Anda di halaman 1dari 27

Aristofan

Ženska skupština u Tesmoforiju


LICA:
Euripid, pjesnik tragički.
Mnesiloh, njegov tast.
Agaton, pjesnik tragički.
Sluga Agatonov.
Glasnica.
Mika, Atenjanka.
Manija, Atenjanka.
Kritila, Atenjanka.
Klisten.
Odbornik vijeća,
Redar, Skit.
Zbor žena.

ČIN PRVI

Kuća Euripidova i Agatonova. Euripid hoda igralištem, a za njim Mnesiloh. Ne govore među
sobom. MNESILOH (za se) O Zeuse, hoće l' kada lasta svanut mi?
Taj čovjek će me ubit hodom od zore!
(Euripidu) A smijem li te, dok ne ispadne mi drob
Zapitat kud me vodiš, moj Euripide?
EURIPID: Al' ne smiješ sve čuti što ćeš glavom sad
Doskora vidjet!
MNESILOH: Kako? Kaži iznova!
Čut ne smijem?
EURIPID: Ne ono što ćeš da vidiš!
MNESILOH: Ni vidjet dakle?
EURIPID: Ne, bar ono što ćeš čut!
MNESILOH: Što svjetuješ mi? Vješto, umno govoriš!
Ni čut ni vidjet potom, kažeš, nije mi!
EURIPID: Ta svako za se drugo je po prirodi,
Jer drugo čut je, drugo vidjet, to mi znaj!
MNESILOH: A kako drugo?
EURIPID: To se 'vako odvoji:
Čim u početku kidati se stao zrak
I rađati u sebi žive stvorove
Što micali se, ono, čime gledat će,
Mah on im stvori, baš ko sunea kolut, krug,
A poput lijevka njima uši probuši.
MNESILOH: Rad lijevka niti čujem niti vidim ja?
E, bome, koja radost kaci naučih to!
Koliko l’ vrijedi društvo mudro, pametno!
EURIPID: Od mene tako štošta ćeš naučit ti.
MNESILOH: Izurnit osim toga dobra možeš li
U obje noge kako mogu biti hrom?
EURIPID: Daj amo hodi! Pripazi mi!
MNESILOH: Evo rne!
EURIPID (tajanstveno): Vratašca ona vidiš?
MNESILOH: Jest, Herakla mi!
Bar mislim.
EURIPID: Šuti!
MNESILOH: Da o vracim' šutim ja?
EURIPID: Čuj!
MNESILOH: Da o vracim' čujem i da šutim ja?
EURIPID: Agaton, onaj slavni, ovdje stanuje,
Da, pjesnik tragik.
MNESILOH: Kakav je Agaton to?
EURIPID: Agaton neki je
MNESILOH: Onaj crni, jaki zar?
EURIPID: Ne, jedan drugi, Ne vidje li nikad ga?
MNESILOH: Zar onaj bradaš?
EURIPID: Ne vidje li nikad ga?
MNESILOH: Ne, ne vidjeh ga, bome, kol'ko znadem ja.
EURIPID: Al' opet obljubi ga, - možda ne znaš već.
No sakrijmo se kuda, - jedan sluga mu
Sa vatrom i sa mrčom eto izlazi!
Za pjesan on će žrtvovati, čini se,
(Sluga sprema sve za žrtvu, a oni se zaklone)

EURIPID. MNESILOH. SLUGA.


SLUGA: Sav narode, tiho! Umukni sada
I za zube jezik! Gosparu se mome
Zbor Muza sad svratio u kuću, pod krov,
I pjesme unutra sklada i slaže.
Oj uzduše tihani, ne diši dahom,
Oj sinjega mora valovi šumni,
Ne šumite -
MNESILOH: Bum, bum!
EURIPID: Šuti! Što kaže?
SLUGA: Oj krilati rode, počini, miruj!
Oj zvjeradi divlja, što šumama trčiš,
De ustavi noge!
MNESILOH: Bum! Bumbumbum! Bumbum!
SLUGA: Ljeporeki naš Agaton, naš prvak,
Sad želi -
MNESILOH: Zar ljubit se, grliti dati?
SLUGA: Tko izusti riječ tu?
MNESILOH: Tihani uzduh!
SLUGA: Položiti stupove, drami početak.
I bočinu pjesni savija novoj,
Pa ovo ti struže, sabija ono
I misli ti misli, riječ po riječ sve gradi,
Ko voskom ih lijepi, pa zaobli oblo.
I lijeva u kalup -
MNESILOH: Tura u šupak!
SLUGA: Seljačina kakva ogradi priđe?
MNESILOH: Ma spravna je tebi i pjesniku tvome,
Ljeporekom, 'namo u ogradu onu
Zavrtjeti, pa sve svijat i kretat,
Pa saliti najzad kitu gle ovu.
SLUGA: Mlad da si, obijesnik bi, starče, bio ti!
EURIPID: Ah, čojče božji, pusti ga, pa rad'je mi
Daj brzo Agatona zovi ovamo!
SLUGA: Ma nemoj molit! Sam će sad na izać on.
Ta pjesmu, napjev on već gradit počinje,
A zimi nije lako savit kitice,1)
Pred vrata ne ode li čovjek na sunce. (Otide)

EURIPID. MNESILOH.
MNESILOH: Al' što ću ja?
EURIPID: Tu ostaj, Jer već izlazi!
(Zamišljen korača gore dolje)
O Zeuse, što to danas sa mnom kaniš ti!
MNESILOH (za se): Ja, tako bogova mi, želim pitait ga
Što biva to. (Euripidu.) Što stenješ? Što se kinjiš ti?
Krit meni ne bi smio ti, ta tast sam tvoj!
EURIPID: Zlo veliko zamijesili mi, spremili!
MNESILOH: A kakvo?
EURIPID: Danas treba da se odluči
Da l’ živ je još Euripid ili mrtav već!
MNESILOH: A kako? Ama sad bar niti sudi sud
Nit vijeće kupi se u kakvu sjednicu,
Ta treći, srednji dan je Tesmofdrija.
EURIPID: Baš to će, da, to meni, slutim, biti smrt.
Ta žene mi o glavi rade, one će
U svetom hramu Tesmofora božica2)
O mojoj smrti danas vijećat!
MNESILOH: Zašto to?
EURIPID: Ja tragedije pišem, ružim, grdim ih.
MNESILOH: I pravo će ti bili, Posidona mi!
A imaš li mi kakav lijek već od toga?
EURIPID: Jest, sklonit ja ću Agatona tragika
Da u hram ide.
MNESILOH: Što će tamo? Reci mi!
EURIPID: Med ženam' da bude, pa ako ustreba,
Da brani mene!
MNESILOH: Javno il' u potaji?
EURIPID: U potaji, u ženske halje odjenut.
MNESILOH: Baš krasan to je izum, prema tebi baš!
O pletkam' kad se radi, mi na konju smo.
(Čuje se škripa sprave)
EURIPID: Ma šuti!
MNESILOH: Što je?
EURIPID: Ta Agaton izlazi.
MNESILOH: A gdje je?
EURIPID: Eno ga! Na spravi kreće se.
(Stijena se rastvori, vidi se soba i Agaton u ženskoj halji)
MNESILOH: Al' zar sam slijep? Ta ja muškarca nikakva
Tu ne vidim, - Kirenu3) samo vidim ja!
EURIPID: Ma šuti! Pjesmu sad se pjevat sprema on.
(Agaton začinje svirati u kitaru)
MNESILOH: Zar Mravlje staze?4) Ili što to cvili on?

EURIPID. MNESILOH. AGATON. ZBOR MUZA.


AGATON (iza preludije):
Ded, djeve, prihvatite zublju, božicam' svetu,
I sa slobodnom domajom
Kolo vod'te, klikom klič'te!
ZBOR MUZA (otpjeva iza scene): A kom je bogu ovo slava?
De kazuj! Lako ću se sklonit,
Bogove da častkri', dičim.
AGATON: Muzo moja, slavom slavi
Zlatnog luka napinjača,
Feba, što na Simoentu,
Na poljani grad je dizo!5)
ZBOR: Zdravo, pjesme divne diko,
Febo! Kad se pjesnik takmi,
Svetim darivaš ga darom.
AGATON: Djevi brsnatijeh gora -
Artemidi mi zapjevajte lovki!
ZBOR: Slušarn, - sveto kličem čedo,
Hvalom hvalim Letin porod,
Djevicu Artemidu.
AGATON: I Letu! Azijskih ću žica zvuk
I Dražesti frigijskijeh nasljedovat skladan ples!
ZBOR: Kraljici se Leti klanjam,
Stujem liru, pjesme majku,
S muškim glasom jakim, snažnim;
Iz božanskih oči od nje6) bljesne sjaj
I od grla našeg nenadnog; Zato kralja Feba daj veličaj!
Zdravo, sretni sine Letin!
MNESILOH: O slatka li je pjesma, rajska Naslado!
Baš meka j', ženska, - draži jezik, usta mi
Na cjelov! Pa dok ovo ja je slušam sad,
Nešta me do u šupak škaklja, svrbi već.
A tko si, mladiću, zapitat želim te,
Ko Eshil ono negdje u Likurgiji:
»Odakle ženskić taj? Gdje dom ti? Kakva je
To nošnja? Kakva zbrka? Što će barbit taj7)
Sa suknjom safranastom? Što će lira ti
Sa vrpcom?8) Što uljarica9) sa grudnikom?
To ne slaže se! Što će mač sa zrcalom?
A što si, momče, sam? Ma jesi l’ muško ti?
Gdje kita? Gdje li plašt? Gdje crevlje lakonsk
Jesi li žensko? Ali gdje su dojke ti?«
Što veliš? Čemu šutiš? Al' po pijevu ću
Da spoznam tabe sam kad ne ćeš da kažeš.
AGATON: O starče, starče, zavisti sam prijekor sad
Ja čuo, al' se bolu nisam odo ja!
Ja prema svojoj misli nosim haljinu, -
Ta čovjek pjesnik mora prema drami toj,
Što on je gradi, značaj uvijek imat sam.
Na primjer, ako žensku dramu piše on,
I dijelak ćudi te nek tijelo ima mu.
MNESILOH: Ti jašeš dakle kada Fedru sastavljaš?
AGATON: Kad muško gradi tko. po sebi ono je
U tijelu njemu veće, al' što nemamo,
Nasljedovanjem lo se hvata, dotjera.
MNESILOH: Za satir-dramu mene ti je dakle zvat
Da pomognem ti, - ostrag 'nako uprem se.
AGATON: Al' nije pjesnički kad pjesnik na pogled
Seljačina je, rutav. Gledaj Ibika,
Anakreonta, Tejanina onoga, -
Alkeja.10) Oni harmoniju stvorili,
A vrpcu nosili i jonski11) igrali!
Gle Friniha, - za njega već si čuo ti.
Sam bješe lijep i lijepo se odijevo on,
Pa zato su i drame bile lijepe mu.
Ta radit treiba sasvim prema prirodi.
MNESILOH: Filoklo, jer je ružan, ružan mu je rad.
Ksenoklo, jer je rđa, rđav mu je rad.
Teognis, jer je leden, leden mu je rad.12)
AGATON: Pa potreba je prijeka. To sam znao ja
I sebe njegovao.
MNESILOH: Kako, boga ti?
EURIPID: Ne buči više! I ja takav bio sam
Kad tako mlad sam pjesme gradit počeo.
MNESILOH: Ne zavidim ti, bome, s tvoga nauka.
EURIPID: Bad čega dođoh, daj mi kazat!
AGATON: Kazuj de!
EURIPID: Moj Agatone, mudru liči čovjeku
Da mnogo s malo riječi lijepo kazat zna.
A mene nova ošinula nesreća,
Pa tebi se zatekoh.
AGATON: A što želiš ti?
EURIPID: Pogubit mene danas kani ženskinje
Na Tesmoforije, jer ružim, grdim ih.
AGATON: Pa koja korist, pomoć ti od mene tu?
EURIPID: Sva. Ako kradom sjedneš među ženski svijet,
Te na oko se ženska stvoriš, branit me
Ti staneš, tad zacijelo bit ćeš meni spas.
Ta samo ti ćeš zborit mene dostojno.
AGATON: Pa što se onda ti, sam glavom, ne braniš?
EURIPID: To kazat ću ti. Prvo, mene poznaju,
A onda sijed sam, pa i bradu imam ja.
U tebe j' mlado lice, ko u ženske glas,
Bijel, obrijan si, nježan, krasan na pogled.
AGATON: Euripide, -
EURIPID: Što je?
AGATON: Jesi l’ ovo pjevo kad:
»Slast sunce ti je, - ocu, misliš, nije slast?«13)
EURIPID: Pa jesam!
AGATON: Ne nadaj se dakle tvoj da jad
Navalit ja ću na se! Ja bih bio lud!
Stog, što je tvoje, svojim leđma nosi sam,
Jer nesreća se podnipošto varanjem
Ne preturi, već samo, samo stradanjem!
MNESILOH: Ta ti bar, bestidniče, tako guzat si
Ne s riječi pustih, nego baš od stradanja!
EURIPID: A zašto, zašto te je 'namo poći strah?
AGATON: Ta mrijet ću gore no ti!
EURIPID: Kako?
AGATON: Kako? Zar?
Ta ženski poso, onaj moćni, mislit će
Da njima kradem, žensku ljubav otimam.
MNESILOH: Na! Ti da kradeš? Scdlati se, bome, daš.
Al' taj ti izgovor je, bome, zgodan baš.
EURIPID: Što? Hoće.š li učinit to?
AGATON: Ni pomislit!
EURIPID: Jadnika groznog! Pogiboh!
MNESILOH: Euripide,
Moj prijatelju, zete, nemoj klonut mi!
EURIPID: Pa što da počnern?
MNESILOH: Ovog goni do bijesa,
A mnome daj se služi kako volja te!
EURIPID: Pa hajde, kad se meni evo predaješ,
Tu halju skini!
MNESILOH: Evo je na zemlji već!
Što želiš da ja radim?
EURIPID: Obrij sada to,
Osmudi ono dolje!
MNESILOH: Radi po volji!
Il' nije trebalo da tebi predam se.
EURIPID: Sveđ, Agatone, imaš britvu uza se, -
Posudi nam je sada!
AGATON: Sam je izvadi
Iz toka otud!
EURIPID: Plemenita duša si! (Mnesilohu)
De sjedi! Daj napuhni desni obraz svoj!
(Brije ga)
MNESILOH: Ao meni!
EURIPID: Što mi vičeš? Usta ću ti ja
Začepit, ako ne zašutiš!
MNESILOH: Joj! Jojoj!
(Napo obrijan bježi)
EURIPID: Ti, - kamo trčiš?
MNESILOH: U hram višnjim božicam'!
Ta, Demetre mi, ostat više ne ću tu
Ni dat se gulit!
EURIPID: Ne ćeš li mi smiješan bit
Sa pola glave tako gole, obrite?
MNESILOH: Baš malo marim ja!
EURIPID: Al' boga t', nikako
Ne izdaj mene! Hodi amo!
(Popadne ga i posadi)
MNESILOH: Jadan ja!
EURIPID: Bud' miran, digni glavu! Kud se okrećeš?
(Brije)
MNESILOH: Kuku -
EURIPID: Što kukaš? Sve je lijepo gotovo.
MNESILOH: Ao meni bijednu, mlad ću opet u boj ja!
EURIPID: Ma nemaj brige! Lijep ćeš biti na oko.
Zar želiš sebe vidjet?
MNESILOH: Dobro, - podaj mi!
EURIPID (pruža ogledalce) Vidiš li sebe?
MNESILOH: Bome ne, već Klistena!14)
EURIPID: Sad ustaj da te osmudim, - ma prigni se!
MNESILOH: Ao meni nesretniku! Bit ću žensko ja!
EURIPID: Donesi zublju, žižak iz kuće mi tko!
(Donesu)
Ma prigni se! De čuvaj kiti glavicu!
MNESILOH: Pa ja ću, bome, pazit, ali žeže me!
Ao jadna mene! Vode, vode, susjedi
Dok vatra, plamen šupka još ne zahvati!
EURIPID: Ne boj se!
MNESILOH: Da se bojim, a izgorjeh već?
EURIPID: Al' rnuka više nema, već si najgore
Pretrpio.
MNESILOH: Pi! Ao, ao, čađa, gle!
Svud oko prkna jedan mjehur sam ti ja!
EURIPID: Al' nemaj brige! Drugi spužvom otrt će.
MNESILOH: Jauknut će tko šupak će ispirat mi!
EURIPID: Ti, Agatone, kad već ne ćeš služit mi,
A ono mi za ovog suknju, rubac daj
Posudi! Ne'š bar za to reći: »Nemam ti!«
AGATON: Pa na vam! Služite se! Ne kratim.
MNESILOH: Na? Šfo?
AGATON: Što? Prvo, uzrni sagranastu haljinu!
MNESILOH: (uzima) Afrodite mi, po prču slatko miriše!
(Euripidu) De pasom brzo stegni! Amo grudnik!
EURIPID: Na!
MNESILOH: Hajd' noge sada okiti mi nakitom!
EURIPID: Još vrvca, rubac za. glavu ti treba.
AGATON: Na
Povezaču što obnoć ti je nosim ja!
EURIPID: Baš vrlo zgodna, prikladna je, Zeusa mi!
MNESILOH: A hoće l’ pristajat mi?
AGATON: Bome, izvrsno!
EURIPID: Plašt jedan podaj!
AGATON: Uzmi sa počivaljke!
EURIPID: Još obuća mu treba,
AGATON: Evo moje ti!
MNESILOH: A hoće l’ pristajat? Široke voliš ti.
AGATON: Ti vidi! No sad imaš što već treba ti.
A mene brže u kuću odvezi tko!
(Nestane ga na spravi. Ture ga u kuću)
_________________

MNESILOH. EURIPID.
EURIPID: (za se) To čovjek bješe, žena sad je na pogled
(Mnesilohu)
Al' kad govorit staneš, glasom onda daj
Čavrljaj 'nako pravo ženski!
MNESILOH: Kušat ću!
EURIPID: Sad idi!
MNESILOH: Apolona mi, jok, ne idem, -
Zakuni mi se prije -
EURIPID: Čime?
MNESILOH: Da ćeš me
Svim sredstvim' spasti, ako zla me snađe kob.
EURIPID: Pa kunem ti se zrakom, domom Zeusovim!
MNESILOH: A zašto ne Hipokratovom kućom svom? 15)
EURIPID: Pa kunem ti se ravno svima bozima!
MNESILOH: Al' pamti: srce mi se tvoje zaklelo,
Ne jezik, - njega kletvom nisam vezo ja.16)
EURIPID: Sad brzo, žur' se! Gle, na Tesmoforiju
Već ondje eno skupštine se vidi znak! A i ja idem.
(Obojica otidu. Scena se mijenja. Hram Demetre i Persefone. Mnesiloh u ženskom odijelu, za
njim robinja Trata.)
MNESILOH: Amo, Trata! Za mnom hajd'!
O Trata, gledaj, gle, sa zublje goruće
Koliki oblak dima, čađa diže se!
Al', prekrasne vi Tesmofore, prim'te me
Sa dobrom srećom, kući opet vratite!
O Trata, skidaj kovčeg, kolač izvadi
Ko žrtvu da ga božicama žrtvujem!
O prečasna i mila gospo Demetra
I ti, Fersefasa, da mnogo, mnogo put
Ja prinijet mogu vama, sad bar knjte me!
Pa onda kćeri zreloj muža bogata
Vi dajte, makar glupa, luda inače, -
Nek sarno pamet, srce meni preda on!
Gdje, gdje da zgodno sjednem, čujem svaku riječ?
Ti, Trata, hajde idi, s puta makni se, -
Ta roblju nije prosto slušat govore.
(Trata otide. Dolaze žene sa zborom ženskim, iz hrama stupi glasnica.)

MNESILOH. GLASNICA. ŽENE. ZBOR.


GLASNICA: Sada tiho! Tiho! Tesmoforam' dete molite se
Demetri i Kćeri, Kaligeniji i bogu Plutu,
Pa i Zemlji, hranilji mladića, Hermu, Dražestima,
Skupštini nek, zboru ovom, sada dadu da se drži
Krasno, lijepo, - gradu atenskom za dobro, korist
mnogu, A na sreću nama svima! Koja zborom će i tvorom
Najviše za narod i za žene atenske uradit,
Pobjednica nek je ona! To se mol'te, a za sebe
Sreću traž'te! O Pejane! O Pejane! Sretne bile!
ZBOR: To želimo, božjem rodu se
Molimo da molitvu nam
Usliši i svane! Zeuse,
Diko, i ti sa zlaćanom lirom,17)
Što na Delu svetom sjediš,
I ti, snažna, sjajnoka,
Sa kopljem zlatnim Djevice,
Što u gradti stoluješ slavnom dodi!18)
Dođ', mnogoimena lovice Djevo,
O zlatooki Letin rode!19)
Ti, presveti u moru Posidone,
Glavo vala, pusti sad
Riba dom sa virovima bijesnim!
Nereja, starca morskog, kćeri,
Nimfe, skitalice gorske!
I ti, zlatna liro,
Na molitvu se našu
Daj oglasi! A skupštinu drž'mo, atenske žene,
Dična roda čeda!
GLASNICA: Ded molite se bogovima olimpskim
I božicama, bogovima pitijskim
I božicama, bogovima delskijem
I božicama, bogovima ostalim
Da, snuje li tko ženskome nam naroda
Zlo kakvo ili pregovarat misli on
S Euripidom i Međanima, ženama
Na štetu, ili ide za tiranidom
U tiranina vraća ili oda itko
Kad dijete koja podmetne, il' robinja
Podvede kog, a gazdi šane u uho,
Il' kud se šalje, a donese lažan glas,
Il’ ako dragi koju vara lažima
I ne da ono što je jednoć obreko,
Il’ ako dare poda dragom starica
Il’ draga primi dar, a pusti dragoga,
Pa ako vara krčmar il' krčmarica
I kvari mjeru, krivom mjeri mjericom,
Eh grdno izginuli - tako kun'te ih! –
I s njima kuća! Za se, za sve molite
Da bogovi nam mnogi dadu blagoslov!
ZBOR: Molimo se sad sve skupa,
Gradu, narodu da našem
Ispune se želje ove!
Koja najbolje će zborit,
Pobjeda nek njena bude!
Ako koja vara, krši, nogom gazi
Običnu nam kletvu našu,
Sve na štetu rad dobitka,
Ili odluke nam pučke,
Zakon ništit, smijenit želi
I dušmanu našem ljutom
Tajne odaje i kaže
Ili Perzijance vodi
U zemlju na štetu nama, -
Sve te griješe, našem gradu krivo rade.
Al’, o svesilni
Zeuse, daj potvrdi to, -
Bozi bili pomoć nam,
Ako smo i ženske!
GLASNICA: Čuj svaka! (Čita) Svidjelo se vijeću ženskome
Ovako. Timokleja bješe predsjednik,
Lisila pisa, a pledloži Sostrata:
O Tesmoforijama nek na srednji dan,
Kad sasvim smo bez posla, bude skupština
Ujutru, vijećat treba o Euripidu,
O kazni njeg'voj, nama svima čini se
Da krivac on je. Koja će da govori?
ŽENA: Ja!
GLASNICA (podaje joj vijenac)
Prije nego počneš, ovim vjenčaj se!
(Zboru)
Sad tiho, mirno! Uši napni! Ishraka se veće,
To govornici rade. Dugo će govorit, mislim.
ŽENA: S častoljublju se, božica mi! ne digoh
Da zborim, žene, nego mene jadnu vam
Ah ljuto boli, peče dugo, dugo već
Kad vidim gdje vas 'nako gazi u blato
Euripid, a sin one je piljarice, -
I mnogom, svakojakom grdnjom grdi nas.
A kakvim uvredama on nas ne vrijeđa?
Pa gdje nas ne blati, a gledaoci su
I tragici i zborovi na okupu?
I preljubnicam', pomamnicam' krsti nas
I pijanicam', izdajicam', lajačam',
Ništarijama, - mužu da smo silno zlo.
Pa zato, kad iz glumišta se vrati muž,
Sve prijekim okom gleda nas i traži mah
Da l’ ne krije se preljubnik gdje u kući.
I ništa ne smijemo što smo nekada
Mi smjele! Tako muževe nam pokvari
Taj čovjek. Stoga, ako žena koja kad
I vijenac plete, - ljubi nekog, misli on.
Pa srlja l’ kućom, te joj lonac ispadne,
Muž pita kome ga je na čast razbila, -
Zacijelo bit će kakav gost Korinćanin.20)
Pobolijeva li djeva, mahom veli brat:
»Ta boja mi se djevojčina ne sviđa«.
Al' neka! Dijete sebi želi podmetnut
Bez djece žena, - ni to sakrit ne može.
Ta veće do nje blizu sjedi njezin muž.
I starcim', što su prije znali uzimat
I mlade, ocrni nas. Zato starač se
Sad ne ženi ni jedan, - kriva j' ova riječ:
»Mladoženji je starcu goso ženica,«21)
Pa onda zato na odaje ženske nam
Već pečat meću, bravom vrata zabrave
I čuvaju nas, hrane psine mološke
Da preljubniku svakom budu strašilo.
I to se da oprostit, ali prije smo
Iz smočnice mi mogle uzimati sve -
Da, brašno, ulje, vino, sada ni to već
Mi ne smijemo. Ključe sam sad nosi muž
I krije ih, a nekakvi su prokleti,
Stvar neka lakonska, tri zuba imaju.
A prije smo otvorit vrata mogle mi
I prsten za tri pare sebi dobavit,
Al' sada ih Euripid, zatrikuća naš,
O pasu nosit uči pečat, crvotoč.22)
Ja zašto sada predlažem da njenu smrt
Mi odredimo, satremo ga kako god,
Il’ otrovom il' drukčije na prijevaru, -
Nek umre! Vama jasno, javno kažem to,
A drugo ja ću tajniku u zapisnik.
ZBOR: Od ove ja još ne čuh
Lukavije na svijetu žene,
A ni govornice bolje.
Po pravdi sve kaže, -
Sve ispita ona dobro,
Sve u duši smisli trijezno,
Umno nađe umne riječi,
Skladno, zgodno prema stvari.
Pored nje da zborit stane
Sad Ksenoklo, sin Karkinov,
Činilo bi se, tako mislim,
Nama svima
Ništa uprav' da ne veli.
DRUGA ŽENA: I mene evo da vam koju kažem sad!
Sve drugo dobro ga je ona tužila,
Al' što je mene stiglo, kazat želim to.
Na Kipru muž mi umro, djece petero
On ostavi.23) Baš teško sam ih hranila, -
Na Mrčovu sam trgu vijence plela ja.
I prije kako tako sam živucala,
Al' sad u tragedijam' svojim izmisli,
Muškarce uvjeri da nema bogova,
Te ni pola ne prodajemo više mi.
I zato svjetujem i kažem svima sad,
Rad grijeha mnogih čovjeka tog kaznite!
Prostotu, žene, na nas svaku sipa on,
Jer sam med prosim zeljem on je odrasto.
Al' idem na trg, ta muškarcim' moram ja
Po narudžbi isplesti dvaest vijenaca.
ZBOR: Um jedan drugi opet sinu, -
Još je ljepši, veći nego onaj prije.
Duhovito li reče,
Zgodno! Uma, duha u nje
Domišljata ima, sve razumjet možeš, -
Sve je jasno, vjerovatrvo,
Za tu obijest očito ga kaznit valja.
MNESILOH: To, što se, žene, silno na Euripida
Vi ljutite kad tol'ko vas se nagrdi,
I što vam žuč prekipje, nije za čudo.
I ja bar sama, tako sreće dječje mi!
Na njega mrzim - ta baš luda bila bih! -
Al' opet treba da smo sebi iskrene.
Ta same smo, izbrbljat ne će nijedna.
Ma zašto na nj se tužimo i ljutimo
Kad dva, tri grijeha naša, što ih dozna on,
Pomenu, a bez broja ih učinismo?
Ja, prvo za se, druge da ne pominjem,
Grijeh mnogi znadem, a najveći ovo je:
Tek treći dan sam istom bila udata,
Muž spavo uza me, a dragog imala, -
U sedmom ljetu već obljubio me on.
U čežnji za mnom on na vratim' šušnuo, -
razumjeh odmah, kradom htjedoh saći ja,
Al' muž me pita: »Kud ćeš?« »Kuda? Pitaš me?
U želucu me, mužu, boli, zavija.
Na zahod dakle moram.« »A ti, onda hajd'! «
On uzme čaja - bazge, kopra, salvije,
Pa miješaj, a ja stožer vodom poprskaj,
Izađi k dragom, o kip Apolonov se
Prisloni, lovora se hvati, podaj se,
Euripid, glete, nikad još ne reče to,
Ni kako robovima, gončinima se
Mi odajemo kada drugog nemamo,
Ni kako, cijelu noć kad s kime spavamo,
Češnjaka onda sažvaćemo pred zoru
Da muž, sa straže vrativ se, ne nanjuši
I ne sumnja da grijeh smo mi učinile.24)
To vidiš, još ne reče. Grdi l’ Fedru on,25)
Što nas se tiče? A ne reče ni to on,
Kad svijetla kako žena plašt nov, kakav je,
Sve mužu kaže, za njim dragog sakriva
I pušta napolje, - ne reče ni to on.
A drugu znam ja, deset, kaže, dana je
Sve rađala dok dijete nije kupila,
A muž je trčo, lijek za rođaj kupovo,
A uto starica u loncu dijete donijela;
Da ne viče, u usta vosak turila.
Kad baba mignu, mahom žena kriknula:
»Bjež', bježi, mužu, sad na, mislim, rodit ću!«
Ta mališ’ se o trbuh loncu, rito već.
Muž trkne veselo, a ona očepi
Ustašca čedu, ono drekne, zaplače.
Gad onaj, baba, što je dijete donijela,
Sa smiješkom blagim skoči k mužu, kaže mu:
»Lav, lav se rodi, tvoja slika, prilika!
Sve drugo, pa i kitica je nalik baš
Na tvoju, kao jelov češer svija se!«
Pa ne čintmo l’ zlo? Artemide mi, jest!
Pa onda srdimo se na Euripida,
A ne trpimo gore, no činimo baš!
ZBOR: To čudo baš je pravo!
Na svijetu gdje se stvor taj stvori,
Koja l’ zemlja othrani nam
Takvo biće, drskost drsku?
Da će vještica nam ova
Bez svakog stida se javno.
Tako što usudit' kazat, -
Ni pomisiit ne mogoh nikad!
Al' s'ad sve se zbiti može, -
Staru onu riječ ja hvalim:
Pod svaki zavirit karnen
Svuda valja,
Da l’ ne grize gdje - govornik.26)
ZBOROVOĐA: Da, ništa nije vam od ćudi bestidnice žene
Na svijetu uopće baš gore nego samo žena.
PRVA ŽENA: Ne, tako Aglaure mi27) niste pametne baš,
žene!
Il’ opčinjene ste Il’ zlo vas drugo, strašno snašlo,
Toj kuzi ako date nas da, sve baš, tako grdi.
Stog ima l’ u vas koja, dobro, - nema l', same ćemo
Sa svojim robinjama odnekuda žere donijet
I sav joj sram osmudit, neka naupči se ona
Da žena žene više ne grdi odsada naprijed!
MNESILOH: Ma, žene, nemojte! Jer ako ovdje je sloboda
I građankam', što god nas ima, slobodno je zborit,
E onda rekoh čim Euripida opravdat mišljah,
Pa zato da ja kaznu trpim, - mene ogulite?
PRVA ŽENA: Pa ti da kaziru ne pretrpiš? Samo, samo ti se
Tog čojka branit usudi, a mnogi jad nam zada.
Baš navlaš je izmišljo priče gdje je žena rđa, -
Melanipe je, Fedre stvaro, a Penelopu nam
Baš nikad ne iznese, - činila se žena trijezna.
MNESILOH: Ja znadem uzrok. Ta od ovih žena sada ne
mo'š Ni jedne zvat Penelopom, a Fedrom redom svaku.
PRVA ŽENA: Zar čiute, žene, što je vještica nam opet rekla
Bez razlike o svima?
MNESILOH: Al' sve, bome, još ne rekoh
Što znadem. Zar želite da još i više vam kažem?
PRVA ŽENA: Al' više ne možeš! Što znadeš, sasula si veće.
MNESILOH: Ni stoti, bome, dio od onoga što činimo!
Gle, još vam nisam rekla kako strugač znamo uzet,
Iz bačve onda vino grabit.
PRVA ŽENA: Trag se tebi zatr'o!
MNESILOH: O Apaturijama meso svodiljama damo,
Pa onda kažemo da mačka
PRVA ŽENA: Jadne mene! Tlapiš!
MNESILOH: Ne rekoh kako jedna svoga muža bradvom
smače
Ni kako druga mužu otrov dade, ludom stvori,
Ni kako je pod kacom jednom zakopala -
PRVA ŽENA: Crkni!
MNESILOH: Aharnjanka baš oca!
PRVA ŽENA: To da nama još je slušat!
MNESILOH: Ni kako muško rodila je robinjica tvoja,
A ti ga sebi uze, njojzi pređa kćercu svoju.
PRVA ŽENA: Ej platit ćeš mi, tako božica mi, za te riječpi!
Poćupat ću ti bruce tvoje!
MNESILOH: Bome ne'š me taknut!
PRVA ŽENA: Da vidiš!
MNESILOH: Ded da vidim!
PRVA ŽENA: Daj, Filista, plašt mi primi!
MNESILOH: De samo kušaj! Ja ću ti, Artemide mi, -
PRVA ŽENA: Što ćeš?
MNESILOH: Ma kolač, što si pojela ga, istjerati otrag!
ZBOROVOĐA: Ded prestan'te se grdit! Trkom eno trči
k nama
Gle žena jedna! Umuknite, prije nego stigne
Da s mirom čujemo je kakve nosi glase nama!
(Dolazi golobradi Klisten)

MNESILOH. ŽENA. KLISTEN. ZBOR.


KLISTEN: O drage žene, ćudi mojoj srodnico,
Vaš prijatelj sam, obraz to pokazuje.
Za ženskam sav sam lud i uvijek branim vas.
I sad, kad saznah nešto za vas veliko
Što maločas na trgu se govorilo,
Ja dolazim da vama kažem, javim to
Da pazite i čuvate se, jer bi vas
Zlo strašno, silno iznenada moglo stić.
ZBOROVOĐA: A što je, dječače? Dječakom s pravom te
Zovemo goli dok su tebi obrazi.
KLISTEN: Euripid vam je, kažu, jednog rođaka,
Već starca, danas otpravio ovamo!
ZBOROVOĐA: U koju svrhu? Ili s kojom nakanom?
KLISTEN: Na ono, što vi snujete i kanite,
Da pazi, riječma vašim bude uhoda.
ZBOROVOĐA: Med ženam' kako on, muškarac, sakri se?
KLISTEN: Euripid osmudi ga, dlake počupa
I inače ga kao ženu opremi.
MNESILOH: Pa vjerujete njemu? Tko je tako lud,
Te sebi dlake čupat, trgat dao bi?
Bar ja ne držim, božica mi prečasnih!
KLISTEN: Ti klapiš! Ta ja ne bih javit došo to
Od ljudi da ne saznah koji znadu baš.
ZBOROVOĐA: Stvar strašna, grozna evo nama javlja se!
Otezat, žene, nije nama više sad,
Već ogledat se nama za njim, tražit ga
Gdje med nama se ovdje krije, sjedi on;
Ti njega s nama traži, hvalu primit ćeš
Za ovo i za ono, zaštitniče naš!
KLISTEN: Da vidim! Tko si prva ti?
MNESILOH: (na stranu) Al' kud ću ja?
KLISTEN: Ispitat moram svaku vas.
MNESILOH: na stranu):
Oj jadan ja!
PRVA ŽENA: Ti pitaš tko sam? Žena sam Kleonimu.
KLISTEN: Vi druge, poznajete l’ tko je žena ta?
ZBOROVOĐA: Jest, poznajemo, - samo gledaj druge sad!
KLISTEN: A tko je ova koja drži djetešce
Na ruci?
PRVA ŽENA: Dada, bome, moja!
MNESILOH (za se): Propadoh!
(Hoće da otiđe)
KLISTEN: Ti, - kuda 'š? Ostaj! Koja ti je nevolja?
MNESILOH: Ma pusti! Idem piš piš.
KLISTEN: Bestidnica si!
Ti obavi, a ja ću tebe čekat tu!
(Mnesiloh otide na stranu)
ZBOROVOĐA: Da, čekaj, budnim okom prati, pazi je!
Ta, čojče, samo nju ne poznajemo mi.
KLISTEN: Ti dugo mokriš.
MNESILOH: Bome, trpim, dragane,
Od vode, jučer sam dragušca jela ja.28)
KLISTEN: Što brbljaš o dragušcu? K meni amo ne'š?
MNESILOH: A što me bolnu 'vako vučeš?
KLISTEN: Kaži mi?
Tko muž je tvoj?
MNESILOH: Za moga muža pitaš me?
Zar, - ovaj, - poznaš Kokotiđanina ti?29)
KLISTEN: Što - ovaj? Koga?
MNESILOH: Ima neki, - nekoć je -
On nekog', sina nečjeg -
KLISTEN: Klapiš, čini se.
A dođe l’ amo prije kad?
MNESILOH: Da, Zeusa mi!
Baš svakog ljeta.
KLISTEN: S kojom u šatoru si?
MNESILOH: Ma neka mi je - (za se), ao jadan!
KLISTEN: Zalud sve.
PRVA ŽENA: (Klistenu)
Otidi! Baš ću ljudski preslušat je ja
O obredima lanjskim, a ti makni se
Da ne čuješ, muškarac si ! (Mnesilohu): A ti mi daj
Sad reci slavu čime mi smo počele.
MNESILOH: Da vidimo čime počele smo? Pile smo.
PRVA ŽENA: Što onda poslije toga?
MNESILOH: Nazdravljale smo.
PRVA ŽENA: To od neke si, bit će, čula. A treće?
MNESILOH: Ksenila viknu vrč, jer ne bi vrčine!
PRVA ŽENA: Ne, to ne! Amo dođi, amo, Klistene! (šapće Klistenu)
To taj je o kom pričaš.
KLISTEN: Što da činim ja?
PRVA ŽENA: (glasno)
Ti njega svuci! Pametne ne reče on.
MNESILOH: Pa svući ćete majku od devetero?
KLISTEN: Daj grudnik brže skidaj, bestidnice ti!
PRVA ŽENA: E, kako snažna, jaka jeste na oko!
I, bome, nema, ko mi, prsi, njedara!
MNESILOH: Ta nerotka sam, trudna ne bjeh nikada.
PRVA ŽENA: Zar? Prije bješe mati od devetero.
KLISTEN: Stoj ravno! Kuda kitu dolje pritišteš?
PRVA ŽENA: Gle, proviri! Baš lijepe, huljo, boje je.
KLISTEN: A gdje je?
PRVA ŽENA: Opet eno naprijed šmugnu mu!
KLISTEN: Al' tu je nema.
PRVA ŽENA: Ama 'namo vrati se.
KLISTEN: Ti, čojče, Istam neki imaš, vučeš ud
Sve amo. tamo, bolje no Korinćani.30)
PRVA ŽENA: O gade jedan, ono za Euripida
Ti ružio nas!
MNESILOH: Jao meni zlosretnu!
U kakvu se nepriliku uvalih ja.
PRVA ŽENA: (Klistenu) Ded što ćemo?
KLISTEN: Valjano njega stražite.
Da vama bijegom on se ne otkrade kud!
A ja ću to doglasit vijeću, odboru.
(Otide. Zbor opkoli Mnesiloha, a među njima prva žena s dadiljom.)

ŽENA. ZBOR.
ZBOROVOĐA: Mi treba da poslije toga sad zapalimo lučeve
svoje!
Valjano se, junački potpašimo i skinimo plašte
sa sebe, Pa tražimo nije li još gdje muškarac se koji amo
ušuljo!
Svim Pniksom pretrčimo, razgledajmo šatore i
i ulice naše!
Na noge! Sad prije svega laka skoka skočit je,
Sve svud tiho ogledati, - samo časit nije nam.
Nije ovo više doba čekat ni otezat sad
Ravnim putem trčat nam je brže kolom okolo.
(Zbor igra i pjeva. Igra je nalik na potragu)
ZBOR: Na noge pa tragom idi, traži žurno svud
Ne krije l’ se na tim mjestim' gdje zasjedač koji još!
Svuda šibaj svojim okom,
Amo tamo gledaj, na sve daj mi dobro pazi sad!
Na djelu uhvati l’ se kletu,
Pretrpjet on će za to kaznu
I još svima primjer biti Obijesti i nepoštenja ružna,
Srca bezbožna!
Priznat će nam, ima boga!
Svim će ljudma
On pokazat, bogove nek poštuju
Što pravdu svetu vole,
Zakonima su čuvari, vrše
Što lijepo, dobro je.
Ne učine li tako,31) 'vako bit će:
Zateče li se tko u grijehu tešku
Gdje bijesom plamti, u ludosti bjesni
I griješi, svim će ženama i ljudma
Jasno biti na pogled
Da za pakost i bezakonje
Bog se sveti, smjesta vrši to.
ZBOROVOĐA: Al' sve već, mislim, dobro razvidjde smo,
Bar ne vidimo da bi još tko bio tu.
(Mnesiloh dadilji istrgne dijete i pobjegne k žrtveniku.)
PRVA ŽENA: Ha! Kamo, kamo bježiš? Ti, ti, ne'š li stat?
Ao, jadne mene! Jadna ja! Sa prsi mi
On dijete ote, s njime ode, uteče!
MNESILOH: Da, viči! Ne'š mu više davat papice,
Ne ispustiie l' mene! Tud, nad bedrim' tim,
Ja nožem ću ga udrit, žile presjeć mu ,
I okrvavit žrtvenik!
PRVA ŽENA: O jadna ja!
Oj žene, ne ćete l’ pomoći? Ne ćete l’
Dić kriku, viku, pobjedom prodičit se
I ne dat dijete da mi otme jedino?
ZBOROVOĐA: Kuku lde!
Časne Usudnice, kakvo novo čudo vidim ja?
Sve su ovo djela samo bezočnosti, drskosti!
Kakvo opet kakvo evo djelo, drage, učini!
MNESILOH: Al' ću vama preveliku izbit obijest,
samosvijest!
ZBOROVOĐA: Nisu l’ ovo djela prijeka, preko reda
svakoga?
PRVA ŽENA: Prijeka, dašto, jer iz ruku trže meni
djetešce.
ZBOR: A što može na to reći tko,
Kad tako bezočan je, radi to?
MNESILOH: Al' još nisam ja pri kraju.
ZBOR: Ne'š se vratit otkud dođe!
Umakav lako ne ćeš reć:
»Što uradih, a utekoh!«
Zla će stić te kob!
MNESILOH: Nikad to se podnipošto zbiti ne će, kunem se.
ZBOROVOĐA: A koji, koji bog će tebi, besmrtnik
U nepoštenu poslu doći u pomoć?
MNESILOH: Zaludu brbljaš, ja ga pustiti ne ću.
ZBOR: Al' božica mi, ne će ti
Ta obijest na veselje bit, -
Ne'š riječma zlobnim grdit nas!
Ta djelma pakim mi ćemo
Uzvratit tebi, kako treba, za to.
Al' kad sreća na zlo krene,
Možda će zadržat onda ona tebe.
ZBOROVOĐA (zboru): Trebalo bi s ovim ženam' da doneseš
drva sad,
Hulju ovu spališ, ognjem ga što prije uništiš.
PRVA ŽENA: Hajdemo nas dvije po suharke, Manija!
(Mnesilohu) Od tebe ja 6u danas stvorit jedan plam.
(Odu, donesu drva i meću oko Mnesiloha)
MNESILOH: Potpali! Pali! (Djetetu): A ti brzo skini sad
Sa sebe košuljicu kretsku! Djetešce,
Toj smrti tvojoj samo mati kriva je.
(Svlači dijete.)
A što je ovo? Curče posta mješina,
Sva puna vina, s cipelicam' perzijskim!
Oh suha grla žene, popilice vi,
Na piće, gutljaj svud vam miso uprta!
Vi, sunce sreće krčmi, naša nesrećo,
A nesreća i pokućstvu i preslici!
PRVA ŽENA: Nabacaj suharaka, trpaj, Manija!
MNESILOH: Da, trpaj! A ti odgovori: Jesi l' ti to rodila?
PRVA ŽENA: I deset sam mjeseci ga
Nosila!
MNESILOH: Nosila?
PRVA ŽENA: Artemide mi, jest!
MNESILOH: (razmatajući mijeh):
Mijeh od tri mjere? Koliko li? Reci mi!
PRVA ŽENA: A što ćeš? Besramniče, dijete, svuče mi,
A tako malo!
MNESILOH: Malo?
PRVA ŽENA: Bome, sitno je.
MNESILOH: A kol'ko mu je ljeta? Tri il' četir' »Pehara«?32)
PRVA ŽENA: Pa tako, bit će tek od Dionisija. Al' vrati mi ga!
MNESILOH: Ne ću, Apolona mi!
PRVA ŽENA: Pa spalit ćemo tebe.
MNESILOH: Samo palite!
A ja ću ovu curičicu sad na klat.
PRVA ŽENA: Al' nemoj, molim! Meni, ne njoj, čini to
Što stmjeraš sada!
MNESILOH: Nekud djecu voliš baš.
Al' zato ipak ja ću sada zaklat je.
PRVA ŽENA: Ao, dijete moje! Daj mi zdjelu. Manija,
Da svoga čeda krvcu njome uhvatim!
(Manija joj poda vrč)
MNESILOH: De pridrž'! Samo tu ti želju ispunjam.
(istrgne joj vrč kad se napuni, i pije sam.)
PRVA ŽENA: Ma erko! Kako li si zloban, zavidan!
MNESILOH: (drži košuljicu): Eh, svećenicu ide ova kožica..
PRVA ŽENA: Što ide svećenicu?
MNESILOH: Evo; uzmite!
(Dolazi druga žena, Kritila)

MNESILOH. PRVA ŽENA. KRITILA. ZBOR.


KRITILA: O jadna Miko, tko ti ote curicu?
Tko ugrabi ti. milu tvoju kćerkicu?
PRVA ŽENA: Ta hulja eto! Ali kad si došla već,
Ti pazi mi ga! S Klistenom ću poći ja
Do odbora i kazat što taj uradi. (Otide)

MNESILOH. KRITILA. ZBOR.


MNESILOH (za se):
Ded, kakvo sredstvo, pomoć ima za spas moj?
Pa ima l’ naum, izum kakav? On je kriv,
On u škrip, u tu nevolju me natjero,
A ni otkud ganema! Nude, koga bih
Po njega poslo? Znadem za put jedan ja
Iz »Palameda«. Ja ću vesla, kao on,
Ispisat, bacat. Al' vesala nema tu!
Odakle da ja vesla uzmem? Odakle?
Al' kako slike da ja božje ispišem,33)
Razbacam mjesto vesla? Još će bolje bit.
Ta drvo bješe ono, drvo je i to. (Uzima slike. Glasno)
Oj ruke moje,
Sad maš'te se posla, mojega spasa! "Ded primite, slike, daščice glatke,
Od noža mi brazde,
Te poruke, glase nevolje moje!
Ao meni! »R« ovaj je grdan i strašan!34)
Sad ide, sve ide,35) - kakve li brazde!
Ded idite, jurite stazama svima,
I amo i tamo, al' samo brzo!36) (Piše i baca)
ZBOROVOĐA: Mi hvalama krasnim sada se dajmo hvalimo,
dičimo same!
Al' opeta svatko na ženski se obara rod i mnogo ga ruži
Da nesreća sva smo ljudima mi i od nas sve zlo je
na svijetu,
Da, prepirka, svađa, pa buna, nemila žalost i rat.
Ma kaž'te,
Kad nesreća mi smo, zašto se ženite, ako smo doista
pokor,
I zašto nam ne date izlazit ni na prozor glavu
promolit,
Već trudom tolikim vas volja je svoju nesreću
čuvat i pazit.
Pa izađe l’ kuda ženica vama i vani je nađete onda,
Eh bjesnite bijesorn, a žrtvu bi morali liti i baš se
veselit,
Što netragom ode vam iz kuće zlo i pod krovom
niste ga našli.
Kad u kući tuđoj od igre, umora zaspimo, noćimo
ondje,
Svak nesreću svoju traži, bko ležišta šulja se, ide.
Na prozor kad virnemo, svatko vam onda gleda da
nesreću vidi,
Zastidi l’ se ona i zamakne, svatko još više vam žudi
i čezne
Da nesreću onu, kad proviri, vidi. Potom smo očito
od vas
Kud i kamo bolje. Pokusom to se lako dokazati može.
Ded kušajmo tko nas je gori, mi ili vi. Mi kažemo:
vi ste,
Vi opet da mi smo. Ded ogledajmo, i sporedimo sad
sebe!
Ma uzmimo ime jednog muškarca, pa uza nj vrgnimo
žensko!
Ta Ljubdrag je gori od Brodisave. Tu djela sama već
zbore.
A Mutimir bit će valjada svakako gori od
Salabakhe37)
A davno vas nitko sa Borisavom se, sa Maratonkom
nam onom,
Ni Berislavom ne kuša, ne misli ogiedati više ni
takmit.
Al' zar od Dobrosvjete bio je jedan od lanjskih
vijećnika bolji
Što drugome38) prepusti vijećničku čast? To ni samlje
kazati ne će!
Mi zato se gradimo, da smo od muškaraca kud i
kamo bolje.
Ni jedna nas nije pedeset talenata ukrala gradu,
Na dvopregu onda se u grad dovezla.39) Najveća bila
joj krađa
Kad mužu je ukrala košaru brašna, a istog mu
vratila dana.
Mi mnogome od vas mogle bi sada
Dokazati da ste radili tako.
I više ste od nas želucu sluge
I gore ste kesokradice od nas!
Čankolizi vi ste, lupeži gadni!
Pa baštinu, ono očinstvo svoje,
Vi slabije od nas čuvati znate.
Ta ja vam još i sad čuvam i imam
Svoj ražanj, pa košarice i čunak
I k tomu još hladnik.
A mužima našim, mnogima eno,
Već cdavna iz kuće nestalo čunka,40)
Sa samim im kopljem propada, ode:
A mnogi vam drugi s remena svoga
Na bojnome polju
Već bacili, vrgli na zemlju hladnik.41)
S pravom mi bi žene mogle mnogim korit' prijekorom
Vas muškarce, ali nad sve grijehe jedan jeste grijeh:
Gradu nas kad koja rodi sina vrla, čestita,
Pukovnika ili vođu, morala bi imat čast, -
Prvo bi se mjesto njoj o Stenijama, Skirama
I o drugim svetkovinam' našim podat moralo.
Ako rodila bi kukavicu koja žena kad,
Loša kapetana ili krmilara nevješta,
Ostrag morala bi sjedjet, ošišana do kože,
Iza one što junaka rodi. Je li, grade moj,
Pravo da Hiperbolova mati u bjelini sva
I sa kosom dugom blizu Lamahove sjedi tu,
Na kamate daje?42) Njojzi, kad bi kom posudila
I kamate tražila, baš nitko ne bi smio dat,
Nego silom novce otimat bi moro, kazat joj:
»Ti da mene dereš, a porodi takvo derište!«

ČIN DRUGI

MNESILOH. KRITILA. ZBOR.


MNESILOH (zuri u daljinu):
Od gledanja sam razrok, a njeg nema još!
Što ustavljat ga može? Bit će da se on
Svog Palameda, 'nako lednog, stidi sad.
Al' kojom bi ga dramom mogo dozvat ja?
Znam. Ja ću se za novom. povest »Helenom«
Ta imam baš na sebi žensku haljinu.
KRITILA: Što opet snuješ? Što li buljiš okolo?
Ogrknut Helena će tebi, ne'š li bit
Na miru dok od odbora tko ne dođe!
MNESILOH (kao Helena):
To Nila vali djevičanski, čisti su;
On mjesto kaplje s neba poji Egipat,
Kraj bijeli, rotkvom crnom gdje se čisti puk.43)
KRITILA: Ti đavo si, svjetlonoše mi Hekate!44)
MNESILOH: Pa meni otadžbinom slavna Sparta je,
A otac Tindar -
KRITILA: Pa da on je, lopove,
Tvoj otac? Jok, Frinonda bit će oitac ti.45)
MNESILOH: A Helena se zovem -
KRITILA: Opet žensko si,
A nisi još za prvo ženstvo platio!
MNESILOH: Rad mene duše mnoge izginuše već
Na vodi, na Skamandru -
KRITILA: Da si i ti bar!
MNESILOH: I ja sam ovdje, a moj vojno nesremi,
Menelaj moj, još ni otkud ne dolazi.
Pa što još živim?
KRITILA: Jer te nije odn'o bijes!
MNESILOH: Al' nešto meni srce blaži, - varat me,
O Zeuse, nemoj, gdje mi sinu nade trak!
(Dolazi Euripid kao Menelaj).

MNESILOH. KRITILA. EURIPID, ZBOR.


EURIPID: Tko u tom tvrdom dvoru ovdje ima vlast,
Te stranca izmorena valma na moru
Sad poslije bure, brodoloma primit će?
MNESILOH: To Proteja su dvori;
EURIPID: Kakva Proteja?
KRITILA: Nud huljam' huljo! Božica mi, laže on!
Ta Proteja je devet ljeta mrtav već!46)
EURIPID: U kakvoj ovo zemlji pristadosmo mi?
MNESILOH: U Egiptu.
EURIPID: O jadan kud doplovismo!
KRITILA: Obješenjaku ovome zar vjeruješ
Gdje laže, maže? Ovo Tesmoforij je.
EURIPID: A je li doma Protej ili vani gdje?
MNESILOH: Zacijelo ti od morske, stranče, trpdš još
Kad čuo si da Proteja je umro već,
A pitaš, je li doma ili vani gdje.
EURIPID: Jao, mrtav je! A gdje je, reci, njemu grob!
MNESILOH: Pa ovo grob je njegov gdje sjedimo mi.
KRITILA: Ej grdno propo! I zacijelo propast ćeš,
Kad žrtvenik se groborn zvat usuđuješ!

EURIPID (Mnesilohu):
Što sjediš na tom mjestu, grobu, tuđinko,
Tom haljom zastrta?
MNESILOH: Jer sin me Protejev
Sve sili da u braku krevet dijelim s njim.
KRITILA: Što opet varaš tog tuđinca, nesrećo?
Ta hulja, amo k nama ženam', tuđinče,
Gle dođe da pokrade naše zlato nam.
MNESILOH: Laj samo! Na me psovkama se obaraj!
EURIPID: Ta siara, što te grdi, tko je, tuđinko?
MNESILOH: Teonoja je Protejeva.47)
KRITILA: Bome, nisam, ne!
Kritila sam Antitejeva s Gargeta.
A ti si hulja!
MNESILOH: Grdi, kol'ko volja te!
Za tvoga brata ne ću nikad udat se
Ni izdat svog u Troji muža, Menelaja!
EURIPID: Što reče, ženo? Gledni okom u oko!
MNESILOH: Al' stid me kad mi obraz ova ocrni.
EURIPID: Ha, što je ovo? Riječ mi zape u grlu!
O bozi, kakvo lice! Zeno, tko si ti?
MNESILOH: A tko si ti? To pitat i ja smijem baš.
EURIPID: Helenka ili ženska kakva domaća?
MNESILOH: Helenka! Ali i tvoj želim doznat rod.
EURIPID: Ti Heleni si ženo, vidim, slična sva.
MNESILOH: A ti Menelaju, po zelju kol'ko udaraš.48)
EURIPID: Ti pravo prepozna bjednika najvećeg.
MNESILOH: Ti dođe ljubi napokon u zagrljaj!
Uzmi me, uzmi, mužu, rukam' zagrli!
Ded da ti cjelov dam! Ah vodi, vodi me!
Daj vodi brže!
KRITILA: Bome, tko povede te,
Taj zaplakat će! Zubljom ovom ja ću ga!
EURIPID: Pa ti ćeš meni branit, da u Spartu ja
Povedem svoju ženu, Tindarovu kćer?
KRITILA: Ajme mene! Vidim da baš i ti hulja si,
Pomoćnik, drug mu jedan. Zalud ne zboriš
O Egiptu već davno. Al' će platit taj!
Gle, eno odbornik i redar dolaze!
EURIPID: To zlo je, kradom mi se otkrast, maknut sad!
MNESILOH: A što ću jadan ja?
EURIPID: Na iniru ostaj tu!
Do god ja dišem, izdat nikad ne ću te,
Već ako me izdadu sredstva bezbrojna! (Otide)
MNESILOH: To prutilo mi ne povuče ništa baš.
(Dolazi odbornik vijeća sa stražorn)

MNESILOH. KRITILA. ODBORNIK. ZBOR.


ODBORNIK: Je l’ ovo hulja što je Klisten reče nam?
Ti, što se kriješ? Veži mi ga, stražaru,
Pa vrat mu drvom sapni, onda ovdje ga
Ti stavi. Straži, pazi, ne daj nikome
Da priđe njemu, već u ruci drži bič
I udri kad tko priđe!
KRITILA: Pravo veliš ti, -
Sad malo mi ga krpijedro ne ote.
MNESILOH: Oj odborniče, desnice ti što je baš
Ti rado pružaš kad ti srebra nuđa tko,
Ugodi meni malo, 'nako mi je mrijet!
ODBORNIK: Pa čim da ugodim ti?
MNESILOH: Gola svuci ine
I onda straži reci, nek mi sapne vrat,
U safranastoj halji s rupcem starac ja
Da ne budem rug gavranima, gosteć ih!
ODBORNIK: Al' vijeću svidje se da takva vežu te
I prolaznici vide da si hulja ti.
MNESILOH: Ao, ao! Što ti uradi mi, safranko!
I nema spasu više nada nikakva!
(Odbornik i Kritila otidu. Stražar se sprema da drvom sapne vrat Mnesilohu.)

MNESILOH. STRAŽAR. ZBOR.


ZBOROVOĐA: Al' sada ded igrajmo 'nako, ko običaj što je
ženama ovdje
Kad orgije svete božicam' na čast slavimo ii doba
sveto!
I Fauson ih slavi i postom posti,
Pa božicam' on se čestoput moli,
Od jedne se slave do druge jada,
Što postom se često mučiti mora.49)
ZBOR: Diž' se, skači,
Kolo lakom vodi nogom,
Rukom ruku hvataj
I u kolu svaka igraj!
Hrla kroka hrli,
A gledat, pazit,
Okom svuda na sve strane kružit kolu nam je sad!
Pjevaj, slavi
I rod božji olimpski!
Glasom svojim ii kolu ga svaka diči veselu!
Misli l’ koja
Da ću ja, jer žena sam,
Sad u hramu ružiti muškarce, pravo ne sudi.
Prije svega -
A to ište sama stvar -
Korak kola, kruga krasnog, knasno valja sredit sad.
Krokom kroči, pjesmu pjevaj
Djevi s lirom i sa lukom,
Artemidi nam, gospi čistoj!
Zdravo, zdravo strijelče,
Pobjedu nam podaj!
I Heru, braka luku,
Slav'mo, kako treba!50)

Ona u svakome kolu igra nam I ključe braka čuva,


I Iierma mokm Pastirskog I Pana, drage Nimfe sve, Da blago nam se smiješe
I kolu se našem Od srca vesele.
O ruku de rukom
Plješti, živo igraj!
Po običaju, žene, poigrajmo sad! Mi strogo postit znamo.
Al', ju hu! nogom skreni skladno onud sad Svu pjesmu složno pjevaj!
Ti sam vodi, kralju, Bršljonošo nam Bakho! Ja ću tebe pjevom, Milom igrom dičit.
Ju, ju hu, Dionise,
Bromije, Semelin sine!
Kolo ti je radost,
Po goram' uz pjesmu mi Nimfa dragih
Ju, ju hu, ju ju, ju hu! -
Kličeš, igre igraš.
Oko tebe svud se Kiterona jeka ori,
Gore crne, hladne
I gudure, stijene kršne ječe,
A oko tebe bržljan
Lista, vije s', buji.51)
(Stražar Skit isteže ruke Mnesilohu i pribija na drvo kojim mu je sapeo vrat.)

ČIN TREĆI

MNESILOH. STRAŽAR. ZBOR.


STRAŽAR: Jauči sada ti pod vedro nebo tu!
MNESILOH: Stražaru! Molim te -
STRAŽAR: Ne molila me tiF
MNESILOH: De vadi čavo!
STRAŽAR: Pa to ja i činila.
(zabije čavao još jače)
MNESILOH: Ao, jadna mene! Još ga jače zabijaš!
STRAŽAR: Još više htela?
MNESILOH: Jao!
STRAŽAR: Jao vikala?
MNESILOH: Ma bijes te odn'o!
STRAŽAR: Jadna starac, šutila!
Ja donila si saga da te čuvala.52)
MNESILOH: Užitak krasan mi Euripid priredi!
(Vidi Euripida u slici Perseja gdje lebdi na spravi)
Ha! Bozi! Zeuse Spase! Ima nade još.
Taj čovjek, čini mi se, ne će izdat me, -
Ko Persej dohrli i daje meni znak
Andromedom da stvorit mi se valja sad, -
Bar spone su na meni! Spast me, vidi se,
On došo, - ne bi inače doletio.

MNESILOH. STRAŽAR. EURIPID. ZBOR.


EURIPID (kao Persej): Drage, mile, djevice,
Kako prići mogo bih
Kradom od stražara tog?
Zar čuješ? Tebe u pećini zaklinjem
Stidom, daj dopusti mi
Momi da ja priđem.
MNESILOH: Tko mene, stvora prejadnog,
Tu sape, bez srca je taj.
I jedva staroj vještici
Utekoh, ali opet ginem sad.
Tu stražar Skita davno stoji, mene mrtva,
Bez prijatelja, gavranim', za hranu, vješa.
Zar vidiš? Ni med momama
Ni u kolu ne stojim ja
S kamečcima u košiću,
Već u okovima evrstima
Ja ležim tu, ko zaiogaj
Glauketi, onoj nemani.53)
Svatovac pjevat nemojte,
Već pjesmu tužnu, uzničku!
O žene, dajte žal'te me,
Jer jadan jade trpim ja!
O jadna mene! Jadan ja!
I druga ja bezakonja
Od roda trpim krvnoga, -
Molim, prosim čovjeka
I tužnim Hada cvilom tužim, cvilim, -
Jao, jao!
On prije svega obrija me,
On safrankom me zaogrnu
I onda amo u hram posla
Gdje skupile se žene.
Ao sudbe, nesmiljeni bože,
Ao mene prokletnika! Tko ne će pogledat
Sa smilovanjem na jad ovaj beskrajni?
O nebeski ognjena da zvijezda
Mene zlosretnika satre!
Ne godi mome oku više
Luč božanski otkad visim, -
Grlo meni božja steže kazna,
Kratak put u carstvo mrtvih.
EURIPID (kao jeka): O zdravo, kćerce mila! Oca Kefeja,
Što tebe amo vrže, bozi zatrli!
MNESILOH: (kao Andromeda): A tko si ti što na jad moj
se smilova?
EURIPID: Ma jeka, svakom glasu, zovu odziv brz.
Na ovom istom baš sam mjestu lane ja
Euripidu u glumi bila u pomoć.
Al', dijete, radi što već liči tebi sad, -
Daj bolno plači!
MNESILOH: A ti plačem odvraćaj!
EURIPID: To moja bit će briga. Kukat začni sad!
MNESILOH: O noći sveta,
Daleko na kolima juriš,
Zvjezdanim svodom neba svetog
Ti konje goniš
Kroz uzvišeni Olimp.
EURIPID: Olimp!
MNESILOH: Zašt' ja Andromeda jada više
Od svih primih?
EURIPID: Od svih primih?
MNESILOH: Ah, jadne smrti!
EURIPID: Jadne smrti!
MNESILOH: Ubit ćeš me, stara, brbljuć!
EURIPID: Brbljuć!
MNESILOH: Dođe, al' mi dosadna si
Silno!
EURIPID: Silno!
MNESILOH: Dragi, daj mi sam da pjevam!
Ugodi meni! Stani!
EURIPID: Stani!
MNESILOH: Bijes te odn'o!
EURIPID: Bijes te odn'o!
MNESILOH: Jada!
EURIPID: Jada!
MNESILOH: Tlapiš!
EURIPID: Tlapiš!
MNESILOH: Plači!
EURIPID: Plači!
MNESILOH: Tuli!
EURIPID: Tuli!
STRAŽAR: (Mnesilohu) Ti, što brbliš?
EURIPID: Ti, -
STRAŽAR: Ja odbor zvala!
EURIPID: Odbor zvala!
STRAŽAR: Jado!
EURIPID: Jado!
STRAŽAR: Otkud glas ta?
EURIPID: Otkud glas ta?
STRAŽAR: Brbliš?
EURIPID: Brbliš.
STRAŽAR: Ti plakat!
EURIPID: Plakat!
STRAŽAR: Rugala se?
EURIPID: Rugala se?
MNESILOH: Ne ja, ženska jedna blizu,
EURIPID: Jedna blizu.
STRAŽAR: Gdi je gad ta? Begi ona.
Kud, kud begiš?
EURIPID (s druge strane): Kud, kud beg
STRAŽAR: Dobro ne bit!
EURIPID: Dobro ne bit!
STRAŽAR: Bečala još?
EURIPID: Bečala još?
STRAŽAR: Zgrabi gad ta!
EURIPID (izdaleka): Zgrabi gad ta!
STRAŽAR: Prokleta to jezik ženska!
EURIPID (kao Persej lebdi na spravi):
O bozi, kud u koju zemlju barbarsku
Mi brzom stopom stigli? Krosred zraka sad
Put sebi režem, nogom veslam krilatom
Ja, Persej. U Arg plovim, nosim uza se
Gorgone glavu.
STRAŽAR: Što o Gorga rekla ti -
O glava pisar naša?
EURIPID: O Gorgoninoj
Ja zborim.
STRAŽAR: Pao Gorga i ja zborila.54)
EURIPID: Ha! Kakvu ovo vidim hrid i djevojku
Bogoliku? Ko lađa privezana je.
MNESILOH: O stranče, smiluj se na bijednu, prebijednu
I okova me rijesi!
STRAŽAR: Tine brblala!
To proklet drskost! Mret, a brblala?
EURIPID: O djevo, gledat te, gdje visiš, boli me.
STRAŽAR: Ne, to ne deva, to je starac zločesta
Pa tato, lopov.
EURIPID: Tlapiš, tlapiš, Skitane!
Andromeda je ono, Kefejeva kći.
STRAŽAR: Pa gledi kita! Činila se mala ti?
EURIPID: Daj amo djeve ruku da je taknem ja!
Daj, Skito! Ta u ljudi svih na svijetu tom
Bolesti ima, meni samom srce sad
Za njome planu.
STRAŽAR: To ti ja ne kratila.
Pa ako starka simo on okrenula,
Ne zavidila ti da to polubila.
EURIPID: A zaišto ne daš da je riješim, Skitane,
Na krevet da joj padnem, s njome svežem brak?
STRAŽAR: Pa ako vruće starac grlit želila,
Ti daska buši, starka onda lubi strag!
EURIPID: Ne, okove ću skinut!
STRAŽAR: Bič te tukla ja!
EURIPID: Al' opet ja ću to učinit!
STRAŽAR: Onda ti
Mač, sabla ovo glava tvoje odsekla!
EURIPID: Ao, što ću? Kakvih riječi da se mašim ja?
Dokučit ne može ih pamet barbarska.
Ta za prostaka sve ćeš nove izume
Zaludu potratiti, zato treba za nj
Sad upotrijebit sredstvo drugo, prilično.
(Otide)

MNESILOH. STRAŽAR. ZBOR.


STRAŽAR: Gad, lija to, - za majmun on me držala.
MNESILOH: Na bijednu misli, ne puštaj me, Perseju!
STRAŽAR: Ti želila još, bič da osetila ti.
ZBOR: Paladu, priju kola,
U kolo zvati volim,
Djevicu, neudatu,
Što gradom našim vlada
I sama vlast svu drži,
Ključaricom je zovu.
Svani ti što tirane mrziš kako treba!
Narod ženski tebe zove,
Dodi, mir donesi meni,
Svetkovini sklona!
Dodite, mile, milostive,
Časne, u gaj amo k nama!55)
Muškarcu gledat nije slobodno
Orgije svete, božanske, uz zublje gdje pružate
prizor nebeski!
Dođite, svanite, molimo vas,
Tesmofore časne, prečasne!
Ako ste i prije kad na poziv došle,
Dođite sadap, niolimo, ovamo k nama!
(Dolazi Euripid s frulačicom i plesačicom)

MNESILOH. STRAŽAR. EURIPID. ZBOR.


EURIPID: O žene, ako mir učinit zauvijek
Želite sa mnom, ono sada možete
Pod uvjet da vas grdnjam' grdit nikad ja
Odsada ne ću. Tako vama nuđam mir.
ZBOROVOĐA: A zašto mama ti tu nuđaš nagodbu?
EURIPID: Taj, eto taj u kladam' tast vam jeste moj.
Pa zato, ako mi ga date, nikad vas
Već ružit ne ću. Odbijete li me vi,
Sve kućne tajne vaše muževima ću
Ja odat s vojne kad se oni povrate.
ZBOROVOĐA: Što nas se tiče, znadi: poso gotov je.
A barbarina toga gledaj sklonit sam!
EURIPID (preodjene se u svodilju): To moj je poso, a ti
sad, Elafija,
Na umu imaj što ti putem rekoh ja!
Daj prije svega prođi, halju potpaši!
A ti de, Tereda, zasviri perzijsku!
STRAŽAR: Što dudu to? Ko veselica slala mi?
EURIPID: Ta djeva kušat želi prije, stražaru,
Jer ide k nekim ljudma, ondje plesat će.
STRAŽAR: Nek pleso kušala, - jok, ja ne branila!
(Plesačica igra)
Oh, kako hitar! Kak u vuna buho baš!
EURIPID: De, dijete moje, halju malo pridigni,
Na koljena Skiti sjedi! Pruži nožice
Da sandalice skinem!
STRAŽAR: Dobro, dobro to, -
Ti sela, sela, dobro, dobro, dušica!
Ja mislila kak repa ti je sisa tvrd.
EURIPID (sviračici): Ti brže sviraj! Bojiš li se Skite još?
STRAŽAR: Baš lepo starka!
EURIPID: Teško tebi, ode li!
STRAŽAR: Pa dobro, - lepo igra oko kilta to!
EURIPID (plesačici): Sad dosta! Uzmi halju! Doba sada je
Već ići.
STRAŽAR: Ne polubila me prije još?
EURIPID: Pa može. De poljubi ga!
STRAŽAR: Ha! Hahaha!
Ah, kak je skrtko jezik kak med atičko!
Što, - ne spala kod mene?
EURIPID: Zbogom, stražaru!
To biti ne rnože.
STRAŽAR: (Euripidu) Al', ali, bakica,
Za volja mi učiniia!
EURIPID: Ho'š drahmu dat?
STRAŽAR: Ja, bome, dala ti.
EURIPID: Donesi novce mi!
STRAŽAR: Al' ja ništ imala, al' hrba uzelo!56)
EURIPID: Pa onda vodi je!
STRAŽAR: Ti z menom, dušica
(Euripidu)
A ti to starac čuvala mi, bakica!
Kak bilo ime tvoja?
EURIPID: Artemisija.
Ti pamti dakle ime!
STRAŽAR: Artamuksija.
EURIPID (za se): Sve dosad radiš krasno, Hermo lukavče!
(Stražaru)
Ti, momče, uzmi je i otud seli s njom,
(Otide s njom i grli je)
A ja ću tog odriješit.
(Mnesilohu): Ti ćeš junački,
Čim odriješim te, bježat, bijegom otkrast se,
Pa ženi, djeci svojoj kući pohrlit!
MNESILOH: To moja bit će briga kad se riješim ja.
EURIPID (skida klade): Ti prost si!
Tvoj je poso, bjež'
dok ne dođe
I uhvati te stražar!
MNESILOH: Ja to radim već.
(Obojica pobjegnu, a Skit se vraća s plesačicom)

STRAŽAR. ZBOR.
STRAŽAR: Oh, kak je milo tvoje kćerka, bakica!
Ne ljuto, nego krotko. A gdi bakica?
Ao, propala ja! Kuda ošla starac to?
O baka, bakica! Ne lepo, bakica!
Nasmicalo me baba!
(Plesačici)
Ti brž trčalo! (Ona ode, a on vidi koplje)
Baš pravo hrba zvalo, - hrpta ravnalo.
Aoh, što ja sada? Kamo ošla baba to,
Artamuksija?
ZBOROVOĐA: Za staru pitaš što je liru nosila?
STRAŽAR: Tak, tak to! Vidilo ga?
ZBOROVOĐA: Ona ode ti
Ovuda, gle, i jedan starac išo s njom -
STRAŽAR: Imala starac safranka?
ZBOROVOĐA: Jest, imo je.
Još stići ćeš ga, ako za njim nagneš tud.
STRAŽAR: To stara gad! A koja put je trčalo
Artamuksija?
ZBOROVOĐA: Ti ravno gore goni! Kuda trčiš ti?
Ne'š natrag - ovud? Krivim putem juriš ti.
STRAŽAR: Ja nesretna! Utekla Artamuksija!
(Otrči)
ZBOROVOĐA: Poteci, poteci! Do bijesa odn'o te vjetar!
Ali dosta je veće igre i šale!
Već doba je sada, da svojemu domu
Otide svaka.
Nek božice Tesmofore nam lijepo
Sad ljubavlju ovu naplate ljubav!
OBJAŠNJENJA

1) Strofe.
2) Tesmofore, Demetra i Persefona. Hram im se zove Tesmoforij, a blagdan Tesmoforije.
3) Kircna, bludnica.
4) Krivudasta ulica u Ateni. Misli drhtavo zavijanje napjeva Agatonovih.
5) Gradio je s Posidonom zidove grada Troje. Simoent je rječica.
6) Od lire.
7) Barbit, lira.
8) Oko čela poput ženske.
9) Uljaricu nose muskarci da mažu tijelo za rvanje.
10) Ibik iz Regija, Anakreont iz Teja, Alkej s Lezba na glasu su lirici.
11) Mekoputno, ženski.
12) Filoklo, tragik, ružan na pogled. I Ksenoklo i Teognis tragički su pjesnici. Ksenoklo je sin Karkiriov.
13) Govori otac sinu u »Alkestidi« kad sin prigovara ocu, što nije, onako star, htio za nj mrijeti, nego je to učinila njegova
mlada žena Alkestida.
14) Obrijani, mekoputnik.
15) Hipokrat imao je mnogo sinova, glupana.
16) U Euripidovu »Hipolitu« kaže Hipolit: »Ta jezik se zakle, srca kletva ne veže«.
17) Apolon.
18) Atena.
19) Artemida.
20) Iz Euripidove »Stenobeje«. Nju je zaveo Korinćanin, sin Sisifov, Belerefont.
21) Iz Euripida.
22) Mjesto prstena uzimaju za pečat crvom istočeno drvo koje nije lako patvoriti.
23) Pao je prije 10 godina.
24) Za rata sa Spartom bile su sitraže na gradskim zidovima.
25) Žena Tesejeva, zavoljela pastorka Hipolita, ali ju je odbio.
26) Poslovica pominje »škorpiju«, a pjesnik uzima zgodno »govornika«.
27) Aglaura, kći atenskoga kralja Kekropa.
28) Dragušac ustavlja vodu.
29) Iz atičkog sela Kokotida.
30) Korinćani su, mjesto da oplove Pelopones, vukli lađe preko Istma. . .
31) Ljudi, t.j. ne budu li kaznili zlotvore.
32) Misli svetkovinu »Pehara«, pa po njoj broji godine.
33) Ima ih u hramu Tesmoforiju.
34) Ispisuje nožem »Euripid«.
35) Nož.
36) Govori slikama.
33) Ima ih u hramu Tesmoforiju.
34) Ispisuje nožem »Euripid«.
35) Nož.
36) Govori slikama.
37) Na glasu bludnica.
38) Probulima.
39) Ne zna se tko je to.
40) Držalje koplja.
41) Štit.
42) Hiperbola, demagoga, ubili su za bune na Samu god. 411., a Lamah je pao u boju na Siciliji.
43) S prva dva stiha počinje se »Helena«. Rotkva tjera.
44) Hekata, božica čarolija, zove se, kao mjesec, svjetlonoša.
45) Euribat i Frinonda na glasu lopovi.
46) Ime Protej mijenja u Proteju, vojvodu atenskoga.
47) Kći egipatskoga kralja Proteja. Sve to smjera na Euripidovu »Helenu«.
48) Majku Euripidovu zove Aristofan piljaricom.
48) Pauson, siromah, nema što jesti, te pod silu posti.
50) Hera je zaštitnica braka.
51) Kiteron, gora kod Tebe
52) Sag mu treba da legne i onako straži.
53) Glauketa, izjelica, raskošnik atenski. Sjeća grčkoga glaukos (sinji, morski) i ketos (neman). Andromeda, kći
etiopskoga kralja Kefeja, hvalila se da je ljepša od morskih vila Nerejida. Posidon poplavi Etiopiju, a Kefej mora za kaznu
izložiti kćer morskoj nemani. Oslobodi je Persej.
54) Gorgon, barbarin, pisar, a Gorga je Medusa kojoj je Persej odrubio glavu.
55) Misli Demetru i Persefonu, Tesmofore.
56) Koplje.