Sinjska alka je ime hrvatske viteke igre koja se svake godine izvodi u hrvatskom gradu Sinju na godinjicu pobjede

nad turskim osvajaima od 14. kolovoza 1715. kada je 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskog seraskera Mehmed-pae elia koja je brojala 60.000 vojnika. Alka je viteko nadmetanje gdje jaha na konju u punom trku mora proi trkalitem duine 160 m, (tolerira se vrijeme do 12 sekundi) te pokuava kopljem pogoditi sredite malog eljeznog kruga koji se zove alka, a koji se nalazi na visini od oko 3,2 m iznad tla. Svaki pogodak "u sridu" uz samog alkara koji je pogodio, slavi i cjelokupno gledateljstvo, jer smisao samog nadmetanja nije samo pobjediti ostale takmace, ve zbog same teine zadatka, pogoditi to vei broj srida uope, to iziskuje veliku vjetinu i umjee alkara u rukovanju kopljem, upravljanju konjem i otrom oku. Svaki pogodak "u sridu" slavi se oglaavanjem limene glazbe, te pucnjima iz "makula" - starinjskog topa. Sinjska Alka osnovana je neposredno nakon 1715. godine. Te godine bila je, uz malu pomo mletake milicije, koja se je nalazila u tvravi Sinj, nametom potuena i odbijena od varoana Sinja i njegovih sela, silna turska vojska koja je vie puta juriala na tu tvravu. U spomen te znaajne pobjede, a da potomcima sauvaju ratniki duh djedova, Sinjani osnovae igru Alku, koja jo i danas postoji. Mletaka republika, uvjerena da je ta igra kao i sama svrha u koju je osnovana korisna, istu je pomagala. Republika je naredila svom predstavniku u Sinju, koji se je zvao "Proveditur", kao i oficirima teritorijalne vojske, da svake godine daju nagrade za Alku koja se je trkala svake godine na zadnji dan poklada. Nagrada "Proveditura" sastojala se od etiri lakta najfinije oje. Osim toga on bi u svojoj palai nakon trke priredio alkarima zakusku. Kolonel, te dva serdara i viceserdar davali su kao nagradu i to: Kolonel dva lakta, a dva serdara i viceserdar po jedan lakat oje. S druge strane su alkari sutradan poslije trke prireivali bogatu gozbu, na koju su bile pozivane civilne, vojne i crkvene vlasti, kao i neki od najuglednijih graana iz mjesta. Spomenuti Kolonel koji je od uvijek imao stalno sjedite u varoi, koliko za vrijeme trajanja Republike, toliko i za prvo vrijeme nadole vladavine Austrije, vrio je dunost Alkarskog Voe. Poto je prestala mletaka Republika, a nastupila austrijska vladavina, to je ova mjesto nagrade i zakuske, koje su davali mletaki "Provedituri", davala iz dravne blagajne svake godine 800 dalmatinskih lira. Od ovoga iznosa bi se nabavila etiri lakta oje za javnu nagradu (oficiri su i nadalje davali obine nagrade), a to bi priteklo tome su alkari nadodavali jo onoliko koliko nedostaje, a da se priredi zajedniki objed, kako se ne bi izgubio stari obiaj. Godine 1805. Dalmacija je pala pod francusku vlast. Nakon dvije godine francuska vlada nije vie davala nikakove nagrade. Istodobno su i teritorijalni oficiri prestali da daju uobiajene nagrade. Sve ovo dovelo je do toga da su se i Sinjani ohladili i vie se nisu bili oduevljavali za ovu viteku igru. Poto je sjedite Kolonela bilo prestalo da bude u Sinju, to se isti, radi toga i svega gore navedenoga, odrekao asti da bude alkarski Voa. Nakon svega ovoga alkari su od toga doba pa sve do danas uveli obiaj da oni sami biraju Vou svake godine i to izmeu najodlinijih uglednika varoi. Koncem 1813. godine austrijska vojska je opet zauzela Dalmaciju i Sinjani su poslije malo godina opet uspostavili Alku u njenom prvanjem sjaju. Godine 1818. alkari su imali zadovoljstvo da vide u svojoj varoi svoga vladara Cara i Kralja Franju I. U njegovu ast trkana je Alka kojoj je lino prisustvovao i

sam Car i Kralj. Bio je vrlo zadovoljan, te je dobitnika Alke nagradio sa jednim skupocjenim prstenom sa briljantima, koji je od strunjaka bio procjenjen na 800 forinta. Ovaj vrijedni dragulj, koji je mio svim Sinjanima, bit e zauvijek uvan od obitelji pobjednika, kao uspomena milosti i dobrote Vladareve i slave Domovine. Kada se njegovo velianstvo vratilo u prijestolnicu u Be, udostojalo se je da preko dravne blagajne doznai da se svake godine unaprijed ima dati odnosnom dobitniku 100 forinta u ime nagrade. Sinjani, harni za tu dareljivost Nj. V. Cara, prenijeli su 1820. godine trku Alke na dan 12 veljae, na dan u koji njegovi vjerni i ljubljeni podanici slave njegov slavni roendan. Poto su tokom vremena stara alkarska pravila bila nekako naputena, to Sinjani, koji su uvijek elili ii stopama svojih djedova i sauvati stare obiaje, stvorie plemenitu odluku, da te stare obiaje opet uspostave i da ih objasne. Nakon to su u tu svrhu bila zatraena miljenja njihovih starijih, kao i uzevi u obzir i zabiljeke koje su bile ratrkane i tamo i amo, dana 12. veljae 1833. utvrdie principe i pravila Alke, da se zauvijek sauvaju jednaka i nepromjenjiva. Zasluuje pak, da se ovdje u cjelini iznesu ti principi i pravila kako su sastavljena, a to u svrhu znanja i vladanja potomcima. Alkarska se povorka sastoji od vojvode, ete alkara, ete momaka i pratnje. Alkarsku etu tvore alkari natjecatelji sa zapovjednikom (alaj-auem). etu momaka tvore alkarski momci, na elu s arambaom. Pratnja se sastoji od alkara koji ne sudjeluju u natjecanju, i to barjaktara, njegova dva do est pratilaca i vojvodina autanta (pobonika); momaka, i to dva momka koji vode edeka, jednog momka titonoe, dva momka buzdovandije, tri bubnjara (talambasaa), tri trubaa. Svi alkari jau na konjima, a momci i ostali dio pratnje idu pjeice. Namjeta alke, pomonik namjetaev, truba i puca makula sastavni su dio Alke, ali ne sudjeluju u povorci. Svaki alkar oblai starinsku viteku odoru u najljepem sjaju. Ona se sastoji od ohane dolame i hlaa, svilenoga pasa, izvezene jaerme i koulje s majitama (filigranskim kopama). Na glavi mu je kalpak (visoka ubara) od kunovine ukraen bijelom perjanicom (elenkom) od dralova ili apljina perja, o bedrima visi sablja, u ruci koplje, a na nogama crne kone izme s mamuzama, pri vrhu optoene srebrnom srmom. Alkarski su konji opremljenisrebrnim ili zlatnim pusatima, oglaviem s ploom i kitama te ukraenim uzdama. Sedlo je prekriveno abajom od ohe ureene vezivom, gajtanima, kiankama i srebrnim ukrasima. Momci su odjeveni u starinsku sveanu narodnu nonju. Kumparan je crvenim gajtanom optoen, jaerma je ukraena srebrnim tokama; nose modre suknene hlae, bijeli kroet (prsluk) i bijelu koulju. Na glavi je zapekirena crvena kapa ureena kitama. U pekir je zadjevena kitica cvijea. Oko pasa je crveni pojas i pripanjaa s ukraenim fieklijama. U pripanjau su zadjeveni dugi handar, ili jatagan, i dvije kubure. U ruci je puka kremenjaa, naslonjena na lijevo rame. Na nogama su lagani opanci, a u njima vezeni terluci. Bubnjari, trubai, namjeta alke i njegov pomonik odjeveni su u jednostavniju narodnu nonju. lanovi asnoga suda nose sveana crna graanska odijela s plavom vrpcom na prsima.

POVIJEST ALKE

(Prijevod teksta prenesena iz knjige: Valentino Lago. Memorie sulla Dalmazia. Venezia, 1870. str. 238251.) (Prijevod dr. Ante Sesardia iz 1951. godine.)

Sinjska Alka osnovana je neposredno nakon 1715. godine. Te godine bila je, uz malu pomo mletake milicije, koja se je nalazila u tvravi Sinj, nametom potuena i odbijena od varoana Sinja i njegovih sela, silna turska vojska koja je vie puta juriala na tu tvravu. U spomen te znaajne pobjede, a da potomcima sauvaju ratniki duh djedova, Sinjani osnovae igru Alku, koja jo i danas postoji. Mletaka republika, uvjerena da je ta igra kao i sama svrha u koju je osnovana korisna, istu je pomagala. Republika je naredila svom predstavniku u Sinju, koji se je zvao Proveditur, kao i oficirima teritorijalne vojske, da svake godine daju nagrade za Alku koja se je trkala svake godine na zadnji dan poklada. Nagrada Proveditura sastojala se od etiri lakta najfinije oje. Osim toga on bi u svojoj palai nakon trke priredio alkarima zakusku. Kolonel, te dva serdara i viceserdar davali su kao nagradu i to: Kolonel dva lakta, a dva serdara i viceserdar po jedan lakat oje. S druge strane su alkari sutradan poslije trke prireivali bogatu gozbu, na koju su bile pozivane civilne, vojne i crkvene vlasti, kao i neki od najuglednijih graana iz mjesta. Spomenuti Kolonel koji je od uvijek imao stalno sjedite u varoi, koliko za vrijeme trajanja Republike, toliko i za prvo vrijeme nadole vladavine Austrije, vrio je dunost Alkarskog Voe. Poto je prestala mletaka Republika, a nastupila austrijska vladavina, to je ova mjesto nagrade i zakuske, koje su davali mletaki Pro-vedituri, davala iz dravne blagajne svake godine 800 dalmatinskih lira. Od ovoga iznosa bi se nabavila etiri lakta oje za javnu nagradu (oficiri su i nadalje davali obine nagrade), a to bi priteklo tome su alkari nadodavali jo onoliko koliko nedostaje, a da se priredi zajedniki objed, kako se ne bi izgubio stari obiaj. Godine 1805. Dalmacija je pala pod francusku vlast. Nakon dvije godine francuska vlada nije vie davala nikakove nagrade. Istodobno su i teritorijalni oficiri prestali da daju uobiajene nagrade. Sve ovo dovelo je do toga da su se i Sinjani ohladili i vie se nisu bili oduevljavali za ovu viteku igru. Poto je sjedite Kolonela bilo prestalo da bude u Sinju, to se isti, radi toga i svega gore navedenoga, odrekao asti da bude alkarski Voa. Nakon svega ovoga alkari su od toga doba pa sve do danas uveli obiaj da oni sami biraju Vou svake godine i to izmeu najodlinijih uglednika varoi.

Koncem 1813. godine austrijska vojska je opet zauzela Dalmaciju i Sinjani su poslije malo godina opet uspostavili Alku u njenom prvanjem sjaju. Godine 1818. alkari su imali zadovoljstvo da vide u svojoj varoi svoga vladara Cara i Kralja Franju I. U njegovu ast trkana je Alka kojoj je lino prisustvovao i sam Car i Kralj. Bio je vrlo zadovoljan, te je dobitnika Alke nagradio sa jednim skupocjenim prstenom sa briljantima, koji je od strunjaka bio procjenjen na 800 forinta. Ovaj vrijedni dragulj, koji je mio svim Sinjanima, bit e zauvijek uvan od obitelji pobjednika, kao uspomena milosti i dobrote Vladareve i slave Domovine. Kada se njegovo velianstvo vratilo u prijestolnicu u Be, udostojalo se je da preko dravne blagajne doznai da se svake godine unaprijed ima dati odnosnom dobitniku 100 forinta u ime nagrade. Sinjani, harni za tu dareljivost Nj. V. Cara, prenijeli su 1820. godine trku Alke na dan 12 veljae, na dan u koji njegovi vjerni i ljubljeni podanici slave njegov slavni roendan. Poto su tokom vremena stara alkarska pravila bila nekako naputena, to Sinjani, koji su uvijek elili ii stopama svojih djedova i sauvati stare obiaje, stvorie plemenitu odluku, da te stare obiaje opet uspostave i da ih objasne. Nakon to su u tu svrhu bila zatraena miljenja njihovih starijih, kao i uzevi u obzir i zabiljeke koje su bile ratrkane i tamo i amo, dana 12. veljae 1833. utvrdie principe i pravila Alke, da se zauvijek sauvaju jednaka i nepromjenjiva. Zasluuje pak, da se ovdje u cjelini iznesu ti principi i pravila kako su sastavljena, a to u svrhu znanja i vladanja potomcima. (Ovaj Statut je pisan na talijanskom jeziku jer je tada to bio slubeni jezik na ovim prostorima. Original Statuta se nalazi u Franjevakom samostanu u Sinju.)
STATUT SINJSKE ALKE

Uspostavljen 1833. po starinskom nainu i disciplini

Glava I. OPIS TRKALITA I ALKE.

1). Alka se tre ispod varoi Sinja na irokom i ureenom putu koji vodi za Split. To trkalite bilo je odreeno pri samom osnutku Alke. 2). Tu se na stranama trkalita usade dva stupa u zemlju. Svaki od tih stupova ima pri svom vrhu jednu provrenu upljinu, kroz koju se provue konop koji je rastegnut horizontalno, a njegovi krajevi su za stupe privreni avlom u visini ovjeka.

3). Na sredini konopca visi jedan komad drveta u obliku paralelopipeda, koji na donjoj strani ima jednu malu upljinu u koju se utakne uica alke, koja uica je pomina i elastina. 4). Konop se die i sputa prema potrebi s desne strane, a da se alka namjesti. To ini jedna osoba za to postavljena. 5). S protivne strane stoji druga osoba koja namjeta alku. Ista ima jedan dugi tap sa kukom na vrhu, koji slui da konop pritegne dolje k sebi i da namjesti alku. 6). Alka je od eljeza, napravljena od dva koncentrina obrua, a vezani su meusobno sa tri kraka koji idu od veeg obrua prema manjem, te dijele ovaj prvi obru u tri jednaka dijela. Obrui imaju otar rub sa one strane, s koje se alka tue sa kopljem. Debeli su etvrtinu palca. Vei obru ima promjer od pet palaca mjere beke stope, a onaj manji jedan palac i jednu treinu, mjerei njihovu unutranju stranu. Manji obru nema razdjela, te se alkaru koji ga pogodi u sredinu raunaju tri boda. Gornji dio od triju razdjela veeg obrua rauna se dva boda, jer njegovo sredite lei u pravcu vertikale malog obrua, meutim ostala dva dijela koja ostaju pobono i radi toga se lake pogode, raunaju se samo po jedan bod. 7). Alka je postavljena ispod konopca na visini od najmanje deset i po stopa, raunajui od sredine alke do zemlje. 8). S desne strane trkalita postavljena je loa za sudce i vou, a na lijevoj strani, dva klaftera nie prema toki od koje alkari poinju trku, postavljena je druga loa za civilne i vojne vlasti koje prisustvuju trci. Podovi obiju loa podignuti su od zemlje u visini od tri stope. 9). Na dan sveane trke, koliko loe toliko i stupovi gore spomenuti, ureeni su, prvi sa ilimima, a drugi sa vrpcama i cvijeem.
10) u loi sudaca postavljen je jedan stoli s crnilom, peroni i papirom, te u obe loe potreban broj sjedala.

11). Trka poinje u daljini od 90 klaftera od alke, a nastavlja se jo dalje za drugih 30 klaftera.
Glava II. PRAVA I IZNIMKE.

12). Svaka osoba, bilo iz varoi ili iz njegova starog teritorija, a koja osoba ima propisane uvjete i nije pogoena niim to bi je od toga iskljuivalo, ima pravo da se na dan trke prikae kao alkar. 13). lanovi plemenite obitelji Caralipeo, koji imaju posjede na teritoriju i radi toga od nezapamenih vremena esto borave na istima, imaju prava jednaka kao i domai. 14). Obitelj Lovri uiva privilegij da vri dunost Alaj-aua.

15). Iskljueni su cigani, mesari i krmari, te sve osobe koje su poznate radi rava vladanja, kao i oni koji su bili sueni radi poinjenog krivinog djela. 16). Jednako su iskljueni i oni koji nemaju dvadeset godina neprekidnog domicila u varoi; ili ako su svoj domicil pred vie od godine dana prenijeli u drugu opinu; oni koji nisu navrili 18 godina ivota ili ako su prekoraili 60 godina; na koncu takoer i oni koji nisu sposobni da desnom rukom vladaju kopljem ili ako na konju pokazuju neku manu ili nesigurnost.
Glava III. POSEBNI PROPISI NA TRCI.

17). Alkar mora pokazati ozbiljnost: zabranjeno mu je razgovarati se, smijati se, te initi najmanje kretnje koje se ne slau sa ozbiljnou koja je svojstvena jednom oruanom vitezu, koji je izloen opaanjima gledalaca; nareena mu je poslunost prema Voi; potovanje prema sucima i pristojno vladanje sa svakim. Tokom trke ne smije izustiti nikakav poklik, bilo veselja ili negodovanja. Kad jae ispred Voe i sudaca, te vlasti, ne smije se razgovarati ni s kim, pa ni ispod glasa, niti se smije pokazati rastresen; naprotiv ima umiljato da lagano sagne glavu i koplje, najprije Voi i sudcima, a zatim vlastima. Ko se ogrijei o koju od ovih dunosti, bit e ukoren javno ili privatno od Voe, i to prema teini krivnje. Pri ponovljenim teim sluajevima krivci e biti iskljueni od daljeg sudjelovanja u alki. 18). Alkari tre jedan za drugim po starosti, bez razlike da li su iz varoi ili sa sela. 19). Kome prije nego li je pogodio alku pane ili mu se otkine bilo kakav dio, njegove opreme ili njegova konja, taj nema prava na nikakav bod, niti prava da trku obnovi. On mora ipak da trku nastavi bez ciljanja u alku, drei koplje na uspravno. Ako mu se isti sluaj dogodi i pri drugoj trci, tada nema prava da sudjeluje u treoj trci, ali nije iskljuen iz alkarskog defilea. 20). Svaki alkar mora pustiti konja da tri punim trkom (galopom). Ko hotimice ili uslijed mane konja nastoji da umanji njegovu brzinu, stie ga ista kazna, navedena u preanjem lanu.
Glava IV. ALKA SA ILI BEZ KUMOVA.

21). Kad se alka tri sa kumovima, svaki alkar ima po jednoga kuma koji ga zastupa i u svim sporovima preuzima njegovu odbranu. Ovaj kum ga prati na konju, jaui mu sa lijeve strane. 22). Druga alka, bez kumova, je obina alka. 23). Ni jedna ni druga alka se ne moe odrati ako nema najmanje esnaest koplja.

Glava V. VJEBE.

24). Najmanje dvadesetak dana prije alke poinju se initi vjebe, e da se alkar naui rukovati sa kopljem, te da se konji priue na propisani puni trk (galop). Alkari se podijele u dvije grupe ili stranke i igraju o zakusku. U ovoj igri mogu sudjelovati takoer i stranci, izuzev cigana i mesara.
Glava VI.BIRANJE UPRAVE SLUBENIKO OSOBLJE MUZIKI INSTRUMENTI

25). Nekoliko vremena prije dana alke sastaju se alkari, sa Alajauem na elu, da izaberu Vou izmeu istaknutih i zaslunih uglednika iz varoi. 26). Nakon obavljenog izbora Voe, ovaj, skupa sa Alaj-auem i s alkarima, izabere etiri ovjeka najobrazovanija, da sudjeluju s njima u donoenju svih odluka, da s Alaj-auem rasporede sve to je potrebno za trku, kao i to se tie poziva na trku vlasti graanskih i vojnikih, te najodlinijih uglednika. 27). Voa s Alaj-auem, te etiri izabrana alkara, imenuju tri sudca rodom iz mjesta. 28). Voa izabire sebi svog pomonika i barjaktara; sudci izabiru sebi zapisniara. 29). Voa ima dva konjunika (momka), jednoga za konja koga jai, a drugoga za konja od rezerve koga vodi rukom; nadalje ima jednog titonou i dva buzdovandije. 30). Svaki alkar i kum, te pomonik Voe i barjaktar, imaju po jednog konjunika (momka). 31). Postoji i jedan truba, te dvojica to udaraju u talambase.
Glava VII. ODIJELA ORUJE KONJI.

32). Svaki vitez oblai starinsko narodno odijelo u najsjajnijoj izradi. Na glavi mu je veliki kalpak, na nogama izme s mamuzama; o bedri mu visi sablja, a u ruci mu je koplje; dvije kubure ima u kesama, koje su privrene i vise o prvoj jabuci na sedlu. 33). Kalpak je od kunovine u obliku cilindra. Za dva palca je vii nego je irok. Ukraen je perjanicom ili kitom izabrana cvijea. 34). Koplje, koje alkar nosi, iz tvrdoga je drveta, a vrh koplja pro-vien je sa dugim eljeznim iljkom. Koplje je dugo barem devet stopa, a debelo jedan palac i etvrt; obojeno je crno-utim prugama koje se proteu oko koplja, a koje su iroke oko jednu i po uncu. Na polovini duljine koplja nalazi se

jedan debeli drveni obru, nepomian, odreen da brani ruku od udarca alke. 35). Konjunici vitezova, titonoa, buzdovanije i talambasai izabiru se izmeu mladia lijepoga stasa, obuenih u narodnu nonju. Na glavi nose crvenu kapu ureenu sa vezivom i kitama, a opasana je pekirom. Za pripanjaom imaju dugi handar i dvije kubure. Suvie imaju tri fieklije od koe, ureene vezivom ili metalnim komadiima. 36). Viteki konji su svi sjajno opremljeni; sedlo im je pokriveno sa abajom od oje, ureeno sa vezivom, gajtanima i resama. Konj ne smije biti manji od etiri stope i sedam palaca.
Glava VIII. OKUPLJANJE BRIGADE 37). U dva sata poslije podne odreenog dana za trku, alkari sa svojim kumovima ili bez njih, sakupljaju se kod kue Alaj-aua.

Kad su se tu sakupili, tada svi na konjima, potpuno oruani, skupa sa svojim konjunicima, idu da dignu Vou, kod koga se ve nalaze: pomonik, barjaktar, truba, titonoa, talambasai i buzdovandije. Ovdje Voa obavi opu smotru, te oni koji nisu propisano odjeveni, oruani i opskrbljeni bivaju iskljueni. Oni koji se na smotru ne prijave, vie se ne primaju. 38). Istodobno sastaju se i sudci sa njihovim tajnikom, vlasti civilne i vojnike, te uglednici, pozvani da prisustvuju na alki. Oni korporativno dolaze u lou za njih pripremljenu. Sudci i njihov tajnik nose sabljuo pasu. 39). Meutim se stavlja na raspoloenje jedan odjel od garnizona, te jedan od pandura teritorijalne oruane snage. Oni se poredaju na rubovima trkalita s jedne i sa druge strane, i to vojnici s desne strane, a panduri sa lijeve strane. Oni dre red i paze da gledaoci ne prelaze odreenu granicu,
Glava IX. RED NASTUPANJA

40). Kada zavri smotru, brigada nastupa slijedeim redom: a) Konjunici (momci) u dva reda. b) Talambasai na konju jedan do drugoga. c) Truba na konju. d) Barjaktar na konju.
e) titonoa, drei tit vertikalno na prsima, izmeu dvaju buzdovandija, sva trojica na nogama.

f) Konjuar sa konjem od rezerve edek. g) Pomonik Voe na konju sa izvuenom sabljom. h) Voa na konju.

i) Ostali vitezovi u dva reda, drei koplje uz mali nagib naslonjeno na desno rame. j) Ako je alka sa kumovima, ovi ine lijevu stranu njihove kumadi ili ako se gleda na starost desnu stranu. U protivnom sluaju ovi posljednji se razdijele u dvije linije, stariji na desnu, a mlai na lijevu stranu. k) Alaj-au je zadnji i koplje nosi uspravno.
41). Sa takvim ratnikim rasporedima i uz zvuke trublje i talambasa, prolazei preko trga, svi kreu do najdalje take trkalita, draei konje na skokove i poigravanje.

Voa, ostavivi tu alkare i njihove kumove, vraa se natrag praen od svih ostalih iz pratnje, te od etiri alkara, uvijek u redu kako je gore navedeno. Doavi do pod lou sudaca, tu sjae sa svoga konja, koji skupa sa onim od rezerve (jedek), te onim njegova pomonika, barjaktara, trubaa i talambasaa bivaju odvedeni od konjunika izvan trkalita. etiri pak alkara sa njihovim kumovima odmah se vraaju ostalim drugovima. Truba se postavi na lijevu stranu trkalita izmeu talambasaa, a titonoa s druge strane trkalita izmeu buzdovandija pred Voom.
Konjunici se poredaju u dva reda pred vojnicima i pandurima, poam od mjesta gdje zavrava trka, spremni da potru i prime koplje i konja od alkara i njihovih kumova.

42). Voa sjedi u loi s desne strane najstarijeg sudca, a ostala dva sudca njima uz bok; pomonik Voe pak sjedi neto desno pozadi iza sviju. U uglu s onu stranu smjetena je zastava naslonjena na lou. Barjaktar stoji van loe kod zastave. Sudski zapisniar sjedi za stolom s lijeve strane sudaca, drei sam stol neto nazad od linije njihovih sjedala.
Glava X. POETAK l SVRETAK IGRE

43). Poto je sve rasporeeno, poima alkarsko natjecanje. Za malo asaka truba zatrubi, e da dade znak da trka poima. To se ponovi svaki put kada se alka ponovo objesi, 44). Kada se alka tre sa kumovima, najprije u galopu dojai kum, te javlja sudcima dolazak njegova kumeta. Tada ide na lijevu stranu trkalita kod konjuara jednog i drugog. Kad stigne njegovo kume, ako je pogodio alku u koji bod, ide ka kumu i predaje mu koplje sa alkom, te ovaj praen od kumeta to nosi pred lou sudaca i kazuje im koliko je bodova postigao. Nakon toga spusti s koplja alku i predavi koplje konjuniku, obojica se povlae sa trkalita i sjau zatim s konja.

Ako je alka bez kumova tada na znak trube poleti na konju sam alkar. Ako je pogodio alku vraa se sam na konju pred sudce radi istog razloga, da se vidi koliko je bodova postigao. Tako ine svi alkari jedan za drugim u sve tri trke. 45). Svaki put kad alkar pogodi alku u sredinu, nakon to je to pokazao sudcima, truba zatrubi u ast alkara. 46). Ko pogodi alku u zraku 'na letu, bilo u koji bod, rauna mu se tri boda uz iste poasti kao gore. 47). Nakon svretka svake trke Voa sa svim alkarima, kumovima i ostalom svitom, prati alkare kao i prvi put do mjesta odakle poima trka. Tu se onda povorka s lijeve strane trkalita u polukrugu okrene na susjednom zemljitu, a Voa, praen od etiri alkara, vraa se s povorkom svaki put u sudaku lou. 48). Poto su zavrene sve tri trke, te sudci pregledavaju zapisnike, raunajui koliko je koji alkar postigao bodova, te ih meusobno usporeuju, da bi ustanovili slavodobitnika. Ako ih ima vie sa jednakim brojem bodova, tada bivaju pozvani njihovi kumovi pred sudce. Poto oni dojae, bivaju obavijeteni da dovedu njihovu kumad na trkalite, da se dogovore o pitanju nagrade ili da ponove trku. Kumovi ih prate na obino mjesto, a zatim se vraaju kako je gore reeno. 49). Poto je pobjednik ustanovljen na jedan ili drugi nain, ovaj praen od svoga kuma, biva odveden od pomonika pred Vou i sudce, te biva proglaen pobjednikom trke. Zatim sam Voa vlastitom rukom objesi na vrh njegova koplja dvostruku vrpcu ute i crne boje u znak njegova trijumfa. Pri ovome inu truba svira vesele zvukove. Pri tome Voa neposredno na glas vikne:ivjelo Njegovo Velianstvo Car!. To biva opetovano od svih vitezova, a njihov poklik biva praen od zvukova trube i talambasa. Nakon toga sudci zakljuuju zapisnik.
50). Nakon svretka sveanosti, Voa sa svim ostalim vitezovima i ostalom pratnjom, uvijek u istom redu i uz zvukove glazbala, ine novu povorku, u polukrugu naputaju trkalite i prate do njihovih stanova, najprije Vou, a zatim pobjednika i Alaj-aua.

Glava XI. GOZBA

51). Toga dana sveanost zavrava sa sveanom gozbom, koju prireuju alkari u ast Voe i sudaca, pozivajui na ovaj sastanak takoer sve vlasti i najuglednije graane mjesta. (Prijevod zavrnog odlomka Statuta prenesena iz knjige G. Modricha)

POKRAJINA DALMACIJA

U Sinju 12. veljae 1833, za vladanja Njegova Velianstva cara i kralja Franje I, na njegov slavni roendan. Mi dolje potpisani vojvoda, suci, alajau i alkari uvjereni da je potrebno ispraviti zloporabe to su se uvele ima ve neko vrijeme u javnu alkarsku igru Alku, koja se u ovoj varoi obiava izvoditi prigodom roendana Njegova Velianstva cara i kralja, premilostivoga naega vladara, na uspomenu starih pobjeda izvojevanih nad Turcima, da bi se u potomaka sauvao borbeni duh naih prea i da bi se sama Alka objasnila drugim novini lako shvatljivim propisima, pobrinuli smo se da se sastavi odgovarajui naputak (Pravilnik). Okoristivi se miljenjima starijih ljudi i naih starih alkara, zaduili smo gosp. Andriju Grabovca, jednoga od alkarskih sudaca, da se prihvati toga posla. Poto je on stvar priveo kraju i podnio nam ga pod naslovom Sinjska Alka objanjena godine 1833. na temelju svojih starih pravila, umetnuvi naprijed saetu povijest postanka i razvitka Alke, mi smo svaku stavku zrelo ispitali i prodiskutirali je, a budui da smo utvrdili da Propisnik odgovara naim eljama i da je zavrijedio priznanje zaviajnog kraja, u potpunosti ga odobravamo i odreujemo da se pravila, koja su u njemu navedena, ubudue imadu potpuno izvravati. Ovu nau odredbu, koja je donesena posve u duhu reenog naputka, izraenu u tri primjerka, od kojih se jedan predaje vojvodi, drugi alaj-auu, a trei opinskom upraviteljstvu da ga uvaju u svojim arhivima, potvrujemo vlastitim potpisima. (Slijedi etrdesetak potpisa.)
DODATAK

Udovoljavajui asnoj okrunici Dekretu od 19. sijenja p. p. Br. 14342/3962, a u suglasnosti odluka danas prihvaenih na sjednici, iji sadraji su navedeni u sastavljenom zapisniku, uinjene su slijedee izmjene i dopune: k cl. 13). Pravo da sudjeluju u Alki imat e i osobe iz drugih mjesta, ako osim to imaju svoj posjed u kotaru, takoer u istome i esto borave. k cl. 14). Pri biraju dunosti Alaj-aua imat e se obzira na najstarije obitelji, a koje su imale zasluga za osnivanje starodrevne Alke.
k cl. 49). Bilo na jedan ili drugi nain ustanovljen slavodobitnik, ovaj, praen od kuma, biva odveden od pomonika Voina, svi na konju, pred samoga Vou i sudce, te biva proglaen slavodobitnikom Alke. Na to muVoa vlastitom rukom

objesi o vrh koplja jednu dvostruku vrpcu ute i crne boje, sa etiri lakta crvene oje, kao nagradu prema starom obiaju. Pri tome truba trubi veselim zvukovima. Odmah neposredno sam Voa

iz svega glasa zavie: ivjelo Njegovo Velianstvo Car!. To biva prihvaeno od svih vitezova, a njihov poklik popraen od trube i talambasa. Zatim sudci zakljue zapisnik. k cl. 51). Sveanost zavrava sa jednom bogatom gozbom, prireenom od pobjednika, a da poasti Vou, sudce i alkare, pozivajui na istu takoer i mjesne civilne i vojne vlasti, te najuglednije linosti iz mjesta. Troak gozbe kao i troak za ona etiri lakta oje za nagradu, plaa se pobjedniku iz onih 100 forinti, doznaenih pobjedniku kao nagradu od Njegova Velianstva Cara. Frano Tripalo Zamjerke na Statut uinjene 24. oujka 1833. godine (Prevodilac: F. Lovri 1939. godine)
Alkar F R A N O T R I P A L O iznaa zamjerke pred Vojvodom dneva 24/111. 1833. kad pred ovim bijae pozvan; zamjerke upogled novih pravila. Nakon to mu bijahu proitana neka samozvana nova pravila upogled reda i dranja alkara, pravila sastavljena iz inada, bez da su bila sasluana miljenja svih alkara. Novotarije skalupljene u ovim takozvanim disciplinarnim novim pravilima, ne samo da rue metode i starinske obiaje, nego donose jo i nesnalaenja uznemiravajui ovim novim sistematinim nainom ope smirenje mladosti, kod koje sve vie raste interes za ovu plemenitu igru, a ove bi novotarije mogle imati kobnihposljedica.

Take koje se moraju apsolutno brisati i ponititi jesu slijedee: 1.) Mora se ponititi lanak koji zabranjuje alkarima sudjelovati u Alci, ako ni jesu navrili osamnaest godina ivota, jer se kosi sa odredbama u ovom pogledu Nj. Vel. koje je blagohotno odobrilo nagradu od forinta 100. Svojom previnjom odlukom kazao je, da tu nagradu dariva varokoj mladosti e da bi ih obodrio da vjebaju ovu plemenitu igru. 2.) Ponititi lanak koji brani mladiima sudjelovati u alci ako su Ijevoruci, jer oni tom tjelesnom manom ne unose nered u alci, kad konjanik odgovara trci i kad dri koplje jednako kao onaj koji ga dri u desnoj ruci. 3.) Ponititi lanak kojim se hoe nametnuti dunost alkarima, da moraju imati kalpake od kunovine, mjete onih narodnih od crnog baruna, koga su stalno nosili prei ivuih alkara. Onaj od kunovine nije imao drugu svrhu, nego da se bude razlikovao Vojvoda i takozvani Alaj-au od serdara, koji su onda bili nastanjeni u Sinju. Ovi barunasti kalpaci bijahu u ono doba, pak su i danas, rabljeni e da se izbjegne suvian troak alkarima za kunovinu. 4.) Ponititi lanak koji kae da svi konji moraju biti jednakog rasta, to je nemogue jer ni u redovnoj konjici nijesu svi konji jednakog rasta.

5.) Ponititi lanak reenog Pravilnika, koji kae da ako ispadne u trci neto sa konja ili s konjanika, da mu se bodovi ne broje (ako je pogodio alku); stara pravila nalazea se kod tako zvanog Alaj-aua kau, da iako je neto ispalo bilo sa konja bilo s alkara, prije dolaska pod alku, a on stoga poloio koplje, on ima prava da ponovo tre, a ako mu je to ispalo iza alke bodovi mu se moraju brojiti. 6.) Mora se ponititi lanak koji dozvoljava strancima nastanjenim u Sinju dvadeset godina, da mogu aktivno sudjelovati u alci, doim je ovima bilo dozvoljeno sudjelovati aktivno u alci nakon trideset godina stalnog boravka u Sinju, na to se pazilo od postanka alke i to to bijae obiaj. 7.) Ponititi lanak koji zabranjuje starim alkarima, koji su preli ezdeset godina ivota da sudjeluju u alci. U prolim vremenima, bilo je alkara koji su sudjelovali u alci u dobi od sedamdeset godina, koji su opim odobravanjem i opim uenjem pogaali alku. Sve se ove novotarije kose sa starim pravilima i obiajima, jer bez sasluati opi glas starih alkara i starih Sinjana koji imaju prava da sudjeluju u alci, ova pravila ne mogu biti odobrena, tim vie to nemaju dovoljan broj sloenih glasova, niti se moe iz fanatizma sruiti jedan davni obiaj koji postaje zakon na temelju kojega bijae i zatraena nagrada blagohotno odobrena od Nj. Velianstva.
Kada se poslije podne na trkalitu pojavi povorka alkara i alkarskih momaka, uvijek zavlada dubok tajac kao da neki prastari zov prolosti obuzme ljude. To traje samo kratko vrijeme, a onda se razlegnu pljesak i razdragani usklici. Momaka eta, u ritmu koranice, dostojanstveno stupa. Brkati orijai ne obaziru se ni lijevo ni desno, nosei na ramenima duge puke kremenjae, a za pojasom, u "zmijskom gnijezdu" (pripanjai) kubure i handare. Iza njih jae eta alkara. Svi su alkari bogato odjeveni u stare plemike odore iz ovih krajeva, s kalpacima od samurovine na kojima podrhtava bijelo apljino perje. Konji, bogato ukraeni, bijesno poigravaju frkui i kopajui nogama. Poinje Sinjska alka, jedinstveno viteko natjecanje i u Hrvatskoj i u Evropi, koje seodrava svake godine. U kolovozu 1715. bitka za grad Sinj, strateki klju glavnog puta prema moru, zavrila je potpunim porazom turske vojske. Tursko-mletaki ili takozvani Mali rat, koji je trajao oko etiri godine sutinski je zapoeo i zavrio bitkom za Sinj, zbog ega ga neki nazivaju i Sinjski rat. Za ishod rata, odnosno bitke za sinjsku tvravu Grad, vezan je nastanak Sinjske Alke. U namjeri da povrati izgubljene poloaje u Dalmaciji, ljeta 1715. godine, Turska je poduzela osvajaki pohod preko planine Kamenice. Podno njenih zapadnih obronaka prolazila crta razdvajanja zaraenih strana, umjetna granica izmeu Bosne i Dalmacije. Prva na udaru turskoj vojsci nala se Cetinska krajina, u kojoj sredinje mjesto zauzima drevna sinjska tvrava Grad. Turski osvajai seraskera Mehmed-pae

elia izbili su na zapadne obronke Kamenice 23. srpnja 1715. godine, te se rasporedili du cijele pogranine crte u Cetinskoj krajini - od avine do Vrlike. Do 5. kolovoza, dok im nisu stigli topovi, bez kojih nisu mogli udariti na tvravu Sinj, unitavali su manja "morlaka" utvrenja. Na prevaru su zauzeli tvravu Vrlika, a zateeno stanovnitvo pobili.

U sinjskoj tvravi Grad zatvorilo se oko 700 branitelja, dobro snabdjeveni i naoruani za dugu borbu.O dogaajima koji su se zbivali u toku ove znamenite opsade Sinja 1715. sauvao se jedinstven dokument, Dnevnik, koji je vodio jedan od branilaca sinjske tvrave, sudionik i oevidac svih tih dogaaja.Pisan je na talijanskom jeziku, jezgrovit, trijezan, a istodobno vrlo iv ("Giornale del blocco ed assedio della fortezza di Sign"). Orginal rukopisa uva se u Arhivu Franjevakog samostana u Sinju. U Dnevniku su registrirana sva najvanija zbivanja koja su se odigrala otkako se turska vojska pojavila na Prologu (23. VII) dok se, nakon neuspjele opsade, nije povukla opet u Bosnu (15. VIII). Velianstveni pogled sa sinjske tvrave na polje i okolicu omoguio je piscu da, kao s nekog vidikovca, promatra i zapazi sve to je neprijatelj tamo poduzimao, a istodobno, nalazei se u tvravi, dobro je znao to se dogaa i kod branitelja. Dnevno se zapisuju sve akcije turske vojske pljake, palei, pokolj stanovnitva i priprema za napad na tvravu. U Dnevniku se izmeu ostaloga kae: "Sedmoga kolovoza oko dva sata doe iz tabora glasnik, praen jakom pratnjom, te, ustavivi se na nekoj udaljenosti od ograde, zaiska da bi predao pismo svoga gospodara naemu predstavniku. Bi u tu svrhu poslan kavalir don Ivan Gri (Ivan Filipovi-Gri, Sinjanin, narodni borac i pisac). On primi etiri lista upravljena predstavniku i glavarima ove Krajine, a posebice vrhovnoj vlasti u pokrajini. Jedan od njih, otvoren, pisan na talijanskom jeziku, bi usput proitan. Sadraj mu je bio: serasker poziva naega Predstavnika da mu, prije negoli zagrme njegovi topovi, preda grad koji pripada sultanu. Ne uini li odmah ono to se od njega zahtijeva, nee kod njega nai smilovanja nego e sva gradska posada biti nabijena na kolac. Pismo bude predano naem nepobjedivom Predstavniku, koji odgovori da mu je njegov general naredio neka ne prima pisma i neka odbije svako dogovaranje, nego da brani grad do posljednje kapi krvi sve posade. Glasnik se povue i svi se spremahu na obranu. Toga dana na zapovjednik, sasluavi miljenje odlinijih asnika, odredi da se napusti Kamiak (mala utvrda usred varoi Sinja u kojoj je bila predstraa nap. ured.), jedno zato to ga je s mnogih razloga bilo nemogue braniti, a drugo stoga to se onom posadom mogla pojaati gradska posada. Ta je odluka bila odmah izvrena. Ostali dio toga dana neprijatelj se pozabavio time da golemim etama konjanika osigura sve pridole snage popalivi to je bilo ostalo kua na obroncima bregova. Idue noi stupalo je pjeatvo prema tvravi nosei svenje prua i koeve za prokope, a s njima iahu mnogi opkopari s motkama i eljeznim lopatama koji u etiri sata poee kopati rovove. Ali su dotle vazda bili ometani od neprekidne vatre koja se sipala s tvrave pukama, granatama i kamenjem, te su se mnogi svaljivali u jarke koje su sami bili iskopali. Usprkos tome, ujutro u 6 sati ugledasmo da je tvrava na pukomet okruena prokopima i da je izgraen gotovo neosvojiv utvreni opkop, a nasuprot gradu bijahu smjetene etiri baterije, od kojih je jedna tukla topom od 20, dvije topovima manjeg promjera, a etvrta sa dvije lubarde, od kojih je jedna bacala kugle 300, a druga 100 librica teine (0,45 kg). Sve su etiri bile pokrivene tako jakim koevima da im nae topnitvo gotovo uope nije moglo nakoditi. 8. kolovoza, dakle, neprijatelj, mnogim hicima pozdravi tvravu, ali ni ona nije

oklijevala da mu uzvrati estokom uestalom paljbom, ime mu dade na znanje kakvi su junaci njezini branitelji. Reenog dana bi zapaljena varo, osim nekoliko tvrih kua, u koje se smjestie mnogi neprijatelji to iz barbarskih puaka (chembi) ne doputahu nikomu u gradu da se priblii zidu prelazei s jednog mjesta na drugo, i mnogi su ak poginuli od takvih hitaca. Toga dana izgorjee i dvije crkve, zbog ega od alosti proplakae svi vjernici. 9. kolovoza Turci s jo veom estinom nego prije udarahu na grad hitajui bez prestanka bombe i pucajui uestalom paljbom, te je za malo sati unutarnji dio grada bio napola razruen. Korlat i nova kula, koju je dao sagraditi ovaj gospodin Providur, morao je neprestano podravati puanu vatru da suzbije onu to je neprijatelji neprestano na nas obarahu. Dana 10, 11, 12, i 13. kolovoza nastavi duman, kao to je reeno, udarati grad iz lubarda i topova i dovede nas u teko stanje. Grad je ve bio vrlo oteen i zapao u krajnju nevolju, bio je izreetan ne samo iznutra nego i izvana, spojni bedem dugaak 20 koraka samo to se nije sruio i otvorio iroku lazu neprijatelju. Kako je na zapovjednik dobro vidio da e neprijatelj pokuati izvriti juri, nije propustio da izda potrebne zapovijedi. emu se bilo nadati, to se i dogodi. 14. kolovoza u praskozorje navali na nas nebrojeno mnotvo pjeaka, za pleima im bijenu konjanici i rezervne ete da prilete gdje bi bila potreba. Najvei pokuaj bio je izvren protiv Novoga i Staroga Korlata. I za malo je asaka neprijatelj toliko uznapredovao da je zasadio svoje zastave blizu Novoga Korlata. Ali, ni mi ne stajasmo skrtenih ruku, nego na njih oborismo ivu vatru svake vrste i sa svih strana, da ih se mnotvo svaljivae na zemlju, rtve naega gnjeva. To divlje jurianje trajalo je dulje od tri sata, ali je ova junaka posada, koju su hrabrile rijei vitekih zapovjednika, uvijek odbijala navalu. Napokon, Turci stadoe bjeati glavom bez obzira, a da ih njihove pae s golim sabljama u ruci nisu vie mogle nagnati da srcu u oitu smrt, nisu se usudili ni u logor povui nego na buljuke pobjegoe s onu stranu Cetine. Dobivi obavijest o nesretnom ishodu, serasker u isto vrijeme dade urno bubnjati na zbor, i poto sabra vojsku - a nedostajalo mu je mnogo pjeatva - mi oekivasmo cijeli dan da e na nas iznova i jo ee udariti. Ali se u tom oekivanju prevarismo, jer nou od 14. do 15. dana u najveoj tiini die on svoje topove i, uz pratnju cijeloga tabora, vrati se na sigurno u svoja prvobitna stanita, u Livno. Mi ostadosmo osloboeni od opsade, premda vrlo alosni zbog gubitka tolikih naih asnika i vojnika. Ali, neprijatelji nisu imali razloga da se raduju, jer njihova vojska, od dana kad se bijae spustila u Cetinu pa do dana odlaska, izgubi vie od 10.000 ljudi, izmeu kojih vrlo mnogo visokih asnika ..." Meu turskim jurinicima dolo do metea. Pobunili su se to im janjiari ne alju pojaanje, odnosno to i oni ne juriaju, pa su poeli bjeati. Ni meu janjiarima nije bila bolja situacija, njihove redove kosila je srdobolja (dizenterija). U takvom stanju, u noi izmeu 14. i 15. kolovoza, Turska vojska se

povukla u neredu prema Kamenici, a Sinj osvanuo bez ijednog ivog osvajaa. Na bojinici je, prema navodima spomenutog "Dnevnika", ostalo preko 10.000 poginulih i umrlih osvajaa, te velika koliina oruja i ratne opreme. Sinjani su kao svjedoanstvo i uspomenu na svoju veliku pobjedu ustanovili "ivi" spomenik, Sinjsku Alku. Po uzoru na rasprostranjene igre tog vremena osmiljena je igra u kojoj su se svake godine na godinjicu velike bitke i pobjede, natjecali vitezovi iz te bitke, a poslije njihove smrti natjecanje su nastavili njihovi potomci i nasljednici po junatvu i domoljublju. Za metu je odabrana stilizirana podloga za stopalo sa sedla koje se je nalazilo na konju koji je zaplijenjen turskom serakser - pai prilikom opsade Sinja. Meta je nazvana "(H)Alka", to na turskom jeziku znai: prsten, obru, kolut. Sinjani uvaju oruje, odoru i opremu, te ratne trofeje, da bi ih svake godine, u kolovozu, za vrijeme odravanja Alke, prikazivali kao opipljiv dokaz o velikoj pobjedi, o svom junatvu i slobodarstvu. Alkarsko natjecanje satkano je od niza ceremonija, natjecanja alkarskih vitezova u gaanju Alke, trofejnog oruja, opreme i nonje. Alkarsku povorku ine momci (pjeaci) i vojvoda, njegova pratnja (konjanici) i alkari kopljanici. Alajau je voa alkarske ete, a arambaa je voa alkarskih momaka. Iako je najvaniji dogaaj izluivanje slavodobitnika, sve pratee ceremonije se meusobno isprepleu i dopunjuju da tvore jedinstvenu predstavu slave i kolorita. Treba naglasiti da se Alkarske sveanosti odravaju u ambijentu u koji su smjeteni: drevna sinjska tvrava Grad, pomona tvrava Kamiak, Alkarski dvori, Alkarsko trkalite i niz drugih prostora, to zajedno sa uesnicima - alkarima i alkarskim momcima i razdraganim mnotvom u gledalitu i ulicama ini poseban sklad i ar, kakvi se mogu doivjeti samo u Sinju i samo toga dana kada se odrava Alka. Otud i naziv Sinjska Alka, kao izvorni i vjerodostojni pokretni spomenik kulture. Alkarske sveanosti odravaju se svake godine u prvoj nedjelji kolovoza i traju tri dana. Prvi dan je natjecanje alkara za Baru, a drugi dan za oju koja je generalna proba za glavno alkarsko natjecanje treeg dana, Alku. Alkar u punom galopu gaa alku kopljem. Alka ima dva koncentrina eljezna obrua povezana s tri kraka, tako da je razmak meu obruima podijeljen na tri jednaka dijela. Sredinji najmanji obru vrijedi tri boda, gornje polje dva, a dva donja polja po jedan. Slavodobitnikom postaje onaj tko u tri trke Alke skupi najvie punata (bodova).
ALKARSKE SVEANOSTI

Za dane alkarskih sveanosti Sinj je okien i ukraen zastavama, cvijeem i ilimima. Za vrijeme alkarskih dana, prije ALKE, odravaju se prikladne kulturne, umjetnike i sportske priredbe.

Ceremonije koje prethode sveanoj igri Sinjske alke, kao i one u toku same igre, utvrene su Statutom i posebnim pravilnicima. Oko etiri mjeseca prije ALKE zapoinje zajedniko probno jahanje svih alkara. Za to vrijeme uvjebava se dranje alkara na konju u hodu, kasu i galopu,. a istodobno se uvjebavaju konji za razne radnje koje eizvoditi na trkalitu. Najmanje 15 dana prije ALKE poinju prove (probe) alkara na alkarskom trkalitu za sve radnje koje obavljaju na dan ALKE. Na ovim provama obavezno uestvuju svi alkari. Najmanje 4 dana prije ALKE naprovama na trkalitu obavezno uestvuju alkarski momci. Dva dana prije same ALKE odravaju se posljednje dvije generalne probne trke koje su obavezne za sve natjecatelje. Ta se takmienja odvijaju potpuno isto kao na glavnoj trci, samo bez ceremonijala koji glavnoj trci daje posebnu dra, a to su sveane odore alkara i momaka, bogata oprema konja, glazba itd. Pretposljednje probno takmienje naziva se Bara, a posljednje oja. Pobjednik u tim nadmetanjima kao nagradu dobiva bronanu, odnosno srebrnu alku, a u znak sjeanja na stare obiaje kao znamenje pobjede pobjednik nosi: za Baru dva metra zelenog sukna, a za oju tri metra finoga crvenog sukna (oje). Poslije zavretka ovih igaraalkari na konjima otprate pobjednika koji prenese kroz grad simbol svoje pobjede i istakne ga na svojoj kui za nekoliko dana.

Na sam dan glavnog natjecanja ALKE ve rano ujutro poinju pucati makule (muari) na staroj sinjskoj tvravi Gradu. Istodobno narodna glazba prolazi glavnim ulicama Sinja svirajui budnicu. Nakon toga s trga kreu alkari, omladina i ostali graani pjeice s glazbom na tvravu gdje bude odrano prigodno krae predavanje o junakoj obrani Sinja, znaenju igre ALKE. Nakon govora razvija se narodno veselje s pjesmom, s kolima i muzikom praeno pucanjem makula.
Sinj je od najranijeg jutra u sveanom raspoloenju: prozori kua su ukraeni, po ulicama je svuda vrlo ivo, sa svih strana pristiu gosti da prisustvuju alkarskim sveanostima. Uz mnotvo domaeg svijeta iz okolice Sinja i susjednih mu krajeva vide se i brojni turisti koji zaele vidjeti ovu rijetku i jedinstvenu sveanost. U 14 sati ponovo se oglase makule s Grada. To je znak svim uesnicima ALKE da imaju poeti neposredne pripreme za natjecanje. Dva sata prije poetka ALKE tri trubaa, odjevena u sveano ruho sinjskih seljaka, sa stare tvravice Kamiak koja se die usred samoga mjesta, okrenuta na tri strane svijeta, kao i tri bubnjara pozivaju alkare i momke da se skupe na zbornom mjestu kod alaj-aua. Na ove pozive alkarski momci u punoj spremi odlaze svaki k svom alkaru i pomau mu u pripremi za natjecanje i u opremanju konja. Nakon toga alkari s kopljima u rukama, na razigranim konjima, u pratnji svojih momaka upuuju se iz svojih kua. Istodobno se okupljaju u alkarskim dvorima: vojvoda, lanovi asnog suda, barjaktar s pratiocima, autant vojvode i njihovi momci, te vodii s edekom, titonoe i buzdovandije. Tu se okupljaju izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske i ostali uzvanici.

Poslije kraeg odmora alaj-au obavi sveukupni pregled alkara i momaka i kad nae da je sve propisno spremljeno, pojahuje konja s kojega izdaje nareenje: Jai! Kad svi alkari pojau konje, poredaju se u jedan red. Alaj-au se okree s konja i s kopljem pozdravlja momaku etu odakle pristupa arambaa s

pukom na ramenu i izvjetava ga: eta momaka je spremna za natjecanje. Svi se svrstavaju u povorku i alajau izdaje naredbu da alkarska povorka poe u alkarske dvore po vojvodu i zastavu. Dok povorka ide ulicama Sinja, bubnjari pred njom udaraju u talambase (bubnjeve). Nakon dolaska u alkarske dvore alkari sjahaju i predaju konje i koplja svojim momcima. Alaj-au vri pregled alkara i momaka koji se ve tamo nalaze. Zatim prilazi vojvodi i pozdravlja ga. Poslije kraeg odmora arambaa postrojava momke u dva reda, a alaj-au alkare na konjima u jedan red. Kad se iz alkarskih dvora pojavi vojvoda, alaj-au s konja izdaje naredbu: Mirno, pozdrav! Pozdrav se vri otrim pogledom i okretom glave prema vojvodi. Momci u stavu mirno, drei puku na lijevom ramenu, a desnu ruku na handaru, dok alkari pozdravljaju s konja, oborenim kopljem. Alaj-au na kraju oborenim kopljem pristupa vojvodi i izvjetava ga: Vojvodo, eta alkara i alkarskih momaka je postrojena za tvoju smotru. Zatim vojvoda pozdravljajui desnom rukom, u pratnji alajaua, vri smotru. Poslije izvrene smotre vojvoda se obraa alkarima.i momcima rijeima: Alkari i alkarski momci, sritno! a oni otpozdravljaju 1 tebi, vojvodo!
Tada alaj-au nareuje Mirno! alkari podiu koplja, a momci gledaju pravo.

Poslije izvrene smotre formira se povorka koja kree na trkalite.

Na elu cijele povorke stupa dostojanstveno impozantni starac arambaa, s pukom preko ramena i s dva momka sa strana. Za njim u rairenom dvoredu (na razmaku otprilike 3 m, tako da zahvaaju irinu cijelogputa) ostali momci, odreita i dostojanstvena koraka, s pukama zametnutim na ramena. Na kraju ove ete, na sredini dvoreda, stupa arambain zamjenik.

Slijede tri bubnjara sa svojim talambasima i tri trubaa. Za njima jae barjaktar koji u desnoj ruci nosi drutveni barjak, a prate ga dva do est pratilaca s isukanim sabljama. Iza ove ete dolazi mala skupina nosilaca trofeja koji, po predanju, predstavljaju dio zarobljenog plijena od Turaka: momaktitonoa nosi pred sobom turski tit, a usporedo s njime sa strana dva buzdovandije s pozlaenim buzdovanima na desnom ramenu. Iza njih na malom razmaku ide konj edek kojega sa svake strane vodi po jedan vodi, drei ga za dizgine. Pokriven prekrasnom bogatom abajom koja mu see do koljena, natovaren zarobljenim orujem, ovaj konj-povodnik, to mirno stupaizmeu razigrane povorke postao je u oima naroda simbol turskog poraza pod Sinjem.

Sada slijedi eta vitezova alkara na konjima. Na elu cijele ete jae alkarski vojvoda praen svojim autantom koji nosi isukanu sablju umjesto koplja.
Zatim nailaze ostali alkari-kopljanici koji e toga dana dijeliti meu-sobno megdan na ALCI, u razmaknutom dvoredu, drei koplja u rukama, uspravno suspreui s mukom konje pod bogatom opremom. Na zaelju alkarskog dvoreda jae alaj-au.

U tako sveanom rasporedu, uz zvuke truba i udaranje bubnjeva, alkarska povorka prolazi gradom i stie na trkalite. S Grada neprestano pucaju makule.
U meuvremenu se trkalite ve ispunilo tisuama gledalaca. Svi su uzbueni i puni iekivanja. Najednom, gotovo neoekivano, na vrhu trkalita ukau se prvi redovi povorke. Na pojavu ove neobine ete zrakom se zaori spontani pljesak, veseli agor i razdragani povici. Tisue ruku mau maramicama i pozdravljaju povorku koja nastupa. Prizor je zaista jedinstven i nesvakidanji. Poput likova iz kakve starodrevne prie ulaze ete ponosnih junaka: junaki krni momci sa svojim orujem i dostojanstveni jahai na gizdavim konjima, u prekrasnim nonjama, to sve ostavlja neizbrisiv dojam. Rijetko se kada nekome, bio on domai ovjek ili stranac, prua prilika da vidi na jednome mjestu okupljeno toliko sjajnih odora, divnog starog oruja, krnih ljudi i vatrenih konja te bogatih ukrasa. Za vrijeme mimohoda povorke pored vojvodine i sveane loe momci pozdravljaju okretom glave i otrim pogledom (svaki red na svoju stranu), a alkari obaranjem koplja i okretom glave lijevo i desno.

Dok uzbuenje prvog dojma jo potpuno traje, ova nesvakidanja povorka nastupa do kraja trkalita, vraa se i zaustavlja s jedne i druge strane cilja alke. Svira se himna. U sveanoj tiini koja nastaje, alkarski vojvoda u saetom govoru pozdravlja goste i narod i evocira uspomene na ona teka vremena kad je tursko kopito gazilo pitomu Cetinsku krajinu i na sjajnu pobjedu Sinjana 1715. godin. Te su rijei izraz zahvalnosti djedovima i zavjet novih generacija da e ostati vjerni svijetlim tradicijama zaviajne Krajine. Poslije govora odjekuju pucnjevi makula s Grada.
Zatim vojvoda i dio pratnje sjahaju s konja koje preuzimaju momci i odvode na kraj trkalita. Vojvoda pregledava kako je alka namjetena i pozdravlja se s namjetaem alke i njegovim pomonikom. Alkari natjecatelji u dvoredu s alaj-auem na elu odlaze na poetak trkalita. Vojvoda i autant zauzmu svoja mjesta u vojvodinoj loi, gdje se ve nalaze asni sud i zapisniar koji e voditi detaljan zapisnik o cijelom natjecanju. Barjaktar i njegovi pratioci smjetaju se u alkarskoj loi. Momci sa arambaom se poredaju uz tribine u neposrednoj blizini alke, s pukom uz nogu da mogu odmah prihvatiti koplje i konja svog alkarakada protri. titonoa i buzdovandije smjetaju se ispred alkarske loe, a vodii edeka odlaze na mjesto za njih odreeno na kraju trkalita. U meuvremenu alaj-au pjeice dolazi s poetka trkalita (starta) da ispodsamog konopca rukovodi natjecanjem.

Kad alaj-au utvrdi da je sve spremno za natjecanje, dolazi pred vojvodu, pozdravlja ga i izvjetava: Vojvodo, sve je spremno za

poetak prve trke ALKE, oekujem tvoju zapovid. Vojvoda tada izdaje zapovijed da ALKA moe poeti: Neka prva trka otpone!, a alajau odgovara:Razumim, Vojvodo! Truba, po zapovijedi alajaua, stupi na sredinu i dade znak trubom poziv prvom alkaru da moe poeti trkom. Brojni gledaoci okreu se na taj zvuk prema poetku trkalita iekujui konjanika koji se strelovito pribliava jurei u najveem trku. U desnoj ruci vrsto dri koplje koje neposredno pred ciljem obara i gaa alku to visi o konopcu. To traje tek nekoliko trenutaka i ve zapjenjeni konj projuri s trkaem koji gaa alku. Ako alkar pogodi alku i odnese je na koplju, on nastanovitoj udaljenosti zaustavlja konja i vraa se laganim kasom do pred alkarsku lou gdje, oborivi koplje, istresa alku kako bi suci i vojvoda mogli vidjeti koliko je punata postigao. Namjeta alke koji sada stoji nasred staze objavljuje glasno: Alkar (navodi poimenino): u jedan, u dva, u sridu! Zatim alkar sputanjem koplja i okretom glave pozdravlja prisutne u sveanoj i vojvodinoj loi, dobacuje svoje koplje momku koji je odmah pritrao, odjae na kraj trkalita i pjeice se vraa i penje u alkarsku lou da gleda nadmetanje ostalih. Ako alkar ne odnese alku na koplju, ne vraa se na konju pred alkarsku lou, a namjeta alke objavljuje: Alkar (poimenino) promaio (ako alkar ne pogodi alku) ili u nita (ako alkar udari alku, ali je ne odnese na koplju).
Pogodi li alkar u samo sredite alke, njemu u poast glazba odmah zasvira veselu koranicu i istovremeno opali makula na Gradu. Urnebesni pljesak i glasno odobravanje nagrada su gledalaca ovome junakom inu. Na opisani nain izredaju se svi natjecatelji. Posljednji od svih tri alaj-au.

Kad se zavri prva trka, formira se ponovo alkarska povorka istim redosljedom, ali bez vojvode i barjaktara, i u mimohodu prolazi trkalitem. Alkari ostaju na poetku trkalita, a ostali se vraaju natrag. Alaj-au i za drugu i za treu trku obavjetava vojvodu da je sve spremno za trku.
Na vojvodinu zapovijed: Neka se trka nastavi! slijedi drugo natjecanje koje se obavlja istim redoslijedom kao i prvo. Kad je i druga trka gotova, vojvoda moe odluiti da se u treoj trci ne natjeu oni koji imaju vrlo mali broj punata.

Slijedi trea, tj. posljednja trka. Sada po odluci vojvode dolazi do izmjene u redoslijedu trkaa: najprije tre oni s manje punata, dok se oni koji imaju najvie izgleda za pobjedu nadmeu posljednji. Alkar koji poslije tree trke osvoji najvie punata (bodova), postaje slavodobitnik. Meutim, ako dva ili vie alkara poslije tri trke osvoje jednaki broj punata, nastavljaju daljnje nadmetanje pripetavaju se. Ako se to dogodi, vojvodin autant o tome izvjetava vojvodu na sljedei nain: Vojvodo, nakon tree trke alkari (poimenino) imaju isti broj punata. Oekujem tvoju zapovid. Neka se pripetavaju do kraja,

nareuje vojvoda. Alkari koji imaju jednak broj punata odlaze sami na poetak trkalita praeni pozdravima uzbuenih gledalaca i produuju natjecanje sve dok jedan od njih ne postigne vei broj punata. Desi li se da natjecatelji vie puta osvoje isti broj punata, uzbuenje gledalaca sve vie raste. Burno klicanje ili uzvici razoaranja izrazi su oduevljenja ili prevarenih nada u svog ljubimca.
Kad je pobjeda postignuta, autant javlja: Vojvodo, natjecanje za ... ALKU je zavreno alkar (poimenino) ima najvei broj punata. Oekujem tvoju zapovid.. Dovedite mi alkara (poimenino), nareujevojvoda, a zamjeniku alaj-aua naredi: Postroji alkarsku povorku na vrhu trkalita.

Tada svi alkari i svi momci u povorci idu do poetka trkalita. Vojvoda ostaje u loi dok se povorka ne vrati. Na elu ete alkara jae alkar pobjednik u pratnji autanta. Kad u povratku eta alkara doe do vojvodine loe, cijela povorka se zaustavlja. Tada autant izvjetava vojvodu: Vojvodo, doveo sam ti alkara (poimenice), a vojvoda odgovara: Dodaj mi koplje junaka. Momak alkara pobjednika uzima koplje i prilazi alkarskoj loi, prinosi vrh koplja vojvodi i dri dok vojvoda vee plamenac i uz estitke proglaava slavodobitnika. Taj sveani in je propraen pucanjem makula s Grada. Poslije toga se slavodobitnik okree prema sveanoj loi, a autant sabljom pozdravlja izaslanika Predsjednika Republike Hrvatske i izvjetava: Gospodine izaslanie Predsjednika Republike Hrvatske, doveo sam slavodobitnika! Izaslanik uz prigodan govor estita slavodobitniku na pobjedi i sveano predaje prigodne darove Slavodobitnik zahvaljuje, a momak prilazi loi, prihvaa dar i prinosi ga slavodobitniku koji ga poljubi. Taj je in propraen pucanjem makula s Grada.
Vojvoda uzjai konja i povorka kree s trkalita kroz Sinj. U povorci jae slavodobitnik na elu ete alkara praen od dva alkara, a na koplju nosi simbol svoje pobjede. Burno pozdravljen od naroda, on mu otpozdravlja laganim priklonom koplja. Povorka prosljeuje ulicama grada prati vojvodu do alkarskih dvora. Poslije toga cijela povorka prati slavodobitnika do njegove kue, zatim alajaua, pa se razilazi. itavo vrijeme na Gradu grme makule. Alkarske su sveanosti zavrene.

Naveer je sveana veera. Ulicama grada duboko u no odjekuje narodno veselje.