Algebarske

strukture
Vježbe

Siniša Miličić
cinik@student.math.hr

28.6.2006.

Molim da se sve uočene greške i primjedbe pošalju na mail.

Ovaj dokument je javno dobro, te se smije neograničeno umnažati, mijenjati i koristiti.
2 Algstrut 2

0. SADRŽAJ

0. Sadržaj 1
1. Grupe 3
2. Potenciranje u grupi 3
3. Klasične grupe 4
4. Homomorfizmi i izomorfizmi 4
5. Permutacije 5
6. Normalne i kvocijentne podgrupe 6
7. Sylovljevi teoremi 8
8. Prsteni 8
9. Uvod u faktorizaciju 10
10. Polinomi 11
11. Polja – jednostavna proširenja 12
3 Algstrut 3

1. GRUPE

Struktura (G, ∗) je grupa ako vrijedi:

(G0) ∗ : G × G → G.
DEF (G1) ∀a, b ∈ G (a ∗ b) ∗ c = a ∗ (b ∗ c)
1-1
(G2) ∃e ∈ G ∀a ∈ G a ∗ e = e ∗ a = a
(G3) ∀a ∈ G ∃a−1 ∈ G a ∗ a−1 = a−1 ∗ a = e
Ako ne može doći do zabune, operacija se često izostavlja, pa pišemo ab umjesto a ∗ b.

, + , ( , +), ({f : S → S; f bijekcija} , ◦), (Mn ( ), +), (GL ( ), ·)

Primjer 1.1. ( , +), 

Uočimo da je inverz jedinstven, jer neka su b, c dva inverza od a. Tada je c = ce = c(ab) = (ca)b = eb = b.
Takod-er, dovoljno je bilo tražiti postojanje lijevog inverza i lijevog neutralnog elementa. Neka je e L lijevi neutralni
element i al lijevi inverz od a, te all lijevi inverz lijevog inverza od a. Tada je a = el a = (aal )l aal a = (all al )(aal )a =
all (al a)(al a) = all el el = all el , no tada je ael = a(al a) = (all el )(al a) = all (el al )a = (all al )a = a, pa je el i desni
neutralni element, pa je all = a, odnosno al je i desni inverz od a.
Ako postoji n ∈ takav da je an = e, tada kažemo da je a element konačnog reda. Inače kažemo da je a


element beskonačnog reda i definiramo

DEF |a| = +∞.
1-2
Kada je a konačnog reda definiramo
|a| = min {n ∈  : an = e} .

2. POTENCIRANJE U GRUPI

DEF Neka je (G, ·) grupa. Za n ≥ 0 potenciranje definiramo induktivno: g ∈ G, g 0 = e, g n+1 = g n · g. Za n < 0

−1
2-1
je g n = (g −n ) .

Za sve m, n ∈ 
vrijedi g m g n = g m+n . Dokaz indukcijom.

Primjer 2.1. ( , +)

Uvodimo oznaku: ako je G Abelova (komutativna) pišemo + umjesto ·, pa je onda a n = na (ovo nije množenje, već
kraći zapis)!
Kažemo da je G ciklička ako postoji g ∈ G takav da je hgi := {g n : n ∈ } = G. Ako je g konačnog reda,


DEF onda kažemo da je G konačna ciklička grupa. Ako je g beskonačnog reda tada kažemo da je G beskonačna
2-2
ciklička grupa.

Primjer 2.2. z n = 1, z ∈  . Tada je {z ∈  : z n = 1} ciklička grupa s n elemenata.

2iπ
Primjer 2.3. Neka je (G, ·) grupa četvrtih korijena od z n +1. Tu grupu generiraju potencije od e n , pa je ciklička.
2iπk
Neka je ( n , +n ) grupa ostataka modulo n. Tada je f : e n 7→ k izomorfizam tih grupa.


Ako je G ciklička grupa konačnog reda n, hai = G. ak je generator grupe G ako i samo ako su k i n relativno TM
prosti brojevi. I
 4 Algstrut 4

Primjer 2.4. Promotrimo strukturu (Zm \ {0} , ·m ) (množenje modulo m je operacija). To nije nužno grupa
(čak nije nužnno zatvorena 2 ·6 3 = 0). Struktura (Um , ·m ), gdje je Um = {k ∈ m \ {0} ; (k, m) = 1}. 

Zatvorenost, asocijativnost i neutralnost broja 1 su očite, a invertibilnost slijedi iz Euklidovog algoritma.

Primjer 2.5. Beskonačan ciklička grupa G = hai = {an ; n ∈ 

}, geenratori a, a−1 . Primjer je ( , +), sve podgrupe


su oblika m za neki m ∈ .
 

2
(1)Ψ: G je Abelova ako i samo ako je (ab) = a2 b2 , za sve a, b ∈ G.

(2)Ψ: Za a, b ∈ G vrijedi: a2 = e i b2 a = ab3 povlači b5 = e.

(3)Ψ: ab3 = b2 a i ba3 = a2 b povlači a = b = e.

(4)Ψ: a, b ∈ G, ak = e i br a = abs za k, r, s ∈ 
, ako je r 6= s tada postoji n ∈ 
takav da je bn = e.

3. KLASIČNE GRUPE

Primjer 3.1. GL ( ), GL ( ) – opća linearna grupa, det 6= 0;



SL ( ), SL ( ) specijalna ortogonalna grupa: det = 1.



U (n) unitarna grupa na n . 

σ(n) – ortogonalna grupa, a−1 = aτ .

  
x x
Primjer 3.2. G= ; x ∈ \ {0} , zajedno sa običnim množenjem matrica je grupa.
0 0

(5)Ψ: a, b ∈ G, ab = ba, |a| = p, |b| = q, (p, q) = 1. Tada je |ab| = pq.

(6)Ψ: Ako G sadrži točno jedan element reda dva, nazovimo ga a, tada je ag = ga.
DEF Z(G) = {x ∈ G; xg = gx, ∀g ∈ G} nazivamo centar grupe G.
3-1

(7)Ψ: e 6= a, b ∈ G, a3 = b4 = e i ba = ab3 . Koliko je |ab|?

(8)Ψ: Ako je za svaki a ∈ G\ {e} |a| = 2, tada je G Abelova.

(9)Ψ: Neka je G Abelova, H skup svih elemenata konačnog reda. a, b ∈ H, tada je ab −1 ∈ H.

(10)Ψ: Ako svi elementi beskonačnog reda Abelove grupe G zajedno s jedinicom čine podgrupu, tada u G nema netrivijalnog
elementa konačnog reda.
 n
Primjer 3.3. Prüferova grupa ∞p = z ∈  ; ∃n ∈ zp = 1 .  

4. HOMOMORFIZMI I IZOMORFIZMI

(G, ·), (H, ∗) neka su grupe. Za funkciju f : G → H kažemo da je homomorfizam grupa G i H ako vrijedi
DEF f (g1 · g2 ) = f (g1 ) ∗ f (g2 ). Jezgra homomorfizma je original Ker f := f < {e}. Slika homomorfizma je
4-1
Im f = f > G. Prostor svih homomorfizama sa G u H je Hom (G, H). Ako je G = H tada prostor svih
izomorfizama f : G → H (homomorfizama koji su bijekcije) označavamo sa Aut (G).

Primjer 4.1. f : → {1, i, −1, −i}, f : n 7→ in je homomorfizam.



a 7→ a (pridruživanje




klase
ostataka, ne konjugiranje)
\ {0} , · → \ {0} , · , identiteta
 5 Algstrut 5

(11)Ψ: Provjerite jesu li homomorfizmi: x 7→ 1/x, x 7→ |x|, x 7→ xn , x 7→ −x.

(12)Ψ: Dokaži da su grupe ( 4 , +4 ) i ( 5 \ {0} , ·5 ) izomorfne.

 

Sve konačne cikličke grupe istog reda su izomorfne.

Konstantno preslikavanje u neutralni element je nužno homomorfizam, pa je Hom (G, H) uvijek neprazan.

Primjer 4.2. Za grupe ( 

2 , +2 ) i( 

3 , +3 ) je Hom ( 

3, 

2) = {x 7→ 1}.

(13)Ψ: G Abelova ako i samo ako je x 7→ x−1 ∈ Aut (G)



(14)Ψ: Pokažite da K4 = z : z 4 = 1 , · i (U8 , ·8 ) nisu izomorfne.


(15)Ψ: Neka je A = − π2 , π2 . Odredite binarnu operaciju ♥ takvu da je (A, ♥) izomorfno sa ( , +).
  
a b 2 2 ∗ ∗
Primjer 4.3. A= ; a, b ∈ , a + b 6= 0 je izomorfna sa ( , ·), = \ {0}.
−b a
  

+

Primjer 4.4. ( , +) je izomorfno sa , · (izomorfizam je x 7→ ex ).

Primjer 4.5. GL2 ( 

2) je izomorfna sa S3 (simetriňa grupa reda 3).

  
a b 2 2 ∗ ∗
Primjer 4.6. A= ; a, b ∈ , a + b 6= 0 je izomorfna sa ( , ·), = \ {0}.
−b a
  

Pod grupom permutacija smatramo podgrupu simetrične grupe.

(16)Ψ: Odredite grupu permutacija izomorfinh sa grupom ( 

4 , +).

Cayleyev teorem
Svaka grupa G je izomorfna nekoj grupi permutacija, TM
G b {f : G → G|f bijekcija}
II

(17)Ψ: Odredite grupu nesingularnih matrica reda 3 × 3 izomorfnih sa S 3 .

(18)Ψ: Svaka grupa prostog reda je ciklička. Dokaži!

(19)Ψ: Odredite sve endomorfizme i automorfizme cikličke grupe.

(20)Ψ: Odredite sve endomorfizme grupe 

12 .

(21)Ψ: Odredite redove svih elemenata iz 

30 . Odredite redove svih njegovih elemenata.

(22)Ψ: Neka je G ciklička grupa reda n. Dokažite da za svaki k koji dijeli n postoji jedinstvena podgrupa H b G takva da je
|H| = k.

(23)Ψ: Odredite sve podgrupe grupe 

30 .

5. PERMUTACIJE
(Sn , ·) (simetrična grupa, grupa svih permutacija) nije Abelova za n ≥ 3. Permutacije označavamo na sljedeći način:
 
1 ··· n
7 [i1 · · · ik ] .
→
i1 · · · i k
Ciklus (a1 . . . ak ), k ≤ n, k duljina ciklusa je oznaka za permutaciju p(ai ) = ai+1 , odnosno p(ak ) = a0 . Svaka se
permutacija može zapisati kao produkt disjunktnih ciklusa. Ciklička permutacija ima samo jedan ciklus. Disjunktni
ciklusi med-usobno komutiraju. Svaki se ciklus (a1 . . . ak ) se može (na jedinstven način) prikazati kao produkt ciklusa
reda 2, (a1 a2 )(a1 a3 ) · · · (a1 ak ).
 6 Algstrut 6

DEF Parna permutacija ima paran broj inverzija, a neparna neparan. Broj inverzija permutacije p je broj parova
5-1 (i, j), gdje je i < j takvih da je p(i) > p(j). An je skup svih parnih permutacija iz Sn .

Parne permutacije su produkt parnog broja transpozicija (permutacija sa jednim ciklusom reda 2 i ničim više).
Y f (j) − f (i)
Za f ∈ Sn definiramo P (f ) = ∈ {±1}.
i<j
i−j
     
1 2 3 1 2 3 4 5 6 7 1 2 ··· n
(24)Ψ: Isptajte parnost premutacije pomoću funkcije P : , , ,
  2 3 1 3 7 2 5 6 1 4 n n−1 ··· 1
12 34 56 · · · (2n − 1)2n
.
21 43 56 · · · 2n(2n − 1)
 
1 2 3 4
(25)Ψ: Isptajte parnost premutacije pomoću funkcije P : , [15234], (134768)(259).
4 3 1 2

(26)Ψ: Homomorfizam f : Sn → Sm ne čuva općenito parnost.

(27)Ψ: Red permutacije jednak je najanjem zajedničkom višekrantiku dižina njezinih disjunktnih ciklusa.

(28)Ψ: An , n ≥ 3 je generirana ciklusima (123), (124), . . . , (12n).

(29)Ψ: Nadjite element najvišeg reda u Sn , n ∈ {2, . . . , 10}

(30)Ψ: Dokažite da je svaka permutacija p ∈ S10 reda 20 neparna.

(31)Ψ: Nadjite u Sn sve permutacije koje komutiraju s nekim najdužim ciklusom, p = (a1 , . . . , an ).

6. NORMALNE I KVOCIJENTNE PODGRUPE

(32)Ψ: Neka su H, K b G, x, y ∈ G. Ako vrijedi Hx = Ky, tada je H = K.

(33)Ψ: Neka su H, K b G. Ako je H ∪ K b G, tada je H b K ili K b H.

(34)Ψ: G je konačna grupa ako i samo ako G ima konačno mnogo podgrupa.

(35)Ψ: HK b G. Vrijedi HK b G ako i samo ako je HK = KH (elementi ne moraju komutirati).

Djelovanje grupe G na skup S (g1 , g2 ∈ G, x ∈ S) je operacija g · x (piše se i gx), · : G × S → S sa
svojstvima
DEF
6-1 (D0) ex = x
(D1) g1 (g2 x) = (g1 g2 )x.

3
Primjer 6.1. SO (3) = {A ∈ O3 ( ); det A = 1} – prostor rotacija u oko neke osi.

DEF Neka G djeluje na S. Definiramo [x], orbitu od x kao skup {gx : g ∈ G}. Orbite prirodno uvode relaciju
6-2
ekvivalencije x ∼ x0 ⇔ ∃g ∈ G x0 = gx. Stabilizator točke x je skup Gx = {g ∈ G : gx = x}.

Primjer 6.2. Orbite u SO (3) su sfere oko ishodišta. (Ovo je dobra motivacija za naziv orbita.)
 
+ + a b az+b
Primjer 6.3. SL (2, ) djeluje na H ⊆ ,H = {z = x + iy; y > 0}, tako da je z= cz+d . Cijeli H + je
c d


jedna orbita.
 7 Algstrut 7

  
a b
Primjer 6.4. G = SL (2, ), B = ∈ SL (2, ) b G. B je stabilizator svih pravaca oblika
0 a−1
 

{(z, 0); z ∈  }.
Neka je G grupa i H neka njena podgrupa. Sljedeća svojstva su ekvivalentna:
0. xH = Hx. TM
1. Svaki lijevi razred jednak je nekom desnom razredu xH = Hy. III
2. xHx−1 ⊆ H, ∀x ∈ G.

DEF Ako podgrupa H grupe G zadovoljava ekvivalentne uvjete iz prošlog teorema, tada kažemo da je normalna.
6-3

Proizvoljan presjek normalnih podgrupa je normalna podgrupa. Za H b G je fx (a) = x−1 ax izomorfizam H i xHx−1 .
Ako je H normalna podgrupa od G, tada je |H| = |xH| i |G| = [G : H] |H|, gdje je |G/H| := [G : H].
1. teorem o izomorfizmu
TM
Neka je h homomorfizam grupa (G1 , ·) i (G2 , ·). Tada je Ker h normalna podgrupa od G1 i G1 / Ker h je izomorfan
IV
Im h b G2 .

2. teorem o izomorfizmu
TM
Neka je (G, ·) grupa, H neka njena normalna podgrupa i K ≤ G. Tada je K ∩ H noramalna podgrupa od K,
V
H normalna podgrupa od KH b G i K/K ∩ H je izomorfna KH/K.

3. teorem o izomorfizmu
TM
Neka su H i K normalne podgrupe od (G, ·), te K ⊆ H. Tada je G/K normalna podgrupa od H/K i
VI
(G/K)/(H/K) je izomorfno sa G/H.

(36)Ψ: Nad-ite lijevu i desnu dekompoziciju grupe G = {[1234] , [2341] , [3412] , [4123] , [2143] , [4321] , [3214] , [1432]} po razred-
ima podgrupe H = {[1234] , [1432]}.

(37)Ψ: Nad-ite lijevu i desnu dekompoziciju grupe S3 po klasama podgrupa H = {[123] , [213]}.

(38)Ψ: Jesu li podgrupe H iz prošla dva zadatka normalne?

(39)Ψ: G = ( , +), H = 4 . Je li H normalna u G?

 


(40)Ψ: 

12 = (a) je ciklička grupa reda 12. Neka je H = e, a4 , a8 . Što je 

12 /H?

(41)Ψ: Odredite sve neizomorfne homomorfne slike cikličke grupe 

6.

(42)Ψ: Dokažite da je svaka podgrupa indeksa 2 normalna.

(43)Ψ: Neka je H normalna u G, |G| < ∞. Tada je najveći zajednički djelitelj od |H| i [G : H] jednak 1.

(44)Ψ: K normalna u G, [G : K] = n. Tada je xn ∈ K, za svaki x ∈ G. Ako je x ∈ G takav da je xk ∈ K, (k, n) = 1, tada

je x ∈ K.

(45)Ψ: |G| = p2 , ako je p prost, G je Abelova.

Za a ∈ G definiramo skup NG (a) = {x ∈ G : xa = ax}. Taj skup zovemo normalizator elementa a. Za
DEF podgrupe definiramo analogno, NG (H) = {x ∈ G; xH = Hx}. Taj skup je najveća podgrupa od G i H
6-4
koja je normalna.

(46)Ψ: Dokaži da je |G| = pn , p prost, vrijedi Z(G) 6= {e}.

Y
Neka je G = ha1 , . . . , ak i, G Abelova. Tada je G izomorfna produktu Ci , gdje su Ci cikličke grupe. TM
VII
 8 Algstrut 8

(47)Ψ: Odredite do na izomorfizam sve Abelove grupe reda 100, 1000, 16.
Broj različitih Abelovih grupa reda k jednak je broju različitih (do na permutaciju) rastava na faktore.

(48)Ψ: Neka su p, q, r prosti brojevi. Odredi broje svih neizomorfnih Abelovih grupa reda p, p 2 , p3 , pq, pq 2 , pqr.

7. SYLOVLJEVI TEOREMI

DEF Neka je p prost broj, te (G, ·) grupa. Kažemo da je (G, ·) p-grupa ako za svaki g ∈ G postoji k ∈ 

0 takav
7-1
da je |g| = pk.

TM
Ako je |G| konačnog reda, tada ako p||G|, vrijedi da postoji g ∈ G takav da je |g| = p.
VIII

TM
Ako je |G| konačnog reda i p prost broj, tada je G p-grupa ako i samo ako je |G| = p k .
IX

1. Sylovljev teorem
TM
Neka je |G| = n = p . Tada G sadrži podgrupu reda pi za svaki i ≤ k. Svaka takva podgrupa reda pi je
k
X
normalna u nekoj grupi reda pi+1 .

DEF Sylovljeva p-podgrupa je maksimalna p-podgrupa, odnosno ako je red grupe |G| = p k n, (p, n) = 1, tada je
7-2
to p-podgrupa reda pk . Sp je oznaka za Sylovljevu p-podgrupu.

2. Sylovljev teorem TM
Bilo koje dvije Sylovljeve p-podgrupe su spregnute (konjugirane). XI

KOR
Sylovljeva p-podgrupa je jedinstvena ako i samo ako je normalna.
XII

3. Sylovljev teorem TM
Broj Sylovljevih p-podgrupa je oblika 1 + kp i 1 + kp dijeli |G|, k ≥ 0. XIII

(49)Ψ: Dokažite da je svaka podgrupa reda 17 u grupi reda 255 normalna.

(50)Ψ: Podgrupa reda p u grupi reda 4p je normalna ako je p > 5.

(51)Ψ: Neka je |G| = pq, ne nužno različiti. Dokažite da G ima netrivijalnu normalnu podgrupu.

(52)Ψ: Opišite sve grupe reda 8.

(53)Ψ: Opišite sve grupe reda 10 i reda 15.

(54)Ψ: Neka je |G| = pq, p 6= q prosti, q 6≡ 1(mod p). Tada je G izomorfno 

pq .

(55)Ψ: Neka je G nekomutativna grupa reda p3 , p prost. Dokažite da je Z(G) izomorfno sa 

p.

(56)Ψ: |G| = 112 · 132 povlači da je G Abelova.

(57)Ψ: Dokažite da grupa reda 72 sdarži barem jednu netrivijalnu normalnu podgrupu.

(58)Ψ: Neka je |G| = 56. Dokažite da ima netrivijalnu normalnu podgrupu.

 9 Algstrut 9

8. PRSTENI

Struktura (R, +, ·) je prosten ako vrijedi:

(R0) (R, +) je Abelova grupa.
(R1) (R, ·) je zatvorena i asocijativna struktura.
(R2) distributivnost.
DEF
8-1 Prsten s jedinicom ima neutralni element za strukturu (R, ·). Komutativni prsten s jedinicom je prsten
s jedinicom u kojem je (R, ·) komutativna. Intregralna domena je komutativni prsten s jedinicom bez
djelitelja nule. Tijelo je prsten u kojem je (R\ {0} , ·) grupa. Polje je komutativno tijelo. Ideal (lijevi,
odnosno desni) je potprsten (A, +, ·) od (R, +·) sa svojstvom da za svaki x ∈ R i svaki a ∈ A vrijedi (lijevi
ideal) xa ∈ A, odnosno (desni ideal) ax ∈ A. Ideal je potprsten koji je i lijevi i desni ideal.

Po idealima možemo kvocijenitrati prstene, pa su nam zato zanimljivi.

DEF Karakteriskia prstena (oznaka: χR) je najmanji prirodni broj n ∈ 

(ako postoji) takav da je nx = 0, za
8-2
sve (x ∈ R).

Ako je R prsten s jedinicom i bez djelitelja nule, onda je χR ili prost ili nula.

Primjer 8.1. Booleov prsten (a2 = a).

(59)Ψ: Konačna integralna domena je polje.

(60)Ψ: Ako je x3 = x za sve x ∈ R, tada je R komutativan i 6x = 0

(61)Ψ: Ako su a i b nilpotentni elementi u komutativnom prstenu R, dokažite da je a + b nilpotentan.

(62)Ψ: R nema nilpotentnih elemenata ako i samo ako x2 = 0 povlači x = 0 za sve x ∈ R.

\
X ⊆ R, {Ai ; i ∈ I}, X ⊂ Ai , Ai =: hXi. Ako je X konačan skup, kažemo da je hXi konačno generiran.
DEF i∈J
8-3
Ako je jednočlan, onda se hXi = h{x}i = hxi naziva glavni ideal. Prsten u kojemu je svaki netrivijalni ideal
glavni naziva se prsten glavnih ideala.

(63)Ψ:  je prsten glavnih ideala.

DEF Ideal P je prost ako je P 6= R, te za svaka dva ideala A, B takva da je AB = P vrijedi a je A ⊆ P ili
8-4
B ⊆ P.

TM
Neka je R komutativan. P je prost ideal ako i samo ako za svaki ab ∈ P vrijedi a ∈ P ili b ∈ P .
XIV

TM
Neka je R komutativan prsten s jedinicom. P je prost ideal ako i samo ako je R/P integralna domena.
XV

DEF M je maksimalan ideal, M 6= R takav da za svaki ideal N takav da je M ⊆ N ⊆ R N = R ili N = M .

8-5

TM
Prsten s jedinicom ima maksimalan ideal. Svaki ideal je sadržan u maksimalnom idealu.
XVI

TM
Neka je R komutativan prsten s jedinicom. M je maksimalan ideal ako i samo ako je R/M polje.
XVII
 10 Algstrut 10

KOR
Maksimalan ideal u komutativnom prstenu s jedinicom je prost.
XVIII

(64)Ψ: Postoje prosti ideali koji nisu maksimalni.

(65)Ψ: ( , +, ·), I = m , J = n . Izračunaj I ∩ J, I + J i I · J.

  

(66)Ψ: Neka je f homomorfizam komutativnih prstena A i A0 , te neka je P 0 prost ideal u A0 . Tada je f < P 0 prost ideal u A.

(67)Ψ: Ni slika ni praslika maksimalnog indeala ne mora biti maksimalni ideal.

(68)Ψ: Neka je A komutatvan prsten s jedinicom i neka je I ideal u A i neka su P 1 , . . . , Pk prosti idealui u A takvi da je
n
[
I ⊆ Pi . Tada postoji k ∈ {1, . . . n} takav da je I ⊆ Pk . Obratno, neka su I1 , . . . , In ideali, te P prost ideal takav
i=1
n
\
da P ⊇ Ii , tada posotoji k takav da je Ik prost.
i=1

(69)Ψ: U komutaivnom prstenu R s jedinicom elemnt ima inverz ako i samo ako niej sadržan niti u jednom pravom idealu.

(70)Ψ: Dokažite da tijelo, odnosno polje ima samo trivijalne ideale.

(71)Ψ: Nad-ite primjer komutativnog prstena koji sadrži samo trivijalne ideale a nije polje.

(72)Ψ: Mn ( ) ima samo trivijalne ideale.



(73)Ψ: Neka je R prsten bez djelitelja nule u kome je svaki potprsten ideal. Dokažite da je tada R komutativan.

(74)Ψ: Neka je R integralna domane i kojoj su svi ideali glavni. Dokažite da je svaki netrivijalan prost ideal u R maksimalan.

(75)Ψ: Neka je R komutativan prsten s jedinicom i neka je P post ideal u nejmu. Neka je R/P konačan prsten. Dokažite da
je P maksimalan.

9. UVOD U FAKTORIZACIJU

DEF Kažemo da a dijeli b u prstenu R, te pišemo a|b ako postoji v ∈ R takav da je b = av. Kažemo da su a i b
9-1
asocirani ako a|b i b|a.

Neka je R komutatvan prsten s jedinicom. Tada je:

TM
0. a|b ako i samo ako je hai ⊇ hbi
XIX
1. a i b su asocirani ako i samo ako je hai = hbi.

DEF U komutativnom prstenu R, u kažemo da je jedinica ako i samo ako u|r za svaki r ∈ R, tj. ako i samo ako
9-2
je hui = .

DEF Element c komutativnog prstena R kažemo da je ireducibilan ako nije jedinica 0 i za c = ab vrijedi da je a
9-3
jedinica ili b jedinica.

DEF Element p komutativnog prstena R kažemo da je prost ako nije jedinica niti 0 i za p|ab vrijedi da je p|a ili
9-4
p|b.

Primjer 9.1. U prstenu ( 

6 , + 6 , ·6 ) je 2 prost ali ne ireducibilan (2 = 4 · 2).

 11 Algstrut 11

R je integralna domena, p, c ∈ R. Tada vrijedi:

0. p je prost ako i samo ako je hpi prost.
1. c je ireducibilan ako i samo ako je (c) maksimalna u skupu glavnih ideala u R.
TM
2. Svaki prost element je ireducibilan.
XX
3. Svaki asocirani element prostog, odnosno ireducibilnog je prost odnosno ireducibilan.
4. jedini djelitelji ireduciiblinog elementa su njemu asocirani ili jedinice.
Ako je R domena glavnih ideala, tada je prost element prost ako i samo ako je ireducibilan.

DEF Domena jedinstvene faktorizacije je prsten sa svojstvom da se svaki element može rastaviti na produkt
9-5
ireducibilnih do na asociranost.

Primjer 9.2. Domena glavnih ideala je domena jedinstvene faktorizacije.

Integralna domena R je Euklidska domena ako postoji δ : R\ {0} → 

0 sa svojstvima:
DEF (ED0) Za a, b ∈ R\ {0} vrijedi da je δ(a) ≤ δ(b)
9-6
(ED1) Za a, b ∈ R\ {0} vrijedi da postoje r, t ∈ R takvi da je a = tb + r, gdje je r = 0 ili δ(r) < δ(b).

Primjer 9.3.  , δ = |.|;  polje, δ = 1. U  [i] je δ(a + ib) = a2 + b2 .

TM
Svaki Euklidski prsten je prsten glavnih ideala. Specijalno je Euklidska domena domena jedinstvne faktorizacije.
XXI

(76)Ψ: Dokaži da je svaki prost element integralne domene ireducibilan.

(77)Ψ: Ako je R integralna domena glavnihi idela, onda je prost isto što i ireducibilan.

(78)Ψ: Euklidski prsten je prsten glavnih ideala.

Neka je R komutativni prsten s jedinicom. Kažemo da je d največa zajednička mjera od a i b ako vrijedi:
DEF (NZM0) d|a i d|b
9-7
(NZM1) c|a i c|b tada c|d

(79)Ψ: U euklidskom prstenu svaka dva elementta imaju najveću zajedničku mjeru.
DEF Kažemo da su a i b relativno prosti ako im je največa zajednička mjera invertibilna.
9-8

(80)Ψ: Ako su a, b ∈ R relativno prosti i a|bc, tada a|c.

(81)Ψ: Koji su intvertibilni elemenit u  [i]?

(82)Ψ: Da li su h2i, h3i i h1 + ii prosti ideali u 

[i]?

(83)Ψ: Prikažite sljedeće ideale kao glavne ideale u  [i]: h3, ii,h4 + 4i, 8ii,h2 − i, 2 + ii,h1 + i, 1 − ii.

10. POLINOMI
Ako je R prsten, tada možemo govoriti o prstenu pollinoma R [x]. Što se dogad-a sa svojstvima prstena? Ako je R
komutatrivan prsten s 1 tada je R [x] komutativan prsten s jedinicom. Prsten formalnih redova označavamo sa R [[x]],
kojemu je R [x] potprsten.
 12 Algstrut 12

n
X
(84)Ψ: Neka je R komutativni prsten s jedinicom. f = xi ai ∈ R [x] je invertibilan ako i samo ako je a0 invertibilan i ai
i=0
nilpotentan za sve ostale i 6= 0.

(85)Ψ: Neka je R komutativni prsten s jedinicom. Koji elementi u R [[x]] su invertibilni?

(86)Ψ: Ako je a0 ireducibilan u R, tada je f ireducibilan u R [[x]].

(87)Ψ: Neka je R polje. Nad-ite seve ideal u prstenu formalnih redova.

Ako je polje, tada je [x] euklidska domena, pa je [x] domena glavnih ideala, pa je i domena jedinstvene faktor-
  

izacije.
U komutativnom prstenu R za f ∈ R [x] vrijedi f (c) = 0 ⇔ (x − c)|f .
U integralnoj domeni D, pollinom f ∈ D [x] stupnja n ima najviše n korijena u D.
U domeni jedinstvwnw faktorizacije R gdje je F pripadno polje razlomaka, neka je f ∈ R [x] i u = dc takav da je
(c, d) ∈ U (R), te f (u) = 0. Tada c|a0 i d|an .
U integralnoj domeni D su jedinice u D [x] konmstante koje su invertibilni elementi od D. Ako je c ∈ D je ireducibilan
u D, tada je c ireducibilan u D [x]. Svaki polinom prvog stupnja čiji je vodeći koeficijent invertibilan u D je ireducibilan
u D [x].
U polju je svaki polinom 1. stupnja ireducibilan.


U domeni jedinstvene faktorizacije R vrijedi da je R [x] domena jedinstve faktorizacije. Neka je F pripadno polje
Xn
razlomaka (od R), neka je f ∈ D [x] stupnja većeg od 1, f = ai xi , te neka je p ireducibilan element u D koji ne
i=1
dijeli a|n, ali dijeli sve ostale ai i p2 ne dijeli a0 . Tada je f ireducibilan u F [x].

(88)Ψ:  [x] je domena jedinstvene faktoizacije, ali  [x] nije prsten glavnih ideala. Dokažite da h2, 3xi nije glavni ideal.

(89)Ψ: Neka je p prost broj, I = (p, x) općenito nije glavni ideal, ali je maksimalan u [x]. Ideal geennriran s p, hpi je prost 

ali ne i maksimalan.



(90)Ψ: U [x] pomatramo ideale genrirane s x2 , x3 − 2x2 − 2x − 3 , hx + 1i , h6, xi , h2, xi. Jesu li oni prosti, maksimalni?



(91)Ψ: Dokaži da je izomorfan [x] / x2 + 1 .


(92)Ψ: Dokaži da je 
[x] / h3, xi izomorfan 

3, te 
[x] / h6i izomorfan 

6 [x]

: x2 + 4x + 2, x3 − x2 − 4, x4 − 10x2 + 1, x3 − 3x2 + 6x + 3, 4x3 − 2x2 + x + 1,

(93)Ψ: Ispitajte reducibilnost polinoma nad

x50 + 14x − 56.
(94)Ψ: Dokaži da jee x3 + x + 1 ireducibilan u 

5 [x].

(95)Ψ: Dokaži da je 2x3 + 3x2 + 2x + 3 reducibilan u 

5 [x]

11. POLJA – JEDNOSTAVNA PROŠIRENJA

DEF Neka su zadani polje 

⊆ K i u ∈ K. Tada najmanje polje koje sadrži 
i u nazivamo jednostavnim
11-1
proširenjem (u oznaci 
(u)).

Imamo dvije vrste jednostavnih proširenja, ovisno o postojanju f ∈ [x] takvog da je f (u) = 0. 

Promotrimo samo slučaj kada takav f postoji. Tada je [ (u) : ] < ∞ i postoji f minimalnog stupnja koji poništava 

n hfu i =: I.
u. Promatramo ideal o
f (u)
Općenito (u) = 

g(u) ; f, g ∈
[x] , g 6= 0 . Vrijedi da je (u) =
   [u] izomorfno sa  [x] /I.

Takod-er, baza od 
(u) je 1, u, u2 , . . . , un−1 , gdje je n = [ (u) :  
].