SINU TISUCLJETNE KULTURE Ti ne znade mreti kraj slomljenog maca, Na poljima rodnim, braneci ih casno Kitio si cvecem svakog

osvajaca, Pevajuc mu himne, bestidno I glasno. Slobodu si vecno, zakrljala raso, Ceko da donesu tudji bajoneti, Po gorama svojim tudja stada paso, Jer dostojno ne zna za Slobodu mreti. Pokai mi redom Viteze tvog roda, Sto balcakom s ruku slomie ti lance, Gde je Karadjordje tvojega naroda, Pokai mi tvoje termopilske klance. S tudjinskom si kamom puzio po blatu, S krvolotvom zvera, pogane hijene, Da bi mucki udar s ledja dao Bratu, I ubio porod u utrobi ene. Jo bezbrojna groblja zatravio nisi, A krvavu kamu u nedrima skriva, Sa veala starih novi konop visi, U sumraku uma novog gazdu sniva. Branio si zemlju od nejaci nae, Iz kolevke pio krv nevine dece, Pod znamenje srama uz ime ustae, Stavio si Hrista, Slobodu I Svece. U bezumlju gleda ko e nove kame, Otrije I ljuce opet da ti skuje, Ciju li ce puku obesit o rame, Ko najbolje ume da ti komanduje. Jovan Ducic