Veleučilište u Rijeci Mr. sc.

Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 45

RAZVOJ OBRADE PODATAKA

Čovjek se oduvijek nastoji riješiti monotonih, teških i neugodnih poslova.

U početku su to fizički poslovi – razvijaju se strojevi.

Zatim zamjena misaonih radnji posebno računanja - težnja ušteda vremena i

živaca.

Nastaju sve bolja računala – umjetna inteligencija.

Promatrajući razvoj obrade podataka možemo utvrditi nekoliko oblika obrada

prema:

sredstvima za obradu
brzini obrade.

opsegu obrade

Karakteristični oblici podataka su:

ručna obrada podataka

mehanička obrada podataka

obrada uz pomoć kartičnih uređaja (mehanografska, birotehnička)

elektronička obrada podataka

Svaka od obrada javlja se u karakteristično vrijeme. Potaknuta je određenim

potrebama i pronalascima.

RUČNA OBRADA PODATAKA

datira iz barbarskih vremena,

čovjek se služi površinom stijene i oštrim predmetom,

nanosi podatke u pećini,

glinene pločice u Babilonu,

papirus u Egiptu,

računanje pomoću prstiju,

(prva vanjska metoda računanja)

u rimsko doba računanje pomoću prstiju proučava se u školama,

rimljani izmislili razne metode množenja i dijeljenja pomoću prstiju,

upotreba kamenčića i šiba s zarezima,

prije otprilike 5.000 godina računalo s kuglicama ABAKUS (na istoku se koristi
i danas).

ABAKUS
 Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 46

Ručna obrada ima prednosti:

podaci su čitljivi u svim fazama,

koriste se lako dostupna i jeftina pomoćna sredstva,

potrebne male pripreme za obradu,

ekonomična za obradu koja se javlja mali broj puta,

lako prilagodljiva izmjenama,

lako se kombinira s ostalim obradama,

dobra za male količine podataka.

Glavni nedostatak je:

sporost, veliki broj grešaka, teško otkrivanje grešaka.

Koristi se i danas u raznim područjima ljudske djelatnosti.

Razvoj ručne obrade podataka nastavlja se i u suvremenim uvjetima (upotreba
olovke, papira i računaljki).

U CENTRU OBRADE JE ČOVJEK.

MEHANIČKA OBRADA PODATAKA

Možemo je smatrati ručnom obradom podataka sa strojnom podrškom.

Tijekom 17-tog stoljeća tehnologija strojeva omogućava razvoj mehaničkih
naprava za izvođenje aritmetičkih operacija.

Prvi mehanički računski stroj

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 47

Godina 1623. Wilhelm Schickard prof. iz Tübingena

ARITHMOMETER

1642. Bleise Pascal,

računski stroj sa zupčanicima za računanje nazvao ga ARITHMOMETER

Pascalina

Računski stroj s pomoću nazubljenih valjaka 1673. W. Leibniz

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 48

Logaritmi J. Napier (Škot), 1614. godine pronalazi logeritme i tablice, objavljuje u

knjizi «Rabdologia»

Logaritamske tablice J. Napiera

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 49

Logaritamsko računalo

Godina 1622. - W. Qughtred i E. Gunter, izrađuju cirkularno logaritamsko

računalo,

Godine 1652. - u upotrebi ravno logaritamsko računalo, (popularno zvano šiber).

Logaritamsko računalo - pomični prozorčić,

Logaritamsko računalo u upotrebi do 1980.

1703. godine razvija sistem binarnih brojeva,

Popularni stolni kalkulatori

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 50

ISPISIVANJE PODATAKA

Uz obradu podataka važno je i ispisivanje podataka.

1714. godine J. Mill, englez, patentirao prvi pisaći stroj.

1837. - 1884. godine G. Ravizza sudac iz Novare, Italija, konstruirao ukupno
17 modela pisaćih strojeva.

Pisaći strojevi

Ravizza Remington

• 1876.godine Tvornica Remington USA serijska proizvodnja pisaćih strojeva.

• Posebno se mehanička obrada podataka razvija primjenom elektromotora u
računalskim i pisaćim strojevima.
• Povećava se brzina i točnost računanja kao i brzina i čitljivost pisanja.
• Nedostaci u težem otkrivanju grešaka kao i to da brzina ovisi o operateru.
• Veliki udio ljudskog rada u procesu obrade podataka omogućio je relativno
skromne racionalizacije.

OBRADA UZ POMOĆ KARTIČNIH UREĐAJA

Mehanografska i birotehnička obrada

Novi impuls razvoju obrade podataka daje uvođenje tehnike bušene kartice.

Ove se tehnike razvijaju na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Bušena kartica
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 51

Godina 1805. Jacquard, francuz, primijenio bušena kartica na tkalačkom stroju

Godina 1887. dr Hollerith

predočio sistem bilježenja podataka na bušenoj kartici,

svrha popis stanovništva USA 1890. godine

Godina 1896. dr Hollerith, osnovao je firmu Tabulating Machine Company iz

nje je nastao IBM,

Godina 1910. James Powers, razvija i gradi seriju kartičnih uređaja,

Godina 1910. James Powers, osniva Accouting Machine Company – kasnije
SPERRY RC,
Kartični uređaji
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 52

• Frederick Bull konstruira elektromehanički kartični uređaj, nazivamo ih

«klasični kartični uređaji», njihova era završava u polovici 1960.-ih godina,
prodor elektroničkih digitalnih uređaja.
• Obzirom na veliku brzinu operacija čitanja raste volumen obrade kao i
točnost obrada podataka.
• Jednom izbušena kartica može se više puta obrađivati u raznim programima.

ELEKTRONIČKA OBRADA PODATAKA

Koncept prvog digitalnog elektroničkog računala postavio je 1833. godine

Charles Babbge (Analytical engine). Nije ga završio iz objektivnih razloga.
Njegovo računalo je trebalo imati: ( Analytical engine )

1. upravljačku jedinicu,
2. aritmetičku jedinicu,
3. memoriju (1000 riječi po 50 pozicija).
4. posebnu memoriju za programe s bušenom vrpcom kao nositeljem programa,
5. ulaz i izlaz bušena kartica.

Analitički i diferencijski stroj Charlesa Babbgea

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 53

Slijedeća računala su relejna računala.

Razvoj računala podijelili smo na generacije.

Prva generacija računala

1941. godine «Z3» konstruirao i izradio Konrad Zuse,

1944. godine «Mark 1» izradio Howard Aiken u kooperaciji s IBM-om, to je
digitalno računalo s relejnim elementima,

1945. godine «ENIAC» (Elektronic Numerical Integrator and Calculator).

Mark 1
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 54

«ENIAC»

napravili su ga John Mauchly i J. Prosper Eckert.

Imalo je značajke:

težina 30 tona,

18000 elektronskih cijevi,

utrošak struje: 174 kWh,

klima uređaj trošio je više struje nego kompjutor,

ulaz i izlaz podataka tekao je preko bušene kartice,

brzina: 300 računskih operacija u sekundi.

«ENIAC»

«ENIAC»
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 55

Kolos

Prva elektronička računala

građena su za znanstvene svrhe.

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 56

1951. započinje primjena računala u komercijalne svrhe.

UNIVAC 1 (Universal Automatic Computer).

Primjena na brojenju stanovništva USA.

Kompjutori prve generacije bili su velikih dimenzija. Glavna pažnja na
centralnom procesoru.

Njihova era traje do 1957. godine.

Elektroničke cijevi

Univac 1 Aiken - IBM

Druga generacija računala (1957. – 1964.)

Karakteristike:
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 57

temeljni elementi izgradnje tranzistori,

dimenzije su mnogo manje,

povećava se sigurnost rada,

povećava se brzina izvođenja računskih operacija,

orijentirani komercijalnim obradama,

primjena assemblerskih programskih jezika,

grupna obrada podataka,

obrada za potrebe računovodstva.

Tranzistori

Računala druge generacije su:

serija IBM 1400 i IBM 7070,

Honeywel H 400,

Burroughs B 200,

NCR 315 i NCR 500 i drugi.

IBM 1401 IBM 7070

DEC PDP-1
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 58

Treća generacija računala (1964. – 1971.)

Karakteristike:

temeljni elementi izgradnje integrirani krugovi,

cijena je mnogo manje,

obrada se odvija u Time Sharingu i Multiprogrammingu,

brzina rada se povećava,

primjena terminala i daljinske obrade,

primjena viših programskih jezika.

Integrirani krugovi

Računala treće generacije su:

serija IBM 360,

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 59

CDC 3000,

UNIVAC 9000,

Simens 4004,

NCR Century i drugi.

IBM 360 CDC

Četvrta generacija računala (1971. – 1982.)

Karakteristike:
1. temeljni elementi izgradnje visoko integrirani krugovi (LSI – silicijske pločice),
2. cijena je mnogo manje,
3. obrada se odvija u više centralnih prcesora - Multiprocessing,
4. interaktivna obrada podataka,
5. povećana primjena multiprogramiranja,
6. primjena vanjskih memorija s novom tehnologijom.
7. primjena distribuirane obrade podataka – distribucija inteligencije,
8. povećana brzina obrade,
9. primjena virtualnih memorija,
10.proširena primjena viših programskih jezika,
11.povećana primjena mikro programiranih sklopova,
12.primjena strukturiranog programiranja,
13.uspostavlja se služba za EOP.
LSI – visoko integrirani krugovi
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 60

IBM 370

Računala četvrte generacije su:

serija IBM 370,

CDC Cyber,

Burroughs 700,

UNIVAC 100,

Simens 7700,

NCR Criterion i mnogi drugi.

Peta generacija računala (1982. – 20--.)

mnogo procesorska mikroračunala koja djeluju integralno,

osnovni elementi su super visoko integrirani krugovi,

premještanje funkcija softvera u hardver,

lokalne i globalne mreže za prijenos podataka,

velika mogućnost komuniciranja računala,

govorni ulaz i izlaz,

velike grafičke mogućnosti,

ekspertni sustavi,
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 61

objektno orijentirano programiranje,

vrlo velika brzina obrade.

Super visoko integrirani krugovi

Tiskana ploča računala

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 62

ULSI

IBM mini tower

??? Šesta i sedma generacija računala

Govori se već o šestoj i sedmoj generaciji računala što je veoma teško odrediti
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 63

obzirom na brzi razvoj i isprepletenost rješenja i inovacija.

Tendencije razvoja su:

bežične tehnologije, multimedije, neuralna računala, optički diskovi, stolna super

i ručna računala,

paralelna arhitektura računala, digitalni prijenosi,

procesori malih dimenzija velike moći i brzine,

upitni jezici i asocijativno programiranje,

visoki standardi objektnog programiranja,

visok stupanj umjetne inteligencije, bio čip i drugo.

Teško je nabrojiti sve trendove u razvoju softvera i hardvera a posebno pomake u

komunikacijama.

Lista modela računala je velika.

STRUKTURA RAČUNARSKOG SUSTAVA

Dva tipa računala

analogna - praćenje procesa

digitalna – komercijalna obrada podataka.

Računala prema kapacitetu:

mikrokompjutori
super računala

minikompjutori
PC

velika računala

Računala prema namjeni:

kompjutori opće namjene

namjenski kompjutori

PC

Osnovni dijelovi računala:

hardver (HARDWARE)
softver (SOFTWARE)

HARDWARE (hardver)

strojna podrška
fizički dijelovi računala

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 64

Sastoji se od osnovnih dijelova:

centralna jedinica, (središnja jedinica)

ulazno – izlazne jedinice, (periferne jedinice)

pomoćni strojevi i uređaji, (komunikacijske jedinice).

Hardware

Središnja Periferne Komunikacijske

(centralna) jedinice jedinice
jedinica

CENTRALNA JEDINICA

obavlja središnje funkcije u ukupnom procesu obrade podataka,

operacijske transakcije u sustavu gledano sustavno.

Upravljačke funkcije,

Aritmetičko logičke funkcije.

Proces strojne podrške

CPU se sastoji od slijedećih jedinica:

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 65

Središnja
(centralna)
jedinica

Upravljačka Aritmetičko-logička Glavna

(kontrolna) jedinica memorija
jedinica

Upravljačka (kontrolna) jedinica

• prihvaća signale što ulaze u računalo (eksterni signali),
• analizirati ih (dekodirati),
• pretvoriti ih u sebi razumljive (interni signali),
• proslijediti ih drugoj (središnjoj ili perifernoj) jedinici.
• Nazivamo je i mozak računala.
• Bez nje se procesi u računalu ne mogu odvijati.
• Sastoji se od dva sklopa:
1. sklop za dekodiranje eksternih signala i
2. sklop za generiranje internih signala.

Aritmetičko logička jedinica

izgrađena od velikog broja elektroničkih sklopova,

povezani prema pravilima algebre,

izvršava operacije Booleove algebre prema zadacima,

razdjela problema na korake operacije,

rješava računske i logičke zadatke,

prima zadatke od upravljačke jedinice,

značajka je brzina rada – što se smatra jednim od najvažnijih mjerila vrsnoće
računala,

logički sklopovi postavljeni su po pravilima logike i odvijaju se po
postavljenom redoslijedu.
Glavna (radna) memorija

služi za privremeno memoriranje podataka,

memoriraju se razne konstante i među rezultati,

načini na koji će se obrada izvršiti,

dijelovi računarskih programa.

Glavna (radna) memorija logički se dijeli na područja:

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 66

ulazno područje,
područje programa,

područje podataka,
izlazno područje.

Specifičnosti CPU mikroračunala

posebnosti se ogledaju u tri pravca:

1. središnji (centralni) procesor – mikroprocesor = upravljačka + aritmetička
jedinica,
2. glavna memorija dijeli se na dva dijela:
RAM – korisnička memorija (može se čitati i pisati)
ROM – unaprijed upisana (može se samo čitati).
3. registri, sabirnice i ulazno/izlazni među sklopovi.

Sve središnje jedinice su smještene na matičnoj ploči prema određenim

pravilima.

Procesor Motorola 68030

Brzina kanala čovjekovih osjetila

Razvoj procesora
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 67

Procesor Maksimalna brzina (MIPS) Broj tranzistora

8086 0.33 – 0.65 29,000

80286 1.2 – 2.66 134,000

80386 5.0 – 11.4 275,000

80486 20 - 70 1,200,000

Pentium 100 - 112 3,100,000

Pentium P54C 150 - 166 3,300,000

Matična ploča intel 486 DX4

Grafička akcelerator kartica

Periferne jedinice
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 68

Ulazne jedinice

Izlazne jedinice računala

Ulazno – izlazne jedinice podataka

Komunikacijske jedinice računala

Ulazne jedinice

jedinice za medijski ulaz podataka,

čitala - svi uređaji koji čitaju prethodno pohranjene podatke,

čitatelji konvencionalnih nositelja podataka – bušena kartica,

optička čitala – skener,

čitala pametnih kartica.

jedinice za neposredan unos podataka,

tipkovnica,

miš,

svjetlosna olovka,

dodirni zaslon,

dodirna ploča,

jedinica za govorni unos.

Izlazne jedinice računala

jedinice za trenutni izlaz

svjetlosni i zvučni signali

signalna žarulja,

biper,

jedinica za govorni izlaz,

jedinice za privremeni izlaz

zaslon – ekran, (tekući kristali, katodna cijev)

jedinice za trajni izlaz

pisač matrični, linijski laserski,

crtač,

jedinica mikrofilma.

Prikaz rada laserskog pisača

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 69

Ulazno – izlazne jedinice podataka

konverzacijske jedinice terminal,

vanjske memorije

jedinice magnetskih vrpci,

jedinice magnetskih diskova,

jedinice optičkih diskova,

jedinice kompaktnih diskova,

DVD

Komunikacijske jedinice računala

Prijenos podataka na daljinu. Modem

Razvoj glavne memorije

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 70

po 1 MB (m3) po 1 MB (kW)
• 1953 IBM 701 240 980
• 1959 IBM 7090 13 41
• 1965 IBM 360/50 1.5 5.5
• 1971 IBM 370/115 0.23 0.6
• 1974 IBM 370/158 0.014 0.36
• 1979 IBM 4331 0.0009 0.05
• 1999 IBM PC/AS400 0.00001 0.0002

Razvoj veličine računala

• ENIAC (1944) Mikroračunalo (1987)
• težina 30 t težina težina 30 kg
• potrošnja 370 kWh potrošnja 10 W
cijena 500 U$
kapacitet računala 80-tih god.

MATEMATIČKO – LOGIČKI ELEMENTI RAČUNALA

• Moderna elektronička računala sastavljana su od tisuća logičkih sklopova koji
služe za obavljanje:

1. aritmetičkih, 3. kontrolnih,
2. logičkih, 4. prijenosnih
operacija s podacima i informacijama.
• Svi sklopovi sastavljeni su od različitih vrsta elektroničkih elemenata.

Shema sklopa 1. Shema sklopa 2.

Booleova algebra
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 71

• Pravilima Booleove algebre moguće je kompleksne logičke funkcije svesti na

tri elementarne logičke operacije
I, ILI i NE.

I (and) ILI (or) NE (not)

BROJEVNI SUSTAVI

• Digitalna računala operiraju isključivo nizovima znamenaka.

• Nalozi i podaci mogu se prikazati kao brojevni zapis u nekom brojevnom sustavu
bilo da su memorirani bilo da se prenose.
• U ljudskom komuniciranju koristimo
Dekadni brojevni sustav s bazom deset (10).
• U radu sustava za računanje koristimo
Binarni brojevni sustav s bazom dva (2).
• U radu računala koriste se brojevni sustavi
Oktalni baza osam (8)
Heksadecimalni baza šesnajst (16).
• Vrijednost zapisa određena je mjesnim vrijednostima, a one su potencije baze.

Mjesnim vrijednostima

Dekadni brojevni sustav

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 72

1. baza je broj deset (10),

2. skup znamenaka ima deset elemenata (0,1,2,3,4,5,6,7,8,9),
3. mjesna vrijednost je potencija broja deset,
4. pogodan za pisanje svih brojeva.

Broj 7304,25 glasi:

• 7 tisuća (7 x 103 = 7000)
2
• 3 stotice (3 x 10 = 300)
1
• 0 desetica (0 x 10 = 0)
0
• 4 jedinice (4 x 10 = 4)
-1
• 2 desetinke (2 x 10 = 0,20)
-2
• 5 stotinki (5 x 10 = 0,05)

Računske operacije u ovom brojevnom sustavu radimo svakodnevno.

Binarni brojevni sustav

1. baza sustava je broj dva (2),
2. skup znamenaka je ( 0, 1 ),
3. mjesna vrijednost je potencija broja dva.
4. dekadno 25 je binarno 11001.

Računske operacije: binarnim brojevima

• Zbrajanje: 0+0=0 1+0=1 0+1=1 1 + 1 =10

• Množenje: 0x0=0 1x0=0 0x1=0 1x1=1

Usporedba binarnog i decimalnog zapisa

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 73

Pretvaranje jednog brojevnog sustava u drugi vrši se pomoću određenih pravila.

Usporedba brojevnih zapisa

heksadecimalni decimalni binarni oktalni

0 0 0000 0
1 1 0001 1
2 2 0010 2
3 3 0011 3
4 4 0100 4
5 5 0101 5
6 6 0110 6
7 7 0111 7
8 8 1000 10
9 9 1001 11
A 10 1010 12
B 11 1011 13
C 12 1100 14
D 13 1101 15
E 14 1110 16
F 15 1111 17
10 16 0001 0000 20
11 17 0001 0001 21
12 18 0001 0010 22

Binarni brojevni sustav -

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 74

binarno stablo

Načini prikazivanja podataka

• Podatke moguće je prikazati primjenom raznih kodova.

• Ulazni semantički podatak interpretira se u digitalni fizički podatak.
• Prilikom izlaza fizički digitalni podaci se pretvaraju u semantički oblik.
• Digitalno računalo može prihvatiti fizičke digitalne podatke u binarnom obliku
pa se postavlja pitanje kakove kodove primijeniti.
• Potrebno je definirati minimalno potrebnu
• zalihu znakova iz ekonomičnih razloga, a sa gledišta sigurnosti zaliha znakova bi
trebala biti što veća.
• Ako je fizička zaliha veća od semantičke, onda se javlja redundancija.

REDUNDANCIJA

• je svako proširivanje i dodavanje znakova uz poruku, a da to nije nužno za

razumijevanje poruke.
• Redundantne poruke imaju za primatelja isto značenje kao i bez proširenja.
Redundancija kodiranja u binarnom kodu
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 75

Potrebna količina znakova:

• velika slova 26
• mala slova 26
• znamenke 10
• specijalni znakova oko 30
Ukupno oko 90

Princip predstavljanja znakova u memoriji

Vrste kodova:
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 76

Čisti binarni kod dekadno 305 binarno 

•
100110001
• Tetradni kod četiri bita 0000 24 = 16
kombinacija
• BCD kod dvije tetrade tetrada brojčani zapis tetrada
prazna
Kod alfa zapisa kombinacija prvi i druge tetrade.
• EBCDI kod dvije tetrade numerički podaci – zapis u
obje
tetrade po jedna brojka alfa podaci zapis kao kod BCD.
• najmanja fizička jedinica je byte.
• Ostali kodovi: ASCII kod, CCITT Code Nr 2,
USASCII-Code i dr.

RAČUN IZREKA

1. operacija konjunkcije (prekrivanja, povezivanja)

• veznik « i « oznaka « Λ «
• «pΛq« «ipiq«

2. operacija disjunkcije (rastavljanje, razdvajanje) veznik «ili» (može biti

uključivo ili isključivo)
• (uključivo ili) oznaka «V» « p V q «
• «bilo p, bilo q, bilo i p i q»
• (isključivo ili) oznaka « V « « p V q «
• «bilo p, bilo q, ali nipošto i p i q «

3. operacija negacije (izražava se sa «ne»)

• oznaka « ┐ « « ┐r « «nije r»

4. operacija implikacija «ako...onda» «→»

5. operacija ekvivalencije «onda i samo onda» «↔»

LOGIČKI SKLOPOVI

• Račun izreka, odnosno algebra propozicija može se primijeniti pri opisu

sklopova.
• Osnovni sklop (obični prekidač)
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 77

1. otvoren (strujni je krug prekinut),

2. zatvoren (struja teče).

Prekidač

Sklop
• Nalazi li se u strujnom krugu više sklopki onda tu cjelinu nazivamo sklopom.

Složeni sklop

Stanja sklopke
• Vezu s računom izreka uočiti ćemo izmjene oznaka i pridruženja vrijednosti
stanja sklopke. Označimo li sklopku sa «p», a ostalo « ┴ « = 0 ; « ┬ « = 1

Funkcija «i» oblika « p Λ q «

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 78

Pojedinačne vrijednosti za p i q.

Serijski sklop
• Sasvim općenitu funkciju oblika X1 Λ X2 Λ X3 Λ ......... Λ Xn možemo
prikazati serijskim sklopom.

Funkcija “ili” p V q ima sklopke p i q spojene paralelno.

Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 79

Funkcija X1 V X2 V ....... V Xn predočuje ovaj sklop:

Funkcija “NE” ima karakteristiku da struja ne teče kada je sklopka zatvorena, a

teče kada je sklopka otvorena. Na prvi pogled izgleda proturječno no očito je da
struja teče na drugom mjestu.

Sklop “NE”

BOOLEOVA ALGEBRA
Veleučilište u Rijeci Mr. sc. Marko Balen: Osnove informatike predavanja za studente 80

• jest matematička struktura nazvana po Booleu koji je algebarskom izrazu dao

drugo značenje.
• Logičke operacije prikazao na algebarski način.
• Booleova algebra sastoji se skupa «B» i linearnih operacija «zbrajanja» (+) i
«množenja» (×). Skup «B» sastoji se elemenata a,b,c...... za koje vrijede zakoni:

• Zakon zatvorenosti
Za bilo koja dva elementa skupa B postoji i suma X+Y i umnožak X×Y kao
jednoznačno određen element tog skupa B.

• Zakon identičnosti
Postoji aditivna konstanta (nula) i multiplikativna konstanta (jedinica) tako da
za svaki X Є B ispunjene ove relacije:
X+0=X i X×U=X

• Zakon komplementarnosti
Za svaki X Є B postoji X' Є B tako da je ispunjeno
X+X' = U i X × X' = 0

• Zakon komutacije
Za bilo koja dva elementa skupa B vrijedi:
X+Y = Y+X i X×Y = Y×X

• Zakon asocijacije
Za bilo koja tri elementa X,Y,Z skupa B vrijedi:
(X+Y)+Z = X+(Y+Z) i (X×Y)×Z=X×(Y×Z)

• Zakon distribucije
Za bilo koja tri elementa X,Y,Z skupa B vrijedi:
X+(Y×Z)=(X+Y)×(X+Z) i X×(Y+Z)=(X×Y)+(X×Z)

Ti su zakoni, osim prvoga, analogija zakonima računa izreka. Svi se ovi zakoni
mogu jednostavno dokazati.