MILE AJAR PSEUDO biblioteka itd UREUJE ZLATKO CRNKOVIC LIKOVNO OPREMIO ALFRED PAL EMILE AJAR PSEUDO

Autobiografska proza S FRANCUSKOG PREVEO VLADIMIR GERI ZNANJE ZAGREB 1978 Naslov izvornika MILE AJAR PSEUDO MERCURE DE FRANCE, 1976 Opekotine, ugrizi, ogrebotine. Psi ujedaju. opori pasa. Neprekidni talasi pasa. N asrtaji po-mamnih silovitih pasa, o kojima ne mogu nikome govoriti, moram se u o vom trenutku suzdr ati da ne govorim o njima, pretvarajui se kao da nisu ovdje, kao da se nalazim na odmoru... miran, izvan dohvata. Henry Michaux, NASUPROT ONOME KOJI SE OTIMA 1 Poetka nema. Roen sam, svatko dolazi na red, a poslije toga sve je samo pripadnost . Sve sam poku ao da se oslobodim, ali to jo nikome nije uspjelo, svi smo uraunati. Stvorio sam ipak sistem obrane koji je u ahovskoj igri ubrzo postao poznat pod mo jim imenom, kao Ajarova obrana. To je najprije bila Cahor-ska bolnica, a poslije t oga vi ekratni boravci u psihijatrijskoj klinici doktora Christianssena, u Kopenha genu. Prouavali su me, analizirali, testirali, rastvorili i moj se sistem obrane sru io. Bio sam izlijeen i vraen u opticaj. Uspio sam ukrasti nekoliko listova iz svog lijenikog dosjea, da vidim ne bi li se iz toga to moglo izvui u pogledu knji evnosti, ako se ne uspijem oporaviti. Simulacija, dotjerana tako daleko i u toku godina usvajana s toliko upornosti i postojanosti, svo7 jim opsesivnim karakterom svjedoi o autentinim poremeajima linosti. Dobro, sla em se, ali svi simuliraju, jedan vi e od drugoga: znam jednog Al irca koji serucka ve punih etrdeset godina, jednog bu itelja koji tri tisue puta na dan vr i istu kretnju, jer ako ne simulirate, proglase vas asocijalnim, neprilagoenim ili pore meenim. Mogao bih otii ak i dalje i rei vam da je sve ovo simuliran ivot u svijetu ko ji je savr eno pseudo, ali to bi se s moje strane shvatilo kao nedostatak zrelosti . Kao siroe, od djetinjstva osjea mr nju prema roditelju koji ga je napustio; tra enje o bilje eno problemom Oca. Tonton Macoute jest pokvarenjak, ali to ne mora obavezno znaiti da je on moj otac . Ja to nikad nisam tvrdio, ja sam se u odreenim trenucima samo nadao da je tako, iz oaja. To nisam tvrdio ja, to su insinuacije mojih istra ivaa, iznesene poslije o bjavljivanja moje knjige Momo, za to plae ? naime da je on moj pravi tvorac. Kad poku ava razvezati cipele, uvijek pravi nerazmrsive uzlove, pa ih onda kida il i bijesno razre-zuje, da bi se oslobodio. Prijenos na vezice psiholo kih vorova koj e samo umno ava kad ih poku ava razmrsiti. To je istina, to se tie vezice, ali to se tie svega ostaloga, klinac! Istina je i to da imam problema sa svojom ko om, zato to nije moja: dobio sam je u nasljedstvo. U nju me je umotao genetski razvoj, pa ljivo, promi ljeno i optu eni usta nite, osobito nou, ne to 8 prije etiri sata, kad je postotak eera u mojoj krvi, ini se, na najni em stupnju i kad ondje unutra sve to urla od strave. Ne znam u kom su trenutku poeli kliniki znakovi pripadnosti, moji simptomi, kao to k

Ne znam vi e tono o kakvu se masakru zapravo radi, ali iznenada sam osjetio da sam okru en uperenim ka iprstima, neza tien, na neopisivo brisanom prostoru. To je on, zgra bite ga. Shvatio sam da sam pred cijelim svijetom bezgranino odgovoran. Uostalom, zbog toga su me psihijatri proglasili neodgovornim. Od onog trenutka kad osjeti te da ste progonitelj svjetskih razmjera, dijagnosticiraju da patite od manije p roganjanja. Poku ao sam sve da umaknem. tovi e, poeo sam uiti swahili, zato to bi to za mene ipak m ralo biti ne to veoma strano. Uio sam, strahovito sam se namuio, ali uzalud, zato to sam se ak i na swahiliju sporazumijevao, i to je takoer bila pripadnost. I onda sam poku ao s ugro-finskim, bio^am uvjeren da u Cahorsu neu naletjeti ni na kakva Ugro--Finca, da se tako naem nosom u nos sa samim sobom. Ali nisam se osjeao sigurnim: uznemirivala me pomisao na to da ak i u Lotu mo da postoje roeni koji gov ore ugro-finski. Budui da bismo na taj nain bili jedini koji govorimo tim jezikom, bili bismo izlo eni opasnosti da u nastupu osjeaja jedan drugome padnemo u zagrlja j i otvoreno porazgovorimo. Izmijenili bismo dojmove o svojim oiglednim prijestup ima i to bi onda bio napad na po tanska kola. Ka em napad na po tanska kola zato to to n ma nikakve veze s kon9 tekstom i postoji mogunost da ne pogrije im. Ne elim imati nikakve veze s kontekstom . A ipak i dalje tra im nekoga tko me ne bi razumio i koga ja ne bih razumio, zato to osjeam strahovitu potrebu za bratstvom. 10 Prvi put imao sam halucinacije kad mi je bilo esnaest godina. Odjednom sam primij etio da sam okru en urliuim valovima stvarnosti, koja je sa svih strana navaljivala na mene. Bio sam veoma mlad, ni ta nisam znao o psihijatriji i kad sam na svom ekr anu vidio slike iz Vijetnama, klince od smrti naduvenih trbuha kako crkavaju u A frici ili le eve vojnika kako skau na mene, iskreno sam povjerovao da sam udaren i da imam halucinacije. I tako sam malo-pomalo poeo izraivati, a da toga nisam uope b io svjestan, svoj sistem obrane, koji mi je omoguavao da potra im utoi te u razliitim g ostoljubivim ustanovama. Nije to do lo odjednom, bio je to rezultat dugotrajnog rada. Ja se nisam stvorio sam. Postoji tu tata-mama nasljednost, alkoholizam, cerebral na skleroza i jo , povrh svega toga, tuberkuloza i dijabetes. Ali treba 11 se vratiti jo mnogo dalje unatrag, zato to se samo na prvotnom izvoru mo e nai bezime na istina. Od pojave mog prvog pripovjedalakog djela poele su se iznositi primjedbe da ja, u stvari, ne postojim i da sam bez dvojbe fiktivan. Pretpostavljalo se, tovi e, da sa m kolektivno djelo. To je tono. Ja sam kolektivno djelo, s predumi ljajem ili bez njega, to vam vi e ne m ogu rei. Na prvi pogled, ne vjerujem da sam dovoljno talentiran te bih mogao zami sliti kako bi u tome moglo biti nekog sifilistikog predumi ljaja ili tako ne to, samo zato da bih iz toga mogao izvui neko literarno djelce. To je mogue, s obzirom na to da nema malih pogodnosti, ali ja se o tome ne bih eli o izja njavati. Napisano pod pseudonimom Ajar, Ajar to na engleskom znai od krinut, to je priznanje mazohistike povredljivosti, bez sumnje namjerice njegovane kao bogat izvor litera rne inspiracije. To je la . Rulja pokvarenjaka! Ja sam svoje knjige pisao od klinike do klinike, na savjet samih lijenika. To djeluje terapeutski, rekli su mi. Isprva su mi preporuil i slikanje, ali to nije dovelo ni do kakvih rezultata. Znao sam da sam doslovce nestvaran, pa sam pomislio da sam mo da stvoren za slovano stvaranje. Sklanja se u privid neranjivosti dotjerujui ka-dikad dotle da preuzima oblik razl iitih predmeta, no a, pritiskivaa za papire, lanaca, nosaa za kljueve, ne bi li na taj nain postigao neosjetljivost, a i zato da bi kao predmet, prividno prihvatio, ko rektno stanje suradnje s dru tvom, od kojega se 12 stalno osjea ugro en. Odbio Goncourtovu nagradu kako bi izbjegao progonjenje.

Odbio sam Goncourtovu nagradu 1975. zato to me uhvatila panika. Probili su moj ob rambeni sistem, prodrli u njegovu unutra njost, izbezumio me publicitet koji me is tjerao iz svih mojih skrovi ta, izbezumila su me istra ivanja mojih ispitivaa u Cahor skoj bolnici. Bojao sam se za svoju majku, koja je umrla od cerebralne skleroze i koju sam u knjizi iskoristio kao linost gospoe Rose. Bojao sam se za dijete koje sam skrivao i koje je imalo dvanaest do trideset i etiri godine, kao i ja, ili et rdeset, ili sto ili dvjesta tisua, pa i jo vi e, zato to se treba uspeti do izvora zl a da bismo stekli pravo na to da branimo svoju nedu nost. Odbio sam dakle nagradu, ali to je samo pojaalo moju vidljivost. Rekli su da sam reklamer. Poslije toga bio sam na lijeenju i sa mi je bolje, hvala na pitanju. U toku mog po sljednjeg boravka na klinici napisao sam ak i treu knjigu. U nekoliko je navrata umi ljao sebi da je udav, da bi umaknuo svom ljudskom znaaju i tako se podvrgnuo odgovornostima, du nostima i krivicama koje on namee. Iz svog u davskog stanja izvukao je jedan roman, Velika maza, iskoristiv i tako sam sebe, to je posljedica dugotrajnog prakticira-nja masturbacije. To je tono. tovi e, na taj me je naslov 29. studenoga 1975. naveo Nacionalni kongres protiv rasizma i antisemitizma, zato to su reptili, kao omra eni, uvijek bili prvi na ni anu. Nisam se mogao ukljuiti u Kongres zato to sam u tom trenutku u Kopenhage nu stavljen u kavez. Ovom prilikom zahvaljujem organizatorima. 13 Pun negodovanja, neu citirati jedan list iz mog medicinskog dosjea koji ima sasvi m antisemitski karakter, zato to se u njemu navodi da sam idov. Ja sam se ipak tru dio da saznam nije li moj osjeaj nedostojnosti i krivnje posljedica injenice to sam idov i prema tome nisam raspeo Isusa, to mi antisemiti otada stalno predbacuju. N isam li postao udav zato da bih utekao svom idovskom znaaju? Doktor Christianssen mi govori da suvi e mnogo drkam. On nije protiv masturbacije zato to malo dijalektike, cerebralne animacije i inte lektualnog zadovoljstva nikome ne kodi, to je, tovi e, korisno, ali dvije tisue godin a drkancije, to je ipak malo previ e. Podsjetio me je na to da sada ima Crnaca, Ar apa, Kineza, komunista i da vi e nije potrebno da idovi drkaju. Upitao sam dakle dobrog doktora nisam li doveden do toga da postanem udav zato to su Zidovi dvije tisue godina progla avani lihvarima i davi-teljima udava, a on mi je na to odgovorio da je to savr eno mogue, da sam ja spreman na sve samo da bih mo gao stvarati literaturu, ukljuujui tu i samoga sebe. Mislio sam na Tontona Macoutea, koji je notorni pisac, te je uvijek znao iz patn je i u asa izvui lijep literarni kapital. Bacio sam se na pisanje. Kao to vidite, neu uspjeti da se iz toga izvuem. Okru en sam sa svih strana, a to znai pripadnost. 14 Na klinici imam kolegu koji je uspio de ifrirati hijeroglife nekog pretkolumbijsko g egipatskog dijalekta, pa je poeo misliti i govoriti na tom nikakvom i ni tavnom, nikom nepoznatom jeziku, bez ikakve odgovornosti, ostavio je, tovi e, neke klinaste hijeroglife nede ifrirane, da ostane to vi e nade. Dok su god nepoznati, skrivaju mo d a otkrivanje vjerodostojnosti, tumaenje i odgovor. To je sretan ovjek, jer tako vj eruje da poznaje ne to to je jo ostalo nedirnuto. 15 U ovom dokumentu ne pazim na kronologiju, red i pravila, zato to sam proitao previ e kriminalistikih romana a da ne bih znao da red mo e dovesti do mene cajkane, a jas no vam je da se nisam zato sklonio u kliniku doktora Christianssena, u Kopenhage nu. Ja ne znam danski, ali moje neznanje nije dovoljno nedovoljno. Kad uz odobrenje ustanove izlazim i odlazim napolje u etnju, Danci mi poinju govoriti o Argentini, o ileu i o Sjevernoj Irskoj, s izrazom optu be na licu. Prolaznici koje susreem do- ap tavaju mi na danskom sve strahote koje su saznali o meni. Pitat ete kako mogu razumjeti ono to mi govore na jeziku od kojega ne znam ni jedn e jedine rijei. Nemojte da crknem od cera. Ja sam roeni lingvist. Razumijem i ku im ak i ti inu. To je posebno stravian jezik i najlak i je 16

za razumijevanje. ivi jezici koji su pali u zaborav i nehaj i koje vi e nitko ne ra zumije, to su oni jezici koji s najvi e rjeitosti urlaju. Postoji takoer ozbiljan problem disanja. Prvi put su me zatvorili kad je okolina primijetila da od jutra do veeri na tisue puta zadr avam dah. Najprije su mi razbili gubicu, zato to je to bilo uvredljivo, z loin povrede ovjenosti, profanacija Pascala, Isusa i Sol enicina. Uzmimo, po redu va no sti: Sol enicina, Isusa i Pascala. To je bio hraak u lice ovjeanstvu, to jest najvea u vreda koja se mo e nanijeti literaturi. Dakle, bio sam komunist, ali poslije sam s e ispisao, da ne kompromitiram komunizam, zato to sam subverzivan. Stajao sam usp ravno na ploniku, oko mene je bilo ljudi, vidjeli su da poku avam ne udisati onaj i sti zrak to ga oni di u. Pozvali su cajkane zbog povrede javne prometnice. Kad su c ajkani, u furgonu, primijetili da ja i dalje ne di em i da ak zatisku-jem nos, razb ili su mi gubicu zbog nasilja nad predstavnicima di nih organa u vr enju njihove fun kcije. Kad sam se na ao pred policijskim komesarom i kad sam ostao tako, zadr avajui dah, zae piv i nos i vr ei svoje higijenske potrebe, on se raspje-nio i rekao mi da nismo u Ar gentini, ni u Libanu, nego u Cahorsu. Ovdje da ne zaudara na govno, krv, znoj ni le . Mogu disati kao to to tra i ljudski rod. Nemoj poku avati da meni ne to spu ta . Ali mi nismo bili samo u Cahorsu. Bili smo svagdje. Ovoj ovdje pizdi, kako se ini , ne pada na pamet da smo Pinochet i Amin Dada vi i ja. 2 Pseudo 17 Poslije sam u Cahorsu stvorio i nove neprijatelje, zato to sam htio uiniti ono to s u inili arapski pripovjedai: zaustavio sam se u Ulici Clemenceau, jednog sajmenog dana, i poeo pripovijedati svoj ivot. Tako sam ljude i opet izazvao na to da mi ra zbiju nju ku. Na policijskoj stanici, komesar Pa-ternel ozbiljno me je opomenuo. Ali, to sam uinio, gospodine komesaru? Pripovijedao sam svoj ivot i to je sve. Va je ivot jedno obino sranje, Pavloviu. Ljudi se zgranjavaju kad na njihov raun lup tate takve gadarije. To je ivot kao i svaki drugi ivot, gospodine komesaru. Komesar Paternel sasvim je pocrvenio. Razbit u ti nju ku, ni tarijo jedna! To je zaista kao to ka em: ivot kao i svaki drugi ivot. No, dakle, ve mi je pun kufer tog pornografskog vala. Bit e bolje za vas da malo p ripazite. U svakom sluaju, pona ajte se makar kao krelac. Pa emo vas lijepo ostaviti na miru. Poeo sam izvoditi pseudo-pseudo i vi e me nitko nije zapa ao. Ponekad sam odlazio na sastanak sa svojom ruljom, u Kolodvorsku kavanu. Bio je t u jedan limar, jedan knjigovoa, jedan slu benik. Naravno, nitko od njih nije bio ni limar, ni raunovoa, ni slu benik. Oni su ne to sasvim drugo. Ali nitko u to ne sumnja , oni simuliraju, izvode pseudo-pseudo osam sati na dan i nitko ih iv uope ne ljivi . ive skriveni unutra, a izlaze samo nou, u svojim snovima i u svojim morama. 18 A onda se proula jedna neuvena novost: ameriki uenjaci uspjeli su stvoriti umjetni g en, jedinicu nasljedne osnove. Umjetno. Obuzela me takva plima nade da sam gol g olcat istrao na ulicu, urlajui Aleluja! Smjesta su me odveli na policiju i, kad sam komesaru Paternelu objasnio da e sada, zahvaljujui tome, uskoro i on moi stvoriti s voje porijeklo, da emo konano svi moi sami sebe roditi, da emo biti djeca na ih vlasti tih djela, a ne djeca prostitutaka, da emo sad uskoro napokon dobiti ljudsko bie b ez izvornoga gena, bez cajkana i bez nuklearne ideologije, jednodu no su mi razbil i gubicu. Ali mene to nije pokolebalo u mojim nadama ni sprijeilo da ne trim ulica ma, dijelei letke i urlajui da je gotovo s tatinom nasljedno u. uzirali su me. Mo ete provjeriti. Bilo je to u Cahorskim novinama od 25. svibnja 1972. Za mene je va no da se zna: ja sam neodgovoran. Kad sam bio klinac, stidio sam se svog starijeg brata zato to se zaustavio i zauv ijek ostao lima. Izbjegavao sam ga. Njegov je pogled bio pun nerazumijevanja, kao da se pita tko mu je to uinio i za to. Tada jo nisam znao da nerazumijevanje dopire uvijek mnogo dalje nego ma kakvo znanje, dalje nego genijalnost, i da uvijek on o ima posljednju rije. Pogled mog brata mnogo je bli i istini nego Kinstein.

Ovime izjavljujem, javno i otvoreno: ja sam protiv dezoksiribonukleinske kiselin e, protiv faktora nasljednosti. Ona je kr itelj opeg prava. Zatim su uslijedili noni telefonski pozivi. Najprije me je jedne noi nazvao Plju . Da kle, Plju je genijalni matematiar, genij od ovjeka, koga su 19 drugi predstavnici ljudske genijalnosti u SSSR-u zatvorili u psihijatrijsku klin iku, da ga odreenim kemijskim tretmanom natjeraju u ludilo. Danas, uoi tiskanja ov e knjige, Plju se naziva Bukovski, zato to je bilo dovoljno promijeniti samo ime. Sovjetski su psihijatri ogoreni neprijatelji SSSR-a, koji ocrnjuju pred svijetom. Jednog e se dana protiv njih otvoriti proces, zato to svi rade za CI A. Kako je Gegene? Ja se u svojim izgubljenim trenucima zovem Gegene. Tako, tako. Tko je na telefonu? Plju . To nije istina, pomislio sam. To meni moj ljudski karakter sprema prljave podval e. Ne poznajem nikakva Plju a. I nato mi ree, sasvim jednostavno, glasom koji nikad neu zaboraviti. Naravno da me ne poznajete, Gegene. Vi ste normalni. Postoje milijuni ljudi koji me ne poznaju i puca im prsluk zbog toga. Dobro spavajte! I objesi slu alicu. Neete mi vjerovati ako vam ka em da je deset minuta iza toga nazvao telefonom Pinoc het. Dakle, o Pinochetu se mnogo govorilo, zato to se ljudi jo nisu naviknuli na n jega. Kako je, stari pobratime? Lice, oi, nju ka, ruke? Skinite mi se. Ja s vama nemam ni ta zajedniko. Tako je to potrajalo cijelu no. Ostao sam na telefonu do svanua. Nazivali su iz In dije, iz Banglade a, iz Kambod e, iz Afrike. Najvi e su me na20 zivali pokojnici. Kad se pokojnici nau na telefonu, ne mogu se zaustaviti u prianj u. Naruio sam da mi se ugradi automatski odgova-ra. To je moderna sprava, civiliziran a i posebno predviena za tu svrhu, koja je odgovarala da ja ne postojim, da Pavlo via nema, da sam ja mistifika-cija, zez, da nisam od te vrste. Da naoko dodu e, pok azujem neke vanjske znakove postojanja, ali da je sve to zapravo literatura. Nije hodalo. Ima savjesti koje su opremljene automatskim odgovaraima i to hoda vrlo dobro. Ali ja se osobno nikad nisam uspio organizirati. 21 I tako sam se jo jednom ograniio na svoj vlastiti sistem obrane i uspio sve to izb jei, osobito halucinacije. Opet sam postao udav koji niti zna niti umije odgovara ti na telefonske pozive. Ni Plju ni Pinochet ne mogu usred noi nazivati udava na te lefon. Poku ali su sa mnom razgovarati kroz vrata. Caj-kani. Ja sam se derao: Ostavite me na miru. Ne znam to sam vam opet uinio, ne itam novine, ali to nisam bi o ja. To ne odgovara mojoj vrsti. Ja sam odvratan reptil. Ja nemam ni ta ljudsko. Ja ne mogu biti odgovoran. Provalili su mi vrata, ali sam se osigurao. Kupio sam na vrijeme mi eve, pa ak i tak ore. I poeo sam ih pred njihovim oima gutati da im doka em da sam udav i da nemam ni t a zajedniko s Pino-chetom. 22 Ponovno su me strpali meu nekonformiste. Bio sam miran. Vi e nije bilo telefonskih poruka. Kao udav, imao sam pravo na nepo vredivost. Tu je moj obrambeni sistem zaista poeo djelovati. Imam ujaka kojega zovem Tonton Macoute, zato to je u vrijeme rata bio zrakoplovac , pa je s velike visine masakrirao civilno stanovni tvo. S vremena na vrijeme vr io je kure dezintoksikacije u Kopenhagenu, na klinici doktora Christianssena. Nije pio, nije se drogirao i mislio sam da se dolazi dezintok-sicirati od civilnog st anovni tva koje je masakrirao. Da se poku avao dezintoksicirati od samoga sebe.

To nije bilo tono. Tonton Macoute dolazio se dezintoksicirati u Kopenhagen k dokt oru Christians-senu zato to je pu io previ e cigara. Ovome ne dodajem nikakva tumaenja. Nikakva. Mogao bih vam satima pripovijedati o njemu, zato to je sve to skupa smije no. On se smatra mojim ocem i umi lja da ja prema njemu gajim sinov-ljevske osjeaje, ma veli m vam, ivi upi . Mogu vam dakle rei da Tonton Macoute i ja nemamo ni ta zajedniko, on j e samo majin brati, u emu nema nikakve nasljednosti. Uostalom, sve to kod njega nij e bilo ne znam ta: dijabetes i rak i, povrh svega toga, tuberkuloza, a sve je ost alo zavr ilo u krematorij skoj pei, mo ete misliti da neu poeti po tome eprkati. A ipak su me jednom prilikom, u Cahor-skoj bolnici podvrgnuli lijeenju kurom inzulina. A li to jo uvijek ne dokazuje ni ta i moj mi odvjetnik veli da to uope ne bi moglo pos lu iti kao neki dokaz, ako poduzmem protiv njega istragu radi dokazivanja oinstva. 23 Treba i dalje tra iti, a ne klevetati Pinocheta i sve ostalo. Treba poduzeti genet ske pretrage da bi se otkrio pravi krivac. To je ono to se naziva izvorom ivota. A ja ivot cijenim, zato to me policija uvijek pla i. Tonton Macoute poslao me je dakle u kliniku doktora Christianssena na svoj tro ak. Tri stotine kruna na dan, zato da me se otarasi. Kad ga gledam u oi ima ih est pari, ali meni ponekad posrei da mu se upiljim u jedn o jedino jasno vidim to se dogaa. On uobra ava sebi da me je ostavio u nevolji i da se nalazim u potrazi za Ocem, kako bih ga kaznio. Dakle, pod svaku cijenu, Danska. Na ovom mjestu, ja sam ak i du an podijeliti s vama svoje sumnje. Da vam protumaim z a to izmeu nas vlada mr nja, usprkos osjeajima koji nas povezuju. Tonton Macoute nije mi nikada tajio da je veoma volio moju majku, usprkos krvnom srodstvu koje ih je povezivalo. Gotovo sam siguran u to da su zajedno spavali, da me raspigaju i da poslije trpim posljedice svega toga. To bi obja njavalo sve. Obja njava dakle i to za to sam ja pomalo slian Tontonu Macouteu, ne mislim fiziki, za to to je on u tom pogledu poduzeo potrebne korake, nego moralno. Jer, ako mene iz jeda takva potreba za Tvorcem, to je samo zato to sam sin ovjeka koji me je cijeli ivot ostavio u stanju praznine. Ne treba zaboraviti da se Tonton Macoute, kad je bio mlad, dao ubiti u ratu, ali poslije se sredio. Meni je dakle esto padalo na pamet, kakav otac takav sin, i zbog toga sam bio sav izvan sebe, mislim, u prenesenom znaenju: u doslovnom to 24 nije mogue. Nitko iv ne izlazi iz svog biolo kog i'ovna. Ja sam mu to jednom prilikom napomenuo i zamalo da se nije ugu io. Ti si savr eno lud. Ja sam tvoju majku volio kao sestru. To je onda jo vee rodoskvrnue, prava svinjarija. Ti nisi moj sin! To je besramna kleveta! To ba nije bilo ljubazno, grdio me. Ako se osjeao uvrijeen zbog toga to sam rekao da sam njegov sin, to doista znai da mu to ba nije polaskalo. Tvoja je majka bila svetica! Da, ali ja sam njega poznavao. On je najpokvareniji ovjek na svijetu. Okinuti jed nu sveticu, to je sigurno bio njegov ivotni san. Neka ona samo sauva svoj svetokru g i svoju redovniku odjeu, pa lijepo zguza, sve u esnaest. On je stvarno bestidan k it, samo njemu mo e ne to slino pasti na pamet. Ne znam da li postoji nasljedno preno enje steena karaktera, ali ako je tome tako, ja sam dobio uistinu temeljito nasljee. 25 Cim sam stigao u Kopenhagen, moje se stanje odmah pobolj alo: tamo je bila magla, manje se vidjelo. A ipak, zamalo da nije do lo do gu ve na aerodromu, kad sam poku ao poljubiti danskog carinika. Bio sam u stanju nedvojbene euforije, jer usprkos svim dokazima na svi jetu, ujedinjenim protiv mene, a osobito stavu Internacionalne amnestije, mene s u lijenici proglasili neodgovornim, dakle nedu nim za zloine koje sam izvr io. Tu prij eko potrebnu lukav tinu prema samom sebi, ta unutarnja poricanja, simulaciju i pse udo-pseudo, mogu razumjeti samo novinari koji su me demaskirali u studenom 1975. , u trenutku dodjeljivanja literarnih nagrada, kad su me proglasili fiktivnim, m istifika-cijom, kolektivnim djelom i zezom.

Danci govore udnim jezikom, nismo se razumjeli, pa sam odmah osjetio da emo se dob ro slaV 26 gati. inili su mi se sasvim drugaijima od mene, to je znailo da emo se razumjeti. Car inik nije ak ni otvorio moj koveg, koji je ispod sredstava informacija i mas-medij a bio prekrcan eksplozivom, zato to su u ono vrijeme u Sjevernoj Irskoj eksplozij ama bombi ubijali ene i djecu. Prekrcan sam eksplozivom i osjeam da u svakog trenut ka odletjeti u zrak, pa sam sam sebi uputio nekoliko anonimnih telefonskih poziv a da se pripazim i da si omoguim evakuaciju mjesta. To je zapravo zebnja. Kad sam vidio kako danski carinik ima u mene povjerenje i ne tra i da se otvorim, bio sam ganut do suza. I tako sam ga htio poljubiti, zato to oduvijek osjeam smrtn i strah pred carinicima, pretresima, pretragama i to je s moje strane bio znak o lak anja i zahvalnosti. Tonton je prekinuo svoju kuru dezintoksikacije da me doeka na aerodromu. Ta mi se insinuacija uinila duboko poni avajuom. Insinuirati kako ja imam tetan karakter i ka ko moje prisustvo automatski prekida kuru dezintoksikacije, dakle to jednostavno nema imena, jer se razumije samo po sebi. Ja se u asavam mizantropije. Mene smatr ati nekom vrstom zagaivaa koji razara ivot na zemlji i ugro ava ak i ozonski sloj koji titi svijet od djelovanja ultra-ljubiastih zraka, to je su ta mizantropija, koliko se ja u to razumijem. Nije ipak istina, kao to je sutradan pisalo po novinama, da sam izazvao gu vu na ko penhagen- kom aerodromu. Tono je samo to da me je uvrijedila ta kura dezintoksikaci je koju sam ja tobo e prekinuo uslijed svog toksinog karaktera. Ali gu vu prilikom mo g silaska s aviona izazvale su okolnosti sasvim neovisne o mojoj volji. Ve sam va m 27 rekao, a mo da i nisam, jer je to zapravo jedno te isto, da sam se bavio lingvistik im prouavanjima, ne bih li prona ao jezik koji bi mi bio savr eno stran. To bi mi omo guilo da razmi ljam za tien od izvora zebnje i rijei-zamki te unutra njih i vanjskih agr sija uz podr ku dokaza. To mi nije uspjelo zbog Svevi njeg nadzora. Mozak naime veoma dobro zna da bi na em luakom karakteru zauvijek bio kraj kad bi nam uspjelo da izmislimo jezik kakav jo n ikad nije postojao i koji ni s im ne bi imao nikakve veze. I upravo zato da bismo izbjegli toj opasnosti, providjeli su nas izvori tjeskobe upravo takvim mozgom kakav imamo, stvorenim upravo tako da nas odr ava u stanju praznine, nemogunosti i nakaznosti. Morao sam se dakle odrei otkrivanja izvornog jezika i ograniiti se na to da nauim u gro-finski, pomije an s nekoliko predroenih tepaja, da mi preostane barem ne to nade. I im sam primijetio kako sam na aerodromu okru en Dancima, skoio sam na tezgu Air-F rancea i zazvao pomo na ugro--finskom, u plemenitoj namjeri da izmeu nas uspostavi m odnos nerazumijevanja i bratske nekomuni-kativnosti. Pogre no je smatrati da narodi i ljudska bia jedni drugima razbijaju gubice zato to se ne razumiju. Oni jedni drugima razbijaju gubice zato to se razumiju. I tako je dakle do lo do ispada. Shvatili su me. Nisam vam kadar objasniti to se dogodilo. Vjerujte mi da sam Dancima odr ao svoj go vor na ugro-finskom jeziku po du i i savjesti. Isto je tako dobro poznato da Danci ne govore ugro-finski. Pa 28 ipak, oni su me odmah shvatili i, kao to sam vam ve rekao, im postoji razumijevanje , dolazi do nesporazuma, srd be, negodovanja, vrijeanja, ispada. Stigli su i cajkan i, htjeli su me skinuti sa altera Air-Francea, s kojeg sam se derao na ugro--fins kom, a ja sam se branio. U sve to umije ao se i Tonton Macoute, pozvali su ambulan tna kola i moram priznati da sam, izgubiv i svaku nadu da u ostati neshvaen i na taj nain izraziti svoje bratske osjeaje prema bli njima svojim, svojoj brai, po- izio i po dijelio nekoliko udaraca, zato to me ni ta na svijetu ne u asava toliko kao nasilje i , im sam spazio bolniare, odmah sam shvatio da im treba pokazati vrstu ruku. U slino m sluaju dokazat ete da ste normalni jedino tako da nekoga raspalite po njupalici. 29 U ambulantnim kolima Tonton Macoute smjestio se pored mene i promatrao me s osmi

jehom poznavaoca stvari. Zna , Alexe, to ti nee uspjeti. Ja se ne zovem Alex, ali ne podnosim da me netko zove mojim imenom. To ovjeka igo e. to mi nee uspjeti? To da ne pi e . Ti e biti pisac i to istinski. Postat e profesionalac. Kao ja. Profesionalac, moja guzica rekoh, sjetiv i se Zazie u metrou Raymonda Queneaua, za to to sam ve dugo tra io naslovnu stranicu. I ja sam poku avao izigravati pseudo-pseudo ree Tonton Macoute, skidajui cigaretu s usana, da je dezintoksicira. tovi e, zamalo da nisam postao francuski ambasador, al i sam se na vrijeme zaustavio, zato to i tu ima granica. Da si pomalo truo, to st oji, sla em se. Uostalom, ono trulo u ovjeku, htjeli mi to ili ne, to je uvijek ono naj30 dublje samosvojno. Geni ne la u. To to si malo dezintegriran, to je upravo tvoja lj udska crta. Nemoj biti pizda, Alexe. Uini kao ja. Kao najvei. Dostojevski, Balzac, Sol enicin. Grizi govno. Od toga nastaju remek-djela. Vi e bih volio da ne postoji Pinochet, nego da postoje remek-djela, Tontone. Vi e bi h volio da nema Sol enicina, nego da bude govna i krvi. Vi e bih volio da nema Rasko ljnikova, nego da postoji Dostojevski. Proizvodna cijena Rata i mira suvi e je sku pa. uvaj se mr nje prema Pinochetu, prema CIA, prema dru tvu i Cie, prema patnji ree Tont n. uvaj se. Postoji opasnost da se to ne pretvori u roman, a tada vi e nee biti samo ljudsko bie, bit e takoer mnogo vi e govno od ovjeka. Dok god tebe imam pred oima, nikad neu napisati ni jednog jedinog retka rekoh. Tonton Macoute inio se malo mirnijim. On ba ne voli konkurenciju. Doimao se pomalo tu nim, usprkos svemu. Mislim da se pomalo rastu io zato to je veoma volio moju majku, svoju sestrinu, a iz toga nije mogao izvui knjigu. Ne razumijem ree za to ti mene tako mrzi . Konano, ni ta za tebe nisam uinio. Ne d nikakvu zahvalnost. Dakle, emu ta zloba? Jedan sam trenutak oklijevao. Sve je zaludu, nitko ne mo e disati a da nekoga ne voli odgovorih mu ja. Dakle, ti ili netko drugi, isti bog. 31 Ambulantna kola u Danskoj glasaju se mnogo manje prodornim krikom nego kod nas. Mo da zato to se u Danskoj manje pati, pa nema potrebe da se di e tako glasna deraina. Na klinici su mi dali vrlo lijepu sobu, a Tonton Macoute platio je za tri mjesec a unaprijed, da ne mora na mene misliti svaki mjesec. Znam da e me smatrati ni tarijom kad bude itao ove retke. Budui da mi je ta pomisao n eizdr iva, treba da se na njoj zaustavimo. To druge misli ini mnogo podno ljivijima. Doktor Christiansen primio me veoma ljubazno. To je plavokosi gorostas plave bra de, slian istra ivau koji nema ni vremena ni britve. Ja veoma volim Dance, zbog Vikinga, koji nisu ba posve sigurno njihovi preci, s k ojima nemaju ni ta zajedniko i na koje, prema tome, mogu biti ponosni. Razgovarali smo o Vikinzima zato to za psihijatra ne postoji neprikladan predmet razgovora. Znate ree mi on Vikinzi, koji su krstarili morima i otkrili Ameriku, to je samo a legorijski * mit. Pravi su Vikinzi oni koji prelaze oceane zebnje i otkrivaju nove zemlje. Vi ste Viking, Rodolfo. Zvao me Rodolfo zato to me je ve poznavao. to se zapravo mo e otkriti? Pitanja su jedini mogui odgovor, Maurice. Pravi Vikinzi, to su pitanja. Odgovori, to je ve ono to su Vikinzi sami sebi pjevali za vrijeme plovidbe, da se ohrabre. Nalo io je da se donese sve to mi treba za pisanje. Nikakvih lijekova. Nikakve obra de. Sve to treba za pisanje. 32 Sveera me je Tonton posjetio u mojoj sobi. Grizla ga je savjest. Ne znam to on seb i zapravo predbacuje, naime zato to ka e da me nije on napravio. On nije, veli, stv oren da bude dobri otac. Morao sam te nagovoriti da studira medicinu, kad si imao dvadeset godina. Ali nis am vjerovao da si sposoban izdr ati sedam godina. teta.

To nije va no. Ako ti sada ka em da sam arko /.elio postati lijenik, ne bi to bilo zat o to bih elio lijeiti bolesne. Nego radi shvaanja nekih stvari. Kadi istra ivanja. Bio logija, genetika, te frke. Da /.nam odakle to potjee. to to? Mozak. To je oito gre ka prirode... Ili prljav, odvratan predumi ljaj. Stvaranje mozg a kao in mr nje, nikad nije uinjeno ni ta bolje. Goethe . . . Da, znam, muzeji, lijekovi. Savr en zloin, zar ne, s neoborivim alibijem. Je li moj otac bio sifili-liar? Nije. Alkoholiar? Ne znam ni ta o tome. Pomalo. Trebalo je Adamu uzeti krv. Slu aj, Fernande, dosta je tog straha od nasljednosti. S te strane mo e biti miran. D ruga strana, jo vi e atavistika, ili sociolo ka sve su to zapravo isti tosovi to te ve tie. Ali klinika me doe dvadeset majmuna dnevno, dakle Pinochet, Plju i sva ta kva ra, to e me na kraju krajeva skupo stajati. Ostani neko vrijeme ovdje, ako se osj ea sigurnijim, ali poku aj ne to drugo. Brani se na neki drugi nain. Neko si pisao veom lijepe pjesme. 3 Pseudo 33 Ne elim da se govori o tim pjesmama. Poku ao sam ih uzeti natrag od odreenog gospodi na koji ih je bio povjerio nekom drugom gospodinu, prije deset godina. Htio sam ih spaliti. Ali uvjeravali su me da su pjesme izgubljene i da mogu mirno oriti. Moje su pjesme bile obina la , zato to bez Tvorca ne mogu biti autentine. Mislim da b i to moralo biti sasvim jasno. To je abc nepostojanja. 34 Te, prve, noi na klinici osjeao sam se neobino mirnim. Postojalo je oko mene ne to ka o kraj zametka. Nisam imao nikakva razloga da se osjeam smirenim i taj nedostatak razloga bio je ve sam po sebi utje an. Mo da me je to pro imala poezija, utljiva i near tikulirana pjesma, pod za titom rijei--zamki. Ali vi e nikad neu pisati pjesme. Sve su pjesme izgubljene pjesme, ne samo moje. Doktor me je Christianssen bez sumnje bez mog znanja drogirao, serum istine, pen tonal, ta ja znam, ali sam u svojoj noi, uz bri no spu tene rebrenice, mrmljao Ja vas v olim, a mrmljanje je mo da ne to najjae na svijetu. Oko mene je bila takva ti ina da sam uo gotovo negdje drugdje nekoga drugoga kako k onano govori ne to drugo. Sjeam se toga kao da se doista dogodilo. Dogaalo mi se, tovi e, da ponekad u ti ini pos ve jasno 35 razaberem prvu rije koju nitko nije izgovorio i koja nije bila pokvarljiva zato to nije bila na a. Osjeao sam je jo tako novoroenu i tako slaba nu da je ve pobuivala na Ali mo da mi je to samo moj smrtniki znaaj izvodio prljave podvale. Ipak sam se prihvatio pisanja, zato to mi je preostalo ili to ili kemoterapija. I njekcija ne znam vi e kakva govna, da me normalizira. Pisao sam nekoliko sati na dan, vraajui se u svoju sobu samo radi toga da se ne vi dim. Uvijek odlazim radi pisanja napolje, i ponesem svoju hranu. Pisao sam u strahu: rijei imaju u i. One prislu kuju, a tu su i ljudi. One vas okru uju , opkoljavaju, obasipaju vas svojim naklonostima i u trenutku kad im se ponete po vjeravati, tres! Obore se na vas i, evo, ve ste im, kao Tonton Macoute, na usluzi . Potrbu ke pred njima, umiljat i ukroen, pobornik svejednosti. Ve sam nai ao na rijei neusporedive ljepote koje su jele iz takvih jasala i, ispiv i sve sramote, dosegnu le takve dnevnice da sam se morao podvrgavati Sakelovoj kuri, injekcijama od 50 cg acetilkolin bromida i folikulina, zato to se vi e nisam usudio govoriti. Na svim ljudskim nevoljama pronaeni su otisci prstiju Tontona Macoutea. On je od toga napravio literarni uspjeh. Ne mo ete pojmiti kako je moja situacija te ka. Mogao sam, reklo bi se, odluiti da ni t a ne pi em i da ni ta ne objavljujem, odbijajui takav posao, ali i to bi bila pjesma, priznanje poetske tajne. Bilo bi u tome romantizma, razmetanja, prenemaganja i preuzetnosti, tipino literarnih postupaka i sta-

36 vova. Ne pisati iz principa i dostojanstva, zbog protivljenja savjesti dakle, ne postoji ni ta knji kije ni meketavo-lirinije, kao nain izra avanja i in vjere. Osjetio sam bezgranino olak anje kad je izi la moja druga knjiga, itajui izjave najmjer odavnijih pera da Emile Ajar ne postoji. Izrezao sam te lanke i polijepio ih po z idovima oko sebe: kad me obuzmu sumnje, dvojbe, vanjski prividi, problemi s disa njem, hladan znoj, zebnja i drugi znakovi ivota kojima kadikad uspijeva da mi pru e neku iluziju, te zavaram sam sebe, sjednem u naslonja pred ta bratska svjedoanstv a, zapalim kratku lulu nabijenu engleskom flegmom pa itam i preita-vam ta svjedoans tva nepostojanja, koja bi ve tisuljeima morala biti izvje ena po na im zidovima. Kad je objavljen moj prvi rukopis, na prijevaru i varku, dakle dok sam jo bio u C ahorskoj klinici, prosvjedovao sam. Bio sam uvjeren da mi je to podvalio Tonton Macoute, zato to se mo da nadao tla e se knjiga prodavati pa u tako moi sam platiti sv oje klinike tro kove, a osim toga i zato to je oduvijek elio da postanem kolaborant k ao on, u slu bi rijei i njihov plaenik, zato to su rije-i'i unosne. Branio sam se. Galamio sam kako sam pisao jedino zato da imam manje problema sa samim sobom i da izbjegnem kemoterapiju. Ali sam napo-.I jetku povjerovao da je mnogo pametnije da to objavim, da me ne optu e zbog mahnitog idealizma i mesijanist ikih i utopistikih tendencija. Bio ara uostalom oprezan i uredio da moj prvi ugovor p otpi e netko drugi, kako ne bih bio otkriven. Po-loji nevidljiva i sveprisutna pol icija koja vas za37 skoi na najmanji znak postojanja i zbii vam sudbinu u guzicu. Sve mi je to u isto vrijeme omoguilo da sam sebe lukavo iskoristim i umaknem natra ke u eljenom smjeru: da postanem pisac, to ni pod koju cijenu nisam elio postati, jer je to bila moja n ajintimnija elja. Trebalo je da se nasmrt nadr-kam kako bih prebacio krivnju na m asturbaciju, koja se slu beno priznaje kao izvor krivnje prvoga reda i tako predst avlja divan alibi. Sva stravinost mog polo aja proistjee iz injenice to sam obdaren lucidno u. Svaka e v zda od psihijatra rei da je lucidnost posebno est simptom kod velikih depresivaca. Ali ja im, vjerujte mi, zadajem mnogo posla. Veina psihijatara koji su me ispitiv ali oti la je uvjerena da su veliki paranoici i megalomani, zato to se usuuju hvalit i da su ljudi, uistinu ljudi dostojni tog imena, sa etiri noge i s nju kom koja se koleba izmeu govna i krvi. Ja sam im prilijepio maniju veliine i oni su zbog brige kojom ih obasipam oti li uvjereni, u svoj ljudski karakter. Ispriavam se zbog svoje deraine, ali ovog me trenutka opsjeda policija, s vatrogas nim ljestvama koje se hitro uspinju prema meni, agenti, s mitraljezima u aci, zav ijanje sirena zebnje i teleskopskih pu aka, izlo en sam opasnosti da me u oitom prije stupu uhvate novinari poslani posebno u tu svrhu u Caniac. ini se da sam dobio Go ncourtovu nagradu, za izvornost. Prije svega, uope nisam ni znao da Goncourtova n agrada postoji. To je prvo. Osim toga, odustao sam od bilo kakve kandidature za Gorcourta uoi njegova dodjeljivanja. To je drugo. I naposljetku, kao to u sada doka zati, izdao me je Tonton Macoute. Kao tree. 38 Naokolo se motaju televizijske kamere i spremaju se otkria. Sutra e pisati po novi nama da sam uzeo ono to mi je bilo najsvetije na svijetu, svoju majku, koja je um rla strahovitom i vi e nego pre-sporom smru od cerebralne skleroze u Cahorskoj boln ici, i da sam iz nje izvukao knjigu i knji evnu nagradu. Izgubio sam glavu. Potpuno sam se dezintegrirao uslijed prekomjerne vidljivosti, ali oporavila mi se desna ruka koja dr i naliv-pero i, kao to se vidi, nastavio sa m pisati, jer dok pi em privremeno izbjegavam navalu psihiki neodgovornih elemenata . Glavu nisam poku avao osposobiti: ona ionako nije moja. Ona me dobro pokriva, al i nije moja. Isfazo-nirao sam si facu kakvu nose odrasli. Dodajem da je Tonton Macoute priznao kako je uvjeren da u ja od ove ispovijedi ko ju pi em ovdje u Lotu ili, konano, negdje drugdje, koliko on zna, na brzac napravit i knjigu i na neki nain objaviti te svoje iznutrice, to nikad neu uiniti. Nije mi ak ponudio ni svoj apartman za pisanje. 39 Mnogo prije Kopenhagena saznao sam da postoji psihijatrijska kola za antipsihijat riju, koja mi je iznijela svoje ponude. Psihijatri tog smjera tvrde, kad bi se o

snovalo drugaije dru tvo, s drugaijim obiteljima, da bi sluajevi kao to je va citi i milijuni drugih istog ljudskog roda, postali nemogui. Veoma dobro shvaam te antipsihijatre: pun im je kufer problematinih lica kao to smo mi, pa ele promijeniti stolicu. Osjeaju potrebu za obnavljanjem. ele promijeniti dru tvo da bi promijenili sto lica problematine stolice. Ovdje moram prasnuti u izoviti cer hi! hi! hi! jer, ako postoji ne to ega se rijei u asavaju, to je onda igra rijei: to ih jednostavno raz goni. Oduzmite rijeima njihovu ozbiljnost, njihovu prazninu i njihov pseudo-pseud o, njima e zaprijetiti zdravlje i lijepi svje i obrazi. Rijei se u asavaju zdravlja je r se od njega razbole. 40 Ukoliko dana nji a avci vi e ne odgovaraju, pa treba promijeniti dru tvo kako bismo dobil i drugaije a avce, mi, stari, ne tra imo ni ta vi e. Ali mo da bi bilo dobro da se ujedin vjetski kongresi psihijatrije, radi usagla avanja u pogledu eljene vrste luaka, da b i se zatim stvorilo dru tvo prema eljenoj ludosti, u pogledu broja potrebnih a a-vaca za njegovo funkcioniranje, proizvodne upotrebe kojoj se namjenjuju, mjesta koja e za njih biti osigurana u ustanovama posebno u tu svrhu osnovnima, s kulturnom, ideolo kom, vojnom, ekonomskom djelatno u, koja bi vodila rauna o vrsti eljene ludosti te ohrabrivala i umno avala vrstu eljenih a avaca. To bismo onda mogli nazvati vrsnim i votom. Zahvaljujem ovdje prisutnom dru tvu koje me je kao degena povlastilo vi e nego ostal e. Zamalo da ne zaplaem od zahvalnosti. Zavr imo sada s onim pitanjem zeza: da, ja sam jedan od njih, kao to su tolike novine i radio--mre e pogodile. Na e zezantsko stanje prepoznaje se po na im krikovima koji se ne boje nikakve konku rencije, po na oj praznini koja zvoni na budunost koja je pred nama, i po tragovima na ih suza, hladnom znoju i krvi. Ali to se tie milijuna i milijuna pravih zezanata, oni se prepoznaju po odsutnosti bilo kakvih tragova. Oni esto ne znaju ni itati ni pisati i lako kriju svoje zeza ntsko stanje. 41 Banglade broji devedeset milijuna zezanata. U ileu, u Argentini, i pomalo svagdje, ubijaju i mue one koji ele biti svedeni na stanje zc/.anata. U Africi, kad se vide klinci od gladi napuhnutih trbuha, nitko ne tra i tvorce zez anata, zato to oni, u svakom sluaju, zavr avaju, i to veoma rano. 42 Poelo je to u stvari prije tri godine, kad su shvatili da sam predodreen da se bor im do kraja kako bih pre ao na drugu stranu. Vr ili su na mene pritisak. Objavite to. To je ljekovito. Uzmite pseudonim. I ne uznemirujte se. Nitko nee po vjerovati da ste sposobni za ne to slino. Ako bude dobro, rei e da u tome ima umijea i tehnike i da nije mogue da je to napisao poetnik. Da je to djelo pravog profesion alca. Ostavit e vas na miru. Rei e da slu ite samo kao posuiva imena, crnac. Kurva. Popustio sam. Kad se preda mnom izgovori rije kurva, uvijek popu tam. To je moja potr eba za autentino u. Ali ako sve to to sam napisao ne vrijedi ni ta? Ako to ne vrijedi ni ta, rei e da je to ljudski dokumenat. Ljudski dokumenti nikad n i ta ne vri43 jede, zbog svoje grae. Kad bi imali neku vrijednost, imala bi je i njihova graa, i nae je sve samo Ju na Afrika, znate. To je svuda tako. Ne treba biti nepravedan pre ma Ju noj Africi. To je ljudski dokument. Nastojte da bude sasvim li en svake vrijed nosti, to e onda biti uistinu autentian ljudski dokument. Jo sam uvijek nepovjerlji v. Imao sam tetku koja je dobila nagradu za ljepotu, na Martiniqueu, 1926. Slu ajte, Pavloviu, nemojte se proseravati. Psihijatri smo mi. I to je, kao napomen a, dovoljno. Pi ite. Ne to malo vi e, ne to malo manje... to e vas isprazniti. A, osim to ga, dosta je kleveta. Imali smo ipak Beethovena i Mozarta. Da, ali Beethoven i Mozart mogli bi opet dovesti do dvjesta milijuna mrtvih, ako se Kinezi suprotstave i ako tu dvojicu bude trebalo braniti. Nemojte cjepidlaiti zbog sitnica. Ne mo ete provesti ivot idui od klinike do klinike. Socijalnom osiguranju i va em Tontonu Macouteu ve je sve to dogustilo. Pi ite, nitko

vas zbog toga nee mrziti, zato to ste osvjedoeni degen, otkako ste poeli zvati u po mo policiju svakog dana zato to svie zora. Kakav je to dokaz? Ima na svijetu na milijune ljudi koji svaki dan zovu u pomo za to to svie zora. Hajte, hajte. Mo da, luaci. Ima prije svega na milijune ljudi koji ute, zato to imaju za to dovoljno razloga i znaju da ne vrijedi zvati u pomo. Da je to ak i opasno, da bi mogli izazvati ne eljene posljedice. 44 U utio sam. Istina je da me mui taj mali problem. Svaki put kad svie novi dan, otvar am prozor i zovem u pomo. Skaem na telefon, nazivam Crveni kri , Katoliku pomo, Veliko g rabina Francuske, malog, Ujedinjene nacije, Ullu, majku sviju nas, ali budui da su svi oni sasvim u toku stvari, budui da roenim oima vide da svie novi dan i da zb og toga uzimaju ak i svoj zajutrak, suoavam se s obinom svakodnevicom, a to je krah . Dakle, postajem udav, bijeli mi , vjerni pas, bilo to, samo da doka em kako s tim nem am nikakve veze. Odatle potjee i zatvaranje i terapija, radi normalizacije. Ustra jem, uzmiem, bri em. Kao pepeljara, no za rezanje papira, mrtav predmet. Bilo to beza zleno. Vi to nazivate ludilom, je li? Ja ne. Ja to zovem legitimnom obranom. Ne ka em, poku avali su mi pomoi. eprkali su po mojim ko arama za otpatke i bilo je s ti m u vezi poku aja nekih tumaenja. Jedan od mojih istra ivaa konano je otkrio da sam u d obi od etiri godine u igri ubio malu makicu i poslije, zna se, osjeaj krivnje, gri nj a savjesti i mr nja prema samom sebi. Prebacivao sam to na Auschwitz, na Pi-nochet a, na Gulag i sve ostale izlike, dostatne da sperem ljagu sa samoga sebe. Nije s e radilo o genocidu, ni logoru za muenje, radilo se o maloj makici. To mi uope nije pomoglo, to je makicu samo dodalo svemu ostalom. Pustit ete me van ako ovo objavim? Dopustit emo vam da se vratite kui kad god za elite. Dolazit ete jednom tjedno na kon trolu. 45 Prihvatio sam samo klimanjem glave, ne sasvim pouzdano. Oni moje odgovore esto sn imaju na magnetofon, da ih prouavaju, ali klimanje glavom ne mogu snimiti. Nisam se ipak mogao upustiti u to dok se nisam posavjetovao s Alvettom. 46 Alvette je diplomirala knji evnost da bi postala prodavaica u Prisunicu, a poslije je, na moj nagovor, postala kraljica panjolske i stekla pravo na socijalno osigur anje. Dr ao sam joj teaj iz panjolske povijesti u toku tri mjeseca, da je pripremim, zato to su psihijatrijske bolnice prepune i postoji selekcija. Bio sam dakle lim ar, zidar, pla-katirac, zato to rad ovjeka ini najvi e pseudo, a najmanje primjetljiv im. To ovjeku pru a odreenu zadovolj tinu. Sve to samo privremeno, zato to sam siguran da e mozak do ivjeti svoju 1789. Dakle, zahvaljujui mom iskustvu i ohrabrenju, Alvette je postala najprije kraljic a panjolske, a poslije jednostavno princeza: otkrili smo naime da su panjolske kra ljice bile podlo ne velikom ceremonijalu, etiketi i neumoljivom protokolu. Bilo bi isuvi e glupo da se svojevoljno uvalimo u ne to tako zamr eno. 47 Kad je Socijalnom osiguranju dozlogrdilo i kad je Tonton Macoute po izio zbog na ih klinikih tro kova, Annie je oti la raditi kao filmska mon-ta erka, jer, bilo kako bilo, radilo se ipak o filmu. Ja sam obavljao dvadeset zanata, jedan nezapa e-niji od d rugoga, doista sam se iskazao. Imali smo i jednu malu djevojicu, ali nismo je ba m nogo pokazivali: bilo je to savr eno normalno dijete, pa je postojala opasnost da to ne baci sjenku sumnje na moj pseudo-pseudo i na moju princezu. Dogovorio sam se s Tontonom Macouteom da u na klinici boraviti samo tri tjedna godi nje i ni dana vi e. Bilo je to jo prije Danske, prije moje velike krize u pogledu autentinosti. I mao sam dakle samo tri tjedna godi nje za vje banje, za snala enje, za uenje i priprema nje. . Kupio sam jednog udava i pa ljivo ga promatrao radi svog prvog dokumentarnog djela , Velika Maza, ali taj se nitkov zavlaio u kojekakve zakutke i nestao s vidika, z ato to nije elio omoguiti raanje literarnog djela. Usprkos na em dogovoru u pogledu tri tjedna klinike godi nje, uspjelo mi je izdraniti jo deset dodatnih dana, zahvaljujui zapravo mom udavu. U tom sam trenutku ve bio b

ez love, Annie nije mogla pronai film za monta u, uslijed krize imaginacije, a ja n isam imao ni najmanje volje da se snalazim kao limar ili smetlar. Bio mi je pun kufer sakralizacije rada i svaki put kad bih u znoju lica svoga zaraivao koricu k ruha, ispunjao me tako zaraen kruh takvom odvratno u da bih sve izbljuvao, jer mi elu dac ni ta ne bi probavljao. Konano je kucnuo trenutak kad smo se Annie i ja u Caniacu na li u takvoj strahovito j bijedi da 48 sam jasno osjeao kako stvarnost crkava od cera, dr i se za trbuh od kesa i upire pr stom u nas, zato to uvijek ona ima posljednju rije. Annie i ja pogledali smo se u oi. Trebalo je klopati, to je zakon sviju vrsta, a nismo imali ni kinte. to da radimo? Ti e otii na stan svojim roditeljima. A ti? Ja se klopim po elu. Ne znam kako mi je sinula ta misao. Mislim da se tu ispoljil a genijalnost mog djeda po majci, a on ipak nikad u ivotu nije bio u uzi, toliko j e bio jak. Dobri bo e, udav! zaurlah. Sutradan sam lijepo izi ao na ulice Cahorsa u etnju, sa svojim udavom na uzici. Vel ika Maza se mugucala, ne dirajui nikoga, koristei glavama velikih avala oznaene prije laze, po tujui crveno svjetlo, vladala se po svim propisima, to da vam priam. Ali ond a je nai ao neki policajac i to se dogodilo? Hotimice je nagazio na mog udava. Uinio je to namjerno, svinja jedna! Stojei jednom nogom na njemu, budui da je vidio da se radi o udavu, od straha pred zamjerkama i nekonformistima. Prosvjedovao sam. Vi ste to uinili namjerno, bogara mu! Kao da je bio zauen. to sam uinio namjerno? Stali ste na mog udava. Dakle, na to se pravio kao da zaista ba ni ta ne razumije. Pa to je roeni glumac, ov aj cajkan ovdje, pa to je za krepati. Kakvog udava? Kako, kakvog udava? Ovog ovdje! Pa poka em ka iprstom Veliku Mazu. 4 Pseuo 49 Ja lijepo etam sa svojim udavom na uzici, a vi stanete na njega, samo zato to nije odavde. Cajkan pogleda prema mojim nogama. Sasvim se zajapurio. Ovdje nema nikakvog udava ree tobo e sigurno, zato to je bio obian prevarant. Velika Maza pravila se kao da zalizuje kvrgu koju joj je napravio cajkan. A ovo, to je ovo? Ovo nije udav? Klinac ree cajkan, jer je imao bogat rjenik. U Cahorsu nema udava. Nije ovo Afrika . Dakle tako, napolje Afrikanci, je li? Cim ste spazili mog udava, odmah ste mu st ali na gubicu, iz rasizma. Bogara mu ree cajkan jednostavno, jer nemojte se zavaravati, oni po tuju svog patro na. I to je taj gad uinio? Izvadio je iz d epa zvi daljku, ali ni zvi daljka nije vidjela mo g udava. Rekla mu je glasnim i razumljivim glasom, u znak la nog svjedoenja: Ovdje nema nikakva udava. Zvi daljke naravno ne govore i to je bila tako nespretna policijska provokacija da ni jednog trenutka nisam oklijevao. Nisam ba neki nasilnik, ali kad zvi daljke ponu poricati postojanje udava u Cahorsu, to je pona anje tako neobino, a uz to podmee ov jeku da je lud, da se uistinu ima za to raspaliti. I to je uinio taj gad poslije primljena udarca? Izvadio je iz d epa drugog cajkana, koji je opet izvadio treega i za tren oka sve je oko mene poelo vrvjeti od sasvim po a avjelih cajkana, koji su se mno ili i vadili iz sebe druge cajkane, pa je od toga sve naokolo poelo vrvjeti od udava koji su pori50 cali postojanje udava, i sve je to zajedno poelo vrvjeti, i mno iti se, i iriti se, i stezati me, i navaljivati na mene, i rasti, i mno iti se, i osjetio sam kao da s

am na samom vrhu svjetske ljestvice i tako sam se prestra io da sam poeo urlati i z azivati u pomo Pinocheta ali nema dobrog boga. Opet sam se na ao na policijskoj sta nici i tek sam tamo imao sreu. Komesar Paternel me je prepoznao zbog mojih genets kih predaka, a on je znao da sam potomak najstarije dinastije u carstvu. Slu ajte, Pahlevi, dosta bi bilo tih va ih ospo-ravateljskih tosova. Mi ovdje ne elimo nikakvih Ijeviarskih provokacija. Cahors je miran grad. Otiite to izvoditi kod on ih a avaca u Parizu, Pahlevi. Pavlovi, a ne Pahlevi odgovorih mu veoma dostojanstveno. Pahlevi Reza, to je iran ski ah. To nisam ja. On pocrveni. Ja savr eno dobro znam tko je iranski ah, a tko nije ree komesar Paternel, ralajui. mojte se sa mnom prepirati, zato to vas uvrede efa jedne strane zemlje mogu skupo stajati, Pahlevi. Ja sam Pavlovi! urlao sam iznemoglo, zato to ni sam nisam bio ba ne znam kako sigur an da sam ja ja i ovdje i tamo, da se dam ubiti, da se dam muiti i da se dam stri jeljati. Nemojte insinuirati! Ja sam Pavlovi, ja nisam Pahlevi! Pahlevi je iransk i ah, a iranski ah nisam ja! Ja nikad nisam ni rekao da ste vi iranski ah, bordela mu usranoga! tektao je on, V i ste to iznijeli na tapet! Ja nisam iranski ah i vi vrijeate, a va e perzijske tapete i ilime jednostavno mrzim! Ja nisam 51 iranski ah, u to sam siguran, a to je isto kao i da jesam! Pahlevi, to je on! Ja nisam iranski ah, ja ni ta nisam uinio, ja s tim nemam nikakve veze! JA NISAM IRANSK I AH! Namjestili su mi deset dana na klinici, bijah smje ten, opran, nahranjen, izdrkan, na tro ak socijalnog osiguranja, zato to je bilo neosporno da nisam iranski ah, a z a to imam podr ku zvi daljki koje govore, cajkana koji se razmno avaju i udava. Helena je treba stalno mijenjati ime, ako ovjek ne eli da se dade uloviti takoer mo gla urediti da mi se pridru i, etajui ulicama grada odjevena kao princeza, u daljinu izgubljena pogleda, s violinom u ruci. Njezin je ujak poznavao gradskog savjetn ika, ljeviara, a kad je laj vidio sredovjenu princezu kako se ee ulicama Cahorsa s v iolinom u ruci dok iz dubine njenih oiju virka budunost, odmah je shvatio da se ra di o visokoj politikoj linosti koja nagovje tava promjene. Donio joj je poklon, znat e kako je, nikad se ne zna, i veoma diskretno strpao Agnezu na kliniku. 52 Zaboravio sam vam rei da je Alyette vrlo lijepa, ali znam da nisam gospodar svoje imaginacije te mi se dogaa da vidim ljepotu tamo gdje drugi vide samo fizike obli ke. Ja to nastojim sakriti zato to osjeam razumljivu tjeskobu pred zahtjevima ru -noe . Imamo jednu omiljenu klupu u dvorskom parku i pretpostavljeni nas ljudi ostavlja ju na miru. Od onog trenutka kad vas proglase za a avca, svi vam iskazuju blagonakl onost zato to to nema veze s politikom. Postoji samo jedna mala nezgoda: udav me slijedio i u kliniku. Nou se nje no omatao oko mene tako da sam se gu io. Morao sam pisati o njemu da bih ga se oslobodio. V elika Maza bio je moj prvi poku aj autoterapije. Self-service, kao to ka u kad netko sam sebe poslu uje. Moj se udav ve kod prvih napisanih stranica poeo gubiti, a kad s am knjigu zavr io, sasvim je nestao. 53 Sada bi mi bio potreban drugi si e da se branim i spa avam. Naime, kao to je svima po znato, postoji kriza si ea. Ne znai da ih nema, ne, hvala bogu, ali veina ih je ve ob raena. Ima i takvih koje ne bih elio ni pod koju cijenu, zato to su zarazni. Ne gov orim uope o ileu, kako da ga se oslobodim pomou romana. U Ju noj Americi ima vrlo dob rih pisaca, time se bave oni. Tu je i est milijuna istrijebljenih Zidova, ali s t im je ve svr eno. Tu su sovjetski logori, arhipelag Gulag, ali treba se uvati lakoe. Tu je i rat u Banglade u, sa dvije stotine tisua silovanih ena, to bi knjizi omoguilo jedan mali legitimni seksi dodatak, ali to vi e nije aktuelno, to je suvi e brzo pro l o. Tu je i polo aj amerikih Crnaca, ali ameriki crni pisci po ize kad im netko ukrade njihov si e. Tu su i glad, korupcija, pokolji, be a e i bezumlje u Africi, ali o tome se ne mo e govoriti, zato to bi to bilo rasistiki. Tu je zamalo posvuda i ljudsko prav

o, ali bi to izazvalo samo smijeh. Tu je i nuklearno naoru anje, ali to je jedina stvar koja je zajednika SSSR-u, Sjedinjenim Dr avama, Kini i Francuskoj, a ja ipak ne mogu pisati protiv bratstva, nada nam je i te kako potrebna. Tu su i genocidi rani Cigani, 0 kojima se malo govorilo, ali dokumentacija je nestala u plinskim komorama. Tu je i OUN, ali to bi ipak bilo preveliko sranje. Tu je i sloboda, ali od toga je ve Ren Clair napravio komian film. Tu su i oceani zebnje, krvi i strahota na sve st rane, ali ve su tisue pisaca sve to iskoristile. Tu je naravno 1 ti ina, ali vi e nema krivaca. Meni treba originalan si e. 54 Tada mi je prvi put sinula ideja o knjizi Momo, za to plae ? Moja je majka takoer umrl a ovdje, u Cahorsu, u istoj bolnici, nakon dugotrajne cerebralne skleroze s povr emenim gubicima i vraanjem svijesti, u toku pune tri godine. Bio je to zlatan si e. Bio je to si e kakav sam tra io. Bio je to originalan si e. Imao sam krizu poti tenosti i odbijao svaku poslu nost. Ali odbijanja poslu nosti ne v odi niemu, kad je netko autentian pisac. Tonton Macoute autentian je pisac i on je iz svoje majke izvukao sve to je mogao. Kako da se toga oslobodim? Da na to ne mislim? Da zaboravim? Napravi od toga knjigu. Alvette, Alvette, uti... Znam. Nasmije ila mi se nje no, kao u sladunjavim romanima, i stegnula mi ruku bez ikakva literarnog stida. Ne mogu to uiniti. A, osim toga, a osim toga shvatit e da sam nasljedan. To je te ko, znam. Kad sam diplomirala knji evnost, ja sam takoer eljela pisati. Nisam se usudila. eljela sam govoriti o istinskim stvarima. Ali, zna , ovjek vi e nema prav a na istinske stvari. One su tabu. Ljubav, dijete, majka, srce... konano, popular ni organ, hou rei, sve je to seljaki. To je melodramatika, mizerabilizam, senzibili zam, sentimentalizam, osrednjost, to nije literatura, zna . A, osim toga, to nije novo. To je ono stalno, a stalno, to je reakcionarno, zato to se ne eli promijenit i. To nije originalno, time se kritelji djevianskih zemalja ne bave. 55 deranje govana takoer nije nikakva avangarda. A, osim toga, primijetila sam da istinske stvari ovjek ne mo e ak ni zamisliti. Da b ismo ih otkrili, da bismo doprli do njih, treba prevladati neuvene kulturne zapre ke, posvetiti se istinskom arheolo kom iskopavanju, a poslije te onda smatraju rea kcionarom, zato to se ono to je stalno ne mijenja, stalno je natra no. Nisam imala d ovoljno ma te da otkrijem istinske stvari, Jeanote Lapine. Njih su sahranile la i po d hrpom pseudo-pseudo stvorenom od njihovih vlastitih ru evina. Meutim, ti se mo e u t o upustiti. to bude iskreniji, to e ti vi e aplaudirati kao toseru. to vi e bude govo stinu, to e je vi e sakrivati, Jeanote Lapine. Hajde. Pi i. Objavi. Ne izla e se opasnos i da te otkriju. Tvoja majka i brat mogu mirno spavati. Bojim se. Ako te proku e, mo e se jo uvijek vratiti u bolnicu. Ja u te ekati. Rei e: Zar nis etili da je on psihopat? Bojim se. Strah je samo jo jedna istinska stvar vi e. Oni e biti nemilosrdni. Bit e puni prezira, poruge. Bit u omra en, popljuvan. Ne govo rim o masakrima, logorima za muenje, Ah/ctte. Oni e to razumjeti, oni su na to naue ni, to je njima obina svakodnevica. Ali ti ne zna sve, nisam ti sve rekao ... Kad sam imao etiri godine, ubio sam jednu makicu. To nije Pinochet, to nisu odrezane d ojke ena u Bevrutu, to bi oni jo mogli shvatiti. Radi se o maloj makici. A to mi ni kad nee oprostiti. 56 Dobro, ali ipak nisi obavezan da ka e sve. A ako primijete da sam normalan} Prvi put otkako postoji nebo, u njenim se oima pojavio bljesak mr nje. Ne lupetaj gluposti. Da si normalan, ja ne bih sada bila ovdje, pored tebe. Da s i normalan, ja bih ti pljunula u lice. Kad emo opet moi voditi ljubav? To je te ko, Jeanote Lapine. Veliki psihotici na eg tipa vi e nemaju seksualnosti. To

bi pobudilo nepovjerenje. Ali obeavam ti da u poduzeti sve da se moje stanje to pri je pobolj a... Nai emo se opet vani. Ona me ozbiljno pogleda. Naravno, netko bi morao hraniti moje jedno-roge za mog izbivanja. Sada ih imam s totinu. Bilo bi bolje da im ne govori o svojim jedno-rozima. A ne, to je u redu. Objasnila sam doktoru da smo na na oj tapiseriji iz Bayeuxa im ali u kui jednog jednoroga, kad sam bila mala. On me je shvatio. Bio je vrlo zado voljan. Protumaio je to kao regresivno pona anje: kao moje odbijanje da izi-em iz dj etinjstva. Rekao sam joj odluno: Bilo bi bolje da im ne govori o svojim jedno-rozima, Alvette. Ali, za to? To mi ide na jetra. To je mitolo ka ivotinja. Kao ovjek. Ne mogu podnijeti tu misao. Od toga me hvata iza. Pazi, dolazi Jeremija ... Jeremija je bio jedan simpa bolniar, biv i igra ragbija iz Montpelierea, koji je ima o devedeset ki57 lograma samih mi ica, ali je bio veoma nje an i osjeao je potrebu da oko sebe okuplja krhke ljude, kako bi se mogao osjeati jo malice jaim. Da mu izvedemo pastrvu? Mo e. tos sa pastrvom ve je klasian meu luacima, nikada ne zataji i uvari ga se stravino b . Zdravo, Jeremija! Dobar dan, prijatelji. Doite na doruak. Uhvatio sam Alvettu za ruku. Odmaknuli smo nekoliko koraka, a onda se ona zasuta vi i podigne ruku, pokazujui mi ne to na vrhu stabla. Pogledaj, pastrva! Gdje? Tamo, na drvetu ... Jeremijino je lice poprimilo mueniki izraz. Rekoh: Kako to misli , da se pastrva nalazi na drvetu, Alvette? Ona slegne ramenima. O, pa ona je iznuta ... Dobro, dobro, neka bude ree Jeremija. Imam za vas lo u vijest. Govore da e vam dopu titi da se vratite k sebi. Problijedio sam. K sebi? Ne, ne ne u sebe. Nego kui, znate. Fiziki. Kui? ta to znai, kui? Kamo, kui? Pa, o tome nitko ni ta ne zna, ali to je u svakom sluaju za sve ljude na svijetu is ta stvar. Alvette je oti la k svojoj sestri, a ja u Pariz, k Tontonu Macouteu. Smjestio me n a esti kat, u 58 slu insku sobu bez dizala. Ve sam vam rekao da je Tonton poginuo u ratu i da se pos lije toga dobro sna ao. Ali, ako emo pravo, treba priznati da su gradovi puni ljudi koji su poginuli ali su se ipak sna li u ivotu. Mo da ete zakljuiti da sam odvratan, ali toliko sam volio i, tovi e, nastavljam voljeti , da se moram braniti. To je luda ljubav. 59 Jo me jednom ili dvaput obuzeo udavizam, kako bih umaknuo svojoj vrsti i zakonima roda i ve sam na ovom istom mjestu sa svom potrebnom lucidno u razlagao kako me je Tontn Macoute, da u svom stanu ne bi morao trpjeti govnarije s udavom, poslao u K openhagen doktoru Christians-senu. Bilo mi je dobro. Zavr io sam svoju majku, otipkao sam je i predao izdavau. Doktor Christianssen dolazio je esto k meni na razgovor, s onom njegovom lijepom svijetl om bradom, koja je imala sreu to ima takva oca. On teno govori francuski na nain hum

anista, mislim naime rei da nimalo ne oklijeva ako rije treba uhvatiti za grlo. Znam, prijatelju, znam. Tamo gdje ima gena, nema zadovoljstva. Ali, u va em sluaju, to nije tata-mama problem. To je ne to jo intimnije. Va i geni nisu ni ta vee sranje ne go geni bilo koga drugoga. Mo ete biti mirni. 60 Mo da bi mi to i uspjelo, da me ve sutradan izdava nije podsjetio na to da posaijem dokaze o svom postojanju. Najavila je da e me posjetiti. Ja sam se ve jednom sastao sa svojim literarnim direktorom, Michelom Cournotom, p rije dva mjeseca u enevi, nakon povratka iz Brazila, kamo, ini mi se, nikad nisam otputovao. Dakle, neka mi izvole rei gdje sam bio u toku cijelog tog razdoblja? N isam oti ao u Zenevu na tro ak Ton-tona Macoutea iz psihijatrijskih razloga, nego da smanjim te inu, na institutu doktora Lennesa, koji je poeo vr iti neki novi tretman. Nisam vi e mogao na sebi vui toliku te inu, bilo je to opasno za srce. Nekoliko mili juna milijuna kilograma, ne znam tono koliko, nisam ni geolog ni geograf. Ne zna se tono koliko iznosi te ina zemaljske kugle, to varira prema pojedincima. Doktor L ennes uspio me natjerati da izgubim nekoliko kilograma. Literarni direktor bio je veoma ljubazan prema meni. Jednostavno mi je jednom pr ilikom rekao da to nije smetalo Hlderlinu da ne stvori golemo pjesniko djelo. Ne zna m to je mislio pod tim to. Znao sam samo to da je Hlderlin ostao lud gotovo trideset godina, a to je suvi e skupo kao literarna nagrada. Nikakvo pjesniko djelo nije to ga vrijedno. Hlderlin je umro lud zato to nije uspio smanjiti suvi nu te inu. Ali za mene je sastanak u Kopenhagenu bio mnogo opasniji, zato to mi je gospoa Gal limard istovremeno najavila i dolazak jednog novinara iz Mon-dea, gospou Yvonne B aby. Ona se takoer dolazi uvjeriti o mom postojanju. Sve dobro obavije tene novine i dalje su tvrdile da ja nisam ja. 61 Nisam ih mogao odbiti. Najbolji nain za dokaz da uistinu ne postojite sastoji se u tome da se poka ete otvorena lica, uz podr ku svog nosa, nju ke i rijei-rijei. Nema ve g dokaza o nepostojanju. Primio sam dakle svog izdavaa i gospou Yvone Baby u Kopenhagenu. Nije to bilo, kao to je ona napisala, u Ajarovoj kui, zato to to, u klinici, nije bilo mogue. ena dok a Christianssena ustupila mi je za tu priliku svoju kuu. Bio je tu ak i mali vrt s a psima. Bernardincima. Bernardinci, nasuprot njihovu dobru glasu, ne grizu. Alyette je samo radi toga doputovala iz Cahorsa, da se u tom isku enju nae pored me ne. Mo da nije bila posve vidljiva, ali siguran sam da je bila pored mene. Va a knjiga kao da pomalo puca po avovima ... Hi, hi, hi. Sada se smijem, ali tada se nisam smijao. Ja uope ne pucam po avovima. Moji su avovi a avo sa iveni. Runi av, koncem godina. Oprostite, tuca mi se. Znate, to uope ne djeluje kao djelo poetnika ... Zamalo da mi se nije pri oralo od radosti. Uvijek oram bez veze. Sanjam kako mi lak ne. Ja nisam djelo poetnika. Ja sam djelo stoljea i iskustvenih gena koji su u to umij e ani tisuljeima. Nema moguih poetnika. Alyette mi je priskoila u pomo i poslu ila nas ajem. Ja sam uzeo sa eerom. udna mi u sa eerom. Ljudski. Nije vam ba nitko pomagao? Tu sam ve pao u napast. Mogao sam ozbiljno uvaliti u govna Tontona Macoutea. Treb alo je da 62 ka em samo jednu rije i on bi se razgalamio, poeo poricati, prosvjedovati, demantira ti, sve to da natukne, suvi e zanesen u svom prosvjedu, kako mi je mnogo pomagao, kako je u sve unio mrvicu stila. Dakle, u jednom trenutku mr nje osjetio sam elju da mu sve to svalim na lea. Da ka em gospoi Simoni Gallimard da me je on nagovorio na to da iz agonije svoje majke izv uem knjigu. Ali, u isto vrijeme, dogodilo se ne to neobja njivo. Prvi put u ivotu osjetio sam elju da budem ono to jesam. Vi e nisam osjeao elju da budem udav, iako udavi s tim nemaju nikakve veze, s na im dobrim djelima.

Nitko mi nije pomagao. Velika Maza sasvim je autobiografske prirode. Moj se izdava nasmije io. Vi zaista imate smisla za alu. Vara se! Samo poku aj biti udav u Parizu punih est mjeseci pa mi onda govori o smisl u za alu. im nakaze vide nekoga tko je drugaiji od njih, odmah uzviknu evo nakaze! Vidi se da je vama va na jedino literatura ree gospoa Gallimard. Potvrdih joj, klimnuv i glavom. Alvette mi je polo ila ruku na rame, da me ohrabri. Naposljetku, to nije ni ta neistinitije od jednoroga ili pastrve na drvetu, tamo u Cahorsu. Moram vam rei da se jo jednom postavlja pitanje o literarnoj nagradi... Ja sam se odrekao, vi to vrlo dobro znate... To je bila istina. Ujutro, na dan dodjeljivanja literarne nagrade, 1974, Alvette je odnijela izdava63 u i lanovima irija pismo kojim sam se odrekao svake kandidature. U to sam vrijeme imao dovoljno razloga to nisam elio biti zapa en. Oduvijek sam elio postati lijenik, pedijatar, zato to sve to zapravo poinje jo tamo i, ako se zgrabi o dmah u poetku, mo da se jo mo e izmijeniti, izlijeiti. Ali nisam bio sposoban izdr ati s dam godina napornog studija. I poeo sam prakticirati pobaaje, zato to sam na taj nai n imao osjeaj da spa avam ljudske ivote. Pravi su me lijenici prijavili zbog nedopu ten e lijenike prakse. Morao sam se dakle pritajiti. Tra io sam druge naine da se normaliziram i uklopim u stvarnost. To je bio moj prvi veliki susret s haloperidolom, s neurolepticima. Heloise je u meuvremenu ve diplo mirala, smjestio sam je u jednu javnu kuu, u Ulici Zlatna kap, gdje su bile tri d jevojke koje su primale po pedesetak posjetilaca dnevno. Budui da su sve mu terije bili Sje-vernoafrikanci, nisu ih mogli optu ivati zbog rasizma. Uz Heloizinu pomo m ogao sam se na taj nain vjerodostojno upoznati sa ivotom prostitu-taka i Zlatne ka pi i napisati knjigu Momo, za to plae ? koja se u to vrijeme jo zvala Nje no kamenje. Im ao sam neprilika s policijom, zato to je progonila kurve i zahtijevala jedan dio autorskih prava. Povrh toga, komesar policije zaradio je obavljajui udorednu kontr olu kapavac i strahovito se raspalio na mene, jer ako je istina da sifilis ponek ad daje dobre rezultate, u pogledu genijalnosti, kao u sluaju Heinea, Nietzschea, Baudelai-rea i tolikih drugih, triper nije nikad ni za koga 64 ni ta uinio; to je jednostavno bila umjetnost radi umjetnosti. Nisam elio biti identificiran ni kao kliniki, ni kao nasljedni, a najmanje kao sim ulant, zato to sam vrlo dobro znao da nisam udav. Neuroleptici su prouzrokovali t renutke izuzetno u asne lucidnosti u kojima je moj ljudski znaaj postajao nepobitan i jednostavno udarao u oi. Ukratko, nije bio trenutak da dopustim da me prepoznaju. 2elio sam samo to da se za mene jednostavno niti uje niti zna. Du evni mir. Dakle, odrekao sam se nagrade, ali nekoliko mjeseci poslije, napisao sam svom iz davau pismo, izjavljujui da to nije istina, da se uope nisam odricao nagrade, da je ono prvo pismo bilo la no. Nisam elio da se pomisli da sam asocijalan i da imam pr incipe. Morat e dobro skoiti ako mi ele doskoiti. Na nesreu, sunce je ve visoko odskoilo. Mo rugi izdava izgledao je pomalo razljueno. Ali ja sam vjerovala da je to pismo bilo la no ... Ako se iega u asavam, onda se u asavam la i. One su vi e nego suvi e po tene. Ja sam dvostruk. Dakle, tu sam ih sve uhvatio. Bili su zadovoljni, razuvjereni. Dvostrukost je na ime tada bila veliki pomodni tos. Vi e ni ta nisu rekli. Bio sam na konju. Miljenik s ree. A, osim toga, moje je priznanje bilo iskreno. To ih je dirnulo, nulo, nulo. To je znailo otvoriti se oima i u ima svijeta. Pokloniti sam sebe u svoj svojoj golo tinji. Ljudski se dokumenti prodaju mnogo bolje nego romani. 5 Pseudo 65 Slu ajte rekoh to nije mogue. to nije mogue?

Ali to nije bilo mogue. Ljubav, kao to je bila moja, uvijek se pretvara u mr nju. Ja nikad ne opra tam. Konano, gospodine Ajaru, svi mi imamo psiholo kih problema... Htio sam zajecati, ali bojao sam se da ne pretjeram. Mislite ipak na to da je va a prva knjiga veoma zapa ena i da vas je petnaest tisua it alaca slijedilo ... To nije istina. Oni su itali moju knjigu i mo da su u njoj na li neko zadovoljstvo, z ato to se radilo 0 nekom drugom, to im je znailo neko olak anje. Ali me nisu slijedili. Misao o petn aest tisua italaca koji su uistinu spremni da slijede jednu knjigu, zaista je nemo gua. ak i onda kad se radi o knjigama koje govore o tome kako se mo e smr aviti, prepo ruuje se oprez. Ja ne elim da me tko slijedi. Kunem se svime to mi je najsvetije na svijetu da nik oga nikamo ne elim voditi. Ja se branim, to je sve. to se tie ostaloga, podi em svoj sitni mi ji glas Ajar, na ugro-finskom znai mi p sitni glas jedino zato da urlam da se bojim, 1 da se treba jo vi e bojati nego to se bojim i nego to sam se bojao 1976. godine, ka o to sam se uvijek bojao, ali nikad u tolikoj mjeri, zato to je strah jedina apsol utna vjerodostojnost, duboka, univerzalna, bratska, i u trenutku kad pi em ove ret ke kosa mi se di e na glavi pri pomisli da sjedim na stolici i da nitko, ba nitko n e mo e biti 66 siguran u to da stolica nije agent pseudo-pseudo zadu en za najtjeskobniju konspir aciju: pridavati svemu to vas okru uje umirujui, svakodnevni, obini izgled. uvajte se ove ko are za papir, ove pepeljare, ovog stola: njihova nepominost uurena za napad najoevidnija je varka: oni e skoiti, vjerujte mi, oni e svakog trenutka skoiti. uvajte se. Neprijateljske vas rijei slu aju. Sve se pretvara, ni ta nije vjerodostojno , niti e ikad biti vjerodostojno, dok god nismo, dok god ne budemo svoji vlastiti tvorci, svoja vlastita djela. Vjerujte mi: ja sam ve bio vjerodostojan kad je Ho mer urlao. Vjerodostojnost nee niknuti iz sjemena kao to smo mi. Treba promijeniti sjeme. Doktor Christianssen mi dobaci da u zgodnom trenutku zaepim gubicu, ali nema zgod nog trenutka da se zaepi gubica. 67 Potpisao sam novi ugovor kao i prethodni: Emile Ajar. Bio sam uznemiren: tako sa m ve po drugi put upotrijebio isto ime, a strahovito se bojim smrti. Ali doktor C hristianssen me je ohrabrio. Hajte, molim vas. Sudbina vas nee tra iti pod imenom Ajar, ni ta vi e nego li pod nekim drugim imenom. Boli nju glava za to. Ona guta sve. U svakom sluaju, imena su za sudbinu, znate . .. sve sami pseudonimi. Va udav, recimo, kad klopa mi a, ne pita z a njegovo ime. Naravno, ja znam da su Vikinzi, kad bi se koji od njih na ao suoen s a smru, sveano mijenjali njegovo ime .. . Sudbina tra i Carlosa, a nalazi Pedra. Vik inzi su vjerovali da e se smrt prevariti i da e Carlos ozdraviti. Ja sam ipak za svaki sluaj ne to poduzeo. Dao sam da moj prvi literarni ugovor umje sto mene potpi e neki voza taksija iz Rija. Na taj nain, ako se sudbina sluajno razgo ropadi, dobit e po tin-tari brazilski voza taksija, a ne ja. A, osim toga, 68 Rio je ipak dovoljno daleko od Cahorsa. Tako je ipak bilo nekog izgleda da se iz vuem, uslijed udaljenosti, osobito kad se pomisli na sve one gadove tamo dolje, k oji takoer oekuju kaznu. Prema tome, prvi ugovor nisam potpisao osobno i vje bao sam kako da se opet potpi em Emile Ajar a da to bude uvjerljivo. Potpisivao sam se i ponovno potpisivao, nis am se mogao zaustaviti. To me je fasciniralo. Simulant, mitoman, paranoik, a sad a jo i megaloman! Bio sam pokriven. Doktor Christianssen stavio me pod nadzor, ali sam se osjeao dovoljno jakim. Po to sam se tako ispotpisivao nekoliko stotina puta, tako da je prostirka u mojoj rupa gi bila posve prekrivena bijelim papirima s mojim pseudom koji se posvuda valjao , obuzeo me jezovit strah: potpis je postajao sve sigurniji i sigurniji, sve vi e i vi e slian sam sebi, identian, nepromijenjen, sve ujednaeniji. On je bio tu. Netko,

identitet, zamka ivotu, prisutnost neprisutnoga, nesavr enost, bezoblinost, sakatos t, koja preuzima postojanje, koja postaje ja. Emile Ajar. Utjelovio sam se. Bio sam ukruen, uhvaen, nepomian, epan, priklije ten. Ukratko, bio sam. Strah kod mene sve izvre. To je odmah propast i panika na palubi i S. O. S. a nigdje niodakle amc a za spa avanje. On je plivao pored mene i poku avao se uhvatiti za moj rukav. Vidio sam da je njeg a isto tako strah da bude Ajar, kao i mene da budem Pavlovi. A budui da smo se obo jica bojala smrti, bilo je to sranje bez izlaza. Koprcao sam se, poku avao se osloboditi. U svom naporu da se iz svega toga izvue im ao je est apa; 69 tri krila neke sasvim druge vrste, izvanredno uspjelu krlju t, ako se uzme u obzir da nije bila nimalo ljudska, te sasvim malecne sisice, ru iaste i materinske, zato to je ipak pomalo sanjario o ljubavi. Poku avao se iskoprcati, postati ne to sasvim drugo, postati areni lopo iz ivotinjskog carstva, ali mu to nije uspijevalo, kao ni meni, i uzalud je izigravao dodaizam, nije mu uspijevalo da se na taj nain izvue, ba kao ni nadrealistima. On je bez sumnje bio dadaist i to sasvim izgubljen, ako je uope ikad i bio dadaist, sa svim organima i elementima predodreenima za patnju . izik, da ne mo e biti vei, i to nasljedni, u ime Oca, Majke i Sina: zaudarajui s je dne strane, poeo je s druge strane zraiti sveto u, a dok mu je gubica bila puna krvi, iz njega su odande odakle bi normalno trebalo da potee jedino njegova zemaljska bestijelnost istovremeno izlazile ljubavne pjesme. Ponekad bi u udesnoj navali is tine uspio da na mjestu usnog otvora ima guznu rupu, ali odande, dakle, odakle b i normalno trebalo da izlazi samo govno, izlazile bi, kao kod vje tih pu aa, aureole svetosti, ljepote i mueni- tva, koje bi spretno iskori tavao da sakrije svoju sramotu . Pravio je remek-djela svojim agoninim kruljenjem i smradom svog daha, proizvodi o je ze-zove koji su se isparavali smradom to bi se mogao smatrati besmrtnim, kad ta rije ne bi tako esto slu ila samo za ulagivanje smrti. Jedino nije mogao promije niti svoje organe za reprodukciju, zato to je potrebno da se pseudo-pseudo nastav lja, budui da nema tvorca. 70 Uzalud je Ajar poku avao da se prometne u ko-zobrod, u asparagus, u spravu, u vode ni pleonazam, da se vi e ne mora stidjeti samoga sebe i svoje la i. Jadna budala! to je vi e nastojao da ne bude ovjek, to je vi e dobivao ljudska obilje ja . 71 Te noi imao sam nove halucinacije: vidio sam stvarnost, koja je najjae halucinogen o sredstvo. Bilo je nepodnosivo. Na klinici imam druga, srekovia, koji vidi zmije, takore, sablasti, sve same simpa tosove, kad halucinira. A ja vidim stvarnost. Us tao sam, upalio nadu, da bude malo vi e svjetlosti, a malo manje istine. Hou rei ibic u. Nemojte nikad priznavati. Nisam upalio elektrino svjetlo, zato to ono ostaje st alno upaljeno, nego ibicu, ona se brzo gasi i ovjek odmah uzima drugu, to mu daje nadu i svaki put donosi olak anje. U jednoj kutiji ibica postoji pedeset civilizaci ja, to vam daje pedeset puta vi e nade nego jedna jedina elektrika. im sam upalio p rvu ibicu, vi e nisam imao halucinacije i ugledao sam Krista. Pored njega stajao je Momo, mali arapski idov, Mo-hammed iz Zlatne kapi, zlatne kapi, zlatne kapi, zna te, one iz knjige Momo, za to plae , rasistikog i antisemitskog djela, kao to su bili r ekli oni koji 72 nisu kadri raspoznati rasizam i antisemitizam, zato to je to njihov prirodni di ni organ, a ovjek nije svjestan svog disanja. Mohammed, koga zovu Momo, radi frankof onije, stajao je pored idova po imenu Krist, onoga koga su oznaili kao ljubav i zd ravlje ovjeanstva kako bi mogli progoniti Zidove, da bi ih kaznili, za to to je jedan idov izmislio kr ansku civilizaciju i kr ani mu to ne mogu oprostiti, zato to im to na ee obaveze. Klinika je injenica da kr ani smrtno mrze Zidove zato to su ih stvorili kr ma, sa svim du nostima kojekakvih obaveza kojih se ne ele osloboditi. Momo je stajao pored prvog izabranog Zidova i obojica su promatrala nadu kako do gorijeva i uskoro e mi opeci prste, kao obino, ali je ovom prilikom trajala ne to du e nego obina ibica, zato to je imala dva navijaa i to je bilo dobro za moral na e momad

Ti ne misli da e mu opeci prste? upita Momo, promatrajui ibicu. Ne ree Krist, s izrazitim naglaskom ruskog idova, premda nikad uope nije bio u Rusi ji, otkako postoje psihijatrijske klinike. Ne, ne mislim. Ova mu ibica nee opeci p rste. Dakle, misli da e se prije ugasiti? idov je sukao svoju riu bradicu. Imao je kukast nos, radi veeg antisemitizma. To ne znai ni ta. Uzet e drugu. Hoe li mu ova koju dr i u ruci opeci prste, hoe, ili klinac upita Momo. Jednako e mu opeci prste i onda ako se prije toga ugasi ree Krist, koji se razumio u nadu i civilizaciju, i koji je imao talmudskog duha. A, 73 osim toga doda ne radi se o tome to se ona gasi, nego to se tro i. Nato ga je uhvatio luaki cer, zato to se kuglao od kesa kad god se sjetio da su idov i uvijek bili optu ivani zbog ubiranja tro arine. A ja mislim da e mu ova ibica opeci prste prije nego to se ugasi ree Momo, s logiko djeteta koje eli dobiti na vremenu prije nego to se preda. Da se u ne to okladimo? Neu ree Krist, odluno, zato to je bio slabi i ustrajao je na svome. Ja se nikad adim. To mi brani moja vjera. . Boji se da ne izgubi ree Momo, koji je bio musliman, a kao takav bio je i kr anin budist i idov. Boli me patka to bih izgubio ree Krist, s bellevilleskim prizvukom, zato to je iz m izerabiliz-ma zalazio u Belleville. Ja sam uvijek gubio. Roen sam da gubim. Volim gubiti. Uvijek sam bio onaj koji gubi, to je moja snaga. Slabi sam i zato sam jo uvijek ovdje. to vi e gubim, to vi e muim svoje protivnike. Podrivam ih, iznutra, svoj om slabo u. To im namee svu gnusobu savjesti. Ne bi smio drkati, Momo, zato to je to podmukli sa-mozez, a, osim toga, ovjek vi e ne zna za to je zapravo kriv. Naravno da u izgubiti. Pa onda? Kad sam prvi put izgubio, bilo mi je dosta za dvije tisue god ina i to jo uvijek traje. Nisam skidao pogled sa svjetla ibice. Drhturio sam i osuo me hladan znoj. Stvarno st nikad nije toliko stravina kao u obliku halucinacije. A u to bi se ti sada kladio? upita Krist. 74 U no i predlo i Momo brzo. Kladim se da e se ugasiti prije nego to mu opee prste, mislim. Onda, pali? Pali pa se raspali ree Krist, zato to je volio almanah Vermot i duhovite dosjetke. ibica samo to mi nije opekla prste, svim zloinima, zagaenjem, Bejrutom i bombama po svim azimutima. Ali Krist je pomno promatrao ibicu, i ona je odjednom postala dva i tri puta dulja, i mogla je potrajati jo komad nade. Duguje mi no i ree Krist, zato to za jednog idova rasista i antisemita nema malih a. A, ne drekne Momo. Ne vrijedi opet si uinio udo! Hi, hi, hi! smijao se Krist, koji bi si s vremena na vrijeme priu tio malo smijeha , zbog svih onih prljavih udaraca koje mu je ozbiljnost nanijela u toku dvije ti sue godina. To e te nauiti da se sa mnom ne upu ta u oklade. I pogleda ozbiljno mene. A vas, vas e to nauiti kako da budete sigurni u neke stvari! ree mi i nestane, kao svaki put kad bi ga obuzelo oajanje. To me je malo smirilo, vi e nisam bio halucino-gen, vi e nisam vidio stvarnost, vidi o sam stol, stolicu, obinu svakodnevicu, savr en pseudo, dakle, sve na svom mjestu. 75 Moj polo aj ostao je ipak te ak, naime, iako je gospoa Yvonne Baby stanovala u hotelu i trebalo je da me pone ispitivati, kako bi se uvjerila u moje postojanje, tek s utradan ujutro, gospoa Simone Gallimard stanovala je s nama, u maloj kuici, i Anni e se veoma bojala da e ona ipak ne to primijetiti. Meni zapravo nikad nije uspijeva lo izvoditi pseudo-pseudo punih osam sati na dan, etrdeset sati na tjedan, uz dva sata za odlazak i dva sata za povratak, od kue do radnog mjesta i obratno; dolaz ilo mi je da zaurlam. Ali sve to nije ispalo tako lo e, samo to je savr eno iznenada do lo do neugodnog iznen aenja kad se pojavila specijalna delegacija iz Cahorsa.

Pa ipak, nikad nisam imao neprilika s magistratom toga grada koji doista voli na svojim ulicama imati jednog do dva a avca, kako bi pokazao da se zanima za kulturn u animaciju. 76 Sutradan, u etrnaest sati, uo sam kako bernar-dinac laje, netko je pozvonio na vra tima i Annie je oti la otvoriti. Onda se vratila, posve blijeda, jer je uistinu im ala razloga za to. Stigla je delegacija poglavarstva grada Cahor-sa i eli te vidjeti ree ona. To nije mogue rekoh. Slu aj, Paule ... Zvala me je mojim pravim imenom. To je meu nama bio ugovoreni znak. Identifikacij a. Na pomolu je opasnost. Ovdje? U Kopenhagenu? Ali to ele od mene, za ime bo je? Mo da je to samo zbog nekog prekr aja ree ona tiho. Sjea se kad si orao u Rue Na? Nije mogue da su do li u Kopenhagen samo zato to sam orao. Vrlo dobro znam da je to z a Cahors pravi dogaaj, ali... Dobro, uvedi ih. Uspeli su se. Bila su trojica, svi odreda podna-elnici. Djelovali su zbunjeno. Ni sam znao jesu li uzbueni zbog posjeta, ili ega drugog. Prvi podna-elnik ree: Gospodine Ajaru, ako dopu tate da vas nazivamo tim imenom ... I nato mi namigne. Namignem i ja njemu, isto tako, iz opreza. To nisam smio uinit i. To im je poslu ilo kao dokaz. Htjeli bismo vas upitati ne biste li mogli ne to uiniti za grad Cahors i za cijelu pokrajinu Lot. Nama je potreban kulturni centar, s kazali tem i kinematografima, d voranom za koncerte ... A mislili smo da biste vi mo da mogli isposlovati izgradnj u tvornica u na oj pokrajini.. . 77 Stajao sam, otvorene gubice i ne shvaajui ama ba ni ta pod milim bogom, tako da sam s e ve poeo osjeati rastjeskobljen i primiren, zato to ni ta na svijetu nije tako stra no kao shvaanje. Vidjet emo rekoh. Prije svega, nije trebalo proturjeiti, to je prvo pravilo psihij atrije. Lot je prilino siroma na zemlja, kao to zacijelo znate, a izgradnjom tvornica i otva ranjem radnih mjesta ... Sukao sam brk. Poeo sam taj razgovor smatrati posve prirodnim. Da, ali postoji problem zagaenja rekoh. Problem zagaenja jedini je razlog to jo n m pristupio izgradnji tvornica u Lotu. Razmi ljao sam o elektronici, mo da o tvornic i oru ja ... Osjeao sam se kao muha na govnu. Bio sam milijarder, a ni ta na svijetu nije tako r azliito od mene i tako daleko meni samom kao to je milijarder. Bio sam dobar, nema to. Izmigoljio sam im. Ponudio sam ih cigarama koje Tonton Macoute potajice dolazi popu iti u mojoj sobi, kad vr i svoju kuru dezintoksikacije. alio sam to se nalazi na Mallorci. Taj gad ni je nikad ni na jedan jedini trenutak povjerovao da bih ja mogao ne to postati u ivo tu. Pozelenio bi od bijesa da me vidi kako pristupam podizanju tvornica u Lotu. Nastupila je ti ina. Razmi ljao sam. Postao sam dobroinitelj pokrajine Lot... A posli je, trebalo je samo nastaviti. Prvi ministar. Ne to, to nije ni ta. Predsjednik Re publike. Kralj Francuske nisam mogao postati, zato to to ne bi bilo konstituciona lno. Povjerio bih Pinochetu djelokrug ivota, a Sol eni78 cinu armije i atomske bombe, za obranu Zapada. Siguran sam da bi svi bili uz men e, komunisti i ostali. Postojao je samo jedan jedini problem koji me je poeo muiti : Arapi i Izrael, zbog njihova zajednikog programa. Poeo sam se preznojavati golem im gra kama znoja, zato to, kao predsjednik Republike i znameniti Francuz, vi e nisam mogao izbjegavati svoje neodgovornosti. Ne mogu rije iti sve odjednom rekoh im oz-blijno. Mo da bi se moglo poeti s Centrom za kulturu nadove e podnaelnik gra. A poslije tvo ce. Tako bi bilo mnogo diskretnije, mislim ovim redom, sa stanovi ta zagaenja. To emo jo vidjeti... Ali morat ete se pozabaviti onom svojom govnarijom od bolnice. Klopa je za bljuvanje.

Naravno. Podnaelnik gra uljudno se nasmije io. Razumije se samo po sebi da e va a ekscelencija uzeti neka ovla tenja, kao to je ve po rebno kad se dolazi u dodir s kraljevima petroleja i kad se ve elite zauzeti za na s ... Kralj petroleja? Va a ekscelencija? Ne sjeam se, ali nikad se ne zna. Ja sam za koj e ta sposoban. Izgovorio sam samo, onako, preko cigare, mmm, i poprimio va no dr anje. Dobro da sam se sjetio ree podnaelnik gra zadu eni smo da vam izrazimo isprike kome ara Paternela. Kad je sve shvatio, pao je u veoma te ku nervnu depresiju ... To je posve prirodno rekoh. Kad ovjek sve shvati, uvijek pada u te ku nervnu depres iju. To dolazi od lucidnosti. 79 On isprva nije shvatio va u legitimnu elju da sauvate anonimnost. Podnipo to ne elim biti identificiran rekoh. To bi mi ivot uinilo nemoguim. Pa naravno, naravno. Ali vi ste imali posla s jednim prilino frustriranim ovjekom, koji je osim toga premje ten iz Pariza u Cahors, zato to je velik nervik. Imenovali su ga na polo aj u Cahors zato da ga smire. Ali on je ipak savjestan policajac. V i ste na njega ostavili sna an dojam. Poslije va eg susreta prouavao je va dosje s izu zetnom pa njom. Nije uope mogao shvatiti za to ste se trudili zatajili svoje pravo im e i nazivali se Pavlovi-em. Zadrhtao sam. Ne mogu podnijeti svoje pravo ime. Odmah se osjetim priklijc tcnim. Oprez. utio sam. Na a je pokrajina veoma ponosna to ima gosta takve marke ree zamjenik. Bit emo veo zahvalni va oj ekscelenciji za sve to se udostoji uiniti za pokrajinu Lot i mi vam o beavamo da emo po tovati va inkognito. Mi emo se pobrinuti za komesara Paternela, on e zaepiti gubicu. Raspitao se u centralnoj kartoteci i provjerio je da je va e pravo ime Pahlevi. Naravno, radi se mo da u pogre noj transkripciji ... Ne radi se ni o kakvoj pogre noj transkripciji, to je kleveta. Ja se ne zovem Pahl evi, bogara mu ... Naravno, naravno ... Rekao sam onima tamo, u Parizu, kad su me prvi put ispitivali s testovima i sve te frke, samo to da sam Polu idov. Ne poriem svoje porijeklo, sa80 mo poduzimam potrebne mjere sigurnosti za ubudue. Nije istina da se moj otac zvao Levi. Moj otac nije bio idov, to su insinuacije. Deset sam im puta ponovio da ni sam Levi, da mi je ve pun kufer tog sranja. Urlao sam na njega: A vi meni stalno L evi, pa Levi! a oni su to vjerojatno transkribirali kao Pahlevi. Ali ja sam Pavlo vi, uostalom, vi e se ne zovem ni tako. Bili su razuvjereni. Razumjeli smo se. Mo ete raunati na na u diskreciju. Ali kad je komesar Paternel shvatio da je vrijeao r oaka njegovog velianstva iranskog aha, koji je anonimno ivio u Caniac-du-Causseu, za pao je u krizu strahovite nervne depresije i ... Stao sam jednim skokom na noge. Ja imam svoju usranu ast. Hou rei, ne dopu tam da mi useru ast. Sranje, hou rei da je moja ast ipak usrana. Huuuuuuuuuuuuuu... Jo se nikad u Danskoj nije uo takav urlik ljudske patnje. Ja nisam Pahlevi! Ja nemam blage veze s Iranskim ahom! Ja nisam iranski ah, ni izb liza ni izdaleka! Ja sam mo da udaren, ali iranski ah ni u kom sluaju nisam ja! Oti li su razuvjereni, na vr cima prstiju, iz po tovanja prema mojoj anonimnosti. Jo sa m koji trenutak urlao, zato to sam osjeao potrebu da sam sebe uvjerim u to da nisa m iranski ah. 6 Pseudo 81 Nije mi uspjelo. Ja sam, pored svega, i iranski ah. Ajar se razgmizao u svim smjerovima i poku avao proi kroz zidove. Uzeli smo nekolik o kapi tinkture valerijane, Annie i ja, da ga po tedimo od patnje. Tinktura valeri jana je umirujue sredstvo koje se propisivalo osjetljivim du ama u devetnaestom sto ljeu, dok jo nije bilo ravnote e nasilja. 82 Te bezone sumnje predstavnika Lota na moj raun, te moji zaobilazni, neuhvatljivi o

dgovori, a i to to nikako nisam htio priznati svoj pravi identitet, koji su oni, sudei prema njihovim ironinim osmijesima, ipak oito najnu ili, bacili su me iste noi u patnje probuene savjesti. Bila su dva sata ujutro kad sam sve odjednom shvatio, t o je uvijek najgore. Skoio sam do telefona i probudio doktora Christianssena. Doktore, to je sramota. Sad znam razlog svih svojih nastojanja da izbjegnem svoj identitet, razlog svih svojih zebnja i u oravanja od straha, svoje krivnje i odbi janja nasljednosti. Ja sam idov, doktore, odatle i mr nja prema samom sebi i rasiza m prema samom sebi. Odatle, od karike do karike, lanano istra ivanje identiteta koj i nisu svijetu dali Krista i ne izla u se dakle progonu i zlobnoj mr nji kr ana, koji n am ne opra taju to to smo im naprtili na lea Isusa sa svim njegovim zahtjevima, moralom, po tenjem, blago u, bratstvo m i pokor-no u, to im sve to namee. Nije to zato to sam drkao, nego zato to sam idov! Nemojte mi se tu sad usred noi proseravati! zijao je doktor Christianssen na hebr ejskom, jer je plima zebnje koja me je ponijela gomilala protiv mene pretke po p orijeklu i neoborive dokaze, zajedno s Izraelom koji je bacio u napad na mene sv oje isturene odrede, zadu ene za oporavak, tako da vi e nije bilo ni jednog jedinog i dova na zemlji koji ne bi osjeao da ga istina i pripadnost ugro avaju. Nemojte se p roseravati, Pavloviu, ime sasvim jugoslavensko, pru am vam neuvene olak ice da biste m ogli ivjeti u Kopenhagenu, na tro ak svog Ton-tona, ali ako me ponete buditi u dva s ata ujutro da biste mi pru ili dokaze o svojoj lucidnosti, proglasit u vas tjelesno i du evno zdravim pa budite u istoj nevolji kao i sav ostali svijet. To to i dalje drkate u mraku da biste obe astili masturbaciju, prebacujui krivnju na njena lea, to je u redu, do ivjela je masturbacija i gorih stvari, ona je nauena na dijalektiku. Ali ostavite na miru idove, mi, Danci, s kraljem Kristijanom na elu, spasili smo sve svoje idove za vrijeme Hiltera. Ne poku avajte upletati idove u svoja sredstva z a opstanak. Imate pravo to se stidite svog porijekla, ali zametak, zametak se usp inje dalje od Abrahama, i jo nikad u ivotu nisam vidio jednog ovjeuljka koji bi bio tako blizu iskonskom zametku kao to ste vi. Nikad u tom pogledu nisam vidio ni ta t ako autentino. Zidovi su poku avali postii to da ih antise84 miti stoljeima proglase i utvrde kao neljude, ali nisu uspjeli, postigli su jedin o Izrael, a ne postoji ni ta tako ljudski i tako prividno kao to je Izrael, stari m oj, nacija dostojna tog imena, ne postoji porazniji dokaz ljudskog karaktera neg o to je jedna nacija, dragi moj mali udave, koji nema roda, moj dragi obo avani kug lini le aju, pepeljaro, pero, asparaguse i ostala ilavljenja kako biste se oporavili ... ivjela Francuska! urlao sam, jer nisam htio da se osjeam osamljen u stidu. Rei u vam jo ne to. Vi ste izmeu svih ubogih du a najrasistikija svinja koju sam ika eio od lucidnosti, i to vam donosi dvije milijarde malih problema. Preobucite se. Vi e neete moi izigravati svoj pseudo-pseudo: odaje vas odijelo. I spusti slu alicu. Rekao sam Annie bezbojnim glasom, bez iluzija: Ka e da sam normalan. Dobro, ali budui da normalan ovjek nije u svemu normalan... Ali on vi e ne eli suraivati. Annie je ki Lota, neposredna korjenika, ima trenutaka kad je to zna uhvatiti, pa onda odbija borbu do kraja i popu ta pred svojim razboritim porijeklom. Zna , Paule, mo da bismo se morali srediti ree ona. Sa dvije objavljene knjige, mo d ismo od toga mogli ivjeti, uz predujam izdavaa, u Caniacu. Tamo ne treba mnogo nov ca. Sa tisuu petsto franaka na mjesec, utroje, mogli bismo izdr85. ati u Causseu. Nije potrebno da oboli jedino zato da bi napisao treu knjigu ... A, osim toga, beznadnost nam je takoer ve pru ila sve to je mogla ree ona. To je istina, pomislih. A kad bih poku ao s nadom? Ne, ne pristajem na to da se st rovalim u banalnost. To ini samo rulja. 86 Ali nada me je i dalje muila, ona zato i postoji, nou nisam mogao ni oka sklopiti. I ve sutra, kao namjerno, dobio sam znak. Bilo je to u Herald Tribuneu. Imam ga ovdje, svatko ga mo e vidjeti. Iz zoolo kog vrta u Miinchenu pobjegao je vuk a prona la ga je neka stara gospoa, na e

tvrtoj stranici. Kad su stigli policijski odredi, stara je gospoa gladila vuka po glavi, a on je njoj lizao ruku. Ni u to nisam siguran, ali vukovi su mo da na putu da evoluiraju u pozitivnom smisl u. A i stare gospoe. Ili je to mo da bila stara djevojka? esto upravo stare djevojke nalaze izgubljene stvari. Ne vjerujem u i eznue zajednice. Meu rijeima postoje izrodi, sve su one postale histor ijske, a izraz grijati guju u njedrima bez sumnje nikad nee znaiti da e vam ona posli je toga izraziti za87 hvalnost. Ljubav je samo rije koja zvui ljep e nego druge. Te iste veeri imali smo Alvette i ja dugotrajni tajni sastanak. Nisam vam jo rijeim a opisao Alvettu, ali elim je sauvati i bojim se da mi je ne odvedu. Izjavit u vam samo ovo: Alvette ima oi u kojima kao da jo uvijek sja prvi pogled. Bilo bi mo da bolje sve napustiti, Paule. Prestani urlati, on nema u i. Nije ovdje. Ne postoji. Nee doi da te dokraji, nee doi da te izvue iz propasti. Tvorca nema. Dakl , bilo kako bilo, treba sam sebe prihvatiti, mi tu ne mo emo ni ta. tovi e, mogao bi nai neku ljagu, ne ba sasvim beznadnu: kao bu a karata na nekom kolodvoru za odlaske. Bolniarka, Froken Norden dobro se sjeam vodila je u jednom kutu bilje ke. Oni to uvi jek ine kad mi Alvette ne to govori. A osim toga postoji jo i jedan drugi nain da se izvuemo iz svega toga. Treba nai dob ar poetak, to je sve. Kakav poetak? Zametak je uvijek jedan te isti. Iz toga se ne mo e izai, Alvette, zat o to ovjek odatle potjee. Trebalo bi promijeniti zametak. Znam: u Americi im je usp jelo da stvore umjetnog genija, ali on e od nas mo da dignuti ruke i zainteresirati se za marelice. ta zna . Ne znam za to bi do ao da nam donese poklon. On e otii nekamo rugamo, da pokloni roenje nekom drugom, a mi, mi smo ovdje. Dakle? Bio je tu i magnetofon. Uvijek postavljaju magnetofon kad razmi ljam. Oni to naziv aju mojim delirijem. A ja, ja to nazivam pijuna om. tovi e, zanima me ne plaa li njih ton Macoute, 88 kako bi mi ukrao moje ideje. A poslije e posvuda rastrubiti da je on spasio svije t. Dakle, treba izvr iti prirodnu selekciju, Alexe, Kao za plemenito voe. Treba pru iti a nsu istoi. Misli na nekog odreenog? Mogli bismo spariti dvije neusporedive du evne ljepote i poi od toga. To bi bio poet ak. Koga, na primjer? Alyette mi dobaci slavodobitan pogled. Njegovu svetost papu i njegovu svetost Sol- enicina. Poeo sam razmi ljati. Ajar je upravo puzao, poku avajui se sakriti ispod prostiraa, zat o to je bio pravi vjernik. Osjeao je takvu trtu to je vjernik, jo uvijek, nasuprot i usprkos, da je prostirka problijedjela od straha. Slu aj, Alyette, ne mo emo spariti papu sa Sol- enicinom, ni duhovno ni bilo kako drug aije. To ne dopu ta priroda. Poku ati cijepiti papu na Sol- enicina, ili obrnuto, radi i stoe i roenja, to je tehniki mo da mogue, ali e dovesti jedino do slike duha. Bolniarka je vodila steno-bilje ke, da me skrati. Jadni moj Mimile, ti jo uvijek vjeruje da su dva i dva etiri. To nije tono. Dva i dv a su pseudo, sukrivci nad sukrivcima, oni se prave da su etiri, po vi em nalogu. On i po tuju privid, ali mi nismo du ni... Ustrajala je. Branila je svoju misao. Rekao sam ne. Jasno i glasno. Ba me briga z a bolniarku. Slo enicin nema jajnike i papa ga ne mo e oploditi, a ni obrnuto, to je ludo. 89 Krajikom oka gledao sam bolniarku, elio sam joj se svidjeti. A povrh toga, Sol enicin i papa razliite su vjere. Posvaat e se zbog vjere, koja e im se roditi, ak ako se to udo i dogodi. Ali to da radimo, Paule? Ovako vi e dalje ne ide, ovo je isuvi e lijepo. Tontonu e doz logrditi da plaa kliniku, a Christianssen e prije ili poslije odbiti suradnju. Ne mo e vi e dugo otezati da bude dijagnosticiran, uvjeti da netko bude progla en udarenim

postaju iz dana u dan sve te i, zbog inflacije. Vjeruj mi, Alyette. Ja u u tome uspjeti. Ja u im doista zbrisati, odvest u te dalek o, bit emo nepovrativi, bit emo konani... Magnetofon je snimao, cajkani su zvrndali, bolniarka je imala elektronsko oko, go spoa Yvonne Baby jo je uvijek ekala u hotelu, ja sam se usred noi na ao zranim putem u Parizu, stavio sam He-loisu u javnu kuu u Zlatnoj kapi, da ne ispadnem rasist u oi ma Sjeveroafrikanaca. elio sam znati kako e ona iskoristiti moju odsutnost. Primil a me gospoa Dora, potvrena PDG, i obavijestila me da je Heloisi bolje, da prima, k ao i dvije druge antira-sistkinje u ustanovi, po etrdeset mu terija na dan, ali da je uhvatila bolest, cajkanc, zbog pojave u iju u Parizu, po novinama. Na ao sam Helo isu uistinu u punoj formi, poela mi je govoriti o satelitima-- pijunima koji nas ne prestance nadlijeu i snimaju sve na e misli za CIA i KGB, ali odjednom tiho krikne, i to mislite, to sam ugledao? Cajkana kako se izvlai iz njena enskog organa, kamo s e uvukao da napravi prekr aj. Druga djevojka, Nora, takoer se cijelo vrijeme e kala, t o ju je grizlo, zato to su 90 joj se cajkani, da se nau u blizini radili ta, uhvatili za muf. Bilo ih je koji su puzali po zidovima, ali ni ta se nije moglo uiniti da se dezinficiraju, zato to se n e dezinficiraju cajkani, nego prostitutke. Bila je tu ak i jedna djevojka, Lola, koja je imala dva slomljena boka u ko ari za salatu, bila je naime godina ene. Bio je tu i jedan cajkan, golem, gorostasan, sjedio je na sofi, u punoj opremi, bio se izuo i skrivao je bademe u cipele, dok sam ja uo neko cijukanje, orija ki redar zaviri u svoju cipelu, i to mislite, to je ugledao? Drugog cajkana, sasvim ma-leck oga, koji je poku ao da ga pokrade, spustio se sa stropa u cipelu i zamalo da se n ije smrskao. Orija ki ga je redar pokupio, malo ga izgrdio, tek onako, reda radi, stavio ga u d ep i onda su oti li, po to su me nazvali paranoikom, zato to paranoici ne postoje. Doktor Christianssen mi ka e da imam novu krizu realnosti, praenu u takvim sluajevim a normalnom zebnjom. Savjetovao mi je da odgodim sastanak s gospoom Yvonne Baby. Tonton Macoute ovlastio me da produ im svoj boravak u Kopenhagenu koliko bude potr ebno, bez obzira na to koliko e stajati. Znao sam da to ne ini radi mene, nego zbo g uspomene na moju majku, tako da mu ni ta nisam dugovao. Imao sam i lako primjetljivih kronolo kih pote koa, vraao sam se unatrag sve do bogumi lske djece koju su onomad razmrskavali o zidove Albija, i do svih pokolja nevine djeice koji su se ve posvuda vukli i vi e ne mogu poslu iti za stvaranje izvornog dje la. 91 U Danskoj su elektro okovi kao tretman stvarnosti ve bili napu teni, pa su mi jednost avno propisali divne doze neuroleptika. Bojao sam se dobermana u vrtu, koji su opasni, ak i meu pisma. Svijet je oekivao, zadr av i dah koji vi e nije dopirao do mene, disao sam dakle bolje, i vi e nisam imao nikakvih vijesti o gospoi Yvonne Baby. Odobreno mi je da napustim kliniku na jedan sat svakog prijepodneva, i to sam is kori tavao tako da skoknem do Barcelone i anga irani se u internacionalne brigade, a li kad sam stigao onamo, do ivio sam ok zato to su neodgovorni elementi na groblju j ednog samostana iskopali iz zemlje mumije redovnica i vozikali ih na karnevalski m kolima, radi demistifikacije ateizma. Takav me se doek dojmio do te mjere neoeki vanim da sam poeo urlati i trkom se vratio u kliniku. Jo sam uvijek bio rtva svojih humanistikih nastojanja, gojei nadu u roenje i osjeaju s pred zametkom. Svakog sam jutra slao u Sjedinjene Dr ave, profesoru Wallu, istra i vau koji je stvorio umjetni gen, zajameno bez porijekla, telegram, koji nisam oda il ja, tra ei od uenjaka novosti o njegovu tieniku. Doktor Christianssen vratio me na haloperidol, a moje halucinacije nisu dodu e pre stale, ali su poprimile za sve zajedno manje muan oblik. Odobreno mi je da si priredim koncert to ga je izvodio kvartet iz Mrqa, i u poetku se sve odvijalo 92 kako treba, ali negdje prema sredini primijetio sam da violonelo naoigled raste sv e dok odjednom nije prsnulo te iz njega izie opor malih mandolina, a sam bog zna z a to ne opor malih violonela, kao to bi tra ila logika, i koje su jednako vikale: Tata,

u pomo, ja ne elim izii na svijet, u pomo!, a onda se po sobi razletio opor cajkana s pendrecima te se zgomilao oko mene, pa sam poeo urlati od straha, zato to imam nek e stvari na du i, parkirao sam naime kola na zabranjenu mjestu. 93 Bio sam dakle u takvu stanju kad se u Kopenhagenu pojavio Tonton Macoute. Obavij estili su ga da se moje stanje pogor alo i do ao je samo da me vidi. Djelovao je mno go starije i mnogo odsutnije nego pro li put. Jo sliniji samom sebi. Sjeo je pored m ene, s cigarom meu zubima, ne skidajui ak ni e ir, ni ogrta, kao to je ponekad inio od sebe, u svom stanu, mo da zato da se uvjeri, da sam sebi doka e kako je kod kue sa mo onako, u prolazu. Nije ba najbolje, a? Stra no mi je ao to te stojim toliko love. Nema veze. Djelovao je iskreno. Roeni glumac. ini se da si zavr io novu knjigu. Sranje. Ti si veoma talentiran. To je sigurno nasljedno. Sisao je cigaru. 94 Dobio si sjajnu kritiku. Nisam je dobio ja, nego moja salatara. ovjek mo e biti pravo ubre, a pisati sjajne k njige. Nije se ni namr tio. Nemogu, dalek, onakav kakav jest, poslije toliko vremena, i to ga nije upla ilo. On se sredio. ... koliko puta krvarim, ali to je samo zato to se lako ozljeujem kad pi em. Priznajem da mi se esto stezalo grlo dok sam itao tvoju knjigu ... Naravno, radi se o udavu. Ja govorim o novoj. Misli da e me ... otkriti? Pa onda? Ne vidim za to se stidi . Nismo vi e u srednjem vijeku. Mi smo iste krvi, ti i ja. Na trenutak sam osjetio traak nade. Ali on nee ni ta priznati. Boli njega klinac za odgovornost. A to znai? Isti praroditelji, s majine strane. I pogledaj mene. Kakva mi korist od toga da te gledam? Dosta si se minkao na televiziji. Nasmijao se. Eto vidi , lijepo sam ti rekao da si lucidan i o trouman... Ne znam za to sam ga itavo vrijeme ka njavao. Mo da zato to se uistinu treba zadovoljiti sa pseu-do-pseudo. Pravi krivac odlikuje se svojom odsut-no u. Dakle, tra i se jedan mnogo pristupaniji. A sada, Tontone, reci: Nakon svega to sam uinio za tebe ... Ni ta ja nisam uinio za tebe. Ako sam to uinio, uinio sam to za tvoju majku... 95 Stisnuo sam ake. Izmotavao se, gad jedan! Ali dr ei se, razborito, na odstojanju, iz van okvira ljubavi. Konano, ovo je vrijeme posrednika. Mislim da bi mi bio mnogo manje potreban da sa m vjernik. Mogao bih nekoga drugoga ka njavati. Bio sam siguran da su spavali zajedno. Ti meni ni ta ne duguje . Ustao je, mornarski-plav ogrta, siv e ir. Nikad ni ta nisam uinio za tebe ponovi on, ironino, do kraja dvosmisleno, kao uvijek . To nije bila istina. Studij u Harvardu, kuica u Lotu, ponekad lova... Isprika mu je bila to to mi nije suvi e pomagao u tome da postanem ja. Jedne veeri, u Parizu, uspeo se k meni da me posjeti. Imao sam ve dvadeset i sedam godina i urlao sam na sva usta. Sve sam prebacivao na dru tvo. Nisam progonio sam sebe: dru tvo je mene progonilo. Mislio sam tako prekinuti s tim da se osjeam gene tski, atavistiki, psiholo ki: postajao sam sociolo ki. Ali budui da sam nesposoban nan ositi zlo ak i klasnom neprijatelju, nisam bio sposoban ni za to. Samo sam galamio

. Tonton Macoute oti ao je u ono vrijeme u Amsterdam i vratio se odande s prirunikom: Kako proizvoditi bombe u kunoj radinosti s prijeko potrebnim predmetima, ili tako ne to. Uspeo se dakle k meni u svoj stan na esti kat. Ustupio mi je dvije slu inske s obe u vrijeme moje enidbe s Annie, kad smo do li u Pariz, u mojoj dvadesetoj godini . Bacio je na moj krevet neku kupusaru. Evo, uzmi ovaj prirunik. Proizvodi bombe. Bacaj ih. Ubijaj. Razaraj. Digni sve u zrak, tako e 96 dokazati da zaista vjeruje u ono to govori . Ali, uini ne to! Za ime bo je, prestani se azmetati! uo sam kako dolje u klinikom vrtu laje bernar-dinac. Ue bolniar i dade mi da progutam svog takora za pet sati. Tonton Macoute ve je uhvatio rukom za kvaku na vratima. Do ao je da mi pru i ne to malo ljudske topline, to je injenica. ekaj. Htio bih te ne to zamoliti. A to? Uini ne to, meni za ljubav. Takve rijei s mojih usana jo nikad nije uo. Izgledao je uznemiren. Stvarno sam bio u lo em stanju. Paule, ti zna da ja tebe jako volim. Ali neka gesta ljubavi, zna ... Gesta ljubavi, to je uvijek mnogo vi e od svake druge geste. Jednom prilikom rekao mi je: Mi, po majci, po-tjeemo od obitelji velikih ruskih hi sterika. Ali meni je to bilo svejedno. Znao sam da osjea prema meni potajnu nje nost . Drugaije nije moglo ni biti. Htio bih da svojom rukom prepi e poetak mog Mome. Poetak, porijeklo. Genezu djela ... Rekao je, veoma mirno, kao da ta pomisao vi e nije ba tako luda: Ne mogu to uiniti, mali moj. Jo uvijek porie ? Slegnuo je ramenima, s rukama u d epu. Ja nemam to poricati. Ali imam sina, a to nisi ti. Nekoliko stranica obzira, prvo poglavlje, to ba nije mnogo ... 7 Pseudo 97 Ne elim ohrabrivati tvoje fantazmagorije, mali moj! A s druge strane, nisam uope s iguran da se tebi ne fuka za mene. Samo prvo poglavlje. Porijeklo onoga to jesam, onoga to me mui. Ne dolazi u obzir. To je morbidno. U tri sata ujutro bio sam na reanimaciji. Progutao sam tubu tetromazina. Prepisao je cijeli poetak u jednu crnu bilje nicu. Ali uinio je to na tra enje doktora Christians-sena radi njegova stanja, i da se ne osjeti odbaenim. To nije znailo ni t i e. To nije bila gesta ljubavi, to je bio dio psihijatrijske njege koja mi se pru a la. 98 Vi e me nisu pu tali da odlazim u grad. Ali svakog jutra etao sam se malim vrtom, ber nardinac mi je lizao ruku, vi e se nisam bojao dobermana: usprkos njihovu imenu, d obermani su ipak samo psi. Poslije podne bih ponekad stupio u Legiju stranaca, p oku avajui ovrsnuti. U Turskoj se dogodio potres pa sam plakao od olak anja, zato to je to bila prirodna nesrea, ja s tim nisam imao nikakve veze. Pro ivio sam posebno u asan trenutak kad su stigli argentinski policajci da mi odsij eku desnu ruku te pouzdano utvrde moj identitet, s pomou otisaka mojih prstiju. U toku ulinih borbi bilo je toliko mrtvih da su ostavili trupla i zadovoljili se s amo time da odsijeku jednu jedinu ruku i odnesu je, radi provjere identiteta, u glavnu kartoteku. Zacijelo su odavna sumnjali da sam ja zaetnik svega toga. Ali doktor Christiansse n im nije dopu99 stio da uu, zato to su psihijatrijske klinike sveti ta i u ivaju sve povlastice ekstra teritorijalnosti. Progonjene osobe jo uvijek mogu u njima nai utoi te. U rnom je sjean

ju ostalo i mnogo gnusnih uvreda i poruga. ileanska politika policija uzela je ime DINA. Dina je ime moje majke. Radilo se, zacijelo, o igri sluaja i nije mi ni na kraj pameti da uobra avam kako je Pinochetova policija izabrala to ime jedino rad i toga da mene mui. Ovom prilikom samo spominjem stvarnu injenicu koja je tisuu put a citirana po novinama, ali ostaje nepobitno da su tako na jedan neporeciv nain p omije ali ime moje majke s okrutnostima i gnusobama koje su meni nepodnosive. Podn osim ih samo zahvaljujui kemijskim proizvodima prve pomoi koji dodu e djeluju samo n a mene i nemaju nikakav uinak na ile. Javili su mi telefonom prijatelji na veoma visokom polo aju da su poku avali sazvati konferenciju na vrhu kako bi me ostavili na miru. Ali vrh je zatajio. Alvette bi ponekad utekla, umaknula djelovanju pritiska koji su na nju vr ile C. I . A. i K. G. B. I C. I. A. i K. G. B. bile su svuda i neprestance sam uo zvrndanj e cajkana. Ja nisam glup. Znam da se okru ujem na im famoznim markama da se ne izgubim. Zato to je naj otrovni ja zebnja ona koja nema imena: to je prijetnja koja se nikad ne o slobaa u zapazivom u asu. Srce skae iz zastoja da jurne u susret onom najgorem i da sve jednom zavr i. Ali nepoznato uzmie natra ke i, kako ga slijedim, tako moj u as 100 raste. Opasnost se ne eli imenovati ni napustiti odsutnost koju svaki predmet pod vlai svojom suues-nikom nepokretno u. Moram dakle svom bezimenom strahu pod svaku cije nu dati legitiman razlog: dajem mu Pinochetovu gubicu, glavu pokolja, pravim od njega smrdljivo truplo poslije do neba vapijue patnje. Potrebna mi je ljudska pat nja. Odrezane ruke, K. G. B. i C. I. A. i crne ru evine lete mi u pomo i sve na e fam ozne marke opravdavaju moj u as. On vi e nije bezimen, uzima pravo ime. To je lukav ti na hijene koja se hrani poznatim u asom, da bi smanjila svoj strah. Postoji napoko n i zakonitost u mojoj zebnji, ja sam od ovoga svijeta. tovi e, poinjem je jasno vid jeti, pitati se ne izgraujemo li svoje sisteme okrutnosti zato da bismo postali g ospodari strave. Da se oslobodimo straha. Trebalo bi stvoriti stanje neuvene poli cijske strahovlade koja bi potjecala samo od ljudske ruke. Tada bismo osjeali ola k anje, zato to poznajemo njene zakone, razloge, ritual, pravila poni- avanja i progo na, zakon dehumanizacije i potinja-vanja, jasno odreena stanja muenja duha i tijela , kako bismo izbjegli sve ono to nas pogaa bez prestanka i bez pristanka, svojom n epoznato u i svojom neizostavno u, uvijek sve bli om i podvod-nijom, da bi sve to konano do lo, da bi se dogodilo, ak i proslavilo, sa sigurno u. Koprcam se, urlam, zazivam u pomo le eve dobrih samaritanaca i zloine prve pomoi. Oni istjeruju nepoznato, oni ima ju ljudsko ime, i dok gledamo njihovu stvarnu oi-glednost, zaboravljam ono to nije ovdje, ovdje, oko mene, u svoj svojoj zastra ujuoj prijetnji. Htio bih povje ati po zidovima portrete na ih velikih progonilaca, kako bih uvijek i mao pred oi101 ma izvore strave kojima bi se ona mogla pripisati. Pribio sam iznad svog kreveta jednu ikonu, da to konkretiziram. On se naginje prema meni i dodiruje mi znojem oro eno elo. Pa dobro, za to to ne bi napisao? mrmlja. Bila bi teta, Ajaru, da se uvaljuje u to tanje a da iz toga ne izvue nekoliko stranica ... Ali on nije ovdje. To je samo fotografija koju dr im na nonom ormariu, radi to vee zlo be. Na rubu prozora, mali ljubiasti satrapi nakljukani krvlju gugutavo se cmau. esto sam pored sebe zapa ao Annie, ali znao sam da se to po nosiljkama bacaka samo obina svakod-nevica i poku ava me izlijeiti. Obina se svakod-nevica objesila o mene, uhvatila me za oi, za grlo, za popularni organ i silila me da progutam sto pedese t kapi haloperidola na dan da sprijei poku aje bijega. Nije uzmicala ni pred kakvim rtvama, bacala je bombe i epirila se na gomili le eva, s lulom meu zubima i s mitral jezom u akama. Obina se svakodnevica zvala Kala nikov i nije tedjela svoju municiju. Isto je bilo i s mogunostima bakteriolo kog rata i uni tenjem ozonskog za titnog sloja, kako bi se olak ao napad na Oca u cilju uzajamnog uni tenja. Pa ipak, iako sam potajice bio naet, kao i Plju , prema dijagnozi sovjetskih psihija tara, neprijatelja SSSR-a, reformatorskim, mesijanistikim tendencijama, nisu me pod vrgnuli inzulinskoj terapiji s umirujuom komom. 102 Doktor me Christianssen ohrabrivao da pi em devet do deset sati dnevno, da smanjim

doze stvarnosti tako da ih odbacujem. Rekao mi je da je literatura za mene ljek ovito pra njenje. Tako sam i uinio, a on je malo-pomalo obustavljao sve druge terap ije. Suraivao sam, zato to kod svih dobrovoljnih izbjeglica postoji uvijek potajna nada u povratak i poznata je alosna injenica da ak i najtvrdokorniji izici esto pristaju na ozdravljenje. Pisao sam. Pi em. Sada sam na 77. stranici rukopisa. Naravno, fuliram. Ne govorim ovdje ni o ni o a ni o a najmanje o zato to bi to bio jezik razlo an, prihvatljiv, koji odr ava i zaepljuje odu ke i izlaze za nu du, odstranjuje re etka te prozore koje nazivaju sigurno u. Uzmite, na primjer, abicu. To je kapitalan element za transplantaciju i Sacco Van zetija i to ne znai ni ta. Ima dakle nade. Postoji odsutnost smisla obine svakodnevi ce, pa prema tome i nada u ne to. Zavr it u svoju knjigu zato to nam bjeline izmeu rijei ne ostavljaju nadu. 103 Pomalo sam se oporavljao. Saznao sam da posebni izaslanik svijeta nije do ao u Kop enhagen, da je to kod mene bio samo nastup zebnje, privienja, pa sam pisao gospoi Yvonne Baby pismo, u kojem sam se ispriao to sam je bez razloga uznemirivao. Ponekad su me jo muili dr avnici. Oti ao sam dakle u posjet jednom znamenitom zemljaku koji je jednom ili dvaput godi nje dolazio doktoru Chri-stianssenu na lijeenje. Bi o je to neki biv i ministar koji je kao ovjek pro losti jo imao budunost. Patio je od p ovremenih strahova koje je doktor Christianssen nazivao njegovim periodama: do ivlja vao je trenutke u kojima je navodno gnjilio i pretvarao se u pra inu im bi se to oko njega pokrenulo. inilo mu se, osim toga, da je sve iznutra podrovano, pro upljeno, izjedeno i da e se sve na najmanji da ak razletjeti u pra inu i nepostojanje. To se poslije Portugala jo mnogo vi e pogor alo, zato to on od te predstave ni ta nije razumio . Nije 104 se htio kupati, zato to se pra ina u dodiru s vodom pretvara u blato. U njegovoj se blizini moralo hodati na vr cima prstiju, suzdr ana daha, zato da se ne raspadne i nestane u obliku pra ine. Kad bi ga ovjek za tih njegovih stanja slu ao, zamalo da ok o njegove osobe ne bi trebalo postaviti armiju policije, da sprijei one koji bi m u se eljeli pribli iti ili obratiti. Bolniarka ga je morala omatati zavojima, kao mu miju, da ga umiri i doka e mu da se nee raspr iti u prah, da mu pomogne da osjeti vla stitu vrstou. Ali njegove krize nikad nisu dugo trajale, zato to bi ga ispitivanje javnog mnijenja ubrzo uvjerilo u njegovu vjerodostojnost i lakovjernost koju je pobuivao. Znao je dakle da postoji, istinski, vrsto. Zove se gospodin de Pussy, im a vrlo lijepu glavu za birae i masmedije i na ekranu, uz dobru rasvjetu, ostavlja dojam ivotnosti. Za neko vrijeme ima ga jo sasvim dovoljno, a to je sve to tra i. Kad god ga vidim, osjetim elju da kihnem, kako bih ga upla io. Ali ako kihnem, post avit e na njegovo mjesto odmah nekog drugog isto takvog, a ja u biti otkriven i op tu en zbog reformistikih i mesijanistikih tendencija, kao Plju . Znate li da Norve ka akademija u Oslu tra i glu-honjemaka bez ruku i nogu koji nema nikakva udjela u historiji ovog vremena, da mu dodijeli nagradu za mir? Gospodin de Pussy primio nas je ja o sebi esto govorim u mno ini u okolnosti savr ene ne-pominosti, inae punoj muzeja i remek^djela. Oko njega se nalazila gomila drugi h predmeta, ali sam uistinu bio sasvim smiren i nisam se bojao. Ne ka em da su svi ti predmeti pritajeni tigrovi koji e 105 svakog trena skoiti na mene. Ne ka em to zato to sam pristao na diskreciju i razbori tost. elim se vratiti u Lot, daleko od svijeta. Osjeam se bolje bolestan tamo, neg o ovdje. 0, gospodine Ajaru, ini se da ete nam uskoro dati novu knjigu? Nam dati, jeste li primijetili? Ja sam neka sona kru ka koja ivi samo radi njihova z adovoljstva. Vi ste ve dosta dugo ovdje, gospodine Ajaru ... Da, pi em. A osim toga promatram. Lijeim se, ako ba hoete, ali budui da se vladam sas im normalno i da izlazim, to se primjeuje. Nalazim se meu luacima da se naviknem na

prilagoava-nje. Tako e mi, barem u Parizu, vratiti moju vozaku dozvolu. Upravo sam opet radio na gospoi Rosi, zato to se vi e nisam elio rastati od nje; nako n knjige Momo, za to plae ? postala mi je kao majka, sa svojom cerebralnom sklerozom. Dakle upravo sam natipkao est katova bez dizala, da budem pored nje, tamo gdje s tanuje i jo sam bio sasvim zadihan." Disao sam veoma duboko. Pazite! zaurla gospodin Pussy. Zadr ite dah, za boga miloga! Puhnut ete u mene! Raz letjet u se u pra inu! Ja ne moram po tovati va u konstituciju ni va u instituciju rekao sam i ne elim zadr i dah da bi sve ovo i dalje trajalo. Mi, ljeviari, mi emo svojim lijepim dahom sve sru iti, to se zna. Alyette mi blago polo i ruku na rame. 106 Ne govori tako, Alexe, upla it e se. Gospodin de Pussy doimao se zaprepa teno. Vi ste ljeviar? upita me glasom punim po tovanja, zato to je bio desniar pa su mu tr bale moje usluge. Ja nisam politiar rekoh budui da nisam od vlade. Nisam ni mizantrop. Meu izicima nema mizantropa. To jo nikad nije primijeeno. Oni su ono to jesu iz iste ljubavi. Ja sam nesposoban za mr nju, budui da bezosjeajni kozobradi moje vrste ne mrze nikog a. Toliko su me zanijele moje humanistike misli da je gospodin de Pussy poeo ispu tati oblake pra ine. Vidio sam ih sasvim jasno, to samo dokazuje da je bio jo mnogo lui ne go to sam mislio. Oprostite mi rekoh, zato to mu nije bilo dobro protusloviti. I dodah, kako bih promijenio predmet razgovora: ini mi se da e Ujedinjene nacije proglasiti godinu govana, izuzimajui idove, naravno . Na njegovu se licu ocrtavao izraz: Sve sam razumio . Nihilist, a? ree. Nisam se usprotivio. To je, razumije se, bilo savr eno pogre no, savr eno glupo i to m e je dakle dobro prikrivalo. Oprostite, ali imate rtvu paljenicu na rukavu rekoh mu, podi ui ruku i mr tei se. Nemojte me otirati! vrisne on; njegova je kriza zacijelo doprla do vrhunca, zato to je opet 107 poeo ispu tati oblake paranoine pra ine. Nemojte me dodirivati, zlotvore! Nije to ni ta, nismo jo ni poeli igrati dobacih mu do krajnosti brutalno, zato to je bilo predivno vidjeti nekoga tko se boji jo vi e nego ja, to djeluje kao ohrabrenje . U pomo! mrmorio je, zato to je znao da je urlanje ne to sasvim jednako. Smrt kravama! predlo ih mu, kako bismo sve to svalili na lea govedima i tako spasil i ast. Ja nisam nikad ni nogom koraknuo u Ugandu! ustvrdi on, a rekao je istinu, naime, emu, zapravo, sve je to isto tako i svagdje drugdje. To e vam servirati za doruak! obeah mu, jer tamo 'gdje smo se u tom pogledu nalazil i, vi e se ne vidi ak ni razlika izmeu apokalipse i kamilice. Ali upravo sam u tom trenutku primijetio to se dogaa ne to podalje, u jednom kutu so be. Nini je poku avala da si priu ti Ajara. Nini, kao to to ve i njeno ime kazuje, ne mo e podnijeti da postoji knji evno djelo u koje se i ona ne bi uvukla. Ona se od na de razboli. Nini je uvijek poku avala i sve si vi e i vi e poku ava priu titi svakog autor a, svakog stvaraoca, da njegovo djelo obilje i ni tavilom, neuspjehom, beznaem. Ona s e kod dobro odgojenih ljudi naziva Nihilette, prema e kom nihil, nihilizam, ali mi je zovemo Nini, s velikim poetnim slovom, zato to se u asava umanjivanja. U tom tren utku, ona je na ilimu poku avala Ajara navesti na to da je oplodi, pa da mu poslije raa djecu ni- tavila. Ajar se branio kao lav. Ali uz Nini svatko osjeti napast da se prepusti, da konan o pristane na dno ni tavila, tamo gdje se nalazi mir bez duha i svi108 jesti. Jedini Ajarov izgled da se iz toga izvue sastojao se u tome da doka e svoje

nepostojanje, svoje la no pseudo-pseudo stanje, apsolutnu odsutnost svog ljudskog stanja, dostojnog da ga Nini zarazi, zato to ni tavilo nikad ne voli ni tavilo, iz te hnikih razloga. Ili, sasvim suprotno, da nae na bojnom polju ne to istinsko i ne taka o zaklon, hou rei ne to kao zaklon, vitez Chtaca Osaclon, bez straha i mane i nasup rot njemu Nini Golubinje--Prkno, pod za titom svega upljega i praznoga, kamo se Nin i zaklanja da snese i odlo i svoja jaja kako bi sve prekrila svojom ni tavilistikom t rule i. Dr ao sam Annie za ruku kao na najstarijim ljubavnim kli ejima koje jo nijedno udru enje nije uspjelo razdru iti. Mislio sam na one koji se vole, a Nini se previja la na podu u strahovitim grevima i nije uspijevala nai upljinu u znamenitoj mranoj i zvunoj atrnji koja zvoni u smrti uvijek budui ivot. Jo sam se jednom izvukao. Nije to bilo posljednji put. Izmeu ivota i smrti, postoji bitka literarnih postupaka. 109 Ljutio sam se to me Tonton Macoute vi e ne posjeuje, to mi ne telefonira, to me ak iz ariza progoni svojom indiferentno u. Razgovarao sam o tome s Annie, ali ta je ki Lot a u svim isku enjima pokazivala obiteljski nasljednu nepokolebljivost. Zauzet je. Znam da je zauzet, od pete do glave. Samim sobom. Mogao bi opet odigrati malo ot pora, ne? Sad bi bilo vrijeme. Ali ni rijei, ni ta. Ja bih za to vrijeme mogao ovdj e crknuti. On te veoma voli. Ma nemoj! Uope ne razumijem to on meni predbacuje. Ni ta ti on ne predbacuje. Da, briga njega. Kad god ga vidi , uvijek mu ka e neku gadariju. 110 Uvijek poku avam rei ne to krivo, ne bih li mo da uspio izraziti ne to pravo. Ali on to veoma dobro razumije, uvijek te je hrabrio da pi e , da stvori neko knji evno djelo ... A ja sam ponavljao, tuk na utuk, literaturu za literaturu: Ja govorim krivo poku avajui rei ne to autentino ... Da, ali budui da on ne govori krivo i vjeruje, tovi e, da je krivo isto to i pravo, m orali biste se konano razumjeti. Ako ti govori krivo, a on pravo, zaista ne vidim t o vas razdvaja, gdje je razlika i to vam smeta da se ne mo ete razumjeti... Ne tra im da me razumije, daleko od toga. Ne tra im to ni od koga. Samo bi mi jo to t rebalo. Nije potrebno da mi govori takve strahote. Pa to ti onda tra i od njega? Ni ta. To je bila la , ali nije bila dovoljno velika da bi bila uvjerljiva. Ona se nasmij e i. Obojica mi idete na jetra. Kao da ste otac i sin. Tu sam planuo. Za ime bo je, zabranjujem ti da govori takve gluposti! Nema ti meni za to braniti da ne govorim gluposti. Sada je godina ena. Mi imamo jedn aka prava kao i vi. Ako je onaj tamo tip ustinu moj otac, onda je gad za kojega nema opravdanja. Tak ve se stvari ovjeku ne rade. to? to je on tebi uinio? 111 Ni ta. Znam. Nije me napravio, a nije me ni usvojio kad sam imao dvanaest godina. On sebi nema to predbacivati. Ali to me zapravo najvi e dere. On je besprijekoran. A besprijekornost ne postoji. Negdje u dnu samoga sebe on je obian gad. Besprijeko rni tipovi su tipovi koji ne poznaju sami sebe. Ne vjerujem da on sam sebe ne poznaje. Uvijek djeluje pomalo tu no ili pomalo iron ino. Ironino, 1975? No, stvarno, lijepa svinja! Sada je 1976. To je isto. I na mjestu. Nemoj opet poinjati, Paule. Mala je makica mrtva. I ne mo emo je uskrsnuti. Ni ti, n i on, ni bilo tko drugi.

U utio sam. Imala je pravo. Sve male makice umiru zato to rastu. uo sam i od doktora Christianssena ne to neoekivano. uo sam za to se Tonton Macoute dol azio dezintoksicirati na kliniku u Kopenhagen. Nije se radilo o cigarama. Radilo se o tome da se izlijei od pisanja. Bio sam zaprepa ten. Mislim da je to bilo jedno od najmanjih iznenaenja u mom ivotu. Varao sam se. On nije bio obian don Juan dodvorljive zavodljivosti knji evnih izlo a ba. On se borio za to da bude istinski. Ne to je elio, kao i ja. elio je kraj utopij e. Jo sam se pomalo branio. Rekao sam Annie: Mr nja koju on osjea prema travi, prema drogi, prema alkoholu... On se ni pod koju ciJ 112 jenu ne eli osjeati drugaijim, odvojenim od samoga sebe... Egomanija. Alkohol, ili droga, vidi , to bi ga inilo drugaijim, nekim drugim, a to ni pod koju cijenu... Sam sebe strastveno voli i izbjegava bilo kakvo podvajanje. Nikad ni ta nisam razumjela u tim va im odnosima ree Annie. To je rodoskvrnue. Ponekad sam i dalje pro ivljavao te ke tjeskobe. Doktor Christianssen ka e da to nije tjeskoba, da je to nemir, ali ja mislim da to ka e samo zato da me smiri. Dakle, A lvette je ustajala i odlazila pomilovati stolicu, stol, zidove, da me primiri i poka e mi da su sve to samo obini dobri svakodnevni i domai psi i da nee skakati na m ene da me ugrizu. Osobito se bojim stolica, zato to me njihov oblik podsjea na ljudsko izbivanje. 8 Pseudo 113 Sutradan ujutro moja najdra a mahnita elja, za koju sam uslijed svog patolo kog karak tera sasvim nedu an, odjednom se ostvarila u svoj svojoj strahoti. Nazvao me izdava iz Pariza. Ajaru, imam za vas dobru vijest. Specijalni poslanik svijeta, gospoa Yvonne Baby, doi e u Kopenhagen, posebno zato da vas intervjuira. Trebalo mi je vremena da shvatim. U Kopenhagen? Ali ja sam mislio da se nalazim u Brazilu, to sam, tovi e, vlastitim oima proitao u nekim novinama. Slu ajte, Ajaru, Brazil je suvi e daleko, to bi bilo preskupo. Nije potrebno da gosp oa Yvonne Baby tri u Brazil, gdje niste ni vi ni ona. Urlao sam na sav glas, zato to je u literarnom djelu va no da glavno lice bude suzd r ano, uglaeno. 114 Odbijam! Jeste li vi bolesni, ili to? Ona e se iskrcati u psihijatrijskoj klinici da me intervjuira? Pa zar vama nije jasno to radite? Slu ajte, dragi moj Emile, dosta je zajeban-cije. Vi niste psihijatrijski, kao to vi to ka ete. Vi ste politiki. Politiki? Ja? Dobro, dobro, niste psihijatrijski. Vi ste politiki. Imate svoj dosje u Opim obavij ima. Tako stoji tamo unutra. Kad ste imali etiri godine, ubili ste malu makicu. Zamalo da mi nije pozlilo. Oni znaju\ Nisu bili u pitanju Auschwitz, ni pokolji, ni bijeda, ni strahote, ni Pinochet, ni Plju : u pitanju je bila mala makica. Psihoanalitiari su ponekad uistinu strahoviti gadovi. Ne elim je primiti! Vrlo dobro, ali moram vam rei to se pria gotovo po cijelom Parizu. to? Da je netko drugi napisao, ili vam pomagao da napi ete, va u knjigu. To mi je zadalo strahovit udarac u popularni organ. Slomio sam se, uistinu sam s e slomio, prsnuo sam, zgrio sam se, oglasio sam se upravo zastra ujuim urlikom bola, od zgranuto sti i od u asa... A ne ja? A ne ja? A ne ja? Pa tko ju je onda napisao? Aragon. Queneau. Govori se ak i to da vi ne postojite. Gu io sam se. Bio sam toliko povrijeen u svom autorskom samoljublju da bih bio moga o poubijati

115 stotinu malih makica a da to i ne primijetim, samo da bih spasio svoju ast. Pa dobro, neka doe ta novinarka. Doekat u je na aerodromu sa cvijeem, ako treba. Nemojte se previ e truditi. Morate ostati vjerni svom liku, A jaru. Kakvom liku? Svom. Ne znam za to sam odjednom pomislio na Ton-tona Macoutea s istinskim beznaem. Na Ha itiju ima svemoguih vraeva. To je poznato. Oni vas mogu pretvoriti u ni ta. Vi ste ve postali legenda, Ajaru. Kakva legenda? Neka zagonetka, ovjek izvan zakona, mo da terorist, prgavac, gad, makro. Postali st e legenda, treba je sauvati. To se zove redakcijska reklama. Ona je najbolja na s vijetu. Ne kupuje se, a uistinu prodaje. uo sam sam sebe kako negdje govorim, vrlo daleko od sebe, zato to je to mo da govori o netko drugi: Na Haitiju, u zemlji Tontona Macoutea, postoje svemogui vraevi koji vam koje ta mogu uiniti, na razdaljinu, s pomou sramnih arolija, kao to je primjerice ubod iglo-oi k roz popularni organ na fotografiji na kojoj je ovjek uvijek ono to jest, a osim to ga i bez obrane. uo sam se takoer kako ka em zaista izdaleka, kao s Haitija: A kako ide, mislim prodaja? Koliko je primjeraka prodano? Trideset tisua ree ona, a ja sam ipak ostao malice razoaran, jer, konano, bo e moj 116 Te noi bio sam rascvjetano naranino stablo u Tunisu. Uvijek sam elio biti rascvjeta no naranino stablo, ali stablo koje se na vrijeme zaustavlja i ne donosi plodove, iz principa. Branio sam se koliko sam znao i mogao. Moj je najmiliji pisac Hans Christian And ersen. Ali znao sam da nisam dorastao tome da se branim sasvim sam i zato sam uzeo odvj etnika, znao sam naime da bi se to moglo dogoditi svakog trenutka, iako zapravo ne bih mogao tono rei to, s obzirom na obilje optu aba koje bi mogle biti iznesene. I zabrao sam odvjetnika Fernanda Bussata, koji mi je ulijevao povjerenje, zato to s e nikad nismo sreli, ali morali smo raskinuti, odvjetnik Bossat i ja, zato to je rekao da ni za to nisam optu en. To je jedan od najpo tenijih ljudi to sam ih ikad sre o, nepo tenjak kao to sam ja ne bi ga smio naljutiti. Uzeo sam drugog odvjetnika, i onda opet drugoga, ali svi su odustajali. Nitko ni je htio preuzeti moju obranu. Bilo je i takvih koji su bili sigurni da ne postoj im i bojali su se za svoje honorare. Bilo je opet i takvih koji su znali da post ojim, te su mi rekli da meni nije potreban odvjetnik nego psihijatar. Grebe se n jima za moje pretjerane pripovijesti o malim makicama. Bio je meu njima ak i jedan koji mi je rekao da se tako ne to ne mo e obraniti, da na cijelom dru tvu postoje otisci mojih pristiju. Gospoa Yvonne Baby stigla je sutradan ujutro. Le ao sam u mraku i vi e nisam znao koj em svecu da se zavjetujem. Osjeao sam da sam priklije ten, pritegnut, tako uhvaen u vjerodostojnost da sam ve sa svih strana uo zvizgove maeva koji e me 117 svakog trenutka rasjei na komadike. Tu se motala i stvarnost, a bila je naposljetk u prisutna i smrtnost. U jednom sam si trenutku skopao dvadeset la nih osobnih kar ti da poku am utei smrti. Nisam elio biti prepoznat. elio sam, u nepoznatom zakutku nepoznatog predjela, nep oznat ivot s nepoznatom enom, nepoznatu ljubav, jo nepoznatu obitelj, s jo nepoznati m ljudskim biima oko sebe, koja bi mo da uspjela izgraditi jo sasvim nepoznat svijet . Dok ovo pi em, osjeam strah. Bojim se gospodina ministra unutra njih poslova. Svi min istri unutra njih poslova zavr avaju uvijek unutra, u vama. U osam sati ujutro nazvao me iz Pariza moj novi odvjetnik. Va mi izdava ka e da ete svijetu dati intervju. Da. Mislio sam da elite ostati anonimni. I ja.

Rekao je ozbiljno: Ajaru, vi ste dvolini. Nisam dvolian. Ja sam hereditaran, a to znai i bista i hoj, da se otarasim svojih tvoraca. Dovoljni su geni, kao ono neizbje no. Niste li itali u novinama da sam kol ektivno djelo? elite li vi uope biti poznati, da ili ne? Ne! dreknem ja. Nikako ne! Ali ako ne objavim tko sam, i dalje e govoriti da je m oje knjige napisao netko drugi! A to, vidite, ne mogu podnijeti! 118 Imat ete policiju na grbai! Izmeu Francuske i Danske postoji ugovor o izruenju, ne z aboravite! Po cijelom tijelu oblio me hladan znoj. Vi e nisam znao to mu sve govorim, onom tam o, ali je to mo da bila istina. Problijedio sam. Uzalud sam lagao, simulirao si-mulaciju, ja sam krivac. Uvijek sam ja krivac. 0 tome nema ni najmanje sumnje. Postoje dokazi. Tu su otisci prst iju. Ve tisuljeima. Slu ajte, odvjetnice, imao sam etiri godine kad sam ubio tu malu makicu. To je bilo prije trideset godina. Nije mogue da se to jo uvijek nalazi u mom dosjeu. Postoji zastara, ne? A osim toga, vi e gotovo i ne drkam, kunem vam se. Ajaru, potra ite drugog odvjetnika. Ja se povlaim. Vi ste mi ve jednom rekli za onu bombu, u dragstoru, da ste to bili vi, da ste izvr ili trideset i dva napada na st arije osobe, da je va e pravo ime Hamil Rad a, da ste vr ili pobaaje nepoznatog oca, da ste svodnik, organ paralelne policije, da ste vi osobno Ben Barka, da ste iz C. I. A-e, iz K. G. B-a, dakle nemojte mi tu toliko kenjati s tom va om makicom. Da i atomska bomba nije sluajno va a djelo? Moje je priznao sam odluno, jer o tome nije moglo biti nikakve sumnje, a on je za pjenjenih usana poeo urlati, tako da me je preko telefona uspio zasliniti, iz Par iza u Kopenhagen. 119 Gospoa Yvonne Baby trebalo je da doe u podne. U deset sati prije podne na ao se na d rugom kraju telefonske ice Tonton Macoute. Sada ve prima novinare iz Mondea? Pa onda? Zar oni postoje samo za tebe? Zahtijevam u svakom sluaju da ne ka e da si moj ... neak. Uvijek oklijeva prije nego to ka e neak. Jer, to je to, zapravo, sestrinin sin? Ili mo a... Za to? Ti se mene stidi ? To ne bi bilo dobro za tebe. Napisat e da sam ti ja pomagao. Megaloman. Ma, stvarno, megaloman! Nisam se ak mogao ni nasmijati, napravio sam t res. A, osim toga, vi e se uope nisam smijao. Ja pravim rupe u svom sjeanju, radi zdravlj a i du evne higijene, ali to ponekad nije mogue. Kad sam napisao svoju drugu knjigu , na ao sam naslov koji mi se veoma svidio: Nje no kamenje. Jedne veeri, 120 ne znam vi e radi ega, popeo se do mene Tonton Macoute. Kadikad, uz mene, izvodi in prisutnosti. Primijetio je rukopis. Da, zavr io sam. Ima naslov? Nje no kamenje. Kao da ga je grom o inuo. Ma ozbiljno, doslovno tako. Ne to je progutao. A onda se n asmije io. Ironino. Trebalo je da budem na oprezu. To je vrlo, vrlo lijep naslov ree uvjerljivo. I ode. Knjiga je oti la u tisak. Pokusni su otisci bili zavr eni. Ovitak takoer. Jo se i sada na ovitku vide nje nost i kamenje ... Bio sam u Caniacu, miran. A onda kroz prozor spazim njegov Rover. Iziem, stisnem mu ruku, ak smo se i poljubili, ruski, obiteljski. Njegova je majka bila Ruskinja , a moja takoer. Barem to bilo nam je zajedniko. Imao je odurnu gubicu. Idem u panjolsku ... Ima lijepu kuu u panjolskoj, kamo nas je pozvao jednom u deset godina, Annie i men

e.

Pa velim sam sebi, hajde da navratim. Dorukovali smo. Knjiga je ve otisnuta? Da. A ovitak? Vrlo lijep crte Andra Franoisa. Zabio je nos u salatu. Naslov je ostao isti? Pa naravno. Nje no kamenje. 121 Slu aj, Paule, ne znam je li ti poznato ili nije... Meni je to osobno svejedno ... Ali taj naslov postoji u jednoj od mojih knjiga. Pogledam ga. Pa nikad nisi napisao knjigu pod tim naslovom. Nisam, ali u jednom od mojih romana neka mlada Amerikanka pi e roman pod imenom Nj e no kamenje... Imam sve njegove knjige. Mislim da se ne to sru ilo kad sam ustao, stolica ili ne to u nutra, otrao sam da to provjerim. Bilo je tamo. Stranica 81. Nje no kamenje. Osim t oga, s prizvukom ironije u kontekstu. Djevojka koja je pisala bila je udarena. Istrao sam napolje, skoio u kola i pojurio u Labastide-Murat, telefonirati gospoi G allimard. Promijenite naslov. elim to pod svaku cijenu. Ali ovitak je ve ... Znam, znam ... Onaj gad ekao je da bude kasno pa da me tek onda upozori. elio je da na naslovnoj st ranici moje knjige bude peat njegova utjecaja. Ironija. Slu ajte, gospoo Gallimard, ako ne promijenite naslov, crknut u. Dobro. Kako, dobro? Vama je to svejedno, hou li ja crknuti ili neu? To bi znailo samo jo je dan pisac manje, ne? To ste htjeli rei? Htjela sam rei u redu, promijenit emo naslov. Za to? Taj naslov ne vrijedi ni ta. Savr ena bezve-zarija. Dodvoravanje. Obino zavlaenje ... I kakav sad naslov elite? 122 Poeo sam razmi ljati. Ali vi e se nisam elio izlagati opasnosti. Haianski su arobnjaci eoma moni, a Tonton Maooute se mo da uvukao meu njih. Jo bi mi mogao ucijepiti neku s voju ideju. Podsvijest je puna Tontona Macoutea. U tome su oni uistinu kao kod k ue. Izaberite naslov sami. Ja ne elim znati ni ta o njemu. Kad sam se vratio, on je ve bio oti ao. Da nije bilo Annie, ak bih se pitao je li uo pe i dolazio. Mo da me je samo jo jednom spasila moja podsvijest. A, osim toga, sjetio sam se jedne stvari: on mi je sugerirao naslov Nje no kamenje . Namjerno. Da na to stavi svoj peat. Da ima duhovno dijete. Da me kompromitira. itanje njegovih knjiga nije u tolikoj mjeri djelovalo na mene da bih mu nesvjesno ukrao naslov. On mi je sam sugerirao naslov. Annie ka e da to nije istina. Da mi on to nikad nije sugerirao. Ali ta ki Lota ne p oznaje avolje varke kojima vladaju haianski arobnjaci. A psihizam je od svega najvei haianski arobnjak. Uostalom, on je u jednoj od mojih salatara ve i prije otkrio tragove svog literar nog utjecaja. U jednoj od mojih dviju knjiga nalazila se hrpa prostih tosova. U j ednoj od njegovih takoer. On je upotrebljavao rijei udav, slon, ja takoer. Izraze 0 oj i slatke stvari, i ja takoer. U svoje dvije salatare upotrebljavam rijei uf, lit ra, i on takoer. Upotrebljavamo ista slova abecede. Pao sam pod njegov utjecaj, go tovo. 123 Kad sam s njim razgovarao telefonski, i kad je tra io da ne ka em gospoi Yvonne Baby da sam njegov neak, pomislio sam najprije da me eli sprijeiti da ne ka em la . Mo da se aista jednom ipak stidio. U pogledu svega ostaloga, doktor Christians-sen je odl uan: odnosi sa sestrinom nisu odnosi krvnih srodnika. U tom pogledu nema nikakve l jage na sebi, to se tie krvnog srodstva. Nije imao razloga da si ne to predbacuje. Neu spominjati tvoje ime, mo e biti miran.

Ka em ti to za tvoje dobro. Upamti, to e se prije ili poslije saznati. Ali za sada je bolje da se ne traga previ e za utjecajima. Tu mi je ve bio pun kufer. Stvarno mi je bio pun kufer. I nema ga. Nikad ga nije ni bilo. Ti si se uvijek znao dr ati na odstojanju. Nismo rekli ni do vienja, prije nego to smo spustili slu alice. U deset sati oti ao sam u posjet doktoru Chri-stianssenu. Nakljukao me sredstvima za smirivanje. Danska sredstva za smirivanje umiruju mnogo uspje nije od ostalih. Zaboravio sam vam rei da je doktor Christians-sen umro od tifusa u prosincu 1975. devedeset kilometara sjeverno od Adis-Abebe, donosei^pomo nekom selu u kojem je v ladala epidemija. To nije istina, ali vam to govorim samo zato da shvatite kako je to stvarno bio haj tip i da osjetite sve moje divljenje prema njemu. 124 Kad su nacisti od danskih idova tra ili da nose utu zvijezdu, zato to njih ima svagdj e, Kralj Kri-stijan im je najavio da e se i on zakititi utom zvijezdom i tako proj ahati kroz Kopenhagen. To je jedan od razloga za to sam oti ao na lijeenje u Dansku. 125 Kad je gospoa Yvonne Baby stigla, oko mene su bili svi moji najbli i. Moj otac, porijeklom iz Crne Gore, umro u Nici od provale smijeha koja je izazva la unutra nje krvarenje. Mo ete misliti kakve mi je gluposti priredio. Bio je to ovje k koji je imao najjai i najstra niji smijeh to se uope mo e zamisliti, zato to mu je tr bala sva snaga smijeha da bi sve mogao pot-cjenjivati. Bio je elav. Povrh toga, p io je po trideset aperitiva na dan, a da ne govorimo o svemu ostalom. Poslije to ga, mogao je progutati sve. Zatim, digestivi, da bi sve mogao probaviti. Zatim, kad bi prasnuo u smijeh, ja bih potrao da se sakrijem, zato to je kod njega sve bi lo obrnuto i sve naopako. Najprije grmljavina, a tek onda munja. Bila je tu, nad alje, i moja majka, da primi poslanika svijeta, ali o njoj ovdje vi e neu govoriti, ona mi je ve poslu ila. Bila je tu i Alyette, koja se maskirala u Annie, tovi e, prip remila nam je kavu, 126 radi to veeg realizma. Bio je tu i Ajar, koji je bio slian bo joj ovici od metar sedam deset i etiri i poku avao pronai izlaz za sluaj opasnosti. Bilo je tu crvenih aparata za ga enje po ara i alarmnih sirena. Bila je tu gospoa Simone Gallimard, koja je poj aavala oevidnost, zato to mi je pred svojim izdavaem bilo te ko poricati da sam svoju majku iskori tavao do posljednjeg daha, do njezina posljednjega krika, da od toga napravim knjigu. Vi e mi nitko ne mo e osporiti da nisam izuzetno uporan pisac. Moj djed po majci bio je neka vrsta orija koga kozaka iju fotografiju u uniformi ka petana vatrogasaca u dobrom gradu Kursku bri no uvam. Pustio sam brkove sline njegov ima i oduvijek sam osjeao slabost prema protupo arnim aparatima. Moj djed Uja bija e okorjeli kockar. Njegov se ivot odvijao izmeu karata i rulete i sviju hazardnih igara koje se uope mogu zamisliti i koje je ne to malo prije svoje smrti bri no popisao. Majka mi je pripovijedala da je ak i onda kad je ve bio napola paraliziran provodio dane u itanju i prei-tavanju tog popisa, da si priu ti jo malo zadovoljstva prisjeajui se maginih imena igara kao to je ako oko ili skromni ajnc, njegove posljednje rijei bile su, kao to se i pristoji: Rien ne va plus. Bio je di rektor jednog znaajnog petrolejskog dru tva u Wilnu i izgubio sav kapital tog dru tva na ruleti, u Sopotu, na Baltiku. Ali to je bila veoma slo na obitelj i pohitala m u je u pomo, zato to nije dolazilo u obzir da se prihvati takva sramota. Bila su d va brata i etiri sestre, od kojih je jedna bila majka Tontona Macoutea i tako su svi zajedno pritekli u pomo ugavoj ovci. Jedne ve127 eri sabrali su se kod njega, usred noi, svezali ga i, po to su otvorili kasu, ne bi li se povjeravalo da se radi o provali, izi li kroz prozor pa preko vrta. Imali su istanan osjeaj za ast. Djeda Uju nitko nije uznemirivao, ali ga je pe-trolejsko dru tvo, usprkos nedostat ku dokaza, ipak nadimilo. On je tada oti ao i skrasio se u Njemakoj gdje je, uhvati v i bika za rogove, u Berlinu otvorio salon za zabranjene igre i zaraivao goleme sv ote novca, koje bi onda navrat-nanos odlazio spiskati u druge salone zabranjenih igara. O enio se duboko religioznom idovkom koju je muio, optu ujui je da u sinagogi m

oli za njega, od ega srea sasvim pomahnita, zato to je srea sasvim na strani gre -nika , a na kocku se s religioznog stanovi ta veoma lo e gleda. Djed Uja bija e protjeran i z Njemake po to je potpisivao ekove bez pokria, kako bi platio svoje dugove; uvijek j e plaao svoje dugove, to je bio njegov princip. Na ao se s ne to malo novca u Monte C arlu, gdje je udvostruio ulog: otvorio je, naime, draguljarnicu u Nici i svaki pu t kad bi na ruleti sve izgubio, podmetnuo bi u svom duanu vatru i digao osiguranj e. Dvostruki se ulog isplatio, ali prilikom drugog uloga radilo se o draguljarni ci Mascotte, u Ulici de la Beffa tako je vje to podmetnuo po ar te zamalo da se nije ugu io. I tako je uzeo sudionika. Ali prilikom treeg po ara osiguravajue se dru tvo na l u krizi povjerenja, kojoj se pridru ila i velika kriza iz godine 1929. i ujak Uja na ao se bez sredstava za kocku. Tada je dakle njegova ki, moja majka, otvorila dr aguljarnicu Rubin, Ulica France, takoer u Nici. Ali ona nikad nije podmetala po ar da bi dobila osiguranje, zato to je ta ena, pod utjecajem svog oca, postala 128 savr eno po tena. Davala mu je deset franaka na dan za kockanje. Kad nije mogao kockati, djed je Uja pisao psiholo ke drame na ruskom jeziku, prisi ljavajui svoju enu da mu ih glasno ita. Baka je tako postajala sve religiozni ja i, im bi prestala itati, hitala bi u sinagogu na molitvu. Djed je tako u Nici napisa o na ruskom jeziku pedeset i tri psiholo ke drame, koje bi mu donijele golemu slav u kad bi se vratio u Rusiju, poslije nestanka bolj evika, to se svakog trenutka mor alo dogoditi. Sva bijela emigracija u Nici i svi taksi oferi ruskih bijelih u Pari zu kojih je dakle bilo vi e od dvije tisue imali su savr eno iste ideje kao danas Sol nicin, ali oni su bili reakcionari. Djed je mrzio svoju enu, ne zato to je bila ido vka, jer on nije bio antisemit, iako je bio Kozak, nego to ju je muio. to ju je vi e muio, to ju je vi e mrzio. Tako je tra ila psihologija. esto mislim na pedeset i tri drame koje je djed lija Osipovi napisao i, u elji da m u ugodim, zami ljam da su bile genijalne. Nisam ga poznavao, zato ga jako volim. I sto tako mislim da se on kockao samo zato da izgubi, jer nije mogao ivjeti bez dr ame. Bio je potpuno elav, kao i moj otac, iako je jedan bio Jugoslaven iz Crne Gore, a drugi Rus iz Kurska. Ja imam bujnu kosu, to dokazuje da se nasljednost mo e izbjei. Cijela je obitelj s majine strane osjeala potrebu za dramama. Jedna od sestara mog djeda udala se sa sedamnaest godina za mladia koji ju je na dan vjenanja zarazio sifilisom. Pa je poludjela. Druga sestra, Olga, dala se silovati nekom Kozaku, b a kao 9 Pseuo 129 u Babeljevoj Crvenoj konjici. Rusi su uvijek imali smisla za dramu. I zato su sv i pre ivjeli lanovi plemena zavr ili 1943. u plinskim komorama. Oprostite to se derem, to je zbog glasa. Velika drama moje majke bilo je po tenje. To je mo da najvea od sviju drama, zato to ov jeku ostavlja vrlo malo nade. Imam za to dokaza. Moja je majka ivjela po teno, odgojila u po tenju troje djece a um rla je nepo teno, od dugotrajne cerebralne skleroze, s u asnim povremenim oporavcima u kojima joj se potpuno vraala svijest, zato da bi to vi e trpjela. Kad je imala dvadeset godina, ispalila si je revol-verski metak u grudi. Profeso r Kojine, u Nici, spasio ju je, i tako sam roen ja. Proma ila je ak i mene. Ne znam u koga je moja majka bila zaljubljena i za to je ispalila taj metak u pred io srca. 0 tome nemam pojma. Tonton Macoute davao joj je malu mjesenu potporu. Osjeam se obaveznim da to ka em. On ima u svom stanu jednu fotografiju moje majke, snimljenu kad joj je bilo dvad eset godina. Osjeam se obaveznim da ka em i to. On tu fotografiju uva pored fotograf ije generala de Gaullea. To je i red. Moj otac bio je direktor hotela Scribe i hotela Continental. U Nici jo uvijek sus reem ljude koji me gledaju s po tovanjem zato to je on bio legendarni pilac. Nikad g a nitko nije vidio pijana. U dobi od devetnaest godina, zapoinjao je svoj dan s p ola boce ljivovice. "y Ostavio je moju majku bez prebijene pare, ali s legendom. 130 Kad su novine pisale da mile Ajar ne postoji, da je fabriciran, rekle su istinu. Ja

sam bio prokleto isfabriciran, kunem vam se, tovi e iscifran. Svi smo mi djeca odraena zguza. Gospoa Yvonne Baby upitala me: Kad ste naeli ideju da pi ete kao Ajar? Nisam je ja naeo, nego su mi je naeli. Tek tako, niza to. U Nici, u liceju, imao sam druga ija je majka bila u psihijatrijskom azilu. I iji je otac bio alkoholiar. Drugovi se ga zvali Ggene. to se mene tie, ja sam oti ao da zavr im licej u Toulousi. Ggene, znate, godi njak Vermot. I tako sam svom drugu ukrao ideju da pi em kao Ajar. Jedne je veeri moja majka uzela kartonsku kutiju, potrpala u nju bez ikakva reda ne to nakita i nekoliko satova, zato to je draguljarnica Rubin bila i urarnica, te krenula pje ke iz Nice u Pariz da me posjeti. Na li su je kako luta poljima, zabaenim cestama, nesposobnu da progovori jednu jedi nu rije. To je s prekidima trajalo jo godinu i pol dana. Rekla mi je: Ti e biti pisac, pazi da te tvoj ton ... Ili je mo da rekla tvoj Tonton. Ne sjeam se. Moja je majka Dankinja, gospoa od sedamdeset i pet godina, ivi spokojno u Bjrkou, g dje uzgaja rasne pse i cvijee. Ima bijelu kosu i esto se mije. Odlazim joj u posjet nekoliko puta na dan, 131 osobito otkako sam u Kopenhagenu. Moj je otac takoer Danac, on je daleki roak dokt ora Chri-stianssena. Mislim da je moj pravi otac doktor Chri-stianssen te da sam i ja Danac. Danci nisu antisemiti. Poslu io sam se agonijom jedne gospoe koju osobno nisam poznavao da bih opisao agon iju gospoe Rose u knjizi Momo, za to plae ? Ne elim vi e govoriti o svemu tome, zato o tome i govorim. Vidim pred sobom Paula Pavlovia. Ima dvadeset godina. Pi e pjesme, pod pritiskom un utarnjeg krika. Ali preostaje uvijek jo jedan krik, i jo , i jo . Krik ne mo e izii pa s e pone napuhavati. Pone trunuti. Krik se ne mo e osloboditi i zloin ostaje unutra. ivo t se nastavlja, sa svim zloinima koji odolijevaju svakoj konkurenciji. I tako je krik postao Kraljevski andski kondor, uspio se uzdignuti i prvi put kad sam slet io na neki krov imao sam pote koa, i nisam se vi e dao s njega. Postao sam zelenje, a rtioka, ali artioka nisam ostao dugo, zato to se artioka guli, jede se i hranjiva je , to je isto kao biti pjesnik, bez prestanka vas jedu. Sad za nervne depresije postoji litij. Zato to ima srekovia koji izvode nervne depr esije i koji to znaju. Kod mene je to svakodnevno i sasvim obino. Postao sam udav, a zatim jedna druga knjiga, radi jo manje pripadnosti. Ali opora vio sam se sam od sebe, ozdravio sam, a tu su bila i autorska prava. Nosio sam u sebi dva lika koji su se borili: onaj koji nisam ja, i onaj koji nisam elio biti . AJ3 moja me je krivnja i dalje optereivala svojom oevid132 no u i sve se vrt jelo oko toga, svakodnevno i obino. Poeo sam svaki dan izmi ljati lin sti koje nisu bile ja, da bih postao jo manje ja sam. Intervju u Kopenhagenu trajao je dva dana. Dr ao sam se dobro, uz pomo sredstava za prvu pomo. Strah da e me otkriti, da e doznati kako je mala makica uistinu mrtva, j ednom zauvijek, i da me oekuje krazna, urlao je u meni kao Baconovi pape u njihov oj santi leda. Pomisao na to da sam prvi put u povijesti ovjeanstva uzet u razmatr anje, intervjuiran, kao i ogrta obje en na ulazu koji nije bio niiji i koji je svoji m praznim rukavima svjedoio o u asnoj i nevidljivoj ljudskoj prisutnosti, svi na i pr eci, prethodnici, a da i ne govorimo o steenim karakterima, posvema njem Pinochetov u nemaru prema meni i njegovoj neupuenosti u neizmjernu krivicu koju sam mu nanio , smije na beznaajnost mojih dernjava, banalnost Annie koja je ulazila i izlazila s a alicama kave kao da postoji mogunost smirenja, usprkos prijetnji kojima se zastr a ujua priroda otima formulaciji, sve je to dovelo do toga da je Ajar ustro tra io kak vu pukotinu u stvarnosti u koju bi se mogao skloniti i tako izbjei unutarnjoj ink viziciji, uz muenja vodom, svrdlom i limenkom, mranom, dubokom i zvonkom limenkom koja u umjetnosti ogla ava svijet koji je jo uvijek samo budunost.

Dok sam itao intervju gospoe Yvonne Baby objavljen na cijeloj stranici Mondea, sve je to tako malo bilo slino meni da sam bio siguran da sam joj rekao istinu. To s am stvarno bio ja, ta odsutnost 133 mene samoga. Konano sam postojao, kao svatko drugi. To me toliko upla ilo da sam se ponovno razbolio i, kad me je gospoa Gallimard vidjela u takvu stanju, s no em za samoubilake namjere u ruci, strahovito se upla ila. Ovom joj prilikom zahvaljujem n a ljubeznosti. 134 Du an sam da se na ovom mjestu vratim unatrag. inim to te ka srca, da budem otvoren. Nisam se usudio napisati ove redove na njihovu mjestu, u prethodnom poglavlju, z ato to kemijski jo nisam bio sazrio za to. Pi em dakle zasebno poglavlje, u ast mom n ovom medikamentu, ije mi je ime, zbog medicinske etike, doktor Christianssen zabr anio navesti na ovom mjestu. Sada u dakle rei sve, zato to sam ovog trenutka bez skrupula, oslabljen. Netko e ovo mo da proitati: ne elim mu ni ta ostati du an. Ne poku avam po tedjeti ni samoga sebe, z to sam u tom pogledu samouk: sve sam to nauio sasvim sam, bez pomoi Tontona Macout ea, i ne mogu vi e sam sebe po tedjeti od onoga to znam o sebi. Ono to sam malo prije naznaio o svom rodoslovnom stablu saznao sam od svoje majke. Ona mi nikad nije lagala, ali veoma me je voljela, a laganje 135 od ljubavi jedna je od najstarijih istina popularnog organa. Ne znam za to je ispalila u sebe hitac iz revolvera. Ali taj metak u meni jo uvijek raste. Vidim da sam ovdje du an rei i to da, kao za inat, nikako ne mogu pronai rodni list Tontona Maooutea ni rodni list svoje majke. Ostavili su ih u Rusiji, na izvoru z la, i uzalud sam ih poku avao pribaviti. Sve je pomela bolj evika revolucija, taj vel iki ista. Prema tome, nikad neu saznati jesu li bili brat i sestra, dakle je li do lo do incesta. Radi se bez sumnje o jednostavnom unutarnjem glasu: psihizam i pods vjest uvijek su imali otrovan jezik. Kleveite, kleveite, uvijek e jo ne to preostati, a to ne to, to sam bez sumnje ja. Osjeam da sam plod nepodnosivog i bratskog krvnog srodstva, no en svojom krvlju od pokolja do pokolja, umirui pod mukama, muenik i mui telj, terorist i terorizirani, tlaeni i tlaitelj, raspadam se nadvoje, izik, istovr emeno i uni tavani i uni tavatelj, Plju i Pino-chet, ja sam dakle zahvaen morbidnim aku tnim humanistikim mesijanistikim i reformatorskim tendencijama, sa psihijatrima i ke mijskom luakom ko uljom, rtva paranoikih uvjerenja da su svi ljudi moja braa i sve en oje sestre, od ega se esto nastojim osloboditi. tovi e, morao sam od Alvette zatra iti pouzdanu potvrdu Cahorske opine o njezinu roenju, otac taj i taj, majka ta i ta, j er je Tonton Macoute stvarno bio kadar da i nju napravi, ak i nju, kao u na oj lozi , da bi tako ponavljanjem oca u sinu banalizirao svoj vlastiti grijeh prema nama . Osim ako nije na taj nain poku avao genetski postii, ve u samom poetku, tim visoko p romi ljenim uzgojem, takvo savr eno osje136 anje krivnje, ranjivo i osjetljivo, ne bi li od toga mo da u obitelji uslijedio jo n eki novi literarni raz-liak, s lijepom mistinom krizom. Dakle, nemam ama ba nikakav dokaz i uope nisam jedan od onih koji se di u na Boga ili bilo koje drugo neodgovo rno bie koje iskori tava svoje imaginarno nepostojanje da nas prisili na uzaludno t raganje za oinstvom, to je samo jo jedan od onih namjernih sporova iji je jedini rez ultat sve do dana dana njega samo razmno avanje odvjetnika koji se jedan za drugim p ovlae iz sporova, pod izgovorom da se paranoik obraa uvijek vi e odvjetniku nego psi hijatru. Ako sam ja paranoik, mo e se u najmanju ruku rei da je svijet napuen ljudim a koji nisu dovoljno ljudi, tako da samo progoni izmiu progonima. 137 Bacao sam svako jutro u po tanski sandui klinike pismo nepoznatom, bez adrese i po ilj aoca, iako on ne postoji, pa je prema tome nauen na takve optu be. Uostalom, saznao sam od bolniarki da na klinici ne patim samo ja od tog stanja praznine. Bio je t u na prvom neki pisac svjetskoga glasa koji je poku avao stvoriti boga polazei od u mjetnikih djela. Ve je tri mjeseca bio na obradi i ponekad sam ga susretao po hodn icima u dru tvu nekog rabina u bijelim arapama, ali pravio sam se da ga ne primjeuje m, da ne bih velikom piscu davao dojam da ga dr im za halucinaciju. Rabin se zvao

Schmulevitch; majka mi je esto govorila o njemu zato to smo ga mi iskorijenili a n jegova je mudrost u ono vrijeme bila poslovina. Bio je udarcima sablje istjeran i z Berdieva godine 1883. i do ao je na kliniku doktora Christianssena tek uslijed na pada zebnje. Ta se stvar mo e dosta lako protumaiti i poznata je svima onima koji s u potro eni 138 bez rauna: uvijek preostaje pro lih strahova nekontroliranih elemenata koji nas i d alje zlostavljaju. Kao to sam rekao, kad bih ga susreo u hodniku, pravio sam se d a ga ne vidim, s obzirom na neuro-leptike, ali jednom je prilikom u ao u moju sobu i, iskoristiv i jednu staru jidi pjesmu koju mi je baka esto recitirala kad sam bio dijete, ree mi s osmijehom: Spi, maljtitka, spavaj, mali moj. Ima tamo sasvim drugaijih pjesama i svaka od nj ih raa mo da sretne svjetove. Ali ja vi e nisam bio dijete i vi e nisam imao opravdanja. I znam, naravno, da ima n ekih veoma lijepih krikova, ali ta remek-djela to ih neprestance odbacuju kao kart po muzejima i bibliotekama takoer su samo pisma nepoznatom. Nisam lud i neu ih sp aliti niti poderati u ime autentinog ivota. Odgovorio sam dakle rabinu ovako: Ne trebam va e utjehe ni va e varave lukav ti-ne. Ostaje na tome da je ovjeanstvo jedin palo voe koje uope ne poznaje svoje stablo. Jedino je mogue rje enje u tome da ovjek prihvati svoj pali, neuspjeli, nedovr eni i osakaeni znaaj, nastojei da ga ne zapa a. I upravo su psihijatri zadu eni za tu svetu misiju, koja se sastoji u borbi protiv prekomjerne lucidnosti. Zato sam ja ovdje. Ovdje, gospodine rabine, samo je kari katura onoga drugdje. Ja moram prihvatiti neko zlo. Ali u to postii. On je sukao bradicu meditirajui o nepoznatom. Mogu se zamisliti pjesme koje poprimaju bo anska tijela i u kojima ive sretne obite lji dobaci mi. Doista postoje sve mogue vrste prvorazrednih nada uzvratim mu i priznajem da nism o bez 139 e- eera. A ipak, gospodine rabine, kad bismo zbrojili sve molitve od prvoga krika na ovamo, morali bismo zajedno s Maom priznati da osam stotina milijuna Kineza imaj u najvi e izgleda da to postignu. Istina je da nikad nije bilo originalnoga zlata i da patvorina ostaje patvorina. On mi dobaci tu an pogled i nestane, jer nije bio dorastao tome da se bori protiv mojih sto pedeset kapi haloperidola. Nazvao me isto tako izdava: gospoa Simone Gallimard eljela je znati kakav sam naslo v naumio dati svojoj novoj knjizi. Kad sam joj rekao da naslov glasi PSEUDO, dug o je utjela pa sam se upitao nisam li povrijedio njene religiozne osjeaje. Bilo je ipak trenutaka kad patvorina postaje ne-podnosiva pa sam za nas tra io izg ovor. Govorio sam sam sebi da se mo da nalazimo u novom bezoblinom, sakatom, nedovr e nom i esto odbaenom stanju u kojemu je Faust ivio u za njega beskrajno dugom meuvrem enu dok ga Goethe nije poeo pisati. Postoje u tom pogledu razliita tumaenja, osobit o u jednom pismu mladog Heinea, koji je posjetio Fausta jo onda kad je ovaj imao samo pola lica, bio bez ruku i imao jedno jedino jaje. Uglavnom se zaboravlja da je Goethe radio vi e od petnaest godina dok nije zavr io svoje djelo. Radi se dakle mo da o stvaraocu koji uistinu postoji, ali mu se ne uri ili nema osjeaja za vrijem e. Treba voditi rauna o svetoj vatri i o nadahnuu kod stvaralaca, pa ak i ako vas u meuvremenu, od poku aja do poku aja, kroz milenije, baci u kart. Ponekad sam se zabav ljao opona ajui na svom trbuhu, crvenom olovkom, potpis Tontona Macoutea, za koga s e u 140 onom trenutku jo nije govorilo da je moj tvorac. Nitko jo nije posumnjao u na e nasl jedne veze. Oporavljao sam se, moje su se samoubilake sklonosti izgubile, vi e nisam imao elju d a se uklanjam ostavljajui rijei obja njenja: Konano samosvojan. Vidio sam mnogo jasnij ono to je bilo sveope u indiferentnosti koje sam bio objekt i u mom sukobu ne-sin a s ne-ocem. Bilo je isto tako i drugih trenutaka u kojima je ta odsutnost postajala neizdr iva i ponovo sam se poeo boriti. Promatrao sam veliko stablo u vrtu i pitao se: Tko j e tamo? kao u djetinjstvu. Znao sam da je to bilo ono to se u njihovu argonu zove re

gresivno pona anje, ali, iz regresije u regresiju, ovjek mo e nekoga i sresti. Zidovi klinike bili su neozvueni, zbog borbi u Bejrutu, ali sam oko sebe uo kolanje dviju milijardi la nih etona prisutnosti koji stavljaju u pravilan pogon patvorinu. Bili su tu prije svega svake noi rojevi rijei koji se sabiru u sabore i pomno ovjerava ju za sutra svoju la nu no. Trebalo je, tovi e, s krajnjim oprezom u utjeti zato to je m ve bila unutra; da bi izbjegli njenom utjecaju, ak i pjesnici radije umiru od ti ine . Ponekad bi poneka rije iznenadno probila put, sa svojim glupim smislom, ali neu roleptici odmah zaep-ljuju taj proboj. uo sam nekoga kako mi mrmori da sam kukavic a i da je jedini nain obrane oru je u ruci, ali nisam ja sposoban za izbor rtava. Do ktor Christianssen posudio nam je dva stetoskopa, Alvette se ispru ila pored mene i dogaalo nam se da tako razgovaramo do zore. 141 Pokazalo se da je doktor Christianssen obian gad. Bio je na njega red da bude gad . Ne treba, naime, biti lakovjeran, i u Danskoj ima gadova. To je njena demokrat ska strana. Danci svake godine rotacijom biraju osobe koje tumae bratsku ulogu ga dova. Danci su veoma savjesni i solidarni s ostalim svijetom i ne ele prekidati v eze. Pokazalo se dakle da je doktor Christianssen takoer gad, kad je odbio da me zadr i na klinici, u listopadu 1957. Znao je da je moja trea knjiga gotovo zavr ena i reka o mi da sam ve dosta izvukao iz svog stanja i boravka u Kopenhagenu. Zakljuio je d a sam se uspio oporaviti sam po sebi i na svoju vlastitu korist, pa me je progla sio normalnim i izlijeenim. Da ga smek am, rekao sam mu da u se vratiti u Cahors, da se brinem za svog starijeg brata i zaostalu djecu. Ali mi nije htio pomoi. 142 Poznajem ja va sistem obrane, Ajaru. Va brat, to ste vi sami, kao klinac. A drugi je odrasla 1 sasvim zrela osoba. Zaostalo dijete koje uvijek ima dvanaest godina, usprkos njegovoj dobi, to je va sluaj. Vi ga prikrivate kako najbolje znate i umij ete, pa ste zato pustili ak i velik brk, da biste se to bolje sakrili. Priznajem d a je taj polo aj te ak, ali je plodonosan. Potreba za fabuliranjem uvijek je znak dj eteta koje ne eli odrasti. Nastavite pistati i mo da ete dobiti literarnu nagradu. I tako me izbacio jer on vr i dru tvenu ulogu. Bojao sam se otii u Pariz zbog i avlanih pje akih prijelaza. Pokloniv i prirodu volanu, jek ima najvi e izgleda da bude smrskan na i avlanim pje akim prijelazima. Taj je prosto r uzak, jasno omeen i momci za volanom mogu tono gaati. A, osim toga, tu su i zelena svjetla koja vas poku avaju zajebati, ohrabrujui vas n a prela enje, pa vas namame u zamku. Ja prelazim uvijek na znak crvenog svjetla. Ipak sam se u Parizu zaustavio da posjetim Ton-tona Macoutea. Ni ta mu nisam imao rei. Mogli smo dakle normalno razgovarati. Imao je na sebi plav kuni ogrta, oslikan slonovima, za reklamu jedne od njegovih knjiga ... Pru io mi je ruku. Kako ide stvar? Ludo. Zavr io si? Da. tovi e, nosim u glavi novu knjigu. Je li? ekao sam. Jebe se njemu za takt. eli znati si e? Vi e bih je volio proitati. 143 Trebalo bi mi tvoje odobrenje da je mogu objaviti. to? Ima na elu vene koje bubre od pretjeranog unutra njeg pritiska. Paternelist, a? Mo e li mi rei u kojem sam trenutku na tebe izvr io bilo kakav utjecaj ? Nikad, ba nikada. Nikad nisi pokazao ni najmanju gestu takve prirode. Ne radi se o tome. Ali u toj knjizi govorim o tebi. On se nasmije. Krasan si e! Govorim sve.

U literaturi ne postoji sve. Uvijek se radi samo o odlomcima. Samo poetnik mo e zam isliti da u jednoj knjizi ka e sve. Nedostatak zanata. Govorim o tome kako si spavao s mojom majkom i kako u tom pogledu nikad nisi hti o priznati svoju odgovornost prema meni. Doktor Christianssen stavi mi prijateljski ruku na rame. Pored mene se na la Alvet te. Nije bilo Annie, koju stvarnost izmi lja samo u svojoj dokolici. Ton-ton Maoou te bio je daleko. Sve je bilo prisno, svakodnevno. Le ao sam, oi su mi bile irom otv orene, ali nisam osjeao elju za urlanjem, zato to se ne bojim privienja. Ona su na i n ajbolji prijatelji. I borio sam se. Bilo je tu barnumova acetata koji su se mije ali sa zazama, radi o tupljenja ula. Bilo je tu karnabusa koji su se rogu ili, radi vee beznaajnosti. Urovi su brbljurili radi iziotiradije kuglo-fa i istiskivanja rijei. Bilo je tu i vija dukata koji su se srepili sa starcima i bujali krvoproliima radi vee neodredljivos ti. Bilo je tu, naravno, nekoliko cvjetova koji su se dobro dr ali, ali su mirisal i senti 144 per se, na Saint-Johna Persea. Gani su se prikurvali kartama da bi omeli priznan ja. Ali ponekad bi se Rimbaudovi odlomci uspjeli osloboditi pa se javljala opasn ost, s rukom i pisaljkom. Zgusno sam pjesmu, zbog nedostatka sredstava. Pod crve nim sjeni-lima, galijakuli pretovareni praznim rijeima koje teku u potrazi za dub inom, izranjavali bi na ravnu povr inu pod te inom njihova optereenja. Pored svih moj ih protuprirodnih napora, govor se ipak oblikovao i rije bi poela lutati u potrazi za nekim koga e prevariti. On je bio tamo, uz moj noni ormari, i ostao je hladan. Ni ta, nikakve njemu sline rea kcije. A onda me pogleda, iz Pariza. Svojim plavim oima, malo pocrvenjelim, ali samo od rada. Bez traka milosti. Plavet nilo je takoer jedna od precijenjenih odlika. Bofe, zna , svi su si eji podjednako vrijedni. Va an je nain kojim se obrauju, i talent Krivnja, otac, omra en, zato to nije na nebesima, sramni i bratski incest unutar v rste, sasvim nepodoban da bi ga mogao voljeti, genetiko prokletstvo, ovjeanstvo nas ljednih sifilitiara... Za to ne, ako se od toga jo uvijek mo e napraviti dobra knjiga? Govori o meni, o sebi samom, sasvim slobodno. Radek je rekao Staljinu: Dobra dom aica mora znati iskoristiti sve, ak i smee. Ja vjerujem u tebe. Gledao me je netremice onim svojim oima s mojim vlastitim odrazom. Jansenizam ni ta vila obeava otkupiteljsku istou umjetnikog djela. Zato to ni ta ne postoji, ni ta nije va no ... osim literature? To nije bila istina, zato to je on volio i cigare. 10 Pseudo 145 Pa, zna , poslije, negdje, kad-tad, ako se radi o talentiranom djelu, literatura s e ponovo vraa ivotu i oplouje ga ... Ja sam sve to objasnio ... Nasmije io se. ... u jednoj knjizi, zapravo. Dakle, Tontone, kakva je razlika izmeu totalnog gada i dobrotvora ovjeanstva? Ima ljudi koji su u svom ivotu bili gadovi, a u svojim djelima dobrotvori ovjeanstv a... to se mene tie, ja nisam integralan ni u emu. Ni ti. Nije nitko. Uvijek postoji jedan rubni prostor za bolje ... ili za gore. I to mi je humanist, pomislio sam. Morao sam to rei ak i glasno, kako bi sa svih s trana dotralo deset tisua upnika koji bi mi br e-bolje podijelili oprost od zloina, us lijed moralne i iste patnje koju je u meni izazvao, i predivnih umjetnikih djela k ojima je udahnuo ivot. Auschwitz jo uvijek nije dao ne to ne znam kako veliko u pogledu umjetnosti, trebat e mo da poeti iz poetka rekoh. Pad oboljenja od sifilisa obja njava sve osjetljivij edostatak genija. Trebalo bi ponovo rasploditi strahote, kako bismo opet dobili Dostojevskoga ili Goyu. Ti nisi sveto udovi te, ti si samo udovi te. I mrzim te zato to je moj odraz u tom ogledalu tako ru an. Doi e vas posjetiti, razgovarao sam s njim ree doktor Christianssen. Ne inite dob o ste se zakvaili za ovo pribje i te u klinici, poku avajui definitivno prijei na drugu tranu, Pavloviu. Neete uspjeti umaknuti.

Mislio sam na njemake gradove koje je Tonton Macoute bombardirao. Na tisue potaman jenih civila. Ili, kako je u kuama koje je na taj nain dig146 nuo u zrak, bilo kanarinaca, pasa, maaka. Na stotine malih maaka. Mora da je pobio na tisue nedu nih ivotinjica. Nini, pomislio sam. To je bila Ninina ideja. Treba se uvati cinizma, zato to poma e i vjeti. Tonton ustane. Sasvim je ispunio sobu. Rekoh mu: Znam da imam pokvarenu i morbidnu ma tu, ali sam siguran i uvjeren da si ti moj ot ac. Pitam se za to? Zato to te kadikad mrzim do krajnosti. Uinilo mi se da mu je licem preletio izraz patnje, ali mo da se samo hvalim. A Bog je sebe uvijek titio od mr nje nebrojenom gomilom mal ih oeva. 147 Ne znam je li doktor Christianssen imao pravo i je li ovu novu krizu tjeskobe iz azvala zaista samo injenica to sam ugledao kako sam izlo en, jasno i javno, na cijel oj stranici Mondea. To su nakon mjesec dana bile prve novine koje su mi dopustil i itati. Proitao sam ih od prve do posljednje stranice. Bilo je u tome agresivnosti. Vi e nisam imao pravo ni na radio ni na novine, ali to je u meni tinjalo unutra, u z bezgraninu elju za jednom drugom vrstom. Majmuni su se oko mene zguzavali u neljudskim grozdovima i jecao sam od ganua pre d takvom nedu no u. Bilo je tu neprispodobivih guzica koje su promicale nebom, i jecao sam od zahval nosti to nisu optereene zloinom. Glave bi ponekad poele ki iti, a bilo je i takvih koje su jo sanjale. 148 Bog je, s uzetom oko vrata, vraen u OK Corral i postao konj, kako bi se proglasio nevinim. Konji nisu bili vjernici i nisu ga mije ali u svoje ubre. Bog je odnji tio svoj stid. Konji su se ritali da se obrane^ zato to su spoznali svoju sreu. Ponekad sam oko sebe zapazio isku enja jezika, ali rijei pobaajke odmah bi preuzele stvar u svoje ruke. Bila je tu abeceda, gramatika, vokabular, sintaksa, civiliza cija, stilska figura, poredak stvari, odstranjivanje. Haloperidol nema nikakva ukusa. Mo e se dati kakvom sovjetskom disidentu da ga pro guta a da on to nee ni znati. Bilo je to ve mjesec dana trea stranica svijeta. Haloperidol je halucinatik koji smiruje stvarnost i ini je manje agresivnom. Daje se stvarnosti u koliini od sto pedeset kapi na dan u tri navrata. Ako ste delirant, haloperidol nee imati na vas nikakav parkinsonski efekt: neete s e ukrutiti kao sasu eno stablo. Ako ste dobro prilagoeni stvarnosti, normalni, vi et e pod djelovanjem kapljica dobiti Parkinsona. Tako je izveden dokaz da izo ima fi ziolo ki uzrok, i nadu u nasljednost. Slu ao sam kako me doktor Christianssen na taj nain umiruje. Urlao sam: Va je haloperidol reakcionaran. On je desniar. On je represivan. Umanjuje gnu anje, spreava buntovnost, revolucionarnu agresivnost. On je protiv ma tovitosti. Danac mahne repom. Polo i svoju lijepu glavu na moja koljena. Istina je zalaje. Jedino je anafranil ljeviar. On je stimulativan, zarazan, potic ajan, nadra149 zuje, razbje njuje. Haloperidol je fa i, anafranil je ljevi. I nastavi lajati, ma ui repom, zato to kod pasa ni ta nije sasvim beznadno. Poku ao sam se izvui kroz prozor da otrim na Srednji Istok i inim udesa, ali nisam na a taksi. Vratili su me na kliniku. Doktor Christianssen me upitao nije li mi ve pu n kufer toga to me razapi-nju, a ja mu odgovorim da sam to isto tako mogao uiniti i sam. to li su iknuli Isusu kao inzulinski tretman zbog mesijanskih tendencija? Tek to su me ponovo uzeli u svoje ruke, primijetio sam da se u mojoj sobi nalazi jedna stolica vi e. Obino je bila samo jedna, i jo jedna za doktora Christianssena k oji nikad nije sjedao. Sad su bile tri. To me je isprva prestravilo, zato to sam ve imao dovoljno neprijatelja. Poslije sam shvatio da se Tonton Macoute po urio u K

openhagen i da je vjerojatno proveo nekoliko bri nih noi uz moj noni ormari prije neg o to je opet oti ao. To je bilo jedino mogue obja njenje njegove odsutnosti. Zaustavio sam se u Parizu da mu zahvalim. Imao je na sebi plav kuni ogrta, oslikan slonovima, radi reklame za jednu od njegovih knjiga. Oznaka marke. Ja sam ve iskoristio taj postupak halucinacij-skog ponavljanja u jednom od svojih romana ree' mi. Uruio sam mu pisma. Odricao sam se svake kandidature za knji evne nagrade, kao 1974 , kad sam jo bio netaknut. Ne elim njihove trikove. A, osim toga, ne mogu. Ne elim se izlagati. Rei e: psihopat . Dobro----Poslat u ih dan ranije Renaudotu i Goncourtu. 150 Ne elim biti identificiran. Nitko nema moje prave fotografije, nitko ne zna gdje stanujem. Svi su konci sakriveni. Vjeruje se da sam neki prolaznik, da inae ivim i zvan Francuske. Imam na policiji debeo dosje i ne mogu se vratiti. Ne radi se o tome da me dru tvo izlijei, nije to u pitanju. Postoji samo oporavljanje od samoga se be i to u svoju vlastitu korist. To ne samo da postoji, to je ak istinski trijumf postojanja. On mi odobri. To bi bio zanimljiv roman. Uistinu suvremen si e. Nisam mogao samo shvatiti za to jedini ivi ovjek prema kome ne to osjeam, prilikom svak og na eg susreta ulijeva u mene takvu mr nju prema meni samom. Mo da u tome nije bilo nikakvih obiteljskih, pa ak ni osobnih razloga. Pravi je razlog to to ne mogu prih vatiti kori tenje patnje za umjetniko stvaranje. Ne mogu prihvatiti misao da jedino remek-djela ive sretno. Dakle, dobro, pa za to ti onda pi e , to bi ti htio? ne upita me nitko. Sva pitanja koja nitko ne postavlja imaju oru je u ruci i u vlasti su psihiki neodg ovornih elemenata. Mogu se privremeno u utkati kemijskim tretmanom koji sve bri e, a li mo emo isto tako poku ati da im dopustimo da nas pro mu kao ica visokog napona koja se prazni na papiru da ne prsne. Ja izla em svoje iznutrice iz potrebe za javnim p ra njenjem. Pa neka bude i megalomanije u tako golemoj zaokupljenosti vlastitom ni t avno u, u neogranie-nosti moje mahnite e nje za porijeklom i zdravljem nisam ekao pomo ihijatara da bih o tome poveo rauna: ali za tako pretjeranu nerazumnost 151 nisam kriv ja, ve moje ni tavno i neostvareno stanje. Isto tako znam da je moj cvil e , cvile smrvljena mi a, odvi e klinike naravi a da bi u njemu bilo naslade, ali crijev a se gre ne vodei brigu o literarnim djelima. elim sretan utopijski svr etak, bez potrebe za umjetno u. To se kod mene vjerojatno radilo, kao to je vjerovao doktor Christianssen, o nelj udskom strahu pred smru. Ni ta smrtno ne mo e biti autentino. Moja mr nja prema remek-dj elima bila je ljubomora smrtnika. Tonton Macoute izgledao je o alo en. ( U Caniacu e te otkriti, zna . A priznajem"da" ne znam to poku ava sakriti. Ni ta odgovorih mu. Ni ta. Priznat e , ako postoji ne to to bi trebalo to bolje sa je to. Ja ne elim nikoga zaraziti. Dakle, uvam ni ta za sebe. Da nije toga, uistinu bih bio du an izigravati pseudo-pseudo, uz pomo religije i ideologije. Sakriti svi m sredstvima to ni ta da ga nitko ne otkrije. Ja nisam sociolo ki: nemam alibija. Ve sam tri milijuna godina genetiki, a to u i ostati. Ne bez pouzdanja. To e doi. Bit e to kraj here-ditarnog svijeta. Prilino se sla em s tim ni ta, samo to nikad nije bilo i nikad nee biti neantistikog ek--djela... Razumjeli smo se, jasno. On nije htio uvidjeti da je umjetnost samo objekt, zato to je vjerovao u samoga sebe. 152 Vratio sam se u Lot. Annie me je ekala. Jednog u dana govoriti o enama. Ali za to treba priekati dok u meni uistinu ne bude vi e niega, da u meni uistinu bude dovoljno mjesta. Jednog dana uspjet u stvoriti u sebi beskrajnu prazninu i tako u im onda moi dati sav svoj prostor. Ali knjige im aju poetak i kraj, a ja ne elim govoriti o enama onim to ima poetak i kraj, tako im n

e bih mogao dati ono to zaslu uju. Kad sam stigao u Caniac-du-Causse, dodirnuo sam rukom zemlju, da budem sigurniji . Bio je tu i kruh, ali trebalo je da ga napravim sam, da budem siguran. U kaminu je gorjela vatra u znak bratskog doeka. Bio je tu na tavanu sav bijel i veliki vojvoda, koji je uvijek bio dobro primlje n i koji se vraao svake noi po dijete to je bilo unutra. 153 Noi su poprimile miran izgled, zato to su zacijelo primile poruku doktora Christia nssena. Hodao sam po orasima koji su popadali na zemlju, bilo je njihovo doba i velik se orah na ulazu pokoravao zakonima svoje vrste, ne marei ni za to drugo. Spavao sam dobro i, kad su jednom prilikom pro li andari i zatra ili od mene isprave, nisam se bojao zato to policija nikad ne pronalazi krivca. Kad je osvanulo sunce, nisam se bojao izii i promatrao sam obinu svakodnevicu bez straha, zato to sam bio temeljito izlijeen. Ponekad sam jo osjeao kratkotrajne u ase, ali sada mislim da su bili bez razloga. Vi e nisam bio plijen^4ucidnosti i ivio sam zadovoljno. Annie je zauzela mjesto Alvette, koja me je napustila, zato to je bila neizljeiva. Zaboravio sam na Ajara. Znao sam da mi vi e nee trebati, da vi e nikad neu napisati no vu knjigu, zato to vi e nisam patio to sam onaj koji jesam. Nitko me nije posjeivao. Vi e nije bilo telefonskih poziva. Vi e nigdje u svijetu nij e bilo zla. Bio sam izlijeen, uistinu izlijeen. Nalazio sam se pred svojom kuom, s lopatom na ramenu, kad sam primijetio kako pri sti e jedan R 6 sive boje, s nekim bezveznikom za upravljaem. Poznavao sam dotinog b ezveznika. Bio je to Bou-zerand, Annien prijatelj, njeno davno poznanstvo iz Cah orsa. Zamalo da ga nisam zagrlio, do te sam mjere bio izlijeen. r Imao je sivo lice. Ili je to bilo sivilo R6 u kojem je bio zavaljen. 154 Ree mi da ne dolazi kao prijatelj nego kao novinar. Radi za Point i stigao je iz Pariza s fotografom da me ukebaju. Ti si Ajar. Bio sam do te mjere ozdravio da se nisam mnogo kolebao. Nisam ga ak ni zadavio. N e la em, mogu dokazati da ga nisam ubio, a ni fotografa, jer su obojica ivi, a ukol iko oni ka u suprotno, zahtijevat u autopsiju, jer ako se pretvaraju da su mrtvi, z nai da su ivi da ne mogu biti ivlji. Uveo sam ih u kuu i oti ao po svoj karabin. Ali bio sam sasvim priseban i znao sam da e to biti jo samo jedan znamenit sluaj i ni ta vi e Nisam elio suraivati sa znameni sluajevima, zato to se ve sto tisua godina radi o istom znamenitom sluaju i ve mi je pun kufer znamenitosti. Fotograf se zvao Rolland i sve je shvatio, zato to je to bio jo balav kit. Bouzera nd je takoer sve shvatio, ali samo zato to je bio inteligentan. Bili su, sve u svemu, gotovo ljubazni, zato to im je stavljen no pod grlo. Svi ive s no em pod grlom, no pod grlom veoma je hranjiv polo aj. Fotograf je tra io samo moje oi, zato to je elio samo Momine oi, oi onoga koji je u mo autobiografskom djelu imao dvanaest, ili mo da sto tisua godina. Bouzerand se slo io zato to nije bio sasvim mrtav. Telefonirali su svom gazdi u Point, Imbertu, koji se takoer slo io, naime kad bih ja prouzrokovao jedan znamenit sluaj, ubiv i njegova posebnog izaslanika, to bi puna etiri dana koristile sve dnevne novine, jo prije n ego to bi izi ao njegov tjednik. Bio sam do te mjere normalan da sam pristao kad je s no em pod grlom tra io da odemo u Pariz. Pu155 tovao sam s njima slobodno i sasvim dobrovoljno i nisu mi uope stavljali lisice. Telefonirao sam doktoru Christianssenu, koji nije pokazao nikakvo zanimanje i re kao mi je da u se iz toga izvui sasvim lijepo, samo s tranxenom, kao i toliki drug i pisci. Sada se izla ete samo opasnosti od jo jedne knjige. Vi ste izlijeeni, stari moj, i o pet ete se izlijeiti. Mnogo sree! U Parizu su me vodili u simpa restorane na klopu. Nisam ni ta mogao progutati zato

to sam se osjeao dobro, raspolo eno, bez traga tjeskobe, a to mi kodi elucu. Odr ali su rije. Snimili su mi samo oi. Ostali se dio mog lica na fotografiji ne vid i. Nisu naveli moje pravo ime. To me je dotuklo. Izgubio sam ansu da postanem sla van. Vi e se nisam snalazio u svojim uvjerenjima. Izdr ao sam udarac. Za rukom izgubio sam glavu, ali oni nisu ni ta primijetili. Mnogo dr im do svoje glave, kao to sam ve rekao, zato to nije moja. Svaki put kad ujutro u gledam svoju nju ku, upla im se i to mi daje hrabrosti da odem u grad i razgovaram s a starijima. Jutarnji vjesnik proveo je u meuvremenu u Ca-horskoj bolnici anketu i tako se saz nalo da sam autentian. Da je moja majka bila autentina. Da je moj brat bio autentia n. Iznenada me sa svih strana okru ila autentinost. Bio je to kraj svih ze-zova, mi stifikacija. Vi e me nisu napisali Queneau, ni Aragon. Vi e se nije govorilo, kao pr ije, da sam kolektivno djelo, ali tu su se pre li. Ja sam kolektivno djelo, a poma galo mi je nekoliko generacija. 156 Ako su jo vjerovali da iza mene stoji i neki drugi Tvorac, pre li su preko toga utnj om, zato to meu njihovim itaocima ima vjernika pa nisu htjeli povrijediti njihove r eligiozne osjeaje. ak je i Franco umro pobo no i nitko to nije shvatio kao svetogre. Ja mislim da e Pinochet otii ravno u nebo. 157 Izi av i iz posljednjeg restorana, po urio sam se k svom tada njem odvjetniku. Budui da s am bio potpuno autentian, bolje je ii do kraja. Stavio sam na njegov pisai stol dok ument potpisan mojom vlastitom rukom, kojim svjedoim da sam genetski pokvarenjak koga su kao takva oznaili svi historiari, uz pomo biblioteka i muzeja ovjeka, izdana k korjenike pokvarenjaka koja je i sama izdanak svemirske pokvarenosti, i da ovl a ujem ovaj dokument da obznani mog odvjetnika i tako dokraji misteriju Ajar. ak sam se i potpisao fimile Ajar, du evno zaostali, okorjeli la ac, mitoman, krabalo, opsjen ar, la ni eton, varalica, pseudo, megalo, potvren historijskim dokazima. Gledao me p oprijeko. Ajaru, vi odluno poku avate stei knji evnu nagradu. Kako to? 158 Na najboljem ste putu da od sebe stvorite legendu. K vragu. Poeo sam razmi ljati. Istina: svi su oni zbog neega postali legendarni. Vil lon je postao legendaran zbog obje enih, Lorca je postao legendaran zbog odreda za smaknue. Malraux je postao legendaran zbog ratova i revolucija. Hlderlin je posta o legendaran zbog ludosti. Sol enicin je postao legendaran zbog koncentracionog sv emira. Svi su ljudi postali legendarni zbog smrti. ovjeanstvo vi e nije ni legendarno: ono je mitolo ko. Mislite da bih morao nekoga ubiti? upitah. Nema potrebe da idete tako daleko da biste postigli knji evnu nagradu. Ja je ne elim, odrekao sam je se. Ali uzmite Raskoljnikova: on je onu enu ubio uda rcem sjekire iz iskljuivo literarnih razloga. Dostojevski je bio genij, stari moj. Vi nemate pravog knji evnog talenta, vi pripo vijedate o samom sebi, to je sve. To je kliniki dokument. Dakle, to bi trebalo uiniti da bih postao legendaran? Bilo bi dosta, Pavloviu, neemo danas, 1975, govoriti o Kristu, postoje ipak neke g ranice. A, osim toga, nitko vas nee raspinjati, zna se da vi to vrlo dobro radite i sami. To nije isto. Nikako ne elite nagradu? Nikako. To je mnogo novca, znate. Ja ne prokurvavam svetinje. A to se tie okolnosti, boli me patka. Odvjetnik me je gledao meu moja etiri oka. U tom sam trenutku imao sam dva: jedno da se sa159 krijem, i drugo da se vidim. Kad se osjeam lo e, imam pedeset pari oiju, svuda vidim svakodnevno i obino, a to je ono to se naziva zebnjom.

Eto, u tome ste jasni i razumljivi. Jasan i razumljiv? Ja. Nemojte se truditi da u tome pretjerujete, Pavloviu. Ve ste uspjeli u svom potezu. Bez fotografije lica, samo oi, da ispadne to tajanstvenije. Bez biografije. Dopus tili ste da se govori: terorist iz Libanona, lijenik pobaajac, povremen svodnik ko jeg progoni francuska policija, zakazuje sastanke u Kopenhagenu. To je savr eno. T ajanstvenost je za knji evnika najbolja legenda. , Prije nego to sam napustio Parlz^telefonirao sam Tontonu Macouteu. Govorio sam mu o intervjuu u Pointu. Nisu li te pitali da li sam ti ja pomagao u pisanju tvojih knjiga? Nisu, za to? Konano, ti si ipak moj mali neak-roak, ili ne to slino. Ili ne to slino. Pa dobro, oni to znaju. I nisu te pitali da li sam ti pomogao? Nisu. Nikad prije nisam uo tako izra ajnu ti inu preko telefona. Dakle, pru io mi je takav do i vljaj ljepote da to moram ovdje zabilje iti, za budunost, kao jedno od njegovih rem ek^djela. Ipak je udno koliko me u Francuskoj potcje-njuju ree. Sumnjali su na Queneaua, Ara go-na, a na mene nisu, a ti si mi ipak tako blizak. 160 Nisu sumnjali ni na Henrija Michauxa, iako mi je mnogo bli i nego ti, i mnogo je v ei od tebe. Istina je ree on sa zadovoljstvom ali, ipak... Mogu im telefonirati i zamoliti ih da svim ostalim imenima dodaju i tvoje. Ne, hvala. Ba me briga. Ako nisu kadri sami otkriti koji su danas najvei francuski knji evnici, utoliko gore po Francusku. Rekao sam to samo onako... tima. Ta je rije takoer izi la iz mode. Slu aj, nemoj se ljutiti. Ti si iznad svega toga. Naravno. Ne sjeam se vi e jesi li mislio na to da zadr i prava na ekranizaciju ... Jesam, na tvoj savjet, dragi tatice. Ve sam te molio da me ne zove tata, govno kurvinsko, pun mi je kufer tog luako-freud ovskog vokabulara. Ja sam ipak pomalo tvoj duhovni sin, zar ne? S tragovima utjecaja ... Jebi se! Bio sam zadovoljan. Dobro sam djelovao na njega, pomladio se, ak i preko telefona , ponovo je prona ao svoj osebujan stil. Konano, zadr ao sam prava. Film je lova. Previ e misli na lovu. Ja? Da, ti. Kad netko neprestano misli protiv love, zapravo previ e misli na lovu. Dijalektika, znamo. Ali, ja sam se pobrinuo za iznenaenje. ta to znai? Svu u zaradu pokloniti. Kome? 11 Pseudo 161 Komitetu za pomo i podr ku kurvama. Prostitutkama, kao to ka u. Posavjetuvat u se s Ul om, majkom sviju nas, sa Jackie, onjom i nekim drugima. tovi e, osnovat u borbenu fro ntu za obranu, ohrabrenje i slavljenje francuskih kurvi s odvjet-nicima-savjetni cima i uz deset postotaka od mojih autorskih prava po kupusovoj glavi. Ne to zaist a reprezentativno. Na e su svete majke i sestre kurve jedino to je danas najmanje p seudo. Kurva je jo uvijek najautentinija. I zato su svi dupeglavci protiv njih. Sa krijte mi grudi da ih ne vidim. Progone ih zato to svojom guzicom govore istinu, odande kamo se istina sklonila, tamo gdje je ona jo gotovo netaknuta. Kurve su to liko reprezentativne da nemaju ak ni pravo kandidiranja na izborima. I upravo ih zato nema tamo, u parlamentu,^fazumije ? Mislio sam da ti jedino eli , Alexe, da ivi nezapa eno. Cijeli svijet ivi nezapa eno.

... da ne eli da te smatraju potajnim, bleja-vim idealistom. Obinim usisnikom, kao ti ka e . Ako pokloni svoj novac kurvama, shvatit e da si samo zdvojni idealist, jo jed an vi e, samo usisnik. Dobro da si me sjetio, zaboravio sam ti rei da su u lanku Pointa, pro log ponedjeljk a, uz Arago-novo i Queneauovo ime, dodali i tvoje, kao ime mog navodnog autora. I to te na to podsjetilo? Kako, to? Pa kurve. Spustio sam slu alicu. Tro im mnogo vremena na odlaganje slu alice, ali to mi nikad ne uspijeva. Ponovo sam otputovao. U Cahorsu je kit iz Jutarnjeg vjesnika bio vrlo dobar. Otk rio je da potje162 em iz autentine obitelji, ali nije objelodanio njeno ime. tovi e, telefonirao je ak i u Pariz da ne objavljuju podrobnosti o mojoj autentinosti. Momak je iz Pariza upi tao: Ali zar niste primijetili da imate posla s obinim psihopatom? Ukratko, legenda se utvrivala, utjelovljivala se. Ostavit e me na miru, iz ljudski h obzira. Htio sam otii u kavanu K po ti i javno progutati kojeg ivog takora, ali udav je bila moja prva knjiga pa bi rekli da se ponavljam. 163 Uzeli smo folksi koji mi je Tonton Macout^ bio ostavio prije nekoliko godina, uze o sam sa~sbbom svoju razbojniku glavu, da na cestama ulijevam po tovanje, pa smo kr enuli u prirodu, Annie, Nini i ja. Nini me nikada sasvim ne napu ta, zato to se ona uvijek nada. Jo uvijek vjeruje da e me uspjeti nadahnuti za jedno ni tavilistiko dje lo, jer kod nihilizma je naj tosnije to to ivi od nade. Ostali smo u skitnji tri dana. Vratili smo se u utorak, 18. studenog. Prvo to sam saznao preko radija, bilo je to da sam za knjigu Momo, za to plae ? dobio Goncour-tovu nagradu i da me posvuda tra e. Bio sam vrlo miran. Uvijek sam miran kad izgubim glavu. Naime, upravo mi glava s meta da ne mogu biti miran. Nazvao sam smireno preko telefona Tontona Ma-coutea. Djelovao je odu evljeno. 164 estitam, Alexe. Pokazalo se da se cijeli taj misterij isplatio. Dobro odigrano. T voja bi majka bila vrlo sretna. Ostavi moju majku jednom zauvijek na miru. Ti si sa svojom ve jednom dobio Goncou rtovu nagradu ... Nipo to. To je bila moja prethodna knjiga ... Mora mi polo iti neke raune. Tebi sam povjerio pisma da odustajem od kandidiranja za nagradu i ti si se obavezao da e ih uoi dodjele nagrada dostaviti iriju. Nisi to uin io. Namjerno si ih zadr ao u d epu. Uinio si to namjerno, zato da dobijem knji evnu nag radu, da me izvede na dobar put... pravi put: tvoj put... Kakva pisma? to ti to pria ? Hoe li ve jednom prestati s la ima? Ili si zaista potpu d? Ti meni nisi nikada dao nikakva pisma. Nikada! Po sljepooicama su mi izbile gra ke hladnog znoja, a niz lea su mi migoljili sitni l edeni srsi. Pogledao sam Annie, radi malo stvarnosti. Dao sam ti ta pisma, svinjo jedna! Ti si to uinio namjerno! Odjednom se smirio, kao ovjek koji sve shvaa. Da, on sve shvaa. Alexe, molim te. Ti meni nikad nisi dao nikakva pisma. Siguran sam da govori iskr eno, vjeruje da si ih povjerio meni, ali. .. to si zacijelo uvrtio sebi u glavu u Kopenhagenu, u vrijeme tvoje... dezintoksikacije. U utio sam. Uhvatio me za gu u. Bio sam bespomoan. Nikad nisam uzimao heroin, to nije istina. Dr ao me u aci. Poku ao sam izbljuvati tu topovsku kuglu iz svoga grla, ali to je bilo iznad mojih snaga. 165 Tvrdim da mi nikad nisi dao ta pisma, Alexe. Poeo sam urlati: Poku ava mi sada rei da sam osvjedoen i provjeren luak, da imam halucinacije i da ne azlikujem privienja od stvarnosti? To? Mo da si ih predao nekom drugom. Meni nisi. Ja ih ne bih ni primio. Ja mislim da t i zaslu uje knji evnu nagradu i sretan sam to ti je dodijeljen Goncourt.

Nisi ih dostavio iriju zato to si mi elio odr ati lekciju. elio si dokazati da smo ti i ja jedno te isto govno. Poeo se derati: Zabranjujem ti da sa mnom razgovara takvim tonom! Pun mi je kufer toga da te nosi m na grbai, uje li ti mene? Hoe rei da sam te stajao dovoljno novca i da si me prepustio Goncourtu da me se rij e i u financijskom pogledu? Smirio se. Ti si svinja, Paule. Ne zovi me Paul, za ime bo je! To je ne to istinito, ne diraj mi u to! Ti si ubre. Nikad nisi bio lud. Sve si to izmislio samo zato da napi e jo jednu knjig u. Uvijek si izigravao pseudo-pseudo, zato to si u tome otkrio lukav tinu koja bi t i mogla omoguiti da izbjegava svoje obaveze. Da. Kopenhagen, klinika, sve su to gluposti? Bacio si lovu kroz prozor? elio sam da svoju knjigu mo e pisati u miru. Christianssen se s tim slo io. Christianssen mi je dao nepobitne medicinske potvrde! 166 Danci su uvijek prikrivali i potpomagali idove. A rei u ti i ovo. Ja ti vjerujem. M o da si uvjeren da si napisao ta pisma o odustajanju i da si ih predao meni. Ali b udui da si u svojoj podsvijesti elio dobiti Goncourta, da si elio samo to ... Poeo sam urlati ljudskim glasom. Odlo io sam slu alicu, ali, kao to sam ve rekao, i to je nain govora. Nema naina da se odlo i slu alica a ja se odvi e bojim smrti. Telefonirao sam svom izdavau da mu ka em kako odbijam Goncourta. Tra io je vlastoruno pismo. Za to su mi bila potrebna jo dva dana. Za to je vrijeme Goncourtova propag anda udarala u sva zvona. Jedan mi je drug telefonirao: To ti je krvavo, stari moj, to si odbio nagradu. To e ti napraviti golemu reklamu. S jedne strane zbog Goncourta, a s druge zbog odbijanja. Bravo. Ti si pravi as, Alexe. Poku avao sam postati be utni kozobrad, ali bio sam zaista izlijeen. A, osim toga, to mu doe na isto. Ako je Tonton Macoute u pravu, ako sam u podsvijesti pri eljkivao l iterarnu nagradu, znai da sam to ve i sada, mislim, be utni kozobrad. Kuu su opsjeli novinari. Obno sam uzeo kara-binku i pucao u gomilu. Meutim, nisam k adar nikoga ubiti zato to nikome ne bih mogao oduzeti ivot! Priznajem isto tako da sam na ovim stranicama klevetao Pinocheta zato to nisam ka dar nikoga muiti, tko bio da bio, kao to je to gotovo redovit sluaj s ljudima koji su se pokazali majstori u vje tini muenja samih sebe. Bio sam bez obrane, vidljiv golim okom, a imao sam pedeset pari oiju koje nikako nisam uspije167 vao zatvoriti da vi e ne vidim u sebe samoga. im bih zatvorio jedan par, etrdeset i devet ih se otvaralo i nemilosrdno me promatralo. to sam manje nastojao biti, sve sam vi e bio. to sam vi e izmicao, sve sam razgla eniji postajao. Sve moje prikrivene mane postale su vidljive golim okom. Ono to su lijenici nazivali mojim izoidnim pukotinama ponovno se zatvorilo, slijeplje no kemijskim tvarima, ali ako su me te tvari branile od navala obine svakodnevice , isto su me tako zatvarale u mene samoga, pa je i oevidna jednad ba A jar = Pavlov i, predstavljala za vanjski svijet jedinstven usredotoen cilj, omeen kru nicom, koji je tampa jo uveliavala, inila ga iz dana u dan sve vidljivijim, zahvalno ranjivim. B io je to identitet u svoj svojoj stravinosti. Kad je Jutarnji vjesnik, na prvoj stranici, otkrio moje ime, istog sam trenutka bio u svakom avionu koji je napu tao Caniac-du-Causse da odleti u Kambod u, zato to s u crveni Kmeri, koji su se tamo i dalje borili za pravo na linost, rastjerali sve stanovni tvo Pnom Pena irom polja i poslije svakome promijenili ime, da ga uine nep oznatim i nezamjetljivim. elio sam otii onamo dolje da me isto tako ^raspr e irom pol ja i oslobode mog stanja. Nepoznal, nepoznata oca i zajameno neprona-la ljiv. Oslob oeni svog identiteta i raspr eni irom polja, graani Pnom Pena izgubili su svoje porij eklo, svoje pretke, svoj duh u mom duhu i savjesti, i tamo bi dolje sin uzalud t ra io svog zlotvora oca, tamo vlada sretna nemogunost, neovisnost volje. U Kambod i s e svi Pavlovii zovu drugaije. Ali prema meni su dobro postupili. Kemija je blokira la

168 sve izlaze i svi avioni za Kambod u napustili su Ca-niac-du-Causse bez mene. Na sreu, neka otmjena Pari anka, za koju sam neko smandrljao neki bezvezni kop, potv rdila je da sam nula od ovjeka, nesposobna da nadrlja dva retka i da je moj pravi tvorac zapravo Tonton Ma-coute. To je bilo veoma milo, usprkos svemu, ne to kao i luzija o oinstvu otkrivena enskom intuicijom, ne to kao pojava poetka rodnog lista i kraj alko-holike i psihijatrijske nasljednosti. Preostali su svakako jo dijabetes, tuberkuloza i rak, ali svako priznanje oinstva ima svoju vrijednost. Glasine su se irile i iznova sam naginjao prema nepostojanju, sa sve manje i manje identitet a u koji bi me sudbina mogla priklije titi. Sada sam bio samo pokrie. Tonton Macout e se koprcao, slao demantije, zgranuto se kleo da on sa svim tim nema nikakve ve ze. Branio se rukama i nogama, kao da se stidi onoga to sam napisao, onoga to jesa m: to nije bilo njega dostojno, odbijao je svaku naruku o oinstvu. Uzeo sam thvmergil, ali, usprkos svim poticajnim sredstvima, nisam se bio kadar suzdr ati, u svakom sluaju, kao antifa ist, nisam uzimao pravo na konano rje enje. Nouve l observateur objavio je jednu moju polufotografiju sa znakom pitanja: Ajar? Usp rkos sumnji, bilo je to barem priznanje polu-postojanja, kao kod svih drugih lju di. 169 I tako sam usred noi, nakljukan euforizantima, sam sebi rekao: dotjerao sam dotle da se gubim i postajem gotovo karikatura. Dotle da spalim samoga sebe. Lakrdija m do pijanstva parodije u kojoj od ogorenosti, oaja i tjeskobe preostaje samo dale k smijeh ni tavnosti. ekao sam jutro i ponovo nazvao Tontona Ma-coutea. Slu aj. Da, da, da, to je opet? Ne pjeni se, dragi tatice. Paule, ve si sve izvukao iz tog dragog tatice. Nai ne to drugo. Obnovi svoj talent. Pozvao sam te zato da ti ka em da sam se prevario. Nisam ti dao nikakva pisma da o dustajem od nagrade. Nije bilo razloga ... Pa ja ti to uporno govorim od samog poetka. ... nije za to bilo nikakva razloga, zato to si moju drugu knjigu napisao ti. Ne prvu, nego drugu. 170 Zato se i bolje prodavala. Napisao si je vlastitom rukom. Tu sam osjetio da sam ga zaista zaprepastio. Ma kakva je to sad manijakalna pizdarija? Da, usput reeno, zna kako te sada zovu u Canard Enchaineu? Manijak-iz-Caussea. Ti si tvorac Mome. Ima listova koji to potvruju, a ja imam primjerak nacrta, pisa n tvojom rukom. Poule, odnosno, Alexe... hou rei Emile. Bilo bi dosta. Ja nikad nisam napisao nika kav nacrt, ne znam o emu govori . U Kopenhagenu. to, u Kopenhagenu? Gesta ljubavi. Kakva gesta ljubavi, govnaru kurvinski? To je njegov omiljen izraz, govnar kurvinski: skuplja ih. Sjea li se kad sam imao krizu odbaeno-sti? Kad sam se osjeao odbaen od cijelog svi a prvenstveno od tebe? Ne sjeam se svih tvojih kriza, nisam pretplaen na to. Sjeti se, u Kopenhagenu. Pristao si na to da svojom rukom prepi e poetak rukopisa. U jednu crnu bilje nicu. Gesta ljubavi, prihvaanja? Znao sam da si na izmaku snaga, prazan, blokiran ... Uostalom, upravo si radi toga i do ao k doktoru Christianssen u. Vi e nisi mogao pisati. To sam umjesto tebe uinio ja. Dosta mi je svega tog sran ja. Objavit u izjavu i rei da si ti autor. Nisam mu ostavio vremena ni za infarkt. Poklopio sam ga. Jo me nisu uhvatili. 171 Bacio sam se u potragu za bilje nicom ispisanom njegovom rukom. Nisam je na ao. A ip ak je morala negdje postojati.

I tako se dogodilo da zamalo ja nisam dobio infarkt koji sam namijenio njemu. Tu bilje nicu, taj rukopis, zadr ao je on kod sebe! Htio mi je ukrasti moje djelo, mog Gonoourta! Ukrao ga je, izdajniki, kao neki olohov to je ukrao prvi svezak Tihog D ona s le a kozakog bijelog pisca, kako ka e Sol- enicin! Sol enicin mi je svjedok! To mu je dakle bilo na pameti ve od samog poetka, kad mi je predlagao da svojom rukom pr epi e prva poglavlja! To mi je naime on predlo io, toga se savr eno dobro sjeam! Demons ka ideja, tipina za haianske arobnjake i Tontona Macoutea! Zahtijevat e Gon-courta, poasti, kintu ... Svu kintu! Ovamo! U pomo! Ubojice! Skoio sam na vlak i pred veer sam bio kod njega, u Parizu. Nisam ga na ao. Skoio je n a vlak i otputovao k meni u Caniac. Poku ali smo se nazvati telefonski, ali stalno se uo znak zauzetosti: poku avali smo nazvati jedan drugoga istovremeno. Napokon smo se dobili. Zijali smo u isto vrijeme isto: Svinjo jedna! I zatim: Ovo nee proi -samo tako! Tu it u te! I naposljetku: Poku ava me osramotiti! Nato smo spustili slu alice. Otrao sam k svom novom odvjetniku. Rekao sam mu da mi je otac ukrao rukopis, da poku ava moje djelo pripisati 172 sebi, da iri glasine, pravei se da ih pobija, i tako umno ava demantije, pa bih ga el io tu iti. On e ak poku ati da me ubije, da bude mirniji, kao to je ve jednom uinio s onim kozak oficirom. Moj mi odvjetnik odgovori da se odrie mog dosjea. Odbio je da zastupa ovakvog mit omana. Ja sam, kako mi ree, gabor. ak i odvratan. Ton-ton Macoute nije pljaka le eva. Zijao sam na njega da su svi veliki romanopisci, od jednog do drugog Tolstoja, p ljaka i le eva. Krvopije i eksploatatori ljudske patnje. Ja sam Emile Ajar! urlao sam, busajui se u prsa. Jedini, jedinstveni! Ja sam sin svojih djela i njihov otac! Ja sam svoj roeni sin i svoj roeni otac! Ne dugujem ni kome ni ta! Ja sam svoj vlastiti tvorac i ponosan sam na to! Ja sam autentian! Nisa m ablona! Nisam pseudo-pseudo: ja sam ovjek koji pati i koji pi e da bi jo vi e patio i da bi poslije toga jo vi e dao svom djelu, svijetu, ovjeanstvu! Kad se radi o mom dj elu, nisu va ni osjeaji, ni obitelj! Va no je jedino moje djelo! Dao mi je injekciju. Telefonirao sam doktoru Christianssenu. Nisam ga dobio. To je bila urota. Otrao sam k drugom odvjetniku i objasnio mu da me je ujak htio ubiti kako bi s mo je le ine ukrao prvi svezak Tihog Dona. Zapali ste u malu paranoju, Pavloviu! Nemojte me zvati Pavlovi, ja sam Emile Ajar, jedini pravi, jedinstveni! Dao mi je injekciju. 173 Uspio sam dobiti doktora Christianssena sutradan ujutro. On se prije tri dana da o ubiti, rtvovao je ivot poku avajui spasiti iz plamena jednu bebu, tako je bio divan , ali meni je bio potreban. Poku ao je ... Znam, znam, telefonirao mi je. A, a! Priznaje? Rekao mi je da ste toliko ludi da bi vas trebalo vezati i da bi vas trebalo hitn o zatvoriti. Vidite! Vidite! eli da me zatvore kako bi imao slobodne ruke! Doktore, konano, ta Goncourtova nagrada, konano, shvaate li vi to to za mene znai? To znai mnogo, znam. To je za mene potvrda! Slava! Sloboda! On u uti, tamo na drugom kraju ice. elio me dokrajiti s u ivancijom. Emile Ajaru, imam za vas dobru vijest. Vi ste ve i prije bili izlijeeni, ali sada je va e ozdravljenje konano. Posve ste normalni. Nemate vi e nikakvih neprilika s vla stitom osobno u. Vi e nema ni traga krivnji. Odsada e krivac, za vas, uvijek biti netk

o drugi. Vi s tim nemate ni ta. Mo ete ii. Progla avam vas izlijeenim! Bio sam paraliziran od u asa, ali boli me patka, to se ne vidi preko telefona. Doktore rekoh dostojanstveno. Ja u svemu tome nisam va an. Lova, poasti, boli me ki ta. elim samo da cijeli svijet ita moju knjigu. U tome sam se dr ao neeg vrstog. Nisam u svemu tome va an ja. Nego moja knjiga. Tko iv jivi pisce! Va no je samo ono to knjiga donosi. Osjeao sam se dobro. Osjeao sam se ist. 174 Osjeao sam se ispravan. Poklonio sam svoju linost Francuskoj, ovjeanstvu. ovjeanstvo je meni dalo svoju patnj u, a ja sam njemu zauzvrat poklonio knjigu. Bili smo kvit. Do vraga, knji evnost j e znaajnija nego svi mi, Nikad se u svojoj vlastitoj ko i nisam osjeao tako ugodno. Osjeao sam se, tovi e, tako dobro da me je pomalo bilo strah: vi e nisam patio, ak ni z bog Poncija Pilata, bio sam mo da na kraju svoje inspiracije. Kriza si ea, mislio sa m. Vratit u se na itanje novina, mo da se opet nae neki izvor stvaralake zebnje. Vi ste u velikoj formi, Ajaru. To je dobro, nastavite. Dajte nam jo ne to. Ali onaj gad, Tonton? Kunem vam se da nije nikad ni ta prepisivao svojom rukom. Posjetite ga. Vi ste stv oreni da se razumijete. to vi to govorite? Pa dobro, to vi to govorite? Vi ste stvoreni da se razumijete. I poklopi me. Tonton Macoute u ao je u moju rupagu u pet sati ujutro probiv i vrata, s no evima u oima . Vrati mi rukopis. Nemam ga. Vrati mi rukopis, ili u te ubiti. Ton, ionako vlada kriza pisaca. Ucmekat u te. Da, kako bi i dalje mogao iriti glasine da si to ti. Ja sam sve demantirao. Previ e. Vrati mi rukopis, Ludovie! 175 Ludovik. To je ipak bilo lijepo s njegove strane. Poku avao je biti drug-drug. Izg ledao je slabo, do te mjere te se inilo da mu se ne mo e odrediti starost. To bi na s predaleko odvelo. To bi moralo poeti s prvim piscima. Slu aj me, Valentine. Ja sam vitez Legije asti. Ja ne kradem tue rukopise s le eva... Vidi, vidi, ipak je i on pomislio na to. Ja se ne izdajem za pisca knjiga koje nisam napisao. Iza mene stoji moje djelo i ja sam na njega ponosan. Priznanja. Potpuna priznanja. Taj pljaka le ina ponosan je na svoje djelo. Kad e nam priu titi kopiju Guernice? To je takoer tamo, kao si e. Ja hou rukopis, Valentine. Poku avao sam i ja prema njemu biti ljubazan. Ja nemam rukopis, Anatole, kunem ti se onim to mi je najsvetije ... Ovo ipak nije trebalo da ka em, kao pisac piscu. Konano, ja te uvjeravam. Mo da sam imao halucinacije, Fernande. Bilo bi dosta, Mojsije. Kad sam bio u Kopenhagenu, da bi me omeli u pisanju, pod vrgnuli su me kuri sna i kuri dezintoksikacije: ja pi em ve punih etrdeset godina. J a vi e nisam bio ja. Dali su mi zauzvrat neku drugu drogu, kako bi se izbjegao odv i e nagao prekid i stanje praznine. Drogirao sam se literaturom itav ivot, bilo je d akle opasno da se tako odjednom izlo im stvarnosti. Obina svakodnevica mrmljao sam, a obli-jevao me hladan znoj kad bih samo pomislio na to. Da. Christianssen mi je dao neku drogu kao zamjenu, smanjujui malo-pomalo doze. K rotopro176 mat. Bio sam smrtno drogiran. Ne sjeam se te geste ljubavi o kojoj govori , ali to je sasvim vjerojatno. Kako su me li ili moje droge, ja sam mo da uistinu, kri om od Chri

stianssena, ne to uzeo, neku govnariju i u stanju praznine prepisao tvoj tekst... Ja se toga ne sjeam. Prepisao si ga u neku crnu bilje nicu. Vrati mi je. Uni tit u je. Nemam je. Da nije tako, vjeruj mi da bih je i sam ve odavno uni tio. Ja sam izlijeen , Tontone. Ja sam svoj vlastiti stvaralac i time se ponosim. Nemam je. Pa dobro, dakle, kod koga je? Gledali smo se u oi i u jedan glas zaurlali: Ne! Ne! To nije mogue! Sutradan ujutro obojica smo se ukrcali u avion. Doktor Christianssen primio nas je veoma ljubazno. Dakle, kako je, familijo? utjeli smo. Zatim je Tonton, koji je mnogo ljud-skiji od mene, upitao: Koliko? Dobri se doktor smje kao u svoju divovsku bradu. Ka em divovsku bradu zato to to jo nij bilo kori teno, kao izraz. To je originalno. utio je. Odva io sam se na boja ljiv poku aj: Danska je najpo tenija i najhrabrija zemlja na svijetu. To je jedina zemlja dostoj na rijei civilizacija. Ja volim Dansku. U svojoj narednoj knjizi kazat u mnogo dobra o Danskoj. Jebe se Danskoj za vas ree doktor Christianssen s uvjerenjem. Tonton Maooute poku a milom: Znate, on je odbio nagradu. To e smanjiti prodaju. A, osim toga, vi e nikad nee do ivj eti sli12 Pseuo 177 an komercijalni uspjeh. A, osim toga, tu su i porezi, pa... I prava na ekranizaciju ree doktor Chri-stianssen. Poeo sam se derati: A pornografija, a prostitucija, to u Danskoj mo da ne postoji? Izgledao je jo zadovoljniji. Prostitucija i pornografija ograniavaju se kod nas na guzicu. Malokad na glavu. Dakle, koliko? upita Tonton Macoute. Mi imamo fondaciju koja poma e kurve ree doktor Christianssen. Mislim da se jedna m ala nadarbina namee sama po sebi. Ja sam se ve anga irao u nadarbini jedne sline fondacije u Parizu rekoh. Vrlo dobro, ali ne vidim za to ne biste isto tako ne to uinili i za kurve u Danskoj r ee dobri doktor. Tonton izvadi svoju ekovnu knji icu. Ne mogu darovati ne znam koliko ree zbon kontrole mjenjanica. Naslovite ek na New York ree doktor Christianssen. U svakom sluaju, to obavezno id preko Ujedinjenih naroda. Tonton Macoute se rtvova. Vratit u ti rekoh mu. On me pogleda poprijeko. Potpi i mi priznanicu na dug. Potpisao sam. To je bio znak povjerenja. A sada, taj famozni rukopis ree doktor Christianssen. Izvadi iz jedne ladice crnu bilje nicu i otvori je. Tonton problijedi od olak anja. 178 Ovo nije moj rukopis ree on. Vratite mi ek. Dakako da ovo nije va rukopis ree dobri Danac. Cijeli sam rukopis vlastoruno prepi ao. Poslije svega, pravi tvorac Emila Ajara zapravo sam ja. Bez mog psihijatrijs kog umijea ... Ne? Valjda mi ipak neete ukrasti moje djelo? proderah se. Ne mislim tako ree on. Ali ne dajem vam nikakve garancije u tom pogledu. I rei u v m ne to, Nenesse ... Nemojte me zvati Nenesse. Ja se zovem Emile Ajar i time se ponosim. Sjajno, sjajno ree doktor Christianssen. Zamalo da se niste rije ili svoje zebnje, Ajaru. Samo to bez nje neete vi e napisati ni retka. Vi imate svoju malu maku, Pinoch eta, ali iz njega ste ve sve izvukli. Osjeate se smireni, sigurni u svoj identitet , rastjeskobljeni. Izla ete se dakle opasnosti da vi e ne osjetite potrebu za stvara njem. Ali dok je ovaj rukopis u mojim rukama, ta stalna prijetnja nad va om glavom

, ovaj rukom pisan dokaz da je pravi tvorac djela Momo, za to plae ? doktor Hans Chri stianssen, psihijatar poznat irom svijeta, uvijek ete ostati premalo rastjeskoblje ni, Mimile, i mo da ete nastaviti s pisanjem. Rasplakao sam se. Ne plaem ja zbog sebe, doktore, nego zbog Danske. Odvratno je to to radite. Lijenic i treba da lijee tjeskobu, a ne bi je smjeli poticati. To je upravo ono u emu se ja razlikujem od ostalih psihijatara ree doktor Christia nssen. Bez tjeskobe ne bi bilo stvaranja. Rekao bih, to179 vi e, da ne bi bilo ovjeka. Zloin bi bio nezamjetljiv. Bilo bi mi dra e da me ne mui tjeskoba, nego da budem stvaralac rekoh. ao mi je, ali ja sam socijalist ree doktor Christianssen. elim da se kolektiv obog je djelima, a vi, osobno ... Ne ka em da me za to ne boli glava, ali elim da budete stvaralac. Socijalizam je ovdje zato da vas uznemirava, da vas nagoni u tjeskob u, razbuuje vas i uini plodnim pod navalom savjesti, koja je uvijek zapravo gnusni u as i pribavlja kolektivu njegova najljep a djela . .. Tjeskoba, Mimile, to je stv arala tvo, napredak i plodnost. Ustane i stisne ruku Tontonu Macouteu, gledajui ga ravno meu njegovih est oiju. Ako jednog dana po elite izlijeiti svoj rukopis, majstore ... Mislite zato to postoji jo jedan rukopis? upita Tonton Macoute tako tjeskobnim gla som da se oko nas odjednom stvorilo ne to kao obeanje umjetnosti. Potrudit u se da vam pomognem, majstore. Protivno svemu to se o vama govori, vi ne mate eline ivce. Ali ih suvi e kontrolirate, zato i dolazi do zastoja uslijed nedosta tka goriva. Prepustite se. Ispovijed u tri sveska koju ste napisali ovdje vlasti tom rukom, u kojoj nam konano govorite sve o sebi samom i koju uvam u ovoj kasi... Mala makica! zaurla Tonton Macoute, baci se kao pravi luak prema kasi u kutu ureda i pone po njoj udarati akama. Mala makica je mrtva! ree doktor Christianssen gledajui ga okrutno u oi. 180 To nisam ja, to je on! urlao je Tonton Ma-coute, ne nastojei ak ni da se tono izra a a, pokazujui prstom na mene. Nije istina, to je Pinochet! zaurlam, zato to sam osjeao potrebu da malo potpirim stvar prije nego to se nae netko drugi. Sad je stvarno na meni red ree dobri Danac, koji se pred mojim oima, kao to je treb alo, osuo bijelim i crnim pjegama, a inae je pune tri godine bio moj najvjerniji prijatelj u Caniacu. Vrativ i se u Grand, popeo sam se u svoju sobu i obratio se molitvom Bogu, jer to je bio vrstan hotel, s potpunim komforom: Jesi li to ti, ili nisi ti? Ne mogu vi e ivjeti a da to ne znam. Nemojte kenjati, Pavloviu, s va im interpelacijama Ocu. Iz tog ste si ea ve sve izvukl i. Ve mi punih pet tisua godina kenjaju a jo nitko nije uspio iz toga izvui civiliza ciju dostojnu te grae. Jesi li to uinio ti, ili nisi ti? Naravno da jesam. Spavao sam sa svojom majkom i to je ispalo rodoskvrno, krvnosr odstveno, degenerirano, ludo, jedino i jedino radi umjetnosti. Grka je tragedija vrijedila truda, ne? Vjerujem da vas nee zauditi ako saznate da je Stvaranje bio u mjetniki in? Bez strahota, bez rodoskvrnua i bez izuzetnog obilja patnje, bez smrti , a prema tome i bez postojanog obnavljanja si ea, ne bi uope bilo literature, ni i zvora inspiracije i gdje bismo tada bili? Stvaranje svijeta poduzeto je iskljuivo s umjetnikim ciljem, to je uspjeh o kojem svjedoi izuzetno obilje remek-djela. Bio je to pljunuti Tonton Macoute. A sve ostalo? 181 Samo su remek-djela vrijedna spomena, Pavlo-viu. Ja uvijek iznova s golemim zadov oljstvom itam Dantea, Shakespearea, Tolstoja, Dostojevsko-gaA mene, jeste li itali mene? Svakako. Nastojim biti u toku stvari. Stvorio sam sve ovo zato to sam strastveni poklonik literature, muzike, slikarstva. Da nije svega toga, mo ete misliti, postu pio bih sasvim drugaije. I nemojte se brinuti za budunost. Ja bdim nad njom. Bit e opet nekoliko veoma dobrih pjesama. Vi ste sposobni, Ajaru, ali odvi e ste zabavlj

eni samim sobom. Pozabavite se ubudue patnjom drugih: ima tu jo predivnih knjiga k oje ekaju. Ne valja da ljudi pate ni zbog ega, mali moj. Sretni su zreli klasovi i po njeveno ito. Udaljite se od samoga sebe i zadovoljite se patnjom drugih: epopej e, Pavloviu, epopeje. Va e Ja je odvi e intimistiko, ogranieno, odvi e se brzo iscrpljuj : ovjeanstvo je pravi rudnik si ea, pravi zlatni rudnik za pisca. Ogledajte se oko s ebe: jo nekoliko ilea, jo nekoliko Gulaga, nekoliko pokolja, nekoliko pravih dobro zasnovanih progona i bit ete velik pisac, Ajaru, svi oni nee umrijeti niza to. Otii u ivjeti u Kinu. Da, kod njih u literarnom pogledu vlada odreen zastoj. Govorio je pomalo engleski. Danci su veoma go-vorljivi. Ponudio me je mojim visk ijem, ostavio mi bocu, ja sam mu potpisao raun i on je oti ao. Htio sam nazvati roo m service da budem siguran je li to uistinu bio On, ali odustao sam, uvijek je n etko drugi. 182 Gotovo da sam zavr io. Danac tri izmeu stabala i laje zato to je negdje u blizini vje verica. Bo e moj, bo e moj, vi e nema oko mene ni jedne istinske rijei, osim rijei Bog, koja jc uistinu rije iz rjenika. Ne tra i vi e hartete u istokruzima, Aja-ru, zato to a eceda sama za sebe uva sve izlaze i dobra je uvarica robija a. Tu je naravno i muzik a, ali ona surauje: poma e ivjeti. Tu je i djeji smijeh ali on razdire srce svojom ne upueno u. Posvuda ima znakova koji me varaju zato to su zaista takvi kakvi jesu. Besmrtni konjanici promiu galopom preko nebesa, ali to su samo oblaci, to nije ni kakav mit. Pod mojim nogama trunu oborene religije, pale sa starog oraha, koji ak i ne zna da sada raa samo pi ljive orahe. On nastavlja, zato to je i stvoren posebn o u tu svrhu. Predodreen, progonjen. Dimovi iznad krovova, da osiguraju rasplamsa vanje svete vatre. Ptice, pele i cvijee, koji sve banaliziraju. Na obzorju ni make, zato to je razum stvorio prazninu. Novi, dobro zacrtani putovi, da se mo e ii sve d alje i dalje nikamo. Kataklizme koje zastajkuju radi veeg zadovoljstva. Prihvatiti se ak i uz cijenu vida. Prihvaanje samoga sebe sve do posvema njeg nestaj anja vidljivosti na svijetu, do nestanka svake patnje drugih ljudi. Ili pak prih vatiti samoga sebe uz cijenu samouni tenja, kako bismo oslobodili jednu sobu u psi hijatrijskoj bolnici. Paule, tvoje oi opet poinju! Nije to ni ta, draga, to je tek samouni tenje. Ne znam jesam li bio pobijeen, je li t o od kukaviluka, podlo nosti, rezignacije, ukratko, je li to ozdravljenje, ali sam sp reman da se prihvatim kao 183 karikatura da bih konano postao istovjetan sebi, svoj brat. Crte koji oekuje gumu z a brisanje i jednog sasvim drugaijeg stvaraoca. Moi emo se voljeti, kao to se to vul garno ka e, i nitko se nee zauditi takvom obilju plitkosti: ljubav se kod karikatura jo uvijek podnosi zato to je njima dopu teno da pretjeruju. Nje no me je milovala po kosi, bez literarnog stida. To je istina. Moi emo ak sretno ivjeti zato to karikature nisu realne. Moi emo govoriti o popularnom organu a da nas nitko ne optu i za umjetniku osrednjost , zato to se karikaturama sve opra ta. Sunce e napokon moi sjati ne brinui se za originalnost... Brzo sam posegnuo rukom u d ep. Zamalo da nisam zaboravio, iz navike na postojanje , a ipak, u njemu se nalazila neizmjerna nada pokazujui samo okrajak uha. Odrezao sam ga istog jutra, 24. sijenja 1976. bilje im ovdje taj historijski datum, kada m o da konano poinje zaetak razumijevanja iz amerikih novina koje itam zato to se rad k o stranom jeziku. Bilo je to na prvoj stranici. Slu aj, Annie. A ukoliko ne vjeruje da sam izlijeen ili misli da se ponovo gubim, pro taj sama: Sve do sada, znalci su vjerovali da znaju za to sunce sja. Ali najnovija su otkria sve dovela u pitanje. Uzrok dodu e ostaje nepoznat, ali prema izvje taju en gleskih i sovjetskih uenjaka SUNCE KUCA I TREPERI KAO GOLEMO SRCE ... Ona me upla eno pogleda znao sam da misli da je nastupilo pogor anje. Ali nije se us udila rei ni ta da ne pozlijedi moju nadu, zato to su rijei 184 nemilosrdni lovci kad se radi o njihovoj najmilijoj lovini. Upravo u trenutku kad sam se na Cahorskom kolodvoru spremao ui u vlak za Pariz, p rikazao mi se posljednji put doktor Christianssen. Vidio sam kako dolazi prema m

eni sa svojim danskim maglama, kad se ekspres ve nalazio na tranicama, pa ako je b io manje toan nego obino, bilo je to zato to ubrzano kucanje srca u trenucima iznen adne panike uvijek malo zamagli vid onih koji simuli-raju ak i s vi e odreenosti da ne bi bili uhvaeni. Morao sam se jednostavno udaljiti da propustim odred SS, ali to je zacijelo bila samo gre ka u sjeanju. Shvatio sam zapravo da je moj inkvizitor od muiteljskih nadle tava dobio nove naloge i do ao se uvjeriti da li bih mogao biti po-nov-no u-hva--en i vraen u opticaj kao la ni eton pristunosti, bez opasnosti po o stale pseudo-pseudo i po sebe samoga, zato to je bio plaen da zna, ne bi li to to s e u psihijatrijskoj konvenciji naziva ozdravljenjem moglo biti samo neka skrupuloz na pokornost, podlo nost i primjerna disimulacija simptoma. Bez ikakva razloga, za to to ekspres jo nije bio u pokretu pa nikoga nije mogao pregaziti, u njegovoj pri jeteoj nepominosti oitovala se sva bunovna prijetnja Ane Karenjine spremne da se ba ci pod kotae, ali to je mo da bila samo literarna prispodoba. Christianssen, koga u izazovno nazvati tako, bez doktor, zato to mi vi e nije potreban, zaustavio se preda mnom u tom namjerno zabavnom i opu tenom stavu koji poku ava uliti povjerenje. Stisn uo me za grlo. A ipak u njemu nije bilo ni ta dijabolino; nasmije en, s rukama u d epov ima svog sivog ogrtaa s bar unastim ovratnikom, s 185 onom njegovom plavom bradom, koja nikad nikome nije na kodila, svojim naoalima bez kornjaevine i pomalo pri mirenim oima; sliio je pomalo na Zolu i pomalo na Verlainea, ali znao sam da je sav gnjio od literarnih referencija i, prvi put otkako se po znajemo, skrivao je pod svojom astrahanskom ubarom injenicu da je elav. Po ao sam mu u susret, pru ene rake, da njegovoj iznenadnoj pojavi na cahorskom kolo dvoru dam prirodniji oblik. Donosim vam izvanrednu vijest, pi e Ajaru najavi mi on. Pinochet e biti uklonjen, a Plju a su ve oslobodili. Vi ste pobijedili, knji evnice Ajaru! Plju je upravo stigao u ariz, doekan cvijeem i matematiarima. Bravo. Nisam znao da sam tako utjecajan rekoh skromno, zato to je to bilo obavezno. Vi ste pobijedili, vrhovni suborce Ajaru! Mo ete biti ponosni na svoje djelo. Utoliko vi e to jo nije objavljeno rekoh, zato to sam nanju io klopku. Pinochet je ve upoznao njen sadr aj preko svoje politike policije i uspaniario se. Po bjei e. A KGB, koji se nalazi posvuda, zna da bi va a sna na knjiga mogla izii, a budui da vas nisu mogli mijenjati po svojoj volji, usprkos kemijskim tretmanima kojima su vas podvrgnuli u Kopenhagenu, navrat-nanos oslobodili su Plju a . . . slavodobi tni Ajaru! ijem sjeme svim vjetrovima rekoh ironino, zato to je ironija uvijek dobro jamstvo m entalne higijene. Iza doktora Christianssena stajao je rabin Schmu-levitch u bijelim arapama, koji nije bio tamo, a 186 injenica da ga ne vidim, definitivno je dokazivala da nisam ni ta predosjeao. Koliko vam dugujem, doktore? upitah ga zato to su ve stupila na snagu autorska pra va. Nemojte se braniti, vjernice Ajaru! Dokaz je tu: Plju je osloboen, Pinochet zatvore n, u Argentini se vi e ne ubija, u Libanonu vlada bratstvo, va a je knjiga olak ala ne izmjernu ljudsku bijedu. Nastavite, pi ite, milijuni potlaenih ekaju. Spasite ih, os lobodite ih, stvorite od njih jo malo literature, nagraenie Ajaru! Nije dovoljno bi ti izlijeen, treba izlijeiti cijelo ovjeanstvo ... Pi ite! To bi znailo da sam ponovo zahvaen mesija-nistikim, reformatorskim i izoidnim napast ima. to se mo e! Moj ispitiva promatrao me je s po tovanjem zato to je znao da sam odluio pobjedonosno ui u vlak od 8h47, drugoga nije bilo, koji je ekao na kolodvoru zato to je Krist k asnio a treba znati ekati. Ali genijalni ispitiva ubaci ipak jo jednu napast zato to je bio premazan svim mast ima, pa je znao da su veina takozvanih normalnih ljudi samo simulanti. Bravo, na ivo oderani Ajaru! Vi ste pokazali svemo na eg popularnog organa koji podi e planine, otvara zatvore, ispunja elje, su i suze, vida rane, njeguje leprozne, dere govno, li e guzice, lasti cipele, nareuje smaknua, puca u gomilu, razara gradove, bl agosilje gomilu, siluje udovice, ubija siroad, ovjekovjeuje u ase, miluje pse, podi e ru evine, spa ava mir, izaziva krvavo pi anje, rascvje-tava pustinje, rasvjetljava svi

jet, skida Isusa s kri a, oslobaa s lomae Jeanne d'Arc, cvokoe zubima, 187 upa kosu, pravi harakiri, kolje nevine, strijelja taoce, gu i rtve, ubija ranjene, d aj mu ipak piti, ree moj otac! A prije svega, piskarajmo, Ajaru! Piskarajte! Misl ite na milijune progonjenih koji ekaju, mislite na tira ! Zgrabite svoju svetu Olov ku, spasite, oslobodite, nahranite, rastlaujte, pi ite! Jo malo literature! I jo ! I j o ! I jo ! ivjelo jo ! ivjela tinta! Navalite! Poletite! ivjela mumuza! Ne pretvarajte s da poriete golemo djelo sree, pravde i zdravlja koje su ostvarili Tolstoj i svi o stali spasioci ljudskog roda, spasitelju Ajaru! Samuraju Ajaru! Nosiljko Ajaru! Govnoga o Ajaru! Nemojte se osjeati suvi e malenim, nema suvi e malenih kad se radi o l judskoj veliini... Gorostase Ajaru! Moja guzica nije kralj Nabukodonozor odgovorili mu mirno, da mu poka em da se ne d am, da imam osjeaja za mjeru i, openito, da se uhvatim za ne to vrsto i unesem u sve to notu nade. Ne skrivajte se iza cinizma, idealisto Ajaru... Ali veliki je inkvizitor poeo i ezavati, zato to je shvatio da sam postao neobradiv. Mislim da me vi e nikada neete imati, prijatelju ree doktor Christianssen ve dalekim glasom, i to nije bilo bez tuge, zato to sam ga veoma volio i dugovao mu golemu s vijeu. Zbogom, izlijeeni Ajaru. Simulirajte dobro. To je zakon roda. Zbogom, prijatelju Christianssene. Ali izlo it u se opasnosti pa vam ipak naznaiti g ranice mog ozdravljenja. Ovdje ostaje i ostat e za mene izopaena karikatura jednog a drugdje. Zahvaljujui va oj izvanrednoj i tako uvjerljivoj njezi, ali i zato 188 to imam enu koju volim vi e nego sve na svijetu, ipak prihvaam va e uvjete, prihvaam na stanje. Da, ja ni e potpisani Paul Pavlovi ovime prihvaam da budem karikatura Emila Ajara, karikature ovjeka u karikaturi ivota u karikaturi svijeta: iza-birem bratst vo, ak i po tu cijenu. O, znam, znam, kome vi to govorite: svi oni koji se bore d a iziu iz nagrde i karikature optu it e me za kukaviluk, za kapitulaciju, ali ja tu n e mogu ni ta, ve sam vam objasnio: nesposoban sam za izbor rtava. Dakle, prihvaam da se karikiram i samouni tavam i vi e nikad neu spaljivati remek-djela u muzejima u ime ivota, da bih se utjelovio . .. Sutradan ujutro, dok sam visio na telefonu da saznam kako stoji s prodajom films kih prava, Ton-ton se uzverao pje ke uz est katova i zakucao na moja vrata. Bio je vi e napuhan nego zapuhan. Ne razumijem ree. To je bez sumnje opet tvoje djelo. Urui mi gravirani karton. Kiki i njene sestre pozivaju ga da doe i predsjedava Svj etskoj sjednici prostitucije koja se iste veeri odr ava u Parizu. Ja sam takoer prim io poziv, ali morao sam se rukama i nogama boriti, pa ak i poslu iti se odbijenom G oncourtovom nagradom, da ga dobijem. to to znai? Dakle, Tontone, ti si slu beni, odlikovani, po tovani spomenik, kurve trebaju tvoju moralnu podr ku. Idemo? 189 Ne dolazi u obzir. K vragu, odbio sam ak i lanstvo Francuske akademije. Dosta mi j e poasti. Hajde, stari! Idemo onamo zajedno, da sklopimo mir. Dodao sam, kao da ni ta nije bilo: To je dobra reklama. On me sumnjiavo pogleda. Za koga? Za kurve, zna se. Ja ne idem. Rei e da si usrani malograanin. Idem ree odmah. Krenuli smo. Nisu nas pustili da uemo. Na ulazu se nalazila prepreka od pravih pr avcatih kurvi. Ovo je ulaz samo za kurve koje se kurvaju guzicom reko e nam. Za one koji se kurva ju glavom ulaz je svagdje, samo ne ovdje. Predvidio sam bio taj udarac. Rekao sam im da sam to ja, onaj to je odbio Goncour tovu nagradu. Kad su. vidjele da sam iskren, pustile su nas da uemo.

Stajalo nas je mnogo truda da stignemo do tribine: bile su predstavljene Ujedinj ene nacije, bilo je svijeta. Ulla nije bila prisutna. Predsjedavala je Kiki. Pri bli ismo joj se. Stisnuli smo joj ruku i ona je to prihvatila bez la nog stida. Tra io sam da joj operem noge, ali ona mi je rekla da se sredim i da nisam papa. Ve dugo nisam vidio Tontona Macoutea tako sretna. Kao da se napokon izvukao iz sv og bloka leda a la Bacon, otvorene gubice za krik ti ine. 190 Pozirali smo fotografima. Prije odlaska, upitao sam jednu kurvu koja nas je dopr atila do vrata: Mo emo li ne to uiniti za vas? Nastavite pisati ree ona. Ovo je moja posljednja knjiga. Pariz, 27. sijenja 1976. 191 NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB ZA IZDAVAA: DRAGUTIN BRENUN KOREKTOR: 5TEFICA KONJEVOD TEHNIKI UREDNIK: SREKO JOLI TISAK: VJESNIK, OOUR TMG, ZAGR EB, 1978 Knji nica 7Hmn 540020497 hm. ...... Narodne novlnsv Zagreb (54) Oznaka za narud bu: UTOCI/11-7