog plemena Ouled Nail koje pleu trbuni ples, panjolke koje
pleu i pjevaju u Barrio Chino samo se na profinjen nain nude oboavateljima na izbor.
Nana se penje na pozornicu da bi pronala zatitnike. Neki varijetei, kao i neko neki
344

Situaciju oigledno ne moemo promijeniti represivnim i licemjernim mjerama. Da bi nestalo prostitucije trebaju
biti ispunjena dva uvjeta: da se svim enama osigura pristojno zanimanje i da obiaji ne postavljaju nikakve prepreke
slobodnoj ljubavi. Prostitucija e se okonati samo okonavanjem potreba na koje odgovara.

408

briana

kabarei, obini su bordeli. Sva zanimanja u kojima se ena pokazuje mogu se iskoristiti
za ljubavnike ciljeve. Jasno, ima plesaica, barskih plesaica, golih plesaica,
zabavljaica, pin-up djevojaka, manekenki, pjevaica, glumica koje ne doputaju da im
njihov erotski ivot zadire u posao. to posao ukljuuje vie tehnike, invencije, to ga se
vie moe shvatiti kao cilj po sebi. ena koja se producira u javnosti da bi zaradila za
ivot esto je, meutim, u iskuenju svoje drai pretvoriti u intimniju trgovinu. Obrnuto
od toga, kurtizana eli zanimanje koje bi joj posluilo kao alibi. Rijetke su one koje, kao
Coletteina Lea, prijatelju koji ih zove Draga umjetnice odgovaraju: Umjetnice?
Stvarno, moji su ljubavnici ba indiskretni. Rekli smo da eni trgovaku vrijednost daje
reputacija: na pozornici ili na ekranu moe si izgraditi ime koje e postati kapital za
posao.
Pepeljuga ne sanja uvijek o armantnom princu: bilo da ima mua ili ljubavnika,
strahuje da se on ne pretvori u tiranina. Radije sanja o vlastitoj nasmijeenoj slici na
vratima velikih kinodvorana. No najee e do svojih ciljeva ena doi zahvaljujui
mukim zatitama. I mukarci - mu, ljubavnik, oboavatelj - su ti koji potvruju njezin
trijumf omoguujui joj da sudjeluje u njihovu bogatstvu ili ugledu. Ta potreba da se svidi
pojedincima i gomili povezuje vedetu s heterom. One u drutvu igraju slinu ulogu.
Posluit u se rijeju hetera za sve ene koje ne tretiraju samo svoje tijelo, nego i cijelu
svoju osobu, kao iskoristivi kapital. Njihov se stav veoma razlikuje od stava stvaratelja
koji, transcendirajui se u djelu, nadilazi zadano i poziva u drugima na slobodu prema
kojoj otvara budunost. Hetera ne otkriva svijet, ona ne otvara nikakav put ljudskoj
transcendenciji,345 naprotiv, pokuava zarobiti tu transcendenciju za svoju korist.
Nudei se odobravanju svojih oboavatelja, ona se ne odrie pasivne enskosti koja je
osuuje na mukarca, nego je obogauje arobnom moi koja joj omoguuje da muke
hvata u zamku svoje prisutnosti i da se time hrani. Proguta ih sa sobom samom u
imanenciju.
Tim putem ena uspijeva stei odreenu neovisnost. Kako se daje vie mukaraca,
u konanici ne pripada nijednom. Novac koji skuplja i ime koje lansira, kao to se
lansira proizvod, jame joj ekonomsku autonomiju. Najslobodnije ene antike Grke
nisu bile ni matrone niti uline prostitutke, nego hetere. Renesansne kurtizane i
japanske geje uivale su neizmjerno veu slobodu od svojih suvremenica. ena koja
nam se u Francuskoj doima najvie muki neovisnom moda je Ninon de Lenclos.
Paradoksalno, te ene koje do krajnjih granica iskoritavaju svoju enskost stvaraju si
poloaj gotovo jednak poloaju mukaraca. Polazei od spola koji ih preputa mukima
kao objekte, postaju subjekti. Ne samo da zarauju za ivot poput mukaraca, nego i ive
u gotovo iskljuivo mukom drutvu. Slobodnoga ponaanja i izriaja, mogu se - poput
Ninon de Lenclos - izdignuti do najekskluzivnijeg slobodoumlja. Najistaknutije od njih
esto okruuju umjetnici i pisci koje potene ene zamaraju. U heteri muki mitovi
pronalaze svoju najzavodljiviju inkarnaciju: ona je vie od bilo koje druge tijelo i svijest,
idol, inspiracija, muza. Slikari i kipari ele da im bude model. Nadahnjuje snove pjesnika.
U njoj e intelektualac istraiti blaga enske intuicije. ee je inteligentnija od
matrone jer nije toliko okorjela u licemjerju. Vrhunski nadarene ene nee se zadovoljiti
matroninom ulogom Egerije. Osjeat e potrebu da autonomno oituju vrijednost koju
im daje tue odobravanje. eljet e prevesti svoje pasivne vrline u aktivnosti. Izlazei u
svijet kao suvereni subjekti, te ene piu stihove, prozu, slikaju, skladaju. Tako je
Imperija postala slavna meu talijanskim kurtizanama. Takoer je mogue da kurtizana,
345

Katkad ona jest takoer i umjetnica, pa u elji za svianjem izumljuje i stvara. Tada moe ili imati obje te funkcije ili
nadii ljubavniki stadij i svrstati se u kategoriju ena glumica, pjevaica, plesaica itd., o kojoj emo govoriti u
nastavku teksta.

409

briana

koristei mukarca kao instrument, njegovim posrednitvom obavlja muke funkcije:

velike miljenice su putem svojih monih ljubavnika sudjelovale u vladanju svijetom.346
Ovo se oslobaanje moe odraziti i na erotskom planu. Katkad ena u novcu ili
uslugama koje iznuuje od mukarca pronalazi kompenzaciju za enski kompleks manje
vrijednosti. Novac ima proiavajuu ulogu. Ukida borbu izmeu spolova. Mnoge ene
koje nisu profesionalke nastoje od svojih ljubavnika izvui ekove i darove, ali ne samo
iz pohlepe: naplatiti mukarcu - platiti mu takoer, kao to emo vidjeti u nastavku
teksta - znai pretvoriti ga u instrument. Time se ena brani od mogunosti da sama
bude instrument. On moda misli da je ima, ali to seksualno posjedovanje je tlapnja.
Ona je ta koja ga ima na mnogo vrem tlu ekonomije. Njezino je samopouzdanje
zadovoljeno. Moe se prepustiti zagrljajima ljubavnika, ne poputa pred stranom voljom.
Uitak joj se ne moe nametnuti, ve e prije doi kao dodatna prednost. Nee biti
uzeta jer je plaena.
Kurtizanu ipak prati reputacija frigidnosti. Korisno joj je znati vladati svojim srcem
i strastima: ako je sentimentalna ili senzualna, ugroava je mogui utjecaj mukarca koji
e je iskoristiti, prisvojiti ili povrijediti. Meu odnoajima na koje kurtizana - posebice na
poetku svoje karijere - pristaje, mnogo je onih koji je poniavaju. Njezina se pobuna
protiv muke oholosti odraava u frigidnosti. Hetere si kao i matrone spremno
povjeravaju trikove koji im omoguuju da rade pretvarajui se. Taj prijezir i gaenje
prema mukarcu zorno pokazuje da nisu nimalo sigurne da su pobijedile u igri
iskoritavatelja i iskoritavanog. I zaista, u golemoj veini sluajeva, njihova je sudbina
opet ovisnost.
Nijedan mukarac nije konani gospodar kurtizane. Ali ona ima najpreu potrebu
za mukarcem. Kurtizana gubi sva svoja sredstva za ivot ako je on prestane eljeti.
Poetnica zna da je cijela njezina budunost u mukim rukama. Ugled blijedi ak i
zvijezdi ako je liena muke potpore. Kad ju je ostavio Orson Welles, Rita Hayworth je
boleljivo poput siroeta lutala Europom prije nego to je upoznala Alija Khana. Ni
najljepa nikada nije sigurna u ono to nosi sutra, jer je njezino oruje arobno, a arolija
je hirovita. Prikovana je za svojega zatitnika - mua ili ljubavnika - gotovo jednako
vrsto kao i potena supruga za svojega supruga. Ne duguje mu samo posteljnu
uslugu, nego mora trpjeti njegovu prisutnost, njegove razgovore, njegove prijatelje i
iznad svega prohtjeve njegove tatine. Kupujui svojoj stalnoj zaposlenici visoke pete,
satensku suknju, svodnik obavlja ulaganje koje e mu donijeti zaradu. Nudei svojoj
prijateljici nakit i krzno, industrijalac ili producent kroz nju pokazuje bogatstvo i mo:
bilo da je ena sredstvo zarade novca ili izlika za njegovo troenje, njezina je zavisnost
ista. Darovi kojima je zasipa su lanci. A jesu li te haljine i nakit koje nosi zaista njezini?
Mukarac katkad nakon prekida trai da mu ih vrati, kao to je jednom elegantno uinio
Sacha Guitry. Da bi zadrala svojega zatitnika bez odricanja od svojih uitaka, ena e
se posluiti lukavstvima, manevrima, laima, licemjerjem koji obeauju brani ivot.
Makar i samo glumila poniznost, ta je gluma sama po sebi ponizna. Lijepa, slavna ena
moe - ako joj trenutani gospodar postane mrzak - izabrati drugoga. No ljepota je briga,
krhko blago. Hetera je u uskoj zavisnosti od svojega tijela, koje nemilosrdno degradira
vrijeme. Za nju borba protiv starenja poprima najdramatiniji znaaj. Ako uiva velik
ugled, moi e preivjeti propadanje svojega lica i svoje figure. Ali njegovanje renomea
koji je njezino najvee dobro podvrgava je najgoroj tiraniji: tiraniji javnoga mnijenja.
Znamo u kakvo ropstvo upadaju holivudske vedete. Njihovo tijelo vie nije njihovo.
346

Kao to se neke ene koriste brakom za vlastite svrhe, druge se slue ljubavnicima kao sredstvima za postizanje
politikog, ekonomskog cilja. Nadilaze poloaj hetere kao to druge nadilaze poloaj matrone.

410

briana

Producent odluuje o boji njihove kose, o njihovoj teini, liniji, tipu. Izvadit e im zube da
promijeni oblik obraza. Dijeta, gimnastika, probavanje odjee i minkanje su
svakodnevni posao. Pod personal appearance spadaju i izlasci i flertovi. Privatni ivot
je jo samo trenutak javnoga ivota. U Francuskoj nema pogodbe na papiru, ali oprezna i
vjeta ena zna to publicitet od nje trai. Vedeta koja se ne eli prilagoditi tim
zahtjevima doivjet e nagli ili polagani, ali neizbjean poraz. Prostitutka koja predaje
samo svoje tijelo moda je manja robinja od ene kojoj je ugaanje zanimanje.
Uspjena ena koja u rukama dri pravo zanimanje, iji je talent priznat - glumica,
pjevaica, plesaica - istupa iz poloaja hetere. Ona moe iskusiti istinsku neovisnost. No
veina njih cijeli ivot provede u opasnosti. Stalno moraju iznova zavoditi publiku i
mukarce.
Vrlo esto uzdravana ena interiorizira svoju ovisnost. Podinjena javnome
mnijenju, priznaje njegove vrijednosti. Divi se visokom drutvu i prisvaja njegov nain
ivota. eli da je cijene s obzirom na burujske norme. Kako parazitira na bogatoj
buroaziji, priklanja se njezinim idejama. Dri se konvencija. Neko bi spremno poslala
keri u samostan, a u starosti i sama ila na misu, otvoreno se preobrativi. Na strani je
konzervativaca. Previe je ponosna jer si je uspjela izgraditi mjesto na ovome svijetu da
bi ga eljela promijeniti. Bitka koju vodi da bi uspjela ne osposobljuje je za osjeaje
bratstva i solidarnosti meu ljudima. Svoj je uspjeh platila s previe ropskih ugaanja da
bi iskreno eljela univerzalnu slobodu. Zola je tu osobinu istaknuo kod Nane:
Po pitanju knjiga i drama Nana je imala vrlo vrsta miljenja: eljela je
njena i plemenita djela, stvari koje e je potaknuti na sanjarenje i poveati
joj duu... Ljutila se na republikance. to oni ele, ti prljavci koji se nikada ne
peru? Zar nismo sretni, zar car nije sve uinio za svoj narod? Krasne li
gadosti, taj narod! Ona ga je poznavala, mogla je o njemu govoriti: Ne, vidite,
njihova republika bila bi velika nesrea za sve. Ah, neka nam Bog pouva cara
to je dulje mogue!
Tijekom ratova nitko toliko ne mae napadnim domoljubljem kao visoke
prostitutke. Plemenitou osjeaja koje izraavaju, nadaju se uzdii na razinu
vojvotkinja. Opa mjesta, klieji, predrasude, konvencionalne emocije temelj su njihovih
javnih razgovora i esto su ak i u dubini svojih srca izgubile svaki traak iskrenosti.
Izmeu lai i hiperbole unitava se jezik.
Heterin cijeli ivot je parada: njezine rijei i mimika nisu namijenjene izraavanju
njezinih misli nego proizvodnji uinka. Hetera svojem zatitniku igra predstavu ljubavi:
povremeno je igra i sebi samoj. Javnom mnijenju izvodi predstavu pristojnosti i ugleda:
naposljetku se smatra moralnom vertikalom i posveenim idolom. Tvrdoglava loa vjera
upravlja njezinim unutarnjim ivotom i omoguuje njezinim promiljenim laima da
djeluju prirodno poput istine. Katkad se u heterinu ivotu dogaaju spontani pokreti:
ona ne ignorira ljubav u potpunosti. Ima simpatije, zaslijepljenosti, ponekad je ak
zatelebana. No ona ena koja ostavi previe mjesta za hir, osjeaj, uitak, brzo e
izgubiti svoj poloaj. Uglavnom svojim fantazijama prilazi oprezno poput preljubnike
supruge. Krije se od svojega zatitnika i javnosti. Stoga ne moe dati mnogo sebe same
svojim omiljenim ljubavnicima. Oni su samo razonoda, predah. Uostalom, uglavnom je
previe opsjednuta brigom za svoj uspjeh da bi se mogla zaboraviti u istinskoj ljubavi.
to se drugih ena tie, hetere ih prilino esto senzualno vole. Kao neprijateljice
mukaraca koji im nameu svoju dominaciju, u naruju prijateljice pronai e kako
411

briana

poudni odmor, tako i osvetu: poput Nane sa svojom dragom Satenom. Jednako kao to u
svijetu eli igrati aktivnu ulogu da bi pozitivno iskoristila svoju slobodu, uiva i u
posjedovanju drugih bia: vrlo mladih momaka kojima ak oboava pomagati ili
mladih ena koje e spremno uzdravati, bia pokraj kojih e svakako predstavljati
muevnu linost. Neovisno o tome je li homoseksualka, sa svim enama imat e sloene
odnose o kojima sam govorila. Treba ih kao suce i svjedoke, kao povjerenice i suradnice,
da bi stvorila onaj protusvijet koji trai svaka ena koju oprimira mukarac. No ensko
suparnitvo ovdje dosee vrhunac. Prostitutka koja trguje svojom openitou ima
konkurentice, ali ima dovoljno posla za sve, ak se i u svaama osjeaju solidarne. Hetera
koja se nastoji istaknuti a priori je neprijateljska prema onoj koja poput nje udi za
povlatenim mjestom. U tim se sluajevima u potpunosti obistinjuju poznati motivi
enskih pakosti.
Najvea heterina nesrea nije samo u tome to je njezina neovisnost lano nalije
tisuu ovisnosti, nego u tome to je sama ta sloboda negativna. Glumice poput Rachel ili
plesaice poput Isadore Duncan, unato tome to su im pomagali mukarci, imaju
zahtjevna zanimanja koja ih opravdavaju. U eljenom, voljenom poslu doseu konkretnu
slobodu. No za golemu veinu ena umjetnost i zanimanje su samo sredstvo, one ne
poduzimaju pravi projekte. Naroito film, koji podinjava vedetu redatelju, ne
omoguuje joj invenciju i napretke kreativne aktivnosti. Iskoritava se ono to ona jest,
ona ne stvara novi objekt. A opet se prilino rijetko postaje zvijezdom. U zavodljivosti
u pravom smislu rijei ne otvara se nijedan put transcendenciji. I ovdje dosada prati
zatvorenost ene u imanenciju. Zola je tu crtu naznaio kod Nane:
Ipak se u svojoj raskoi, okruena udvaraima, Nana smrtno dosaivala.
Imala je mukarce za svaki tren noi i novca ak i u ladicama toaletnog
stolia, ali to je vie nije zadovoljavalo, osjeala je kao neku prazninu negdje,
rupu zbog koje je zijevala. ivot joj se vukao bez zanimacije, svodei se uvijek
na iste monotone sate... Uvjerena da e je hraniti, ostajala je itav dan leei,
bez ikakva napora, uspavana u dubini strepnje i samostanske podinjenosti,
kao zatvorena u svojem zanatu prostitutke. Ubijala je vrijeme s glupim
uicima u svojem jedinom iekivanju mukarca.
Amerika je knjievnost sto puta opisala tu neprobojnu dosadu koja preplavljuje
Hollywood i zaskoi putnika odmah po dolasku: glumci i statisti jednako se ondje
dosauju kao ene s kojima dijele sudbinu. I u samoj Francuskoj slubena su dogaanja
esto nalik na dunosti. Zatitnik koji vlada ivotom starlete je stariji mukarac, iji su
prijatelji stariji mukarci: njihove su zanimacije mladoj eni strane, njihovi je razgovori
zamaraju. Ovdje postoji jaz jo dublji od onoga u burujskom braku izmeu
dvadesetogodinje debitantice i bankara od etrdeset i pet godina koji provode dane i
noi zajedno.
Neman kojoj hetera rtvuje uitak, ljubav i slobodu jest njezina karijera. Matronin
ideal je statina srea koja obavija njezine odnose s muem i djecom. Karijera se
razvija s vremenom, ali ni ona nita manje nije imanentni objekt koji se moe saeti u
imenu. Ime se napuhuje na plakatima i usmenom predajom ve prema tome kako se, na
drutvenoj ljestvici, prelaze sve vie i vie stepenice. Ovisno o svojem temperamentu,
ena upravlja svojim poslom oprezno ili odvano. Jedna u njemu osjea zadovoljstva
domaice koja slae lijepu posteljinu u ormar, a druga opojnost pustolovine. Katkad se
ena ograniava na neprekidno uravnoteivanje situacije koja je neprekidno ugroena, i
412

briana

koja se ponekad urui, a katkad ena beskonano gradi, poput kule Babilonske koja
uzalud smjera nebu, svoj dobar glas. Neke ene, kombinirajui udvaranje s drugim
aktivnostima, djeluju poput pravih pustolovki: one su pijunka, poput Mate Hari, ili tajne
agentice. Ni one veinom ne iniciraju svoje projekte, nego su prije instrumenti u mukim
rukama. No, sve u svemu, heterin stav ima slinosti sa stavom pustolova. Poput njega, i
ona je esto na pola puta izmeu ozbiljnog i pustolovine u pravom smislu rijei. Cilja na
banalne vrijednosti: novac i slavu. Ali jednaku vanost pridaje osvajanju tih vrijednosti
kao njihovu posjedovanju. U konanici je vrhovna vrijednost u njezinim oima njezin
subjektivan uspjeh. I ona takoer taj individualizam opravdava vie-manje sustavnim
nihilizmom, ali ga proivljava s veim uvjerenjem ako je neprijateljska prema
mukarcima i vidi neprijatelje u drugim enama. Ako je dovoljno inteligentna da osjea
potrebu za moralnim opravdanjem, pozvat e se na bolje ili loije prilagoeno
nieanstvo; afirmirat e pravo elitnoga bia na vulgarnost. Njezina joj se osoba ini
blagom ije je samo postojanje dar: tako da e, posveujui se sebi samoj, tvrditi da slui
zajednici. Sudbinu ene posveene mukarcu proganja ljubav: ona koja iskoritava
mukarca oslanja se na oboavanje sebe same. Ne pridaje toliku vrijednost svojoj slavi
samo iz ekonomske koristi: u slavi trai apoteozu svojega narcizma.

413

briana

Deveto poglavlje
Od zrelosti do starosti
Povijest ene - zato to je ona jo uvijek zarobljena u svojim funkcijama enke mnogo vie od povijesti mukarca ovisi o njezinoj fiziolokoj sudbini. I krivulja te
sudbine je nejednakija i isprekidanija od muke krivulje. Svako razdoblje enskoga
ivota nepomino je i monotono, ali su prijelazi s jednoga na drugi stadij opasno grubi.
Odaju ih mnogo jasnije krize nego u mukarca: pubertet, seksualna inicijacija,
menopauza. Dok mukarac stari kontinuirano, eni se njezina enskost oduzima naglo.
Jo u mladosti gubi erotsku privlanost i plodnost odakle je, u oima drutva i svojim
vlastitima, crpila opravdanje svoje egzistencije i svoje anse za sreu: preostaje joj,
lienoj svake budunosti, otprilike polovina njezina odraslog ivota.
Opasno doba karakteriziraju izvjesni organski problemi, ali vanost im daje
njihova simbolina vrijednost. Krizu mnogo lake podnose ene koje nisu bitno uloile
na enskost. ene koje teko rade - u kui ili izvan nje - s olakanjem doekuju nestanak
menstrualnog ropstva. Seljakinja, radnikova ena, kojima neprekidno prijete nove
trudnoe, sretne su kad je taj rizik napokon iskljuen. U ovim okolnostima, kao i u
mnogim drugim, enine tegobe ne proizlaze toliko iz samoga tijela koliko iz tjeskobne
svijesti o tijelu. Duevna drama obino poinje prije pojave fiziolokih fenomena i
zavrava tek kad su oni ve odavno uklonjeni.
Dobrano prije konanog sakaenja, enu proganja strah od starenja. Zreo mukarac
je ukljuen u vanije pothvate od onih ljubavnih. Njegove erotske strasti nisu onoliko
ive kao u mladosti. A budui da se od njega ne trae pasivna svojstva objekta,
preobrazbe njegova lica i tijela ne unitavaju njegove zavodnike sposobnosti. Naprotiv,
uglavnom oko trideset i pete godine ena, nakon to je konano prevladala sve inhibicije,
dosee svoj puni erotski procvat: tada su njezine elje najjae i najee ih eli
zadovoljiti. Uloila je mnogo vie od mukarca na seksualne vrijednosti koje posjeduje.
Da bi zadrala svojega mua, osigurala si zatitu, u veini zanimanja koja obavlja, mora
ugaati. Dopustili su joj utjecaj na svijet samo posredstvom mukarca: to e biti s njom
kada vie nee imati utjecaja nad njim? Upravo to se ena tjeskobno pita dok nemono
svjedoi degradaciji toga tjelesnog objekta s kojime se stapa. Bori se s njom. Ali boje za
kosu, pilinzi, estetske operacije mogu samo produljiti njezinu umiruu mladost. Barem
moe izvoditi lukavtine sa zrcalom. No kada pone kobni, nepovratni proces koji e u
njoj unititi sve izgraeno tijekom puberteta, osjea da ju je dotaknula sama fatalnost
smrti.
Mogli bismo pomisliti da ona ena koja se najgorljivije opijala svojom ljepotom,
mladou, doivljava najveu zbrku. Ali ne. Narcisoidna ena previe se brine za svoju
osobu da ne bi predvidjela istjecanje roka i da si ne bi osigurala odstupnicu. Dakako da
e patiti zbog svoje osakaenosti, ali je ona barem nee zaskoiti nespremnu i stoga e joj
se prilino brzo prilagoditi. enu koja se zaboravila, posveivala, rtvovala, ovo e naglo
otkrie mnogo vie pogoditi. Imala sam samo jedan ivot da proivim; eto koja je bila
414

briana

moja sudbina, eto me! Na uenje njezine okoline, tada u njoj nastaje radikalna
promjena. Naime, izbaena iz svojih sklonita, odvojena od svojih projekata, odjednom je
bespomono suoena sama sa sobom. Kako je neoekivano udarila u tu granicu, ini joj
se da jo moe samo ivotariti. Njezino e tijelo biti bez nade. Snovi i elje koje nije
ostvarila ostat e zauvijek neispunjeni. S tom novom perspektivom okree se prema
prolosti. Stigao je trenutak za podvlaenje crte, zbrajanje rauna. Radi bilancu. I
uasava se nad strogim ogranienjima koja joj je zadao ivot. Pred tom kratkom i
razoaravajuom priom kakva je njezina, vraa se ponaanju adolescentice na pragu jo
nedostupne budunosti: odbija svoju konanost. Bijedi svoje egzistencije suprotstavlja
maglovito bogatstvo svoje osobnosti. Zato to je kao ena vie-manje pasivno trpjela
svoju sudbinu, ini joj se da su joj ukrali anse, da su je prevarili, da je iz mladosti
skliznula u zrelost a da toga nije bila svjesna. Otkriva da je njezin mu, njezina sredina,
njezine zanimacije nisu bile dostojne. Osjea se neshvaenom. Izolira se od okoline
prema kojoj se smatra superiornom. Zatvara se skupa s tajnom koju nosi u srcu i koja je
tajanstveni klju njezine nesretne sudbine. Nastoji razmotriti one mogunosti koje nije
iscrpila. Poinje voditi intimni dnevnik. Ako pronae povjerenike pune razumijevanja,
otkriva svoje srce u beskonanim razgovorima. I po cijele dane i cijele noi preiva svoja
kajanja, svoje jadikovke. Kao to mlada djevojka sanja o tome kakva e biti njezina
budunosti, zrela ena se prisjea kakva je mogla biti njezina prolost. Nabraja si prilike
koje je propustila i ispisuje lijepe retrospektivne prie. Helene Deutsch navodi sluaj
ene koja je vrlo mlada razvrgnula nesretni brak i zatim provela duge spokojne godine
uz drugog supruga: s etrdeset i pet godina poela je bolno aliti za svojim prvim muem
i tonuti u melankoliju. Oivljavaju brige iz djetinjstva i puberteta, ena beskonano
ponavlja priu svoje mladosti i ponovno se bude uspavani osjeaji prema roditeljima,
brai i sestrama, prijateljima iz djetinjstva. Ponekad se ena prepusti sanjarskoj i
pasivnoj sumornosti. No najee jednim potezom pokua spasiti svoju propalu
egzistenciju. Pokazuje, izlae tu svoju osobnost koju je upravo otkrila u kontrastu s
niskou njezine sudbine, hvali joj vrline, izriito zahtijeva da joj se oda priznanje.
Sazrela zbog iskustva, misli da je napokon sposobna pokazati svoju vrijednost. Voljela bi
ponoviti igru. I najprije se ganutljivo trudi zaustaviti vrijeme. Majinski tip ene smatra
da jo moe raati: vatreno pokuava jo jedanput stvoriti ivot. Senzualna ena se trsi
osvojiti novoga ljubavnika. Koketa vie no ikada ezne za time da se svidi. Sve izjavljuju
da se nikada prije nisu osjeale toliko mladima. ele uvjeriti druge da ih vrijeme zapravo
nije okrznulo. Poinju se mladenaki odijevati, usvajaju djeju mimiku. ena koja stari
dobro zna da razlog to vie nije seksualni objekt nije samo to to njezino tijelo vie ne
prua mukarcu svjea bogatstva, nego i to to, htjela-ne htjela, njezina prolost i
iskustvo od nje ine osobu. Borila se, voljela, eljela, patila, uivala za svoju dobrobit: ta
autonomija zastrauje. Pokuava je osporiti. Prenaglaava svoju enstvenost, kiti se,
mirie, pretvara se u sam arm, samu draest, istu imanenciju. Naivna pogleda i
djetinjastih intonacija divi se mukom sugovorniku, blagoglagoljivo se prisjea svojih
uspomena iz djetinjstva. Umjesto da govori, cvrkue, pljee rukama, grohotom se smije.
Na neki nain iskreno igra tu predstavu. Jer novootkriveno zanimanje koje pokazuje
prema sebi, njezina elja da se oslobodi starih rutina i da krene iznova daju joj dojam
novoga poetka.
Istini za volju, ne radi se o stvarnom poetku. ena na svijetu ne otkriva ciljeve
prema kojima bi se vinula slobodnim i uinkovitim pokretom. Njezino kretanje poprima
ekscentrian, inkoherentan i jalov oblik jer je namijenjeno samo simbolikoj
kompenzaciji minulih pogreaka i neuspjeha. Primjerice, ena e se, prije nego to bude
prekasno, truditi ostvariti sve svoje djeje i adolescentske elje: ova ponovno poinje
415

briana

svirati klavir, ona poinje kipariti, pisati, putovati, ui skijali, ui strane jezike. Odluuje
prihvatiti - opet prije nego to bude prekasno - sve to je dosad odbijala. Priznaje si
odbojnost prema suprugu kojega je dotad tolerirala i postaje frigidna u njegovu naruju.
Ili se, naprotiv, preputa strastima koje je zauzdavala. Obasipa supruga sa svojim
prohtjevima. Vraa se masturbaciji s kojom je prestala u djetinjstvu. Oituju se
homoseksualne sklonosti koje u latentnoj formi postoje u gotovo svih ena. Subjekt ih
esto prenosi na svoju ker, ali se ponekad takoer javljaju neobini osjeaji prema
nekoj prijateljici. U svojem djelu Sex, Life and Faith (Seks, ivot i vjera), Rom Landau
pripovijeda sljedeu priu koju mu je povjerila ena koje se tie:
Gospoa X. bliila se pedesetoj godini. Dvadeset i pet godina je udana,
majka je troje odrasle djece i zauzima istaknut poloaj u drutvenim i
dobrotvornim organizacijama svojega grada. U Londonu je upoznala deset
godina mlau enu koja se poput nje bavila drutvenim radom. Postale su
prijateljice i gospoica Y. je ponudila gospoi X. da sljedei put kada posjeti
London boravi kod nje. Ga X. je prihvatila ponudu i, druge veeri svojega
boravka, odjednom se nala u strastvenom zagrljaju sa svojom
gostoprimkom: vie me puta uvjeravala da nema ni najblaeg pojma kako se
to dogodilo. Provela je no s prijateljicom i vratila se kui prestravljena.
Dotad nije znala nita o homoseksualnosti, nije ak znala ni da neto slino
postoji. Strastveno je razmiljala o gici Y. i prvi put u ivotu nije uivala u
svakodnevnim milovanjima i poljupcima svojega mua. Odluila se ponovno
sastati s prijateljicom da bi istjerale stvari na istac, ali se njezina strast
samo razbuktala. Ti su je odnosi ispunjavali slau koju nikada prije nije
upoznala. No proganjala ju je misao da je poinila grijeh i obratila se lijeniku
da bi saznala postoji li znanstveno objanjenje njezina stanja i moe li ga se
ikako moralno opravdati.
U ovome je sluaju subjekt pokleknuo pred spontanim zanosom i zbog toga se i
sam duboko posramio. No esta je pojava da ena namjerno nastoji proivjeti prie koje
nije iskusila i koje uskoro vie nee moi iskusiti. Udaljava se od svojega doma, ujedno
zato to joj se ini nedostojan nje i zato to eli samou, kao i zato da bi traila
pustolovinu. Ako nabasa na pustolovinu, pohlepno e se u nju baciti. Tako je u sljedeoj
prii koju nam donosi Stekel:
Gospoa B. Z. imala je etrdeset godina, troje djece i dvadeset godina
branog ivota za sobom kad je poela misliti da je neshvaena, da je potratila
ivot. Odala se razliitim novim aktivnostima, meu ostalim je otila u
planine skijati. Ondje je upoznala tridesetogodinjeg mukarca i postala mu
ljubavnicom. No on se ubrzo potom zaljubio u ker gospoe B. Z. Ona je
pristala da se vjenaju kako bi uza se zadrala svojega ljubavnika. Izmeu
majke i keri postojala je homoseksualna ljubav, nepriznata, ali vrlo iva, koja
djelomice objanjava ovu odluku. Svejedno je situacija vrlo brzo postala
nepodnoljiva, jer je ljubavnik katkada tijekom noi naputao majinu
postelju da bi se sastao s keri. Ga B. Z. se pokuala ubiti. Tada ju je - s
etrdeset i est godina - poeo lijeiti Stekel. Odluila se na prekid i njezina
ki je takoer odustala od planiranog vjenanja. Ga B. Z. je zatim opet
postala uzorna supruga i posvetila se pobonosti.
416

briana

ena koju optereuje tradicija dolinosti i pristojnosti ne prelazi uvijek na djela. No

njezini se snovi napuuju seksualnim fantazijama koje potie i na javi. Svojoj djeci
iskazuje zanesenu i senzualnu njenost. Prema sinu gaji incestuozne opsesije. Potajno se
zaljubljuje u jednoga mladia za drugim. Poput adolescentice, proganjaju je misli o
silovanju. Zaluuje je i prostitucija. I u nje ambivalencija njezinih elja i strahova stvara
tjeskobu koja katkad uzrokuje neuroze: tada sablanjava svoje blinje bizarnim
postupcima koji zapravo samo odraavaju njezin imaginarni ivot.
Granica izmeu imaginarnog i stvarnog u tom je burnom razdoblju jo mutnija
nego u pubertetu. Jedno od najistaknutijih obiljeja ene koja stari jest osjeaj
depersonalizacije zbog kojega gubi sve objektivne putokaze. Posve zdravi ljudi koji su iz
velike blizine vidjeli smrt kau da su takoer stekli udan dojam podvojenosti. Kada se
netko osjea kao svijest, aktivnost i sloboda, pasivni objekt s kojim se igra kob nuno se
ini drugim: ja nisam taj kojega je oborio automobil; ja nisam ova stara ena iji mi odraz
vraa zrcalo. ena koja se nikada nije osjeala tako mladom i koja sebe nikada nije
vidjela tako staru ne uspijeva pomiriti ta dva aspekta sebe same. Vrijeme prolazi i
njegovo protjecanje je nagriza u snovima. Tako se stvarnost udaljava i saima. Istodobno
se vie ne razlikuje dobro od iluzije. ena se radije uzda u svoja unutarnja uvjerenja nego
u taj neobini svijet u kojem vrijeme tee unatrag, u kojem joj njezina dvojnica vie ne
slii, u kojem su je dogaaji izdali. Stoga je sklona ekstazama, prosvjetljenjima, bunilu. I
budui da joj je tada ljubav vie nego ikada glavna preokupacija, prirodno je da se
preputa iluziji da je voljena. ene ine devet od deset erotomana, a meu njima gotovo
sve imaju izmeu etrdeset i pedeset godina.
Ipak, ne mogu svi tako hrabro prekoraiti zid stvarnosti. ak i u snovima liene bilo
kakve ljudske ljubavi, mnoge ene trae utoite u Bogu. Koketa, ljubavnica,
rasputenica u vrijeme menopauze postaje pobona. Nejasne ideje o sudbini, tajni,
neshvaenoj osobnosti koje njeguje ena na rubu svoje jeseni u religiji pronalaze
razumno jedinstvo. Pobona ena svoj promaeni ivot smatra kunjom koju joj je
poslao Gospodin. U svojoj nesrei njezina dua pronalazi iznimne vrijednosti koje joj
omoguuju da je posjeti milost Boja. Spremno e vjerovati da joj nebo alje
prosvjetljenja, ili ak - poput Barbare von Krudener - da je zapovjedniki zaduuje za
neku misiju. Budui da je vie-manje izgubila smisao za stvarnost, ena je tijekom ove
krize prijemiva za sve prijedloge: bilo koji duobrinik je u poloaju da izvri jak utjecaj
na njezinu duu. Ushieno e prihvatiti i upitnije autoritete. Ona je idealan plijen za
vjerske sekte, spiritiste, proroke, iscjelitelje, za sve arlatane. Ne samo da je izgubila bilo
kakvu sposobnost kritikog miljenja izgubivi doticaj s danim svijetom, nego i udi za
konanom istinom: treba joj lijek, recept, klju koji e je naglo spasiti spaavajui svijet.
Vie nego ikada prezire logiku koja se oigledno ne moe primijeniti na njezin
jedinstveni sluaj. Uvjerljivi joj djeluju jedino argumenti koji su posebno njoj
namijenjeni: oko nje tada poinju nicati otkrivenja, nadahnua, poruke, znakovi, pa i
uda. Njezina je otkria katkad odvedu na put djelovanja: baca se u poslove, pothvate,
pustolovine za koje su joj ideju priapnuli neki savjetnik ili unutarnji glasovi. Katkad se
samo proglasi vlasnicom istine i apsolutne mudrosti. Bilo da djeluje ili da samo
promatra, njezin stav prate grozniava uzbuenja. Kriza menopauze surovo dijeli enski
ivot na dva dijela. Taj diskontinuitet eni daje iluziju novoga ivota. Pred njom se
otvara drugo doba: i ona mu pristupa sa arom obraenice. Obraena je na ljubav, na
ivot, na Boga, na umjetnost, na ovjeanstvo. U tim se entitetima gubi i velia. Umrla je i
uskrsnula, promatra zemlju pogledom koji je prodro u tajne onostranog i misli da leti
prema nepoznatim vrhuncima.
417

briana

Zemlja se meutim ne mijenja. Vrhunci ostaju izvan dosega. Primljene poruke - ak

i one zasljepljujue jasne - teko se deifriraju. Unutarnja svjetla se gase. Pred zrcalom
ostaje ena koja je s obzirom na juer starija jo jedan dan. Trenutke zanosa prate
sumorni sati depresije. Organizam odreuje takav ritam jer smanjenje hormonskih
izluivanja nadomjeta pretjerana aktivnost hipofize. No ovom izmjenom ipak ponajprije
upravlja psiholoko stanje. Naime, uzbuenje, iluzije i zanos samo su obrana od
fatalnosti onoga to je bilo. Jo jedanput tjeskoba napada onu iji je ivot ve zavren,
iako je smrt jo ne eka. Umjesto da se bori protiv oaja, esto se odluuje njime trovati.
Preiva jadikovke, aljenja, optube. Zamilja da susjedi, blinji, kuju mrane zavjere.
Ako ima sestru ili prijateljicu svoje dobi koja je ukljuena u njezin ivot, dogaa se da
zajedno konstruiraju fantazije o progonu. No iznad svega poinje razvijati bolesnu
ljubomoru na mua: ljubomorna je na njegove prijatelje, na njegove sestre, na njegov
posao. I pogreno ili s razlogom optuuje neku suparnicu da je odgovorna za sve njezine
nedae. Patoloki sluajevi ljubomore najbrojniji su meu enama od pedeset do pedeset
i pet godina.
Tegobe menopauze e se produljiti - katkad do smrti - u ene koja ne odlui
ostarjeti. Ako joj je jedino pribjeite iskoritavanje svojih drai, korak po korak e se
boriti da ih sauva. estoko e se boriti i ako joj seksualne elje ostanu ivahne. Taj
sluaj nije rijetkost. Princezu Metternich pitali su u kojoj dobi enu prestane muiti
tjelesnost: Ne znam, rekla je, imam samo ezdeset i pet godina. Brak, koji prema
Montaignu eni uvijek donosi samo malo osvjeenja, sve manje dostaje kao lijek kako
ena stari. ena esto u svojem zrelom dobu plaa za otpore i hladnou svoje mladosti.
Kad konano upozna vruicu udnje, mu se ve odavna pomirio s njezinom
ravnodunosti: snaao se. Kako su je navika i vrijeme liili ari, supruga ima slabe
izglede raspiriti branu vatru. Ojaena i odluna da ivi svoj ivot, manje e se nego
prije dvoumiti - ako se ikada dvoumila - da li da uzme ljubavnika. No opet e se on
morati dati uhvatiti: rije je o lovu na mukarca. ena smilja na tisue trikova: hinei da
se nudi, namee se; pristojnost, prijateljstvo, zahvalnost pretvara u zamke. Ne udara na
mlade ljude samo zbog sklonosti svjeoj puti: jedino od njih moe oekivati onu
nesebinu njenost koju adolescent katkad osjea za majinski tip ljubavnice. Ona sama
pak postaje agresivna i dominantna: Cherijeva poslunost zadovoljava Leu jednako
koliko i njegova ljepota. Kada je Madame de Stal prela etrdesetu, birala si je paeve
koje je mogla pregaziti svojim ugledom. Usto je stidljivog, neiskusnog mukarca lake
uhvatiti. Kada se zavoenje i igrice pokau zaista neuinkovitima, tvrdoglavici ostaje jo
jedna mogunost: plaanje. Pria o noiima, popularna u srednjem vijeku, ilustrira
sudbinu tih nezasitnih prodrljivica: neka je mlada ena, u zahvalu za svoje usluge,
traila od svakoga od svojih ljubavnika mali noi koji bi spremala u ormar. Jednog je
dana ispunila ormar. No tada su njezini ljubavnici poeli traiti po noi nakon svake
strastvene noi. Ormar se ubrzo ispraznio. Svi su noii vraeni: trebalo je kupiti druge.
Neke ene situaciju sagledavaju cinino: obavile su svoje, sada je na njima red da vrate
noie. Novac u njihovim oima moe ak igrati obrnutu ulogu od one koju igra za
kurtizanu, ali jednako proiava. Pretvara mujaka u instrument i eni omoguuje onu
erotsku slobodu koju joj je nekada uskraivao njezin mladenaki ponos. Ali ako joj
romantinost zastire lucidnost, ljubavnica-dobroiniteljica esto pokuava otkupiti
privid njenosti, divljenja, potovanja. ak se uvjerava da daje jer uiva davati, iako se od
nje nita ne trai: ovdje je opet mladi preferencijalni ljubavnik jer se uz njega moe
ponositi majinskom velikodunou. Osim toga, mladi posjeduje malo one
tajanstvenosti koju i mukarac trai kod ene kojoj pomae jer se tako prostatvo
trgovine kamuflira u zagonetku. No loa vjera je rijetko dugo milostiva. Borba spolova
418

briana

pretvara se u dvoboj izmeu eksploatatora i eksploatiranoga gdje razoaranoj i ismijanoj

eni prijete okrutni porazi. Prevlada li oprez, ena e se bez previe ekanja pomiriti s
predajom oruja, ak i ako sva strast jo nije ugasla.
Onoga dana kad ena pristane ostarjeti, njezin poloaj se mijenja. Dotad je bila jo
mlada ena, odluna boriti se protiv zla koje je tajanstveno porunjuje i izobliuje. Sada
postaje razliito bie, aseksualno ali potpuno: starija ena. Moe se smatrati da su tada
rijeene tegobe njezine menopauze. Ali ne treba stoga zakljuiti da e joj odsad ivot biti
lak. Kada je odustala od borbe s fatalnou vremena, otvorila se jedna druga borba: mora
sauvati svoje mjesto na svijetu.
U svojoj jeseni, u svojoj zimi, ena se oslobaa lanaca. Slui se izgovorom svojih
godina da bi izbjegla zaduenja koja je optereuju. Predobro poznaje svojega mua da bi
je on jo mogao zastraiti, izbjegava njegove zagrljaje, ureuje si uz njega - prijateljski,
ravnoduno ili neprijateljski - vlastiti ivot. Ako mu slabi bre od nje, ena na sebe
preuzima voenje njihova para. Takoer si moe dopustiti da prkosi modi, javnome
mnijenju. Povlai se iz drutvenih obaveza, odbacuje dijete i kozmetiku: tako je s Leom
koju Cheri nakon prekida pronalazi kako, bez velja, steznika, frizera, blaeno uiva u
prejedanju. to se njezine djece tie, ona su dovoljno odrasla da im majka ne treba,
vjenavaju se, odlaze iz roditeljskog doma. Rastereena svojih zadaa, ena napokon
otkriva slobodu. Naalost, u povijesti svake ene ponavlja se injenica koju moemo
ustanoviti tijekom povijesti ena openito: ena otkriva tu slobodu u trenutku kad vie
ne zna to bi s njom. To ponavljanje nipoto nije sluajno: patrijarhalno drutvo dalo je
svim enskim funkcijama lik ropstva. ena moe pobjei od ropstva tek onda kada gubi
bilo kakvu djelotvornost. Oko pedesete godine ivota u punoj je snazi, osjea se punom
iskustva. Otprilike u to ivotno doba mukarac dolazi do najviih poloaja, do najvanijih
radnih mjesta, a ona je poslana u mirovinu. Nauili su je samo da se posveuje drugima, a
vie nitko ne trai da mu se posveti. Nepotrebna, neopravdana, razmilja o tim dugim
besperspektivnim godinama ivota koje joj preostaju i mumlja: Nitko me ne treba!
ena se ne predaje odmah. Katkad se u oaju objesi za svojega supruga.
Preplavljuje ga brigom nametljivije nego ikada. Ali rutina branoga ivota je previe
dobro ustanovljena. Ili ve dugo zna da nije potrebna svojem muu ili joj se on vie ne
ini dovoljno dragocjenim da bi je opravdao. Brinuti se za odranje njihova zajednikog
ivota jednako je neizvjestan zadatak kao osamljena briga za sebe samu. S nadom e se
okrenuti prema svojoj djeci. Za njih kocka jo nije baena, svijet i budunost su im
otvoreni. Voljela bi u njih jurnuti za njima. ena koja je imala priliku roditi u poodmakloj
dobi ovdje je povlatena: ona je jo uvijek mlada majka u trenutku kad druge postaju
bake. No uglavnom ena izmeu etrdesete i pedesete godine svjedoi o preobrazbi
svoje djece u odrasle ljude. U asu kad joj izmiu strastveno se trsi dalje ivjeti kroz njih.
Stav ene razlikuje se ve prema tome oekuje li svoje spasenje od sina ili keri. U
sina obino polae najvee nade. Sada joj napokon iz dubine prolosti dolazi ovjek iju
je udesnu pojavu neko vrebala na obzoru. Od prvih jecaja novoroeneta, ekala je dan
kad e ga obasuti svim blagima s kojima je otac nikada nije uspio zadovoljiti. U
meuvremenu je dijelila pljuske i batine, ali ih je zaboravila. Onaj kojega je nosila u
trbuhu ve je bio jedan od polubogova koji vladaju svijetom i enskim sudbinama: sada
e je priznati u slavi njezina majinstva. Sin e je braniti od suprugove nadmoi, osvetiti
je za ljubavnike koje je imala i one koje nije imala, bit e njezin osloboditelj, njezin
spasitelj. Pred njim se ponovno poinje ponaati zavodljivo i razmetljivo kao mlada
djevojka koja vreba armantnog princa. Kada ee sa sinom, ena, jo elegantna i
draesna, misli da je smatraju njegovom starijom sestrom. Oduevljena je ako je sin 419

briana

po uzoru na junake amerikih filmova - zadirkuje i gurka, smijui se, ali s potovanjem. S
ponosnom poniznou priznaje muevnu superiornost onoga koga je nosila u utrobi.
Koliko te osjeaje moemo nazvati incestuoznima? Sigurno, kad se s uivanjem pokazuje
ruku pod ruku sa sinom, izraz starija sestra edno izraava sumnjive fantazije. Kad
spava i ne nadzire samu sebe, matanja je ponekad odvedu vrlo daleko. No ve sam rekla
da snovi i fantazije ne izraavaju uvijek skrivenu elju za stvarnim inom: esto su
dovoljni sami sebi, to jest potpuno ostvarenje elje koja trai samo imaginarno
zadovoljenje. Kad se majka na manje-vie skriven nain poigrava zamiljajui sina kao
ljubavnika, rije je samo o igri. Za erotiku u pravom smislu rijei u ovome paru ba i
nema mjesta. Ali to jest par. Iz dubina svoje enskosti majka u svojem sinu pozdravlja
suverenog mukarca. Daje mu se u ruke sa arom ljubavnice i u zamjenu za taj dar
oekuje da e je uzdii zdesna bogu. Da bi dobila to uznesenje, ljubavnica se poziva na
ljubavnikovu slobodu: ona velikoduno preuzima rizik. Cijena toga su njezini nestrpljivi
prohtjevi. Majka dri da je sveta prava stekla samom injenicom raanja. Ne oekuje da
se njezin sin u njoj prepoznaje da bi ga smatrala svojim biem, svojim dobrom. Manje je
zahtjevna od ljubavnice jer je njezina loa vjera mirnija. Kako je napravila tjelesno bie,
prisvaja si egzistenciju: prisvaja si njegove inove, djela, zasluge. Uzdiui svoj plod, die
u nebesa vlastitu osobu.
ivjeti putem posrednika uvijek je neizvjestan put. Stvari ne moraju ispasti onako
kako smo se nadali. esto se dogaa da je sin nitarija, protuha, promaaj, razoaranje,
nezahvalnik. Majka ima vlastite zamisli o junaku kojega bi trebao utjeloviti. Nita nije
rjee od majke koja autentino u svojem djetetu potuje ljudsku osobu, koja priznaje
njegovu slobodu i u neuspjesima, koja s njime prihvaa rizike koje ukljuuje svaki rad.
Mnogo ee susreemo suparnice one pretjerano hvaljene Spartanke koja je bezbrino
osudila svoje edo na slavu ili na smrt. Sinova je obaveza na zemlji opravdati egzistenciju
svoje majke domiui se na njihovu obostranu korist vrijednosti koje ona potuje. Majka
zahtijeva da projekti djeteta-boga budu u skladu s njezinim vlastitim idealom i da njihov
uspjeh bude siguran. Svaka ena eli roditi junaka, genija, ali sve majke junaka i genija na
poetku su se jadale da im oni slamaju srca. Mukarac najee iz pobune protiv svoje
majke osvaja trofeje kojima se ona sanjala kititi i koje ak ni ne prepoznaje kad joj ih baci
pred noge. ak i ako naelno odobrava pothvate svojega sina, razdire je proturjeje
slino onome koje titi ljubavnicu. Da bi opravdao svoj ivot - i ivot svoje majke - sin ga
treba nadii prema ciljevima. A da bi ih postigao, valja ugroziti svoje zdravlje i izloiti se
opasnostima: ali osporava vrijednost dara koji mu je majka dala kad neke ciljeve stavlja
iznad injenice ivota. Ona se zbog toga sablanjava. Ona suvereno vlada mukarcem
samo ako je tijelo koje je rodila za njega vrhovno dobro: on nema pravo unititi to djelo
koje je stvorila u patnji. Premorit e se, razboljet e se, stradat e, trubi mu u uho.
No ona zna da ivjeti nije dovoljno, inae bi i samo razmnoavanje bilo suvino. Ona e
se prva ljutiti ako joj je potomak lijenina, kukavica. Ona nikada nije na miru. Kad sin
odlazi u rat, majka eli da se vrati iv, ali s odlikovanjem. eli mu uspjeh u karijeri, ali
strepi da se ne bi prenapregnuo. to god sin radio, majka uvijek nemono i zabrinuto
svjedoi odvijanju prie koja je njezina, ali kojom ne upravlja: strah ju je da ne skrene na
krivi put, strah da ne uspije, strah da se ne razboli uspijevajui. ak i kad u njega ima
povjerenja, razlika u godinama i spolu ne doputa da se izmeu majke i njezina sina
uspostavi pravo partnerstvo. Nije u toku s njegovim poslom. Od nje se ne trai nikakva
suradnja.
Zato majka ostaje nezadovoljna, ak i ako se svojem sinu divi s najveim ponosom.
Kako vjeruje da nije samo rodila neko tijelo, nego i da je utemeljila apsolutno nunu
egzistenciju, osjea se retrospektivno opravdanom. No prava nisu posao: da bi ispunila
420

briana

svoje dane, ima potrebu nastaviti svoje blagotvorno djelovanje. eli se osjeati nunom
svojem bogu. Mistifikacija posveenosti u ovom sluaju biva prokazanom na najgrublji
nain: supruga e majku liiti njezinih funkcija. esto se opisivalo neprijateljstvo koje
majka osjea prema toj neznanki koja joj uzima dijete. Majka je uzdignula sluajnu
faktinost poroaja na visinu boanskog misterija: odbija prihvatiti da ljudska odluka
moe imati veu teinu. U njezinim oima vrijednosti su predodreene, proizlaze iz
prirode, prolosti: ne priznaje cijenu slobodnog obeanja. Sin joj duguje ivot, a to
duguje toj eni koju jo juer nije ni poznavao? Nekakvom ga je vradbinom uvjerila u
postojanje neke veze koja dosad nije postojala. Ona je spletkarica, koristoljubiva i
opasna. Majka nestrpljivo eka da se prijevara otkrije. Ohrabrena starim mitom o dobroj
majci utjenih ruku koja vida rane koje je sinu zadala loa ena, na licu svoga sina vreba
znakove nesree: otkriva ih iako ih on porie. ali ga kad se on ni na to ne ali. pijunira
svoju snahu, kritizira je, svim njezinim inovacijama suprotstavlja prolost i naviku koji
osuuju samu prisutnost nepozvane goe. Svaka od njih shvaa sreu voljenog
mukarca na svoj nain. ena u njemu eli vidjeti mukarca putem kojega e ovladati
svijetom. Majka ga, da bi ga zadrala, pokuava vratiti u djetinjstvo. Projektima mlade
ene koja oekuje da e joj mu postati bogat ili vaan, njegova majka suprotstavlja
zakone njegove nepromjenjive esencije: on je osjetljiv, ne smije se prenaprezati. Sukob
izmeu prolosti i budunosti pogorava se kad pridolica zatrudni. Roenje djece je
smrt roditelja; tada ta istina oivi u cijeloj svojoj okrutnoj snazi: majka koja se nadala
ivjeti i dalje kroz sina shvaa da je on osuuje na smrt. Dala je ivot: ivot e se nastaviti
bez nje. Ona vie nije ta Majka: nego samo karika. Pada s neba bezvremenskih idola.
Sada je samo svreni, dotrajali pojedinac. Tada se u patolokim sluajevima mrnja
pojaa do neuroze ili je nagna na zloin. Upravo kada je objavljena trudnoa njezine
snahe, gospoa Lefebvre se nakon duge mrnje odluila ubiti je.347
Baka obino prevlada svoje neprijateljstvo. Ponekad uporno u novoroenetu vidi
samo dijete svojega sina i tiranski ga voli. Ali obino ga mlada majka i njezina majka
prisvajaju. Ljubomorna baka prema bebi osjea jednu od onih dvojakih ljubavi u kojima
se pod krinkom brige krije mrnja.
Majin stav prema odrasloj keri je vrlo dvojak. U svojem sinu trai boga. U svojoj
keri pronalazi dvojnicu. Dvojnik je dvojaka linost. Ubija onoga od kojega potjee, kao
to vidimo u Poeovim priama, u Slici Doriana Graya, u prii Marcela Schwoba. Tako i ki,
postajui enom, osuuje svoju majku na smrt, a ipak joj doputa da dalje ivi. Majka se
ponaa posve razliito ovisno o tome shvaa li razvoj svojega djeteta kao obeanje
propasti ili uskrsnua.
Mnoge majke otvrdnu u neprijateljstvu. Ne prihvaaju da ih istisne nezahvalnica
koja im duguje ivot. esto se istie ljubomora koketne ene prema svjeoj adolescentici
koja prokazuje njezine prijevare: ona koja je u svakoj eni mrzila suparnicu mrzit e
suparnicu ak i u svojem djetetu. Udaljava je ili je zatvara u kuu ili se domilja kako joj
uskratiti mogunosti. Ona koja se ponosila uzornim i jedinstvenim bivanjem Suprugom,
Majkom nita manje estoko ne odbija da je se svrgne s prijestolja. Nastavlja tvrditi da je
njezina ki samo dijete, njezine pothvate smatra djetinjom igrom. Ki je previe mlada za
347

U kolovozu 1925. gospoa Lefebvre, graanka sa sjevera koja je ivjela s muem i djecom, u dobi od ezdeset
godina ubila je svoju est mjeseci noseu snahu tijekom jedne vonje automobilom, dok je njezin sin vozio. Osuena na
smrt, ali pomilovana, zavrila je ivot u popravnom domu gdje nije pokazala nimalo aljenja. Smatrala je da ju je Bog
pohvalio kad je ubila svoju snahu kao to se upa korov, sjeme zla, kao to se ubija divlju zvijer. Jedino to je pruila
kao opravdanje tom divljatvu bilo je to da joj je mlada ena jedan dan rekla: Sada me imate, stoga sada trebate
raunati sa mnom. Kada je naslutila trudnou svoje snahe gospoa Lefebvre kupila je revolver, navodno da bi se
zatitila od provalnika. Nakon menopauze se oajniki zakvaila za svoje majinstvo: dvanaest je godina osjeala
munine koje su simboliki izraavale umiljenu trudnou.

421

briana

udaju, previe njena za razmnoavanje. Ako ustraje na tome da eli mua, dom, djecu, to
je uvijek samo pretvaranje. Majka neumorno kritizira, ruga se, ili prorie nesree. Ako joj
se dopusti, osuuje ki na vjeno djetinjstvo. U suprotnom, pokuava unititi ivot
odrasle osobe koji si druga eli prisvojiti. Vidjeli smo da esto u tome uspijeva. Brojne
mlade ene ostanu neplodne, spontano pobace, pokau se nesposobnima za dojenje i
odgajanje svojega djeteta, za voenje svojega doma zbog toga zlog utjecaja. Njihov brani
ivot pokae se nemoguim. Nesretne i same, pronai e utoite u suverenim rukama
svoje majke. Ako im se odupru, vjeiti sukob e suprotstavljati jednu drugoj. Frustrirana
majka u velikoj mjeri na zeta prenosi ljutnju koju u njoj pobuuje drska neovisnost
njezine keri.
Majka koja se strastveno poistovjeuje sa svojom keri jednako je okrutna. Ona
naime eli, oboruana svojim zrelim iskustvom, nanovo zapoeti svoju mladost: tako e
spasiti svoju prolost istodobno se spaavajui od nje. Sama e izabrati zeta koji e
odgovarati onome zamiljenom muu kojega nije imala. Njena i zavodljiva, spremno e
si zamisliti da zet eni upravo nju u nekom djeliu svojega srca. Kroz svoju ker, utait e
svoje stare elje o bogatstvu, uspjehu, slavi. esti su opisi tih ena koje gorljivo guraju
svoje dijete na put zavoenja, filma ili kazalita. Pod izgovorom da ih paze, prisvajaju si
njihove ivote: ula sam i za majke koje idu toliko daleko da u krevet prime djevojina
udvaraa. No djevojka rijetko trpi takvo skrbnitvo u beskraj. Onoga dana kad nae
mua ili ozbiljnog zatitnika, pobunit e se. Punica kojoj je zet na poetku bio drag tada
se okree protiv njega. Zapomae o ljudskoj nezahvalnosti, glumi rtvu. I ona postaje
majka neprijateljica. Predosjeajui ta razoaranja, mnoge ene hine ravnodunost dok
gledaju kako im djeca odrastaju: ali tada iz toga ne izvlae mnogo radosti. Majci je
potrebna rijetka mjeavina velikodunosti i distanciranosti da bi u ivotu svoje djece
pronala obogaenje ne pretvorivi sebe u njihova tiranina ni njih u krvnike.
Osjeaji bake prema svojoj unuadi nastavljaju se na one koje osjea prema svojoj
keri: esto na unuad prenosi svoje neprijateljstvo. Tolike ene ne prisiljavaju svoje
zavedene keri na pobaaj, na naputanje djeteta, samo zbog brige o tome to e rei
drugi: presretne su to im zabranjuju majinstvo. Uporno ele same imati tu povlasticu.
ak i udanoj majci spremno savjetuju da se rijei djeteta, da ga ne doji, da ga odbaci. One
same e svojom ravnodunou zanijekati tu malenu bestidnu egzistenciju; ili e pak
stalno biti zaokupljene korenjem, kanjavanjem, ak i zlostavljanjem djeteta. Suprotno
tomu, majka koja se poistovjeuje sa svojom keri esto njezinu djecu doekuje eljnije
nego ki sama. Ki je zbunjena dolaskom na svijet malenoga stranca. Baka to prepoznaje:
uzmie dvadeset godina unatrag, ponovno postaje mlada rodilja. Vraene su joj sve
radosti posjedovanja i dominacije koje joj njezina djeca ve dugo ne pruaju, udesno su
ispunjene sve majinske elje od kojih je odustala u vrijeme menopauze. Ona je ta
istinska majka, ona s autoritetom preuzima brigu o djetetu i ako joj prepuste dijete,
strastveno e mu se posvetiti. Na njezinu alost, mlada ena dri do svojih prava: baka
smije samo igrati ulogu pomonice koju su neko starije ene igrale pokraj nje. Osjea se
detroniziranom. A jo valja raunati i sa zetovom majkom na koju je prirodno
ljubomorna. Ljutnja esto iskvari spontanu ljubav koju je najprije osjeala prema djetetu.
Zabrinutost koju esto moemo zamijetiti u baka odraava dvojakost njihovih osjeaja:
vole bebu s obzirom na to da im pripada, neprijateljski su raspoloene prema njoj kao
malome neznancu, srame se tog neprijateljstva. Meutim, ako se odrekne toga da ih
posve posjeduje i zadri prema svojoj unuadi toplu naklonost, baka u njihovim ivotima
moe igrati povlatenu ulogu skrbnikog boanstva. Kako si ne priznaje ni prava ni
odgovornosti, voli ih isto velikoduno. Ne njeguje narcisoidne snove kroz unuke, nita
od njih ne trai, ne rtvuje ih budunosti u kojoj ona nee sudjelovati. Baka ljubi mala
422

briana

bia od krvi i mesa koja su danas ovdje u svojoj sluajnosti i svojoj bezrazlonosti. Baka
nije odgojiteljica. Ona ne utjelovljuje apstraktnu pravdu, zakon. Otuda e proizai sukobi
u kojima se katkad suprotstavlja roditeljima.
Dogaa se da ena nema potomstva ili da se za njega ne zanima. U nedostatku
prirodnih veza s djecom ili unuadi, katkad nastoji umjetno stvoriti sline. Mladim
ljudima nudi majinsku njenost. Neovisno o tome je li njezina naklonost platonska ili
ne, ena ne izjavljuje samo iz licemjerja da voli svojega mladog tienika kao sina:
osjeaji jedne majke su, obrnuto, ljubavni. Istina je da suparnice gospoe de Warens
uivaju velikoduno zadovoljavati, pomagati, formirati mukarca. Vole misliti da su
izvor, nuan uvjet, temelj egzistencije koja ih nadilazi. Pretvaraju se u majke i trae se u
svojem ljubavniku vie u toj ulozi nego u ulozi ljubavnice. esto, takoer, majinska ena
primi pod svoje krilo djevojke: i ovdje njihovi odnosi poprimaju vie-manje seksualne
oblike. No, bilo platonski ili tjelesno, ona u svojim tienicima trai svoju, arobno
pomlaenu, dvojnicu. Glumica, plesaica i pjevaica postaju pedagoginje: one obrazuju
uenice. Intelektualka - poput Mme de Charriere u samoi Colombiera - poduava ake.
Pobona ena oko sebe okuplja duhovne djevojke. Zavodljiva ena postaje svodnica.
Tako vatrena revnost koju ulau u svoj prozelitizam nikada nije stvar istog interesa:
strastveno se pokuavaju reinkarniran. Njihova tiranska velikodunost uzrokuje
otprilike iste sukobe kao to su oni izmeu majki i keri povezanih krvnim srodstvom.
Takoer je mogue usvojiti unuad: stare tete i kume rado igraju ulogu slinu bakinoj.
No u svakom je sluaju rijetkost da ena u svojem potomstvu - prirodnom ili izabranom pronae opravdanje svojega ivota na zalasku: ne uspijeva prisvojiti pothvat jedne od tih
mladih egzistencija. Ili ustraje u svojem trudu da ga anektira, iscrpljuje se u bitkama i
dramama nakon kojih je razoarana, slomljena. Ili se miri sa skromnim sudjelovanjem.
To je najei sluaj. Ostarjele majke, bake potiskuju svoje elje za dominacijom,
prikrivaju svoju ljutnju. Zadovoljavaju se onime to im djeca doista ele dati. No tada od
njih ne dobivaju veliku potporu. Ostaju besposlene pred pustoi budunosti, izvrgnute
samoi, aljenju, dosadi.
Ovdje se dotiemo tune tragedije starije ene: ona zna da je beskorisna. Za
itavoga svojeg ivota graanska ena je esto suoena sa smijenim problemom: kako
ubiti vrijeme? No jednom kad su djeca odgojena, a mu uspio, ili makar situiran, dani
nikako da prou. Runi rad je izmiljen da bi prikrio tu stranu dokonost. Ruke vezu,
pletu, miu se. Ovdje nije rije o pravom radu jer izraeni predmet nije cilj. Nije naroito
vaan i esto se postavlja pitanje njegove namjene: rjeavaju ga se dajui ga prijateljici,
dobrotvornoj organizaciji, zatrpavajui kamine i okrugle stolie. To opet nije ni igra koja
u svojoj bezrazlonosti otkriva istu radost postojanja. A nije ba ni alibi jer duh ostaje
slobodan. To je apsurdna razonoda, kao to je opisuje Pascal. Vezui ili kukiajui ena
tuno tka samo nitavilo svojih dana. Akvarel, glazba, itanje imaju posve istu ulogu. Dok
im se odaje, besposlena ena ne nastoji proiriti svoj utjecaj na svijet, nego samo
razonoditi se. Aktivnost koja ne otvara budunost upada u uzaludnost imanentnosti.
Dokona ena zapone knjigu, odbaci je, otvori klavir, zatvori ga, vrati se vezenju, zijevne
i na kraju podigne telefonsku slualicu. Zapravo najradije trai spas u drutvenom
ivotu. Izlazi, posjeuje, poput gospoe Dalloway pridaje golemu vanost svojim
primanjima. Prisustvuje svim vjenanjima, svim pogrebima. Kako vie nema svoje
egzistencije, hrani se tuim prisutnostima. Od kokete postaje traerica: promatra,
komentira. Nadoknauje svoju neaktivnost dijelei okolini kritike i savjete. Stavlja svoje
iskustvo u slubu svih onih koji to od nje ne trae. Ako za to ima sredstava, poinje voditi
salon. Time se nada prisvojiti tue pothvate i uspjehe. Poznato je koliko su despotski
gospoa du Deffand, gospoa Verdurin vladale svojim podanicima. Biti centar panje,
423

briana

raskrije, nadahnue, stvarati ozraje, ve znai zamjenu djelovanja. Postoje drugi,

izravniji naini interveniranja u tijek svijeta. U Francuskoj postoje dobrotvorna
drutva i neke organizacije, ali se naroito u Americi ene okupljaju u klubove ili
igraju brid, dijele knjievne nagrade i meditiraju o drutvenim poboljanjima. Ono to
na oba kontinenta obiljeava veinu takvih organizacija jest injenica da su one u sebi
svoj vlastiti razlog postojanja: ciljevi koje navodno ganjaju slue im samo kao izgovor.
Stvari se odvijaju jednako kao u Kafkinoj paraboli:348 nitko se ne brine za izgradnju
Babilonske kule. Oko njezina idealnog mjesta gradi se prostrana aglomeracija koja
iscrpljuje sve svoje snage za upravu, rast i rjeavanje unutarnjih nesloga. Tako gospoe
iz dobrotvornih drutava provode veinu svojega vremena organizirajui svoju
organizaciju. Biraju odbor, raspravljaju o statutima, prepiru se meusobno i bore se za
presti sa suparnikom organizacijom: ne smiju im ukrasti njihove siromahe, njihove
bolesnike, njihove ranjenike, njihovu siroad. Radije bi ih pustile da umru nego ih
prepustile svojim susjedima. Daleko su od toga da prieljkuju sustav koji bi ukinuo
nepravde i zla i uinio nepotrebnom njihovu predanost. Blagoslivljaju ratove i gladi koji
ih pretvaraju u dobroiniteljice ovjeanstva. Jasno je da u njihovim oima kape i paketi
nisu namijenjeni vojnicima, izgladnjelima, nego da su oni stvoreni upravo zato da bi
primali pleteninu i pakete.
Unato svemu, neke od tih grupa postiu pozitivne rezultate. U SAD-u je utjecaj
duboko tovanih Mama (Moms) moan. Objanjava se slobodnim vremenom koje
im ostavlja njihov nametniki nain ivota: zato je i tetan. Philip Wylie, govorei o
amerikoj Mami, kae: Ne znajui nita o medicini, umjetnosti, znanosti, vjeri, pravu,
zdravlju, higijeni... rijetko se interesira za ono to ini kao lanica jedne od tih bezbrojnih
organizacija: dovoljno joj je da to bude neto. Njihov trud nije uklopljen u kakav
koherentan i konstruktivan plan, ne smjera objektivnim ciljevima. Tei samo nametljivo
pokazati njihove ukuse, njihove predrasude ili posluiti njihovim interesima. U
kulturnom polju, na primjer, igraju znaajnu ulogu: one su te koje itaju najvie knjiga.
Ali itaju kao to se igra pasijans. Knjievnost dobiva smisao i dostojanstvo kada se
obraa pojedincima ukljuenim u projekte, kada im pomae da se nadiu prema irim
horizontima. Treba biti integrirana u pokret ljudske transcendencije, umjesto da ena
obescjenjuje knjige i umjetnika djela uvlaei ih u svoju imanentnost. Slika postaje
ukras, glazba otrcani refren, a roman sanjarenje jednako beskorisno kao kukiano
pokrivalo za uzglavlje. Amerikanke su odgovorne za degradaciju bestselera: te knjige
samo ele ugoditi, i k tome ugoditi dokonim enama koje ude za bijegom. Njihove
sveukupne aktivnosti Philip Wylie opisuje ovako:
One zastrauju politiare dok ih ne natjeraju na cmizdravu poniznost i
plae pastore. Dosauju direktorima banaka i unitavaju kolske odbore.
Mama ima mnogo takvih organizacija, iji je pravi cilj svesti okolinu na
bijedno ugaanje njezinim egoistinim eljama... izbacuje iz grada, iz drave
ako je mogue, mlade prostitutke... sreuje da autobusne linije prolaze ondje
gdje je njoj zgodnije, a ne radnicima... organizira goleme sajmove i
dobrotvorne zabave i daje dobit od njih domaru da lanovima odbora kupi
pivo za sutranji mamurluk... klubovi omoguuju mami bezbrojne prilike da
gura nos u tua posla.

348

Stadtwappen (Gradski grb).

424

briana

Mnogo je istine u ovoj agresivnoj satiri. Kako nisu strune ni za politiku, ni za

ekonomiju, ni za bilo koju tehniku disciplinu, stare gospoe nemaju nikakav konkretan
utjecaj na drutvo. Ne znaju za probleme koje donosi djelovanje. Nesposobne su razviti
bilo kakav konstruktivan program. Njihov moral je apstraktan i formalan kao Kantovi
imperativi. One donose zabrane umjesto da pokuaju otkriti putove napretka. Ne nastoje
pozitivno stvoriti nove situacije: obruavaju se na ono to ve postoji kako bi iz toga
uklonile zlo. To objanjava injenicu da uvijek koaliraju protiv neega: protiv alkohola,
protiv prostitucije, protiv pornografije. Ne razumiju da je isto negativan napor osuen
na neuspjeh, kao to je u Americi dokazala propast prohibicije, a u Francuskoj propast
zakona koji je dala izglasati Marthe Richard. Dok je god ena i dalje nametnik, ne moe
djelotvorno sudjelovati u razvijanju boljeg svijeta.
Unato svemu dogaa se da izvjesne ene, koje se cijele angairaju u nekom
pothvatu, doista postanu aktivne. Tada se one vie ne ele samo zaokupiti, nego imaju
ciljeve. Kao autonomne proizvoaice, izlaze iz nametnike kategorije koju smo ovdje
razmatrali: ali to je obraenje rijetko. Veina ena u svojim privatnim i javnim
aktivnostima ne cilja rezultat koji eli postii, nego nain da se zaokupe: a svaki posao je
uzaludan kad je samo razonoda. Mnoge meu njima zato pate. Kako za sobom imaju ve
zavren ivot, osjeaju istu zbunjenost kao i adolescenti kojima se ivot jo nije otvorio.
Nita ih ne trai, oko jednih i drugih je pustinja. Pred svakom akcijom mumljaju: emu
to? No adolescent je htio-ne htio odveden u egzistenciju mukarca koja mu otkriva
odgovornosti, ciljeve, vrijednosti. Baen je u svijet, zauzima stav, ukljuuje se. Starija
ena, ako joj se predloi da krene iznova prema budunosti, tuno odgovara: Prekasno
je. Nije rije o tome da joj je odsad vrijeme odbrojeno: ena se vrlo rano alje u mirovinu.
Nedostaje joj poleta, povjerenja, nade, ljutnje koji bi joj omoguili da oko sebe otkrije
nove ciljeve. Nalazi utoite u rutini koja je oduvijek bila njezina sudbina. Od ponavljanja
ini sustav, baca se u kuanske manije. Sve dublje ponire u pobonost. Postane vrsti
stoik poput gospoe de Charriere. Postane tvrda, ravnoduna, sebina.
Sasvim pred kraj svojega ivota, kada je odustala od borbe, kada je primicanje
smrti oslobodi tjeskobe od budunosti, stara ena obino pronae spokojstvo. Mu je
esto bio stariji od nje, prisustvuje njegovu zalasku s tihim uivanjem: to je njezina
osveta. Ako on umre prvi, veselo podnosi korotu. Bezbroj puta je primijeeno da
mukarce mnogo vie potrese udovitvo u starosti: oni iz braka izvlae vie prednosti
nego ene, pogotovo pod stare dane. Jer tada se svijet koncentrirao u granicama
obiteljskog doma. Sadanji se dani vie ne prelijevaju u budunost: ena je ta koja im
jami monoton ritam i vlada njima. Kad je izgubio svoje javne funkcije, mukarac postaje
posve beskoristan. ena barem zadrava voenje kuanstva. Ona je nuna svojem muu,
dok je on samo dosadan. ene se ponose svojom samostalnou. Napokon poinju
gledati svijet vlastitim oima. Osvjeuju da su cijeloga ivota varane i obmanjivane.
Lucidne i nepovjerljive, esto zadobiju soan cinizam. Posebno ena koja se naivjela
ima znanje o mukarcima koje nijedan mukarac ne dijeli: jer ona nije vidjela njihovo
javno lice, nego sluajnog pojedinca koji si svaki od njih doputa biti u odsutnosti sebi
slinih. Takoer poznaje ene, koje se u svojoj spontanosti pokazuju samo drugim
enama: zna to se zbiva iza kulisa. No iako joj iskustvo slui da prokae obmane i lai,
nije dovoljno da joj otkrije istinu. Bilo da je vesela ili ogorena, stariina mudrost i dalje
ostaje posve negativna: svodi se na osporavanje, optube, odbijanje. Jalova je. U
razmiljanju kao i u djelima, najvii oblik slobode koji moe upoznati ena-parazit jest
stoiki inat ili skeptina ironija. Ni u jednoj dobi svojega ivota ne uspijeva biti ujedno i
uinkovita i neovisna.

425

briana

Deseto poglavlje
Poloaj i karakter ene
Sada moemo shvatiti zato od Grka do naih dana u optubama podignutim protiv
ene nalazimo toliko zajednikih crta. Njezino je stanje ostalo isto unato povrnim
promjenama, i to stanje definira ono to zovemo karakterom ene: ona se valja u
imanentnosti, voli proturjeiti, oprezna je i uskogrudna, nema smisao za istinu, ni za
tonost, manjka joj morala, podlo je pragmatina, laljivica je, glumica, koristoljubiva... U
svim tim tvrdnjama ima istine. Samo, ponaanja koja se kod nje osuuju eni nisu
diktirali hormoni niti su unaprijed oblikovana u pretincima njezina mozga: njih
neizravno nagovijeta njezin poloaj. Kroz tu perspektivu pokuat emo donijeti
sintetian pogled na enu, to e nas prisiliti na neka ponavljanja, ali e nam omoguiti
da u ukupnosti njegove ekonomske, drutvene i povijesne uvjetovanosti uhvatimo
vjeno ensko.
Katkad se enski svijet suprotstavlja mukom svemiru, ali treba jo jedanput
istaknuti da ene nikada nisu inile autonomno i zatvoreno drutvo. ene su integrirane
u zajednicu kojom upravljaju muki i u kojoj zauzimaju podreeno mjesto. Ujedinjene su
mehanikom solidarnou jedino utoliko to su sline. Meu njima nema one organske
solidarnosti na kojoj se temelji svaka ujedinjena zajednica. ene su se uvijek trudile - u
doba Eleuzinskih misterija kao i danas u klubovima, salonima, radionicama - ujediniti
snage da bi obranile svoj protusvijet, ali ga opet postavljaju iz mukog svijeta. Odatle
proizlazi paradoks njihova poloaja: ene ujedno pripadaju mukom svijetu i sferi u
kojoj se taj svijet osporava. Zatvorene u tu sferu, obiljeene mukim svijetom, nigdje se
ne mogu mirno smjestiti. Njihovu poslunost uvijek prati odbijanje, njihovo odbijanje
prihvaanje. Po tome se njihov stav pribliava stavu mlade djevojke. No odrasloj eni ga
je tee podravati jer vie ne moe svoj ivot sanjati u simbolima, nego ga mora ivjeti.
I sama ena priznaje da je svemir u svojoj ukupnosti muki. Mukarci su ti koji su
ga stvorili, koji su njime upravljali i koji dandanas njime dominiraju. to se nje tie, ona
se za to ne osjea odgovornom. Podrazumijeva se da je inferiorna, ovisna. Nije nauila
lekcije o nasilju, nikada nije nastupila kao subjekt pred drugim lanovima zajednice.
Zatvorena u svojoj puti, u svojoj kui, shvaa se pasivnom prema tim bogovima s
ljudskim licem koji definiraju ciljeve i vrijednosti. U tom smislu ima istine u sloganu koji
je osuuje da ostane vjeno dijete. Onoliko dugo koliko ih se nisu bojali, i za radnike,
crne robove, kolonizirane uroenike govorili su da su velika djeca. To je znailo da
moraju bez pogovora prihvatiti istine i zakone koje su im pruali drugi mukarci.
Sudbina ene je poslunost i potovanje. Ona ak ni u mislima nema utjecaja na tu
stvarnost koja je okruuje. U njezinim oima ona je neprovidna prisutnost. Zapravo, ena
nije stekla iskustvo tehnikama koje bi joj omoguile da ovlada materijom. to se nje tie,
ona se ne bori s materijom, nego sa ivotom, a njime se ne moe ovladati s pomou
orua, ve moemo samo trpjeti njegove tajne zakone. Svijet eni ne djeluje kao skup
pribora koji posreduju izmeu njezine volje i njezinih ciljeva, kao to to definira
426

briana

Heidegger: naprotiv, svijet je tvrdoglav i nepripitomiv otpor. Njime dominira fatalnost, a

proimaju ga tajanstveni hirovi. Misterij krvave mrlje koja se u majinoj utrobi pretvara
u ljudsko bie nijedna matematika ne moe prevesti u jednadbu i nijedan stroj ne moe
ubrzati ili usporiti. ena osjea otpor trajanja koje ni najingenioznije naprave ne
uspijevaju podijeliti ili pomnoiti. Osjea ga u svojem tijelu koje je podinjeno Mjeseevu
ritmu, i koje godine najprije ine zrelim, a zatim nagrizaju. Svakodnevno kuhinja takoer
ui enu strpljenju i pasivnosti. Rije je o alkemiji. Treba sluati vatru, vodu, priekati
da se eer otopi, da se tijesto digne i da se rublje osui, da plodovi dozriju. Kuanski
poslovi slini su tehnikoj aktivnosti, ali su previe rudimentarni, previe monotoni da bi
uvjerili enu u zakone mehanikog kauzaliteta. Uostalom, ak i u tom podruju stvari
imaju svoje hirove; ima tkanina koje podnose pranje i onih koje ga ne podnose, mrlja
koje se operu i onih koje ostanu, predmeta koji se sami od sebe razbiju, praina koje niu
poput biljaka. Mentalitet ene prepetuira mentalitet poljoprivrednih civilizacija koje
oboavaju zemljine arobne vrline: ona vjeruje u aroliju. Njezina pasivna erotika
otkriva joj elju ne kao volju i agresiju, nego kao privlanost slinu onoj zbog koje se
tresu raljarove ralje. Sama prisutnost njezine puti nadima i podie muko spolovilo;
zato podzemna voda ne bi zatresla drveni tap? ena osjea da je okruena valovima,
radijacijom, fluidima. Vjeruje u telepatiju, astrologiju, radiesteziju, Mesmerovu kadu,
teozofiju, spiritizam, vidjelice, iscjelitelje. U religiju unosi primitivna praznovjerja:
svijee, zavjete itd. U svecima utjelovljuje drevne prirodne duhove: ovaj titi putnike, ova
rodilje, onaj pronalazi izgubljene predmete. I dakako, nijedno udo je ne udi. Njezin stav
bit e stav zaklinjanja i molitve. Da bi postigla odreeni rezultat, slijedit e odreene
provjerene rituale. Lako je shvatiti zato se oslanja na rutinu. Vrijeme za enu nema
dimenziju novine, ono nije stvaralaki izvor. Kako je osuena na ponavljanje, u
budunosti vidi samo duplikat prolosti. Ako se znaju rije i formula, trajanje se
udruuje s moima plodnosti: no i ona sama se pokorava ritmu mjeseci, godinjih doba.
Ciklus svake trudnoe, svakoga cvjetanja identino reproducira ciklus koji mu je
prethodio. U tom krunom pokretu jedino postajanje vremena je spora degradacija:
vrijeme nagriza namjetaj i odjeu kao to teti licu. Plodne moi malo-pomalo unitava
protjecanje godina. Tako da ena nema povjerenja u tu silu koja silno eli unititi.
Ne samo da ena ne zna to je to pravo djelovanje, sposobno izmijeniti lice svijeta,
nego je usred toga svijeta izgubljena kao usred goleme i nejasne svemirske maglice. Ne
zna se dobro sluiti mukom logikom. Stendhal je uoio da njome rukuje jednako
spremno kao mukarac ako je na to natjera nuda. No ona je instrument koji ena rijetko
ima priliku rabiti. Silogizam ne slui ni pripremanju majoneze ni smirivanju djejega
plaa. Muka rasuivanja nisu prikladna stvarnosti koju ena proivljava. I budui da u
carstvu mukaraca ena nita ne radi, njezino se razmiljanje ne prelijeva ni u kakav
projekt, pa se i ne razlikuje od sna. ena, u nedostatku djelotvornosti, nema smisao za
istinu. Suoena je uvijek samo sa slikama i rijeima: zato bezbrino prihvaa i
najproturjenije tvrdnje. Ne zamara se previe rasvjetljavanjem tajni nekoga podruja
koje joj je ionako izvan domaaja. Zadovoljava se to se tie toga sa strano nejasnim
spoznajama: mijea strane, miljenja, mjesta, ljude, dogaaje. U njezinoj glavi to ini
neobian rusvaj. No u konanici, vidjeti jasno nije njezin posao: uili su je da prihvati
muki autoritet. Zato se odrie kritiziranja, prouavanja i prosuivanja za svoj raun.
Preputa to superiornoj kasti. Zato eni muki svijet izgleda kao transcendentna
stvarnost, apsolut. Frazer kae: Mukarci prave bogove, a ene ih oboavaju. Oni ne
mogu s potpunim uvjerenjem kleknuti pred idolima koje su stvorili. Ali kada ene na
svojem putu susretnu te velike kipove, one ni ne pomiljaju da li ih je izradila neka ruka i

427

briana

posluno se poklone.349 Posebice vole da se Red i Zakon utjelove u nekom poglavaru. Na

cijelom Olimpu jedan je suvereni Bog. Prestina muevna esencija mora se objediniti u
jednom arhetipu iji su otac, mu i ljubavnici samo nesigurni odrazi. Pomalo je smijeno
rei da je oboavanje toga velikog totema seksualno. No istina je da pred njim ene u
potpunosti ispunjavaju djetinji san o predaji i poklonstvu. U Francuskoj su generali
Boulanger, Ptain, de Gaulle,350 uvijek imali ene na svojoj strani. Takoer se moemo
prisjetiti kako su uzbueno enske novinarke lista L'Humanit pisale o Titu i njegovoj
lijepoj uniformi. General, diktator - prodornog pogleda i odlune brade - to je nebeski
otac kakva treba ozbiljan svijet, apsolutni jamac svih vrijednosti. Potovanje koje ene
daju junacima i zakonima mukoga svijeta nastaje iz njihove nedjelotvornosti i neznanja.
One ih ne priznaju zbog svoje prosudbe, nego je to in vjere. Vjera izvlai svoju fanatinu
snagu iz injenice da nije znanje: ona je slijepa, strastvena, tvrdoglava, glupa. Ono to
tvrdi, tvrdi bezuvjetno, protiv razuma, protiv povijesti, protiv svih poricanja. To
tvrdoglavo tovanje moe, ovisno o okolnostima, poprimiti dva oblika: ena se
strastveno priklanja malo sadraju zakona, malo samo njegovoj praznoj formi. Ako je dio
povlatene elite koja izvlai korist iz danog drutvenog poretka, eli da ostane
nepokolebljiv i istie se svojom nepopustljivou. Mukarac zna da moe ponovno
izgraditi druge institucije, drugu etiku, drugi zakonik. Budui da se poima kao
transcendencija, i povijest zamilja kao postajanje. I najkonzervativniji mukarac zna da
je odreena evolucija kobna i da joj mora prilagoditi svoje djelovanje i razmiljanje.
ena, kako ne sudjeluje u povijesti, ne razumije njezine nunosti. Nema povjerenja u
budunost i eli zaustaviti vrijeme. Ako svrgnu idole koje su joj ponudili otac, braa, mu,
ena ne predosjea nijedan nain da ponovno napui nebo. Oajniki ih brani. Tijekom
Amerikoga graanskog rata meu junjacima nitko nije toliko strastveno branio
ropstvo kao ene. U Engleskoj tijekom Burskoga rata, u Francuskoj protiv Komune, ene
su se pokazale najfanatinijima. Intenzitetom osjeaja koje pokazuju ele nadoknaditi
svoje nedjelovanje. U sluaju pobjede, ene se poput hijena obruavaju na poraenog
neprijatelja. U sluaju poraza, gorko odbijaju bilo kakav dogovor. Kako su njihove ideje
samo stavovi, svejedno im je brane li najstaromodnije ciljeve: mogu biti legitimistice
1914., caristkinje 1949. godine. Mukarac ih katkad sa smijekom ohrabruje: svia mu se
vidjeti u fanatinom obliku odraena miljenja koja on zastupa s vie mjere. No katkad se
takoer ivcira zbog glupog i tvrdoglavog izgleda njegovih vlastitih ideja.
Samo u snano integriranim drutvima i klasama ena djeluje tako neumoljivo.
Uglavnom, kako je njezina vjera slijepa, potuje zakon jednostavno zato to je to zakon.
Zakon se moe promijeniti, ali zadrava svoj ugled. U enskim oima snaga stvara pravo
jer prava koja one priznaju mukarcima proizlaze iz njihove snage. Zato se ene, kad se
neka zajednica raspada, prve bacaju pod noge pobjednicima. Openito gledano, ene
prihvaaju ono to jest. Jedna od osobina koje ih obiljeavaju je pomirenost. Kad su
iskopali kipove od pepela u Pompejima, uoeno je da su mukarci uhvaeni u pokretima
pobune, kako prkose nebu ili pokuavaju pobjei, dok su ene bile skvrene i skutrene,
lica okrenutih prema tlu. ene znaju da su nemone pred stvarima: vulkanima,
policajcima, gazdama, mukarcima. ene su stvorene za patnju, govore same. Takav
349

Vidi J.-P. Sartre, Les Mains sales (Prljave ruke). Hoederer: Zatupljene su, razumije, primaju gotove ideje, pa u njih
vjeruju kao u dragoga Boga. Mi smo ti koji stvaramo ideje i znamo kako se kuhaju; nikada nismo posve sigurni da smo
u pravu.
350

Pri prolasku generala publika se uglavnom sastojala od ena i djece (Les Journaux, o rujanskoj turneji 1948. po
Savoie). Mukarci su pljeskali generalovu govoru, ali ene su se isticale svojim ushitom. Primijetili smo neke
doslovno ekstatine ene, koje su odobravale gotovo svaku rije i pljeskale viui toliko gorljivo da su im lica postala
crvena poput maka (Aux coutes, 11. travnja 1947.)

428

briana

je ivot... tu se ne moe nita. Ta pomirenost s neizbjenim stvara strpljenje kojemu se u

ena esto dive. One mnogo bolje od mukaraca podnose tjelesnu bol. Sposobne su za
stoiku hrabrost kad to od njih trae okolnosti: u nedostatku muke agresivne
odvanosti, mnoge ene se istiu mirnom upornou svojega pasivnog otpora. Nose se s
krizama, s bijedom, s nesreom, energinije od svojih mueva. Pune potovanja prema
trajanju koje ne moe pobijediti nikakva urba, one si ne mjere vrijeme. Kad primijene
svoju smirenu ustrajnost na neki pothvat, katkad postiu blistave uspjehe. Izreka kae:
enska je volja Boja volja. U velikodune ene, pomirenost poprima oblik blagosti:
ona prihvaa sve, nikoga ne osuuje jer smatra da ni ljudi ni stvari ne mogu biti drukiji
nego to jesu. Ponosna ena, poput ge de Charriere koja je otvrdnula u svojem
stoicizmu, to moe pretvoriti u uznositu vrlinu. Ali rezignacija raa i jalov oprez. ene
uvijek radije pokuavaju sauvati, popraviti, srediti nego unititi i ponovno izgraditi.
Drai su im kompromis i dogovori od revolucija. U 19. stoljeu ene su predstavljale
jednu od najveih prepreka naporima za radniku emancipaciju: na jednu Floru Tristan
ili jednu Louise Michel, koliko je izbezumljeno stidljivih kuanica preklinjalo svoje
mueve da se ne izlau riziku! Bojale su se ne samo trajkova, nezaposlenosti, bijede:
strahovale su da je pobuna grijeh. Kako trpe da bi trpjele, moemo shvatiti da im je draa
rutina od pustolovine: lake si kroje mravu sreu kod kue nego na cesti. Njihova
sudbina mijea se s onom prolaznih stvari: izgubile bi sve da ih izgube. Samo slobodan
subjekt koji se potvruje onkraj trajanja moe sprijeiti unitenje. To vrhovno sredstvo
eni je zabranjeno. U biti zato to nikada nije iskusila moi slobode ena ne vjeruje u
osloboenje: ini joj se da svijetom ravna nejasna sudbina protiv koje se preuzetno
buniti. Nije sama prokrila te opasne putove kojima je ele prisiliti da kroi: normalno je
da se na njih ne zalijee s entuzijazmom.351 Ako joj se otvori budunost, nee se vie
grevito drati prolosti. Kad se ene konkretno poziva na djelovanje, kad se prepoznaju
u naznaenim ciljevima, jednako su neustraive i hrabre kao mukarci.352
Mnoge mane koje se zamjeraju enama: mediokritet, niskost, stidljivost,
uskogrudnost, lijenost, frivolnost, servilnost, jednostavno odraavaju injenicu da im je
horizont zaprijeen. Kau, ena je senzualna, ona se valja u imanentnosti, ali ponajprije
su je ondje zatvorili. Robinja zarobljena u haremu ne osjea nikakvu bolesnu strast
prema demu od rua ili mirisnim kupkama, nego mora ubiti vrijeme. Razmjerno tomu
koliko se ena gui u kakvom sumornom gineceju - javnoj kui ili graanskom domu pribjei e udobnosti i blagostanju. Uostalom, ena vrlo esto pohlepno trai pohotu zato
jer je za nju zakinuta. Seksualno nezadovoljena, osuena na muku grubost, na muku
runou, tjei se s kremastim umacima, opojnim vinima, barunom, milovanjima vode,
sunca, prijateljice, mladog ljubavnika. ena se mukarcu ini toliko tjelesnim biem jer
je njezino stanje potie na pridavanje krajnje vanosti svojoj ivotinjskoj strani. Njezina
put ne vie glasnije od muke, ali ona oslukuje njezine najmanje apate i pojaava ih.
Pohota je, kao i strahovita patnja, razarajui trijumf neposrednog. estinom trenutka
nijeu se budunost i svijet: izvan putene buktinje, ono to postoji nije nita. Tijekom te
351

Usp. Gide, Journal (Dnevnik). Kreuza ili Lotova ena: prva oklijeva, druga se osvre, to je isto nain oklijevanja.
Nema veega uzvika strasti od ovoga:
O, da sam u labirint ja mogla s vama samo,

Ja nala bih vas sretno, il nestala bih tamo.

Ali strast zasljepljuje Fedru: nakon nekoliko koraka, zapravo, ona bi sjela, ili bi se pak voljela vratiti natrag - ili bi ak
traila da je ponese.
352
Tako se stav ena u proletarijatu iz temelja promijenio u posljednjih stotinu godina; naroito su tijekom posljednjih
trajkova u rudnicima na sjeveru ene dokazale jednaku gorljivost i energiju kao mukarci, prosvjedujui i borei se uz
njih.

429

briana

kratke apoteoze ena vie nije osakaena ni frustrirana. No jo jedanput, ona pridaje
toliku vrijednost tim trijumfima imanentnosti samo zato to joj je to sudbina. Njezina je
frivolnost istog uzroka kao i njezin odvratni materijalizam. Pridaje vanost malim
stvarima jer nema pristupa velikim: uostalom, trivijalnosti koje joj ispunjavaju dane
esto su veoma ozbiljne. Ona, naime, svojim opravama i ljepoti duguje svoj arm i svoje
mogunosti. esto se pokazuje lijenom, indolentnom. No poslovi koji joj se nude jednako
su uzaludni kao isto protjecanje vremena. Ako je brbljava ili piskaralo, to je da zavara
dokonost: rijeima zamjenjuje nemogua djela. injenica jest, kad se enu ukljui u
pothvat dostojan ljudskoga bia, ona se umije pokazati jednako aktivnom, uinkovitom,
tihom, isposnikom kao mukarac. Optuuju je za servilnost. Uvijek je, kau, spremna
pruiti se pred gospodarevim nogama i poljubiti ruku koja ju je udarila. Tono je da joj
uglavnom nedostaje istinskog ponosa. Savjete koje asopisi dijele prevarenim
suprugama, ostavljenim ljubavnicama, nadahnjuje duh grozne podinjenosti. ena se
iscrpljuje u bahatim scenama i na koncu skuplja mrvice koje joj je mukarac voljan
baciti. No to moe bez muke potpore uiniti ena kojoj je mukarac ujedno jedino
sredstvo i jedini razlog ivljenja? Ona je doista prisiljena podnijeti sva ponienja. Rob ne
moe shvatiti pojam ljudskog dostojanstva. Njemu je dovoljno ako dobro odigra karte.
U konanici, ako je prizemna, kuevna osoba, isto praktina, tomu je tako jer joj
nameu da posveti egzistenciju pripremi hrane i ienju izmeta: iz toga zaista ne moe
izvui osjeaj veliine. ena mora zajamiti monotono ponavljanje ivota u njegovoj
sluajnosti i faktinosti. Stoga je prirodno da i sama ponavlja, ponovno poinje, nikada
ne izmiljajui, i da joj vrijeme izgleda kao da se vrti u krug ne vodei nikamo. Zaokuplja
se nikada nita ne radei: zato se otuuje u onome to ima. Ta ovisnost o stvarima,
posljedica ovisnosti u kojoj je dre mukarci, objanjava njezinu opreznu tedljivost,
njezinu krtost. Njezin ivot nije usmjeren prema ciljevima. Uranja u proizvodnju ili
odravanje stvari koje su uvijek tek sredstva: poput hrane, odjee, nastambe. One su
nebitni posrednici izmeu ivotinjskog ivota i slobodne egzistencije. Jedina vrijednost
koja se vee za nebitno sredstvo je korisnost. Kuanica ivi upravo na razini korisnog i
sama sebi laska samo da je korisna svojim blinjima. No nijedan se egzistent ne moe
zadovoljiti nebitnom ulogom: uskoro sredstva pretvara u ciljeve - kao to na primjer
uoavamo meu politiarima - i vrijednost sredstava postaje u njegovim oima
apsolutna vrijednost. Stoga korisnost na domaiinom nebu nadvisuje istinu, ljepotu,
slobodu. I kroz tu svoju perspektivu ona promatra cijeli svijet. Zato takoer prihvaa
aristotelovski moral zlatne sredine, osrednjosti. Kako bismo u njoj pronali odvanost,
ar, nepristranost, veliinu? Te se osobine pojavljuju samo u sluaju kad se sloboda
sunovrati u otvorenu budunost i izvire onkraj svega zadanoga. enu zatvaraju u
kuhinju ili u budoar, a ude se to joj je horizont ogranien. Odreu joj krila, a ale to ne
zna letjeti. Neka joj se otvori budunost i vie nee biti prisiljena stajati u sadanjosti.
Svjedoimo istoj nedosljednosti kad se enu zatvara u granice njezina ja ili njezina
doma, a zamjera joj se narcizam i sebinost sa svime to ih prati: tatina, osjetljivost,
zloa itd. eni se oduzima svaka mogunost za konkretnu komunikaciju s drugima. Ona u
svojem iskustvu ne osjea ni poziv na solidarnost ni njezinu dobrobit, jer je sasvim
posveena vlastitoj obitelji i izdvojena. Od nje se dakle ne moe oekivati da se nadie
prema opem interesu. Uporno se ograniava na jedino podruje koje joj je blisko, gdje
moe utjecati na stvari i unutar kojega pronalazi neizvjesnu suverenost.
Ipak, uzalud joj zatvorena vrata i zamraeni prozori, ena u svojem domu ne nalazi
apsolutnu sigurnost. Okruuje je onaj muki svemir koji potuje izdaleka i u koji se ne
usuuje upustiti. I upravo zato to je nesposobna obujmiti ga tehnikama, sigurnom
logikom, artikuliranim znanjima, osjea se poput djeteta ili uroenika okruena opasnim
430

briana

tajnama. ena u taj svijet projicira svoju arobnu koncepciju stvarnosti: tijek stvari ini
joj se sudbonosan, a ipak se sve moe dogoditi. Slabo razaznaje mogue od nemogueg,
spremna je vjerovati bilo kome. Prima i iri sve glasine, izaziva panike. ak i u
razdobljima mira, ena ivi u brizi. Po noi, u polusnu, nepomino leei, boji se lica iz
nonih mora to ih poprima stvarnost: tako, enu osuenu na pasivnost, na nejasnu
budunost, proganjaju utvare rata, revolucije, gladi, bijede. Kako ne moe djelovati, ona
se brine. Kad mu i sin kreu u neki pothvat, kad ih ponese neki dogaaj, oni preuzimaju
svoje vlastite rizike: njihovi projekti, upute koje prate iscrtavaju im u tami siguran put.
Ali ena se bori u mutnoj noi. Brine se, jer nita ne ini. U mati sve mogunosti
djeluju jednako stvarno: vlak moe iskoiti iz tranica, operacija moe poi po zlu, posao
moe propasti. Ono to ena uzalud pokuava otkloniti u svojim dugim, tmurnim
mozganjima jest utvara njezine vlastite nemoi.
Briga odraava enino nepovjerenje prema danome svijetu. Ako joj se svijet ini
ispunjen prijetnjama i spreman potonuti u najcrnje katastrofe, to znai da se ona u
svijetu ne osjea sretnom. Veinu vremena ena se ne miri s pomirenou sa sudbinom.
Dobro zna da ono to trpi, trpi unato sebi samoj: ona je ena, a da je za to nisu pitali. Ne
usuuje se pobuniti. Podinjava se nevoljko. Njezin je stav stalna optuba. Svi oni koji
sluaju enske ispovijesti, lijenici, sveenici, socijalne radnice, znaju da najee zvue
kao alba. meu prijateljicama, jadikuju svaka o svojoj nesrei i sve zajedno o
nepravednoj sudbini, svijetu i mukarcima openito. Slobodni pojedinac krivi samoga
sebe za svoje neuspjehe, prihvaa odgovornost za njih. No eni se sve dogaa kroz druge,
drugi su odgovorni za njezine nevolje. Njezin bijesni oaj odbija svaki lijek. Nita ne
vrijedi predlagati rjeenja eni koja je odluila da se ali: nijedno rjeenje ne ini joj se
prihvatljivim. Ona eli ivjeti svoju situaciju upravo onako kako je ivi: u nemonom
gnjevu. Ako joj se predloi neka promjena, baca ruke u zrak: Samo mi jo to treba!
ena zna da je njezin problem dublji od izgovora koje za njega prua i da je jedno
rjeenje ne moe spasiti: krivi cijeli svijet jer je izgraen bez nje i protiv nje. Od
adolescencije i djetinjstva prosvjeduje protiv svojeg poloaja. Obeali su joj
kompenzacije, uvjerili su je da e joj, ako prepusti svoje mogunosti mukim rukama,
one biti stostruko vraene i smatra da je obmanuta. Optuuje cijeli muki svijet. Ljutnja
je nalije ovisnosti: kad netko da sve, nikada ne dobije dovoljno zauzvrat. Meutim, ona
ujedno ima potrebu potovati muki svijet. Osjeala bi se ugroenom, bez krova nad
glavom, kad bi ga u cijelosti osporila: zato usvaja manihejski stav koji joj takoer namee
njezino kuansko iskustvo. Pojedinac koji djeluje smatra se, jednako kao i drugi,
odgovornim za dobro i zlo, zna da odreivanje i ostvarivanje ciljeva ovise o njemu. U
djelovanju iskuava dvojakost svakoga rjeenja. Pravda i nepravda, dobici i gubici
nerazmrsivo su povezani. No svatko tko je pasivan iskljuuje se iz igre i odbija, ak i u
mislima, postaviti etika pitanja: dobro se mora ostvariti, a ako se ne ostvari, dolo je do
pogreke ije krivce valja kazniti. Poput djeteta, ena si predstavlja dobro i zlo u
jednostavnim stereotipima. Manihejstvo ohrabruje duh ukidajui tjeskobu izbora.
Odluiti izmeu zla i manjeg zla, izmeu sadanje dobrobiti i vee, budue dobrobiti,
sam morati odrediti to je poraz, a to pobjeda, znai preuzeti strane rizike. Za
manihejca ito je jasno odvojeno od kukolja, i kukolj se samo treba iupati. Praina
presuuje sama sebi i istoa je savrena odsutnost prljavtine. istiti znai izbaciti
otpad i blato. Tako ena misli da su za sve krivi idovi, masoni, boljevici ili vlada.
Uvijek je protiv nekoga ili neega. Meu Dreyfusovim protivnicima, ene su bile jo ee
od mukaraca. Ne znaju uvijek gdje poiva zao princip, ali od dobre vlasti oekuju da
ga istjera kao to se iz kue tjera praina. Vatrenim golisticama de Gaulle se ini kraljem

431

briana

pometaa. Zamiljaju ga kako s perukom i krpama u ruci riba i lati da bi napravio

istu Francusku.
No te se nade uvijek polau u neizvjesnu budunost. U meuvremenu zlo nastavlja
nagrizati dobro. A kako joj pri ruci nisu idovi, boljevici, masoni, ena trai odgovornog
na kojega se moe konkretno rasrditi: mu je izabrana rtva. Mu utjelovljuje muki
svijet, preko njega je muko drutvo uzelo enu u ruke i obmanulo je. On podnosi teret
svijeta, i ako stvari krenu po zlu, to je njegova krivnja. Kad se mu naveer vrati kui,
ena mu se ali na djecu, na dobavljae, na kuanske poslove, na trokove ivota, na
reumu, na vremenske prilike: i eli da se on osjea krivim. esto na njega ima posebne
zamjerke, ali je prije svega kriv zato to je mukarac. I on moe imati svoje bolesti, svoje
brige: To nije isto! On ima povlasticu koju ona vjeito osjea kao nepravdu. Zanimljivo
je da neprijateljstvo koje ena osjea prema muu ili ljubavniku nju samo s njima
povezuje umjesto da je od njih udaljava. Mukarac koji je poeo mrziti enu ili ljubavnicu
eli od nje pobjei: no ona eli pri ruci imati ovjeka kojega mrzi da bi on platio. Odabrati
optuivanje ne znai odabrati oslobaanje od svojih nesrea nego valjanje u njima.
enina vrhovna utjeha jest izigravanje muenice. ivot i mukarci su je pobijedili: i sam
e taj poraz pretvoriti u pobjedu. Zato e se, kao u djetinjstvu, tako bezbrino prepustiti
mahnitim suzama i scenama.
Nedvojbeno zato to joj se ivot uzdie na podlozi nemone pobune ena toliko
lako plae. Svakako fizioloki manje od mukarca moe kontrolirati svoj ivani i
simpatiki sustav. Odgoj ju je nauio da se preputa: zabrane ovdje igraju veliku ulogu
jer su Diderot i Benjamin Constant prolili rijeke suza, dok mukarci vie ne plau otkad
im obiaji to brane. No posebno je ena uvijek spremna postaviti se maloduno prema
svijetu jer ga nikada nije iskreno prihvatila. Mukarac pristaje na svijet. Ni sama nesrea
nee promijeniti njegov stav, suoit e se s njom, nee se dati potui. Dok je dovoljna
jedna smetnja da iznova eni otkrije neprijateljstvo svemira i nepravdu njezine sudbine.
Tada se povlai u svoje najsigurnije utoite: sebe samu. Vlani tragovi na njezinim
obrazima, upaljene oi, opipljiva su prisutnost njezine bolne due. Njene prema koi,
jedva slane na jeziku, suze su i blago i gorko milovanje. Lice gori pod bujicom mlake
vode. Suze su ujedno alopojka i utjeha, vruica i umirujua svjeina. Takoer su vrhovni
alibi. Nagle poput nevere, padajui na mahove, poput ciklone, pljuska, proloma oblaka,
suze preobraavaju enu u plaan izvor, u olujno nebo. Njezine oi vie ne vide, zastire ih
magla: vie nisu ak ni pogled, otapaju se u kiu. Oslijepljena, ena se vraa pasivnosti
prirodnih stvari. ele je pobijeenu: ona uranja u svoj poraz. Tone ravno na dno, utapa
se, izmie mukarcu koji je promatra, nemoan kao pred vodopadom. On taj postupak
smatra nepotenim, ali ona dri da je borba nepotena otpoetka jer joj u ruke nisu
stavili nijedno uinkovito oruje. Jo jedanput ena pribjegava magiji. A injenica da
njezini jecaji uznemiruju mukarca daje joj dodatni razlog da im se prepusti.
Ako suze nisu dovoljne da izraze njezinu pobunu, ena e izvoditi scene ija e
nesuvisla nasilnost jo vie smesti mukarca. U nekim sredinama dogaa se da mukarac
pravim udarcima istue suprugu. U drugima, upravo zato to je snaniji i to je njegova
aka djelotvorno oruje, on si zabranjuje bilo kakvo nasilje. No ena se, poput djeteta,
odaje simbolikim ispadima: moe se baciti na mukarca, grepsti ga, to su samo geste.
No iznad svega se trudi tijelom, kroz ivane napadaje, izraziti odbijanja koja ne moe
konkretno ostvariti. ena nije samo zbog fiziolokih razloga sklona grevitim iskazima.
Gr je interiorizacija energije koja, baena prema svijetu, ne uspijeva u njemu uhvatiti
nijedan objekt. To je troenje u prazno svih moi negacije koje izaziva situacija. Majka
rijetko ima ivane napadaje pred svojom malom djecom jer ih moe tui i kanjavati: ali
pred odraslim sinom, muem, ljubavnikom, na koje nema utjecaja, ena se preputa
432

briana

bijesnom oaju. Histerine scene Sofije Tolstoj su znakovite. Zasigurno je jako pogrijeila
to nikada nije pokuala shvatiti svojega mua i u dnevniku se ne doima ni
velikodunom, ni osjeajnom, ni iskrenom, uope nam ne djeluje kao mila osoba. No bila
ona u krivu ili u pravu, to nimalo ne mijenja uas njezine situacije: cijeloga ivota samo
je, uz stalne optube, podnosila brane odnose, majinstva, samou, nain ivota koji joj
je nametnuo mu. Kad su nove Tolstojeve odluke pogorale sukob, osjetila se
razoruanom pred neprijateljskom voljom koju je odbijala svom svojom nemonom
voljom. Bacila se u predstave odbijanja - lana samoubojstva, lane bjegove, lane bolesti
itd. mrske njezinoj okolini, a njoj samoj iscrpljujue: ne vidimo koji drugi izlaz joj se
otvarao, jer nije imala nijedan pozitivan razlog da utia svoju pobunu i nijedan uinkoviti
nain da je izrazi.
Postoji, zaista, jedan izlaz koji se otvara eni koja je iscrpila odbijanje, to je
samoubojstvo. No ini se da ga ena rabi rjee od mukarca. Statistike su ovdje vrlo
dvosmislene: ako uzmemo u obzir uspjela samoubojstva, mnogo je vie mukaraca nego
ena koji diu ruku na sebe, ali su pokuaji samoubojstva ei u ena. Mogue je tako jer
se one ee zadovolje predstavama: ee od mukarca igraju na samoubojstvo, ali ga
ele rjee. Djelomice je tako jer im se nasilni naini gade: gotovo nikad ene ne
upotrebljavaju hladno i vatreno oruje. Mnogo se radije utapaju, poput Ofelije,
pokazujui srodnost ene s pasivnom i mranom vodom u kojoj se ini da se ivot moe
pasivno rastopiti. Sve u svemu, ovdje susreemo dvojakost na koju sam ve upozorila:
ono to mrzi, ena ne pokuava iskreno napustiti. Glumi prekid, ali u konanici ostaje uz
mukarca zbog kojega pati. Hini rastanak sa ivotom koji je zlostavlja, ali se relativno
rijetko uistinu ubije. ena nije sklona konanim rjeenjima: prosvjeduje protiv
mukarca, protiv ivota, protiv svojega stanja, ali od njih ne bjei.
Brojna su enska ponaanja koja treba protumaiti kao prosvjede. Vidjeli smo da
ena esto vara svojega mua iz inata, a ne iz uitka. Bit e nepromiljena i rastrona
namjerno, jer je on metodian i tedljiv. enomrsci koji enu optuuju da uvijek kasni
misle da joj nedostaje smisao za tonost. Zapravo, vidjeli smo koliko se ena posluno
prilagoava vremenskim zahtjevima. Njezina kanjenja su namjerna. Neke kokete misle
da kanjenjem pojaavaju muku udnju i daju veu vrijednost svojoj prisutnosti. No
ena ponajprije, nameui mukarcu nekoliko trenutaka ekanja, prosvjeduje protiv
onoga dugog ekanja koje je njezin vlastiti ivot. U nekom je smislu cijela njezina
egzistencija ekanje jer je ena zatvorena u limbu imanentnosti, sluajnosti i jer je
njezino opravdanje uvijek u tuim rukama: ena eka uvaavanje, odobravanje
mukaraca, eka ljubav, eka zahvalnost i pohvale mua, ljubavnika. Od njih oekuje
svoje razloge postojanja, svoju vrijednost i samo svoje bie. Od njih oekuje svoj
opstanak. Bilo da u ruci ima ekovnu knjiicu ili da svaki tjedan ili svaki mjesec prima
svote koje joj mu dodjeljuje, on mora dobiti plau, on mora primiti poviicu da bi ona
mogla podmiriti raun kod trgovca ili si kupiti novu haljinu. ena eka njihovu
prisutnost: njezina ekonomska ovisnost stavlja je njima na raspolaganje. Ona je samo
element mukoga ivota, dok je mukarac cijeli njezin ivot. Mu ima svoje poslove izvan
kue, ena podnosi njegovu odsutnost po cijele dane. Ljubavnik - pa i onaj strastveni odluivat e o rastancima i susretima s obzirom na svoje obaveze. U krevetu, ena eka
muku elju, eka - katkad uznemireno - vlastito zadovoljstvo. Sve to ena moe uiniti
jest sa zakanjenjem stii na dogovor koji je odredio ljubavnik, ne biti spremna u vrijeme
koje je odredio mu. Time ena pokazuje vanost svojih vlastitih poslova, trai svoju
neovisnost, na trenutak ponovno postaje esencijalni subjekt iju volju drugi pasivno trpi.
No to su stidljive osvete. Koliko god bila ustrajna u elji da iznevjeri mukarce, nikada

433

briana

nee nadoknaditi beskonane sate koje je provela vrebajui, nadajui se, podinjavajui
se mukoj volji.
Openito, iako ugrubo priznaje nadmonost mukaraca, prihvaa njihov autoritet,
oboava njihove idole, ena e korak po korak osporavati njihovu vladavinu. Iz toga
proizlazi slavna sklonost proturjeenju koju se eni esto zamjera. Kako ne posjeduje
autonomno podruje, ne moe suprotstaviti svoje istine i pozitivne vrijednosti onima
koje afirmiraju mukarci; moe ih samo nijekati. Njezino je nijekanje vie-manje
sustavno, ovisno o omjeru potovanja i ljutnje koje osjea. No injenica jest da poznaje
sve mane mukog sustava i da ih se uri prokazati.
ene nemaju zahvat nad mukim svijetom jer ih iskustvo ne ui kako rukovati
logikom i tehnikom: obrnuto tome, mo mukih sredstava ponitava se na granicama
enskog podruja. Postoji cijeli predio ljudskog iskustva koji mukarac namjerno
odluuje ignorirati jer ne uspijeva o njemu misliti: ena to iskustvo proivljava. Inenjer,
tako precizan pri crtanju svojih projekata, ponaa se kod kue kao demiurg: dovoljna je
jedna rije i obrok e mu biti posluen, koulje utirkane, djeca tiho. Razmnoavanje je
jednako brz in kao Mojsijev udarac tapom. Mukarac se ne udi tim udima. Pojam
uda razlikuje se od ideje magije: udo u racionalno odreen svijet unosi radikalni
diskontinuitet dogaaja bez uzroka, o koji se lomi svako miljenje, dok magine
fenomene ujedinjuju tajne sile ije kontinuirano postajanje moe usvojiti - ne shvaajui
ga - posluna svijest. Novoroene je udesno ocu demiurgu, magino majci koja je u
svojem trbuhu trpjela njegovo zrenje. Muko iskustvo je razumljivo, ali puno rupa, dok je
ensko iskustvo, u vlastitim okvirima, nejasno, ali potpuno. Ta nejasnost optereuje
enu. U njihovim odnosima mukarac joj se ini oputen: ima oputenost diktatora,
generala, sudaca, birokrata, apstraktnih zakona i principa. Zasigurno je to eljela rei
ona kuanica koje ja jednoga dana slijeui ramenima proaptala: Mukarci, oni ne
misle! Kau jo i: Mukarci, oni ne znaju; ne poznaju ivot. Mitu bogomoljke
suprotstavljaju simbol bezvrijednog i nesnosnog bumbara.
Razumljivo je zato, iz ove perspektive, ena odbacuje muku logiku. Ne samo da ta
logika ne prodire u njezino iskustvo, nego ena k tome zna da u mukim rukama razum
postaje podao oblik nasilja. Kategorine tvrdnje mukarcima slue da je obmanu. ele je
ograniiti na dvojbu: ili se slae, ili ne. U ime cijelog sustava prihvaenih principa, ena
se mora sloiti: ako se odbije sloiti, odbacuje cijeli sustav. ena si ne moe dopustiti
takvu sablazan. Nema sredstava za izgradnju drugoga drutva: meutim, ne pristaje na
postojee drutvo. Na pola puta izmeu pobune i ropstva, ena se nevoljko miri s
mukim autoritetom. On je u svakoj prilici mora siliti da prihvati posljedice svoje
nesigurne submisije. Mukarac proganja iluziju svojevoljno porobljene partnerice: eli
da mu se pokori kao to se pokorava dokazanom teoremu. No ena zna da je mukarac
sam izabrao postulate na kojima se zasnivaju njegovi vrsti zakljuci. Dok god ih ona
izbjegava dovesti u pitanje, lako e joj zaepiti usta. No nee je uvjeriti jer ona nasluuje
njihovu proizvoljnost. Zato e je mukarac ljutito optuiti za tvrdoglavost, neloginost:
ona odbija igrati igru jer zna da je ishod unaprijed namjeten.
ena nije sigurna u to da je istina drukija od onoga to tvrde mukarci: prije
prihvaa da nema istine. Ne ispunja je samo ivotno postajanje nepovjerenjem prema
principu identiteta niti joj arobni fenomeni kojima je okruena rue pojam uzronosti:
u sri samog mukog svijeta, u sebi, utoliko to pripada tome svijetu, shvaa dvojakost
svakog principa, svake vrijednosti, svega to postoji. ena zna da je muki moral, to se
nje tie, velika obmana. Mukarac joj pompozno zadaje svoj kodeks asti i vrline, ali je

434

briana

potajno poziva da ga prekri: ak i rauna na taj neposluh. Bez nje, cijela bi se ona lijepa
fasada iza koje se skriva sruila.
Mukarac se spremno poziva na hegelovsku ideju prema kojoj graanin dobiva
etiko dostojanstvo transcendirajui se prema univerzalnom: kao poseban pojedinac
ima pravo na elju, na uitak. Njegovi odnosi sa enom stoga se smjetaju u sluajno
podruje gdje se moral vie ne primjenjuje, gdje ponaanja nisu vana. S drugim
mukarcima, on odrava odnose u koje su ukljuene vrijednosti. On je sloboda koja se
suoava s drugim slobodama prema zakonima koje svi univerzalno priznaju. No sa
enom - ona je i stvorena s tom namjerom - mukarac prestaje preuzimati odgovornost
za svoju egzistenciju, preputa se privienju bitka-u-sebi, smjeta se na neautentinu
razinu. Pokazuje se okrutnim, sadistikim, nasilnim, ili djetinjastim, mazohistikim,
kukavnim. Pokuava zadovoljiti svoje opsesije, svoje manije. Oputa se, oslobaa se
u ime prava koja si je stekao u javnom ivotu. Njegovu enu esto udi, kao Thrse
Desqueyroux, kontrast izmeu visokoparnosti njegovih rijei, njegovih javnih postupaka
i njegovih strpljivih izuma u tami. On propovijeda o rastu stanovnitva, ali pametno ne
eli imati vie djece nego to mu odgovara. Uzdie edne i vjerne supruge, ali poziva na
preljub susjedovu enu. Vidjeli smo s kolikim licemjerjem mukarci proglaavaju
pobaaj zloinom dok svake godine milijun ena mukarci dovedu u situaciju da naprave
pobaaj. Vrlo im esto mu ili ljubavnik nametnu to rjeenje. Osim toga, esto preutno
predmnijevaju da e ga ena u sluaju potrebe primijeniti. Otvoreno raunaju na to da e
ena pristati odgovarati za zloin: njezina je nemoralnost nuna za harmoniju
moralnog drutva koje potuju mukarci. Najoitiji primjer te dvolinosti je stav
mukarca prema prostituciji: njegova potranja kreira ponudu. Ve sam rekla s kojim
ogaenim skepticizmom prostitutke gledaju na uglednu gospodu koji ocrnjuju razvrat
openito, ali pokazuju mnogo popustljivosti prema svojim osobnim slabostima.
Svejedno, nastranima i razvratnima smatraju djevojke koje ive od svojih tijela, a ne
mukarce koji ih koriste. Jedna anegdota objanjava takvo stanje uma: potkraj prologa
stoljea, policija je u jednoj javnoj kui otkrila dvije djevojice od dvanaest-trinaest
godina. Odrano je suenje na kojemu su svjedoile. Govorile su o svojim muterijama
koji su bili vana gospoda. Jedna od njih otvorila je usta da zausti ime. Tuitelj ju je brebolje prekinuo: Ne kaljajte ime potenog ovjeka! Gospodin odlikovan medaljom
Legije asti ostaje poten ovjek u trenutku kad oduzima djevianstvo maloj djevojici.
Ima svoje slabosti, ali tko ih nema? Dok malena djevojica koja nema pristupa etikom
polju univerzalnoga - koja nije ni sudac ni general ni veliki Francuz, nego samo malena
djevojica - kocka sa svojom moralnom vrijednosti u sluajnom polju seksualnosti: ona
je nastrana, iskvarena, razvratna, spremna za popravni dom. Mukarac moe u bezbroj
sluajeva, ne kaljajui svoj uzvieni lik, zajedno sa enom initi radnje koje su za nju
porazne. ena ne shvaa najbolje tu prepredenost; ono to shvaa jest da mukarac ne
djeluje u skladu s principima koje oglaava i da od nje trai da ili prekri. On ne eli ono
to tvrdi da eli: a ni ona mu takoer ne daje ono to se pretvara da mu daje. Ona e biti
edna i vjerna supruga: a kriom e pokleknuti svojim eljama. Bit e divna majka: ali e
brino rabiti kontracepciju i po potrebi napraviti pobaaj. Mukarac je formalno osuuje,
to je pravilo igre; ali je potajno zahvalan ovoj ovdje na njezinoj lakoi, onoj ondje na
njezinoj neplodnosti. ena ima ulogu onih tajnih agenata koje predaju streljakom vodu
ako se daju uhvatiti, a obaspu nagradama ako uspiju. Na eni je da na sebe preuzme sav
nemoral mukaraca: ne samo prostitutka, ve sve ene koje slue kao slivnici bljetavim
i zdravim palaama u kojima stanuju poteni ljudi. Kad tim enama potom govore o
dostojanstvu, asti, odanosti, svim uzvienim mukim vrlinama, ne treba se uditi to se
ne slau. Osobito se podsmjehuju kad im vrli mukarci zamjeraju proraunatost, glumu,
435

briana

laljivost:353 one dobro znaju da im ne otvaraju nijedan drugi izlaz. I mukarca

zanimaju novac, uspjeh, ali on ih moe osvojiti svojim radom. eni su dodijelili ulogu
parazita: svaki parazit nuno iskoritava. ena treba mukarca da bi dobila ljudsko
dostojanstvo, da bi jela, postigla uitak, razmnoavala se. Svoje e koristi postii uslugom
seksa. A budui da je zatvaraju u tu funkciju, ona je cijela instrument eksploatacije. to se
lai tie, osim u sluajevima prostitucije, izmeu nje i njezina zatitnika nije rije o
iskrenom dogovoru. Mukarac ak i zahtijeva da mu ona igra predstavu: eli da bude
Drugo. Ali svaki egzistent, koliko god se estoko nijekao, ostaje subjekt. On eli da je
objekt: ona se pretvara u objekt. U trenutku kada postaje pitak, obavlja slobodno
djelovanje. To je njezina izvorna izdaja. I najposlunija i najpasivnija ena jo uvijek je
svijest. Da bi se mukarac osjetio prevarenim, katkad je dovoljno da primijeti da ga ena
gleda i ocjenjuje kada mu se podaje. Ona bi trebala biti samo ponuena stvar, plijen.
Meutim, on zahtijeva da mu ena i tu stvar preda slobodno: u krevetu je pita osjea li
uitak. Kod kue, ena treba iskreno priznavati njegovu nadmonost i njegove zasluge. U
trenutku kad se pokorava, ena dakle treba hiniti neovisnost dok u drugim trenucima
aktivno igra predstavu pasivnosti. ena lae da bi zadrala mukarca koji joj jami kruh
svagdanji: scene i suze, izljevi ljubavi, ivani napadaji. I takoer lae da bi izbjegla
okrutnost koju iz koristi prihvaa. Mukarac je ohrabruje na predstave koje koriste
njegovoj dominaciji i tatini: ona protiv njega okree svoje moi pretvaranja. ena tako
provodi dvostruko slau osvetu: jer, varajui mukarca, tai pojedine elje i uiva u tome
to ga je ismijala. Supruga i kurtizana lau glumei ushite koje ne osjeaju. Zatim s
ljubavnikom ili prijateljicama uivaju u lakovjernoj tatini svoje naivine: Povrh toga
to nita ne znaju, jo ele da se zamaramo stenjui od zadovoljstva, ogoreno govore.
Ti razgovori slie razgovorima sluga koji meu sobom ogovaraju svoje efove. ena ima
iste mane kao oni jer je rtva iste paternalistike opresije. Jednako je cinina jer vidi
mukarca od glave do pete kao to sobar vidi svoje gospodare. No jasno je da nijedna od
tih osobina nije dokaz izopaene esencije ili izvorne namjere, one odraavaju situaciju.
Dvolinosti ima svugdje gdje postoji reim prisile, kae Fourier. Zabrana i
krijumarenje nerazdvojivi su u ljubavi kao i u trgovini. A mukarci toliko dobro znaju
da enine mane odraavaju njezin poloaj da, u elji da zadre spolnu hijerarhiju, u svoje
partnerice ohrabruju upravo te osobine koje im doputaju da je preziru. Mu ili
ljubavnik zasigurno se ljute na mane odreene ene s kojom ive, meutim, kad hvale
drai enskosti openito, smatraju je neodvojivom od tih mana. Ako ena nije
prepredena, beskorisna, kukavna, lijena, gubi na zavodljivosti. U Kui lutaka, Helmer
objanjava koliko se mukarac osjea pravednim, snanim, punim razumijevanja,
popustljivim, kad slaboj eni oprata njezine djetinjaste pogreke. Tako se Bernsteinovi
muevi - u suradnji s autorom - raznjeuju nad kradljivom, laljivom, preljubnikom
enom. Prilazei joj popustljivo, odmjeravaju svoju muevnu mudrost. Ameriki rasisti i
francuski kolonizatori takoer su eljeli da se crnac pokae dugakih prstiju, lijen, laljiv:
time bi pokazao svoju bezvrijednost, dajui za pravo opresorima. Ako ustrajno biva
poten, odan, smatraju ga tekim karakterom. enske mane stoga e se pogorati jer ih
ena nee pokuati suzbiti, nego e ih naprotiv pretvoriti u svoj ukras.
Budui da odbacuje logike principe, moralne imperative, i da je skeptina prema
prirodnim zakonima, ena nema smisao za univerzalno. Svijet joj se ini zbrkanim
skupom pojedinanih sluajeva. Zato lake vjeruje susjedinim naklapanjima nego
znanstvenom izlaganju. Dakako da potuje tiskanu knjigu, ali to potovanje klizi niz
353

Sav taj osjetljivi i edni dojam postupno izgraen tijekom cijele povijesti ropstva, bez drugog oruja za spas i
zaradu osim toga nenamjernog zavodnikog dojma koji eka svoj trenutak. Jules Laforgue.

436

briana

napisane stranice ne zahvaajui njihov sadraj: s druge strane, anegdota koju joj u
nekom redu ili u gostima ispria neznanac odmah zadobije silan autoritet. U njezinu
podruju, sve je magija. Izvan njega, sve je misterij. ena ne poznaje kriterij vjerojatnosti.
Uvjerava je jedino izravno iskustvo: njezino vlastito ili tue, ako ga osoba dovoljno
snano potvrdi. to se nje tie, zbog injenice da se izolirana u svojem domu ne suoava
aktivno s drugim enama, spontano se smatra posebnim sluajem. Uvijek oekuje da
sudbina i mukarci u njezinu korist naprave kakvu iznimku. Mnogo vie vjeruje u
prosvjetljenja koja joj prou kroz glavu nego u rasuivanja koja bi vrijedila za sve. Lako
prihvaa da joj ih je poslao Bog ili neki tajanstveni duh svijeta. O nekim nesreama,
nezgodama, mirno razmilja: To se meni nee dogoditi; obrnuto, zamilja si da e za
mene napraviti iznimku: sklona je posebnim povlasticama. Trgovac e joj odobriti
popust, policajac e je propustiti preko reda. Nauena je da precjenjuje vrijednost
svojega osmijeha i zaboravili su joj rei da se sve ene smijee. Nije rije o tome da se
smatra posebnijom od susjede, nego se uope ne usporeuje. Iz istog se razloga rijetko
dogaa da je iskustvo opovrgne: ona doivi jedan neuspjeh, doivi drugi, ali ih ne zbraja.
Zato ene ne uspijevaju vrsto izgraditi protusvijet iz kojega bi mogle prkositi
mukarcima. One sporadino ocrnjuju mukarce openito, prepriavaju si iskustva iz
kreveta i poroaja, prenose horoskope i savjete za ljepotu. No nedostaje im uvjerenja da
bi zaista izgradile taj svijet ljutnje koji njihove zamjerke trae. Njihov stav prema
mukarcu je previe ambivalentan. Mukarac je zapravo dijete, sluajno i ranjivo tijelo,
naivac, nesnosni trut, uskogrudni tiranin, egoist, sujetan, ali takoer i junak osloboditelj,
boanstvo koje dijeli vrijednosti. Njegove su elje sirovi nagon, njegovi zagrljaji
poniavajua dunost, ali se vatrenost i muevna snaga ine i kao stvaralaka energija.
Kad neka ena ushieno kae: To je mukarac!, ona ujedno misli na seksualnu energiju
i drutvenu uinkovitost mukarca kojemu se divi: i u jednoj i u drugoj izraava se ista
stvaralaka suverenost. ena ne moe zamisliti da veliki umjetnik, veliki poslovni ovjek,
general, poglavar nije ujedno i potentan ljubavnik: njegova drutvena postignua uvijek
ukljuuju seksualnu privlanost. I obrnuto je spremna priznati genijalnost mukarcu koji
je zadovoljava. Uostalom, ona ovdje preuzima muki mit. Falus je za Lawrencea i tolike
druge ujedno ivotna energija i ljudska transcendencija. Tako ena uitke postelje moe
smatrati ujedinjavanjem s duhom svijeta. Budui da mukarcu podie mistiki kult, gubi
se i pronalazi u njegovoj slavi. Ovdje se lako uoava proturjeje, zahvaljujui pluralnosti
pojedinaca koji sudjeluju u muevnosti. Neki od njih - oni iju sluajnost ena osjea u
svakodnevnom ivotu - su utjelovljenje ljudske bijede. U drugima se uzdie veliina
mukarca. No ena pristaje ak i na to da se ova dva lika spoje u jedan. Neka je mlaa
djevojka, zaljubljena u mukarca kojega je smatrala superiornim, pisala: Ako postanem
slavna, R. e me sigurno oeniti jer e to laskati njegovoj tatini: epirio bi se eui se sa
mnom, ruku pod ruku. Svejedno mu se ludo divila. Isti pojedinac u eninim oima
stvarno moe biti i krt, zao, tat, smijean, ali i bog: naposljetku, i bogovi imaju svoje
slabosti. Prema pojedincu kojega volimo u njegovoj slobodi, u njegovoj ljudskosti,
pokazujemo zahtjevnu strogou koja je nalije autentinog potovanja. Dok se ena koja
klei pred svojim mukarcem moe do mile volje hvaliti s time da zna kako s njim
baratati, ona ljubazno laska njegovim loim stranama, a on pritom ne gubi ugled. To
je dokaz da ona ne osjea prijateljstvo prema njegovoj pojedinanoj osobi, onakvoj
kakva se ispunjava u stvarnim postupcima. Slijepo se klanja opoj esenciji u kojoj
sudjeluje idol. Muevnost je sveta aura, zadana i nepromjenjiva vrijednost, koja se
afirmira usprkos niskostima pojedinca koji je nosi. On se ne broji. Naprotiv, ena koja je
ljubomorna na njegovu povlatenost uiva postavljajui se prema njemu pakosno
nadmonom.
437

briana

Dvojakost osjeaja koje ena gaji prema mukarcu pronalazimo i u njezinu

openitom stavu prema sebi samoj i prema svijetu. Podruje u koje je ena zatvorena
okrueno je mukim svijetom. No proganjaju ga mrane sile ije su igrake i sami
mukarci. Udrui li se ena s tim maginim silama, i ona e osvojiti vlast. Drutvo
porobljava Prirodu, ali Priroda njime dominira. Duh se afirmira onkraj ivota. No gasi se
ako ga ivot vie ne podupire. ena se slui ovom dvosmislenou da bi pripisala vie
istinitosti vrtu nego gradu, bolesti nego ideji, poroaju nego revoluciji. Silno se trudi
ponovno uspostaviti vladavinu zemlje, Majke, o kojoj je sanjao Bachofen, kako bi bila
esencijalno naspram neesencijalnog. No budui da je i ona egzistent u kojemu ivi
transcendencija, moe dati vrijednost podruju u koje je ograniena samo preoblikujui
ga: daje mu transcendentnu dimenziju. Mukarac ivi u koherentnom svemiru koji je
miljena stvarnost. ena se bori s maginom stvarnou koja se ne da promiljati: iz nje
bjei s pomou misli lienih stvarnoga sadraja. Umjesto da prihvati svoju egzistenciju,
razmatra na nebu istu Ideju svoje sudbine, a umjesto da djeluje, u mati podie svoj kip.
Umjesto da rasuuje, ona sanja. Odatle proizlazi injenica da je tako tjelesna ena usto
tako neprirodna, da tako zemaljska ena moe biti tako eterina. Njezin ivot prolazi u
ienju lonaca, a udesan je roman. Robinja mukarca misli da je njegov idol. Poniena
u svojoj puti, uzviava Ljubav. Budui da je osuena samo na poznavanje sluajne
taktinosti ivota, postaje sveenica Ideala.
Ova se dvosmislenost pokazuje u nainu na koji ena poima svoje tijelo. Ono je
teret: iscrpljeno vrstom, krvarei svaki mjesec, pasivno se mnoei, ono za nju nije isti
instrument zauzimanja svijeta nego mutna prisutnost. Ono si ne jami sa sigurnou
uitak, a zadaje si boli koje ga razdiru. Sadrava prijetnje: ena se osjea ugroenom u
svojoj unutranjosti. enino tijelo je histerino, zbog intimne veze endokrinih
izluivanja sa ivanim sustavom i simpatikusom koji upravljaju miiima i utrobom.
Tijelo izraava reakcije koje ena odbija prihvatiti: u jecajima, grevima, povraanju,
tijelo joj izmie, izdaje je. Ono je njezina najintimnija istina, ali to je sramotna istina koju
ona dri skrivenom. A ipak, tijelo je takoer i enin udesni dvojnik. Zadivljeno ga
promatra u zrcalu. Tijelo je obeanje sree, umjetniko djelo, ivi kip. ena ga oblikuje,
ukraava, izlae. Kad se nasmijei zrcalu, zaboravlja svoju tjelesnu sluajnost. U voenju
ljubavi, majinstvu, njezina se slika ponitava. No esto se, sanjajui o sebi samoj, udi
to je istodobno ta junakinja i to tijelo.
Razmjerno tomu, Priroda eni nudi dvostruko lice: daje sastojke za goveu juhu i
potie na mistine izljeve. Postavi kuanicom i majkom, ena se odrekla svojih
slobodnih izleta po poljanama i umama i zamijenila ih radije mirnim uzgojem
povrtnjaka, pripitomila je cvijee i stavila ga u vaze: meutim, i dalje se ushiuje
mjeseinom i zalascima sunca. U zemaljskoj flori i fauni, ponajprije vidi hranu i ukrase.
No ondje tee snaga koja je velikodunost i magija. ivot nije samo imanentnost i
ponavljanje: on je takoer zasljepljujue lice svjetlosti. U cvjetnim livadama otkriva se
kao Ljepota. Kako je plodnou svoje utrobe usklaena s prirodom, ena takoer osjea
da je nosi dah koji pokree prirodu, koji je duh. I u mjeri u kojoj ostaje nezadovoljna, u
kojoj se osjea neostvarenom i neogranienom poput mlade djevojke, njezina e dua
takoer juriti prema beskonano dugim cestama, prema horizontima bez granica.
Podinjenoj muu, djeci, kui, eni e biti opojno nai se sama, suverena na padini
brijega. Vie nije supruga, majka, domaica, nego ljudsko bie. Promatra pasivan svijet: i
prisjea se da je cijela jedna svijest, neumoljiva sloboda. Pred tajnom vode, poletom
planinskih vrhunaca, muka se nadmonost ponitava. Kad ena hoda kroz maglu, kad
uroni ruku u rijeku, ne ivi za druge, nego za sebe. ena koja je zadrala svoju neovisnost
kroz sve slunosti gorljivo e u Prirodi voljeti svoju vlastitu slobodu. Druge e u prirodi
438

briana

nai jedino izgovor za profinjena ushienja. I u sumrak e oklijevati izmeu straha da e

se prehladiti i due koja pada u nesvijest.
To dvostruko pripadanje tjelesnom svijetu i poetskom svijetu definira
metafiziku, mudrost, koje vie ili manje eksplicitno dri ena. Trudi se spojiti ivot i
transcendenciju. To znai da odbacuje kartezijanizam i sve njemu srodne doktrine.
Osjea se ugodno u naturalizmu slinom onome stoika ili neoplatonista 16. stoljea: ne
zauuje da su se ene, s Margaritom od Navarre na elu, vezale za filozofiju koja je
istodobno i tako materijalna i tako duhovna. Drutveno manihejka, ena ima dubinsku
potrebu biti ontoloki optimist: pouke djelovanja joj ne odgovaraju jer joj je zabranjeno
djelovati. Ona podnosi dano: zato dano mora biti Dobro. No Dobro koje kao ono
Spinozino prepoznajemo razumom, ili kao ono Leibnizovo izraunom, ne moe je
dotaknuti. ena zahtijeva dobro koje bi bilo ivotni Sklad i unutar kojega se ona smjeta
samom injenicom da ivi. Pojam sklada je jedan od kljueva enskoga svemira: on
podrazumijeva savrenstvo u nepominosti, izravno opravdanje svakog elementa
poevi od cjeline i njegovo pasivno sudjelovanje u totalitetu. U skladnom svijetu ena
tako dosee ono to e mukarac traiti u djelovanju: utjee na svijet, nuna mu je,
surauje na trijumfu Dobra. Trenuci koje ene smatraju otkriima su oni u kojima one
otkrivaju svoje slaganje sa stvarnou koja se temelji na miru sa samom sobom. To su
oni trenuci blistave sree koje V. Woolf, u Gospoi Dalloway, u Svjetioniku, i K. Mansfield,
u cijelom svojem opusu, dodjeljuju svojim junakinjama kao vrhovnu nagradu. Radost
koja je skok slobode rezervirana je za mukarca. ena poznaje radost kao dojam
nasmijeene ispunjenosti.354 Razumljivo je da jednostavan duevni mir moe u eninim
oima imati visoku vrijednost jer ona obino ivi u napetosti odbijanja, optubi, zahtjeva.
I ne moe joj se zamjerati uivanje u lijepom poslijepodnevu ili blagoj veeri. No zabluda
je u njima traiti istinsku definiciju skrivene due svijeta. Dobro ne postoji; svijet nije
sklad i nijedan pojedinac u njemu nema nuno mjesto.
Postoji jedno opravdanje, vrhovna naknada, koju je drutvo uvijek pokuavalo
dodijeliti eni: religija. enama je potrebna religija kao to je potrebna narodu, iz
potpuno istih razloga: kad su neki spol ili klasa osueni na imanentnost, mora im se
ponuditi iluziju transcendencije. Mukarcu koristi to to je Bogu propisao zakone koje
sam izmilja: i posebno zato to prakticira suverenu vlast nad enom, dobro je to mu ju
je povjerilo suvereno bie. Na primjer, kod idova, muslimana, krana, mukarac je
gospodar po boanskom pravu: strah od Boga uguit e u oprimirane ene bilo kakvu
natruhu pobune. Moe se kladiti na njezinu lakovjernost. ena prema mukom svemiru
usvaja stav potovanja i vjere. Bog na nebesima ini joj se jedva manje udaljen od nekog
ministra, a tajna Postanka pridruuje se tajni elektrinih centrala. No iznad svega, ena
se tako spremno preputa religiji zato to ona moe ispuniti dubinsku potrebu. U
modernoj civilizaciji koja pridaje vanost slobodi - ak i enskoj - religija se mnogo
manje doima kao sredstvo prisile nego kao sredstvo obmanjivanja. Od ene se ne trai
toliko da u ime Boje prihvati svoju inferiornost, koliko da vjeruje da je, zahvaljujui
Bogu, jednaka mukom sizerenu. I samo iskuenje da se pobuni uklonjeno je s tvrdnjom
da je nepravda nadjaana. ena vie nije zakinuta za svoju transcendenciju jer e Bogu
namijeniti svoju imanentnost. Samo se na nebu ocjenjuju zasluge dua i to ne prema
354

Od gomile tekstova citirat u sljedee retke Mabel Dodge gdje prijelaz na globalno vienje svijeta nije eksplicitan,
ali je jasno navijeten: Bio je to miran jesenski dan, sav u zlatu i grimizu. Frieda i ja smo sortirale voe, sjedei na
zemlji, s gomilom crvenih jabuka oko nas. Trenutano smo proglasile primirje. Sunce i plodna zemlja grijali su nas i
mirisali, a jabuke su bile ivi znakovi punoe, mira i obilja. Iz zemlje se prelijevao sok koji je kolao i naim venama, i
osjeale smo se vesele, nepobjedive i prepune bogatstva kao vonjaci. Na jedan tren bile smo ujedinjene u onom
osjeaju koji katkad imaju ene, da su savrene, da su potpuno dovoljne samima sebi, to je proizlazio iz naega
bogatog i sretnog zdravlja.

439

briana

njihovim zemaljskim postignuima. Ovdje dolje, prema rijeima Dostojevskog, postoje

uvijek samo poslovi: jednako je uzaludno latiti cipele i graditi most. S onu stranu
drutvenih diskriminacija ponovno je uspostavljena jednakost spolova. Zato se malena
djevojica i adolescentica preputaju vjeri s beskonano veim arom nego njihova
braa. Pogled Boga koji transcendira njegovu transcendenciju poniava djeaka. Pod tim
monim skrbnitvom on e zauvijek ostati dijete, to je radikalnija kastracija od one
kojom misli da mu prijeti oeva egzistencija. Dok vjena djevojica pronalazi svoj spas
u tom pogledu koji je preobraava u sestru anela. On ponitava povlasticu penisa.
Iskrena vjera puno pomae djevojici u izbjegavanju kompleksa manje vrijednosti: ona
nije ni muko ni ensko, nego Boje stvorenje. Zato u mnogo velikih svetica nalazimo
posve muku vrstou: sveta Brigita, sveta Katarina Sijenska arogantno su nastojale
vladati svijetom. Nisu priznavale nijedan muki autoritet. Katarina je ak vrlo strogo
usmjeravala svoje poglavare. Ivana Orleanska i sveta Terezija kroile su svojim putem s
neustraivou koju nijedan mukarac nije nadmaio. Crkva pazi na to da Bog nikada ne
dopusti enama da se povuku iz mukog skrbnitva. Svoje zastraujue oruje uskraivanje odrjeenja grijeha i izopenje iz Crkve - povjerila je iskljuivo mukim
rukama. Kako je ustrajala na svojim vizijama, Ivanu Orleansku su spalili na lomai.
Meutim, iako je samom Bojom voljom podinjena mukim zakonima, ena u Njemu
nalazi vrstu zatitu od mukaraca. Muku logiku osporavaju misteriji. Muki ponos
postaje grijeh, njihov nemir nije samo apsurdan nego i grjean: zato iznova oblikovati
svijet koji je stvorio sam Bog? Pasivnost na koju je ena osuena posveena je. Dok uz
kamin prebire krunicu, ena zna da je blia nebu od svojega mua koji tri po politikim
sastancima. Da bi spasio svoju duu, ovjek ne mora nita raditi, dovoljno je ivjeti bez
neposluha. Izvrena je sinteza ivota i duha: majka ne raa samo tijelo, ve Bogu daje
duu. To je uzvienije djelo od prodiranja u beznaajne tajne atoma. U suradnji s
nebeskim ocem ena moe odluno zahtijevati, usprkos mukarcu, slavu svoje enskosti.
Tako Bog ne samo da vraa enskom spolu openito njegovo dostojanstvo, nego e
svaka ena u nebeskoj odsutnosti pronai jedinstvenu potporu. Kao ljudska osoba, nema
veliku vanost. Ali im djeluje u ime boanskog nadahnua, njezina volja postaje sveta.
Gospoa Guyon je rekla da je iz bolesti jedne redovnice nauila to znai zapovijedati s
pomou Rijei i pokoravati se s pomou iste te Rijei. Tako pobona ena kamuflira svoj
autoritet u skromnu poslunost. Kad podie svoju djecu, upravlja samostanom, vodi
dobrotvornu organizaciju, ena je samo posluno orue u nadnaravnim rukama. Ne
moe je ne posluati, a da ne uvrijedi samoga Boga. Dakako, ni mukarci ne
zanemaruju Boju potporu, ali ona nije toliko vrsta kad se suoavaju sa sebi slinima
koji imaju na nju jednako pravo: sukob se rjeava tako to se prenosi na ljudsku razinu.
ena se poziva na boansku volju da bi apsolutno opravdala svoj autoritet onima koji su
joj ve prirodno podreeni i da bi ga opravdala u svojim vlastitim oima. Ta joj je
suradnja toliko korisna jer je ona ponajprije zaokupljena svojim odnosima sa sobom
samom - ak i kad ti odnosi zanimaju druge. Samo u tim posve unutarnjim raspravama
vrhovna tiina moe imati snagu zakona. Zapravo eni religija slui kao izgovor za
zadovoljavanje svojih elja. Frigidna, mazohistika, sadistika, posveuje se odriui se
putenosti, glumei rtvu, guei oko sebe svaki ivotni elan. Kad se osakauje i
ponitava, penje se po hijerarhijskoj ljestvici odabranih. Kad mui mua i djecu,
uskraujui im sve zemaljske radosti, ona im priprema prvorazredno mjesto u raju.
Margareta iz Cortone, kau nam njezini poboni biografi, zlostavljala je svoje dijete da
bi se kaznila jer je grijeila. Davala bi mu jesti tek kad bi nahranila sve prosjake u
prolazu. Mrnja prema neeljenom djetetu, vidjeli smo, nije rijetkost: srea je moi joj se
prepustiti u pravednikom bijesu. Sa svoje se strane ena iji moral nije strog lako
440

briana

sporazumijeva s Bogom. Sigurnost da e je odrjeenje sutra proistiti od grijeha esto

pomae pobonoj eni da pobijedi svoje skrupule. Bilo da je odabrala isposnitvo ili
senzualnost, ponos ili smjernost, briga za spasenje ohrabruje je na preputanje njezinu
najmilijem uitku: bavljenju sobom. ena oslukuje pokrete svojega srca, vreba drhtaje
svojega tijela, opravdana prisutnou milosti u njoj kao to je trudnica opravdana
prisutnou svojega ploda. Ne samo da se prouava s blagim oprezom, nego se i
ispovijeda svojem duobriniku. Neko je ak mogla uivati u opojnosti javnih ispovijedi.
Kau da se Margareta iz Cortone da bi se kaznila zbog tatoga ina popela na terasu svoje
kue i poela isputati krikove poput ene koja raa: Ustanite, stanovnici Cortone,
ustanite sa svijeama i fenjerima i izaite da biste uli grjenicu! Tada je nabrojila sve
svoje grijehe, izvikujui svoj oaj zvijezdama. Tom je bunom poniznou zadovoljila
elju za ekshibicionizmom koju pokazuje toliko narcisoidnih ena. Religija doputa eni
ugaanje samoj sebi. Daje joj vodia, oca, ljubavnika, boanskog skrbnika kojega ena
nostalgino treba. Hrani njezina matanja. Zaokuplja njezine prazne sate. No iznad svega
religija potvruje svjetski poredak, opravdava pomirenost sa sudbinom nosei nadu o
boljoj budunosti na aseksualnom nebu. Zato su ene i danas tako moan adut u rukama
Crkve. Zato je Crkva toliko neprijateljski raspoloena prema svim mjerama koje bi mogle
olakati ensku emancipaciju. enama je potrebna religija: potrebne su ene, prave
ene, za perpetuiranje religije.
Vidimo da se ukupni karakter ene, njezina uvjerenja, njezine vrijednosti,
njezina mudrost, njezin moral, njezine sklonosti i njezina ponaanja, objanjavaju
njezinim poloajem. injenica da je eni uskraena transcendencija obino joj prijei
pristup najviim ljudskim stavovima: junatvu, pobuni, hladnokrvnosti, invenciji,
stvaranju. No one nisu tako uobiajene ni u mukaraca. Mnogo je mukaraca koji su,
poput ene, ogranieni u polju posrednosti, neesencijalnog sredstva. Radnik iz njega
bjei politikim djelovanjem koje izraava revolucionarnu volju. No mukarci iz klase
koju upravo zovemo srednjom u to se polje namjerno smjetaju. Poput ene posveeni
ponavljanju svakodnevnih zadataka, otueni u banalnim vrijednostima, puni potovanja
prema javnom mnijenju i traei na zemlji samo neodreenu udobnost, inovnik,
trgovac, birokrat nisu nimalo nadmoniji od svojih partnerica. Kad kuha, pere, vodi
kuanstvo, podie djecu, ena pokazuje vie inicijative i neovisnosti od mukarca
podinjenog naredbama. On cijeloga dana mora sluati svoje nadreene, nositi lani
ovratnik i dokazivati svoj drutveni rang. Ona se u ogrtau moe vui po stanu, pjevati,
smijati se sa susjedama. Ona djeluje kako joj drago, preuzima na sebe sitne rizike,
pokuava uinkovito postii neke rezultate. enu mnogo manje od njezina mua
optereuju konvencije i vanjski dojam. Birokratski svemir koji je Kafka, uz ostalo, opisao,
taj svijet ceremonija, apsurdnih gesti, postupaka bez cilja, je esencijalno muki svijet.
ena mnogo vie prodire u stvarnost. Kad poreda svoje brojeve ili prerauna konzerve
sardina u novanice, mukarac je zahvatio samo apstraktno. Sito dijete u kolijevci, isto
rublje, peenje, opipljivija su dobra. Meutim, upravo zato to u konkretnom slijeenju
tih ciljeva ena doivljava njihovu sluajnost - i u skladu s tim svoju vlastitu sluajnost esto se dogaa da se u njima ne otuuje: ostaje dostupna. Muki su pothvati ujedno i
projekti i bjegovi: on doputa da ga karijera i njegova linost pojedu. Obino je vaan,
ozbiljan. Osporavajui muku logiku i moral, ena ne upada u te zamke. To je ono to je
Stendhal toliko volio kod ene. Ona s ponosom ne izbjegava dvojakost svojega poloaja.
Ne skriva se pod maskom ljudskog dostojanstva. S veom iskrenou otkriva svoje
nesreene misli, svoje spontane osjeaje i reakcije. Zato je razgovor u kojem ona
sudjeluje mnogo zanimljiviji od razgovora njezina mua, im progovara u vlastito ime, a
ne kao odana polovica svojega gospodara. On izgovara takozvane ope istine, to jest
441

briana

rijei, reenice koje nalazimo u stupcima njegovih novina ili u strunim knjigama. Ona
odaje ogranieno, ali konkretno iskustvo. Slavna enska senzibilnost temelji se malo
na mitu, a malo na predstavi. No ipak je injenica da je ena paljivija od mukarca
prema sebi samoj i prema svijetu. Seksualno gledajui, ena ivi u gruboj mukoj klimi:
nadoknauje to sklonou prema lijepim stvarima, to moe stvoriti sladunjavost, ali i
tankoutnost. Kako je njezino podruje ogranieno, predmeti koje dosee ine joj se
dragocjenima: kako ih ne zatvara ni u koncepte ni u projekte, otkriva njihova bogatstva.
enina elja za bijegom odraava se u njezinoj sklonosti slavljima: oduevljava se
bezrazlonoj kiti cvijea, torti, lijepo postavljenom stolu, voli pretvoriti prazninu svojega
slobodnog vremena u velikoduan dar. Kako voli smijeh, pjesmu, nakit, ukrase, spremna
je prihvatiti i sve to treperi oko nje: ulini ili nebeski prizor. Poziv u goste ili izlazak
otvaraju joj nove vidike. Mukarac vrlo esto odbija sudjelovati u tim uicima. Kad on
ue u kuu, veseli glasovi se utiaju, ene iz obitelji poprime dosadan i pristojan izgled
kakav se od njih oekuje. Iz svoje samoe i odvojenosti ena izvlai smisao posebnosti
svojega ivota: prolost, smrt, protjecanje vremena ona doivljava intimnije od
mukarca. Zanima se za pustolovine svojega srca, svojega tijela, svojega duha jer zna da
joj je to jedina sudbina na ovoj zemlji. Takoer, zato to je pasivna, ena trpi stvarnost
koja je preplavljuje mnogo strastvenije i dirljivije nego osobu koja je zaokupljena nekom
ambicijom ili zanimanjem. ena ima i slobodnog vremena i sklonosti prepustiti se svojim
emocijama, prouavati svoje doivljaje i izvlaiti iz njih smisao. Kad joj se mata ne gubi
u uzaludnim snovima, postaje suosjeanje: ena pokuava shvatiti druge u njihovoj
posebnosti i rekreirati je u sebi. Sposobna se je istinski poistovjetiti sa svojim muem ili
ljubavnikom: ini svojima njegove projekte, brige, na nain koji on ne bi znao oponaati.
ena pridaje svoju pomnu panju cijelom svijetu. Svijet joj se doima poput zagonetke:
svako bie, svaki predmet moe biti odgovor. Ona pohlepno ispituje. Kako ena stari,
njezino se razoarano oekivanje pretvara u ironiju i u esto soan cinizam. Odbacuje
muke obmane, vidi sluajno, apsurdno i bezrazlono nalije velianstvene graevine
koju su izgradili mukarci. Njezina joj ovisnost zabranjuje ravnodunost, ali katkad iz
odanosti koja joj je nametnuta crpi istinsku velikodunost. Zaboravlja sebe u korist
mua, ljubavnika, djeteta, prestaje misliti na sebe, cijela je rtva, dar. Kako nije dobro
prilagoena drutvu mukaraca, esto mora sama izmiljati svoja ponaanja. Manje se
moe zadovoljiti banalnim uputama, kliejima. Ako pokazuje dobru volju, u njoj postoji
uznemirenost blia autentinosti nego to je to vana samouvjerenost njezina supruga.
ena e, meutim, imati tu prednost s obzirom na mukarca pod uvjetom da odbaci
obmane koje joj on nudi. U viim klasama, ene postaju gorljive suradnice svojih
gospodara jer se ele okoristiti blagodatima koje oni jame. Vidjeli smo da graanke iz
vie srednje klase, aristokratkinje uvijek brane interese vlastite klase jo ustrajnije od
svojih supruga: one ne oklijevaju supruzima do kraja rtvovati svoju autonomiju
ljudskog bia. One u sebi zague svaku misao, svaki kritiki sud, svaki spontani elan. Kao
papige ponavljaju prihvaena miljenja, stapaju se s idealom koji im muki kod namee.
U njihovim srcima, ak i na licima, nema ni traga iskrenosti. Domaica pronalazi
neovisnost u kunom radu, u brizi za djecu: ona iz toga crpi ogranieno, ali konkretno
iskustvo. Ona koju slue nema vie nikakva utjecaja na svijet. ivi u snovima i
apstrakcijama, u praznini. Ne zna domet ideja koje izraava. Rijei koje izgovara izgubile
su u njezinim ustima sav svoj smisao. Bankar, industrijalac, katkad ak i general
preuzimaju na sebe rizike, prihvaaju umor i brige. Kupuju svoje povlastice nepotenom
trgovinom, ali barem plaaju sa svojim osobama. Njihove supruge, naprotiv, za sve to
primaju ne daju nita, ne ine nita. I vjeruju slijepom vjerom u svoja nezastariva prava.

442

briana

Njihova tata arogancija, njihova krajnja nesposobnost i njihovo tvrdoglavo neznanje od

tih ena ine najbeskorisnija i najbezvrjednija bia koja je ljudska vrsta ikad proizvela.
Jednako je, dakle, apsurdno govoriti o eni openito kao i o vjenom
mukarcu. I razumijemo zato su sve usporedbe u kojima nastojimo odluiti je li ena
superiorna, inferiorna ili jednaka mukarcu uzalud: njihovi su poloaji iz temelja
drukiji. Suoimo li same te poloaje, oigledno je da je mukarev poloaj beskrajno
poeljniji, to jest on ima mnogo vie konkretnih mogunosti da u svijet projicira svoju
slobodu. Iz toga nuno proizlazi da muka ostvarenja daleko premauju ona enska: eni
je gotovo zabranjeno da ita radi. No usporeivati koliko se mukarci i ene, u svojim
okvirima, slue slobodom, pokuaj je a priori lien smisla, upravo stoga to se njome
slue slobodno. U razliitim oblicima zamke loe vjere, obmane ozbiljnosti vrebaju i
jedne i druge. Sloboda je potpuna u svakome. Jedino zbog injenice da je u eni sloboda i
dalje apstraktna i prazna, ona se moe autentino prihvatiti samo kroz pobunu: to je
jedini put otvoren onima koji nemaju mogunosti nita izgraditi. Oni trebaju odbaciti
ogranienja svojega poloaja i pokuati si otvoriti putove budunosti. Rezignacija je
samo odustajanje i bijeg. Za enu nema drugoga izlaza nego raditi na svojem
oslobaanju.
To osloboenje moe biti samo kolektivno, i prije svega zahtijeva da se zavri
ekonomska evolucija enske sudbine. No bilo je i jo ima brojnih ena koje same
pokuavaju ostvariti svoje individualni spas. One nastoje opravdati svoju egzistenciju
unutar svoje imanentnosti, to jest ostvariti transcendenciju u imanentnosti. Taj krajnji
napor - katkad smijean, esto dirljiv - zarobljene ene da pretvori svoj zatvor u nebo
slave, svoje ropstvo u suverenu slobodu, nalazimo u narcisoidne ene, zaljubljene ene i
mistiarke.

443

briana

Trei dio

OPRAVDANJA

444

briana

Jedanaesto poglavlje
Narcisoidna ena
Katkad se tvrdilo da je narcizam temeljni stav svake ene.355 No prekomjernim
irenjem toga pojma upropatavamo ga kao to je La Rochefoucauld upropastio pojam
egoizma. U biti, narcizam je dobro definiran proces otuenja: ja je postavljeno kao
apsolutni cilj i subjekt bjei u njega. U ene susreemo mnoge druge stavove, autentine i
neautentine, a neke od njih ve smo prouili. Istina je meutim da okolnosti pozivaju
enu vie od mukarca da se okrene prema sebi i posveti si svoju ljubav.
Svaka ljubav zahtijeva dvojnost subjekta i objekta. enu u narcizam vode dva
istosmjerna puta. Kao subjekt, ena se osjea frustrirano. Ve je kao djevojica bila
zakinuta za alter ego koji djeaku predstavlja penis. Kasnije, njezina je agresivna
seksualnost ostala nezadovoljena. I, to je mnogo vanije, muke su joj aktivnosti
zabranjene. ena ima posla, ali nita ne radi. Kroz svoje funkcije supruge, majke,
kuanice, nije priznata kao pojedinac. Mukareva je istina u kuama koje gradi, umama
koje kri, bolesnicima koje lijei. Kako se ne moe ostvariti u projektima i ciljevima, ena
e se silno truditi shvatiti u imanentnosti svoje osobe. Parodirajui Sieyesove rijei,
Marie Bashkirtseff je napisala: Tko sam? Nita. to bih htjela biti? Sve. Brojne ene,
upravo zato to nisu nita, vrsto ograniavaju svoje interese na njihovo jedino ja,
hipertrofiraju ga toliko da se stopi sa Svim. Ja sam svoja vlastita junakinja, govorila je
jo Marie Bashkirtseff. Mukarac koji djeluje nuno se procjenjuje. ena, neuinkovita i
odvojena, ne moe se ni situirati ni ocijeniti svoje sposobnosti. Daje si suverenu vanost
jer joj nijedan vaan objekt nije dostupan.
Ako se ena moe tako nuditi svojim vlastitim eljama, to je stoga to se od
djetinjstva sebi samoj inila kao objekt. Odgoj ju je ohrabrivao da se otui u cijelom
svojem tijelu, pubertet joj je otkrio to tijelo kao pasivno i poeljno. Ono je stvar koju
moe dodirnuti rukama, koju uzbuuju saten i barun i koju moe promatrati pogledom
ljubavnika. Dogaa se da se pri samozadovoljavanju ena podvoji u muki subjekt i
enski objekt. Tako si je Irne, iji je sluaj prouavao Dalbiez,356 govorila: Voljet u se
ili strastvenije Imat u se ili na vrhuncu strasti Oplodit u se. Marie Bashkirtseff je
takoer istodobno subjekt i objekt kad pie: Ipak je teta to mi nitko ne vidi ruke i
poprsje, svu tu svjeinu i svu tu mladost.
Zapravo nije mogue za sebe zaista biti drugo i shvaati se pri jasnoj svijesti kao
objekt. Podvojenost je samo mata. Lutka je ta koja djetetu materijalizira taj san.
Djevojica se u njoj prepoznaje konkretnije nego u vlastitu tijelu jer su odvojene.

355

Usp. Helen Deutsch, Psychology of Women.

La Psychanalyse. U djetinjstvu je Irne voljela mokriti kao djeaci. U mati se esto vidi u liku ondine, to potvruje
zamisli Havelocka Ellisa o odnosu izmeu narcizma i onoga to on naziva ondinizmom, to jest neke vrste urinarne
erotike.
356

445

briana

Potrebu da se bude dvoje kako bi se izmeu sebe i sebe uspostavio njean dijalog
izrazila je gospoa de Noailles u Le Livre de ma vie (Knjizi mojeg ivota).
Voljela sam lutke, njihovoj sam nepominosti davala ivahnost svoje
vlastite egzistencije. Ne bih mogla zaspati u toplini pokrivaa, a da i one nisu
obavijene vunom i paperjem... Sanjala sam o pravom uivanju u istoj
podvojenoj samoi... Tu potrebu da ostanem netaknuta, da budem dvaput ja
sama, u ranom sam djetinjstvu pohlepno osjeala... Ah, koliko sam u
traginim trenucima kad je moja sanjarska blagost bila igraka uvredljivih
suza prieljkivala da je uz mene jo jedna mala Anna koja bi bacila ruke oko
mojega vrata, koja bi me tjeila, shvaala... Tijekom ivota nala sam je u
svojem srcu i vrsto je drala: pomogla mi je ne utjehom kojoj sam se nadala,
nego mi je dala hrabrosti.
Adolescentica ostavi na miru svoje lutke. No eni e cijeloga ivota magija zrcala
mono pomagati u njezinu naporu da se napusti i ponovno vrati sebi. Rank je rasvijetlio
vezu izmeu zrcala i dvojnika u mitovima i snovima. Naroito se u sluaju ene odraz
moe poistovjetiti s ja. Muka ljepota je znak transcendencije, enska ljepota posjeduje
pasivnost imanentnosti: samo je druga stvorena da zaustavi pogled i zato moe uletjeti u
nepominu zamku zrcala. Mukarac koji se osjea i eli biti aktivnost, subjektivnost, ne
prepoznaje se u svojoj zamrznutoj slici. Ona mu uope nije privlana, jer mu se muko
tijelo ne ini predmetom elje. S druge strane, ena koja zna da je i koja se pretvara u
objekt zaista vjeruje da se vidi u zrcalu: pasivan i dan, odraz je poput nje same - stvar. A
kako ena udi za enskom puti, za svojom puti, svojim divljenjem i eljom pokree
inertne vrline koje uoava. Gospoa de Noailles, koja se u to razumjela, povjerava nam:
Manje sam bila tata u vezi s umom, koji je bio toliko iv da ga nisam
dovodila u pitanje, nego u vezi sa slikom koju je odraavalo esto posjeivano
zrcalo... Samo tjelesni uitak u potpunosti zadovoljava duu.
Pojam tjelesnog uitka ovdje je nejasan i neprikladan. Duu zadovoljava to to je
promatrano lice ovdje, danas, dano, neosporno, dok se um mora dokazati. Cijela
budunost se skupila u toj povrini svjetlosti iji okvir ini jedan svemir. Izvan tih uskih
granica, stvari su tek neuredan kaos. Svijet je sveden na taj komad stakla na kojem se
presijava jedna slika: Jedina. Svaka ena uronjena u svoj odraz vlada prostorom i
vremenom, sama i suverena. Ima sva prava na mukarce, na bogatstvo, na slavu, na
pohotu. Marie Bashkirtseff je bila toliko opijena svojom ljepotom da ju je eljela
ovjekovjeiti u neunitivom mramoru. Tako bi samu sebe predodredila za besmrtnost:
Po povratku se svlaim, skidam se gola i ostajem zapanjena ljepotom
svoga tijela kao da ga nikada prije nisam vidjela. Trebalo bi napraviti moj kip,
ali kako? Bez udaje to je gotovo nemogue. A obavezno bi trebalo, samo u se
poruniti, pokvariti... Moram nai mua, pa bilo to samo zato da dade
napraviti moj kip.
Cecile Sorel ovako opisuje svoje pripremanje za ljubavni sastanak:
446

briana

Stojim pred zrcalom. Htjela bih biti ljepa. Borim se sa svojom lavovskom
grivom. Iskre frcaju pod mojom etkom. Glava mi je sunce usred vlasi
podignutih poput zlatnih zraka.
Takoer se sjeam neke mlade djevojke koju sam jednoga jutra vidjela u toaletu
kafia. U ruci je drala ruu i djelovala je pomalo pijano. Primicala je usne zrcalu kao da
eli popiti svoju sliku i aptala smijeei se: Divna, mislim da sam divna. Ujedno i
sveenica i idol, narcisoidna ena lebdi ovjenana slavom posred vjenosti, a s druge
strane oblaka, oboavaju je stvorenja na koljenima: ona je Bog koji promatra samoga
sebe. Ja se volim, ja sam svoj Bog!, govorila je gospoa Mejerowsky. Postati Bog znai
postii nemoguu sintezu u-sebi i za-sebe: trenuci u kojima pojedinac zamilja da je u
tome uspio za njega su povlateni trenuci sree, uzbuenja, ispunjenosti. S devetnaest
godina Raymond Roussel je jednoga dana oko svoje glave osjetio auru slave: nikada se
od toga nije oporavio. Mlada djevojka koja je u dubini zrcala, u svojem vlastitom obliju,
vidjela ljepotu, elju, ljubav, sreu - nadahnute, vjeruje ona, njezinom vlastitom svijeu pokuavat e cijeloga ivota crpiti obeanja toga zasljepljujueg otkria. Tebe volim,
povjerava jedan dan Marie Bashkirtseff svojem odrazu. Drugi dan pie: Toliko se volim,
toliko se usreujem da sam na veeri bila kao luda. ak i kad ena nije besprijekorno
lijepa, vidjet e kako joj se na licu odraavaju posebna bogatstva njezine due i to e biti
dovoljno da je omami. U romanu u kojem se oslikala u liku Valerie, gospoa Krudener se
ovako opisuje:
Ona ima neto posebno to jo nisam vidjela ni na jednoj eni. Neka
druga bi mogla imati isto toliko draesti i mnogo vie ljepote, a ne biti joj ni
do koljena. Moda joj se ne dive, ali ima neto idealno i dopadljivo zbog ega
se moraju njome baviti. ovjek bi pomislio, kad je vidi onako njenu i vitku,
da je misao...
Ne treba se uditi to ak i manje sretne ene katkad mogu doivjeti ekstazu pred
zrcalom: uzbuuje ih sama injenica da su tjelesna stvar koja je ovdje. Njih, kao i
mukarce, moe zapanjiti ista velikodunost mlade enske puti. A budui da se shvaaju
kao jedinstveni subjekt, s malo loe vjere podarit e svojim specifinim svojstvima
jedinstveni arm. Na svojem licu ili tijelu otkrit e neku draesnu, rijetku, zanimljivu
crtu. Smatrat e se lijepima zbog same injenice da se osjeaju enama.
Uostalom, zrcalo, iako je povlateno, nije jedini instrument podvajanja. U
unutarnjem dijalogu svatko moe pokuati stvoriti si brata blizanca. Budui da je najvei
dio dana sama i da se dosauje s kuanskim obavezama, ena si u mati moe oblikovati
vlastiti lik. Kao mlada djevojka, sanjala je o budunosti. Zatvorena u beskonanoj
sadanjosti, pripovijeda si svoju priu. Uljepava je tako to u nju uvodi estetski red, i
prije svoje smrti pretvarajui svoj sluajan ivot u sudbinu.
Poznato je na primjer koliko su ene vezane za svoje uspomene iz djetinjstva.
enska knjievnost svjedoi tomu. Djetinjstvo uglavnom u mukim autobiografijama
zauzima sporedno mjesto. ene se naprotiv esto zaustavljaju na prepriavanju svojih
prvih godina. One su povlatena materija njihovih romana i pria. ena koja prepriava
svoj ivot nekoj prijateljici ili ljubavniku, gotovo sve prie zapoinje rijeima: Kad sam
bila mala... ene osjeaju nostalgiju za tim razdobljem. To je stoga to su tada nad
447

briana

sobom osjeale dobronamjernu i silnu oevu ruku, a pritom uivale u radostima

neovisnosti. Kako su ih titili i opravdavali odrasli, bile su autonomni pojedinci pred
kojima se otvarala slobodna budunost: dok su sada nesavreno zatiene brakom i
ljubavlju i postale su slukinje ili objekti, zarobljene u sadanjosti. Vladale su svijetom,
dan za danom ga osvajale, a sada su odvojene od svemira, osuene na imanentnost i
ponavljanje. Osjeaju da su propale. No najvie ih boli injenica da ih je pojela
openitost: one su supruga, majka, kuanica, ena meu milijunima drugih. Kad su bile
djeca, svaka je naprotiv ivjela svoju sudbinu na jedinstven nain. Nije znala nita o
slinostima koje postoje izmeu njezina upoznavanja svijeta i onoga njezinih prijateljica.
Roditelji, uitelji, prijateljice su prepoznavali djevojicu u njezinoj individualnosti,
smatrala je da je neusporediva s bilo kojom drugom, jedinstvena, predodreena za
jedinstvene mogunosti. ena se ganuto okree toj mlaoj sestri ije se slobode, zahtjeva
i suverenosti odrekla i koju je vie-manje izdala. ena koja je postala ali za tim ljudskim
biem koje je bila. Pokuava u dubini sebe pronai to mrtvo dijete. Mala djevojica: te
rijei je pogaaju, ali jo vie ove: smijena mala djevojica, koje oivljavaju izgubljenu
originalnost.
ena se ne zaustavlja na divljenju tom tako iznimnom djetinjstvu izdaleka:
pokuava ga u sebi oivjeti. Nastoji se uvjeriti da su njezini ukusi, ideje i osjeaji zadrali
neobinu svjeinu. Zbunjena, istraujui prazninu, igrajui se pritom s ogrlicom ili vrtei
prsten, ona ape: To je smijeno... takva sam vam ja... Zamislite: voda me opinjava...
Oh, ja, ja sam luda za selom. Svaka sklonost ispada ekscentrinost, svako miljenje
prkoenje svijetu. Dorothy Parker je prenijela iz ivota tu tako rairenu osobinu. Ovako
opisuje gospou Weldon:
Voljela je o sebi misliti kao o osobi za koju bi cvijee raslo, koja, ako eli
biti zaista sretna, mora biti okruena cvijeem... U malim provalama
povjeravanja govorila je ljudima da voli cvijee. Gotovo kao da se pomalo
ispriavala izgovarajui svoje njeno priznanje, kao da je preklinjala
sluatelja da ne smatra njezinu sklonost previe udnovatom. inilo se kao da
oekuje da e se sluatelj prenuti, zapanjiti nad njezinim rijeima, i povikati:
Ma nemojte! Stvarno, to emo sve saznati! Ispovijedala se pomalo i o
drugim sklonostima... uvijek s pomalo oklijevanja, kao da je razumljivo
oprezna u ogoljivanju svojega srca, govorila bi o svojoj ljubavi prema boji,
selu, dobrom provodu, stvarno zanimljivoj predstavi, finim materijalima,
dobro skrojenoj odjei, i suncu. No najee je otkrivala da oboava cvijee.
Izgleda da je smatrala da je to, vie od ostalih naklonosti, odvaja od obinih
ljudi.
ena rado pokuava potvrditi te analize svojim ponaanjem. Odabire jednu boju:
Zeleno, to je moja boja. Ima omiljeni cvijet, parfem, glazbenika, praznovjerja i manije s
kojima postupa s potovanjem. I ne treba biti lijepa da bi izrazila svoju osobnost kroz
odjeu i unutarnje ureenje. Lik koji portretira vie je ili manje suvisao i originalan ve
prema njezinoj inteligenciji, upornosti i dubini njezina otuenja. Neke ene samo
nasumce pomijeaju nekoliko ratrkanih i nejasnih osobina, dok druge sustavno grade
lik iju ulogu dosljedno igraju: ve smo rekli da ena teko razluuje tu igru od
stvarnosti. Oko te junakinje ivot se organizira u tuan ili bajkovit, uvijek pomalo udan
roman. Katkad je to roman koji je ve napisan. Ne znam koliko mi je mladih djevojaka
reklo da se prepoznaje u liku Judy iz Dusty Answer. Sjeam se neke vrlo rune stare
448

briana

gospoe koja je znala govoriti: itajte Ljiljan u dolu: to je moja pria. Kao dijete sam sa
smjernim zaprepatenjem promatrala taj ocvali ljiljan. Druge ene apuu neodreenije:
Moj ivot je pravi roman. Nad njima je sretna ili kobna zvijezda. Tako neto dogaa se
samo meni, kau. Prati ih peh ili im se smijei srea: u svakom sluaju, imaju sudbinu.
Cecile Sorel pie, s onom naivnou od koje se ne rastaje du cijelih svojih Sjeanja:
Tako sam zakoraila u svijet. Moji prvi prijatelji bili su genij i ljepota. A u Knjizi mojeg
ivota koja je nevjerojatan narcistiki spomenik, Anna de Noailles pie:
Jednoga su dana guvernante nestale: sudbina je zauzela njihovo mjesto.
Zlostavljala je mono i slabo stvorenje koliko ga je i usreivala, sauvala ga je
od brodoloma gdje se inilo kao borbena Ofelija koja spaava svoje cvijee i
stalno podie glas. Sudbina je traila od stvorenja da se nada da je ono
posljednje obeanje zaista tono: Grci iskoritavaju smrt.
Kao primjer narcistike knjievnosti valja citirati i sljedei odlomak:
Od krupne djevojice kakva sam bila, s njenim ali zaobljenim udovima i
rumenim obrazima, poprimila sam krhkiji, sumorniji fiziki izgled koji je od
mene uinio dirljivu adolescenticu, usprkos izvoru ivota koji moe izbiti iz
moje pustinje, moje gladi, iz mojih kratkotrajnih i tajanstvenih smrti jednako
udno kao iz Mojsijeve stijene. Neu hvaliti svoju hrabrost kako bih mogla.
Ona je dio mojih snaga, moje sree. Mogla bih je opisati kao to netko kae:
imam zelene oi, crnu kosu, malenu i snanu ruku...
I ove retke:
Danas smijem priznati da sam, uz potporu due i njezina dara za sklad,
ivjela po zvuku svojega glasa.
U nedostatku ljepote, briljantnosti i sree, ena e si izabrati lik rtve. Uporno e
utjelovljivati mater dolorosa, neshvaenu suprugu, u svojim e oima biti najnesretnija
ena na svijetu. To je sluaj melankoline ene koju opisuje Stekel:357
Svake godine o Boiu, ga H. W., blijeda, odjevena u tamne boje, dolazi k
meni aliti se na svoju sudbinu. Pripovijeda tunu priu lijui pritom suze.
Promaen ivot, upropaten brak! Kad je prvi put dola, bio sam ganut do
suza i spreman plakati s njom... U meuvremenu su prole dvije duge godine i
ona jo uvijek ivi u svojim poruenim nadama oplakujui svoj izgubljen
ivot. Njezino lice odaje prve simptome propadanja, to joj daje jo jedan
razlog za aljenje. to nastade od mene, ijoj su se ljepoti toliko divili!
alopojki je sve vie, a oaj sve gori jer svi njezini prijatelji znaju za njezinu
nesretnu sudbinu. Svima dosauje sa svojim jadikovkama... Za nju je to jo
jedna prilika da se osjea nesretnom, samom i neshvaenom. Vie nije bilo
izlaza iz tog labirinta boli... Ta je ena uivala u svojoj traginoj ulozi.
357

La Feme frigide.

449

briana

Doslovno se opijala milju da je najnesretnija ena na svijetu. Svi napori da je

se natjera da sudjeluje u aktivnom ivotu propali su.
Zajednika osobina mlade gospoe Weldon, velianstvene Anne de Noailles,
Stekelove nesretne pacijentice i mnotva ena obiljeenih iznimnom sudbinom jest da se
osjeaju neshvaenima. Njihova okolina ne shvaa - ili nedovoljno shvaa - njihovu
posebnost. To neshvaanje ili ravnodunost drugih prevode si pozitivnom milju da u
sebi nose tajnu. injenica jest da je mnogo tih ena u tiini pokopalo epizode iz
djetinjstva i mladosti koje su im bile veoma vane. Znaju da se njihova slubena
biografija ne poklapa s njihovom stvarnom priom. No ponajprije, kako se nije ostvarila
u njezinu ivotu, omiljena junakinja narcisoidne ene ostaje samo lik iz mate.
Jedinstvenost joj nije dao konkretan svijet: ona je skriveni princip, vrsta sile, vrline
nejasna kao flogiston. ena vjeruje u njezinu prisutnost, ali ako bi je eljela otkriti
drugima, jednako bi se sramila kao psihasteniar koji se trudi priznati nepostojee
zloine. U oba sluaja, tajna se svodi na prazno uvjerenje da u dubini sebe posjeduju
klju koji moe deifrirati i opravdati osjeaje i ponaanja. Psihasteniarima njihova
abulija i inercija daju tu iluziju. I budui da se ne moe izraziti u svakodnevnom
djelovanju, ena takoer vjeruje da u njoj postoji neopisiva tajna: uveni mit o enskoj
tajanstvenosti je u tome potie i zauzvrat biva potvren.
Puna nepoznatih blaga, bilo da je roena pod sretnom ili nesretnom zvijezdom,
ena u vlastitim oima zadobiva bitnost traginih junaka kojima upravlja sudbina. itav
njezin ivot pretvara se u svetu dramu. Pod sveano odabranom haljom uzdiu se
istodobno sveenica odjevena u sveto ruho i idol kojega su ukrasile vjerne ruke,
ponuen pobonom oboavanju. Njezina unutranjost postaje hram u kojem se odvija
njezin kult. Marie Bashkirtseff jednaku panju pridaje svojem okruenju i svojim
haljinama:
Blizu radnog stola, staromodni naslonja, tako da, kad netko ue, moram
napraviti samo mali korak s tog naslonjaa da bih se nala meu ljudima...
Pokraj pedantnog stola s knjigama u pozadini, izmeu slika i biljaka, i s
nogama i stopalima na vidjelu umjesto da sam prerezana napola tim crnim
drvetom kao neko. Iznad divana objeene su dvije mandoline i gitara. Usred
toga zamislite jednu mladu plavokosu djevojku bijele puti, sa sasvim malim i
tankim rukama, proaranim plavim venama.
Kad se epiri po salonima, kad se preputa ljubavnikovim rukama, ena obavlja
svoju misiju: ona je Venera koja svijetu dijeli blaga svoje ljepote.
Kad je razbila staklo na Bibovoj karikaturi, Cecile Sorel nije branila sebe samu,
nego Ljepotu. U njezinim Sjeanjima vidimo da je u svim trenucima svojega ivota
pozivala smrtnike na tovanje Umjetnosti. Slino se opisuje i Isadora Duncan:
Nakon nastupa, u svojoj tunici i s frizurom ovjenanom ruama, bila bih
tako lijepa! Zato ne uivati u toj ljepoti?... Mukarac koji cijeloga dana radi
svojim mozgom... zato ga te lijepe ruke ne bi obuhvatile, a on naao utjehu za
svoju bol i nekoliko sati ljepote i zaborava?

450

briana

Velikodunost narcisoidne ene ide njoj samoj u korist: u zadivljenim pogledima

drugih, bolje nego u zrcalima, vidi svoju dvojnicu ovjenanu slavom. U nedostatku
ljubazne publike, ona otvara srce ispovjedniku, lijeniku, psihoanalitiaru. Savjetovat e
se s gatarama, vidjelicama. Nije da vjerujem u to, rekla je jedna starleta poetnica,
nego toliko volim da mi govore o meni! Narcisoidna ena pria o sebi prijateljicama. U
ljubavniku, pohlepnije nego bilo to drugo, trai svjedoka. Zaljubljena ena brzo zaboravi
svoje ja. Ali brojne su ene nesposobne za istinsku ljubav, upravo zato to se nikada ne
zaboravljaju. Od intimnosti spavae sobe draa im je prostranija pozornica. Odatle
proizlazi vanost koju takve ene pridaju drutvenom ivotu: trebaju im pogledi koji ih
promatraju, ui koje ih sluaju. Njihovu liku potrebna je to je mogue ira publika. Jo
jedanput opisujui svoju sobu, Marie Bashkirtseff odaje sljedee priznanje:
Na taj nain sam na pozornici kad netko ue i zatekne me kako piem.
I dalje:
Odluila sam si priutiti velianstvenu scenografiju. Izgradit u palau
ljepu od Sarine i vee atelijere.
Anna de Noailles pak pie:
Voljela sam i volim agoru... esto sam prijatelje koji su se ispriavali zbog
velikog broja gostiju za koje su mislili da e mi smetati mogla stoga utjeiti
ovim iskrenim priznanjem: ne volim igrati pred praznim gledalitem.
Ureivanje i razgovori uvelike zadovoljavaju tu ensku sklonost prema
pokazivanju. No ambiciozna narcisoidna ena eli se izlagati neobinije i raznolikije.
Posebno e, pretvarajui svoj ivot u kazalini komad ponuen publikinom pljesku,
uivati u pravom nastupu. Madame de Stael je u Corinne detaljno ispriala kako je
oparala talijansku svjetinu recitirajui pjesme i pratei ih na harfi. U Coppetu joj je
jedna od omiljenih razonoda bila deklamirati tragine uloge. Kroz lik Fedre, rado je
mladim ljubavnicima koje je preruavala u Hipolita upuivala vatrene izjave. Gospoa
Krudener specijalizirala se za ples sa alom koji ovako opisuje u Valerie:
Valerie zatrai svoj tamnoplavi al od muslina, podigne kosu s ela i stavi
al na glavu. Sputao joj se niz sljepoonice i ramena. elo joj dobi antiki
oblik, kosa nestane, vjee se spuste, uobiajeni smijeak se postupno izbrie:
glava joj se nagne, al meko padne na njezine prekriene ruke, na prsa, i ta
plava odjea, isti i blagi lik kao da je nacrtao Correggio da bi izrazio
spokojnu pomirenost. A kad su joj se oi ponovno otvorile i usne pokuale
nasmijeiti, reklo bi se da je pred nama, kao to ju je naslikao Shakespeare,
Strpljivost koja se smijei Boli.
...Treba vidjeti Valerie. Ona, ujedno stidljiva, plemenita, dubinski
osjeajna, uznemiruje, vodi, raznjeuje, izaziva suze i ini da srce tue kao to
tue kad njime vlada kakav veliki uzor. Ona posjeduje onu privlanu draest
koja se ne moe nauiti, koju je priroda potajno otkrila nekolicini viih bia.
451

briana

Ako joj okolnosti to dopuste, nita nee narcisoidnoj eni donijeti toliko
zadovoljstva kao mogunost da se javno posveti kazalitu. Georgette Leblanc kae:
Kazalite mi je dalo ono to sam traila: razlog za ushienost. Danas mi se
ono ini kao karikatura djelovanja; neto nuno ekscesivnim
temperamentima.
Upadljiv je izraz kojim se posluila: u nedostatku djelovanja, ena si za njega
izmilja zamjene. Nekim enama kazalite predstavlja povlatenu zamjenu. Glumica k
tome moe stremiti veoma razliitim ciljevima. Nekima je gluma sredstvo zarade za
ivot, obino zanimanje. Druge e ugled iskoristiti za ljubavnike ciljeve. Treima je
gluma pobjeda njihova narcizma. Najvee glumice - Rachel, Eleonora Duse - su
autentine umjetnice koje se nadilaze u ulozi koju stvaraju. Loa glumica se, naprotiv, ne
zamara onime to stvara, nego slavom koja e se na nju odraziti. Prije svega nastoji
istaknuti sebe. Uporna narcisoidna ena bit e ograniena u umjetnosti kao i u ljubavi jer
se ne zna dati.
Ovaj e se nedostatak jako osjetiti u svim njezinim aktivnostima. Privlait e je svi
putovi koji mogu voditi prema slavi, ali se nikada u njima nee bezrezervno angairati.
Slikarstvo, kiparstvo, knjievnost su discipline koje zahtijevaju ozbiljno uenje i
samotnjaki rad. Mnoge ene se u njima okuaju, ali brzo odustanu ako ih ne potie
stvarna elja za stvaranjem. Takoer, mnoge od onih koje ustraju esto samo glume da
rade. Marie Bashkirtseff, tako pohlepna za slavom, provodila je sate pred svojim
tafelajem, ali previe se voljela da bi zaista voljela slikati. Sama si priznaje nakon godina
nezadovoljstva: Da, ne trudim se slikati, danas sam se promatrala, varam... Kad ena
uspije izgraditi opus, poput Madame de Stael, Anne de Noailles, znai da je ne zaokuplja
iskljuivo kult koji si podie. No jedna od mana koja titi velik broj spisateljica jest da
samima sebi previe ugaaju, to teti njihovoj iskrenosti, ograniava ih i oslabljuje
njihovu vrijednost.
Mnoge ene proete osjeajem superiornosti svejedno ga nisu sposobne prenijeti
oima svijeta. Ambicija e im stoga biti kao tumaa iskoristiti mukarca kojega e uvjeriti
u svoje zasluge. One ne streme posebnim vrijednostima s pomou slobodnih projekata.
ele svojemu ja pripojiti gotove vrijednosti. Stoga e se obratiti onima koji posjeduju
utjecaj i slavu u nadi da e se s njima poistovjetiti, pretvorivi se u njihove muze,
inspiratorice. Upadljiv je u tom smislu primjer Mabel Dodge i njezina odnosa s
Lawrenceom:
eljela sam zavesti njegov um, prinuditi ga da proizvede neke stvari...
Trebala sam njegovu duu, njegovu volju, njegovu stvaralaku matu i
njegovu jasnu viziju. Kako bih zavladala tim bitnim oruem, morala sam
zavladati njegovom krvlju... Uvijek sam nastojala postii da drugi neto
naprave, nikad ne pokuavajui nita napraviti sama. Stekla sam dojam neke
vrste aktivnosti, plodnosti putem posrednika. Bila je to neka vrsta nadoknade
za alosni osjeaj da nemam nita za raditi.
I dalje:

452

briana

eljela sam da Lawrence pobijedi kroz mene, da se poslui mojim iskustvom, mojim
zapaanjima, mojim Taosom i da uoblii sve to u velianstveno umjetniko ostvarenje.
Isto je tako i Georgette Leblanc Maeterlincku eljela biti hrana i plamen, ali htjela
je i vidjeti svoje ime otisnuto na pjesnikovoj knjizi. Ovdje nije rije o ambicioznim
enama s osobnim ciljevima koje iskoritavaju mukarce da bi ih postigle - kao to su
inile princeza des Ursins i Madame de Stal - nego o enama koje pokree sasvim
subjektivna elja za vanou, koje ne streme nijednom objektivnom cilju i koje si nastoje
prisvojiti tuu transcendenciju. Daleko od toga da u tome uvijek uspijevaju, ali si vjeto
prikrivaju svoj neuspjeh i uvjeravaju se da su obdarene neodoljivom zavodljivou. Kako
znaju da su ljupke, poeljne i zadivljujue, osjeaju se sigurne u to da ih ljube, da ih ele i
da im se dive. Svaka narcisoidna ena je Molireova Blise. ak si i nevina Brett, odana
Lawrenceu, izmilja mali lik kojemu daje ozbiljnu zavodljivost:
Podignem pogled i vidim da me gledate faunski nestano i s
provokativnim sjajem u oima, Pane. Zurim u vas sveano i dostojanstveno
sve dok ne nestane sjaja s vaega lica.
Te iluzije mogu dovesti do prave mahnitosti. Clrambault nije bez razloga smatrao
erotomaniju vrstom profesionalne mahnitosti. Osjeati se enom znai osjeati se
poeljnim objektom, vjerovati da si eljena i voljena. Znakovito je da su devet od deset
pacijenata koji pate od iluzije da su voljeni ene. Jasno je da u svojem imaginarnom
ljubavniku trae apoteozu svojeg narcizma. ele da ga odlikuje neosporna vrijednost: da
je sveenik, lijenik, odvjetnik, nadmoan mukarac. I kategorika istina koju otkrivaju
njegovi postupci jest da njegova idealna ljubavnica nadvisuje sve druge ene, da
posjeduje neodoljive i vrhunske vrline.
Erotomanija se moe razviti unutar razliitih psihoza, ali je njezin sadraj uvijek
isti. Subjekt je obasjan i proslavljen ljubavlju vrlo znaajnog mukarca, kojega su naglo
oparale njezine drai - dok ona od njega nije nita oekivala - i koji joj na neizravan, ali
odluan nain oituje svoje osjeaje. Ta veza katkad ostane samo u mislima, a katkad
poprimi seksualni karakter, ali je bitno obiljeava injenica da moni i slavni polubog
voli vie no to je voljen i da oituje svoju strast udnovatim i dvosmislenim postupcima.
Iz velikog broja sluajeva koje su prenijeli psihijatri izdvajam jedan, sasvim tipian, koji
saimam prema Ferdireu.358 Rije je o Marie-Yvonne, eni od etrdeset osam godina,
koja donosi sljedeu ispovijed:
Rije je o gospodinu Achilleu, bivem zastupniku i dravnom podtajniku,
lanu odvjetnike komore. Poznajem ga od 12. svibnja 1920. Veer prije sam
ga pokuala upoznati u palai pravde. Izdaleka sam uoila njegov visoki stas,
ali nisam znala tko je. Najeila sam se... Da, izmeu njega i mene postoji
osjeajna veza, uzajamni osjeaji: oi, pogledi su nam se susreli. Od prvog
puta kad sam ga vidjela svidio mi se, a isto je s njim... On se u svakom sluaju
prvi izjasnio: bilo je to poetkom 1922. Primao me u svojem salonu, uvijek
samu. Jedan dan je ak poslao svojeg sina van... Jedan dan... je ustao i krenuo
prema meni nastavljajui razgovor. Odmah sam shvatila da je rije o
sentimentalnom zanosu... Moglo se razumjeti po rijeima. S razliitim
358

L'Erotomanie (Erotomanija).

453

briana

ljubaznostima dao mi je do znanja da su posrijedi uzajamni osjeaji. Jedan

drugi put, opet u njegovu kabinetu, pribliio mi se govorei: Vi ste, samo ste
vi i nitko drugi osim vas, gospoo, dobro ste me razumjeli. Toliko me
osupnuo da nisam znala to da mu odgovorim. Rekla sam samo: Gospodine,
hvala! Jedanput me pak otpratio iz svojeg kabineta do ulice. ak se rijeio
nekoga gospodina koji ga je pratio, dao mu je dvadeset sua na stubitu i rekao
mu: Ostavite me, djeae, vidite da sam s gospoom! Sve je to bilo zato da me
otprati i ostane sam sa mnom. Uvijek bi mi vrsto stisnuo ruku. Tijekom
prvoga govora obrane, nabacio je primjedbu kojom mi je dao do znanja da
nije oenjen.
Poslao mi je pjevaa u dvorite da bi mi iskazao ljubav... Gledao je u moje
prozore; mogu vam otpjevati njegovu baladu... Poslao je gradski orkestar
pred moja vrata. Bila sam glupa. Trebala sam odgovoriti na njegova
udvaranja. Obeshrabrila sam gospodina Achillea. Onda je pomislio da ga
odbijam i djelovao je. Bolje bi bilo da je neto otvoreno rekao. Osvetio se.
Achille je mislio da neto osjeam prema B-u. I bio je ljubomoran. Bacio je ini
na moju fotografiju i prouzrokovao mi patnje. To sam barem otkrila ove
godine prouavajui knjige i rjenike. Dovoljno je uinio s tom fotografijom:
sve proizlazi iz toga...
Ovakav se delirij doista lako pretvara u maniju proganjanja. A taj isti proces
nalazimo i u normalnim sluajevima. Narcisoidna ena ne moe prihvatiti da se drugi za
nju strastveno ne zanimaju. Ako ima oiti dokaz da nije oboavana, odmah pretpostavlja
da je mrze. Sve kritike pripisuje ljubomori, ljutnji. Njezini neuspjesi posljedica su
mranih spletki: i kao takvi potvruju njezinu ideju o vlastitoj vanosti. Lako otklie u
megalomaniju ili u maniju proganjanja koja je njezino nalije: kao sredite svojega
svemira i ne poznajui drugoga svemira osim svojeg, evo je kao apsolutno sredite
svijeta.
No narcistika se predstava odvija nautrb stvarnoga ivota. Imaginarni lik trai
divljenje imaginarne publike. ena koju je obuzelo njezino ja gubi bilo kakav utjecaj na
konkretan svijet, ne zamara se s uspostavljanjem bilo kakva stvarnog odnosa s drugima.
Madame de Stal ne bi tako svesrdno deklamirala Fedru da je predosjetila koje e
sprdnje te veeri njezini oboavatelji zapisati u svoje notese. Ali narcisoidna ena
odbija prihvatiti da je se moe vidjeti drukije nego to se ona pokazuje. To objanjava
injenicu da se, premda je toliko zaokupljena promatranjem sebe same, ne uspijeva
dobro procijeniti i tako lako se izvrgava ruglu. Vie ne slua, govori, a kad govori,
izgovara svoju ulogu:
To me zabavlja, pie Marie Bashkirtseff. Ne avrljam s njim, nego glumim
i, kako osjeam da sam pred dobrom publikom, briljiram u djejim i
matovitim intonacijama i pozama.
Narcisoidna ena se previe gleda da bi ita vidjela. U drugome razumije samo ono
to prepoznaje. Ono to ne moe usporediti sa svojim sluajem, svojom priom, ostaje joj
nepoznato. Voli nizati iskustva: eli upoznati opijenost i muke zaljubljene ene, iste
radosti majinstva, prijateljstvo, usamljenost, suze, smijeh. Ali kako se nikada ne moe
dati, njezini su osjeaji i emocije izmiljeni. Isadora Duncan je zasigurno iskrenim
suzama oplakala smrt svoje djece. Ali kad je njihov pepeo bacila u more u velikoj
454

briana

kazalinoj gesti, bila je samo glumica. I ne moemo bez nelagode itati odlomak iz
njezine knjige u kojemu opisuje svoju bol:
Osjeam toplinu vlastita tijela. Pogledam svoje gole noge, koje proteem. Mekou
grudi, moje ruke, koje nisu nikada na miru, nego stalno lebde uokolo u njenim valovima,
i shvatim da sam dvanaest godina bila umorna, ove su grudi bile utoite beskrajne boli,
ove ruke preda mnom obiljeene su tugom, a kad sam sama, ove su oi rijetko suhe.
Iz kulta svojega ja, adolescentica moe crpiti hrabrost da zakorai u zabrinjavajuu
budunost. Ali to je etapa koju treba brzo prevladati, inae se budunost ponovno
zatvori. Zaljubljena ena koja zarobljava ljubavnika u imanentnost para posveuje ga
smrti skupa sa sobom. Narcisoidna ena se, otuujui se u svojem imaginarnom
dvojniku, ponitava. Njezine se uspomene zamrznu, njezina ponaanja postanu
stereotipna, stalno ponavlja jedno te isto i mimiku koja se malo-pomalo ispraznila od
svakog sadraja. Iz toga proizlazi dojam siromatva koji ostavlja toliko intimnih
dnevnika ili enskih autobiografija. Posve zaokupljena laskanjem sebi, ena koja
nita ne radi nita ni ne postaje i laska niemu.
Njezina je nesrea to to je, usprkos svoj svojoj looj vjeri, ona svjesna toga
nitavila. Ne moe postojati stvarna veza izmeu pojedinca i njegova dvojnika jer taj
dvojnik ne postoji. Narcisoidna ena doivljava radikalni neuspjeh. Ne moe se shvatiti
kao totalitet, ispunjenost, ne moe zadrati iluziju da je u sebi - za sebe. Njezina samoa,
kao i ona svakoga ljudskog bia, doivljava se kao sluajnost i naputenost. I zato - osim
ako ne doe do obrata - je osuena na neumorno bjeanje prema gomili, prema buci,
prema drugima. Potpuno bi pogreno bilo vjerovati da birajui sebe kao vrhovni cilj
narcisoidna ena izmie ovisnosti: ba naprotiv, osuuje se na najstroe ropstvo. Ona se
ne oslanja na svoju slobodu, pretvara se u objekt ugroen u svijetu i u tuim svijestima.
Ne samo da su njezino tijelo i lice ranjiva put koju vrijeme unitava, nego je, praktino
gledajui, kienje idola, dizanje pijedestala i graenje hrama za njega skupocjen pothvat:
vidjeli smo da je Marie Bashkirtseff, da bi svoje oblije uklesala u besmrtni mramor,
pristala na brak iz koristi. Muka bogatstva platila su zlato, tamjan i mirhu koje su
Isadora Duncan i Cecile Sorel polagale u podnoje svojih prijestolja. Budui da je
mukarac taj koji za enu utjelovljuje sudbinu, brojem i kvalitetom mukaraca koje su
podinile svojim moima ene obino mjere svoj uspjeh. Ali uzajamnost i ovdje igra
ulogu. Bogomoljka, koja mukarca pokuava pretvoriti u svoje orue, ne uspijeva ga se
tim putem i osloboditi, jer mu se mora svidjeti da bi ga zarobila. Amerikanka, koja se
trudi biti idol, postaje robinja svojih oboavatelja, odijeva se, ivi i die samo kroz
mukarca i za njega. Istini za volju, narcisoidna ena je jednako ovisna kao i hetera. Ako
uspije izbjei dominaciji pojedinog mukarca, to ini prihvaajui tiraniju javnoga
mnijenja. Veza koja je prikiva za drugoga ne implicira uzajamnost razmjene. Kad bi ena
pokuala dobiti priznanje od tue slobode ujedno tu slobodu priznajui kao cilj kroz
aktivnosti, prestala bi biti narcisoidna. Paradoks njezina stava jest da ona trai
potovanje od svijeta kojemu nijee bilo kakvu vrijednost, jer u vlastitim oima jedino
ona vrijedi. Tue odobravanje je neljudska, tajanstvena, hirovita mo koju treba
pokuati magino uhvatiti. Unato njezinoj povrinskoj aroganciji, narcisoidna ena zna
da je ugroena. Zato je zabrinuta, osjetljiva, ivana, neprestano na oprezu. Njezina
tatina nikad nije zadovoljena. to je starija, to vie udi za pohvalama i uspjehom, to
vie sumnja na zavjere koje ju okruuju. Zabludjela, opsjednuta, tone u mrak loe vjere i

455

briana

na kraju esto zavri u paranoinom deliriju. Upravo se na nju jedinstveno odnose rijei:
Tko eli spasiti svoj ivot, izgubit e ga.

456

briana

Dvanaesto poglavlje
Zaljubljena ena
Rije ljubav ni u kojem sluaju nema isto znaenje za jedan i drugi spol i to je
izvor ozbiljnih nesporazuma koji ih razdvajaju. Byron je tono rekao da je ljubav u
mukarevu ivotu samo zanimacija, dok je za enu ivot sam. To je ista ideja koju
izraava Nietzsche u Veseloj nauci:
Meu uvjete ljubavi oba spola spada i to da jedan spol kod drugog spola
ne pretpostavlja isti osjeaj, isti pojam ljubavi. Ono to ena podrazumijeva
pod ljubavlju dovoljno je jasno: ne samo posveenost, nego potpuno
predavanje duom i tijelom, bez zadrke, bez ikakva obzira prema bilo emu.
Ta odsutnost uvjeta je ono to eninu ljubav pretvara u vjeru,359 jedinu koju
ena ima. Mukarac, ako voli neku enu, eli od nje upravo tu ljubav; u skladu
s tim je jako daleko od toga da za sebe pretpostavlja ensku ljubav; ali pod
pretpostavkom da bi ak moglo biti ljudi kojima sa svoje strane elja za
potpunom predanou nije strana, to pak ne bi bili mukarci.
Mukarci u odreenim trenucima svojega ivota mogu biti strastveni ljubavnici, ali
nema nijednog koji bi se mogao definirati kao jako zaljubljen. Ni u svojim najeim
zanosima, nikada se potpuno ne predaju. ak i kad padaju niice pred svoju ljubavnicu,
opet je ele posjedovati, pripojiti sebi. U sri svojega ivota ostaju suvereni subjekti.
Voljena ena je tek jedna vrijednost meu ostalima. ele je integrirati u svoju
egzistenciju, a ne da ona proguta itavu njihovu egzistenciju. Za enu je, naprotiv, ljubav
potpuno odricanje u korist gospodara.
Kad ena voli, mora zaboraviti vlastitu osobnost, pie Cecile Sauvage. To
je zakon prirode. ena ne postoji bez gospodara. Bez gospodara, ona je rasuta
kita cvijea.
Zapravo nije rije ni o kakvom zakonu prirode. Razlika u njihovim poloajima
odraava se u poimanjima ljubavi mukarca i ene. Pojedinac koji je subjekt, koji je on
sam, ako ima velikodunu sklonost transcendenciji, trudi se proiriti svoj utjecaj na
svijet: ambiciozan je i djeluje. No neesencijalno bie ne moe otkriti apsolut u sri svoje
subjektivnosti. Bie osueno na imanentnost ne moe se ostvariti u djelima. Zatvorena u
sferi relativnog, namijenjena mukarcu od svojega djetinjstva, naviknuta vidjeti u njemu
suverena s kojim se ne smije izjednaiti, ena koja nije uguila svoj zahtjev da bude
ovjek matat e o tome da nadie svoje bie prema nekom od tih viih bia, da se
359

Nietzsche naglaava tu rije.

457

briana

ujedini i stopi sa suverenim subjektom. Za enu ne postoji drugi izlaz osim da se duom i
tijelom izgubi u onome kojega joj predstavljaju kao apsolut, kao esencijalno. Budui da je
ionako osuena na ovisnost, radije nego da slua tirane - roditelje, mua, zatitnika odabrat e sluiti bogu. ena odabire toliko gorljivo prieljkivati svoje ropstvo da e joj
se ono initi kao izraz njezine slobode. Trudit e se prevladati svoj poloaj
neesencijalnog objekta radikalno ga prihvaajui. Kroz svoju putenost, svoje osjeaje,
svoja ponaanja, suvereno e uzvisivati voljenoga, postavit e ga kao vrhovnu vrijednost
i stvarnost: ponitit e se pred njim. Ljubav za enu postaje religija.
Vidjeli smo da se adolescentica na poetku eli poistovjetiti s mukarcima. Kad od
toga odustane, pokuava sudjelovati u njihovoj muevnosti tako to e je jedan od njih
zavoljeti. Nju ne zavodi individualnost ovog ili onog mukarca. Zaljubljena je u mukarca
openito. A vi, mukarci koje u voljeti, kako vas ekam!, pie Irene Reweliotty. Kako
se radujem to u vas uskoro upoznati. Pogotovo tebe, prvoga. Dakako, mukarac mora
pripadati istoj klasi i istoj rasi kao to je njezina: povlastica spola djeluje samo pod tim
uvjetima. Da bi bio polubog, on najprije, dakako, mora biti ljudsko bie. Za ker
kolonijalnog slubenika, domorodac nije ovjek. Ako se mlada djevojka poda niem
mukarcu, eli se poniziti jer ne vjeruje da je dostojna ljubavi. Obino ona trai mukarca
u kojemu se potvruje muka superiornost. Brzo dolazi do zakljuka da su mnogi
pojedinci odabranog spola tuno sluajni i prizemni. No najprije je prema njima
pristrana. Nije da toliko moraju dokazivati svoju vrijednost, koliko je ne smiju previe
grubo opovrgnuti: to objanjava toliko esto tunih pogreaka. Mlada naivna djevojka
upala je u bljetavu zamku muevnosti. Ovisno o okolnostima, muka e se vrijednost u
njezinim oima oitovati u tjelesnoj snazi, otmjenosti, bogatstvu, kulturi, inteligenciji,
autoritetu, drutvenom poloaju, vojnikoj uniformi: no djevojka uvijek prieljkuje
jedno, da se u ljubavniku saima esencija mukarca. esto je dovoljna bliskost da uniti
njegov presti. On se porui s prvim poljupcem, ili sa svakodnevnim vianjem, ili za prve
brane noi. Ljubav na daljinu, meutim, samo je fantazija, a ne stvarno iskustvo.
Ljubavna elja postaje strastvena ljubav tek kad se puteno potvrdi. Obrnuto, ljubav se
moe roditi iz tjelesnih odnosa, tako to seksualno dominirana ena pone veliati
mukarca koji joj se isprva inio beznaajnim. No esto se dogaa da ena ne uspije
pretvoriti nijednog od mukaraca koje poznaje u boga. Ljubav u eninom ivotu zauzima
manje mjesto nego to se esto tvrdi. Mnogo su vaniji mu, djeca, dom, uici, drutveni
ivot, tatina, seksualnost i karijera. Gotovo sve ene sanjale su o velikoj ljubavi:
doivjele su njezine zamjene, pribliile su joj se. U nedovrenim, izmuenim, smijenim,
nesavrenim, laljivim oblicima ona ih je i posjetila. No vrlo malo ena joj je zaista
posvetilo svoju egzistenciju. Jako zaljubljene ene najee su ene koje nisu istroile
srce u mladenakim ljubakanjima. Prvo su prihvatile tradicionalnu ensku sudbinu:
mua, kuu, djecu. Ili su iskusile teku samou. Ili su raunale na pothvat koji je viemanje propao. Kad nazru priliku da spase svoj razoaravajui ivot posveujui ga
elitnom biu, predaju se od sveg srca toj nadi. Gospoici Aisse, Juliette Drouet, gospoi
d'Agoult bilo je gotovo trideset godina kad su poele s ljubavnim ivotom, a Julie de
Lespinasse nije bila daleko od etrdesete. Njima se nije nudio nikakav cilj, nisu bile
sposobne poduzeti nita to bi im se inilo vrijednim, za njih nije bilo drugog izlaza osim
ljubavi.
ak i kad im je doputena neovisnost, veini ena se put ljubavi ipak ini
najprivlanijim putem. Zastraujue je prihvatiti odgovornost za pothvat svojega ivota.
I adolescent se rado okree starijim enama u kojima trai vodia, uiteljicu, majku. No
njegov odgoj, obiaji i zabrane koje pronalazi u sebi samome brane mu da se konano
zaustavi na lakom rjeenju abdikacije. On takve ljubavi smatra samo fazom. Mukarac
458

briana

ima sreu - u odrasloj dobi kao i u ranom djetinjstvu - utoliko to ga prisiljavaju da poe
najteim, ali najsigurnijim putovima. enina nesrea jest to to je okruena gotovo
neodoljivim iskuenjima. Sve je potie na lak spust: umjesto da je pozovu da se bori za
sebe, kau joj da se samo mora prepustiti i dosegnut e oaravajue rajeve. Kad ena
primijeti da ju je obmanulo privienje, ve je prekasno. Njezine su se snage iscrpile u toj
pustolovini.
Psihoanalitiari esto tvrde da ena u ljubavniku trai sliku svojega oca. No on je
zasljepljivao djevojicu zato to je mukarac, a ne zato to je otac, i u toj magiji sudjeluje
svaki mukarac. ena ne eli reinkarnirati jednog pojedinca u drugom, nego ponovno
doivjeti odreenu situaciju: onu koju je doivjela kao mala djevojica, kad su je titili
odrasli. Bila je dubinski integrirana u obiteljski dom, i u njemu je uivala u miru lane
pasivnosti. Ljubav e joj vratiti majku kao i oca, vratit e joj njezino djetinjstvo. Ona
prieljkuje pronai strop iznad svoje glave, zidove koji joj skrivaju njezinu naputenost u
svijetu, zakone koji je brane od njezine slobode. Taj djetinjasti san proganja velik broj
enskih ljubavi. ena je sretna jer je ljubavnik zove moja curice, moje drago dijete.
Mukarci dobro znaju da su rijei Podsjea na malu djevojicu meu onima koje
najsigurnije pogaaju enska srca: vidjeli smo koliko ena pati zbog odrastanja. Mnoge
ene uporno glume dijete, beskonano produljuju svoje djetinjstvo u svojem stavu i
svojoj odjei. Ponovno postati dijete u mukom naruju ih usreuje. To je tema one
uspjene pjesmice:
Osjeam se tako malom u tvojim rukama,
tako malom, o moja ljubavi... ,
tema koja se neumorno ponavlja u ljubavnim razgovorima i dopisivanjima. Baby, mala
moja, apue ljubavnik. A ena se naziva malenom, tvojom malenom. Irene
Reweliotty pie: Kad e vie doi onaj koji e znati dominirati mnome? A mislei da ga
je pronala: Volim osjetiti da si mukarac i bolji od mene.
Neka psihasteniatka koju je prouavao Janet360 ilustrira taj stav na najupadljiviji
nain:
Otkad pamtim, sve gluposti ili dobra djela koja sam poinila imaju isti
uzrok, tenju za savrenom i idealnom ljubavi gdje bih se mogla cijela dati,
posvetiti cijelo svoje bie drugom biu, Bogu, mukarcu ili eni, toliko
nadmonom meni da ne bih vie trebala voditi svoj ivot ili paziti na sebe.
Pronai nekoga tko bi me volio dovoljno da se potrudi da me natjera ivjeti,
nekoga koga bih sluala slijepo i s apsolutnim povjerenjem, sigurna da bi me
zatitio od svakog neuspjeha i da bi me posve ravno, vrlo njeno i s mnogo
ljubavi vodio prema savrenstvu. Koliko bih eljela idealnu ljubav Marije
Magdalene i Isusa: biti gorljiva uenica oboavanog uitelja koji je vrijedan
truda. ivjeti i umrijeti za svojeg idola, vjerovati u njega bez traka sumnje,
dobiti napokon konanu pobjedu Anela nad zvijeri, biti u njegovim rukama
tako obavijena, tako mala, tako uurena u njegovoj zatiti, i toliko njegova
da vie ne postojim.

360

Les Obsessions et la psyehastnie.

459

briana

Mnogi su nam primjeri ve dokazali da je taj san o ponitavanju zapravo lakoma

elja za bivanjem. U svim religijama, oboavanje Boga se za vjernika mijea s brigom za
vlastiti spas. ena koja se cijela preputa idolu nada se da e joj on dati istodobno i
posjedovanje nje same i posjedovanje svemira koji se u njemu saima. Veinu vremena,
ena od svojega ljubavnika prvo trai opravdanje, uzdizanje njezina ega. Mnoge ene
preputaju se ljubavi samo ako su voljene zauzvrat, a ljubav koju im oituju katkad je
dovoljna da se zaljube. Mlada djevojka se sanjala kroz oi mukarca, a ena vjeruje da se
napokon pronala u oima mukarca.
Hodati uz tebe, pie Cecile Sauvage, koraati svojim sasvim malim
stopalima koja si volio, osjeati ih siuna u visokim cipelama s pustenim
vrhom ispunjavalo me ljubavlju prema svoj ljubavi kojom si ih okruivao.
Najmanji pokreti prstima u mufu, pokreti ruku, lica, promjene u tonu glasa
ispunjavale su me sreom.
ena se osjea obdarena sigurnom i visokom vrijednou. Konano ima doputenje
da se voli kroz ljubav koju nadahnjuje. Opija se susrevi u ljubavniku svjedoka. To
priznaje Coletteina Skitnica:
Popustila sam, priznajem, dopustivi tom ovjeku da se sutra vrati,
popustila elji da u njemu zadrim ne ljubavnika, ne prijatelja, nego lakomoga
gledatelja mojega ivota i moje osobe... Treba strano ostarjeti, rekla mi je
jedan dan Margot, da bismo se odrekli tatine da ivimo pred nekim.
U jednom od svojih pisama Middletonu Murryju, Katherine Mansfield pripovijeda
da je upravo kupila prekrasan steznik boje sljeza i odmah dodaje: Kakva teta da ga
nitko ne moe vidjeti! Nita nije tunije nego osjeati se kao cvijet, miris, blago koje ne
treba nijedna elja: kakvo je to bogatstvo koje me ne obogauje samu i iji dar nitko ne
eli? Ljubav je otkriva koji u pozitivnim i jasnim crtama pokazuje mutnu negativnu
sliku, jednako praznu kao bijeli otisak. Kroz ljubav enino lice, obline njezina tijela,
njezine uspomene iz djetinjstva, njezine nekadanje suze, njezine haljine, njezine navike,
njezin svemir, sve to ena jest, sve to joj pripada izmie sluajnosti i postaje nuno:
ena postaje divan dar u podnoju oltara svojega boga.
Prije no to je blago poloio ruke na njezina ramena, prije no to su mu se oi
napunile njezinima, ona je bila samo obina dosadna ena u obinom dosadnom svijetu.
Otkad ju je poljubio, stajala je u sedefastoj svjetlosti besmrtnosti.361
Zato e mukarci koje krasi drutveni ugled i koji znaju laskati enskoj tatini
pobuivati strast ak i kad nisu tjelesno privlani. Svojim visokim poloajem oni
utjelovljuju Zakon, Istinu: njihova svijest otkriva neospornu stvarnost. ena koju veliaju
osjea se pretvorena u neprocjenjivo blago. Otuda su, tvrdi Isadora Duncan, proizlazili
d'Annunzijevi uspjesi:

361

Mary Webb, The House in Dormer Forest.

460

briana

Kad d'Annunzio voli enu, podie njezinu duu iznad zemlje, u predjele
po kojima se kree i blista Beatrice. Jednu za drugom, pretvara svaku enu u
boansku esenciju, nosi je toliko visoko da ona zaista zamilja da je s
Beatrice... Na svaku je miljenicu bacio sjajni veo. Uzdizala se iznad drugih
smrtnika i hodala okruena udnom svjetlou. No kad bi pjesnikov hir
zavrio i on bi je ostavio zbog druge, svjetlosni veo bi nestao, aureola bi se
ugasila i ena bi se ponovno pretvorila u obinu glinu... uti da te hvale s tom
arolijom specifinom za d'Annunzija radost je usporediva s onom koju je
moda osjetila Eva kad je u Raju zaula glas zmije. D'Annunzio moe postii
da se svaka ena osjea kao sredite Svemira.
Samo u ljubavi ena moe skladno pomiriti svoju erotiku i svoj narcizam. Ve smo
vidjeli da izmeu ta dva sustava postoji suprotnost koja veoma oteava eninu
prilagodbu njezinoj seksualnoj sudbini. Pretvoriti se u tjelesni objekt, plijen, proturjei
kultu koji si ena podie: ini joj se da joj zagrljaji nagruju i kaljaju tijelo ili poniavaju
duu. Stoga neke ene odabiru frigidnost, mislei da tako tite cjelovitost svojega ega.
Druge odvajaju ivotinjsku pohotu od uzvienih osjeaja. Vrlo karakteristian sluaj je
onaj gospoe D. S., kojega je iznio Stekel i kojega sam ve spomenula u vezi s brakom:
Nakon smrti uglednog mua s kojim je bila frigidna, upoznala je mladia
koji je isto bio umjetnik, veliki glazbenik, i postala mu je ljubavnicom. Njezina
je ljubav bila i jo je toliko apsolutna da se osjea sretnom samo pokraj njega.
Cijeli joj je ivot ispunjen Lotharom. Meutim, premda ga je arko voljela,
ostala je frigidna u njegovu naruju. Susrela je treeg mukarca. Bio je to
krupan i grub umar koji ju je jednoga dana, ostavi sam s njom, jednostavno
uzeo, bez puno prie. Bila je toliko zaprepatena da se prepustila. Ali je u
njegovim rukama doivjela najjai orgazam. U njegovu sam se naruju
oporavila s obzirom na protekle mjesece. To je kao divlje pijanstvo, ali im
pomislim na Lothara obuzme me neopisivo gaenje. Mrzim Paula, a volim
Lothara. Ipak, Paul me zadovoljava. Kod Lothata me sve privlai. No ini se da
se pretvaram u kurvu da bih uivala, jer mi je kao dami uskraena naslada.
Odbija se udati za Paula, ali nastavlja s njime spavati. U tim se trenucima
pretvara u drugo bie i razvratne joj rijei izlaze iz usta, one koje se nikada
ne bi usudila izgovoriti.
Stekel dodaje da je za mnogo ena pad u animalnost preduvjet orgazma. Tjelesnu
ljubav smatraju ponienjem koje se ne moe pomiriti s osjeajima potovanja i njenosti.
No drugima se naprotiv upravo potovanjem, njenou i divljenjem prema mukarcu to
ponienje moe ponititi. Pristaju se dati mukarcu samo ako smatraju da ih on dubinski
voli. eni je potrebno mnogo cinizma, ravnodunosti ili ponosa da bi tjelesne odnose
smatrala razmjenom uitaka od koje svaki partner ima jednake koristi. Mukarac se
takoer - moda i vie od ene - buni protiv bilo koga tko ga eli seksualno iskoristiti.362
No ena je ta koja se uglavnom osjea kao da se partner njome koristi kao sredstvom.
Samo oduevljeno divljenje moe eni nadoknaditi ponienje ina koji smatra porazom.
Vidjeli smo da ljubavni in od ene trai dubinsko otuenje. ena je preplavljena
362

Usp. na primjer Ljubavniku lady Chatterley. Kroz. Mellorsova usta, Lawrence izraava svoje uasavanje nad enama
kuje ga pretvaraju u sredstvo uitka.

461

briana

pasivnom bezvoljnou. Zatvorenih oiju, anonimna, izgubljena, ena se osjea kao da je

podiu valovi, kao da je kotrlja oluja, obavija no: no puti, maternice, groba. Svedena na
nita vraa se Cjelini, izbrisanoga ja. No kad se mukarac rastane od nje, ena je opet
baena na zemlju, na krevet, na svjetlo. Opet dobiva ime, lice: pobijeena je, plijen,
objekt. Tada joj ljubav postaje nuna. Jednako kao to nakon odvajanja od sise dijete
trai utjeni pogled svojih roditelja, ena se kroz oi ljubavnika koji je promatra mora
osjetiti ponovno uklopljenom u Cjelinu od koje se njezina put bolno odvojila. Rijetko je
posve ispunjena. ak i ako je iskusila smirenje naslade, ena se nije u potpunosti
oslobodila putene arolije. Njezino se uzbuenje produuje u osjeaj. Dajui joj pohotu,
mukarac enu privee za sebe i ne oslobaa je. On, meutim, za njom vie ne osjea
udnju: ona mu tu trenutanu ravnodunost oprata samo ako joj je posvetio
bezvremenski i apsolutan osjeaj. Tada je prevladana imanentnost trenutka. Vrue
uspomene vie nisu aljenje, nego blago. Kad gasne, pohota postaje nada i obeanje.
Naslada je opravdana. ena moe velianstveno prihvatiti svoju seksualnost jer je
nadilazi. Uzbuenje, uitak, elja nisu vie stanje nego dar. enino tijelo vie nije objekt:
ono je hvalospjev, oganj. Tada se ena moe strastveno odati erotskoj aroliji. No se
pretvara u svjetlost. Ljubavnica moe otvoriti oi, pogledati mukarca koji je voli i iji je
pogled slavi. Kroz njega nitavilo postaje ispunjenost bia, a bie je pretvoreno u
vrijednost. ena vie ne tone u more tame, krila je uznose prema nebu. Preputanje
postaje sveta ekstaza. Kad prima voljenog mukarca, enu kao Djevicu posjeuje i u njoj
boravi Duh Sveti, prima ga kao vjernik hostiju. To objanjava opscenu slinost pobonih
crkvenih hvalospjeva i raskalaenih pjesama: to ne znai da mistika ljubav uvijek ima
seksualan znaaj, nego da seksualnost ljubavnice poprima mistiki ton. Moj Bog, moj
voljeni, moj gospodar..., iste rijei silaze s usana svetice na koljenima i ljubavnice koja
lei na krevetu. Prva nudi svoju put Kristovim strelicama, prua ruke da bi primila
stigme, zaziva izgaranje boanske Ljubavi. Druga se takoer nudi kao rtva i oekuje:
strelica, alac, iljak se utjelovljuju u mukom spolovilu. U obje postoji isti san, djetinjasti
san, mistiki san, ljubavni san: suvereno egzistirati ponitivi se u drugome.
Katkad se tvrdilo da ta elja za ponitavanjem vodi u mazohizam.363 No kao to sam
podsjetila u vezi s erotikom, o mazohizmu moemo govoriti tek kada pokuam
fascinirati samog sebe mojom objektivnou za druge,364 to jest kad se svijest subjekta
okrene prema egu da bi ga pojmila u njegovu ponienom poloaju. A zaljubljena ena
nije samo narcisoidna ena otuena u svojem ja: ona takoer strastveno eli prijei svoje
vlastite granice i postati beskonanom, zahvaljujui posredovanju drugoga koji ima
pristup beskonanoj stvarnosti. Ona se isprva preputa ljubavi da bi se spasila. No
paradoks idolatrijske ljubavi jest u tome to se ena, da bi se spasila, na koncu posve
zanijee. Njezini osjeaji poprimaju mistiku dimenziju. Ona od boga vie ne trai da joj
se divi i da je odobrava. eli se stopiti s njim, zaboraviti se u njegovu naruju. eljela
sam biti svetica ljubavi, pie gospoa d'Agoult. udjela sam za muenitvom u tim
trenucima uzbuenja i isposnike strasti. Iz ovih je rijei jasna elja za radikalnim
unitenjem sebe same koja ponitava granice koje je odvajaju od voljenog: nije rije o
mazohizmu, nego o snu o ekstatinom jedinstvu. To je isti san koji nadahnjuje sljedee
rijei Georgette Leblanc: U to doba, da me netko pitao to elim najvie na svijetu, bez
oklijevanja bih odgovorila: biti za njegov um hrana i plamen.
Da bi ostvarila to jedinstvo, ena najprije eli sluiti. Osjeat e se prijeko
potrebnom odgovarajui na ljubavnikove zahtjeve. Bit e uklopljena u njegovu
363
364

Meu ostalima to je teza Helene Deutsch, Psychology of Women.

Usp. Sartre Bitak i nita.

462

briana

egzistenciju, sudjelovat e u njegovoj vrijednosti, bit e opravdana. ak i mistici vole

misliti, prema rijeima Angelusa Silesiusa, da Bog treba ovjeka. U suprotnom bi njihovo
darivanje sebe samih bilo beskorisno. to mukarac vie trai, to se ena osjea
ispunjenijom. Iako zatoenitvo koje je Victor Hugo nametnuo Juliette Drouet mladoj
eni teko pada, vidi se da je sretna to ga moe posluati: ostati pokraj ognjita znai
uiniti neto gospodaru na radost. Strastveno mu pokuava biti zaista korisnom. Kuha
mu ukusna jela, ureuje mu dom: na mali dom za tebe, govorila je draesno brine se o
njegovoj odjei.
elim da uprlja i podere svu svoju odjeu koliko god moe i da je
jedino ja krpam i istim i nitko drugi.
Za njega, ona ita novine, izrezuje lanke, klasificira pisma i zabiljeke, kopira
rukopise. Rastui se kad pjesnik povjeri dio tog posla svojoj keri Leopoldine. Sline
osobine nalazimo u svakoj zaljubljenoj eni. Po potrebi mui samu sebe u ljubavnikovo
ime. Sve to jest, sve to ima, svi trenuci njezina ivota moraju mu biti posveeni i tako
pronalaze svoj razlog postojanju. Ne eli posjedovati nita osim u njemu. Bila bi nesretna
kad je ne bi traio nita, do te mjere da paljivi ljubavnik izmilja zahtjeve. Prvo je u
ljubavi traila potvrdu onoga to jest, svoje prolosti, svoje osobnosti. Ali u nju ukljuuje
i svoju budunost: da bi je opravdala, posveuje je onome tko posjeduje sve vrijednosti.
Na taj nain ena se oslobaa svoje transcendencije: podreuje je transcendenciji
esencijalnoga drugog kojem postaje slukinja i robinja. Da bi se pronala i spasila, ena
se poela gubiti u njemu: injenica jest da se malo-pomalo u njemu i izgubi. Cijela
stvarnost je u drugome. Ljubav koja se otpoetka definira kao narcistika apoteoza
ostvaruje se u gorkim radostima predanosti koja esto vodi u samoozljeivanje. Na
poecima velike strasti, ena postaje ljepa i elegantnija nego prije: Kad me Adle
elja, promatram svoje elo jer ga vi volite, pie ga d'Agoult. Tom licu, tom tijelu, toj
sobi, tom ja, ena je pronala razlog postojanja, voli ih posredstvom voljenog mukarca
koji je voli. No neto kasnije, ena se naprotiv odrie bilo kakve zavodljivosti. Ako to
ljubavnik eli, ona mijenja izgled koji mu je isprva bio dragocjeniji od ljubavi same. Gubi
zanimanje za njega. Ono to jest, ono to ima, pretvara u leno svojega suverena. Odrie
se onoga to on prezire. Voljela bi mu posvetiti svaki otkucaj svojega srca, svaku kaplju
krvi, sr svojih kostiju. I to je ono to izraava snom o muenitvu: pretjerati s davanjem
sebe sve do muenja, do smrti, biti tlo po kojemu voljeni hoda, ne biti nita osim onoga
to odgovara njegovu pozivu. Sve to je voljenome nepotrebno, ena s ljutnjom
ponitava. Ako je dar u koji se pretvara u potpunosti prihvaen, ne javlja se mazohizam:
malo je tragova mazohizma u Juliette Drouet. U izljevima svojega oboavanja, ona je
katkad kleala pred pjesnikovim portretom i molila ga oprost za pogreke koje je moda
poinila, ali nije se gnjevno okrenula protiv sebe same. Meutim, lako je prijei s
velikodunog entuzijazma na mazohistiki bijes. Ljubavnica koja se pred ljubavnikom
nalazi u poloaju djeteta pred roditeljima pronalazi isti osjeaj krivnje koji je osjeala
pokraj njih. Dok god ga voli, ne odluuje se pobuniti protiv njega: buni se protiv sebe.
Ako je ljubavnik voli manje nego to ona eli, ako ga ne uspijeva zaokupiti, uiniti
sretnim, biti mu dovoljna, cijeli njezin narcizam pretvara se u gaenje, u ponienje, u
mrnju prema sebi koja je potie na samokanjavanja. Za krae ili dulje krize, katkad za
cijeli ivot, ta e se ena pretvoriti u svojevoljnu rtvu, trsit e se natetiti tome ja koje
nije moglo zadovoljiti ljubavnika. Tada je njezin stav u pravom smislu rijei mazohistiki.
No ne treba mijeati sluajeve u kojima zaljubljena ena trai vlastitu patnju da bi se
463

briana

osvetila samoj sebi sa sluajevima kada cilja na potvrdu mukareve slobode i moi.
Stereotip je - premda, ini se, istinit - da se prostitutka ponosi time to je njezin
mukarac tue: ali nju ne uzbuuje pomisao na sebe pretuenu i podinjenu, nego snaga,
autoritet i suverenost mukarca o kojemu ovisi. Takoer ga voli vidjeti kako maltretira
drugog mukarca i esto ga potie na opasna nadmetanja. eli da njezin gospodar
posjeduje vrijednosti priznate u miljeu kojemu pripada. ena koja se s uitkom
podreuje mukim hirovima takoer se u okrutnosti koja se nad njom vri divi dokazu
suverene slobode. Treba uoiti da, ako je iz nekog razloga ugled ljubavnika uniten,
udarci i zahtjevi postaju mrski. Oni su dragocjeni samo ako oituju boanstvenost
voljenog mukarca. U tom sluaju osjeati se plijenom tue slobode predstavlja opojnu
sreu. Za egzistenta je najzaudnija pustolovina poivati na raznolikoj i zapovjednoj volji
drugoga. ovjek se zamara boravei stalno u istoj koi. Slijepa poslunost je jedina
prilika za radikalnu promjenu koju moe doivjeti ljudsko bie. Tako je ena robinja,
kraljica, cvijet, kouta, vitraj, otira, slukinja, kurtizana, muza, druica, majka, sestra,
dijete ve prema prolaznoj mati i odlunim zapovijedima ljubavnika. Ona se
oduevljeno pokorava tim metamorfozama sve dok ne shvati da jo uvijek ima isti okus
podinjenosti na usnicama. Na polju ljubavi kao i na polju erotike, ini nam se da je
mazohizam jedan od putova kojima kree nezadovoljna ena, razoarana drugim i
samom sobom, ali to nije prirodan put zadovoljnog odricanja. U mazohizmu je i dalje
prisutno ja, ali u izmuenom i propalom obliku. Ljubav cilja na zaborav sebe u korist
esencijalnoga subjekta.
Vrhovni cilj ljudske ljubavi, kao i mistike ljubavi, je identifikacija s voljenim. Mjera
vrijednosti i istina svijeta nalaze se u njegovoj svijesti. Zato mu nije dovoljno samo
sluiti. ena nastoji vidjeti njegovim oima. Ona ita knjige koje ita on, voli slike i glazbu
koje voli on, zanimaju je samo krajolici koje vidi s njim, samo ideje koje dolaze od njega.
Prisvaja njegova prijateljstva, neprijateljstva, miljenja. Kada se propituje, trudi se uti
njegov odgovor. U svojim pluima eli zrak koji je on ve udahnuo. Voe i cvijee koje ne
primi iz njegovih ruku nemaju ni okusa ni mirisa. ak joj je i hodoloki prostor
izokrenut: sredite svijeta vie nije mjesto gdje je ona, nego ono na kojemu se nalazi
voljeni. Sve ceste kreu od njegove kue i onamo vode. ena se slui njegovim rijeima,
ponavlja njegove geste, preuzima njegove manije i tikove. Ja sam Heathcliff, kae
Catherine u Orkanskim visovima. To je uzvik svake zaljubljene ene. Ona je drugo
utjelovljenje voljenoga, njegov odraz, njegov dvojnik: ona je on. Svoj vlastiti svijet puta
da se srui u kontingenciju: ona ivi u njegovu svemiru.
Vrhovna srea zaljubljene ene jest da je voljeni mukarac prizna kao dio sebe
sama. Kad on kae mi, ona je s njim povezana i poistovjeena, dijeli njegov ugled i s
njime vlada nad ostatkom svijeta. Ona se ne umara pri ponavljanju - makar i
pretjeranom - toga slatkoga mi. Nuna biu koje je apsolutna nunost, koje se projicira
u svijet prema nunim ciljevima i koje joj obnavlja svijet u obliku nunosti, zaljubljena
ena u svojoj predaji doivljava divno posjedovanje apsoluta. Ta joj sigurnost prua tako
uzviene radosti. Osjea da je uzala zdesne bogu. Nije joj vano to je tek na drugom
mjestu ako ima svoje mjesto, zauvijek, u divno ureenom svemiru. Onoliko dugo koliko
voli, koliko je voljena i nuna voljenome, osjea se potpuno opravdanom: uiva u miru i
srei. Takva je moda bila sudbina gospoice Aisse uz viteza d'Aydiea dok joj
bogobojaznost nije uznemirila duu, ili sudbina Juliette Drouet u Hugoovoj sjeni.
No takva blaena srea rijetko je stabilna. Nijedan mukarac nije Bog. Odnosi koje
mistiarka odrava s boanskom odsutnou ovise jedino o njezinu zanosu, ali
divinizirani mukarac koji nije Bog je prisutan. Iz toga nastaju patnje zaljubljene ene.
Njezina uobiajena sudbina saeta je u uvenim rijeima Julie de Lespinasse: U svim
464

briana

trenucima svojega ivota, prijatelju, volim vas, patim i ekam vas. Naravno da je i
mukarcima patnja povezana s ljubavlju, ali njihove muke ne traju dugo ili nisu tako
razorne. Benjamin Constant je htio umrijeti za Juliette Recamier. Oporavio se za godinu
dana. Stendhal je godinama alio za Metilde, no to mu je aljenje prije oplemenilo nego
unitilo ivot. S druge strane, prihvaajui se kao neesencijalno, pristajui na potpunu
ovisnost, ena si stvara pakao. Svaka zaljubljena ena prepoznaje se u Andersenovoj
maloj sireni koja je, nakon to je zbog ljubavi zamijenila svoj riblji rep za enske noge,
hodala kao po iglama i vruem ugljenu. Nije istina da je voljeni mukarac bezuvjetno
nuan, a ni ona njemu nije nuna. On nije sposoban opravdati enu koja se posveuje
njegovu kultu i ne doputa da ga ona posjeduje.
Autentina ljubav morala bi prihvatiti sluajnost drugoga, to jest njegove mane,
ogranienja, i njegovu izvornu bezrazlonost. Takva ljubav ne bi nastojala biti spas, nego
meuljudska veza. Idolatrijska ljubav voljenoj osobi povjerava apsolutnu vrijednost. To
je prva la koja upada u oi svim vanjskim promatraima: On ne zasluuje toliko
ljubavi, apuu oko zaljubljene ene. Potomstvo se saaljivo smijei kad pomisli na
blijedi lik grofa Guiberta. Za enu je razorno razoaranje otkriti nedostatke i mediokritet
svojega idola. Colette je u Skitnici i u Mes apprentissages esto aludirala na tu gorku
agoniju. Razoaranje je jo okrutnije nego kad dijete svjedoi ruenju oeva ugleda, jer je
ena sama odabrala onoga kojem je poklonila cijelo svoje bie. ak i kad je odabranik
vrijedan najvee privrenosti, njegova istina je zemaljska: ena to klei pred vrhovnim
biem ne voli njega. Nju je prevario duh ozbiljnosti koji odbija staviti vrijednosti u
zagrade, to jest priznati da one izviru iz ljudske egzistencije. Njezina loa vjera podie
zapreke izmeu nje i onoga kojega oboava. Ona ga hvali, klanja mu se, ali mu nije
prijateljica jer ne shvaa da je u opasnosti u svijetu, da su njegovi projekti i ciljevi krhki
kao i on sam. Smatrajui ga Zakonom, Istinom, ona ne shvaa da je sloboda i oklijevanje i
tjeskoba. To odbijanje da na ljubavnika primijeni ljudsku mjeru objanjava mnoge
enske paradokse. ena od ljubavnika trai uslugu, on je napravi: on je velikoduan,
bogat, divan, on je velianstven, boanski. Ako odbije uiniti uslugu, postaje krt,
sitniav, okrutan, to je demonsko ili zvjersko bie. U iskuenju smo da primijetimo: ako
da iznenauje kao vrhunsko udo, treba li se uditi jednom ne? Ako ne oituje
tako odvratan egoizam, zato se toliko dive da? Zar izmeu nadljudskog i neljudskog
nema mjesta za ljudsko?
Svrgnuti bog, naime, nije ovjek: on je prijevara. Ljubavnik nema drugog izbora
nego ili dokazati da je on zaista taj kralj kojemu se dive ili se prokazati kao uzurpator.
im ga vie ne oboavaju, treba ga zgaziti. U ime one slave kojom je ovjenala elo
voljenog mukarca, zaljubljena ena mu zabranjuje bilo kakvu slabost. Razoarana je i
ljuta ako se on ne poklapa sa slikom s kojom ga je zamijenila. Ako je umoran, zbunjen,
ako je u krivo vrijeme gladan ili edan, ako se vara, ako si proturjei, ena zakljuuje da
je ispod samog sebe i zamjera mu to. Na isti nain e mu prigovoriti za sve inicijative
koje ona sama ne odobrava. Osuuje svojega suca, a da bi zasluio ostati njezinim
gospodarom, uskrauje mu slobodu. Kultu koji ena podie mukarcu katkad bolje
pridonosi njegova odsutnost nego prisutnost. Vidjeli smo da ima ena koje se posveuju
mrtvim ili nedostupnim junacima, tako da ih nikada ne bi morale usporediti s biima od
krvi i mesa. Potonji neizbjeno proturjee njihovim snovima. Odatle proizlaze razoarani
slogani: Ne treba vjerovati u armantnog princa. Mukarci su samo bijedna bia. Oni
ne bi djelovali kao patuljci kad ih se ne bi trailo da budu divovi.
To je jedno od prokletstava koja tite strastveno zaljubljenu enu: njezina
velikodunost brzo se pretvori u zahtjevnost. Kako se otuila u drugome, eli se natrag:
zato si treba pripojiti toga drugoga koji dri njezino bie. Cijela mu se daje, ali on mora
465

briana

biti potpuno dostupan da bi dostojanstveno primio taj dar. Ona mu posveuje svaki svoj
trenutak. Zato on u svakome trenutku mora biti prisutan. Ona eli ivjeti samo kroz
njega, ali eli ivjeti, dok se on mora posvetiti tome da je potakne da ivi.
Volim vas katkad blesavo i, u tim trenucima, ne razumijem da ja ne bih
mogla, ne bih znala i ne bih smjela vama biti tako opsjedajua misao kao to
ste vi meni, pie ga d'Agoult Lisztu.
Ona pokuava obuzdati spontanu elju: da mu bude sve. Isto se ita u alopojki
Julie de Lespinasse:
Boe moj! Kad biste znali kakvi su dani, kakav je ivot lien povlastice i
uitka da vas vidim! Prijatelju moj, vama su dovoljni razonoda, zaokupljenost,
pokret; a ja, moja srea ste vi, samo vi; ne bih htjela ivjeti ako vas ne mogu
vidjeti i voljeti u svakom asu svojega ivota.
Isprva zaljubljena ena oduevljeno zadovoljava elju svojega ljubavnika. Zatim se
- poput vatrogasca koji iz ljubavi prema svojem zanimanju posvuda podmee poare trudi pobuditi tu elju da bi je mogla zadovoljiti. Ako u tome ne uspije, osjea se
ponienom, nepotrebnom do te mjere da e ljubavnik hiniti strast koju ne osjea.
Ptetvorivi se u robinju, ena je pronala najsigurniji nain zarobljavanja mukarca. To
je druga ljubavna la koju su brojni mukarci - Lawrence, Montherlant - ljutito
prokazivali: ljubav se smatra darom, dok je zapravo tiranija. Benjamin Constant je
surovo u Adolpheu opisao lance koje oko mukarca obavija previe velikoduna strast
neke ene. Nije brojila svoje rtve jer je bila zaokupljena nastojanjem da ih prihvatim,
okrutno kae o Eleonore. Prihvaanje je zapravo obaveza koja zarobljava ljubavnika, a
ne daje mu ak ni povlasticu da djeluje kao onaj tko daje. ena zahtijeva da on zahvalno
primi teret koji mu namee. I njezina samovolja je nezasitna. Zaljubljeni mukarac je
autoritaran, ali je - kad dobije to eli - zadovoljan, dok zahtjevna predanost ene nema
granica. Ljubavnik koji ima povjerenja u svoju ljubavnicu bez nezadovoljstva prihvaa da
bude odsutna, da se bavi neime daleko od njega: siguran u to da mu pripada, radije
posjeduje slobodu nego stvar. Suprotno tomu, odsutnost ljubavnika eni je uvijek
muenje: on je pogled, sudac, im okrene oi prema neemu to nije ona, zakida je. Sve
to vidi otima od nje. Daleko od njega, ena ostaje bez vlasnitva i nad sobom i nad
svijetom. ak i kad sjedi pokraj nje, a ita ili pie, naputa je, izdaje. Mrzi njegov san.
Baudelaire se raznjeuje nad uspavanom enom: Umorno ti oi sjaju. Proust oparano
promatra Albertinu kako spava.365 Naime, muka ljubomora je jednostavno elja za
iskljuivim posjedovanjem. Voljena ena, kad joj san dade razoruanu nevinost
djetinjstva, ne pripada nikome: mukarcu je to pouzdanje dovoljno. Ali bog, gospodar ne
smije se prepustiti poinku imanentnosti. ena neprijateljski promatra tu pokorenu
transcendenciju. Mrzi njegovu ivotinjsku inerciju, to tijelo koje vie ne postoji za nju
nego u sebi, preputeno sluajnosti ija je cijena njezina vlastita sluajnost. Violette
Leduc je snano izrazila taj osjeaj:

365

Nita se ne mijenja i ako je Albertina zapravo Albert. Proustov stav je ovdje u svakom sluaju muevni stav.

466

briana

Mrzim spavae. Nadvijam se nad njih s loim namjerama. Njihova me

podinjenost ljuti. Mrzim njihov nesvjesni spokoj, njihovu lanu
neosjetljivost, njihovo lice marljivog slijepca, njihovo razumno pijanstvo,
njihovu nesposobnu panju... Vrebala sam, dugo sam ekala na ruiasti
mjehuri koji bi izaao iz usta mojega spavaa. Traila sam od njega samo
mjehuri prisutnosti. Nisam ga dobila... Vidjela sam da su njegove none vjee
vjee smrti... Nalazila sam utoite u veselju njegovih vjea kad je taj ovjek
bio nepodnoljiv. San je teak kad eli biti. Sve je pokupio. Mrzim mojeg
spavaa koji si moe s nesvjesnim stvoriti mir koji mi je nepoznat. Mrzim
njegovo medeno elo... On je duboko u sebi zaokupljen svojim odmorom.
Rekapitulira bog zna to... Hitro smo otili. eljeli smo napustiti zemlju sluei
se svojom udi. Poletjeli smo, penjali smo se, vrebali, ekali, pjevuili, uspjeli,
stenjali, pobijedili i izgubili zajedno. Bila je to ozbiljna besposliarska kola.
Iskopali smo novu vrstu nitavila. A sada ti spava. Tvoja izbrisanost nije
iskrena... Ako se moj spava pomakne, moja ruka, protiv svoje volje, dotakne
sjeme. To je itnica s pedeset vrea ita, zaguljiva, silnika. Intimne kesice
mukarca koji spava pale su mi u ruku... Drim male vree sjemena. Drim u
ruci polja koja e biti uzorana, vonjake koji e biti podrezani, vodenu snagu
koja e biti pretvorena, etiri daske koje e biti pribijene, cerade koje e biti
podignute. Drim u ruci plodove, cvijee, odabrane ivotinje. Drim u ruci
skalpel, vrtlarske kare, svrdlo, revolver, klijeta za poroaj i sve mi to ne
ispunjava ruku. Sjeme uspavanog svijeta samo je objeeni viak produetka
due...
Tebe, kad spava, mrzim.366
Bog ne smije zaspati, inae postaje glina, meso. Ne smije prestati biti prisutan,
inae njegovo bie tone u nitavilo. Za enu mukarev san predstavlja pohlepu i izdaju.
Ljubavnik katkad probudi svoju ljubavnicu: da bi je zagrlio. Ona njega budi samo zato da
ne spava, da se ne udaljava, da ne misli na neto osim nje, da bude tu, zatvoren u sobi, u
krevetu, u njezinu naruju - kao Bog u tabernakulu - to eli ena: ona je tamniarka.
A opet, ena ne pristaje zaista na to da mukarac bude samo njezin zatoenik. U
tome lei jedan od bolnih paradoksa ljubavi: kao zarobljenik, bog ostaje bez svoje
boanstvenosti. ena sauva svoju transcendenciju namjenjujui je njemu, ali on je treba
odnijeti prema cijelome svijetu. Ako dvoje ljubavnika zajedno proguta apsolut strasti,
cijela se sloboda sniava na imanentnost. Jedino im smrt tada moe dati rjeenje: to je
jedno od znaenja mita o Tristanu i Izoldi. Dvoje ljubavnika koji se posveuju iskljuivo
jedno drugome ve su mrtvi: oni umiru od dosade. Marcel Arland je u Terres trangres
(Nepoznate zemlje) opisao tu polaganu agoniju ljubavi koja prodire samu sebe. ena
zna za tu opasnost. Osim u napadajima ljubomorne mahnitosti, ona zahtijeva od
mukarca da bude projekt, djelovanje: da bi ostao junak mora initi podvige. Vitez koji
odlazi u nove izazove vrijea svoju gospu, ali ga ona prezire ako ostane sjediti pokraj
njezinih nogu. U tome je muenitvo nemogue ljubavi. ena eli imati mukarca cijelog,
ali zahtijeva od njega da nadie svaku datost koju bi mogao posjedovati: ne moe se
imati slobodu. Ona eli zatvoriti ovdje egzistenta koji je, prema Heideggerovim rijeima,
bie daljina, i dobro zna da je taj pokuaj osuen na propast. Prijatelju moj, volim vas
kako treba voljeti, pretjerano, ludo, sa zanosom i oajem, pie Julie de Lespinasse.
Idolatrijska ljubav, ako je lucidna, moe biti samo oajna. Jer ljubavnica koja od
366

Je hais les dormeurs (Mrzim spavae).

467

briana

ljubavnika trai da bude junak, div, polubog, zahtijeva da za njega ne bude sve, dok ona
moe pronai sreu samo pod uvjetom da ga cijeloga sadri u sebi.
Strast ene u njezinu bezuvjetnom odricanju od vlastitih prava ima
upravo za pretpostavku da u drugom spolu ne postoji isti osjeaj, ista elja za
odricanjem. Jer ako se oboje iz meusobne ljubavi odriu sami sebe, onda bi
iz toga ispalo - pa, ja ne znam to, moda neki strah od praznog prostora?
ena hoe da bude uzeta... u skladu s tim eli nekoga koji uzima, koji se sam
ne daje i ne predaje, koji ba naprotiv upravo obogauje svoje ja u ljubavi...
ena se daje, mukarac dobiva.. 367
ena e barem moi pronai radost u tom obogaenju koje prua voljenome. Ona
za njega nije Sve, ali e se nastojati smatrati nunom. U nunosti nema stupnjevanja. Ako
on ne moe bez nje, ona se smatra temeljem njegove dragocjene egzistencije i iz toga
izvlai svoju vlastitu vrijednost. ena uiva u sluenju njemu, ali on tu uslugu mora
prihvatiti sa zahvalnou. Dar postaje zahtjev prema obinoj dijalektici odanosti.368 A
ena savjesnog duha se pita: Treba li on zaista mene? Mukarac je voli, eli s posebnom
njenou i udnjom: ali ne bi li i za drugu imao jednako poseban osjeaj? Mnoge se
zaljubljene ene daju prevariti. ele zanemariti da je u posebnom sadrano ope, a
mukarac im olakava iluziju jer je najprije s njima dijeli. U njegovoj elji esto postoji
strast koja djeluje kao da prkosi vremenu. U trenutku kad eli tu enu, eli je strastveno,
eli samo nju: i, dakako, trenutak je apsolut, ali trenutani apsolut. Prevarena, ena
prelazi u vjenost. Kako ju je divinizirao gospodarev zagrljaj, vjeruje da je oduvijek bila
boanska i namijenjena bogu: jedino ona. No osim to je snana, muka elja je i
prolazna. Kad se utai, dosta brzo mine, dok ena najee poslije ljubavi postane
mukareva zatoenica. To je tema itave gomile plitkih knjiga i pjesama. Mladi je
prolazio, djevojka je pjevala... Mladi je pjevao, djevojka je plakala. A ako je mukarac
dugotrajno vezan za enu, to jo uvijek ne znai da mu je ona nuna. Meutim, ona trai
opravo to: njezina je abdikacija spaava samo pod uvjetom da joj vrati kraljevstvo. Ne
moe se izbjei igru uzajamnosti. Stoga ona mora patiti ili si lagati. Najee se prvo
zakvai za la. Zamilja mukarevu ljubav kao tonu presliku ljubavi koju osjea prema
njemu. S loom vjerom elju smatra ljubavlju, erekciju eljom, ljubav religijom. Prisili
mukarca da joj lae: Voli li me? Isto koliko i juer? Zauvijek e me voljeti? Lukavo
postavlja pitanja onda kada nema vremena za nijansirane i iskrene odgovore, ili pak kad
ih brane okolnosti. Odluno ispituje, na primjer, tijekom ljubavnog ina, oporavka od
bolesti, u suzama ili na peronu kolodvora. Otete odgovore pretvara u trofeje. A u
nedostatku odgovora, tumai tiinu. Svaka istinski zaljubljena ena je vie ili manje
paranoina. Sjeam se jedne prijateljice koja je zbog dulje utnje dalekoga ljubavnika
izjavila: Kad ovjek eli prekinuti, pie, da bi obznanio prekid, ali je, kad je dobila
nedvosmisleno pismo, rekla: Kad zaista eli prekinuti, ne pie. esto je vrlo teko u
povjeravanjima odrediti gdje poinje patoloki delirij. Kad ga opie zaljubljena ena
obuzeta panikom, mukarevo se ponaanje uvijek doima udnovatim: to je neurotiar,
sadist, ovjek potisnutih osjeaja, mazohist, avo, nedosljedan tip, kukavica ili sve to
odjednom. On prkosi najsuptilnijim psiholokim objanjenjima. X. me oboava, ludo je
ljubomoran, volio bi da kad izlazim nosim masku; ali je tako udno stvorenje i toliko se
boji ljubavi da me, kad mu pozvonim, prima na stubitu i ne da mi ui. Ili pak: Z. me
367
368

Nieizsche, Vesela nauka.

To smo pokuali pokazati u eseju Pir i Kineas.

468

briana

oboavao. Ali je bio suvie ponosan da me pozove da se preselim u Lyon gdje on ivi.
Otila sam tamo i uselila se k njemu. Nakon osam dana, bez ijedne svae, izbacio me.
Nakon toga sam ga vidjela dvaput. Trei put sam nazvala i zaklopio mi je slualicu usred
razgovora. On je neurotian. Te se tajanstvene prie razjasne kad ih objasni mukarac:
Uope je nisam volio ili Bila mi je draga, ali nisam mogao podnijeti nijedan mjesec
ivota s njom. Previe ustrajna loa vjera vodi u mentalnu ustanovu: jedno od stalnih
svojstava erotomanije jest da se ponaanja ljubavnika ine zagonetnima ili
paradoksalnima. Na taj nain delirij bolesnice uvijek uspijeva razbiti otpore stvarnosti.
Normalnu enu katkad na kraju pobijedi istina i ona prizna da vie nije voljena. Ali dok
god nije prisiljena na to priznanje, ena uvijek pomalo vara. ak i u uzajamnoj ljubavi,
meu osjeajima ljubavnika postoji temeljna razlika koju se ena trudi prikriti. Mukarac
se mora biti sposoban opravdati bez nje jer se ona nada da e je on opravdati. On joj je
nuan zato to ona bjei od svoje slobode: ali ako on prihvaa slobodu bez koje ne bi bio
ni junak ni jednostavno mukarac, nita ni nitko mu ne mogu biti nuni. Ovisnost koju
ena prihvaa proizlazi iz njezine slabosti: kako moe nai uzajamnu ovisnost u
mukarcu kojega voli zbog njegove snage?
Strastveno zahtjevna dua ne moe pronai odmor u ljubavi jer smjera
proturjenom cilju. Slomljena i izmuena moe postati teret za onoga ijom se robinjom
zamiljala. Kako se ne osjea nunom, postaje zamorna, odbojna. I to je prilino esta
tragedija. Ako je mudrija i ne toliko nepopustljiva, zaljubljena ena se pomiri sa
sudbinom. Ona nije sve, nije nuna: dovoljno joj je da bude korisna. Druga bi lako mogla
zauzeti njezino mjesto, zato e se zadovoljiti time to to mjesto ima ona. Prepoznaje
svoju podinjenost ne traei uzajamnost. Tada moe uivati u skromnoj srei, no ona,
ak ni u tim okvirima, nee biti nepomuena. Mnogo munije nego supruga, ljubavnica
eka. Ako je sama supruga iskljuivo ljubavnica, kuanske obaveze, majinstvo, njezine
zanimacije, uici nemaju u njezinim oima nikakvu vrijednost: jedino je prisutnost mua
moe otrgnuti iz limba dosade. Kad nisi tu, ini mi se da ne vrijedi ni doekati dan; sve
to mi se dogaa tada je kao mrtvo, a ja sam tek prazna haljina prebaena preko stolice,
pie Cecile Sauvage u ranim danima svojega braka.369 A vidjeli smo da se strastvena
ljubav esto raa i razvija izvan braka. Jedan od najnevjerojatnijih primjera cijelog ivota
posveenog ljubavi je primjer Juliette Drouet: ona je samo beskonano ekanje. Uvijek
se treba vratiti istoj poetnoj toki, to jest tome da te vjeno ekam, pie Juliette Hugou.
ekam vas kao vjeverica u kavezu. Boe moj! Kako je tuno za narav poput moje
ekati s kraja na kraj ivota! Kakav dan! Mislila sam da nikada nee proi, toliko sam te
ekala, a sada mislim da je prebrzo proao jer te nisam vidjela... Dan mi se ini
vjenim... ekam vas jer vas naposljetku jo uvijek vie volim ekati nego misliti da
uope neete doi. Istina je da je Hugo, nakon to ju je prisilio da prekine sa svojim
bogatim zatitnikom princem Demidoffom, zatvorio Juliette u jedan stani i dvanaest joj
godina branio da izlazi sama, tako da ne bi mogla nastaviti viati svoje nekadanje
prijatelje. No ak i kad se sudbina one koja se nazivala vaa tuna zarobljena rtva
poboljala, njoj je i dalje jedini razlog ivljenja bio njezin ljubavnik, kojega je i dalje vrlo
rijetko viala. Volim te, voljeni moj Victore, pisala je Juliette 1841. godine, ali mi je
srce tuno i puno gorine. Toliko malo, toliko te malo viam, a ono malo to te vidim,
tako mi malo pripada da svi ti malo ine puno tuge koja mi ispunjava srce i duh. Ona
sanja o pomirenju neovisnosti i ljubavi. eljela bih istodobno biti neovisna i robinja,
neovisna po poloaju koji bi me hranio, a robinja samo po svojoj ljubavi. No, nakon to
369

Drukije je ako je ena u braku pronala svoju autonomiju. Tada ljubav izmeu dvoje suprunika moe biti
slobodna razmjena dvaju bia od kojih je svako dovoljno samo sebi.

469

briana

joj je glumaka karijera konano propala, morala se s kraja na kraj ivota pomiriti s
injenicom da je samo ljubavnica. Unato njezinim naporima da bude na usluzi svojem
idolu, sati su bili previe prazni. O tome svjedoi sedamnaest tisua pisama koje je
napisala Hugou u ritmu od tristo-etiristo pisama godinje. Izmeu posjeta svojega
gospodara, mogla je samo ubijati vrijeme. Najgori strah u sudbini haremske ene jest da
joj dani budu pustinje dosade: kad se mukarac ne koristi objektom koji ona za njega
predstavlja, ona vie nije apsolutno nita. Poloaj zaljubljene ene je slian: ona samo
eli biti ta voljena ena, nita drugo u njezinim oima ne vrijedi. Da bi postojala,
ljubavnik mora biti pokraj nje, zaokupljen njom. Ona oekuje njegov dolazak, njegovu
elju, njegovo buenje. I im on od nje ode, ona opet pone ekati. To prokletstvo titi
junakinju iz Back Street (Pokrajnja ulica)370 kao i onu iz The Weather in the Streets (Klima
na ulicama),371 sveenice i rtve iste ljubavi. To je teka kazna nametnuta onoj koja
sudbinu nije uzela u svoje vlastite ruke.
ekanje moe biti radost. Onoj koja iekuje voljenog mukarca znajui da on tri k
njoj, da je voli, ekanje je blistavo obeanje. No kad proe pouzdano pijanstvo ljubavi
koja i samu odsutnost pretvara u prisutnost, s prazninom odsutnosti poinju se mijeati
muke zabrinutosti: mukarac se moe vie nikada ne vratiti. Poznavala sam enu koja je
pri svakom susretu doekivala ljubavnika s uenjem: Mislila sam da se nee vratiti,
govorila bi mu. Ako je pitao zato: Mogao bi se ne vratiti; kad te ekam, uvijek imam
dojam da te vie neu vidjeti. Nadasve moe prestati voljeti: moe zavoljeti drugu enu.
Jer estina s kojom se ena pokuava uvjeriti, govorei da je ljubavnik ludo voli i da moe
voljeti samo nju, ne iskljuuje muke ljubomore. Looj vjeri je svojstveno da si doputa
ostraene i proturjene tvrdnje. Tako ni luaku koji se uporno smatra Napoleonom nije
neugodno priznati da je pritom i pomoni frizer. ena se rijetko odlui pitati: Voli li me
on doista?, ali se sto puta pita: Voli li moda neku drugu? Ona ne prihvaa mogunost da
se ljubavnikova strast malo-pomalo ugasila ni mogunost da on ljubavi pridaje manje
vanosti od nje: umjesto toga si odmah izmilja suparnice. ena ljubav smatra istodobno
i slobodnim osjeajem i arolijom. I dri da je njezin mukarac nastavlja voljeti u
svojoj slobodi dok je smotan i uhvaen u klopku lukave intrigantice. Mukarac
shvaa enu kao stopljenu s njim, u svojoj imanentnosti. Zato lako glumi lik
Boubourochea. On teko moe zamisliti da je ona takoer duga i da mu moe pobjei.
Ljubomora je u mukarca obino samo prolazna kriza, kao i ljubav: ta kriza zna biti
estoka i ubilaka, ali se zabrinutost u njemu rijetko nastani trajno. Ljubomora se kod
njega ponajprije javlja kao sredstvo za odvlaenje panje: kad mu posao loe ide, kad
osjea da ga ivot mui, tada si kae da ga ena pravi budalom.372 Suprotno tome, ena
koja voli mukarca u njegovoj drugosti, u njegovoj transcendenciji, osjea se neprestano
u opasnosti. Nema velike razlike izmeu izdaje po udaljenosti i nevjere. im se ena ne
osjea voljenom, postaje ljubomorna: uzevi u obzir njezine zahtjeve, to je vie-manje
uvijek njezin sluaj. Njezine zamjerke i povrede, kakav im god bio izgovor, odraavaju se
u ljubomornim scenama: tako e izraziti nestrpljenje i dosadu oekivanja, gorki osjeaj
svoje ovisnosti, aljenje to vodi samo osakaenu egzistenciju. Sa svakim pogledom koji
voljeni mukarac uputi drugoj eni cijela je njezina sudbina u igri jer je u njemu otuila
itavo svoje bie. Zato se naljuti ako se oi njezina ljubavnika na jedan tren okrenu
prema nepoznatoj eni. Ako je on podsjeti da je ona upravo dugo promatrala nekog
neznanca, uvjereno mu odgovara: To nije isto. Ima pravo. Mukarac kojega promatra
ena iz toga nita ne dobiva. Darivanje poinje tek kad enska put postane plijen. Dok je
370

Fannie Hurst, Back Street.

Rosamond Lehmann, The Weather in the Streets.
372
To recimo proizlazi iz Lagacheova djela: Nature el formes de jalouse (Priroda i oblici ljubomore).
371

470

briana

ena koju se guta oima odmah pretvorena u poeljan i eljeni objekt, a prezrena
ljubavnica vraa se na obinu glinu. Tako je ena vjeito na oprezu. to on radi? to
gleda? S kim razgovara? Ono to joj je dao jedan osmijeh, jedan joj osmijeh moe oduzeti.
Dovoljan je jedan tren da je gurne iz sedefaste svjetlosti besmrtnosti u svakodnevni
suton. Od ljubavi je primila sve, pa moe sve izgubiti ako je izgubi. Nejasna ili odreena,
neutemeljena ili opravdana, ljubomora je za enu strano muenje jer predstavlja
radikalno osporavanje ljubavi. Ako je izdaja sigurna, treba ili prestati ljubav pretvarati u
religiju ili odustati od te ljubavi. To je toliko radikalan preokret da razumijemo da
zaljubljena ena, koja naizmjence sumnja i lae si, moe biti opsjednuta eljom i strahom
od otkrivanja kobne istine.
Ujedno bahata i nesigurna, ena koja je neprestano ljubomorna esto u toj
ljubomori grijei: Juliette Drouet je sumnjala na sve ene kojima bi se Hugo pribliio,
jedino se zaboravivi bojati Leonie Biard, koja mu je osam godina bila ljubavnica. U
nesigurnosti je svaka ena suparnica, opasnost. Ljubav ubija prijateljstvo zato to se
zaljubljena ena zatvara u svemir voljenog mukarca. Ljubomora pogorava njezinu
usamljenost i zato ini njezinu ovisnost jo veom. Ona u tome ipak pronalazi bijeg od
dosade: zadrati mua je posao, a zadrati ljubavnika - vrsta poziva. ena koja je,
izgubljena u zadovoljnom oboavanju, zanemarivala svoj izgled, poinje se ponovno za
njega brinuti im predosjeti prijetnju. Ureivanje, briga o kui, drutvena dogaanja
postaju trenuci borbe. Borba je aktivnost koja pua energiju. Dok god je otprilike sigurna
da pobjeuje, ratnica u njoj nalazi ganutljiv uitak. Ali muan strah od poraza pretvara
velikoduan dar u poniavajue ropstvo. Mukarac napada da bi se obranio. ena, ak i
ona ponosna, mora biti blaga i pasivna. Manevri, oprez, lukavstvo, osmijesi, arm,
ugaanje njezino su najbolje oruje. Vidim u sjeanju mladu enu kojoj sam jedne veeri
nenadano pozvonila na vrata. Otila sam od nje dva sata ranije, bila je loe naminkana,
nemarno odjevena, sumornoga pogleda. Sada je ekala njega. Kad je vidjela da sam to ja,
poprimila je svoj uobiajen izraz lica, ali sam je na tren uspjela vidjeti, pripremljenu za
njega, napetu od straha i licemjerja, spremnu na sve patnje iza svojega zaigranog
osmijeha. Bila je pomno poeljana, posebna je minka oivjela njezine obraze i usne, a
nosila je ipkastu bljetavo bijelu bluzu. Sveana odjea, oruje za borbu. Maseri,
vizaisti, kozmetiari znaju s kojom traginom ozbiljnou njihove klijentice
pristupaju njezi koja se ini besmislena. Za ljubavnika treba izmisliti nova zavoenja,
treba postati ona ena koju on eli susresti i posjedovati. No svaki napor je uzaludan:
ona nee u sebi uskrsnuti onu sliku Drugoga koja ga je najprije privukla i koja ga moe
privui kod druge ene. Ljubavnik ima isti dvolian i nemogu zahtjev kao mu: eli da je
njegova ljubavnica apsolutno njegova, a opet strana. eli da u potpunosti odgovara
njegovu snu, a da bude razliita od svega to izmilja njegova mata, da bude i odgovor
na ono to oekuje i nepredvieno iznenaenje. To proturjeje razdire enu i osuuje je
na neuspjeh. Ona se pokuava oblikovati prema ljubavnikovoj elji. Mnoge ene koje,
dobivi na poetku ljubavne veze narcistiku potvrdu, cvjetaju od sree, zastrauju
maninom udvornou im se osjete manje voljenima. Opsjednute i oslabljene iritiraju
ljubavnika. Slijepo se predajui ljubavniku, ena gubi onu dimenziju slobode koja ju je
isprva inila oparavajuom. On je u njoj traio svoj odraz, ali ako ga ona previe vjerno
odraava, dosadno mu je. Jedna od nevolja zaljubljene ene jest injenica da je sama
njezina ljubav izobliuje, ponitava. Ona je jo samo robinja, slukinja, previe posluno
zrcalo, previe vjerna jeka. Kad ena to shvati, tuga joj oduzme jo vrijednosti. Sa
suzama, zahtjevima, scenama, uspijeva izgubiti svaku privlanost. Egzistent jest ono to
ini. Da bi bila, ona se uzdala u tuu svijest i odustala od ikakva injenja. Znam samo

471

briana

voljeti, pie Julie de Lespinasse. Ja koja sam samo ljubav:373 taj naslov romana moto je
zaljubljene ene. Ona je samo ljubav, a kad je ljubav liena svojega objekta, ona vie nije
nita.
esto ena shvaa svoju pogreku i tada pokuava ponovno afirmirati svoju
slobodu, pronai svoju drugost. Postaje koketa. Nanovo zainteresira blaziranog
ljubavnika time to je ele drugi mukarci: to je prevakavana tema tolikih groznih
romana. Katkad joj i udaljenost moe vratiti ari. Albertina se ini dosadnom kad je
prisutna i posluna. Na daljinu ponovno postaje tajanstvena i ljubomorni Proust je opet
cijeni. No ti su manevri osjetljivi. Ako ih mukarac prozre, oni mu samo smijeno otkriju
podinjenost njegove robinje. ak ni ako uspiju nisu bezopasni: ljubavnik omalovaava
ljubavnicu zato to je njegova, ali joj je i privren zato to je njegova. Hoe li
iznevjeravanje unititi omalovaavanje ili pak privrenost? Mogue je da se, razoaran,
mukarac udalji od ravnodune ene: da, on je eli slobodnu, ali je eli i danu. Ona je
svjesna tog rizika i njezina je koketnost zato paralizirana. Zaljubljenoj eni gotovo je
nemogue vjeto igrati takvu igru. Previe se boji da e upasti u njezinu stupicu. I ako jo
tuje svojega ljubavnika, oklijeva ga nasamariti: kako bi nakon toga on u njezinim oima
ostao bog? Ako dobije partiju, unitava svojeg idola, a ako je izgubi, gubi se sama. Nema
spasa.
Oprezna zaljubljena ena - iako se te rijei meusobno pobijaju - trudi se pretvoriti
ljubavnikovu strast u njenost, prijateljstvo, naviku. Ili ga pokuava vezati vrstim
vezama: djetetom, brakom. Ta elja za brakom proganja mnoge veze: to je elja za
sigurnou. Lukava ljubavnica okoritava se velikodunou mlade ljubavi da bi se
osigurala za budunost, ali kad se oda tim spekulacijama, vie ne zasluuje naziv
zaljubljene ene. Naime, zaljubljena ena ludo sanja o tome da zauvijek zarobi
ljubavnikovu slobodu, ali ne i o tome da je poniti. I zato, osim u vrlo rijetkom sluaju
kad se slobodna veza nastavi cijeli ivot, ljubav-religija vodi u katastrofu. S markizom de
Mora, gospoica de Lespinasse imala je sreu da se prva ohladila: ohladila se jer je srela
Guiberta koji se zauzvrat brzo ohladio od nje. Ljubav gospoe d'Agoult i Liszta stradala
je od te neumoljive dijalektike: strast, ivotnost i ambicija, koje su Liszta inile toliko
privlanim, obeale su ga drugim ljubavima. Portugalska redovnica mogla je samo biti
ostavljena. Cijena vatrenosti zbog koje je d'Annunzio bio toliko armantan374 bila je
njegova nevjernost. Prekid moe dubinski obiljeiti mukarca: ali, najzad, on ima svoj
ivot mukarca za voditi. Ostavljena ena vie nije nita, nema nita. Ako je upitaju kako
je ivjela prije, vie se ak ni ne sjea. Pustila je svijet koji je bio njezin da padne u pepeo
kako bi prisvojila novu domovinu iz koje je naglo istjerana. Zanijekala je sve vrijednosti
u koje je vjerovala, raskinula prijateljstva. Sada je bez krova nad glavom, a svuda oko nje
prostire se pustinja. Kako bi mogla zapoeti novi ivot kad izvan voljenog mukarca ne
postoji nita? Ostavljena ena nalazi utoite u delirijima kao neko u samostanu. Ili joj,
ako je previe razumna za to, ne preostaje drugo nego umrijeti: vrlo brzo kao gospoica
de Lespinasse ili polako. Agonija moe trajati dugo. Kad se ena deset ili dvadeset godina
posveivala duom i tijelom jednom mukarcu, kad se on vrsto zadrao na pijedestalu
na koji ga je uzdigla, njegov je odlazak razorna katastrofa. to da napravim?, pitala je
jedna etrdesetogodinjakinja. to da napravim ako me Jacques vie ne voli? ena se
pomno odijevala, eljala, minkala, ali njezino ogrubjelo lice, ve oronulo, nije ba
moglo pobuditi novu ljubav. A ona sama, nakon dvadeset godina provedenih u sjeni
jednog mukarca, je li ona mogla voljeti drugoga? Kad ovjek ima etrdeset godina,
373
374

Roman Dominique Rolin: Moi qui ne suis qu'amour.

Po rijeima Isadore Duncan.

472

briana

preostaje mu jo mnogo godina ivota. I dalje viam onu drugu enu kojoj su oi
zadrale ljepotu, a crte lica plemenitost usprkos nateenosti od patnje, koja je ni ne
znajui, slijepa, gluha, putala da joj u javnosti suze teku niz obraze. Sada bog drugoj
govori rijei koje su izmiljene za nju. Kao svrgnuta kraljica, vie ni ne zna je li ikada
vladala istinskim kraljevstvom. Kad je ena jo mlada, moe ozdraviti: izlijeit e je nova
ljubav. Katkad e se novoj ljubavi prepustiti malo suzdranije, shvaajui da ono to nije
jedinstveno ne moe biti apsolutno. No esto e se u njoj iscrpiti jo vie nego prvi put,
jer e morati ispraviti svoj prethodni poraz. Neuspjeh apsolutne ljubavi korisno je
iskustvo samo ako se je ena sposobna ponovno uzeti u svoje ruke. Heloiza se po
rastanku od Abelarda nije pretvorila u ruevinu jer si je vodei opatiju izgradila
autonomnu egzistenciju. Coletteine junakinje previe su ponosne i sposobne da bi ih
slomilo ljubavno razoaranje: Rene Mere se spaava radom. Sido je sama govorila
svojoj keri da se ne brine previe zbog njezine sentimentalne sudbine jer zna da je
Colette mnogo vie od zaljubljene ene. No malo je zloina koji donose goru kaznu od te
velikodune pogreke: da se ena cijela prepusti tuim rukama.
Autentina ljubav mora se zasnivati na uzajamnom priznavanju dvije slobode.
Svatko od ljubavnika tako bi se osjeao i kao on sam i kao drugo. Nitko se ne bi odrekao
transcendencije, nitko se ne bi osakatio. Oboje bi u svijetu zajedno otkrivali vrijednosti i
ciljeve. Za jednog i drugog ljubav bi bila otkrie sebe sama kroz darivanje sebe i
obogaivanje svemira. U svojem djelu La Dcouverte de soi (Otkrivanje sebe), Georges
Gusdorf vrlo tono saima ono to mukarac trai od ljubavi:
Ljubav nas otkriva nama samima tako to nas izvlai iz sebe samih.
Potvrujemo se u doticaju s onime to nam je strano i komplementarno.
Ljubav kao oblik spoznaje otkriva nova neba i nove zemlje u samome
krajoliku u kojemu oduvijek ivimo. U tome lei velika tajna: svijet je drugo,
sam ja sam drugo. I vie nisam jedini tko to zna. Jo bolje: netko me to nauio.
ena dakle igra nunu i kljunu ulogu u svijesti koju mukarac o sebi ima.
Iz toga proizlazi vanost koju mladi pridaje prvim ljubavnim iskustvima375. Vidjeli
smo kako se Stendhal i Malraux oduevljavaju udom zbog kojega sam ja sam drugo.
No Gusdorf grijei kad kae: Jednako tako mukarac eni predstavlja nunog
posrednika izmeu nje same i nje same, jer danas enin poloaj nije jednak mukome.
Mukarac se otkriva u obliju drugoga, ali ostaje on sam i njegovo je novo lice
integrirano u njegovu sveukupnu osobnost. Za enu bi vrijedilo isto samo kad bi jednako
esencijalno egzistirala kao za-sebe. To bi podrazumijevalo da ena ima ekonomsku
neovisnost, da se projicira prema vlastitim ciljevima i bez posrednika nadilazi prema
zajednici. Tada bi bile mogue ravnopravne ljubavi, kao to je ljubav Kya i May koju
opisuje Malraux. Mogue je ak da ena igra muevnu i dominantnu ulogu poput
gospoe Warens s Rousseauom ili Lee s Chrijem. No, u veini sluajeva, ena se
spoznaje samo kao drugo: njezino za-drugoga se mijea s njezinim samim biem. Ljubav
za enu nije posrednik izmeu nje same i nje same jer se ona ne pronalazi u svojoj
subjektivnoj egzistenciji. Ostaje preplavljena onom ljubavnicom koju mukarac nije
samo otkrio, nego i stvorio. Njezin spas ovisi o toj despotskoj slobodi koja ju je utemeljila
i koja je u jednom trenu moe ponititi. ena provodi ivot strepei pred onim koji dri
njezinu sudbinu u svojim rukama, a da to sasvim ni ne zna ni ne eli. ena je u opasnosti
375

Vidi prvi svezak.

473

briana

u drugome, kao uplaen i nemoan svjedok vlastite sudbine. Protiv svoje volje tiranin i
krvnik, taj drugi unato njoj i sebi ima neprijateljsko lice: umjesto prieljkivanog
jedinstva, zaljubljena ena doivljava najgoru usamljenost, a umjesto suradnje borbu i
esto mrnju. Ljubav je u ene vrhovni pokuaj nadvladavanja ovisnosti na koju je
osuena njezinim prihvaanjem. Ali ak i kad se na nju pristalo, ovisnost se moe ivjeti
samo u strahu i poniznosti.
Mukarci su se nadmetali u proglaavanju ljubavi vrhovnim postignuem za enu.
ena koja voli kao ena zbog toga samo postaje jo vie ena, kae Nietzsche. Balzac
pie: U viem redu ideja, ivot mukarca je slava, ivot ene ljubav. ena je jednaka
mukarcu samo ako svoj ivot pretvori u vjeitu rtvu, kao to je ivot mukarca vjeito
djelovanje. No i to je opet okrutna obmana jer ono to ena nudi u rtvu mukarci se
nimalo ne zamaraju prihvatiti. Mukarac ne treba bezuvjetnu odanost koju trai, ni
idolatrijsku ljubav koja mu laska tatini. Prihvaa ih samo pod uvjetom da sam ne mora
udovoljiti zahtjevima koje ti enini stavovi od njega podrazumijevaju. On eni
propovijeda o davanju, ali ga njezini darovi izluuju. Njoj je neugodno zbog nepotrebnih
darova, neugodno zbog svoje uzaludne egzistencije. Onoga dana kad e ena moi voljeti
u svojoj snazi, a ne slabosti, ne da bi pobjegla od sebe, nego da bi se nala, ne da bi se
odrekla sebe, nego da bi se afirmirala, tada e ljubav za nju kao i za mukarca postati
izvor ivota, a ne smrtna opasnost. Dotad, ljubav u svojem najdirljivijem obliku nastavlja
biti prokletstvo koje lebdi nad enom zatvorenom u enskom svemiru, osakaenom
enom, nesposobnom da bude sama sebi dovoljna. Bezbrojne muenice ljubavi
posvjedoile su o nepravednosti sudbine koja im kao krajnji spas nudi jalovi pakao.

474

briana

Trinaesto poglavlje
Mistiarka
Ljubav je eni dodijeljena kao njezin vrhovni poziv i, kad je upuuje mukarcu, ona
u njemu trai Boga: ako joj okolnosti brane ljudsku ljubav, ako je razoarana ili
zahtjevna, odabrat e tovati boanstvo u samome Bogu. Jasno, bilo je i mukaraca koji
su izgarali od iste ljubavi, ali su rijetki i njihov je ar dobivao veoma istanan
intelektualni oblik. Naprotiv, ena koje su se preputale uicima nebeskih zaruka postoji
itava eta: i one ih proivljavaju na neobino afektivan nain. ena je navikla na ivot na
koljenima, dakako, i oekuje da joj spas sie s neba na kojem kraljuju mukarci.
Mukarci su takoer obavijeni oblacima: njihovo velianstvo se otkriva onkraj velova
njihove tjelesne prisutnosti. Voljeni je uvijek vie ili manje odsutan. Komunicira sa
svojom tovateljicom dvosmislenim znakovima. Ona poznaje njegovo srce samo putem
ina vjere. I to joj se vie ini nadmonim, to joj njegova ponaanja djeluju
nepronicljivima. Vidjeli smo da u erotomaniji vjera odolijeva svim osporavanjima. ena
ne treba ni vidjeti ni dotaknuti da bi pokraj sebe osjetila Prisutnost. Bilo da je rije
o lijeniku, sveeniku ili Bogu, ona e pronai iste neosporive dokaze, kao robinja e u
srce primiti more ljubavi koja silazi odozgo. Ljudska ljubav i boanska ljubav se mijeaju,
ne zato to bi druga bila sublimacija prve, nego zato to je prva takoer pokret prema
transcendentnom, prema apsolutu. U svakom sluaju, zaljubljena ena spaava svoju
sluajnu egzistenciju ujedinjujui je s Cjelinom utjelovljenom u jednoj suverenoj Osobi.
Ta dvosmislenost upada u oi u brojnim, patolokim ili normalnim, sluajevima
kada je ljubavnik diviniziran i gdje Bog dobiva ljudsko oblije. Citirat u samo sljedei
sluaj koji donosi Ferdiere u svojem djelu o erotomaniji. Pacijentica govori:
Godine 1923. dopisivala sam se s novinarom La Presse. Svakodnevno
sam itala njegove lanke o moralu, itala sam izmeu redaka. inilo mi se da
odgovara meni, da mi daje savjete. Pisala sam mu ljubavna pisma; puno sam
mu pisala... Godine 1924. naglo mi je sinulo: inilo mi se da Bog trai enu, da
dolazi razgovarati sa mnom. Imala sam dojam da mi je dao neku misiju, da me
odabrao da utemeljim hram. Vjerovala sam da sam sredite velikoga naselja u
kojemu ene njeguju lijenici... Tada sam premjetena u ustanovu u
Clermontu... Ondje je bilo mladih lijenika koji su eljeli promijeniti svijet: u
mojoj sobici, osjeala sam njihove poljupce na svojim prstima, osjeala sam
njihova spolovila u svojim rukama. Jedanput su mi rekli: Ti nisi senzibilna,
nego senzualna; okreni se. Ja sam se okrenula i osjetila ih u sebi. Bilo je jako
ugodno... Glavni lijenik, gospodin D., bio je poput boga: Dobro sam znala da
postoji neto kad bi dolazio do mojega kreveta. Gledao me kao da eli rei:
samo sam tvoj. Stvarno me volio: jednoga me dana uporno gledao na zaista
nevjerojatan nain... Njegove zelene oi postale su plave poput neba;
intenzivno su se i neopisivo irile. Promatrao je ostvareni uinak
475

briana

razgovarajui pritom s drugom pacijenticom i smijeio se... A ja sam tako

ostala fiksirana na doktora D... Klin se klinom ne izbija i unato svim mojim
ljubavnicima (imala sam ih petnaest-esnaest), nisam se mogla odvojiti od
njega. Zato je kriv... Vie od dvanaest godina neprekidno sam vodila mentalne
razgovore s njim... Kad sam ga htjela zaboraviti, opet bi se pojavio... Katkad se
pomalo rugao: Vidi, straim te, moda e voljeti druge, ali uvijek e mi se
vraati... esto sam mu pisala pisma, predlagala sastanke na koje bih
dolazila. Prole godine sam mu otila u posjet. Namjestio je gard u kojemu
nije bilo topline, osjeala sam se skroz blesavom i otila sam... Kau mi da je
oenio drugu enu, ali znam da e me zauvijek voljeti... On je moj suprug iako
se in nikada nije dogodio, in koji bi nas spojio... Katkad on kae: Napusti
sve, sa mnom e se uvijek uspinjati, nee biti zemaljsko bie. Vidite, svaki
put kad taim Boga, naem mukarca. Sad vie ne znam kojoj bih se religiji
okrenula.
Ovdje je rije o patolokom sluaju. No kod mnogih pobonih ena nalazimo to
nerazmrsivo pretapanje mukarca i Boga. Ponajprije ispovjednik zauzima dvosmisleno
mjesto izmeu neba i zemlje. On tjelesnim uima slua pokajnicu koja mu izlae duu, ali
u pogledu kojim je obavija sjaji nadnaravna svjetlost. On je Boji ovjek, Bog prisutan u
obliju mukarca. Gospoa Guyon tako opisuje svoj susret s ocem La Combeom: Uinilo
mi se da mo milosti prelazi s njega na mene kroz najintimnije dijelove due i da se vraa
s mene na njega tako da je i on osjeao isti uinak.
Sveenikova intervencija izvukla ju je iz hladnoe od koje je godinama patila i
nanovo zapalilo vatru u njezinoj dui. ivjela je uz njega tijekom itavoga svojeg velikog
mistikog razdoblja. I priznaje: To je bilo potpuno jedinstvo, takvo da ga vie nisam
mogla razlikovati od Boga. Bilo bi previe jednostavno rei da je zapravo bila
zaljubljena u mukarca, a pritom hinila ljubav prema Bogu: voljela je i tog mukarca jer
je on u njezinim oima bio neto drugo osim samoga sebe. Jednako kao Ferdiereova
pacijentica, pokuala je nejasno dosegnuti vrhovni izvor vrijednosti. To je cilj svake
mistiarke. Da bi prenijela svoj zanos na nebesku pustinju, katkad joj je koristan muki
posrednik, ali nije nuan. Budui da ne razlikuje dobro stvarnost od igre, djelovanje od
maginog postupka, objekt i imaginarno, ena je iznimno sposobna oprisutniti odsutnost
kroz svoje tijelo. Mnogo je manje smijeno poistovjeivanje misticizma i erotomanije, to
se katkad dogaa: erotomanka se osjea uvelianom ljubavlju suverenog bia. To bie
preuzima inicijativu u ljubavnom odnosu, ono voli strastvenije no to je voljeno. Odaje
svoje osjeaje oiglednim, ali skrivenim znakovima. Ljubomorno je i ljuti ga nedostatak
zanosa u odabranice: tada je ne oklijeva kazniti. Gotovo se nikad ne pokae u tjelesnom i
konkretnom obliju. Sve te znaajke nalazimo i u mistiarki. Na primjer, Bog od
pamtivijeka voli duu koju je zapalio svojom ljubavi, prolio je za nju svoju krv, priprema
joj divne apoteoze. Ona ne moe uiniti nita drugo nego prepustiti se bez otpora
njegovoj strasti.
Danas je prihvaena teza da erotomanija poprima as platonski, as seksualni
oblik. Tijelo jednako tako ima vei ili manji udio u osjeajima koje mistiarka posveuje
Bogu. Njezini su izljevi emocija precrtani s onih koje doivljavaju zemaljski ljubavnici.
Kad je Anela iz Foligna promatrala sliku na kojoj Krist u naruju dri svetog Franju,
rekla mu je: Tako u ja tebe drati u naruju, i mnogo vie nego to mogu vidjeti
tjelesne oi... ako me voli, nikada te neu ostaviti. Gospoa Guyon pie: Ljubav mi nije
davala ni trenutka predaha. Govorila sam mu: Oh ljubavi moja, dosta je, pusti me.
476

briana

elim ljubav koja mi duu proima neizrecivim drhtajima, ljubav koja me

onesvjetava... O Boe moj! Kad biste priutili najulnijim enama ono to ja osjeam,
ubrzo bi napustile svoje lane uitke da uivaju u ovako istinskom dobru. Poznajemo
uvenu viziju svete Tereze:
Aneo je drao na svojini rukama jedno dugo pozlaeno koplje. S
vremena na vrijeme zarivao ga je u moje srce i gurao ga ak do moje utrobe.
Kada je izvlaio koplje, inilo mi se da e mi iupati utrobu i ostajala sam
sva zapaljena boanskom ljubavlju... ali sigurna sam da me bol proima do
samog dna utrobe i inilo mi se da se ona cijepa kada moj duhovni suprug
izvlai strijelu kojom ju je proboo.
Nekada se pobono tvrdi da mistiarku siromatvo jezika prisiljava na uporabu
ovakvog erotskog vokabulara. No i ona raspolae jednim jedinim tijelom i od zemaljske
ljubavi posuuje ne samo rijei, nego i tjelesna dranja. Da bi se ponudila Bogu posee za
istim ponaanjem kao kad se nudi mukarcu. To uostalom nimalo ne umanjuje
vrijednost njezinih osjeaja. Kad Anela iz Foligna prema promjenama u svojem srcu
postaje naizmjence blijeda i suha, pa debela i rumena, kad lije potoke suza,376 kad
padne na zemlju, ne moemo ba te pojave smatrati isto duhovnima, ali objasniti ih
samo njezinom pretjeranom emotivnou znai pozivati se na uspavljujue svojstvo
maka. Tijelo nikada nije uzrok subjektivnih iskustava jer je u svojem objektivnom obliku
ono sam subjekt: subjekt proivljava svoje stavove u cjelini svoje egzistencije. Protivnici
i oboavatelji mistike misle da je davanje seksualnog sadraja ekstazama svete Terezije
ravno njezinu sputanju na razinu histerine ene. No histerini subjekt nije oslabljen
injenicom to aktivno iskazuje svoje opsesije, nego injenicom da je opsjednut i da mu
je sloboda opinjena i ponitena. Fakirovo ovladavanje svojim tijelom ne ini ga
njegovim robom, tjelesna mimika moe biti obavijena poletom slobode. Tekstovi svete
Terezije nisu nimalo dvosmisleni i opravdavaju Berninijev kip koji nam sveticu pokazuje
onesvijetenu u pretjeranom zanosu silne naslade. Nita manje pogreno ne bi bilo
protumaiti njezine osjeaje kao obinu seksualnu sublimaciju. Na poetku ne postoji
potisnuta seksualna elja koja se pretvara u boansku ljubav. Ni sama zaljubljena ena
nije prvo plijen elje bez objekta koja se zatim usredotoi na nekog pojedinca. Upravo
prisutnost ljubavnika u njoj potakne uzbuenje koje se odmah intencionira prema
njemu. Tako se jednim jedinim pokretom sveta Terezija nastoji ujediniti s Bogom i
proivljava to jedinstvo u svojem tijelu. Ona nije robinja svojih ivaca i hormona: radije
bi se trebali diviti njezinoj snazi vjere koja prodire u najintimnije predjele njezina tijela.
Zapravo, kako je to shvaala sama sveta Terezija, vrijednost mistikog iskustva ne mjeri
se nainom na koji je ono subjektivno proivljeno, nego s obzirom na njegov objektivni
doseg. Pojave ekstaze otprilike su iste u svete Terezije i u svete Margarete Marije
Alacoque, dok je interes njihovih poruka veoma drukiji. Sveta Terezija na posve
intelektualan nain postavlja dramatian problem odnosa izmeu pojedinca i
transcendentnog Bia. Kao ena je proivjela iskustvo iji smisao nadilazi bilo kakvu
spolnu specifikaciju. Treba je svrstati uz bok Ivanu od Kria. No ona je oigledna
iznimka. Njezine manje vane sestre daju nam esencijalno ensku viziju svijeta i
spasenja. One ne ciljaju na transcendentno, nego na iskupljenje svoje enskosti.377
376

Suze su joj arile obraze toliko da ih je morala umiti hladnom vodom, prenosi jedan od njezinih ivotopisaca.
Kod sv. Katarine Sijenske, meutim, teoloka razmatranja su od velike vanosti. Ona je takoer poprilino muevan
tip ene.

377

477

briana

ena od boanske ljubavi prije svega trai ono to zaljubljena ena trai od
mukareve ljubavi: apoteozu svojeg narcizma. Za nju je taj suvereni pogled, paljivo i
zaljubljeno usredotoen na nju, udesna srea. Tijekom cijelog njezina ivota mlade
djevojke, mlade ene, gospou Guyon uvijek je muila elja da je vole i da joj se dive.
Jedna moderna protestantska mistiarka, gospoica Vee, pie: Nita me ne ini toliko
nesretnom kao kad se nitko ne zanima za mene na poseban i suosjeajan nain, za ono
to se dogaa u meni. Gospoa Krdener si je zamiljala da je Bog neprestano
zaokupljen njome, do te mjere da Saint-Beuve prepriava da je u presudnim trenucima
sa svojim ljubavnikom stenjala: Boe moj, kako sam sretna! Molim da mi oprostite ovu
pretjeranu sreu!. Moemo razumjeti kako se opije srce narcisoidne ene kad itavo
nebo postane njezino zrcalo. Njezina je divinizirana slika beskonana kao Bog sam,
nikada nee ieznuti. A u isto vrijeme osjea u prsima, goruim, uzbuenim i
ispunjenim ljubavlju, svoju duu - koju je stvorio, otkupio i koju voli divni Otac. Ona grli
upravo svoju dvojnicu, sebe samu, beskrajno poveanu posredstvom Boga. Tekstovi
Anele iz Foligna su posebno znakoviti. Evo kako joj se obraa Isus:
Keri moja blaga, voljena moja, hrame moj. Keri moja, ljubavi moja, voli
me jer ja tebe volim, mnogo, mnogo vie nego to ti moe voljeti. Cijeli tvoj
ivot: kako jede, pije, spava, cijeli tvoj ivot mi se svia. Napravit u u tebi
velike stvari u oima naroda. Kroz tebe e me znati i kroz tebe e moje ime
hvaliti mnotvo naroda. Keri moja, suprugo moja slatka, jako te volim.
Zatim:
Keri moja, koja si mi milija nego to sam ja tebi, radosti moja, srce Boga
svemoguega sada je na tvojem srcu... Bog svemogui je u tebe poloio mnogo
ljubavi, vie nego u ijednu enu u ovome gradu; tebe je pretvorio u svoju
radost.
I jo jedanput:
Osjeam prema tebi toliku ljubav da vie ne marim za tvoje mane i moje
ih oi vie ne vide. U tebe sam poloio veliko blago.
Odabranica ne moe bez strasti odgovoriti na ovako gorljive izjave koje dopiru s
takve visine. Ona se pokuava spojiti s ljubavnikom uobiajenom taktikom zaljubljene
ene: ponitenjem. Jedina mi je zadaa ljubiti, zaboraviti se, ponititi se, pie Marija
Alacoque. Ekstaza tjelesno predstavlja to ukidanja ja: subjekt vie ne vidi, ne osjea,
zaboravlja svoje tijelo, nijee ga. Zasljepljujua i suverena Prisutnost neizravno je
naznaena estinom tog odricanja, beznadnim prihvaanjem pasivnosti. Kvijetizam
gospoe Guyon tu je pasivnost podignuo u sustav, a ona je sama provodila velik dio
svojega vremena u nekoj vrsti katalepsije. Spavala je budna.
Veina mistiarki ne zadovoljava se pasivnim preputanjem Bogu: aktivno se trude
ponititi unitavanjem svoje puti. Jasno, asketizam su prakticirali i sveenici i redovnici.
No nemilosrdnost s kojom ena prezire svoju put ima posebne znaajke. Vidjeli smo
koliko je stav ene prema svojem tijelu dvojak. Ona ga s pomou ponienja i patnje
preobraava u slavu. Preputena ljubavniku kao stvar za uivanje, postaje hram, idol.
Razdirana bolovima poroaja, stvara junake. Mistiarka e muiti svoje tijelo da bi mogla
478

briana

na njega polagati pravo, poniavajui svoje tijelo uzdie ga kao sredstvo svojega
spasenja. Tako se objanjavaju neobini ekscesi pojedinih svetica. Sveta Anela iz
Foligna pripovijeda da je sa slau ispila vodu u kojoj je prala ruke i noge gubavaca:
Taj nas je napitak preplavio takvom slatkoom da nas je radost slijedila i
dovela nas kui. Nikada nisam prava sa slinom slau. U grlu mi je zapeo
komadi ljuskave koe iz rane jednog od gubavaca. Umjesto da ga izbacim,
silno sam se potrudila da ga progutam i uspjela sam. inilo mi se kao da sam
se upravo priestila. Nikada neu moi izraziti uitak koji me preplavio.
Poznato je da je Marija Alacoque svojim jezikom oistila izbljuvke neke bolesnice.
U svojoj autobiografiji ona opisuje sreu koju je osjetila kad si je usta ispunila izmetom
ovjeka koji je patio od proljeva. Isus ju je nagradio dajui joj da tri sata dri usne
pripijene uz njegovo Sveto Srce. Pobonost poprima putene tonove naroito u zemljama
vatrene ulnosti poput Italije i panjolske. U jednome selu u talijanskoj pokrajini
Abruzzo ene i dandanas deru svoje jezike liui kamenie po krinome putu. Sa svim
tim radnjama one samo oponaaju Iskupitelja koji je spasio tijelo poniavajui vlastito
tijelo. ene mnogo konkretnije od mukaraca osjeaju to veliko otajstvo.
Bog se eni najradije prikazuje u liku supruga. Katkad se otkriva u svojoj slavi,
dominantan i zasljepljujui bjelinom i ljepotom. Odijeva enu u vjenanicu, okrunjuje je,
prima za ruku i obeava joj nebesku apoteozu. No najee je Bog tjelesno bie:
zaruniki prsten koji je Isus dao svetoj Katarini i koji je ona nosila, nevidljiv, na svojem
prstu, bio je prsten od mesa koji mu je odrezan prilikom obrezivanja. On je prije svega
izmueno tijelo koje krvari: svetica se s najvie ara odaje kontemplaciji o Raspetom
Kristu. Poistovjeuje se s Djevicom Marijom koja u rukama dri mrtvo tijelo svojega Sina,
ili s Magdalenom koja stoji pred kriem dok je kropi Kristova krv. Tako zadovoljava
sadomazohistike fantazije. U ponienosti Boga divi se padu ovjeka. Raspeti je, onako
inertan, pasivan, prekriven ranama, obrnuta slika bjelopute i rumene muenice
rtvovane zvijerima, bodeima, mukarcima, s kojom se djevojica tako esto
poistovjeuje. Potresena je vidjevi da je Mukarac, Mukarac-Bog preuzeo njezinu
ulogu. Ona je ta koja polegnuta na drvo eka obeani sjaj Uskrsnua. To je ona: ona to
dokazuje. Njezino elo krvari pod krunom od trnja, njezine ruke, noge, slabine probija
nevidljivo eljezo. Od tristo dvadeset jedne osobe sa stigmama koliko broji Katolika
crkva, samo su etrdeset sedam mukarci. Ostali - Helena Ugarska, Ivana od Kria,
Gertrude van Oosten, Ozana iz Mantove, Klara iz Montefalca - su ene, koje su u prosjeku
prole doba menopauze. Najpoznatija, Katarina Emerih, prerano je obiljeena. U dobi od
dvadeset i etiri godine, poeljevi patnju trnove krune, vidjela je kako joj prilazi blistavi
mladi koji joj je potom tu krunu stavio na glavu. Sutradan su joj sljepoonice i elo
natekli i stala je curiti krv. etiri godine poslije, u ekstazi je vidjela Krista s ranama iz
kojih su izlazile zrake iljaste poput tankih otrica, koji je uinio da iz ruku, nogu i
slabina svetice poteku kaplje krvi. Znoj joj je bio krvav, pljuvala je krv. Jo i danas
Therese Neumann svakog Velikog petka posjetiteljima okree lice po kojem tee
Kristova krv. Stigme su posljedica tajanstvene alkemije koja tijelo pretvara u slavu jer su
one, u obliku krvave boli, sama prisutnost Boje ljubavi. Lako je razumljivo zato se ba
ene posebno trude preobraziti crveni tok u isti zlatni plamen. Strano se boje te krvi
koja izvire iz slabina kralja ljudi. Sveta Katarina Sijenska o tome govori u gotovo svim
svojim pismima. Anela iz Foligna se gubila u kontemplaciji Isusova srca i otvorene rane
na njegovu boku. Katarina Emerih odijevala je crvenu koulju kako bi sliila Isusu kad je
479

briana

bio poput krpe natopljene krvlju. Sve je stvari vidjela kroz Isusovu krv. Vidjeli smo u
kojim se okolnostima Marija Alacoque tri sata napajala Isusovim Svetim Srcem. Ona je ta
koja je oboavanju vjernika ponudila golemi crveni ugruak okruen blistavim
strelicama ljubavi. To je simbol koji saima veliki enski san: od krvi do slave putem
ljubavi.
Ekstaze, vizije, razgovori s Bogom, to unutarnje iskustvo je nekim enama
dovoljno. Druge osjeaju potrebu da ga djelovanjem prenesu svijetu. Veza djelovanja i
kontemplacije ima dva veoma razliita oblika. Postoje ene djelovanja poput svete
Katarine, svete Tetezije, Ivane Orleanske, koje vrlo dobro znaju koje si ciljeve postavljaju
i bistro smiljaju naine da ih postignu: njihova otkria samo daju objektivan oblik
njihovim uvjerenjima. Ohrabruju ih da precizno prate putove koje su si zacrtale. Ima i
narcisoidnih ena poput gospoe Guyon i gospoe Krudener koje se, nakon tihog ara,
odjednom osjeaju u apostolskom stanju.378 One pak nisu veoma precizne u svojim
zadacima i, poput dobrotvorki koje ude za uzbuenjem, ne zamaraju se previe onime
to rade dokle god neto rade. Tako je, nakon to se ve predstavila kao veleposlanica i
spisateljica, gospoa Krdener interiorizirala vlastito poimanje svojih zasluga: uzela je u
ruke sudbinu Aleksandra I. ne da bi svjedoila pobjedi odreenih ideja, ve da bi se
potvrdila u svojoj ulozi osobe koju nadahnjuje Bog. Ako je malo ljepote i pameti esto
dovoljno da se ena smatra obdarenom svetou, jo vie vjeruje u svoje poslanstvo kad
zna da je Boja odabranica: propovijeda dvojbene doktrine, utemeljuje sekte, to joj
omoguuje da, putem lanova zajednice koju nadahnjuje, izvri uzbudljivo umnoavanje
svoje osobnosti.
Mistiki ar, kao i ljubav i sam narcizam, moe se uklopiti u aktivne i neovisne
ivote. No po sebi ti napori za osobnim spasom mogu skonati samo neuspjehom. ena
ili ue u odnos s nestvarnim: svojim dvojnikom ili Bogom. Ili stvori nestvaran odnos sa
stvarnim biem. U svakom sluaju nema utjecaja na svijet. Ne izmie svojoj
subjektivnosti. Njezina sloboda ostaje mistificirana. Samo je jedan nain da je autentino
ostvari: tako da je pozitivnim djelovanjem projicira u ljudsko drutvo.

378

Gospoa Guyon.

480

briana

etvrti dio

PREMA OSLOBOENJU

481

briana

etrnaesto poglavlje
Neovisna ena
Francuski zakon vie ne uvrtava poslunost u zadae supruge i svaka je graanka
postala biraica. Te graanske slobode ostaju apstraktne ako ih ne prati ekonomska
autonomija. Uzdravana ena - supruga ili kurtizana - nije osloboena od mukarca zato
to u rukama dri glasaki listi. Dok joj obiaji nameu manje ogranienja nego neko,
te negativne slobode nisu dubinski izmijenile enin poloaj. ena je i dalje ograniena na
stanje podlonosti. Radom je ena uvelike prevalila udaljenost koja ju je dijelila od
mukarca. Jedino joj rad moe jamiti konkretnu slobodu. im ena prestane biti parazit,
rui se sustav utemeljen na njezinoj ovisnosti. Izmeu nje i svemira ne postoji potreba za
mukim posrednikom. Prokletstvo koje optereuje podlonu enu svodi se na to da joj
nije doputeno nita raditi: stoga ustraje u nemoguoj potrazi za bitkom kroz narcizam,
ljubav, religiju. Kroz produktivnost i djelovanje ponovno osvaja svoju transcendentnost.
U svojim se projektima konkretno afirmira kao subjekt. Svojim odnosom prema cilju
kojem tei, prema novcu i pravima koja si prisvaja, osjea svoju odgovornost. Mnoge su
ene svjesne tih prednosti, ak i meu onima koje obavljaju najskromnije poslove. ula
sam jednu istaicu kako govori perui ploice u hotelskom predvorju: Nikada nisam
nita ni od koga traila. Uspjela sam sasvim sama. Ponosila se time to je sama sebi
dovoljna kao Rockefeller. Svejedno ne treba vjerovati da su jednostavno davanje prava
glasa i zanimanja savreno oslobaanje: rad danas nije sloboda. Samo bi si u
socijalistikom svijetu ena mogla osigurati slobodu radom. Veina radnika danas su
eksploatirani. S druge strane, socijalna struktura nije dubinski izmijenjena evolucijom
enskog poloaja. Ovaj svijet, koji je oduvijek pripadao mukarcima, jo uvijek ima lice
koje su mu oni dali. Ne valja izgubiti iz vida te injenice iz kojih pitanje enskoga rada
vue svoju sloenost. Vana i vrla gospoa nedavno je provela istraivanje meu
radnicama Renaulta: tvrdi da bi one radije ostale kui nego radile u tvornici. Nema
sumnje da su one ekonomski neovisne samo unutar ekonomski oprimirane klase i da ih
uz to poslovi koje obavljaju u tvornici ne oslobaaju kuanskih obaveza.379 Kad bi im se
dalo da biraju izmeu etrdeset sati tjedno rada u tvornici ili etrdeset sati tjedno
kuanskog rada, bez sumnje bi odgovori zvuali sasvim drukije. A moda bi ak radosno
prihvatile oba posla kad bi se, kao radnice, uklopile u svijet koji bi bio njihov svijet, u
ijoj bi izgradnji ponosno i zadovoljno sudjelovale. U ovom trenutku, a da i ne
spominjemo seljakinje,380 veina ena koje rade ne oslobaaju se tradicionalnoga
enskog svijeta. One ni od drutva ni od mueva ne dobivaju pomo koja bi im bila nuna
da konkretno postanu jednake mukarcima. Samo one ene koje imaju politiku vjeru,
koje su aktivne u sindikatima, koje se uzdaju u budunost, mogu dati etiki smisao
nezahvalnim svakodnevnim naporima. Ali kao nasljednice tradicije podinjavanja, liene
379

Rekla sam u prvom svesku, u V. sekciji drugog dijela, Povijest, koliko su te dunosti teke za enu koja usto radi
izvan kue.
380
Njihov smo poloaj takoer prouili u prvom svesku, u V. sekciji Povijest.

482

briana

slobodnog vremena, normalno je da ene tek poinju razvijati politiko i drutveno

miljenje. Budui da u zamjenu za svoj rad ne primaju moralne i drutvene povlastice na
koje bi s pravom mogle raunati, normalno je da obaveze toga posla podnose bez
oduevljenja. Takoer je jasno da se prodavaica, inovnica i tajnica ne ele odrei
prednosti muke potpore. Ve sam rekla da postojanje povlatene kaste, kojoj ena moe
pristupiti samo davanjem svojega tijela, predstavlja gotovo neodoljivo iskuenje za
mladu enu. Osuena je na ljubavne pustolovine zato to joj je plaa minimalna, a ivotni
standard koji drutvo od nje zahtijeva vrlo visok. Ako se zadovolji onime to zarauje,
bit e tek parija. Bez dobrih uvjeta stanovanja i odjee, bit e joj uskraene sve razonode
i sama ljubav. estiti ljudi joj propovijedaju o asketizmu. Zapravo je njezina prehrana
esto jednako skromna kao u karmelianke. Samo to ne mogu svi pronai ljubavnika u
Bogu: treba se sviati mukarcima da bi uspjela u svojem ivotu ene. Zato e si nai
pomo: na to cinino rauna poslodavac dajui joj crkavicu od plae. Katkad e joj ta
pomo omoguiti da pobolja svoj poloaj i osvoji istinsku neovisnost. Katkad e,
naprotiv, ostaviti svoj posao i ivjeti od uzdravanja. esto prihvati oboje: oslobaa se
svojega ljubavnika radom, a bjei od svojega rada zahvaljujui ljubavniku. No onda trpi
dvostruko ropstvo: posao i muku zatitu. Za udanu enu, plaa uglavnom predstavlja
samo dodatak. Za uzdravanu enu se pak muka pomo ini neesencijalnom. No ni
jedna ni druga ne kupuju svojim osobnim trudom potpunu neovisnost.
Ipak, danas postoji prilino velik broj povlatenih ena koje u svojoj profesiji
pronalaze ekonomsku i drutvenu autonomiju. O njima se govori kad se propituju
mogunosti ene i njezina budunost. Stoga je, iako su te ene jo uvijek manjina,
posebno zanimljivo prouiti izbliza njihovu situaciju. O njima se nastavljaju rasprave
izmeu feminista i antifeminista. Antifeministi tvrde da emancipirane ene dananjice
ne uspijevaju ni u emu vanom u svijetu, a s druge strane teko pronalaze svoju
unutarnju ravnoteu. Feministi preuveliavaju rezultate koje postiu emancipirane ene
i zatvaraju oi pred njihovom zbunjenou. Zapravo, ni po emu ne moemo rei da su
one na krivome putu, a ipak je sigurno da se nisu ni mirno ustalile u svojem novom
poloaju: tek su na pola puta. ena koja se ekonomski oslobodila mukarca jo uvijek
zato nije u moralno, socijalno, psiholoki istom poloaju kao mukarac. Nain na koji se
ukljuuje u svoju profesiju i njoj posveuje ovisi o kontekstu koji ini sveukupan oblik
njezina ivota. Odnosno, kad ena pristupi svojem ivotu odrasle osobe, ona za sobom
nema istu prolost kao neki djeak. Drutvo je ne promatra istim oima. Svemir joj se
predstavlja kroz drukiju perspektivu. Autonomnom ljudskom biu injenica da je ena
predstavlja i danas jedinstvene probleme.
Povlastica koju mukarac ima i koja se osjea od njegova djetinjstva jest u tome da
njegov poziv ljudskoga bia ne proturjei njegovoj sudbini mujaka. Asimilacijom falusa i
transcendencije, dogaa se da ga njegova socijalna ili duhovna postignua obdaruju
muevnim prestiem. On nije podijeljen. Dok se od ene, da bi ostvarila svoju enskost,
trai da se pretvori u objekt i plijen, odnosno da se odrekne zahtjeva sebe kao suverenog
subjekta. Taj sukob jedinstveno obiljeava poloaj osloboene ene. Ona se odbija
ograniiti na svoju ulogu enke jer se ne eli osakatiti, ali bi odbacivanje vlastita spola
takoer znailo osakaenje. Mukarac je spolno ljudsko bie. ena je potpuna individua,
jednaka mukoj, samo ako je takoer spolno ljudsko bie. Odrei se svoje enskosti
znailo bi se odrei jednog dijela svoje ljudskosti. enomrsci su esto prigovarali
intelektualkama da se zaputaju, ali su im takoer propovijedali: ako nam elite biti
jednake, prestanite si mazati lice i lakirati nokte. Posljednji je savjet smijean. Upravo
zato to ideju enskosti umjetno definiraju obiaji i mode, ona se svakoj eni namee
izvana. Ta ideja moe evoluirati tako to e se njezini kanoni pribliiti onima koje su
483

briana

usvojili mukarci: na plaama ene sada nose hlae. To ne mijenja nita u sri problema:
pojedinac ideju enskosti ne moe slobodno oblikovati po svojoj volji. ena koja se toj
ideji ne prilagodi obescjenjuje se seksualno, a stoga i socijalno, jer je drutvo u sebe
integriralo seksualne vrijednosti. Odbijanjem enskih atributa ne dobivaju se muki. ak
ni transvestitkinja ne uspijeva od sebe napraviti mukarca: ona ostaje transvestitkinja.
Vidjeli smo da i homoseksualnost znai specifikaciju: neutralnost nije mogua. Nema
nijednoga negativnog stava koji ne podrazumijeva pozitivno nalije. Adolescentica esto
misli da moe jednostavno prezreti konvencije. No samim time prosvjeduje. Stvara novu
situaciju koja povlai sa sobom posljedice koje e trebati prihvatiti. im ovjek istupi iz
ustaljenih pravila, postaje pobunjenik. ena koja se ekstravagantno odijeva lae kad
tvrdi da si time jednostavno priinja zadovoljstvo. Ona savreno zna da je djelovanje iz
vlastita zadovoljstva ve ekstravagancija. Obrnuto, ona koja ne eli izgledati
ekscentrino prilagoava se zajednikim pravilima. Prkoenjem se ovjek esto
prerauna, osim ako je ono zaista uinkovit potez: vie se vremena i snage potroi nego
utedi. ena koja ne eli okirati, koja se ne namjerava socijalno obescijeniti mora kao
ena ivjeti svoju sudbinu ene. Vrlo esto to od nje ak zahtijeva njezin profesionalni
uspjeh. No dok je za mukarca konformizam sasvim prirodan - jer su obiaji ustanovljeni
po njegovim potrebama autonomne i aktivne individue - ena koja je takoer subjekt i
aktivnost se mora uklopiti u svijet koji je osuuje na pasivnost. To je ropstvo oteano
injenicom da su ene, zatvorene u ensku sferu, hipertrofirale njezinu vanost:
odijevanje i kuanski rad pretvorile su u zahtjevne vjetine. Mukarac se ne treba mnogo
zamarati svojom odjeom. Ona je udobna, prilagoena njegovu aktivnom ivotu, ne treba
biti sofisticirana. Teko da je dio njegove osobnosti. Osim toga, nitko ne oekuje da je
sam odrava: neka ena ga dobrovoljno ili za naknadu oslobaa te brige. ena naprotiv
zna da je, kad je gledaju, ne razlikuju od njezina izgleda: procjenjuju je, potuju i ele s
obzirom na to kako se uredila. Ta je odjea prvobitno namijenjena da je osudi na nemo i
ostala je krhka: arape se poderu, potpetice izliu, svijetle bluze i haljine uprljaju,
plisirane suknje zguvaju. No ena sama mora popraviti veinu ovih nezgoda. Blinji joj
nee dobrovoljno priskoiti u pomo, a ona e paziti da ne optereti budet plaajui za
popravke koje moe obaviti sama: trajne ondulacije, frizure, minka i nova odjea ve su
dovoljno skupe. Kad se naveer vrate kui, tajnica i studentica uvijek imaju arape za
pokrpati, bluzu za oprati, suknju za izglaati. enu koja izdano zarauje potedjet e se
tih zadataka, ali e biti prisiljena na sloeniju eleganciju, gubit e vrijeme u kupnji,
isprobavanjima itd. Tradicija eni, ak i neudanoj, namee i izvjesnu brigu o interijeru.
Dravni slubenik koji je dobio preseljenje u drugi grad lako e se smjestiti u hotelu.
Njegova e se kolegica potruditi pronai vlastiti stan. Morat e ga pomno odravati jer se
njoj ne oprata nemar koji kod mukaraca smatraju prirodnim. Uostalom, na
posveivanje vremena i njege svojem izgledu i kui ne potie je samo briga za tue
miljenje. Radi vlastita zadovoljstva eli ostati prava ena. Uspijeva si dati priznanje iz
perspektive sadanjosti i prolosti samo ako ivot koji si je stvorila spoji sa sudbinom
koju su joj pripremili njezina majka i njezine djeje igre i adolescentske fantazije. Gajila
je narcistike snove. Falikom ponosu mukarca nastavlja suprotstavljati kult svoje slike.
eli se izlagati, armirati. Majka i starije ene prenijele su joj sklonost gnijeenju. Njezin
vlastiti interijer bio je prvobitan oblik njezinih snova o neovisnosti. Ne namjerava ga
odbaciti ak ni ako je na drugim putovima pronala svoju slobodu. A s obzirom na to da
se jo osjea nesigurnom u mukom svemiru, i dalje treba utoite, simbol onoga
unutarnjeg zaklona koji je navikla traiti u sebi samoj. Slijedei ensku tradiciju, latit e
parkete, sama e kuhati umjesto da poput kolege ode u restoran. Ona eli ivjeti ujedno i
kao mukarac i kao ena: tako umnoava svoje zadatke i napore.
484

briana

Ako ena namjerava u potpunosti ostati enom, to takoer znai da namjerava

pristupati suprotnom spolu s maksimalnim izgledima za uspjeh. Na seksualnom polju e
se pojaviti najtei problemi. Da bi bila potpuna individua, jednaka mukarcu, ena mora
imati pristup mukom svijetu kao to mukarac ima pristup enskom, mora imati
pristup drugomu. Jedino to zahtjevi drugoga nisu u ta dva sluaja simetrini. Kad ih
jednom dobije, bogatstvo i slava, koji djeluju poput imanentnih vrlina, mogu poveati
seksualnu privlanost ene. No injenica da je ena autonomna aktivnost proturjei
njezinoj enskosti: ona to zna. Neovisna ena - a osobito intelektualka koja promilja
svoj poloaj - patit e kao enka od kompleksa manje vrijednosti. Ona nema vremena
posveivati svojoj ljepoti toliko pomnu njegu kao koketa ija je jedina briga zavoenje.
Moe do mile volje slijediti savjete strunjaka, na polju elegancije uvijek e biti amaterka.
enski arm zahtijeva da transcendencija, razgradivi se u imanentnost, postane samo
suptilno puteno pulsiranje. ena mora biti spontano ponuen plijen. Intelektualka zna
da se nudi, zna da je svijest, subjekt. Ne moe se po volji ubiti svoj pogled i pretvorili
svoje oi u lokvicu neba ili vode. Ne moe se sigurno zaustaviti elan tijela koje se protee
prema svijetu da bi ga se pretvorilo u statuu koju pokreu zatomljene vibracije.
Intelektualka e pokuati tim revnije to se boji neuspjeha: no ta svjesna revnost je opet
aktivnost i promauje svoj cilj. Intelektualka ini pogreke sline onima koje nastaju u
menopauzi: pokuava zanijekati svoju umnost kao to ena koja stari pokuava
zanijekati svoju dob. Odijeva se kao malena djevojica, kiti se cvijeem, volanima,
kriavim tkaninama, prenaglaava djetinjastu i zanesenu mimiku. Vragolasta je, skakue,
brblja, izigrava oputenost, nepromiljenost, impulzivnost. No pritom nalikuje na one
glumce koji, kad ne mogu doivjeti emociju koja bi dovela do oputanja nekih miia,
svjesnim trudom steu suprotne miie, sputajui vjee ili kutove usana umjesto da ih
puste da padnu. Tako se pametna ena, kad glumi oputenost, umjesto toga zgri. Ona to
osjea i to je ljuti. Na silno naivnom licu odjednom se pojavi vidljiva iskra inteligencije.
Njezine obeavajue usne najednom se stisnu. Teko se uspijeva svidjeti zato to nije,
poput svojih malih sestara robinja, ista elja za svianjem. elja za zavoenjem, koliko
god bila snana, nije joj prodrla duboko u kosti. im se osjeti udno, dosta joj je
servilnosti. eli se osvetiti vodei igru mukim orujem: govori umjesto da slua, izlae
otroumne misli, neuvene osjeaje. Proturjei svojem sugovorniku umjesto da se s njim
slae, pokuava ga pobijediti. Gospoa de Stael vjeto je kombinirala obje metode i
poela nevjerojatan uspjeh: rijetko su joj odolijevali. No prkosan stav, tako est na
primjer u Amerikanki, ee ivcira mukarce nego to ih osvaja. Meutim, upravo ga
mukarci izazivaju svojim nepovjerenjem. Kad bi mukarci pristali voljeti blinju
umjesto robinje - kao to to uostalom ine oni meu njima koji nisu ni nadmeni ni
ispunjeni osjeajem manje vrijednosti - ene bi mnogo manje opsjedala njihova
enskost. One bi tako dobile na prirodnosti, na jednostavnosti, i bez toliko truda bi se
osjeale enama, jer, naposljetku, to i jesu.
injenica jest da su se mukarci poeli miriti s novim poloajem ene. Ne osjeajui
se vie unaprijed osuivanom, ena se osjea ugodnije: danas ena koja radi ne
zanemaruje zato svoju enskost i ne gubi svoju seksualnu privlanost. Taj uspjeh - koji
ve obiljeava korak naprijed prema ravnotei - i dalje je, meutim, nepotpun. eni je jo
uvijek mnogo tee nego mukarcu ostvariti s drugim spolom odnose koje prieljkuje.
Njezin seksualni i sentimentalni ivot susree se s brojnim preprekama. to se toga tie
ena-vazalka nije nimalo povlatena: veina supruga i kurtizana su seksualno i
sentimentalno krajnje frustrirane. Ako su potekoe oiglednije kod neovisne ene, to je
zato to ona nije odabrala predaju, nego borbu. Svi ivui problemi u smrti pronalaze
tiho rjeenje. Dakle, ena koja se trudi ivjeti vie je rastrgana od one koja pokapa svoju
485

briana

volju i svoje elje. No ona nee prihvatiti da joj se potonja nudi za primjer. Smatrat e da
je u nepovoljnom poloaju samo u usporedbi s mukarcem.
ena koja se napree, koja ima odgovornosti, koja poznaje gorinu borbe s
otporima svijeta, ima, kao i mukarac, potrebu ne samo za zadovoljavanjem svojih
tjelesnih elja nego i za oputanjem i razonodom, to nose seksualne pustolovine. I dalje
postoje sredine u kojima joj ta sloboda nije konkretno priznata. Ako se njome koristi,
moe ugroziti svoj ugled, svoju karijeru. Od nje se u najmanju ruku zahtijeva naporno
licemjerje. to se ena vie uspije socijalno nametnuti, to e se lake zatvarati oi. No,
posebno u provinciji, enu se u veini sluajeva strogo nadzire. ak i u najpovoljnijim
okolnostima - kad strah od javnoga mnijenja vie nita ne znai - enin poloaj nije ovdje
jednak mukarevu. Razlike proizlaze ujedno iz tradicije i iz pitanja koje postavlja
jedinstvena priroda enske erotike.
Mukarac lako moe doi do kratkoronih odnosa koji, ako treba, smiruju njegovu
poudu i psihiki ga oputaju. Bilo je, dodue malobrojnih, ena koje su zahtijevale da se
otvore javne kue za ene. U romanu pod nazivom No 17 (Broj 17) enski lik predlae da
se otvore kue u kojima bi se ene mogle seksualno olakati s nekom vrstom
animatora.381 Izgleda da je slina ustanova postojala ne tako davno u San Franciscu.
Posjeivale su je jedino djevojke iz bordela, zabavljene injenicom da plaaju umjesto da
se njima plaa: njihovi svodnici su ubrzo dali zatvoriti kuu. Izuzev injenice da je takvo
rjeenje utopijsko i ne za poeljeti, zasigurno ne bi ni imalo previe uspjeha. Vidjeli smo
da se ena ne olakava onako mehaniki kao mukarac. Veina ena ocijenilo bi
situaciju nepovoljnom za preputanje pohoti. U svakom sluaju, ostaje injenica da im je
takva pomo danas uskraena. Rjeenje u smislu skupljanja partnera za jednu no ili
jedan sat na ulici - pod pretpostavkom da bi ga ena snanoga temperamenta, koja je
nadvladala sve svoje inhibicije, razmotrila bez gaenja - mnogo je opasnije za enu nego
za mukarca. Rizik od spolno prenosive bolesti ozbiljniji je za enu jer je na mukarcu da
poduzme mjere opreza kako bi sprijeio zarazu. A, koliko god oprezna bila, ena nikad
nije potpuno sigurna od prijetnje zaea. No razlika u tjelesnoj snazi mnogo znai
naroito u odnosima meu neznancima - odnosima koji se smjetaju na ivotinjsku
razinu. Mukarac ne treba posebno strepiti od ene koju dovodi k sebi doma. Dovoljno
mu je malo opreza. Nije isto sa enom koja dovodi kui mukarca. Ispriali su mi o dvije
djevojke koje su, tek pristigle u Pariz i elei vidjeti ivota, nakon turneje po barovima
pozvale na veeru dva zavodljiva makroa s Montmartrea: ujutro su bile opljakane,
pretuene i pod prijetnjom ucjene. Jo je znaajniji sluaj neke etrdesetogodinje
razvedene ene koja je danju teko radila da bi nahranila troje velike djece i stare
roditelje. Iako je jo bila lijepa i privlana, nije nikako imala vremena voditi drutveni
ivot, oijukati ili ozbiljno se prihvatiti kakvog zavoenja, koje bi joj uostalom bilo
dosadno. Meutim, imala je snane senzualne potrebe i smatrala je da ih, kao i mukarac,
ima pravo zadovoljiti. Nekih je veeri odlazila lutati ulicama i uspjela bi pokupiti
mukarca. No jedne noi, nakon sat-dva provedenih u ikari u Bulonjskoj umi, njezin je
ljubavnik nije htio pustiti da ode: traio je njezino ime, adresu, elio ju je ponovno
vidjeti, useliti se k njoj. Kad je ena odbila, estoko ju je istukao i ostavio je ranjenu i
isprepadanu. to se tie uzimanja stalnog ljubavnika kojega bi uzdravala ili kojemu bi
pomagala, kao to to ini mukarac s prilenicom, to je izvedivo samo bogatim enama.
Ima ena koje se zadovolje takvom trgovinom: plaajui mukarca, od njega ine
sredstvo, to im omoguuje da se prezrivo komotno njime slue. No obino moraju biti
381

Autor - ije sam ime zaboravila, ali mi se ne ini bitnim - nadugo objanjava kako bi animatori mogli biti dresirani
da zadovolje bilo koju klijenticu, kakav bi im tip ivota trebalo nametnuti i tako dalje.

486

briana

starije da bi tako sirovo razdvojile seksualnost od osjeaja, dok je u enskoj adolescenciji

njihova povezanost, kao to smo vidjeli, tako dubinska. Brojni su i sami mukarci koji ne
prihvaaju podjelu izmeu svijesti i putenosti. Veina ena ne eli je ni razmotriti.
Uostalom, tu postoji jo jedna prijevara koje su ene svjesnije nego mukarci: muterija
koja plaa takoer je sredstvo, partner se njome slui kao sredstvom zarade. Muki
ponos mukarcu ne da vidjeti dvojakosti seksualne drame. On si spontano lae. Uz to to
ju je lake poniziti i to je osjetljivija, ena je takoer i lucidnija. Ona e uspjeti zamiriti
na oba oka samo po cijenu lukavije loe vjere. Kupiti si mujaka, pod pretpostavkom da
si to moe priutiti, eni se uglavnom ne ini zadovoljavajue.
Za veinu ena - kao i za veinu mukaraca - nije rije samo o tome da zadovolje
svoje elje, ve i da pri tomu zadre svoje ljudsko dostojanstvo. Kad muko doivljava
nasladu sa enom, i kad joj prua nasladu, on se postavlja kao jedini subjekt: drski
osvaja, velikoduni darivatelj ili oboje zajedno. Ona jednako tako eli potvrditi da
podinjava svojega partnera svojim eljama i da ga zadovoljava svojim darovima. Kad se
nametne mukarcu, bilo dobroinstvima koja mu obeava, bilo oslanjajui se na njegovu
kurtoaziju, bilo vjeto budei njegovu elju u njezinoj istoj openitosti, ena se rado
uvjerava da ga zadovoljava. Zahvaljujui tom korisnom uvjerenju, ena ga moe traiti
ne osjeajui se ponienom, jer smatra da djeluje iz velikodunosti. Tako u Zelenom itu
dama u bijelom, koja udi za Philovim zagrljajima, kae dotinom svisoka: Volim
samo prosjake i izgladnjele. Zapravo lukavo sreuje da on usvoji stav preklinjanja. Tada
se, kae Colette, pourila u ono malo i mrano kraljevstvo gdje je njezin ponos mogao
vjerovati da je jadikovka priznanje nesree i gdje su se prosjakinje poput nje opijale
iluzijom velikodunosti. Gospoa de Warens je takav tip ene koji bira mlade ili
nesretne ili ljubavnike nieg poloaja da bi svojim apetitima dala oblik velikodunosti.
No ima i neustraivih ena koje nasru na najsnanije mukarce i oduevljavaju se time
to ih zadovoljavaju, iako su oni moda pokleknuli samo iz pristojnosti ili straha.
Suprotno tomu, ako ena koja hvata mukarca u svoju klopku eli zamisliti da daje,
ona koja se daje nastoji potvrditi da sama uzima. Ja sam ena koja uzima, rekla mi je
jednom neka mlada novinarka. Zapravo u tim sluajevima, osim u sluaju silovanja, nitko
zaista ne uzima drugoga. No ena si ovdje dvostruko lae. Naime, injenica je da
mukarac esto zavodi svojom strau, svojom nasrtljivou, i aktivno dobiva pristanak
svoje partnerice. Osim u iznimnim sluajevima - uz ostale u sluaju Madame de Stal koji
sam ve navela - kod ene se stvari ne odvijaju tako: ona ne moe uiniti mnogo vie
nego ponuditi se. Jer je veina mukaraca jako ljubomorna na svoju ulogu. Oni ele u
ene pobuditi jedinstveno uzbuenje, a ne biti izabrani da bi zadovoljili njezinu openitu
potrebu: ako su izabrani, osjeaju se iskoritenima.382 ena koja se ne boji mukaraca
plai ih, rekao mi je neki mladi. A esto sam ula odrasle kako govore: Mrzim kad
ena preuzme inicijativu. Ako se ena previe odvano nudi, mukarac pobjegne: njemu
je vano osvajanje. ena dakle moe uzeti samo ako se pretvori u plijen: mora postati
pasivna stvar, obeanje podinjenosti. Ako uspije, mislit e da je voljno izvela taj udesni
trik i ponovno e se smatrati subjektom. Ali ena riskira da je muki prijezir pretvori u
nepotreban objekt. Zato je toliko dubinski poniena ako mukarac odbije njezine
pokuaje. I mukarac se povremeno naljuti kad procijeni da se s njime poigravaju.
Meutim, njemu samo nije uspio jedan pothvat, to je sve, a ena se u uzbuenju,
iekivanju, obeanju pristala pretvoriti u meso. Mogla je pobijediti samo tako to se
izgubila: i ostaje izgubljena. Treba biti priglupo slijep ili iznimno lucidan da bi se
382

Taj osjeaj odgovara onome koji smo spomenuli u sluaju mlade djevojke. Razlika je u tome to se ona naposljetku
pomiri sa svojom sudbinom.

487

briana

pomirilo s takvim porazom. A ak i kad zavoenje uspije, pobjeda ostaje dvosjekla. U biti,
prema javnome mnijenju, mukarac je taj koji pobjeuje, koji ima enu. Ne prihvaa se
da ena moe, poput mukaraca, zadovoljavati svoje potrebe: ona je njihov plijen.
Podrazumijeva se da je mukarac u svoju individualnost uklopio snage svojstvene vrsti,
dok je ena robinja vrste.383 Ili se enu predstavlja kao istu pasivnost: ona je
radodajka; samo autobus jo nije preao preko nje. Na raspolaganju i voljna, ona je
alat. Labavo poputa arima seksualnog uzbuenja, opinjava je mukarac koji je ubire
kao plod. Ili je se smatra otuenom aktivnou: avao cupka u njezinoj utrobi, u dubini
njezine vagine vreba zmija pohlepna da se napije muke sperme. Bilo kako bilo, nema
govora o tome da je se smatra jednostavno slobodnom. Posebno u Francuskoj uporno
brkaju slobodnu enu s lakom enom, dok ideja lakoe podrazumijeva odsutnost
suzdrljivosti i kontrole, manjak, samu negaciju slobode. enska knjievnost nastoji
pobiti tu predrasudu. Na primjer u Grislidis, Clara Malraux ustraje na injenici da
njezina junakinja ne poputa nagovaranju nego radi in za koji preuzima punu
odgovornost. U Americi priznaju slobodu u enskoj seksualnoj aktivnosti, to joj ide u
prilog. No prijezir koji u Francuskoj prema enama koje idu do kraja hine sami
mukarci koji se okoritavaju njihovom dareljivou paralizira velik broj ena. Groze se
predodbi koje bi potaknule, rijei koje bi izazvale.
ak i ako ena prezire anonimne glasine, u odnosima sa svojim partnerom
doivljava konkretne potekoe, jer je javno mnijenje utjelovljeno u njemu. Vrlo esto
mukarac smatra krevet terenom na kojemu se mora dokazati njegova agresivna
superiornost. eli uzimati, a ne primati, ne razmjenjivati nego oteti. Pokuava
posjedovati enu onkraj onoga to mu ona daje. Zahtijeva da njezin pristanak bude
poraz, a rijei koje ona apue priznanja koja upa iz nje. Ako prihvati svoj uitak, ona
priznaje svoje ropstvo. Kad Claudine izaziva Renauda eljom da mu se brzo poda, on je
preduhitri: pouri se silovati je dok mu se ona htjela ponuditi. Prisiljava je da oi dri
otvorene kako bi u njihovoj izbezumljenosti mogao promatrati svoju pobjedu. Tako, u
Ljudskoj sudbini, autoritarni Ferrai ustraje na paljenju svjetiljke koju Valrie eli ugasiti.
Ponosna i zahtjevna, ena pristupa mukarcu kao njegov suparnik. U toj je borbi ona
mnogo loije naoruana od njega. On najprije ima fiziku snagu i lake mu je nametnuti
svoju volju. Vidjeli smo i da su napetost i aktivnost u skladu s njegovom seksualnou,
dok ena, odbijajui pasivnost, unitava aroliju koja joj donosi nasladu. Oponaa li
svojim stavom i kretnjama dominaciju, ne postie uitak: veina ena koje robuju svojem
ponosu postanu frigidne. Rijetki su ljubavnici koji svojoj ljubavnici daju da utai svoje
autoritarne ili sadistike sklonosti; a jo su rjee ene koje iz te njihove poslunosti
izvlae puno erotsko zadovoljstvo.
Postoji put koji se eni ini mnogo manje trnovitim: put mazohizma. Kad tijekom
dana radi, bori se, preuzima odgovornosti i rizike, oputajue se po noi prepustiti
monim hirovima. Bilo da je zaljubljena ili naivna, ena se esto voli ponititi u korist
tiranske volje. No jo se mora osjetiti zaista dominiranom. Onoj eni koja svakodnevno
ivi meu mukima nije lako vjerovati u bezuvjetnu muku nadmo. Naveli su mi sluaj
neke, ne uistinu mazohistike, ali vrlo enstvene ene, koja je dubinski uivala u
zadovoljstvu predaje u mukom naruju. Od svoje sedamnaeste godine imala je vie
mueva i brojne ljubavnike koji su joj svi pruali veliko zadovoljstvo. Nakon to je
uspjeno obavila teak posao u kojem je nareivala mukarcima, alila se da je postala
frigidna. To je iskustvo onemoguilo blaeno preputanje jer se nauila dominirati
383

Vidjeli smo u prvom poglavlju prvoga sveska da u tom miljenju ima izvjesne istine. No ta se nesimetrija ne oituje
upravo u trenutku elje, nego u prokreaciji. U elji ena i mukarac identino prihvaaju svoju prirodnu funkciju.

488

briana

mukarcima i njihov je ugled nestao. Kad ena pone sumnjati u nadmo mukaraca,
njihove pretenzije mogu samo umanjiti potovanje koje prema njima osjea. U krevetu, u
trenucima kad mukarac najvie eli biti mujak, zbog same injenice da oponaa
muevnost djeluje djetinjasto upuenim oima. On samo uklanja stari kastracijski
kompleks, sjenu svojega oca ili neku drugu fantaziju. Ljubavnica ne odbija uvijek iz
ponosa popustiti ljubavnikovim hirovima. Ona eli imati posla s odraslom osobom koja
ivi stvaran moment svojega ivota, a ne s malim djeakom koji se zavarava s bajkama.
Mazohistica je posebno razoarana: prekomjerna ili popustljiva majinska blagost nije
odricanje o kojem ona sanja. Ili e se takoer morati zadovoljiti smijenim igrama, hiniti
da vjeruje da je dominirana i podinjena, ili e trati za navodno nadmonim
mukarcima u nadi da e si pronai gospodara, ili e postati frigidna.
Vidjeli smo da je mogue izbjei iskuenjima sadizma i mazohizma kad se oboje
partnera uzajamno priznaju za jednake. im u mukarca i u ene postoji malo
skromnosti i neto velikodunosti, nestaju ideje o pobjedi i porazu: in ljubavi postaje
slobodna razmjena. No, paradoksalno, eni je mnogo tee nego mukarcu priznati kao
sebi jednakog pojedinca drugog spola. Upravo zato to kasta mukaraca ima nadmo,
mukarac moe posvetiti njeno potovanje brojnim pojedinanim enama. enu je lako
voljeti, ona kao prvo ima povlasticu da uvede ljubavnika u svijet drukiji od njegova, koji
on uz nju uiva istraivati. Ona pobuuje zanimanje, zabavlja, barem neko vrijeme. Osim
toga, zbog injenice da je njezin poloaj ogranien, podinjen, sve njezine vrline izgledaju
kao pobjede, a pogreke su joj oprostive. Stendhal se divi gospoi de Renal i gospoi de
Chasteller unato njihovim groznim predrasudama. Ako neka ena ima krive stavove,
ako nije previe inteligentna, ako joj nedostaje pronicljivosti i hrabrosti, mukarac je za
to ne smatra odgovornom: ona je rtva, esto s pravom misli mukarac, rtva svojega
poloaja. Mukarac sanja o onome to je ena mogla biti, to e moda biti. Moe joj se
dati povjerenje i mnogo toga pripisati jer ona nije nita odreeno. Zbog tog nedostatka
ljubavnik e se brzo umoriti, ali iz njega izvire tajanstvenost, arm koji ga zavodi i potie
na spontanu njenost prema eni. Mukarcu je mnogo tee osjeati prijateljstvo prema
mukarcu: jer mukarac je nepopravljivo ono to je sam stvorio da bude. Njega treba
voljeti u njegovoj prisutnosti i istini, a ne u obeanjima i neizvjesnim mogunostima. On
je odgovoran za svoje ponaanje, svoje ideje. On nema isprike. S mukarcem se ostvaruje
bratstvo samo ako se odobravaju njegovi postupci, ciljevi, miljenja. Julien moe voljeti
legitimisticu, a Lamiel ne moe ljubiti mukarca ije ideje prezire. ak i ena spremna na
kompromise teko e tada pokazati popustljivi stav. Jer njoj mukarac ne otvara zeleni
raj djetinjstva, ona ga susree u svijetu koji je njihov zajedniki svijet: on donosi samo
sebe sama. Usredotoen na sebe, odreen, odluan, mukarac ne ide u prilog snovima.
Kad govori, treba ga sluati. Shvaa se ozbiljno: ako nije zanimljiv gnjavi, njegova
prisutnost optereuje. Samo se vrlo mladi mukarci daju obaviti udesnom lakoom, u
njima se mogu traiti tajanstvenost i obeanje, mogu im se pronalaziti isprike i moe ih
se shvaati oputeno. To je jedan od razloga zato su toliko privlani zrelim enama. No
u veini sluajeva oni ipak preferiraju mlade ene. enu od trideset godina usmjerava se
na odrasle mukarce. I zasigurno e i meu njima pronai neke koji e zasluiti i njezino
potovanje i prijateljstvo, ali e imati sree ako oni pritom nee iskazati nimalo
arogancije. Kad ena eli priu, pustolovinu u koju e moi ukljuiti i srce i tijelo, nastaje
problem kako pronai mukarca kojega ona moe smatrati jednakim, a da se on ne
smatra superiornim.
Rei e mi da ene uglavnom ne prave iz toga toliku priu, da ugrabe priliku ne
postavljajui si previe pitanja, a zatim izlaze na kraj sa svojim ponosom i senzualnou.
To je tono. No takoer je tono da ene u svojem srcu pokapaju brojna razoaranja,
489

briana

ponienja, aljenja, ljutnje, dok sline u prosjeku ne nalazimo u mukaraca. Iz vie-manje

promaene ljubavne prie, mukarac gotovo sigurno izvlai korist uitka. ena vrlo lako
moe nemati od nje nikakve koristi. ak i ako je ravnoduna, pristojno se predaje
voenju ljubavi kada doe presudan trenutak. Dogaa se da se ljubavnik pokae
impotentnim i ona e patiti jer se kompromitirala u smijenoj eskapadi. Ako ne doivi
nasladu, osjeat e se uzetom, izigranom. Ako je zadovoljena, poeljet e trajno
zadrati svojega ljubavnika. Rijetko je posve iskrena kad tvrdi da oekuje samo
kratkotrajnu pustolovinu nadajui se uitku, jer uitak ne da ne oslobaa enu, nego je
vee. Razlaz, makar i onaj navodno prijateljski, boli enu. Mnogo emo rjee uti kako
ena prijateljski govori o bivem ljubavniku, nego mukarac o svojim ljubavnicama.
Priroda enske ulnosti i potekoe slobodnoga seksualnog ivota potiu enu na
monogamiju. No ona mnogo tee pomiruje veze ili brak s karijerom nego mukarac.
Katkad je ljubavnik ili mu zamole da se odrekne karijere: ona oklijeva, poput Coletteine
Skitnice koja arko eli uza se muku toplinu, ali se boji branih okova. Ako popusti, opet
e biti vazalka. Ako odbije, osuuje se na ubojitu samou. Danas mukarac uglavnom
pristaje na to da mu partnerica zadri zanimanje. Romani Colette Yver u kojima mlada
ena mora rtvovati profesiju kako bi zadrala mir u kui pomalo su zastarjeli.
Zajedniki ivot dvoje slobodnih bia za svakoga od njih je obogaenje i u zanimacijama
svojega suprunika svatko vidi zalog vlastite neovisnosti. Samodostatna ena oslobaa
svojega mua branog ropstva koje je bilo cijena njezina ropstva. Ako je mukarac
savjesno dobronamjeran, ljubavnici i suprunici dospjeti e kroz nezahtjevnu
velikodunost do savrene jednakosti.384 Mukarac ak katkad igra ulogu odanog sluge.
Tako je Lewes oko George Eliot stvarao povoljno ozraje koje inae stvara supruga oko
mua-sizerena. No u veini sluajeva jo uvijek ena plaa cijenu obiteljske sloge.
Mukarcu se doima prirodnim da ona odrava kuu, sama se brine za njegu i odgoj djece.
I sama ena smatra da je udajom preuzela obaveze kojih je ne oslobaa njezin privatni
ivot. Ona ne eli da joj mu bude zakinut za prednosti koje bi dobio u braku s pravom
enom: eli biti elegantna, dobra kuanica, predana majka, kakve su tradicionalno
supruge. Taj zadatak lako postaje preteak. Ona ga prihvaa ujedno iz obzira prema
svojem partneru i iz vjernosti sebi: jer joj je stalo, kao to smo ve vidjeli, da ne propusti
nita iz svoje enske sudbine. Bit e dvojnik svojega mua i istodobno ona sama. Brinut
e njegove brige, sudjelovat e u njegovim uspjesima jednako onoliko koliko e se
zanimati i za vlastitu sudbinu, a katkad i vie. Kako je odgojena da potuje muku
nadmonost, mogue je da jo smatra da na prvo mjesto dolazi mukarac. Takoer,
katkad se boji da bi zahtijevanjem prvog mjesta unitila svoju obitelj. Kolebajui se
izmeu elje da se dokae i elje da se izbrie, ena je podijeljena, rastrgana.
Svejedno, postoji jedna prednost koju ena moe izvui ak i iz svoje inferiornosti:
budui da na samom startu ima manje mogunosti od mukarca, ne osjea se prema
njemu unaprijed krivom. Nije na njoj da nadoknadi drutvenu nepravdu i nije ni pozvana
da to uini. Usluan mukarac mora se brinuti za ene jer je povlateniji od njih.
Svladat e ga obziri i saaljenje i moe postati plijen ena priljepaka ili krvopija
samo zato to su bespomone. ena koja osvoji muku neovisnost ima veliku povlasticu
seksualnih odnosa s pojedincima koji su i sami autonomni i aktivni, koji, uglavnom, nee
u njezinu ivotu igrati nametniku ulogu, koji je nee zarobiti svojom slabou i
zahtjevnou svojih potreba. Jedino to su zapravo rijetke ene koje sa svojim partnerom
znaju stvoriti slobodan odnos. One si same kuju lance kojima ih on ne eli opteretiti:
usvoje prema partneru stav zaljubljene ene. Tijekom dvadeset godina ekanja, sanjanja,
384

ini se da je ivot Clare i Roberta Schumanna neko vrijeme bio primjer takvog uspjeha.

490

briana

nade, mlada djevojka je njegovala mit o junaku osloboditelju i spasitelju: neovisnost

dobivena radom nije dovoljna da izbrie njezinu elju za slavnom abdikacijom. Trebala
bi biti odgojena jednako385 kao djeak da bi mogla lako prevladati adolescentski
narcizam. No ona i kao odrasla nastavlja s kultom sebe prema kojem ju je usmjeravala
cijela njezina mladost. Svoje profesionalne uspjehe ena pretvara u zasluge kojima
obogauje svoju sliku. Potrebno joj je da pogled odozgo otkrije i posveti njezinu
vrijednost. ak i ako je stroga prema mukarcima koje svakodnevno prosuuje, nita
manje ne tuje Mukarca i, ako ga upozna, spremna je pasti na koljena. Dobiti
opravdanje od boga je lake nego se opravdati svojim vlastitim trudom. Svijet potie
enu da vjeruje u mogunost poklonjenog spasa: ona bira u to vjerovati. Katkad se u
potpunosti odrekne svoje autonomije i ostaje samo zaljubljena ena. Najee pokua
pomiriti oboje. Ali idolatrijska ljubav, ljubav-abdikacija je razorna: ona zaokuplja sve
misli, sve trenutke, opsjedajua je, tiranska. U sluaju profesionalnih potekoa, ena
gorljivo trai utoite u ljubavi. Njezini neuspjesi odraavaju se u scenama i prohtjevima
i cijenu za njih plaa ljubavnik. No, daleko od toga da e joj ljubavni problemi poveati
profesionalnu revnost: uglavnom se, ba suprotno, ljuti na vrstu ivota koja je odvraa s
kraljevskog puta velike ljubavi. ena koja je prije deset godina radila u politikom
asopisu to su ga ureivale ene rekla mi je da se u redakciji rijetko razgovaralo o
politici, a neprestano o ljubavi. Jedna bi se alila da je vole samo zbog tijela i zanemaruju
njezin um, druga bi jadikovala da cijene samo njezin duh i nikada se ne zanimaju za
njezine tjelesne drai. I opet, da bi ena mogla biti zaljubljena kao mukarac - to jest tako
da ne dovede u pitanje samo svoje bie, slobodno - trebala bi se smatrati jednakom
njemu, konkretno mu biti jednaka. Trebala bi se jednako odluno posvetiti svojim
pothvatima, to, kako emo vidjeti, jo nije est sluaj.
Postoji jedna enska uloga koju je danas gotovo nemogue preuzeti u potpunoj
slobodi, to je majinstvo. U Engleskoj i Americi ena ga barem, ako eli, moe odbiti,
zahvaljujui kontracepciji. Vidjeli smo da je u Francuskoj ena esto prisiljena na bolne i
skupe pobaaje. esto zavri s djetetom koje nije eljela i koje joj unitava profesionalni
ivot. Ako je taj teret teak, to je zato to, obrnuto, drutvene norme ne doputaju eni
da se razmnoi kad njoj odgovara: neudana majka izaziva sablazan, a za dijete je roenje
izvan zakonitog braka mana. ena rijetko moe postati majka, a da ne prihvati okove
braka ili se ne ponizi. Ideja umjetne oplodnje ne zanima tolike ene zato to bi eljele
izbjei odnose s mukarcem, nego zato to se nadaju da e drutvo napokon prihvatiti
slobodno majinstvo. Valja dodati da je, u nedostatku jaslica i prikladno organiziranih
djejih vrtia, dovoljno jedno dijete da potpuno paralizira aktivnost ene. Ona moe
nastaviti raditi samo ako ostavi dijete na brigu roditeljima, prijateljima ili slukinjama.
Mora birati izmeu neplodnosti koja se esto doivljava kao bolna frustracija i obaveza
koje su teko uskladive s izgradnjom karijere.
Tako je neovisna ena danas podijeljena izmeu svojih profesionalnih interesa i
brige za svoj seksualni ivot. Teko pronalazi ravnoteu. Osigurava je po cijenu
ustupaka, rtava, akrobacija koje od nje zahtijevaju stalnu napetost. Ovdje, mnogo vie
nego u fiziolokoj zadanosti, treba traiti uzrok nervoze i krhkosti koje se na njoj esto
primjeuju. Teko je odrediti u kojoj mjeri enina tjelesna graa sama po sebi
predstavlja hendikep. esto se, na primjer, postavlja pitanje prepreka koje stvara
mjesenica. ene poznate po svojem radu ili djelovanju ne pridaju joj, ini se, puno
vanosti. Je li to zato to one duguju svoj uspjeh upravo slabosti svojih mjesenih
385

To jest ne samo prema istim metodama, nego u istom ozraju, to je danas nemogue unato svim naporima
odgojitelja.

491

briana

tegoba? Moemo se pitati nije li im, ba obratno, odabir aktivnog i ambicioznog ivota
donio tu povlasticu: jer bolove upravo pogorava panja koju im ena pridaje. Sportaice
i ene od akcije manje trpe nego ostale jer zanemaruju svoje boli. Dakako da te boli
imaju i organski uzrok i vidjela sam i najenerginije meu enama kako provode
svakoga mjeseca dvadeset etiri sata u krevetu u neumoljivim mukama. Ali to ne ometa
njihovo djelovanje. Uvjerena sam da najvei dio smetnji i bolesti koje pogaaju ene ima
psihike uzroke. To su mi uostalom rekli i ginekolozi. ene su neprekidno premorene, na
izmaku snaga, zbog duevne napetosti o kojoj sam govorila, zbog svih zadataka koje
preuzimaju, zbog proturjeja s kojima se bore. To ne znai da su njihove boljke
umiljene: one su stvarne i razorne poput poloaja koji odraavaju. No poloaj ne ovisi o
tijelu, nego tijelo ovisi o poloaju. Dakle, zdravlje ene nee natetiti njezinu radu kad e
radnica u drutvu imati mjesto koje zasluuje. Naprotiv, rad e uvelike pomoi njezinoj
tjelesnoj ravnotei sprjeavajui je u tome da se neprestano za nju brine.
Kad ocjenjujemo profesionalna postignua ene i na temelju njih pokuavamo
predvidjeti njezinu budunost, ne treba izgubiti iz vida sve ove injenice. ena gradi
karijeru unutar munog poloaja, jo uvijek podinjena zadaama koje enskost
tradicionalno podrazumijeva. Ni objektivne okolnosti ne idu joj na ruku. Uvijek je teko
biti pridolica koji si pokuava prokriti put u neprijateljskom ili u najmanju ruku
nepovjerljivom drutvu. Richard Wright je u autobiografiji Black Boy pokazao koliko su
ambicije mladog Afroamerikanca otpoetka zaprijeene i koju borbu mora izdrati samo
da bi se uspeo do razine na kojoj bijelci poinju imati problema. Crnci koji su u
Francusku doli iz Afrike takoer osjeaju - unutar sebe kao i izvana - potekoe sline
onima s kojima se susreu ene.
ena se prvi put nae u inferiornom poloaju u razdoblju kad se obrazuje: to sam
ve rekla u vezi s mladom djevojkom, ali trebamo precizirati o emu je rije. Tijekom
studija i u prvim, presudnim godinama njezine karijere, ena rijetko moe otvoreno
okuati sreu. Mnoge e poslije biti onemoguene loim poetkom. Izmeu osamnaeste i
tridesete godine sukobi o kojima sam govorila dosegnut e svoj maksimalni intenzitet: a
to je razdoblje u kojem se odreuje njihova profesionalna budunost. Bilo da ena ivi s
obitelji ili je udana, njezina e okolina rijetko cijeniti njezine napore kao to se cijene
napori mukarca. Nametat e joj dunosti i obaveze, kriti joj slobodu. Ona je sama jo
duboko obiljeena svojim odgojem, puna potovanja prema vrijednostima koje
predstavljaju starije od nje, proganjana svojim djejim i adolescentskim snovima. Teko
pomiruje nasljee prolosti s interesima svoje budunosti. Katkad odbija svoju enskost,
oklijeva izmeu ednosti, homoseksualnosti ili provokativnoga muevnog stava, odijeva
se loe ili kao mukarac: gubi mnogo vremena i snage u prkosu, predstavama, ljutnjama.
ee naprotiv eli afirmirati svoju enskost: zavodljiva je, izlazi, oijuka, zaljubljuje se i
koleba izmeu mazohizma i napadnosti. U svakom sluaju se propituje, uznemirava,
raspruje. Zbog injenice da je mue vanjske brige, ne posveuje se u potpunosti svojem
djelovanju. Tako iz njega izvlai manje koristi i u veoj je napasti da od njega odustane.
enu koja nastoji biti samodovoljna izrazito demoralizira postojanje drugih ena koje
pripadaju istim drutvenim kategorijama, koje otpoetka imaju isti poloaj i iste anse
kao ona, a ive kao nametnici. Mukarac moe zamjerati povlatenima, ali je solidaran sa
svojom klasom. Sve u svemu, mukarci koji polaze od istih mogunosti doseu otprilike
isti ivotni standard, dok posredstvom mukarca ene istog poloaja imaju veoma
razliite sudbine. Udana ili udobno uzdravana prijateljica predstavlja iskuenje za enu
koja sama mora osigurati svoj uspjeh. ini joj se da se proizvoljno osudila na tei put: sa
svakom preprekom pita se ne bi li bilo bolje da je izabrala drugi put, Kad pomislim da
moram sve postii svojim mozgom!, rekla mi je preneraeno jedna mlada siromana
492

briana

studentica. Mukarac samo slua strogu nunost, dok ena neprestano mora obnavljati
svoju odluku. Ona napreduje, ne usredotoena na cilj pred sobom, nego putajui da joj
pogled luta svuda uokolo. Tako je njezin korak stidljiv i nesiguran. Tim vie to joj se
ini, kao to sam ve rekla, da to vie odmie, to se vie odrie ostalih prilika. Ako
postane knjievnica, intelektualka, ili se openito nee sviati mukarcima ili e poniziti
svojega mua, ljubavnika, prevelikim uspjehom. Ne samo da se to vie trudi pokazati
elegantnom, frivolnom, nego koi svoju poletnost. Nada da e jednoga dana biti
osloboena brige za sebe samu i strah da e ako preuzme na sebe tu brigu morati
odustati od te nade, udruuju se da bi je sprijeili da se bez oklijevanja posveti svojem
obrazovanju i karijeri.
Onoliko koliko ena eli biti ena, njezin joj neovisan poloaj stvara kompleks
manje vrijednosti. Obrnuto, zbog toga to je ena sumnja u svoje profesionalne
mogunosti. To je jedna od najvanijih toaka. U nekom smo istraivanju vidjeli da
djevojice od etrnaest godina izjavljuju: Djeaci su bolji, oni lake rade. Mlada
djevojka je uvjerena da su joj sposobnosti ograniene. Zato to roditelji i profesori
smatraju da je razina djevojica nia od razine djeaka, uenici su to takoer spremni
misliti. I zaista, iako su nastavni programi identini, obrazovanost djevojica u srednjoj
koli mnogo je manje napredna. Izuzev nekoliko iznimaka, cjelokupni enski razred je po
rezultatima u filozofiji nedvojbeno ispod razreda djeaka. Vrlo velik broj uenica ne
namjerava nastaviti sa svojim obrazovanjem, rade vrlo povrno i druge uenice su na
gubitku zbog nedostatka kompetitivnosti. Dok se radi o relativno lakim ispitima, njihovo
se neznanje nee previe osjetiti. Ali kad je rije o ozbiljnim natjecanjima, studentica e
osvijestiti svoje slabosti. Nee ih pripisati osrednjosti svojeg obrazovanja, nego
nepravednom prokletstvu koje je povezano s njezinom enskou. Mirei se s tom
nejednakosti, ona je pogorava. Uvjerava se da joj prilike za uspjeh nose samo strpljenje
i marljivost. Odluuje krtariti na svojim snagama: to je strana raunica. Utilitaran stav
je posebno poguban u obrazovanju i profesijama koji trae malo invencije, originalnosti,
poneko siuno otkrie. Razgovori, itanje knjiga koje nisu u programu, etnje tijekom
kojih duh slobodno luta mogu biti ak korisniji za prijevod grkoga teksta od sumornih
kompiliranja tekih sintaksi. Pregaena potivanjem autoriteta i teinom erudicije,
pogleda ogranienog naonjacima, previe savjesna uenica ubija u sebi kritinosi i samu
inteligenciju. Njezina metodika ustrajnost stvara napetost i dosadu: u razredima gdje se
gimnazijalke pripremaju za prijemni ispit za viu djevojaku kolu u Sevresu vlada
zaguljiva atmosfera koja obeshrabruje svaku bar malo ivahnu individualnost. Sama
sebi nameui robiju, kandidatkinja samo eli pobjei. im zatvori knjige, razmilja o
sasvim drugim temama. Ona ne zna za plodne trenutke kad se uenje mijea sa zabavom,
kad pustolovine uma dobiju ivu toplinu. Dotuena nezahvalnou svojih zadataka,
uenica se osjea sve nesposobnijom da u njima uspije. Sjeam se jedne studentice koja
je polagala ispit za profesoricu i govorila, u vrijeme kad su na filozofiji ispit zajedniki
polagali i mukarci i ene: Deki mogu uspjeti u godinu-dvije, a nama treba najmanje
etiri godine. Druga je, kad su joj preporuili knjigu o Kantu, autoru iz nastavnog
programa, rekla: To je preteka knjiga: to je knjiga za muke studente! Izgleda da si je
zamiljala da ene mogu s popustom poloiti ispit. Poraena prije bitke, ustvari je sve
prilike za uspjeh prepustila mukarcima.
S obzirom na tu malodunost, ena se lako zadovoljava osrednjim uspjehom. Ne
usudi se ciljati visoko. Kako prilazi svojem zanimanju s povrnim obrazovanjem, vrlo
brzo postavi granice svojim ambicijama. esto joj ve injenica da sama zarauje za ivot
djeluje kao dovoljno velika zasluga. Mogla je, kao tolike druge, povjeriti svoju sudbinu
nekome mukarcu. Da bi nastavila eljeti svoju neovisnost, potreban joj je trud kojim se
493

briana

ponosi, ali je on i iscrpljuje. ini joj se da je dovoljno uinila im odlui neto raditi. Ovo
ve nije tako loe za jednu enu, misli ona. Neka ena s neobinim zanimanjem rekla mi
je: Da sam mukarac, osjeala bih se obaveznom biti meu najboljima; ali ja sam jedina
ena u Francuskoj na ovakvom radnom mjestu: to mi je dovoljno. U toj skromnosti ima i
opreza. Ako pokua dalje dogurati, ena se boji da e si unititi karijeru. Treba rei da joj
s pravom smeta pomisao da u nju nemaju povjerenja. Openito gledajui, superiorna
kasta je neprijateljski raspoloena prema doljacima iz inferiorne kaste: bijelci nee ii
na pregled crnom lijeniku, ni mukarci lijenici. Ali pojedinci iz inferiorne kaste, proeti
osjeajem svoje specifine inferiornosti i esto puni gorine prema onome od njih tko je
pobijedio sudbinu, takoer e se radije okrenuti prema gospodarima. Osobito veina
ena, ogrezlih u oboavanju mukarca, eljno trai gospodara u lijeniku, odvjetniku,
poslovoi itd. Ni mukarci ni ene ne vole da im zapovijeda ena. Njezini nadreeni, ak i
ako je cijene, uvijek e je pomalo gledati svisoka, biti ena je, ako ne mana, a onda barem
osobitost. ena mora neprestance osvajati povjerenje koje joj nije isprva dano: u startu
je sumnjiva, mora se dokazati. Ako neto vrijedi, dokazat e se, kau. No vrijednost nije
poklonjena esencija nego ostvarenje uspjenog razvoja. Osjeamo li nad sobom
nepovoljnu predrasudu, to nam vrlo rijetko pomae da je pobijedimo. Poetni osjeaj
manje vrijednosti obino vodi do obrambene reakcije u obliku pretjeranog hinjenja
autoriteta. Veina ena lijenica, na primjer, ili pokazuje previe ili premalo autoriteta.
Ako ostanu prirodne, ne zastrauju, jer ih cjelokupni ivot vie predodreuje na
zavoenje nego na zapovijedanje. Pacijent koji voli da dominiraju njime bit e razoaran
jednostavno izgovorenim savjetima. Svjesna te injenice, lijenica govori dubokim
glasom, odrjeitim tonom, ali onda nema privlanu jednostavnu dobroudnost lijenika
koji je siguran u sebe. Mukarac je naviknuo nametati se. Muterije vjeruju u njegovu
sposobnost. Moe se opustiti: bez pogreke ostavlja dojam. ena ne nadahnjuje isti
osjeaj sigurnosti. Dri se strogo, pretjeruje. U poslovima, u upravljanju, pokazuje se
savjesnom, sitniavom i lako agresivnom. Kao i u studiranju, nedostaje joj leernosti,
poleta, odvanosti. Napinje se da bi uspjela. Njezino je djelovanje niz izazivanja i
apstraktnih afirmacija sebe same. To je najvea mana koju uzrokuje nedostatak
samopouzdanja: subjekt se ne moe zaboraviti. On nije velikoduno usmjeren na cilj,
nego pokuava dokazati vrijednost koju od njega oekuju. Hrabrim zaletavanjem prema
ciljevima riskiramo neuspjehe, ali i doseemo neoekivane rezultate. Oprez osuuje na
osrednjost. U ene rijetko susreemo sklonost pustolovini, bezrazlonom iskustvu i
nesebinu znatielju. Ona nastoji ostvariti karijeru kao to si druge grade sreu. Ostaje
podinjena, okruena mukim svemirom, nema hrabrosti prijei granice, ne gubi se
strastveno u svojim projektima. Jo smatra svoj ivot imanentnim pothvatom: ne cilja
objekt, nego kroz objekt svoj subjektivni uspjeh. Taj je stav na primjer veoma upadljiv u
Amerikanki. Vole imati posao i dokazati si da su sposobne korektno ga obavljati, ali se ne
zanimaju strastveno za sadraj svojih zadataka. Istodobno je ena sklona pridavati
previe cijene najmanjim neuspjesima, skromnim uspjesima. Naizmjence se
obeshrabruje i nadima od tatine. Ako je uspjeh bio oekivan, prihvaa ga jednostavno,
ali ako je sumnjala hoe li ga postii - pretvara se u opojni trijumf. To je izlika ena koje
se zaluuju vlastitom vanou i razmeu najmanjim postignuima. Neprestano gledaju
iza sebe da bi vidjele koliki su put prevalile: to im smanjuje polet. Tako e moi ostvariti
hvalevrijedne karijere, ali ne i velika djela. Valja dodati da si i mnogi mukarci znaju
izgraditi samo osrednje sudbine. Samo u odnosu na najbolje meu mukarcima ini nam
se da ena - izuzev vrlo rijetkih iznimki - jo uvijek kaska. Razlozi koje sam navela to
dovoljno objanjavaju i ni na koji nain ne zaduuju budunost. Ono to danas sutinski
nedostaje eni da bi postigla velike stvari je zaborav sebe. No da bi se zaboravila, mora
494

briana

prvo biti vrsto uvjerena da se je ve pronala. Kao pridolica u svijetu mukaraca i s

njihovom slabom podrkom, ena je jo previe zaokupljena traenjem sebe.
Postoji kategorija ena na koju se ove primjedbe ne odnose zato to njihova
karijera ne da ne teti afirmaciji njihove enskosti, nego je pojaava. To su one ene koje
umjetnikim izriajem pokuavaju nadii samu datost koju ine: glumice, plesaice,
pjevaice. Ve tri stoljea one su gotovo jedine ene koje u drutvu posjeduju konkretnu
neovisnost i jo i danas one zauzimaju povlateno mjesto u tom drutvu. Neko je
glumice proklinjala Crkva: sama ta pretjerana strogost uvijek im je doputala veliku
slobodu ponaanja. esto granie sa zavoenjem i poput kurtizana provode velik dio
svojega dana u mukom drutvu: ali kako same zarauju za ivot i u poslu nalaze smisao
svoje egzistencije, izmiu njihovu jarmu. One uivaju veliku prednost da im, kao to je
sluaj s mukarcima, profesionalni uspjesi pridonose seksualnoj vrijednosti. Ostvarujui
se kao ljudska bia, ostvaruju se i kao ene: nisu rastrgane izmeu proturjenih tenji.
Naprotiv, u svojem zanimanju te ene nalaze opravdanje svojega narcizma: haljine,
kozmetika i arm dio su njihovih profesionalnih obaveza. Za enu zaljubljenu u svoju
sliku veliko je zadovoljstvo neto uraditi samo izlaganjem onoga to jest. Istodobno je
potrebno dosta vjetine i uenja da bi to izlaganje, prema rijeima Georgette Leblanc,
bilo zamjena djelovanja. Velika e glumica ciljati jo vie: nadii e zadano nainom na
koji e ga izraziti, bit e zaista umjetnica, stvarateljica koja daje smisao svojem ivotu
pruajui smisao svijetu.
No te rijetke prednosti skrivaju i zamke: umjesto da u svoj umjetniki ivot ukljui
svoja narcistika zadovoljstva i seksualnu slobodu koja joj je dana, glumica dosta esto
utone u oboavanje sebe ili u zavoenje. Ve sam govorila o onim pseudoumjetnicama
koje si na filmu i u kazalitu samo ele izgraditi ime koje predstavlja kapital za
iskoritavanje u mukim rukama. Pogodnosti muke potpore doista su primamljive u
usporedbi s rizicima karijere i sa strogou koju iziskuje svaki istinski rad. elja za
enskom sudbinom - muem, kuom, djecom - i opinjenost ljubavlju ne pomiruju se
uvijek lako sa eljom za uspjehom. No u mnogo sluajeva glumiin talent ograniava
upravo divljenje koje osjea prema svojem ja. U tolikoj je zabludi o vrijednosti same
svoje prisutnosti da joj se ozbiljan rad ini nepotreban. Najvanije joj je istaknuti sebe i
tome epirenju rtvuje lik koji interpretira. Ni ona nema velikodunosti da se zaboravi,
to joj oduzima mogunost da se nadvisi: rijetke su glumice poput Rachel, Eleonore
Duse, koje nadvladaju tu opasnost i pretvore svoju osobu u instrument svoje umjetnosti
umjesto da umjetnost smatraju slugom svojega ja. Loa e glumica u svojem privatnom
ivotu preuveliati sve svoje narcistike mane: pokazat e se tatom, preosjetljivom,
glumicom, smatrat e cijeli svijet pozornicom.
Danas se enama ne nude jedino scenske umjetnosti. Mnoge ene se okuavaju u
stvaralakim aktivnostima. enu njezin poloaj predodreuje na traenje spasa u
knjievnosti i umjetnosti. Kako ivi na margini mukoga svijeta, ona ga ne shvaa u
njegovu opem obliku, nego kroz posebno vienje. Svijet za enu nije skup alata i
koncepata, ve izvor senzacija i emocija. Zanimaju je bezrazlona i skrivena svojstva
stvari. S obzirom na njezin stav negacije i odbijanja, ena nije obuzeta stvarnou, nego
rijeima protiv nje prosvjeduje. U prirodi trai sliku svoje due, preputa se sanjarenju,
eli dosegnuti svoje bie: osuena je na neuspjeh. Moe ga povratiti samo u predjelu
imaginarnog. Da ne bi dopustila da unutarnji ivot koji niemu ne slui utone u nitavilo,
da bi se obranila od zadanosti koju trpi u pobuni, da bi stvorila neki svijet osim ovoga u
kojemu se ne uspijeva dosegnuti, ena ima potrebu za izraavanjem. Stoga je poznata
495

briana

kao brbljavica i piskaralo. Izlijeva duu u razgovorima, pismima, intimnim dnevnicima.

Dovoljno je zrnce ambicije i eto je kako pie memoare, pretae svoj ivotopis u roman,
oslobaa svoje osjeaje u pjesmama. Uiva u mnogo slobodnog vremena koje pogoduje
takvim aktivnostima.
No upravo one okolnosti koje enu usmjeravaju prema stvaralatvu predstavljaju i
prepreke koje ona vrlo esto nee moi svladati. Kad se ena odlui slikati ili pisati s
jedinim ciljem da ispuni svoje prazne dane, slike i eseje tretirat e poput runog rada,
nee im posvetiti nita vie vremena ni brige i bit e otprilike jednako vrijedni. ena se
esto u vrijeme menopauze, da bi nadoknadila nedostatke svoje egzistencije, prima kista
ili pera: tada je zaista kasno. Bez ozbiljnog obrazovanja, ona e zauvijek ostati amater.
ak i ako pone veoma mlada, ena rijetko umjetnost smatra ozbiljnim poslom. Budui
da je navikla na dokonost i da u ivotu nikada nije iskusila neumoljivu nunost
discipline, nee biti sposobna za kontinuiran i postojan napor, nee se prisiliti na
svladavanje solidne tehnike. Opire se nezahvalnim i samotnjakim pokuajima djela koje
se ne izlae, koje treba sto puta unititi i zapoeti ponovno. A kako su je u djetinjstvu
nauili da vara kako bi se svidjela, nada se da e se s nekoliko trikova izvui iz posla. To
priznaje Marie Bashkirtseff. Da, ne trudim se slikati. Danas sam se promatrala, varam...
ena se rado igra rada, ali ne radi. Budui da vjeruje u udesne vrline pasivnosti, mijea
aranja s djelima, simbolike geste s uinkovitim postupcima. Prerui se u studenta
likovne akademije, oborua arsenalom kistova. Stoji ustoboena pred tafelajem, a
pogled joj luta s bjeline platna na zrcalo. No kita cvijea i zdjela s jabukama nee se same
pojaviti na platnu. Dok sjedi za svojim stolom i prevakava nejasne prie, ena si
osigurava miran alibi umiljajui si da je spisateljica. No treba doi do ostavljanja
znakova po bijelom papiru i oni moraju imati smisla u tuim oima. Tako se razotkriva
varka. Za svianje je dovoljno stvoriti privienja, ali umjetniko djelo nije privienje
nego postojan predmet. Da bi ga se izradilo treba znati svoj posao. Colette nije postala
velika spisateljica samo zahvaljujui svojem talentu ili temperamentu. Pero joj je esto
bilo sredstvo izdravanja i zahtijevala je od njega besprijekoran rad koji dobar majstor
oekuje od svojega alata. Od Claudine do La Naissance du jour (Raanje dana) amaterka
je postala profesionalka: put koji je prevalila sjajno pokazuje dobrobiti strogog
naukovanja. Veina ena, meutim, ne razumije probleme koje predstavlja njihova elja
za komunikacijom: i to uvelike objanjava njihovu lijenost. Uvijek su se smatrale
zadanima. Vjeruju da njihove zasluge proizlaze iz unutarnje milosti i ni ne pomiljaju da
se vrijednost moe osvojiti. Da bi zavele, znaju se samo pokazivati. Njihov arm djeluje ili
ne djeluje, one nemaju nikakva utjecaja na njegov uspjeh ili neuspjeh. Pretpostavljaju da
je na isti nain dovoljno pokazati to jesi da bi se izrazio. Umjesto da razvijaju svoje djelo
promiljenim radom, uzdaju se u svoju spontanost. Pisati ili smijeiti se, njima je jedno te
isto: okuat e sreu, uspjeh e doi ili nee. Ako su sigurne u sebe, oekuju da e knjiga
ili slika doivjeti uspjeh bez napora. Ako su stidljive, najmanja kritika ih obeshrabruje.
Ne znaju da pogreka moe otvoriti vrata napretku, smatraju je nepopravljivom
katastrofom, kao deformaciju. Zato esto pokazuju vrstu osjetljivosti koja im je kobna:
priznavanje svojih pogreaka samo ih iritira i obeshrabruje umjesto da iz njih izvuku
korisne pouke. Naalost, spontanost nije onoliko jednostavno ponaanje kao io se ini!
Paradoks opeg mjesta - kao to ga objanjava Paulhan u Les Fleurs de Tarbes (Cvijee
Tarbesd) - lei u tome da se esto stapa s izravnim prijevodom subjektivnog dojma. Tako
da ena, dok otkriva sliku koja se u njoj oblikuje ne vodei rauna o drugima, misli da je
najoriginalnija, a zapravo samo ponavlja banalni kliej. Ako joj netko to kae, ona se
iznenadi, uvrijedi i baci svoje pero. Ona ne shvaa da publika ita svojim oima, svojim
vlastitim umom i da neki sasvim svje epitet moe u njezinu sjeanju probuditi mnoge
496

briana

izlizane uspomene. Jasno, dragocjen je dar znati zaroniti u sebe i iznijeti na povrinu
jezika posve ive dojmove. U Colette se divimo spontanosti koju ne susreemo ni u kojeg
mukog pisca, ali - premda se ini da si ta dva pojma proturjee - kod nje je rije o
promiljenoj spontanosti. Ona odbacuje neke od doprinosa te spontanosti da bi hotimice
prihvatila druge. Umjesto da shvati rijei kao odnos meu pojedincima, poziv drugome,
amaterka u njima vidi izravno otkrie svoje senzibilnosti. ini joj se da izabrati ili
prekriiti znai odrei se dijela sebe. Ona ne eli nita rtvovati ujedno zato to uiva u
onome to jest i zato to se ne nada postati drugo. Njezina jalova tatina proizlazi iz
injenice da se voli ne usuujui se izgraditi.
Tako je, na mnotvo ena koje nabadaju po knjievnosti i umjetnosti, doista malo
onih koje ustraju. I te koje svladaju tu prvu prepreku vrlo e esto ostati podijeljene
izmeu svojega narcizma i osjeaja manje vrijednosti. Nesposobnost da se zaborave je
mana koja e im smetati vie nego u bilo kojoj drugoj karijeri. Ako im je glavni cilj
apstraktna afirmacija sebe, formalno zadovoljenje uspjeha, nee se prepustiti
promatranju svijeta: i bit e ga nesposobne stvoriti iznova. Marie Bashkirtseff odluila je
slikati jer je eljela postati slavna. Opsjednutost slavom umijeala se izmeu nje i
stvarnosti. Ona zapravo nije voljela slikati: umjetnost joj je bila samo sredstvo, a njezini
ambiciozni i uplji snovi nisu joj mogli otkriti smisao neke boje ili lica. Umjesto da se
velikoduno da u djelo koje stvara, ena ga previe esto smatra obinim ukrasom
ivota. Knjiga i slika samo su nebitni posrednici koji joj omoguuju da javno izloi onu
bitnu stvarnost: svoju vlastitu osobu. Stoga je njezina osoba glavna - katkad i jedina tema koja je zanima: Elisabeth Vigee-Lebrun neumorno je na platnu ovjekovjeivala
svoje nasmijeeno majinstvo. ak i kad govori o openitim temama, spisateljica e opet
govoriti o sebi. Takve teatralne kronike ne moemo itati a da ne saznamo neto o stasu
autorice, boji njezine kose i osobitostima njezina karaktera. Dakako da to nije uvijek
tema vrijedna prijezira. Malo je knjiga toliko uzbudljivo kao neke ispovijesti: ali one
moraju bili iskrene i autor mora imati neto za ispovjediti. Narcizam osiromauje enu
umjesto da je oplemenjuje. Time to se samo promatra i ne radi nita drugo, ena se
ponitava. ak i ljubav koju osjea prema sebi postaje stereotipna. Ona u svojim
zapisima ne otkriva svoje autentino iskustvo nego imaginarnog idola sazdanog od
klieja. Ne moe joj se zamjeriti da se projicira u svoje romane kao to su to inili
Benjamin Constant ili Stendhal, ali je nesrea u tomu to ena preesto svoju priu vidi
kao blesavu bajku. Mlada djevojka si s mnogo toga udesnoga maskira stvarnost, ija je
sirovost plai: teta je to i kad odraste jo uranja svijet, njegove likove i sebe samu u
pjesnike magle. Kad ispod te krinke izviri istina, katkad dobivamo draesne rezultate,
ali koliko samo dosadnih i slabih eskapistikih romana dolazi na romane Rosamond
Lehmann ili Margaret Kennedy!
Prirodno je da ena pokuava pobjei iz svijeta u kojemu se esto osjea
neprepoznatom i neshvaenom. alosno je, meutim, to se onda ne osmjehuje na
odvane zanose jednoga Gerarda de Nervala ili Edgara Allana Poea. Mnogi razlozi
opravdavaju njezinu stidljivost. Svianje je njezina najvea briga, a esto se ve samim
time to pie boji da se nee sviati kao ena. Rije spisateljica jo budi neugodne odjeke.
ena nema hrabrosti da se k tome jo ne svia i kao spisateljica. Izvorni pisac, ako nije
mrtav, uvijek izaziva sablazan. Novina uznemiruje i uzrujava. ena je jo zauena i
polaskana injenicom da je primljena u svijet razmiljanja i umjetnosti, muki svijet: zato
je u njemu veoma mirna. Ne usuuje se smetati, istraivati, planuti. ini joj se da mora
skromnou i dobrim ukusom ispriati svoje knjievne pretenzije. Igra na sigurne
vrijednosti konformizma. U knjievnost unosi tono onu osobnu notu koja se od nje
oekuje: podsjeti na injenicu da je ena s nekoliko pomno izabranih ljupkosti, afektacija
497

briana

i prenemaganja. Stoga e briljirati u proizvodnji bestselera, ali ne treba raunati na nju

ako je rije o krenju novih putova. Ne radi se o tome da enama nedostaje izvornosti u
njihovu ponaanju, osjeajima: ima ih toliko neobinih da ih treba zatvoriti. Ukupno
gledajui, mnoge ene su baroknije, ekscentrinije od mukaraca iju disciplinu odbijaju.
No one prenose svoj bizarni duh u svoje ivote, razgovore, dopisivanja. Ako pokuaju
pisati, osjeaju da ih satire svijet kulture jer je to svijet mukaraca: one samo zamuckuju.
Suprotno tome, ena koja se odlui rasuivati i izraavati prema mukim tehnikama
arko e htjeti uguiti u sebi posebnost kojoj ne vjeruje. Kao i studentica, bit e veoma
marljiva i pedantna. Oponaat e muku strogou i energiju. Takva ena moe postati
vrsna teoretiarka, stei solidan talent, ali e se prisiliti na odbacivanje svega to je u njoj
drukije. Ima ena koje su lude i ena s talentom. Nijedna nema ono ludilo u talentu
koje nazivamo genijem.
Dosad je prije svega ta razumna skromnost odreivala granice enskog talenta.
Mnoge ene su izbjegle - i sve vie izbjegavaju - zamke narcizma i lanog udesnog, ali
nikada nijedna nije odbacila oprez i pokuala izbiti s onu stranu danoga svijeta. Najprije,
postoji naravno velik broj ena koje prihvaaju drutvo ak i takvo kakvo je. One su
prvoklasne hraniteljice buroazije jer u toj ugroenoj klasi predstavljaju
najkonzervativniji element. S biranim pridjevima evociraju profinjenost navodno
vrsnoga drutva. Uznose burujski ideal sree i pod bojama poezije skrivaju interese
svoje klase. Orkestriraju obmanom kojoj je namjera uvjeriti ene da ostanu enama.
Stare kue, parkovi i vonjaci, pitoreskni preci, nestana djeca, pranje rublja, pekmezi,
obiteljske proslave, haljine, saloni, balovi, trpee ali uzorne supruge, siuni jadi i velike
radosti branoga ivota, mladenaki snovi, zrela pomirenost, sve su te teme spisateljice
iz Engleske, Francuske, Amerike, Kanade i Skandinavije izrabile do krajnosti. S njima su
dobile slavu i novac, ali sigurno nisu obogatile nae vienje svijeta. Mnogo su
zanimljivije buntovnice koje optuuju ovo nepravedno drutvo. Protestna knjievnost
moe iznjedriti snana i iskrena djela. George Eliot je iz svoje pobune crpila istodobno
detaljnu i dramatinu viziju viktorijanske Engleske. Meutim, kako je primijetila Virginia
Woolf, Jane Austen, sestre Bront i George Eliot morale su potroiti toliko negativne
energije za oslobaanje od vanjskih ogranienja da pomalo zadihane stiu do toke s
koje veliki muki pisci polaze. Ne preostaje im dovoljno snage da iskoriste svoju pobjedu
i zbace sve lance: na primjer, kod njih ne nalazimo ironiju i leernost, a ni spokojnu
iskrenost jednog Stendhala. Takoer nisu imale ni bogato iskustvo Dostojevskog,
Tolstoja: zato lijepa knjiga poput Middlemarcha ne parira Ratu i miru, a Orkanski visovi
unato svojoj veliini nemaju domet Brae Karamazova. Danas se ene ve lake mogu
potvrditi. No jo uvijek nisu posve premostile tisuljetnu specifikaciju koja ih ograniava
na njihovu enskost. Lucidnost je, recimo, pobjeda na koju su ene s pravom ponosne, ali
se malo prebrzo njome zadovoljavaju. Stoji injenica da je tradicionalna ena obmanuta
svijest i sredstvo obmane. Ona si pokuava sakriti svoju ovisnost, to je jedan od naina
da na nju pristane. Raskrinkati tu ovisnost ve predstavlja osloboenje. Cinizam je
obrana od ponienja i srama: to je natruha prihvaanja. Nastojei biti lucidne, enske
spisateljice rade najveu uslugu enskoj stvari. No, uglavnom nesvjesno, ostaju previe
predane tom cilju da bi pred svemirom zauzele onaj nesebini stav koji otvara najire
horizonte. Kad razgrnu velove iluzije i lai, misle da su uinile dovoljno: meutim, ta
negativna odvanost ostavlja nas pred jo jednom zagonetkom. Jer i sama je istina
dvojakost, bezdan, tajna: nakon to su otkrile da postoji, treba je promisliti, nanovo
stvoriti. Jako je dobro ne biti lakovjeran, ali otuda sve tek poinje. ena iscrpljuje svoju
hrabrost rasprujui iluzije i preplaena se zaustavlja na pragu stvarnosti. Zato, na
primjer, postoje i iskrene i dirljive enske autobiografije, no nijedna se ne moe
498

briana

usporediti s Ispovijestima Svetog Augustina ili Stendhalovim Egotistikim uspomenama.

Jo uvijek previe nastojimo jasno vidjeti da bismo, onkraj te jasnoe, pokuale prodrijeti
u druge tajne.
ene nikada ne nadilaze izgovor, rekao mi je jedan pisac. To je dosta tono. Jo
oduevljene doputenjem da istrae svijet, ene ga biljee, ne pokuavajui proniknuti u
njegov smisao. Katkad briljiraju u zapaanju danoga: one su izvanredni reporteri.
Nijedan muki novinar nije nadmaio izvjetaje Andre Viollis iz Indokine i Indije. ene
znaju opisati atmosferu, osobe, otkriti meu njima jedva primjetne odnose, uvui nas u
tajna kretanja njihovih dua: Willa Cather, Edith Wharton, Dorothy Parker i Katherine
Mansfield na otrouman i istanan su nain prikazale pojedince, klime, civilizacije.
Rijetko uspiju stvoriti onako uvjerljive junake kao to je Heathcliff: u mukarcu mogu
vidjeti gotovo samo mujaka. No esto su uspjeno opisivale svoj unutarnji ivot, svoje
iskustvo, svoj svemir. Povezane s tajnom sri stvari, oparane jedinstvenou svojih
vlastitih senzacija, isporuuju svoje sasvim svjee iskustvo kroz sone pridjeve, putene
slike. Vokabular im je obino bolji od sintakse jer se vie zanimaju za stvari nego za
njihove odnose. ene ne ciljaju na apstraktnu eleganciju nego, naprotiv, njihove rijei
govore osjetilima. Jedna od tema koje su istraile s najvie ljubavi jest Priroda. Za mladu
djevojku, za enu koja nije posve odustala, priroda predstavlja ono to ena sama
predstavlja mukarcu: sebe i svoju negaciju, kraljevstvo i mjesto egzila. Ona je sve u liku
drugoga. Kad govori o pustopoljinama ili povrtnjacima, romansijerka e nam otkriti
svoja najintimnija iskustva i snove. Mnogo je ena koje zatvaraju sezonska udesa u
posude, vaze, gredice. Druge si biljke i ivotinje, ne zarobljavajui ih, svejedno
pokuavaju prisvojiti paljivom ljubavlju koju im pruaju: na primjer Colette i Katherine
Mansfield. Vrlo su rijetke one koje prilaze prirodi u njezinoj neljudskoj slobodi, koje
pokuavaju deifrirati njezina nepoznata znaenja i gube se da bi se ujedinile s tom
drugom prisutnou: na te putove koje je otkrio Rousseau, upustile su se gotovo samo
Emily Bront, Virginia Woolf i katkad Mary Webb. To vie moemo na prste jedne ruke
nabrojiti ene koje su prele dano u potrazi za njegovom tajnom dimenzijom: Emily
Bronte je istraivala smrt, Virginia Woolf ivot, a Katherine Mansfield katkad - ne
preesto - svakodnevnu kontingenciju i patnju. Nijedna ena nije napisala Proces, Mobyja
Dicka, Uliksa ili Sedam stupova mudrosti. ene ne osporavaju ljudsku sudbinu jer su je
tek poele cjelovito preuzimati na sebe. To objanjava injenicu da u njihovim djelima
rijetko uglavnom nedostaje metafizikih odjeka, a takoer i crnog humora. ene ne
stavljaju svijet u zagrade, ne postavljaju mu pitanja, ne prokazuju njegova proturjeja:
uzimaju ga za ozbiljno. injenica je, uostalom, da i veina mukaraca ima ista
ogranienja. ena djeluje osrednjom tek kad je se usporedi s nekoliko rijetkih umjetnika
koji zasluuju da ih se naziva velikima. Nije sudbina to to je ograniava. Lako moemo
shvatiti zato joj nije dano - zato joj moda jo dugo nee biti dano - da dosegne najvie
vrhunce.
Umjetnost, knjievnost, filozofija su pokuaji ponovnog utemeljenja svijeta na
ljudskoj slobodi: slobodi stvaratelja. ovjek se, da bi gajio slinu pretenziju, ponajprije
treba nedvosmisleno postaviti kao sloboda. Ogranienja koja obrazovanje i obiaji
nameu enama omeuju njihov utjecaj na svijet. Kada bitka za zauzimanje mjesta na
ovome svijetu postane pregruba, ne dolazi u obzir da se ovjek iz nje povue. Treba prvo
izviriti iz svijeta u suverenu samou ako ga se elimo pokuati ponovno dokopati: eni
prije svega nedostaje to da iz tjeskobe i ponosa ui o svojoj naputenosti i
transcendenciji.

499

briana

Ono to ja elim, pie Marie Bashkirtseff, jest sloboda da se eem sama,

da odlazim i dolazim, da sjedim na klupama u vrtu Tuileries. To je sloboda
bez koje ovjek ne moe postati istinski umjetnik. Mislite da imate koristi od
onoga to vidite kad idete u pratnji ili kad, da biste ili u Louvre, ekate kola,
pratiteljicu, obitelj!... To je sloboda koja nedostaje i bez koje ne moete
ozbiljno uspjeti biti neto. Razmiljanje je zarobljeno zbog te glupe i
neprestane gnjavae... To je dovoljno da vam padnu krila. To je jedan od veih
razloga zbog kojih nema enskih umjetnica.
Zapravo, da bi se postalo stvaratelj nije dovoljno da se kultivirate, to jest da u ivot
uklopite predstave, znanja. Kultura mora biti shvaena kroz slobodan pokret
transcendencije. Um se sa svim svojim bogatstvima treba vinuti prema praznom nebu
koje je njegovo za ispuniti. No ako ga tisue tankih spona vee za zemlju, polet mu je
slomljen. Danas mlada djevojka nesumnjivo izlazi sama i moe lutati po Tuileriesu. No
ve sam rekla koliko je ulica neugodna: posvuda su oi, ruke koje vrebaju. Ako skie
odsutna duhom, s mislima u oblacima, ako pripali cigaretu na terasi kafia, ako ode sama
u kino, brzo moe doi do neugodnog incidenta. Ona svojom odjeom i svojim dranjem
mora ulijevati potovanje: ta je briga prikiva za tlo i za sebe samu. Krila padaju. S
osamnaest godina T. E. Lawrence sam je otiao na veliku turneju biciklom po cijeloj
Francuskoj. Mladoj djevojci ne doputaju da se upusti u slian pothvat. Jo bi joj manje
bilo mogue, kao to je Lawrence uinio godinu dana poslije, da se pjeice uputi u napola
pustu i opasnu zemlju. Meutim, takva iskustva imaju neprocjenjiv uinak: pojedinac
tada, opijen slobodom i otkriima, naui cijelu zemlju promatrati kao svoj posjed. ena je
ve prirodno zakinuta za pouke nasilja: rekla sam koliko je njezina tjelesna slabost
predodreuje za pasivnost. Kada djeak razrijei svau akama, tada osjea da se moe
osloniti na sebe za svoju korist. U najmanju bi ruku, zauzvrat, mladoj djevojci trebali biti
doputeni sport, pustolovina, ponos zbog prevladane prepreke. Ali ne. Ona se moe
osjeati sama unutar svijeta: nikada se ne podie pred njega, jedinstvena i suverena. Nju
sve potie na to da dopusti da je tue egzistencije okrue i da njome dominiraju: i jedino
se u ljubavi nijee umjesto da se afirmira. U tom su smislu nesrea ili sramota esto
plodna iskuenja. Izolacija je omoguila Emily Bronte da napie snanu i neobuzdanu
knjigu. Pred prirodom, smru, sudbinom, oekivala je pomo samo od sebe same. Rosa
Luxemburg je bila runa: nikad nije dola u napast da potone u kult vlastite slike, da se
pretvori u objekt, plijen i zamku. Od mladosti je bila suti um i sloboda. ak i tada vrlo je
rijetko da ena u potpunosti prihvati zastraujue sueljavanje nasamo s danim
svijetom. Ogranienja s kojima je okruena i cijela tradicija koja je optereuje
sprjeavaju da se osjea odgovornom za svijet. To je dubinski razlog njezine osrednjosti.
Mukarci koje nazivamo velikima su oni koji su - na jedan ili drugi nain - na svoja
ramena preuzeli teret svijeta: s njim su bolje ili loije izali na kraj, uspjeli su ga ponovno
stvoriti ili su propali. No ponajprije su preuzeli taj golemi teret. To je neto to nijedna
ena nikad nije uinila, to nijedna nije mogla uiniti. Da biste svemir promatrali kao
svoj, da biste se osjeali krivim za njegove pogreke i hvalili se njegovim naprecima,
treba pripadati kasti povlatenih. Samo onima koji dre uzde svijeta pripada da ga
opravdavaju mijenjajui, promiljajui i otkrivajui ga. Samo se oni mogu u njemu
prepoznati i pokuati u nj utisnuti svoj trag. U mukarcu, a ne u eni, mogao se dosad
utjeloviti ovjek. A pojedinci koji nam se ine uzornima, oni koje krasimo nazivom
genija, su oni koji su u svojoj pojedinanoj egzistenciji teili igrati sudbinu cijeloga
ovjeanstva. Nijedna ena nije se smatrala ovlatenom za to. Kako se Van Gogh mogao
roditi kao ena? ena ne bi bila poslana u misiju u Borinage, ne bi osjetila ljudsku bijedu
500

briana

kao svoj vlastiti zloin, ne bi traila iskupljenje, stoga ne bi nikada naslikala Van Goghove
suncokrete. Da ne spominjemo da bi joj nain ivota koji je vodio slikar - samoa u
Arlesu, izlasci u kafie, bordele, sve to je hranilo Van Goghovu umjetnost hranei njegov
senzibilitet - bio zabranjen. ena nikada ne bi mogla postati Kafka: u svojim sumnjama i
nemirima, ona ne bi prepoznala tjeskobu ovjeka prognanog iz raja. Sveta Terezija je
gotovo jedina ena koja je za sebe, u potpunoj naputenosti, ivjela ljudsku sudbinu:
vidjeli smo zato. Situirajui se onkraj zemaljskih hijerarhija, ona, kao ni sveti Ivan od
Kria, nije osjeala utjeni svod iznad svoje glave. Za oboje je to bila ista no, isti
bljeskovi svjetlosti, u njima samima isto nitavilo, u Bogu ista potpunost. Kad se svakom
ljudskom biu konano omogui da stavi svoj ponos iznad spolnih razlika, u teku slavu
svoje slobodne egzistencije, jedino e tada ena moi stopiti svoju priu, svoje probleme,
svoje sumnje, svoja nadanja, s onima ovjeanstva. Tek e tada ena u svojem ivotu i
djelima moi pokuati otkriti cijelu stvarnost, a ne samo svoju osobu. Dok god se jo
mora boriti da bi postala ljudsko bie, ena ne moe biti stvarateljica.
Ponovno, da bismo objasnili enina ogranienja valja prizvati njezin poloaj, a ne
neku tajanstvenu esenciju: budunost ostaje irom otvorena. Ponavljalo se do mile volje
da ene ne posjeduju stvaralaki duh. Tu tezu, uz ostale, zastupa Marthe Borely, ne
tako davno notorna antifeministkinja: no reklo bi se da je Borely svoje knjige pokuala
pretvoriti u ivi dokaz enske neloginosti i budalatine, toliko same sebe osporavaju.
Osim toga, ideju uroenoga stvaralakog instinkta treba kao i ideju vjeno enskog
pospremiti u ropotarnicu entiteta. Neki enomrsci malo konkretnije tvrde da ena, kao
neurotik, ne moe stvoriti nita vrijedno: no to esto tvrde isti oni koji kau da je genij
neuroza. U svakom sluaju, Proustov primjer dovoljno pokazuje da psihofizioloka
neuravnoteenost ne znai ni nemo ni osrednjost. to se tie argumenta koji izvlae iz
prouavanja povijesti, upravo smo vidjeli to o njima valja misliti. Ne moe se smatrati
da povijesna injenica definira neku vjenu istinu. Ona samo odraava situaciju koja se
oituje kao povijesna ba zato to se upravo mijenja. Kako bi ene ikada imale genij kad
im je svaka mogunost da ostvare genijalno djelo - ili djelo uope - bila uskraena? Stara
Europa je neko iskaljivala prijezir prema barbarskim Amerikancima koji nisu imali ni
umjetnike ni pisce: Pustite nas da postojimo prije no to nas traite da opravdamo
svoje postojanje, otprilike je odgovorio Jefferson. Crnci jednako odgovaraju rasistima
koji im progovaraju da nisu dali ni Whitmana ni Melvillea. Ni francuski proletarijat ne
moe suprotstaviti neko ime imenima Racinea ili Mallarmea. Slobodna ena se tek raa.
Kada se osvoji, moda e opravdati Rimbaudovo proroanstvo: Pjesnici e biti! Kad se
slomi beskonano ropstvo ene, kad e ivjeti za sebe i kroz sebe, kad joj mukarac dosad grozan - dade otpust, i ona e biti pjesnik! ena e pronai nepoznato! Hoe li se
njezini svjetovi ideja razlikovati od naih? Pronai e neobine, nedokuive, odbojne,
slasne stvari, mi emo ih uzeti, mi emo ih razumjeti.386 Nije sigurno da e njezini
svjetovi ideja biti drukiji od mukih jer e se ena osloboditi izjednaujui se s
mukarcima. Da bi se saznalo u kojoj e mjeri ena ostati jedinstvena, u kojoj e mjeri
njezine jedinstvenosti zadrati vanost, trebalo bi se odvaiti u zaista hrabra
predvianja. Jedno je sigurno: dosad su mogunosti ene guene i izgubljene za
ovjeanstvo i krajnje je vrijeme da joj se napokon dopusti da okua sreu, u interesu nje
same i u interesu svih.

386

Rimbaudovo pismo Pierreu Demenyju, 15. svibnja 1871.

501

briana

Zakljuak
Ne, ena nije na brat. Lijenou i pokvarenou pretvorili smo je u bie po strani,
nepoznato, bez drugog oruja osim svojega spola, to ne znai samo vjeito ratovanje,
nego k tomu i nepoteno ratovanje - bie koje oboava ili mrzi, ali ne i iskren prijatelj ili
bie u eti solidarnosti i masonerije - to odraava nepovjerljivosti vjenoga malog
roba.
Mnogi mukarci bi jo uvijek potpisali ove rijei Julesa Laforguea. Mnogi misle da
e izmeu dva spola uvijek biti nesporazuma i podvala i da im bratstvo nikada nee
biti mogue. injenica je da ni mukarci ni ene danas nisu zadovoljni jedni s drugima.
No pitanje je osuuje li ih neko izvorno prokletstvo na to da se meusobno napadaju ili
njihovi sukobi odraavaju samo prolazni trenutak ljudske povijesti.
Vidjeli smo da unato legendama nikakva fizioloka kob ne namee Mujaku i
enki kao takvima vjeno neprijateljstvo. ak i uvena bogomoljka prodire svojega
mujaka samo u nedostatku druge hrane i u interesu vrste: vrsti su podinjene sve
jedinke, od vrha do dna ivotinjske hijerarhije. K tomu, ovjeanstvo je neto drugo, a ne
vrsta: povijesni razvoj. ovjeanstvo se definira nainom na koji preuzima na sebe
prirodnu faktinost. Istini za volju, bilo to i s najloijom vjerom na svijetu, nemogue je
izmeu ljudskog mujaka i enke otkriti suparnitvo isto fizioloke vrste. Tako se
njihovo neprijateljstvo radije smjeta na polje izmeu biologije i psihologije, naime na
polje psihoanalize. ena, kau, zavidi mukarcu na penisu i eli ga kastrirati, no
djetinjasta elja za penisom vana je u ivotu odrasle ene samo ako ona doivljava
svoju enskost kao osakaenost. Tada si, utoliko to penis utjelovljuje sve povlastice
mukosti, ena eli prisvojiti muki organ. Spremno se prihvaa da ensko matanje o
kastraciji ima simboliko znaenje: vlada miljenje da ena eli mukarca liiti njegove
transcendencije. Njezina je elja, kao to smo vidjeli, mnogo nejasnija: ena na
proturjean nain eli imati tu transcendenciju, to podrazumijeva da je istodobno
potuje i nijee, da se istodobno namjerava u nju baciti i zadrati je u sebi. To znai da se
drama ne odvija na seksualnoj razini. Nikada nam se, uostalom, nije inilo da seksualnost
definira neku sudbinu, da sama po sebi nudi klju ljudskih ponaanja, nego da izraava
totalitet situacije u ijem definiranju sudjeluje. Borba spolova nije izravno implicirana u
anatomiji mukarca i ene. Zapravo, kad je se spominje, uzima se zdravo za gotovo da se
na bezvremenskom nebu Ideja odvija bitka tih neizvjesnih esencija: Vjeno enskog i
Vjeno mukog. I ne zapaa se da ta borba titana poprima na zemlji dva posve drukija
oblika koji odgovaraju razliitim povijesnim trenucima.
ena koja je zatoena u imanentnosti pokuava i mukarca zadrati u tom zatvoru.
Tako e se zatvor stopiti sa svijetom i ena vie nee patiti to je u njemu zarobljena:
majka, supruga i ljubavnica su tamniarke. Drutvo ija su pravila i zakone donijeli
mukarci proglaava enu inferiornom: ona moe ponititi tu inferiornost samo tako da
uniti muku superiornost. Poduzima sve da bi osakatila, dominirala mukarcem,
proturjei mu, nijee njegovu istinu i vrijednosti. No time se ena samo brani. Na
imanentnost i inferiornost nisu je osudili ni nepromjenjiva esencija ni krivi izbor. One su
joj nametnute. Svaka opresija stvara ratno stanje. Ni ovaj sluaj nije iznimka. Egzistent
502

briana

kojega smatraju neesencijalnim ne moe propustiti priliku da ponovno pokua

uspostaviti svoju suverenost.
Danas borba poprima drukiji oblik. Umjesto da eli mukarca zatvoriti u tamnicu,
ena iz nje pokuava pobjei. Ona ga vie ne pokuava odvui u predjele imanentnosti
nego eli izai na svjetlost transcendencije. Tada muki stav stvara novi sukob:
mukarac nerado eni daje otpust. Njemu se svia ostati suvereni subjekt, apsolutno
nadmoan, esencijalno bie. Mukarac odbija konkretno drati svoju partnericu
jednakom. Ona na njegovo nepovjerenje odgovara agresivnim stavom. Vie nije rije o
ratu izmeu pojedinaca koji su zatvoreni svatko u svoju sferu: kasta koja trai svoja
prava die se u napad, a povlatena kasta je dri u kripcu. Sueljavaju se dvije
transcendencije. Umjesto da se uzajamno priznaju, svaka sloboda eli dominirati
drugom.
Ta razlika u stavu istie se na seksualnoj, kao i na duhovnoj razini. Pretvarajui se u
pasivni plijen, enstvena ena nastoji i mukarca svesti na njegovu putenu pasivnost.
Trudi se uhvatiti ga u zamku, prikovati eljom koju pobuuje pretvarajui se posluno u
stvar. Suprotno tomu, emancipirana ena eli biti aktivna, uzimati i odbija pasivnost
koju joj mukarac nastoji nametnuti. Isto tako, Jouhandeauova Elise i njezine sljedbenice
porii vrijednost mukim aktivnostima. Stavljaju put iznad uma, kontingenciju iznad
slobode, rutinsku razboritost iznad stvaralake odvanosti. No moderna ena prihvaa
muke vrijednosti: laska si da misli, djeluje, radi, stvara jednako kao mukarci. Umjesto
da ih pokuava omalovaiti, pokazuje da im je jednaka.
Ovaj je zahtjev legitiman ako se izraava u konkretnom ponaanju. Muka je
oholost tada za osudu. No u njihovu obranu valja rei da ene rado siju razdor. Mabel
Dodge je htjela podiniti Lawrencea draima svoje enskosti da bi potom njime duhovno
dominirala. Da bi svojim postignuima dokazale da vrijede kao mukarac, mnoge ene si
seksualno nastoje osigurati muku potporu. Igraju na dvije strane, istodobno traei
drevne obzire i novo potovanje, raunajui i na svoju staru magiju i na svoja svjea
prava. Shvatljivo je i da je iritirani mukarac u defanzivi, ali je i on dvolian kad trai da
ena predano igra igru, a zbog svojeg joj nepovjerenja i neprijateljstva uskrauje nune
adute. Zapravo, njihova meusobna bitka ne moe poprimiti jasan oblik jer je samo bie
ene mutnost. Ona se ne podie pred mukarca kao subjekt nego kao objekt
paradoksalno obdaren subjektivnou. Prihvaa se ujedno kao ja i kao drugo, to je
proturjeje koje vodi do zbunjujuih posljedica. Kad se oboruava istodobno i slabou i
snagom, nije rije o smiljenoj raunici. Spontano trai svoj spas u putu koji joj je
nametnut, putu pasivnosti, dok istodobno aktivno zahtijeva svoju suverenost. Nema
sumnje, taj postupak nije poteno ratovanje, ali joj ga nalae dvojaka situacija koja joj
je dodijeljena. Meutim, kad mukarac postupa sa enom kao sa slobodom, buni se ako
mu ona i dalje predstavlja zamku. Ako joj laska i zadovoljava je u njezinoj ulozi plijena,
ljute ga njezine tenje za autonomijom. to god uinio, osjea se izigranim, a ona se
smatra oteenom.
Svaa e trajati dok se mukarci i ene ne priznaju kao blinji, to jest dokle god e
se perpetuirati enskost kao takva. Meu jednima i drugima, tko je najvie neumoljivo
eli zadrati? ena koja se oslobaa takve enskosti ipak eli sauvati povlastice koje
donosi. A mukarac zahtijeva da onda prihvati i ogranienja. Mnogo je lake optuiti
jedan spol nego opravdati drugi, kae Montaigne. Dijeliti osude i komplimente je
uzaludno. Zapravo, ako je zaarani krug ovdje tako teko razbiti, to je zato to je svaki od
oba spola ujedno rtva drugoga i rtva sebe. Izmeu dvoje protivnika koji se sueljavaju
u svojoj istoj slobodi, lako bi se mogao postii dogovor: tim vie to rat nikome ne
503

briana

koristi. No sloenost cijele ove prie proizlazi iz injenice da je svaka strana suuesnik
svojega neprijatelja. ena proganja san o predaji, mukarac san o otuenju.
Neautentinost se ne isplati: svatko okrivljuje drugoga za nesreu koju si je namro
poputajui iskuenjima linije najmanjeg otpora. Mukarac i ena mrze jedno u drugome
upravo razoran neuspjeh svoje vlastite loe vjere i kukaviluka.
Vidjeli smo zato su izvorno mukarci podinjavali ene. Obezvreivanje enskosti
bilo je nuna etapa ljudske evolucije. No moglo je dovesti do suradnje dvaju spolova.
Opresija se objanjava tenjom egzistenta da pobjegne od sebe otuujui se u drugome
kojega u tu svrhu oprimira. Danas tu tenju moemo pronai u svakom pojedinom
mukarcu. I golema veina njih joj se preputa. Mu se trai u svojoj supruzi, ljubavnik u
ljubavnici, u obliku kamenoga kipa. U njoj trai mit svoje mukosti, svoje suverenosti,
svoje izravne stvarnosti. Moj mu nikad ne ide u kino, kae ena, i nesigurno muko
miljenje utisne se u mramor vjenosti. No on je sam rob svojega dvojnika: koliko posla
da bi izgradio sliku u kojoj je uvijek u opasnosti! Slika se, unato svemu, temelji na
hirovitoj slobodi ena: nju stalno valja initi naklonom. Mukarca izjeda briga da se
pokae mujakom, vanim, nadmonim. Igra predstave da bi ih drugi igrali za njega.
Takoer je i agresivan, nemiran. Osjea neprijateljstvo prema enama jer ih se boji, a boji
ih se jer se boji linosti s kojom se stapa. Koliko vremena i energije trati da bi uklonio,
sublimirao, transponirao komplekse, da bi govorio o enama, da bi ih zavodio i bojao ih
se! Oslobaajui ene, oslobodili bismo mukarca. No upravo to njega plai. I ustraje u
obmanama koje su namijenjene da enu zadre u okovima.
Mnogi su mukarci svjesni toga da je ena obmanuta. Koja je nesrea biti ena! A
opet, najgora je nesrea kad ena zapravo ne shvaa da je to nesrea, kae
Kierkegaard.387 Odavno se trude prikriti tu nesreu. Na primjer, ukinuto je skrbnitvo:
eni su dodijeljeni zatitnici, a ako imaju prava nekadanjih skrbnika, to je u njezinu
vlastitom interesu. Braniti eni da radi, drati je kod kue, znai braniti enu od sebe
same, osigurati njezinu sreu. Vidjeli smo pod kakvim se pjesnikim slikama skrivaju
monotone dunosti koje dopadaju enu: briga za kuanstvo, majinstvo. U zamjenu za
slobodu poklonili su joj varljiva blaga enskosti. Balzac je vrlo dobro opisao taj
manevar kad je mukarcu savjetovao da se sa enom ophodi kao s robinjom usput je
uvjeravajui da je kraljica. Mnogi se manje cinini mukarci trude uvjeriti da je ena
zaista povlatena. Ima amerikih sociologa koji danas sasvim ozbiljno poduavaju teoriju
low-class gain, tj. prednosti niih kasti. U Francuskoj se takoer esto uje - premda
ne na toliko znanstven nain - da radnici imaju sree jer ne moraju paziti na izgled, a jo
su sretniji kloari koji se mogu odjenuti u prnje i spavati na plonicima, to su uici
zabranjeni grofu de Beaumontu i onoj sirotoj gospoi de Wendel. Kao i bezbrina
sirotinja koja ivahno trijebi ui, veseli crnci koji se smiju pod udarcima bia i oni
radosni Arapi iz Soussa koji s osmijehom na usnama pokapaju svoju djecu, umrlu od
gladi, ena uiva tu neusporedivu povlasticu: neodgovornost. Bez muke, bez obaveze,
bez brige, ena je oito dobila najbolji dio. Uznemiruje to to nekom upornom
perverzijom - nesumnjivo povezanom s istonim grijehom - diljem svijeta i stoljea ljudi
koji su dobili najbolji dio uvijek viu svojim dobroiniteljima: To je previe! Zadovoljit u
se s vaim! No sjajni kapitalisti, velikoduni kolonizatori, velianstveni mukarci su
uporni: Zadrite najbolji dio, zadrite ga!
387

In vino veritas. Kae i ovo: Galantnost esencijalno pripada eni, a injenica da je ona nesvjesno prihvaa objanjava
se brigom prirode za slabe i one u nepovoljnom poloaju, kojima iluzija znai vie od kompenzacije. No upravo je ta
iluzija fatalna... Osjeati se osloboenim od bijede zahvaljujui neijoj mati, pustiti da te mata prevari, nije li to jo
gora sprdnja?... ena je daleko od toga da bude verwahrlos (naputena), ali dok god se ne moe osloboditi iluzije
kojom se priroda slui da bi je utjeila, ona to u jednom smislu jest.

504

briana

injenica jest da s mukarcima njihove partnerice surauju vie nego to je inae

sluaj u odnosu opresora i oprimiranog. I u looj vjeri se time koriste da bi izjavili da
ena eli sudbinu koju joj oni nameu. Vidjeli smo da se zapravo cijeli enin odgoj urotio
da joj zaprijei putove pobune i pustolovine. itavo drutvo - poevi od njezinih
cijenjenih roditelja - lae eni tako to uzdie visoku vrijednost ljubavi, odanosti, davanja
sebe i skriva injenicu da ni ljubavnik ni mu ni djeca nee biti skloni podnijeti teku
odgovornost koja s njima dolazi. ena veselo prihvaa te lai jer je one pozivaju da slijedi
liniju manjeg otpora: i to je najgori zloin koji ine protiv ene. enu od djetinjstva i cijeli
njezin ivot razmazuju i kvare odreujui joj kao poziv tu predaju koja mami svakog
egzistenta preplaenog vlastitom slobodom. Ako dijete ohrabrujemo na lijenost cijeloga
ga dana zabavljajui, ne dajui mu priliku da ui i ne pokazujui mu korisnost uenja, kad
ono doe u odrasle godine, neemo rei da je izabralo biti nesposobno i neznalica. Tako
se odgaja enu: nikada je se ne ui nunosti preuzimanja svoje egzistencije na sebe
samu. ena se spremno preputa raunajui na zatitu, ljubav, pomo, vodstvo drugih.
Doputa si opinjenost nadom da moe, ne radei nita, ostvariti svoje bie. Ona grijei
kad poputa iskuenju, ali mukarac nije pozvan da joj to prigovori jer ju je on sam
doveo u iskuenje. Kad izmeu njih plane sukob, svatko e drugoga smatrati odgovornim
za nastalu situaciju. Ona e njemu zamjerati to ju je stvorio: Nisu me nauili da
razmiljam, da zaraujem za ivot... On e njoj zamjerati to je to prihvatila: Ti nita ne
zna, ti si nesposobna... Svaki spol misli da se moe opravdati napadanjem: no grijesi
jednoga ne ine drugoga nedunim.
Bezbrojni konflikti u kojima se sukobljavaju mukarci i ene proizlaze iz toga to ni
jedni ni druge ne preuzimaju na sebe sve posljedice toga poloaja koji jedan nudi, a
druga podnosi. Neodreen izraz jednakosti u nejednakosti kojime se jedan slui da bi
prikrio svoj despotizam, a druga svoj kukaviluk, ne odolijeva iskustvenoj provjeri. U
njihovim razmjenama, ena se poziva na apstraktnu jednakost koja joj je zajamena, a
mukarac na konkretnu nejednakost koju utvruje. Iz toga slijedi da se u svim vezama
perpetuira beskonana rasprava o dvosmislenosti rijei davanje i uzimanje: ona se ali
da sve daje, on se buni da mu ona sve uzima. ena bi morala shvatiti da se sve razmjene to je temeljni zakon politike ekonomije - ravnaju prema vrijednosti koju ponuena roba
predstavlja za kupca, a ne za prodavaa: enu su prevarili uvjerivi je da posjeduje
beskonanu cijenu. Zapravo je ona za mukarca samo razonoda, uitak, drutvo,
neesencijalno dobro. On je njoj pak smisao, opravdanje njezine egzistencije. Razmjena se
dakle ne obavlja izmeu dva objekta iste kvalitete. Ta e se nejednakost jedinstveno
odraziti u injenici da vrijeme koje provode zajedno mukarac i ena - koje se varljivo
ini kao isto vrijeme - nema za oboje partnera istu vrijednost. Mukarac bi tijekom veeri
koju provodi sa svojom ljubavnicom mogao obavljati posao koristan njegovoj karijeri,
vidjeti prijatelje, njegovati odnose, zabavljati se. Za mukarca koji je normalno integriran
u drutvo, vrijeme je pozitivno bogatstvo: novac, ugled, uitak. Naprotiv, za dokonu enu
vrijeme je teret kojega se samo eli otarasiti. Korisno je ve ako uspije ubiti sate:
mukareva prisutnost je ista korist. U brojnim sluajevima mukarca u vezi najvie
zanima seksualna dobit koju iz nje izvlai: u krajnjem sluaju, moe se zadovoljiti s
provoenjem s ljubavnicom tono onoliko vremena koliko je potrebno za ljubavni in.
No - osim rijetkih iznimaka - ena se sa svoje strane eli rijeiti svog tog vika vremena s
kojime ne zna to bi, i - poput trgovca koji ne eli prodati krumpir osim ako ne uzmete
i repu - ona ne preputa svoje tijelo osim ako ljubavnik jo k tome ne uzme i sate
razgovora i izlazaka. Uspije se postii ravnotea ako se ukupna cijena mukarcu ne ini
previsokom. To, dakako, ovisi o jaini njegove elje i o vanosti koju u njegovim oima
imaju zanimacije koje rtvuje. No ako ena zahtijeva - nudi - previe vremena, postaje
505

briana

posve nepoeljna, poput rijeke koja se prelijeva iz svojega korita, i mukarac e radije
izabrati da nema nita od nje nego da ima previe. Ona, dakle, ublaava svoje zahtjeve.
Ali vrlo esto se ravnotea uspostavi po cijenu dvostruke napetosti: ona smatra da ju
mukarac dobiva s popustom, on misli da plaa preskupo. Dakako, ovo je izlaganje
pomalo smijeno, meutim - osim u sluajevima ljubomorne i iskljuive strasti kad
mukarac eli enu u cijelosti - ovaj sukob je naznaen u njenosti, elji, samoj ljubavi.
Mukarac uvijek ima neto drugo za raditi sa svojim vremenom, dok se ena pokuava
rijeiti svojega. I on ne smatra sate koje mu ona posveuje darom, ve teretom.
Uglavnom mukarac pristaje podnositi enu jer dobro zna da je sam na strani
povlatenih, ima grinju savjesti. A uz malo dobre volje pokuava nadomjestiti
nejednakost njihovih sudbina svojom velikodunou. Ponosi se time to je milostiv, a
pri prvoj svai postupa sa enom kao s nezahvalnicom, ljuti se: Ja sam predobar. Ona
osjea da se ponaa kao prosjakinja, a uvjerena je u visoku vrijednost svojih darova, i
stoga je poniena. To objanjava okrutnost za koju se ena esto pokae sposobnom. Ona
ima istu savjest, jer je loije prola. Ne smatra se obaveznom brinuti se o povlatenoj
kasti, misli samo na svoju obranu. ak e biti zaista sretna ako joj se prui prilika da
pokae svoju ljutnju ljubavniku koji je nije znao zadovoljiti: budui da on ne daje
dovoljno, s divljakim zadovoljstvom e mu sve uzeti natrag. Tada ranjeni mukarac
otkrije sveukupnu cijenu veze koju je svaki trenutak omalovaavao: spreman je na sva
obeanja, ak i ako to znai da e se opet smatrati iskoritenim kad e ih morati ispuniti.
Mukarac optuuje svoju ljubavnicu da ga ucjenjuje, ona njemu zamjera krtost, oboje se
smatraju oteenima. I ovdje je uzalud dijeliti isprike i optube: unutar nepravde ne
moe se stvoriti pravda. Kolonijalni upravitelj nema nikakve mogunosti da se dobro
ophodi s domorocima, kao ni general sa svojim vojnicima. Jedino bi rjeenje bilo ne biti
ni kolonist ni ef, ali mukarac se ne moe sprijeiti da bude mukarac. Zato je, dakle,
kriv sebi unato i ugnjetavan tom pogrekom koju nije sam poinio. Isto tako, ena je
unato sebi rtva i pakosnica. Katkad se mukarac pobuni, izabere okrutnost, no tada
postaje suuesnik u nepravdi i pogreka zaista postaje njegova. Katkad pusti da ga
poniti, prodre njegova zahtjevna rtva: no tada se osjea nasamarenim. esto se
zaustavi na kompromisu koji ga em poniava, em mu izaziva nelagodu. Mukarca koji
pokazuje dobru volju ova e situacija vie pogoditi nego enu samu: u nekom je smislu
uvijek bolje biti na strani pobijeenih. No ako i ena pokazuje dobru volju, ako je
nesposobna sama sebi biti dovoljna, ako joj je mrsko smlaviti mukarca teinom svoje
sudbine, muit e se u nerazmrsivoj zbrci. U svakodnevnom ivotu susreemo obilje
takvih sluajeva koji nemaju zadovoljavajuega rjeenja jer ih definiraju uvjeti koji nisu
zadovoljavajui: mukarac koji smatra da mora nastaviti materijalno i moralno pomagati
da ivi eni koju vie ne voli osjea se kao rtva. No kad bi bez prihoda ostavio onu koja
je cijeli svoj ivot posvetila njemu, ona bi bila rtva na jednako nepravedan nain. Zlo ne
proizlazi iz individualne izopaenosti (a loa vjera poinje kad svaka od osoba napada
drugu), proizlazi iz poloaja kojemu nikakvo individualno ponaanje ne moe nita. ene
su priljepci, teret i zbog toga pate. Tako je jer imaju sudbinu nametnika koji isisava
ivot iz tueg organizma. Da im se povjeri autonoman organizam, da se mogu boriti sa
svijetom i iz njega iznuditi sredstvo svojeg opstanka, njihova bi ovisnost bila ukinuta: i
mukareva takoer. I jednima i drugima bi bez ikakve sumnje tako bilo mnogo bolje.
Lako je zamisliti svijet u kojemu bi mukarci i ene bili jednaki jer je to upravo
svijet koji je obeala sovjetska revolucija: ene, odgojene i obrazovane identino kao

506

briana

mukarci radile bi u istim uvjetima388 i za iste plae. Erotska sloboda bila bi prihvaena
kao nain ivota, ali se spolni in vie ne bi smatrao uslugom koju se plaa. ena bi bila
prisiljena osigurati si drugi nain zarade. Brak bi se temeljio na slobodnom angamanu
koji bi suprunici mogli opozvati kad god poele. Majinstvo bi bilo slobodno, odnosno
dopustili bi se kontracepcija i pobaaj, i zauzvrat bi svim majkama i njihovoj djeci dali
posve ista prava, bilo da su majke udane ili ne. Rodiljne dopuste plaalo bi drutvo koje
bi preuzelo brigu o djeci, to ne znai da bi se djecu oduzelo njihovim roditeljima, nego
da ih se njima ne bi prepustilo.
No je li dovoljno promijeniti zakone, institucije, obiaje, javno mnijenje i cijeli
drutveni kontekst da ene i mukarci zaista postanu slini? ene e uvijek biti ene,
kau skeptici. A drugi vidovnjaci proriu da se ene ako odbace svoju enskost nee
uspjeti pretvoriti u mukarce i postat e udovita. To bi znailo prihvatiti da je dananja
ena djelo prirode. Treba jo jedanput ponoviti da u ljudskoj zajednici nita nije
prirodno i da je, uz ostalo, ena proizvod koji je razvila civilizacija. Od pamtivijeka su
drugi intervenirali u eninu sudbinu: da je to djelovanje voeno drukije, dovelo bi do
sasvim drukijeg ishoda. enu ne definiraju ni njezini hormoni ni tajanstveni instinkti
nego nain na koji ponovno, kroz tue svijesti, osvjeuje svoje tijelo i svoj odnos prema
svijetu. Provalija koja odvaja adolescenticu od adolescenta promiljeno se iskapala od
njihovih ranih djejih dana. Poslije se ne moe sprijeiti da ena bude ono u to je
pretvorena i ona e uvijek vui tu prolost za sobom. Ako izmjerimo teret te prolosti,
oito je da njezina sudbina nije odreena u vjenosti. Dakako da ne treba vjerovati da je
dovoljno promijeniti njezin ekonomski poloaj da bi se ena promijenila. Taj je imbenik
bio i jest i dalje prvobitni imbenik njezine evolucije. No dok ne donese moralne,
drutvene, kulturne posljedice koje najavljuje i treba, nova ena se ne moe pojaviti. U
ovome trenutku te posljedice se nisu dogodile nigdje, ni u SSSR-u, a kamoli u Francuskoj
ili SAD-u. Zato je dananja ena raetvorena izmeu prolosti i budunosti. Najee
djeluje kao prava ena preruena u mukarca i osjea se nelagodno kako u svojem
enskom tijelu, tako i u svojoj mukoj odjei. Trebala bi promijeniti kou i skrojiti si
vlastitu odjeu. Do toga moe doi samo s pomou kolektivne evolucije. Nijedan
izdvojeni odgojitelj ne moe danas oblikovati ensko ljudsko bie koje bi u potpunosti
odgovaralo mukom ljudskom biu: ako je odgojena kao djeak, mlada djevojka se
osjea iznimnom i zato je podvrgnuta novom tipu specifikacije. Stendhal je to dobro
shvaao kad je napisao: umu cijelu valja zasaditi odjednom. No ako naprotiv
zamislimo drutvo u kojem bi jednakost spolova bila konkretno ostvarena, ta bi se
jednakost iznova afirmirala u svakom pojedincu.
Kad bi od najnjenije dobi djevojica bila odgajana s istim zahtjevima i istim
poastima, istom strogoom i istom slobodom kao njezina braa, kad bi sudjelovala u
istom uenju, istim igrama, kad bi je oekivala ista budunost, kad bi bila okruena
enama i mukarcima koji bi joj se nedvosmisleno inili jednakima, iz temelja bi se
promijenili smisao kompleksa kastracije i smisao Edipovog kompleksa. Kad bi
jednako kao otac prihvaala materijalnu i moralnu odgovornost za par, majka bi uivala
jednako trajan ugled. Djevojica bi oko sebe osjeala androgini svijet, a ne muki svijet.
Ako bi je afektivno vie privlaio otac - to takoer nije sigurno - njezinu ljubav prema
njemu obiljeavala bi elja za natjecanjem, a ne osjeaj nemoi: i ne bi se usmjerila
prema pasivnosti. Kad bi djevojci bilo doputeno da dokae koliko vrijedi u radu i
sportu, aktivno se nadmeui s djeacima, nedostatak penisa - nadoknaen obeanjem
388

Tom planu ne proturjei injenica da bi enama neka preteka zanimanja bila zabranjena: ak i mukarci sve vie
nastoje proi profesionalno prilagoavanje. Njihove tjelesne i intelektualne sposobnosti ograniavaju im mogunosti
izbora. U svakom sluaju, trai se odsutnost ikakve spolne ili kastinske granice.

507

briana

djeteta - ne bi bio dovoljan da stvori kompleks manje vrijednosti. U skladu s tim djeak
ne bi prirodno imao kompleks vee vrijednosti kad mu ga ne bi udahnuli i kad bi
cijenio ene jednako kao mukarce.389 Djevojica dakle ne bi traila jalove kompenzacije
u narcizmu i mati, ne bi se smatrala zadanom, zanimala bi se za ono to radi, bez
oklijevanja bi se uputala u pothvate. Ve sam rekla koliko bi pubertet djevojici bio laki
kad bi ga nadilazila, poput djeaka, prema slobodnoj budunosti odrasle osobe.
Mjesenica joj ulijeva toliki strah samo zato to predstavlja nagli pad u enskost.
Takoer bi puno mirnije prihvatila svoju mladenaku erotiku kad ne bi osjeala
prestravljeno gaenje prema cjelokupnoj svojoj sudbini. Suvisao spolni odgoj mnogo bi
joj pomogao da prevlada tu krizu. A zahvaljujui mijeanom obrazovanju, veleban
misterij Mukarca ne bi mogao nastati: dokrajila bi ga svakodnevna bliskost i otvorena
natjecanja. Prigovori na takav sustav uvijek ukljuuju potovanje seksualnih tabua. No
uzaludno je nastojati u djeteta inhibirati znatielju i uitak. Na koncu samo stvorimo
potiskivanja, opsesije, neuroze. Egzaltirana sentimentalnost, homoseksualne strasti i
platonske ljubavi adolescentica sa svom gluposti i rasprenosti koje ih prate mnogo su
pogubnije od nekoliko djejih igara i stvarnih iskustava. Mladoj djevojci nadasve bi
koristilo da, ne traei u mukom poluboga - nego samo drugara, prijatelja, partnera - ne
bude odvraena od preuzimanja odgovornosti za svoju egzistenciju na sebe samu.
Erotika i ljubav tako bi postali slobodno nadilaenje, a ne predaja. Mogla bi ih iskusiti
kao odnos jednakoga s jednakim. Dakako, nema govora o brisanju svih potekoa koje
dijete mora svladati da bi se pretvorilo u odraslu osobu jednim potezom pera.
Najpametniji i najtolerantniji odgoj ne moe potedjeti djevojicu toga da na svoj troak
izgradi vlastita iskustva. Ono to moemo zahtijevati jest da joj se na put bezrazlono ne
gomilaju prepreke. Napredak je ve da se loe djevojke ne igou usijanim eljezom.
Psihoanaliza je malo prosvijetlila roditelje. Meutim, sadanji uvjeti u kojima se
ostvaruju odgoj i seksualna inicijacija ene toliko su jadni da nijedan od prigovora
upuenih ideji radikalne promjene ne moe biti valjan. Ne pokuavaju se u eni ponititi
sluajnosti i bijede ljudske sudbine, nego joj se ele dati sredstva da ih svlada.
ena nije rtva nikakve tajanstvene kobi. Osobitosti koje enu ine drukijom
izvlae svoju vanost iz znaenja koja imaju. im ih se pojmi iz novih perspektiva, moi
e biti prevladane. Vidjeli smo da u svojem erotskom iskustvu ena osjea - i esto mrzi muku dominaciju: iz toga ne treba zakljuiti da je jajnici osuuju na vjeni ivot na
koljenima. Muka agresivnost ini se gospodskom povlasticom samo u sustavu koji se
cijeli urotio da potvrdi muku suverenost. A ena se u ljubavnom inu osjea tako
dubinski pasivnom samo zato to se ve smatra takvom. Dok trae dostojanstvo ljudskog
bia, mnoge moderne ene jo poimaju svoj erotski ivot polazei od tradicije ropstva.
Tako im se ini poniavajuim lei ispod mukarca i pustiti da on u njih penetrira, pa se
ukoe u frigidnost. No kad bi stvarnost bila drukija, bilo bi drukije i znaenje koje
simboliki izraavaju geste i ljubavniki poloaji. ena koja plaa i dominira svojim
ljubavnikom moe se, na primjer, ponositi svojom vrhunskom dokonou i smatrati da
podinjava mukarca koji se aktivno iscrpljuje. I ve sada postoje brojni seksualno
uravnoteeni parovi kod kojih je pojmove pobjede i poraza zamijenila ideja razmjene.
Zapravo, mukarac je poput ene tijelo, dakle pasivnost, igraka svojih hormona i vrste,
uznemireni plijen svoje elje. I ona je poput njega u putenoj groznici pristanak, voljni
dar, aktivnost. Svatko na svoj nain, oni ive udnu dvosmislenost egzistencije
pretvorene u tijelo. U borbama gdje misle da se suprotstavljaju jedno drugome, svatko se
389

Poznajem malog djeaka od osam godina to ivi s majkom, tetom, bakom, koje su sve tri neovisne i aktivne, i sa
starim napola onemoalim djedom, On ima razoran osjeaj manje vrijednosti prema enskom spolu, iako ga se
majka trudi suzbiti. U koli prezire drugare i profesore jer su to jadni muki.

508

briana

bori protiv sebe, projicirajui u svojega partnera onaj dio sebe koji porie. I umjesto da
ive dvosmislenost sudbine, svatko od njih trudi se na drugoga prenijeti ponienja
sudbine, a sebi zadrati njezine asti. Kad bi je pak oboje prihvatili s lucidnom
skromnou, koja je povezana s autentinim ponosom, prepoznali bi se kao slini i u
prijateljstvu proivljavali erotsku dramu. injenica bivanja ljudskim biem beskrajno je
vanija od svih osobitosti koje razlikuju ljudska bia. Nikada neto dano ne daje nadmo:
vrlina, kako su je nazivali stari, definira se na razini onoga to ovisi o nama. U oba
spola odigrava se ista drama puti i uma, konanosti i transcendencije. Oba spola nagriza
vrijeme, vreba ih smrt, imaju istu esencijalnu potrebu za drugim. I mogu iz svoje slobode
postii istu slavu. Kad bi znali u njoj uivati, ne bi vie dolazili u napast da se prepiru
zbog varljivih povlastica. I tada bi se izmeu njih moglo roditi bratstvo.
Ljudi e rei da su sva ova razmatranja sasvim utopijska: drutvo je ve trebalo
enu stvarno napraviti jednakom mukarcu da bismo mogli ponovno stvoriti enu.
Konzervativci nikada nisu proputali priliku da u svim slinim okolnostima prokau ovaj
zaarani krug: meutim, povijest se ne vrti ukrug. Nesumnjivo, ako jednu kastu drimo u
inferiornom poloaju, ona ostaje inferiorna: ali sloboda moe razbiti taj krug. Ako
crncima damo da glasaju, oni postaju dostojni glasa. Ako eni damo odgovornosti, ona ih
zna prihvatiti. injenica je da od opresora ne moemo oekivati besplatnu gestu
velikodunosti. Sad pobuna oprimiranih, sad sama evolucija povlatene kaste stvaraju
ipak nove situacije. Tako su mukarci bili navedeni, u svojem vlastitom interesu, da
djelomice emancipiraju ene. ene samo moraju nastaviti sa svojim usponom, a uspjesi
koje postiu ih u tome ohrabruju. ini se gotovo izvjesnim da e prije ili kasnije ene
dosegnuti savrenu ekonomsku i drutvenu jednakost, to e potaknuti unutarnju
metamorfozu.
U svakom sluaju, prigovorit e neki, ako je takav svijet i mogu, nije poeljan. Kad
ena bude ista kao i njezin mukarac, ivot e izgubiti svoj zain. Ni taj argument
nije nov: oni kojima je u interesu perpetuirati sadanjost uvijek prolijevaju suze nad
divnom prolou koja e nestati, ne elei udijeliti ni osmijeha mladoj budunosti. Istina
je da smo ukidanjem trgovine robljem dokrajili velike plantae pune krasnih azaleja i
kamelija, potkopali smo cijelu krhku junjaku civilizaciju. Stare ipke su se u
ropotarnici vremena pridruile tako istim timbrima kastrata iz Sikstinske kapele, a i
stanovitom enskom armu prijeti pretvaranje u prah. Slaem se da je barbarski ne
cijeniti iznimno cvijee, ipku, jasnou eunuhova glasa, enski arm. Kad se pokazuje u
svojem punom sjaju, armantna ena je mnogo uzbudljiviji predmet od idiotskih
slika, nadvratnika, ukrasa, platna lakrdijaa, natpisa, pukih obojenih slikarija koji su
zaluivali Rimbauda. Ukraena najmodernijim vjetinama, poboljana po najnovijim
tehnikama, ena dolazi s kraja vremena, iz Tebe, od Minosa, iz Chichen Itza. Ona je i
totem postavljen usred afrikog ipraja. Helikopter i ptica. I evo najveega uda: pod
njezinom obojenom kosom utanje lia postaje misao i rijei izviru iz njezinih grudi.
Mukarci pruaju eljne ruke prema tom udu, ali im ga se dokopaju, ono iezne.
Supruga i ljubavnica govore kao svi ostali, ustima: njihove rijei vrijede tono onoliko
koliko vrijede, i grudi takoer. Zasluuje li tako prolazno i rijetko udo da zbog njega
perpetuiramo situaciju koja je pogubna za oba spola? Ljepotu cvijea i arm ena
moemo cijeniti prema onome to vrijede. Ako se ta blaga plaaju krvlju ili nesreom,
treba ih biti spremni rtvovati.
injenica je da se mukarcima ta rtva ini osobito tekom. Malo je onih koji u
dubini srca ele da se ena konano ostvari. Oni koji preziru enu ne vide to bi s time
mogli dobiti, a oni koji je vole previe vide ono to bi mogli izgubiti. I tono je da
sadanja evolucija ne ugroava jedino enski arm: kad pone egzistirati za sebe, ena e
509

briana

se odrei uloge dvojnika i posrednice koja joj u mukom svemiru daje povlateno mjesto.
Za mukarca zarobljenog izmeu tiine prirode i zahtjevne prisutnosti drugih sloboda,
bie koje je ujedno njegov blinji i pasivna stvar doima se kao veliko blago. On moe
percipirati svoju partnericu u mitskom obliku, ali su iskustva iji je ona izvor ili izgovor
itekako stvarna: i gotovo da ih nema dragocjenijih, intimnijih i strastvenijih. Ne moe se
zanijekati da enama njihova ovisnost, inferiornost i nesrea daju jedinstveni znaaj.
Premda e potedjeti muke mnogih muka, autonomija ene zasigurno e im i uskratiti
brojne pogodnosti. Zasigurno postoje neki naini proivljavanja seksualnih pustolovina
koji e se izgubiti u sutranjem svijetu. No to ne znai da e iz njega biti izgnani ljubav,
srea, poezija i san. Shvatimo da na nedostatak mate uvijek opustoi budunost. Ona je
za nas tek apstrakcija. Svatko od nas u njoj potiho oplakuje odsutnost onoga to je bio.
No ovjeanstvo sutranjice ivjet e budunost u svojem tijelu i svojoj slobodi,
njemu e ona biti sadanjost i kada na njega doe red ono e je preferirati. Meu
spolovima nastat e nove tjelesne i emotivne relacije o kojima nismo imali pojma:
izmeu mukaraca i ena ve su se pojavila prijateljstva, suparnitva, suradnje,
drugarstva, edna ili seksualna, to ih protekla stoljea nisu mogla ni zamisliti. Na
primjer, nita mi se ne ini upitnijim od gesla koje osuuje novi svijet na uniformnost,
dakle na dosadu. Ja ne vidim da u ovome svijetu dosade nema, a ni da je sloboda ikada
stvorila uniformnost. Kao prvo, izmeu mukarca i ene uvijek e ostati nekih razlika.
enina erotinost, dakle njezin seksualni svijet jedinstvenog oblika ne moe u ene ne
stvoriti jedinstvenu senzualnost, senzibilnost: enini odnosi sa njezinim tijelom, s
mukim tijelom, s djetetom nikada nee biti isti kao oni koje mukarac odrava sa svojim
tijelom, sa enskim tijelom i s djetetom. Oni koji toliko govore o jednakosti u
razliitosti ne bi bili na mjestu kad mi ne bi priznali da mogu postojati i razlike u
jednakosti. S druge strane, institucije su te koje stvaraju monotoniju: mlade i lijepe,
robinje iz harema su u naruju sultana sve iste. Kranstvo je erotici dalo okus grijeha i
legende podarivi duu ljudskoj enki. Ako joj vratimo njezinu suverenu jedinstvenost,
neemo ljubavnim odnosima oduzeti njihov dirljivi uitak. Apsurdno je tvrditi da bi
razvrat, blud, ekstaza i strast postali nemogui ako bi mukarac i ena bili konkretno
ravnopravni. Proturjeja koja suprotstavljaju tijelo umu, trenutak vremenu, vrtoglavicu
imanentnosti pozivu transcendencije, apsolut uitka nitavilu zaborava nikada nee biti
uklonjena. U seksualnosti e se uvijek materijalizirati napetost, bol, radost, neuspjeh i
trijumf egzistencije. Osloboditi enu znai je odbiti zatvoriti u odnose koje odrava s
mukarcem, ali ne i zanijekati ih. Ako se postavi za sebe, ona nee manje nastaviti
postojati i za njega: kad se meusobno priznaju kao subjekti, svatko od njih e svejedno
za drugoga ostati drugo. Uzajamnost njihovih odnosa nee dokinuti uda koja stvara
podjela ljudskih bia na dvije odvojene kategorije: elju, posjedovanje, ljubav, san,
pustolovinu. I rijei koje nas diraju - dati, osvojiti, ujediniti se - zadrat e svoje znaenje.
Naprotiv, kad bude ukinuto ropstvo polovice ovjeanstva i cijeli licemjerni sustav koji
ono podrazumijeva, podjela ovjeanstva otkrit e svoje izvorno znaenje i ljudski par
e pronai svoj istinski lik.
Neposredan, prirodan, nuan odnos ovjeka prema ovjeku je odnos mukarca
prema eni, rekao je Marx.390 Iz karaktera toga odnosa slijedi koliko je ovjek postao
za sebe i koliko je sebe shvatio kao rodno bie, kao ovjeka; odnos mukarca prema eni
je najprirodniji odnos ovjeka prema ovjeku. U njemu se, dakle, pokazuje, koliko je
prirodno odnoenje ovjeka ljudsko ili koliko je ljudska sutina njemu postala prirodnim
biem, koliko je njegova ljudska priroda postala njemu prirodom.
390

Ekonomsko-filozofiki rukopisi iz 1844. godine. Privatno vlasnitvo i komunizam.

510

briana

Ne moe se bolje rei. Na ovjeku je da unutar danoga svijeta izvojeva pobjedu

kraljevstva slobode. Da bi se ostvario taj vrhovni trijumf, uz ostalo je nuno da onkraj
svojih prirodnih razlika mukarci i ene nedvosmisleno potvrde svoje bratstvo.

511

briana

O autorici:
Simone de Beauvoir (1908 1986) francuska filozofkinja, autorica romana,
eseja i memoara. U 21. godini postala je najmlaa osoba ali tek deveta ena u
francuskoj povijesti s poloenim dravnim ispitom iz filozofije. U to vrijeme upoznaje
Jean-Paula Sartrea s kojim je provela cijeli ivot dijelei s njim vie od pola stoljea
politike i intelektualne stavove. Njihova veza i danas se smatra jednom od
najnekonvencionalnijih u Francuskoj. Kao profesorica filozofije i pobornica
egzistencijalizma, Simone de Beauvoir preplee svoje intelektualne interese s
knjievnim stvaranjem te tako temama koje obrauje u svojim romanima nastoji
ilustrirati neka filozofska pitanja. U istim djelima odraava se i njezina ukljuenost u
socijalne borbe onoga doba. Autorica je objavila vie romana, meu kojima
su Goa i Mandarini, vie knjiga memoara u kojima pripovijeda o svojemu ivotu od
ranoga djetinjstva (Uspomene dobro odgojene djevojke) do starosti i smrti svojega
ivotnog suputnika J.-P. Sartrea (Starost, ToutCompteFait,Ceremonija oprotaja). No
knjiga koja je proslavila Simone de Beauvoir nesumnjivo je njezin opsean esej o
enskom poloaju Drugi spol.

512