Kada se na početku kakvog pozorišnog komada pomene reč pištolj
ili se bez odredjenog povoda, tek tako, na scenu iznese i svima pokaže to malo i ubitačno vatreno oružje, publici je jasno da je u pitanju prizemna psihološka smicalica i da će se u trećem činu obavezno dogoditi ubistvo predskazano pominjanjem pištolja na početku predstave.
U drugom slučaju, ako se na samom početku pozorišnog igrokaza na
scenu dogura pravi pravcati top, neka bestrzajna grdosija većeg kalibra, a potom neko od glumaca 1) stane njime muški da gruva pravo u parter, u zaprepašćenu svetinu, publici će takodje biti očigledno da je pomenutoj predstavi došao njen logični kraj.
1) U ovim posebnim prilikama, kada se život – život sa velikim Ž –
počne mešati s pravom umetnošću – autor drame preferira muškog glumca sa dugačkim crnim brkovima.