1. Kako je u uvodnome dijelu predstavljen Alfred Kamenski i kako biste ocijenili taj postupak karakterizacije?
Alfred je predstavljen kao rav ak od kojeg se oekivalo da e dogurati do bogoslovlja, kada su ga uli kako pjeva psalme opisali su to kao: Pjevae tako nevino, tako srdano, tako divno, da se biskupu priviae uti malog Mozarta. Opisali su ga kao antikog junaka: Bijae lijep kao mladi Bakhos. Mlado, vito tijelo bijae jo Adonisovih, Hermafroditskijeh gotovo oblika. A u slijedeoj reenici, kontradiktorno opisu gore, opisuje ga kao prerueno djevoje: Premda mu bijee sedamnaesta, ne ustruavae se domaica, barunica L., da ljubi pred vascijelim drutvom to prerueno djevoje u elo, bijelo i izmrekano modrijem ilicama, na koje se strunila valovita smea kosa, i u usta velika, rumena i prokena. A on se jedva otima, tri glasoviru, a viti prsti lete preko klavijature kao noga preplaenog pauka. Na poetku karakterizacije pisac se koristio retrospekcijom. Djelo zapoinje u sadanjosti, govori o tome to se trenutno dogaa s Kamenskim. On je izaao iz bolnice i ve sljedee jutro je dospio u enevu. Nakon tog uvoda, pisac se vraa u Alfredovu prolost te govori o njegovom djetinjstvu i kolovanju. Mislim da je takav redoslijed karakterizacije malo neuobiajen i ako ne itamo koncentrirano tekst, lako se moemo pogubiti. Alfredova kljuna osobina je nemogunost da ostane na jednom mjestu, lutanje, dosada. Nalazimo i motive potpune otuenosti od svijeta i motive lutanja ( London, Pariz, eneva, Be). Studiranje ga nije ispunilo sreom i zadovoljstvom pa nije uio redovito. Motiv lutanja tei neemu ali nezna emu, motiv sviranja iz krajnosti u krajnost, jedan dan svira pijancima, a drugi dan svira u orkestru, ne bori se protiv konvencija jer nezna to eli, inertan je. O njemu ne doznajemo nita konkretnog, brzo se premjeta u prostoru i vremenu i ostaje ploan, apstraktan lik odvojen od svog prostora i vremena.
2. Procijenite vanost duhovnih/materijalnih vrijednosti, umjetnosti, obiteljskih i nacionalnih korijena u oblikovanju glavnog lika.
Kamenskom nije bilo stalo do materijalnih stvari jer je njemu muzika bila sve na svijetu. U njoj se pronaao i dokle god je imao mogunost svirati, nita drugo mu nije bilo potrebno. Nije volio boraviti u skupim stanovima, osjeao je tjeskobu i esto bi ih mijenjao jer su njemu ti raskoni stanovi predstavljali grobnice. Nije bio zadovoljan takvih ivotom i zato bi se uvijek vraao na ulicu: No premda bijae ist i odjeven, sit i bez brige, premda se iza tolikih jalovijeh i emernijeh godina primicao sigurnu cilju, uae se kako ga to ne zadovoljava, ne umiruje. Obino bi, poput svih inokosnika i samotnika, brzo zavolio svoju sobicu, ali svi ga enevski stanovi, koje mijenjae dva pa i vie puta mjeseno, muijahu kaoive grobnice. Iz jednoga ga istjerae u po tihe ponoi zastori koji se, dok komponovae, stadoe micati i micati, savijati poput rila od slona i zmijski omatati oko njegovog stola. Danju ga, osobito poto se probudi, more mutne
brige, alovite enje ni sam ne zna ime. Vrlo esto ga osvaja jedva savljadljiva elja da se britvom sijee po stegnima i rebrima, enja da se uniti, ubije, koja ga i u Parizu morijae. Sada poto se uredio i umirio kao nekim udom nebeskim, postade ivot za nj neto kao izmeu redaka, neto, ega tako rei gotovo vie i nema, a ako postiji, to nije vrijedan aljenja taj ivot, nego bijedna majka i ono to e se moda stvoriti. Od malena je bio veoma nadaren za glazbu i tijekom cijelog ivota joj je posveivao izrazitu panju. Nije bio odvie bistar, no u glazbi je bio pravi virtuoz. Volio je svoju majku, a ona mu je preko pisama slala novce za kolovanje i priala mu novosti iz domovine. Kroz cijelo kolovanje razmilja o svojoj domovini koja mu nedostaje. esto sanja Hrvatsku, nedostaje mu osjeaj mira i spokoja koji je imao tamo: Potonuo bijae edno u tu Europu, mislei da e naii na ono novo i sakriveno u dui, glumei pred svijetom i podraavajui obinom ovjeku, a ne nae nita, ba nita. Kod kue bijae ipak sve drukije, ljepe i poetinije. I kriom aljae za srdanim i zdravim selom hrvatskim, premda je znao kako ga i tako nekad morilo dosadom. On ljubljae samo ono to je daleko, nedokuivo, ega ne imaae.
5. Prikaite Fanny kao fatalnu ljubav za Kamenskog i kao enu koja nije optereena nikakvim konvencijama?
Kamenski se zaljubio u Fanny na prvi pogled i bio je uvjeren da je ona ljubav njegova ivota. Iako svjestan da je ta ljubav nemogua i zabranjena, jer je ona udana ena, to ga nije sprijeilo da s njom planira bijeg. Ta nepromiljenost i luda zaljubljenost ga je na kraju kotala ivota. Zbog nepanje pred papigom Camaom, oboje su umrli od ruke njezina mua i nisu ostvarili toliko eljenu ljubav.
Fanny se ponaa prilino neprimjereno za enu njezinog statusa. Ona je udana, no to je nimalo ne spreava u namjeri da pobjegne s potpuno nepoznatim ovjekom. Svojeglava je i bez ikakvog oklijevanja je lagala muu da nema ljubavnika. Istinu nije priznala ak ni kada ju je papiga otkrila. Bila je toliko sigurna da e uspjeti ona i Alfred pobjei i mislim da bi ak i uspjeli da ih Forest oboje nije ubio.