ALEKSANDRA ^VOROVI]

MONOLOG U [OLJI KAFE

 EDICIJA
Zlatni vrt

PRIREDIO
xxxxxx xxxxxxxxx

IZDAVA^
JU Biblioteka ”Alija Isakovi}” Grada~ac
 ALEKSANDRA ^VOROVI]

MONOLOG U [OLJI KAFE

Banja Luka, 2005.

 RECEPT ZA LUDILO

Otvorih o~i. Prvo {to sam ugledala, bila je gusta i ljepljiva

`u}kastosiva masa. Ne{to sasvim bezobli~no, podsje}alo me na
moje misli. Upravo tako sam zami{ljala unutra{njost vlastitog
uma. Pridigoh se poku{avaju}i da razbistrim misli i shvatih da
gledam oblake kroz prljavi prozor. Mutilo mi se pred o~ima,
udahnuh dublje, ali vazduh je bio gorak od ustajalosti. Osje}ao se
zadah slegnutog dima. Smrad prepune pepeljare bio je takav da se
jedva moglo disati. Sre}om to me nije dotuklo. Jedino osje}anje
koje uspjevam da razaberem u glavi je ravnodu{nost prema svemu.
Ni samu sebe nisam interesovala, mogla sam le`ati satima
bez pokreta, skoro bez misli. Sasjekao me tupi bol u stomaku.
Glad. Ali i to mi je bilo neva`no. Nedaleko od kreveta, ve} tri dana
na stolu je hljeb. Moja jedina hrana, svakog dana po nekoliko zalo-
gaja.
Praznina je progutala moju sobu. Ne bojim se mraka, ni
hladno}e. Nemam vi{e ni cigareta. Za trenutak se zamislih: mo`da
je moje stanje zabrinjavaju}e? Ljudi bi, sigurno, osudili moj
dobrovoljni zatvor u zagu{ljivoj sobi bez hrane. Ljudi za~u|eno
gledaju, slije`u ramenima, vrte glavom, {apu}u. Ne vole me. Vi{e
im ne pripadam. Sve to je neva`no: misli se povuko{e iz mog uma.
Sobom zavlada neprirodna praznina. Ne{to se ugasilo i
doprinijelo potpunom mrtvilu. Zaustavih dah i oslu{nuh. Ti{ina...
Vladala je i do tog trenutka, ali ne{to je prepuklo. Soba je smrtno

5
ranjena i ta otvorena rana zjapi. Razbacane stvari po podu i stoli-
cama, kao rasuta utroba. Mrtva odje}a, mrtve knjige i ~a{e izu-
darane `enskim usnama krvare bojom karmina. [ta je ubilo ~ak i
ti{inu? Ugledah sat. Shvatih da mu srce vi{e ne kuca, klatno se ne
pomjera, i sat je mrtav. Prestala sam da mjerim vrijeme. Plu}a su
mi gorjela, spr`ena nemilosrdnim `arom, u ustima nepodno{ljiv
ukus. Po`eljeh ~a{u vode, i po|oh da je dohvatim, teturaju}i po
sobi i sapli}u}i se o stvari. Prinose}i ~a{u goru}im usnama
ugledah sat na svojoj ruci. U lice mi zasvijetli{e sablasni brojevi
digitronskog ~asovnika: Bilo je 10:38.
^a{a mi ispade iz ruke. Osjetih mokro pod nogama.
Nevjerovatno! Oba ~asovnika pokazivala su isto vrijeme. Uporno
i }utke. Kazaljke i brojevi nisu se pomjerali. Gledali su me
uko~eno. Zra~ili su. Vrijeme je bilo potpuno paralisano. Niotkud
zvuka, ni pokreta. Nije se doga|alo ni{ta.
- Ni{ta - pro{aputa neko iza mojih le|a.
Trgoh se. Iz akvarijuma me ljubopitljivo posmatrala zlatna
ribica ispup~enim `utim o~ima. Da li to crvenkasto stvorenje
mo`e da pronikne u moju glavu, i da glasno ponovi moju misao?
Iz ribljih usta iza|e balon~i}, i u dodiru s vazduhom raspu~e se u
rije~.
- Misao - ponovi ona.
Sad sam bila sigurna da ribica materijalizuje moje misli u
balon~i}ima vazduha. Sa drugog kraja sobe dopre prigu{en zvuk.
Podsje}ao je na kucanje mog paralizovanog sata. Kraji~kom svijesti
razaznam da je to prigu{en kikot koji imitira tiktanje. Potra`ih
pogledom, ali sve {to sam vidjela bija{e kr`ljava biljka tu`no
obje{enog li{}a. Prislonjena uz mutno prozorsko staklo, bila je
o~ajni~ki `eljna svjetlosti, vazduha i vode. Vapila je nijemo mole}i
za milost, tako tu`no da je uspjela izazvati ~ak i sa`aljenje.
Iznenadilo me da, poslije toliko mrtvila, opet osje}am. Brzo
napunih ~a{u vodom i pljusnem je na sasu{enu zemlju u saksiji.

6
Zaprepa{teno razroga~im o~i, poku{avaju}i da shvatim kakvo je to
bi}e u saksiji koje zlobno stresa kapljice vode i nastavlja kikot u
ritmu otkucaja. Stvorenje je li~ilo na igra~ku s dugim kukastim
nosem, buljavim zelenim o~ima i zmijolikim rukama koje su se
savijale u bilo kojem pravcu. Ko`a mu je bila gruba i hrapava kao
kora drveta i nije imalo noge, ve} bilo ukopano u zemlju iz saksi-
je. Nakrivljeno ustranu, cerilo se prave}i grimase.
- Mo`da ti zbog ove vode poklonimo jo{ minut.
- Kakav minut? - upitah.
- Minut oduzet od smrti vremena.
- Vremena - ribica razbi mjehuri}.
- Ko si ti i kako da mi pokloni{ vrijeme?
- Ja sam iz druge stvarnosti. Primje}uje{ da je vrijeme stalo.
Ne mo`e{ ga mjeriti. Prolaznost je smrt vremena.
- Ali kako?
- Kako... Kako? - pucali su balon~i}i.
- Ha, ha, ha! - otkucavao je patuljak.
Pogledah na sat. Bilo je 10:39.
- Sat se pomjerio! - uzviknuh.
- Da, odlu~ili su da ti, ipak, poklone taj minut, zbog biljke.
Uvidjela sam da mi se de{avaju ~udne stvari. I tjeraju}i ludi-
lo {to me obuzimalo, po~eh da vi~em:
- Moram prekinuti ovaj razgovor! Ovo je bolesno! Vi ne pos-
tojite! Moram na}i nekoga i re}i {ta mi se doga|a... Na}i }u neko-
ga ko }e me saslu{ati…
- Nekoga - ponovi ribica.
Bila je u pravu, ja nikoga ne interesujem.
- Ha, ha, ha! Zar ti misli{ da si jo{ uvijek ono {to si bila? Za
tebe je prekasno. Zar o~ekuje{ da }e ljudsko bi}e shvatiti o ~emu
govori{? Smija}e ti se. Ko jo{ razgovara sa saksijama?

7
 - Ne znam, ne...
- Ne! - re~e riba.
- Prestani da se glupira{. Sada pripada{ nama i `ivi{ u drugoj
stvarnosti. Slu~ajni posmatra~i zovu nas duhovi, halucinacije. No,
bolje ti je da me slu{a{: bitno je da po~ne{ hvatati vrijeme.
U}utah i sjedoh na stolicu. Osje}ala sam da je u pravu. Ne
mogu se vi{e vratiti natrag. Pre{la sam zabranjenu granicu s koje
nema povratka. Moji prijatelji, svi koje sam poznavala bojali su se
ludila. Gledala sam naizmjeni~no u mali i veliki sat. Oba su zani-
jemila. Svi smo zanijemili. Niko nije mjerio neuhva}eno vrijeme.
Vidjela sam da }e se dogoditi ne{to. Iz svih uglova sobe izmili{e
bezobli~na stvorenja, nalik na razvu~ene sjenke. [aputali su,
gurkali se i gledali u mene.
Preda mnom olovka se podi`e s poda i po~e lebdjeti iznad
par~eta papira. Pogledah u patuljka: }utao je. Pogledah u ribicu.
Kao u gr~u, tijelo joj se zatreslo par puta. Iz usta joj pokulja{e
balon~i}i i svaki se raspukao u rije~:
- Oslu{ni pla~ neuhva}enog vremena.
Zamislih se, uzeh olovku, koja mi je sada kru`ila oko glave, i
napisah na papiru:
”Riba zna tajnu”. U sobi nastade `amor. Pogledah na satove.
Bilo je 10:40. Uhvatila sam jedan trenutak.
”Ti{ina je vapaj sjena i duhova”. (10:41)
”Bezvremenosti, porodi ih!” (10:42)
Svaka re~enica je hvatala jedan trenutak. Soba se ispuni svjet-
lo{}u. Pisala sam satima. Ra|ala sam svijet. Svoje vlastito vrijeme
i prostor. U`ivala sam, nije mi bilo te{ko u carstvu samo}e. Ludaci
kao ja ni s kim ne dijele novoprona|eni svijet.
Kad su kona~no iz vanjskog svijeta do{le kom{ije i kriti~ari u
bijelom, odveli su me iz zagu{ljive sobe. Htjedoh ponijeti bar zlat-
nu ribicu kao uspomenu na uhva}eno vrijeme, a oni reko{e da je
mrtva. Glupost! Ko je jo{ vidio da mrtve ribe govore?

8
 NO] U KOJOJ NISMO @IVJELI

Sada mi izgleda smije{no. @ivot promi~e na dlanu, umanjen,

udaljen. Kao da gledam u kristalnoj kugli srca i smijem se, dok jata
ogromnih ptica nadlije}u mo~varu. I ravnodu{no grak}u. Mo`da
ba{ zbog tih ptica nisam zaboravila, jer sli~no su graktale i tamo.
Ne znam kako su me na{le daleko, toliko daleko da zaboravljam
na kojoj strani tone sunce u kosti planine, hladne i sive od ti{ine
i ugla~anog kamena.
Glupo je vjerovati da taj kamen nosi neuni{tivu klicu stvaran-
ja od koje bi Bog mogao na~initi jo{ jedan svijet, samo kad bi htio.
Od toga tamnog kamena gradili smo na{a stani{ta: za `ivota i za
smrti - ku}e i groblja. Nadaju}i se da }e trajati vje~no. Bio je
veli~anstven na{ Grad pod planinom. Imali smo sigurnost i rijeku
{to je nosila sve osim te{kog kamena. A ja sam voljela groblja i
pri~u o Bogu koji }e vratiti umrle. Raduju}i se sahranama, znali
smo da pokojnici dobiju mir, jer kada se bude u bla`enstvu, Bog
je s njima. Pravi `ivot je njima.
Najve}a ~ast u Gradu bila je kada svi ~lanovi porodice umru.
Smatrali smo za najve}u ljubav to {to ih je On sklonio iz patnje
obi~nog `ivota. Priredili bismo rasko{nu gozbu sa mnogo jela i
pi}a. A tijela mrtvih ni trunula nisu. Dobila bi oreol ljepote {to se
ne zaboravlja. Zlato i nakit bili su odje}a pokojnika, a njihova
bla`ena lica odisala su sre}om. Veli~anstvena groblja sa gigantskim
skulpturama predstavljala su harmoniju smrti. Uvijek otvorene

9
grobnice bile su ukra{ene cvije}em iz ba{te, a stepenice prskane
opojnim mirisom. U slavu mrtvih ljubav se izra`avala slobodno
me|u svim ~lanovima zajednice. Mnogo smo vremena provodili u
grobnicama dive}i se snu pravednih. Sje}am se ~ak i po~etnih
rije~i pjesme koju smo pjevali:

”Slu`e}i Tebi, svi smo mrtvi

pravednim snom sre}nih `rtvi...”

A onda je nastupila mijena. Zloslutni znak bija{e jato ogrom-

nih ptica. Nikada i niko prije nije vidio tako tamne ptice. Raspon
krila bio im je ve}i i od najvi{eg ~ovjeka. Bile su zagasite boje, a
ispod vrata na sna`nim grudima isticalo se plavo perje, sedefno na
suncu. Najgori od svega bija{e njihov poj, ako se promuklo jedno-
li~no hroptanje uop{te mo`e tako zvati. Uvijek bi jedna po~ela a
ostale ponavljale isti zvuk, kao sablasno umno`en odjek. U na{im
prelijepim grobnicama na~inile su svoja gnijezda, i otuda ih ni~im
nismo mogli istjerati. Po cijelu no} drhtali smo slu{aju}i njihovo
graktanje. Mir je napustio postelje na{e.
Bajka smrti i ljepote rasula se kao osu{en leptir pod prstima.
Ostalo je malo praha s krila zlatne uspomene. Iznevjerena su sva
na{a vjerovanja, nestali su harmonija i red. Strah je zavladao na{im
ku}ama, i smrt postade stra{na i neumoljiva. Na{i pokojnici po~eli
su se raspadati! Ljepota pobje`e pred u`asom kada zemlja po~e da
se trese. Mislili smo da sivi kamen prkosi vremenu i da je tvr|i od
svega na svijetu. A sad ku}e i grobnice na{e bijahu kao od stakla.
Kamen se drobio u pra{inu. Stali smo pod nebom tra`e}i odgov-
or od Boga. Nebo je }utalo. Na{a divlja rijeka gutala je kamenje u
zelenoj vodi. U nepovrat.
A onda se s planine doteturao neobi~an lik. Zarastao u kosu
i bradu, obu~en u grubo sukno kakvo se u na{em kraju nikada nije

10
tkalo. Nosio je ~vornovat drveni {tap i pjevao dubokim glasom na
jeziku, koji smo, odjednom, svi razumjeli:

”Tamna dubina doziva strahom,

Leptiri dr`e opelo nad glavom.
Kad jastuci ostanu bez snova,
Sanjamo o izgubljenom Gradu,
Sve }e nestati, sve }e ispariti.
U novi prostor bez okova
Ptice }e smrt premostiti.
Tamna dubina rodi}e nadu...”

Kao da je to bio odgovor na molitvu na{u. Vjerovasmo da je

Prorok, da je Bo`ji, da donosi vjernicima istinu i spas. Ni slutili
nismo da smo tek davljenici {to gr~evito hvataju Spasitelja koji
prvi do|e. Koji je gre{an. Najgori mogu}i.
Ubrzo je Mesija obuzeo na{e misli. Postali smo sjene koje
drhte od neizgovorene rije~i. Prore~eno je kako pukotina nakon
zemljotresa prolazi Gradom da bi odvojila prevedne od ne~istih
{to nisu dostojni `ivota u Gradu. Imao je Mesija vlast nad ptica-
ma. I slijepo su ga slu{ale bacaju}i polovinu stanovnika u bezdan.
Desetog dana, kad je `rtvovanje bilo pri kraju, dok su posljednji
o~ajnici bacani u ponor, zemlja je opet zadrhtala i zatvorila
pro`drljiva usta. ^uli smo kako padaju}i vri{te i dozivaju nas pri-
jatelji, kom{ije i ro|aci. Nastade zlokobni muk...
Ponadasmo se da je mir, da su zvijeri site i da je patnji kraj.
Ali tek onda po~e prokleta no}. Sunce utonu u planinu odakle nije
iza{lo mjesecima. U`as i ko{mar ostvario se na zemlji. Bija{e to
no} u kojoj nismo `ivjeli. Sva djeca razbolje{e se od groznice. Na
njih je ba~en san iz koga se ne mogahu buditi. Krvav znoj rosio im

11
je ~ela. Prorok je obamrlu djecu bacao u rijeku da zadovolji
duhove vode. Pti~urine su otimale njihova tijela iz naru~ja majki i
`derale ih. Tako site od dje~ijeg mesa, poludje{e i po~e{e se klati
me|u sobom. Gledali smo kako kre{te i klepe}u krilima. Njihova
otrovna krv zamutila je rijeku. I{~upano perje prekrilo je zemlju.
Prorok je hulio da }e `rtve zadovoljiti bijes duhova vazduha.
Prorok je tra`io nevjestu. Sve djevojke i `ene bile su slobodne
jer vi{e nije bilo djece. Iza{le su na rijeku da se kupaju pod
mjese~inom. I ja sam bila me|u njima. Dao nam je prozirne bijele
haljine i plavo perje da upletemo u kosu. Rijeka je klizila oko tijela
odnose}i bol i u`as iz na{ih srca. ^ekale smo mlado`enju pune
`udnje. Tijela su nam treperila kao suvo li{}e. Spasitelj je stajao na
obali upijaju}i zmijskim o~ima svaki na{ pokret. Pru`io je vijugave
ruke ka meni i rekao:
- Do|i...
U polusnu, korakom mjese~ara, moje noge su me pokorno
odvele u zagrljaj, u propast. Vidjela sam raspomamljene mu{karce
kako iska~u iz skrovi{ta i grabe `ene kao plijen. Nastado{e svad-
bene orgije, pir u kome je Grad gorio od bluda. Prolamao se
izbezumljeni urlik. Krik pohote iz grla, iz bestijalnog `drijela.
Ali zaiskri{e blijedi zraci sunca. Nakon beskona~ne no}i
obasja{e pusto{ i otvori{e nam o~i. Svuda bijahu ru{evine. Mrtvi
ljudi, mrtve ptice i sje}anje na ra{~ere~enu djecu. Mi - {a~ica
izlu|enih, i On - na{ predvodnik. Ve} je naredio da se skupe drva
i napravi loma~a. Ostalo je da zadovoljimo zloduhe vatre. Jo{
`rtava, {to je preostalo `ivih, a onda }e zavladati mir. Vje~iti mir.
Loma~a je gorjela i trebalo je ve} da prvu `rtvu bacimo u `ar.
Dograbih no` i zarih ga u grudi Zlotvoru koji je te beskrajne no}i
sladostrasno dahtao na mojim grudima. Dr`ala sam toplo i crveno
srce na dlanu. Jo{ uvijek je kucalo i bez krvi dok su Prokletnikovo
tijelo bludnici-pokajnici bacili u vatru. U gustom dimu, svi pados-
mo u san, kao mrtvi.

12
 Probudile su me ruke nepoznatih vojnika u bijeloj uniformi
koji su uklanjali tragove propasti i srama. Moja prozra~na haljina
bija{e ru`i~asta od krvi, a u ruci sam jo{ uvijek stezala Mu~itelje-
vo srce. Moji sugra|ani pokaza{e prstom na mene i reko{e da sam
bludnica i ubica Zlo~inca koji je doveo do uni{tenja. Ja sam }utala
pognute glave. Vojnici su strpljivo obja{njavali da smo zavedeni, da
su nam nametnuti obmana i bezrazlo`ne `rtve. Bili smo zaslije-
pljeni pri~om podmuklog prevaranta i otrovnim vizijama bolesnog
uma. Bilo je potrebno da se vratimo na put istine, put iskupljen-
ja od grijeha.
Vojnici u bijelom proglasili su da u Gradu moramo po{tovati
Zakon dobro poznat u drugim dijelovima svijeta, jer smo jedino
tako dostojni ljudskog `ivota. Pod okriljem jedinoga Boga. Nama
novog i nepoznatog Boga.
Osu|ena sam na progonstvo u mo~vare i klizi{ta. Stanujem u
{upljem drve}u, u brlozima i pe}inama. Hranim se blatom radi
pro~i{}enja od zla koje sam u~inila u Gradu. Pijem mutnu vodu
koja spira grijeh iz du{e. Mo`da }e mi oprostiti. Ako ikada
prestanu da grak}u te pti~urine nad mojim skrovi{tem, vjerova}u.
Bog pra{ta uvijek, a ljudi kad je suvi{e kasno.

13
 BROD PROKLETIH

Gledala sam s palube talase. More kao da di{e i gleda me,

slutim nevi|enu snagu kojom }e nasrnuti. Talasi divlje udaraju u
brod. Poku{avaju da dopru do mene, da me odvedu. Voda popri-
ma zastra{uju}e oblike. ^eljusti, kand`e i repovi, ~ini mi se da
prepoznajem ~as divlje zvijeri, ~as ljudske ruke koje se pru`aju ka
meni. Kao da su podivljali milioni bi}a i duhova koji `ive u moru.
^ula sam ih kroz bijes i udarce oluje, kako dozivaju, uzvikuju moje
ime, kako {apu}u:
- Do|i - ~ekamo te!
Kao hipnotisana prekora~ila sam ogradu i ra{irenih ruku
sunovratila se u kovitlac mora i vjetra. Do~ekao me talas koji svom
silinom udari u pramac broda. Ledena jeza u kojoj let, udarac i
mrak okon~avaju agoniju. Zatim {um vode koji uljuljkuje,
kome{anje i nerazumljivi glasovi. Sve je mutno, hladno i nerazgov-
ijetno...

***
Ispod povr{ine ugledah plavetnilo neba i tople zrake
sunca kako se probijaju do mene. Nije mi vi{e bilo hladno i ni{ta
vi{e nije boljelo. Tada se ukazalo da je usred dana sjajna zvijezda
spu{tena sa neba po~ela da raste. U sred svjetla kud je te{ko bilo
gledati po~ela sam nazirati lik. Lik nebesnika u rasko{nom sjaju

15
ljepote. Najljep{e bija{e mu an|eosko lice, zelenkasto, bijelo i
prozra~no, uokvireno tamno-svilenkastom kosom. Zra~ilo je
svjetlo{}u iznutra. Njegove haljine sjajile su u spektru od crne do
smaragdno zelene boje. Pokrivala su ga tamna izvijena krila preli-
vaju}i se na svjetlu u boju sedefa, nalik na krila crnog labuda.
Lebdio je nad vodom, zra~e}i toplinu {to je istovremeno isijavala
tugu. A te ~udesne o~i punile su me snagom i spokojem. Iako
ni{ta nije rekao, osje}ala sam da se pogledima razumijemo. I ~ula
glas unutar glave kako me pita:
- Ti ne `ali{?
- Ne, nemam za ~im. Kuda me vodi{?
- Ne mogu te povesti sa sobom, ~eka te ne{to drugo. ^ula si
poziv?
- Da, neko me dozivao.
- Sama si prihvatila.
- [ta }e biti sa mnom, kuda }u sada?
- Dobi}e{ dar.
Sagnuo je predivnu glavu k meni i tada osjetih da miri{e na
pobrano cvije}e naslagano na svje`im grobovima. Mirisao je kao
stotine ru`a, orhideja, ljiljana i hrizantema. Spustio je rubinske i
so~ne usne na moje ~elo i ja osjetih kako mi se po tijelu razliva
zlatna svjetlost, kako se duboko i davno zaboravljeno ne{to otvara
u mojoj glavi. Njegov poljubac ispunio me snagom.
- Tvoje ime je sada Vila Sudbine, i bi}e{ proro~ica na Brodu
prokletih - rekao je i nestao u zlatno-zelenom sjaju.
Tog trenutka primjetih da sunce zalazi a ja da hodam po
povr{ini vode. Iz daljine pribli`io se oblak magle. Iz magle izroni
brod, tih i be{uman, izgledalo je kao da sablasno klizi kroz vodu.
Na pramcu je stajao ~ovjek obu~en u crno. Bacili su mi merdevine
od u`adi i mornar s maramom na glavi pru`i mi ruku. Razmi{ljala
sam kako sko~ih iz jednog da bih se popela na drugi brod.

16
Podigoh pogled, predamnom je stajao visok mu{karac u`agrenih
o~iju.
- Dobrodo{la na Brod prokletih. Ja sam kapetan. Zovu me
Crni Gusar. Jesi li ti ona koju tra`imo?
- Ja sam Vila Sudbine.
Pogledah okolo. Paluba je bila puna jadnih, pocijepanih i
mr{avih stvorenja. Pokloni{e mi se svi. Blijeda si}u{na `ena
do{epala je do mene nose}i lepr{avu crnu odoru, uniformu koju
}u morati da nosim. Brod je tonuo u maglu i nastavio kretanje
suprotno od sunca.

***
Bio je to ogroman brod. U njega bi mogao stati ~itav grad.
Iako u svijetu mrtvih, prostor, vrijeme i druge dimenzije ne zna~e
ni{ta. Mi nismo slu~ajno tu. Ovo bija{e morski pakao, na{a tam-
nica i kazniona. Mi smo ga prizvali i stvorili u horizontu patnje. Na
Brodu prokletih nema dobrih i mudrih. Oni odlaze na ljep{a
mjesta. Mi, prokletnici, `ivot smo gledali kao beznade`nu, surovu
plovidbu. Zato smo bili tu. Prihvatih zli udes mirno, jer ne bijah
bolja ni gora od bilo kojeg saputnika svog.
Koliko dugo sam ve} na brodu duhova? Nikada nismo bili
mu~eni. Ipak, putovanje na ovom brodu je mu~no. Krije nas
magla, ~uva nas no}. Mi putujemo u zalazak sunca, okolo vodene
lopte iznad koje je Bog. Nije nam dozvoljeno da ikad vi{e vidimo
dnevnu svjetlost. Mi jesmo bi}a sumraka i treba nam tama. Na{a
imena su zaboravljena s one strane magle. Izme|u ovog i onog svi-
jeta dug je put.
Slike prethodnog `ivljenja daleke su i mutne. Sje}am se
odlomaka, samo krhotina stakla {to je bilo `ivot moj. Kao beba
pre`ivjela sam no}ni mraz i zimsko jutro, dok me ne na|o{e u
plasti~noj kesi u sred smetlji{ta. Sje}am se mra~nih soba gradskog

17
siroti{ta i prizemne ku}e usvojitelja u predgra|u. Imala sam
dvanaest godina kada me poo~im ljubio, a ja se nisam branila. I
kako je pomajka vikala ”kurvo” i ”nesre}nice” dok me pla~u}i
izbacivala iz ku}e u kojoj sam rasla. Kasnije, na prekookeanskom
brodu, postala sam sobarica koja je prodavala svoje tijelo. Brod je
oduvijek bio moja sudbina. Sje}am se starih i bogatih putnika,
ru`nih lica i zadaha njihovih debelih ruku. Nikome nisam rekla
”ne”, nikada nisam rekla ”da”. Sje}am se da nisam znala kuda
putujem.
Moje ime je Vila Sudbine. Nekad sam bila `ena, sada sam
ptica zloslutnica. Vizijama usmjerim Brod kad treba pokupiti nove
nesre}nike.

***
Iznad mene se nagnu prilika u dugom kaputu - Crni Gusar.
Pridr`ao mi je ruku. Je li on prijatelj u bezna|u? Maglovito izran-
jaju zvijezde, kao oblak magla obavija brod.
Uzdrhtala sam. Osje}aj se ponovo javlja. Sklapam o~i i vidim
lu~ki grad na obali sa palmama i pijeskom. Vidim sna`nog
mu{karca okovanog u gvozdenu |ulad. Ubice mu vezuju usta i
stavljaju vre}u na glavu. Izbacuju ga u more. Osje}am njegove
gr~eve i trzaje. Poku{ava da se otme iz ~eli~nog stiska. U plu}a mu
nadire voda sa ukusom smrti. Ovaj put ona ima miris slan, svje` i
opor, nezaboravan za sve koji smrti pri|u suvi{e blizu. U svijetu
`ivih to nema mnogo zna~aja, u svijetu sjena je druga~ije.
- Opet vizija? - upita Crni Gusar.
- Da blizu je. Javi kormilaru, isto~no prema zvijezdi koja se
obojila u crveno.
Tako je svaki put. Nije mi bilo te{ko prihvatiti dar vi|enja.
Kao da sam ga oduvijek osje}ala kako bubri u dubini du{e. Najte`e
mi je padala neodre|enost vremena. Na Brodu prokletih nema

18
mjeseci ni godina, za nas ne postoji dan, jutro ili svitanje. Na{a
sada{njost je sumrak i beskona~na no}. Mo`da je pro{la omanja
vje~nost otkako su me izvukli iz mora? No, sve je isto, vrijeme
ovdje nema zna~aja.

***
Kad gledam Crnog Gusara, cijelo moje bi}e treperi iznutra.
On me kradom prati pogledom dok {etam palubom. Njegove o~i
primaju druga~iji sjaj. Lice mu svijetli u mraku. Ali u svijetu sjen-
ki nema prijatelja! Na Brodu prokletih nema ljubavi! Ko je taj crni
~ovjek? Imam li hrabrosti saznati ko je on? Ja sam proro~ica i za
mene nema tajni. Moj dar otvara vrata pro{losti. Evo, bujica nje-
govog `ivota nezadr`ivo juri mojim o~ima. Vidim la`, vidim pre-
varu. I `enu {to mu podme}e tu|e dijete. Vidim ga kako je davi u
moru. I kako odlazi da pliva prema zalasku sunca, na valu bez
povratka. I vidim kako je odlu~an da umre, jer ne}e da bude iza
re{etaka. Osje}am o~aj, mr`nju i osvetu. Tama pro`dire njegovu
du{u. ]utim uzaludnost njegove gor~ine i grcam u suzama. [ta se
to de{ava!

***
Nisam pitala {ta se desilo pre|a{njoj Vili Sudbine. Primjetim
da poslije neodre|enog vremena neki stanari broda nestanu. Niko
ne zna {ta se s njima dogodi, niti kuda su odvedeni. A sem toga,
ovdje sudbina drugog nesre}nika nikog ne zanima.
Ta misao me ve} dugo mu~i. Mo`da postoji izlaz sa plove}eg
limba? Iako sam slutila da }e moj `ivot zavr{iti na sli~nom mjes-
tu, mo`da je moglo biti druga~ije? Ako postoji An|eo, onda sig-
urno postoji i Tvorac! [ta se o~ekivalo od mene? Kazna, kajanje,
iskupljenje…? Ili treba da se pitam {ta to ja o~ekujem od sebe?
Kada u|em u pusto{ osje}anja i prazninu postojanja, stvari moga
`ivota nisu mi ba{ jasne. Ali kad razmi{ljam o Crnom Gusaru, sve

19
ima smisao. On je sebe osudio, ne Bog. Jedino on sam… @alim
ga kao nekog ko mi je blizak, ko je drag. Zar je morao biti tako
zao prema sebi? Jesam li i ja...

***
Sklapam o~i puna slatke strepnje. Prvi put postajem svjesna
sebe. Ru{e se zidovi i vidik mi postaje jasan, okupan bojama.
Vidjela sam bol, patnju - o~aj drugih ljudi i na{la put iz tame.
Stanari broda, nesre}nici, nikada nisu ni poku{ali uzdignuti se
iznad bijede. Prema sebi su okrutni, sebe su prognali me|u
proklete, jer nisu vjerovali da zaslu`uju bolje. A bilo je dovoljno
ispru`iti ruke i po`eljeti svjetlost... Pla~em… Moje suze teku bez
kraja i slivaju se u more. Iz mog srca izlila je rijeka ljubavi i ja ne
`elim da stane. Bila sam slijepa za boje, gluha za {apat An|ela,
nijema za rije~i utjehe i ushi}enja. Sada sam spremna da krenem.
@elim ka nebu u zagrljaj {to me ~eka.
Na palubi, obasjana punim mjesecom, {aputala sam Crnom
Gusaru:
- Ni{ta nije onako kako izgleda. Upleteni u pau~inu sna
proklinjemo sami sebe. Lako je pokidati lance, lako je biti kap u
vrelu ljubavi.
- U tvojim o~ima vidim da je more-ljubav, i svijet-san ispun-
jen ljepotom. Toliko snage u `ivotu tro{io sam na bezna|e. Mr`nja
iscrpljuje i gu{i. Tako je lako voljeti. Zar je mogu}e da sam to zab-
oravio!? Ovaj brod vi{e nije tamnica. Za{to gubiti vrijeme?
Tada sam drugi put vidjela An|ela. Obgrlio je mene i Crnog
Gusara, a zatim se vinuo u nebo.

***
Uskoro }e putnici Broda prokletih uvidjeti da su ostali bez
proro~ice i kapetana. Pitam se da li }e iko od njih otkriti {ta se

20
desilo sa nama? @elim da i drugi me|u njima shvate kako snaga
ljubavi jeste izlaz s Broda prokletih. Kao {to je mr`nja put do
tamo. Smrt nije kraj, jer Bo`ija milost bude ve}a od kazne koju
dosudimo. Sebi. I kad nada umre, kada postanemo {uplje olupine
i proklete sjene, ~ak i tada ljubav }e nas odvesti do An|ela koji leti
daleko, daleko...

21
 MONOLOG U [OLJI KAFE

Moja `elja je da ostanem nepro~itana! Dok su djevoj~icama

punili glave bajkama o kuli od slonova~e i neustra{ivom princu,
moja je kula bila vavilonska, na prkos svima, gra|ena od knjiga.
Sama sebe kaznila sam prezirom i njime {ibala strahotu ljudske
dvoli~nosti, sve dok nisam zatrpana bila u tamnici od papira. Na
`alost, ne stigoh da odrastem, iako je pro{lo mnogo vijekova od
mog ro|enja. Zaustavila me bolest dosade koja izjeda do sr`i, sve
dok vlastito tijelo nisam potopila na dnu jezera u glavi. Jezero
osje}anja! Bilo bi bolje da priznam kako je to samo jezero
sje}anja. Izvana je ukra{eno, i slu~ajni prolaznici u mom `ivotu
zastanu zadivljeni mudro{}u i o~arani plahim emocijama. No oni
ne slute da se jezero talasa samo vani. Dno je smrdljivo i trulo -
miri{e na smrt.

***
Ti me sada ubje|uje{ da mrtvac, ipak, samo spava, da `eli
`ivjeti po svaku cijenu. A ja, pak, mislim da mrtvaci nikuda ne
`ure. Ko je ono rekao:
”Uzalud je budim”?
Oh, znam, da umije{ ~itati, sigurno bi se nadovezao onim jo{
ljep{im rije~ima:
”Ljubavi moja mrtva, a ipak `iva,
O, sve {to pro|e vje~nost jedna biva.

23
 I nema mene, al ima ljubavi moje.”
Podsjeti}u te: mene je vje~nost ve} pojela i samo voda spira
kosti moje. A od tebe }u pobje}i kad-tad, jer ljubavi - nema!
Izmislili su je pjesnici za zabavu priproste svjetine. A poetama slu`i
za izmi{ljanje i fantaziju!

***
Moja borba sa njim, moja opsjednutost njim, stalna je kao
igra bespredmetnih sjenki na pozornici. Ta igra, neovisno o glum-
cima, neprekidno smjenjuje boje dana i ti{ine no}i. Nikad ne}u
saznati za{to samo on mo`e drsko da uroni u moje tijelo, o~ima,
duhom, energijom; ne biraju}i ni na~in, ni vrijeme. On zna da }e
sru{iti sve barijere i prona}i put do du{e pustinjaka, do du{e koja
luta. Mo`e mi pri}i kad god po`eli. On prodre u moj um unose}i
u`itak. Ne moram nikad pogledati na sat. Osjetim ga,
nepogre{ivim instinktom tra`im ga u dubinama, uranjam u sebe.
Nagli talas, koji mi {alje izdaleka, po~ne nezaustavljivo strujati
kroz moje tijelo. Ne postoje rije~i kojima mogu opisati bla`enst-
vo du{e {to se stapa sa drugom du{om bez dodira, bez fizi~kog
kontakta. I ja znam KO je - duh koji me rasta~e u materijalno
nepostojanje! Spajamo se u blistavo jaje bijele svjetlosti, za~etak
svega, u silu koja opija, ispunjava... Sre}a prizvana iz fantasti~nih
snova u kojoj gubi{ sebe, gdje dvije du{e postaju jedna. Silna sre}a
u blistavim bojama duginog spektra.
I kad se fluid u`itka, izvan svih poznatih na~ina spajanja,
raspr{i kroz utrobu, stvara osje}aj mnogo ja~i od poznatog batr-
ganja tjelom (kojim ve}ina ljudi upravlja sirovo, grubo). Ja znam
njegovu ljubav, njegovu snagu kojom se predaje, a ne osvaja. I
prepu{tam se ~iste du{e kao zavedeno dijete. Upijam `udno u
sebe svaki damar te mu{kosti, ra|aju}i ljepotu nevidljivog obzor-
ja. Na{e spajanje izvan materije doga|a se u ekstazi van postojan-

24
ja, u groznici gdje nema ograni~enja, jer tijelo nije postelja ve}
volja. Ta bezvremena sfera primi nas lako kao da smo oduvijek dio
nje, izgubljena ~eda gurnuta u ambis, u mre`u zemaljskog ludila.
Mi, odbjegla djeca koja se vra}aju na tren u prapostojbinu, spa-
jamo se - {irimo neograni~enu ljubav. Tada ja pouzdano znam da
smo bi}a {to egzistiraju u nizu preobra}anja sa svrhom stapanja u
svjetlu.
Kada se rasvijestim le`e}i na podu, kao naglo probu|ena
i gurnuta u realnost, dugo mi treba da se sna|em. I tada se, kao
dijete otrgnuto iz maj~inog naru~ja, osvr}em tra`e}i toplo krilo.
Postavljam bezbroj pitanja na koja nemam odgovora. Za{to mi on
to radi? Za{to me zove, i tra`i? Za{to me odvu~e u zaboravljeni raj
kada se moram vratiti nazad i grubo tresnuti od zemlju? U svije-
tu gdje su ljudi me|usobno stranci, razara me misao o njegovom
postojanju. A realnost, u kojoj su nam konci upleteni oko {aka,
sputana je surovim pravilima. @ivimo lavirint iz kojeg kao fizi~ka
bi}a ne mo`emo iza}i. Ne{to drugo je gore, tamo smo slobodni i
savr{eni, povinujemo se samo zakonima neograni~ene ljubavi.
U stvarnosti smo prijatelji koji {apu}u duge i povjerljive raz-
govore. Razumijemo se, tra`imo novi na~in borbe, spoznajemo
puteve i tragamo za iskustvom... Ja prihvatam tu igru i ne bojim
se. Sigurna kao cvijet {to raste na plodnoj nedirnutoj zemlji,
dajem svoju du{u u radosti pa`nje prema drugom bi}u. Rado ga
slu{am ispru`ene ruke, spremna da podr`im njegov uzlet.
Zauzvrat o~ekuju}i da budem samo drag oslonac. On odre|uje
pravila na{e igre, on je aktivan princip koji pokre}e.
Po~inje da me gleda dugo i blago oda{ilju}i talase {to unose
nemir u glatku povr{inu mojih `elja. Progoni me, tra`i, osje}am
njegovo prisustvo iz daljine. Do~ara mi snove u kojima se spa-
jamo, energiju koju mo`emo uzimati i davati osje}aju}i bla`enst-
vo. A ja se ”branim” od njegovih `elja, bje`im od tih svevide}ih
o~iju, tra`im ”izlaz” i ”opravdanje”. Koprcam se u mre`i kao

25
uhva}en leptir. Zamaram se od borbe i posustajem. I{~ekujem,
oslu{kujem damare srca, nose me snovi, obuzima ma{ta - neu-
morni saveznik njegovog poduhvata. Predajem mu se sve vi{e i
vi{e. Tra`im ga, prepu{tam se njegovim o~ima, {apu}em ne{to
neodre|eno, nedore~eno, istrgnuto. Pla{im se da sam rekla
previ{e, a uglavnom }utim oborenih o~iju.
U`asavam se pomisli da u stvarnosti nema ni~ega, da mi se
privi|a sva ta nebeska ljubav. Analiziram postupke, rije~i, misli,
potragu, snove... Padam i di`em se, letim i ponirem sve u istom
vrtlogu, bezizlaznom u stvarnosti. U~ini mi se da on postaje
odre|eniji, bli`i. Kao da samo treba ispru`iti ruke i uzeti ga tu
pred o~ima: gdje boravi kao opsjena s tijelom ~ovjeka. Kada
ispru`im ruke u bunilu napipam ne{to. Osjetim obris, ali mi
izmakne iz razloga neshvatljivog. U silnoj `elji da zadr`im stisak,
samo magla ostane u zagrljaju. Ili je to opet san?
Onda po~inje mu~enje. Ignori{e me. Rije~i izlaze s nje-
govih usana, ali ne dopiru do mene. Meni nisu ni upu}ene. Tu je,
ali ga nema, Ja stojim zale|enog osmjeha, sa praznim o~ima. Ba{
kada sam po~ela vjerovati u lijepu iluziju, ona je izmakla. Raspr{ila
se. Bol je stra{an i dubok. ^arolija je razbijena i ja sam surovo
budna, suo~ena s istinom da ni~eg nema, da ni~eg nije ni bilo.
Njegove energije pulsiraju, ali me ne diraju. Osje}am se kao
ku`no ostrvo oko kojeg struji ljekovita voda, ali ga ne doti~e.
Povrije|ena sam. Jer dok sam sama bila i znala da nema izb-
ora, on je do{ao i silom razbio moje uto~i{te. Nametnuo se i
energijom nas uzdigao dose`u}i do drugih oblika stvarnosti.
Vjerovala sam da na|oh put smisla, hrabrena razumijevanjem i
ljubavlju drugog bi}a. Odjednom bivam svrgnuta sa trona ispun-
jenih `elja grubo osvje{}ena ~injenicom da smo stranci. Znamo se
povr{no, nikada se nismo ni dodirnuli osim slu~ajno u prolazu, ili
u snu.

26
 ***
”Bijela kao grijeh, sna`na kao la`, crvena, crvena, crvena...
Obuhvatala je sve, i imala onu neprevazi|enu manu, da ba{ zato
{to predstavlja sve, ne ostavi ni{ta za sobom, ~ak ni bijednu nadu
da }e se vratiti. Neukrotiva sila kao vulkan i poplava, bila je an|eo,
bila je trava, bila je vrisak... Smijeh, vri{te}i smijeh koji odzvanja
kroz no}. Neuhvatljiva kao divlja rijeka i rika lava u suton, bujna i
plaha kao {um stihova. Bila je moja, od svih sakrivena, bila je
ni~ija. ^emu ta groznica, zabranjena vatra, uzalud mo}?”
U ti{ini klizi niz grlo gutljaj kafe. To njegove o~i vode
monolog, dovoljno glasan za moj um. Osje}am probadaju}e zrake.
Ipak, samo se igramo rje~ima. One zvu~e kao daleki nerazumljivi
odjek urlaju}ih misli. On zna da znam. Uvijek sam osje}ala nje-
gove damare, s lako}om prepoznam nemir u njegovom dahu.
Napipavam bilo rije~i i ~itam ga u {iframa. Uvijek sam se pitala
za{to samo on i ja nosimo biljeg u`asnog straha, koji u crno obo-
jen guta kroz snove. Opsjedaju me slike, dok }utim sa {oljicom na
usnama, iz mojih o~iju provaljuje bujica misli:
”Izgubljen u besanom vihoru, ba~en na ovu planetu, jedini
druga~ije obojen, svuda je stranac. Luta kroz kolone ljudi i nikog
ne prepoznaje. Igrala sam s demonima straha i ludila {to u transu
ple{u oko njega, naro~ito no}u. Za mene misli da sam nestvarna,
samo vizija na koju ne smije obratiti pa`nju. Pripisuje mi svu svoju
snagu. Ta boja, ta zabranjena boja, misli da je crvena, a ja je zovem
davno trula vi{nja.”
Dovoljno je }utati i govoriti kroz stihove. I njegova refleksi-
ja je utjeha. Nije, ba{, siguran u moje promjene raspolo`enja. Kao
da pa`ljivo poku{ava da uzme dugu izme|u prstiju. On analizira, a
ja ru{im. U mojoj glavi su jerihonske trube pretihe. Drhtim pred
}utanjem, sva moja snaga se pretvara u pra{inu i slije`e oko nas.
Jo{ jedan gutljaj kafe, poslednji. U stvarnosti nije izgovoreno
ni{ta. Savjest ~edno spava snom djeteta. Rastajemo se toplo kao i

27
uvijek, ostajemo posebni prijatelji. Dvije kukavice sakrivene iza
ni{tavnih `ivota koje se ne usu|uju da pre|u crtu. Jer tamo vreba-
ju gladne ~eljusti neizvjesnosti, i ko zna ~ega sve ne...

28
 L ABU\I PJEV

Ve} satima sam besciljno lutala ulicama, praznog koraka {to

ne vodi nikuda, praznih o~iju koje ne vide ni{ta. Kao da sam
hodala u polusnu, tonula u rupe uma, ne pamte}i misli ~udesne
{to su me obuzele. Prepu{tala sam se ne~emu {to je te{ko objas-
niti rije~ima. Moja podsvijest je neobuzdano divljala. Skriveni
misaoni procesi su me okupirali. Kad god bih se trgnula i
pogledala oko sebe, kao da sam se tog trenutka budila iz naj-
dubljeg sna u kome sam do`ivljavala fascinantno ne{to. Ali
sje}anja su fragmentarna i maglovita.
Postadoh svjesna gdje se nalazim. Sa moje desne strane je
po{ta, sa lijeve glavna gradska ulica, prekoputa velika robna ku}a,
a malo ispred mene glavni trg. Bila sam u centru grada. To me
za~udilo budu}i da imam obi~aj da {etam po zaba~enim stazama
kraj rijeke. Ali kakva me unutra{nja sila vodila i za{to me ba{ tu
natjerala da se trgnem, nisam ni pretpostavljala. Znam samo da
me, odjednom, obuzeo osje}aj kad se ~ini da je sve mogu}e i da
}e se ba{ tog trenutka `ivot izvrnuti naopa~ke, a sve {to je bilo
najlu|a ma{ta postati realnost.
Nekoliko trenutaka stajala sam u mjestu i osvrtala se
poku{avaju}i da utvrdim kuda da krenem i ~ime da zaokupim
pa`nju. Gledala sam prolaznike, bezobli~ne lutke neobojene i bez-
imene, ni~ega posebnog, samo dosadno umorno lice mase.
Radnici hrle sa posla i vuku umorne nate~ene noge spletom

29
beskona~nih staza. Ulaze u brloge, upakovane lego kockice beton-
skih zgrada. [ta ih to tjera da neprekidno `ive i opstaju idu}i dalje
i nadaju}i se... ^emu? Ipak, oni i dalje voze automobile, do`ivl-
javaju saobra}ajne nesre}e, piju pivo i gledaju reklame. Po ulica-
ma prosjaci bez ruku i nogu tra`e od drugih milostinju da
pre`ive...
Za{to oni `ele da `ive?
U svemu tome poneko drvo koje raste iz asfalta priljubljeno
i prignje~eno. Uz sav taj beton, ono je rijedak i nemo}an krik
prirode. Pomislih na pacove u eksperimentalnim laboratorijama.
@ivot nam je jednako beznadan. Osjetih potmuo bol u prsima.
Kako je tu`na moja uloga. Zar nisam mogla `ivjeti negdje drugo u
ljep{im okolnostima? Biti izjeden samo}om do sr`i, otu|en od
drugih bi}a u velikom gradu, i nije ne{to za ~im bi se moglo `aliti.
Iznenada moju pa`nju privu~e ~ovjek koji je stajao s druge
strane ulice i prodavao ne{to. U gradu, zaista, nije ~udno kad se
trguje na ulici, takvih tezgica ima na svakom koraku. Prodaje se
sve: cigare, `vake, privjesci, rukavice, ~okolade, kokice, kestenje,
slike, ~asopisi, knjige... U ovom slu~aju bilo je ~udno mjesto na
kome je ~ovjek stajao. Drugi prodavci na~i~kaju se na trgu, ili po
glavnom {etali{tu, blizu autobuskih stanica, pa ~ak i ovdje ispred
po{te, ali niko nikad nije stajao na drugoj strani ulice. Trotoar je
uzak i pribijen uza zgradu, a tom stranom ne prolazi mnogo ljudi.
Za~udilo me, {to bi neko izabrao ba{ to mjesto. Morao je biti ili
glup, ili prodaje ne{to {to treba sakriti od znati`eljnih o~iju.
Odlu~ih da pri|em i pogledam. Na kraju, mo`da ba{ on ima ono
{to tra`im: ne{to ~ime se mo`e ubiti svakodnevnica. Ali, zaista,
ubiti.
Ipak, trebalo je pre}i ulicu na najprometnijem mjestu, a u
blizini ni semafora, ni prelaza. Trebalo mi je vje~nosti za taj
poduhvat zbog uro|enog straha od automobila. Ali nije me
mu~ilo samo to. U meni je rastao nemir, osje}aj predodre|enos-
ti, koji }e se manifestovati - upravo sada.

30
 Prelaskom na drugu stranu pogledom sam fiksirala prodavca
poku{avaju}i da odgonetnem u ~emu je njegova tajna. ^ovjek je
izgledao jadno i izmu~eno, kao da ga je nu`da natjerala da proda-
je, ali nikako nije mogao biti glup, naprotiv. Lice mu je bilo tu`no
i umorno, ali njegove o~i `arile su iznena|uju}im sjajem. I on je
mene gledao ispitiva~ki i podozrivo, kao da o~ekuje ne{to. Bio je
stariji, izrazito mr{av, neobrijan i ve} sasvim sijed. Mogao je lako
izazvati sa`aljenje da nije bilo o~iju koje kao da su `ivjele daleko
odavde. Spustila sam pogled na stoli} ispred njega i vidjela neko-
liko pohabanih knjiga. To je bilo sve za prodaju.
Moje iznena|enje bilo je na vrhuncu kada sam pogledala
naslove. Bile su to rijetke i vrijedne knjige o kojima sam mogla
~itati samo u enciklopedijama i stru~nim ~lancima. Nisam ni slu-
tila da }u ikada imati u ruci tako ne{to. Prema sje}anju, u pitan-
ju je bila knjiga-dnevnik. Autor je bio ~udak i svjetski putnik {to
je sa svih strana bri`ljivo sakupljao i prevodio okultne i religijske
zapise {to su mu slu`ili za li~no istra`ivanje. ^udan zbir inspiraci-
je kojom se koristio u kontraverznoj stvarala~koj praksi, proslavio
ga je kao jednog od najve}ih majstora mistike. Ruke su mi drhtale
od uzbu|enja. Pitala sam se da li taj prodavac zna {ta nudi. Ako
zna, {ta li tra`i zauzvrat? Upitah za cijenu, bila je bezna~ajna.
Gutala sam knedle. Nemogu}e, ovdje, sigurno, ne{to nije u redu!
Zar }e me samo pustiti da odem nose}i tu dragocjenost dobijenu
u bescenje? Polako sam se okrenula i napravila nekoliko nesig-
urnih koraka, stalno o~ekuju}i da se ne{to dogodi. Mo`da je u
pitanju samo {ala, skrivena kamera ili ko zna? Mo`da je prodavac
ludak koji u`iva da se izruguje ljudima, ili je vje{tac... Mo`da je
usavr{io sve vje{tine iz ovakvih knjiga pa ih isprobava na slu~ajnim
prolaznicima koji se daju zavesti na takve stvari? Mo`da }e knjiga
imati nada mnom mo}? Mo`da sam, upravo, postala rob mra~nog
svemo}nog gospodara, i sada je ve} kasno? (Kada je pustim da se
razuzda, moja ma{ta nema nikakvih granica.)

31
 - Gospo|ice! - iz mojih paranoi~nih fantazija trgnuo me pro-
dav~ev glas. Izgleda, ipak, da je ovo {ala. Okrenula sam se ljubo-
pitljivo prema njemu sa pripremljenim poluosmjehom, za svaki
slu~aj.
- Znate li vi {ta ste upravo kupili?
- Znam - odgovorih.
Pogledi su nam se ukrstili i dugo tako ostali. Ovaj susret nije
bio slu~ajan. Oboje postadosmo svjesni: ova knjiga je sama birala
put i do{la u prave ruke. Ona je odgovor na moje dileme, donosi
mi rje{enje. Prodav~eve o~i poprimi{e spokojan izgled. Njegova
uloga glasnika je zavr{ena. Odmah je po~eo da se pakuje. On je,
tako|e, imao svoj put.

***
Posljednja scena mog ispraznog `ivota bila je kako uzbu|ena
dolazim ku}i i ~itam tek kupljenu knjigu. [ta se poslije toga
de{avalo sa mnom, sve do kada sam se na{la u {umi, zaista se ne
sje}am. ^uvam maglovitu sliku koju s naprezanjem uspijevam da
prizovem, jer to je vi{e osje}aj da sam proletjela kroz vrtlog.
Ubrzano sam lebdjela kroz tunel sa~injen od materije {to pulsira
i mijenja boju. Za{to mi se ~ini da je to bila organska tvorevina?
Sje}am se, znam: djevojka koja je ~itala knjigu i ova koja stoji
u {umi - jedna su ista osoba. Osje}am da sam na suhom li{}u
ispod drveta mnogo ja~a i hrabrija. U meni ima vi{e snage i `elje
za `ivotom koja je ranije bila ugu{ena. Sa moga lica izbija ljepota
koja ranije nije mogla da se vidi. Mo`da zbog toga taj mu{karac
stoji kraj mene? O, ja ne znam ko je on, ali kako nisam sigurna ni
ko sam ja, svejedno je. Nekad prikupljanje sje}anja i rije~i ne vri-
jedi mnogo. To {to nam se ~ini da nekog znamo jo{ lak{e zavede
na krivi put. Ali sasvim sam sigurna da iz tog visokog mu{karca,
izbija predana ljubav prema meni. To me i dovelo tu: osje}aj da mi
on `eli pru`iti sre}u. Trenutak kad se odlu~ujem da mu vjerujem

32
i da se predam. Nisam sigurna {ta }e se desiti. Znam da }e biti
lijepo, veliko i neobi~no, i znam da Bog ima vezu s tim.
Bio je dogovoren taj susret u {umi, bio je obe}an. Rekao je,
taj mu{karac, da }e mi pokazati izvornu ljepotu, potpuno stapan-
je nas dvoje sa `ivom prirodom i Bogom. Znala sam da je u pitan-
ju ~udesno i neuhvatljivo ne{to, poput magijskog obreda. I do|oh
na ugovoreno mjesto. Njegove o~i pune ljubavi se upijaju u mene
njegove tople ruke me grle. Uzima me za ruku, idemo bez rije~i.
U meni raste nemir u i{~ekivanju onoga {to }e se dogoditi.
Osje}am, pribli`ava se ~as poslije kojega ni{ta ne}e biti isto. Znam
da }u se promjeniti. [ta li me ~eka poslije? @ao mi je {to je moja
du{a prazna. Voljela bih da mogu da mu uzvratim silinu osje}anja
koju mi upu}uje, ali sve u meni je mrtvo. ^emu ne doku~ujem
uzrok. Dok kora~amo jedno kraj drugog, }utimo, ali to }utanje
ispunjeno je saznanjem da ni savr{ena ljubav iz mene ne izmami
ni{ta osim zahvalnosti. On sluti moje misli, na njegovim usnama
je osmijeh osobe koja sve zna. Ne gleda u mene, jer bi me to ~inilo
nervoznom. Upu}uje mi samo mir koji se {iri i obavija me kao
meki pla{t. On prati svaki moj pokret, njegova ljubav je neizmjer-
na. Odjednom shvatam, cilj ovog puta je moje izlje~enje.
Ve} dugo hodamo dr`e}i se za ruke. Odavno smo iza{li iz
{ume. Pred nama pusto{ u nedogled se`e. Vi{e ne razmi{ljam.
Oko nas je polje sumorno i prazno, nebo je sakriveno slojem
te{kih oblaka i vazduh je siv i nepokretan. Trava po kojoj gazimo
sme`urana je i polusvela. Unaokolo nijedna ptica da grakne,
nijedna `ivotinja da se oglasi kroz ti{inu. Primijetim da u blizini
ne{to svjetluca. Prilazimo jezeru okru`enom suvim trskama koje
{u{te. Noge mi upadaju u vlasi meke `ute trave i debele slojeve
mahovine. Ali prizor koji vidim potpuno me op~inio. Nikada ni{ta
sli~no nisam vidjela, ~ak ni u snu. Jezero je u obilju `ivota, svaki
djeli} vode ispunjen je pahuljastim bijelim perjem. Puno je labu-
dova koji su plivali pod vodom. Potpuno raskva{eni, lelujali su u
paperju ma{u}i bijelim krilima. I samo ljupke glave na izvijenim

33
vratovima klatile su se iznad vode. U ritmu talasa koje su sami
pravili krilima ma{u}i u dubini vode. Kona~no, moj vodi~ progov-
ori:
- Ovo je magi~no jezero labudova. Ovdje se mo`e{ napojiti
najljep{im osje}anjima. Hajde, slobodno, pliva}emo zajedno -
re~e mi on.
I po~e polako svla~iti moje haljine dok ne ostadoh u tankoj
bijeloj podsuknji. Drhtala sam, iako nije bilo hladno, kada su
moje bose noge osjetile prijatno strujanje vode. Iako ga nisam vi{e
slu{ala, on me uvodio u jezero dok su se ptice poslu{no razmicale,
neprekidno je govorio tople smiruju}e rije~i.
- Hajde sada sama, slobodno se opusti i plivaj, ja }u biti tu u
blizini - re~e mi u momentu kada je pustio moju ruku.
Prvi put se osmjelih i zaplivah. Dno jezera bilo je prekriveno
gustim busenjem glatke vodene trave. Bilo je prijatno osje}ati je
pod nogama. U trenutku kad sam zaplivala, osjetih kako me
okru`uju tijela labudova i kako me dodiruju krilima. Zahvaljuju}i
njima, mogla sam opu{teno da plutam povr{inom jezera
uljuljkana meko}om perja i toplinom pti~ijih tijela. Bio je to
nevi|en osje}aj stapanja sa svim {to me okru`ivalo. Gledala sam u
nebo ozarena ljepotom, osje}aju}i da je i Svevi{nji tamo iza sivih
oblaka, da me gleda i {iri mir. Kada god bih spustila pogled i osvr-
nula se oko sebe susretala bih o~i svoga vodi~a pune ljubavi. On je
bio tu da me obuhvati snagom svoga bi}a, ~ine}i mi sre}u neizm-
jernom. I ja sam u`ivala po prvi put stopljena s njim, sa jezerom,
labudovima i Bogom.
Ali osje}aj potpune opijenosti minuo je za trenutak. U mom
srcu po~e da se ra|a sumnja. Jeziva slutnja nadolaze}eg zla po~e
me progoniti. Sa strepnjom osvrtala sam se oko sebe gledaju}i ~as
oko jezera, ~as pomno posmatraju}i njegovo dno. Moj vodi~ je
osjetio strah koji me obuzeo i poku{ao da me umiri rije~ima, ali
bilo je kasno. U`asnuta prikupljala sam noge bli`e sebi i tijelo

34
gurala ka povr{ini vode samo da ne bih osjetila pod nogama kako
se ne{to tvrdo i hladno pokre}e. Kao da }e se svakog trenutka,
ispod labudova i trave, na dnu tog jezera, skriveno od mog pogle-
da, ne{to desiti. O~ekivala sam da me ne{to zgrabi, ispod sve te
uljuljkane savr{ene ljepote, i moje i{~ekivanje bija{e nesnosno.
Ledeni strah da }e ne{to nepojmljivo i u`asno izroniti iz jezera da
me raskomada, potpuno mi je oduzimao dah. Bila sam paralizo-
vana od u`asa koji sam prizivala.
- Ne boj se, nema razloga. Samo se opusti i u`ivaj bar jed-
nom u `ivotu.
Kona~no njegove rije~i doprije{e do moje svijesti i ja za
trenutak pomislih da je u pravu, da ne treba da se bojim i mislim
u crnim tonovima. Jo{ jednom sam poku{ala da se opustim i za
svaki slu~aj pribli`ih se njemu. Ipak, nervoza u meni nije
popu{tala. Pa`ljivo sam posmatrala okolinu i osje}ala kako moje
u`asnute o~i prosto iska~u iz glave.
A onda, na veliki u`as, primjetih kako se u najve}im dubina-
ma moje prazne du{e ne{to pomjerilo. Tad mi je sve bilo jasno, ali
ni{ta se vi{e nije moglo u~initi. Poslednjim trenucima razuma
uvidjeh da silno zlo koje o~ekujem ne}e izvana do}i, ve} }e izroni-
ti iz mene. Ono najstra{nije bija{e ~injenica da ja nad zlom
nemam ba{ nikakvu kontrolu. U trzajima osjetih kako se javlja u
meni iskonsko zlo. Poku{ah da kriknem, ali ve} bija{e potpuno
zavladalo tijelom i ostadoh nemo}na.
U mojoj glavi sukobljavala su se dva razuma: moj svjesni i,
mnogo mo}niji, demonski. Demon je potpuno nadvladao. Moja
svijest je bila odjeljena, pa ipak smo bili jedno. Jasno sam osje}ala
sve porive toga bi}a i njegovu sna`nu `e| za krvlju. Kao da sam
odnekud posmatrala u`asnu scenu u kojoj se demonsko bi}e s
mojim izobli~enim licem iske`enih zuba obru{ava na ~ovjeka koga
volim. Zakrvavljene o~i demona vo|ene zvjerskom snagom i
`eljom za ubijanjem, parali{u `rtvu, jer ~ovjek ne mo`e pojmiti

35
takav nagon za uni{tenjem. Otrovne kand`e zarivaju mu se u ko`u,
moj voljeni nema izgleda u borbi sa monstrumom. Potpuno
obuzeta luda~kim bijesom, bacala sam se na njegov vrat s nam-
jerom da iskidam grkljan i nalo~em se vrele krvi koja obnavlja
`ivot mojoj demonskoj du{i. Polako sam mu kidala plu}a udi{u}i
isparenje njegovih poslednjih udaha. Lagano jedu}i njegovo srce,
~upaju}i jetru, razvla~ila sam trbu{ne organe iz ~iste zabave.
Te slike iz neposredne budu}nosti vrtoglavo su se smjenjivale
pred o~ima opijaju}i me. U trenutku u~inilo mi se da bi
novoro|enom demonu takva orgija mogla pri~initi strahovito
zadovoljstvo. I tada moja zamrla ljudska svijest spozna da se `rtva
bori zadnjom snagom zadr`avaju}i demonsku mene {to dalje od
svog vrata. Bila sam prestravljena preokretom doga|aja i nemo}na
da mu pomognem. Nisam vladala svojim tijelom, a onda shvatih
da je du{a, ipak, slobodna i da se uvijek mo`e razlu~iti od demona.
^im sam postala svjesna te slobode kliznula sam nekuda uvis
i uletjela u tijelo mu{karca. Istog momenta stopila sam se s njim i
postala djeli} njegove du{e. Ali sada, osje}aju}i u`as od jezivih
~eljusti smrti razjapljenih nad vratom, on vi{e nije imao snage.
No, imala sam je JA. Zajedni~kim naporom, ula`u}i svaki atom
`elje za `ivotom, uspjeh da odbacim zvijer sa sebe i da potr~im ka
{umi. Jer sam postala ON.

***
Posrtao sam, ali bez `elje da se okrenem i gledam to u`asno
stvorenje koje me progoni. Jezivi lik smrti sa licem voljene `ene,
nemilosrdna je transformacija i neshvatljiva kazna. Moje srce je
bilo ispunjeno ljubavlju koja nije ostavljala mjesta sumnji. Nisam
ni slutio da joj je du{a ve} toliko ogrezla u prokletstvo da joj se
vi{e nije moglo pomo}i. Nisam nijednog momenta povjerovao
upozorenju da ona svojim u`asom mo`e probuditi demone. Ali
demoni su bili duboko zakopani u njoj. Hranili su se njenim

36
bolom uni{tavaju}i postepeno sve ljudske emocije. Otuda prazna
du{a i nepojmljivi strahovi koje je nosila u sebi. Otuda joj mo} da
prolazi kroz paralelne svjetove. Ipak, mislio sam da Bog mo`e
doprijeti do njenog bola i osloboditi je. Zar nije mogao to u~initi
u silnoj snazi moje ljubavi? Zar nije bilo na~ina da oslobodi njenu
du{u tih stra{nih okova? Ja sam bio spreman da preuzmem teret
prokletstva, da dijelim njenu sudbinu kakva god da joj je
odre|ena.
I sad, dok bje`im od ogavne smrti, }utim osje}aj da mi je
du{a zadovoljna i potpuno ispunjena. Ali, istovremeno, do sada
nepoznati strah uselio se u mene i kao da me vi{e nikad ne}e
napustiti. Nepodno{ljivo je. Bog mi je nekad bio prijatelj, ovo ne
mo`e biti kraj. Ve} sam stigao do {ume. Sigurno mi je za petama.
Svakog trenutka demon }e se pojaviti iza drve}a i obru{iti na
mene. Nemam snage za bezizglednu borbu. Moram u~initi ne{to
prije toga.
Odnekud mi dolazi saznanje da apsolutna ljubav uvijek
pobje|uje, makar u drugoj stvarnosti. Ima nade, jer znam da sam
preuzeo i njenu du{u. JA sam ONA. Ujedno sam i ona koja ~ita
knjigu. Pa da, sve je i po~elo tako… Ja samo ~itam knjigu i sve ovo
mi se ne de{ava… Mogu u trenutku postati neko drugi i pre}i u
svijet gdje }u biti bezbjedan. Dovoljno je samo da se
koncentri{em {to ja~e. Mogu pobje}i bilo gdje. Pru`ena mi je
{ansa za spas.

***
Magi~nom brzinom snaga se uliva u moje tijelo. Trgnuh se i
osvrnuh okolo. Kuda su to lutale moje misli proteklih nekoliko
sati? Ne znam ni ko sam ni otkuda ovdje. Pa, to je sasvim besmis-
leno jer, s druge strane, ve} sam jako dugo ovdje. Morala bih znati
ko sam, ali sje}anje mi ne daje nikakav stvaran odgovor na to.
Gledam duge ~ipkane rukavice, posmatram nabore na haljini,

37
dodirujem {e{ir. Zaista u`ivam u ovoj odje}i, ali za{to sebe pod-
sje}am na kakvu staru umjetni~ku sliku? ^ini mi se da sam je
nekad davno vidjela u muzeju... Ili je to bila neobi~na knjiga, koju
je jedna djevojka ~itala? Ali to na slici nisam mogla biti ja, to je
moralo biti ranije, mnogo ranije...

38
 SFINGA

Mu~na je borba sa tamom `ivota, samo jedna svjetlost obas-

java moj beznadni put. Ona je moja opsesija: ljupko lice djeteta
neodre|enog pola od kojega bolno odudara samo pogled na ska-
menjenom licu. Kakav je skulptor mogao isklesati tu blagu ljup-
kost iz mrtvog mramora? Prepoznajem je po hodu, lebdi
okru`ena mirisom bezvremena. Lijeni pokret ma`ene ma~ke
omamljuje smrtnike. Za njom uzdi{u, ali ti ~e`njivi zvuci kao tihi
lahor tek prostruje oko ~lanaka njene podignute noge. Ona
kora~a nad zemljom nedodirljiva za mesnate ruke, za po`udna
tijela. Na{e utrobe pune sjemena i krvi uzalud su nabrekle od
ploda. Sjeme nam curi kao rosa po zemlji kojom ona kora~a,
neuhvatljiva za na{e izopa~ene snove.
Koliko dugo me ona goni? Mo`da sam je prvi put po`elio jo{
kao dje~ak. Uvijek kad na to pomislim, naviru mi slike tog iski-
danog `ivota, obilje`enog bolnim gr~em na djetinjem licu. Naviru
uspomene nikad pro`ivljene mladosti. Po~elo je u prvom
stvarnom trenutku `ivota, kada sam u sobi prona{ao ogromno
tijelo moje majke sklup~ano u lokvi krvi istekloj iz njene utrobe.
A jo{ nisam mogao ni naslutiti pri~u koja me pratila u sa{aptavan-
ju uzornih starih `ena i sasu{enih usjedjelica. Mnogo kasnije
po~eo sam prepoznavati u sebi strastveni karakter moje majke,
udovice `eljne `ivota, koja je nastojala uzorno podi}i dva sina. A
pomo} porodice mog pokojnog oca bila je uslovljena bolesno

39
moralnim nadzorom uz milostinju njihovog zdravog novca. Ipak,
previ{e vatrena krv za vje~itu crninu, otela se kontroli, i maj~ino
tre}e dijete za~elo se u skrovitom kutu {upe pod stepenicama. To
dijete zdrave selja~ke krvi nije moglo ni zaplakati u ku}i punoj
prikrivenog zla u pra{njavim naslonima rasko{nog namje{taja. To
dijete, nasilu i{~upano kukom lokalne vje{tice, odlu~ilo je da
odvede moju majku sa sobom.
Mislim da sam tada prvi put zamislio kako se sklup~avam
isprepleten sa gipkim udovima Sfinge u stra{nom i vje~nom zagrl-
jaju. Bila je to nadoknada za strah i samo}u {to me obuzela zbog
maj~ine smrti. Nadoknada za izmijenjen `ivot i pad iz porodi~nog
gnijezda u ralje svijeta. Kojima nisam dorastao.
Miri{e trule` iz napuknute ~a{e moga zaboravljenog sje}anja.
Krik i ga|enje razaraju me kao neizlje~iva bolest moga ujaka.
Najstariji brat moje majke uzeo je mene i brata pod za{titu.
Njegova plemenitost prema dje~acima bila je nadaleko poznata.
Jesu li to no}u mene tje{ile njegove suve ruke, a njegov dah
smrdljiv od gorkog duhana {aputao mi na uvo? Dok je dje~iji um
prizivao da kona~no do|e ta stra{na osvetnica, oli~enje mojih
najlu|ih `elja, neumoljiva pravda skrivena od lica vanjskog svijeta.
Tog svijeta punog zvijeri u ljudskom obliku.
Tada sam postao svjesan Sfinginih o~iju {to su me uvijek pos-
matrale iz prikrajka. O~i zale|enog grijeha, oslobo|ene straha i
stida, neljudske, osjen~ene nepomi~nim mrakom sa zjenicama
dubokim kao bezdan ispod spu{tenih kapaka, o~i koji nose teret
drevnog iskustva. Obuzimala me jeziva `elja za smr}u i srce mi je
zamiralo od u`asa pred pogledom koji je prodirao u nutrinu bi}a
i razvaljivao katanac moje du{e.
Muke su bile kao ~eli~ni kavez u pustinji gdje sam kopnio iz
dana u dan gube}i dragocjenu te~nost eliksira `ivota; dok me na
dohvat ruke mamila i op~injavala rajska oaza prepuna blagodeti.
Slade}i se neizmjerno u ma{ti prekobrojnim u`itkom moj um je

40
venuo `eljan bar jednog izistinskog trenutka ljubavi. Tu ljubav mi
je mogla dati Sfinga, ali tako mlad to nisam mogao spoznati.
@udio sam za ljubavlju `ene. Kao student teologije iskradao
sam se, peo na drve}e, ranjavao tijelo veru}i se po krovovima.
Moju tajnu ~uvao je bratski pla{t no}i, gusto `bunje i sporedne
ulice. Nesmetano sam u`ivao u posmatranju poluobu~enih mladih
`enskih tijela. Samo pred spavanje te `ene znale su da se potpuno
oslobode. Van dometa znati`eljnih o~iju, samozadovoljne i bujne,
izvijale su se po krevetima, po rasko{nim i sirotinjskim sobama. I
bile no{ene samo njima znanim nagonom za }eretanje i neobuz-
dani smijeh od kojega su im se uzdrhtala tijela napinjala jo{.
Nekad se ~inilo tako lako, samo da pru`im ruku i da ih dotaknem,
da se tako gladan sjedinim s unutra{njom toplotom {to nasilno
nasr}e na moja ~ula i `udi za ispunjenjem.
Izazov njenih o~iju uvijek me navodio na blud. Nadao sam se
da }u bar nekad i negdje uspjeti da dosegnem viziju koja me
obuzela. Ja, koji sam odbacio svaku pomisao na putene strasti, u
bunilu pru`am uzdrhtale ruke da je dohvatim. Njena obmana
bje`i ispred mene, dok razbu|en i nag padam obliven znojem u
gr~u tijela izmu~enog `udnjom na hladni pod svoje }elije.
^esto mi sje}anje navre na jedini moj ~in tjelesne ljubavi.
Samo jednu `enu sam dodirivao. Bila je to mr{ava i bole{ljiva
prostitutka s licem djevoj~ice. Tako krhka i blijeda, li~ila je na
lomljive staklene figurice u izlogu. Imala je maloumnog sina, koji
se uvijek klatio pred vratima sobe u kojoj je primala mu{terije.
Bila je }utljiva i toliko ravnodu{na da je svaki put brzo bilo goto-
vo. Uvijek bi }utke kupila novac dok bih se ja jo{ gr~io u uglu
kreveta umazan prevremenim sjemenom. Svega sam nekoliko
puta navra}ao i prestao jer sam uo~io sa`aljenje u njenim o~ima
umorne kuje. Pekao me taj pogled jednako kao i prazni o~ni trep-
taji njenog sina. Bili smo ku`ni izgnanici, svako za sebe, nas troje,
potpuno nemo}ni za bliskost.

41
 Poslije toga je svijet po~eo da se gubi u daljini. I po prvi put
se Sfinga pojavila preda mnom vidljiva, iako sam je ve} dugo
osje}ao i prizivao. Vizija njene bezvremene ljepote i sveobuh-
vatnog tijela po~ela je hraniti moju prazninom unaka`enu du{u.
Bje`e}i pred navalom demonskih nakaza sa ovoga svijeta, skrio
sam se u zidine manastira. I tonuo u mir prepu{tanja njoj, koja
dolazi pokoravaju}i sve pred nogama.
Njeno prisustvo potpuno me ispunjava i ni{ta mi ovoze-
maljsko nije potrebno. O~i joj zra~e i njena topla utroba mami me
da se uvu~em u nju. Nemam nikakvog razloga da odla`em, ne
skrivam vi{e svoj pogled. Spreman sam da me njene velike i
stra{ne o~i odvedu zauvijek…

42
 PUTOVANJE

U{la sam u ordinaciju. Atmosfera je bila vi{e nego prijatna.

Blag i jedva osjetan miris {irio se po prostoriji i podsje}ao me na
~arobne trenutke djetinjstva. Svjetlo je bilo prigu{eno i svirala je
vrlo tiha muzika. Po zidovima su visile apstraktne slike, a ostatak
zida prekrivale su visoke police prepune knjiga. Za velikim stolom
od mahagonija sjedjela je terapeutkinja. Izgledala je upravo kao i
prostorija, prosto savr{eno. Odavala je utisak `ene koja jako
mnogo zna, ali to joj ne predstavlja problem. Glas joj je zvu~ao
umiruju}e:
- Smjestite se udobno - re~e pokazuju}i rukom na veliki
ko`ni naslonja~ iste tamnocrvene boje.
- [ta vas dovodi ovdje?
- U mom `ivotu postoji jedan mu{karac. Zapravo, postoje
dva. Jedan je moj mu` a drugi moja pro{la velika ljubav. Mu`a
obo`avam, nikad nisam ni pomi{ljala da ga prevarim, vrlo smo
blisko vezani, `ivot bez njega mi je nezamisliv. Ali ovaj drugi... Tu
kao da nisu ~ista posla. Dok smo bili zajedno imao je mo} da
pokre}e sve najgore u meni. Budio mi je vrlo niske, `ivotinjske
nagone koje do tada nisam poznavala. Spajala nas je izuzetno jaka
strast koja se nije mogla kontrolisati, ni u pozitivnom, ni u nega-
tivnom smislu. Bila je to te{ka veza koja se zavr{ila ru`no. Ali opet,
kao da se nikada i nije zavr{ila. On je jo{ uvijek prisutan u mojoj
glavi i to mi smeta, jer to nisu prijatna osje}anja. Kao da ne mogu

43
jasno da razlu~im stvari, imam utisak da se ispod povr{ine krije
toliko...
- Dobro. Hajde da poku{amo da na|emo odgovor. Lezite i
opustite se. Treba da osjetite prijatnost. Ja }u brojati do deset. Pri
svakom broju duboko udahnite i opu{tajte se sve dok ne utonete
u san. Ja }u vas voditi u pro{lost a vi }ete ispri~ati sve {to tamo
budete vidjeli. Mo`emo po~eti. Jedan... dva... tri...

***
Hodam pustinjom. Pustinja je moj `ivot i san. Ja `ivim i
di{em kroz nju. Ona me hrani i opija, ona je moja druga majka.
Ogromne povr{ine narand`asto-crvenog pijeska i njeni beskrajni
talasi okupani plavetnilom neba. Njen mir, spokoj koji nudi.
Njena vrelina. Strast koju isijava i opasnost koja vreba. Njeni
zagrljaji mogu biti smrtonosni. Ona ra|a i ubija, ona hrani i
odnosi sa sobom. Na meni su bijele haljine, gusta crna brada i
bijeli turban. Mu{ko sam, ponosni sin pustinje.
Hodam polako vode}i kamilu za sobom. Od mog sela do
prvog grada dug je put, ali ve} mu nazirem zidine. U gradu je
va{ar i ulice su pune. Pristi`u stanovnici pustinjskih plemena, sel-
jaci sa obronaka. Putuju}i trgovci koji karavanima dopremaju
robu nude najrasko{nije tkanine, posu|e i tepihe. Kre}em se kroz
raznoliku gu`vu, {arenu masu bez cilja. Ne tra`im ni{ta naro~ito,
ali nalazim ono {to nisam tra`io. O~i jedne `ene pripijene su za
moje tijelo. Osvr}em se, osje}am kako me prati. Vru}e je i pra{ina
me gu{i, zastajem da se odmorim. Ona mi prilazi i nudi mi vodu.
Pijem zahvalan. Gledam je. O~i su joj u`arene i strasne kao
pustinja. Vitka je i graciozna poput ptice, obu~ena u svilu i zlato.
Kosa joj je toliko crna da mi se ~ini da postaje ljubi~asta na suncu.
Razgovaramo, ka`e mi da zna ko sam i iz kojeg sam plemena. Da
zna da sam bogat i po{ten ~ovjek, da trgujem stokom. Smijem se
i pitam je iz kog je ona plemena. Ona }uti. To nije dobro. Znam

44
iz kojeg je. Zovu ih ”Pustinjske {korpije”, poznati su po plja~ki i
otima~ini. Ni ubistva im nisu strana, obi~ni lopovi i razbojnici.
Poku{avam da odem. Ona me zaustavlja, gleda me onim u`agren-
im divljim o~ima kao da poku{ava da me o~ara.
Sjedim u pe}ini, bli`i se sumrak i temperatura po~inje da se
spu{ta. ^ekam je, vijugavu kobru koja dolazi u moj zagrljaj. Tu u
toj pe}ini ona mi daje sve od sebe. Njena je ljubav silna. Ja
osje}am kako me izludjuje svojim zmijskim tijelom, svojom
vatrenom krvlju, vatrom pustinje koja gori u njoj. Mra~na je i
opasna, ja je u {ali zovem [korpionka, ali ona to ne voli. Na{a ple-
mena su u stalnoj zavadi. Ova zemlja je surova i te{ko se pre`ivl-
java. Strast koja nas spaja ja~a je od svega. Predajem joj se i
u`ivam, ne razmi{ljam o sutra{njem danu. Vatra prijatno pucketa,
njen dah na mome vratu se kona~no smiruje. Pitam se koliko no}i
mogu provesti u vrtlogu s njenim tijelom, a da ne budem otkriv-
en. Gledam iz pe}ine u no}. Napolju spava pustinja.
U mom plemenu mladi}ima nije dozvoljeno da sami
izaberu `enu. Moja porodica mi je ugovorila brak jo{ dok sam bio
dje~ak. I tu `enu nikada nisam vidio do sad. Znam da su moji
birali najbolju od najboljih, ali ipak meni je u mislima samo [kor-
pionka. Strast koju osje}am prema njoj toliko je jaka da po~inje
da me razara. To stanje je nezdravo. Pod pritiskom sam, u stanju
neprekidne razdra`enosti. A ne mogu tu glad zadovoljiti koliko
god puta bio sa njom. U njenom odsustvu, u njenom prisustvu
nema smirenja. Kao da poku{ava{ da se sjedini{ sa nekim s kim je
to neizvodljivo. Danas }u upoznati moju budu}u `enu. Vrijeme je
da prekinem ovu ludost.
Mlada sjedi u {atoru iski}ena zlatom i umotana u bijele
velove kako i dolikuje. Uznemiren sam i uzbu|en. Ve~eras, kad
prve vatre zaplamte, prvi put ne}u do}i na sastanak sa [korpi-
onkom. Nisam imao snage da joj ka`em, pokleknuo bih pred sili-
nom njene ljubavi, ovako je bolje. Nikada se vi{e ne}emo sastati.

45
Shvati}e, tako je najbolje, moje pleme nju nikada ne bi prihvatilo.
Ono {to nas je povezalo bilo je prejako. Ja `elim normalan `ivot,
a sa njom bi to bilo nemogu}e. Posmatram kretnje svoje nevjeste,
ne mogu ba{ puno da vidim, ali ne{to se da i naslutiti. Prijatno mi
je dok je gledam. Iz nje kao da zra~i mir, meni neophodan mir.
Jutro je. Prvo jutro u braku. Na ruci mi spava moja `ena.
Lijepa je. Mnogo je druga~ija od [korpionke. Ima vrlo ljupke i
nje`ne crte lica. Puna je dirljive blagosti. Kada se osmijehne, pod-
sje}a na prve tople zrake sunca koje miluju pustinju. Njen ten je
taman, ali ne toliko taman, njena kosa je crna, ali ne toliko crna.
U njoj nema vatre ni divljine, pa opet op~injava dobrotom i
milo{}u. Osje}am se miran i sre}an kraj nje. Sve }e biti dobro,
uspje}u da prebolim divlju tigricu.
Pro{le su godine. Imam predivnog sina koji me prati gdje
god da idem. U~im ga da dresira sokola i upoznaje pustinju.
Obo`avam ga kao i njegovu majku. Imam sve o ~emu sam ikada
sanjao. Moja stoka se mno`i, moji poslovi idu dobro. Sretan sam.
Sve drugo je bilo samo lutanje, bezazleni hir mladosti, obi~an vrt-
log `udnje. Pravu ljubav sam spoznao tek uz svoju `enu. Prava
ljubav te ne mu~i i iscrpljuje, ve} ispunjava i ozari iznutra ~ine}i
te hiljadu puta boljim ~ovjekom. Ne znam {ta je bilo sa [korpi-
onkom. Nikad je vi{e nisam vidio, ali se nadam da mi je oprosti-
la i da je sretna kao i ja.
Vra}am se s puta. Jo{ samo koji tren i ugleda}u svog sina
kako mi tr~i u susret. Zastajem i strah po~inje da mi se uvla~i u
kosti. Vidim dim kako se vije iz mog {atora. Tr~im kao lud i jezi-
va slutnja mi ledi krv u `ilama. Do{ao je na crnom konju, sav crn
kao najcrnja no} bez zvijezda. Viorile su njegove haljine dok je
jahao u osvetu. Ubio mi je `enu. Oplja~kao i zapalio {atore. Nisam
znao ko je. Bio je stra{an i o~i su mu sjevale nekim neprirodnim
sjajem. Kosa i brada su bili toliko crni da su se presijavali na
ljubi~asto. Na nekog me je podsje}ao. Pogledao sam njegove

46
ljude, znao sam ko su. Gledao sam u izmu~eno tijelo moje `ene.
U meni klju~ao je bijes, razdirao me bol. Toliko je boljelo da mi
se ~inilo da }e mi glava eksplodirati. A on je stajao iznad mene na
konju i sjekao me pogledom. Prosiktao je:
- [ta je bijedni, pla{ljivi gu{teru. Je l’ te stra{no boli? Boljelo
je i moju sestru. Ona ti nije bila dovoljno dobra da je vodi{ u svoje
{atore. Ako nisi htio nju, ne}e{ nijednu! To ti ona poru~uje.
Gotovo da sam izgubio razum i nasrnuo golim rukama na
razbojnika. Vidio sam bljesak njegove sablje na suncu. Ne{to
mlako mi se razlilo po glavi. Pogledao sam u dlanove, bili su
krvavi. Oni su odjahali ostavljaju}i pusto{ za sobom. Le`ao sam i
gledao u bistro plavo nebo dok sam umirao, pustinjski pijesak je
`udno upijao kapi moje krvi.
Iako me vi{e nema me|u `ivima, vidim kako me sahran-
juju i kako moj sin neutje{no pla~e. Razdire me pomisao da osta-
je bijedno siro~e u surovom svijetu. Volio bih da ga za{titim, da ga
prigrlim uz sebe, ali to vi{e nije mogu}e. [apu}em mu koliko ga
volim, ali njemu se ~ini da mu vjetar miluje kosu.
Treba da krenem, ali ljubav prema sinu me prikovala za
zemlju. Jo{ uvijek sam posmatrao svoj grob odnekud iz visine, kad
sam je ugledao kako dolazi. Visoka, vitka i lijepa, a opet tako jezi-
va. Pala je na koljena i po~ela da pla~e. Kida se i rida, udara u
grudi. Moj mali sin je posmatra. Ona mu se smije{i, uzima ga za
ruku i odlaze zajedno. Ona je `ena koja voli i mrzi poput pustin-
je. Ona me voljela preko dozvoljene granice. Niko ne `eli spoznati
takvu ljubav.

***
Vratila sam se iz sna. Bila sam vrlo uznemirena. Obrazi su mi
gorjeli a suze tekle niz lice.
- Jeste li na{li odgovore koje ste tra`ili?

47
 - Nisam o~ekivala ovako ne{to.
- Da li ste prepoznali nekog od likova u sada{njem `ivotu?
- Da, sad mi je mnogo toga jasno. Taj ~ovjek koji opsjeda
moje misli je upravo ona {korpionska `ena, koja je dovela do smrti
moje porodice. Znala sam da me|u nama postoji ne{to duboko i
neraskidivo. Moj sada{nji mu` je sin iz pro{log `ivota. Otuda toli-
ka privr`enost i bliskost prema njemu, otuda strah i nemogu}nost
da se odvojimo. Razumljivo je za{to prema njemu osje}am apso-
lutnu odanost, ali ne i tako veliku strast.
- Da li vam je ovo iskustvo pomoglo?
- Mislim da }e stvari tek sada do}i na svoje mjesto.

***
Nekoliko dana kasnije desilo se ne{to {to je izmijenilo
moje shvatanje `ivota i nagnalo me u potragu za istinom o razvo-
ju du{e. Vra}ala sam se iz {etnje kada sam primjetila pismo u
po{tanskom sandu~etu. Pismo bija{e bez po{tanskog `iga, {to
zna~i da ga je neko u prolazu ubacio u sandu~e. Pismo ispisano
lijepim dugim, isko{enim slovima. Pisalo je:
Pro{li `ivoti ne postoje. @ivi{ samo jednom, a to je sada. Nemoj
to vrijeme protra}iti uzalud. Svjetlosni ~uvari tokom beskrajnog postojanja
pro`ive hiljadu `ivota uz ljude koje prate. Oni sve memori{u. Regresija je
jedan od na~ina da stupi{ u kontakt sa ~uvarima. Oni ti tada pri~aju, ono
{to odgovara tvojim `eljama i nadanju, a opet ti prenesu jaku poruku koja
pomogne da prevazi|e{ problem. Neki od tih `ivota su istiniti, a neki samo
konstrukcija zasnovana na ogromnom iskustvu. Sve uloge koje zami{lja{ da
igra{, potpuno su bezna~ajne. Svi smo samo glumci na sceni koja se
neprestano mijenja. U svakom trenutku sposobna si da prekine{ igre koje
igra{ i da se uputi{ ka istini. Voljeti beskraj Univerzuma i slu`iti mu na
svrhovit na~in - tvoja je uloga.

48
 CRVENI AUTOBUS @IVOTA

Hladno zimsko ve~e. Pahulje nalik na loptice vate pravile su

gomilice po suvom trotoaru. Vazduh je o{tro sjekao plu}a i bistrio
misli. Mislio sam da }e mi goditi hladno}a, ali kako sam u tom
trenutku prolazio kraj autobuske stanice, zastadoh upravo kad je
pristizao gradski autobus. Predosje}aj me vu~e ili, bolje re}i, gura
u le|a da u|em i odvezem se par stanica. Pomislih: bilo bi pamet-
no sjesti na toplo sjedi{te, jer po~e da bridi jezivo hladan vjetar sve
do gole kosti.
U zadnjem trenu usko~ih u ”crveni autobus `ivota”.
Udobno se smjestim nedaleko od vrata. Autobus je bio
poluprazan, i ugodna toplina je milovala i opu{tala moje od mraza
stegnute `ile. Od tada sve je li~ilo na san. Ko zna koliko sam tako
sjedio pu{taju}i misli da se razlivaju, prije no {to je ugledah.
Sjedjela je u redu ispred, na suprotnoj strani i desno od mene.
Nisam siguran {ta je privuklo moj pogled, ali kad sam je ugledao,
lagana struja mi protrese tijelo. Ova reakcija me iznenadila, tim
prije {to nisam jasno ni vidio tu djevojku, ve} sam intuitivno osje-
tio njeno prisustva. Da se razumijemo: nisam nikakav vidovnjak i
takve stvari nisu u mom domenu interesovanja, ali prosto sam
treperio cijelim bi}em zbog privla~nosti koju je isijavala tajanstve-
na dama. U po~etku bje{e to neka vrsta igre. Sigurno znam, da
ispred sjedi `ena koja mami, ostalo je naga|anje.
Nisam mogao vidjeti njeno lice, jer je bila okrenuta le|ima,
ni oblik tijela ni boju kose, jer je nosila crni bar{unasti kaput sa

49
kapulja~om. A kapulja~a je padala tako da zaklanja gornju polov-
inu lica. Dama u crnom, mo`da je do{la iz neke srednjovjekovne
misti~ne pri~e. Cijela stvar me okupira i ja poku{avam, igraju}i se
detektiva, da naslutim vi{e iz detalja i gestova. Ona me izaziva, ona
rasplamsava ma{tu, intrigira moj um, a nije ni svjesna da postojim
tek metar i po udaljen od nje. Ruke joj mirno skr{tene u krilu, u
pozi uzvi{ene gospe koja, bo`anski umirena, ~eka da se ispuni {to
mora biti. Cijela figura, vitka i visoka, ispunjena je nenametljivim
samopouzdanjem. Na rukama joj rukavice od crvenog pli{a, oko
zglobova ukra{ene paperjastim krznom.
^uje se zvuk telefona i njene ruke hitro se uspinju u sekun-
di. Svla~i se rukavica sa lijeve ruke i ona ostade ogoljena, bijela na
crnoj podlozi. Zatim klizi u d`ep iz kojeg dopiru uzvi{eni tonovi
Mocartove arije. Izvla~i crni mobitel metalnog sjaja i prislanja ga
uz lice. Sad mogu da joj ~ujem glas. Tih je i senzualan, ~ujem tek
poneku rije~. Glas zvu~i kao muzika. Posmatram tu bijelu ruku sa
vitkim prstima i njegovanim noktima plamte}e boje. Kapulja~a se
pri razgovoru pomjeri unazad i nagnut vidjeh crvene usne koje se
sjaje. To je dovoljno da raspali pomamu u meni. Sam sebi
izgledam nastran, ali osje}am veliko uzbu|enje. Mozak mi radi
ubrzano ni`u}i sve lu|e erotske slike velikog naboja. Zami{ljam
kako smo sami u autobusu. No} je, i voza~ je odjeljen u svojoj
pregradi. Prilazim joj ispunjen stra{}u. Ne govorimo ni rije~, ja
sjedam do nje i upijam te so~ne usne. Raskop~avam joj kaput.
Ispod kaputa ona nema ni{ta i ruke su mi ispunjene krupnim
okruglim dojkama. Vodimo ljubav strasno nesvjesni bilo ~ega oko
sebe.
Autobus naglo zako~i i trznu me nazad na sjedi{te. Misli se
razbistri{e. Sjedio sam i dalje na svom mjestu, a tajanstvena dama,
jo{ uvijek ispred mene. Nikada do sada blizina neke `ene nije me
toliko razdra`ila. A pri tom ona nije u~inila ni{ta da mojoj poma-
mi doprinese. Zar nije svjesna utiska koji ostavlja na mu{ki rod?
Privla~ila je poput magnetne sile kojoj se nemogu}e oduprijeti.

50
Putnici su ulazili i izlazili. Stanice su se nizale. Moja je davno
pro{la. Za{li smo u mra~no predgra|e kad je ona kona~no ustala.
Kao u transu, hipnotisanim korakom mjese~ara, uputih se za
njom, pa {ta bude.
Nisam zapa`ao oko sebe ni ulice ni sive ku}e kraj kojih smo
prolazili. Ni dan danas ne sje}am se da li je na ulici bilo prolazni-
ka. Jedino {to sam vidio je figura `ene za kojom hodam ko u snu.
Snijeg je padao sve ja~e, po~injala je me}ava. Za trenutak zastadoh
da zapalim cigaretu. Ruke su mi drhtale od hladno}e i uzbu|enja.
Vjerovatno me primjetila do sada. Ipak, ne pokazuje, da se boji.
Nije ubrzala korak, niti se ijednom okrenula. [ta }u joj re}i, kako
da objasnim svoje pona{anje? Mo`da je udata i ima djecu, a ja
izgledam kao manijak koji `ene napastvuje. Mo`da se, u stvari,
ispod kapulja~e krije razroka i nosata nakaza? [ta mi je?! Podigao
sam pogled, ali `ene vi{e nije bilo. Samo trenutak je pro{ao.
Zaboga, {ta se desilo?! Osvrtao sam se, sve ku}e su izgledale isto.
Sive, mra~ne i prekrivene snijegom. Po{ao sam jo{ naprijed,
nigdje nikog. Stajao sam tako na snijegu, osje}ao se kao budala i
pitao {ta se to desilo. Ko jo{ normalan ode za `enom kad nije sig-
uran ni kako izgleda? Zato {to je osjetio strast prema njoj? Ipak,
nije to bila samo strast. Vidio sam u `ivotu hiljade `ena. Neke sam
`elio, o nekima sam ma{tao. Neke sam i dobio. Ali ovo mi se nika-
da prije nije desilo. Mo`da je to ljubav na prvi pogled? Ma kakva,
do|avola, ljubav i kakav pogled, kad je nisam ni vidio! Cijela stvar
je postajala sve lu|a.
Odjednom, za~uo sam onaj zvuk Mocartove arije kakav je
dopirao s njenog telefona. Osvrtao sam se unaokolo, sve je bilo
pusto, a telefon je zvonio i zvonio. Po|oh ka mjestu s kojeg je
dopirao zvuk. U po{tanskom sandu~etu svjetlucala je zelenkasta
svjetlost. Sandu~e je bilo otklju~ano, a unutra je sviruckao Mocart
na crnom telefonu.
- Mislim da mene tra`i{ - ~uo se onaj isti senzualni glas, to je
morala biti ona.

51
 - Da, volio bih da te vidim - imao sam utisak da neko drugi
umjesto mene mehani~ki izgovara rije~i, dok ja, jednostavno, pos-
matram sa strane.
- U|i u ku}u, o~ekujem te.
U{ao sam u maleno i usko dvori{te. Iz ku}e nije dopirala
nikakva svjetlost. Bilo je otklju~ano. U{ao sam u mra~an hodnik u
kojem me zapljusnula prijatna toplina. Blaga svjetlost je dopirala
iza ot{krinutih vrata. U{ao sam u sobu koja je bila osvijetljena
svije}ama. Na stolu je stajala fla{a vina i crvena ru`a kraj poruke
ne kojoj je ~itkim kosim rukopisom pisalo: ”Poslu`i se, dolazim
ubrzo...”
Po~eo sam da pijem vino. Iz mraka je izronila `ena fasci-
nantne ljepote. Bila je obu~ena u svjetlucave velove i prozra~ne
tkanine. Plesala je. Negdje u pozadini ~ula se muzika kakvu nika-
da prije nisam ~uo i omamljuju}i mirisi {irili su se po sobi. U`ivao
sam svakim djeli}em bi}a, a do`ivljaji te no}i ne mogu se mjeriti
ni sa jednim poznatim u`itkom. Osje}ao sam bla`enost i ~inilo se
kao da lebdim izvan tijela. Ta sre}a i sloboda ne mogu se mjeriti
ni sa ~im, a njihov uzrok zauvijek }e mi ostati tajna.
Ona je bila najnje`nije i najljep{e ne{to ikada vi|eno. O~i su
joj neprirodno sijale u mraku i izvijala se hitro poput zmije.
^asove predavanja, nadljudskog spajanja i uranjanja u drugo bi}e
ni u najlu|oj ma{ti, ni u najvrelijim snovima nisam mogao da
zamislim. Obi~an `ivotinjski seks koji sam do tada poznavao ~inio
mi se kao prazno tro{enje snage u pore|enju sa ekstazom te no}i.
A to iskustvo neopisivo stvarno, mnogo stvarnije nego ina~e -
upravo zato je izgledalo nemogu}e. Kao da sam prvi put tada jasno
vidio i osje}ao `enu, njenu zanosnu ljepotu, boju kose, miris ko`e,
sve je bilo intenzivno i sveobuhvatno. Prvi put sam mogao pot-
puno da se predam i stopim sa svim {to me okru`uje i upravo taj
osje}aj sjedinjenja nudio je bla`ensvo. Dotada{nji `ivot sam pres-
pavao i sanjao da sam budan, a SAMO TE NO]I SAM SE
PROBUDIO i poslije ponovo utonuo u san.

52
 Nakon krajnjeg ushi}enja i najve}eg zadovoljstva, izmoren
sam pao na postelju dok je kraj mene na mojoj ruci le`ala ona
kojoj ni ime nisam znao. Njena crna kosa je bila rasuta po svilen-
im jastucima posutim ru`inim laticama. Bezimena me gledala
o~ima boje zlata, a ja sam utonuo u san.
Do tada moje snovi|enje li~ilo je na raj, a iza toga nas-
tupila je najpaklenija no}. U svijesti mi se navukao mrak i ja se ne
sje}am ni jednog detalja. Kada sam mnogo dana kasnije do{ao
sebi, rekli su mi da sam te no}i, polusmrznut u besvjesnom stan-
ju, prona|en kako le`im razdrljen na klupi u parku. Kako su poz-
vali hitnu pomo} i smjestili me u bolnicu, jer sam bio ve} sav
modar od zime. I kako sam danima le`ao u bunilu i groznici, dok
su ljekari strepili nad mojim `ivotom. Ja sam uporno dozivao
neku `enu i molio je da ne ide. Moji roditelji i prijatelji vjerovali
su da sam iz kafane, besvjestan pod alkoholom zavr{io u parku
skoro smrznut. A to je bilo i logi~no, budu}i da sam u ruci stezao
izlomljenu ru`u i praznu fla{u vina. Po{to vi{e nisam bio siguran
{ta se desilo, }utao sam i smje{kao se na njihovo zadirkivanje.
^im sam ponovo oja~ao i prohodao, poku{ao sam rekon-
struisati doga|aje i probao na}i tajanstvenu `enu, ~ija me magi~na
igra zamalo odvukla u smrt. U{ao sam u isti autobus i odvezao se
do predgra|a. Dugo sam kru`io uskim uli~icama, ali sve je bilo
uzalud. Sve ku}e i ulice izgledale su mi isto, i nijedna nije bila ona
u kojoj sam proveo ~udesnu no}. Proveo sam dane razmi{ljaju}i
{to se desilo, ali logi~ko obja{njenja nisam na{ao. Kao ni dokaz da
se bilo {ta od toga ikada desilo. Poku{ao sam i da odustanem, da
zaboravim i nastavim `ivot tamo gdje sam stao, ali ni{ta vi{e nije
bilo kao prije. Stari prijatelji su mi bili dosadni, nijedna `ena mi
vi{e nije pobu|ivala interes. Povukao sam se i zatvorio u sebe.
Jedino no}u bezimena je dolazila s tamnom kosom i zlatnim
o~ima, smijala se i plesala u mom snu kao kod ku}e.
Pro{le su godine od te sulude no}i, kada se sudbina surovo
poigrala sa mnom. Bilo je ljeto i sjedio sam na onoj istoj klupi u

53
parku gdje sam prona|en. Posmatrao sa rijeku, kada opazih da
preko puta sjedi `ena s knjigom u ruci. Nisam joj mogao vidjeti
lice, ali ne{to mi privu~e pa`nju i ja po~eh da je posmatram.
Situacija mi je bila vrlo poznata, i ja se stresoh od u`asa pri pomis-
li da je zbivanje po~elo tako i prvi put. @ena je imala crnu kosu
rasutu niz le|a, a ispod tanke bijele haljine naziralo se vitko i lije-
po izvajanu tijelo. Ali ni prvi put fizi~ki izgled nije bio presudan.
Istinu govore}i, ja onu neznanku nikada nisam ni vidio jasno, sem
pod velom no}i i na prigu{enom svjetlu. Presudna je bila energija
koju je ona {irila okolo. Kosa joj je zaklanjala lice. Ruke su mi se
znojile, a tijelo drhtalo. Da li je to ona?! Ovoga puta sve }e biti
druga~ije. Naglo sam ustao i pri{ao joj.
- Je li slobodno da sjednem?
Podigla je glavu i spreman osmijeh kao da je ve} o~ekivala da
}u joj pri}i. Imala je dva reda divnih bijelih zuba i magi~ne o~i
iskri~ave sjajem boje meda ili starog zlata. Posmatrao sam je kao
za~aran. Je li to ona? Iako je izgledalo da o~ekuje moje obra}anje,
ne vidjeh na njenom licu znake prepoznavanja. Da li je mogu}e da
me se ne sje}a? Mo`da glumi iz samo njoj poznatog razloga?
Odlu~ih da igram njenu igru, ali ovog puta }u biti spreman.
Glumi}u stranca koji upravo prilazi lijepoj djevojci u parku. Po~eli
smo sasvim obi~an razgovor iz kojeg saznadoh da se zove Ana i da
`ivi u blizini. Nikakav detalj ne saznadoh, ali razgovor postaja{e sve
`ivlji i ~udniji, a njene o~i blistave upijale su se u moje.
- Znala sam da }e{ mi pri}i.
- Kako? (Igrao sam ulogu zbunjenog mladi}a)
- Prizna}u ti ne{to. Posmatrala sam te dok si sjedio zami{ljen
i odsutan i gledao rijeku. Izgledao si nedohvatljiv i ja osjetih vrlo
jaku strast prema tebi. Tako sam te prizvala i ti si morao pri}i.
Nevjerovatno! Pri~ala je upravo ono {to sam ja do`ivljavao
kada sam je prvi put sreo. Kako je to mogla znati?
- Ho}e{ li mi re}i {ta si zami{ljala.

54
 - Ne, ali ako do|e{ sutra ve~e na isto mjesto, ne{to }u ti
pokazati.
Ustala je i otr~ala ka {umarku dok se u meni uspinjala
groznica. Cijele no}i nisam spavao i cijeli dan se nisam smirio, sve
do ve~eri. Padalo mi je na um kako je glupo da me dva puta ista
`ena na isti na~in obmane. Ali bilo je u njoj ne{to divlje i neodolji-
vo ~emu se mu{karac ne odupire uprkos glasu razuma. Nadao sam
se da }u uspjeti s njom da se zbli`im i saznam istinu.
Do{la je s prvim zrikavcima u bijeloj haljini i povela me
prema rijeci. I opet sam i{ao kao u transu za njenom opsjenom.
Ona izu sandale i zagazi u vodu, ja krenuh za njom. Pored nas sve
do vode savijala se `alosna vrba u prirodnu zavjesu i mi se
provukosmo do njenog nako{enog stabla. Ona se nasloni na drvo,
podi`e haljinu i privu~e me sebi. Voda je `uborila, na talasima
prelamalo se svjetlo iz grada. Li{}e vrbe {to leluja na povjetarcu,
njena bijela haljina i miris mahovine pomije{an s mirisom kose -
sve bija{e opojno i ~udesno kao i prvi put. Ali kad je odlazila, bio
sam svjestan, uzeo sam je za ruku i rekao:
- Molim te, do|i sutra ovdje i ja }u tebi ispri~ati ne{to.
Obe}aj da }e{ do}i, ja sam tebi ispunio `elju.
Stajala je zami{ljena jedan tren i gledala me tu`no, ali obe}a
da }e do}i. ^ekao sam je no}ima, ali nje nije bilo. Grizao sam se
i mu~io uzalud. Sada vi{e nego ikad, ta je `ena postala moja
opsesija. I nije mi bilo va`no ni{ta, osim da je ponovo na|em. Nije
mi bilo jasno. Zar poslije onakve ljubavi ona mo`e netragom nes-
tati i zaboraviti sve? Kao da se nije desilo? Zar njoj nije bilo
~udesno kao i meni? Zar bi se tako ne{to moglo zaboraviti? Ipak,
sedmog dana popodne na|oh je kako ~ita knjigu na klupi. Kada
me spazi, malo se zarumenjela i stidljivo se osmjehnu. Re~e da
nije mogla do}i ranije. Na pitanja {ta ju je sprije~ilo, ostajala je
nijema. Ve} sam bio umoran od te nenormalne igre i odlu~ih da
odgovor istjeram na ~istinu.

55
 - Obe}ao sam da }u ti ispri~ati pri~u… Prije nekoliko godi-
na zimi desilo mi se ne{to jako ~udno. Te no}i su me u parku
prona{li bez svijesti kako le`im na minus deset stepeni. A po~elo
je tako {to sam u autobusu ugledao `enu koju sam odlu~io da pra-
tim jer sam osjetio nevjerovatnu privla~nost prema njoj, iako je
nisam dobro ni vidio. Do{li smo do neke ulice kad je ona odjed-
nom nestala...
Njene o~i se ra{iri{e i postado{e ogromne. U njima se nazi-
rao luda~ki sjaj. Sklopila ih je i govorila kao u bunilu:
- I onda je zazvonio mobilni telefon, `enski glas te pozvao da
u|e{ u ku}u. Na stolu je bilo vino i crvena ru`a a svuda unaokolo
popaljene svije}e. Ti si popio vino i pojavila se ona... I ti si proveo
sa njom no}… Prestani! Prestani! Tu sam pri~u ve} ~ula. Tra`io si
je i progonio, jer je nisi mogao zaboraviti. I ti misli{ da sam to ja.
Otela se i po~ela bje`ati od mene. Ni{ta mi vi{e nije bilo
jasno. Valjda joj je krivo {to je kona~no razotkrivena? Kako bi,
ina~e, znala sve detalje? Ja nikada nikome nisam rekao {ta se
dogodilo. Ovaj put mi ne}e pobje}i. Ne sada, kad sam kona~no na
putu da to razjasnim. Stigao sam je i zgrabio. Drhtala je cijelim
tijelom i izbjegavala da me pogleda.
- Reci mi, za{to si to uradila? Imam pravo da znam. I ja sam
~ovjek. Ne mo`e{ se tako igrati tu|im `ivotima. Ja sam tu no}
jedva pre`ivio.
- To nisam bila ja - {aputala je. - To nisam ja.
- [ta pri~a{? Dosta je bilo la`i!
Ovaj razgovor nisam vi{e mogao podnijeti. Kako bi ina~e
znala? Ali ona strgnu i pru`i mi srebrni lanac koji je nosila oko
vrata. Na lancu je visio medaljon kvadratnog oblika. Otvorio sam
i pogledao. Na sli~ici video sam identi~nu `enu crne kose i zlatnih
o~iju. No, kako zapazih, iz njenih o~iju je izbijalo ne{to mra~no,
ne{to {to na Ani nisam ranije primjetio.

56
 - Je li to ona? - pitala me.
- Kako? Ne razumijem... Ovo si ti!
- Ne, to je moja sestra Andrea. Ona je provela sa tobom onu
zimsku no}.
Osje}ao sam kao udaren pesnicom. Stajao sam pred Anom
nijem i uko~en. Stvari su se komplikovale. Da li je mogu}e da su
u pitanju sestre, bliznakinje identi~ne do neznanja? Poku{avao
sam da shvatim: ako postoje dvije, u koju od njih sam zaljubljen?
Ana tiho progovori:
- Ne smijemo se vi{e vidjeti. Ima previ{e stvari koje ne zna{.
Bolje je za tebe da tako i ostane. Ovo je kraj. Ne tra`i me, molim
te…
Otr~ala je prema {umarku iza kojeg je bila novogradnja.
Krenuo sam za njom. Ne}u je pustiti, mora mi re}i, makar, gdje
je Andrea. Kad sam za{ao me|u zgrade, njoj ve} nije bilo ni traga.
Izgleda da su obje podjednako vje{te u i{~ezavanju. No} se spusti-
la i nije bilo smisla da tra`im dalje. Odlu~io sam da sutra do|em
i poku{am ponovo. Mora da `ivi tu negdje u blizini, i na}i }u je
makar morao zvoniti na sve i jedna vrata u tim zgradama. Bijesan
{to sam opet, ko zna koji put na po~etku potrage, zalutao u
za~aranom krugu, iz koga ne mogu iza}i. Nisam bio svjestan da
ne{to ste`em u ruci. Pogledah: bio je to medaljon sa sli~icom
jedne od njih. Sljede}eg dana vratio sam se i {etao oko zgrada.
Mislio sam, prije ili kasnije, odnekud se mora pojaviti, ako `ivi tu.
Pri{ao sam kiosku da kupim cigarete i sjetih se. Izvadim medaljon
i poka`em ga prodava~ici.
- Poznajete li ovu djevojku? Mislim da se zove Andrea i tu
negdje da `ivi.
- Sine moj, ona je mrtva. Objesila se u ludnici.
- Ali ja sam je ju~e vidio...

57
 - Vidio si njenu sestra Anu. Kakva tragedija, cijela porodi-
ca… I ona druga ostade sama sa djetetom. A bolesna… Tuga je
to, sine… A onakva ljepota… Gre’ota od Boga miloga, gre’ota…
Osjetio sam kako mi se krv ledi u `ilama i kako mi se hlad-
na jeza penje uz ki~mu. U glavi mi je brujalo milion glasova.
Andrea se objesila u ludnici. Ana je sama. Ona ima dijete i jo{ je
bolesna. U kakav sam ja to ko{mar upao? I ima li ovom u`asu
kraja? Pri{ao sam nekom balvanu, sjeo i zapalio cigaretu. Ispred
mene je bilo dje~ije igrali{te. Pa`nju mi privuko{e dje~aci koji su
se igrali kamionima u pijesku. Jedan je sjedio sa strane i plakao
dok su ga druga dvojica namrgo|eno posmatrali. Debelju{kasti,
koji je o~ito bio glavni u tom dru{tvu, govorio je onom drugom
pokazuju}i na uplakanog:
- Nemoj da se dru`i{ sa njim, on nema ni oca ni majke. Moj
tata ka`e da je njegova majka bila vje{tica.
Dotakla me nepravda i surovost koju naslje|uju ~ak i djeca.
Pri{ao sam uplakanom dje~aku i ponudio mu bombonu. Pogledao
me krupnim zlatnim o~ima prepunim tuge. Sledio sam se.
Odjednom ti{inu zapara histeri~ni `enski glas.
- Andrej, dolazi u ku}u odmah!
Poslu{no je ustao i krenuo. Ja produ`ih za njim. Instinkt me
vodio. Ana je stajala na stepenicama vidno uznemirena. Zgrabila
je dijete u ruke i po~ela da tr~i uza stepenice. Izgubio sam kon-
trolu nad sobom i po~eo da vi~em:
- Stani! Molim te, stani! Kad te molim... Nemoj da bje`i{
vi{e od mene. Reci mi, ho}u sve da znam. Za{to me toliko mrzi{?
Pri~aj sa mnom, preklinjem te.
Ve} je poku{avala da zatvori vrata od stana ali ja joj nisam
dao.
- Za{to te mrzim!? Zar ne shvata{ da sve ~inim kako bih te
po{tedjela patnje. Da nikad ne upozna{ istinski strah. Onaj pak-

58
leni strah u kojem je Andrea `ivjela. Strah u kojem je `ivio moj
otac i koji ga je, na kraju, i ubio. Onaj strah sa kojim `ivim ja, i sa
kojim }e `ivjeti i tvoj sin. Odlazi, spasi se! Ne tra`imo ni{ta od
tebe. Ne mora{ prolaziti kroz to... Shvati, bolje je da ne zna{.
- Ne mu~i me vi{e! Reci mi! Pusti da sam odlu~im {to `elim.
- Saznanje je breme kojeg se vi{e ne}e{ mo}i osloboditi.
Poslije toga vi{e ni{ta ne}e biti isto. Ljudi precjenjuju rije~i i nude
obe}anja koja nisu u stanju ispuniti. @elja da sazna{ tajnu mo`e da
bude tvoja propast. Svaki na{ korak nosi odgovornost s kojom se
treba suo~iti...
- Vjeruj mi, i pusti mene da odlu~im - polako sam otvorio
vrata.
Pustila me da u|em u stan. Andreja je uvela u drugu sobu i
dala mu kockice da se igra. Onda je sjela na ivicu kau~a i pri~ala
kr{e}i prste na rukama:
- Ovo je tvoj sin. Moja sestra je bila bolesna, kao i moja
majka, kao i ja. Paranoidna {izofrenija, nasljedna po `enskoj lini-
ji. Sestra se ubila. Ja sam konstantno pod terapijom, i zato sam
dobro. Ho}u re}i, mirna sam i kontroli{em svoju bolest i strah.
Naravno, ne uvijek. Nai|u periodi kada sam lo{e i tada ne znam
{ta }e biti. Andrea je bila u gorem stanju. Bila je hospitalizovana.
Smatrala je da ONI kuju zavjeru i dolaze da je ubiju. Bilo joj je
lak{e da sama okon~a svoje muke nego da ~eka NJIH. Ipak, u bol-
nici je smislila da ostavi ne{to iza sebe. Te no}i je pobjegla i
pripremila ku}u. Tra`ila je `rtvu. Ti si se, jednostavno, upleo u
njenu mre`u. Tada je ostala u drugom stanju, a niko nije znao jer
se ujutru vratila u bolnicu. Njoj ne bi ni dozvolili da zadr`i dijete,
ali sve nas je obmanula. Meni je jedinoj ispri~ala istinu nakon
poroda. Ostavila mi je Andreja da se brinem o njemu. To je sve
{to mi je ostalo od nje.
Govorila je grozni~avo, ali suvislo. Smirila se i polo`ila ruke
u krilo.

59
 - Nisam znala da si njen ljubavnik bio ti. Ne bih ti se nikada
pribli`ila. Nisam htjela da te uvu~em u sve ovo. @ivot mog oca je
bio pakao sa tri bolesne `ene u ku}i. Umro je od infarkta kad se
sestra ubila, jer njegovo srce to vi{e nije moglo podnijeti. Ni ja ne
mogu biti izlije~ena, do kraja `ivota }u nositi taj `ig. Nadam se da
ga ne}e nositi i tvoj sin. Eto, sad zna{ i molim te odlazi...
Duboka je no}. U kreveti}u spava moj sin. Na mojoj ruci le`i
`ena crne kose i zlatnih o~iju. Ovaj dan je donio smirenje, sutra
mo`da ne}e biti tako. Ako je patnja moj put, ja je prihvatam. Tako
patnja prestaje da bude to za {ta je smatraju. A kud bi oni bez
mene, sami i slabi na svijetu? Ja }u biti tu da bdim. Rajsko u`ivan-
je i paklena muka samo su dvije strane nov~i}a koji sam na{ao na
putu. Moja je odluka bila da li }u ga uzeti ili ne. Sam sam izabrao
san koji }u `ivjeti.

60
 KAD INDIJANAC SANJA

Tri no}i urlikala je tvoja majka le`e}i na zlatnim plahtama u

`rtvenom {atoru. U no}i kad si ro|en, zmije su padale niz
mjese~inu na zemlju, a cvije}e ispu{talo mjehuri}e od rose. Bio je
to siguran znak, jer su {upljine u kamenju ve} dugo nagovje{tavale
dolazak {amana. Prvim djetinjim vriskom pretvorio si majku u
sjenu koja }e se vu}i za tvojim lijevim stopalom. Starci su prepoz-
nali bo`anska djela. Ro|en da slu`i{ volji bogova i bude{ ve}i od
najve}ih: spasitelj, poslan si da odgovori{ na molitve. Kao utjeha
preostalim iz najmudrijeg plemena, ~ija se tijela polako osipaju u
prah, u vjetar. Ro|en si sa ~etvoro o~iju. Prvi par, naizgled ljud-
skih, nosio je blagoslov bo`ijeg protivrje~ja. Stra{an bija{e pogled
tvoj s okom nebeskoplave svjetlosti u slavu Sunca i drugim okom
crnim ko mrak i zemlja kuda odlaze podanici Smrti. Jo{ jedan par
orlovskih o~iju nosi{ na kapcima: one nikad ne spavaju, ni{ta im
ne ostane skriveno.
Tvoje kraljevstvo bilo je mo}no kao i grad tvoj s pozla}enim
ulicama na vrhu svijeta, zaklonjen od spolja{njega zla. Grlila su vas
zelena njedra nebeske planine, ~uvaju}i tajne mudrog naroda iz
grada. Slavljen si pjesmom hiljadu djevica iz Sun~evoga hrama.
One su ~eznule da ra|aju djecu koju ne}e raznijeti vjetar. Borio si
se da ispuni{ du`nost i tra`io put za narod koji mre. Slavili su te
posljednjim izdisajem prinose}i sliku tvoju o~ima i zubima, dok su
od njih ostajali samo zubi. Uzalud, djeca prestado{e plakati u
prastarom plemenu tvom.

61
 Sad luta{ usamljen kao ~estica pra{ine i pepeo iz urne no{en
vjetrom. Za tebe nema mira ni uto~i{ta, ratni~e cvjetnih livada.
Opustjela je tvoja planina i ne ~uje se pjesma blistavih kapi {to
razbijaju stijenu. Sve drve}e podavilo se u jezeru, i nigdje vi{e pri-
jatelja nema{. Duh za{titnik, koji prao~evima je {aputao, {um
li{}a, u vje~nosti spava. Izgubljeni putni~e u beskraju pustinje od
betona, pokidano je perje tvoje slave i dragocjene perle rasute na
asfalt. Zaboravljena je zelena boja trave: sve je sivo i misli tvoje
bole. Umorne su noge, Sunce bezdu{no pr`i. Olovo topi kipove
kamenih bogova kojima si zaboravio ime. Ti, nebesnik bez sjaja u
mnogobrojnim o~ima, posut pepelom luta{ iza granice prostora,
u grozomornom snu.
Sanja{ da kao kondor leti{ u prostranstvu treperavog vazduha
kristalnih boja. Posljednje no}i, dok su djevice svilenokose ljubile
tvoje prste, te no}i letio si dalje, iza svih vremenskih barijera.
Preko mora od magle, kroz tunele od sjenki, preko planine bez
vrha koja dr`i nebo. Letio si br`e od Sunca i tamo vidio Izabranog.
Put mu je bila bjelja, a krv crvenija od tvoje. Nosio je vijenac od
trnja i imao pogled {to razvezuje ~vor `ivota. Ruke su mu sijale, a
rijeka suza tekla iz srca. Shvatio si da je taj Izabrani tvoj brat, ~ija
je tuga narasla kao more koje potapa svijet. Za njim su plakale jo{
samo bludnice, deru}i haljine i udaraju}i {akom ve} modre grudi.
Smrdljiva masa prostaka smijala se ga|aju}i ga kamenjem.
Poku{ali su da mu izbiju o~i, jer je pogled ovjen~anog pekao
dobrotom njihov debeli stomak. On je umirao tiho, radi gomile
mesa, radi grobova koji se kre}u.
Letio si kao kondor, sine naroda koji nestaje u vjetru.
Kru`io si nad drvenim krstom dozvan patnjom svoga izabranog
brata. Gledao si ga kako umire! Kada si se probudio, nit `ivota je
bila prekinuta. Tvoj narod odlutao je kroz kamenu kapiju u
podzemni svijet. Bilo je tu`no i jasno: ako neljudi onako ubiju
najbolje me|u sobom, izabrani je zarobljen u snovima nevidljivog

62
zlotvora. Ti si letio, a planina je plakala glasom odoj~eta, doziva-
ju}i izgubljenog ratnika.
Bijeli ~ovjek je donio bolest i smrt i tugu - prtljag vje~nosti.
Mo`da si mogao spasiti pleme, spasiti svijet, ali prekasno. Ovaj
svijet ne `eli da se spasi. Hrani se otpacima iz kontejnera. Sam
sebe pakuje u plasti~ne kese i stenje u predinfraktnom stanju.
Ovaj svijet je zabetonirao svoje srce, a duh tvog naroda rop}e u
dubini. Zemlja se budi. Ri~u grotla vulkana i tlo podrhtava. Tvoje
nebeske misli kovitlaju uragan i talasi pjene se ka nebu. Zemlja se
trese kao da mar{iraju sveci. Svi mrtvi, prognani i zaboravljeni
dolaze da naplate dug. Bli`i se kraj, moj crveni brate. Ti sleti{ na
vrh planine i pusti{ orlovski krik.

63
 ODGOVOR NA PISMO

Znao je da zlo la`e, ali ne vi{e od ljudi. Ako Drvo saznanja

otvara o~i jabukom, pitao se koliko mo`e saznati zmijskim otro-
vom?
On ne mo`e zaboraviti groznicu dodira kada gubi pojam o
vremenu i prostoru i siluje sebe zaustavljaju}i plimu strasti {to
mo`e da ga ponese bilo gdje.
Nekad mi se ~ini da smo ugu{ili jedno drugo. Mene grozni-
ca, nagoni da pi{em. Najbolje bjekstvo od sebe je pisati o sebi.
Te{ki stihovi riju po du{i, i bol potmuo izjeda kao tumor. Zato
moram pobje}i od poezije ve~eras i pisa}u mu pismo. Sre}om, sin
drumova ne umije ~itati, a to je dobro, jer ovo je pismo o odlasku.
Ipak, o nekim stvarima je suvi{no, {tetno ili nepotrebno govoriti.
Moje su }utnje duge i hladne, neprobojne kao bolni~ki bijeli
zidovi. Mnogo toga sam pre}utala. A mo`da ba{ te stvari o kojima
nikad ne govorim mogu donijeti oslobo|enje? Ono klju~no, ne
mogu izgovoriti. Pre}utani bol mogao bi otvoriti njegov `ivotinjs-
ki um. Po jeziku migolje {korpije.
Prete{ko je biti zatvoren u sopstvenoj glavi. Koliko god se
trudim da igram po pravilima, skrivam dobro izdresiranu, ali kra-
jnje nervoznu, `ivotinju u sebi. Mo`da bih, zaista, mogla po`eljeti
da zavolim i druge.
^ovjek-Zvijer se ne pla{i rije~i, one su povr{ne kao i svaka
zabluda. @ivotinju u sebi nikad nije ni krio. Sa njima se uvijek

65
dobro sporazumjevao, moj jezik je za njega nerazumljiv. Moj jezik
je za njega samo jezik. Sredstvo za ljudski prazni u`itak ili otrovno
oru`je.
Od ljubavnika `ena `eli du{u, ostalo je bezvrijedno.
Da li se uvijek mo`e sti}i do kraja? Te{ko je mrziti ljude, izb-
jegavati telefon, odbaciti svaku vrstu prisile. Nadam se da mo`e
naslutiti vrata koja treba otvoriti, pouzdano prihvataju}i da iza njih
nikad ne}e ugledati istog sebe. Vuk mo`e da ubija iz zadovoljstva,
ali nikad ne napada vu~icu. Ko mo`e zabraniti odlazak? Sve `ivot-
inje vole slobodu.
Nikako da se oslobodim stihova, godinama odjekuju
natalo`eni u mojoj glavi. Ja sam otjelotvorenje tu|ih misli. ^emu
ta lutanja kad nema ni~ega u svijetu prolaznih sjenki? Moj put je
usamljen i dug i ja ga moram prihvatiti bez obzira na isku{enja,
varke i obmane uma. Nema ni~ega, ni~ega, ni~ega...
Treba biti zlatno dijete slobode, njen ~edni sin s plavim
o~ima. Ne smijemo pro`ivjeti pri~u do kraja, jer to bi zna~ilo njen
svr{etak. To je uvijek rastanak na ovaj ili onaj na~in. Ipak, ljudi
smo, isku{enja su za nas najbolje {to nam se pru`a. Predamnom
su dva svitka koja `elim predati plamenu zaborava: njegovo pismo
i moj odgovor...

Pismo ~ovjeka-zvijeri

Zasigurno zna{ da svako nezavisno bi}e ma koliko bilo hlad-

nokrvno mora imati bar neko osje}anje. ^ak i ja kao Stepski Vuk
moram da imam emocije. Koliko god ih poku{avao ugu{iti ili
prikriti, lutaju}i d`unglom od betona i prolaze}i pored svakakvih
ljudskih izroda, kad legnem u pe}inu koja jo{ uvijek miri{e na
tebe, (o)sje}anja po~nu da kao duhovi vri{te iznad glave. Mole me
da se vratim u ~opor i da na|em Bijelu Vu~icu. Sjetim se njenih
o~iju i bola koji sam joj nanio i po~injem da se gu{im u njemu.

66
Ona je plakala, a ja sam joj nanosio jo{ ve}i bol hrane}i se njime.
Prekasno sam shvatio da bol nije dobra hrana, jer jede{ dio sebe,
a to mnogo boli.
Odlu~io sam da se udaljim od svih. Pobje}i u divljinu da vi{e
nikome nenanese{ bol. ^opor je svugdje lako na}i. Razuzdane
`enke gutaju {to stignu, a ja bje`im dalje nose}i u sebi vu~icu
bijele dlake i bijele puti. Pamtim njene uplakane o~i koje izlivaju
more srca. Pobjegoh od: ~opora, od razvratnih `enki, od bijele
vu~ice i od sebe. Lagao sam!
Lagao sam ~opor.
Lagao sam razvratnice.
I Bijelu Vu~icu.
Na kraju slagah sebe.
Ugrizao sam voljeno. Umislio sam da je to put koji vodi u
slobodu. Sada bje`im od sebe dok mi ko`u kao trnje kidaju
(o)sje}anja.
Bje`im u tamne predjele {ume. Mo`da je tamo mrak iz koga
ne}u znati iza}i? Mo`da je tamo kraj? Kraj koji sam izabrao za se.
Nazad se ne znam vratiti. Ne mogu. Nemam kome. Ako se ipak
vratim, vrati}u se s bijelom puti ili potpuno slijep.
Tr~e}i kroz trnje ka tamnijim djelovima {ume...
Zvijer plavih o~iju...

Odgovor Bijele Vu~ice la`nom

Stepskom Vuku

Nikada nisi imao srce vuka! Mada ve} dugo urla{ na

mjese~inu, u tvojim o~ima je strah. Nisi obmanuo ~ak ni sebe,
uzalud se pretvara{ da si, bar, divlji pas. Poznajem te, samo si
ostavljeno ku~e na cesti, pretu~eno do krvi.

67
 Zar u polusnu ne ~uje{ lepet krila nad uzglavljem. To se ti od
an|ela brani{. Njihov ti {apat ne da mira, uzalud okre}e{ glavu.
Moji dlanovi zra~e toplotom, suze su zalile drvo ljubavi.
Moje srce je {iroko kao svemir, za tebe stvorila sam svijet. Mogu
te pretvoriti u Bijelog Vuka, ako ima{ hrabrosti, rame uz rame,
tr~ati sa mnom zvjezdanim putem. Uvijek je bilo lak{e pobje}i,
nego razbiti tamnicu bola. Ne}u te osuditi ako ne poku{a{, ako
zadr`i{ okvir prosjeka. No, ako zaboravi{ Bijelu Vu~icu, bez nje,
tvoje snove proguta}e pusto{. Razvla~i}e te olinjale `enke, njiho-
vo re`anje bi}e nepodno{ljivo. Bi}e{ slijep, bez topline u du{i, bez
{irine kristalnih vidika, bez bisera na trepavici kojim se kupuje
bo`anska milost.
Ako ne zna{ kojim putem da krene{, uvijek po|i onim kojeg
se najvi{e boji{.

68
 PONUDA

Prvu slutnju bujice novih zbivanja, uzburkavanje davno

zakopanih `elja, nagovijestio je iznenadni pomor mojih ma~aka.
[est {arenih jo{ slijepih ma~i}a prona{la sam mrtve na pragu,
pa`ljivo poredane jedno do drugog na jednakoj udaljenosti. Iz nji-
hovih usta i u{iju izvirivalo je li{}e i korijenje nepoznate trave, pa
zaklju~ih da je to moralo biti uzrok smrti. Ali {ta je natjeralo `ivot-
injice da tako gr~evito gutaju smrtonosnu biljku? Njihova tigrasta
majka Lea netragom je nestala i nikad je vi{e nisam vidjela.
Nepoznati u`as otjerao je moju mezimicu daleko izvan doma{aja
ove realnosti. Mrtve ma~i}e zakopala sam u ba{ti, no ubrzo iz nji-
hovih raspuknutih glavica izrasto{e prelijepi cvjetovi rasko{nih
boja. Veliki i te{ki pupoljci koji nikada nisu mogli da se otvore do
kraja, u sumrak sa strujanjem vjetra me|u laticama su ciktali kao
mjauk zarobljenih ma~i}a. Oni su bili moje poslednje dru{tvo.
Nikog, na ovom svijetu beskrajno ubrzanih ljudskih ~estica, nije
vi{e interesovala napu{tena starica slu|ena od samo}e.
Sljede}eg jutra na mojim vratima je zakucao stranac. Imao je
o~i boje zale|enog mora, iz kojih je kilometrima naokolo zra~io
mraz. Njegova kosa je padala u slapovima ispod crnog cilindra,
isprepletena suvim jesenjim li{}em i perjem afri~kih kakadua.
- Dobro jutro ljepotice - pro{aputa glasom koji se ~ini poz-
nat iz kakvih erotskih ma{tarija.

69
 Ve} zaboravljenim, krajnje `enskim, pokretom zagladih svoje
ra{~upane sijede vlasi. I ve} krajnje posti|ena i iznervirana sop-
stvenim gestom, prosiktah da su tragovi ljepote lutanje sjena, da
dobro pamtim osam decenija poroka i ljudske izopa~enosti. Moja
ljepota odavno se predala vri{te}i pod naponom vremena.
- Dakle, po~ela sam da haluciniram. Izgleda kako poput lista
{to pada hvatam zadnji treptaj na vjetru. Moram priznati, nisam
te tako zami{ljala.
- Ti gaji{ iluzije vezane za izgled smrti. Nije nu`no da to bude
kostur u crnom pla{tu. Zaboga, an|eli smrti su bi}a s pedigreom!
A valjda ste i vi, ljudi, ve} prevazi{li niskost srednjovjekovnog
mazohizma?
- Ne znam za{to bismo? Mazohizam je omiljena osobina,
naro~ito slabijeg pola. Evo, ja sam cijelog `ivota, rade}i {ta mi se
prohtije, samu sebe mu~ila beskrajno.
- Ako zaustavi{ to~ak starenja i moralne obaveze, mo`e{ da
bude{ lijepa koliko god `udi{ u najvatrenijem snu. A sanjala si to,
Arijana - produ`i, podmuklo se kiko}u}i:
- Mnogo vi{e no {to bi `eljela bilo kome priznati.
- Zaludu, du{e opojnog apsinta - uzviknuh op~injena njegov-
im smijehom (ve} dugo se u ovoj ku}i mu{karac nije tako smijao).
- D`ara{ ugasli vulkan. Moje srce je otkucalo damare tjelesne
`udnje u nepovrat. I zalud nudi{ ljepotu, nepresu{ni izvor zla i
pohote.
- Moram priznati, nosila si je dostojanstveno, ne ~uvaju}i je
za se. A pomisli: koliko ~edne putenosti skriva netaknuto tijelo?
Nije li to skrivena istina svojstvena odre|enoj vrsti `ena? Pritajeno
u`ivanje u gre{nom osje}aju privla~nosti prema neoskrnavljenom
tijelu. Igrati ulogu za{titni~ke figure, u~iteljice `ivota i oslobo|ene
ljubavnice, izazov je ve}i od bilo koje sladunjave uloge pokorne i
sretno osvojene `enke. Koliko se grijeha pripisalo mu{karcima

70
zbog njihove iskrenosti glupe, zbog zadovoljenja iste potrebe.
Niste li vi `ene suptilno podmukle u svom ”~ednom” izigravanju
”prljavih” svetica. Na {ta li bi li~io svijet kad bi `ene sprovodile u
djelo sve svoje ma{tanje. Mu{karci su okrutni, ali plitki u nagoni-
ma. Vi, `ene, ste uzvi{eno perfidne, prirodni kameleoni, jer
mu`jak se ne smije suvi{e prepla{iti. Ha, ha, ha...
- Aludira{ na moje mlade ljubavnike. Istina je da su mi bili
kudikamo dra`i od starih d`ukaca. Te odrtine u`ivali su da
izigravaju va`ne li~nosti: napuhani i zadrigli od gordosti, a prazni
i dosadni ko slamnata stra{ila. Jesi li si se zato preru{io u
zavodljivog mladog lutka?
- To je bilo tvoje bjekstvo. Birati prestare, birati premlade, i
osigurati se da ti niko od njih ne mo`e blizu pri}i. Nisu izazvali
nikakve emocije, naravno ni ljubav. A ljude bez emocija ~ita{ kao
otvorenu knjigu. Ti to najbolje zna{.
- Kako ti je samo pakostan jezik. Pitam se: otkuda toliko
zna{? Jesam li te u ma{ti sama stvorila i prizvala kao i sve drugo?
Reci: otkuda dolazi{ i ko te {alje? Je li mogu}e da si ti odgovor na
moj vapaj? Ah, da se jednom okon~a ovo bijedno tavorenje {to je
izgubilo svaku dra`.
- Ja uzimam oblik koji `elim. Ja sam bespolan i bestjelesan, i
ne nalazim posebno zadovoljstvo u obliku mu{karca. Jedini razlog
je moja fascinacija `enom. @ene su tajanstvena bi}a. Malo se zna
o pravoj prirodi femininuma. Neke su povu~ene, a neke pri~aju
previ{e. Ipak, postoji pre}utni sporazum: o najdubljem porivu
nikad ne govore. Nikada ne mo`e{ re}i da istinski poznaje{ `enu,
jer ~ak i najgluplja pomno }e se truditi da ne otkrije nutrinu.
Igraju smi{ljene uloge, svaka ima svoje mjesto i vrijeme. Neke su
popularne, ~ak uzdignute na pijadestal: kao po`rtvovana majka ili
doma}ica, ljubavnica, bludnica... Koliko bi mu`eva, sinova, o~eva
i ljubavnika ostalo zabezeknuto kada bi savr{ene maske njihovih
dama popadale? Da li iko od mu{kih zna s kim `ivi? Rijetke su

71
`ene koje odlu~e da realizuju snove, no kad se to desi, svijet je
u`asnut. Kad se mu{karac glupira, nema ~u|enja, ali stra{no je
otkri}e djelo za koje su `ene sposobne. @ena je ~udesan spoj
demona i an|ela.
Zavr{io je svoj monolog ljupko zabacuju}i kosu iza uva.
Kretnje su mu bile suptilne i meke. Neodoljivo. Rije{ila sam da
flertujem s njim jo{ malo:
- A {ta li si ti od to dvoje? Izgleda{ kao an|eo, a zvu~i{ kao
demon. Igra{ prljavu igru, najgoru. Ja je dobro poznajem, igrala
sam je cijeli `ivot. @ena u ma{ti pro`ivi zabranjena iskustva bez
lo{ih posljedica. Imaginacija ne ugro`ava. Realan `ivot je,
uglavnom, usmjeren protiv ljudskog bi}a. Tako i ja; radila sam {ta
sam mogla. A {ta nisam, zamislila sam.
- Ah, prazno ma{tanje! U sve si ulazila prora~unato. ^uvala
si sebe od bola, tvoj `ivot je prazan i samotan. Nisi `ivjela, samo
si sanjala! A toliko pristojnih brakova opstaje na la`ima. Nemoj
misliti da si gora od kakve ”uzorne” `ene {to cijelog `ivota lije`e s
mu`em zami{ljaju}i davnog ljubavnika. Mo`da je to jedini na~in
da ona vodi ljubav s mu`em, no to je prevara o kojoj prevarant i
ne sluti.
- Prvi put se pitam, je li vrijedilo osamdeset godina provesti
”u {tednji”? Gledala sam druge `ene, nisu izgledale sre}ne. Nikad
nisam voljela nijednog mu{kog. Uzimala sam ih i odbacivala, ne
vezuju}i se. Kad sam ostarila i nije vi{e bilo nikog, opet bijah zado-
voljna, jer je opasnost od bolnog vezivanja i{~ezla. O, tako dobro
sam se ~uvala, da sad ne znam {ta bih sa sobom! Mo`da je treba-
lo da se uhvatim u ko{tac s njima po bilo koju cijenu. Upravo
neizvjesnost i strah daju ljubavi onu strasnu notu koju ja nikada ne
iskusih. Vratimo se na po~etak: ko si ti?
- A za{to bi tebe, uop{te, interesovalo ko sam ja. Da li bi to
saznanje i~im uticalo na situaciju u kojoj se nalazi{? Ne! Pa, {ta te,
onda, briga ko sam?! Mogao bih, recimo, biti an|eo smrti poslan

72
po tvoju du{u, ili sam \avo do{ao da te isku{ava. U oba slu~aja
dolazimo na isto: ja tebi ne{to nudim i, o~ito je, nisam smrtnik.
Ako ti je dra`e da me do`ivljava{ na pozitivan na~in, meni je sve-
jedno. Indiferentan sam prema ljudskoj igri crno-bijelih gluposti.
Kad pogledamo dublje, i an|eo i |avo su ista osoba. Posrnuli, ili
ne: su{tina je ista. A, svakako, nisam prvi koji se zaljubio u smrt-
nu `enu. Ne{to su od toga napisali i u Bibliji ~ak. Naravno ne sve,
jer ~ovjek nije spreman da ~uje istinu. Jedan moj prijatelj re~e:
ako se ne{to desilo jednom, ne mora se desiti nikad vi{e, ali ako
se ne{to desilo dva put, desi}e se i tre}i.
- A {to bi ti, lijepi du{e sa papagajskim perjem, `elio jednu
staricu? Godinama nisam osjetila miris mu{kog tijela. Ne{to }u,
ipak priznati. Ne znam za{to ti ne bih rekla. Ti si ionako samo
tlapnja senilnog pijanog uma. Moj omiljeni imaginarni dragi imao
je tvoj lik.
- Znam da se tvoja ma{ta igrala sa slu~ajnim prolaznicima,
~ak i u starosti. Mogu da te vidim onakvu kakva si u vlastitiim
snovima. Za mene tvoj realni izgled nema zna~aja, materija se
mijenja. Su{tina me zabavlja. Pri~aj {ta si zami{ljala, koja je bila
moja uloga?
- @ene zami{ljaju vrlo ~esto i nastrane stvari. Ne ka`em da
sam pri`eljkivala da mi se ba{ to desi. Naprotiv, ve}ina se toga
u`asava. Od takvog iskustva te{ko se oporaviti.
- O, pa ovo bi moglo biti jako zabavno - odu{evljeno je
uzviknuo dok su mu zubi blistali u tami.
- Vidi{, cijelog `ivota sam se dobro ~uvala. Dok su druge
`ene voljele, patile, ra|ale, poni`avale se i mu~ile, odlu~ila sam da
se po{tedim toga. Ljudi su mislili da `ivim burnim `ivotom
plesa~ice i pjeva~ice u no}nim klubovima, sa zavidnim ljubavnim
iskustvom. Mnoge glupa~e su mi ~ak i zavidjele na tome. A moj
krevet bija{e pustinja. Svoju potrebu za blisko{}u kompenzirala
sam ma{tom, jer tamo sve je bilo kako bih `eljela. Prespavala sam

73
sopstveni `ivot i sada na kraju, zavodljivi du{e, kada umirem sama
i luda, vjerovatno me ne bi bilo te{ko nagovoriti. Dala bih sve za
jo{ jednu {ansu. Da ponovo poku{am, ali stvarno, bez obzira na
bol. Bolje je `ivjeti i voljeti, makar i patio, nego cijelog `ivota biti
iznutra mrtav.
- Za jednu no} za kojom sam ja `udio, no} u kojoj }u ja biti
samo ~ovjek, da}u ti drugu {ansu, vrati}u ti mladost u najljep{em
cvatu.

***
Da li sam, zaista, dobila priliku da se vratim u mladost i da
osjetim strepnju, drhtanje, slabost i bol? Da li }u mo}i da osjetim
opojni miris ljubavi? Kako izgleda potpuna predaja drugom bi}u,
koje je obi~an gre{ni ~ovjek? Pitanja su se rojila u mome uza-
vrelom mozgu. Pogledah se u ogledalo: probu|ene o~i divlje
ma~ke i gipkost tijela izvijali su se u polumraku moje sobe. Zauzeli
su mjesto starice koja je zadnji damar uma utopila u apsint,
opsjednuta bojom mora i leda.

74
 I[^EKIVANJE

Ulaze}i u sedmu godinu postojanja, za{ti}ena snagom

misti~nog broja, otkrila sam dar vidovitosti. Na ro|enju me obil-
je`i{e sramnim pe~atom zaostalosti jer ne pokazah uobi~ajno
uzbu|enje zbog dolaska na ovaj svijet. Ravnodu{no prezirah
unutra{nju ljudsku mizeriju, nastoje}i jo{ tada da doku~im svijet
{to vibrira ispod prljav{tine, svijet koji naslutih kroz blagi damar
izme|u o~iju. Nesvjesna posebnosti, ~udila sam se niskosti mojih
roditelja. Razo~arenje i pesimizam kojim su me obasipali uspo-
ravali su moje bu|enje.
Tih prvih godina `ivjela sam u sebi. Sagledah svjetlosni put,
unaprijed usmjeren energetskim putanjama nebeskih tijela. Kad
zavr{ih ispitivanje unutra{njih dubina, odlu~ih da progovorim i
prohodam. Ustadoh s kreveta, pri|oh svojoj babi i saop{tih joj da
}e tog dana u 17 ~asova i 12 minuta osjetiti jak trzaj i gr~enje srca,
i u toku narednih sedam minuta lagano ispu{tati du{u, jo{ uvijek
ste`u}i kutiju za {e}er, dok }e joj na{a ma~ka lizati desnu nogu u
znak samilosti. Moja majka se zagrcnu i po~e tako drhtati da su
zvonile zlatne alke oko njenog vrata. Otac dugo nije progovorio, i
niko mu za to vrijeme nije mogao istrgnuti ka{i~icu kojom je
neprestano mije{ao kafu. Tad upoznah jo{ jedan dominantan
osje}aj mojih roditelja, osje}aj koji }e me pratiti cijelog `ivota.
Bje{e to strah.

75
 Nakon babine sahrane oko mene zavlada krug ti{ine. Ljudi
su strepili od mog glasa, kriju}i pogled u prsima. @ivotinje su
muklo cvilile dok bih ja prolazila, a biljke su blizu mene brzo
sazrijevale donose}i krupne plodove. Bijah obilje`ena razli~ito{}u,
{to ljudski rod te{ko pra{ta.
Vremenom sam ponirala sve vi{e u dubinu. U`asavala sam se
prividne stvarnosti i o~ajni~ki poku{avala doprijeti do drugog,
vi{eg svijeta. Prepoznavala sam glasove davno nestalih, u stopama
zemlje, u provalijama, pod kamenjem. Kuckali su mi i pru`ali se
isprani ko{~ati prsti davno omotani ljigavim crvljim stazama. Evo,
otkrivam ljudima sudbine, a oni vjeruju mi slijepo ne slute}i tajna
pravila igre. Odlaze tiho kao ovce na klanje. Misli ljubavi i mr`nje
pokre}u kovitlac energije koji struji oko nogu i sapli}e ih u
zamku. Izubijani od neprestanih udaraca u zidove, ljudi ple{u u
mraku.
Kako je te{ko objasniti ~ovjeku da grije{i. Dolaze puni
ubje|enja, uglavnom pogre{nih, a strepe od mojih rije~i kao da
sam im ja sudac. Misle kako je sudbina odre|ena a je ja poznajem
i ne shvataju da su oni kreirali sebi i dobro i zlo. Sva slabost, bol i
u`as njihovo su djelo. Uglavnom su toliko zabrazdili da ih je
nemogu}e razuvjeriti. A i kako? Za mnoge je prekasno. Recimo,
ka`em seljaku da je na pomolu bolest koja bi mu mogla biti kobna
i zadnji je moment za preokret. On me glupo gleda i misli da treba
mijenjati spolja{njost. Nikako da shvati kako govorim o njemu
samome. Upozoravam ga, a on promuca:
- Uvijek sam bio po{ten ~ovjek. Nisam nikome du`an ostao.
Radio sam i djecu podizao. Nisam varao `enu. Vjerovao sam u
Boga. Nisam krao. Ja sam ispravan. [ta bi trebao mjenjati?
- Ka`e{ da nikome nisi du`an ostao, ali da te podsjetim:
nikome nisi ni dao ni{ta. A svakog si jutra proklinjao {to mora{
raditi i `udio da ti sve drugi obezbijede. Nikad se nisi radovao
radu, niti se i~emu posvetio svim srcem da bi u`ivao u tome.

76
Vazda si gledao u najboljeg prijatelja s mr`njom i zavi{}u jer je
postigao mnogo vi{e, a nikad nisi pomislio da on to ima jer je sto
puta ve}i, plemenitiji od tebe. @enu si mu~io i poni`avao. Govorio
si joj da te sputala djecom, a nikad joj nisi pomogao niti vidio
njenu bol. Sopstvena djeca do`ivjela su te kao tiranina koji zabran-
juje svaku ljepotu i zadovoljstvo u `ivotu. Od njih si ve} od rane
mladosti napravio ogor~ena bi}a nalik sebi. Time si samo {irio jad
i o~aj oko sebe. Spominje{ Boga a ne pita{ se koliko si mu du`an
za sve darove koje ti je dao. Ti nikad i niza{ta dobro nisi upotre-
bio svoje sposobnosti. Ne pita{ za dobre prilike koje si protra}io
u ljenosti, malodu{nosti, sitni~arenju i `albama okolo upu}enim.
Kao da si ti takav i zaslu`ivao i{ta vi{e i bolje od onog {to si imao?!
Vjeruj, ~itav `ivot si bio tamo gdje ti je mjesto. I na kraju, ka`em
ti da je pokrenuta u tebi te{ka bolest od koje }e{ umrijeti u muka-
ma. Ima{ jo{ malo vremena da ne{to ispravi{ bar, ali mora{ po~eti
odmah. Upamti: gdje god da si, dobro ti je; {ta god da radi{, sre-
tan si. [ta god da ima, zahvalan si. Daj i poka`i ljubav svima koje
zna{, i kojima ne zna{, koje si volio, a naro~ito koje nisi. I ne
{krtari! [to vi{e bude{ davao vi{e }e izvirati iz tebe. Samo to te
mo`e spasiti. To je jedina tvoja nada!
Koliko je takvih do{lo i pro{lo, umrlo nestalo i oti{lo. Koliko
sam rije~i uprazno izgovorila. Pri~ala sam zidovima i nadgrobnim
plo~ama, pridizala one koji se nisu htjeli podi}i. Katkada, dodu{e
vrlo rijetko, bile su ~udesne preobrazbe. Radi te {a~ice izabranih,
vrijedilo je govoriti.
Mene je moj dar progutao. Nikada nisam mogla imati pri-
jatelje, ni porodicu, nikoga... Ljudi su me se pla{ili. Nisu voljeli
suo~avanje i, uglavnom, su bje`ali od istine. To je zna~ilo da su
bje`ali od mene. Ne zamjeram. Samo}a mi je dala mir. Izbjegla
sam isku{enja koja bi bespotrebno usporavala moj razvoj. @ivjela
sam za druge nude}i im nesebi~no znanje koje bi zatra`ili. Nisam
tra`ila ni{ta zauzvrat. Ve}ina je odlazila nezadovoljna tuma~enjem.
Nadali su se da grije{im, da pri~am gluposti. Mogla sam pro~itati

77
njihove misli na izlasku iz skromno ure|ene sobe. Ipak, da umire
savjest, na srebrnoj tacni kraj vrata ostavljali su novac. Meni novac
nije bio potreban, osim za odr`avanje `ivota. A bilo ga je mnogo.
Siro~adima kupovala sam odje}u i igra~ke. Slala poklone i kola~e
na praznik. Pla}ala sam vaspita~icama da istra`e snove svakog
djeteta. Pa bih im ispunjavala ba{ te najve}e `elje. A krila sam se u
anonimnost jer ne bi valjalo da se ve`u za mene. Ovako su djeca
ma{tala izmi{ljaju}i fantasti~ne pri~e. Neka su mislila kako Bog
usli{i njihove molitve i pokazuje koliko ih voli. Druga su vjerovala
da ima vi{e darodavaca i da je svijet pun dobrih ljudi. Neka su se
nadala da roditelji potajno misle na njih i {alju im brojne poklone.
Djeca su vjerovala u dobro i tako rasla u ljep{em svijetu. Bila sam
sretna {to sam doprinijela tome. Moj dar me osudio na samo}u,
ostalo zlo me zaobi{lo.
Bli`i se moj prelazak u sljede}e stanje. Sudbina da `ivim
sama, na nivou koji sam prevazi{la, da bi se rijetki ljudi usudili
po}i za mnom, bi}e okon~ana.
Nazirem vrata za prelaz u znani svijet astrala. I negdje u
dubini duha tinja plami~ak gdje naslu}ujem onaj tre}i savr{eni svi-
jet, koji }e mi jo{ dugo, dugo biti nedostupan. Ipak, nakon
uzdizanja vi{e ne}u biti usamljena. Okru`i}e me svjetlosna bi}a
kojima }u biti ravna. Zajedno }emo u~initi toliko toga, ne}u biti
sputana ljudskim zakonima. Kona~no }u biti slobodna. I to me
ispunjava neizmjernom rado{}u. Dok moje tijelo vene, a sokovi
`ivota se usporavaju, ljubav izbija iz mene blagosiljaju}i radost
stvaranja.

78
Dinko Deli}

GORGONA S LICEM AN\ELA

Lu|a~e! Ka`em ti da ona sada stoji tik pred vratima!
E. A. Poe

Svrsishodan je razvoj teksta Aleksandre ^vorovi} iz poezije u

prozu. Njena prva knjiga ”[apat glinenih divova”1, pisana slobodnim
stihom, igra se ritmovima, igra identitetom izme|u mu{kog i
`enskog alter-ega, ali sluti prozne forme. Ve} ”An|eo pod kreve-
tom”2 ~ita se kao poetska proza nerazgrani~ene individualnosti koju
kazuje sve{tenica `enskog plemena An|eli}. A obje knjige prizivaju
”objavu” cjelovitog pripovjeda~kog diskursa. Sli~nu tendenciju odaju
i neukori~eni beletristi~ki fragmenti objavljeni u ”Glasu srpskom”,
”Albumu”, ”Diwanu”, ”Mostu” i ”Sarajevskim sveskama”. Tako da
novele iz ”Monologa u {olji kafe” jesu o~ekivano mjesto transforma-
cije pseudo-ispovjedne forme decentriranog `enskog subjekta iz
lirske metrike u narativni tok.
Emocionalno odrastanje, put iz sebi~nosti i destrukcije ka
davanju i `rtvovanju konstantan je motiv ^vorovi}kinog teksta. Iako
nerijetko prikazan kao regresija i po`ivotinjenje, kao erupcija ru`nih
strasti i kasapljenja tijela, taj epifani~ki i pokajni~ki drhtaj izgubljene
du{e slikovno asocira na Picassovu ”Guernicu” i ”Splav meduza”
Theodora Géricaulta, bez razlike da li posmatramo kolektiv u rasulu
ili paranoi~ni (hermafroditni) lik. Ambijent nasilja, strah, o~aj i
njima svojstven podtematski horizont osvojili su opsesivno scenski
prostor ^vorovi}kine proze, jer forma ispovijesti tra`i pripovjeda~a i
tra`i pri~u jednakom snagom kao pripovijest slu{aoce.
A u kontekstu postdaytonske epopeje i me|uetni~kog bh
hladnog rata, permanetno se u teatru masovne kulture repetira
1 Glas srpski, Banja Luka 2000.
2 Knji`evna op{tina Vr{ac, 2002.

81
”povratak u budu}nost” sudbinskog metanarativa. Mitovima su re-
konstruirani tijelo historije i teritorija du{e. Bajke i juna~ke (mu{ke)
pjesme zvone sa crkava, ~uju se u d`amijama i u sinagogi. Za post-
modernu kulturu XXI vijeka, klasicisti~ki elementi: Gorgona i
An|eo, trojanski konj, Godzila, Minotaur i Kerber, kao simboli psi-
hoanalize, ~itljivi su u medijima, na ulicama, u ~ituljama i saop{ten-
jima za {tampu. Tekst miri{e na barut svuda u slivu Save, Bosne,
Neretve, Dunava i Drine. Kako tome da se odupre nje`na heroina iza
~ijeg milog lica ~as sjevnu o~njaci vampiru{e, ~as blagotvorna ljubav
Bo`ija? Jesmo li bezbijedni, mi s druge strane teksta, od kand`i {to
ni~u ispod nokata u {etnji niz rijeku me|u labudovima? Mo`emo li
u zagrljaju izostaviti kanibalski poriv kad i u ljubavniku, sugeri{e
^vorovi}ka, vreba krvo`edni mr. Hide? Metamorfoza, transfer i shizofre-
nia zato nisu klini~ka dijagnoza psihijatra koji u bh zdravstvu lije~i
veterane i `rtve ogrezle u PTS, u ovom tekstu, to su klju~ne rije~i
koje determiniraju literaturu na rubu stvarnosti. Onako kako je pod
maskom Crvene Smrti fantastiku i horror ozna~avao Edgar Allan
Poe. Uz gavrana {to kri~i: ”Nikad vi{e”, mo~varno jezero se sklapa
nad krhotinama Ku}e Usher.
Ambijent ”ma~a i magije”, utemeljen jo{ u sagama o Arturu i
Nibelunzima, u legendama o sv. Georgiju, te u stripovima i filmovi-
ma o Konanu Simerijancu, na vrh medijske top-liste iznio je John
Ronald R. Tolkien. Njegovi romani u serijalu ”Gospodar prstenova”,
50-ih godina XX-og, i filmovi Petera Jacksona, s po~etka XXI vijeka,
snimljeni po Tolkienovom predlo{ku, skrenuli su pa`nju i na druge
autore istog/sli~nog `anra. Odatle je bio samo korak do medijskih
mutanata kakvi su filmovi ”Blade”3 i ”Underworld”4, ali i Eurosonga
2006. gdje me|u {ljokicama i suknjicama pobijedi deathmetal grupa
”Lordi” s demonskim maskama na sceni. Groteska ru`no}e,
nemorala, zla - spodobe i ~udovi{ta - dio su globalne svakodnevnice
i podsvijest umjetnosti od davnina. S njima se suo~avao Herakle,
3 ”Blade” I - Stephen Norrington, 1998: Wesley Snipes; ”Blade” II - Guillermo del
Toro, 2002: Wesley Snipes.
4 ”Underworld” - Len Wiseman, 2003: Kate Bekinsale & Scott Speedman.

82
gravirao ih Albrecht Dürer, a opjevao Jim Morrison. Teror nasilja i
destrukcije ~ini sadr`aj TV dnevnika u 19h, ali i romana ”Goli
ru~ak” Williama Burroughsa ili ”Ameri~ki psiho” Bret Easton Ellisa.
I sve to na granici podno{ljivosti za konzumenta zdravih `ivaca.
Dakle, umjetnost i novinarstvo odavno nisu nevini. Ni kada
osvje{}uju ljude.
Ve} pomenute `anrovske influence pronalazimo u
^vorovi}kinoj pjesmi ”Nekronomikon”5 gdje lirski ego ”sanja knjigu
mrtvih imena”. Ta ”Crna knjiga”, opasna za ~itaoce i za sve s ~ime
do|e u dodir, postala je op{te mjesto u horroru, od ranih radova
Howarda Phillipsa Lovecrafta 20-ih godina pro{log vijeka, sve do
istoimene Simonove knjige6 ili filma7. Ali pjesnikinja ~ije ime po~inje
sa ”A” daje i kontrapunkt. Porodi~no stablo An|eli} leksikon je ple-
mena koje ”nosi u sebi krv an|ela”8. Pripadnice roda ra|aju se i `ive
”sa dvije li~nosti u sebi” i sa ”dva `ivota”. To dvojstvo svjetla i tame,
jani~ki udvojena lica i obli~ja, metamorfi~ki motivi - ezoterija,
mitologija i horror - definiraju se kao konstantna obilje`ja pisma
Aleksandre ^vorovi}.
No u zbirci ”Monolog u {olji kafe” na}i}emo i nenametljivo
gender obilje`je, maskirano `ensko pismo. Jer se ^vorovi}kina
pripovjeda~ka femina iz polo`aja samo-diskriminacije suo~ava s ulti-
matumom kolektiva i diktatom vlastitoga ida. Izme|u du`nosti,
ljubavi, ra|anja i smrti ta junakinja je, istovremeno spasiteljica i
konkubina, sve{tenica i prokletnica. ^ak i voljeni/omra`eni
mu{karac. Ona i on su, naj~e{}e, samo tijelo/ovojnica za dominantne
monstruozne sile {to ih obuzimaju kao poltergeist - ~as spolja, ~as
iznutra. Dokazuju}i da je historija samo interpretativni `anr, pred
~itaocem defiluju: Mesija i Nevjesta, Vila Sudbine i Crni Gusar,
Sfinga, Beduin i [korpionka, blizankinje Andrea i Ana, Indijanac,
^ovjek-Zvijer, Bijela Vu~ica i Proro~ica - svi kao maske za jedan uni-
5 A. ^, ”[apat glinenih divova”, Glas srpski, Banja Luka 2000, str. 16.
6 Simon, ”The Necronomicon”, Avon Books, New York 1980.
7 ”Necronomicon” - Christophe Gans, Shusuke Kaneko, Brian Yuzna, 1994.
8 A. ^, ”An|eo pod krevetom”, Knji`evna op{tina Vr{ac, 2002, str. 9.

83
verzalni ljudski lik. Lik koji je, determinizmom u ili izvan teksta,
prinu|en da pripovijeda fantasti~nu zbilju kao alegoriju destruktivne
stvarnosti i haoti~ne kolektivne svijesti.
U proto-obrascima Jorge Luisa Borgesa i Gabriela Garcie
Marqueza, na primjer, ozna~ena je paradigma ezoteri~ko-fantasti~ne
proze prepoznate kao magi~ni realizam. Latinoameri~ki ambijent kul-
tura s ljudskim `rtvovanjem, gaúchosa, lokalnih revolucija, vojnih
hunti i krijum~ara droge smanjuje razlike izme|u nekromancije i
narkomanije, izme|u pretvorbe zvijeri u ~ovjeka i ~ovjeka u zvijer.
Zaista, nije te{ko u~itati lokalni podrealizam i transponirati Bosnu i
Hercegovinu kao Macondo. Otuda, para-modernizam u slici i para-
psihologija umjesto psihoanalize proizvode poseban para-diskurs u
^vorovi}kinom tekstu. Izme|u tradicionalnih tokova fantasti~ne
knji`evnosti, gdje je bliska grotesknoj i apokalipti~noj prozi Seada
Mahmutefendi}a, recimo, i `anrovske orijentacije po ~ijim standard-
ima alegori~ki razvija ”stvarnost” umjesto stvarnosti, kao Veselin
Gatalo u romanu ”Geto”9, Aleksandra ^vorovi} izgradila je izuzetan
izraz, prepoznatljiv me|u bh piscima mla|e i srednje generacije.

9 Veselin Gatalo ”Geto”, AGM, Zagreb 2006.

84
 PODACI O PISCU

Aleksandra ^vorovi}, ro|ena je 10. februara 1976. u Banjoj

Luci. Zavr{ila je studij knji`evnosti na Filozofskom fakultetu u istom
gradu. Postdiplomac je na Filolo{kom fakultetu u Beogradu na
Odsjeku za bibliotekarstvo i informatiku. Do sada je objavila dvije
knjige. Zbirka pjesama [apat glinenih divova, iza{la u Banjoj Luci (Glas
srpski) 2000. godine, nagra|ena je od izdava~a kao najbolja prva
knjiga. Knjiga poetske proze An|eo pod krevetom, iza{la je u Vr{cu
(KOV) 2002. godine, u rukopisu nagra|ena je od Ministarstva za
nauku i kulturu RS. Poezija joj je uvr{tena u vi{e zbornika i antologi-
ja. Ve} du`e vrijeme Aleksandra ^vorovi} bavi se objavljivanjem
poezije i proze u knji`evnim i drugim ~asopisima (Putevi, Album,
Plejade, Slovesa, Diwan, @ivot, Knji`evnik, Sarajevske sveske, Lica, i dr).
Pjesme su joj prevo|ene na engleski, njema~ki i poljski jezik. Tri
godine je radila kao jedan od urednika ~asopisa za knji`evnost i kul-
turu Album. ^lan je redakcije ~asopisa za kulturu Diwan i ~asopisa za
knji`evnost, umjetnost i kulturu Knji`evnik. Bavila se i novinarstvom.
U~esnik je brojnih knji`evnih ve~eri i festivala u Bosni i Hercegovini,
Srbiji, Sloveniji i Holandiji. Radi kao bibliotekar-informator i
stru~ni saradnik za kulturnu i izdava~ku djelatnost u Narodnoj i uni-
verzitetskoj biblioteci Republike Srpske.

87
SADR@AJ
Recept za ludilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5
No} u kojoj nismo `ivjeli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9
Brod prkletih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15
Monolog u {olji kafe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .23
Labu|i pjev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29
Sfinga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39
Putovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43
Crveni autobus `ivota . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49
Kad indijanac sanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61
Odgovor na pismo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .65
Ponuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .69
I{~ekivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .75
Pogovor, Gorgona s licem an|ela - Dinko Deli} . . . . . . . . . . .81
Podaci opiscu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87
Sadr`aj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89

89
 IZDAVA^
JU Biblioteka ”Alija Isakovi}” Grada~ac

ZA IZDAVA^A
Esed Kari}

UREDNIK
xxx xxxx

RECENZENTI
xxxx
xxxxxx

KOREKTOR
xxxx xxxx

NASLOVNICA
xxxxx xxxxx

TEHNI^KO URE\ENJE / DTP

»Repro-Kari}«, Tuzla

[TAMPA
xxxxx xxxxx

TIRA@
xxxx
CIP -