FILOZOFIJA

OSNOVNI POJMOVI, CITATI I DJELA

FILOZOFIJA – filia (ljubav) + sofia (mudrost) = ljubav prema mudrosti

Filozofske discipline:
• METAFIZIKA – ili prva filozofija
o KOZMOLOGIJA – uređeni svemir
o TEOLOGIJA (TEOLOGIKA) - filozofski govor o bogu
o ONTOLOGIJA – pitanja bitka

BIĆE – sve što postoji, ono što jest bez obzira na način na koji
jest

BIT – ono po čemu je nešto baš to što jest, ono zbog čega je
nešto baš to, a ne nešto drugo, esencija

BITAK – ono po čemu jest sve što jest, ono zbog čega postoji
sve što postoji, bitak daje postojanje
• MONIZAM – ontološka koncepcija - samo 1 bitak
• DUALIZAM – ont. koncepcija - 2 bitka
• PLURALIZAM – ont. koncepcija - više od 2 bitka
• MATERIJALIZAM – ontološko gledište - bitak
materijalan (npr. voda, atomi, elementi...)
• IDEALIZAM – ont. gledište - bitak nešto nematerijalno
(npr. bog, ideja, logos, energija...)
• ANTROPOLOGIJA – filozofija čovjeka
• ETIKA – filozofija morala
• ESTETIKA – filozofija lijepoga ili filozofija umjetnosti
• GNOSEOLOGIJA – spoznajna teorija
o RACIONALIZAM – gnoseološka koncepcija - razum glavni izvor
spoznaje
o EMPIRIZAM – gnos. koncepcija - iskustvo glavni izvor spoznaje
o VOLUNTARIZAM – gnos. koncepcija - volja glavni izvor spoznaje
o SENZUALIZAM – gnos. koncepcija- osjetila glavni izvor spoznaje
o MISTICIZAM – gnos. koncepcija - stanje ekstaze, transa gl. izvor sp.

MILETSKA ŠKOLA
- TALES – arche voda, ANAKSIMEN – arche zrak, ANAKSIMANDAR – arche
apeiron
- fysis – priroda, hilozoizam – materija je prožeta životom

PITAGOREJSKA ŠKOLA
- PITAGORA, FILOLAJ
- BROJ – sve se može izraziti nekim brojevima, savršen je broj 10
 HERAKLIT
- LOGOS – svjetski (kozmički zakon) koji upravlja svime, očituje se u stalnom
kretanju kroz borbu i harmoniju suprotnosti, VATRA – simbol bitka, svjetskog
procesa
- PANTA REI – sve teče, ništa nije stalno, vječno i nepromjenjivo
- «Granice duše nećeš idući pronaći, pa ako i svim putovima prolaziš: tako dubok
logos ima» , «Ime pravde ne bi ljudi poznavali kad ne bi bilo nepravde», «Nije
moguće dva puta stupiti u istu rijeku», «Oči i uši su ljudima zli svjedoci, ako imaju
barbarske duše», «Svijet ovaj, isti za sve, nije stvorio ni jedan bog i ni jedan čovjek,
nego je oduvijek bio i jest, i bit će vatra vječno živa, što se s mjerom pali i s mjerom
gasi»

ELEJSKA ŠKOLA
- KSENOFAN, PARMENID, ZENON
- «Bitak jest, nebitak nije»
- sve je jedno i statično – nema bivanja, kretanja i mnoštva
- ZENONOVE APORIJE – nedoumice kojima nastoji dokazati da su kretanje i
mnoštvo varka naših osjetila (Ahilej i kornjača)

EMPEDOKLO
- 4 ELEMENTA – vatra, voda, zemlja i zrak
- LJUBAV I MRŽNJA – ljubav spaja elemente, a mržnja razdvaja

ANAKSAGORA
- HOMEOMERIJE – sjemenjke, sitne čestice od kojih je sve nastalo
- NUS – objektivni, svjetski um koji je pokrenuo homemomerije

ATOMISTI
- LEUKIP I DEMOKRIT
- ATOM – nedjeljiva čestica, bitak su bezbrojne, materijalne, nedjeljive čestice
- PRAZAN PROSTOR – ontološki nebitak, u njemu atomi pravocrtno padaju i
isprepliću se
– «Nijedna stvar ne biva bez uzroka nego sve s razlogom i po nuždi» (Leukip), «Volio
bih naći jedinu uzročnu svezu nego dobiti perzijsko kraljevstvo» (Demokrit)

SOFISTI
- PROTAGORA, GORGIJA, TRASIMAH, HIPIJA, KALIKLE...
- «mudraci», prvi plaćeni učitelji
- RETORIKA – govorništvo, umijeće govora, sofisti uspješno poučavali
- ERISTIKA – isprazno nadmudrivanje, brbljanje radi brbljanja
- NIHILIZAM – negiranje autoriteta (bogova, zakona, «velikih ljudi»...) ili u
krajnjem slučaju svega
- SOFIZAM – namjerni krivi zaključak, po sofistima ga nazvao Aristotel
- RELATIVIZAM – gledište da ništa nije apsolutno, sigurno i samo po sebi
(skepticizam)
- HOMO MENSURA – «Čovjek je mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, onih
koje nisu da nisu» (Protagora)
- «Pravednost nije ništa drugo nego korist jačega» (Trasimah)
 SOKRAT
- Atenjanin, pučanin, Platonov učitelj, ne piše («Knjiga šuti kad je pitaš»),
razgovara s ljudima
- osuđen na smrt – «Kvari mladež i ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država»,
nije pobjegao, sam ispio otrov
- VRLINA=ZNANJE – osnovna postavka njegove intelektualističke
(racionalističke) etike
- IRONIJA – u razgovor ulazi kao da sam ništa ne zna - «Znam da ništa ne
znam!»
- MAJEUTIKA – grč. porodiljska metoda, Sokrat «pomaže trudnom duhu da rodi
mudrost», na daje sam odgovore

KIRENSKA ŠKOLA
- HEDONIZAM – etičko gledište po kojemu je ono što izaziva ugodu (užitak) ujedno
i moralno ispravno, a ono što izaziva neugodu (bol) moralno zlo

KINIČKA ŠKOLA (CINIČKA)

– DIOGEN IZ BAČVE
- BESPOTREBNOST – svođenje potreba na najmanju moguću mjeru (asketizam)

PLATON
- Sokratov učenik, Atenjanin, aristokrat, škola Akademija
- «Fedon», «Fedar», «Gozba» («Simpozion»), «Država», «Sedmo pismo»
- IDEJE – bit i bitak svega (objektivni idealizam i pluralizam), vječne, savršene,
nepromjenjive, u svijetu ideja (metafizičkom svijetu), najviša ideja dobra
- FIZIČKI SVIJET – naš svijet, nesavršen, prolazan, kopija svijeta ideja...
- EROS – (ljubav), filozofska težnja za spoznajom, mudrošću, znanjem, lijepim,
trajnim...
- ANAMNEZA – grč.sjećanje – duša je vječna, između fizičkih egzistencija
(reinkarnacija) boravi u savršenom svijetu ideja
- 3 STALEŽA – u Platonovoj idealnoj državi ljudi se prema sposobnostima dijele
na: proizvoditelje, čuvare i vladare (filozofe).
- 4 OSNOVNE VRLINE – Umjerenost, hrabrost, mudrost i pravednost.
Najpoznatiji etički sustav vrlina. Proizvoditelji moraju biti umjereni, čuvari
hrabri, vladari mudri i tako će cijelo društvo (država) biti pravedna. Jedinstvo
politike i etike.
- MIMEZA – grč. mimesis, ideja da umjetnost oponaša stvarnost
- KRITIKA UMJETNOSTI – umjetnost oponaša stvarnost, a stvarnost je nesavršeno
oponašanje savršenih ideja – umjetnost je «kopija kopije», «sjena sjene» U svojoj
državi bi dozvolio samo didaktičku umjetnost (Homeru bi dao lovorov vijenac i zatim
ga istjerao iz države)

ARISTOTEL
- Platonov učenik, učitelj Aleksandra Velikog, Peripatetička škole (Licej)
- «Drag mi je Platon, ali mi je draža istina»
- «Organon», «Fizika», «O duši», «Metafizika», «Nikomahova etika», «Eudemova
etika», «Politika», «Retorika», «Poetika»
- OTAC LOGIKE – deduktivna logika (zaključivanje od općeg prema
pojedinačnom)
- TEORIJA ADEKVACIJE - «Istina je podudaranje pojma i stvari»
- TVAR I OBLIK –sve što postoji ima neku materiju (tvar) od koje je sačinjeno i
formu (oblik) koja oblikuje tu tvar
- MOGUĆNOST I ZBILJNOST – svaka materija ima ograničeni broj formi koje
može poprimiti
- KRETANJE/PROMJENA – prelazak iz mogućnosti u zbiljnost
- TELEOLOGIJA – gledište da svijetom vlada svrhovitost
- NEPOKRETNI POKRETAČ – naziv za boga, još i - mišljenje mišljenja, čista
forma, čista zbiljnost...
- EUDAJMONIZAM – etičko gledište po kojemu je svrha moralnog djelovanja
dosizanje sreće (blaženstva) one osobe koja djeluje. Dakle, čineći dobro, ne samo da
pomažemo drugima, već ćemo usrećiti i sami sebe
- ETIČKE VRLINE – «ZLATNA SREDINA» - prava mjera između različitih
pretjerivanja. npr. hrabrost (između kukavičluka i ludosti), velikodušnost (između
rasipnosti i škrtosti)...
- DIJANOETIČKE VRLINE – znanje, razboritost, umovanje...
- ZOON POLITIKON – čovjek je biće zajednice (društveno biće) - ...«tko ne može
živjeti u zajednici ili je čak ne treba, jer je sam sebi dovoljan, taj nije član države,
i prema tome je ili zvijer ili bog»
- TRAGEDIJA – dao definiciju tragedije i posve je objasnio u svom djelu
«Poetika»
- MIMEZA – umjetnost oponaša stvarnost, ne nužno ono što se stvarno desilo, ali
ono što se može desiti
- KATARZA – pročišćenje, etički cilj tragedije, ako se užive u radnju gledatelji
kroz strah i sažaljenje doživljavaju pročišćavanje i izlaze bolji nego što su bili.

STOIČKA ŠKOLA
– ZENON, HRIZIP, EPIKTET, SENEKA, MARKO AURELIJE
- STOA – grč. trijem, nadsvođeni dio sa stupovima
- FATALIZAM – vjerovanje u sudbinu i pasivno prepuštanje onome što se događa
jer se smatra da se to ne može promijeniti, svijetom vlada sudbina (fatum,
logos...)
- «Sudbina vodi one koji to hoće, a vuče one koji to neće»
- duševni mir (ataraksiju) postižemo samodostatnošću (autarkijom) – ne veže se ni
za što pa se nećemo razočarati ako to ne dobijemo ili izgubimo
- «Nije siromašan onaj koji ima malo, već onaj koji hoće više»
- STOIČKI PODNIJETI – mirno, hrabro podnositi udarce sudbine
- KOZMOPOLITIZAM – svi ljudi jednaki, neovisno u kojim uvjetima i mjestima
žive
- «Mudracu je domovina čitav svijet»

EPIKUREJSKA ŠKOLA
– EPIKUR, TIT LUKRECIJE KAR
- PRODUHOVLJENI HEDONIZAM – etičko učenje o tome da se moralno dobro
postiže preko duhovnih užitaka (dok tjelesni vode u dugoročnu pomućenost i
neugodu)
- SMRT – atomizam – smrt je kraj svega i ne treba je se bojati (zlo je bol), ona nas se
ne tiče – «Dok smo mi nema smrti, kad je smrt tada više nema nas»

SKEPTICI
– PIRON, SEKST-EMPIRIK
- TROPI – 10 načina kojima se pobija mogućnost sigurne spoznaje i dokazuje skepsa
- EPOHE – suzdržavanje od donošenja konačnih prosudbi o bilo čemu (jer ništa nije
sigurno)
- KONFORMIZAM – nekritičko prilagođavanje okolini jer je tako lakše

NOVOPLATONIZAM
– PLOTIN
- JEDNO – bitak za novoplatoniste, sve nastaje iz Jednog procesom EMANACIJE
(isijavanja)
- EKSTAZA – način stapanja s Jednim preko mistične ekstaze, transa, stanja izvan
svijesti

AURELIJE AUGUSTIN
- PATRISTIKA – kršć. filozofija od 1. do 8. st. – po lat. patres – crkveni oci,
glavni predstavnik
- prva autobiografija «Confessiones» («Ispovijesti»)
- TEOCENTRIZAM – vjerovanje da je bog u svemu, sve dobro proizlazi iz njega, a
zlo je samo nedostatak dobroga
- VOLUNTARIZAM – prvi istaknuti voluntarist
- NEBESKA I ZEMALJSKA DRŽAVA («De Civitate Dei» - «O državi božjoj» –
konačni cilj povijesti je uspostava nebeskog kraljevstva, ljudi se dijele na one koji
žive po Bogu i one koji žive po ljudima – osnivač filozofije povijesti
- «Ja želim spoznati Boga i dušu. Zar ništa više? Savršeno, ništa više», «Sumnjam,
dakle jesam», «Ljubi i čini što hoćeš», «Spoznaj da bi vjerovao, vjeruj da bi spoznao»

SKOLASTIKA
- PETAR ABELARD (djela «Povijest mojih nevolja», «Pisma Abelarda i Heloize»),
TOMA AKVINSKI ( 5 dokaza o postojanju Boga, djelo «Suma teologije»), DUNS
SCOT...
- SKOLASTIKA – srednjovjekovna kršćanska filozofija (lat. scolasticus – učitelj).
Filozofija je predmet školskog poučavanja, a ne istraživanja. Filozofija je ancilla
theologiae – služavka teologije. Traje od 9. st. do renesanse.
- ODNOS VJERE I UMA – pitanje u kojem su odnosu vjera i um, podudaraju li se,
tko je kome nadređen
- UNIVERZALIJE – drugo osnovno pitanje - postoji li opće ili je sve pojedinačno

REALIZAM – ideja da postoji opće, a ne samo pojedinačno

NOMINALIZAM – ideja da ne postoji opće nego je sve
pojedinačno

KONCEPTUALIZAM – podvrsta nominalizma, ideja da u
stvarnosti postoji samo pojedinačno, ali da je ono opće postojeće u
našem umu kao pojam (koncept)

GIORDANO BRUNO
- PANTEIZAM – izjednačavanje boga s prirodom, sa svim što postoji – «Priroda je
bog u stvarima!»
- HOMO FABER – čovjek radnik, gospodar svoje sudbine i sreće koju postiže
vlastitim djelovanjem (radom)
 FRANCIS BACON
- «Novi organon»
- INDUKCIJA – napredak u znanosti moguć isključivo induktivno (zaključivanje
od pojedinačnog do općeg) – u znanosti eksperiment
- «Znanje je moć!»
- IDOLI – ljudske zablude i pogreške - idole plemena, spilje, trga i teatra

RENE DESCARTES
- «Rasprava o metodi», «Meditacije o prvoj filozofiji»
- METODA – 4 pravila metode:

jasnoća i razgovjetnost

pravilo analize

pravilo sinteze

pravilo provjere i sistematizacije
- METODIČKA SUMNJA (kartezijanski skepticizam) – odbaciti sve u što se može
posumnjati da bi se došlo do čvrstih, nesalomljivih temelja
- SAMOIZVJESNOST SVIJESTI – prva istina u koju se ne može sumnjati, svijest je
sigurna (izvjesna) – «Mislim, dakle jesam».
- DUALIZAM – dvije supstancije – misleća stvar (ono nematerijalno) i protežna stvar
(ono materijalno)

BARUCH DE SPINOZA
- «Etika, geometrijskim redom izložena»
- SUPSTANCIJA (CAUSA SUI) – ono što je uzrok samome sebi, njemu je to
sveukupnost prirode, tj. bog (panteizam)
- ATRIBUTI – načini na koje se supstancija manifestira, čovjek spoznaje 2 načina
nastupa prirode – mišljenje i protežnost
- MODUSI – pojedinačne, konkretne stvari i misli. Proizlaze iz atributa, među njima
vlada paralelizam – «Red i veza ideja su jednaki kao red i veza stvari»
- DETERMINIZAM – učenje o sveopćoj potpunoj uzročnoj (kauzalnoj) određenosti
svih pojava u svijetu, sve uzrokovano prirodnim zakonima, nema slučajnosti, već je
sve nužno.
- AFEKTI – strasti, snažna emotivna stanja. Cilj etike da čovjek savlada afekte.

G. W. LEIBNIZ
- MONADE – bitak (supstancija), ima ih beskonačno mnogo (pluralizam) i sve su
nematerijalne (idealizam). Duhovni atomi, centri sile, energije...
- PRESTABILIRANA HARMONIJA – monade ne utječu jedna na drugu (u
svijetu nema uzročno-posljedičnih veza) već je sve što se događa predodredio bog
– ovo je najbolji mogući svijet
- «U razumu nema ničega što prije nije bilo u osjetilima osim razuma samog»
(polemika s Lockeom)

T. HOBBES
- «Leviathan»
- PRIRODNO STANJE – prije društva i države (nema zakona, pravila i prisile) –
vlada «Homo homini lupus» i rat svih protiv sviju
- DRUŠTVENI UGOVOR – prvi dogovor među ljudima kojim se uspostavlja
društvo kao uređena zajednica.
- SUVEREN – nositelj najviše vlast - vladar, nema podjele vlasti, vladar treba
imati što veću moć jer će ga se tako ljudi više bojati, jedino strah čini ljude
miroljubivima

J. LOCKE
- «Ogled o ljudskom razumu», «Pismo o toleranciji», «Dvije rasprave o vladi»
- OSNIVAČ EMPIRIZMA I GNOSEOLOGIJE – utemeljitelj spoznajne teorije kao
sustavne i samostalne filozofske discipline te empirizma kao pravca
- TABULA RASA – pri rođenju smo tabule rase – prazne ploče, neispisani listovi
papira te da sve što spoznamo o svijetu potječe iz iskustva
- «Nema ničega u razumu što prije toga nije bilo u osjetilima», «Razum mora biti
naš najviši sudac i vodič u svemu»
- LIBERALIZAM – suveren mora biti narod, nužna podjela vlasti, vladar ima
strogo ograničene nadležnosti koje ne smije prekoračivati

G. BERKELEY
- SUBJEKTIVNI IDEALIZAM – sve što smo sigurni da postoji to smo mi (ja) i
ono što doživljavamo, stvari su samo kompleksi osjeta – biti=biti opažen
- SOLIPSIZAM – gledište da postojim samo ja sa svojim doživljajima i ništa više
(dodaje i Boga koji je izvor osjeta)

D. HUME
- «Istraživanje o ljudskom razumu»
- UZROČNOST – nije sigurna već je plod uočavanja vremenskog slijeda među
pojavama i navike – skeptičnost
- za njega Kant: «Hume me trgnuo iz dogmatskog drijemeža»

VOLTAIRE
- «Candide (ili o optimizmu)» - fil. roman, «Rasprava o toleranciji»
- DEIZAM – bog umni tvorac svijeta, ali da se on ne upliće u daljnji tok svijeta
- TOLERANCIJA – izraziti borac za toleranciju, osobito vjersku. Netolerantan se
smije biti samo prema onima koji su netolerantni.
- «Ubijta bestidnicu!», «Spalite vaše zakone i uzmite nove. Odakle uzeti nove? Iz
razuma!», «Da nema boga (religije) trebalo bi ga izmisliti!»

J. J. ROUSSEAU
- «Julija ili nova Heloiza», «O podrijetlu nejednakosti», «Društveni ugovor», «Emile
ili o odgoju»
- PRIRODA – zagovara povratak prirodi, skeptičan je prema svim oblicima napretka
(«Natrag k prirodi!»)
- PRIVATNO VLASNIŠTVO – izvor svih nejednakosti koje vode u sukobe
- NEPOSREDNA DEMOKRACIJA – jedina pravedna država ona u kojoj
zakonodavna vlast nije predana već zakone donosi cjelina naroda («Čovjek se
rađa slobodan, ali je posvuda u okovima!»)
- FILOZOFIJA ODGOJA – vjeruje u prirodni odgoj, ljudi su urođeno dobri, zadatak
odgojitelja je da ukloni prepreke na putu prirodnog razvoja djeteta, a ne da «oblikuje»
dijete
 RUĐER BOŠKOVIĆ
- DINAMISTIČKI ATOMIZAM – bitak je beskonačno mnoštvo atoma (neprotežni,
tj. nematerijalni) i koji se privlače ili odbijaju ovisno o svojoj međusobnoj udaljenosti

IMMANUEL KANT
- Fil. pitanja: «Što mogu znati? Što trebam činiti? Čemu se smijem nadati? Što je
čovjek?»
- «Kritika čistog uma», «Kritika praktičnog uma», «Kritika rasudne snage» (Tri
kritike)
- KRITICIZAM – za spoznaju potrebno i iskustvo i razum, kritička sinteza
racionalizma i empirizma - «Zorovi bez pojmova su slijepi, pojmovi bez zorova su
prazni»,
- KOPERNIKANSKI OBRAT – Kantov naziv za vlastiti obrat u spoznajnoj teoriji.
On smatra da se objekt spoznaje (svijet) pri spoznaji prilagođava subjektu spoznaje
(nama), a ne obrnuto (kako se do tada mislilo).
- TRANSCENDENTALNO – a priorno, prediskustveno. Ono što čovjek ima
neovisno o iskustvu, to su oblici naše svijesti: oblici opažanja (vrijeme i prostor) i
oblici mišljenja (12 kategorija razuma)
- POJEVE (fenomeni) - jedino što mi o svijetu možemo saznati (ono kakav je svijet
za nas kao ljude)
- STVAR O SEBI – noumenoni - ono kakve stvari (svijet) odista jesu neovisno o
subjektu spoznaje (ljudima), nikad nećemo sigurno spoznati
- AUTONOMNA ETIKA – čovjek je sam sebi moralni zakonodavac, tj. svi mi
možemo sami doći do toga što je ispravno – djeluje se iz dužnosti – time postižemo
MORALNI ČIN
- HETERONOMNA ETIKA – izvor morala je izvan čovjeka, tj. činimo nešto zato jer
nam okolina određuje kako se treba ponašati, svako djelovanje iz neke koristi –
djeluje se prema dužnosti – time postižemo samo LEGALNI ČIN.
- KATEGORIČKI IMPERATIV – bezuvijetna zapovjed, pravilo putem kojeg
možemo procjeniti ispravnost bilo kojeg postupka. Imperativ glasi: «Radi samo
prema onoj maksimi za koju ujedno možeš htjeti da s pomoću tvoje volje
postane opći zakon!»
- «Radi tako da čovječanstvo i u tvojoj osobi i u osobi svakoga drugoga svagda
ujeno uzimaš kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo...», «Dvije stvari ispunjaju
dušu uvijek novim i sve većim udivljenjem i strahopoštovanjem što se više i
ustrajnije razmišljanje bavi njima: Zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u
meni»
- «Sapere aude! Imaj srčanosti da se služiš vlastitim razumom! – to je dakle
krilatica prosvjetiteljstva.», «Lijepo je ono što je predmet općeg dopadanja»

J. G. FICHTE
- SUBJEKTIVNI IDEALIZAM – nema stvari po sebi, sve je onako kako čovjek
doživljava
- TROČLANI DIJALEKTIČKI NIZ – teza, antiteza, sinteza – začetnik ove metode, a
po njoj je najpoznatiji Hegel.
- ČIN PRETHODI ČINJENICI – djelovanje je prije svega
- KATEGORIČKI IMPERATIV – maksimu svoje volje trebamo promišljati kao
vječni zakon za s e b e
 F. W. SCHELLING
- PRIRODA – sve oko nas, prožeta duhovnim elementima (oblikuju je sile), sve se u
njoj događa svrhovito (teleološki) sa svrhom ostvarivanja identiteta, tj. jedinstva,
harmonije suprotnosti – svjetska duša - FILOZOFIJA IDENTITETA – «Priroda je
vidljivi duh, duh je nevidljiva priroda»
- UMJETNOST – najviši vid ljudske djelatnosti (stvaralaštvo), sinteza slobode i
nužnosti, nema izvanjesku svrhu – «Ljepota je prikazivanje beskonačnog u
konačnom»

G. W. F. HEGEL
- «Fenomenologija duha», «Znanost logike», «Enciklopedija filozofskih znanosti»,
«Osnovne crte filozofije prava»
- IDEJA – bitak, sve prožima i u stalnom je razvoju, cijeli je svijet, povijest i
pojave objasnio kroz proces razvoja ideje - APSOLUTNI IDEALIZAM i
PANLOGIZAM (ideja je racionalna – «Sve što je umno ujedno je i zbiljsko, sve
što je zbiljsko ujedno je i umno»)
- svjetski proces ima točno zadani kraj, ideja će se napokon razviti do svog čistog
oblika, do same sebe («Istina je cjelina»)
- «Pravi lik u kojem egzistira istina može biti samo njezin znanstveni sustav», «Ono
što je u mojoj filozofiji moje, to je pogrešno!»
- DIJALEKTIČKI PROCES – Tročlani dijalektički niz, način na koji se razvija ideja:

teza (afirmacija)

antiteza (negacija teze)

sinteza (negacija negacije)
- SHEMA SUSTAVA:
1. LOGIKA – tu je ideja apstraktna, prazna, nesvjesna sebe i drugoga
2. FILOZOFIJA PRIRODE – priroda mu je drugobitak, negacija ideje jer se
ideja u prirodi nalazi otuđena, izvan sebe zato jer je vezana uz materiju
3. FILOZOFIJA DUHA :
1. subjektivni duh – antropologija, fenomenologija,
psihologija
2. objektivni duh – pravo, moralitet, ćudorednost
3. apsolutni duh – umjetnost, religija, filozofija

A. SCHOPENHAUER
- «Svijet kao volja i predodžba»
- VOLUNTARIZAM – svijet i život su iracionalni, vodi nas slijepa i bezumna volja
za životom
- PESIMIZAM – svijet je jedno grozno mjesto, život stalna bijeda, a svjetska povijest
besciljno lutanje
- ETIKA – izlaz iz patnje predstavlja odustajanje od života i umrtvljenje volje
(budistička nirvana), suosjećanje s patnjama drugih i doživljavanje katarze u
umjetnosti (osobito glazbi)
- «Ono što proturječi srcu, ne ulazi u glavu», «Volja predstavlja gospodara, a
intelekt slugu!», «Šest dana bijede i sedmi dan dosade», «Ovo je najgori od svih
mogućih svijetova!», «Sunce žeže vječno podne»
 S. KIERKEGAARD
- «Strah i drhtanje», «Ili – ili», «Pojam tjeskobe», «Bolest na smrt»
- TJESKOBA – proizlazi iz mogućnosti slobode, grijeha, odlučivanja i odgovornosti.
Ne može se izbjeći, temeljno stanje ljudi kao duhovnih bića
- EGZISTENCIJA – egzistencija je pojedinačna opstojnost. Razvijamo je u različitim
stilovima. Estetski stil je usmjeren k prolaznim užicima, etički u dosljednosti i
odgovornosti, a religiozni u distanciranju od ovoga svijeta
- KRITIKA CRKVE – svaki čovjek mora naći svoj put i odnos s bogom, za to ne
treba institucija
- «Ono što opstoji uvijek je pojedinac; apstraktno ne opstoji», «Ono što u mojoj
filozofiji nije moje, to je pogrešno», «Istina je istina samo kad je istina za mene»,
«Gomila je laž»

F. NIETZSCHE
- «Volja za moć», «Tako je govorio Zaratustra», «Rođenje tragedije iz duha glazbe»,
«Genealogija morala»
- NIHILIZAM – kritizira kulturu i moral kakav poznaje, prvobitna umjetnost i sustavi
ponašanja iskvareni – krivci: Sokrat (inzistira na dominaciji racionalnog nad
neracionalnim) i kršćanstvo (propagira moral slabosti, potlačenosti, trpljenja i
pasivnosti). Treba prevrednovati sve uvriježene vrijednosti!
- VOLJA ZA MOĆ – Nietzscheovski voluntarizam. Osnova nas kao ljudi i glavni
pokretač našeg ponašanja je volja za moći.
- NATČOVJEK – N. ideal nove aristokracije. Prirodno superiorni pojedinci kojima
se mora omogućiti slobodno napredovanje. Oni mogu srušiti staru (lošu) kulturu i
sposobni su stvoriti novu. Nadljudi mogu više od ostalih, oni su sposobniji,
kreativniji i odlučniji od ostalih, oni mogu podnijeti više odgovornosti i mogu
trpjeti više od drugih. Podnose VJEČNO VRAĆANJE ISTOGA)
- «Formula za veličinu čovjeka je amor fati... nužnost ne samo podnositi, nego je i
ljubiti», «Bog je mrtav», «Natčovjek je smisao zemlje», «Ono što pada valja još i
gurnuti! Ne štedite bližnjega svoga!»

K. MARX
- «Rani radovi», «Kapital», «Komunistički manifest» (Proleteri svih zemalja,
ujedinite se!)
- FEUERBACH – uzor u pitanjima religije - «Ne stvara bog čovjeka, nego čovjek
boga» - Marx kasnije zaključuje: «Religija je opijum za narod!»
- FILOZOFIJA PRAKSE i HISTORIJSKI MATERIJALIZAM – čovjek je biće
prakse, a povijest je povijest borbe među klasama – «Filozofi su svijet samo
različito tumačili, ali radi se o tome da ga se izmijeni!»
- OTUĐENJE (ALIENACIJA) – čovjek je otuđeno biće jer nije vlasnik svoga
rada, proizvoda svoga rada pa svime time niti sebe samoga, zbog kapitalističkog
sustava radnik postaje roba na tržištu
- KOMUNIZAM – besklasno društvo - do njega revolucijom, nakon toga –
ukidanje privatnog vlasništva – to je RAZOTUĐENJE (DEZALIJENACIJA)

POZITIVIZAM
–A. COMTE, J. S. MILL, H. SPANCER
- ISKUSTVO – filozofija se treba ograničiti samo na ono što je moguće empirijski
provjeriti (verificirati)
- ANTIMETAFIZIČKI STAV – pitanja metafizike su neprovjerljiva pa se
odbacuju
- «Odsada ljudski duh napušta apsolutna traganja», «Znati da bi se predvidjelo,
predvidjeti da bi se djelovalo»

PRAGMATIZAM
– Ch. S. PEIRCE, W. JAMES, J. DEWEY
- PRAGMA – grč. rad, djelovanje, djelo, čin, uspjeh
- PRAKTIČNA KORIST – ponajprije vode računa o praktičnoj koristi neke teorije
- «Bolji je gram iskustva nego tovar teorija» (Dewey)

H. BERGSON
- «Stvaralačka evolucija»
- INTUICIJA – jedino intuicija pruža uvid u srž života
- FILOZOFIJA ŽIVOTA - u prvi plan stavlja pojedinca i njegov doživljaj svijeta

FENOMENOLOŠKI POKRET
– E. HUSSERL, M. SCHELER
- «Natrag k samim stvarima!»
- INTENCIONALNOST SVIJESTI – jedinstvo svijesti i onoga o sadržaju svijesti
(onoga o čemu je ona svijest), nastojanje da se prevlada odvojenost subjekta i objekta
svijesti
- BITI – fenomenologija je znanost o bitima, biti se u našoj svijesti pokazuju kao
fenomeni
- METODA ZAGRAĐIVANJA (EPOHE) – metoda promatranja svijeta, «staviti u
zagrade» sve empirijsko i psihološko te da se suzdrži (epohe) od izricanja
svakidašnjih stavova
- RESIDUUM - ostatak, ono dobiveno metodom zagrađivanja, time smo došli smo
do biti

FRANKFURTSKI KRUG
- M. HORKHEIMER, T. ADORNO – «Pomračenje uma», «Dijalektika
prosvjetiteljstva»
- OBJEKTIVNI I SUBJEKTIVNI UM – od prosvjetiteljstva, nažalost, prevladava
subjektivni um koji procjenjuje stvarnost prema različitim interesima, a zaboravljen je
objektivni um koji teži istini radi istine same i u kojem je istina cjelina
- POKORNI TIP I TIP OTPORA – pokorni tip se služi subjektivnim umom, nastoji se
prilagoditi okolini, gubi individualnost, a tip otpora vjeruje u objektivni um, ne
prilagođava se vladajućim standardima i ne žrtvuje istinu za udoban život

H. MARCUSE
- UGODNA NESLOBODA – prevladavajući osjećaj kod većine potlačenih u
kapitalističkim (potrošačkim) društvima. Ljudi su neslobodni, ali toga nisu niti svjesni
- LAŽNE POTREBE – razvijene od strane kapitalističkog društva preko kulture i
medija. Tjeraju ljude da žele nešto što im u stvari nije potrebno
- JEDNODIMENZIONALNI ČOVJEK – tipičan za suvremena kapitalistička
društva gdje je osoba (čak dragovoljno) svedena na svoju potrošačku dimenziju
 E. BLOCH
- «Duh utopije», «Princip nada»
- UTOPIJA – čovjeku prirođeno da stvara idealne nacrte budućnosti. Marxizam je
konkretna utopija.
- NADA – čovjek ne može bez nade, to je bitna struktura ljudskog bića.
- VRIJEME – vrijeme je bit čovjeka, kroz nadu i utopije usmjereni smo na
budućnost
- «Humanizam je odrastao u utopiji», «Homo homini homo»

K. JASPERS
- FILOZOFIJA EGZISTENCIJE – ime za Jaspersovu fil. orjentaciju.
- ZNAČAJKE EGZISTENCIJE – komunikacije, sloboda i granične situacije
(životna čvorišta u kojem svi naslućujemo fil. pitanja smisla i svrhe, npr. strah,
patnja, smrt...)
- «Biti čovjek znači postajati čovjekom»

J-P. SARTRE
- «Bitak i ništa», «Egzistencijalizam je humanizam»
- EGZISTENCIJA – specifično ljudski način postojanja. jedino kod čovjeka
egzistencija prethodi esenciji - naša bit je produkt onoga što sami činimo.
- MUČNINA – osjećaj koji se javlja kad spoznamo da je sve besmisleno da naprosto
egzistiramo
- TJESKOBA – osjećaj koji se javlja kad spoznamo da naša esencija (smisao) ovisi
o nama samima, da smo osuđeni da budemo slobodni i da donosimo odluke i da
smo za njih samo mi odgovorni
- «Svagda za kukavicu opstoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja
da prestane biti herojem», «U tjeskobi čovjek dolazi do svijesto o svojoj slobodi,
ili, ako se hoće, tjeskoba je način bitka slobode...», «Sve je bezrazložno, ovaj
perivoj, ovaj grad i ja sam. Kada se dogodi, da to čovjek uvidi, to vam prevrće
utrobu i sve počne lebdjeti... eto Mučnine.», «Postojati, to znači piti bez žeđi»,
«Ljudska je zbiljnost uzaludan napor postati bogom», «Čovjek je osuđen da bude
slobodan»

M. HEIDEGGER
- «Bitak i vrijeme»
- NEAUTENTIČNA I AUTENTIČNA EGZISTENCIJA – neautentična je ona u
kojoj se ne brinemo istinski o drugima, u kojoj se pasivno povodimo za drugima, a
govor nam je isprazno brbljanje. Autentična je ona u kojoj stvarno brinemo i
pomažemo drugima da nađu sebe i istinski razgovaramo
-BITAK – osnovna filozofska kategorija, kritizira filozofiju jer je zaboravila na to
osnovno pitanje («zaborav bitka»). Bitak je u vremenu (budućnost je temeljno
vrijeme)
- «Govor je kuća bitka u kojoj stanujući čovjek ek-sistira dok, čuvajući je, sluša istinu
bitka.», «Čovjek je pastir bitka.»

B. RUSSELL
- «Principi matematike»
- filozofija «LOGIČKOG ATOMIZMA»
 L. WITTGENSTEIN
– «Tractatus logico – Philosophicus»
– «Ono što se uopće može reći, može se reći jasno; a ono o čemu se ne može
govoriti, o tome se mora šutjeti»

K. POPPER
- pravac «Kritički realizam»
– zalaže se za PRINCIP FALSIFIKACIJE (Opovrgljivosti) – tek ako neku tezu ne
možemo opovrgnuti treba je prihvatiti kao ispravnu
- «Otvoreno društvo» - djelo u kojem se zalaže za kraj ideologija, inspiriralo Soroša
za njegovu organizaciju Otvoreno društvo

M. SCHELER
- «Položaj čovjeka u kozmosu»
– «ANTROPOLOŠKI OBRAT» - ponovno čovjek u središtu
– MATERIJALNA VRIJEDNOSNA ETIKA – moralnost ima bazu u
emocijama

H.–G. GADAMER
– najveći suvremeni HERMENEUTIČAR (tumačenje teksta)

E. MOUNIER
– «PERSONALISTIČKI POKRET» - angažirana filozofija, časopis «Esprit»

M. FOUCAULT
– AFIRMACIJA POSEBNIH LJUDSKIH PRAVA - prava manjina (žena, djece,
homoseksualaca, bolesnih....), pojam queer

N. CHOMSKY
- LINGVISTIČKE UNIVERZALIJE – postoje u svakom jeziku, osnove strukture
koje omogućuju učenje stranih jezika i sporazumijevanje uopće
- analiza političkih i društvenih događaja potaknutih napadom 11. rujna

J. DERRIDA
– najvažniji predstavnik DEKONSTRUKCIJE – tekst nema čvrstu jezgru
– ARHE-PISMO – prethodi govoru

J. RAWLS
– fil. politike i fil. prava – «TEORIJA PRAVEDNOSTI»
- vodeći mislioc suvremenog neoliberalizma

Izvor: B. Kalin, Povijest filozofije