Iz rjecnika metodike

Analogija
Zdravko Kurnik, Zagreb

Jedan od va nih oblika zakljuivanja jest z c traduktivno zakljuivanje To je zakljuivac c nje kod kojega se iz dvaju ili vi e sudova ods redenog stupnja op enitosti dobiva novi sud c istog stupnja op enitosti. Rije tradukcija c c potjee od latinske rijei traductio sto znai c c c premje tanje, preno enje. s s

Pojam analogije

Poseban oblik traduktivnog zakljuivac c nja je analogija (gr. analogia razmjer, sklad, pravilnost, odnos, podudarnost, srodnost). Analogija je jedna vrsta slinosti. Mec dutim, treba odmah naglasiti da nije svaka slinost analogija. Za analogiju je osim slic cnosti potrebna i podudarnost objekata u od redenim odnosima. Zakljuivanje po analogiji je misaoni c postupak pri kojem se iz opa anja da se dva z objekta podudaraju u odredenom broju svojstava ili odnosa izvodi zakljuak da se oni c
3, 2000

podudaraju i u drugim svojstvima ili odnosima koji se kod jednog objekta nisu izravno opa ali. z Shematski prikaz: Objekt A ima svojstva s1 , s2 ,. . . ,sk1 , sk , objekt B ima svojstva s , s ,. . . , s . Svoj1 2 k1 stva s , s ,. . . , s analogna su svojstvima 1 2 k1 s1 , s2 ,. . . , sk1 . Tada B ima svojstvo s . k Jasno je da zakljuivanje po analogiji nic je strogo, jer podudaranje objekata u dijelu svojstava ne mora nu no povlaiti njihovo z c podudaranje i u drugim svojstvima. Zato ono mo e dovesti i do sasvim netonih zakljuaz c c ka. To ne umanjuje va nost analogije za proz sirivanje na e spoznaje. Analogija pro ima s z citavo na e mi ljenje, svakida nji govor, um s s s jetniko stvarala tvo, ali i visoka znanstvena c s istra ivanja. Pri tome, ona mo e poprimiti z z razliite oblike. Najdublji oblik analogije je c izomorfizam koji dovodi do potpunih i pouzdanih zakljuaka. c Zakljuivanje po analogiji mo e se u mac z tematici provoditi u odnosu na A) objekt, B) svojstvo, C) postupak.

101

jednakost

Eulerove analogije

= 2 (K F).
Posljedica ovih dviju jednakosti je nova hipoteza E K + F = 2. (2)

Otac metode analogije je veliki svi carski matematiar Leonhard Euler (1707. c 1783.). Opisat cemo ukratko tri njegove poz nate analogije. 1) Mala analogija. Svicarski matematiar Jacob Bernoulli (1654. 1705.) nije c 1 1 uspijevao na i sumu reda 1 + + + . . . + c 4 9 1 + . . ., pa je javno postavio problem. n2 Problem je privukao Eulera koji ga rjesava primjenom nove metode. On uvodi jed nad bu beskonanog stupnja i na nju primjez c njuje svojstva algebarskih jednad bi konaz c nog stupnja. Nalazi da je tra ena suma z 2 1 1 1 . (1) 1 + + + ... + 2 + ... = 4 9 n 6 Problem, dakle, rje ava prijelazom od kos nanog ka beskonanom. Strogo gledaju i, c c c njegov postupak nije bio ispravan, pa su bile opravdane kritike drugih matematiara. Posc tupak se ipak mo e pravdati analogijom, mez todom koja ce kasnije postati va no sredstvo z istra ivanja. Euler je vjerovao u svoje otkz ri e. Njegove brojne provjere ukazivale su c na tonost rezultata, sve dok sam nije na ao c s strogi dokaz. (Podroban opis ove analogije mo e se na i u [8], [6] i [1]). z c 2) Velika analogija. Suma kutova poligona sa n stranica jednaka je (n 2) . Vrijedi li ne to analogno za poliedre? Euler s prouava ovaj problem u dva svoja znanstvec na rada. Poku aji sa sumom diedara i sumom s prostornih kutova ne daju rezultata. Kao posljednju mogu nost promatra sumu svih c kutova strana, provjerava tu sumu na nizu poliedara i za nju i broj vrhova E poliedra postavlja hipotezu S druge strane dokazuje da sumu , broj bridova K i broj strana F poliedra povezuje

Problem o kutovima, rje enje bez kutos va! Formulu (2) otkrio je Euler 1752. godine i ona se danas naziva Eulerova formula. (Podroban opis ove analogije mo e se na i u z c [9], [6] i [1]). 3) Euler 1738. godine rje ava jednad bu s z cetvrtog stupnja x4 + ax3 + bx2 + cx + d = 0 analogno Vi` teovom nainu rje avanja jede c s nad be tre eg stupnja x3 + ax2 + bx + c = 0. z c Prouavanje Eulerovih analogija je najc bolji nain uvodenja mladih matematiara u c c istra ivaki rad. z c

Analogija u nastavi matematike

Analogija je vrlo korisna i u nastavi matematike. Tijekom nastavnog sata nastavnik cesto govori ili pita: slino se izvodi, ana c logno se dobiva, na isti nain se dokazuc je, trokuti se podudaraju, ovo je srodan zadatak, u kojem su odnosu promatrani likovi?, sada mo emo ponoviti opisani posz tupak, to u prostoru odgovara pravokuts niku? i sl. Te jednostavne reenice imaju c dubok smisao i va an cilj. Ponavljanjem takz vog naina govora u svom izlaganju nastavc nik svjesno ukazuje na analogiju. Tako ona postaje zorno sredstvo povezivanja i lak eg s savladavanja nastavnog gradiva, te sredstvo razvijanja stvaralakog mi ljenja i kreativc s nosti uenika. Pri rje avanju nekog problec s ma uenici se usmjeravaju na razmatranje nec kog bliskog, srodnog problema i opona anje s postupka njegova rje avanja. U te im sluas z c jevima analogija mo da ne e biti od stvarne z c
3, 2000

= 2 E 4 .

102

pomo i, ali mo e ukazati na smjer kojim trec z ba nastaviti rje avanje. Podruje matematis c ke u kojem se mogu na i mnoge analogije c svakako je geometrija. Prijelaz iz ravnine u prostor, iz planimetrije u stereometriju primjenom analogije mo e obogatiti znanje uez c nika, cesto bez velikog truda. Prema onom sto je ranije reeno, postoje tri smjera primje c ne analogije: uoavanje analognih objekata, c otkrivanje analognih svojstava i provodenje analognih postupaka. Opi imo ih. s A) ANALOGNI OBJEKTI. Matematika prouava veliki broj objekata. Ti su objekti c prema odredenoj svojoj srodnosti i unutarnjoj strukturi same znanosti ve razvrstani u skuc pove: brojevi, relacije, funkcije, jednad be, z grupe, poligoni, poliedri, obla tijela, plohe, determinante, matrice i dr. Medutim, nije rijedak sluaj da se nalaze i prouavaju objekti c c iz istog skupa ili iz razliitih skupova koji su c vrlo srodni. Takvi su na primjer izomorfni c objekti. Upoznavanje uenika s analogijom mo e poeti otkrivanjem analognih objekata. z c Najjednostavniji primjer analognih objekata su du ina i trokut. Medutim, moramo odmah z napomenuti da analogija ne mora uvijek biti jednoznana, pa, kao sto cemo vidjeti, neki c objekt mo e imati vi e analogona. To ovisi z s o vrsti srodnosti koja se promatra.
Primjer 1. Likovi i tijela. 1) Trokut i tetraedar. Za to su to anas logni objekti? Obja njenje je jednostavno. s Trokut je najjednostavniji poligon, odreden je najmanjim brojem nekolinearnih toaka u c ravnini, tri, i omeden s tri du ine. Tetraz edar je najjednostavniji poliedar, odreden je najmanjim brojem nekomplanarnih toaka u c prostoru, cetiri, i omeden je sa cetiri trokuta.

2) Jednakostranini trokut i pravilni tetc raedar. Pravokutnik i kvadar. 3)

Sl. 2.

Pravokutnik: nasuprotne stranice su paralelne, nasuprotne stranice su sukladne, susjedne stranice su okomite. Kvadar: nasuprotne strane su paralelne, nasuprotne strane su sukladne, susjedne strane su okomite. 4) Kvadrat i kocka.

Sl. 3.

5) Paralelogram i paralelepiped.

Sl. 4.

6) Krug i kugla.

Sl. 5.

7) Kru nica i sfera. z

Sl. 6.

Sl. 1.
3, 2000

S ovim objektima uenici se upoznaju c rano i po eljno je da sami uoavaju njihovu z c srodnost.

103

Primjer 2. Analogoni pravokutnog trokuta. Pravokutni trokut mo e se promatrati na z tri razliita naina. To dovodi do srodnosti s c c tri prostorna objekta.

1) Promatramo li pravokutni trokut kao polovicu pravokutnika, njegov analogon bit ce polovica kvadra, tj. uspravna trostrana prizma kojoj je osnovka pravokutni trokut. 2) Promatramo li pravokutni trokut kao trokut kojemu su stranice iz jednog vrha okomite, njegov analogon bit ce tetraedar kojemu su bridovi iz jednog vrha medusobno okomiti. 3) Promatramo li pravokutni trokut kao trokut cije dvije okomite stranice tvore otvo renu izlomljenu liniju, njegov analogon bit ce tetraedar cija tri medusobno okomita brida tvore otvorenu izlomljenu liniju, tj. tetraedar omeden pravokutnim trokutima.

Primjer 3. Pravila. Raznovrsnost matematikog gradiva zahc tijeva podrobnu analizu toga gradiva i uoac vanje i izdvajanje pojedinih njegovih dijelova koji su posebno va ni i koje treba pamtiti. z - takve dijelove ubrajaju se i razna praMedu vila, posebno pravila za brojeve. Evo nekih od njih: ab = a b, (ab)2 = a2 b2 , am an = am+n , (ab)n = an bn , n |ab| = |a| |b|, ab = n a n b, loga (xy) = loga x + loga y, z1 + z2 = z1 + z2 , z1 z2 = z1 z2 , |z1 z2 | = |z1 | |z2 |, z1 z2 = r1 r2 [cos(1 + 2 ) + i sin(1 + 2 )]

i dr. Metodika ovdje ukazuje na potrebu da se nakon dokaza nekog od gornjih pravila ono najprije pro iri na vi e od dva broja, pa s s - na primjenu. Pro irenje se tek onda prijede s posti e jednostavnom analogijom. U sluaju z c prvog pravila to izgleda ovako: (ab)2 = a2 b2 (abc)2 = a2 b2 c2 , (abcd)2 = a2 b2 c2 d2 , (abc)2 = (ab)2 c2 = a2 b2 c2 , (abcd)2 = (abc)2 d2 = a2 b2 c2 d2 . Analogno se iskazuju i dokazuju pro is renja ostalih pravila. Daljnji korak u razvoju c mi ljenja uenika bilo bi poop avanje tih s c pravila.
Primjer 4. Vi` teove formule. e z Za rje enja x1 i x2 kvadratne jednad be s ax2 + bx + c = 0 vrijede Vi` teove formule e b c x1 + x2 = , x1 x2 = . Primjenom analoa a gije zakljuujemo da bi za rje enja x1 , x2 i x3 c s 3 + bx2 + cx + d = 0 mokubne jednad be ax z gle vrijediti Vi` teove formule x1 + x2 + x3 = e c d b , x1 x2 + x1 x3 + x2 x3 = , x1 x2 x3 = . a a a
3, 2000 analogija

Sl. 7.

B) ANALOGNA SVOJSTVA. Osim najjednostavnijih svojstava na temelju kojih se zakljuuje da su odredeni objekti analogni, c objekti mogu imati slina i druga svojstva. c Ako jedan jednostavniji objekt ima neko takvo svojstvo, analogija nam poma e da nasz lutimo kakvo bi slino svojstvo mogao imati c njegov slo eniji analogon. Ilustrirat cemo z preno enje svojstava na nekoliko primjera. s

104

Primjer 5. Analogoni Pitagorina pouka. c Ranije smo vidjeli da postoje tri prostorna analogona pravokutnog trokuta. Postoje li i odgovaraju e relacije analogne Pitagoric nu pouku? Razmotrimo svaki od navedenih c analogona posebno.

p2 = p2 + p2 + p2 (porast samo dimenB A D C zije za 1). Prva jednakost nije valjana, ali druga jest. Da bismo je dokazali, povuene c su u trokutima ABD i ABC na slici jo visine s iz vrhova D i C duljina v i h.

1) Neka je ABCDEF trostrana prizma dobivena dijagonalnim presjekom kvadra i |CA| = a, |CB| = b, |CF| = c, |AB| = d1 , |AE| = d.

Sl. 9.

r2

U trokutu CDE vrijedi jednakost h2 = + v2 , koja mno enjem sa c2 poprima obz lik c2 h2 = c2 r2 + c2 v2 . Budu i da je c 2 = n2 + m2 , imamo dalje redom c c 2 h2 c 2 h2 4p2 D p2 D = (n2 + m2 )r2 + c2 v2 , = n 2 r 2 + m2 r 2 + c 2 v 2 , = 4p2 + 4p2 + 4p2 , C B A = p2 + p2 + p2 . A B C

Sl. 8.

Pogledajmo sto ce nam dati srodnost pravokutnog trokuta i te trostrane prizme proiza le iz srodnosti pravokutnika i kvadra. Iz s pravokutnih trokuta ABE i ABC dobivamo 2 2 d2 = d1 + c2 , d1 = a2 + b2 , a odavde proizlazi d 2 = a2 + b2 + c 2 . (3) Relacija (3) izra ava vezu duljine dijaz gonale polaznog kvadra i duljina njegovih bridova iz jednog vrha. Ona je prvi prostorni analogon Pitagorina pouka. Njezin oblik c nije bilo te ko naslutiti. s 2) Neka je ABCD tetraedar kojemu su bridovi iz vrha D medusobno okomiti, m, n, r duljine tih bridova, a a, b, c duljine ostalih bridova. Sto je analogno Pitagorinom pouku? c Sada nasuprot vrhovima le e trokuti pa se z mo e istra ivati veza medu povr inama tih z z s trokuta. Nije je te ko naslutiti. Ako su pA , s pB , pC , pD povr ine strana tetraedra ABCD s nasuprot vrhovima A, B, C, D, ta bi veza mogla imati ili oblik p3 = p3 + p3 + p3 D A B C (porast i dimenzije i eksponenta za 1) ili
3, 2000

(4)

Relacija (4) je drugi prostorni analogon Pitagorina pouka. Ona se mo e izvesti i pric z mjenom Heronove formule na trokut ABC. 3) Neka je ABCD tetraedar kojemu su bridovi AC, CB, BD duljina a, b, v u parovima okomiti i neka su c, d i f duljine ostalih bridova.

Sl. 10.

Oznaimo sa pA , pB , pC , pD povr ine c s strana tetraedra nasuprot vrhovima A, B, C, D. Ponovo tra imo vezu medu navedenim z povr inama. Medutim, u sluaju ovog anas c logona pravokutnog trokuta tu vezu nije lako

105

naslutiti. Poku ajmo opet s kvadratima pos vr ina. Imamo s 1 p2 = b2 v 2 , A 4 1 1 1 1 p2 = a2 d2 = a2 (v2 +b2 )= a2 v2 + a2 b2 , B 4 4 4 4 1 2 2 1 2 2 2 2 1 2 2 1 2 2 pC = v c = v (a +b )= a v + b v , 4 4 4 4 1 2 2 p2 = a b . D 4 Pogledamo li pa ljivije ove cetiri jedz nakosti, uoit cemo da tra ena veza medu c z promatranim povr inama glasi s Relacija (5) je tre i prostorni analogon c Pitagorina pouka, ovaj put napisanog u obc liku a2 c2 + b2 = 0.
Primjer 6. Analogoni Newtonove relacije. U paralelogramu ABCD je suma kvadrata duljina dijagonala jednaka sumi kvadrata duljina svih cetiriju stranica, tj.

Je li relacija (7) valjana? Odgovor je potvrdan. Valjanost te relacije slijedi promatranjem najprije relacija (6) za paralelograme ACGE i BDHF i njihovim zbrajanjem, a onda uva avanjem relacija (6) za paralelograme z ABCD i EFGH. 2) Postoji jo jedna relacija analogna res laciji (6). Treba samo umjesto prostornih dijagonala paralelepipeda promatrati njegove plo ne dijagonale. Neka je s p2 suma kvadrata duljina svih 12 plo nih dijagonala. s U ovom sluaju te e je naslutiti vezu suma c z p2 i b2 , ali je zato jednostavnije na i tu c vezu. Dovoljno je primijeniti relaciju (6) na 6 paralelograma, strana paralelepipeda i dobivene jednakosti zbrojiti. Dobiva se relacija p2 = 2 b2 . (8)

p2 p2 + p2 p2 = 0. A C B D

(5)

|AC|2 +|BD|2 =|AB|2 +|AD|2 +|BC|2 +|CD|2 . (6) Nadimo analognu stereometrijsku relaciju. Rje enje. Kao analogon paralelograma s promatrat cemo paralelepiped ABCDEFGH.

Sl. 11.

Primjer 7. Trokut i tetraedar. Trokut od svih poligona ima najvi e s svojstava. Ta svojstva mogu nas primjenom analogije dovesti do slinih svojstava njegoc vog prostornog analogona tetraedra. Dio tog bogatstva matematikih ideja citatelj moc ze na i u navedenoj literaturi. Naravno, ne c treba oekivati da svako svojstvo trokuta ima c svoj prostorni analogon. To dobro pokazuje sljede a analogija: c Pravci na kojima le e visine trokuta siz jeku se u jednoj toki. c Pravci na kojima le e visine tetraedra z sijeku se u jednoj toki. c Druga tvrdnja dobivena analogijom nije istinita za svaki tetraedar.

1) Stranicama i dijagonalama paralelograma oito odgovaraju bridovi i prostorne c dijagonale paralelepipeda. Neka je b2 suma duljina svih 12 bridova paralelepipeda i d2 suma kvadrata duljina njegove 4 prostorne dijagonale. Tra ena analogna relacija z trebala bi imati oblik d2 = b2 . (7)

C) ANALOGNI POSTUPCI. Osim uoac vanja srodnih objekata i postavljanja hipoteza preno enjem svojstava s jednog objekta s na drugi, va an je i tre i smjer istra ivanja u z c z vezi s analogijom. Prenesena svojstva treba dokazati. Nije rijedak sluaj da se i medu c
3, 2000

106

postupcima preno enja i dokazivanja mo e s z uoiti izvjesna slinost. To u nastavi matec c matike treba iskoristiti u svrhu jo cvr ceg s s povezivanja nastavnog gradiva.
Primjer 8. Izbor iz nastavnog gradi-

formule dokazuje se razmatranjem tri sluac ja: a, b N, a, b Q, a, b R. Valjanost druge formule dokazuje se analogno (v. [4]). 6) Prva jednakost a sin = b sin pouka o sinusima za trokut ABC izvodi se poc mo u visine iz vrha C i trigonometrije prac vokutnog trokuta. Analogno se izvodi druga jednakost b sin = c sin , a iz dobivenih jednakosti i cijeli pouak. c 7) Definicije r1 +r2 = 2a i |r1 r2 | = 2a elipse i hiperbole su oito sline. Pokazuje c c se da se slino postavljaju koordinatni sustac vi i izvode jednad be b2 x2 + a2 y2 = a2 b2 , z b2 x2 a2 y2 = a2 b2 tih krivulja. Mnogo je ovakvih primjera u skolskoj matematici. Svi oni pokazuju koliko je vazna primjena analogije u nastavnom proce su. Nastavno gradivo se povezuje, predavanje pojednostavnjuje, odredeno ranije usvojeno gradivo se ponovo obnavlja i utvrduje, a novo gradivo br e savladava. Medutim, jo z s je va nije sto analogija daje nastavniku moz gu nost neprestane izmjene nastavnih oblika c i metoda u svrhu postizanja uinkovitije nasc tave. Navedimo neke od tih izmjena: Zamjena rada s homogenim grupama individualnim radom , uvodenje grupnog rada, zamjena metode dijaloga metodom rada s tekstom, zamjena metode dijaloga heuristic kom metodom, prijelaz dijaloga u heuristic ki dijalog, zamjena heuristike nastave proc blemskom nastavom, primjena znanstvenih metoda na primjerenim mjestima. Pogledajmo sada jedan primjer s jednad bama kakve se pojavljuju na matemaz tikim natjecanjima. c

va. 1) Dokazi tvrdnji da je svaka toka sic metrale du ine jednako udaljena od njezinih z krajeva i svaka toka simetrale kuta jednako c udaljena od njegovih krakova su analogni. 1 2 1 4b a2 2) Formule v = a 3 i v = 2 2 za duljine visina jednakostraninog i jednac kokranog trokuta, d = a 2 i d = a2 + b2 c za duljine dijagonala kvadrata i pravokutni ka, d = 3 i d = a2 + b2 + c2 za duljine dijagonala kocke i kvadra analogno se izvode. b 3) Vi` teove formule x1 + x2 = , e a c x1 x2 = za kvadratnu jednad bu ax2 + z a bx + c = 0 dobivaju se iz formula za rjesenja x1 i x2 . No, one se mogu dobi ti i iz prikaza kvadratne jednad be u obliz ku (x x1 )(x x2 ) = 0 i usporedivanjem koeficijenata. Taj nain izvodenja mo e se c z prenijeti na izvodenje Vi` teovih formula za e kubnu jednad bu ax3 + bx2 + cx + d = 0, z (xx1 )(xx2)(xx3) = 0, pa i za jednad be z vi eg stupnja. s 4) Pri obradi kvadratne funkcije f (x) = razlikuju se dva sluaja: a > 0 i a < 0. c Obrada prvog sluaja poinje promatranjem c c posebnih funkcija x x2 , x x2 , x 2x2 , prave se tablice vrijednosti tih funkcija, crtaju grafovi i na kraju izvode neka njihova svojstva. Obrada drugog sluaja je, uz mac le preinake, posve analogna. To je pogodan trenutak za izmjenu nastavne metode. ax2 5) Postoji oita slinost formule p(ABCD) c c = ab za povr inu p pravokutnika ABCD s dus ljinama stranica a i b i formule v(ABCDEFGH) = abc za obujam v kvadra ABCDEFGH s duljinama bridova a, b i c. Valjanost prve
3, 2000

107

Primjer 9. Rije imo sustave jednad bi s z (abc = 0):

y + z = a, yz 1 = , y+z a

x + z = b, xz 1 = , z+z b

x + y = b, xy 1 = , x+y c

x2 z2 + x2 y2 = axyz, z2 y2 + z2 x2 = cxyz.

y2 z2 + y2 x2 = bxyz,

Mo e li se uoiti neka srodnost ovih susz c tava? Na prvi pogled postoji izvjesna srodnost, mo da ne velika, ali prava srodnost otz krit ce se tek pri njihovom rje avanju. Prvi s sustav je linearan, jednostavan i nain njegoc vog rje avanja oigledan. To bi moglo znaiti s c c povoljnu okolnost i za rje avanje druga dva s sustava. Rije imo prvi sustav. Zbrajanjem svih s triju jednad bi dobivamo najprije da je x + z a+b+c . Oduzimanjem redom y+z = 2 prve, druge i tre e jednad be od dobivene c z jednad be nalazimo tra eno rje enje z z s b+ca a+cb x= , y= , 2 2 a+bc z= . 2 Rje avanje drugog sustava brzo se dade s svesti na rje avanje prvog sustava. Dovoljs no je uzeti reciprone vrijednosti strana jedc nad bi i lijeve strane razlo iti na pribrojnike. z z Nalazimo 1 1 1 1 + = a, + = b, z y z x 1 1 + = c. y x Dalje ponavljamo prethodni postupak za reciprone vrijednosti nepoznanica. c Tre i sustav je najte i. Ipak, dosta se c z lako dade zakljuiti da su trojke brojeva c (x, 0, 0), (0, y, 0), (0, 0, z) rje enja sustava. s Razmotrimo jo sluaj xyz = 0. Svodenje na s c

sustav slian prvom posti emo dijeljenjem c z svih jednad bi sa x2 y2 z2 : z 1 1 a 1 b 1 + 2 = + 2 = , , 2 2 y z xyz x z xyz 1 c 1 . + 2 = 2 x y xyz Sada se opisanim postupkom sustav rje ava s po recipronim vrijednostima kvadrata nec poznanica (umno ak xyz uzimamo kao konsz tantu!), zatim se mno enjem svih dobivenih z jednakosti odreduje umno ak xyz i na kraju z nalazimo nepoznanice x2 , y2 i z2 , odnosno x, y i z. Na a razmatranja zavr it cemo mi ljes s s njem o analogiji dvojice velikih matematiac ra: Glavna sredstva pomo u kojih se c otkrivaju istine u matematici su indukcija i analogija. (Laplace)

Matematiar je covjek koji umic je na i analogije medu tvrdnjama, boc lji matematiar je onaj koji pronalazi c analogije medu dokazima, najbolji matematiar je onaj koji uoava analogije c c teorija, no mo e se zamisliti i onog koji z medu analogijama vidi analogije. (Banach)

Literatura
[1] I. JURIC , Analogija, Diplomski rad, Zagreb 1999. [2] Z. KURNIK , Visine tetraedra, Bilten seminara iz matematike za nastavnike-mentore 5 (1996), 8085. [3] Z. KURNIK , Eulerove sfere ortocentri kog c tetraedra, Bilten seminara iz matematike za nastavnike-mentore 7 (1998), 9298. [4] Z. KURNIK , V. VOLENEC , Matematika 2, Skolska knjiga, Zagreb 1978.

108

3, 2000

 [5] P. MLADINIC , Trokut i tetraedar, Bilten seminara iz matematike za nastavnikementore 4 (1995), 1223. [6] B. PAVKOVIC , Metoda analogije i primjene u nastavi, Matematika l (1988), 2027. [7] G. POLYA , Kako cu rije iti matemati ki za s c datak (prijevod s engleskog), Skolska knjiga, Zagreb 1956. [8] G. POLYA , Matematika i pravdopodobnye

rassu denija (prijevod s engleskog), Moz skva 1957. [9] G. POLYA , Matemati eskoe otkrytie (prijec vod s engleskog), Nauka, Moskva 1976. [10] M. RADIC ,Neke analogije izmedu trokuta i tetraedra, Matematika 3 (1990), 1322.

PITAGORINE TROJKE

U prolom smo broju s -a pokazali kako na jednostavan nain mo emo nalaziti trojke c z prirodnih brojeva a, b i c koje su duljine stranica pravokutnog trokuta. Evo jo jednog jednostavnog postupka odredivanja Pitagorinih trojki: s Neka je z = 2 i kompleksni broj. Prisjetimo se da je i imaginarna jedinica, broj ciji je kvadrat jednak 1. Kvadrirajmo broj z : Prirodni brojevi a = |3| = 3 i b = | 4| = 4 duljine su kateta pravokutnog trokuta kojem je duljina hipotenuze c = a2 + b2 = 5 takoder prirodni broj. Mo emo pokuati i s drugim primjerima: z s
(1 + 4i)2 = 15 + 8i, (2 + 5i)2 = 21 20i, a2 + b2 = 152 + 82 = 289 = 172 ; a2 + b2 = 212 + 202 = 841 = 212 . z2 = (2 i)2 = 4 4i + i2 = 3 4i.

Nije se teko uvjeriti kako ovaj postupak uistinu uvijek daje Pitagorine trojke. Neka s je z = x + yi, gdje su x i y cijeli brojevi. Tada je z2 = x2 y2 + 2xyi. Stavimo li a = |x2 y2 |, b = 2|xy|, imat cemo: a2 + b2 = (x2 y2 )2 + 4x2 y2 = 2 + y2 )2 = c2 . (x

3, 2000

109