prava, za slobodno korištenje svih informacija kojima možemo pristupiti putem Mreže Dvojica najvažnijih su: - Chris Anderson - Lawrence Lessig Chris (ne Tom) Anderson: Dugi rep • Mnoga od naših uvjerenja o popularnom ukusu su u stvari rezultat slabog poklapanja ponude i potražnje — tržišnog odgovora na neefikasnu distribuciju. • U vrijeme tiranije fizičkog prostora, moguća publika je previše “rasuta” pa u stvari niti nije prava publika za koju postoji primjerena ponuda. • Ekonomija koja se temelji samo na ponudi i prodaji “hitova” je rezultat vremena u kojem nije bilo dovoljno prostora da se svakome ponudi sve. • To je bio svijet nestašica. Danas, s online distribucijom i prodajom, ulazimo u svijet obilja. Chris Anderson (Wired) 1. PRAVILO: Učini sve dostupnim 2. PRAVILO: Smanji cijenu na polovicu, zatim ju još jednom smanji 3. PRAVILO: Pomozi mi pronaći ono što tražim • Vi ne trebate samo raznolikost ponude, već i informacije o toj raznolikosti • Dugi rep bez dobrih filtara je samo buka Teorija “Dugog repa” • Koncept prodaje koji opisuje “strategiju niše”, prodaju velikog broja jedinstvenih primjeraka u relativno malim količinama • Distribucijski kanal stvoren internetom • Mali broj stranica ima puno linkova, veliki broj stranica ima samo malo linkova Teorija “Dugog repa” • Prodaja nije ograničena u vremenu i prostoru Može se kupovati kada se hoće i mnogo duže (godinama) jer nema troškova pohrane, zaliha Može se kupovati gdje se hoće jer nema troškova transporta Pravi ili virtualni rep Lawrence Lessig: The promise for intellectual property in cyberspace • Stvari se razlikuju kada govorimo o intelektualnoj svojini. Ako vi “uzmete” moju ideju, ja ju još uvijek imam. Ako vam ja saopćim neku ideju, vi mi ju niste oduzeli. Nezaobilazna osobina intelektualne svojine jest: njeno korištenje ili potrošnja (kako ekonomisti vole reći), nije u sukobu s vlasništvom; vaša potrošnja ne umanjuje moju “imovinu”. Ako napišem pjesmu, vi ju možete pjevati, a da istovremeno to mogu činiti i ja. Ako ja pišem knjigu, vi ju možete čitati – i molim vas, učinite to – bez da me lišite mogućnosti da ju i ja čitam. Ideje, u svojoj biti, mogu biti dijeljene bez ikakvih smanjenja u količini korištenja koje ima vlasnik. Lawrence Lessig: Free Culture (I) • Mi dolazimo iz tradicije “slobodne kulture” — ne “slobodne” kao u “pivo badava”, ali “slobodne” kao u “slobodi govora”, “slobodnom tržištu”, “slobodnoj trgovini”, “slobodi poduzetništva”, “slobodnoj volji”, i “slobodnim izborima”. • Prvi put u našoj tradiciji, uobičajeni način na koji pojedinci stvaraju i dijele kulturu našao se u dosegu zakonskih ograničenja koja se neprestano proširuju kako bi regulirala sadržaje, veliki dio kulture i stvaralaštva što nikada do sada nije bio slučaj. • Rat protiv svijeta Internetskih gusara biti će kriv za kraj naše kulture i sustava vrijednosti koji su bili ugrađeni u našu tradiciju od samih početaka. Lawrence Lessig: Free Culture (II) • Znanstvenici su neprestano stvarali na temelju rada drugih znanstvenika bez da su ikada pitali ili plaćali za tu privilegijiu. (“Ispričavam se profesore Einstein, da li bih mogao dobiti dozvolu da koristim Vašu teoriju relativnosti kako bih pokazao da ste bili u krivu s Vašim zaključcima o kvantnoj fizici”?) Kazališta postavljaju i igraju adaptacije niza Shakespeare-ovih djela bez da ikoga pitaju (Da li itko vjeruje da bi Shakespeare bio više izvođen i bolje ugrađen u našu kulturu ako bi postojao središnji ured za upravljanje Shakespeare-ovim pravima kojem bi se morali obratiti svi oni koji postavljaju Shakespeare-ova djela?) A kako bi funkcionirao Hollywood s ponavljanjem tema o katastrofamaC • Slobodne kulture su kulture koje ostavljaju veliki dio otvoren drugima da na tome grade; neslobodne,ili kontrolirane kulture drugima ostavljaju mnogo manje.