Nedavno sam čitao o trojici ljudi Leonu, Petru i Adamu koji su patili od tzv. Mesijanskog
kompleksa. Njihov problem je vio više od obične narcisoidnosti. Sva trojica su bili
su reinkarnacija Isusa Hrista. Sva trojica su vjerovali da su oni centralne figure oko kojih
se svijet okreće.
svoje pokušaje da pomogne ovim ljudima da dodju u dodir sa realnošću i istinom o sebi i
da nauče da bude Leon, Petar i Adam. Ovaj ljekar je dvije godine proveo radeći sa ovim
ljudima ali sa vrlo malo uspjeha. Činilo im se kao da neće moći da žive ako nisu ono što
su mislili da jesu. Oni su bili veoma razumni u drugim aspektima svog života ali su se
Pošto nije imao šta da izgubi, ljekar je odlučio da napravi jedan mali eksperiment.
Stavio je ova tri čovjeka u jednu malu grupu. U toku dvije godine tri čovjeka su spavali
zajedno, jeli zajedno, radili zajedno iste poslove i imali dnevne diskusije u grupi. Ljekar
zabludu.
„Bog mi je rekao.“
1
Tada bi se drugi pacijent uključio u razgovor. „Ja ti nikada tako nešto nisam rekao.“
Najveća ironija je u tome što njihova zabluda za koju se tako čvrsto drže je ono što ih
odvaja od života. Da prestanu da budu Mesije, za njih je zvučalo užasno, ali to bi bilo
Mi ne znamo da li da se smijemo ili plačemo nad sudbinom ovih ljudi. Ali ja ću vas
nije takve vrste da bih završio na psihijatrijskoj klinici ali je bez obzira veoma ozbiljan i
iracionalan. Ali možda će te biti još više iznenadjeni kad vam kažem da i vi bolujete od
istog kompleksa.
U stvari, grijeh ponosa ili oholosti je najstariji grijeh u Bibliji. Zbog ponosa je
djavo postao djavo. Kroz ponos je zmija nagovorila Evu da jede sa zabranjenog ploda u
Edenskom vrtu: „Jer zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite, otvoriti oči i postaće
te kao bogovi.“
I od tada smo svi mi na svoj način pokušavali da zauzmemo Božje mjesto. Svi
Ono što je interesantno sa ponosom je da ga svi mrzimo kod drugih ali smo ga
potuno nesjvesni u nama samima. A što ga više imamo to ga više mrzimo kod drugih.
Večeras želim da nam pomognem da uvidimo u kojoj mjeri smo ponosni. Iznijeću
2
Ukoliko vježbaš u uskim helankama, dobre su šanse da imaš ovaj problem. Ako vježbaš u
teretani gdje ima puno ogledala i ako stalno gledaš, to je prilično snažan pokazatelj. Ako
se, kad dobijemo novu fotografiju, pretvaramo da gledamo u druge ljude na slici a u
stvari potajno gledamo u sebe, vjerovatno je da imamo problem. Ovo su blaži oblici
ponosa.
pravu ili da nas ispravljaju. Kad neko ukaže na našu grešku, mi poričemo ili krivimo
druge.
Ja vas pozivam da otvorimo Biblije i da čitamo šta Bog misli o ponosnim ljudima.
Avdija 1-4
Da bi smo razumjeli ovaj tekst koji je pisan prije više od dvije i po hiljade godina
bilo moćno carstvo. Graničio se sa Izraelom i Judom i nalazio se na putu izmedju Sirije i
teško osvojivim planinama. Ponos Edoma je bio njihov glavni grad Petra.
VIDEO
Ovaj čudesni grad je bio neosvojiv. Zbog uskog prolaza koji vodi do Petre, bilo je
zamisliti sigurnije mjesto od Petre. I razumljivo je što su njeni gradjani govorili: „Ko će
me oboriti na zemlju“?
I Bog dolazi stanovnicima ovog grada i kaže im: „Čak i da se digneš kao orao i
medju zvijezde staviš gnijezdo svoje, odande ću te oboriti.“ I Bog kaže zašto: „Zbog
3
I naravno mi ovdje imamo problem. Većina ljudi ne smatra ponos nečim lošim,
Evo ja ću to pokušati da vam to prikažem. Reći ću dvije rečenice i želim da vidim vašu
reakciju. „ON JE DOBAR ČOVJEK ALI PONOSAN.“ Da li vam ova rečenica para uši i
zvuči potpuno šokantno. Ne. Mi svi smatramo da dobrota i ponos mogu da žive zajedno u
nekoj osobi. Ali razmislite o ovoj rečenici: „ON JE DOBAR ČOVJEK ALI LOPOV.“
Šta mislite o ovoj rečenici? „Čekaj malo“ – reći ćete. „Kako to misliš“? Čovjek ne može
S druge strane, grijesi duha, nisu tako vidljivi. Oni se zovu ponos, oholost,
upadljivi kao grijesi tijela. Oni ne izazivaju mnogo trača, mozda zato što je trač takodje
jedan od grijeha duha. Skoro nikad nisam čuo da je društvo sankcionisalo nekog zbog
ponosa. Ljudi u naše vrijeme ne pridaju mnogo pažnje grijesima kao što su ponos i
oholost.
Ali Isus jeste. Novi Zavjet nam daje iznenadjujuće puno priča koje uključuju tri osobe:
grešnika tijela, grešnika duha i Isusa. Tako imamo priču o fariseju, grešnoj ženi koja je
4
pomazala Isusove noge; zatim priču o fariseju i skupljaču poreza; o izgubljenom sinu i
U svakoj od ovih priča, ljudi koji su bili krivi zbog grijeha tijela, su shavtili da su
S druge strane, ljudi koji su bili krivi zbog grijeha duha, ponosa i oholosti, su slijepi. Oni
ne vide svoje stanje. Oni misle da je moguće voljeti Boga i prezirati ljude. Nisu bili
svjesni da je njihov grijeh mnogo opasniji jer je uništio njihovu sposobnost da vole. I
zbog toga su grijesi duha najopasni i najdestruktivniji grijesi od svih. “Grijesi tijela su
loši, ali oni su najmanje loši od svih grijeha. Sva najgora zadovoljstva su duhovna:
zadovoljstvo moći ili mržnje. Jer u meni postoje dvije stvari, koje se nadmeću sa
Djavolsko biće je gore. Zbog toga, hladni, samo-pravedni cjepidlaka koji redovno
C.S. Lewis
Ponos uništava našu sposobnost da volimo. Drugi poroci ili grijesi tijela ponekad mogu
Oholost je u svojoj osnovi takmičarske prirode. Ona nije zadovoljna da ima nešto već
bi kupio bolju kuću, išao na luksuznija putovanja, bolje jeo i pio. Ali sve samo do
odredjene granice. Šta čovjeka koji zaradjuje 100 000 maraka godišnje tjera da zaradi 200
5
000? To nije pohlepa za većim zadovoljstvima. Sto hiljada maraka omogućava sva
uživanja koja čovjek može da poželi. U pitanju je oholost – želja da budem bogatiji od
Šta tjera lijepu djevojku da zavodi muškarce i lomi srca? To nije njen polni
nagon. Odgovor je ponos ili oholost. Ponos nas tjera da se klanjamo pred ogledalom
umjesto pred Bogom. Ponos nas nagoni da osudjujemo druge umjesto da im služimo.
Ponos nam ne dopušta da budemo zadovoljni time što smo pametni i bogati. Ona nije
zadovoljna sve dok nismo pametniji i bogatiji od onih oko nas. Ponos je uvijek
takmičarske prirode. I ono što je najgore, ponos je uzrok svih drugih grijeha. On čini da
i maltretiram.
Avdija 10-15.
Ovaj dio teksta nam govori zašto je ponos najstrašniji grijeh. Ponos u srcu uvijek vodi
neprijatelja, a Edomljani koji su trebali da plaču nad sudbinom svoje braće su u stvari
radili suprotno. Oni su se radovali i čak i sami učestvovali u pljačkanju. Ovdje moramo
koji je bio sin Avramov. Jevrejski narod je potekao od Jakova, drugog Isakovog sina.
Ova dva naroda su bili bratski narodi i MISTREATMENT jednog naroda od strane
drugog je bio gnusan zločin, zbog njihovog bliskog odnosa. U Starom Zavjetu je čak
postojala i zapovjest od Boga po kojoj su Izraelci trebali čuvati i poštovati svoju braću
Edomljanje. Ali Edomljani su prešli preko ovog zavjeta i pogazili bratske odnose.
6
Grijeh ovog naroda bismo mogli nazvati nebratstvo. I za nas ovo nije neka teška riječ i
činjenica da će Bog uništiti narod zbog nebratstva je za nas apsurdna. Ali ona nije bila
apsurnda u stara vremena i ja bih rekao da to samo pokazuje koliko je naša kultura otišla
sestrama, roditeljima ili djeci, drugima rodjacima ali Biblija puno govori o njima.
„Ako se ko ne stara za svoje, prije svega za one iz svoga doma, odrekao se vjere i gori je
od nevjernika.“ 1 Tim. 5:8. Ovo su snažne riječi. Bog je stvorio porodicu i za njega su ovi
odnosi sveti.
Moj brat je neko koga treba da volim, bez obzira kakav je i šta radi. Moj brat je
neko koga treba da ohrabram čak i ako on mene obeshrabruje. Moj brat je neko koga bih
trebao zaštiti, bez obzira koliko su veliki neprijatelji. Ako ne radim ove stvari, onda nema
bratsku ljubav. Smijati se bratu kad padne nije bratski. Radovati se njegovim neuspjesima
nije bratski. Biti srećan u njegovoj nesreći je nebratstvo najgore vrste. Biblija kaže da
smo mi hrišćani braća i sestre. I način na koji se ponašamo jedni prema drugima bi trebao
osjećaj bratstva. U dan nesreće njihovog brata ne samo da su stajali po strani već su
neprijatelju.
Dobro je da ovdje vidimo prirodu grijeha. Grijeh se rijetko dogodi preko noći.
David je učinio preljubu sa Vitsavejom, ali se to nije dogodilo slučajno. David je prvo
pogriješio kad je ostao kod kuće umjesto da ide sa svojom vojskom. Zatim je stajao i
gledao ženu kako se kupa. Na kraju je učinio preljubu. Slično se dogodilo i Edomljanima.
7
Grijeh ponosa je vodio težim grijesima. U knjizi proroka Avdije imamo 7 nizbrdnih
koraka.
Jerusalim je bio napadnut od strane neprijatelja a Edomljani su rekli: „To nije naš biznis.
Nismo mi njihovi čuvari. Nas se to ne tiče. Mi gledamo svoja posla i neka drugi tako isto
rade.“
Zar ne govorimo i mi to danas. Vanja ima problem ili Ratko ima problem a ja kažem
„Nije moj biznis. Nije moje da se mješam“ i stojim sa strane. Mi smo Božja porodica i
Bog nas drži odgovornim jedni za druge. Gdje mogu da pomognem ja moram da
moram da zaštitim.
2. „Ne trebaše gledati dan brata svojega, dana kada se odvodjaše u tudju zemlju“ (12 stih)
Ja znam mnoge hrišćane koji rade slično. Nikada neće pomoći ali su uvijek puni
informacija o padovima drugih hrišćana. Da li se tebi nekad desilo da čuješ kako je tvoj
brat pao, i iz čiste radoznalosti želiš da saznaš kako se to dogodilo. Ali prema knjizi
problemima drugih hrišćana i iznad svega ne budi radoznao o njihovim grijesima. Oni su
tvoja braća i sestre. Ako te neko nazove telefonom i počne da iznosi prljav veš o nekom
8
drugom, spusti slušalicu odmah. Ne učestvuj u ovom strašnom grijehu zato što on vodi
3. „Ne trebaše se radovati sinovima Judinim u dan kad propadahu.“ (stih 12)
Da li se to dogadja hrišćanima? Sjećam se kad sam bio mlad hrišćanin i kad je za mene
hrišćanstvo bilo rast u znanju a ne u karakteru. Bio sam student teologije i u generaciji su
bila dvojica kolega koji su bili bolji od nas ostalih. Nikad ih nisam volio. Zavidio sam im.
Mi smo završili studije i radili smo u različitim gradovima. Jednog dana sam čuo da je
kažem, ali iako to nisam pokazivao u srcu sam bio srećan. Jedan konkurent manje. Mi se
4. „Ne trebaše razvaljivati usta u dan nevolje njihove“. Ovo je jedan stari izraz za
hvališemo kad naš brat padne jer smatramo sebe boljim. „Meni se to nikada ne bi moglo
dogoditi“
su jači, bolji i superiorniji od onih koji su pali. Ali ovaj poseban grijeh nikada ne može da
ostane samo na stavovima. Ono što mislimo mi počinjemo da radimo i to je ono što
5 „Ne trebaše ti ući na vrata naroda mog u dan pogibli njihove.“ (13) Oni nisu samo
6. „Ne trebaše ti da se dohvataš dobra njihova u dan pogibli njihove.“ (stih 13)
9
7. I poslednji korak u ovoj nizbrdnoj spirali grijeha, „Niti trebaše da staneš na raskrsnicu
da ubijaš bježan njihovu, niti da izdaješ onih koji ostaše u dan nevolje.“ (14)
Ovaj poslednji stih u stvari govori da su Edomljani hvatali Jevreje koji su pobjegli iz
rastao i širio se. Mi hrišćani smo takodje krivi zbog ovakvih grijeha. Mi ne predajemo
ljude neprijateljima ali u duhovnom smislu kada odbacujemo one koji pogriješe, kada
Filibljanima poslanici ima jedna fantastičan tekst koji nam opisuje Božji karakter
Tekst kaže da mi trebamo da imamo isti stav kao i Isus Hristos koji „iako je bio u obličju
Božjem nije se otimao da se uporedi sa Bogom, nego se ponizio uzevši obličje sluge.“
Ovaj prevod je za nas logičan. Uprkos tome što je bio Bog, on se ponizio i uzeo
obličje sluge. Ali ovo nije ispravan prevod. Grčki original u stvari kaže: „Imajte isti stav
kao i Isus Hristos, koji upravo zato što je imao Božju prirodu, nije se otimao da se
U staroj grčkoj mitologiji, bogovi Zeus i Hermes su za jedan kratak period sišli dole na
koliko poštovanje ljudi odaju bogovima. Kada su Zeus i Hermes saznali ono što ih je
10
interesovalo, oni su bacili stare dronjke, i otkrili su se u svoj svojoj Olimpijskoj slavi. Oni
Isus se nije samo uzeo vanjski izgled sluge. Kada je došao kao sluga, on nije skrivao
ljudima ali je dozvoljen Bogu jer, na kraju krajeva, on je Bog. Ovo je potpuno pogrešno.
Bog je najveći sluga. On je najponiznije biće u čitavom svemiru. Isus nije došao kao
Jedan pisac je napisao: „Više nego na bilo koji način poniznost se ugradjuje u naš
život kroz disciplinu služenja. Ništa ne disciplinuje urodjene želje tijela kao služenje, i
ništa ne transformiše želje tijela kao služenje u tajnosti. Tijelo cvili protiv služenja ali
vrišti protiv tajnog služenja. Ono se napreže i uspinje za časti i priznanja.“ (Richard
Foster)
Više nego bilo što drugo, služenje drugima doprinosi rastu poniznosti. Kada
radimo tajno, duboka promjena se dešava u našem karakteru. Ako se boriš sa ponosom,
onda je imperativ da svakog dana činiš mala djela služenja za koja niko neće znati. Jedan
drugi pisac kaže: „Ako želiš poniznost, udostoji se svih ljudskih slabosti i nemoći, pokrij
njihovu slomljenost, voli njihove odlike, ohrabri njihove vrline, zadovolji njihove želje,
raduj se njihovom uspjehu, predji preko neljubaznosti, oprosti njihove pakosti, budi sluga
11
Rezultat svakodnevne discipline služenja će biti neprimjetan rast poniznosti. Ljude
kojima smo zavidili, sada vidimo sa saosjećanjem jer sada vidimo ne samo njihov položaj
već i njihov bol. Ljude koje smo nekad zaobilazili sada vidimo kao predivne osobe. Na
neki neobjašnjiv način, mi osjećamo novi duh identificiranja sa odbačenima i onima koji
su smetlište svijeta. Osjećamo dublju ljubav i radost u Bogu a naši dani su ispunjeni
je odlučio da ih stavi u jednu malu grupu zajedno. Dvije godine su jeli zajedno, sastajali
se dnevno za grupne diskusije i išli svuda zajedno. I nakon kratkog vremena, oni su
Zato je Isus uzeo malo dijete, i pozvao Leona, Petra i Adama da sjednu okolo.
Rekao im je da je njihov posao da pruže dobrodošlicu, prime i služe ovo malo dijete.
Trebalo je da to rade, ne samo zbog djeteta, već zbog njih samih. Jer jedino kroz služenje
Ovako glasi Božja sveta šala o ponosu: Svako ljudsko biće koje je ikada živjelo je
12