Anda di halaman 1dari 446

Vojnik Hladno polje svijeta nepoznata prolaze mladii, vitki i visoki. Premda se smiju, tiina vlada.

Sveopi muk, a glasovi zvonki. Govore o svemu to uzalud voljee no zrak im rijei sve prorijedi. Mladi i zlatni, put patnje prijeoe. Mladost im ostari, a zlato posijedi. No srca im ista dok jedan drugom plae: "to je sa ivotom koji odgodismo? Pomladi li ih mladost moja, pozlati zlato moje brae? Prkose li smrti jer mi umrijesmo?" Na hladnome polju neznanoga svijeta upitnih pogleda trae se mladii. Mladi, zlatnih srca, tiina gdje cvjeta pitaju o svijetu kom ne mogu prii. HUMBERTWOLFE l Doktor lannis zapoinje svoju povijest i biva osujeen DOKTOR IANNIS PROVEO je sasvim pristojan dan u kojemu ni jedan njegov pacijent nije umro niti mu se stanje pogoralo. Prisustvovao je neobino laganome telenju krave, probuio jedan ir, iupao kutnjak, jednoj dami lakog morala odredio dozu salvarsana, dao neugodnu i vrlo produktivnu klizmu, te izveo pravu medicinsku vradbinu. U sebi se smijuljio, jer njegovo se udo sigurno ve smatralo dostojnim i samoga sv. Gerasima. Na poziv zbog uhobolje, posjetio je kuu staroga Stamatisa, te se naao kako pilji u sluni otvor vlaniji i obrasliji liajem i stalagmitima od same pilje Drogarati. Zapone istiti liaj komadiem u alkohol namoene vate, omotane oko dugake igice. Znao je da stari Stamatis od djetinjstva ne uje na to uho i da ga stalno boli, no ipak se iznenadi kad duboko u skrovitoj dlakavoj rupi vrak njegove ibice naie na neto tvrdo to nikako da popusti - drugim rijeima, na neto to nije imalo fiziolokoga ni anatomskoga razloga da se tu nae. Dovede starca do prozora i rastvori kure, a prasak podnevne vruine i svjetlosti sobu umah okupa blistavim sjajem, kao da se neki nametljivi i rjresjajni aneo pogrekom odluio ukazati upravo na tom mjestu. ena staroga Stamatisa se podsmjehnu - ako u to doba dana u kui ima previe

svjetlosti, kuanstvo se ne vodi dobro. Bila je sigurna da se tako podie praina i jasno vidjela kako se estice diu s povrina. Doktor lannis nagne starevu glavu i zaviri u uho. Dugakom igicom pritisne u stranu gusti grm sijedih dlaka ukraenih esticama prhuti. Unutra se nalazilo neto okruglo. Sastrue povrinu ne bi li uklonio otvrdnuli zloudni smei sloj usne smole, te ugleda zrno graka. Sigurno se radilo o zrnu graka svijetlozelene boje, lagano namrekane povrine, u to nije bilo nikakve sumnje. "Jesi li ikada to gurnuo u uho?" upita. "Samo prst", odgovori Stamatis. "Koliko dugo ne uje na to uho?" "Otkada znam za sebe." Doktoru lannisu se ukaza apsurdan prizor. Bijae to Stamatis kao malo dijete, istoga kvrgavoga lica, jednako pogrbljen, s istim vikom dlaka u uhu, koji je jedva uspio dosegnuti sasueno zrno graka iz drvene zdjele na kuhinjskom stolu. Gurne ga u usta, ustanovi da ga ne moe zagristi, te ga zabije u uho. Doktor se u sebi smijuljio; "Zasigurno si kao dijete bio nemogu." "Bio je pravi mali vrag." "Ku, eno, tada me jo nisi poznavala." "Rekla mi je tvoja majka, pokoj joj dui", odgovori starica stisnuvi usta i prekriivi ruke. "Rekle su mi tvoje sestre." Doktor lannis razmotri problem. Bijae to jamano tvrdokorno i nepokorno zrno graka, a zaglavilo se tako da se nije dalo ukloniti. "Imate li udicu za ciple s dugakim ravnim dijelom? I mali eki?" Suprunici razmijenie poglede koji kazivahu isto - da je njihov doktor poludio. "Kakve to veze ima s mojom uhoboljom?" upita sumnjiavi Stamatis. "Ima ozbiljne slune tegobe", odgovori doktor, i te kako svjestan potrebe za medicinskim mistificiranjem, te injenicom da "zrno graka u uhu" nee pridonijeti njegovu kudosu. "Mogu ih ukloniti pomou udice i maloga ekia. To je idealno za tretiranje un embar-ras depetitpois." Francuske rijei izgovori kienim parikim akcentom, premda je on jedini bio svjestan svoje ironije.

I tako mu donesoe udicu s ekiem, te doktor oprezno izravna udicu na poploenome podu. Zatim pozove starca i naredi mu da poloi glavu na osvijetljenu prozorsku dasku. Stamatis je leao i kolutao oima, dok je starica svoje pokrila dlanovima i virila kroz prste. "Pouri se, doktore!" kriknu Stamatis. "Na dasci je vrelo kao u paklu." Doktor oprezno umetne izravnanu udicu u dlakav otvor i podigne eki, no slijed njegova djelovanja prekine promukao krik nalik na glasanje gavrana. Smetena i uasnuta, stara supruga krila je ruke i jadikovala: "O, o, o, zabit ete mu udicu u mozak. Neka nam se smiluju Bog, svi sveci i Djevica Marija!" Taj usklik zaustavi doktora: ako je graak pretvrd, velike su anse da kuka ne prodre u nj, ve ga gurne jo dublje u upljinu. Bubnji bi mogao prsnuti. Uspravi se i jednim kaiprstom zamiljeno zafre svoj sijedi brk. "Promjena plana", najavi. "Nakon daljnjega razmatranja, odluio sam da bi bilo bolje kad bismo uho napunili vodom i smekali suvinu okluziju. Kyria, uho mu mora biti ispunjeno toplom vodom sve dok se naveer ne vratim. Ne dopusti pacijentu da se makne, natjeraj ga da lei na boku s uhom punim vode. Jesi li razumjela?" Doktor lannis se vrati u est sati i uspjeno upeca omekano zrno graka bez ekia, pa makar i malenoga. Vjeto ga izvue, a zatim dade staromu paru da ga pregleda. Kako je bio obavijen debelom korom tamne smole, vlaan i smradan, ni jedan u njemu ne prepozna nita mahunasto. "Prilino papilarno, zar ne?" ustvrdi doktor. Starica kimnu glavom kao da razumije, premda to nije bio sluaj, a pogled joj odraavae uenje. Stamatis se dlanom udari po bonoj strani glave i klikne: "Kako je ovdje hladno. Boe, kako je buno. Sve je tako buno, ak i moj glas." "Tvoja nagluhost je izlijeena", objavi doktor lannis. "Bila je to vrlo uspjena operacija." "Operiran sam", zadovoljno e Stamatis. "Od svih ljudi koje poznajem, jedino sam ja operiran. A sada ujem. Pa to je pravo udo. Glava mi djeluje prazno, uplje, kao daje ispunjena izvorskom vodom, hladnom i bistrom."

"No, dakle, je li prazna ili puna?" upita starica. "Ne trabunjaj, ta izlijeen si zahvaljujui doktoru." lannisovu ruku uzme meu svoje i poljubi je, te se on ubrzo uputi svojoj kui s debelom kokicom pod svakom rukom, sjajnim tamnim patlidanom u oba depa sakoa, i s drevnim zrnom graka umotanim u rupi kojim e upotpuniti svoj privatni medicinski muzej. to se honorara tie, bio je to uspjean dan. Dobio je jo dvije velike fine grancigule, posudu mamaca za pecanje, sadnicu bosiljka i poziv na spolno openje (koje bi bilo konzumirano u vrijeme koje mu najbolje odgovara). Taj poziv odlui odbiti, pa makar salvarsan i djelovao. Tako mu je na raspolaganju ostala cijela veer da pie svoju povijest Kefalonije, ako se Pelagija sjetila kupiti petrolej. "Nova povijest Kefalonije" pokazala se problematinom: nije se mogao otarasiti vlastitih osjeaja i predrasuda. Objektivnost se pokazala nedostinom i imao je osjeaj da je na neuspjele poetke potroio vie papira nego to itav otok obino potroi u godinu dana. Na povrinu bi neprestano izranjao njegov glas, a ne glas povijesti. Nedostajalo mu je olimpijske uzvienosti i nepristranosti. Sjedne i napie: "Kefalonija je tvornica koja proizvodi djecu za izvoz. Vie je Kefalonaca u tuini ili na moru, negoli kod kue. Ne postoji domaa proizvodnja koja povezuje obitelji, nema dovoljno obradive zemlje, more oskudijeva ribom. Nai mukarci odlaze u tuinu i vraaju se kui da umru, a mi smo otok djece, usidjelica, sveenika i staraca. Dobro je samo to to jedino prekrasne ene nalaze mueve meu preostalim mukarcima. Zahvaljujui prirodnoj selekciji, nae su ene najljepe u Grkoj, a moda i na cijelome Sredozemlju. No alosno je to su nae prekrasne i duhovite ene udane za krajnje groteskne i neprikladne mueve koji nisu ni za to, te imamo odreen broj tunih i runih ena koje nitko ne eli, predodreenih da budu udovice koje nikada nisu pronale mua." Doktor napuni svoju lulu i proita to je napisao. uo je kako Pelagija zvekee u dvoritu spremajui se kuhati rakove.

Proita to je napisao o ljepoticama i prisjeti se vlastite ene, draesne poput keri danas, koju je unato svim njegovim naporima pokosila tuberkuloza. "Samim svojim postojanjem ovaj otok iznevjeruje svoje stanovnike", napisat e, a zatim zguvati list papira i baciti ga u kut sobe. Ne valja. Zato ne moe pisati poput povjesniara? Zato ne moe zatomiti svoje strasti? Svoju ljutnju? Osjeaj da je prevaren i potlaen? Podigne list na kojem su se ve mogle vidjeti magaree ui, prvi koji je ispisao. Bila je to naslovna stranica: "Nova povijest Kefalonije". Prekrii prvu rije i na njezino mjesto stavi: "Moja". Sada vie nee trebati izbacivati pridjeve natopljene osjeajima i stare povijesne mrnje, sada moe zajedljivo pisati o Rimljanima, Normanima, Mlecima, Turcima, Englezima, pa i o samim otoanima. Zabiljei: "Napola zaboravljen otok po imenu Kefalonija izranja neoprezno i nepromiljeno iz Jonskoga mora. Otok je u antikome razdoblju imao toliko znaenje da i same njegove stijene odiu nostalgijom, a zemlja crljenica natopljena je suncem i bremenitim uspomenama. Odisejevi brodovi bili su sagraeni od kefalonskoga bora, njegovi tjelesni uvari bili su kefalonski divovi, a, po nekima, njegova palaa nije bila na Itaki, ve na Kefaloniji. No, i prije nego to e taj lukavi kralj, koji je neprestano putovao, postati Atenin ljubimac, a neumoljiva ga Posejdonova zloba prepustiti vjetru i valovima, mezolitsko i neolitsko stanovnitvo izraivalo je noeve od opsidijana i lovilo ribu mreama. Doli su mi-kenski Heleni i za sobom ostavili krhotine amfora i sisate grobove, kao i potomstvo koje e se dugo nakon Odisejeva odlaska boriti na strani Atene, a tlait e ga Sparta, te kasnije pobijediti ak i megalomanskoga Filipa Makedonskog, Aleksandrova oca, zbog neobjanjivih razloga zvanoga 'Velikim', koji bijae jo vei megaloman. Bijae to otok napuen bogovima. Na sljemenu planine Aeonos nalazilo se Zeusovo svetite, a jo jedno na siunome otoku Tiosu. tovala se Demetra, koja je otok pretvorila u jonsku itnicu, i Posej-don, bog koji ju je

napastovao u obliju pastuha, te su tako zaeti crni konj i mistina ki ije ime nestaje za kranskoga guenja Eleuzinijskih misterija. Bijae tu i Apolon, ubojica Pitona, uvara zemlj inoga pupka, prekrasan, mladolik, mudar, pravedan, snaan, hiperbolino biseksualan, jedini bog kojemu su pele podigle hram od voska i perja. Tu je tovan i Dioniz, bog vina, uitka, civilizacije i vegetacije, koji e Afroditi podariti djeaia najgargantuanskijega penisa to je ikad zadesio ovjeka ili boga. Svoje tovatelje tu je imala i Artemida, djevianska boica lova s mnotvom dojki, krajnje radikalnih feministikih uvjerenja. Psima je naredila da Akteo-na razderu u komadie samo zato to ju je sluajno vidio golu, a korpijama da ubiju njezina ljubavnika Oriona jer ju je neoekivano dotaknuo. Toliko je inzistirala na pravilima pristojnosti i na prijekoj kazni da su cijele dinastije uklonjene zbog jedne jedine neprimjerene rijei ili zbog petominutnoga kanjenja s prinoenjem rtve. Bilo je tu i hramova Atene, vjene djevice koja je (krajnje popustljivo u odnosu na Artemidu) oslijepila Tirezija kad ju je ovaj vidio golu, nevjerojatno vjeta u umijeima nunim za gospodarski i kuni ivot, zatitnica volova, konja i maslina. Svojim izborom boanstava i ljudi otoani iskazuju silan i beskompromisan zdrav razum, klju njihova stoljetnoga preivljavanja. Dakako da kralj svih boanstava zasluuje tovanje, dakako da stanovnitvo orijentirano na pomorstvo nastoji udovoljiti bogu mora, dakako da vinogradari slave Dioniza (i dandanas najee ime na otoku), dakako da Demetru valja slaviti zato to je otok obdarila neovisnou, dakako da Atena zasluuje slavu zbog njezinih darova mudrosti i vjetine u svakodnevnim zadacima, a nju je takoer zadesio i nadzor nad mnogim vojnim opasnostima. Takoer ne udi to je vladao kult Artemisa, a to u prijevodu znai pouzdanu policu osiguranja: psine te opasne tetoine po mogunosti je trebalo skrenuti na neko drugo mjesto. Izbor Apolona za kefalonski kult istovremeno predstavlja najvei i najmanji misterij. To je najtee shvatiti onima koji nikada nisu bili na otoku, dok se njegovim poznavateljima

ini neminovnim, jer Apolon je bog koji se povezuje sa snagom svjetlosti. Neznanci koji se ovdje iskrcaju dva su dana slijepi. Tu svjetlost kao da ne prenosi zrak ili stratosfera. Potpuno je djevianska, rezultira nevjerojatnom otrinom, posjeduje herojsku snagu i sjaj. Boje razotkriva u njihovu iskonskom stanju prije prag-rijeha, gotovo direktno iz mate Gospodnje u najranijim Njegovim danima, kada je On jote vjerovao da je sve dobro. Tamnozelena boja borova neizmjerno je duboka, s vrha litice more djeluje platonski plavetno i tirkizno, smaragdne, svjee zeleno, poput lapisa lazuli. Kozje oko iv je poludragi kamen na pola puta izmeu jantara i ari-lida, a zrikavci su fluorescentno zeleni poput prvih izdanaka trave u prvobitnome Raju. Kad se oi priviknu na potpunu djeviansku ednost ovoga svjetla, svjetlo svih drugih mjesta djelovat e jadno i prigueno, kao sredstvo pomou kojega neto moemo vidjeti, kao razoaranje, nedostatak. ak i kroz kefalonsko more bolje se vidi negoli negdje drugdje kroz zrak. Moete plutati na vodi i promatrati udaljeno dno, te jasno vidjeti alobne rae koje zbog tko zna kojega razloga uvijek prate siuni iverci." Ueni se doktor nasloni i proita ono to je upravo napisao. Uini mu se vrlo poetinim. Ponovno proita tekst, uivajui u nekim izrazima. Na margini zapisa: "Ne zaboravi: svi Kefalonci su pjesnici. Gdje bih to mogao spomenuti?" Izie na dvorite i pomokri se na lijehu metvice. Trave je naizmjenino opskrbljivao duikom, pa e sutra na redu biti origano. Unutra se vratio ba u trenutku kad je Pelagijina kozica s velikim uitkom vakala njegov uradak. Iupa papir iz usta ivotinje i potjera je van. Ona prozuja kroz vrata i stade srdito blejati iza golemog maslinovog debla. "Pelagija", prigovori doktor. "Tvoj prokleti preiva pojeo je sve to sam veeras napisao. Koliko ti puta moram rei da ga ne puta unutra? Ako se to jo jednom dogodi, zavrit e na ranju. To je moja posljednja. Dovoljno mije teko koncentrirati se i bez te ivotinje, koja sabotira sve to uinim."

Pelagija pogleda svojega oca i nasmijei se: "Jest emo oko deset sati." "Jesi li ula to sam rekao? Koze vie ne smiju ui u kuu, jasno?" Ona presta rezati papriku, makne zalutali pramen s lica, te odgovori: "Voli ga kao i ja." "Kao prvo, ne volim tog preivaa. Kao drugo, sa mnom se nee svaati. U moje doba keri se nisu smjele prepirati s oevima. Neu to dopustiti." Pelagija se jednom rukom podboi i napravi kiselo lice. "Papas," ree ona, "ovo je jo uvijek tvoje doba. Jo nisi umro. U svakom sluaju, koza te voli." Doktor lannis se okrenu razoruan i poraen. Najmrskije mu je bilo kada bi ki posegnula za enskim trikovima i istodobno ga podsjetila na svoju majku. Vrati se svojem stolu i izvue novi list papira. Sjeti se daje u svojem posljednjem pokuaju s bogova uspio zalutati do riba. S literarnoga gledita, moda je i bolje daje pojede. Zabiljei: "Samo bezobrazni otok poput Kefalonije bezbrino se mogao smjestiti na trusnoj toki na kojoj e biti izloen stalnoj opasnosti od kataklizmikih potresa. Samo tako sanjarski otok mogao je dopustiti beskrajnoj vojsci nemarnih i drskih koza da ga pustoe." 2 Duce AMO DOI. DA, ba ti. Amo doi. Reci mi, s koje strane izgledam bolje, s lijeve ili s desne? Stvarno tako misli? Nisam ba siguran. Mislim da donja usna bolje sjeda s druge strane. Slae li se? Pretpostavljam da se slae sa svime to ja kaem. Dakle, slae se. Kako se onda mogu pouzdati u tvoj sud? Ako kaem da je Francuska napravljena od bakelita, je li to tono? Hoe li se sloiti sa mnom? to znai to: Da, gospodine, ne, gospodine, ne znam, gospodine - kakvi su to odgovori? Pa jesi li ti kreten? Deder, donesi mi ogledala da sam provjerim. Da, vano je i posve prirodno da ljudi u meni vide apoteozu talijanskoga ideala. Neete me zatei kako se slikam u gaama. Uostalom, neete me vie vidjeti ni u odijelu s kravatom. Ne elim da me doivljavaju kao poslovnog ovjeka,

kao obinog birokrata, a uniforma mi, uostalom, pristaje. Ja sam utjelovljenje Italije, moda i vie od samoga Kralja. To je Italija, inteligentna i ratnika, u kojoj sve funkcionira kao urica. Italija je vrsta poput elika. Jedna od velesila, mojom zaslugom. Evo ogledala. Stavi ga ovdje dolje. Ne, tamo, idiote. Da, tu. Drugo stavi tamo. Za ime Boje, zar sve trebam sam uiniti? to je tebi, ovjee? Hm, mislim da mi se svia lijevi profil. Nagni malo ogledalo prema dolje. Jo malo, jo malo. Dosta. Odlino. Moramo srediti da me ljudi uvijek gledaju odozdo. Moram uvijek biti iznad njih. Poalji nekoga da u gradu pronae najbolje balkone. Zabiljei to. Zabiljei i ovo, kad sam se ve sjetio. Po nalogu Ducea, sve planine u Italiji treba to vie poumiti. Kako uope pita zbog ega? Pa to je jasno, zar ne? to vie stabala, to vie snijega, to svi znaju. Italija treba biti hladnija da mukarci koji u njoj rastu budu snaniji, domiljatiji, otporniji. Tuno je, no, naalost, istinito da nai mladii nisu tako dobri vojnici kao to su bili njihovi oevi. Trebaju biti hladniji, poput Nijemaca. Ledena dua, to nam je potrebno. Kunem se da se zemlja zagrijala od Velikoga rata. To mukarce uljenjuje i onesposobljuje, pa postaju neprimjereni carstvu. ivot pretvara u siestu. Ne zovu me uzalud Diktatorom koji nikad ne spava, ne moe me uloviti kako itavo poslijepodne spavam. Pii, bit e to na novi slogan: "Libro e Moschetto - Fascisto Perfetto". elim da ljudi shvate da faizam nije samo drutvena i politika, ve i kulturna revolucija. Svaki faist u svojoj naprtnjai mora nositi knjigu, razumije? Neemo biti filistri. elim faistike knjievne klubove i u najmanjim mjestima, i ne elim da se pojave prokleti squadristi i pale ih. Je li to jasno? to to ujem o puku Alpina koji mariraju kroz Veronu i pjevaju "Vogliamo la pae e non vogliamo la guerra"? elim da se to istrai. Ne elim da elitne postrojbe mariraju uokolo i pjevaju pacifis-tiko-defetistike pjesme kad jo pravo nismo ni uli u rat. Kad smo ve kod Alpina, uo sam o njihovim tunjavama s faistikim legionarima. to jo trebam uiniti ne bih li prisilio vojsku da prihvati pa-ravojne

snage? Evo jo jedne ideje za slogan: "Mukarcu rat, eni majinstvo". Jako dobro, mislim da e se sloiti. Dobar slogan nabijen muevnou, u svakom sluaju stoput bolji od: "Crkva, kuhinja i djeca". Nazovi Claru i reci joj da veeras dolazim ako uspijem umaknuti eni. Evo jo jedne ideje za slogan: "Mudro i neustraivo". Jesi li siguran? Ne sjeam se da gaje Benni upotrijebio u govoru. To mora da je bilo davno. Moda i nije tako dobar. Zabiljei sljedee. Naim ljudima u Africi elim jasno dati do znanja da takozvani "madamismo" mora prestati. Apsolutno ne odobravam da talijanski mukarci ive s uroenicama i tako razvod-njuju istou rase. Briga me za lokalne prostitutke. Sciarmute su potrebne za moral naih deki tamo prijeko. Ali ljubavne prie ne odobravam. to misli rei time daje Rim asimilirao stanovnitvo? Znam to, i znam da mi obnavljamo carstvo, no vremena su se promijenila. Ovo je razdoblje faizma. Kad smo ve kod crnuga, jesi li vidio moj primjerak pamfleta "Partito e Impero"? Svia mi se onaj dio koji kae: "Ukratko, talijanskomu narodu moramo pokuati usaditi imperijalistiki i rasistiki mentalitet". Ah, da, idovi. Mislim da smo jasno dali do znanja da talijanski idovi moraju odluiti jesu li ponajprije Talijani ili idovi. Stvar je vrlo jednostavna. Primijetio sam da su na meunarodnome planu Zidovi antifaisti. Nisam glup. Savreno dobro znam da su cionisti orue u rukama britanske vanjske politike. to se mene tie, moramo potovati postotak zapoljavanja idova u dravnoj slubi. Neu tolerirati nikakve nerazmjere i briga me ako zbog toga neki gradovi ostanu bez gradonaelnika. Moramo drati korak s naim njemakim drugovima. Da, znam da se to Papi ne svia, no previe bi on izgubio kad bi se izloio opasnosti. Zna on da ja mogu opozvati Lateranske paktove. Zna da su mu u lea uperene moje osti i da ih mogu zabosti. Odbacio sam ateistiki materijalizam zbog mira sa Crkvom, no dalje od toga ne namjeravam ii. Zapisi: Zahtijevam zamrzavanje plaa zbog kontrole inflacije. Povisite djeji doplatak za 15 posto. Ne, ne mislim da e ta

druga mjera ponititi efekte one prve. Ti misli da se ne razumijem u ekonomiju? Budalo jedna, koliko puta trebam ponoviti da je faistika ekonomija imuna na ciklike poremeaje kapitalizma! Kako mi se samo usuuje protusloviti i tvrditi daje istina suprotna! Zato misli da sve ove godine teimo k autarhiji? Imali smo neke poroajne muke i to je sve, ti, zuccone jedan, sciocco, balordo. Poalji Farinac-ciju telegram i napii da mi je ao to je izgubio ruku, ali to drugo moe oekivati ako ode u ribolov runim granatama? Novinarima reci daje posrijedi neki herojski in. Objavit emo o tome jedan lanak u IlRegime Fascista u ponedjeljak. Na primjer: "Partijski ef ranjen u herojskoj akciji protiv Etiopljana". To me podsjetilo, kako napreduju pokusi bojnim plinovima? Oni protiv crnuga-gerilaca? Samo se nadam da e rifiuto polagano umirati. U najteim mukama. Pour encourager les autres. Da okupiramo Francusku? Kako zvui: "Faizam transcendira klasne antagonizme"? Je li Ciano stigao? Iz svih dijelova zemlje stiu izvjea daje raspoloenje izrazito antiratno. Ne mogu to shvatiti. Industrijalci, buroazija, radnika klasa, ak i vojska, za ime Boje. Da, znam da eka izaslanstvo umjetnika i intelektualaca. Molim? ele mi predati nagradu? Odmah ih uvedi. Dobra veer, gospodo. Moram priznati da je veliko zadovoljstvo primiti to od, hm, najveih naih umova. Nosit u ga s ponosom. Kako napreduje va novi roman? Oprostite, zaboravio sam. Dakako, vi ste kipar. Lapsus. Moj novi kip? Sjajno. Milanu su potrebni spomenici, zar ne? Dopustite da vas podsjetim, premda sam siguran da za to nema potrebe, da je faizam u osnovi estetska koncepija, a vi kao stvaraoci lijepoga imate zadatak da na najuinkovitiji nain prikaete uzvienu ljepotu i neizbjenu stvarnost faistikoga ideala. Ne zaboravite: ako su oruane snage muda faizma, a ja njegov mozak, vi ste njegova mata. Na vama je velika odgovornost. A sad ete me ispriati, gospodo, dravni poslovi, znate kako je. Imam audijenciju kod Njegova Velianstva Kralja. Dakako, prenijet u vae

izraze najdublje odanosti. On to od vas oekuje. Ugodna vam veer. Tako, rijeio sam ih se. Zgodno, zar ne? Mogao bih to dati Cla-ri. Sigurno e je zabaviti. Dolazi Ciano? Bilo je vrijeme. Sigurno se probijao kroz igralite za golf. Po mom miljenju, uasno glupa igra. Shvatio bih da netko pokuava pogoditi zeca ili prepelicu. Pogodak od prve ne moe pojesti. Iz dobrog udarca ne moe poistiti iznutrice. A, Galeazzo, drago mije to te vidim. Daj, ui. Bene, bene. Kako moja draga ki? Kako je dobro vladu tako rei svesti na obitelj. Tako je dobro imati nekoga komu moe vjerovati. Jesi li igrao golf? To sam i mislio. Krasna igra, tako privlana, takav izazov, kau, kako intelektualan tako i fiziki. Kad bih barem za to imao vremena. Osjeam se potpuno zbunjeno kad se povede razgovor o tapovima za golf. Za mene su to eleuzinske misterije. Rekoh "eleuzinske". Nema veze. Krasna li odijela. Tako dobar kroj. I tako fine cipele. Zovu se "izme George". Da mi je znati zato. Ali nisu engleske. Galeazzo, meni treba prava vojnika visoka izma. Ne mogu se s tobom mjeriti u eleganciji, odmah to priznajem. Ja sam obian ovjek koji voli zemlju, a to je najbolje ako je rije o zemlji Italiji, zar ne? uj, trebamo jednom zauvijek rijeiti pitanje Grke. Mislim da se svi slaemo da nakon svih naih uspjeha trebamo odrediti novi smjer djelovanja. Zna, Galeazzo, kad sam jo radio kao novinar, Italija od carstva nije imala ni c. No imamo ga sada kad sam Duce. To je nesumnjivo dragocjena i trajna batina. Simfonija zasluuje vee divljenje od kvarteta. No moemo li se zadrati na Africi i na nekoliko otoka za koje nitko nikada uo nije? Moemo li spavati na lovorikama kada svuda oko sebe vidimo partijske podjele, a naoj politici nedostaje sredinji zamah? Naciji treba ugurati dinamit u guzicu! Treba nam veliki pothvat koji e nas homogenizirati. Treba nam neprijatelj, trebamo zadrati imperijalne pobude. Zato se vraam Grcima. Prouavao sam arhivsku grau. Kao prvo, trebamo izbrisati jednu povijesnu mrlju, srediti jedan nepodmireni raun. Vjerojatno pretpostavlja, radi se o incidentu Tellini iz 1923.

Usput, dragi gro-fe, sve je oiglednije da vanjsku politiku vodi neovisno o meni, pa smo zato esto istodobno djelovali u suprotnim smjerovima. Ne, ne protestiraj, spominjem to kao aljenja vrijednu injenicu. Na veleposlanik u Ateni potpuno je zbunjen, a moda je u naem interesu da tako i ostane. Ne elim da Grazzi bilo to nagovijesti Metaxasu, a odgovara nam da ostanu u prijateljskim odnosima. Nita nije upropateno. Osvojili smo Albaniju i ja sam pisao Metaxasu da ga umirim i pohvalim njegov postupak s kraljem Zogom. Sve je u najboljem redu. Da, znam da je britanska strana stupila u kontakt s Metaxasom i obeala mu da e u sluaju napada stati na grku stranu. Da, znam da Hitler eli Grku meu Silama osovine. Ali, molim lijepo, to mi to Hitleru dugujemo? Uzburkao je itavu Europu, njegovoj pohlepi i neodgovornosti nema kraja, a, povrh svega, prigrabio je sva rumunjska naftna polja i nije nam dopustio da uzmemo ni komadi kolaa. Koje li drskosti! to si on umilja? Galeazzo, bojim se da emo svoje djelovanje trebati uskladiti s time kako e kocka pasti, no Hitler e oigledno dobiti same estice. Ili emo mu se pridruiti i podijeliti plijen, ili emo riskirati napad iz Austrije im kepec ustanovi da je trenutak povoljan. Trebamo iskoristiti anse i izbjei opasnost. Takoer trebamo proiriti imperij. I dalje moramo poticati pokret za oslobaanje Kosova i iredentizam u Tsamuriji. Tako dobivamo Jugoslaviju i Grku. Zamisli, Galeazzo, itava sredozemna obala u obnovljenom Rimskom Carstvu. Imamo Libiju, i sada samo trebamo povezati toke. To trebamo uiniti bez Hitlero-va znanja. Sluajno znam da su Grci zatraili od njega garanciju. Zamisli Fiihrerov izraz kad vidi kako smo u samo nekoliko dana osvojili cijelu Grku. To e ga natjerati da dobro razmisli prije no to ita poduzme. Zamisli sebe kako na elu faistike legije ulazi u Atenu na tenkovskom tornjiu. Zamisli nau trobojnicu kako se vijori na Partenonu. Sjea li se Guzzonijeva plana? Osamnaest divizija i godinu dana pripreme? Tada sam rekao: "Grka nije na naem putu i nita od nje ne traimo." Guzzoniju sam rekao: "Rat s Grkom ne dolazi u obzir. Grka je kost i koa i nije vrijedna

ivota jednog jedinog sar-dinijskog grenadira." E pa, okolnosti su se izmijenile, Galeazzo. Rekao sam to jer sam elio Jugoslaviju. Ali zato ne obje? Tko kae da nam je za pripreme potrebna godina dana? Jedan glupi stari general zastarjelih nazora. Moemo to postii u tjedan dana s jednom kohortom legionara. Nai su vojnici najodvaniji i najhrabriji na svijetu. A Britanci nas provociraju. Ne govorim sada o De Vecchijevim trabunjanjima. Ah da, De Vecchi ti je rekao da su Englezi napali podmornicu kod Levkasa, jo dvije kod Zantea, i ustanovili bazu na Milou. Kapetan Mori me izvijestio da nita od toga nije tono. Mora imati na umu da je De Vecchi luak i megaloman. Jednoga dana, kad se toga sjetim, objesit u ga za njegov raskoni brk i odrezati mu jaja bez anestezije. Hvala Bogu daje na Egejskome moru, a ne ovdje, inae bih do grla bio u govnu. Od njega je Egejsko more postalo smee. Ali Englezi su potopili Colleoni, a Grci britanskim brodovima flagrantno doputaju pristajanje. Kako to misli, sluajno smo bombardirali grki brod koji je prenosio namirnice i razara? Sluajno? Nema veze, manje emo ih poslije trebati potopiti. Grazzi kae da u Grkoj uope nema britanskih baza, no o tome neemo niti govoriti. Nema nita loe u tome da tvrdimo kako ih ima. Vano je da se Me-taxas usrao. Nadam se da se mogu pouzdati u tvoje izvjee da su grki generali na naoj strani. Ako je to tono, zato su uhapsili Platia? I gdje je nestao sav novac za podmiivanje inovnika? To su milijunski iznosi, dragocjen novac koji smo mogli bolje iskoristiti za kupnju puaka. Jesi li siguran da stanovnici Epira smatraju da su Albanci? Kako zna? Ah da, obavjetajna sluba. Usput, neu pitati Bugare ele li istodobno krenuti u napad. Dakako da bi nam to olakalo stvar, no ionako emo pobijediti bez borbe, a ako Bugari dobiju svoj koridor do mora, samo e presjei nae putove opskrbe i komunikacije, zar ne? U svakom sluaju, ne elimo da uivaju slavu koja zapravo pripada samo nama. A sada bih elio da organizira nekoliko napada protiv nas samih. Meunarodni dravni sustav nalae da naa

kampanja bude legitimna. Ne, ne zabrinjavaju me Amerikanci, Amerika je vojno beznaajna. Zapamti, napast emo kad mi to elimo. Ne elim da nas neki veliki casus belli obveze prije nego to smo za to spremni. Avanti piano, quasi indietro. Mislim da bismo trebali odabrati jednog albanskog domoljuba i izvriti atentat na njega, pa krivnju prebaciti na Grke, a grki borbeni brod moramo potopiti tako da bude oigledno da smo to napravili mi, ali ne toliko oigledno da za to ne bismo mogli teretiti Britance. Mudrim zastraivanjem oslabit emo volju Grka. Usput da ti kaem, Galeazzo, odluio sam da neposredno prije invazije demobiliziramo vojsku. Zato misli da to zvui perverzno? Grci e tako smanjiti mjere opreza, mi emo obaviti etvu i stvoriti privid normalizacije. Razmisli, Galeazzo, razmisli kakav bi to otrouman bio potez. Grci e odahnuti s olakanjem, a mi ih brzo srediti. Razgovarao sam sa zapovjednikom Stoera, dragi grofe, i zatraio da se razrade planovi za invaziju Korzike, Francuske i jonskih otoka, kao i za novu kampanju u Tunisu. Siguran sam da to moemo izvesti. Neprestano jadikuju zbog nedostatka prijevoza, pa sam izdao nalog da se pjeatvo obui za osamdeset kilometara marira-nja na dan. Sa zrakoplovima imamo jedan mali problem. Svi su u Belgiji, pa pretpostavljam da u na tome uskoro trebati poraditi. Podsjeti me. Moram o tome porazgovarati s Pricolom. Ne mogu dopustiti da zapovjednik zrakoplovnih snaga jedini ne zna to se dogaa. Postoje granice ak i kad je rije o vojnim tajnama. Zapovjednik Stoera mi se suprotstavio, Galeazzo. Badoglio me gleda kao da sam luak. Jednoga e dana ugledati lice Nemeze i u njemu prepoznati mene. Neu to dopustiti. Mislim da bismo trebali osvojiti i Kre-tu i osujetiti britansku stranu. Jacomini mi je poslao brzojav u kojem kae da meu Grcima moemo oekivati velik broj izdajnika, da Grci mrze Metaxasa i Kralja, da su utueni, te da razmatraju naputanje Samurije.

ini se da je Bog na naoj strani. Neto treba poduzeti glede injenice da smo i Njegovo Velianstvo i ja vrhovni marali kraljevine. Teko je funkcionirati uz takve anomalije. Usput budi reeno, Prasca u svojem brzojavu kae da mu ne treba pojaanje za invaziju.-Zbog ega mi onda svi tvrde da se to bez njih ne moe izvesti? Kakve besmislice! Iskustvo mi kae da se od svih strunjaka vojni eksperti najvie zavaravaju. ini se da ja trebam obaviti njihov posao. Svi mi se samo ale da im neto nedostaje. Zato su nestali svi fondovi za nepredviene izdatke? elim da se to ispita. Galeazzo, dopusti da te podsjetim da je Hitler protiv ovoga rata jer je Grka totalitaristika drava, pa bi prirodno trebala biti na naoj strani. Zato mu nemoj nita rei. Dat emo mu primjer Blitzkriega zbog kojega e pozelenjeti od zavisti. I briga me ako zbog toga Britanci uu u sukob na suprotnoj strani. I njih emo srediti. TKO JE DOPUSTIO DA TA MAKA UE? OTKAD IMAMO DVORSKU MAKU? JE LI SE TA MAKA POSRALA U MOJU KACIGU? ZNA DA NE PODNOSIM MAKE. TO SI HTIO REI TIME DA EMO UTEDJETI NA MIOLO-VKAMA? NEE MI TI ODREIVATI KADA SE UNUTRA SMIJEM A KADA NE SMIJEM KORISTITI PITOLJEM. MII SE ILI E I TI DOBITI METAK. Boe, zlo mi je. Galeazzo, ja sam osjetljiv ovjek, imam umjetniki temperament, ne bih smio gledati svu tu krv i nered. Pozovi nekoga da to poisti, ne osjeam se dobro. to si rekao, jo nije mrtva? Iznesi je van i zavrni joj iju. NE, NE ELIM TO OSOBNO UINITI. Zar ti misli da sam ja barbar? O, moj Boe. Dodaj mi kacigu, brzo, povraa mi se. Baci to i nabavi mi novu kacigu. Idem se malo odmoriti, mora da je davno prolo vrijeme sieste. 3 Gorostas ZAGONETNE KOZE s planine Aenos okrenue se prema vjetru, upijajui vlano ranojutarnje isparavanje mora koje je u tom suhom, surovom i neukrotivom kraju sluilo umjesto pojila. Njihov pastir, Alekos, toliko nenavikao na ljudsko drutvo da mu je nedostajalo rijei za unutarnji dijalog,

pomaknu se pod pokrovom od koa, te rukom provjeri je li kundak njegove puke jo uvijek tu, pa onda ponovno utone u san. Ima jo vremena za buenje, za doruak od crnoga kruha posutog origanom, za prebrojavanje koza i gonjenje na pau. Njegov ivot nije bio vezan za vrijeme, mogao je biti jedan od svojih predaka, a njegove e koze ivjeti onako kako kefalonske koze ive odvajkada; spavat e u podne, sakrivene od sunca na strmoglavim sjevernim liticama, a uveer e njihova zvonka zvonca neujnim zrakom dopirati moda sve do Itake i navesti daleke seljane da podignu pogled i upitaju se ije se to stado nalazi u blizini. Alekos bijae mukarac koji e sa ezdeset godina izgledati isto kao i sa dvadeset, mrav i snaan, udo od usporene izdrljivosti kojemu je ivost jednako strana kao i njegovim kozama. Daleko ispod njega traak dima dizao se ravno uvis - gorjela je dolina. Nije bila nastanjena, a ikara je nekontrolirano gorjela, te su je zabrinuto promatrali tek oni koji su se pribojavali da bi mogao zapuhati vjetar i otpuhati iskre do njima dragocjenoga boravita, mjesta gdje raste trava, ili do siunih kamenitih polja okruenih gomilama stoljeima prikupljanog kamenja od kojeg je sloeno prikladno zie to se ljulja pri samom dodiru, no jedino ga potres moe razruiti. Grka sklonost prema boji nevinosti mnoge je navela da ih oboje u bijelo, kao da zasljepljujua snaga sunca nije dovoljna. Neki putujui domoljub tirkiznom e bojom na veinu njih nadrljati ENOSIS, no ni jedan Kefalonac nee nai za potrebno da im vrati nevinost. Svaki zid kao da ih je podsjeao na pripadnost obitelji razorenoj neprirodnim graninim crtama senilnih suparnikih carstava koju je razbacalo svojeglavo more i izmuila povijest postavivi je na raskrije svjetova. Drevne obale zapljuskivala su sada nova carstva. Uskoro vie nee biti bitan poar u dolini i vatra koja prodire gutere, jeeve i skakavce, uskoro e postati bitno spaljivanje idova i homoseksualaca, Cigana i duevnih bolesnika. Guernica i Abesinija velikim e slovima biti ispisane na nebu Europe i Sjeverne Afrike, Singapura i Koreje. Od sebe same blagoslovljena kao via rasa, opijena Danvi-nom i

nacionalistikim pretjerivanjem, opsjednuta eugenikom i zavedena mitom, poet e podmazivati maineriju genocida i uskoro je uperiti u svijet ve potpuno iscrpljen od tog beskonanog ludovanja i vulgarne razmetljivosti. No snazi e se svak diviti i svakoga e opiniti, ukljuujui Pela-giju. Kad joj je susjeda rekla da na trgu neki gorostas izvodi svakojaka udesa dostojna i samoga Atlanta, ona odloi metlu kojom je dotada istila dvorite i hitro se pridrui hrpi nekritinih znatieljnika to se tamo okupie. Megalo Velizarije, poznat diljem jonskoga otoja, poput turskoga pantomimiara odjeven u dimije i obuven u nanule zakrivljena vrha, samozvani najjai ovjek na svijetu, kose dugake kao u Na-zarenca ili u samoga Samsona, skakutao je u ritmu pljeska na jednoj nozi. Na ispruenim rukama, na oba golema bicepsa, drao je po jednog odraslog mukarca. Jedan se vrsto stisnuo uz njega, dok je drugi, upueniji u muke vjetine, potpuno oputen puio cigaretu. Povrh toga tereta, na Velizarijevoj glavi sjedila je nemirna estogodinja djevojica i oteavala njegove manevre vrsto mu poklopivi oi svojim rukama. "Lemoni!" zagrmi on. "Skidaj ruke s oiju i dri se za kosu, ili u stati." Lemoni od uzbuenja nije mogla pomaknuti ruke, te Megalo Velizarije zastane. Gracioznim pokretom labuda koji stupa na kopno visoko odbaci oba mukarca koji padoe na noge, a zatim podigne Lemoni sa svoje glave, odbaci je visoko u zrak, ulovi pod pazuha, teatralno poljubi vrak njezina nosa i spusti je na tlo. Lemoni s olakanjem zakoluta oima i odluno isprui ruku: Velizarije bi svoje male rtve uvijek nagradio slatkiima. Lemoni pojede svoju nagradu pred svekolikim mnotvom, mudro predvidjevi da bi joj je brat oduzeo pokua li je sauvati. Gorostas je njeno pogladi po glavi, pomiluje njezinu sjajnu crnu kosu, ponovno je poljubi, a zatim se ispravi u svoj svojoj veliini: "Podii u bilo kakav teret za trojicu ljudi", povie on, a seljani se odazovu na te dobro poznate rijei, na dobro uvjeban refren. Unato svoj snazi, Velizarijev tekst nije se mijenjao. "Podigni korito."

Velizarije razgleda korito; bijae isklesano od masivnoga kamena, dugako barem dva metra. "Predugako je", ree on. "Neu moi vrsto zahvatiti." U masi se zaue skeptini tonovi i gorostas im se namrten priblii, prijetei pesnicama i glumatajui, ismijavajui sebe samoga karikiranjem divovskoga bijesa. Ljudi se stadoe smijati, jer su znali da je Velizarije njean ovjek koji nikada nije sudjelovao ak ni u tunjavi. Jednim naglim pokretom obuhvati mazgu oko trbuha, rairi noge i podigne je u visinu prsa. Zaprepatena mazga, ije oi samo to nisu ispale iz duplja, prepusti se njegovoj neobinoj gesti, no, im ju je lagano spustio na tlo, zabaci glavu, Ijutito zanjae i odgalopira niz ulicu, a za njom i njezin vlasnik. Upravo taj trenutak odabrao je otac Arsenije da izae iz svoje kuice i pompozno se dogega do gomile na svojem putu prema crkvi. Namjeravao je izbrojiti novac iz drvene kutije u koju je puk ubacivao kovanice za svijee. Razlog zbog kojega oca Arsenija nisu potovali nije bio njegov izgled hodajue kugle koja se zbog napora to zahtijeva kretanje neprestano znoji i guna, ve grenost. Prodrljivac, potencijalni pohotnik, bezduno je traio milodare i poklone, kao kakva antro-pomorfizirana promesa. Prialo se kako je prekrio pravilo po kojemu se sveenici ne smiju ponovno oeniti, te doao iz dalekoga Epira i tako se izvukao. Prialo se da zlostavlja svoju enu. No to se govorkalo o veini mueva i esto je bilo tono. "Podigni oca Arsenija", povika netko. "Nemogue", viknu netko drugi. Otac Arsenije odjednom osjeti kako ga netko hvata pod ruke i podie visoko na zid. Sjedio je i treptao od oka koji mu nije dopustio ni da se pobuni, a usta su mu se micala kao u ribe, dok su se na suncu caklili graci znoja na njegovu elu. Nekolicina zahihoe, no zatim se nad gomilu spusti muk. Na trenutak zavlada neugodna tiina. Sveenik je bio ljubiast od srdbe, Velizarije zaeli uvui se u miju rupu, a Pelagija osjeti kako je preplavljuju ljutnja i saaljenje. Velik je grijeh osramotiti onoga koji iri rije Boju u javnosti, ma koliko on jadan bio

kao ovjek i kao sveenik. Priblii mu se i isprui ruku ne bi li mu pomogla da sie. Velizarije ponudi svoju ruku, no nesretnoga sveenika nisu uspjeli spasiti od tekog pada nakon kojeg se izvalio u prainu. Osovi se na noge, poisti odjeu, i teatralno, bez rijei, ode. U mranoj crkvi, iza ikonostasa, zaroni lice u ruke. Najgora je od svih nesrea kad promai ivotni poziv, a drugi posao ne moe dobiti. Vani na trgu Pelagija je dokazala daje s pravom bije glas svadljivi-ce. Premda joj je bilo tek sedamnaest godina, bila je ponosna i svojeglava, a kako joj je otac doktor, uivala je status koji su ak i mukarci morali potovati. "Velizarije, nisi to smio uiniti", rei e ona. "Bilo je to okrutno i grozno. A sada odi ravno u crkvu i ispriaj se." On je pogleda sa svoje velike visine. Situacija je jamano bila sloena. Padne mu na pamet daje podigne iznad svoje glave. Moda bi je trebao staviti na stablo. Nekoga u gomili to bi sigurno nasmijalo. Znao je da mu je zakopati ratne sjekire sa sveenikom. Iznenadna antipatija koju je osjetio dala mu je naslutiti da na ovaj nain svojom predstavom nee sakupiti mnogo novca. to mu je initi? "Predstava je gotova", ree i mahnu rukom, te tako oznai kraj. "Vraam se veeras." Na mjesto neprijateljskoga raspoloenja umah stupi razoaranje. Na kraju krajeva, sveenik je to ipak zasluio. Uostalom, tako dobra predstava rijetko stie u selo. "Hoemo vidjeti top", povie jedna starica, to potvrdi jo jedna, pa jo jedna. "Hoemo top, hoemo top!" Velizarije se silno ponosio svojim topom. Bio je to stari turski dugaki top, upravo toliko teak da ga nitko drugi podignuti ne moe. Bio je od teke mjedi, cijevi od Damask elika privrene zakovanim eljeznim obruima, s ugraviranom 1739. godinom i vijugavim slovima koja nitko nije mogao deifrirati. Bijae to najmisteriozniji, neprevedivi top, koji je unato svem poliranju neprestano zelenio. Jedan od razloga Velizarijeve divovske snage krio se u injenici da ga tako dugo nosi sa sobom.

Pogled spusti na Pelagiju, koja je jo ekala njegov odgovor na svoje inzistiranje kako je sveeniku duan ispriku, te ree: "Ii u poslije, slatkice", podigne ruke u zrak i objavi: "Seljani moji dragi, ako elite vidjeti top, dovoljno je da mi date svoje stare zahrale avle, slomljene arafe, komadie lonaca i kamenje iz vaih ulica. Potraite ih dok ja top napunim barutom. Da ne zaboravim, netko neka donese krpu, lijepu veliku krpu." Djearci sastrugae zemlju s ulica u potrazi za kamenjem, starci pretraie svoja spremita, ene potrae po onu muevu koulju koju su ga molile da baci, te se uskoro svi ponovno sakupie da vide veliku eksploziju. Velizarije usu dobru dozu baruta u spremik, te je pone ceremonijalno nabijati, savreno svjestan daje sada potreban dugaak dramski efekt, ugura jednu krpu, a zatim dopusti djearcima da po rukovet skupljene municije uspu u cijev. Zatim stavi jo jednu krpu i upita: "to elite da gaam?" "Premijera Metaxasa", povika Kokolios, koji se nije stidio svojih komunistikih uvjerenja i velik dio svojega vremena provodio u kapheneionu, gdje bi kritizirao diktatora i Kralja. Neki se nasmija-e, neki namrgodie, a neki pomislie: "Uvijek ista pria". "Pogodi Pelagiju prije nego to nekomu odgrize jaja", predloi Nikos, mladi ijem je udvaranju uspjeno odolijevala svojim otrim komentarima glede njegove inteligencije i potenja. "Tebe u pogoditi", ree Velizarije. "Pa/i to govori u drutvu pristojnoga svijeta." "Moja stara magarica ima kripavac. Teko mi se rastati od stare prijateljice, ali u biti od nje nemam nikakve koristi. Samo jede, a prevrne se kad je nakrcam. Bila bi dobra meta, ja bih se rijeio brige, a komadi bi samo frcali unaokolo." Bijae to Stamatis. "Dabogda imao samo ensku eljad i ovnove, kad si tako neto smislio", uzviknu Veli/arije. "Zar misli da sam ja Turin? U nedostatku bolje mete, topom u naprosto ciljati niz cestu. Miite se! U stranu! Djeco, poklopite ui!" Teatralnim samopouzdanjem gorostas pripali fitilj topa oslonjena uza zid, podigne ga kao da je karabin, te zauzme

poloaj zakora-ivi jednom nogom naprijed, dok je top njeno podupro kukom. Nastupi tiina. Fitilj je sjajno prtao. Svi zadrae dah. Djeca rukama zaepie ui, iskreveljie se, zaklopie oi i skakutahu sad na jednoj, sad na drugoj nozi. U napetom iekivanju, plamen na fitilju dopre do otvora za pripaljivanje baruta i pljucnu van. Moda se barut nije zapalio. Uslijedi silna huka, debeo mlaz naranastoljubias-tog ognja, golem oblak trpkoga dima, udesni stupovi praine tamo gdje su projektili zaderali povrinu ceste, te dugaak bolni jauk. A zatim zbunjenost i oklijevanje. Ljudi su se ogledavali da vide gdje je zavrila putanja. Nakon ponovljenog jauka,Velizarije baci svoj top na tlo i potra naprijed. U praini koja se taloila ugledao je zgureni lik. Mandras e poslije zahvaliti Velizariju to ga je u trenutku kada je iziao iz zavoja na ulazu u selo pogodio turskim topom. No, tada se srdio to ga div u naruju vodi doktorovoj kui umjesto da tamo dostojanstveno doe sam, i nimalo mu se nije svidjelo to mu iz ramena vade savijeni avao iz magaree potkove, bez ikakve anestezije. Nije mu se svidjelo to ga div pridrava dok doktor obavlja svoj posao, jer je i sam bio u stanju podnijeti bol. Takoer nije bilo ni zgodno ni ekonomino izostati s ribolova puna dva tjedna, dok rana ne zacijeli. Megalu Velizariju bio je zahvalan jer je u doktorovoj kui prvi put ugledao Pelagiju, doktorovu ker. U jednom trenutku postao je svjestan da ga netko premata, da ga dugaka kosa neke mlade ene kaklja po licu i da mirie na rumarin. Otvori oi i nae se kako zuri u drugi par zabrinutih oiju. "Toga trena", volio bi rei, "znao sam to mi je sudbina." Istina, to bi rekao samo kad bi malo popio, no ipak je tako mislio. Na vrhu Aenosa, na krovu svijeta, Alekos je uo detonaciju i upitao se oznaava li ona poetak jo jednoga rata. 4 L'omosessuale (I) JA, CARLO PIERO Guercio, biljeim ove rijei jer elim da ih pronau nakon moje smrti, kad me vie nee moi proganjati i okaljati prezir i sramota. Zbog ivotnih okolnosti ovo

svjedoenje o mojoj prirodi ne moe se objaviti prije nego to izdahnem, a dotad sam osuen na krinku koju mi je odredila zla kob. Osuen sam na vjenu i beskonanu utnju, nisam se ak ni ispovjedio kapelanu. Unaprijed znam da e mi rei kako je to perverzno, besramno, kako se moram oduprijeti, oeniti i ivjeti normalnim ivotom, kako imam izbor. Nisam rekao doktoru. Unaprijed znam da e misliti kako je moj spolni nagon abnormalan, kako sam na neki udan nain zaljubljen u samoga sebe, kako sam bolestan i mogu se izlijeiti, kako je za to kriva moja majka, kako sam feminiziran premda sam snaan kao bik i vlastitu teinu u stanju podii iznad svoje glave, kako se moram oeniti i voditi normalan ivot, kako imam izbor. to mogu rei takvim sveenicima i doktorima? Sveeniku bih mogao rei da me Bog stvorio ovakvoga kakav jesam, da nemam izbora, da me On ovakvim stvorio zbog nekoga razloga, da On zna koji je pravi smisao stvari, te to to sam takav kakav sam slui dobru, premda ne znamo kakvomu. Sveeniku mogu rei da je Bog uzrok svih stvari, pa stoga valja okriviti Boga, a ne mene. A sveenik e rei: "To nije djelo Boje, ve Luciferovo nedjelo", a ja odgovoriti: "Nije li Bog stvorio Lucifera? Nije li On sveznajui? Kako mene moete kriviti za ono to je On od samoga poetka znao?" Sveenik e me podsjetiti na propast Sodome i Gomore i upozoriti me da ne moemo shvatiti Boje misterije. Rei e mi da je na nama da budemo plodni i da se razmnaamo. Doktoru bih rekao: "Otprve sam takav, priroda me oblikovala, kako da se onda promijenim? Kako mogu odluiti da poelim enu? To je kao da odjednom odluim da oboavam inune koji su mi se oduvijek gadili. Posjetio sam asu Rosettu i bilo mi je grozno, poslije mi je pozlilo. Osjeao sam se bijedno. Poput izdajnika. Morao sam to uiniti da se pravim normalan." A doktor e rei: "Kako to moe biti normalno? Naa je reprodukcija od interesa prirode. Ovo je protuprirodno. Priroda eli da budemo plodni i da se razmnaamo."

To je zavjera doktora i sveenika koji iste stvari ponavljaju razliitim rijeima. To je medicinska teologija i teoloka medicina. Osjeam se poput pijuna koji je potpisao zavjet na vjenu utnju, poput onoga koji jedini na svijetu zna istinu, ali mu je o njoj zabranjeno govoriti. A ta je istina tea od itavoga svemira, pa me poput Atlanta stalno tlai breme od kojega pucaju kosti i ledi se krv. Nije mi sueno udisati zrak na ovome svijetu, ja sam biljka koja vene bez zraka i svjetlosti, moj je korijen prerezan, a listovi premazani otrovom. Rasprsnut u se od plamena ljubavi koju nitko ne eli prihvatiti niti poticati. Stranac sam u vlastitoj naciji, stranac u vlastitoj rasi, prezren poput karcinoma, premda sam ovjek kao i svaki sveenik ili doktor. Prema Danteu, ljudi mojega kova osueni su na trei prsten Sedmoga kruga pakla, ni manje ni vie nego zajedno s lihvarima. Kanjava me golim duhovima koji se peku na iskricama, tjera me da neprestance besciljno trim ukrug u potrazi za tijelima koja sam oskvrnuo. Eto, tako to izgleda: prisiljen sam vjeno traiti spominje li me netko. Ne spominje me gotovo nitko, no oni koji me spominju ujedno me osuuju. No, doktori i sveenici, znate li vi da smo se Danteu saalili, ali Bogu nismo? Dante je rekao: "I sama me pomisao na njih rastuuje." Dante je bio u pravu, oduvijek besciljno trim ukrug u potrazi za neijim toplim tijelom, prezren od Boga koji me stvorio, a moj je ivot pusto i kia plamenih jeziaca iskrica. Da, sve sam proitao tragajui za dokazima da jesam, da moda postojim. Znate li gdje sam se pronaao? Znate li gdje sam pronaao da sam u jednom iezlom svijetu bio prekrasan i stvaran? U tekstovima jednoga Grka. Ironino. lan sam talijanske vojske to ugnjetava jedini narod iji su preci ljude poput mene smatrali utjelovljenjem savrenoga oblika ljubavi. Priznajem, otiao sam u vojsku jer su mukarci mladi i lijepi. I zato to sam do te zamisli doao u Platonu. Najvjerojatnije sam jedini vojnik u povijesti kojega je jedan filozof potaknuo da se lati oruja. Znate, tragao sam za zvanjem u kojemu e moja nesrea biti od koristi, a nita nisam znao o Ahilejevoj i

Patroklovoj ljubavi i slinim grkim forama. Sve u svemu, proitao sam Simpozij i otkrio kako Aristofan govori o tri razliita spola: o mukarcu i eni koji se vole, o mukarcu i mukarcu, te o eni i eni. Otvorile su mi se oi kad sam shvatio da pripadam drugaijem spolu, ta mi je zamisao bila logina. Takoer sam naiao na Fedrovo tumaenje kako bi bilo sjajno "kad bi dravu ili vojsku inili ljubavnici i njihove ljubavi. Bili bi to najbolji dravnici, klonili bi se svega to je neasno i meusobno se natjecali u asnim inima. Kad bi se borila rame uz rame, i aica takvih vojnika svladala bi svijet. Jer koji ljubavnik ne bi izabrao da ga vidi cijeli svijet, ali ne i voljena osoba u trenutku kad naputa svoj poloaj ili predaje oruje? Prije bi umro nego tako neto pretrpio. Tko bi pak napustio voljenu osobu ili je ostavio na cjedilu u pogibeljnoj situaciji? I najvei kukavica pretvorio bi se tada u neustraivoga junaka ravnoga onim najhrabrijima. Ponijela bi ga Ljubav. Ona ista hrabrost kojom, po Homeru, Bog obdaruje due junaka, boanska Ljubav natapa ljubavnika. Samo zbog Ljubavi mukarac e umrijeti za ljubljenu osobu." Znao sam da e u vojsci biti onih koje u moi voljeti, ali nikada dotaknuti. Pronai u nekoga koga u zavoljeti, i ta e me ljubav oplemeniti. Neu ga napustiti u bici, zbog njega u postati neustraiv junak. Moi u nekoga zadiviti, a njegovo e mi divljenje podariti ono to sam sebi ne mogu dati: potovanje i ast. Zbog njega u biti spreman i umrijeti, a ako umrem, znat u da sam bio tek neist koju je nedokuiva alkemija pretvorila u zlato. Bijae to luda zamisao, romantina i nevjerojatna, no, zaudo, uinkovita. Na kraju u zbog nje gorko patiti. V ovjek koji je rekao ne PREMIJER METAXAS SLOMLJEN se srui u svoj omiljeni naslonja u Vili Kifsiji. Muila su ga dva velika ivotna problema: "to da radim s Mussolinijem?" i "to da radim s Lulu?" Teko je rei koji mu je od njih zadavao vee jade i bol, jer oba bijahu i osobna i politika, premda ne u istome omjeru. Metaxas posegne za svojim dnevnikom i zapie: "Jutros sam pokuao postii sporazum s Lulu. Do odreene

je toke sve teklo glatko, no onda smo se iznova poeli svaati. Naprosto me ne razumije. Tono znam tko je huka i vara. ak sam zaboravio na svoj sastanak s britanskim ministrom. Ostao sam s njom do podneva. Toliko je alim. Kako je to tragina djevojka! Lulu, Lulu, keri moja najdraa! Bacili smo se jedno drugomu u zagrljaj i zajedno plakali zbog sudbine koja nas je pogodila." S Lulu nikada nije znao to je istina. Atenom kao daje o njoj kolalo vie nevjerojatnih pria negoli o Zeusu u antiko doba. Na primjer, o policajcu koji je izgubio svoje hlae i kapu. Oba predmeta pronaena su na vrhu uline svjetiljke. Takoer se prialo o mladiu s Bugattijem i o ludim izletima u Pirej, pa o tome kako je sudjelovala u engleskoj igri po imenu "sardine", nekoj vrsti skrivaa u kojoj se tragai trebaju ugurati u isti prostor kao i oni koje trae. Lulu su navodno pronali u ormaru u nerazmrsivome klinu s nekim mladiem. Prialo se da pui opijum i da gadno cuga. Znala je sve brze amerike plesove, na primjer tango (tako neelegantan i vulgaran, navodno "ples" iz bordela Buenos Airesa), quickstep, sambu, te plesove neprevedivih idiotskih imena poput jitterbuga, u kojemu se frenetino lamata rukama i nogama. To je djelovalo prosto, pomalo nepristojno i neumjereno. Mladi se tako lako daju impresionirati, toliko su skloni hirovima i modi nedozrelih civilizacija poput amerike, toliko neskloni stezi i dostojanstvu koji prate prirodan osjeaj amourpropre. to da se radi? Sve bi uvijek poricala, ili bi, kojeg li uasa, uz smijeh i odmahivanje odbacila sve njegove brige. Mladost - ludost, svi to znamo, no u njezinu sluaju ludosti je bilo i previe. Takoer je u javnosti osuivala njegovu politiku i proturjeila joj. Judin poljubac. I to je bilo najbolnije, ta nelojalnost vlastitoga djeteta. Tvrdila je da ga voli. Dakako, on je toga bio svjestan, no zato je onda ismijala njegovu Nacionalnu organizaciju mladei? Zbog ega se smijala vicevima na raun njegova siunoga stasa? K vragu, zbog ega je bila takav individualac? Zar ne zna da svojim zavodnikim ponaanjem dovodi u pitanje sve to je on namijenio Grkoj?

Kako da izgrdi plutokrate kad se njegova vlastita ki drui i zabavlja s najgorima od njih? Kako da zahtijeva stegu i samoodri-canje? Sva srea da je uutkao tisak, jer svaki je novinar u zemlji imao svoju najdrau priu o Lulu. Sva srea da su njegovi ministri bili prediskretni da to spomenu, sva srea da u sveopoj poasti nije izgubio osjeaj potovanja. No, ljude poput Grazzija to nee sprijeiti da se laskavo nasmijee i upitaju: "A kako vaa draga kerica Lulu? ujem da je pravi vraiak. Jadni mi, oevi!" Samo to nije zauo prigueno hihotanje i apat. Nadzire itavu Grku, a ne moe kontrolirati vlastitu ker! ini se daje i tajnoj policiji bilo neugodno, te nije iscrpno izvjetavala o njezinim ispadima. Govorilo se kako bi oni koji spremaju tulum preklinjali svoje goste: "Ne dovodi Lulu!" Koja nesrea! Koja sramota! Vanjski mir borova i zasljepljujue bijelo svjetlo reflektora po-taknue njegov osjeaj zarobljenitva iza vlastite eljezne ograde. Ispunjavao je uvjete klasine tragedije jer se sam ulovio u klopku. Cijela Grka svela se na njegovu skromnu pseudobizantsku vilu i na njezino graansko pokustvo jednostavno zato to je sudbinu i ast svoje voljene domovine drao u aci. Pogleda svoje ruke i ustanovi da su sitne, ba kao i on. Naas zaali to se nije povukao s pukov-nikom mirovinom i to ne ivi mirno u nekom neznanom kutku, mjestu gdje moe ivjeti i umrijeti neokaljan. Umiranje gaje u zadnje vrijeme dosta zaokupljalo, jer je uviao da mu tijelo malaksava. Nije to bilo nita odreeno, nikakav katalog izdajnikih simptoma, naprosto se osjeao dovoljno iscrpljenim da umre. Znao je da ljude na samome pragu smrti zahvati neka ravnoduna i pasivna alost, neki rezignirani spokoj, i upravo su ta rezignacija i spokoj porasli u trenutku koji je od njega traio da skupi snagu, odlunost i plemenitost kakva mu nikad dosad nije bila potrebna. Katkad bi dravne uzde zaelio predati nekomu drugom, no znao je da mu je sudbina predodredila ulogu protagonista u tragediji, te mu drugo nije preostalo doli latiti se svoga maa. "Koliko sam toga trebao uiniti", pomisli i odjednom mu sinu kako mu je ivot mogao biti

ugodan daje prije trideset godina znao rezultat lijenikih nalaza u ovom dalekom trenutku budunosti koja mu se polagano, no podmuklo pribliava i prerasta u neizbjenu, munu i nesnosnu sadanjost. "Da sam ivio ivot svjestan ovakve smrti, sve bi bilo drugaije." Mislima se vrati nevjerojatnim mijenama u svojoj karijeri i upita se hoe li mu povijest biti imalo naklonjena. Dugaak je bio put od Pruske vojne akademije u Berlinu. Kao da se u nekome drugom ivotu poeo diviti teutonskomu osjeaju za red, disciplinu i ozbiljnost, upravo onim vrlinama koje e pokuati prenijeti u svoju domovinu. ak je naruio prvu gramatiku govornoga jezika i proglasio ga obveznim kolskim predmetom zbog teze da uenje gramatike pospjeuje loginost, koja e zauzdati divlji i neodgovorni grki individualizam. Prisjeti se fijaska Prvoga svjetskog rata, kad se Venizelos elio pridruiti saveznicima, no Kralj je inzistirao na neutralnosti. Kako je samo tvrdio da e Bugarska iskoristiti priliku za napad ako Grka ue u rat! Kako je otmjeno odstupio s mjesta vrhovnog zapovjednika, kako je otmjeno prihvatio egzil! Bolje da zaboravi na neuspjeli dravni udar 1923. No sada se inilo da bi Bugarska stvarno mogla napasti i iskoristiti priliku koju joj ovaj put prua Italija svojim nastojanjem da ispuni vakuum koji su ostavili Turci. Prisjeti se kako je uguio trajk duhanskih radnika u Solunu; dvanaest mrtvih. Zahvaljujui tim nemirima, nagovorio je Kralja da ustav proglasi nevaljanim i tako osujeti komuniste. Nagovorio je Kralja da ga postavi za premijera, premda je bio voa najmarginalni-je desniarske stranke u zemlji. Zato je to uinio? "Metaxa' ", rei e sam sebi, "povijest e ustvrditi kako je to bio oportunizam, kako nisi mogao uspjeti putem demokratske procedure. Nee se nai nitko tko e u moje ime rei istinu: bilo je to razdoblje gospodarske krize, a naa je demokracija bila prefeminizirana da se s njom uhvati u kotac. Lako je biti general nakon bitke, jo tee prihvatiti ono to su okolnosti diktirale. Ja sam naprosto predstavljao utjelovljenje

tog diktata. Da nije bilo mene, naao bi se netko drugi. Barem Nijemcima nisam dopustio nikakav utjecaj, premda, hvala Bogu, znamo da su gotovo zavladali gospodarstvom. Ja sam barem zadrao kontakte s britanskom stranom, pokuao sam od slavne srednjovjekovne i antike civilizacije stvoriti novu silu. Nitko mi ne moe prigovoriti da nisam vodio rauna o Grkoj. Grka je jedina moja prava ljubav. Povijest e me moda pamtiti po tome to sam zabranio itanje Periklova pogrebnoga govora i odaleio se od seljaka, ogra-niivi broj koza koje unitavaju nae ume. Moj Boe, moda sam tek jedan apsurdni ovjeuljak! No, dao sam sve od sebe, sve sam uinio da se pripremim za ovaj rat koji jo uvijek nastojim izbjei. Sagradio sam pruge i utvrde, pozvao sam rezerviste, pripremio puanstvo govorima, koristio se diplomatskim putovima do toke koja granii s ludilom. Neka povijest ustvrdi kako sam uinio sve to je bilo u mojoj moi da spasim svoju domovinu. Sve svrava smru." No oigledno je imao fiksnu ideju o povijesnoj vanosti, o mesijanskoj misiji koja mu je predodreena. Vjerovao je da to nije mogao nitko drugi, da grki narod, koji se opirao i protestirao, poput stoke upravo on treba otjerati do pravoga cilja. Osjeao se poput doktora koji nanosi nunu bol, svjestan toga da e nakon pacijentovih kletvi i prigovora uslijediti razdoblje kad e ga zahvalnici obasuti cvijeem. Uvijek je inio ono za to je znao da je dobro, no moda ga je ipak pokretala tatina, katkad u jednostavnom i neasnom obliku zvanom megalomanija. No, njegova je hrabrost sada stavljena na kunju, znao je da kota sudbine ispituje njegovu odlunost. Hoe li on biti ovjek koji e spasiti Grku? ovjek koji je mogao spasiti Grku, no nije to uinio? ovjek koji nije mogao spasiti Grku, no uloio je sve napore da spasi njezinu ast? O tome je bila rije, radilo se ponajprije o osobnoj i o nacionalnoj asti, jer Grka je ovaj ispit trebala proi, a da joj se pritom ne pripie nikakva izopaenost. Poginu li svi vojnici, ostane li zemlja opustoena i unitena, ast e preivjeti i ustrajati. Kad prou zla vremena, ast e u mrtvo tijelo udahnuti ivot.

Nije li ironino da te sudbina tako ismijava? Zar nije sam sebe proglasio "Prvim seljakom", "Prvim radnikom", "Ocem nacije"? Zar se nije okruio svom pompom modernoga faizma? "Reim etvrtoga kolovoza 1936", Trea helenska civilizacija kao kopija Hitlerova Treeg Rajha. Nacionalna organizacija mladei, koja je odravala parade, mahala zastavama, ba kao i Hitlerova mlade. Zar nije prezirao liberale, komuniste i parlamentarizam, poput Franka, Salazara, Hitlera i Mussolinija? Zar nije izazvao razdor meu ljeviarima, kao to pie u udbeniku? Nita lake od toga, zahvaljujui njihovu smijenom rovarenju i spremnosti da jedni druge izdaju zbog pogrenog stanja svijesti ili neeg drugog u obilju ideolokih skretanja? Zar se nije javno izjasnio protiv plutokracije? Zar tajna policija nije poznavala tonu aromu i kemijski sastav svakog subverzivnog prdonje u Grkoj? Zato su ga onda njegova internacionalna braa napustila? Zato mu je Ribbentrop slao smirujua uvjeravanja u koja se nije mogao pouzdati? Zbog ega je Mussolini izmiljao granine incidente i diplomatske nesporazume? to se to dogodilo? Kako se moglo dogoditi da ga val aktualnih zbivanja dovede tako visoko, ne bi li se onda iznenada suoio s najveom krizom u modernoj povijesti domovine, krizom koju su izazvale upravo one osobe koje je smatrao svojim uzorima i mentorima? Nije li ironino da se danas moe pouzdati samo u Britance - u parlamentarne, liberalne, demokratske, plutokratske Britance? Premijer Metaxas na komad papira stavi u emu se ne slae s drugima. Nije rasist, a to i nije bogzna to. Odjednom se sjeti neega to je trebalo biti oigledno: drugi su eljeli imperije i bili zaokupljeni njihovim stvaranjem, dok je njemu jedino bilo stalo do ujedinjenja svih Grka. elio je Makedoniju, Cipar, Dodekanez i, milou Bojom, Istambul. Nije potraivao Sjevernu Afriku poput Mussolinija, ni cijeli svijet poput Hitlera. Moda su ga drugi motrili i mislili da nije ambiciozan, da mu nije stalo do moi, da to upuuje na nedostatak prijeko potrebne iiber-menschovske volje za moi, da je pudlica

meu vukovima. U novome svijetu gdje najjai imaju pravo na vlast zato to su najjai, gdje je snaga znak prirodne nadmoi, gdje prirodna nadmo slui kao moralno opravdanje za potlaivanje drugih nacija i manje vrijednih rasa, on je predstavljao anomaliju. elio je samo svoju naciju. Grka je, dakle, prirodna meta. Metaxas zabiljei rije "pudlica", no zatim je prekrii. Baci pogled na dvije rijei, "rasizam" i "imperij". "Oni misle da smo mi manje vrijedni", promrmlja. "ele nas prikljuiti svojem imperiju." Bijae to odvratno i neuveno, da te baci u oaj. Te dvije rijei stavi u zagradu, te uz njih zabiljei rije "NE". Ustane i ode do prozora da gleda umirujue borove. Nasloni se na prozorsku dasku i pomisli kako ta usnula, mjeseinom posrebrena stabla nita ne znaju. Zadrhti, a zatim se uspravi. Odluka je pala: bit e to jo jedan Termopil. Ako je tristo Spartanaca istrajalo protiv pet milijuna najhrabrijih Perzijanaca, to tek on moe postii protiv Talijana s dvadeset divizija? Kad bi barem bilo tako jednostavno pripremiti se na jezivu i beskrajnu samou smrti. Kad bi barem bilo tako jednostavno izii nakraj s Lulu. 6 L'omosessuale (2) JA, CARLO PIERO Guercio, svjedoim da sam u vojsci pronaao svoju obitelj. Imam oca i majku, etiri sestre i tri brata, no od puberteta nemam obitelj. Kad sam bio s njima, trebao sam uvati tajnu, poput nekoga tko skriva gubu. Nisu oni krivi to sam se pretvorio u glumca. Na fetama sam trebao plesati s djevojkama, oijukati s djevojkama na kolskom igralitu i za veernje passeggiate na pjaci. Trebao sam odgovarati svojoj baki kad bi me pitala kakvom bih se djevojkom elio oeniti i elim li sinove ili keri. S oduevljenjem sam trebao sluati kako moji prijatelji iscrpno opisuju ensku pu-dendu, trebao sam nauiti priati fantastine prie o tome to sam radio s djevojkama. Navikao sam se biti osamljeniji nego to je to uope mogue. I u vojsci je bilo tih prostih razgovora, no bio je to svijet bez ena. Za vojnika ena je imaginarno bie. Moe biti sentimentalan prema svojoj majci i toka. Uz njih, tu su jo

stanovnice vojnih bordela, fiktivne ili nevjerne drage kod kue, te djevojke za kojima se zvidi na ulici. Nisam enomrzac, no trebate shvatiti da mi je ensko drutvo naporno jer me podsjea na ono to nisam, a to bih bio da je Bog upleo svoje prste u maternicu moje majke. U poetku sam imao sree. Nisam otiao u Abesiniju ni u Sjevernu Afriku, ve u Albaniju. Tu takorekui nije bilo borbi i ivjeli smo u blaenome neznanju da bi nam Duce mogao narediti da napad-nemo Grku. inilo se da emo se prije angairati u Jugoslaviji, te da e se oni pokazati jednako beskorisnim kukavicama kao Albanci. Svi smo znali da se Jugoslaveni meusobno mrze vie nego to bi ikad mogli mrziti stranca ili okupatora. Uskoro je postalo jasno da vlada sveopi kaos. Kad bih se smjestio i sprijateljio u jednoj jedinici, dobio bih premjetaj u drugu koju je trebalo upotpuniti, a zatim bi ponovno uslijedio premjetaj. Prijevoz takorekui nismo imali i natjerali su nas da mariramo od jugoslavenske do grke granice i natrag, navodno zbog hira vrhovnoga zapovjednitva. Mislim da sam proao nekih sedam jedinica prije nego to sam se konano skrasio u diviziji Julia. Zbog niza razloga grka kampanja pretvorila se u neuspjeh. Jedan od njih bilo je neprestano premjetanje osoblja, pa se tako nije mogao razviti nikakav esprit de corps. Isprva se ni s kim nisam stigao sprijateljiti kao Jonatan i David. No u diviziji Julia uivao sam u svakom trenutku. Ni jedan civil ne moe pojmiti kakav je uitak biti u vojsci. To je nesporna injenica. Nadalje, posve neovisno o seksu, medu vojnicima se razvija ljubav; posve neovisno o seksu, ta ljubav nije prispodobiva ni sa ime iz civilnog ivota. Svi ste mladi i snani, prepuni ivota, svi skupa u istim govnima. Raspoznajete sve nijanse raspoloenja svojih drugova, tono znate to e vam tko rei; tono znate koga e i koliko dugo nasmijati neka vrsta vica; tono raspoznajete smrad nogu i znojenje svakoga posebno; dotaknete li nou rukom neije lice, znat ete ije je; prepoznat ete neiju opremu na naslonu stolca, premda je ista kao u ostalih; prepoznat ete

tue dlake od brijanja u posudi za umivanje; znat ete s kim ete svoj krumpir zamijeniti za mrkvu, rezervni par arapa za kutiju cigareta, olovku za razglednicu Siene. Naviknete se gledati se otvoreno, nita ne skrivati. Osim ako ne dijelite iste enje kao i ja. Svi smo zajedno bili mladi. Nikada neemo biti zgodniji, nikada vitkiji ni snaniji, nikada se neemo tako prskati vodom, nikada se vie neemo osjeati tako nepobjedivima i besmrtnima. U jednome danu znali bismo marirati pedeset milja i pjevati borbene i proste pjesme, pritom zamahujui ili klipui u savrenome skladu, dok su se pijetlova pera na naim kacigama, crna i sjajna, njihala amo-tamo. Zajedno bismo piali po kotaima pukovnikova auta, pijani k'o letve; bez ikakvoga srama srali jedan pred drugim; itali tua pisma, te se inilo da majka svakoga sina pie svima nama; itavu bismo no bili u stanju kopati rov u tvrdome kamenu i na pljusku, a onda u zoru odmarirati a da u njemu i ne odspavamo; na vjebama bismo bez doputenja u lovu bacali mine na zeeve; dok bismo se kupali goli i prekrasni poput Feba, netko bi prst uperio u neiji penis i rekao: "Hej ti tamo, zato se nisi razduio kod oruara?" a mi bismo se nasmijali i preli preko toga, pa netko drugi dobacio: "Oprez, slijedi nekontrolirana paljba", a onaj na koga se ala odnosila odvratio: "Kamo sree!" Bili smo novi i prekrasni, voljeli smo se vie nego braa, u to nema sumnje. No, sve je kvarilo to to ni jedan od nas nije znao zbog ega smo u Albaniji, sve nas je proganjala grinja savjesti zbog te obnove Rimskoga Carstva. esto bismo se potukli s pripadnicima faistikih legija. Bili su tati, bezvezni i glupi, a meu nama je bilo mnogo komunista. Svatko bi dao ivot za uzvienu ideju, no nas je muio udan besmisao ljubavi prema ivotu koji nema nikakvoga prihvatljivoga opravdanja. elim rei da smo, poput gladijatora, bili spremni izvriti svoju dunost, spremni na stoiku patnju, no neprestano zbunjeni. Grof Ciano je igrao golf, Mussolini se osveivao makama, a mi se nali u pustoi koja nije ni zabiljeena na zemljovidu i tratili vrijeme

sve dok ono ne bi isteklo, a mi se nali usred loe voene bitke protiv naroda koji se borio poput bogova. Nisam cinik, no dobro znam daje povijest pobjednika propaganda. Ako dobijemo rat, znam da e biti okantnih pria o britanskim zvjerstvima, da e se pojaviti mnotvo knjiga koje e dokazivati neizbjenost i pravinost nae ideje, da e se nai neoborivi dokazi o zavjerama idovskih plutokrata, pronai fotografije s hrpama kostiju u masovnim grobnicama pokraj Londona. Obrnuto, u sluaju britanske pobjede, znam da e se dogoditi suprotno. Znam daje Duce jasno dao do znanja da grka kampanja predstavlja veliku talijansku pobjedu. No on nije bio tamo. On ne zna to se dogodilo. On ne zna da bi se u stvari povijest trebala sastojati samo od anegdota o malim ljudima zahvaenima vrtlogom zbivanja. Trebao bi znati da je istina da smo gadno gubili sve dok Nijemci nisu poeli prodirati kroz Bugarsku. Nikada to nee priznati jer "istina" pripada pobjednicima. No ja sam bio tamo i znam to se dogaalo u mojem dijelu rata. Rat je iskustvo koje je odredilo moj nain razmiljanja, najvei osobni ok koji sam ikada doivio, najvea i najintimnija tragedija u mojem ivotu. atro je moje domoljublje, promijenio moje ideale, naveo me da posumnjam u samu ideju dunosti, uasnuo me i rastuio. Sokrat je rekao da su duh tragedije i komedije identini, no u tekstu ne objanjava tu misao, jer su ljudi kojima je ona bila upuena spavali ili bili pijani kad je to rekao. Zvui poput stvari koje plemii govore na zabavama, no dokazat u njezinu potpunu tonost ispriam li to se zbilo tijekom te kampanje u sjevernoj Grkoj. Dopustite da zaponem rijeima da sam se ja, Carlo Piero Guer-cio, doavi u diviziju Jiulia, zaljubio u mladoga oenjenoga desetara koji me prihvatio kao svojega najboljega prijatelja, a da ni u trenutku nije posumnjao kako predstavlja cjelokupan sadraj mojih najstrastvenijih matarija. Zvao se Francesco i bio je iz Genove, to znai da je govorio enovskim akcentom i bio dobar poznavatelj mora, no u Epiru mu to nije bilo ni od kakve koristi. U svakom

sluaju, trebali su ga poslati u mornaricu, no, po iskrivljenoj logici toga vremena, dobrovoljno se prijavio u mornaricu, regrutiran je u karabinjere, a zavrio u kopnenoj vojsci. Prije nego to je doao, bio je u puku Alpi-na i u puku Bersagliera, ne raunajui dva dana s grenadirima. Bio je u svemu prelijep momak. Njegova koa bila je tamnija od moje, kao u junjaka, no on je bio vitak i glatke koe. Sjeam se da je na sredini prsa imao samo tri dlake, a noge su mu bile posve glatke. Svaka mu se tetiva ocrtavala, a posebno sam se divio onim miiima koji se vide samo na ljudima u odlinoj kondiciji; paralelnim brazdama niz stranju stranu podlaktice, onima to se nalaze bono od abdomena, zavijaju se i suzuju u preponama. Bio je poput elegantne, trkljaste make naoko goleme, no leerne snage. Najvie me privlailo njegovo lice. Imao je crn neposluan uvojak koji mu je padao u oi. One su pak bile vrlo tamne, postavljene kao u Slavena iznad naglaenih jabuica. Usta su mu bila velika, neprestano u ironinom i nakrivljenom smijeku, dok mu je nos bio etrurski i udnovato iskrivljen na hrptu. Imao je velike ake tankih izduljenih prstiju, koje sam tako lako mogao zamisliti kako klize mojim tijelom. Jednom sam vidio kako na filigranskom zlatnom laniu popravlja siunu kariku, i mogu posvjedoiti da su mu prsti bili precizni kao u vezilje. Imao je najfinije nokte koji se zamisliti mogu. Vjerojatno znate da smo u razliitim situacijama mi mukarci esto zajedno bili goli i da sam poznavao i zapamtio i najsitnije detalje na svim dijelovima njegova tijela; no protivim se optubama da sam perverzan i bestidan na raun mojega sjeanja, pa u te uspomene sauvati samo za sebe. Za mene one nisu bestidne; dragocjene su, prekrasne i nevine. U svakome sluaju, nitko ne bi shvatio njihovo znaenje. Pripadaju privatnomu muzeju koji svatko od nas uva u svojoj glavi, a pristup u njih nemaju ni strunjaci ni europski vladari. Francescu su bili svojstveni estina, komino podsmjehivanje i totalna bezobzirnost. Nije skrivao da nikoga ne potuje i znao bi nas zabaviti oponaajui pijetlovsko

epirenje Ducea ili prusko epire-nje Adolfa Hitlera. Znao je imitirati geste i intonaciju Viscontija Prasche i drati besmislene govore u njegovoj maniri, pune ekstravagantnoga optimizma, ludih planova i servilnoga pozivanja na hijerarhiju. Svi su ga voljeli, nikad nije bio promaknut, niti mu je do toga bilo stalo. Posvojio je poljskoga mia i nazvao ga Mario; djelomino je ivio u njegovu depu, no za dugakih mareva vidjeli bismo kako mu brkovi proviruju kroz poklopac naprtnjae dok pere lice. Jeo bi koru voa ili povra, a uporno je napadao sve to je od koe. Jo uvijek se na vrhu jedne moje izme moe vidjeti okrugla rupica. Mi vojnici ba nita nismo znali o tome to se dogaa u centrima moi. Primali smo toliko naredbi i protunaredbi da katkad ni jednu ne bismo proveli, jer smo znali da e najvjerojatnije odmah biti povuene. Albanija je bila poput ljetovalita bez ikakvih sadraja, pa smo pretpostavljali da je jedina svrha tih naredbi da nas pokuaju zaposliti i da nemaju neko vee znaenje. No, osvrnemo li se unatrag, oigledno je da je krajnja namjera bila invazija na Grku. Sve je na to upuivalo, no mi to nismo uvidjeli. Kao prvo, sva ona propaganda o Sredozemlju kao Mare Nos-trumu, te injenica da je sva naa cestogradnja, toboe zbog Albanaca, urodila samo cestama prema grkoj granici. Kao drugo, trupe su poele pjevati borbene pjesme nepoznatoga podrijetla i anonimnih kompozitora s tekstom poput: "Idemo prema Egejskome moru, osvojit emo Pirej, a, bude li sve po planu, i Atena e biti naa." Proklinjali bismo Grke to pruaju zaklon tobonjemu kralju Zogu, a novine su bile pune napisa o navodnim britanskim napadima na nae brodovlje u grkim vodama. Kaem "navodnim", jer danas ne vjerujem da ih je uistinu bilo. Imam prijatelja u mornarici koji mije rekao da, na temelju njegovih saznanja, u tome razdoblju nismo izgubili ni jedan brod. Takoer ne vjerujem u priu da su Grci ubili Daunta Hodu. Mislim da smo to uinili mi i pokuali okriviti Grke. Strano je to tako neto govorim, jer time dokazujem u kojoj sam mjeri izgubio

domoljubni ar, no injenica je da sada poznajem grku verziju dogaaja, u koju me uputio Dottore lannis kada sam ga posjetio zbog problema s nonim noktom. Ispostavilo se da taj Hoda uope nije bio albanski iredentistiki patriot. \Vise od dvadeset godina robijao je zbog ubojstva pet Muslimana, krae stoke, hajduije, iznuivanja, pokuaja ubojstva, prijetnji, protuzakonitoga noenja oruja, te silovanja. I takvoga su nam ovjeka eljeli prikazati kao muenika. Nikada nam nisu rekli da su Grci uhapsili dva Albanca zbog ubojstva toga ovjeka i ekali zahtjev za izruenje. U svakom sluaju, sad se pitam kako je cijela Italija mogla biti toliko naivna, i pitam se zbog ega su nas Albanci morali toliko brinuti kad smo upravo osvojili njihovu zemlju i svima nam je postalo jasno da su oni zainteresirani jedino za meusobno klanje. Dva mukarca koja su ubila "rodoljuba" Hodu navodno su ga otrovala, a zatim mu odrubila glavu, to za Albance i nije bogzna kako okrutno. Svoj sam ar izgubio zbog niza razloga, a ovdje u ispriati to se dogodilo Francescu i meni, to nedvosmisleno dokazuje da je rat zapoela naa strana, a ne Grci. Dobijemo li rat, znam da ti podaci nikada nee ugedati svjetlo dana jer moj prikaz nee biti objavljen. No, izgubimo li, postoji ansa da svijet sazna istinu. Teko je mirno ivjeti u vlastitoj koi kad si seksualni autsajder, no jo je tee kad zna da si po zadatku izvrio najodvratnija i najprljavija djela. Danas esto osjeam nagovjetaje smrti i ovdje ete pronai moje priznanje krivnje za koju sam ve dobio oprost od jednoga sveenika, no ni Grci ni obitelji nekih talijanskih vojnika nikada mi nee oprostiti. 7 Krajnja sredstva OTAC ARSENIJE OGORENO je mozgao iza ikonostasa: kako da izie meu ljude, tjei bolesne i umirue, rjeava sporove, iri rije Boju, zagovara ponovno ujedinjenje Grke, kad je, ini se, nedvojbeno izgubio svoj ugled? Nakratko razmotri romantinu mogunost nestanka: mogao bi otii u Pirej i zaposliti se kao slubenik; mogao bi postati ribar; mogao bi otii u Ameriku i krenuti ispoetka. Nakratko

zamisli sebe, bez svih grotesknih nabora sala, kako pjeva prostu rebetiku po atenskim bordelima, pije kokkinelli i armira djevojke. Obrnuto, zamisli kako se pretvara u pustinjaka u planinama Epira, kako ga hrane gavrani, te dosee velianstveno stanje svetosti. Zamisli kakva bi mu se uda mogla pripisivati, te mu na um padne neugodna ideja da bi mogao postati zatitnikom pretilih ljudi. Moda bi umjesto toga mogao pisati izvanrednu poeziju i postati slavan i cijenjen poput Kostisa Palamasa. No zato bi se time morao zadovoljiti? Mogao bi postati drugi Homer. Iza ikonostasa zagrmi dubokim glasom: "Ljuti me kad vidim kako su ova smrtna bia niska prema nama Bogovima, kad nas terete zlima (daleko gorima od nae najcrnje sudbe) kojima ih je zasula vlastita njihova razuzdana pohota." Zapne i stane, namrtivi elo: slijedi li sad onaj dio o Egistu ili razgovor izmeu Atene i Zeusa? "Dijete moje", usprotivi se gromovnik Zeus, "kakvim strogim osudama doputa put meu svoje zube..." Prekinu ga diskretan kaalj iz sredinjega dijela crkve. Naglo se pribra, osjeti kako silna neprilika boji njegove ui i vrat, i nastavi sjediti mirno k'o bubica. Ulovili su ga u nesuzdranome inu dekla-matorskog matarenja, pa e seljani odsad priati kako je poludio. Zau kako se neiji koraci udaljuju, te proviri iza zaklona i ugleda kako mu je netko ostavio trucu kruha. Cmoknu usnama i zaeli si i malo sira. Ponovno se zaue koraci i on se brzo sakri, poput djeteta u igri. Koraci utihnue, a on proviri kroz rupicu i ugleda kako mu je netko ostavio velik, mekan i soan kolut sira. "Gle uda", ree sam sebi: "Hvala ti, Boe". Greno zaeli malo patlidana i bocu ulja, i bi nagraen - ovaj put ne udom, ve parom papua. "Boe moj", ree on, pogledavi gore: "Uistinu, uistinu si tvrdokoran." U znak isprike, seljani ulaz u zgradu polako ispunie darovima. Otac Arsenije naivnom je pohlepom kroz rupicu gledao kako nakon ribe stie povre, a zatim vezeni rupii. Ustanovi kako se skupila velika koliina Robole, te se sam sebi poali: "Molim? Zar oni misle da sam ja pijanac?" Pone

raunati koliko e zaliha potrajati popije li dvije boceper diem. Zatim popije li tri. Sve zbog matematike igre i intelektualnog izazova, pone raunati koliko bi trajale tri i pet osmina na dan, no izgubi se i tako bi prisiljen poeti iznova. Kako je hrpa sve vie rasla, odjednom shvati da se treba pomokriti. Pone se migoljiti i znojiti. Strane li dileme: izii iz crkve, to je znailo da bi ljudi mogli prestati ostavljati darove u njegovoj prisutnosti, ili nastaviti sjediti u sve veem oaju do trenutka kada e biti siguran da je dotok pokajnikih poklona prestao. Silno zaali to je ispio bocu prije nego to e izii: "To je kazna Boja onima koji su skloni aici", pomisli. "Nikada vie ni kapi neu okusiti." Prizva u pomo svetoga Gerasima. Nakon molitve padne mu na um ideja. U crkvi se nalazila velika koliina boca. Paljivo je oslukivao pribliavaju li se iji koraci. Kako nita nije uo, pouri se koliko mu je to obujam doputao. Hitro se dogega do ulaza, tekom se mukom sagne do jedne boce, a zatim se povue u skrovite iza paravana. Izvadi ep zubima i duboko se zamisli nad sljedeim problemom: da bi upotrijebio bocu, ona treba biti prazna. to da uini s vinom? Sramota gaje baciti. Nagnu bocu i izlije ju u se. Potoci slatke tekuine slili su se s njegove brade na sutanu. Pomno proui bocu, ustanovi da je ostalo jo nekoliko kapi, te ih jednim zamahom istrese u svoja usta. Otac Arsenije proviri kroz rupu ne bi li provjerio kako ga nitko ne uje, podigne svoju sutanu i u bocu ispusti golem mlaz urina. Udarao je o staklo na dnu, a zatim trcao i pitao punei bocu. U panici ustanovi da se pri vrhu posuda suzuje i puni eksponencijalnom brzinom. "Boce bi trebale biti skroz cilindrine", zakljui sveenik i odmah ga doeka iznenaenje. Viak koji se prelio nogom utrlja u zemlju na podu i ustanovi da e trebati priekati u crkvi sve dok se mokre mrlje na njegovoj halji ne osue. Pomisli: "Nitko ne smije vidjeti zapisanoga sveenika." Bocu urina stavi na pod i ponovno sjedne. Netko ue i ostavi mu par arapa.

Nakon etvrt sata ue Velizarije s namjerom da se osobno ispria. Pogleda u campanile i u centralni dio crkve. Upravo se spremao otii kad zau dugaak klokot podrigivanja koji je dopirao iza paravana. "Patir?" pozove ga Velizarije. "Doao sam se ispriati." "Odlazi", stigne razdraeni odgovor, a za njim: "Pokuavam se moliti." "Ali, Patir, elim se ispriati i poljubiti vam ruku." "Ne mogu izai. Zbog vie razloga." Velizarije se poee po glavi. "Zbog kojih razloga?" "Vjerskih. Osim toga, ne osjeam se dobro." "elite li da pozovem doktora lannisa?" "Ne." "Patir, ispriavam se zbog onoga to sam uinio. Ne bih li to ispravio, ostavio sam vam bocu vina. Molit u se Bogu da mi oprosti." Izie iz crkve i vrati se u doktorovu kuu da vidi kako je Mandrasu. Nae ga kako s upravo pseim oboavanjem pilji u Pelagiju. Ode priopiti doktoru da se sveenik ne osjea dobro. Otac Arsenije poeo je uviati da njegovo rjeavanje problema punog mjehura izaziva daljnje punjenje. Nakon Velizarijeva odlaska, isprazni jo jednu bocu i zatim je ispuni preobraenim proizvodom prethodne boce. Ovoga puta njegovu cilju, ravnotei i izboru trenutka u kojem treba stati nedostajala je i upitna preciznost prethodnoga pothvata. Ponovno je u zemlju nogom valjalo utrljati svi-njac, ponovno je halja bila navlaena. Mutnih oiju Arsenije ponovno sjedne i osjeti muninu. Svom teinom spuznu sa stolca i nabije si trticu. Dvadeset minuta poslije probudi ga hitna potreba da ispuni jo jednu bocu. Sveano si obea da e stati prije nego to tanko grlo ponovno izazove Venturijev efekt, no osjeao je toliki pritisak da je jo jednom donio krivu procjenu. Katastrofalnu. Doktor lannis odeta se prema crkvi u prozranom svjetlu poslije-podneva. Tijekom tjedna nosio je odjeu koju seljaci nose praznikom ili onda kad idu u crkvu: zaprljano crno odijelo sa sjajnim zakrpama i koulju bez kragne, crne cipele ukraene

prainom i ogrebotinama, te eir sa irokim obodom. Frkao je brk i zamiljeno puio lulu, podijelivi panju tako daje istodobno razmiljao o kriarskim pljakama otoka i o tome to e rei sveeniku. Predvidje sljedei prizor. Rei e: "Patir, duboko alim zbog ponienja koje ste ujutro doivjeli", a sveenik e odgovoriti: "To me udi jer znam da niste vjernik." On e odgovoriti: "Pa ipak, vjerujem da se sa sveenikom treba ophoditi s dunim potovanjem. Selu je potreban sveenik ba kao to je otoku potrebno more. Molim, doite sutra k nama na ruak. Pelagija e pripremiti janjetinu s krumpirima ispod peke. Pozvat u i uitelja. ime bih vam mogao pomoi?" No im ue u crkvu, postane svjestan mogunosti da do takvog razgovora nee doi. Iza paravana dopirali su stenjanje i zvuk povraanja. "Patir", pozove ga: "Jeste li dobro? Patir?" Jo jednom se zau tuno i bolno stenjanje, te neto poput bol-noga povraanja psa. S obzirom na svoje iskustvo s bezbroj pacijenata, pretpostavio je da su bljuvotine ukaste boje. Pokuca na paravan i zazva sveenika: "Patir, jeste li tu?" "Boe moj, Boe moj!" stenjao je sveenik. Doktor se suoi s nerjeivim problemom. Naime, samo zareeni mogli su u prostor iza paravana. Odavno je odbacio vjeru i prigrlio machovsku varijantu materijalizma, no ipak je osjeao da ne smije pregaziti ovu zabranu. Takav tabu ne moe se olako odbaciti, ak ni ako se ne vjeruje u njegove premise. Ne bi mogao ui u taj prostor ba kao to se ne bi mogao uvaljivati asnoj sestri. Zabrinuto zakuca: "Patir, to sam ja, doktor lannis." "latre", zajaue sveenik: "Snalo me veliko zlo. Boe, zbog ega uzalud stvori ovjeka? Za ime Boje, pomozi mi!" Doktor zamoli za oprost Boga na nebu, u kojega nije vjerovao, i zakorai iza paravana. Vidje sveenika kako bespomono poiva u lokvi urina i bljuvotina. Jedno njegovo oko bijae zatvoreno, a iz drugoga su curile suze. Na svoje nepristrano iznenaenje, doktor ustanovi da su bljuvotine bijele, a ne ute boje, otro kontrastiraju-i s tmurnim crnilom halje.

"Morate ustati", ree. "Moete se nasloniti na moje rame, no bojim se da vas ne mogu nositi." Uslijedilo je neravnopravno i nevjerojatno natezanje tijekom kojega je slabani doktor pokuao podii okrugloga sveenika. Ubrzo shvati da njegova nastojanja nee uroditi plodom, te se uspravi. Primijeti da se na tom svetom mjestu nalaze tri boce urina. Profesionalna znatielja natjera ga da jednu od boca digne prema svjetlosti i provjeri sadri li izdajnike bjelanevine, znak infekcije mokranih kanala. Situacija je bila jasna. Ustanovi da na rukama ima bljuvotina. Nakratko ih pogleda. E, ba ih nee obrisati o svoje hlae, a jo manje o stranji dio paravana. Nagne se i poisti ih sveenikovom haljom. Zatim ode po Velizarija. I tako je Velizarije, kao pokoru za jutarnje ismijavanje sveenika trebao prenijeti njegovu divovsku teinu u doktorovu kuu. Bijae to jedna od najveih kunji snage i odlunosti u njegovu ivotu. Dvaput je posrnuo, a jedanput gotovo pao. Poslije su ga ruke i lea boljele kao daje podigao itav svemir, te je shvatio kako se sv. Kris-tofer morao osjeati nakon to je Isusa prenio preko rijeke. Sav preznojen sjedio je daui u sjeni, a srce mu strahovito galopiralo, dok ga je Pelagija napojila limunadom zaslaenom medom, a nju pak svojim smijekom napajao Mandras, koji se nagnuo na bok ne bi li je promatrao. Pelagija je njegov pogled osjeala poput vreloga milovanja koje je zbunjuje, te se poela zapletati u vlastite noge, a kukovi joj se nekako jae poeli njihati. Zapravo, probleme s nogama imala je zato to je pokuala obuzdati bedra. U kui doktor natjera sveenika da iskapi nekoliko vreva vode zaredom, jer to je bio jedini djelotvoran lijek protiv alkoholnoga trovanja koje je ustanovio. Ustanovio je da postaje nedolino kritian prema svojem pacijentu, jer je u glavi vodio otprilike ovakav unutranji monolog: "Sveenik bi svakako trebao biti bolji uzor od ovoga. Sigurno je sramota opiti se tako rano, dok je veer jo daleko. Kako taj ovjek moe oekivati da e sauvati ugled u ovome kraju kada je pohlepni pijanac? Ne mogu se sjetiti ni jednoga tako loega sveenika, a sam Bog zna da smo ih imali mnogo..."

Namrteno je negodovao istei bljuvotine sa ovjekove halje, te svoju razdraenost prenio na Pelagijinu kozu koja je ula u sobu i skoila na stol. "ivotinjo jedna glupa", zadere se na nju, a ona ga drsko pogleda svojini uskim oima, kao da eli rei: "Ja barem nisam pijana. Samo sam zloesta." Doktor prepusti pacijenta njegovoj omamljenosti i sjedne za radni stol. Kucne olovkom o stol i zapie: "Godine 1082. zloglasni normanski barun po imenu Robert Guiscard pokuao je osvojiti otok, no krajnjom su mu se odlunou oduprle grupe gerilaca. Svijet se rijeio njegove omrznute prisutnosti zahvaljujui groznici koja gaje ubila 1085., i jedini trag koji je za sobom ostavio njegovo je ime Fiskardo koje je dodijeljeno mjestu, premda povijest ne tumai kako se G odjednom pretvorilo u F. Jo jedan Norman, Bohemund, raz-meui se pobonou netom steenom na kriarskome pohodu, opustoio je otok krajnjom i neoprostivom okrutnou. Podsjetit emo itatelja da su Carigrad najprije opustoili kriari, a ne Muslimani, to je trebalo rezultirati trajnom skepsom u plemenite ideje. To se oigledno nije dogodilo, jer ljudski rod nita nije u stanju nauiti od povijesti." Nasloni se i pone frkati brk, a zatim pripali lulu. Primijeti kako Lemoni prolazi ispred prozora i pozove je da ue. Siuna djevojica razrogaeno i ozbiljno saslua doktorovu molbu da ode po sveenikovu enu. On je pogladi po glavi, nazva je svojom "malom koritsi-mou" i smijeei se promatrae je kako amo-tamo skakue niz cestu. Pelagija je bila ba tako slatka kad je bila mala, to u njemu izazove nostalgiju. Osjeti suzu u oku, te je smjesta otjera jo jednom reenicom kojom se okomio na Normane. Ponovno se nasloni, no prekine ga dolazak Stamatisa, koji je u ruci drao eir i gnjeio obod. "Kalis-pera, kyrie Stamatis", ree on. "Kako vam mogu pomoi?" Stamatis zastrue nogama, zabrinuto pogleda oblu hrpu koju je sveenik inio na podu i ree: "Znate onu... onu stvar u mojem uhu?" "Velika papilama auditorna smetnja?"

"E, ba sam to htio rei, latre. Htio bih znati... moete li to staviti natrag?" "Staviti natrag, kyrie Stamatis?" "Ma zbog moje ene, razumijete." "Razumijem", ree doktor i otpuhne smrdljiv oblak iz svoje lule. "Zapravo, ne razumijem. Moda mi moe objasniti." "Kad sam bio gluh na to uho, nisam je uo. Tamo gdje sjedim uho na koje dobro ujem bilo je okrenuto na drugu stranu, i mogao sam to podnijeti." "Podnijeti to?" "Neprestano prigovaranje. Ma, prije je to bilo kao mrmorenje mora. Svialo mi se. Uspavljivalo me. Ali sada je tako glasno i nikako da prestane." ovjek pone dizati i sputati ramena puput bijesne ene i oponaati njezin govor: "Nisi ni za to, zato ne donese drva, zato smo uvijek bez novca, zato ja sve moram raditi, zato se nisam udala za pravoga mukarca, kako to da si mi napravio samo keri, to se dogodilo sa ovjekom za kojega sam se udala? Sve me to izluuje." "Jesi li je ikad pokuao izmlatiti?" "Ne, latre. Kad sam je zadnji put lupio, razbila mi je tanjur na glavi. Jo uvijek imam oiljak. Evo ovdje." Starac se nagne naprijed i pokae neto nevidljivo na svojem elu. "Pa ionako je ne bi smio tui", ree doktor. "Uvijek nau jo subverzivnije naine osvete. Na primjer, presole ti jelo. Savjetujem ti da s njom bude ljubazan." Stamatis je bio okiran. Ta metoda bijae toliko nepojmljiva da je pojmiti nije mogao. "latre...", usprotivi se on, no usfali mu rijei. "Samo ti donesi drva kad ih ona trai, i cvijet svaki put kad se vrati iz polja. Kad je hladno, ogrni je alom, a kad je toplo, donesi joj au vode. To je tako jednostavno. ene prigovaraju samo onda kad osjeaju da nisu cijenjene. Zamisli daje ona tvoja bolesna majka i tako se prema njoj ophodi." "Znai, neete mi vratiti, ovaj... gadnu i smradnu slunu smetnju?"

"Nipoto. Bilo bi to suprotno Hipokratovoj zakletvi. Ne mogu to dopustiti. Uostalom, upravo je Hipokrat rekao da se u krajnjim sluajevima treba koristiti krajnjim sredstvima." Stamatis je djelovao potiteno. "Hipokrat je to rekao? Znai, trebam s njom biti ljubazan?" Doktor oinski kimne glavom, a Stamatis vrati eir na staro mjesto. "Moj Boe", ree. Doktor je kroz prozor promatrao starca. Stamatis izie na ulicu i pone se udaljivati. Zastane i pogleda ljubiasti cvjetak na nasipu. Sagne se da ga ubere, no onda se naglo uspravi. Provjeri promatra li ga netko. Zategne pojas kao da se sprema za napornu borbu, bijesno pogleda cvijet i okrene se na peti. Pone se lagano udaljivati, no zatim zastane. Poput djeaka u sitnoj kradi, zaleti se natrag, prelomi stabljiku cvijeta, sakrije ga u svoju jaknu, te se lagano udalji, nekako pretjerano nehajan i leeran. Doktor se nagne kroz prozor i povie za njim: "Bravo, Stamatise", jednostavno da bi zlobno uivao u starevoj zbunjenosti i sramu. 8 Neka udna maka LEMONI UTRA u dvorite doktora lannisa upravo kad je on preao prema kapheneionu na doruak. Tamo se namjeravao nai sa svim velikim mangama i pretresti sve svjetske probleme. Juer je vodio estoku raspravu o komunizmu s Kokoliosom, a nou se dosjetio briljantnoga dokaza koji je toliko uporno u sebi uvjebavao te nije mogao ni zaspati, to ga je natjeralo da ustane i napie jo jedan mali dio svoje povijesti, kratku dijatribu o obitelji Orsini. Evo njegova govora namijenjena Kokoliosu: "uje, ako drava zaposli svakoga, to, naravno, znai da drava svakoga plaa. Dakle, svi porezi koji se vraaju dravi predstavljaju novac koji je zapravo drava dala, zar ne? Drava moda dobiva tek treinu onoga to je platila proli tjedan. To znai da ovaj tjedan moe sve platiti samo ako tiska jo novca. Iz ov0ga proizlazi da u komunistikoj zemlji novac brzo postaje fiktivan, jer drava nema nita kao protuvrijednost za taj novac." Zamiljao je sljedei Kokoliosov odgovor: "E, moj latre, novac koji nedostaje dolazi od dobiti", a on bi na te rijei uzvratio

hitro poput munje: "Ali, Kokolio, drava moe ostvariti dobit samo ako robu proda u inozemstvu, a to se moe ostvariti samo ako su strane zemlje kapitalistike i imaju viak porezne dobiti kojom mogu kupovati stvari. Ili mora prodavati kapitalistikim poduzeima. Oigledno je, dakle, da komunizam ne moe preivjeti bez kapitalizma, to znai da on proturjei samomu sebi, jer bi komunizam trebao predstavljati kraj kapitalizma, a k tome bi trebao biti i internacionalan. Slijedei moju tezu, kad bi itav svijet preao na komunizam, cjelokupno svjetsko gospodarstvo prestalo bi funkcionirati unutar tjedan dana. to kae na to?" Doktor je upravo uvjebavao dramatinu gestu kojom e zakljuiti svoju kienu govoranciju (vraa lulu meu vrsto stisnute zube), kadli ga Lemoni potegne za rukav i ree: "Doite, latre, pronala sam neku udnu maku." Spusti pogled na siunu djevojicu, registrira njezin ozbiljni izraz i ree: "Bok, koritsimou. to si to rekla?" "Neku udnu maku." "Da, ali to to s udnom makom?" Djevojica srdito zakoluta oima i otare prljave ruke o elo, ostavivi aav trag. "Pronala sam neku udnu maku." "Kako si ti pametna djevojica. Zato to ne kae svojem tati?" "Bolesna je." "Kako bolesna?" "Umorna je. Moda je boli glava." Doktor je oklijevao. ekala gaje kavica, a skupu je trebao iznijeti konane dokaze koji pobijaju komunizam. Na trenutak osjeti djetinjasto razoaranje pri pomisli da se odrie njihova divljenja i pljeska. Spusti pogled na zabrinuto lice djevojice, nasmijei se s plemenitom rezignacijom i uzme je za ruku. "Pokai mi je", ree. "I zapamti da ne volim make. Takoer nita ne znam o lijeenju glavobolje kod maaka. Osobito onih udnih." Lemoni ga nestrpljivo povede niz cestu, pri svakome ga koraku salijeui da pouri. Natjera ga da preskoi niski zid i

provue se kroz grane masline. "Moemo li zaobii stabla?" zatrai on. "Zna, ja sam vii od tebe." "Ravno je bre." Dovede ga do komadia obrasloga vrijesom i iprajem, spusti se na koljena i pone etveronoke puzati kroz tunel koji je prokrila neka divlja ivotinja za vlastite potrebe. "Ne mogu ii tim putem", usprotivi se doktor. "Prevelik sam za njega." Prokri put svojim tapom i to je bolje mogao koraao je niz stranji dio povijenoga bilja. S muninom zamisli Pelagijino nezadovoljstvo kad je zamoli da zakrpa raspore na hlaama i da neto uini s vorovima iupanih niti. Osjeao je kako ga ogrebotine ve poinju svrbjeti. "to si ovdje uope radila?" upita je. "Traila pueve." "Jesi li znala daje djetinjstvo jedino razdoblje naega ivota kad ludost ne samo to je doputena, ve se od nas oekuje?" retoriki upita doktor. "Da ja ponem puzati za puevima, strpali bi me u pi-rejsku ludnicu." "Gomile velikih pueva", primijeti Lemoni. Ba kada je doktor osjetio da ga obuzima srdba i svladava toplina, stigoe do manje krevine koju je neko davno dijelila alosna oronula ograda od bodljikave ice. Lemoni skoi i potri do ice upirui prstom. Doktoru je trebalo vremena da shvati kako treba slijediti smjer njezine ruke, a ne njezina prljavoga prsta (uperena bez veze prema nebu). "Eno je", najavi ona. "Eno udne make i jo uvijek je umorna." "Nije umorna, koritsimou, ulovila se u icu. Bog zna koliko dugo tu visi." Spusti se na koljena i zabulji se u ivotinju. Par sitnih i vrlo ivih crnih oiju trenu u njegovu smjeru s izrazom koji je odavao beskrajan oaj i iscrpljenost. To ga gane, to mu se uini udnim i neloginim. Imala je plosnatu glavu u obliku trokuta, otru njuku, kitnjast rep. Boja joj je bila tamnokestenjasta, osim vrata i prsa, ija je nijansa pripadala nekoj nedefiniranoj toki izmeu utog i ukasto-bijelog. Ui su joj bile zaokruene i iroke. Doktor se zagleda u oi: objeenoj ivotinji oigledno se bliila smrt. "Nije to maka", ree on Lemoni. "To je kuna.

Ovdje visi ve sto godina. Mislim da bi bilo najbolje da je ubijemo, ionako e uginuti." Lemoni se strahovito naljuti. Na oi joj navru suze, zatope nogama, poskoi lijevo-desno - ukratko, zabrani doktoru da ubije ivotinju. Pogladi glavu ivotinje i stane izmeu nje i ovjeka kojemu je povjerila zadatak daje spasi. "Ne diraj je, Lemoni. Zapamti, kralj Aleksandar umro je od ugriza majmuna." "Nije to majmun." "Moda ima bjesnilo. Moda ti prenese tetanus. Samo je nemoj dotaknuti." "I prije sam je pogladila i nije me ugrizla. Umorna je." "Lemoni, ica joj je probola trbuh i to moda traje satima. Danima. Nije umorna, ugiba." "Izvodila je akrobacije na ici", ree ona. "Vidjela sam ja njih. Hodaju po ici, a zatim se popnu na ono stablo i pojedu jaja iz gnijezda. Vidjela sam ja njih." "Nisam ni znao da ih ovdje ima. Mislio sam da ostaju na stablima u planinama. To je jo jedan dokaz." "ega?" "Da djeca primjeuju vie toga od nas." Doktor se ponovno spusti na koljena i pregleda kunu. Bila je veoma mlada, pretpostavljao je da je tek prije nekoliko dana otvorila oi. Bila je prelijepa. Odlui daje zbog Lemoni spasi i ubije kad doe kui. Nitko mu nee biti zahvalan to je spasio ivotinju koja ubija kokoi i guske, krade jaja, jede bobice iz vrta, a ak prazni i konice. Djevojici e rei da je ivotinjica uginula i moda joj dati da je zakopa. Pogleda s druge strane i ustanovi da se nije samo nabila na bodlju, ve se dvaput uspjela okrenuti oko ice. Mora da se oajniki borila i vjerojatno je preivjela strahovite muke. Vrlo oprezno uhvati je iza yrata i zavrti joj tijelo. Objema rukama odozgo je odmota sa ice, osjeajui kako se Lemonina glava nalazi tik uz njegovu i kako ga pomno promatra. "Oprez", savjetova ga ona. Doktor se lecnu pri pomisli na smrtonosni ugriz od kojega bi mu pjena mogla navrijeti na usta ili ga baciti u krevet s nepominom vilicom. Ta on stavlja na kocku vlastiti ivot

zbog obine tetoine! to smo sve u stanju zbog djece uiniti! Mora da je lud ili glup, ili i jedno i drugo. Okrene trbuh ivotinje prema gore i pregleda ranu. Samo su na-bori koe na slabinama bili ozlijeeni i nije bilo nikakvih miinih ozljeda. Najvjerojatnije se radilo o akutnoj dehidriranosti. Primijeti da je enka i da joj je miris sladak poput mousa. Podsjeti ga na neku enu iz doba kada je plovio, miris kojem nikako da prispodobi lice. Pokae je Lemoni i ree: "Curica je", na to e ona, dakako: "Kako zna?" Doktor stavi mladune u dep svojega sakoa i odvede Lemoni kui, obeavi joj da e uiniti sve to je u njegovoj moi. Zatim produlji do svojega doma, te naie na Mandrasa koji je ivahno razgovarao s Pelagijom dok je ona pokuavala pomesti dvorite. Ribar ga posramljen pogleda i ree: "O, kalimera, latre. Upravo sam vas doao posjetiti. Kako vas nije bilo, zapriao sam se s Pelagijom, vidite i sami. Mui me rana." Doktor lannis ga skeptino pogleda i osjeti kako u njemu raste val zlovolje. Patnja male ivotinje oigledno gaje uznemirila. "Sve je u redu s tvojom ranom. Pretpostavljam da e mi rei da te svrbi." Mandras se umiljato nasmijei i ree: "Ba sam to htio rei, latre. Mora da ste arobnjak. Kako ste znali?" Doktor lakonski nakrivi usne i odglumi uzdah olakanja. "Man-drase, ti jako dobro zna da rane uvijek svrbe pri zacjeljivanju. Takoer jako dobro zna da ja jako dobro znam da si doao samo zato da bi oijukao s Pelagijom." "Oijukao?" ponovi mladi, istodobno hinei nevinost i zaprepatenje. "Da. Oijukati. T#ko se to zove. Juer si nam donio jo jednu ribu, a zatim jedan sat i deset minuta oijukao s Pelagijom. Samo ti nastavi, jer ne mogu tratiti vrijeme na savreno urednu ranu, nisam dorukovao, a u depu imam neku udnu maku koju unutra trebam pregledati." Mandras se prisili da prikrije svoju smetenost. Osjeti neuobiajenu hrabrost: "Znai, doputate mi da razgovaram s vaom keri?"

"Ma samo vi priajte", ree doktor lannis i nervozno mahne rukama. Okrene se na mjestu i ude u kuu. Mandras pogleda Pelagiju i primijeti: "Tvoj tata je udan tip." "Moj otac je normalan", uzviknu ona. "Ako itko kae neto protiv, dobit e metlu u lice." Zaigrano mu je gurkala metlu pod nos, a on je epa i iupa je iz njezinih ruku. "Vrati je", ree ona smijui se. "Vratit u ti je... ako me poljubi." Doktor lannis oprezno poloi ivotinju koja je izdisala na kuhinjski stol i promotri je. Skine jednu izmu, uhvati je za prednji dio i podigne iznad svoje glave. Lako bi bilo smrskati tako malu i krhku lubanju. Ne bi ni patila. To bi bilo najbolje uiniti. Oklijevao je. Ne moe je Lemoni vratiti da je zakopa smrskane lubanje. Moda bi joj trebao zavrnuti vratom. Desnom je rukom podigne, prstima iza vrata, a palcem ispod brade. Palac je samo trebao snano gurnuti naprijed. Nekoliko je trenutaka razmiljao o samome inu, natjerao se na djelovanje i osjetio kako mu se palac pomie. Kuna ne samo to je bila vrlo zgodna ve slatka i neizmjerno patetina. Nije takorei ni poela ivjeti. Vrati je na stol i ode po bocu alkohola. Paljivo opere ranu i zaije je jednim jedinim avom. Pozove Pelagiju. Ona ue, uvjerena da je otac vidio kako se ljubi s Mandrasom. Pripremala je vrstu obranu, lice joj se zacrvenjelo i mislila je da e eksplodirati. Na njezino golemo iznenaenje, otac je i ne pogleda. "Je li se danas neki mi ulovio u miolovku?" htio je znati. "Dva, papakis." "E, pa onda ih iskopaj tamo gdje si ih ve bacila i samelji ih." "Da ih sameljem?" "Da. Samelji ih. I donesi mi slame." Zbunjena, no s osjeajem olakanja, Pelagija hitro izie. Man-drasu, koji je nogom nervozno udarao po kamenju oko masline, dobaci: "Sve je u redu, samo eli da mu sameljem nekoliko mieva i donesem slame." "Kriste, jesam li ti rekao da je udan!"

Ona se nasmija: "To znai da ima neki novi projekt. U biti uope nije lud. Ako eli, odi po malo slame." "Hvala", ree on. "Oboavam traiti slamu." Ona se lukavo nasmijei: "Mogao bi dobiti neto zauzvrat." "Za jedan poljubac", ree on, "polizat u svinjac tako da se sav sjaji." "Pa ne misli valjda da u te poljubiti nakon to izlie svinjac!" "Ja bih tebe poljubio ak i kad bi polizala mulj s dna mojega amca." "Vjerujem ti. Stoput si lui od mojega oca." Unutra doktor napuni kapaljku za oi kozjim mlijekom i pone je prazniti u kunino grlo. Kao lijenik, silno se obradovao kad se ivotinjica na kraju pomokrila po njegovim hlaama. Znai, bubrezi uredno funkcioniraju. "Ubit u je kad se vratim iz kapheneiona", objasni on, gladei prstom gustu smeu dlaku na elu. Pola sata poslije njegova pacijentica vrsto je spavala na slamnatom leaju, a Pelagija je u dvoritu reckala mia. Zbog nerazjanji-vih razloga, Mandras se smjestio visoko na grani masline. Doktor lannis prohuja kraj njih na putu za kapheneion, u sebi jo jednom ponavljajui svoju pogubnu kritiku komunistikoga gospodarstva i zamiljajui zbunjeni izraz koji e se uskoro pojaviti na Kokoliosovu licu. Pelagija potra za ocem, dostigne ga i potegne za rukav ba kao to je to prije uinila Lemoni. "Papakis", ree ona. "Zar ne vidi da izlazi sa samo jednom izmom na nogama?" 9 5. kolovoza 1940. NA PUTU PREMA kapheneionu, doktor lannis sretne Lemoni, koja je tapom kopala nos mravoga prugastog psa. ivotinja je poskakivala i bjesomuno lajala, pokuavajui epati drvce, a ne odve bistar mozak dodatno je zamaglio problem ije je rjeenje, izgleda, odluio rijeiti jo bjenjim lajanjem: je li to samo igra ili prava prav-cata provokacija? Sjedne, zabaci glavu unatrag, te pone zavijati poput vuka. "On pjeva, on pjeva", radosno e Lemoni i pridrui mu se: "A-aa-aaa, a-aa-aaa."

Doktor prstima zaepi ui i prigovori. "Koritsimou, prestani! Ovaj as da si prestala. Ionako je dan pretopao, a od buke se jo vie znojim. I nemoj to initi psu, jer e te ugristi." "Nee. On grize samo tapove." Doktor prui ruku da pogladi psa po glavi i prisjeti se kako je jednom zaio posjekotinu na njegovoj api. Sav se strese kad se sjeti kako je izvadio nekoliko komadia razbijenoga stakla. Znao je da ga svi smatraju udakom zbog potrebe da lijei sve i svakoga. tovie, i sam je to smatrao neobinim. No, takoer je znao daje svakom ovjeku potrebna opsesija ne bi li uivao u ivotu, pa utoliko bolje to je njegova opsesija konstruktivna. Pogledajte samo Hitlera, Me-taxasa ili Mussolinija, te megalomane. Pogledajte Kokoliosa, opsjednutoga preraspodjelom tuega bogatstva, oca Arsenija, roba vlastitoga apetita, ili Mandrasa, koji se toliko zaljubio u njegovu ker te je skakutao po maslini, oponaajui majmuna ne bi li tako usreio Pelagiju. Sav se strese kad se sjeti majmuna na lancu kojega je vidio na nekom stablu u panjolskoj: masturbirao je, a onda pojeo plodove svojega rada. O, Boe, kad bi Mandras to napravio! "Ne smije ga gladiti", ree Lemoni, sva sretna to joj se pruila prilika da prekine njegovo snatrenje i razmee se svojim znanjem pred odraslom osobom. "Ima buhe." Naglo povue ruku, a pas se sakrije iza njega ne bi li izbjegao djevojicu sa tapom. "Jesi li izabrala ime za kunu?" upita. "Psipsina", objavi ona. "Zove se Psipsina." "Ne moe se tako zvati, pa nije maka." "Nisam ni ja limun, a zovem se Lemoni." "Prisustvovao sam tvojem roenju", ree joj doktor. "Nismo znali jesi li dijete ili limun, pa sam te gotovo odnio u kuhinju i istisnuo sav sok iz tebe." Lemonino lice nepovjerljivo se iskrivi, a pas iznenada mugne doktoru izmeu nogu, uzme tap iz njezine ruke, te s njim otri do hrpe smea i pone ga trgati u komadie. "Pametan pas", prokomentira doktor i ostavi djevojicu da zaprepateno bulji u svoju praznu ruku. Uavi u kapheneion, ustanovi da je ispunjen uobiajenim man-gasima: bio je tu Kokolios sa svojim prebujnim muevnim brkom; Stamatis, koji je pobjegao od optuujuih

pogleda i prigovora svoje ene; otac Arsenije, sferian i znojan. Doktor uzme svoju siunu alicu zrnate kave i au vode, te, kao i uvijek, sjedne pokraj Koko-liosa. Potegne dugaak gutljaj vode, te, kao i uvijek, ponovi Pinda-rove rijei: "Voda je najbolja." Kokolios povue dobar dim iz nargile, otpuhne oblak dima i upita: "latre, ako se ne varam, ti si plovio. Je li istina da je grka voda boljega okusa od vode u drugim zemljama?" "Zasigurno. A kefalonska voda boljega je okusa od bilo koje druge vode u Grkoj. Takoer imamo najbolje vino, najbolju svjetlost i najbolje pomorce." "Nakon revolucije imat emo i najbolji ivot", objasni Kokolios s namjerom da isprovocira skup. Uperi prst u portret kralja Georgio-sa na zidu, te nadoda: "A policijsku fotografiju ove budale zamijenit e Lenjinova fotografija." "Hulja", tiho e Stamatis. Nakon vaenja zrna graka iz uha, nije bio samo na udaru branih svaa, ve i Kokoliosova neuvenog ne-domoljubnog antimonarhizma. Gornjim dijelom ruke Stamatis udari o dlan ne bi li izrazio koliko je Kokolios glup, te nadoda: "Pu-tanas yie." Kokolios se opasno nasmijei i ree: "Kurvin sin, ha? Ma jedi govna!" "Ai gamisou. Theh gamiesei." Doktor plane kad u te uvrede i psovke. Udari aom o stol. "Paidia, paidia, e sad je dosta. Svakoga jutra iste neugodnosti. Oduvijek sam venizelist. Nisam monarhist, nisam komunist. Ne slaem se ni s jednim ni drugim, ali ja lijeim Stamatisa od gluhoe i spaljujem Kokoliosove bradavice. Tako bi to trebalo biti. Trebali bismo vie drati do ljudi nego do ideja. U protivnome emo se poeti meusobno klati. Jesam li u pravu?" "Nema omleta ako prethodno ne razbije jaja", citirat e Kokolios i vano pogledati Stamatisa. "Ne volim tvoj omlet", ree Stamatis. "Od pokvarenih je jaja, ima odvratan okus i od njega mi se sere." "Revolucija e ti zaepiti guzicu", odvrati Kokolios i nastavi: "Svakomu pravedan dio one mizerije koju posjedujemo,

sredstva za proizvodnju u rukama proizvoaa, svima jednaka radna obveza." "Radi onoliko koliko ti je potrebno", prokomentira otac Arsenije svojim sporim basom. "Vi, Patir, uope ne radite. Svakim danom ste sve deblji. Sve dobivate badava. Vi ste parazit." Arsenije obrie svoje bucmaste ruke o crnu halju. Doktor e: "Neki su paraziti prijeko potrebni. Postoje nametnike bakterije u crijevu koje pospjeuju probavu. Nisam vjernik, ja sam materijalist, no ak je i meni jasno da su sveenici neka vrsta bakterija koje pomau ljudima da im ivot bude probavljiv. Otac Arsenije uinio je mnogo toga korisnoga za one kojima je potrebna utjeha, lan je svake obitelji i obitelj onima koji su sami." "Hvala vam, latre", ree sveenik. "Ni sanjao nisam da e me hvaliti takav bezbonik. Nikada vas nisam vidio u crkvi." "Empedoklo je rekao da je Bog krug ije se sredite nalazi svagdje, a obodnica nigdje. Ako je to tono, ne trebam ii u crkvu. I ne trebam vjerovati u isto to i vi da bih vidio kako imate neku svrhu. A sada dajte da puimo i u miru popijemo kavu. Ako se ovdje ne moemo prestati svaati, ubudue u poeti dorukovati kod kue." "Doktor uistinu namjerava postati heretik, no slaem se da na sveenik odlino tjei udovice", ree Kokolios i naceri se. "Mogu li se posluiti vaim duhanom? Ponestalo mi ga je." "Kokolio', s obzirom na to da tvrdi kako svako vlasnitvo predstavlja krau, proizlazi da bi svakomu trebao dati pravedan dio one male koliine koja ti je preostala. Dodaj mi svoju limenku i ja u ga umjesto tebe dokrajiti. Mi smo za pravicu. Budi dobar komunist. Ili moda samo drugi ljudi u utopiji trebaju dijeliti svoje vlasnitvo?" "latre, nakon revolucije bit e dovoljno za sve nas. U meuvremenu, dodajte mi svoju vreicu, a ja u vam drugom prilikom uzvratiti uslugu." Doktor doda svoj duhan i Kokolios zadovoljno napuni nargilu. "Kakve su vijesti o ratu?" Doktor zafre vrh svojega brka i ree: "Njemaka osvaja sve ivo, Talijani se prave ludi, Francuzi su pobjegli, Belgijance

su pregazili dok su gledali na drugu stranu, Poljaci konjicom juriaju na tenkove, Amerikanci igraju bejzbol, Britanci piju aj i namjetaju si monokle, Rusi ni prstom da mrdnu osim kad jednoglasno izglasaju da e uiniti ono to im je nareeno. Hvala Bogu da nismo u to uli. A da upalimo radio?" Ukljuie veliki britanski radio u kutu kapheneiona, njegove elektronike zasjae kroz mjedenu mreu, a zvidanje, pucketanje i pitanje smanjie na minimum otroumnim ugaanjem gumba i aparata. Drutvo se spremi na sluanje novosti iz Atene. Oekivali su vijesti o posljednjoj paradi Nacionalne udruge mladei pred premijerom Metaxasom, moda poneto o Kralju ili o najnovijim nacistikim uspjesima. Jedna vijest odnosila se na Churchillov novosklopljeni savez s pokretom za oslobaanje Francuske, druga na albansku pobunu protiv talijanskoga okupatora, trea na aneksiju Luksemburga i Al-sace-Lorrainea. Uto se na vratima kapheneiona pojavi Pelagija i stade uurbano signalizirati svojem ocu, sva posramljena jer je dobro znala da je prisutnost ene na takvome mjestu vee svetogre od pljuvanja po sveevu grobu. Doktor lannis tutne lulu u dep, uzdahne i nevoljko ode do vrata. "to je, kori, to se dogodilo?" "Papakis, radi se o Mandrasu. Pao je s masline, i to na lonac, komadii su mu se zabili u... u donji dio lea." "U stranjicu? to je radio na stablu? Opet se producirao? Imitirao majmuna? Taj momak je lud." Pelagija istodobno osjeti razoaranje i udnovato olakanje kad joj otac zabrani da ue u kuhinju dok on vadi komade i komadie terakote iz glatke i miiave stranjice njezina prosca. Stajala je vani, leima okrenuta vratima, i sa suosjeanjem se stresla pri svakom Mandrasovu urliku. Unutra doktor naredi ribaru da spusti hlae do koljena i legne potrbuke, a zatim pomisli kako je ljubav slijepa. Kako se Pelagija mogla zaljubiti u tog slatkog balavca sklonog nezgodama? Prisjeti se na koje se sve naine producirao pred svojom enom prije zaruka: popeo se na njezin krov, podigao

crijep i ispriao joj sve viceve kojih se mogao sjetiti; nou na njezin dovratak privrstio "anonimne" stihove koji potanko opisuju njezine drai; ba kao i Mandras, strahovito se trudio da osvoji njezina oca. "Ti si idiot", ree svojem pacijentu. "Znam", na to e Mandras i lecnu se od boli, jer je doktor izvukao jo jedan komadi. "Najprije te sluajno pogode, a onda padne sa stabla." "U Ateni sam gledao film o Tarzanu", objasni Mandras. "Pokuao sam Pelagiji objasniti o emu se radi. Joj! Doktore, molim vas, budite oprezni." "Aha, rtva kulture. Blesavi klinac." "Da, latre." "Prestani s tim ljubaznostima. Znam na to smjera. Hoe li je napokon zaprositi? Upozoravam te: ne dam joj miraz." "Nema miraza?" "To te udi? Je li to za tvoju obitelj previe neobino? Nitko se nee oeniti mojom keri zato to oekuje novac. Pelagija zasluuje vie od toga." "Ali, latre, ne radi se o novcu." "Drago mi je. eli li moj blagoslov?" "Ne jo, latre." Doktor popravi svoje naoale: "Dobro je biti na oprezu. Previe si razigran, ima previe kefi da bi bio dobar mu." "Da, latre. Svi kau da e biti rata, a ja naprosto ne elim za sobom ostaviti udovicu. Znate kako se svi odnose prema udovicama." "Postanu kurve", ree doktor. Mandras osta zaprepaten. "Tako mi Boga, Pelagija se nikada ne bi toliko srozala..." Doktor pobrie nekoliko kapi krvi i pokua se sjetiti jesu li njegovi guzovi ikada bili tako krasni. "Ne zazivaj Boga uzalud. Neke stvari ne ovise o njemu." "Da, latre." "Dosta je tih ljubaznosti. Oekujem da e se oduiti za lonac koji si tako izdano porazbacao po svojem tijelu." "Moe li riba, latre? Mogao bih vam donijeti vedricu girica." Doktor se vratio u kapheneion tek nakon est sati. Naime, nakon operacije, morao je jo uvjeriti svoju ker da je Mandras zaradio tek modricu i nekoliko neizbrisivih toki od

terakote na stranjici, pomoi joj da ulovi njezinu kozu koja se na neobjanjiv nain uspjela popeti na krov susjedove staje, nahraniti Psipsinu mljevenim mievima te, to je najvanije, utei nesnosnoj vrelini kolovoza. Otiao je na siestu, a probudili su ga veernji koncert zrikavaca i lastavica te seljaci koji su se poeli skupljati da proslave blagdan Uznesenja Djevice Marije. Krene na svoj peripato, veernju etnju koju bi redovito prekinuo svrativi u kapheneion, te je zatim nastavio u nadi da e Pelagija zgotoviti jelo kad se vrati. Nadao se da e pripraviti za ovo doba godine neuobiajen kokoretsi, jer je na stolu gdje je prethodno obavio operaciju vidio jetrice i iznutrice. Padne mu na pamet da bi poneka kap Mandrasove krvi mogla zavriti u jelu, te se onako besposleno upita ini li ih to ljudoderima. A to potakne dilemu bi li muslimani priest smatrali antropofagnom. im je uao u kapheneion, znao je da neto nije u redu. Radio je emitirao sveanu vojnu glazbu, a deki su sjedili u tiini koja je djelovala turobno i zlokobno, zabrinuto steui u ruci svoje ae. Na Stamatisovu i Kokoliosovu licu doktor lannis sa zaprepatenjem primijeti svjetlucav trag suza to su im se kotrljale niz lice. Na njegovo iznenaenje, vani prdmarira otac Arsenije, ruke podignute kao u proroka, a sveenika mu je brada strala naprijed, te pone vikati: "Svetogre, svetogre, plaite, brodovi tariki, jer gle, poslat u na Babilon i na kolovoe onih koji se digoe protiv mene razorit vjetar. Plaite, Rabbah keri, odjenite pokajniku kostrijet! Kuku meni!" "to se dogaa?" upita on. "Svinje, potopili su nau Elli", Kokolios e. "I torpedirali molove na Tinosu." "to si rekao?" "Elli. Bojni brod. Talijani su je torpedirali kod Tinosa ba kad su svi hodoasnici krenuli prema crkvi da vide uda." "Ta nije valjda ikona bila na brodu? to se dogaa? Zbog ega? to je s ikonom?"

"Ne znamo, ne znamo", ree Stamatis. "Da sam barem i dalje gluh, ne bih to uo. Nitko ne zna koliko je ljudi poginulo, ne znam to je s ikonom. Samo znam da su nas Talijani napali, ne znam zato. Bezbonici, na blagdan Velike Gospe!" "Kakav zloin, svi ti bolesni hodoasnici... to e Metaxas poduzeti?" Kokolios slegne ramenima: "Talijani kau da to nisu uinili, no pronali su komade talijanskoga torpeda. Zar oni misle da mi nemamo muda? Svinje okrivljuju Britance, a nitko nije vidio podmornicu. Nitko ne zna to e se dogoditi." Doktor pokrije lice rukama i osjeti kako se bori sa suzama. Spo-padne ga silna i jalova srdba maloga ovjeka zavezanih ruku i usta, prisiljenoga gledati kako mu siluju i sakate enu. Nije zastao i razmislio zbog ega bi njega i Kokoliosa uope trebao spopasti uas zbog oskvrnjivanja ikone na blagdan ta jedan je bio komunist, a drugi ateist. Nije zastao i razmislio je li rat neizbjean. Nita tu nije bilo upitno. Kokolios i Stamatis ustadoe i zajedno izioe na njegove rijei: "Deki, ajmo svi u crkvu. To je pitanje solidarnosti." 10 L'omosessuaie (3) KRIVAC ELI SAMO razumijevanje: ako te shvate, ini ti se da ti je oproteno. U svojim si oima moda neduan, no dovoljno je da zna kako te drugi smatraju krivim i osjetit e potrebu da sve objasni. No, u mojem sluaju, nitko ne zna da sam kriv, ali ipak mi je potrebno razumijevanje. Odabrali su me za misiju jer sam krupan mukarac, jer me prati glas izdrljivoga ovjeka, jer sam relativno inteligentan (Francesco je obiavao rei da u vojsci "inteligentan" znai "obino nita ne zajebati"), i jer sam bio "dobar vojnik", to znai da sam meu svojim ljudima odravao red, ulatio izme kad nisu bile previe mokre, te poznavao gotovo sve akronime od kojih nai vojni dokumenti obino postaju nerazumljive ifre. Glasnik na motoru dostavio mi je nareenje da se javim pukovniku Rivolti zajedno s jo jednim pouzdanim ovjekom. Dakako, odabrao sam Francesca - mislim da sam ve objasnio kako sam svoj porok namjeravao upotrijebiti kao sredstvo koje e mi omoguiti da postanem dobar vojnik. Uz

njega mi se inilo da mogu sve. Kako nismo bili u ratu, nije mi palo na pamet da u ga dovesti u opasnost ako ga povedem sa sobom, a pojma nisam imao da e mi se uskoro pruiti prilika da mu dokaem koliki sam junak. Nareenje je lako primiti, ali teko izvriti. U to doba imali smo samo dvadeset etiri kamiona na deset tisua vojnika. Do pukovnika Rivolte trebalo je prevaliti vie od dvadeset kilometara. Da bismo stigli do njega, prvih 8 kilometara trebali smo pretrati, sljedeih 8 jahali smo na mulama, te naposljetku stopirali tenk koji je iao na popravak, a radio mu je samo rikverc, i tako preli posljednji dio puta. Napredovali smo vozei se unatrag, to je odlian moto cijele kampanje koja e uskoro uslijediti. Rivolta je bio ovjek pozamana obujma koji je oigledno napredovao u vojnikoj hijerarhiji zahvaljujui poznanstvima. Sklepao je mnotvo pomodnih slogana, poput: "U jednoj ruci knjiga, u drugoj puka", a krasilo ga je savreno junatvo zapovjednika sa stoerom smjetenim trideset kilometara od svojih postrojbi, u naputenoj vili kako bi njezino travicom obraslo dvorite koristio za prijeme. Nas Alpine prati lo glas zbog tunjava s crnokouljaima, pa sam moda ba zato odabran za misiju. Kad bih poginuo, to i ne bi bilo jako vano, jer ne bih automatski bio promaknut. Svi oni koji se pitaju zato su nai vojnici bili tako neuinkoviti u odnosu na svoje oeve u ratu 1914. trebaju znati kako na temelju zasluga nismo mogli postati visoki asnici; to se postizalo uvlaenjem u guzicu. Rivolta bijae nizak, debeo, optereen dosadom i nositelj nekoliko odlikovanja iz abesinijske kampanje, premda je svatko znao da se sa svojim ljudima nikamo nije ni pomaknuo i da apsolutno nita nije uinio. No, to ga nije sprijeilo da kui odaalje grozna izvjea o uspjenim operacijama. Bijahu to nevjerojatna i krajnje matovita literarna djela, te bi vojnici obino kazivali kako je svoje medalje dobio za knjievne podvige. Jezik mu je takoer neprestano radio i bio je gotovo potpuno sme.

Kad smo umarirali u tu sjajnu prostoriju s visokim stropom i salutirali, Rivolta uzvrati rimskim pozdravom. Obama nam padne na pamet da moda imitira Ducea, pa Francesco zahihoe. Rivolta ga bijesno pogleda i najvjerojatnije u sebi odlui staviti ga na deurstvo za ienje zahoda. "Gospodo", dramatino e Rivolta. "Nadam se da se mogu pouzdati u vau hrabrost i u potpunu diskreciju." Francesco podigne jednu obrvu i postrance me pogleda. Rekoh: "Da, gospodine. Apsolutno, gospodine", dok Francesco jezikom napravi jednoznanu gestu koja nasreu nije registrirana. Rivolta nam rukom dade znak da priemo karti rairenoj na velikom i fino poliranom antiknom stolu i nagne se na nj. Debelim prstom upre u toku u udolini pokraj one u kojoj smo noili pod vedrim nebom i ree: "Sutra ujutro u 2 sata pod zatitom noi otii ete na ovu toku..." "Oprostite, gospodine", prekine ga Francesco. "To je grki teritorij." "Znam, znam, nisam blesav. To sada nije vano. Tamo nema Grka pa nee ni znati." Francesco ponovno podigne obrve, a pukovnik e sarkastino: "Pretpostavljam da ste uli za djelovanje iz nude." "Dakle, u ratu smo?" upita Francesco, a pukovnik u sebi najvjerojatnije odlui udvostruiti dunost ienja zahoda. Mi Mario u tom trenu iskoristi priliku da izviri iz Francescova depa na prsima, te ga je ovaj trebao gurnuti natrag prije nego to ga Rivolta ugleda. To moga prijatelja uini jo bezobraznijim, te se idiotski smijeio dok je pukovnik nastavio: "Tamo je promatranica, drveni toranj, preuzela ga je skupina lokalnih hajduka koji su ubili uvare i uzeli njihove odore. Izgledaju kao da su nai, ali nisu." Zastane ne bi li nam dao vremena da shvatimo taj podatak, a onda nastavi: "Va je zadatak da osvojite taj toranj. Naoruanje i opremu dobit ete od naeg ovdanjeg intendanta, koji za vas ima specijalni materijal. Ima li pitanja?"

"Gospodine, u toj dolini imamo dvije ete", rekoh. "Zato to oni ne mogu uiniti?" Francesco se umijea u razgovor: "Ako su obini hajduci, onda je to posao za karabinjere, zar ne?" Pukovnik se sav zajapuri od srdbe i upita: "Znai li to da ispitujete valjanost mojih nareenja?" Hitro poput strijele Francesco odvrati: "Gospodine, pitali ste ima li pitanja." "Operativnih, a ne taktikih. Dosta mi je vae drskosti. Upozoravani vas na to da pokaete duno potovanje tamo gdje to dolikuje." "Tamo gdje to dolikuje", ponovi Francesco i odluno kimne, ime zaslui jo jedan prijekor. "Sretno, momci. Kad bih barem mogao s vama", ree pukovnik. Sotto voe, no meni sasvim razgovijetno, Francesco promrmlja: "Mogu si misliti, govno jedno." Rivolta nas otpravi s obeanjem da emo za uspjeno izvren zadatak biti odlikovani i debelim paketom nareenja u kojem su se takoer nalazile karte, precizan redoslijed i fotografija Mussolinijeva profila iz donjega rakursa, koja je naglaavala njegovu izbeenu bradu. Mislim da su nas njome htjeli ohrabriti i podii nam moral. Pred vilom smo sjeli na zid i prelistali papire. "To je neki mute", ree Francesco. "Sto misli, o emu se zapravo radi?" Zagledah se u njegove prekrasne tamne oi i rekoh: "Ba me briga. To su obina nareenja, i moe se pretpostaviti da netko zna o emu se tu radi." "Previe ti pretpostavlja", ree. "Mislim da to nije samo mute, nego neka prljava igra." Izvadi svog ljubimca iz depa i ree mu: "Mario, ne svia mi se to su te u ovo uvukli." Nemalo smo se iznenadili kad se materijal koji smo dobili od intendanta sastojao od britanskih vojnih uniformi i grkoga oruja. itava pria djelovala je besmisleno. Nije bilo nikakvih uputa za koritenje lakog mitraljeza tipa Hotchkiss. Sami smo se nekako snali, no poslije smo doli do zakljuka da se to od nas moda nije oekivalo. Francesca i mene na najudniji mogui nain spasilo je vrijeme. Unaprijed smo se dobro spremili i otpuzali s naih poloaja u deset sati naveer. Nakon prelaska granice, obukli

smo po uputama svoje britanske uniforme, a zatim se preko kosine nasipa doepali sljedee doline. U tom trenutku Francesca i mene poeli su muiti proturjeni osjeaji. Mislim da osoba koja nikada nije vidjela sukob ne moe istinski shvatiti kakve se misli roje u glavi vojnika tijekom borbe, no pokuat u objasniti. U naem sluaju, obojica smo se ponosili to su nas izabrali za vanu vojnu misiju. Osjeali smo da smo od posebnoga znaenja. No, nijedan od nas nije imao nikakvo slino iskustvo, pa smo se strahovito bojali, ne samo fizike opasnosti, ve i goleme odgovornosti i mogunosti da zabrljamo. Neprestano smo smiljali glupave ale ne bismo li prikrili strah. Vojnik se takoer uvijek boji da zapovjednici znaju vie od njega i da on ne zna to se zapravo dogaa. Zna da gaje zapovjednitvo u stanju rtvovati zbog viih ciljeva a da ga o tome ne obavijesti, pa zato gaji prezir i sumnju prema vlasti. to jo vie poveava njegov strah. Zbog te se neizvjesnosti u ishod postaje praznovjeran, pa se neprestano kria, ljubi svoj talisman, ili dozu s cigaretama stavlja u dep na prsima da ga zatiti od metaka. Francesco i ja tako smo se uvjerili da nikada ne smijemo upotrijebiti rije "certamente". Ni jednom je nismo izgovorili na toj misiji, ni tijekom rata koji e uslijediti. Francesco kao da nije mogao a da se neprestano ne povjerava svojem miu. Njihao bi ga u rukama i priao mu besmislice dok bismo mi ostali puili cigaretu za cigaretom, koraali gore-dolje, buljili u fotografije svojih voljenih koje su ve imale magaree ui, ili svakih pet minuta jurili u WC. Upoznali smo strahovito uzbuenje koje slijedi nakon napetoga iekivanja to katkad, nakon poetka vojne akcije, poprima oblik suludoga mazohizma. Vojnici se u nekim sluajevima ne mogu kriviti zbog njihovih zvjerstava. Iz iskustva vam mogu rei da su ona prirodna posljedica stravinoga olakanja koje nastupa kada zna da vie ne mora misliti. Zvjerstva katkad predstavljaju tek osvetu muenika. To najbolje opisuje rije katarza. Grka rije.

Leei u grmlju pred tim nonim tornjem, osjeao sam pokraj sebe Francesca i znao da je Fedro bio u pravu jer je vjerovao da je ljubavnik hrabriji u blizini voljene osobe. elio sam zatititi Francesca i dokazati mu da sam mukarac. Otkrio sam da ga jo vie volim zbog spoznaje da bismo zbog metka jedan drugoga uskoro mogli izgubiti. Bijae to ba prije ponoi, sove su kretale, a u udaljenosti sam uo blag zvuk kozjega zvonca. Bijae strahovito hladno, sa sjevera se digao leden vjetar. Imali smo za nj niz naziva, no najprikladniji je moda bio "smrzojajac". U pono Francesco pogleda na svoj sat i ree: "Ne mogu dugo ovako. Prsti mi otpadaju, noge su mi hladne kao led, siguran sam da e kia. Za Boga miloga, daj da to obavimo." "Ne moemo", rekoh. "Imamo nareenje da ne smijemo krenuti u napad prije dva sata." "Ma daj, Carlo, kakve to veze ima? Obavimo to da se moemo vratiti kui. Mario i ja smo poizili." "Tebi je kua u Genovi. Tamo ne moe. uj, radi se o disciplini." Nisam ga uspio uvjeriti, jer sam se u biti slagao s Francescom i nisam elio umrijeti izlaui se hladnoi u toj vukojebini samo zato to smo zbog uinkovitosti i entuzijazma stigli prerano. Po nareenju, hajduke smo trebali napasti strojnicom, no u noi i na temperaturi opasnoj za ivot ta se ideja vie nije inila tako dobrom. Bila je ledena na dodir, a, uostalom, nismo ni znali moemo li se njome koristiti u mraku. Odluili smo jo se vie pribliiti pro-matranici. Unutra su imali svjetiljku i bili smo zateeni kad smo ugledali barem deset mukaraca. Oekivali smo ih najvie tri. Takoer smo na vanjskim prekama ograde ugledali etiri visoko postavljene strojnice. Francesco e apatom: "Zato su poslali samo nas dvojicu? Ako ponemo pucati, gotovi smo. Kaem ti da su to sumnjiva posla. Otkad hajduci imaju strojnice?" Iz tornja je dopirala pjesma i inilo se da su malo pripiti. To me ohrabrilo da otpuem naprijed i izbliza izvidim situaciju, ne obrativi pritom panju na eere bora koji su mi izgrebli

ruke i na sitno otro kamenje koje kao da me do kostiju rezalo. Otkrio sam hrpu trijea za potpaljivanje i bavu petroleja pod tornjem, na sigurnome od kie. Sve promatranice imale su pei na drva i petrolejke, a zalihe su se, dakako, uvale ispod njih. Francesco i ja ne samo to smo napad zapoeli dva sata ranije -uinili smo to izlivi bavu i zapalivi je. Toranj se zapalio poput buktinje, a mi smo ga izreetali mecima gotovo ravno odozdo. Pucali smo i pucali sve dok nismo ispraznili itav arer. Ako je i bilo vrisaka, nismo ih uli. Bili smo svjesni jedino oruja koje se trzalo, svojih vrsto stisnutih zubi i uasavajuega ludila oajnike akcije. Kad smo ispraznili arer, uslijedila je sablasna tiina. Pogledali smo se i nasmijeili. Francescov osmijeh bio je slabaan i tuan, a pretpostavljam da je i moj bio takav. Bilo je to nae prvo zvjerstvo. Nismo osjeali ni traak trijumfa. Osjeali smo se iscrpljenima i okaljanima. Francesco se spotakne o tijelo kapetana Roatte iz Bersagliera, koje se prevrnulo preko ograde tornja, i slomi vrat. Tijelo je lealo svijeno i ispruenih udova, kao da u njemu nikad nije bilo ivota. Francesco je pronaao nareenje po kojemu je kapetan s devetero ljudi trebao otii u toranj u oekivanju napada grke armije koji je obavjetajna sluba oekivala u 2 sata ujutro. Fancesco sjedne pokraj mene i toga tijela i podigne pogled prema zvijezdama. "To uope nisu britanske uniforme", ree on konano. "Grke uniforme iste su kao i britanske, zar ne?" I ja se zagledah u zvijezde. "Trebali smo poginuti. Zato su nam rekli da odemo bez identifikacijskih ploica. Mi smo Grci koji su napali talijansku vojsku i trebali bismo biti mrtvi. Zato su poslali samo nas dvojicu, da budu sigurni da ne moemo pobijediti. Francesco polagano ustane. Podigne ruke tek djelomino iskazujui svoju bol, a zatim ih malaksalo spusti. Ree s gorinom: "ini se da neki glupi skot eli isprovocirati mali rat protiv Grka." 11

Pelagija i Mandras PELAGIJA (SJEDI u zahodu nakon doruka): Ba zgodno to su ostavili procjep iznad vrata. Satima bih ovdje mogla sjediti i promatrati kako se oko vrha planine skupljaju oblaci. Odakle samo dolaze? Znam daje to vodena para, no ini se da nastaju ni iz ega, tako iznenadno. Kao da svaka kaplja ima tajnu koju eli priopiti svojoj brai, pa se dignu iz mora, skupe se i odnese ih povjetarac, a oblaci mijenjaju oblik dok kaplje ure jedna drugoj i aptom se povjeravaju. Kau: "Evo vidim Pelagiju, sjedi u zahodu i pojma nema da o njojj)riamo." Kau: "Vidjela sam kako se Pelagija i Mandras ljube. to e se iz toga izroditi? Kad bi ona to znala, pocrvenjela bi od stida." I te kako se stidim. Ba sam glupa. Zato oblaci putuju sporije od vjetra koji ih nosi? I zato katkad vjetar pue u jednome smjeru, a oblaci putuju u drugome? Je li papakis u pravu kada veli da postoji nekoliko slojeva vjetra, ili oblaci mogu putovati njemu nasuprot? Moram izrezati jo krpa, imam bolove u trbuhu i u leima, a i vrijeme je. Juer sam vidjela mla, znai svaki u as. Teta kae daje jedina dobra stvar u trudnoi to to ne treba voditi rauna o krvarenju. Jadna mala Chrvsoula, jadna curica, kako joj se grozna stvar desila. Papas se vratio kasno u no, sav shrvan od bijesa i boli, samo zato to je Chrvsoula navrila etrnaest godina, a nitko joj nije rekao da e jednoga dana prokrvariti, a ona se tako uas-nula, mislila je da je dobila nekakvu gnusnu tajnu bolest, nikomu nita nije htjela rei i progutala je otrov za takore. Papas se toliko razljutio daje Chrvsoulinu majku zgrabio za vrat i pretresao je kao kad pas strese zeca, a Chrvsoulin otac upravo je kao i obino iziao s drutvom i vratio se kui pijan kao da se nita nije zbilo, ispod Chrysoulina kreveta bila je hrpa papira debela poput Biblije puna njezinih molitvi sv. Gerasimu daje izlijei, tako tunih i oajnikih molitvi da se rasplae. E, pa ne mogu ovdje provesti itav dan, razmiljati o oblacima i o menstruaciji, uostalom, sve je toplije i uskoro e se ovdje usmrdjeti. Ipak u jo malo ostati jer se papas za de-

set minuta vraa s doruka, vano je da izgleda kao da sam puna posla kad se pojavi. Pretpostavljam da su gore morali ostaviti procjep, inae bi unutra bilo skroz tamno. MANDRAS (vue mreu u amac): Sveti Petre i sv. Andrija, dajte da moj ulov bude obilan. Osjeam da e ovo biti jo jedan sparan dan, znam da e se sve ribe posakrivati u stijenama i spustiti na dno. Bog im je trebao podariti sunane naoale zbog nas, jadnih ribara. Gospode, daj da oblaci na Aenosu zakriju sunce, daj da ulovim lijepog cipla za doktora lannisa i za Pelagiju, daj da ugledam dupine, tako u znati gdje je riba, daj da ugledam galebove, pa da pronaem girice, Pelagija ih moe uvaljati u brano i ispriti na ulju, pa onda na njih iscijediti limun i pozvati me da im se pridruim, a ja u moi dodirnuti njezinu nogu ispod stola dok doktor bude priao o Euripidu i o napoleonskoj okupaciji, rei u: "Vrlo zanimljivo, nikada to nisam uo." Daj da ulovim arbuna za svoju majku, jednoga lubina i jednu veliku hobotnicu koja se moe narezati na kolute, a moja e ih majka skuhati i pojest u ih sutra, hladne, s timijanom i s uljeni, na debeloj kriki bijeloga kruha. U utorak ne bih smio na ribe, u utorak nikada nemam sree, no ivjeti se mora, moda e mi se neto nasmijeiti u mnotvu nasmijeenih valova. To sam nauio od doktora: "Mnotvo nasmijeenih valova", stih iz Eshila, koji oito zimi nikada nije bio na moru. Prije e biti mnotvo pjene i strahovita hladnoa. No, dan je lijep, lijep poput Pelagije, i ako bacim udicu na dno, vjerojatno u uloviti iverka, no ako morska voda ue u posjekotine na mojoj stranjici, pei e me sve u esnaest. PELAGIJA (vue vodu iz bunara): Papakis veli kako e Mandras do kraja ivota na stranjici imati tokice terakote i izgledat e kao da ga je netko posuo crvenim paprom. Moj Boe, svia mi se njegova stranjica, premda je nikada nisam vidjela. Naprosto znam da mi se svia. Da bi mi se svidjela. Malena je. Kad se sagne, vidim da je poput dviju polovica lubenice. Mislim, obline su poput prve lubenice koju je Bog stvorio. Kad me poljubi, doe mi da ga rukama zgrabim za guzove. Nikada to nisam napravila. I ne bih. to bi rekao kad

bih to uinila? Misli su mi tako raskalaene. Hvala Bogu, nitko mi ne moe proitati misli, inae bi me zatvorili i starice bi me kamenovale i proglasile me kurvom. Kad mislim na Mandrasa, ukae mi se njegovo nasmijeeno lice, a zatim kako se saginje okrenut leima. Katkad se pitani jesam li normalna, ali to sve ene kau kad su zajedno, a mukarci u kapheneionu. Kad bi to mukarci znali, nemalo bi se iznenadili. Svaka seljanka zna da je Kokoliosov penis iskrivljen poput banane i da sveenik ima osip na jajima, a mukarci ne znaju. Nemaju pojma o emu govorimo, misle da priamo o kuhanju, djeci i krpanju. A kad pronaemo krumpir koji nalikuje na muku spravu, dobro ga razgledamo i smijemo se. Kad bi se voda barem mogla dopremiti kui na neki drugi nain, da je ne nosim. Svaki je vr tei od prethodnoga i uvijek se smoim. Kau da su Normani trovali bunare tako da su u njih bacali trupla, pa nije bilo izbora: ili umrijeti od ei, ili od oneiene vode. To je pravo udo, otok bez potoka i rijeka, obdaren istom vodom iz zemlje ak i u kolovozu. Malo u se odmoriti kad doem kui, mrzim ljepljive trnke na dnu vrata kad se ponem znojiti. Htjela bih znati zbog ega je Bog sredio da ljeta budu pretopla a zime previe hladne. I gdje to pie da ene moraju nositi vodu, kad su mukarci snaniji? Kad me Mandras upita hou li se udati za njega, rei u: "Samo ako ti bude iao po vodu." Rei e: "Moe, ako ti ide u ribolov", a ja mu neu imati to odgovoriti. Treba nam neki pronalaza koji e postaviti crpku i tako vodu dovesti do kue. Mogla bih ubiti papasa. to je mislio kad je Mandrasu rekao da neu dobiti miraz? Ta tko se bez njega udaje? Papas veli da je to barbarstvo koje ne postoji ni u jednoj njemu znanoj civiliziranoj zemlji, te da se treba vjenati iz ljubavi kao to je on uinio, da je bestidno od toga uiniti transakciju, to podrazumijeva da se enom ne isplati oeniti ako sa sobom ne donese imetak. E, ako tako misli, trebat u se udati za stranca. Rekla sam mu: "Papakis, za topla vremena glupo je biti odjeven. eli li da ja budem jedina ena u Grkoj koja ljeti nije odjevena?" a on me poljubio u

elo i rekao: "Tako si pametna, gotovo bi mi mogla biti ki", i iziao. Sve mi doe da ga doekam gola kad se vrati kui, ozbiljno. Obiaji se moraju potovati, ak i onda kad su glupi, to bi rekla Mandrasova obitelj? Kako u podnijeti tu sramotu? Imam samo kozu. Trebam li iz oeve kue s kozom i sa svenjem odjee? I tko kae da ele moju kozu? E pa, ba ne idem bez svoje koze. Tko e joj puhati u nos i ekati je iza uha? Papakis sigurno nee. Kad bi papakis barem prestao pikiti po biljkama, sva se stresem od gaenja kad ih trebam upotrijebiti. Moda bih ih trebala negdje drugdje zasaditi, potajice, i samo njih koristiti. Ne mogu vie pitati susjede, kad savreno dobro vide da ih imamo na gomile, a stvarno im ne mogu rei da ih ne mogu koristiti jer su natopljene urinom. O, moj Boe. To sam si mogla misliti. Sranje. Zato nisam stavila krpu prije nego to sam podigla vr? Tako sam glupa, i sad je poela curiti krv. Fuj, tako je vrela i ljepljiva. Mislim da bi bilo bolje kad bih poslije dola po vr. Opet ista pria, pet u se dana gegati kao patka. MANDRAS (upravo izlazi iz luke i pjeva): Delfinu moj, k meni doi i do ribe ti sad poi. Ulovim li ribe ja, dat u ti komada dva. Ulovim li trave i travice, poklonit u djevojci perlice. Ulovim li krepanoga mia jest e juhu od imia. No ulovim li iveraka silu odjenut u vas u kadifu i svilu. Nema miraza. Sam Bog zna da je volim, ali to e drugi rei? Rei e da doktor lannis misli da je nisam vrijedan, to e rei. Stalno me naziva budalom i idiotom i kae da imam previe kefi da budem dobar mu. E, pa, budala jesam. Mukarac je uvijek budala kad su u pitanju ene, svi to znamo. Znam da se doktoru sviam, stalno me pita kad u traiti njegovo doputenje da se oenim Pela-gijom i pravi se da ne vidi kad s njom doem razgovarati. Problem je u tome da u njezinu drutvu ne sliim na sebe samoga. Hou rei, ja sam ozbiljan mukarac. Razmiljam o stvarima. Pratim politiku i znam koja je razlika izmeu rojalista i venizelista. Ozbiljan sam jer ne mislim samo na sebe: elim svijet uiniti boljim, elim odigrati vanu ulogu. No, kad sam s Pelagijom, kao da mi je

opet dvanaest godina: as izigravam Tarzana na maslini, as se pravim da se tuem s kozom. To je produciranje, ali to da radim? Ne mogu zamisliti da kaem: "Pelagija, hajde da razgovaramo o politici." ene ne interesiraju takve stvari, ele da ih zabavljamo. Nikad joj nisam priao o svojim matarijama. Moda i ona misli da sam budala. Znam da ne pripadamo istoj klasi. Doktor ju je nauio talijanski i malo engleski, kua im je vea od nae, no ja nisam manje vrijedan. Barem mislim da nisam manje vrijedan. Naprosto nisu tipina obitelj. Nekonvencionalna. Doktor kae ono to misli. esto mi nije jasno kakav je moj poloaj. Bilo bi mnogo jednostavnije da sam se zaljubio u Despinu ili Poliksenu. Da sam odradio exiteiu, bio bih iskusniji. Pa doktor je proputovao sva mora, bio je ak u Americi. A gdje sam ja bio? to znam? Bio sam na Itaki, Zanteu i Levkasu. I to mi je neto. Nemam nikakvih dogodovtina ni uspomena. Nikada nisam kuao francusko vino. On kae da u Irskoj svaki dan kii, a u ileu se nalazi pustinja u kojoj nikada nije kiilo. Volim Pelagiju, no znam da nikada neu biti pravi mukarac ako ne uinim neto vano, neto veliko, neto s ime u moi ivjeti, neto to e se potovati. Zato se nadam da e izbiti rat. Ne elim krvoprolie i slavu, elim neto s ime u se moi sukobiti. Ni jedan mukarac nije pravi mukarac ako nije bio vojnik. Moi u se vratiti u uniformi i nitko nee rei: "Mandras je simpatian tip, ali nikada nita od njega." Tada u zavrijediti miraz. A, dupini. Malo kormilom, prebaciti flok. Ne, ne, ne dolazi ti k meni. Idem ja k tebi. Nadam se da to nije samo igra. ini mi se da su to dupini Kosmas i Nionios i dupinica Krvstal. Kali-mera, moji nasmijeeni prijatelji. Miite se, namotavam mreu, i da niste uzeli previe riba. Jebi ga, skuhat u se. Dolazim u more. Skidaj se, bacaj sidro. uvajte se, dupini, dolazim. Isuse, to je krasno! Ima li ita ljepe od morske vode na vrelim preponama? Od toga da se jednom rukom dri za peraju dupina, a on te vue? Plivaj, Krvstal, plivaj. K vragu, to boli. PELAGIJA (siesta): Previe je vrue. Miu se vrata. Tko je to? Mandras? Ne, budalo, nee doi samo zato to misli na

njega. Kau da postoji neto poput duha ivuih ljudi. To si ti, Psipsina. O ne, o ne. Zato nemamo psa kao svi drugi? Ili barem maku? Mi moramo imati ludu kunu koja ne ide na siestu. Silazi. Koliko jo misli rasti? Ne mogu spavati s pola tone na prsima. Smiri se. Mmm, zato uvijek tako slatko mirie, Psipsina? Opet si krala jaja i bobice? Zato ne lovi mieve? Dosta mi je mljevenja mieva. Zato se ne koristi podom kao svi drugi? Kakvo je zadovoljstvo u tome da leti sobom ne dodirujui pod? Mmm, to si slatka, drago mi je to te Lemoni pronala. Stvarno. Kad bi ti bar bila Mandras. elim da mi Mandras lei na grudima. Boe, to je vrue. Kako izdri s tim krznom, Psipsina? Da si barem Mandras. to li on sad radi? Valjda je na moru, na povjetarcu. Tko zna kako njegova guza. Papakis kae da mu je guza prekrasna. Puna terakote. "Stranjica klasinoga kipa, krasna stranjica", rekao je. Ako sklopim oi, ispruim ruke i pomolim se sv. Gerasimu, kad ih opet otvorim, moda e na mojim grudima umjesto Psipsine biti Mandras. Nita od toga. Nita od toga, Psipsina. Tako je lijep. I tako zabavan. Trbuh me zabolio od smijeha prije nego to je pao s grane. Tada sam shvatila da ga volim, zbog straha koji sam osjetila kad je pao na posudu. Zagrlit u Psipsinu kao da je Mandras, moda e on to osjetiti. Nadam se da nema buha. Ne elim da mi ruke budu pune crvenih mrlja. Juer me svrbio gleanj i namjeravala sam te zbog toga okriviti, Psipsina, ali mislim da sam se ogrebla o trn. Kad e me zaprositi? Kae da mu majka ba i nije draga. Kako to moe rei za vlastitu majku? Kad bih se barem mogla sjetiti mitere! Jadna mitera. Umrla je mrava kao kostur, pljuvala je krv. Na fotografijama je lijepa, tako mlada i zadovoljna, po nainu na koji je poloila ruku na njegovo rame vidi se da ga je voljela. Da je iva, znala bih to da radim s Mandrasom, nagovorila bi papakisa da pristane na miraz. Mandrasa kao da nije briga. Nije ozbiljan tip i to me zabrinjava. Tako je zabavan, ali s njim ne mogu ni o emu razgovarati. S muem bi valjda trebalo o svemu raspravljati. S njim je sve zafrkancija. Duhovit je, to dokazuje da nije glup - barem se nadam. Kad pitam: "Hoe li

izbiti rat?" samo se nasmijei i kae: "Ba me briga. Hoe li pasti jedan poljubac?" Ne elim rat. Nek' ne izbije rat. Nek' se na ulazu u dvorite pojavi Mandras s ribom u ruci. Nek' Mandras svaki dan doe s ribom. Pravo da kaem, dosta mije ribe. Psipsina, jesi li primijetila -kad donese ribu, u tvojoj zdjelici svaki put zavri sve vei komad? MANDRAS (krpa svoje mree u luci): Juer su Britansku Somaliju osvojili Talijani. Kad e nas napasti iz Albanije? ini se da su tenkovima ili na deve. Osjeam se tako beskorisnim i beznaajnim na ovom otoku. Vrijeme je za muke poslove. Arsenije je u moje ime pisao Kralju da se javljam kao dobrovoljac, a iz samog Metaxasova ureda stiglo mi je pismo da e me pozvati ako me budu trebali. E, pa, veeras u ga natjerati da ponovno pie i kae kako odmah elim poziv. Kako u to rei Pelagiji? Jedno znam, zaprosit u je prije nego to odem, bez obzira na miraz. Pitat u njezina oca za doputenje, a zatim u kleknuti na jedno koljeno i zaprositi je. Bez zafrkancije. Dat u joj do znanja da branei Grku branim nju i svaku enu poput nje. Radi se o nacionalnome spasu. Naa je dunost uiniti sve to je u naoj moi. Ako poginem, to se tu moe, barem neu umrijeti uzalud. Umrijet u s imenima Pelagije i Grke na usnama, jer to je jedno te isto, jedna te ista svetinja. A ako preivim, ponosito u hodati cijeloga ivota, vratit u se svojim dupinima i mreama, i svi e govoriti: "Eno Mandrasa, borio se u ratu. Svi smo mi njegovi dunici", pa me ni Pelagija ni njezin otac nee moi pogledati u oi i rei da sam budala i idiot i da nikad neu biti nitko i nita - ribar s krhotinama terakote u guzici. PELAGIJA (vadi kleftico iz seoske penice): Gdje je Mandras? Obino je u ovo vrijeme tu. elim da doe. Jedva diem. Tako bih da doe. Ruke mi opet drhte. Bolje bi bilo da se prestanem tako glupo ceriti, svi e misliti da sam poludjela. Hajde, Mandrase, molim te, doi i neu svoj komad ribe uvaliti Psipsini. Samo utrobu, rep i glavu. Ostani na veeri i svoju u nogu gladiti o tvoje stopalo. Nije li Psipsina dovoljno velika da sama rastrga mieve? Tako sam glupa, sve radim bez razloga, iz navike. Ostani na veeri.

12 Sva Sveeva udesa NA OTOKU NIKAKVIH promjena, nikakvih zloslutnih nagovjetaja rata; ni samoga Boga ne uznemirie megalomanija i razaranja koja zatekoe svijet. Tono dvadeset treega kolovoza sveti ljiljan pred ikonom majke Boje u Demountsandati odjednom prohuja i svojim cvatom probudi nove nade, ponovivi udo i uvrstivi pobonost vjernika. Usred mjeseca, horda dotad nevienih zmija neotrovnica s crnim kriem na glavi i barunastom koom naoko niotkuda izmigolji u Markopoulu, te svojim svijanjem i puzanjem ispuni ulice. Priblie se srebrnoj ikoni Djevice, smjeste na biskupskome tronu, te se na kraju mise razmile jednako tiho i neobjanjivo kao to su i dole. U velikome ruevnom dvorcu Kastru, visoko ponad Travlia-te i Mitakate, ratne utvare Rimljana od Normana i Francuza traile su lozinku, dok su se aveti britanskih vojnika kockale sa sjenama Turaka, Katalonaca i Mletaka usred vlanih i neznanih labirinata podzemnih cisterni, tunela i rudnika. U poraenom mletakom gradu Fiskardu, razbjesnjeli Guiscardov duh uurbano je koraao bedemima edan grke krvi i blaga. Na sjevernome vrku Argostolija more je kao obino pljutalo u jame uz obalu i na nerazjanjiv nain nestajalo u zemljinoj utrobi, dok se u Palikiju stijena po imenu Kounoperta neprestano gibala u svojem nepromjenjivom ritmu. Seljani iz Manzavinate, predvidivi poput stijene, nikomu tko ih je bio spreman sasluati ne bi propustili rei daje flota britanskog ratnog brodovlja jednom prebacila lanac oko Kounoperte, no nije ju uspjela pomaknuti. Bijae to tek siuna grka stijena koja se oduprla sili i znanstvenoj znatielji najveega imperija koji je svijet ikada vidio. Moda je jo zanimljivije da francuska ekspedicija jednom prigodom nije uspjela pronai dno jezera Akoli, a zbunjeni zoolog iz Wyomin-ga potvrdio izvjee istaknutoga povjesniara lannisa Kosti Laver-dosa da divlji zeevi i neke koze na vrhu Ayia Dinati imaju zlatne i srebrne zube. Od vremena kada je boica lo pridonijela Ahilejevu ubojstvu Memnona i sluajnom ubojstvu Prokrise koje je poinio

njezin mu potpuno nesvjestan svog djela, otok bijae poznat po udesima. To nije bilo nita neobino, jer otok je imao svojeg ekskluzivnog sveca, a njegova svetost kao daje bila previe velika i sjajna za njega samoga. Sv. Gerasim, osuen i pocrnio, inae bi leao u nadsvoenom pozlaenom sarkofagu koji su redovnici njegova samostana za njega priredili, ve pet stoljea mrtav, sada bi odjednom nou ustajao. U grimiznim i zlatnim haljama, okien dragim kamenjem i starinskim medaljama, diskretno bi proklopotao i prokripio kroz svoju pastvu grenika i bolesnika, posjetio ih u njihovim domovima, katkad ak otiao sve do svojeg rodnog Korinta da se pokloni kostima predaka i proee brdima i umarcima svoje mladosti. No, dobri svetac do jutra bi se uvijek vratio, prisilivi brbljave asne sestre koje su ga dvorile da poiste blato sa zlatnoga brokata njegovih papua i njegove mrave mumificirane ekstremitete ponovno stave u pozu sveopega pokoja. Bijae to pravi svetac, ovjek uistinu blaen to se ne moe usporediti s lanim i sumnjivim svecima drugih religija. Nije okaljao svijet, poput sv. Dominika i njegove inkvizicije, nije bio predimenzionirani div kanibalskih sklonosti, poput sv. Kristofera, nije sluajno na samrti ubio promatrae poput sv. Katarine. Takoer mu nita nije nedostajalo, kao sv. Andriji, koji je ostavio tek petu svojega desnoga stopala u samostanu kraj Travliate. Poput sv. Spiridiona s Krfa, Gerasim je ivio uzorito i ostavio za sobom neoteenu posmrtnu ljusku kao inspiraciju i dokaz. S dvanaest godina otiao je u redovnike, proveo neko vrijeme u Svetoj zemlji, pet godina boravio na Zanteu, konano se skrasio u pilji kraj Spille, te otud preustrojio samostan u Omali, gdje je svojim rukama zasadio platanu i iskopao bunar. Inae cinini otoani toliko su ga voljeli da su ga slavili dva dana u godini, u kolovozu i u listopadu. Mnogi su sinovi po njemu dobili ime, u njega se vjerovalo usrdnije nego u samoga Gospoda, a na svojem prijestolju u raju morao se naviknuti na to da narod psuje i kune se zazivajui njegovo ime. Na dvije svoje svetkovine njegova dua

tolerantno bi odvratila pogled dok se cjelokupno otoko stanovnitvo dovodilo u stanje totalnoga pijanstva. Bijae osmi dan prije nego to e Metaxas odbiti Duceov ultimatum, premda je to jednako mogla biti i bilo koja svetkovina u posljednjih stotinu godina. Sunce izgubilo svoju estinu, dan blistav i topao, nimalo sparan. Lagan povjetarac s mora uuljavao se u masline i iuljavao iz njih utei liem, te je svaki listak svjetlucao srebrno i tamnozeleno poput zakuastoga semafora. Makovi i tratinice njihali su se u sparuenoj travi koja se poela oporavljati, a pele su maksimalno iskoritavale cvijee, kao da znaju da poinje jesen. Iz njihovih mnogobrojnih konica kapao je bistar tamni med, za koji su otoani bili uvjereni da je najbolji na svijetu. Visoko na vrhu Aenosu egipatski strvinari tragali su za tijelima nesretnih ili nespretnih koza, a dolje u nizini u vrijesu prhale su i prepirale se crne sicilijanske ptiice pjevice. Podno njih ukorijenili se i njukali nebrojeni jeevi, dalekovidno savijajui gnijezda od trave i lia u oekivanju skorih hladnih dana, a plae su bile prekrivene brodovima koji kao da su doivjeli manji brodolom, napola demontirani, izvueni na obalu zbog pregleda i krpanja pukotina. Tropske biljke na jugu otoka nisu vie bile tako bujne, kao da siu vlastiti sok ili zadravaju dah, a smokve se razmetahu tekim ljubiastim plodovima meu zelenim mladcima koji e dozreti sljedee godine, godine kad e i slubeno postati voem rimskih faista. U zoru Alekos pogladi kundak svoje zastarjele puke i odlui da je ne uzme sa sobom: na svetkovini je uvijek bilo previe rtava, to je umanjivalo vrijednost udesa. Zamota oruje u svoj pokriva i izie u maglu da vidi jesu li koze dobro. Na jedan dan namjeravao ih je ostaviti same, siguran da e ih svetac zatititi. Tijekom itavoga dugakoga spusta niz Aenos znao je da e uti zvonki zvuk njihovih zvona. Sam e igrati igru pogaanja kojoj od njih zvuk pripada. Osjeti gotovo nepodnoljivo uzbuenje unaprijed zamislivi prizor u kojem svetac lijei epileptiare i luake. Koga e izabrati? Dolje u selu, otac Arsenije isprazni bocu Robole niz svoje grlo i obrie oi pred kojima se mutilo, nenavikao na patnje koje

sa sobom donosi rano ustajanje, dok Pelagija i njezin otac zavezae kozu za maslinu i zakljuae Psipsinu u ormar u kojem nema niega to mi mogla rastrgati u komadie. Kokolios se samo nakratko uhvati u kotac sa svojim komunistikim uvjerenjima o opijumu za mase, a zatim ipak obue eninu odjeu. Stamatis slijepi unjastu kapu od papira i provjeri veliinu dok je njegova ena trgala grude sira, umatala slatkie - rozoli i mantolu, i usput uspijevala prigovarati. Melago Velizarije natovari svoj top na lea jedroga bika, kojega je posudio od bratia u treem koljenu sanjajui pobjedu u utrci. Top je napunio komadiima srebrne i zlatne folije, unaprijed se radujui uzdasima oduevljenja u gomili kad bljetava municija sune uvis, a zatim zalepra prema dolje poput kie metalnih leptira. Rumene asne sestrice u samostanu probudie mnogobrojne goste i hodoasnike u njihovim urednim gostinskim sobama, napunie kriave posude za pranje i vreve, uredie izvezene jastuke, za-mijenie raskone runike i pometoe prainu. Same su ivjele u spartanskim sobicima s poderanom prostirkom od rogoine, kri-pavim niskim krevetom na kotaie i tamnim ikonama na zidovima. Uivale su dvoriti druge i pohlepno gutale njihove prie o nevolji i prevari, slaui od onoga to bi ule sliku-slagalicu vanjskoga svijeta. Bolje o njemu sluati nego u njemu ivjeti, u to su bile sigurne. U susjednoj ludnici ostale asne sestre odijevale su stanare u iste halje i pitale se kojega e od njih izlijeiti sveeva aura. Vrlo bi rijetko uskratio izljeenje, a njegova velika milostivost (moda i tatina) nesumnjivo je sama po sebi predstavljala jamstvo ozdravljenja nekoga nesretnika. Hoe li to biti Mina, koja je kretala i nerazumljivo blebetala, nikoga nije prepoznavala i pokazivala svoju golotinju onima koji nisu na oprezu? Ili moda Dmitri, koji je razbijao prozore i boce, a onda jeo staklo? Maria, koja je mislila daje amerika kraljica, pa je i doktore tjerala da joj priu na koljenima? Sokrat, koji je bio takav neurastenik da je i samo podizanje vilice predstavljalo neizdrivu odgovornost od koje bi se

rasplakao ili poeo drhtati? asne su vjerovale da je sam ivot u sveevoj blizini blag oblik lijeka i u lucidnim trenucima luaci bi se pitali kad e na njih doi red. Svoj odabir svetac je obavljao naoko bez ikakve logike i dosljednosti, pa su neki umrli nakon etrdesetogodinjega ekanja, a drugi su pak jedne godine doli s dijagnozom ateizma i nedolinoga ponaanja i ve bi sljedee bili vani. Vani, prekrasnim livadama doline i izmeu platana koje su omeivale cestu iz Kastra, dva dana stizali su hodoasnici i koribanti, neki iz vrlo dalekih krajeva. Rodbina luaka ve je poljubila svece-vu ruku i zajedno se u crkvi pomolila za ozdravljenje svojih najmilijih, dok su asne sestre latile zlatne ukrase, punile zgradu cvijeem i palile goleme svijee. Klupe su bile ispunjene ljudima koji su se povrno poznavali i obnavljali svoja prijateljstva ivahnim i brbljavim razgovorom. Oni koji nisu Grci krivo bi ga protumaili kao bezobzirnost. Vani su hodoasnici sa ivotinja istovarivali f e tu, lubenice, kuhanu perad i kefalonijsku pitu od mesa, podijelili jelo sa svojim susjedima i jedni na raun drugih smiljali epigramske kuplete. Skupine nasmijanih djevojaka etale su unaokolo ruku pod ruku, postrance se smijeei potencijalnim enicima i moguim zaetnicima flerta, a mukarci, koji su se pravili da ih ne vide, stajahu u skupinama maui rukama i bocama i rjeavajui najvee svjetske probleme. Sveenici su se sakupili kao roj pela i silnim gravitasom razglabali o teolokim temama. Njihove sijede brade naglasile su patrijarhalni efekt nalatenih crnih cipela i halja to su se vijorile na vjetru. Strpljivo su podnaali upadice vjernika, koji bi se kao jedine suvisle isprike za razgovor sjetili tek upitati hoe li taj i taj biskup biti nazoan. No prizori pastoralnoga veselja i sveenikoga dostojanstva tek su prikrivali sve vei nemir u srcima svih prisutnih, nemir iekivanja, strah od toga da e vidjeti neto to nema mehanikoga objanjenja, strepnju koja obuzme sve one kojima predstoji da na svoje oi vide pomicanje granice izmeu ovoga i onoga svijeta. Bijae to nervoza koja bi

prerasla u gr u elucu i dovela do suza kad bi zazvonila zvona za poetak mise. Nasta vreva od prie i komeanja dok se ljudi poee gurati u crkvu, ispunie je punu puncatu i stisnue se u vanjsko dvorite. Neki odoe stajati u sveeniko groblje. Na razliitim mjestima u gomili Alekos, Velizarije, Pelagija, doktor lannis, Kokolios i Stamatis naulili su ui ne bi li uli udaljeni sveenikov glas koji je sluio pjevanu misu. Svijet u crkvi bi se prekriio, neto kasnije uinili bi to oni na vratima, pa oni iza njih, pa oni koji su bili jo dalje, i gomila kao da bi se od te geste namrekala, kao kad baci kamen u vodu. Sunce se popne jo vie, a ljudi se, onako zbijeni, poee preznojavati. Ljepljiva sparina postade nepodnoljiva kad se misa priblii svojem zvunom svretku i narod zapoe obrnut proces struganja nogama i guranja u kojem se onima koji nisu imali sree s mjestom u crkvi srea odjednom obrnu, te prvi dooe do mjesta pod platanom na kojem je svetac inio udesa. U crkvi nosai podigoe sveevo tijelo, a pod stablom vesele asne sestre neprestano mijenjahu raspored meu nepredvidivom i nepostojanom skupinom luaka, mahom krotkih i preplaenih, silno impresioniranih kaosom nepoznatih lica koja su se tiskala uokolo. Guta stakla pone zavijati. Amerika kraljica, oduevljena dolaskom svojih podanika, zauzme uzvienu kraljevsku pozu, dok se jadan Sokrat zabulji u svoje desno stopalo, koje vie nije mogao pomaknuti. Uloi svu snagu svoje volje koja, na njegovo golemo uenje, pomakne jedan kaiprst. Snagom volje pokua ga zaustaviti, no snagom volje ne uspije djelovati na snagu svoje volje. Uhvaen u klopku regresivne nesposobnosti, stajao je potpuno nepomian i povukao se u kaleidoskop nepovezanih slika koje su mu zujale u glavi. Jedna asna obrie suzu s njegova lica i pouri umiriti gutaa stakla. Ostale joj se pridruie u nastojanju da laskanjem nagovore pacijente da sjednu ili legnu.

Mina sjedne pod udesno stablo i rukama obavije koljena. Unato mnotvu svijeta i unato oiglednome zastoru koji je njezin svijet razdvajao od njihova, osjetila je da neko mirno raspoloenje prodire u njezine nepovezane misli. Pogleda bljetavo olienu crkvu i shvati daje to crkva. "Kornjaina jaja", pomisli ona, a zatim se prisjeti djelia besmislene pjesmice iz djetinjstva. Odjednom ustane i pone podizati halju, no njena je asna prisili da sjedne. Ona se pokori i stade oslukivati nejasne i uzburkane glasove u svojim grudima. Katkad bi glasovi vikali i vriskali i ne bi ih se mogla osloboditi ak ni kad bi unula u neki kut i glavom lupala o zid. Katkad bi je prisilili da neto uini, prijetei joj da nee otii sve dok ne napravi ono to joj je reeno. Katkad bi je od njih toliko svrbjelo te bi u mahnitosti noktima parala svoje tijelo, ponekad bi joj naredili da prestane disati. U vrtlogu panike osjetila bi kako joj plua ne rade, a srce se usporava i pribliava potpunom zastoju. Katkad bi jaz izmeu nje i svijeta postao toliko irok te bi ispod svojih nogu vidjela beskrajnu prazninu. Bijahu to trenuci kad bi grozniavo trala u potrazi za tlom, sudarajui se s nevidljivim predmetima od kojih bi dobila modrice i raskrvarila se. Katkad bi se od straha toliko oznojila te bi postala klizava i asne je ne bi mogle obuzdati, pa bi plaui i hraui klizila podovima ludnice. Najgore bi bilo kad bi oko sebe vidjela lica ljudi, znala da je promatraju, znala da je namjeravaju ubiti, te bi podigla suknje da sakrije svoje lice, kao da e se tim trikom uspjeti od njih sakriti. Svaki put kad bi to uinila, niotkuda bi se pojavile ruke i njezine suknje potegnule natrag, te bi se svom snagom svojega oaja trebala boriti da ih ponovno podigne. Proganjana i ranjena, Mina je uurena sjedila na travi kad joj se priblii neka nejasna sjena i proe pokraj nje. Doktor lannis i Pelagija naoe se na elu gomile i sa sve veim uzbuenjem promatrahu kako sveevo ureeno tijelo nose nad luacima koji leahu na tlu. Nikada se ni s jednim tijelom nije rukovalo tako paljivo ni s toliko potovanja: ne smije se pomaknuti niti poremetiti u mrtvakim nosilima. Njegovi nosai oprezno koraahu izmeu ruku i nogu luaka,

a uznemirene obitelji obuzdavahu mlataranje i grenje svojih jadnih roaka. Oi gutaa stakla zakolutae, na usta mu izbi epileptika pjena, no on osta nepomian. Nije imao obitelji koja bi ga mogla smiriti i od sveca je crpio snagu koja ga je obuzdala. Vidje kako mu kraj nosa prolazi par izvezenih papua. Dok su sveca odnosili, u agoniji i iekivanju ljudi paljivo promatrahu oboljele da vide ima li kakvih promjena. Netko ugleda Sokrata i uperi u nj prst. Tresao je ramenima poput atletiara koji se upravo sprema baciti koplje. Zaueno je buljio u svoje ruke, redom pomiui prst za prstom. Odjednom podigne oi i ugleda kako ga svi promatraju, te srameljivo mahnu. Gomili se otme neprirodan urlik, a Sokratova majka padne na koljena ljubei sinove ruke. Ustane, raskrili ruke prema nebeskome beskraju i uzvikne: "Nek' je hvala svecu, nek' je hvala svecu", te itav skup umah zahvati histerija pozitivnoga strahopotovanja. Doktor lannis odvue Pelagiju iz guve koja e uslijediti, te obrie znoj s lica i suze s oiju. Drhtao je itavim tijelom, a vidio je da se isto dogodilo i Pelagiji. "Obian psiholoki fenomen", promrmlja sebi samome, no iznenada ga obuzme osjeaj vlastite nezahvalnosti. Crkveno zvono estoko zaori jer asne i sveenici zapodjenue civiliziranu borbu u nastojanju da barem jednom potegnu konop. Zapone puka zabava, potaknuta sveopim olakanjem i potrebom da se odagnaju trnci, kao i prirodnom sklonou otoana za proslave. Velizarije dopusti Lemoni da ibicom pripali top. Uslijedi strahovita grmljavina popraena svjetlucavom kiom staniola koja zalepra i pone se sputati prema zemlji poput Zeusovih zlatnih pahulja. Sokrat je sav blaen koraao kroz more ruku koje ga lupkahu po leima i bujicu poljubaca to se stutila na njegovu ruku. "Je li ovo svetkovina sveca?" upita on. "Znam da zvui glupo, no ne sjeam se kako sam na nju doao." Dohvatie ga u ples, sirtos mladih iz Liksurija. Mala improvizirana skupina glazbenika koju su inili askotso-bouno, gajde, frula, gitara i mandolina utimavale se

na razliitim tokama glazbenoga kompasa, dok je odlian bariton, inae po zanimanju klesar, smiljao pjesmu u ast udu. Otpjevao bijedan stih koji bi plesai zatim ponovili, to bi mu dalo vremena da smisli sljedei, sve dok se nije pojavila itava pjesma s melodijom: "Jednog lijepog jutra uputih se da vidim djevojke kako pleu Dooh kao poganin, mislei na hranu i vino. No svetac odagna moje sumnje I otkri mi dobrotu Boju..." Niz zgodnih djevojaka koje se u pozadini drahu za ruke pomicao se lijevo-desno, dok bi red mladia pred njima nogom zamahnuo unatrag glava okrenutih u istome smjeru, poskakujui lagano poput zrikavaca. Sokrat uzme crveni rubac plesaa-predvodnika, te na oduevljenje promatraa izvede najakrobatskiju i najatraktivniju tsalimu koju su ikada vidjeli. Dok su mu noge dopirale do visine glave i ukrtale se, dok su mu iz usta prodirale rijei pjesme, prvi put osjeti veselje i olakanje. Tijelo mu je poskakivalo i vrtjelo se bez ikakva svjesnog napora, miii na koje je odavno zaboravio kljocali su poput elika, te gotovo osjeti kako mu samo sunce svjetluca na zubima kad se njegovim licem razlije golem nesuzdriv osmijeh. Zvuk mijeha odjekivao mu u glavi. Iznenada pogleda oblake na planini Aenos i padne mu na pamet kako mora da je umro i doao u raj. Nastavi jo jae zamahivati nogama, a srce mu zapjeva poput ptijega zbora. Trupa iz Argostolija popraena svojim glazbenicima zaplee di-varatiko, to izazva negodovanje Liksurijanaca i odobravanje Ar-gostolijanaca, a na suprotnoj strani livade mnotvo ribara, koje su zvali tratoloi, pone otvarati boce i veselo zapjeva pjesme koje su tjednima uvjebavali u tavernama Panagopoule, nakon to bi podijelili dnevnu zaradu, zadirkivali se zbog utrka, jeli masline i pret-zu, te konano dosegnuli toku na kojoj bi prirodno i neizbjeno zapjevali. Zajedno zapjevae cantadu:

"Vrtu u kojem sjedi Ne treba ukrasa, Jer ti si njegov cvijet. Ne vide ga Tek lude i budale." Brza arpeggia gitare su odleprala i tenor zapone jednu ariettu. Glas mu je zajecao na najviem tonu, nadjaavajui avrljanje gomile, pa ak i pucanj Velizarijeva topa. Uto mu se pridrue i prijatelji, te izvezoe finu polifonu harmoniju oko njegove melodije, zavr-ivi skladno u tonome tonu i u tonome kljuu, ime je pomorsko bratstvo podastrlo nepobitan dokaz svojega metafizikog jedinstva. Sitne su asne posred ope pjesme i plesa izvezle stazu od crnih halja, ostavivi za sobom gomile vina i jela. Oni pijani ve poee ismijavati jedni druge, a ponegdje ismijavanje preraste u vrijeanje i u tunjavu. Doktor lannis odloi svoj sir i dinje ne bi li zaustavio krvarenje iz nosova i posjeklina od razbijenih boca. ene i razumniji mukarci maknue svoje pokrivae dalje od onih koji bi mogli po-divljati. Pelagija se primakne manastiru i sjedne na klupu. Promatrala je kako plesai obiaje puke sveanosti dovode do panegirika. Pojavie se mukarci apsurdno odjeveni u pripijene bijele koulje, bijele kiltove, bijele rukavice i neumjerene papirnate bijele eire, ureeni crvenim svilenim vrpcama, grozdovima sitnih zvonca, zlatnim nakitom i lancima, slikama voljenih osoba ili Kralja, u pratnji niskih djeaia satirino preodjevenih u djevojice. Svi su bili okieni veselim i grotesknim maskama, ukljuujui Kokoliosa, odjevena u najdragocjeniju odjeu svoje ene unato njezinu negodovanju. Pokraj ceste momci namazanih lica, u fantastinim kostimima, zapoee s predstavom babaoulije, kominoga skea u kojemu ni svetac nije ostao poteen poruge. Vrtlog polki, kadrila, valcera i balla, koji kao da su se meusobno natjecali, pretvori mnotvo u kaos posruih tijela, vritanja i uvreda. Pelagija uoi kako Lemoni ozbiljna izraza, pokuava zapaliti bradu izvaljenom i od pia klonulom sveeniku, a srce joj zaigra kad ugleda Mandrasa kako baca petarde meu noge plesaa iz Fiskarda. Nestane joj iz vidokruga, a zatim osjeti kako je netko lupka po ramenu. Podigne pogled i ugleda Mandrasa, ruku raskriljenih u tobonjem zagrljaju. Nasmijei mu se premda

je bio pijan, a on iznenada padne na koljena i pjevajui dramatino ree: "Siora, hoe li se udati za me? Umrijet u ako se ne uda za me." "Zato me zove Siora?" upita ona. "Jer govori talijanski i katkad nosi eir." Glupavo se naceri, a Pelagija ree: "Ali ja nisam plemkinja i ne smije me tako zvati." Neko ga je vrijeme promatrala, a onda medu njima prostruji tiina, tiina koja je obveze da odgovori na njegovu branu ponudu: "Naravno da u se udati za te", ree tiho. Mandras skoi visoko u zrak i Pelagija primijeti da su koljena njegovih hlaa potamnjela jer je kleknuo u mlaku vina. Poskakivao je i radio piruete, a ona smijui se ustane. No nije uspjela ostati na nogama: neka nevidljiva sila kao da ju je drala na klupi. Njezin novi zarunik baci se natrake na travu i zaurla od sree, no iznenada sjedne, na licu mu se pojavi izraz krajnje ozbiljnosti, te ree: "Koritsimou, volim te iz dubine due, no moi emo se vjenati tek kad se vratim iz vojske." "Odi razgovarati s mojim ocem", ree Pelagija. Srce kao da joj je zapelo u grlu dok je omamljena lutala meu sudionicima bune zabave i pokuavala shvatiti to kontradiktorno udo. Zbunjena injenicom da se ne osjea onoliko sretno koliko bi trebala, vrati se u crkvu ne bi li ostala sama sa svecem. Dan je sporo protjecao, no Mandrasa svlada pie prije nego to je uspio pronai doktora. Zaspa sav blaen u nekoj prljavoj lokvi neodreenoga sadraja, a u blizini Stamatis nasrne na Kokoliosa monarhistikim noem i zaprijeti da e mu odrezati komunistika jaja, a zatim mu se baci u zagrljaj i zakune se u bratstvo do groba. Inae, jedan je ovjek umro od uboda noem zbog svae oko vlasnitva koja se oduljila gotovo itavo stoljee, a ocu Arseniju pojavi se pred oima tako nejasno ukazanje, te u Velizariju prepozna svojega pokojnoga oca. Nakon naoko neukrotive poslijepodnevne anarhije nastupi veer, te doe vrijeme za zavrnu utrku. Djeaii zajahae debele jarce, siunu djevojicu privezae za velikog psa,

namirene pijanice natrake zajahae magarce, izmueni ispijeni konji ovjesie glave kad se na njihove slabine popee debeli vlasnici taverna, a Velizari-je zajae dobroudnoga bika kojega je posudio. Uslijedi neregularni start koji nije bilo mogue ponoviti, te zapone zabavni stampedo prije nego to je sudac zaduen za odreivanje starta uope uspio podii svoj rubac. Djevojica na velikom psu tangencijalno skrenu prema janjeoj butnoj kosti koja je pala na zemlju, djeaci su poskakivali na jarcima ne pomiui se ni naprijed ni natrag, magarci posluno kasae u svim smjerovima, samo ne prema cilju, a konji se odbie maknuti s mjesta. Jedino bik i njegov golemi teret pravocrtno otklipsae prema kraju livade, a pred njima se nala tek jedna uzbuena svinja bez jahaa. Velizarije, omiljeni pobjednik, doe na cilj, sjae, te, na uenje i uz pljesak gledatelja, uhvati bika za rogove i jednim ga snanim trzajem srui na zemlju. ivotinja osta leati i rikati od zbunjenosti i zaprepatenja, a Velizarije nestane na ramenima gomile. Skupine pijanaca poee se udaljavati, pjevajui promuklo iz svega glasa: "Ostavljamo drubu na svetkovini U finom borbenom raspoloenju. Krenusmo kao hodoasnici A natrag teturamo pijani U skladu s obiajem. Svetac nam se odozgo smijei, A mi ga slavimo Plesom i posrtanjem." Pelagija i doktor vratie se kui, otac Arsenije iskoristi gostoljubivost manastira, Alekos provede no u kamenom sklonitu na pola puta do planine, a Kokolios i Stamatis nestadoe u makiji Troinate u potrazi za svojim enama. Ponovno u ludnici, Mina je sjedila na svojem krevetu i nikako da shvati gdje se nalazi. Treptala je oima i gledala svoje noge, te primijetila da su joj stopala prilino prljava. Ue njezin stric da se oprosti do sljedee godine, no, na njegovo iznenaenje, ona se veselo nasmijei: "Theio, jesi li doao da me odvede kui?" Njezin roak se zabezekne, krikne u nevjerici, okrene se oko vlastite osi aka stegnutih u zraku, od goleme sree otplee tri koraka kalamatiano-sa, a zatim je pone njihati u naruju sveudilj

klikui "Efkharisto, ef-kharisto". Ona gaje prepoznala, vie ne blebee nesuvislo, vie nema potrebu dizati suknju, normalna je i, s dvadeset est godina, jo se moe udati - uz miraz i malo sree. Odaalje poljupce prema nebu i obea svecu da e skupiti miraz, pa makar ga to stajalo ivota. ini se da je Gerasim te godine uinio dva uda, te u svojoj skromnosti odluio da jedno od njih naoko bude manje senzacionalno od drugoga. Guta stakla i njegovi nesretni drugovi sjetno promatrahu njezin odlazak, pitavi se s gorinom koliko e ih dugo svetac natjerati da ekaju. 13 Delirij MANDRAS SE NIJE pojavljivao dva dana nakon svetkovine, bacivi Pelagiju u stanje bolnoga iekivanja. Nije znala to mu se moglo dogoditi, pa je smiljala razloge njegova nedolaska. Ono je sve vie prerastalo u odsutnost koja je polagano postala stvarnijim od obveza i predmeta svakodnevice. Sa sveanosti se vratila pjeke s ocem i zakljuila da njegov neozbiljni ton proizlazi iz kombinacije pia i injenice da ga Mandras nije pronaao. Pri svakome koraku eljela je zaustaviti bujicu njegovih rijei o psiholokoj prirodi udesa i njegove zauujue sirove primjedbe o tome to se dogaalo na periferiji puke sveanosti. Sva je pucala od nepodnoljive mjeavine nemira i sree, te bi najvie voljela govoriti o Mandrasovoj pronji. Taj podatak bio je najvaniji na itavome svijetu i htjela ga je podijeliti sa svojim ocem ne bi li si olakala teret. Doktor i ne zamijeti njezine zajapurene obraze, njezinu nekoncentriranost, njezino neprestano spoticanje o kamenje, prenaglaene geste njezinih ruku i podrhtavanje njezina glasa. Dosegao je upravo onaj stupanj pijanstva na kojemu dobro raspoloenje naginje prema munini i teturanju, pa se odluila povui. Takvo njegovo veselje iskljuivalo je svaku osjetljivost prema raspoloenju njegove keri, pa mu vijest nije priopila ni kad su stigli kui, gdje doktor uzme filozofski raspoloenu Psipsinu u naruje i otplee s njom valcer u dvoritu prije nego to e se pomokriti na metvicu i otii na poinak, smradan i potpuno odjeven.

Pelagija ode u svoj krevet, no ne uspije zaspati. Mjesec u zadnjoj etvrti odailja je trake sablasnoga srebrnoga svjetla kroz rebrenice kura, te ju je zajedno s energinim tesanjem zrikavaca drao budnom dok je na leima leala u krevetu. Nikad se nije osjeala tako budno. Misli su joj se neprestano vraale na dogaaje prethodnoga dana: na udo, pjesme i plesove, tunjave, utrku, branu ponudu. Na to su se stalno vraale: svaki slijed misli vratio bi se zgodnomu mladiu koji je kleao pred klupom na kojoj je ona sjedila, Mandrasu na koljenima u lokvici vina, prelijepomu, sjajnomu, mladomu Mandrasu, Mandrasu divnomu poput Apolona. Sva se ovlai kad ih zamisli isprepletene u naruju, u mislima joj se ukae kao nona mora, pone gibati ruke i noge, pomiluje njegova lea i u njegovoj odsutnosti osjeti kako njegov njeno savijeni jezik dodiruje njezine grudi, a njegova je teina gipko pritie. "Volim te", prizna mu ona, no istodobno je obuzmu sumnje poput napadaja nevidljivih vraiaka. Udaja je bila tako velik dogaaj, naputanje jednoga i prihvaanje drugoga ivota. Znaila je naputanje oeve kue, znaila je raanje djece i nesmiljen rad umjesto ove njene idile i njezinih kominih trenutaka, mirnih svakodnevnih dogaaja i odgovarajue ekscentrinosti. Uasavala se pomisli da prima nareenja ili odluke od bilo koga osim svojega oca ije su naredbe, ma koliko otresite ili otre, zapravo predstavljale zahtjeve preruene u ironiju. Kakav e biti Mandras? Koliko ga dobro zapravo poznaje? Ima li bilo kakve dokaze o njegovu strpljenju i humanosti? Istina, donosio je darove, no hoe li oni nestati nakon to pogodi dobar posao? Nije li moda previe mlad i nagao? U njegovim pokretima i nepromiljenim reakcijama bilo je neega previe odlunoga. Kako imati povjerenja u nekoga tko odgovara odmah, bez razmiljanja? U nekoga ija su djela i rijei poetini, ali ne i promiljeni? Plaila ju je sumnja da u njegovu srcu ima neto nepopustljivo. Moda je Romoi, a da toga ni sam nije svjestan, pomisli ona. Uostalom, koja je razlika izmeu enje i ljubavi? Sluajui prigueno zujanje komarca, usporeivala je svojega zarunika s ocem. Potonjega je

oboavala - da, bijae to ljubav. No, ima li taj osjeaj ikakve slinosti s onim to osjea prema Mandrasu? Hoe li se u njegovoj slubi osjeati toliko slobodno? Postoje li naprosto razliiti oblici ljubavi? Ako ovo to osjea prema Mandrasu nije ljubav, zbog ega je bez daha, zbog ega ta golema i stalna udnja od koje joj se koi jezik, a srce lupa tako snano? Zbog ega njome bez ikakvoga razloga upravlja taj nesavladivi osjeaj, poput Boga ili nekakvoga diktatora? Zbog ega, poput presuda oca Arsenija, ima snagu zakona, ali ne i njegovu formu? Mjesec se pomaknu iza maslina, projicirajui neprestano gibanje lia na zid, melankolina zvonca koza s Aenosa odjekivala su u pomalo hladnoj noi, a ulo se kako Psipsina vani neto lovi u dvoritu. Sama lovi mieve, pomisli Pelagija leei i oslukujui opipljivu glad svojega tijela. Razmiljala je o kuninu kapricioznom joie de vivre, o njezinoj nevinosti i o potpunoj stopljenosti s vlastitim biem, te joj iznenada sinu kako je mladenaku nemarnost krivo protumaila kao neto nalik na tugu. Zamisli da je Mandras umro. Na oi joj navru suze, no istodobno sa zgraanjem osjeti olakanje. Strogo otjera tu sliku i prekori samu sebe zbog podlosti. Ujutro poe u dvorite i odredi si zadatke koji e joj omoguiti da ga ugleda im prijee zavoj na cesti, onaj isti zavoj na kojem ga je pogodio Velizarije. Dok je koza preivala, ona provjeri ima li krpelja, spali ih vrelom iglom, a zatim jo jednom proruje kroz otre dlake. Neprekidno je pogledavala dolazi li Mandras. Njezin otac ode u kapheneion na doruak, te joj pade na pamet kako bi i Psip-sina mogla imati krpelja. Poloi ivotinju na zid, jo blie cesti, te prstima pone prelaziti uz dlaku. Pelagija zavue svoj nos u mekanu dlaku na trbuhu, te od slatkoga mirisa istodobno osjeti tugu i olakanje. Psipsina se od uitka migoljila i skviala, a marljivi su prsti pronali dvije buhe i stisnuli ih noktima palca i kaiprsta. Kako se nije eljela udaljiti od zida, Pelagija estoko ielja kunu i iisti upave vorove dlake. Ovije Psipsinu oko vrata i odlui poi po vodu, to e je odvesti skroz oko zavoja. Psipsina zaspi dok je Pelagija sjedila uz

bunar i druge ene ukljuila u razgovor, no zaboravila je svaki detalj skandala o kojima se raspravljalo, a pogled joj je neprestano lutao. Osjeti laganu muninu. Izvue vie vode nego to joj je trebalo i odlui da e zaliti biljke. Umorna od ekanja, sjedne u sjenu masline, s rukom oko mravoga vrata svoje koze koja je nastavila ravnoduno vakati kao da je njezin svijet jedini koji postoji. enja preraste u nestrpljenje, a onda u srdbu. Ne bi li rasrdila Mandrasa, Pelagija odlui otii u etnju. Pravo mu budi ako je ne nae. Hodala je niz cestu u smjeru kojim je on trebao doi, prosjedila na zidu sve dok dan nije postao previe topao, a zatim se uputila kroz makiju, gdje naie na Lemoni koja je traila zrikavce. Pelagija sjedne na stijenu i promatrae kako se djevojica uri od jednoga grma do drugoga, lovei svojini bucmastim prstima zrak dok bi zrikavci pokuali pobjei. "Koritsimou, koliko ti je godina?" odjednom upita Pelagija. "est", ree Lemoni. "Tono est. Nakon sljedee svetkovine bit e mi sedam." "Zna li brojiti do deset?" "Do trideset", ree Lemoni, koja to odmah krenu dokazati: "Dvadeset jedan, dvadeset dva, dvadeset trideset." Pelagija uzdahnu. Pomisli kako e nakon jo dvije svetkovine Lemoni trebati raditi u kui, i bit e to kraj njezinu lovu na sitne ivotinje u makiji. Upast e u monotoniju kvarenja mukaraca i o vanim e temama smjeti raspravljati samo sa enama, dok mukarci ne sluaju ili kad su u kapheneionu i igraju trik-trak umjesto da rade. Lemoni e pronai slobodu tek kad postane udovica, no upravo u to vrijeme zajednica e joj okrenuti lea, kao da nema pravo nadivjeti svojega mua, kao daje umro samo zbog enina nemara. Zbog toga treba imati sinove - bijae to jedino osiguranje od siromane i zastraujue starosti. Pelagija je eljela da Lemoni doivi neto bolje, kao da je isprazno samoj sebi eljeti bolju budunost. Lemoni iznenada jaukne i prene Pelagiju iz njezinih misli. Zvualo je to poput zavijanja make. Iz Lemoninih oiju briznue suze i ona stisne kaiprst, presavije se i pone se

ljuljati gore-dolje. Pelagija dotri do nje i rastvori joj prste: "to se dogodilo, koritsi-mou? to te ozlijedilo?" "Ugrizlo, ugrizlo", plakala je ona. "O, Boe. Zar nisi znala da oni grizu?" Stavi njezine prste do svojih usta i pone ih tresti. "Imaju velika klijeta. Ubrzo e te prestati boljeti." Lemoni ponovno stisne svoj prst: "Pee." "Da si zrikavac, i ti bi ugrizla ljude koji bi te uzeli u ruke. Zrika-vac je mislio da e mu nanijeti bol, pa ju je zato on nanio tebi. Tako ti to ide. Kada bude starija, vidjet e da su i ljudi takvi." Pelagija se pretvarala da baca posebne ari protiv ugriza zrikav-ca, te odvede smirenu Lemoni natrag u selo. Mandrasa jo uvijek nije bilo i sve je djelovalo neuobiajeno tiho. Ljudi su se vukli, lijeili mamurluk i modrice za koje sami nisu znali kako su ih dobili. Magarac je smijeno i nadugako revao, a iz tamnih interijera kua stizao mu je u nepravilnome refrenu "Ai gamisou". Pelagija pone pripremati veernji obrok, sretna to to ovaj put nee biti riba. Poslije, sjedei sa svojim ocem nakon uobiajenoga peripata, on iznenada ree: "Pretpostavljam da nije doao jer mu je zlo kao i svima ostalima." Pelagija osjeti kako je preplavljuje osjeaj zahvalnosti, te primi njegovu ruku i poljubi je. Doktor stisne njezinu ruku i ree alosnim tonom: "to u ja kad ti ode?" "Papakis, pitao me hou li poi za njega... Rekla sam mu da treba pitati tebe." "Ja za njega neu poi", ree doktor lannis. "Mislim da bi bilo puno pametnije kad bi se tobom oenio." Ponovno joj stisne ruku. "Najednom mojem brodu bilo je nekoliko Arapa. Nakon svake reenice rekli bi 'inshallah', 'Uinit u to sutra, inshallah.' To je znalo ii na ivce, jer je izgledalo da od Boga oekuju da preuzme njihov posao kad im se nije dalo. No ima u tome neke mudrosti. Udat e se za Mandrasa ako tako odredi providnost." "Zar ti se ne svia, papakis?" Okrene se i njeno je pogleda: "Previe je mlad. Svatko je previe mlad za enidbu. I ja sam bio. Osim toga, odmogao

sam ti. itala si Cavafvjevu poeziju, nauio sam te novogrki i talijanski. On ti nije par, a oekuje da bude bolji od svoje ene. Uostalom, mukarac je. Toliko sam puta pomislio da bi se samo za stranca mogla sretno udati, za zubara iz Norveke ili nekog slinog." Pelagija se nasmije toj apsurdnoj ideji i zanijemi. "Zove me 'Sio-ra,'" ona e. "Toga sam se bojao." Nasta dugaka stanka u kojoj su oboje promatrali zvijezde iznad planine, a zatim doktor lannis upita: "Jesi li ikada razmiljala o tome da emigriramo? U Ameriku, Kanadu, ili nekamo drugamo?" Pelagija sklopi oi i uzdahnu. "Mandras", ree ona. "Da. Mandras. Ovo je na dom. Drugoga nemamo. U Torontu vjerojatno snijei, a u Hollywoodu nam nitko ne bi dao ulogu." Doktor ustane i ue u kuu, vrativi se s neim u ruci to se metalno svjetlucalo u polutami. Vrlo formalno urui to svojoj keri. Ona uzme predmet, vidje to je, isproba njegovu zlokobnu teinu i ispusti ga pomalo uasnuto u krilo svoje suknje. Doktor osta stajati. "Bit e rata. U ratu se dogaaju stravine stvari. Posebno enama. Upotrijebi ga da se zatiti, a ako je potrebno, i da ga podigne protiv sebe. Takoer ga moe podignuti protiv mene ako to okolnosti zahtijevaju. To je tek mali derringer, no..." Mahne rukom prema horizontu: "... nad svijet je pala strana tama i svatko od nas treba uiniti ono to je u njegovoj moi, o tome se radi. Koritsimou, ti to moda ne zna, no tvoje e vjenanje moda trebati priekati. Najprije trebamo biti sigurni da se Mussoli-ni nee pozvati na vjenanje." Doktor se okrene na peti i ue u kuu, ostavivi Pelagiju samu sa strahom koji je postajao sve izraeniji i sa samoom koju nimalo nije eljela. Sjeti se da je u planinama Soulija ezdeset ena otilo na jedan od vrhova, plesalo zajedno, a zatim bacilo svoju djecu i skoilo u ponor kako ne bi zavrile u tur-skome ropstvu. Nekoliko trenutaka poslije ode u svoju sobu, stavi derringer pod jastuk i sjedne na rub kreveta, odsutno gladei Psip-sinu i zamislivi jo jednom da je Mandras umro.

Drugoga dana nakon puke sveanosti, Pelagija ponovi isti spori balet besmislenih zadataka koji nisu uspjeli nadomjestiti odsutnost njezina dragoga - tovie, kao da su je jo vie naglasili. Sve - drvee, zaigrana Lemoni, koza, Psipsinine lakrdije, uobraeno nespretno geganje oca Arsenija, udaljeno lupanje Stamatisova ekia dok je izraivao drveno magaree sedlo, Kokoliosova hrapava interpretacija "Internacionale" kojoj je nedostajalo pola rijei - sve to tek je oznaavalo ono to nedostaje. Svijet je uzmaknuo, ustupivi mjesto mrtvakomu pokrovu oaja i potitenosti, koji kao da su postali svojstveni samim stvarima. ak i janjetina s rumarinom i enjakom, koju je pripremila za veeru bijae utjelovljenje bolnoga nedostatka ribe. Te noi osjeala se previe iscrpljenom i potitenom da se uspava plaem. U svojim snovima osudi Mandrasa zbog okrutnosti, a on joj se smijao poput satira i otplesao niz valove. Treega dana Pelagija ode na obalu. Sjedne na stijenu, promatrajui kako golem bojni brod zloslutno klizi prema zapadu. Najve-rojatnije je bio britanski. Od pomisli na rat osjeti potitenost. Pomisli kako su u davnini mukarci bili igrake u rukama bogova, no uznapredovali su tek toliko da postanu igrakama drugih mukaraca koji su bili uvjereni da su bogovi. Poigra se eufonijom rijei: "Hitler, Atila, Kaligula, Hitler, Atila, Kaligula." Ne pronae nijednu rije koja bi pristajala "Mussoliniju", sve dok se ne sjeti "Me-taxasa". "Mussolini, Metaxas", ree i doda: "Mandras." Kao odgovor njezinim mislima, krajikom oka zapazi neko kretanje. Ispod nje, nalijevo, jedno tijelo ronilo je kroz valove poput ljudskoga dupina. Promatrala je pocrnjeloga ribara s uitkom sasvim estetske naravi, dok sa stanovitim iznenaenjem ne shvati daje on potpuno gol. Mora daje bio na udaljenosti od stotinjak metara i znala je da postavlja mreu s plutaama, toliko gustu da se njome mogu loviti girice. Dugo bi ostajao pod vodom postavljajui svoju mreu u polukrugu, a uokolo su kruili galebovi i bacali se na svoj dio etve. Lukavo, no bez ikakvoga srama, Pelagija dopue blie da se divi mukarcu

koji bijae toliko gladak, toliko stopljen s morem, toliko nalik na ribu, gol i divlji mukarac, mukarac nalik Adamu. Promatrala je kako mrea obavija pliinu, i dok je on sav sjajan stajao na plai i potezao as jednom as drugom rukom, dok su mu se miii napinjali i ramena ritmino pomicala, shvati daje to Mandras. Rukom pokrije usta da ugui iznenaenje i iznenadnu provalu srama, no ne otpue natrag. Jo uvijek bijae opinjena njegovom ljepotom, skladom i snagom njegova rada, i ne uspije se oduprijeti pomisli da joj je Bog dao priliku da okom preleti preko onoga to joj pripada prije nego to time zagospodari: vitkih bedara, jakih ramena, zategnutoga trbuha, tamne sjene prepona i njihovih mistinih oblika koji bijahu predmetom tolikih raskalaenih enskih traeva na bunaru. Mandras bijae premlad da bude Posejdon, bez ikakve zlobe. Je li moda muka morska nimfa? Postoji li neto poput muke Nereide ili Potamide. Treba li mu rtvovati med, ulje, mlijeko ili kozu? Treba li mu rtvovati sebe? Teko je bilo promatrati Mandrasa kako klizi kroz vodu i ne povjerovati da takvo bie, kako ree Plutarh, nee ivjeti 9720 godina. No ovo vienje Mandrasa imalo je u sebi neto vjeno, dok je ivotni vijek koji je Plutarh imputirao djelovao previe arbitrarno i kratko. Pelagija pomisli da se ta ista scena moda odigravala iz generacije u generaciju jo od mikenskoga razdoblja - moda su jo u Odisejevo vrijeme mlade djevojke poput nje odlazile na more da potajice promatraju golotinju voljenih mladia. Od pomisli na takvo stapanje s povijeu obuzmu je marci. Mandras namota svoju mreu i sagne se da se pozabavi vaenjem sitne ribe iz mree, ubacujui je u niz vjedara uredno poslaganih na pijesku. Srebrna riba bljesnula bi na suncu poput novih noeva, te je njihovo davljenje preraslo u paradu ljepote dok su se trzale, udarale jedna o drugu i ugibale. Pelagija primijeti da su mu se ramena izgu-lila do krvi te da nisu ovrsnula na suncu unato tomu to su mu cijelo ljeto bila izloena. Bila je iznenaena, pa i razoarana, jer je to otkrilo da je draesni deko od krvi i mesa, a ne od neunitivoga zlata.

On ustane, stavi dva prsta u usta i zazvidi. Ona vidje kako on gleda prema moru, maui sporo rukama kao dvjema zastavicama iznad glave. Uzalud pokua ustanoviti to ga to zanima. Zbunjena, proviri malo iznad stijene iza koje se bila sakrila, te ugleda tri tamne sjene koje su se u valovima slono savijale prema njemu. Zau njegov uzvik zadovoljstva i vidje kako gazi prema njima s tri vee ribe u rukama. Vidje kako ribe baca visoko u zrak i kako se tri dupina bacaju i svijaju da ih ulove. Vidje kako je zgrabio lenu peraju i zbrisao na more. Potra do ruba pijeska i namrti elo nastojei svim silama izbjei svjetlucave i nepostojane svjetlosne strelice koje je sunce odbacivalo s mora, no ne vidje nita. Mandras mora da se utopio! Odjednom se sjeti da je gola nimfa znak strane nesree, da izaziva delirij. to se dogaa? Pone lomiti ruke i zagrize usnu. Sunce joj je osvetoljubivo peklo podlaktice i ona ih zabrinuta stegne na grudima. Jo nekoliko trenutaka vrzmala se na obali, a zatim se okrene i otri kui. U svojoj sobi zagrli Psipsinu i zaplae. Mandras se utopio, otiao je s dupinima, nikada se vie nee vratiti, bijae to kraj. Kuni se poali da je ivot nepravedan i besmislen, te podlegne otromu jeziku koji je uivao u njezinim slanim suzama. Netko lagano pokuca na vrata. Mandras je stajao s plahim smijekom na usnama, s vjedrom girica u ruci. Prebacivao se as na jednu, as na drugu nogu i ispalio: "Oprosti to nisam doao ranije, ali nije mi bilo dobro dan nakon svetkovine - zna, zbog vina, i juer sam morao u Argostoli po dokumente za regrutaciju, i preksutra trebam na kopno, i razgovarao sam s tvojim ocem u kapheneionu, i dao je svoj pristanak, i donio sam ti ribe. Pogledaj, girice." Pelagija sjedne na rub kreveta i iznutra osjeti omamljenost od prevelike sree, prevelike tuge. Slubeno zaruena za ovjeka koji e se uhvatiti u kotac sa sudbinom, za ovjeka za kojega je mislila da se utopio u moru, za ovjeka koji je brak zapetljao s giricama i s ratom, za ovjeka koji je bio djeak to se igra s dupinima i bio prelijep da umre u snjegovima Tsamorije. Kao da je odjednom postao

zastraujue i beskrajno krhko fantastino bie, previe fin i prolazan za ljudski rod. Ruke joj se poee tresti: "Nemoj ii, nemoj ii", pone preklinjali i sjeti se da gola nimfa donosi nesreu, da izaziva delirij, a katkad i smrt. 14 Grazzi U IVOTU SAM se esto kajao i pretpostavljam da bi to svatko mogao rei. No, ne kajem se zbog malih stvari, zbog djetinjarija, zbog svaa sa svojini ocem ili flerta sa enom koja nije moja supruga. Kajem se to sam trebao savladati najteu lekciju kako ovjeku osobne ambicije protiv njegove volje ili prirode mogu odrediti ulogu u dogaajima zbog kojih e ga povijest obasuti prezirom i sramotom. Imao sam vrlo lijep posao i ugodno je bilo raditi kao talijanski ministar u Ateni, iz jednostavnog razloga to ni pukovnik Mondini ni ja sve do poetka rata pojma nismo imali da e rat izbiti. Oekivali smo da bi nam to rekao Ciano, Badoglio ili Soddu, oekivali smo da bi nam dali mjesec-dva da se pripremimo, ali ne, ostavili su nas da nastavimo s diplomatskom utivou. Razbjesnim se kad se sjetim da sam iao na prijeme, u kazalite, organizirao zajednike projekte s ministrom prosvjete, uvjeravajui svoje grke prijatelje kako Duce ne gaji nikakve neprijateljske namjere, govorei talijanskoj zajednici kako nema nikakvih razloga za pakiranje, a onda sam ustanovio da se nitko nije potrudio rei mi to se dogaa, pa se nisam stigao spakirati. Na raspolaganju su mi stajale samo glasine i vicevi. Barem sam ja mislio da se radi o vicevima. Curzio Malaparte, taj idiotski snob s ironinim i otkvaenim smislom za humor i sa strau prema ratovanju koja je pothranjivala njegovo novinarstvo, doao me vidjeti i rekao: "Moj dragi prijatelj, grof Ciano, poruuje vam da mu je svejedno to vi inite, jer e on unato tomu ratovati protiv Grke i uskoro povesti Jacominijeve Albance na grki teritorij." Mislio sam da je to vic zbog ironinoga i pogrdnoga naina na koji je to rekao, a i zato to bi taj kakadu rekao bilo to, ma koliko to glupo, neistinito i nevano bilo, samo ako sadri makar naznaku da je on osobni Cianov prijatelj.

Jedino to sam jo znao bilo je da su Mondinija pozvali na razgovor na aerodrom s asnikom iz obavjetajne slube, koji mu je rekao da e rat izbiti unutar tri dana i da e Bugarska istodobno napasti. Mondiniju je rekao da su svi grki asnici potkupljeni. Dakako, poslao sam brzojav u Rim i takoer razgovarao s bugarskim veleposlanikom. Rim nije odgovorio, a bugarski veleposlanik rekao mi je (tono, kako se kasnije ispostavilo) da Bugarska uope nema namjeru navijestiti rat. To me umirilo, no sada mislim da su me Ciano i Duce samo htjeli zbuniti ili ostaviti otvorenima svoje opcije. Moda su jedan drugoga htjeli zbuniti. Pukovnik Mondini i ja sjedili smo u mojem uredu, toliko potiteni da je to nemogue opisati, i razmiljali o tome da se vratimo privatnomu ivotu. Stvari su postajale sve nerazumljivije. Primjerice, Rim bi traio da im poaljem lana svojega poslanstva na "urgentne povjerljive instrukcije", no Ala Littoria nije imala ni jedan let, pa nitko nije mogao otii. Zatim je iz Palazzo Chigi stigao brzojav da specijalnim letom dolazi glasnik, no tko god je trebao stii nije stigao. Svi lanovi diplomatske zajednice u Ateni uloili su prosvjed u kojem su traili da neto uinim ne bih li sprijeio rat, a ja sam se tek crvenio od stida i mucao, naavi se u neodrivoj poziciji veleposlanika koji pojma nema to se dogaa. Mussolini i Ciano su me ponizili i nikada im neu oprostiti to su me prisilili da se oslonim na propagandu agencije Stefani kao jedini izvor informacija. Ma kakvih informacija! Bile su to same lai, a i sami su Grci vie znali o skoroj invaziji od mene. Dogodilo se sljedee: Grki nacionalni teatar postavio je posebnu predstavu Madame Butterfly, i pozvao Puccinijeva sina i njegovu enu kao vladine goste. Bila je to prekrasna gesta, plemenit postupak tipian za Grke, i mi smo izdali pozivnice za prijem 26. listopada nakon ponoi. Prijemi nakon ponoi grki su obiaj na koji se, moram priznati, nikada nisam naviknuo. Ni Metaxas ni Kralj nisu doli. Unato tomu, prijem je bio sjajan. Imali smo golem gateau s natpisom "ivjela Grka", a stolovi su bili pokriveni grkim i talijanskim zastavama, ispremijeani u znak naega prijateljstva. Doli su nam

pjesnici, dramski pisci, profesori, intelektualci, te predstavnici drutvene i diplomatske zajednice. Mondini je sjajno izgledao u svojoj paradnoj uniformi prekrivenoj medaljama, no kad su iz Rima poeli pristizati telegrami, primijetio sam da postaje sve bljei i naoigled nestaje u kaputu sve dok se inilo da ga eli zbaciti ili ga je od nekoga posudio. Situacija je bila uasna. Ljudi s brzojavima trebali su se praviti da su gosti i dok sam ih jednoga za drugim itao, potpuno me izdala odvanost. Morao sam i dalje avrljati s ljudima, no istodobno me obuzeo uas i osjeaj odvratnosti. Sramio sam se svoje vlade, bio sam ljut to su me drali u neznanju, osjeao sam se zbunjeno pred svojim grkim prijateljima, a u glavi mi se neprestano vrtjelo isto pitanje: "Zar ne znaju to je rat?" Jedan romanopisac me upitao osjeam li se dobro jer sam jako problijedio i ruke su mi se tresle. Pogledavao sam s lica na lice i primijetio da su svi lanovi naega poslanstva imali istu reakciju: bili smo psi kojima je bilo nareeno da ugrizu ruku koja ih hrani. Prvi dio Duceova ultimatuma stigao je posljednji i nisam tono znao to se zbiva sve do pet sati ujutro. Bio sam umoran i osjeao sam muninu i ne znam jesam li uputu da ga ne uruim sve do 3 sata ujutro 28., a na odgovor priekam do 6 sati prije podne, doekao s olakanjem ili s uasom. inilo se daje "Diktator koji nikada ne spava" (no sluajno znam daje mnogo spavao) odluio ne samo izazvati katastrofu ve nam ne dati spavati. Dvadeset sedmoga je grki ef Stoera pozvao Mondinija ne bi li opovrgnuo grku povezanost s graninim incidentima i s eksplozijom u Santa Quaranti. Mondini se vratio sav utuen i rekao mi da ga je Papagos ponizio, postavivi jedno jedino pitanje u vezi s tim dogaajima: "Kojim udom znate da smo mi to uinili, kad nitko ne zna tko je to bio i nitko nije ulovljen?" Mondini ga je pokuao umiriti uvjeravanjem da se radi o britanskoj strani, na to se Papagos nasmijao i rekao: "Pretpostavljam da znate da svaki metar granice kontroliraju grki domoljubi koji su spremni boriti se do posljednje kapi krvi." Poput mene, Mondini se osjeao posramljeno i

bespomono; Badoglio ga nije obavijestio. Badoglio mije poslije rekao da ni sam nije bio obavjetavan, premda je kod kue bio ef Stoera -jeste li ikada uli za rat koji je izbio bez znanja efa Stoera? Mondini i ja ponovno smo raspravljali o ostavci, dok su vani graani Atene ivjeli svoju uobiajeno bunu svakodnevicu. Bijae krasan, topao, najjesenskiji dan, a i Mondini i ja znali smo da e ovu ljepotu i mir uskoro naruiti sirene i bombe - pomisao toliko odvratna, tovie svetogrdna. Poeli smo primati izaslanike talijanske zajednice u Ateni, sive poput pepela, koji su se plaili zatoenitva i progona u sluaju rata. Bio sam im prisiljen lagati i poslati ih kui, premda mi se srce kidalo. Grci e ih poslije vrlo asno pokuati evakuirati, no kod Soluna e ih pogrekom bombardirati nae snage. Razgovor s Metaxasom bio je najtei trenutak u mojem ivotu. Poslije su me vratili u domovinu, no Ciana nisam vidio sve do 8. studenoga. Znate, kampanja se ve bila pretvorila u neuspjeh, a Ciano nije od mene elio uti: "to sam vam rekao?" U stvari, uope me nije elio primiti, pa je neprestano upadao u rije i mijenjao temu razgovora. U mojoj prisutnosti, telefonirao je Duceu i rekao mu da sam potpisao stvari koje potpisao nisam, a zatim mi rekao da e albanska kampanja biti okonana za dva tjedna. Poslije, kad sam podigao prainu zbog prave istine, poslao je Anfusa da mi predloi da odem na godinji, i pretpostavljam daje to bio kraj moje karijere. elite li znati kako je protekao moj razgovor s Metaxasom? Nije li to ve svima znano? Ne volim o tome mnogo priati. Znate, divio sam se Metaxasu i zapravo smo bili prijatelji. Ne, nije istina da je Metaxas rekao samo: "Ne". Pa dobro, rei u vam. Voza nam je bio Grk, ne sjeam se njegova imena, i poslali smo ga kui pa nas je Mondini odvezao do vile u Kifisiji. De Santo nam se pridruio kao prevoditelj, premda nam u ovome sluaju nije bio potreban. Krenuli smo u 2 i 30 ujutro, dok su nas zvijezde odozgo obasjavale poput dijamanata, i bilo je tako ugodno da ni jaknu nisam trebao zakopati. Pred

vilu, skromno malo zdanje u predgrau, stigli smo oko 2 i 45, zapovjednik strae neto je pobrkao -mora da je nau talijansku trobojnicu zamijenio za francusku - i telefonirao Metaxasu da mu javi kako ga eli vidjeti francuski veleposlanik. U nekoj drugoj prilici bilo bi to komino. Dok sam ekao, sluao sam kako ute pinije i pokuao locirati sovu koja je hukala na jednom od stabala. Osjeao sam muninu. Metaxas osobno doe na vrata za sluinad. Znate, bio je vrlo bolestan i djelovao sitno i patetino, izgledao je poput buruja koji eli pokupiti svoje novine ili dozvati maku. Na sebi je imao nonu koulju prekrivenu uzorkom bijeloga cvijea. ovjek nekako oekuje da nona odjea istaknutih linosti bude dostojanstvenija. Pogleda me u lice, prepozna me i zadovoljno usklikne: "Ah, monsieur le ministre, comment allez-vous?" Ne sjeam se to sam mu odgovorio, no znam da je Metaxas vjerojatno mislio da sam mu doao dati Judin poljubac. Tada je bio na umoru, to vam je, vjerujem, poznato, i vjerojatno je u dui osjeao nepodnoljiv teret. Otili smo u malu dnevnu sobu krcatu jeftinim namjetajem i onim sitnim triarijama koje svi pripadnici grke srednje klase izgleda oboavaju. Znate, Metaxas je bio poten politiar. Ni njegovi neprijatelji, ak ni komunisti, nikada ga nisu optuili zbog korupcije, a njegova kua svojim je izgledom dokazivala da nikada nije bila uljepana pomou dravnih sredstava. Bio je potpuno drugaiji od Ducea. Posjeo me u koni naslonja. Kasnije sam uo da Metaxasova udovica nikada vie nije dopustila da netko u njega sjedne. On je sjeo na kau presvuen kretonom. Govorili smo iskljuivo francuski. Rekao sam mu da mi je vlada naredila da mu predam urgentnu notu. On je uze i proita je vrlo sporo, nekoliko puta, kao da je u biti nevjerojatna. Pucne jezikom na nain kojim Grci izraavaju odbijanje i pone odmahivati glavom. U noti je stajalo da se Grka otvoreno stavila na britansku stranu, da je prekrila obveze koje joj je nametala

neutralnost, da je izazvala Albaniju... A zavravala je rijeima koje nikada neu zaboraviti: "Sve to Italija vie ne moe tolerirati. Talijanska vlast stoga je odluila da od grke vlade kao jamstvo grke neutralnosti i talijanske sigurnosti zatrai doputenje da okupira neka strateka podruja na grkome teritoriju za trajanja trenutanoga sukoba s Velikom Britanijom. Talijanska vlada zahtijeva od grke vlade da se ne suprotstavi takvoj okupaciji i da ne opstruira slobodan prolaz trupa koje e taj zadatak izvriti. Ove trupe ne dolaze kao neprijatelj grkoga naroda, a okupacijom nekih stratekih toaka, koja je nuna zbog eventualnih iskljuivo obrambenih razloga, talijanska vlada ni na koji nain ne namjerava ograniiti grki suverenitet i nezavisnost. Talijanska vlada zahtijeva od grke vlade da smjesta izda naredbe potrebne za mirno izvrenje ove okupacije. Naiu li talijanske snage na otpor, on e biti slomljen uz pomo oruja, a grka vlast smatrat e se odgovornom za eventualne posljedice." Metaxasove naoale se zamaglie, a kroz njih ugledah suze. Teko je ovjeka koji ima mo, jednoga diktatora, vidjeti tako poniena. Ruke su mu se lagano tresle; bio je teak, ali strastven ovjek. Sjedio sam nasuprot njemu, s laktovima na koljenima, i strahovito sam se sramio zbog ove nepravine ludorije u koju sam uvuen. I samomu mi je dolo da zaridam. Podigne pogled prema meni i ree: "Alors, c'est la guerre." Vidite, nije rekao "okhi" kao to to Grci misle; nije to bilo obino "Ne", no znaenje je bilo isto. Sadralo je istu odlunost i istu dostojanstvenost, identinu konanu odluku. "Mais non", rekoh, svjestan toga da laem. "Moete prihvatiti ultimatum. Imate tri sata." Metaxas podigne jednu obrvu, gotovo sa suosjeanjem, znajui da nisam stvoren za neasne ine, te odgovori: "II est impossible. U tri sata nije mogue probuditi Kralja, pozvati Papagosa i izdati nareenje svim graninim straama. Mnogi nemaju telefon." "II est possible, neanmoins", inzistirao sam ja, no on odmahne glavom: "Koje strateke dijelove elite okupirati?"

Sarkastino je naglasio rije "strateke". Slegoh ramenima od srama i rekoh: "Je ne sais pas. Je suis desole." Ponovno me pogleda, ovaj put s trakom naslade u oima: "Alors, vous voyez, c'est la guerre." "Mais non", ponovih i rekoh da u priekati do 6 sati ujutro na njegov konaan odgovor. Otprati me do vrata. Znao je da namjeravamo okupirati cijelu Grku, bez obzira na njegov odgovor, i da e se, prui li nam otpor, trebati suoiti s Nijemcima. "Vous Ltes les plus forts", ree, "mais c'est une question d'honneur." Bijae to posljednji put to sam vidio Metaxasa. Umro je 29. sijenja od flegmone na drijelu koja je prerasla u apsces koji je izazvao toksemiju. Umro je alei to mu britanska strana nije mogla poslati pet oklopnih divizija, no i bez njih je na Blitzkrieg uspio pretvoriti u sramotno povlaenje. Ostavio sam ga kako stoji u nonoj koulji sa cvjetnim uzorkom, ovjeuljka koji je svijetu uglavnom bio smijean, ovjeuljka koji je imao nesreu da ima zloglasnu i divlju ker, ovjeuljka koji nije bio izabran, a upravo mije bio govorio glasom cjelokupnoga grkoga stanovnitva. Bijae to zvjezdani trenutak za Grku, a sramotan za moju domovinu. Metaxas je u povijesti zasluio mjesto meu osloboditeljima, cezarima i kraljevima, a ja sam se osjeao nisko i bijedno. Eto, ispriao sam vam to se dogodilo. Nadam se da ste zadovoljni. 15 L'omosessuale (4) NISMO PODNIJELI IZVJEE pukovniku Rivolti jer nam to nije bilo nareeno. Oekivali su da emo poginuti. No dopisi su vrvjeli opisima "graninih sukoba" koje su poinili Grci, "britanski sluge". Vojsku zahvati grozan osjeaj bijesa i svi osim Francesca i mene osjeali su se kao psi na lancu. Mi smo utjeli. inilo nam se daje pravo udo to nam nisu dali strojnicu koja nije zaglavila nakon prvoga pucnja. No esto smo razgovarali i nae sudionitvo jo vie je produbilo osjeaj zajednike izolacije. Osjeali smo se izdajicama davno prije nego to e to postati najjaim osjeajem u grudima svakog naeg vojnika u planinama Epira. Primili smo medalje za to to smo uinili i nareenje

da ih nosimo. Nareeno nam je da nikomu ne kaemo da smo ih primili. Posluili su se varkom da nas uine sukrivcima za ubojstvo, a ionako ih ne bismo nosili. Francesco i ja zakleli smo se da e jednoga dana jedan od nas prosvirati glavu pukovniku Rivolti. elio sam dezertirati, no nisam elio napustiti svoju prekrasnu ljubav. U svakome sluaju, to je bilo fiziki nemogue jer bih trebao propjeaiti preko planinskih masiva, kroz nenastanjenu pusto. Sam bih trebao pronai naina da preko mora doem u Italiju. I to onda? Da me uhapse? Jedini put o kojem sam ozbiljno razmiljao bio je da prijeem grku granicu. Bio bih prvi od mnogih talijanskih vojnika koji e se pridruili antifaistikome savezu. Moje planove pokvarili su dogaaji. Na neoekivani uspjeh oigledno je nekoga impresionirao, jer su Francesca i mene privremeno povukli iz jedinice i poslali u centar za obuku u blizini Tirane, ija se tona lokacija drala u tajnosti. Onamo smo stigli nakon putovanja koje je uglavnom proteklo pjeke, oekujui da e nas obuiti za posebne zadatke. Priznajem da smo se tomu obojica radovali, ba kao i svaki mladi koji bi se naao u naoj situaciji. Zamislite nau zabrinutost i nevjericu nakon dolaska, kad smo otkrili da smo instruktori. Zamislite koliko smo se zabrinuli kad su nam naredili da stotinu pedeset Albanaca nauimo umijeu sabotae. Zamislite nau zaprepatenost i veselje kad smo se napili i o svemu popriali. Kako se to samo nama dogodilo? Obavili smo jednu operaciju i toboe postali strunjaci. Ti Albanci bili su okrutni i hiperbolini balkanski hajduci, i ni jedan od njih nije znao ni jednu talijansku rije. Mi nismo znali albanski. Dali su nam oko tjedan dana da ih obuimo. Projekt je kontrolirao sam Jacomini, a mi smo sada posve uvueni u slubenu zavjeru kojoj je cilj bio stvoriti "grke" incidente to e Duceu dati suvisao izgovor za objavu rata. Bijae to vie nego cinino. Duce je nesumnjivo vjerovao kako e Grka predstavljati lak plijen, koji e mu pruiti protuteu Blitzkriegu Adolfa Hitlera.

Potencijalni albanski komandosi bijahu mahom predebeli, svi su imali velike brine, svi su bili pijanci, svi krvoloni, bludni, grabeljivi, nesposobni za rad, neiskreni. Nominalno su bili muslimani, to je znailo da smo zbog molitve trebali prekidati to god bi radili i to u najnezgodnijim trenucima, no Francesco i ja ubrzo smo doli do zakljuka da do njih nikada nisu doprli nikakvi religiozni ni ljudski osjeaji. Vodili smo ih na mareve, no jedino bismo Francesco i ja stigli na cilj. Uili smo ih da ispaljuju samo kratke rafale iz strojnica, no odmah bi potroili svu municiju, a puana cijev bi se izvitoperila zbog pregrijavanja. Poduavali smo ih borbi bez oruja, no kad bi se inilo da ih pobjeujemo, potegli bi na nas no. Poduavali smo ih kako da ive od zemlje, no oni bi nam zauzvrat usred noi skrenuli u tavernu. Poduavali smo ih kako da unite telegrafske stupove i telefonske instalacije, no jedan od njih ubio je samoga sebe strujom u penis urinirajui na transformator. Poduavali smo ih kako e eliminirati promatranice: naredili smo im da jednu sagrade, no oni su je odbili za vjebu sruiti jer su se previe namuili da je podignu. Poduavali smo ih kako e potaknuti lokalno stanovnitvo na otpor, no lokalno stanovnitvo prualo je otpor samo naim Albancima. Jedino to smo ih uspjeli poduiti bilo je kako ubiti generale i kako izazvati pometnju otvaranjem vatre iza linije bojinice, to su dokazali ubivi jednoga uvara logora, te podigavi u zrak bordel s namjerom da okradu svodnike. Na kraju poduke, ovim komandosima isplaeni su vrlo visoki gotovinski iznosi i puteni su na grki teritorij s namjerom da zaponu proces njegova destabiliziranja. Svi do jednoga nestali su s novcem i nikada se vie nisu pojavili. Fran-cesco i ja dobili smo jo medalja zbog naega "izvanrednoga doprinosa", te smo vraeni u svoju jedinicu. Dogodilo se jo nekoliko stvari. Jedan na zrakoplov bacio je na nas "grke" letke u kojim su tobonji Grci pozivali Albance da se pobune protiv nas i pridrue britanskoj strani. Gotovo odmah ustanovili smo da se radi o naem zrakoplovu, a neki od naih glupljih vojnika nikako nisu uspijevali shvatiti zato

potiemo svoje saveznike da dezertiraju. Vie naih graninih stanica napali su nai ljudi pre-rueni u Grke, a i po Albancima se malo nasumce pucalo, ne bi li ih se uvjerilo da im je potrebna naa zatita. Neki Albanci ak su uzvratili vatru, a mi smo objavili da se radilo o Grcima. Vrhovni guverner sredio je da mu urede dignu u zrak, ne bi li Duce konano i definitivno mogao objaviti rat. On je to spremno uinio, neposredno nakon to je naredio demobilizaciju koja nas je ostavila s premalo snaga i bez opravdane nade u pojaanja. Sve sam ovo iznio kao da se radi o neem zabavnom, no sve su to zapravo bile sulude akcije. Reeno nam je da su Grci demoralizirani i korumpirani, da e dezertirati i boriti se na naoj strani, da e rat biti munjevit i da e zaas zavriti, da je sjeverna Grka prepuna nezadovoljnih iredentista koji ele sjedinjenje s Albanijom. No mi smo se samo eljeli vratiti kui. Ja sam jedino elio voljeti Francesca. Poslali su nas u smrt, bez prijevoza, bez opreme, bez pravih tenkova, sa zrakoplovstvom koje je uglavnom ostalo u Belgiji, s premalo ljudstva, a ni jedan zapovjednik s inom viim od pukovnika pojma nije imao o taktici. Na zapovjednik odbio je pojaanja jer bi mu s malobrojnom vojskom pripale vee zasluge za pobjedu. Jo jedan idiot. Nisam dezertirao. Moda smo svi mi bili idioti. Opisivanje te kampanje ispunjava me neopisivom gorinom i muninom. Ovdje, na osunanome zabitnome otoku po imenu Ke-falonija s prijaznim stanovnicima i loncima bosiljka, djeluje nevjerojatno da se mnogo toga uope dogodilo. Ovdje u Kefaloniji ljenarim na suncu i gledam natjecanja u plesu meu stanovnicima Lkourija i Argostolija. Ovdje u Kefaloniji snove mi ispunja sanjarenje o kapetanu Antoniu Corelliju, ovjeku punom veselja, opsjednutom mandolinama, potpuno drugaijem od voljenoga Francesca kojega vie nema, ali ja ga jednako volim. Divno je bilo u ratu. Kako smo zvidali i pjevali mahnito se spremajui za pokret, dok su kuriri na motorima hitali gore-

dolje poput pela, kakvo veselje prijei stranu granicu bez ikakva otpora, kako smo laskavo zamiljali same sebe kao nove legionare novoga carstva koje e poivjeti deset tisua godina. Kako je ugodna bila pomisao da e na njemaki saveznik uskoro saznati za pobjede koje se mogu usporeivati s njihovima. Kako smo se osjeali snano kad smo se hvalisali ulogom u uvenom elinom paktu. Marirao sam do Francesca i promatrao kako mae udovima dok mu vidljive kaplje znoja cure niz lice. S vremena na vrijeme bi me pogledao i nasmijeio se. "Za dva smo tjedna u Ateni", rekao je. No 28. listopada. S municijom za pet dana, u nedostatku mazgi optereeni vlastitim zalihama, poslani smo istono da osvojimo prijelaz Metsovon. Kako smo se neopisivo lagano osjeali kad bismo nou skinuli taj teret sa svojih lea! Kako smo tek spavali kao bebe, i kako su neumoljivo ukoeni bili nai udovi u prvom svjetlu zore! uli smo da pojaanja nee biti jer je more previe valovito, a Britanci potapaju nae brodove. Pjevali smo pjesme o pobjedi, bez obzira na nae izglede. Sigurnost nam je ulijevala injenica da smo pod izravnom Praschinom komandom. Divno je bilo u ratu, sve dok nam vrijeme nije okrenulo lea. Probijali smo se kroz blato. Avioni nam nisu mogli poletjeti zbog oblaka. Nas deset tisua mukaraca bili smo skroz pokisli. Naih dvadeset topova utonulo je u movaru, a nae jadne izmaltretirane i izudarane mazge uzalud su se trudile da ih izvuku. Bili smo sigurni da se Duce opredijelio za zimsku kampanju, ne bi li izbjegao opasnost od malarije; nisu nam osigurali zimsku odjeu. Albanske snage koje su poslane s nama poele su se rasplinjavati. Postalo je oigledno da se Bugari nee boriti na naoj strani, a Grci su dovodili pojaanja s bugarske granice. Nae linije komunikacija i zaliha nisu funkcionirale ni prije nego to je ispaljen prvi hitac. Grki vojnici nisu dezertirali. Moja puka poela je hrati. Dobio sam krivu municiju. uli smo da neemo imati nikakvu zatitu iz zraka i da je jedan birokrat pogrekom naredio da se nai kamioni Fiat 666 vrate natrag

u Torino. Ali to nije nimalo promijenilo stvari. Kamioni su zaglibili u movari ba kacH topovi. Pete koje su neko glasno zveckale pri salutiranju sada bi pri dodiru proizvele vlaan i mukao udarac, pa smo poeli eznuti za iritantnom utom prainom od 25. listopada. Nastavili smo klipsati, sigurni u laku pobjedu, te i dalje pjevali kako emo biti u Ateni za dva tjedna. Jo nismo ispalili ni jedan metak. Vjerovali smo da nam Grci ne pruaju otpor jer su im snage slabe i bijedne, i to nas je, unato svemu, oduevljavalo. Nikomu od nas nije palo na pamet da su predvidjeli nau strategiju i pripremili elastinu obranu, ne bi li tako koncentrirali svoje snage. Probijali smo se kroz neumoljivu kiu i ljepljivo blato dok se iznad nas oko gigantske planine Smolikas stvarao vrtlog magle, a Grci strpljivo ekali. Kako samo mrzim kone sare! Nikada nisam shvatio emu slue. Mrzio sam ih obaviti upravo onako kako su nalagala pravila. Sada sam ih mrzio zbog toga to su se na njima sakupljale ljepljive grude ute zemlje i proputale ledenu vodu u moje izme. Koa na mojim stopalima postala je bijela i poela se guliti. Mazgama su omekala kopita i poela se Ijutiti, no i dalje su nas prskala bljuzga-vicom od glave do pete. Francesco i ja uli smo u kuu u kojoj su na zidu visjele slike kralja Georgiosa i generala Metaxasa. Uzeli smo si kini kaput i suhe arape. Bilo je tu i napola zgotovljeno jelo, jo uvijek toplo, i mi smo ga pojeli. Poslije smo satima strahovali je li moda otrovano i namjerno ostavljeno. Grka nije bilo, pobjeivali smo bez borbe. Zaboravili smo kako su neki od nas znali izvikivati antiratne parole pred milicionarima-faistima ili ih premlatiti svaki put kad bi ih sreli u mraku. Doli smo do rijeke Sarandaporos, te ustanovili da nemamo ni inenjera, ni opremu za izgradnju mosta. Bijae to nabujala bujica s golemim talogom raznesenih mostova i kostura brdskih ovaca. Francesco mi je spasio ivot jer mi je doao pomoi kad me, u nastojanju da prenesem puku, odnijela rijeka. Prvi put drao me u naruju. Saznali smo daje netko zamijetio grke snage kako nestaju u umi.

"Kukavice", smijali smo se. Pakao rijeke Sarandaporos ponovio se na rijeci Vojussi. Francesco je rekao: "Bog nije na naoj strani." Mrzim sare. Na nadmorskoj visini od tisuu metara voda se u njima skroz ledila. Kad se voda smrzne, volumen joj se proiri. Dakako, to je opepoznata stvar, no kod sara su posljedice dvojake. Led je strahovito teak. Led stee noge i prekida protok krvi u stopala. Nestaje svaki osjet. eznuli smo za bijednim potleuicama koje smo imali u Albaniji. Ustanovili smo da su nam topovi daleko zaostali i da nas vjerojatno nikada nee dostii. "Za dva tjedna u Ateni", ree Francesco s ironinim izrazom na usnama. Rat je prekrasan sve dok netko ne pogine. Prvoga studenoga vrijeme se proljepalo, a snajper pogodio naeg desetara. S drvea se zau pucketanje. Desetar zakorai natrag i rairi ruke. Na peti jedne noge zavrti se prema meni i padne leima u snijeg sa svjetlucavom tokom na sredini ela. Ljudi se bacie niice i uzvratie vatru, a vod vojnika opkoli borove u potrazi za neprijateljem koji je ve nestao. kljocnu minobaca i - zum - meu nas padne bomba. Odjeknu krik jadnoga novaka iz Pijemonta kojemu je rapnel proparao noge, a zatim uslijedi jeziva tiina. Shvatih da sam prekriven krvavim komadiima ljudskoga mesa koji su se ve zamrznuli na mojoj uniformi. Sakupismo se oko ranjenika i shvatih da nema naina da ih odvuemo iza bojinice. Francesco poloi svoju glavu na moje rame i ree: "Prosviraj mi glavu ako budem ranjen." Omalovaeni Grci doveli su nas u poziciju u kojoj su nas mogli okruiti i odsjei, a mi gotovo da ih vidjeli nismo. Nali smo se u stupici cesta i staza u dnu doline, a Grci bi poput prikaza sunuli du visokih obronaka. Nikada nismo znali kada e nas i s koje strane napasti. inilo se da mine as dolaze odostraga, as bono ili s prednje strane. Okretali smo se vrtoglavo poput dervia. Pucali smo u duhove i u divokoze. Zbunilo nas je junatvo nevidljivih Grka. Izniknuli bi ni iz ega i bacili se na nas kao da smo im majke silovali. To nas

je okiralo. Na Brdu 1289 toliko su prestraili nae Albance da su ovi pobjegli, pucajui na karabinjere koji su ih pokuali zaustaviti. Devedeset posto ljudi iz bataljuna Tomor je dezertiralo. itava naa bojinica okrenula se u smjeru suprotnom kazaljci na satu, s nama na kljunoj toki, odrezanima od obje nae fronte. Bez ikakve podrke iz zraka. Grki vojnici u britanskim uniformama i kacigama pucali su na nas iz strojnica, gaali nas minobacaima, a sami su bili nevidljivi. "Za dva tjedna u Ateni", ree Francesco. Bili smo sami samcati. Grci su osvojili Samarini i bili nam za petama. Jeli smo iskljuivo suhe kekse koji su se raspadali poput krofule. Konji su nam poeli ugibati, mi smo ih poeli jesti. Mali grki konji iznad nas nosili su svoje konjanike, prevrsti da uginu. Nareeno nam je da se povuemo u Konitsu i trebali smo se boriti da se probijemo kroz neprijateljski obru. Postali smo anonimni. Narasle su nam bradurine, zakopale nas meave susnjeice, krvlju podlivene oi utonue nam duboko u glavu, uniforme nestadoe pod korom ledenoga blata, ruke izgrebene kao da su nas make napale, a prsti savijeni u olovne toljage. Fran-cesco je izgledao poput mene, a ja kao svi ostali. ivot nam je bio kao u neolitu. U samo nekoliko dana pretvorili smo se u kost i kou, traei hranu poput svinja. Konano ugledasmo jedan talijanski bombarder. Mahnusmo mu, on napravi krug i baci bombu koja samo to nas ne pogodi, no zato je ubila tri nae mazge, Izrezasmo njihovo meso na uske komade i pojedosmo ih sirove, jo tople i ustreptale od ivota. Radio nam se pokvario. Postalo je oigledno da Grci gomilaju snage upravo na mjestima gdje smo mi bili najslabiji. Poeli su loviti usamljene odrede i zarobljavati ih. "Sretnici", ree Francesco. "Kladim se da je u Ateni toplo." Nou bismo spavali vrsto stisnuti da se zagrijemo. Bio sam preiscrpljen za strast. Svi smo tako spavali. elio sam ga samo zatititi. Naega su zapovjednika otpustili i zamijenili generalom Sodduom, kojega smo, dakako, prozvali "Generalom Sodomijom".

Vis-conti Prasca zatim je izgubio svoje mjesto zapovjednika 11. armije. Kako su samo nisko monici pali! Bio je meteor koji se preobrazio u obinoga prdonju. Svi nai zapovjednici bili su obini prdonje, poevi od Mussolinija koji ih je odabrao. Povlaili smo se prema Konitsi poput ranjena diva kojega napadaju divlji opori bijesnih pasa. Bijae to pravi pakao strojnica i topova, mina i leda. Civili su nas napadali sportskim pukama i prakama. itav tjedan proao je bez hrane i predaha. Katkad bi se po osam sati vodile bitke iz neposredne blizine. Izgubili smo na stotine drugova. Planine su se pretvorile u zborove mrtvih. Nastavili smo se boriti, no postali maloduni. Dubok mrak spustio se na zemlju. Francesco je razgovarao sa svojim miem, ak i u zasjedama i iznenadnim bonim vatrama, a svi smo bili na rubu ludila. Vratili smo se na na stari poloaj na mostu Perati, rtvovavi bezrazlono petinu ljudstva. Pogledao sam oko sebe i osjetio opipljiv uas nenadoknadivoga gubitka ljudi koje sam zavolio i u iju neslomivu hrabrost nitko nikada ne smije posumnjati niti je nepromiljeno pobijati. Divan je rat. Na filmu i u knjigama. Gladijatori, Wellingtoni i Blenhei-mi poeli su se pojavljivati na nebu iznad nas: Britanci su tako svoje snage pridruili grkim bodeima koji su nam nanijeli duboke rane. Posjetio nas je general Saddu i usporedio nas s granitom. "Krvari li granit na Golgoti?" upita Francesco. 16 Pisma Mandrasu na fronti (i) Agapetone, toliko dugo nisam nita ula od tebe, nisi pisao od onoga dana kad sam te otpratila na Sami. Piem ti svaki dan i poinjem sumnjati da ne prima moja pisma, ili mi tvoji odgovori ne stiu zbog rata. Juer sam napisala najbolje pismo koje je sve savreno izrazilo i, zamisli, koza gaje pojela. Pobjenjela sam i izudarala je cipelom po glavi. Bila bi to smijena slika i znam da bi se smijao da si to vidio. Svaki put kad neto vidim elim da si i ti tu i da i ti to vidi svojim

oima. Pokuavam stvari vidjeti za tebe i zapamtiti ih, i, ako se dobro koncentriram, vjerujem da ih mogu odaslati tebi i da e ih moi vidjeti u svojim snovima. Kad bi ivot barem bio takav! Tako se plaim da ne primam tvoja pisma jer si ranjen ili zarobljen, i mui me mora da si mrtav. Prekli-njem te, pii mi, pa da ponovno ponem disati i da se moje srce malo smiri. Svakoga dana ekam na ljude koji se vraaju iz Argostolija s potom za selo, istrim van, no nikada nita, osjeam se oajno i bespomono, izlud-jet u od brige. Prosinac je, dani postaju jako hladni, nema sunca i kii gotovo svaki dan, pa zamiljam da nebo plae sa mnom. Sva se stresem pri pomisli kako je tek hladno u planinama Epira. Jesi li dobio arape koje sam za tebe napravila, ribarski demper i al? Misli li da sam pametno uinila to sam ih obojila zelenosme-e? Ili sam pogrijeila to nisam odabrala bijelo? Nadam se da si dobio kavu i staklenku meda i dimljeno meso. Jadna moja duice, mora da pati na toj hladnoi, na tako dalekom i divljem mjestu, kao u nekoj stranoj zemlji. Kako ti samo nedostaju brod i dupini! Jesi li bio svjestan toga da znam za tvoje dupine, koji sve do tvojega povratka nee imati prijatelja da ih hrani? Ovdje je sve uglavnom po starom, osim to nam poinje manjkati stvari. Juer nisam uspjela dobiti petroleja, a prologa tjedna nije bilo brana za kruh. Moj otac napravio je lampe provukavi stijenj kroz pluto i stavivi ga u posudu s maslinovim uljem, kae da se to radilo u stara vremena, no svjetlo je slabo, jako dimi, a miris neugodan. Tko bi rekao da se i za petrolejem moe eznuti! Svi komentiraju kako je sve tiho i turobno sada kad su mladii otili, i svi se pitamo koliko e ih se vratiti. ula sam da je Dimos poginuo i da je Marigoin zarunik zarobljen. Svaki put kad ujem takvo to, zahvalim Bogu to to nisi bio ti, premda je strano drugomu eljeti zlo. Ne bih preivjela tvoju smrt. Mislim da bih i sama umrla. Mislim da u Bogu ponuditi da uzme mene umjesto tebe, samo da ti ivi. Mi ene sramimo se to se ne moemo rtvovati poput vas, no

svaka bi od nas uzela puku i pridruila vam se kad bi to bilo mogue ili doputeno. Papakis mije dao mali pitolj i nou spavam s njime pod jastukom, a danju ga drim u depu svoje pregae. Ako okupiraju ovaj otok, neke nae ene i starci borit e se na ivot i smrt drcima metli i kuhinjskim noevima, a ve smo se navikle raditi poslove koje su obavljali mukarci. Jedino ne visimo u kapheneionu i ne igramo trik-trak. esto idemo u crkvu, a otac Arseni-je odrao nam je mnogo lijepih i dirljivih propovijedi. Kae nam da se sama od sebe pred peinom koju je koristio sveti Gerasim pojavila ikona sv. Ivana, i proglaena je autentinim archeiropoietionom. Izgleda da nam i sam Bog alje poruke i potvruje da smo u pravu. Neki su mi dan dali na znanje da smo mi jedina zemlja uz Britansko Carstvo koja se jo uvijek bori. Kad na to pomislim, opet se razveselim, jer je to najvee carstvo koje je svijet ikada vidio. Ako je to tono, znai da ne moemo izgubiti. esto viam britanske bojne brodove, tako su veliki da se ovjek pita kako uope mogu ploviti. Znam da emo pobijediti. Sve vijesti s fronte tako su dobre da nam je pobjeda, izgleda, zajamena. Svakoga dana javljaju nam kako je jo neka talijanska vojska odbijena ili poraena i veselimo se poput Davida pred kojim lei mrtvi Golijat. Tko bi u to povjerovao prije samo dva mjeseca? To se inilo nemoguim. Poslali smo vas da im se oduprete zbog asti, no bez nade u uspjeh, a sada ekamo da vam priredimo doek kao junacimapobjednicima. Cijela Grka jako je ponosna i zahvalna naim mukarcima koji su nadmaili Ahila i Agamemnona zajedno. Pria se da ste vratili sav teritorij koji je prije bio prijeporan i da su Talijani praktiki istjerani iz Albanije. Kako ste samo veliki, vaa imena vjeno e ivjeti u grkim srcima, a svijet e zauvijek zapamtiti kakva sudbina slijedi onoga tko se nas usudi raniti. Tako smo ponosni, moj Mandra-se, tako smo ponosni. Hodamo visoko uzdignuta ela i prisjeamo se slavne prolosti koju su nam oduzeli Rimljani i Turci, a ti i tvoji drugovi konano vratili. Kucnut e as kad emo mi i Britansko Carstvo stajati jedan do drugoga i rei svijetu: "Mi

smo vas oslobodili", a Amerikanci i Rusi i ostali Ponciji Pilati objesit e svoje glave i stidjeti se to je nama pripala sva slava. Sve nas ovdje ponio je ratni duh. I papas, koji je toliko mrzio Metaxasa, i Kokolios, koji je komunist, i Sta-matis, koji je monarhist, svi se slau da je Metaxas najvei Grk nakon Perikla ili Aleksandra, i svi redom uzdiu Papagosove vojne uspjehe. Zajedno rade na skupljanju paketa za trupe, a moj otac ak se ponudio da ode na frontu kao lijenik. Odbili su ga kad su saznali da je sve nauio na brodovima i da nema nikakve diplome. Da samo zna kako se razbjesnio. Koraao je buno kuom i nikada ga nisam ula da je toliko puta ili tako gnjevno ponovio "heston". Drago mi je to ne moe ii, no to nije fer, jer ak i bogati ljudi idu k njemu umjesto k doktorima s fakultetom. Ima dar iscjeljivanja poput sveca, samo dotakne ranu i ve je bolje. Mandras, zabavila bi te epidemija gatanja koja je izbila nakon poetka rata. Svatko gleda u svoju alicu kave da sazna hoe li se i kada njegovi roaci, braa i sinovi vratiti, to se pretvorilo u pravu industriju. Kokoli-sova ena gledala mi je u alicu i rekla da e netko doi izdaleka i zauvijek promijeniti moj ivot, a rekla je to tako ozbiljno, kao da ne zna da znam da ona zna kako ekam da se ti vrati izdaleka. Talijanskim obiteljima na otoku dogaaju se rune stvari i vlasti su trebale intervenirati ne bi li sprijeile paljenje kua i druge glupe oblike nasilja. Neke usijane glave u Lkouriju ak su premlatile starca koji tamo ivi ve vie od etrdeset godina i koji je izvjesio zastavu na svoj prozor. Zato su ljudi takve zvijeri? Bit e ti drago uti da su i Psipsina i koza dobro. Uostalom, meni je drago, a kako emo uskoro biti jedno, to znai da i tebi mora da je drago. Mislim da e ti biti drago to sam odluila sama prirediti svoj miraz. Mislim da moj otac nema osjeaj srama i katkad se silno ljutim na njega zato to odbija upravo stvari koje su za svaku drugu djevojku normalne. Nije fer jer je previe racionalan. Misli da je Sokrat koji moe prkositi obiajima, no sramim se svaki put kad sretnem nekoga od tvoje obitelji i ne mogu dopustiti da misle

kako te ne odobravamo, jer to nije tono. Poela sam kukiati veliki pokriva za na brani krevet, no morala sam ga rasparati jer sam pogrijeila i poeo je nalikovati na crknutu ivotinju. Nisam vina enskim poslovima jer mi je majka umrla kad sam bila premlada, i sada trebam pokuati nauiti sve one stvari s kojima sam trebala odrasli. Zapoinjem stvarima za krevet jer e tu zapoeti na ivot, no poslije u izraditi sve ostalo za kuu, za sveane prigode i kad imamo goste. Kukianje mi je jako dosadno, no tjeim se da e nakon povratka zatei sve dokaze moje ljubavi. Mislim da bi bilo dobro kad bih ti izradila prsluk izvezen zlatnim koncem i cvijeem u girlandama i filtire, pa bi svjetlucao kad bi plesao na suncu. Na Boi su Talijani bombardirali Krf, pa je ak i mojega oca okirala njihova bezbonost. Na radiju ujemo da su Britanci potopili mnoge njihove brodove. Nadam se da je to tono, no ipak mrzim uti takve stvari jer ne podnosim uzaludan gubitak ivota i jer mi se srce ispuni tugom kad se sjetim svih onih staraca ija djeca trebaju u grob prije njih. Srela sam tvoju majku u agori, kae mi da ni ona nema nikakvih vijesti o tebi. Toliko je zabrinuta, a lice joj je jo izboranije. Molim te, pii joj, pa makar meni ne pisao. Mislim da pati jo vie od mene, ako je to uope mogue. Mandras, nismo jeli ribu otkad si otiao, i poinje mi nedostajati. Jedemo samo grah, poput siromaha. Moj otac kae da je to vrlo zdravo, no napue ti trbuh. Na Boi nije bilo kourabiedesa ni christopsoma ni loukou-madesa, i bilo je turobno premda smo dali sve od sebe. Otac Arsenije sve nas je iznenadio time to se nije napio. Zapamti da ovdje ima ljudi koji te vole i mole se za tebe, te da cijela Grka marira s tobom, ma gdje bio. Vrati nam se nakon pobjede, pa da sve opet bude po starom. ekaju te tvoji dupini, tvoj brod i tvoj otok, a ekam te i ja. Toliko te volim i toliko mi nedostajes, kao da si ud mojega tijela koji mije odrezan. Dragi, bez tebe nita ne valja. ak i kad sam sretna, moja me srea boli. Tvoja zarunica Pelagija, koja te voli i ljubi ovim rijeima. (2) Na dan sv. Vasilija

Agapetone, jo uvijek ni glasa od tebe. Zaudo, postajem stoina. Panavis se vratio s fronte bez ruke i rekao mi da je na fronti toliko hladno da ni olovku u ruci ne moe drati. Kae da te nije vidio, no pretpostavljani da to nije nimalo udno jer niste u istoj jedinici. Poslao je molbu Kralju da ga vrate na frontu ne bi li se nastavio boriti, jer, kae, svatko moe baratati pukom jednom rukom. Lonar s ceste prema Kastru kae da e Panavisu izraditi novu ruku od gline, koja e izgledati bolje od prave i biti vrlo snana, a Panavis mu je rekao da treba biti otporna na hladnou kad se vrati u rat. U stvari, naruio je dvije verzije ruke, jednu stegnutu aku za borbu, a drugu savinutih prstiju, tako da moe drati au. Ne bi me zaudilo kad bi zatraio i treu s otvorom za bajunetu, tako je hrabar. Ovaj dan sv. Vasilija bolji je od Boia. Otac mi je poklonio knjigu pjesama i politikih zapisa Andreasa Laskaratosa i rekao da je za moju duu dobro da proitam stvari koje je napisala izopena osoba. Citirala sam mu poslovicu "Mega biblion, mega kakon" (Velika knjiga, veliko zlo), a on mi je zaprijetio da e je uzeti i dati mi manju. Ja sam mu poklonila lijep noi na sklapanje. Pobrojili smo zrna nara da vidimo hoe li ova godina biti obilna. ini se da nee biti loa. Uspjela sam napraviti vasilopetu mijenjavi se za neke sastojke s tvojom majkom, a otac mi je dao jedan engleski zlatnik da ga stavim u nju. Bio je vrlo zadovoljan to se nije pojavio u komadu namijenjenom Kristu ili sv. Vasiliju jer ne voli davati novac crkvi. Nala sam ga u svojem komadu, pa e ova godina za mene biti sretna. Zar to nije krasno? Nadam se da to znai da e se vratiti. Zapoela sam prsluk za tebe, no ponovno sam trebala rasporiti pokriva za krevet jer je ispao jo gore nego prije. Ne znam to mi je. S fronte same dobre vijesti, svi smo tako zadovoljni to je naa ekipa sredila Mussolinija, dobio je gadnu lekciju "me kinei Kamarinan", zar ne? Kau da nai iskapaju talijanske tenkove iz snijega i blata i koriste ih protiv njihovih

prethodnih vlasnika. Bravo za nas. Takoer kau da smo osvojili Argvrokastro, Korvtsu i Aghioi Sarandu, no ire se tune glasine da Metaxasu nije dobro. Jesi li vidio novi poster koji posvud stavljaju? Ako nisi, prikazuje jednog naeg ovjeka kako koraa naprijed dok ga ruka Djevice Marije vodi za lakat. Ona ima identian izraz kao i vojnik, a tekst kae: "Pobjeda. Sloboda. Djevica Marija na naoj je strani." Svi mislimo da je odlian. Otac eli da mu brkovi izgledaju domoljubno, pa puta da mu budu bujniji. Drago mije to ih vie ne mae voskom jer su bili tvrdi i iljati kad bih ga poljubila u obraz. Sad me kakljaju. Pretpostavljam da si pustio bradu, naprosto da ti grije lice. Mandrase, stvarno mora pisati svojoj majci, tako je nervozna. To je pitanje philotima, kao i borbe za domovinu. ast ima vie lica, a jedno je od njih po mojem miljenju da bude dobar prema svojoj majci. No, ne kritiziram te. Mislim da te naprosto trebam podsjetiti. Voli te tvoja zarunica Pelagija. (3) U tjednu Apokreje Agapetone, ovo je stoto pismo koje ti aljem, no jo uvijek ni glasa. Papakis kae da nije ni dobro ni loe kad nema nikakvih vijesti, pa ne znam trebam li se osjeati tuno ili smireno. Hvala Bogu to tvoje ime nije na listi poginulih u Argostoliju. Rastuit e te kad uje daje Kokolios izgubio svoja dva sina (Gerasima i Vanarosa) i to ga je jako pogodilo. Usne mu drhte kad govori, suze su mu u oima, i poeo je toliko raditi da ne prestaje ni kad padne mrak. Kae da ne optuuje Talijane, ve Ruse, koji nisu obavili svoju dunost i oduprli se faistima. Kae da Staljin nije pravi komunist i otkad je Britansko Carstvo istjeralo Talijane iz Somalije i zarobilo njih 200 000 u Libiji, hoda sa slikom Winstona Churchilla koju je izrezao iz novina i ljubi je. Neki dan, kada je papas uo za Hitlerov ultimatum da prestanemo pruati otpor Talijanima, skroz je obrijao brkove, jer ak i velik upav domoljubni brk previe

nalikuje Hitlerovu. Otkad je Me-taxas umro, papas nosi crnu vrpcu oko ruke i kune se da je nee skinuti sve do kraja rata. Jo uvijek smo alosni zbog stareve smrti, no vrsto smo odluili da nas ona nee oslabiti. vrsto vjerujemo da e nas Papagos dovesti do pobjede. Ove godine, bogme, karneval nije bogzna to, svi su mladii otili i ini se da smo ve uli u korizmu. Svi postimo htjeli to ili ne, i vjerujem da ni Uskrs nee biti posebno veseo. To naprosto nee biti ista stvar, bez farbanih jaja, tsourekija, kokoretsija, maveritse i janjetine s ranja. Pretpostavljam da emo jaja imati, no uz njih emo vjerojatno trebati jesti potplate s umakom od avgole-mona. Zazubice mi rastu kad samo pomislim na sve ono to nemamo i jedva ekam da se sve opet normalizira. Od prosinca smo imali strahovite oluje, vrlo je hladno i vjetrovito. Gotovo sam dovrila tvoj prsluk i, premda nije tako lijep kao to sam oekivala, bit e sasvim zgodan. Zbog runoga vremena mogu na njemu raditi, premda to nije lagano kad su ti ruke plave od hladnoe. Napola sam bila dovrila pokriva za krevet, no Psipsina se onda na njega ispovraala, pa sam ga trebala oprati. Hvala Bogu, nije se skupio, no kad sam ga stavila van da se sui, koza je pojela tri zalogaja iz sredine. Toliko sam bila pobjenjela da sam je uistinu namlatila metlom, a zatim je papas iziao i zatekao me svu uplakanu. I njega sam udarila. Da si samo vidio njegov izraz lica. Ukratko, ponovno sam ga rasporila i spasila onoliko vune koliko se spasiti dalo, no poinjem vjerovati da mi je sueno izraditi neto drugo. Nadam se da si zdrav i veseo i jo uvijek se nadam da e se vratiti, kao i svi ostali. Voli te Pelagija, kojoj jo uvijek nedostaje. 17 L'omosessuale (5) DIVIZIJA iz BARIJA nas je zamijenila, ne bi li nam dala priliku da se odmorimo i pregrupiramo, no naili su Grci s vatrenom zavjesom i opkolili je prije nego to je uspjela dovesti svoje topnitvo. Nas iz divizije Julia pozvali su natrag na bojinicu daje spasimo. inilo mi se da mi nedostaje dio mozga, ili mi se dua svela na siunu toku sivoga svjetla.

Ni o emu nisam mogao misliti. Ustrajno sam se borio, postao automat bez ikakvih osjeaja ili nade, i ako me ita muilo, bilo je to da se Francesco udaljuje. Bio je uvjeren da e jednoga dana dobiti metak u srce, te je zato mia Marija iz depa na grudima premjestio u dep na rukavu svoje koulje. Bojao se da e mia pogoditi kad i njega i morao sam mu obeati da u se brinuti o miu nakon njegove smrti. Nae jedinice su se izmijeale. Dijelove drugih divizija poslali su nama. Nitko nije znao kakva je tona hijerarhija lokalnoga zapovjednitva. Bataljun novaka, sastavljen od djeaka iz domovine, koji nisu proli cijelu obuku, stigao je na krivo mjesto i Grci su ga zbrisali. etrnaestoga studenoga Grci su zapoeli ofenzivu iju nemilosrdnu estinu ni u kojem sluaju nismo mogli unaprijed zamisliti. Bili smo ukopani, s masivom Mrava iza nas. To samo po sebi nita ne znai ako ne znate da se radi o nenastanjenom, divljem mjestu punom gudura i provalija, bezobliih opasnih stijena, bez cesta, mjestu kroz koje nismo mogli dopremiti namirnice. Nalazili smo se na teritoriju na koji su Grci uvijek polagali pravo, a dvaput ga ustupili u pregovorima. Sad su ga potraivali natrag. Bili smo zaogrnuti maglom, okrueni snijegom, a prokleti se arktiki vjetar digao sa sjevera i sruio na nas poput Titanove stegnute pesnice. Na mjestima su se duboko urezali u nau crtu obrane i izgubili smo vezu s drugim jedinicama. Trebali smo se povui. Nismo se imali kamo povui. Neprijateljeve Brandt granate znale bi odjednom pokositi cijeli na vod. Nismo imali zavoja ni prirunu bolnicu. Na kuhinjskome stolu razruene kolibe bez krova, uplakani kapelan izvukao je bez anestetika rapnel iz moje ruke. Bilo je previe hladno da osjetim kako mi no ree meso, a igla probada kou. Zahvalio sam Bogu to sam ranjen ja, a ne Francesco, te onda vraen ravno natrag u borbu. Ustanovio sam da su ljudi koji su vodili mazge napustili svoje ivotinje i borili se zajedno s nama. Na je zapovjednik poginuo i zamijenio gaje major iz odjela za opskrbu. "Na zalihama nema niega", rekao nam je, "pa sam doao obaviti svoju dunost. Oslonit u se na vae dobre savjete." Taj divni i

asni ovjek, navikao na slaganje pokrivaa i na sastavljanje inventarskih lista, ostao je bez iznutrica u napadu bajunetama koji je sam junaki predvodio s praznim pitoljem u ruci. Bili smo do nogu poraeni. Ne mrzim samo sare. Mrzim svoju uniformu. Vlakna su sagnjila i raspala se. Tkanina se stvrdnula poput kartona i potpuno se ukruti-la. Skupljala je hladnou poput hladnjaka i utjerivala mi je u kosti. Svakim danom postajala je sve tea i otrija. Ubio sam kozu i obukao se u njezinu neutavljenu kou. Francesco je oderao raznesenu mazgu i uinio isto. Koritsu smo prepustili neprijatelju i preostalo nam je manje teritorija nego na samome poetku. Za sobom smo ostavili teko naoruanje. Ionako je bilo istroeno. Navikli smo se na stravino gnojenje i teak smrad gangrene. Dok su Koritsu evakuirali, mi iz divizije Julia ustrajali smo u Epiru. Nisu nas tek tako porazili. No onda smo se poeli povlaiti istim cestama kojima smo napredovali. Ne bi li se to bre povukla, divizija Centauro ostavila je za sobom tenkove koje je usisalo blato. Grci su pronali te alosne zahrale ljuske, iskopali ih, popravili i upotrijebili protiv nas. U pojaanje nam je stigao odred graniara. Za Boga miloga. uvali smo mostobran na Perati. Potpuno besmisleno. Pravo udo: Grci su nam dopustili da se dva dana odmaramo. Sigurno su mislili da smo minirali ceste. Zatim smo uli da smo izgubili Pogradec jer se neprijatelj probio do bojinice, slijedei tok planinskoga potoka, dok se naa obrana koncentrirala na prugu. "emu sve to?" pitao je Francesco. "inimo sve to moemo, no drugi sve zajebu." Zatim je manevar neke druge postrojbe otkrio nae desno krilo i odrezali su nas od divizije Modena. Naeg generala Soddua, koji je zamijenio Prascu, zamijenio je Cavallero. inilo se da e na sjajni pohod na Grku neslavno zavriti grkim pohodom na Albaniju. Snijeg je nemilosrdno padao i otkrili smo da moemo zagrijati ruke izvadimo li mozak naim ugibajuim mazgama i stavimo ga u nae kacige. Ustanovili smo da je jedini nain da izbjegnemo neprestane napade odozgo drimo li se visina. Na visinama je fijukao otar vjetar koji je ispred sebe

nosio bodljikav tit kristala. izme su mi se raspale, sve me svrbjelo i vrpoljio sam se od ui. Mora da je bio Boi kad smo konano shvatili da smo i sami u jednako jadnom stanju kao nae izme. Budi se ujutro, deset ispod nule. Prvo pitanje: tko je danas umro od hladnoe? Tko je iz sna kliznuo u smrt? Drugo pitanje: koliko nabujalih prijelaza preko rijeka danas treba prijei, ija mrazom okovana voda stee muda sve dok ne zabole i zaurlaju? Koliko danas kilometara bljuzgavice do pojasa na "cestama"? Tree pitanje: kako nas Grci mogu napasti na minus dvadeset, kad su se zatvarai na naim pukama skroz zaglavili? etvrto pitanje: zato su nai "prijatelji" Albanci postali grki vodii? Peto pitanje: koja je jedinica danas tako beskrajno umorna te se odluila predati slabijem protivniku? Ne, to nije Julia. To nismo mi. Ne jo. Francesco uope vie ne razgovara sa mnom. Govori samo sa svojim miem. Jo jednom nas napadaju nai avioni, eskadrila SM79; dvadeset poginulih. Saznajemo da su zapovjednici divizije Modena primili nareenje po kojemu e biti strijeljani ako ne pokau zadovoljavajui borbeni elan. I moj pukovnik Gaetano Tavoni poginuo je na Malom Topojanitu, predvodei napad nakon ezdeset dana bez odmora. Poivao u miru i neka bude nagraen za brigu koju je za nas pokazao. ene Italije poinju nam slati pletene rukavice koje upijaju vodu i zale-uju nam se za kou, pa ih ne moemo skinuti. Francesco je od svoje majke dobio panettone i dijeli ga sa svojim miem Mariom. Bajunetom ree komade. ujemo da su se Ciano i faistiki hijerarsi udruili i domoljubno odluili nastaviti bombarderske izlete na Krf, gdje nema protuzrane obrane. to mrzim sare! Ovo su dani bijele smrti. Rovovi bez odvodnih jaraka. Led koji se iri na odjeu, prekid cirkulacije. Ne mrzimo Grke, zbog nepoznatih razloga neasno se borimo protiv njih, ali i te kako mrzimo bijelu smrt. Dakako, u poetku nema boli. Iznad sara noge oteku, a ispod njih stopalo utrne. Noge poprime sablasne boje: nijanse ljubiastoga, naznake grimiznoga, crnoga nalik ebanovini. Vrlo sam krupan, pa danima nae oboljele deke

prenosim iza bojinice. Iscrpljen sam, izbezumljen njihovim bolnim jaucima. Sare sam zamijenio majom koom iznutra namazanom mazivom za puke. izme sam impregnirao voskom od svijea. Voda i dalje ulazi i ivim u strahu od bijele smrti. Iz atora dopiru sablasni krici amputiraca. Svakih nekoliko sati pregledavam stopala i masiram ih kozjim lojem koji odleujem ibicom. ujem da je Graziani poraen u Africi. Imamo trinaest tisua rtava bijele smrti. ak je i Grke hladnoa skamenila - napadi jenjavaju. Francesco je sigurno poludio. Usta mu neprestano rade, brada mu se pretvorila u ledeni stalaktit, oi mu kolutaju u glavi i ne prepoznaje me. Namjerno sere u gae ne bi li na trenutak uivao u toplini. Sva moja ljubav pretvara se u aljenje. Izraujem mu rukavice s dva prsta od para zeeva, a mast ostavljam s nutarnje strane koe. On jede mast. Preostalo je tek tisuu ljudi s petnaest strojnica i pet minobacaa. Izgubili smo etiri tisue ljudi. Ostala nam je tek bijela smrt, bolna odsutnost naih prijatelja, pusto divljine. U Klisuri nas napadaju divlji i bijesni Grci. Iscrpljeni smo i shrvani tugom. Francesco govori miu Mariju: "Za dva tjedna u Ateni, povijesna uloga mia iz Albanije. Mi koji je svrgnuo kralja. Mi Mario. Mii, mii, mii." Ne moemo vie izdrati i Julia je poraena, nae snage poludjele i gangrenozne, tijela odvojena od dua. Divizija Toskanski vukovi, pritjee nam u pomo i biva poraena. Vukovi se pretvaraju u zeeve i preimenujemo ih u Toskanski zeevi. Ako veterani iz Julije ne mogu pobijediti, kakve anse imaju amateri? Bez hrane su ih odaslali na nepoznata mjesta koja se nisu podudarala s kartama. Nisu imali zapovjednika. Odmah su ih napali. rtve, rtve. Kalvarija za kalvarijom. Poslali su ih da nas spase, a mi smo spasili njih. Protunapad. Neuspjeh. Gubimo Klisuru. Cavallerova oajnika poruka: "Pokuajte po posljednji put, preklinjem vas u ime Italije. Trebao bih otii i umrijeti s vama." Jebe sam spomen Italije. Jebe generale koji nikada ne dou i ne poginu s tobom. Jebe povjerenje i lana obeanja da stie pojaanje. Jebe poraze iupane iz ralja pobjede. Jebe ovaj

lakoumni rat koji nismo eljeli i koji ne razumijemo. Da ivi Grka, ako to jami kraj svemu ovome, ovoj bijeloj smrti i ovom krvavom snijegu, ovoj nezahvalnoj smrtonosnoj hladnoi, ovim potocima iznutrica, ovim razmrskanim kostima, ovim trbusima u kojima nema hrane, koje deru mine i paraju bajunete, ovim paraliziranim prstima, ovim zaglavljenim pukama tipa 91, ovim slomljenim mladiima, ovim nevinim poludjelim glavama. ivimo u neprestanoj omamljenosti. Od snijega nita vie nije raspoznatljivo, pa nikada ne znamo gdje smo. Je li to kosina nasipa kojom su nam rekli da idemo? Je li to potok na dnu doline, nekih dva metra ispod svjetlucavoga bijeloga pokrova? Koja je ono planina? Za ime Boje, maknite taj oblak, pa da vidimo. Gacamo li mi po cesti ili rijeci? Nema problema, saznat emo kad stignemo do izvora. Nema problema, krenemo li na krivo mjesto, moda e nas uz malo sree zarobiti. Javite radijem u stoer da smo ostvarili cilj ne znam gdje se nalazi ovo mjesto, ali to mu fali? Je li uope vano? "Stoer na radiovezi, gospodine. ele kotu na karti." "Reci im da mi daju kartu koja odgovara neemu na terenu, a ja u im dati kotu. Ne, samo se pretvaraj da radio ne radi." "Razumijem." "to sad radi, desetaru?" "Piam po kacigi da ne bude sjajna, gospodine. Zbog kamuflae. Treba je zapisati i istrljati blatom." Grci mariraju na Tepeleni, a nas iz Julije alju da pomognemo Jedanaestoj armiji. Daju nam devet tisua rezervista bez obuke da nas osvjee, dvjesto zapovjednika bez ikakva iskustva, plus nekoliko starih umirovljenih zapovjednika koji su zaboravili taktiku i ne znaju se koristiti vlastitim orujem. Ti veterani s mukom se uspinju uz obronke i umiru poput svih ostalih, kaljui, s licem u blatu, na usnama im se pjene crveni mjehurii. Grci su fanatini, no hladnokrvni, divlji, s jasno odreenim ciljem. Osvajaju Golico, Manastirsku planinu i vrh Scialesit, no zaustavljamo ih prije nego to opsjednu Tepeleni. Duce nam dolazi u posjet i mi mu povlaujemo kako se to od nas trai. Sjedim zajedno s Francescom i ne izlazim da mu kliem. Zapoinje ofenziva s izriitim ciljem da se naem Duceu priredi

spektakl. On stoji na Komaritu i epiri se gledajui kako val za valom naih vojnika kree u sigurnu smrt. Signor Duce, tatina izaziva prokletstvo. Francesco pie pismo koje trebam predati njegovoj majci u sluaju njegove smrti, uvjeren da ne bi prolo cenzuru poalje li ga vojnom potom: Voljena majko, ovo pismo prima iz ruke Carla Guercija, vjernoga prijatelja i staroga druga koji je sa mnom u ovome paklu. Ne daj da te preplai njegov golemi stas, jer je dobar i njean ovjek. Njegove bi me ale nasmijale svaki put kad bi vremena bila teka, na njega bih se oslonio svaki put kad bih se preplaio, nosio me u svojem naruju kad sam bio iscrpljen. elio bih da o njemu misli kao o svojem sinu, pa e tako neto od svega ovoga ostati. Odan je i iskren, boljega ovjeka svijet nije vidio, i bit e ti bolji sin od mene. Draga majko, u ovaj rat stupio sam nevin, a naputam ga toliko klonuo da mi je drago to umirem. Nakon ovoga, ivot vie ne bi bio vrijedan spomena. Shvatio sam da Bog od ovoga svijeta nije napravio raj, da njime ne upravljaju aneli i da se tijelo moe odbaciti. Mjesecima se ve osjeam mrtvim, no dua mi jo treba pronai naina da ode. Ljubim tebe i svoje slatke sestre, i silno te volim. Mojoj eni reci da stalno mislim na nju i da mi je u srcu poput vjene vatre. Ne alosti se. Fran-cesco. to sve nisam rekao Francescovoj majci onoga sjetnoga dana u travnju kad sam joj uruio pismo! 18 Nastavljaju se literarne muke doktora lannisa DOKTOR IANNIS SJEDIO je za svojim radnim stolom i promatrao planinu. Kuckao je olovkom o izribanu i izblijedjelu plohu i pomislio kako je vrijeme da ponovno spakira svoju naprtnjau i posjeti Ale-kosovo stado koza. Opsuje sebe samoga. Treba pisati o mletakoj okupaciji otoka, a on umjesto toga razmilja o kozama. U njemu kao da se krio demon koji se urotio da ga zauvijek sprijei da dovri svoj literarni zadatak, neprestano ispunjavajui njegove misli i ivot mislima koje su mu odvraale panju.

Demon bi mu odvratio misli nebitnim pitanjima: zato koze odbijaju jesti iz vjedrice na podu, no vole se hraniti biljem koje raste iz zemlje? Zato vjedricu treba objesiti o obru? Zato kozja kopita u proljee prebrzo rastu i treba ih odrezati? Zato je priroda uvela taj neobini defekt u dizajnu? Kada koza nije ovca i obrnuto? Zato su te ivotinje tako osjetljive, no istodobno i beskrajno glupe, poput pjesnika i umjetnika? Elem, od same pomisli da se uspinje planinom Aenos da pregleda Alekosove koze zabole ga noge prije nego to je uinio jedan jedini korak. Uzme olovku u ruke i sjeti se jednoga Homerova stiha: "Nema niega boljega ni ljepega od mua i ene to u svojem domu ive u miru i slozi." No zato upravo sada ba ta misao? Kakve veze ima s Mleanima? Na trenutak pomisli na svoju divnu enu koju je tako okrutno izgubio, a onda shvati da misli na Pelagiju i Mandrasa. Otkad je ovaj tako naglo otputovao, promatrao je kako njegovu ker preplavljuju razliite emocije. Sve su mu djelovale nezdravo i zabrinjavajue. U poetku ju je zahvatio vrtlog panike i tjeskobe, a zatim navrli potoci suza. Nakon oluja uslijedili su dani zlokobnog i nervoznog mira. Sjedila bi vani kraj zida, kao da oekuje da e se Mandras pojaviti na zavoju ceste gdje gaje pogodio Velizarije. ak i za vrlo hladnih dana mogli su je tamo vidjeti s Psipsinom sklupanom u krilu, kako gladi mekane ui ivotinje. Jednom je ak tamo prosjedila na snijegu. Uslijedilo je razdoblje kad bi s njim ostala u sobi i ne bi govorila, nepokretnih ruku u krilu dok su suze jedna za drugom tiho tekle niz njezine obraze. Odjednom bi je zahvatio napadaj bolesnoga optimizma i aktivnosti, te bi se bacila na izradu ukrasnoga pokrivaa za svoj brani krevet. Zatim bi jednako iznenadno skoila na noge, bacila svoj rad na pod, utnula ga, te ga poela parati surovou koja je graniila s nasiljem. Dani su tekli jedan za drugim i postalo je jasno ne samo da Mandras ne pie ve i to da nikada i nee. Doktor je paljivo ispitivao lice svoje keri i shvatio da postaje ogorena, kao da sa sve veom sigurnou dolazi do zakljuka kako je

Mandras vjerojatno ne voli. Dopustila si je da padne u apatiju i doktor je dijagnosticirao oite simptome depresije. Promijenio je svoju ivotnu naviku i poeo ju je tjerati da ga prati na njegovim lijenikim vizitama. U jednome trenutku veselo bi avrljala, a u drugome utjela kao zalivena. "U snu se nesrea prikrije", ree on sam sebi te je rano poalje u krevet i dopusti joj da ujutro dulje spava. Slao ju je na nemogue zadatke na udaljena mjesta, ne bi li fiziki umor djelovao kao profilaktiko sredstvo protiv neizbjene nesanice mladih i jadnih, te si stavio u zadatak da joj ispria najsmjenije dogodovtine koje je sve ove godine sluao od brbljavih mukaraca u kapheneionu i u brodskim asnikim blagovaonicama. Otroumno je zamijetio da je Pelagija u takvom stanju duha da smatra loginim i dobrim to je tuna, pasivna i odsutna, pa sije stavio u zadatak ne samo daje natjera da se smije suprotno svojoj volji ve da izaziva njezine bijesne ispade. Uporno je iz kuhinje uzimao maslinovo ulje i namjerno ga zaboravljao vratiti, uvjeren daje njezino ogoreno lupanje pesnicama po njegovim prsima, koje bi on obuzdavao stegnuvi joj ramena, trijumf psiholoke znanosti. Zaudo, osjeti ok kad je njegov tretman poeo pokazivati rezultate i pretpostavi da povratak njezine uobiajene vedre staloenosti znai da se potpuno okanila Mandrasa. S jedne strane to bi mu bilo drago, jer je iskreno vjerovao da Mandras ne bi mogao biti dobar mu, no, s druge, Pelagija je ve bila zaruena, a prekid zaruka predstavljao bi veliku sramotu i blamau. Padne mu na pamet grozna mogunost da se Pelagija na kraju iz osjeaja obveze uda za ovjeka kojega vie ne voli. Doktor uhvati samoga sebe kako se s osjeajem krivnje nada da Mandras nee preivjeti rat, to ga nagna da posumnja kako i nije tako dobar ovjek kao to je sam sebe zavaravao. Sve je to ve bilo teko samo po sebi, no rat je izazvao niz tekoa koje nije mogao pretpostaviti. Mogao se pomiriti s nestaicom cinkove masti ili joda, jer su za njih postojale jednako dobre zamjene, no od izbijanja rata uope nije bilo

boraksa, jer je ta supstanca uvijek dolazila iz vulkanskih potoka Toskane. Bijae to najuinkovitiji lijek koji je poznavao protiv infekcije mjehura i mutnoga urina. Da stvar bude jo gora, neki sluajevi sifilisa zahtijevali su bizmut, ivu i novarsenobenzol. Ovaj posljednji trebalo je u obliku injekcija ubrizgavati jednom tjedno dvanaest tjedana zaredom, no zalihe su, dakako, bile usmjeravane na bojinicu. Kleo je perverznjaka koji je prvi dobio tu bolest zbog snoaja s lamom i panjolske divljake koji su je sa sobom donijeli iz Novoga svijeta nakon orgija silovanja na osvojenim teritorijima. Nasreu, ratno uzbuenje smanjilo je broj umiljenih bolesnika, no ipak bi neprestano posezao za svojom medicinskom enciklopedijom da vidi kako se moe snai bez svih tih stvari na koje je uvijek raunao. Pronaao je svojeg Kompletnog l saetog obiteljskog doktora (dva golema toma, s upuivanjem na druga mjesta u knjizi, tisuu i petsto stranica, ukljuujui sve od bakterijskoga trovanja hranom do estetskih savjeta o njezi i oblikovanju obrva) u londonskoj luci, te ak nauio engleski ne bi li ga razumio. Nauio ga je napamet od poetka do kraja s vie entuzijazma i predanosti nego to musliman naui Kuran ne bi li postao hafiz. Pa ipak je u meuvremenu poneto zaboravio, jer je samo neke dijelove redovito primjenjivao i doao do zakljuka da veina nevolja proe sama od sebe, ma to on uinio. Uglavnom se trebalo pojaviti i djelovati dovoljno dostojanstveno pri obrednom pregledu. Veina egzotinih i uzbudljivih boljki, o kojima je itao s velikom morbidnom znatieljom nije se nikada pojavila na ovome dijelu otoka. Shvatio je da je otac Arsenije sveenik due, a on tek sveenik tijela. Veina uistinu zanimljivih bolesti izgleda da se pojavljuje kod ivotinja, te mu je oduvijek bilo najvee zadovoljstvo dijagnosticirati i lijeiti boljke konja ili volova. Doktoru nije promaknulo da je s ratom jo vie dobio na vanosti, kao i otac Arsenije. U prolosti se navikao na svoj status izvora mudrosti, no pitanja su esto bila filozofska Lemonin otac jednom ju je poslao da ga pita zato make ne mogu govoriti - no sada su

ljudi htjeli znati sve o politici i o tijeku sukoba, te hitno traili njegovo miljenje o optimalnoj veliini i rasporedu vrea s pijeskom. Nije sam sebe odabrao kao vou zajednice, no to je postao tijekom nevidljivih izbora, kao da je autodidakt poput njega toboe posebno obdaren zdravim razumom i tajnim saznanjima. Postao je poput age, namjesto turskih koje je otok nakratko imao. No, za razliku od otomanskih glavara, nije ga posebno zanimalo cjelodnevno izleavanje na jastucima prekinuto ispunjavanjem otvora zgodnih djeaka koji e na kraju odrasti sa slinim neprirodnim sklonostima sodo-miji, narkoticima i krajnjoj lijenosti. Doktor zau kako Pelagija pjeva u kuhinji i uzme olovku. Podigne prst da bi zasukao brk, osjeti neobinu srdbu kad se sjeti da ga je obrijao ne bi li napakostio Hitleru, a zatim spusti pogled na crnu vrpcu oko ruke koju je nosio od Metaxasove smrti. Uzdahnu i zabiljei: "Grka lei na zemljopisnoj i kulturnoj razdjelnici Istoka i Zapada. Istodobno smo bojno polje i pozornica kataklizmikih potresa. No, ako su dodekaneki otoci na istoku, Kefalonija je nesumnjivo na zapadu, dok je kopno istodobno i na jednoj i na drugoj strani, no ni na jednoj u cijelosti. Balkan je uvijek bio instrument politike velikih sila, te od antikih dana nije uspio dosegnuti ni privid napredne civilizacije zbog prirodne lijenosti, svadljivosti i brutalnosti njegovih naroda. U pravu smo ako kaemo da Grci posjeduju manje balkanskih poroka od naroda na sjeveru i na istoku. Takoer je tono da meu Grcima Kefalonci slove kao umni ljudi i intelektualci. itatelji e se sjetiti da je Homer bio iz toga kraja, a Odisej je bio slavan zbog svojega lukavstva. Homer takoer kae da smo divlji i nedisciplinirani, no nikada nas nisu optuili zbog okrutnosti. Tu i tamo netko bi izgubio ivot zbog vlasnikih prepiranja, no nismo nimalo krvoedni, a to je osnovna mana susjednih slavenskih naroda. Naa istona orijentacija proizlazi otud to je turska okupacija otoka trajala samo dvadeset jednu godinu, od 1479. do 1500., kad su Turke istjerale zdruene panjolske i

mletake snage. Vratili su se samo ujedan pljakaki napad 1538., te otili s trinaest tisua Ke-falonaca koje e prodati u roblje. Zbog sprege njihova kratkoga boravka i apatinoga i inertnoga duha, nee za sobom ostaviti nikakvo trajno kulturno naslijee. Izuzevi ovo kratko razdoblje, otok je bio pod Mlecima od 1194. do 1797., kad ga osvaja Napoleon Bonaparte, zloglasni ratni huka i megaloman koji je otoku obeao sjedinjenje s Grkom, a zatim ga podmuklo anektirao. itatelj e odmah primijetiti da je otok praktiki bio pod Talijanima oko est stotina godina, to e zbunjenomu strancu mnogo toga uiniti shvatljivim. Otoki dijalekt vrvi talijanskim rijeima i po govoru je slian, obrazovani ljudi i plemii govore talijanski kao drugi jezik, a crkveni zvonici sagraeni su u sklopu graevine, za razliku od uobiajenoga grkoga rasporeda po kojemu se zvono nalazi unutar posebnoga i jednostavnijega zdanja kraj vrata. U stvari, arhitektura otoka gotovo je u potpunosti talijanska, te bitno pridonosi civiliziranome i druevnom privatnom ivotu svojim sjenovitim balkonima, dvoritima i vanjskim stubama. Zahvaljujui talijanskoj okupaciji, velik dio razvoja naroda tekao je u zapadnome, a ne u istonome smjeru, to podrazumijeva ak i trovanje nezgodnih lanova obitelji (primjerice, Anna Palaiologos na taj nain ubila je Ivana II.), a nai vladari uglavnom bijahu agitatori i neiskreni ekscentrici talijanskoga kova. Prvi Orsini koristio se otokom za gusarske pohode i u niz navrata prevario papu. Pod njegovom vladavinom ukinuta je pravoslavna biskupija, pa i dandanas ovdje postoji snaan animozitet prema rimokatolicima, animozitet koji poveava povijesna arogancija te religije i njezino prijekora vrijedno zanimanje za grijeh i krivnju. Uvedeni su talijanski obiaji ubiranja poreza, ne bi li se tako sakupio novac za pozamano mito, kovanje beskrajno sloenih urota i makinacija, dogovaranja potpuno neumjesnih brakova iz interesa, nemilosrdnih zakulisnih borbi, obiteljskih zavada, razmjenjivanje otoka izmeu talijanskih silnika (neko vrijeme pripadali smo Napulju).

Konano, u osamnaestome stoljeu dolo je do tako silne provale nasilja meu vodeim obiteljima (Aninosima, Metaxasima, Karoussosima, Antvpasima, Typal-dosima i Laverdosima), te su vlasti sve agitatore deportirale u Veneciju i objesile ih. Sami otoani nisu se mijeali u te osebujne talijanske perverzije, no bilo je dosta brakova unutar istih obitelji i izgubili smo naviku noenja tradicionalne odjee davno prije no to se to dogodilo u drugim dijelovima Grke. Talijani su nam ostavili europski a ne istoni svjetonazor, nae ene bile su mnogo slobodnije negoli drugdje u Grkoj, a stoljeima su nas obdarivali aristokracijom koju smo istodobno mogli ismijavati i imitirati. Bili smo beskrajno radosni kad su otili, i ne znajui to nas eka, no zbog duljine njihova boravka sigurno su, uz Britance, najvaniji imbenik koji e oblikovati nau povijest i kulturu. Njihova vladavina bila je za nas podnoljiva i katkad zabavna, a ako smo ih ikada mrzili bilo je to s ljubavlju, pa ak i sa zahvalnou u naim srcima. Prije svega, njihova neprocjenjiva prednost bijae u tome to nisu bili Turci." Doktor odloi svoju olovku i proita to je upravo napisao. Kiselo se nasmijei svojim posljednjim primjedbama, te pomisli kako u postojeim okolnostima ta zahvalnost najvjerojatnije nee opstati. Ode u kuhinju i premjesti sve noeve iz jedne ladice u drugu, ne bi li Pelagijin bijes pronaao nov povod za katarzu. Lake je biti psiholog negoli povjesniar. Shvati da je na nekoliko stranica upravo obradio nekoliko stotina godina. Trebat e ipak usporiti i ispriati dogaaje u mnogo skrupuloznijem tempu. Vrati se svojem radnom stolu, sakupi snopi papira, izie u dvorite, udahne zrak da vidi ima li nagovjetaja skoroga proljea, te stoiki i odluno listove papira jedan po jedan dade Pelagijinoj kozi da ih pojede. Doktora ojadi njezino filistarske probavljanje literature: "Preivau prokleti", promrmlja on i odlui otii u kapheneion. 19 L'omosessuale (6)

FRANCESCOVA MAJKA BIJAE sitna siva ena s madeom na jednome obrazu i crnim gustiem nad gornjom usnom. Nosila je crnu odjeu, i sve vrijeme dok sam joj govorio okretala je u ruci etku za prainu. Vidjelo se daje neko bila prekrasna ena i daje moj ljubljeni Francesco svoju ljepotu naslijedio od nje: iste slavenske oi, ista tamna put, isti draguljarski prsti. Tu je bila i Francescova ena, no nisam je mogao gledati: uivala je u njegovu tijelu kako ja nikada neu. Ridala je u kutu dok je majka gnjeila etku za prainu i ispitivala me. "Kad je umro, signore? Je li dan bio lijep?" "Umro je jednog lijepog dana, signora, sjalo je sunce i pjevale su ptice." (Umro je na dan kad se topio snijeg, a ispod pokrova poele izvirati tisue smrskanih tijela, naprtnjaa, zahralih noeva, boca za vodu, neitkih nedovrenih pisama natopljenih krvlju. Umro je na dan kad je jedan na ovjek ustanovio da je zbog ozebline izgubio kompletne genitalije, stavio puanu cijev u usta i raznio stranji dio svoje glave. Umro je na dan kad smo jednog drugog pronali sputenih hlaa kako ui uza stablo, smrznuvi se skroz naskroz dok se napinjao zbog tvrdoglavo tvrde stolice izazvane vojnom prehranom. Pod stranjicom mrtvoga ovjeka leahu dva krvlju proarana bra-bonjka. Kadaver je umjesto izama nosio zavoje. Umro je na dan kad su se s brda spustili supovi i poeli upati oi onima koji su ve odavno umrli. Grci su iskaljavali granate preko prijevoja, a mi smo bili zakopani u tui od blata. Kiilo je.) "Umro je u borbi, signore? Je li to bila pobjeda?" "Da, signora. Napali smo grki poloaj bajunetama i protjerali neprijatelja." (Po etvrti put Grci su nas odbili minobacakom baranom vatrom. etiri njihove strojnice bile su iznad nas, gdje ih nismo mogli vidjeti, i kosili su nas dok smo se povlaili. Konano smo primili nareenje kojim se opoziva nalog da osvojimo poloaj, jer nije ni od kakve taktike vanosti.) "Je li umro sretan, signore?"

"Umro je s osmijehom na usnama i rekao mi da je ponosan to je obavio svoju dunost. Trebali biste biti sretni to vam je sin bio takav, signora." (Francesco u rovu doepa do mene s divljim izrazom u oima. Obrati mi se prvi put nakon mnogo vremena: "Svinje, svinje!" vikao je. Ree: "Pogledaj", i zasue svoje hlae. Ugledah ljubiaste ireve bijele smrti. Francesco dotakne trulo meso s izrazom uenja u oima. Vrati nogavicu natrag i ree mi: "Dostaje, Carlo. To je previe. Gotovo je." Zagrli me i poljubi u oba obraza. Pone jecati. Osjeao sam kako drhti u mojim rukama. Uzme mia Marija iz svojega depa i dade mi ga. Podigne svoju puku i uzvere se preko otvora rova. Zgrabih njegov gleanj da ga zaustavim, no on me kundakom svoje puke udari bono po glavi. Sporo se pribliavao neprijateljskom poloaju, te se svakih pet koraka zaustavio da otvori vatru. Grci su uoili njegovo junatvo i nisu uzvratili. Hrabre ljude radije bi zarobili negoli ubili. Kraj njega padne granata i on nesta pod kiom ute ilovae. Nasta dugaka tiina. Vidjeh kako se tamo gdje je bio Francesco neto mie.) "Umro je brzo, zar ne, signor? Nije patio?" "Umro je vrlo brzo od metka koji mu je proao kroz srce. Nita nije mogao osjetiti." (Spustio sam svoju puku i uspeo se iz rova. Grci nisu pucali u mene. Stigao sam do Francesca i vidio da mu je jedna strana glave raznesena. Komadi lubanje djelovali su sivo, prekriveni sluznicom i gustom krvlju. Dio tekuine bio je arkocrven, a dio grimizan. Jo je bio iv. Spustih pogled na njega i oi mi zaslijepe suze. Kleknuh i uzeh ga u naruje. Bijae toliko mrav od zime i od patnji da je bio lagan poput pera. Ustadoh i okrenuh se prema Grcima. Ponudih sebe njihovim pukama. Nasta tiina, a zatim odobravanje iz njihovih redova. Jedan od njih promuklim glasom povika: "Bravissimo." Okrenuh se i odnesoh mlitav smotuljak natrag medu svoje redove. U rovu su Francescu trebala dva sata da umre. Njegova krvava sluz natopila je rukave i skute mojega kaputa. Njegova raznesena glava leala je u mojim rukama poput

maloga djeteta, a njegova usta oblikovala rijei koje je samo on uo. Suze su jedna za drugom poele tei niz njegove obraze. Svojim prstima sakupih njegove suze i popih ih. Sagnuh se i apnuh mu u uho: "Francesco, oduvijek sam te volio." Oi mu se okrenue prema gore i sretoe s mojima. Zaustavi moj pogled. Jedva uspije proistiti grlo i ree: "Znam." Rekoh: "Nikada ti dosad nisam rekao." Nasmijei se sporo i lakonski i ree: "ivot je okrutan, Carlo. Dobro mi je bilo s tobom." Vidjeh kako svjetlost u njegovim oima tamni i on krenu na dugako sporo putovanje u smrt. Nije bilo morfija. Mora daje beskrajno patio. Nije me zamolio da ga ustrijelim - moda je na samome kraju zavolio ivot koji mu je nestajao.) "Koje su bile njegove posljednje rijei, signor?" "Preporuio se vama, signora, i umro s imenom Djevice Marije na usnama." (Jednom je otvorio oi i rekao: "Ne zaboravi na na pakt da ubijemo onu svinju od Rivolte." Kasnije, u snanome bolnome gru, jednom rukom epa moj ovratnik. Ree: "Mario." Izvukoh miia iz svojega depa i poloih ga u njegove ruke. U samrtnoj ekstazi tako snano stegnu pesnicu te siuno bie umre zajedno s njim. Da budem precizan, oi mu iscurie.) "Signor, gdje je pokopan?" "Pokopan je na strani planine koja je u proljee prekrivena tulipanima i obasjava je sunana svjetlost. Pokopan je sa svim vojnim poastima, a njegovi drugovi pucali su iz svojih puaka nad njegovim grobom. (Sam sam ga pokopao. Iskopao sam duboku rupu u naem rovu koja se umah napunila vodom oker boje. Opteretio sam ga kamenjem da mu se tijelo ne podigne na zemljinu povrinu. Pokopao sam ga na mjestu koje nastanjuju golemi takori i sitne koze. Stajao sam nad njegovim grobom i lopatom ubijao takore koji su doli kopati u potrazi za njegovim tijelom. Mia Marija stavio sam u njegov dep na grudima, iznad srca. Uzeo sam njegovu osobnu imovinu. Ona je u ovoj torbi koju u vam ostaviti. Sastoji se od kamena iz Epira koji donosi

sreu, pisma njegove ene, oznake roda vojske 9. regimenta Alpina, triju medalja za hrabrost, te od pera iz orlova krila kojim se oduevio kad mu je palo u ruke na putu u Metsovon. Tu je i moja fotografija za koju nisam znao.) "Signor, najvanije je da nije umro uzalud." "Signora, sada kontroliramo Grku uz pomo naih njemakih saveznika." (Izgubili smo rat i spasilo nas je kad su Nijemci napali preko Bugarske i otvorili drugu frontu koju Grci nisu imali ime braniti. Borili smo se, smrzavali i umirali u ime carsva koje nema nikakva smisla. Kad je Francesco umro, drao sam njegovu razmrskanu glavu i poljubio ga u usta. Sjedio sam, moje suze gnjeva padale su na njegove grozne rane i zakleo sam se da u ivjeti za nas dvojicu. Nisam sudjelovao u komadanju Grke, ni u bestidnom trijumfa-lizmu okupacije koja je samo nominalno predstavljala pobjedu. Hrabre Grke pokosilo je tisuu sto njemakih pancera, kojima su se suprotstavili s manje od dvjesto lakih tenkova, od kojih su mnoge preoteli nama. Nae velianstveno talijansko napredovanje sastojalo se od toga da ih slijedimo dok su uzalud pokuavali izbjei njemako okruenje. Nisam sudjelovao u toj nemoralnoj aradi: onoga dana kad sam pokopao Francesca uzeo sam pitolj koji sam naao kod ranjenoga Grka i hladnokrvnom proraunatou propucao butni mii.) 20 Divlji ledeni ovjek PELAGIJA SE VRATI s bunara nosei vr na ramenu, u dvoritu ga spusti na zemlju i pjevajui ue u kuu. Od loih vijesti koje su se proirile otokom jo vie je uivala u trenutanim ljepotama, a upravo je vidjela prvoga leptira te godine. Osjeala se snano i neokrnjeno i uivala je to je sama u kui dok je njezin otac bio na planini i pregledavao Alekosa i njegovo stado koza. I on i koze uvijek su bili zdravi, no Alekos bi tako saznao novosti, uivao u ljudskome drutvu, uo rijei koje vie nisu postojale u njegovu unutranjem monologu, a doktor bi se vratio s dobranom zalihom suenoga mesa koje bi se strugalo i trljalo u njegovoj

naprtnjai dok bi hodao. K tome, doktor je vjerovao da uivanje u vlastitom domu pri povratku dobrano nadmauje neugodnosti polaska, te se stoga uvijek isplati otii. Kad je Pelagija ula u kuhinju, naglo prestade pjevati i preplai se. Za kuhinjskim stolom sjedio je nepoznat ovjek, odvratan divljak koji je izgledao gore od razbojnika iz djejih pria. Mukarac je bio gotovo nepokretan, no ruke su mu ritmino drhtale i tresle se. Glavu su potpuno sakrivale kaskade upave kose bez oblika i boje. Na mjestima je strila poput zavijenih svrdla, a na drugima leala u ukruenim svicima poput filca. Bila je to kosa Nazarenca ili pustinjaka kojemu su mozak pomutili slava Boja i usamljenost. Ispod nje Pelagija je vidjela tek veliku neurednu bradu, a iznad nje dva sitna svjetlucava oka koja nikako da je pogledaju. Tamo je bio i nos s kojega je koa bila oguljena, crven i odljuten, a ponegdje se nazirala potamnjela, prugasta i prljava koa. Neznanac je na sebi imao neprepoznatljive poderane ostatke koulje i hlaa i nekakav kaput napravljen od ivotinjskih koa privrenih tetivama. Pod stolom Pelagija vidje kako umjesto cipela na nogama ima zavoje sa stvrdnutom starom krvlju i njezinim svjeim novim mrljama. Hroptavo je disao, a smrad je bio upravo nesnosan. Zaudarao je po gnjilei, po zagnojenim ranama, po balegi i urinu, po drevnome znoju i po strahu. Pogleda ruke koje je sklopio ne bi li pokuao zaustaviti njihovo drhtanje, te je istodobno obuzmu strah i saaljenje. to joj je initi? "Mojega oca nema", ree. "Sutra bi se trebao vratiti." "Ti si makar sretna. Pjeva", ree ovjek napuklim i hrapavim glasom. Pelagija shvati da su njegova oteena plua puna sluzi: mogla je biti tuberkuloza, poetak upale plua, a mogao je to biti glas ovjeka ije je grlo bilo puno polipa ili se steglo u kanceroge-nome gru. "Led", ree neznanac kao daje ne uje. "Nikada se vie neu ugr-ijati. Led je bestidan." Glas mu pukne i ona ustanovi da mu se ramena nadiu. "Boe moj, led", ponovi on. Stavi ruke pred lice i optui ih: "Svinje, svinje, ostavite me na miru, za ime Boga, umirite se." Prstima jedne ruke ovije prste druge, te kao da se itavim tijelom borio da svlada napadaj greva.

"Moete se vratiti sutra", ree Pelagija uasnuta tom blebetavom sablau, ne znajui to da kae. "Nismo imali krampona. Vjetar die snijeg u zrak, na vrhovima je led, otar poput noa, zaree te kad padne. Pogledaj moje ruke." Isprui ih prema njoj, s dlanovima odozgo, gestom koja je inae uvredljiva, a ona vidje kako su jezivo ispresijecani dubokim bijelim oiljcima koji su zatrli trag svakoj prirodnoj liniji, ponitili jastuie i uljeve, a preko zglobova ostavili duboke procjepe. Nije imao ni noktiju, ni traga koice oko njih. "Led se dere. Vriti. Iz njega te zovu glasovi. Pogleda u njega i vidi ljude. Pare se kao psi. Domahuju i ismijavaju te, ti puca u led, no oni ne prestaju govoriti, tada led skvii. Skvii cijelu no, cijelu no." "Sluajte, ne moete ovdje ostati", ree Pelagija, te pridoda, kao da se ispriava: "Sama sam." Divljak se ne obazre na njezine rijei. "Vidio sam svojega oca, oca koji je umro, ulovljenoga u led, njegove oi buljile su u mene otvorenih usta, poeo sam udarati bajunetom. Da doprem do njega. Kad sam ga izvukao, bio je to netko drugi. Ne znam tko, prevario me led. Znam da se nikada, nikada neu zagrijati." Zagrli se objema rukama i pone se estoko tresti. "Pathemata mathemata, pathemata mathemata; patnja nas ui, zar ne? Ne izlazite na hladnou, ne izlazite na hladnou." Pelagijina zbunjenost prerasla je u akutnu tjeskobu dok se pitala to joj je uope initi samoj s ludim lutalicom koji u njezinoj kuhinji dri bombastian govor. Pomisli da ga ostavi ondje i otri po Stama-tisa ili Kokoliosa, no ukoi se od pomisli to bi on u njezinoj odsutnosti mogao uiniti ili ukrasti. "Molim vas da odete", preklinjala je. "Moj se otac vraa sutra, i on moe..." Zastane u dilemi koju od mnogih medicinskih procedura imenovati: "... pregledati vae noge." ovjek joj prvi put odgovori: "Ne mogu hodati. Propjeaio sam od Epira dovde. Bez izama." Psipsina ude u sobu i ponjui zrak. Brkovi su joj se trzali dok je prouavala jak nepoznat miris. Na sebi svojstven fluidan i eliptian nain, pretri preko poda i skoi na stol.

Priblii se neolitikome ovjeku i zagnjuri u ostatak depa, te trijumfalno izroni s kockicom bijeloga sira i sredi je s oitim uitkom. Vrati se natrag u dep, pronae tek slomljenu cigaretu, te je odbaci. ovjek se nasmijei, otkrivi zdrave zube i zubno meso koje je krvarilo, te pogladi ivotinju po glavi. "Barem me Psipsina prepoznala", ree on, a nijeme suze poee se slijevati niz njegove obraze i bradu. "Jo uvijek ima sladak miris." Pelagija je bila zaprepatena. Psipsina se bojala nepoznatih ljudi. Otkud ta sablasna ruina zna njezino ime? Tko mu je to mogao rei? Obrie svoje ruke o pregau jer nije znala to da misli ili radi te ree: "Mandras?" ovjek okrene svoje lice prema njoj i ree: "Ne diraj me, Pelagija. Imam ui. Smrdim. Zasrao sam se kad je kraj mene pala bomba. Nisam znao to da uinim, doao sam ravno ovamo. Sve sam vrijeme znao da najprije trebam doi ovamo, i to je sve, umoran sam i smrdim. Ima li malo kave?" Pelagija osjeti odsutnost duha, smetena amorom svojih emocija. Osjeti oaj, nepodnoljivo uzbuenje, grinju savjesti, saaljenje, gaenje. Srce joj poskoi u grudima, a ruke klonu. Moda se vie od svega osjeala bespomonom. Bilo je upravo nepojmljivo da taj zaputeni duh skriva duu i tijelo ovjeka kojega je toliko voljela i eljela, koji joj je toliko nedostajao, a na kraju ga otjerala iz misli. "Nijedanput mi nisi pisao", ree prvo to joj je palo na pamet, rijei osude koje su je izjedale od njegova odlaska, osude koja je prerasla u bijesno i uvrijeeno udovite to e izjesti sr njezine ljubavi i potpuno je isprazniti. Mandras umorno podigne pogled i ree kao daje ali: "Ne znam pisati." Zbog razloga koji nije shvaala, Pelagiji se ovo njegovo priznanje gadilo jo vie negoli njegova prljavtina. Zar se zaruila za nepismena ovjeka, a da toga nije bila svjesna? Tek da neto kae, upita: "Zar nije netko drugi mogao pisati u tvoje ime? Mislila sam da si mrtav. Mislila sam da... mora da me ne voli." Mandras je pogleda beskrajno umornim oima i odmahne glavom. Uzalud pokua umiriti svoju alicu ne bi li iz nje

popio, te je vrati na stol. "Nisam mogao diktirati nekom drugu. Nisam svima mogao dati do znanja. Nisam mogao dopustiti da drugi raspravljaju o mojim osjeajima." Ponovno odmahne glavom, te jo jednom bezuspjeno pokua srknuti kavu, koja mu se slije niz bradu i na kou. Ponovno je pogleda i ona konano prepozna njegove oi. Ree: "Pelagija, primio sam sva tvoja pisma. Nisam ih mogao proitati, ali primio sam ih." Potrai u svojoj odjei i izvue velik prljav paket zavezan icom za zamke. "uvao sam ih tamo gdje su me grijala, tako da znam da su tamo. Mislio sam da bi mi ih ti mogla proitati. Proitaj mi ih, Pelagija, pa u sve znati." S rezignacijom, a ne s namjernim patosom, doda: "ak i ako je prekasno." Pelagija je bila uasnuta. Mandras e nesumnjivo primijetiti polagano nestajanje njenih rijei, veu koncentraciju na injenice u kasnijim pismima. Primijetit e to mnogo lake nego da ih je postupno itao tijekom prolih mjeseci. "Kasnije", ree ona. Mandras duboko uzdahne i podraga Psipsinine ui. Ree kao da se obraa kuni, a ne svojoj zarunici: "Ovdje sam te nosio", pokae, udarivi akom o grudi. "Svakoga dana, svakoga trenutka, mislio sam na tebe, razgovarao s tobom. Zbog tebe sam sve izdrao. Zbog tebe nisam bio kukavica. Bombe, mine, led, noni napadi, mrtva tijela, prijatelji koje sam izgubio. Imao sam tebe umjesto Djevice Marije, ak sam ti se molio. Da, ak sam ti se molio. Vidio sam te kako pjeva u dvoritu, vidio sam te na pukoj svetkovini, kad sam tvoje suknje privrstio za klupu i zaprosio te. Tisuu bih puta poginuo, no ti si mi bila pred oima poput kria, poput kria za Uskrs, poput ikone, i nita nisam zaboravio, sjeam se svakoga trenutka. To mi je gorjelo u srcu, gorjelo ak i na snijegu, ulijevalo mi hrabrosti, i vie sam se borio za tebe negoli za Grku. Vie negoli za Grku. A kad su Nijemci doli odostraga, probio sam se kroz prve crte i mislio samo na Pelagiju, moram se vratiti kui Pelagiji, a sada..." Tijelo mu jo jednom zadre i on bolno zajeca: "... samo me ivotinje prepoznaju."

Na Pelagijin uas i jad, uroni svoje lice u ruke i pone se ljuljati poput ranjena djeteta. Prie mu odostraga i poloi svoje ruke na njegova ramena, te ih pone masirati svojim prstima. Tamo gdje je neko bilo savreno, eljeno, prvobitno meso sada su bile same kosti, i ona vidje da stvarno ima ui. 21 Pelagijin prvi pacijent MANDRASOVA MAJKA BIJAE udnovato bie, runa poput mitske Antipatove ene, za koju pjesnik kae da "svojom monstruoznom runoom mukarce ispunjava uasom", no ipak se udala za dobroga ovjeka, rodila dijete i svi su je zavoljeli. Neki su njezin uspjeh pripisivali vradbinama, no istina je daje bila ljubazna i dobroudna ena kojoj je sudbina uskratila izliku da u mladosti postane tata, te stoga nije postala otra kad joj se poveao obujam i izbile dlake. Kyria Drosoula potjecala je iz obitelji "ghiaourtovaptismenoi", "krtenih u jogurtu", to znai daje njezina obitelj istjerana s turskoga teritorija. Sa sobom su mogli ponijeti samo vree s kostima predaka. Nakon Sporazuma iz Lausanne, gotovo pola milijuna muslimana prelo je u Tursku u zamjenu za vie od milijun Grka. Bijae to primjer etnikoga ienja koje je, dodue, bilo potrebno zbog zaustavljanja daljnjega ratovanja, no za sobom je ostavilo neopisivu gorinu. Drosoula je znala samo turski, no nju i njezinu majku otvoreno su prezirali stari Grci, premda su istodobno s nostalgijom plakali za svojim ivotom u izgubljenim domovinama. Drosoulina majka pokopala je kosti svojega oca i mua, i, od straha da e se rugati njezinu maloazijskom akcentu, odluila postati gluha, prebacivi sve odgovornosti na svoju petnaestogodinju ker koja je u tri godine nauila govoriti kefalonski dijalekt i udala se za snalaljivoga ribara koji je znao prepoznati vjernu enu. Poput tolikih otoana koji su voljeli izii na vesla, izgubio je ivot u nevremenu koje se iznenada diglo s istoka, ostavivi za sobom sina koji e naslijediti njegov posao i potovanja vrijednu udovicu koja je katkad sanjala na turskom, no zaboravila ga je govoriti. Za Mandrasova izbivanja, gotovo svaki dan Pelagija bi se spustila do kue kyrije Drosoule, ushiena priama o

bizantskome carskome gradu i o ivotu na Crnome moru, meu poganima. U toj kuici uz pristanite, koja je smrdjela po ribi, no bila savreno ista, tjeile bi se rijeima koje su, ma koliko one iskreno miljene, s vremenom postale klieji u svakome europskom domu. Dok se nemirno more prelijevalo po stijenama, one bi plakale i grlile se, ponavljajui kako je Mandras vjerojatno dobro. Kad to ne bi bio, ve bi znale. Trenirale su u sluaju da nekog Talijana trebaju udariti lopatom po glavi i skriveke se smijale uasno prostim vicevima, koje je Drosoula ula u Turskoj od muslimanskih djeaka. Pelagija otri toj rutavoj amazonki dostojnoj divljenja, ostavivi svojega zarunika za kuhinjskim stolom, izgubljenoga na beskrajnim morima svojega umora i u jezivim uspomenama na drugove koji postadoe plijen strvinara. Dvije ene vratie se bez daha, zate-kavi ga u istome poloaju, kako i dalje odsutno gladi Psipsinine ui. S namjerom da zagrli svojega sina, Drosoula se baci u kuhinju i klikne od sree, no uslijedi njezina zakasnjela reakcija koja bi u drugaijim okolnostima moda bila komina. Ogleda se po kuhinji, kao da eli provjeriti ima li uz tu razbaruenu spodobu jo koga, te upitno pogleda Pelagiju. "On je", ree Pelagija. "Rekla sam vam daje u uasnom stanju." "Isuse", uzvikne ona, te bez daljnjega ustruavanja uhvati sina za ramena, digne ga sa stolca i izvede van unato Pelagijinom prosvjedovanju i njegovim vidno izranjenim stopalima. "Oprosti," ree Drosoula, "no ne mogu dopustiti da moj sin sjedi u pristojnoj kui u ovakvom stanju. To je prevelika sramota." U dvoritu kyria Drosoula pregleda Mandrasa kao da je on ivotinja koju namjerava kupiti. Zaviri mu u ui, podigavi s gaenjem uvojke njegove zaprljane kose, naredi da joj pokae zube, te zatim objavi: "Vidi li, Pelagija, u koje se stanje dovedu ti mukarci kad nema ena da se o njima brinu? To je sramota i niim se ne moe opravdati, ba niim. Oni su obina djeca koja ne mogu bez svojih majki, u tome je stvar, i briga me to je bio u ratu. Stavi veliku posudu vode da

zakipi, jer u ga okupati od glave do pete, no najprije se moram rijeiti te grozne kosurine. Donesi mi kare, koritsimou, a ako od njega dobijem buhe i ui, ivog u ga oderati, sve me svrbi od samog pogleda na njega, jedva s njim mogu izdrati na istome otoku, a smrad - fuj, gori je od svinja." Mandras je mirno sjedio dok je njegova majka revno i s negodovanjem rezala konope i jastuie s njegove glave i brade. Izrazila bi prijekor i gaenje svaki put kad bi vidjela u, te smrdljive uvojke odnosila u otricama kara ne bi li oni i njihov tovar gnjida mogli smrdljivo izgorjeti na ugljenu eravnika, kvrei se i pucketajui, isputajui gust smrdljiv dim dovoljno ogavan da odagna demone i probudi mrtve. Pelagija iskrivi lice ba kao i njezina budua svekrva promatrajui jurnjavu sivih parazita, septike ogrebotine i ekceme. Koa lubanje bila je izbrazdana upaljenim ogrebotinama u kojima se svjetlucala tekuina, no, to je najgore, ustanovila je da su mu vratne lijezde zadebljane i gnojne. Osjeala je muninu, premda je znala da bi trebala osjeati saaljenje, te se pouri van da pronae ulje sasaparine. Ispruivi ruku prema njemu, prvi put sa zaprepatenjem shvati da je tijekom godina od svojega oca dovoljno nauila da i sama postane doktor. Ako ene-doktori uope postoje. Na trenutak je ta pomisao zabavi, a zatim ode potraiti kist, kao da taj in moe zbrisati neugodan osjeaj da ivi u krivome svijetu. Kad se pojavila na proljetnome suncu sa staklenkom aromatinoga i reskoga ulja, Mandras je bio potpuno oian i ona prui staklenku Drosouli. "Nanesi ga u debelome sloju, a ubit e i liajeve ako ih ima. Zatim mu glavu treba prekriti krpom i zavezati je konopom. Bojim se da e mu nadraiti kou, pa e ga morati mazati maslinovim uljem kad uiju vie ne bude. Petrolej djeluje tek nakon dva tjedna, pa mi se inilo da je bolje ovo upotrijebiti." Kyria Drosoula pogleda je s divljenjem, ponjui tekuinu, ree: "Nema veze!" i pone je prolijevati po sinovoj glavi. "Nadam se da zna to inim", prokomentira ona. Mandras

prvi put progovori: "Pee", a njegova e majka na to: "A, tu si", te nastavi s premaziva-njem. Kad je glava bila zamotana u lan, dvije ene stanu nekoliko koraka unatrag i ponu se diviti svojem djelu. Mandrasovo lice bilo je mravo poput lica sveca u sarkofagu, upalih oiju i blijedo poput nekoga tko je nedavno umro, no ve se ohladio. "Je li to stvarno on?" upita Drosoula koja je uistinu posumnjala, a zatim upita zbog ega su se ogrebotine na glavi inficirale. "Zato to se izmet uiju utrljava u ogrebotine", ree Pelagija. "Same ui ne izazivaju infekciju." "Uvijek sam mu govorila da se ne ee," ree Drosoula, "no dosad nisam znala zato. Da sredimo i ostalo?" Dvije ene razmijenie poglede, a Pelagija se zacrveni. "Mislim da ne bih..." zapone ona, no Drosoula namigne i iroko se nasmijei. "Zar ne eli vidjeti to dobiva? Veina djevojaka sve bi dala da im se prui takva prilika. Nikomu neu rei, obeajem, a to se njega tie," kimne prema svojem sinu, "nije pri sebi, pa nee ni znati." Pelagija istodobno pomisli na tri stvari: Ne elim se udati za njega. Ve sam ga vidjela, no ne mogu to rei. Tada je bio prelijep. Ne kao sada. A ne mogu nita rei jer sam tako zavoljela Drosoulu. "Ne, ne bih mogla." "Pa pomozi mi onda sa svim ostalim, a trebat e mi iza vrata dojavljivati to da radim s drugim dijelovima. Je li voda topla? U povjerenju, jedva ekam da vidim kakvog sam mukarca napravila. Misli da sam grozna?" Pelagija se nasmijei: "Svi misle da ste grozni, no nitko zbog toga ne misli zlo o Vama. Naprosto vele: 'Sad e te epati kyria Drosoula.'" Bez odjee, Mandras nije drhtao nita vie negoli odjeven. Tako se patetino stanjio da Pelagija nije osjeala nikakav stid to je ostala uz njega ak i kad je bio gol, te nije trebala davati upute s druge strane sobe. Nije vie imao miia, a koa mu je mlitavo visjela s kostiju. Trbuh mu je bio izboen, to zbog izgladnjelosti, to zbog parazita, a rebra su mu se isticala isto tako jako kao kosti kraljenice. Ramena i lea kao da su se savili i izguvali, a bedra i listovi toliko se

stanjili da su koljena djelovala strahovito oteeno. Najgore je bilo ono to su ugledale kad su stvrdnute zavoje skinule sa stopala. Pelagija se prisjeti prie o Filoktetu, negdanjem Argonautu i Hele-ninu proscu, kojega je Odisej ostavio na otoku Lemnosu jer mu je stopalo nezaustavljivo propadalo, tek s velikim lukom i Herkulovim strijelama. Pelagija se kasnije sjetila kraja prie: izlijeio ga je Es-kulap, te je pomogao pri ruenju Troje. Ustanovi daje ovdje ona iscjeliteljica, a Talijani prikladna zamjena svojih predaka. No od pogleda na ta stopala, ne osjeti se poput iscjeliteljice: nisu se dala prepoznati. Bila je to obamirua arena pulpa. Sloj gnoja i uge obavijao je unutranju stranu odbaenoga zavoja, a u vrlo ivom mesu svijale su se i vrpoljile ute liinke. "Gerasime!" uzvikne Drosoula, oslonivi se rukama o sinova sasuena ramena i nastojei da se ne onesvijesti. Omami ih smrad, i Pelagija konano osjeti plimu plemenitoga saaljenja ija ju je odsutnost prije toliko zaprepastila. "Ti ga cijeloga operi," ree ona Drosouli, "a ja u se pobrinuti za stopala." Pogleda Mandrasa oiju punih suza i ree: "Agapeto-ne, moram ti nanijeti bol. Oprosti." On joj uzvrati pogled i po drugi put progovori: "Rat je. Sredili smo ih, natjerali u bijeg. Pobijedili smo digie. Moe mi nanijeti bol ako eli, ali Nijemcima se nismo mogli suprotstaviti. Zbog tenkova." Pelagija se natjera da pogleda stopala sve dok se u njezinoj svijesti ne pretvore u problem koji valja izvui iz stravine patnje koje se treba gnuati. Njeno iupa liinke, baci ih preko zida, a zatim pone razmiljati je li raspadanje zahvatilo kosti. Ako se to dogodilo, sluaj je bio za amputaciju i znala je da bi to bio posao za nekog drugog njezin otac vjerojatno to ne bi bio voljan uiniti. Moe li lijenik drugome ljudskom biu uiniti ita groznije? Strese se, obrie ruke o pregau, sklopi oi i podigne desno stopalo. Okrene ga li-jevo-desno, provjeri njegovo tkivo i, na svoje iznenaenje, ustanovi da nema granulacija, da kost nije odumrla ili se rastavila. "Nema sekvestruma", ree ona, mislei pritom: "Ali prije sam to radila samo kod psa."

Drosoula odgovori: "Ali ima mnogo prljavtine." Pelagija ustanovi daje meso na stopalu suho i uzdahne kao da se rijeila tekoga tereta: vlana gangrena bila je gora. Ustanovi da nema crvene demarkacijske crte izmeu zdravoga i inficiranoga dijela i zakljui da se uope ne radi o gangreni. Pregleda i drugo stopalo i ponovno doe do istoga zakljuka. Ode po zdjelu iste vode, jako je posoli i to je njenije mogla opere grozan svinjac. Mandras se lecnu od boli, no ni rijei ne ree. Pelagija uvidje da najodvratniji dijelovi sami otpadaju dok ih pere, a ispod toga nalazilo se ivo meso. Osjeti veselje i ushit dok je stajala u kuhinji i u muaru tucala pet debelih glavica enjaka. Umiri je snaan domai miris i nasmijei se kad se Drosoulino lice pojavi iz dvorita. Grdila je svojega sina kao da i nije mjesece i mjesece proveo na snijegu, kao da nije junak koji je, zajedno sa svojim drugovima, daleko vie nego to zahtijeva sluba, podnaao nevolje i porazio jau silu koju su svladale upravo te iste nevolje. Noem utrlja enjak na dva dugaka zavoja i iznese ih van. Mandrasu ree: "Agapetone, ovo e pei jo vie od soli." On se trnu dok je namatala zavoj oko stopala i snano udahne, no nije se bunio. Pelagija se zadivi njegovoj unutranjoj snazi i ree: "Ne udi me to smo pobijedili." "Ali nismo", odvrati Drosoula. "Digii nisu uspjeli, pa je to uinio Atila." "Hitler. Ali nema veze, Britanski Imperij na naoj je strani." "Britanci su se vratili kui. Sada smo u Bojim rukama." "Ne vjerujem", Pelagija e odluno. "Sjetite se Lorda Napiera, Lorda Bvrona. Vratit e se oni." "to je ovaj uas?" upita Drosoula, prstom upirui u sve oiljke, upaljene jamice i grimizni uzorak na tijelu svojega sina. Pelagija paljivo pregleda jadno, tek oprano tijelo, i dijagnosticira sve parazite koje je ikada upoznala u drutvu svojega oca. "Na ramenu je fa-vus. Vidi da smrdi po mievima. Za to nam trebaju sumpor i salicil-na kiselina. To je vrsta liaja u obliku pelinjih saa. Dobro da nije uao u kosu, jer bi oelavio. Ove crvene rupice su ui. Trebamo spaliti svu njegovu odjeu i skroz ga obrijati - to ti moe napraviti - da jajaca uklonimo iz kose. Ili ga oprati u octu. A

onda premazati eu-kaliptusovim uljem i parafinskom emulzijom. Osip na nogama je betes rouges, njega se moemo rijeiti pomou amonijaka i cinkove masti. Ionako proe sam od sebe. Ova mrlja je pitirijaza, vidi, boje kave. Nestat e pomou sredstava koje upotrebljavamo za druge probleme. Ako ga obrije, ovaj, tamo dolje, rijeit emo se stidnih ui. Ako nema nita protiv, ne bih gledala. Na rukama i listovima ima uasne ekceme. Raspukline emo trebati namazati jodom, ako ga uspijemo pronai, zacijeljet e, a onda ga samo premaemo cinkovom mau, ako je uspijemo dobiti, i nastavljamo ga time mazati sve dok ne proe. Moglo bi tjednima potrajati. Moda bismo mogle upotrijebiti maslinovo ulje, ali ne na preponama. Na prepone se ne smije staviti nita masno. A ovi smei ubodi su od buha." Pelagija se zaustavi, podigne pogled i vidje kako joj se Drosoula s divljenjem smijei. "Koritsimou," ree divovsko bie, "nevjerojatna si. Ti si prva ena koju sam upoznala koja neto zna. Daj da te zagrlim." Pelagija se zacrveni od zadovoljstva te, ne bi li svratila panju sa sebe, zagrli Drosoulu i ree: "Znam da se pita to su ove uasne crvene otekline na njegovu trbuhu i na njegovoj... alatki. Ima ih i izmeu prstiju, ali ne brini se, to je samo svrab. To emo srediti istim sredstvima, posebno cinkom i sumporom. Barem tako mislim, no najbolje da pitamo mojega oca", zakljui skromno. Drosoula mahne prema svojem znatno stanjenome sinu: "Nije ba neto, zar ne?" Pelagija u sebi opsuje i ree: "Zaljubi se u osobu, a ne u tijelo." Drosoula se nasmije: "Romantine gluposti. Ljubav ulazi kroz oi i izlazi kroz oi, a ako se pita zato se moj mu u mene zaljubio premda sam tako runa, bilo je to zato to je imao neobian ukus, hvala Bogu i svecu. Inae bih jo bila djevica." "Uope vam ne vjerujem", ree Pelagija koja se, kao i svi drugi, esto pitala kako je Drosoula uspjela pronai mua. Sljedeega jutra doktor lannis vrati se iscrpljen s planine (navra-tivi u povratku u kapheneion), te ne samo to je

pronaao mukarca koji je izgledao poput ivoga mrtvaca u krevetu svoje keri ve i nju i jednu runu i odvratnu enu kako spavaju u njegovu krevetu. Kua je zaudarala na enjak, sapun, amonijak, jod, sumpor, bolesno ljudsko tkivo, ocat, spaljenu kosu - ukratko, na ivahnu lijeniku praksu. Probudi svoju ker i htjede znati: "Keri, tko je onaj starac u tvojem krevetu?" "To je Mandras, papakis, a ovo je njegova majka, kyria Drosoula. Ve si je vidio." "Ali ne u svojem krevetu", odvrati on. "To nije Mandras. To je neki grozni starac sa svrabom i s nogama u zavojima. Ve sam provjerio." Neto poslije toga istoga jutra doktor lannis saslua Pelagijino izvjee o svemu to je poduzela, daui i siui svoju lulu pri svakoj provizornoj dijagnozi i prognozi. Kad je zavrila, sva se zacrvenjela, protumaivi ponaanje svojega oca kao prijekor njezinoj uobrae-nosti. On zatim ode pomno pregledati pacijenta, posebno njegova stopala. Ne ree ni rije sve dok prije odlaska ne posegne za svojim deformiranim eirom. Pelagija je nervozno gnjeila etku za brisanje praine i oekivala napadaj bijesa. "Kad bih ja znao kuhati", ree on na njezino iznenaenje, "zamijenio bih s tobom posao. Zapravo, moda u otii u mirovinu. Bravo, koritsimou, nikada se nisam toliko ponosio tobom." Poljubi je u elo i dramatino zbrie van, prouavajui sluti li nebo na invaziju. ekao gaje sastanak Vijea obrane u kapheneionu. Drosoula odozgo pogleda Pelagiju, koja je osjetila toliko olakanje i uitak te su joj ruke poele drhtati. "Oduvijek sam eljela ker", ree Drosoula. "Zna kakvi su mukarci, uvijek ele sina. Sretna si to ima takvoga oca. Koliko se sjeam, moj je bio svinja, uvijek pijan od rakije. Molim se svecu da Mandras ozdravi, tada e postati moja ki." Pelagija je primi za ruku: "to prije ga moramo odvesti na sunce, dolje kraj mora. U ovakvim sluajevima glava je od odluujuega znaenja." Drosoula primijeti da je Pelagija namjerno zanemarila njezine rijei, no oprosti joj na tome. Dovoljno je bilo

promatrati tu mladu enu kako cvate onom posebnom ljepotom koja dolazi s iznenadnim otkriem poziva. 22 Mandras iza koprene O MENI GOVORE kao da me nema, doktorica Pelagija i moja majka. O meni govore kao da sam senilan ili u nesvijesti, kao da sam tijelo bez glave. Previe sam umoran i tuan da se usprotivim tom ponienju. Pelagija me vidjela golog, a majka pere moje intimne dijelove kao da sam dijete, pa me mau melemima i losionima koji peku, ublaavaju bol i smrade, osjeam se kao komad namjetaja namazan uljem i voskom, ispunjenih crvotoina, namjetenih i popravljenih jastuka. Majka pregledava moju stolicu i pria o njoj s mojom zarunicom, a hrane me licom jer nemaju strpljenja gledati me kako se borim rukama koje drhte, a ja se pitam postojim li uope. Pretpostavljam da ne postojim. Sve je postalo poput sna. Izmeu mene i njih je koprena, one su sjene a ja mrtvac, a zastor je moda mrtvaki pokrov koji zamrauje svjetlost i zamagljuje vidik. Bio sam u ratu, i to je stvorilo jaz izmeu mene i onih koji nisu. to oni uope znaju? Otkad sam naiao na smrt, susretao smrt na svakoj planinskoj stazi, razgovarao sa smru, hrvao se sa smru na snijegu, kockao se sa smru, doao sam do zakljuka da smrt nije neprijatelj, ve brat. Smrt je prelijepi goli mukarac koji izgleda poput Apolona i ne voli one koji venu u starosti. Smrt je perfekcionist, voli lijepe i mlade, eli nam gladiti kosu i tetive koje miie vezuju za kosti. ini sve to je u njegovoj moi da nas susretne, od naih lica zaigra mu srce, te nam stane na put da nas izazove jer voli potenu, fer borbu, a nakon borbe eli se s nama sprijateljiti, pogladiti nas po ramenu i nasmijati nas triavou i budalatinama ivih. Nakon bitke luta meu mrtvima, podie ih, one najpristalije kiti lovorovim vijencem, te ih sakuplja poput svoje djece i vodi ih da piju vino koje ima okus meda i obdaruje ih osjeajem za razlikovanje bitnoga od nebitnoga, koji za ivota nisu imali.

No mene smrt nije uzela i ne znam zato. Sigurno sam bio dovoljno hrabar. Nikada nisam zazirao od opasnosti i ustrajao sam ak i onda kad je moje tijelo bilo razoreno. Mislim da sam preivio jer su nai drugovi bili previe mudri, mislim da sam preivio jer je smrt zavoljela Talijane. Smrt im je rekla da napreduju u koloni prema naim najjaim tokama, i mi smo ih pokosili poput kukuruza. No nai generali tjerali su nas na zaobilaenje, na taktika nadmudrivanja, zasjede, trebali bismo nestati i ponovno se pojaviti. Nai generali oteali su Smrti posao. Umjesto da me pogodi mecima, od nje mi se tijelo u nekoliko mjeseci raspalo kao drugima u ezdeset godina. Bijahu to hladnoa, blato, paraziti, gladovanje, tuga, strah, meave kristala otrijih od stakla, kia tako gusta da bi i ribe u njoj mogle plivati, sve ono to nema smisla tumaiti, jer civili to nikad ne bi mogli zamisliti. Zna li to me odralo? Bila je to Pelagija, i osjeaj ljepote. Za me je Pelagija znaila dom. Zna, nisam se ja borio za Grku, borio sam se za dom. Htio sam se svega toga rijeiti i vratiti se kui. Naalost, moj san o Pelagiji bio je bolji od same Pelagije. Vidim i ujem da se gnua svojega junaka koji se vratio, a i prije nego to sam otiao znao sam da je nisam vrijedan. Ako me voli, to znai da se prema meni odnosi zatitniki, da se rtvuje, a ja to ne mogu podnijeti, poinjem mrziti nju i prezirati samoga sebe. Ponovno u otii kad se oporavim i tako spasiti svoj san o Pelagiji i voljeti je bez gorine, kao u planinama, kad sam se borio za nju i za ideju doma, a kad se vratim bit u drugaiji i nov, jer u sljedei put dobro paziti da uinim neto tako veliko te e me i sama kraljica preklinjali da je uzmem za enu. Ne znam to e to biti, no bit e to pravo svjetsko udo, njime u se zaogrnuti, raskonim i sjajnim poput sveevih dragulja. Takoer trebam otii jer se nisam ni trebao vraati. Doao sam kui jer je to bilo mogue i jer je povratak kui poput ledene vode nakon itavoga dana u kolovozu provedenoga na moru, bez vjetra. Trebalo mi je da se okupam u utanju maslina, zvuku kozjih zvona, brbljanju zrikavaca, okusu

Robole i mirisu soli. Trebala mije snaga, bose noge na zemlji iz koje sam izniknuo, to je sve. injenica je da su moju jedinicu likvidirali Nijemci kraj Olimpa. Jedino sam ja preivio, i dok sam sjedio meu truplima svojih prijatelja, preda mnom se pojavila vizija Pelagije. Kau da to doe od loe prehrane i od velikih napora, no inilo se da stoji preda mnom i smijei se. Da to nije uinila, pridruio bih se nekoj drugoj jedinici i borio protiv Nijemaca sve do Termopila, no odjednom sam shvatio da moram kui, premda nisam znao kojim putem. Meu truplima sam izabrao najbolji par izama, par iji su se donovi odlijepili, no ipak bolji od mojih. Obuo sam ih i krenuo pjeke prema jugozapadu. Svake veeri pazio sam gdje je sunce zalo, a ujutro izilo. Podijelio bih polukrug, izabrao orijentir i hodao. U podne bih prekontrolirao hodam li s lijeve strane sunca. Ceste su bile zakrene zbog kaotinoga povlaenja - uginulim magarcima, naputenim vozilima, naprtnjaama i orujem, rtvama tuka - i tako sam hodao uzdu zemlje, kroz divlja bespua za koja sada znam da ine najvei dio Grke. U poetku, bijae to divljina puna trnja i zakrljalih stabala koja su upravo bila propupala, no negdje iza Elassona tlo se pone penjati i preraste u okrutnu pusto borova, gudura, slapova, u zemlju sokolova i imia. Bilo je tu movara punih tresetaste vode i divljega cvijea, obronaka klizavih od kriljevca i sipine, te kozjih staza koje bi iznenada i neobjanjivo prestajale na rubu provalije. Izdae me moje nove izme, i tada sam stopala omotao zavojima. Nou bi Pelagija leala pokraj mene dok sam se smrzavao u piljama, a ujutro bi ispred mene hodala prema jugu. Vidio sam kako joj se suknja leluja oko bokova, vidio sam kako se naginje da ubere cvijet, a ona bi se smijeila i priekala me kad bih pao. U tome kraju ima medvjeda i divljih pasa koji bi mogli biti vuci, ima risova i srna. Katkad bih zubima otkinuo komad sirova mesa s naputenoga plijena, a jednom je orao ispustio goluba pokraj mojih nogu i okomito se obruio za njim, te me ogrebao svojim pandama kad sam se bacio na njegovu rtvu. U tim samotnim krajevima ive i ljudi, ljudi koji su neka

vrsta ivotinja. Neki su plavokosi i ne moete ih razumjeti, govore tako udno. ive u kamenim kuicama ili u drvenim kuama, a odijevaju se u dronjke, hrane estokim gulaem od mesa i korijenja pripravljenim u starinskim posudama s pukotinama slijepljenim blatom. Ti ljudi gaali su me kamenjem, no kad sam kleknuo i prstom pokazao na usta, primili su me i nahranili njeno kao da sam dijete. Jedan od njih dao mi je haljetak od koica. Tijekom putovanja, poeo sam sumnjati da mi se tijelo raspada i da poinjem ludjeti. Vie nisam tono znao to se dogaa. Ne samo to sam vidio Pelagiju ve su mi prijetila neobina udovita ije su ralje bile ispunjene redovima zuba. Na jednome mjestu proao sam kraj slapa, slapa tako visokoga daje bubnjao poput mora za strane oluje. Padao je u duboko i mirno mjesto ije su se vode vrtjele ukrug, gutajui sve to bi nailo, a ja na putu prema jugozapadu nisam imao izbora doli preplivati kraj njega. S moje lijeve strane nalazila se stijena koja je toliko strila da se nitko na nju nije mogao popeti, pa ak ni koza, a uinilo mi se da je na njoj troglava spodoba koja me namjerava prodrijeti. Stajao sam pred njom opsjednut borbom izmeu moje enje za domom i straha od rijeke i udovita. Vidio sam Pelagiju kako hoda ispred mene, naoko po vodi poput naega Gospoda, i shvatio da se u podnoju stijene nalazi izbojak, te s lakoom proao, kao da gazim prema brodu u pliaku uvale Assos. Kad sam shvatio da ludim, takoer sam znao da trebam stati, barem na jedan dan, pa sam stigao do drvene kolibice meu stablima, do mjesta gdje se tlo u podnoju planine poinje penjati, a pokrivaju ga iglice mekane i debele poput pokrivaa. Unutra nije bilo nikoga i nisam bio siguran je li nastanjena, pa sam uao i legao oslonovi se o zid i zaspao, no sanjao sam da nas bombardiraju. Probudio sam se kad me netko gurnuo nogom. Kad sam vidio da je to neka stara vjetica, upitao sam seje li se moj san naprosto promijenio, no nije. Bila je mala i smeurana, a ono malo kose svezala je na potiljku. Lea su joj bila

iskrivljena, haljina u dronjcima, a obrazi upali, brada zaotrena jer u ustima nije imala ni jednoga zuba. Jednoga dana, kad budem imao dovoljno snage da govorim, ovu u priu ispriati u kapheneionu da nasmijem deke, jer stvar je u tome da se staro strailo zagrijalo za me. Zaboravio sam vam rei daje imala samo jedno oko. Drugo je bilo zaklopljeno i smeurano. Znala je samo jednu rije, "Kirka", to je, pretpostavljam, bilo njezino ime - uporno je upirala u sebe i ponavljala ga, pa sam ja morao rei "Mandras" i uprijeti prstom u sebe - a glas joj je zvuao poput graktanja gavrana. Njezino jedino oko zasjalo bi svaki put kad bi me ugledala, a hranila me mesom svinja iz svojega stada koje je drala u blizini hrastove ume, pa su se mogle hraniti irom. Bila je odvratna i gadila mi se, no oigledno prosta dua kojoj je Bog podario dobro srce. Tree noi mojega boravka spavao sam mirnije negoli niz proteklih mjeseci, a kako mi je tijelo samo od sebe iscjeljivalo zahvaljujui svinjetini, nisam sanjao bombe i mrtve, ve Pelagiju. U mojem snu mrtila se i postala nemirna zbog mojega otezanja, i ja prvi put u svojim vizijama dotrali k njoj i poljubih je. Ona se rastopi u mojim rukama i uzvrati na moju strast, te smo se uskoro valjali po umskom tlu. Zagrlila me i rukama prelazila po mojem tijelu pa sam se uspalio, a usne su joj bile vrele poput vatre. Ona ugrize moju usnu i uzvrpolji se, a ja s nje strgoh odjeu da mi ruke osjete njezine grudi i bedra, zaljulja me Dionizov vjetar i ja uoh u nju. Istodobno osjetih nadimanje u slabinama, i probudih se dok sam se na vrhuncu otrgnuo. Poda mnom prastara je rugoba mijeala, uzdisala i graktala, njezino jedino oko bilo je napola sklopljeno u ekstazi. Na trenutak sam leao na njoj sav zbunjen, a zatim skoio na noge kriknuvi od uasa i bijesa, jer sam znao da se uvukla pod moje koe i zavela me u Pelagijinu liku. "Vjetice, vjetice", vikao sam i udarao je nogama, a ona sjedne i zatiti se rukama, dok su joj sise visjele do pojasa a tijelo vrvjelo ranama koje su bile ravne mojima. Mahne rukama i zacvrkue poput ptice u majim zubima, i ja u tom trenutku prepoznah ludilo u jednom i u drugom i u samome tkivu od

kojega je sazdan svijet. Zabacih glavu i nasmijah se. Izgubio sam nevinost s prastarom, nevoljenom, usamljenom babom, a to bijae tek djeli stanja u kojem je Bog okrenuo svoje lice i sve nas izruio zlobi i hirovima mraka. Svijet je izgledao isto kao prije, no ispod njegove povrine izbili su irevi. Legoh pokraj nje i tako smo spavali do jutra. Spoznao sam da smo mi ljudi neduni. Pokuala je sprijeiti moj odlazak, klekla pred moje noge, jecala i zavijala obuhvativi moja koljena. Bilo je to jadno, no sjeam se da sam pomislio kako sada nita vie nije vano, pa i ona moe sudjelovati u toj patnji koja je na juri osvojila svijet i opustoila ga. Doao sam u Trikkalu i uspio uicati prijevoz na kamionu koji se vraao s fronte pun ranjenika. Voza je pogledao krv na mojim nogama i moju uniformu u dronjcima i sloio se da sam i ja ranjenik, pa sam zauzeo mjesto jednoga koji je umro. U Lipsonu sam se ukrcao u drugi kamion i proao Agios Nikolaos, Artu i Prevenzu, a otuda nije bilo teko doi do Levkasa s kolegom ribarom koji je vozio potu na otok. Brodom jednog drugog ribara preao sam na Itaku, a jo jednim do kue. Od amija sam pjeaio do Pelagijine kue. Kad sam stigao, zatekao me uas identian mojoj reakciji na staricu u umi, a prepoznala me samo glupa ivotinjica, Psipsina. Razoaranje nakon toliko snova, toliko borbi i lutanja s Pelagijom kao svjetlom u tami, ugasilo je plamen u meni i zahvatio me umor poput magle koja u listopadu okrui brod u tjesnacu Zante. Sklopio sam oi i pao meu sjene, poput duhova mrtvaca. Rekao sam da su me kui doveli Pelagija i osjeaj ljepote, no nita nisam rekao o osjeaju ljepote. Jednom prigodom, u blizini prijelaza Metsovan, u prosincu, na minus dvadeset, jer je bilo potpuno vedro, Talijani su ispalili zvjezdoliku granatu. Eksplodirala je u slapovima sjajnoga plavoga svjetla, a u pozadini je bio pun Mjesec, i iskre noene vjetrom krenule su prema zemlji, usporeno poput dua nesklonih anela. Dok je to sunace magnezija lebdjelo i plamtjelo, crni borovi iskoraili su iz svojih skromnih sjena, kao da su ranije bili sakriveni poput djevica, no sada su odluili da ih

vide onakvima kakvi su na nebu. Refuli snijega pulsirali su plamteom bjelinom apsolutnoga djevianstva leda, minobaca je neutjeno brektao, a jedna sova hukala. Prvi put u ivotu fiziki sam zadrhtao od neega to ne predstavlja hladnou; svijet se otarasio svoje koe i razotkrio se kao energija i kao svjetlost. elja mi je da ozdravim ne bih li se vratio na bojinicu i, moda samo jo jednom, doivio taj bezgreni trenutak kad sam u ratnome oruju prepoznao lice Gabrijelovo. 23 30. travnja 1941. PRIA SE DA se u kraljevskoj palai, tako velikoj i praznoj da se kraljevska obitelj njome kretala na biciklima, i tako tronoj da su iz slavina neprestano izlazili ohari, Bijela Gospa pojavljuje kao koban predznak. Njezini koraci su neujni, njezino lice pakosno plamti i jednom prigodom, kad su je dva autanta pokuala uhapsiti zbog napada na baku princa Kristofora, netragom je ieznula. Da je toga dana lutala dvorcem, u njemu ne bi zatekla kralja Georgiosa, ve njemake vojnike. Da je izila u grad, vidjela bi kako na Akro-poli lepra svastika i trebala bi otputovati sve do Krete da pronae Kralja. Kefaloncima nisu bili potrebni takvi zlokobni dusi da ih upozore. Dva dana prije, Talijani su okupirali Krf u farsinim okolnostima, a ta e se predstava danas ponoviti, i svi su na otoku predviali ono najgore. Samo ekanje bilo je najmunije. Pojavila se silna nostalgija, opipljiva poput magle: kao da po posljednji put vodi ljubav s nekim koga oboava, a on zauvijek odlazi. Svaki od tih posljednjih trenutaka slobode i sigurnosti dugo su zadrali u ustima, kuali i pamtili. Kokolios i Stamatis, komunist i monarhist, zajedno su sjedili za stolom i istili sastavne dijelove lovake puke koja je na zidu pedeset godina skupljala prainu. Nisu imali municije, no, kao i svima ostalima na otoku, bilo im je vano manifestirati otpor. Zaposleni prsti nastojali su smiriti oluju tjeskobe i pretpostavki u njihovim glavama, a razgovarali su tihim glasom i srdanou koja se kosila sa silnim godinama

estokih ideolokih sukoba. Ni jedan vie nije znao koliko e jo ivjeti, te su konano jedan drugomu postali dragocjeni. Obitelji su se grlile vie nego to im je to bila navika: oevi koji su oekivali da e ih nasmrt pretui gladili su kosu svojih zgodnih keri koje su oekivale da e ih silovati. Sinovi su sa svojim majkama sjedili na kunom pragu i njeno prepriavali sjeanja. Seljaci su svoje bave vina u kojima se caklilo sunce zakopali u zemlju da ni jedan Talijan ne uiva u njihovu ispijanju. Bake su otrile svoje kuhinjske noeve, a djedovi se prisjeali minulih junakih djela, uvjeravajui se da ih vrijeme nije umanjilo - u osami staja lopatama i tapovima razgibavali su ramena i ruke. Mnogi su obili svoja omiljena mjesta kao daje to posljednji put, te ustanovili da su kamenje i praina, bistro more i drevne stijene poprimili tuan izraz, kao u sobi u kojoj prelijepo dijete lei na samrti. Otac Arsenije kleao je u svojoj crkvi i pokuavao pronai rijei molitve, zbunjen nepoznatim osjeajem da ga je Bog iznevjerio. Toliko se bio navikao na pomisao da je zauvijek osuen da sam iznevjeri Boga, te mu je nedostajala neka formula koja se ne bi sastojala od samih prijekora, ili ak uvreda. Posegne za svojim uobiajenim: "Isuse, sine Boji, budi milostiv prema meni, greniku", te ustanovi da on molitvu ni nakon svih ovih godina ponavljanja nije istinski prigrlio. U mladosti je vjerovao da e njegova molitva jednoga dana doprijeti do Vizije boanskoga i nestvorenoga svjetla, no sada je znao da se ona pretvorila u formulu, barijeru izmeu njega i nijemog Boga koji izbjegava iskren odgovor. "Isuse, sine Boji," konano se pomoli, "to to izvodi? emu Golgota ako Vrag nije poraen? Mislio sam da si rekao kako si otjerao grijeh. Znai li to da si umro uzalud? Hoe li dopustiti da svi bezrazlono pogine-mo? Zato neto ne poduzme? Znam da si u nevidljivom obliku prisutan na euharistiji, ali ako si nevidljiv, kako mogu znati da si tamo?" Njegovi debeli obrazi drhturili su od ganutosti. Osjeao se poput djeaka koji je doao u muevnu dob i otkrio da mu otac nije ostavio nikakvo naslijee. "Isuse, sine Boji", pomoli se. "Ako ti nee nita poduzeti, ja hou."

Za svojim stolom doktor lannis jo jedanput proita glasovito otvoreno pismo Hitleru koje je Vlakhos objavio u Kathimeriniju. Ganut njegovom plemenitom i bombastinom tezom o pravu svakoga naroda na neovisnost, izree ga iz novina, ustane i privrsti ga avli-em na zid, a da sam nije znao kako je svaki pismeni ovjek u Grkoj uinio istu stvar. Tamo e ostati sve do 1953., sasuen i poutio, savijenih kutova, a njegovo e se raspoloenje iz godine u godinu obnavljati i produbljivati. Doktor potjera Psipsinu sa svojega radnog stola, sjedne i zabiljei: "Po navici, mnogobrojne nacije koje su uzurpirale na otok usporeujemo s Turcima. Tako su Rimljani i Normani bili gori od Turaka, katolici jo gori, a sami Turci vjerojatno i nisu bili tako loi kako mi zamiljamo, te, paradoksalno, nisu bili loi poput Turaka. Rusi su bili neusporedivo bolji, a Francuzi tek malice. Ovi drugi uivali su u cestogradnji, no nisu bili pouzdani - Turci nam nikada nita nisu obeali, te tako naprosto nisu mogli biti dvolini a Britanci su neko vrijeme bili gori od Turaka, a u preostalome razdoblju bolji od svih drugih. Sveope ogorenje Grka prema Britancima izbilo je kad su ovi besramno prodali Pargu Ali Pai, no na naem otoku najprije gaje izazvao upravitelj, Sir Thomas Maitland, stopostotni tiranin. Meutim, Charles de Bosset, vicarac koji je sluio u britanskoj armiji, sagradio je na zlata vrijedan most preko zaljeva Argos-toli. Lord Napier podigao je prekrasnu sudnicu u Lkouriju, ispod koje je trnica s arkadama (markato), a bio je tako popularan da je nakon njegova odlaska stanovnitvo dalo doprinos za spomen-skul-pturu. Lord Nugent postao je toliko obljubljen da mu je na parlament slubeno zahvalio. Frederic Adam, Stewart McKenzie i John Seaton bijahu, ini se, jo vei filheleni od nas samih, no general Howard Douglas bijae okrutan i skandalozan despot. I tako dalje. to iz toga moemo nauiti? Moemo nauiti da povezanost s Britancima znai izbor jedne od dviju vrea konopom vezanih oko vrata. U jednoj je zmija otrovnica, a u drugoj zlato. Ima li sree, odabrat e vreu sa zlatom, no zatim ustanoviti da su si Britanci ostavili

pravo daje zamijene onom drugom bez ikakva upozorenja. Obrnuto, ima li peh i odabere vreu sa zmijom otrovnicom, Britanci e priekati da te ona ugrize, a zatim rei: 'To nije bila naa namjera - uzmite ovu drugu vreu.' S Britancima nismo naisto. Za Turaka smo znali da e nae sinove odvesti u janjiare, a nae keri u hareme. Znali smo da emo biti osloboeni od vojne slube, da nam nee biti doputeno jahati konje, te da su nai sultani razbludnici i luaci. Kod Britanaca nikada nita ne zna osim da e biti podli, a zatim to obilato nadoknaditi. Jednom smo ih toliko voljeli, te smo zatraili da nam princ Alfred bude kralj - jo uvijek slavimo kult Lorda Bvrona - no u drugim bi nas prigodama odbacili. Teka srca ovdje biljeim podatak da su nas prepustili sudbini jer su procijenili da rat nee biti odluen u Grkoj. Maloduan ekam jer znam da je Krf pao i da je ovo moda posljednji tekst koji piem. Ostavljani svoja sjeanja buduim pokoljenjima, kao i svojoj voljenoj keri Pelagiji, i molim onoga tko pronae ove papire i moju nedovrenu povijest da ih sauva netaknute. Molim Boga da nas Britanci nisu zauvijek napustili i molim Boga da odnesu konanu pobjedu, pa makar i ne bio iv. Mislim da je moj ivot bio dobar i koristan i da nije moje keri koja moda nee preivjeti i unuadi koju moda nikad neu vidjeti, bio bih sretan to umirem u nadi da, kako ree Platon, smrt moda predstavlja 'promjenu, seobu due s jednoga mjesta na drugo'. Nikada u to nisam vjerovao, no neposredna opasnost od invazije uvjerila me da ivot moe biti tuan i teak, a smrt moda vrijeme kad u jo jedanput mirovati sa svojom enom, ma gdje ona bila. Solon je rekao da ovjeka moemo smatrati sretnim tek kad umre, a prethodno je tek mogao imati sree. No ja sam bio sretan i imao sree: sretan u braku, a imao sam sree sa svojom keri. Nisam ivio uzalud." Doktor dosegne do najvie police i uzme crnu limenu kutiju. U nju stavi smotuljke svoje povijesti, ukljuujui i ovaj konani dio koji je, kao i obino, zapoeo jednom temom, a zavrio drugom, te okrene klju. Kutiju stavi pod ruku,

podigne otira pod radnim stolom i otvori vrata u podu koja su sakrivala golemu upljinu iskopanu 1849. za radikale koje su Britanci najprije proganjali, a poslije uvrstili u vladu. U tu rupu, u kojoj su se neko skrivali bjegunci Joseph Momfera-tos i Gerasimos Livadas, doktor poloi svoje neizdano djelo. Vrati se za svoj stol, s police skine dva velika toma Kompletnog i saetog obiteljskog doktora, te uze iznova pregledavati dijelove o "krvarenju; previjanju rana; oku; podvezivanju ila; ranama izazvanim metkom; opeklinama; posjeklinama; ubodima; spreavanju zaraze; drenai i ispiranju rana; trismusu; gnojenju; trepaniranju za ublaavanje dubokih fraktura lubanje." U Drosoulinoj kui, kamo su prebacili Mandrasa, doktorova ki sjedila je muena stidom. Posumnjala je da ju je Mandras namjerno poeo muiti. Njegove fizike boljke znatno su splasnule. Crveni vorii, ekcem, koa na njegovim stopalima poeli su cijeljeti. Lice mu se malo popunilo, rebra sakrila ispod novoga mesa, kosa poela rasti, a divlji sjaj u oima zamijenio slabaan sjaj u kojemu doktor nije prepoznao poboljanje. "Sramota", rekao je, "to zapravo nije ranjen. To bi mu dalo neto konkretno na to bi se mogao koncentrirati." Pelagiju je primjedba iznenadila i razljutila, no u ovome trenutku najvie bi voljela iz svoje pregae izvui mali derringer i pucati zaruniku u glavu. Naime, Mandras je zapao u stanje jo zahtjevnije od ranog djetinjstva, a ona je bila uvjerena da to radi namjerno, u znak osvete ili kazne. Vjerovala je da on eli da bude jako zabrinuta, to je bilo tono. U razliitim trenucima doktor je njegovo ponaanje dijagnosticirao kao anergiki stupor, melankolini stupor, rezistentni stupor i katatoniki stupor. Ba zato to se na neobian nain u odreenim trenucima inilo da se radi o jednome od tih stanja vjerovao je da se zapravo uope ne radi o tome, ali mu je nedostajalo neko drugo tumaenje. "Ratni ok" takoer se nije posve uklapao, te je, poput Pelagije, pao u kunju da to stanje pripie Mandrasovoj patolokoj potrebi da podjarmi ostale, namjerno se dovevi u

stanje potpune ovisnosti. "Misli da ga nitko ne eli", rekao je doktor lannis, "i ini sve to ne bi li nas prisilio da mu pokaemo kako nam je stalo do njega." Ali meni nije, bezbroj je puta pomislila Pelagija dok je sjedila uz njegov krevet i kukiala pokriva za brani krevet, koji nikada nije prerastao veliinu runika. Svoje progonstvo u nepristupanost Mandras je zapoeo dramatiziranjem pojma smrti. Kao da se ukoio u rigor mortis, leao je u krevetu potpuno nepomian, s rukama u zraku, u izoblienome poloaju u kojemu obian ovjek ni jednu minutu ne bi mogao izdrati. Iz usta mu je polako curila slina, slijevala se niz bradu i rame i na-makala mu krevet. Drosoula je stavila krpu da ga sasui, no, kad se vratila, ustanovila je da se pomaknuo i da slina curi s drugog ramena. Zbog poloaja ruku, bilo gaje teko oblaiti i svlaiti. Doktor ga je testirao na katatoniju ubadajui u nj igle. Nije reagirao i nije sklopio oi kad je doktor krenuo da ga i tu upikne. Hranili su ga ulijevajui juhu u cjevicu postavljenu u grlo, danima nije ni urinirao ni imao stolicu, sve dok gaje Drosoula nije prestala na to siliti. A tada je tako uneredio plahte da je bila prisiljena istrati van i na ulici udahnuti svjei zrak. Dvadeset petoga oujka Mandras je ustao da proslavi Dan dravnosti, odjenuo se i izaao, a u tri ujutro vratio se pijan i veseo. Drosoula i Pelagija ulovie se za ruke i plesae zajedno ukrug, vrtei se i smijui se od zadovoljstva i olakanja. No sljedeega dana opet je bio u krevetu, pasivan i nijem. Nestalo je krutosti, a zamijenilo ju je stanje kojim kao da se odrekao svojega tijela. Doktor mu je podigao ruku, a ona padne na krevet poput arape napola ispunjene krpama. Temperatura mu je pala, a usne otekle i poplavjele, puls nabijao kao lud, a disao je tako plitko te se inilo kako s prezirom odbija zrak. Dan poslije Mandras je oponaao stanje iz prethodnoga dana, no ovaj put estoko i vrlo vjeto odupirao se svakom pokuaju da ga pomaknu ili nahrane. Drosoula pozove Kokoliosa, Stamatisa i Ve-lizarija, no ak ni dva ilava starca i div ne uspjee otvoriti njegova usta i natjerati ga da jede.

inilo se kako je odluio umrijeti od gladi. Kokolios predloi da ga iibaju, to je bila uobiajena metoda s luacima, te pokua demonstrirati uinkovitost snano pljusnuvi pacijenta po obrazu. Mandras iznenada sjedne, stavi ruku na obraz i ree: "Sranje. Sredit u te ja, svinjo jedna", te ponovno utone meu plahte. Svi prisutni bili su ve toliko bijesni i nezadovoljni te im se ideja da ga iibaju uinila sasvim zgodnom. Mandras je nastavio sa svojom politikom otpora i izgladnjivanja do 19. travnja uveer, kada je na udotvoran nain ozdravio, upravo za sveanu proslavu Uskrsa. Na Veliki etvrtak zaklali su i objesili janjce, obojili jaja u crveno i nalatili ih maslinovim uljem, a on gotovo da je podlegao tradicionalnoj juhi od lee. Na Veliki petak otokom se irio miris uskrsnoga kruha koji su ene pekle, a u subotu su mukarci na ranju ispekli janjce, zafrkavali se i opako se napili, dok su se ene namuile da pripreme juhu i kobasice. Cijelo vrijeme Mandras je nepomino leao u krevetu, te se posrao ili popisao svaki put kad bi Drosoula promijenila plahte. No u subotu uveer ustane te se, odjeven u crno, s crnom neza-paljenom svijeom u ruci, pridrui sumornoj procesiji ikona prema manastiru u Sissiji. Djelovao je potpuno normalno. Kad mu je Sta-matis zaelio brzo ozdravljenje, odgovorio je: "Iz tvojih usta u Boje ui", a kad gaje Kokolios pogladio po leima i estitao mu na iznenadnoj prisutnosti meu ivima, Mandras se nasmijei sebi svojstvenim smijekom i odgovori poslovicom: "Ja sam Grk, a mi, Grci, ne podlijeemo prirodnim zakonima." U potpunoj tami i tiini crkve, Mandras je ekao sa sve veim nestrpljenjem. Napetost se vie nije dala izdrati, a zbog poniavajuega rata Uskrs je bio jo dirljiviji: hoe li Krist ustati premda Grci padaju? Mnogi su se pitali jesu li to njihove posljednje Muke Isusove na ovome svijetu, te su svoju djecu drali za ruke nekom posebnom snagom i sa snanijim osjeajima. Oni koji su imali sat primijetili su da

minute traju dulje nego obino, a ljudi su istezali vratove da to bolje vide ikonostas. Napokon se pojavi sveenik s upaljenom svijeom, a njegov glas zagrmi: "Christos anesti, Christos anesti." Hodoasnici radosno uskliknue i odgovorie : "Alithos anesti, alithos anesti", te zapoee jedan drugomu paliti svijee. "Krist je uskrsnuo", uzviknu Drosoula i zagrli svojega sina. "Uistinu je uskrsnuo", povie on i poljubi Pelagiju u obraz. titei rukom plamen svoje svijee, Pelagija se upita: Mandras anesti? Je li Mandras uskrsnuo? Pogled joj se sretne s Drosoulinim, te ona shvati da su obje pomislile isto. itavim otokom odjekivala su zvona, ljudi su klicali i pobjedonosno skakali, psi i make zavijali, a magarci njakali. Val oduevljenja i vjere olaka im srca i ljudi se pozdravljae sa "Christos anesti", te nikako da im dojadi odgovor "alithos anesti". Zavrio je prolotjedni post (post koji je u biti mjesecima bio obvezatan), i samo to nije zapoelo novo udo hranjenja pet tisua dua: ljudi poee iznositi gozbu koju su sauvali i improvizirali, gozbu koju je trebalo protumaiti kao direktnu provokaciju Ducea, kao in neposluha i otpora. Tijekom itave ponone gozbe i nedjeljnoga izjedanja janjetine Mandras kao da je opet bio onaj stari. Juha maveritsa s umakom avgolemono nestala je u njegovim ustima kao da se upravo vratio iz cjelodnevnoga ribolova, a janjetinu posipanu origanom i pikanu s mnogo enjaka trpao je u se s nevjerojatnim apetitom, kao da je Turin. No u subotu naveer se skinuo i neizbjeno opet otiao u krevet. Ovaj put ne samo to je uspio oponaati smrt, ve je to uspio sa svim znacima najvee duevne boli. Nije se niti pomicao niti govorio, puls mu je oslabio, disanje se svelo na minimum potreban za odravanje na ivotu, a izraz lica odavao najakutniju i najveu bol. Doktor objasni Drosouli daje najvjerojatnije izgubio volju za ivotom, no Mandras ga umah osujeti podigavi se u krevetu u sjedei poloaj i zatraivi sveenika. Otac Arsenije ustanovi da mu ulazna vrataca u kuu predstavljaju nesavladivu potekou, pa je Mandrasa iznijela

njegova opasna majka i ostavila ga da razgovara sa sveenikom na pristanitu. "Poinio sam stravina nedjela", ree on. "Tako stravina nedjela da ih ni imenovati ne mogu." Govorio je s golemim naporom, bolno pokuavajui artikulirati rijei, dok mu je glas bio gotovo neujan. "Ipak ih imenuj", ree Arsenije koji se jo uvijek znojio zbog dugoga pjeaenja iz sela, a u situacijama poput ove uvijek bi postajao beskrajno maloduan. "Poinio sam preljub", ree Mandras. "Jebao sam se s kraljicom." "Shvaam", ree Arsenije. Uslijedi duga tiina. "Jebao sam se s kraljicom Kirkom jer sam mislio daje ona netko drugi." "Kraljica se ne zove Kirka, pa to nije vano", ree Arsenije, zaa-livi to je pristao doi. "Boe, pomozi mi, jer ne zasluujem da ivim", nastavi Mandras, a glas mu se preobrazi u hrapav i povjerljiv apat. "A i kanjen sam." "Kanjen?" Mandras kucne po svojem koljenu: "Vidi? Ne mogu mrdnuti nogama. Zna zato?" "Upravo sam vidio kako mrda nogama." Mandras polagano okrene glavu mehanikim pokretom koji podsjeti na rotaciju kotaa na zupaniku: "Od stakla su." Otac Arsenije ustane i vrati se na mjesto gdje su Pelagija i Dro-soula stajale na odreenoj udaljenosti jedna od druge. "Znam to mu je", ree on. "to to, Patire?" upita Drosoula glasom koji je odavao majinsku tjeskobu i nadu. "Skroz je poludio. Trebate ga poslati u ludnicu u sveevu manastiru i priekati udo." Debeli sveenik odgega polagano uzbrdo, ostavivi dvije ene da s negodovanjem odmahuju glavom. Na njihovo iznenaenje, Mandras ustane i doeta do njih vrstih kukova, drveno pomiui noge samo iz koljena. Stane ispred njih, lomei ruke u kajanju, otkine sloj koe s preostaloga ekcema na nozi, baci im ga u lice, pone petljati po pucetima svoje none koulje i zagrake: "Od stakla."

Vrati se u krevet i nakon dva dana zapone razdoblje histerino-ga bijesa. Najprije vikanjem, zatim, bizarnom epizodom u kojoj je nogu pokuao amputirati licom, zatim fazom u kojoj bi se okomio na Pelagiju i na Drosoulu, te zavri 30. travnja zastraujue lucidnim gnjevom koji je dao naslutiti daje potpuno ozdravio, te inzisti-rao da mu Pelagija proita svoja pisma. Ona posta nervozna od neugode i srama. Zapone s prvim pismima, onima u kojima su ljubav i osjeaj odvajanja probijali iz nje i pretoili se na list papira u lirskim kreendi-ma dostojnima romantinoga pjesnika: "Agapetone, agapetone, volim te, nedostaje mi, brinem se zbog tebe, ne mogu doekati da se vrati, elim u svoje ruke uzeti tvoje drago lice i ljubiti te sve dok mi duh ne odleti s anelima, elim te uzeti u svoje ruke i voljeti te sve dok vrijeme ne stane i ne padnu zvijezde. Sanjam te svake sekunde svake minute, i svake mi je sekunde jasnije da si ti sam ivot, dragocjeniji od ivota, jedini smisao koji ivot moe imati..." Osjeti kako joj obrazi crvene od srdbe, bijae zgranuta tim gej-zirima emocija koji kao da su pripadali nekomu drugom, sporednomu dijelu nje same. Skutri se ba kao kad bi je teta podsjetila na neto simpatino to je uinila ili rekla kad je bila mala. Rijei ljubavi sad su joj zapele u grlu i ostavile gorak okus u ustima, no svaki put kad bi zastala Mandras bi je bijesno pogledao oima koje su sijevale i traio da nastavi. S osjeajem olakanja od kojega joj gotovo pozli doe do pisama u kojima su polagano prevagnule vijesti. Glas joj postane laki i ona se lagano opusti. No, Mandras odjednom povie, lupajui pesnicama o bedra: "Neu to, neu te dijelove, ne elim sluati kako su svi uzrujani to ne piem. elim druge dijelove." Bio joj je mrzak njegov glas, svadljiv kao u razmaenoga derita, no plaila se njegove snage i lude osvetoljubivosti, pa nastavi itati pisma, eliminiravi sve osim dijelova u kojima nabraja vrste i koliinu svojih osjeaja. "Pisma postaju prekratka," vikao je on, "prekratka su. Misli li da ne razumijem to to znai?" Zgrabi posljednje pismo u hrpi i mahne joj njime u lice: "Pogledaj," povie, "etiri retka, to je sve. Misli li ti da ne znam? Proitaj ga."

Pelagija uzme pismo i proita ga u sebi, unaprijed upoznata s njegovim sadrajem: "Ni jednom mi nisi pisao, u poetku sam bila tuna i zabrinuta. Sada shvaam da ti sigurno nije stalo, a zbog toga je nestalo i moje ljubavi. Priopujem ti da sam te odluila osloboditi tvojih obeanja. Oprosti." "itaj", zahtijevao je Mandras. Pelagija je bila iznenaena. Prtljala je s listom papira i nasmijeila se ne bi li ga udobrovoljila: "Imam uasan rukopis, nisam sigurna da to mogu proitati." "itaj." Ona proisti grlo, te drhtavim glasom pone improvizirati: "Dragi, molim te, vrati mi se brzo. .Toliko mi nedostaje, ne moe ni zamisliti koliko. uvaj se metaka i..." Tu zastade jer joj se gadila vlastita dvolinost koju u ovoj aradi nije mogla izbjei. Nagaala je da tako izgleda kad te siluju. "I dalje?" inzistirao je Mandras. "I ne znam kako da ti kaem koliko te volim..." ree Pelagija, sklopivi oi u oaju. "Proitaj pismo koje prethodi ovome." Bilo je to pismo koje zapoinje rijeima: "Juer mi se uinilo da sam vidjela lastavicu, a to znai da dolazi proljee. Moj otac..., no tu zastade i pone opet improvizirati: "Duo, i ti si za me lastavica koja je odletjela, no jednoga e se dana vratiti u gnijezdo koje sam savila u svojem srcu..." Mandras prisili Pelagiju da proita sva pisma, dodajui ih jednoga za drugim, te ona sa suzama u oima i drhtava glasa otrpje pakleni sat totalne panike. Svako pismo bilo je muka Sizifova, znoj joj curio niz lice i od njega su je pekle oi. Molila ga je da prestane, no nije joj dopustio. Osjetila je kako iznutra postaje beutna dok oajniki smilja rijei njenosti za toga ovjeka kojega je najprije alila, a poslije zamrzila. Spasilo ju je ritmino tutnjanje aviona. Drosoula utri u kuu i povie: "Talijani, Talijani! Invazija!" Hvala Bogu, hvala Bogu, pomisli Pelagija, istodobno uoivi apsurd, bizarnost svojega olakanja. Istri van zajedno s Drosoulom i, drei se ispod ruke, promatrale su kako trbuasti marsupiali tro-pou iznad njih, praznei iz svojih

dugakih repova siune crne patuljke koji bi naglo poskoili prema gore kad bi im se otvorili padobrani, padobrani koji djelovahu isto i ljupko poput svjeih gljiva na polju, u jesenskoj rosi. Nita nije bilo onako kako su oekivali. One koji su mislili da e ih ispuniti bijes umjesto toga ispuni osjeaj uenja, znatielje ili apatije. Oni koji su znali da e se skameniti od straha osjeali su hladnokrvan mir i navalu nepokolebljive odlunosti. Oni koji su ve dugo osjeali strahovitu tjeskobu naglo se umirie, a jednoj eni ukaza se upravo grean duh spasenja. Pelagija potri uzbrdo da se pridrui ocu, slijedei drevni instinkt po kojemu oni to se vole moraju biti zajedno u trenutku smrti. Zatekla gaje kako stoji na vratima, kao i svi ostali, dok rukom zakriva oi od sunca i promatra kako se sputaju padobranci. Bez daha se baci u njegovo naruje i osjeti kako on drhti. Je li mogue da se boji? Pogleda ga dok joj je on gladio kosu i na svoje zaprepatenje shvati da mu se usne pomiu i oi blijete, ali ne od straha, ve od uzbuenja. On je pogleda odozgo, ispravi se i jednom rukom mahne prema nebu: "Povijest", proglasi on. "Sve vrijeme piem povijest, a sad se povijest dogaa pred mojim oima. Pelagijo, keri moja mila, uvijek sam elio ivjeti povijest." Pusti je, ue u kuu i vrati se s biljenicom i s nailjenom olovkom. Avioni nestadoe i uslijedi duga tiina. inilo se kao da se nita nee dogoditi. Dolje u luci ljudi iz divizije Acqui iskrcae se s nelagodom iz svojih amaca, veselo ali pomalo plaho maui ljudima na pragovima. U znak odgovora neki im mahnue pesnicom, neki odmahnue, a mnogi dlanom napravie nedvosmislenu gestu koja e njezinim poiniteljima u godinama to slijede donijeti zatvorsku kaznu. U selu su Pelagija i njezin otac gledali kako polagano prolaze vodovi padobranaca dok su njihovi zapovjednici namrtena ela i is-puenih usana prouavali zemljovide. Neki Talijani inili su se nii od svojih puaka. "Smijene li skupine", primijeti doktor. Na kraju jedne kolone vojnika nevjerojatno siuan ovjek na ijoj su se kacigi njihala pijetlova pera

satirino je marirao paradnim korakom. Jedan prst stavio je pod nos, kao da tobo ima brkove. Izbei oi i objasni: "Signor Hitler", kad je prolazio pokraj Pelagije, od silne elje da ona shvati i prihvati njegovu alu. Pred svojom kuom Kokolios je prkosno salutirao komunistikim pozdravom, ispruene ruke i stegnute pesnice, no potpuno ga je zbunila jedna grupica bez zapovjednika koja mu u prolazu odobri i uzvrati pozdrav, con brio i uz pretjerivanje. Ruka mu padne, a usta se od iznenaenja rastvore. Rugaju li se to oni njemu, ili u faistikoj armiji ima drugova? Jedan oficir u potrazi za svojim ljudima zastane i zabrinuto upita doktora, maui mu pritom zemljovidom u lice: "Ecco una carta della Cephallonia", ree on. "Dov'e Argostoli?" Doktor se zagleda u tamne oi posaene na zgodno lice, dijagnosticira krajnji sluaj nevjerojatne ljubaznosti i odgovori na talijanskome: "Ne govorim talijanski, a Argostoli je manje-vie nasuprot Lkouriju." "Govorite vrlo dobro za nekoga tko ne govori jezik", ree oficir i nasmijei se. "Dakle, gdje je Lbcouri?" "Nasuprot Argostoliju. Ako pronaete jedno mjesto, pronali ste i drugo, no morat ete preplivati od jednoga do drugoga." Pelagija laktom gurne oca u rebra, bojei se za njega. No oficir uzdahne, digne svoju kacigu, poee se po elu i postrance ih pogleda: "Idem za drugima", ree on i pouri se dalje. Vrati se trenutak poslije sa utim cvijetkom za Pelagiju, te opet nestane. "Vrlo neobino", ree doktor i nadrlja neto u svoju biljenicu. Kolona ljudi, mnogo elegantnija od ostalih, skladno promarira kraj njih. Na njihovu elu preznojavao se kapetan Antonio Corelli iz 33. topnikoga puka. Preko ramena prebacio je kutiju s mandolinom koju je nazvao Antonia jer je predstavljala drugu polovinu njegova bia. Uoi Pelagiju: "Bella bambina na 45 stupnjeva", povie on. "Pogled lije-vo!" Glave svih vojnika istodobno se okrenue u njezinu smjeru i itavu jednu nevjerojatnu minutu bila je rtvom defilea najkominijih i najgrotesknijih moguih lakrdija i izraza koje

je ovjek u stanju smisliti. Jedan vojnik gledao je ukri i nabrao donju usnu, drugi je napuio usne i poslao joj poljubac, trei je prestao marirati i poeo hodati poput Charlieja Chaplina, etvrti se pri svakome koraku pravio da se spotaknuo o vlastite noge, a peti je naherio svoju kacigu, rairio nosnice i tako zakolutao oima da su mu zjenice nestale iza gornjega kapka. Pelagija rukom zaepi usta. "Nemoj se smijati", naredi joj doktor sotto voe. "Naa je dunost da ih mrzimo." Krajnje neljubazna predaja U KEFALONIJU SAM stigao tek sredinom svibnja, a dobio sam premjetaj u 33. topniki puk, divizija Acqui, jer sam zbog ozljede bedrenoga miia na neko vrijeme postao beskoristan, osim dunosti u garnizonu. No tada sam ve bio potpuno razoarali vojskom da bih bio otiao bilo kamo u zamjenu za miran ivot u kojemu bih se mogao posvetiti svojim sjeanjima i eati rane. Bio sam u stanju krajnje depresije, u koje padaju vojnici koji shvate da se bore na krivoj strani, te ulau golem trud i crpe zalihe snage i duevnoga zdravlja sve dok unutra naizgled vie nema niega. U biti, inilo mi se da mi je glava prazna, a moja prsna upljina vakuum. Jo uvijek sam bio omamljen od patnje zbog Francescove smrti, jo uvijek okiran vlastitom glupou zbog koje nisam predvidio da moji snovi o tome kako svoj porok mogu pretvoriti u vlastitu prednost poivaju na krivoj pretpostavci. Istina je da me ljubav prema Francescu nadahnula na velika djela, no zaboravio sam na mogunost da bi on mogao poginuti. U rat sam krenuo kao romantik, a iz njega izaao oajan, tmuran i bespomoan. Pada mi na pamet izraz "slomljena srca", no on ne uspijeva izraziti osjeaj potpunog fizikog i psihikog sloma. Znao sam da elim pobjei - zavidio sam naim vojnicima u Jugoslaviji koji su zamijenili stranu i pridruili se diviziji Garibaldi - no na kraju je nemogue umaknuti udovitima koja izjedaju duboko iznutra. Mogu se svladati jedino borbom, kao Jakov protiv anela ili Herkul protiv zmija, ili zanemarivanjem, sve dok ne odustanu i nestanu. Ja sam uinio ovo drugo, a to je olakalo pravo udo po imenu

kapetan Antonio Corelli. Postao je izvorom mojega optimizma, svecem bez natruha odbojne pobonosti, svecem koji je kunju smatrao igrom a ne neim emu se treba suprotstaviti, no ostao je asnim ovjekom jer drugaije nije znao. Upoznao sam ga u taboritu ispred Argostolija, prije nego to e intendanti lokalnom grkom stanovnitvu uruiti naloge za smjetaj vojnika. Bila je sredina proljea, kad je otok najvedriji i najljepi. Ranije vrijeme zna biti vrlo okrutno, a kasnije nepodnoljivo vrue, no u proljee je vrijeme blago, pue lagan povjetarac, a nou pada lagana kiica, dok poljsko cvijee cvate na najskrovitijim mjestima. Nakon ratnih patnji uinilo mi se da sam s broda siao u raj zemaljski. Dojam mira bio je toliko snaan te sam zbog njega osjeao pla-Ijivost, zahvalnost i nevjericu. Na tome otoku mrzovoljnost je bila fiziki nemogua, a pakost nije mogla opstati. U vrijeme mojega dolaska, divizija Acqui ve je bila pokleknula njegovim arima, zavalila se u svoje jastuke, sklopila oi i prepustila se lagodnome snu. Zaboravili smo vojevali. Prvo to me iznenadilo bila je reska svjetlost. Pretpostavljam da bi bilo smijeno tvrditi kako zrak u Kefaloniji nema nikakve gustoe, no tako je proziran, tako ist, te vas nakratko zaslijepi i shrva, a opet je sve to bezbolno. Dva-tri dana hodao sam mirkajui. Otkrio sam kako u Kefaloniji no pada bez intervencije sumraka, a prije kie svjetlo je poput sedefa. Nakon kie, otok mirie na borove, toplu zemlju i tamno more. Drugo to me, zaudo, iznenadilo, bijahu nevjerojatno velike i stare masline. Pocrnjele i kvrgave, savijene i ilave, izazivale su u meni udan osjeaj prolaznosti, kao da su ljude poput nas vidjele na tisuu puta i promatrale na odlazak. Odisale su strpljivim sveznanjem. U Italiji reemo stara stabla i sadimo nova, no ovdje se moglo poloiti ruku na tu drevnu koru, odozgo vidjeti fragmente neba koje je svjetlucalo kroz lisnati svod i osjeati se siunim zbog svijesti da su u prethodnome mileniju i drugi pod ovim istim stablom mogli uiniti isto. Grci ih iz narataja u narataj odravaju na

ivotu razboritim obrezivanjem i stabla se moda naviknu na obitelj ba kao kua ili stado ovaca. Tree to me iznenadilo bijae tiho, odluno dostojanstvo otoana, a poslije sam otkrio da se to isto dojmilo i naih vojnika. Mnogi nai deki bili su sirovi i skloni izgredima, a to se moe nai u svakoj vojsci, kriminalci koji su zahvaljujui sretnom spletu okolnosti pronali legitiman nain da rade svinjarije. Neki bijahu dovoljno pijani i prosti, te su se ponaali kao da im status osvajaa daje ovlasti nad stanovnitvom, no injenica je da su otoani od samoga poetka jasno dali na znanje kako nee trpjeti nikakve gluposti, premda smo naoruani. Nasreu, zapovjednici divizija bili su asni ljudi. Da tako nije bilo, uvjeren sam da bi se otoani ubrzo digli na ustanak, to su smjesta uinili u mjestima koja su okupirali Nijemci. Ne bih li vam ilustrirao ponos stanovnitva, potanko u opisati to se dogodilo kad smo ih zamolili da se predaju. To sam uo od kapetana Corellija. Pri prianju je bio sklon dramatinomu pretjerivanju, jer je sve u vezi s njim bilo originalno, uvijek je sve napuhivao i priao bi prie zbog toga to su zabavne, ironino zanemarujui istinu. Openito je ivot promatrao podignutih obrva i uope mu nije bila svojstvena krhka nadutost koja ovjeku ne doputa da pria viceve o samome sebi. Neki su ga smatrali aknutim, no ja ga vidim kao ovjeka koji je toliko volio ivot da mu nije bilo bitno kakav dojam ostavlja. Oboavao je djecu i vidio sam kako je jednu djevojicu poljubio u elo i zavrtio je u svojim rukama dok je itava baterija stajala u stavu mirno ekajui na njegov obilazak. Oboavao je nasmijavati zgodne ene kucnuvi petom o petu i salutirajui im savrenom vojnom preciznou koja je djelovala poput parodije vojske. Kad bi salutirao generalu Gandinu, uinio bi to tako nemarno da je djelovalo drsko, pa vam je jasno o kakvom je ovjeku rije. Prvi put sam ga sreo u latrini taborita. Njegova baterija imala je latrinu po imenu La Scala jer je imao mali operni klub koji bi svakoga jutra u isto vrijeme zajedno srao, sjedei jedan do drugoga na dasci s hlaama oko glenjeva. Imao je dva baritona, tri tenora, bas i jednog kontratenora kojega su

neprestano zafrkavali zato to je trebao pjevati sve enske uloge, a poenta je bila da svaki mukarac istisne govno ili prdne tijekom kreenda, kad se to od pjevanja ne bi ulo. Na taj nain ponienje zajednikoga obavljanja nude svelo se na minimum, a itavo bi taborite zapoelo nov dan pjevuei budnicu koju je iz zahoda donosio daak vjetra. Moj prvi susret s La Scalom zbio se kad sam u 7 i 30 ujutro uo refren nakovnja, za kojim su uslijedili udesni i zvuni timpani. Dakako, nisam mogao odoljeti a da ne odem ispitati o emu je rije, pa sam se pribliio dijelu ograenom platnom na kojem je mrljama bjelila pisalo "La Scala". Osjetih grozan i vrlo teak smrad, no ipak produljih i ugledah red vojnika kako seru na svojim povienim mjestima, crvenih u licu, kako pjevaju punim pluima, udarajui licama o svoje eline kacige. Bio sam istodobno zbunjen i zaprepaten, osobito kad sam zapazio da medu njima sjedi jedan oficir koji leerno dirigira koncertom perom u svojoj desnoj ruci. Obiaj je salutirati oficiru u uniformi, osobito ako nosi kapu. Moje salutiranje bilo je nagla i nedovrena gesta koja je popratila odlazak - nisam znao kakvo je pravilo salutiranja oficira u uniformi ije su hlae na pola koplja tijekom vjebe koja se sastoji od korskoga olakavanja na okupiranome teritoriju. Poslije u se pridruiti opernomu drutvu, kapetan e me ulaniti kao "dobrovoljca" nakon to me uo kako pjevam dok sam latio izme i shvatio da sam i ja bariton. Uruio mi je list papira ukradenoga iz notesa s naredbama samoga generala Gandina, na kojemu je pisalo: STROGO POVJERLJIVO Prema naredbi Stoera, Supergreccije, topniki podoficir Carlo Piero Guercio treba se javiti na opernu dunost pri svakome hiru kapetana Antonia Corellija iz 33. topnikoga puka, divizija Acqui. Pravila slube: 1) Svi oni koji su pozvani na redovite glazbene radove obvezni su svirati glazbeni instrument (lice, limena kaciga, ealj s papirom itd.).

2) Svatko tko uporno izbjegava dosegnuti visoke note bit e ukopljen, a njegovi testisi donirani u dobrotvorne svrhe. 3) Svatko tko tvrdi da je Donizetti bolji od Verdija bit e odjeven kao ena, otvoreno emo mu se izrugivati pred cijelom baterijom i njezinim topovima, na glavi e nositi lonac a, u krajnjim sluajevima, od njega e se traiti da otpjeva "Funiculi Funicua" i ostale pjesme o eljeznici koje e s vremena na vrijeme po svojem izboru odrediti kapetan Corelli. 4) Svi ljubitelji Wagnera odmah e biti strijeljani, bez suenja i bez prava albe. 5) Pijanstvo obvezno samo u razdobljima kad kapetan Antonio Corelli ne asti. Potpisani: general Vecchiarelli, vrhovni komandant, Supergreccia, u ime Njegova Velianstva, kralja Viktora Emanuela. * * Prema kapetanovoj prii o kapitulaciji Kefalonije, zapovjednici iskrcavanja poli su u gradsku vijenicu u Argostoli da od gradskih vlasti prime potvrdu o predaji. Stajali su vani, s desetinom naoruanih vojnika, i poslali poruku u kojoj se trai predaja zgrade i vlasti. Vraa se poruka na kojoj naprosto pie: "Va fanculo." Silna konsternacija i zaprepatenost meu oficirima. To nije jezik diplomacije, ni prikladan odgovor onih koji bi trebali ustuknuti pred osvajakom izmom. alju jo jednu poruku i prijete da e na juri osvojiti zgradu. Vraa se nota koja kae kako e svaki Talijan koji zatrai predaju smjesta biti strijeljan. Daljnja konsternacija potaknuta nagaanjima jesu li oni unutra uistinu naoruani. Oficirima je neugodna pomisao da moda stvarno treba planirati opsadu. alju jo jednu poruku u kojoj trae daljnja objanjenja, vraa im se jo jedna u kojoj stoji: "Ako ne razumijete to znai 'odjebite', uite i mi emo vam pokazati." "Sranje", kau oficiri koji stoje vani na suncu. Slijedi polusatno otezanje, zbunjenost raste, kad evo jo jedne note iznutra u kojoj stoji: "Kategoriki odbijamo predati se naciji koju smo do nogu potukli i traimo da nam se dopusti da se predamo

njemakomu oficiru s visokim inom." Na kraju zrakoplovom iz Zantea, Krfa ili nekog drugog mjesta stie njemaki oficir i vlasti trijumfalno izlaze iz gradske vijenice, nakon to su nas ponizile i pobijedile na dan nae pobjede. To mi je ispriao Corelli, i siguran sam da su neke pojedinosti donekle uljepane. No istina je da su vlasti glatko odbile predaju i na kraju smo stvarno avionom trebali dovesti jednog Nijemca. Co-relliju je ova pria bila nevjerojatno zabavna i volio ju je iznova pripovijedati, umnaajui pritom broj poruka i uvreda, dok bismo mi ostali sjedili, sluali ga i pri tome bi nam se tucalo. Mislim da je to Corelliju bilo smijeno jer je jedino glazbu shvaao ozbiljno, sve dok nije sreo Pelagiju. to se mene tie, zavolio sam ga jednako kao to sam volio Francesca, no na sasvim drugaiji nain. Bio je poput saprofitske orhideje koja djeluje skladno i izaziva divljenje ak i kad raste i cvjeta na hrpi govana, na lubanjama i kostima. Pustio je da mu puka zahra, ak ju je nekoliko puta izgubio, a bitke je dobivao naoruan tek mandolinom. 25 Otpor Po ITAVOME OTOKU pojavie se grafiti koji su se zlurado ili radosno koristili injenicom da Talijani ne mogu deifrirati grko pismo. Mijeali bi R i P, nisu znali da G moe izgledati kao Y ili slovo L naopake, pojma nisu imali to je trokut, mislili da je E H, thetu itali kao O, nisu uvaavali daje slovo u obliku atora isto kao Y naopake, zbunjivala su ih tri horizontalna poteza koja se takoer mogu napisati u obliku rkarije, iz matematike su znali da je pi 22 podijeljeno sa 7, pojma nisu imali da E okrenuto u krivome smjeru znai S, da se Y takoer moe pisati kao V, a zapravo je E, zbunjivalo ih je O s vertikalnom crtom koje zapravo oznaava F, nisu razumjeli da je X K, pojma nisu imali to bi mogao znaiti elegantni trozub, a omega ih podsjeala na naunicu. Ergo, bijahu to idealni uvjeti za prolijevanje bijele boje u obliku golemih slova po svim raspoloivim zidovima, posebno zato to bi zahvaljujui specifinim rukopisima slova postajala jo zagonetnija. ENOSIS se natjecao za prostor s ELEPHTHERIA,

"ivio Kralj" sasvim bi se prirodno pojavio uz "Radnici svijeta, ujedinite se", "Digii, odjebite" naslanjao se na "Jedi govna, Duce". Oboavatelj Lorda Bvrona napisao je nesigurnom latinicom: "Usnuh da Grka jo slobodna biti moe", a general Tsolakoglou, novi kvislinki voa grkoga naroda, svugdje se pojavljivao kao karikatura koja obavlja razliite bludne i neugodne radnje s Duceom. U kapheneionu i na poljima priali su se vicevi o Talijanima: Koliko brzina ima talijanski tenk? Jednu za naprijed i etiri za rikverc. Koja je najkraa knjiga na svijetu? Talijanska knjiga ratnih heroja. Koliko je Talijana potrebno da se promijeni arulja? Jedan da dri arulju, a dvije stotine da okreu sobu. Kako se zove Hitlerov pas? Benito Mussolini. Zato Talijani nose brkove? Da ih podsjete na majku. A u talijanskim logorima vojnici su pitali: "Po emu zna da Grkinja ima menstruaciju?" Odgovor: "Nosi samo jednu arapu." Bijae to dugaak interludij tijekom kojega su dva naroda drala meusobno rastojanje. Jedni su vicevima neutralizirali tragove grinje savjesti, a drugi silno ogorenje. Grci bi potajice i sa arom priali o partizanima, o pruanju otpora, a Talijani bi se zatvorili u ta-borita i jedini znakovi aktivnosti bili su postavljanje topovskih baterija, svakodnevna izvianja amfibijama i konjika ophodnja tijekom redarstvenoga sata koja bi u sumrak kasala unaokolo, a njezinim je lanovima bilo vanije da armiraju enski rod negoli provedu rano povlaenje u kue. A onda je odlueno da se oficiri nastane kod dolinih lanova lokalnoga stanovnitva. Pelagija je o tome saznala kad se vratila s bunara i zatekla zaobljenoga talijanskog oficira u pratnji vodnika i vojnika kako stoji u kuhinji i procjenjivakim pogledom gleda oko sebe, pravei biljeke tako tupom olovkom te je muku muio da proita ono to je napisao gledajui udubljenja na papiru nasuprot svjetlu. Pelagija se vie nije bojala da e je silovati, te se ve po navici mrgodila na njihove poudne poglede i lupala ruke koje bi pokuale utipnuti njezinu stranjicu. Talijani su se pokazali

poput skromnoga Romea koji rezignirano prihvaa odbijanje, ali ne izdaje ga nada. Unato tomu, osjeti kako je iznenada zahvaa strah kad ue u kuu i tu zatekne vojnike. Da na trenutak nije neodluno zastala, okrenula bi se i pobjegla. Bucmasti oficir srdano se nasmijei i podigne ruke kao da eli rei: "Objasnio bih kad bih mogao, ali ne znam grki", te izusti "Ah" koji je trebao znaiti: Krasno da smo se sreli jer ste tako zgodni, a meni je neugodno to sam u vaoj kuhinji, no to mi drugo preostaje? Pelagija ree: "Aspettami, vengo" i otra po svojega oca u kapheneion. Vojnici priekae kako se od njih trailo, a Pelagija se ubrzo vrati sa svojim ocem, koji je susret iekivao s odreenom strepnjom. Njegovo srce samo to ne preplavi val obeshrabrujucega straha, kao i istodobne hladnokrvne i suzdrane hrabrosti koja se pojavljuje u onih to se ugnjetavanju odluno opiru dostojanstvom. Prisjeti se svojega savjeta dekima u kapheneionu: "Ljutnjom se valja mudro koristiti", te se isprsi. Zaali to vie nema brkove navotenih vrhova, koje bi sada mogao zlokobno i opasno zasukati. "Buongiorno", ree oficir i isprui ruku pun nade. Doktor zamijeti miroljubivost geste i totalnu odsutnost osvajake nadmenosti te, na svoje nemalo iznenaenje, prihvati ruku koja mu je ponuena. "Buongiorno", odgovori on. "Iskreno se nadam da uivate u svojem naalost vrlo kratkom boravku na naem otoku." Oficir podigne obrve: "Kratkom?" "Istjerali su vas iz Libije i iz Etiopije", ree doktor i prepusti Talijanu da sam izvede zakljuak. "Jako dobro govorite talijanski", ree oficir. "Vi ste prvi na kojega sam naiao. Hitno nam trebaju prevoditelji za rad sa stanovnitvom. Imali bi povlastice. ini se da ovdje nitko ne govori talijanski." "Valjda elite rei da nitko od vas ne govori grki." "Tono. Bila je to tek sugestija." "Vrlo ste ljubazni", kiselo e doktor lannis. "No mislim da ete ustanoviti kako emo mi koji govorimo talijanski

odjednom izgubiti pamenje kad se tako neto od nas bude trailo." Oficir se nasmije. "Razumljivo u danim okolnostima. Nisam vas htio uvrijediti." "Ima jedan ovjek po imenu Pasquale Lacerba, inae je fotograf. On je Talijan, ivi u Argostoliju, moda bi ak i on odbio suraivati. No on je mlad i moda je jo neiskusan. A ja sam doktor i imam i previe posla da bih postao kolaboracionist." "Vrijedi pokuati", ree intendant. "Uglavnom nita ne razumijemo." "Nema veze", primijeti doktor. "Mogu li znati zato ste ovdje?" "Ah", ree ovjek i uzvrpolji se jer mu je poloaj u kojem se naao bio neugodan. "Naime, nije mi drago to vam to moram priopiti, i to s velikim aljenjem, ali... prisiljeni smo jednoga oficira smjestiti kod vas." "Tu su samo dvije sobe, soba moje keri i moja. To je neizvedivo i, vjerojatno i sami shvaate, skandalozno. Ne mogu to prihvatiti." Doktor se nakostrijei poput bijesne make, a oficir se olovkom poee po glavi. Bilo je krajnje neugodno to doktor govori talijanski -u drugim kuama izbjegao bi ovakvu scenu, te nesretnomu gostu ostavio da sam objasni situaciju gestama i gunanjem kad bi se nenajavljen pojavio sa svojom putnom vreom i vozaem. Dva se mukarca promatrahu, doktor brade zabaene pod kutom koji je odavao ponos, a Talijan u potrazi za formulacijom koja bi istodobno bila odluna i blaga. Odjednom se doktorov izraz lica izmijeni i on upita: "Jesam li dobro uo da ste vi intendant?" "Ne, signor dottore, to ste izgleda sami zakljuili. Ja sam uistinu intendant. Zato?" "Znai li to da imate pristup medicinskomu materijalu?" "Naravno", odvrati oficir. "Imam pristup svemu." Dva mukarca izmijenie poglede, savreno si pogaajui slijed misli. Doktor lan-nis ree: "Nedostaje mi mnogo toga, a rat je samo pogorao stvar." "A meni nedostaje smjetaj. Dakle?" "Dakle, moe", ree doktor.

"Moe", ponovi intendant. "Kad vam neto treba, poaljite mi poruku preko kapetana Corellija. Siguran sam da e vam se svidjeti. Usput, znate li neto o kurjim oima? Nai doktori nisu nizato." "Za vae kurje oi vjerojatno bi mi trebao morfij, hipodermike igle, sumporna mast i jod, neosalvarsan, zavoji i arpija, kirurki alkohol, salicilna kiselina, skalpeli i kolodij", ree doktor. "Ali trebat e mi velike koliine, ako me dobro razumijete. U meuvremenu, naite par izama koje vam odgovaraju." Kad je intendant otiao sa svim detaljima doktorovih potraivanja, Pelagija zabrinuto prihvati oevu ruku i ree: "Ali papas, gdje e on spavati? Trebam li mu ja kuhati? I to da mu to kuham? Hrane gotovo i nema." "Neka uzme moj krevet", ree doktor, i te kako svjestan toga da e Pelagija negodovati. "Ali ne, papas, neka uzme moj. Ja u spavati u kuhinji." "Kad ve inzistira, koritsimou. Sjeti se samo svih lijekova i pribora koje emo tako dobiti." Protrlja ruke i dometne: "Kad si okupiran, vic je u tome da eksploatira eksploatatora. I to da zna kako pruiti otpor. Mislim da emo ovom kapetanu stvarno zagoriti ivot." Kapetan Corelli stigne u ranim poslijepodnevnim satima. Dovezao gaje njegov novi bariton, topniki podoficir Carlo Piero Guer-cio. Dip malo kliznu, pa se zaustavi, podigavi oblake praine i prilino bunu paniku meu kokoima koje su eprkale po cesti, a dva mukarca uoe u dvorite. Carlo je promatrao maslinu, iznenaen njezinom veliinom, a kapetan je gledao uokolo i prepoznavao znakove mirnog obiteljskog ivota. Bila je tu koza svezana za stablo, rublje koje je visjelo na konopu izmeu stabla i kue, bugenvilije vrlo ive boje to su se povijale uz kuu, stari stol s hrpicom sitno narezanog luka. Bila je tu i mlada ena tamnih oiju, s rupcem povezanim oko glave i s velikim kuhinjskim noem u ruci. Kapetan se pred njom srui na koljena i dramatinim tonom uskliknu: "Nemojte me ubiti, nevin sam."

"Ne bojte se", ree Carlo. "Uvijek je neozbiljan. Ne moe si pomoi." Pelagija se nasmijei suprotno svojoj volji i svojim odlukama, a pogled joj se sretne s Carlovim. Bio je golem, ba kao Velizarije. U jednu nogavicu njegovih hlaa stala bi dva normalna ovjeka, a od koulje koju je nosio mogla bi napraviti dvije koulje za svojega oca. Kapetan skoi na noge. "Ja sam kapetan Antonio Corelli, no, ako elite, moete me zvati maestro, a ovaj ovdje..." uhvati Carla za ruku "... to je jedan od naih heroja. Ima stotinu medalja zato to je spaavao ivote, a ni jednu zato to ih je oduzeo." "Nije to nita", ree Carlo, plaho se smijeei. Pelagija pogleda vojnika koji se dizao u visine i odmah nasluti da je, unato veliini, unato velikim akama kojima bi mogao obuhvatiti vrat vola, njean i alostan ovjek. "Hrabar Talijan mora da je udo prirode", ona e kiselo, sjetivi se oeva naputka da bude to nesusretljivija. Corelli se usprotivi. "Spasio je paloga druga na samome bojitu, pod paljbom. Poznat je u itavoj vojsci, a odbio je unapreenje. On je ovjek-la/aret. Kakva je to ljudina. Kao dokaz za to u nozi ima grki metak. A ovo," lupne po kutiji u svojoj ruci, "... je Antonia. Moda emo se poslije malo formalnije upoznati. Jedva eka da vas upozna, ba kao i ja. Smijem li vas pitati kako vas mukarci zovu?" Pelagija ga sada prvi put dobro pogleda i na svoje iznenaenje shvati da je to onaj isti oficir koji je svojem vodu komedijaa naredio da promarira kraj nje gledajui ulijevo. I Corelli je u istome trenutku prepozna, te zagrize donju usnu sprdajui se sam sa sobom. "Ah", usklikne i lupi se po ruci. Jo jednom padne na koljena, objesi glavu lukavo se kajui i tiho ree: "Oe, oprosti mi to sam grenik. Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa." Lupao je o svoja prsa i obrisao zamiljenu suzu. Carlo razmijeni pogled s Pelagijom i slegne ramenima: "Uvijek je takav." Doktor lannis izie, ugleda kapetana kako klei pred njegovom keri, primijeti njezin zbunjeni izraz i ree: "Kapetane Corelli? elim s vama razgovarati. Smjesta."

Iznenaen autoritativnim tonom starijega ovjeka, Corelli posramljen ustane i prui ruku. Doktor mu uskrati svoju, te e odrjeito: "Traim objanjenje." "ega? Nita nisam uinio. Morate mi oprostiti, samo sam se alio s vaom keri." Nervozno se migoljio, na nesreu svjestan mogunosti da mu poetak nije jako uspjean. "elim uti zato ste nagrdili spomenik." "Spomenik? Oprostite, ali..." "Spomenik, onaj na sredini mosta, sagradio ga je de Bosset. Nagren je." Kapetan zbunjeno namrti obrve, a zatim mu se lice ozari. "A, mislite na onaj s druge strane zaljeva u Argostoliju. to se s njim dogodilo?" "Na obelisku je bilo isklesano: 'U slavu britanskoga naroda'. uo sam da su neki vai vojnici ta slova izbili. Mislite li vi da tako lako moete izbrisati nau povijest? Jeste li toliko glupi pa mislite da emo zaboraviti to je tamo pisalo? Je li to nain na koji vi vodite rat, tako da izbijate slova? Kakvo vam je to junatvo?" Doktorov se glas povisi i postane estok: "Recite, kapetane, kako bi se vama svialo kad bismo nagrdili nadgrobne spomenike na talijanskome groblju?" "Signore, ja s tim nemam nikakve veze. Optuujete krivoga ovjeka. Ispriavam se zbog tog prijestupa, ali..." slegne ramenima, "... odluka nije bila moja, a niti su to bili moji vojnici." Doktor se namrgodi i podigne prst, zamahujui njime zrakom: "Kapetane, ne bi bilo tiranije, ne bi bilo ratova, kad bi milijuni ljudi vodili rauna o svojoj savjesti." Kapetan pogleda Pelagiju kao da od nje oekuje podrku, i na trenutak se osjeti nepodnoljivo, kao da ponovno mora u kolu: "Moram protestirati", slabanim e glasom. "Nemate vi to protestirati, jer za to nema nikakve isprike. I, molim vas lijepo, zbog ega je zabranjena nastava grke povijesti u naim kolama? Zato je za sve obvezan talijanski, ha?" Pelagija se u sebi nasmijei. Nebrojeno puta sluala je digresije svojega oca o apsolutnoj nudi i opravdanosti obveznog uenja talijanskoga u kolama.

Kapetan osjeti potrebu da se uzvrpolji poput djeaka kojega su uhvatili u krai slatkia iz limenke namijenjene nedjeljnoj upotrebi. "U Talijanskome Imperiju", ree, a u ustima mu od toga osta gorak okus, "logino je da svi moraju uiti talijanski... Vjerujem daje to pravi razlog. Ponavljam, ne snosim za to osobnu odgovornost." Pone se vidljivo znojiti. Doktor ga osine pogledom koji je trebao biti, i bio je, krajnje poraavajui. "Patetino", ree on i okrene se na peti. Ue u kuu i sjedne za radni stol, vrlo zadovoljan sam sobom. Nasloni se naprijed, pone gnjaviti Psipsinu kakljui joj brkove i povjeri joj se: "Ve sam ga sredio." U dvoritu je kapetan Corelli ostao zabezeknut, pa se Pelagija saali na njega: "Va otac je..." izusti on, no izdae ga rijei. "Imate pravo", potvrdi Pelagija. "Gdje u spavati?" upita Corelli, zahvalan svemu to bi ga moglo odvratiti od prethodnoga razgovora, a sva njegova dobra volja netragom nesta. "U mojem krevetu", ree Pelagija. U normalnim okolnostima Antonio Corelli veselo bi upitao: "Hoemo li ga, dakle, dijeliti? Kako gostoljubivo." No sada, nakon doktorovih rijei, ovaj ga podatak zgrane. "Ne dolazi u obzir", odrjeito e on. "Noas spavam u dvoritu, a sutra u zatraiti drugi smjetaj." Pelagiju iznenadi uznemirenost koju je osjetila u prsima. Je li mogue da neto u njoj eli da ovaj stranac, ovaj uljez ostane? Ue u kuu i prenese Talijanovu odluku svojem ocu. "Ne moe otii", ree on. "Kako u ga zastraiti ako nije ovdje? Uostalom, momak djeluje pristojno." "Papakis, natjerao si ga da se osjea poput mrava. Gotovo sam se saalila nad njim." "I te kako si se nad njim saalila, koritsimou. Na licu ti se vidjelo." Uzme ker za ruku i vrate se zajedno van. "Mladiu," ree on kapetanu, "ostajete ovdje, eljeli vi to ili ne. Va intendant mogao bi ovdje smjestiti nekog tko je jo gori." "Ali u krevetu vae keri, dottore? To ne bi bilo... bilo bi to strano."

"Njoj e biti sasvim dobro u kuhinji, kapetane. Briga me kako se osjeate, to nije moj problem. Nisam ja agresor. Razumijete?" "Da", ree poraeni kapetan, ne shvaajui zapravo to se s njime zbiva. "Kyria Pelagija donosit e vam vodu, kavu i mezedakiju za jelo. Vidjet ete da smo vrlo gostoljubivi. To je naa tradicija, kapetane, gostoljubivi smo ak i prema onima koji to ne zasluuju. To je pitanje asti, poticaja koji je vama moda stran i nepoznat. Va povei prijatelj takoer nam se moe pridruiti." Carlo i kapetan s nelagodom podij elise s domainima siune pite od pinata, peene lignjie i dolmade punjene riom. Doktor ih je mrko gledao, u sebi likujui zbog uspjene inauguracije svojega novoga projekta otpora, a dva vojnika izbjegavala su njegov pogled, pristojno i nevezano komentirajui kako je no lijepa, maslina nevjerojatno velika i ostale nevane stvari koje bi im pale na pamet. Carlo se sav sretan odveze dalje, a kapetan sjedne na Pelagijin krevet osjeajui se jadno. A kad je dolo vrijeme veere, unato svim predjelima, eludac mu je iz navike zakrulio. Od pomisli na jo one krasne hrane osjeti slabost. Doktor ue jedanput i ree mu: "Svoj ete problem rijeiti tako da jedete mnogo luka, rajica, perina, bosiljka, origana i enjaka. enjak je antiseptik za rane, a svi e ostali sastojci zajedno omekati stolicu. Vano je da uope ne stiete, a ako jedete meso, morate puno piti i kao prilog jesti povre." Kapetan ga je promatrao kako izlazi iz sobe i osjetio se beskrajno ponienim. Kako je stari uope shvatio da ima hemoroide? U kuhinji doktor upita Pelagiju je li primijetila kako kapetan koraa vrlo oprezno i tu i tamo se acne od boli. Otac i ki sjedoe za stol da veeraju, lupajui priborom za jelo po tanjurima i priekavi dok nisu bili sigurni da Talijan umire od gladi i osjea se poput odbaenoga zamusanoga djeaia, a zatim ga pozvae da im se pridrui. Sjeo je kraj njih i u tiini jeo.

"Ovo je kefalonska mesna pita," ree doktor pouavajuim tonom, "no, zahvaljujui vaim ljudima, u njoj nema mesa." Poslije, nakon to je prola ophodnja da provjeri potuje li se policijski sat, doktor objavi da namjerava otii u etnju. "Ali policijski sat..." usprotivi se Corelli, a doktor uzvrati: "Ovdje sam roen, ovo je moj otok." Pokupi svoj eir i lulu i mugne van. "Moram inzistirati", uzalud povie za doktorom, koji oprezno napravi krug oko kue i prieka etvrt sata sjedei na zidu i prislukujui razgovor dvoje mladih ljudi. Pelagija pogleda Corellija koji je sjedio za stolom i osjeti potrebu da ga utjei. "Sto je Antonia?" upita ona. On je izbjegavao njezin pogled: "Moja mandolina. Ja sam glazbenik." "Glazbenik? U vojsci?" "Kyria Pelagija, kad sam doao u vojsku, na ivot uglavnom se sastojao od toga to su nas plaali da nita ne radimo. Shvaate, imao sam puno vremena za vjebanje. Namjeravao sam postati najbolji mandolinist u Italiji, napustiti vojsku i od toga ivjeti. Nisam elio svirati po kavanama, elio sam svirati Hummela, Conforta, Giulianija. Nismo toliko traeni, pa moramo biti jako dobri." "elite rei da ste zalutali u vojsku?" upita Pelagija, koja nikada nije ula ni za jednoga od ovih kompozitora. "Bio je to plan koji se izjalovio jer je Duce imao neke velike ideje." Pogleda je sjetno. "Nakon rata", ree ona. On kininu i nasmijei se: "Nakon rata." "elim biti doktorica", ree Pelagija, koja tu zamisao nikada nije spomenula svojem ocu. Te noi, upravo dok je pod pokrivaima padala u san, zau priguen krik. U kuhinji se ubrzo zatim pojavi kapetan, pomalo razroga-enih oiju, s runikom zamotanim oko pojasa. Ona sjedne i stegne pokrivae oko svojih grudi. "Oprostite," ree on shvativi da se preplaila, "no ini se da je na mojem krevetu jedna golema lasica." Pelagija se nasmije: "Nije to lasica, to je Psipsina, na kuni ljubimac. Uvijek spava na mojem krevetu."

"to je ona?" Pelagija ne odoli a da ne iskua oev oblik otpora: "Zar niste uli za grke make?" Kapetan je nepovjerljivo pogleda, slegne ramenima i vrati se u svoju sobu. Priblii se kuni i kaiprstom je oprezno pogladi po elu. Djelovalo je mekano i ugodno. "Micino, micino", zamiljeno je gu-kao i gladio joj ui. Psipsina ponjui migoljei prst, ne prepozna ga, zakljui da bi mogao biti jestiv i ugrize ga. Kapetan Antonio Corelli iupa svoju ruku, vidje kako kaplje krvi izviru iz njegova prsta i pokua zaustaviti sramotno djetinjaste suze koje mu nepozvane poee navirati na oi. Snagom volje pokua priguiti sve veu bol ugriza, no bio je siguran da gaje ivotinja zagrizla do kosti. Nikada u svojemu ivotu nije se osjeao toliko nevoljenim. Ah, ti Grci. Njihovo "ne" znailo je "da", kimanje glavom "ne", a to bi se vie ljutili, to su se vie smijali. ak su i make bile s nekog drugog planeta i, tovie, nikakva razloga nije bilo za takvu zlobu. Leao je jadan na tvrdome hladnome podu i nije mogao zaspati, sve dok Psipsina na kraju ne osjeti potrebu za Pelagijom te je ode potraiti. Ponovno se popeo u krevet i zahvalno utonuo u madrac. "Mmm", ree sebi samomu i shvati da uiva u jo prisutnomu mirisu mlade ene koji je polagano nestajao. Neko je vrijeme mislio na Pelagiju, sjetio se savreno zaobljene svijetle puti na mjestu gdje vrat prelazi u dojku i rame, te konano zaspao. U noi ga probudi osjeaj da mu je vrat neugodno vreo i svrbi ga brada. Kad se pribrao, na svoj uas shvati da se grka maka omotala oko njegova vrata i da vrsto spava. Uasnut i preplaen, pokua je malo pomaknuti. ivotinja pospano zarei. inilo mu se da satima nepomino lei znojei se, odolijevajui svrbeu i neprirodnoj toplini, sluajui sove i bezbone none umove. U jednom trenutku primijeti kako je miris bremena oko njegovoga vrata utjeno sladak. Bila je to aroma koja se ugodno stapala s mirisom Pelagije.

Napokon utone u san i tko zna iz kojega razloga sanjao je posve nepovezano o slonovima, bakelitu i konjima. 26 Otre konture SAT NEPOSREDNO NAKON zore zatekne kapetana Antonia Corellija kako uzalud kod ulaza u dvorite eka na Carla da doe i odveze ga. No ovomu je puknuo lanac na ovjesu dipa, te se dao u utiranje guma i psovanje rupaga na cesti koje su poremetile njegov rani polazak. I prije je strahovao da e razoarati kapetana, a taj su strah dijelili svi ljudi pod njegovom komandom. Njegova razdraljiva zlovolja jo se vie pojaa kad pokua pripaliti cigaretu, a isueni pruti pranoga duhana klizne niz papirnati smotuljak i drsko se stane pu-iti u praini, ostavivi ga s komadom vreloga papira koji se tvrdoglavo zalijepio za njegovu donju usnu. Strgne papir, koji iupa okrajak koe. Polie ranu koja gaje pekla, dotakne je prstima, te opsuje Nijemce zato to su uspjeli monopolizirati zalihe ponajboljega duhana. Mrav stari seljak to je bono sjedio na magarcu proe pokraj njega, primijeti kako se vozilo u nevoznome stanju objesilo na jednu stranu, zadovoljno se nasmijei i podigne ruku u znak prigodnoga pozdrava. Carlo zakripi zubima i nasmijei se: "Jebe rat", ree, jer je Grku ionako bilo svejedno kako e ga pozdraviti. inilo se da toga jutra nee biti La Scale, osim ako operno drutvo ne uspije savladati Zbor vojnika bez njega. Ostavi dip i pone klipsati prema selu. Mimoie ga Velizarije i dva se mukarca pogledaju s odreenim prepoznavanjem. Ma koliko postao mrav i prljav nakon odlaska na frontu, Velizarije je jo uvijek bio najvei ovjek kojega je itko ikada vidio, a Carlo, unato svojem identinom iskustvu s druge strane bojinice, takoer bijae najvei ovjek na svijetu. Oba ova titana pomirila su se s tunom spoznajom da se priroda s njima poigrala. Njihova nadljudska svojstva bijahu teret to se nije mogao podijeliti s obinim ljudima niti im ga objasniti, jer im oni ne bi vjerovali. Oba bijahu iznenaena, te na trenutak zaboravie da su neprijatelji. "Hej", uzvikne Velizarije i podigne ruku od zadovoljstva. Carlo,

koji nikako da pronae uzvik koji bi za Grka imao smisla, netono posegne za neuspjelim kompromisom koji je zvuao poput "Ung". Carlo ponudi svoje ogavne cigarete, Velizarije uzme jednu, pa su jedan drugomu gestikulirali i pravili kisela lica dok su uvlaili poput bodlji otre dimove. "Jebe rat", ree Carlo za zbogom, te nastavie u suprotnim smjerovima. Carlo se poeo osjeati veoma zadovoljnim. Nakon jednoga kilometra, Velizarije naie na onesposobljeni dip, zamiljeno zastane i ode po prijatelja. Vrati se, podigne jedan za drugim svaki kraj vozila, a njegov pratilac skine kotae. Zatim isprazni vodu iz hladnjaka i napuni ga benzinom iz njemakoga kontejnera remenom zavezanim za lea. Corelli je i dalje ekao. Proe doktor na svojem putu u kaphe-neion, unaprijed ljutit to kava koja se tih dana servirala ima okus rijenog mulja i katrana, a cijena joj strelovito raste. "Buongiorno", dozva ga kapetan, a doktor se okrenu. "Nadam se da ste loe spavali", ree. Kapetan se rezignirano nasmijei. "Zbog nepoznatoga razloga, sanjao sam ivotinje od bakelita. Bile su poput dupina otrih kontura i skakale su unaokolo. Vrlo neugodno. Uz to me vaa maka ugrizla." Isprui svoj ranjeni prst i doktor ga pregleda. "Jako je oteen", ree. "Vjerojatno e doi do otrovanja. Kune znaju gadno ugristi. Na vaem mjestu, pokazao bih to doktoru." Nakon tih rijei ode svojim putem, ostavivi kapetana da glupavo ponavlja: "Kune?" Shvati da se Pelagija samo malo naalila na njegov raun no, zaudo, zbog toga se osjeti razoarano i naivno. Kad je izila, Pelagija ugleda uzurpatora svojega kreveta kako Lemoni baca u zrak, drei je ispod pazuha. Dijete je urlalo i smija-lo se, a inilo se daje u tijeku sat talijanskoga. "Bella fanciulla", rekao je kapetan. ekao je da Lemoni to ponovi. "Bla fanshla", hiho-tala je ona, a kapetan ju je bacio u zrak i povikao: "Ne, ne, bella fanciulla." S posebnom ljubavlju zadrao se na dvostrukome l, priekao da se Lemoni spusti i podigao obrvu ekajui na njezin sljedei pokuaj. "Bla fanshla", pobjedonosno e ona, ne bi li ponovno odletjela uvis.

Pelagija se smijeila dok ih je promatrala, a onda je Lemoni ugleda. Kapetan je slijedio smjer njezina pogleda te se, malo posramIjen, uspravi. "Buongiorno, kyria Pelagija. ini se da se moj voza zadrao." "to to znai, to to znai?" htjela je znati Lemoni, ija je vjera u sveznanje odraslih bila tolika da je bila sigurna kako e joj to Pelagija znati rei. Pelagija je pogladi po obrazu, ukloni pramenove iz oiju i ree joj: "Koritsimou, to znai 'lijepa maca'. A sada gibaj, sigurna sam da nekomu nedostaje." Djevojica odskakue na sebi svojstven hirovit i krivudav nain, maui rukama i skandirajui: "Bla, bla, bla. Bla, bla, bla." Corelli prekori Pelagiju: "Zato ste joj rekli da ode? Krasno smo se zabavljali." "Zbliavanje s neprijateljem", odgovori Pelagija. "Nije pristojno, ak ni za djecu." Corellijevo lice se izdulji i on vrhom izme zapara po praini. Pogleda prema nebu, spusti glavu i uzdahne. Ne gledajui Pelagiju, otvoreno prizna: "Signorina, u ovakvim vremenima, u ratu, svi mi maksimalno trebamo uivati u ono malo bezazlenoga uitka koji nam se prua." Pelagija na njegovu licu prepozna rezigniranost i umor i postidi se sebe same. U tiini koja je uslijedila, oboje osjetie da su nepristojni. Kapetan e: "Jednoga dana htio bih takvu slatku makicu za sebe" te, ne ekajui odgovor, krene u smjeru iz kojega je oekivao Carla. Pelagija je promatrala kako odlazi i mislila svoje misli. Njegova lea koja su se udaljavala djelovala su vrlo usamljeno. Zatim se vrati u kuu, spusti dva toma Kompletnog i saetog kunog doktora, otvori ih na stolu i bez ikakva osjeaja krivnje proita dijelove o reprodukciji, venerinim infekcijama, porodu i o skrotumu. Nasumce nastavi itati o kaskarili, obloenomu jeziku, anusu i njegovim poremeajima i o anksioznosti. Pribojavajui se povratka svojega oca iz kapheneiona, konano vrati knjige na policu i pone smiljati razloge da

odgodi svoj prijeko potrebni izlet do bunara. Izree luk, premda nije znala za koji e ga recept upotrijebiti, sve u nastojanju da svojem ocu prui konkretne dokaze aktivnosti, a zatim izie da poelja svoju kozu koja niega nije bila svjesna. Na mlohavoj koi bedra pronae dva krpelja i jednu oteklinu. Zabrine se zbog toga, a zatim pone misliti na kapetana. Mandras je pronae kako sanjari. S kreveta se spustio psujui zdrav zdravcat na dan invazije. Kao da je dolazak Talijana bio toliko bitan, toliko vaan, te nije doputao da se prepusti uivanju u bolesti. Doktor se pravio da nije iznenaen, no Drosoula i Pelagija sloile su se da ima neto sumnjivo u patnji koja se tako virtuoznim potezom moe eliminirati. Mandras je otiao na more i plivao sa svojim dupinima kao da nikada otiao nije, a vratio se osvjeen, s morem koje se suilo u njegovoj raskutranoj kosi, sa smijekom na licu, oputenim miiima torza, te se popeo na brijeg da Pelagiji pokloni cipla. Raskutra Psipsinine ui, nakratko se poljulja na maslini, te se Pelagiji uini kako je u svojem novom duevnom zdravlju lui nego to je bio kad je bio lud. Sada bi osjetila grinju savjesti i duboku nelagodu svaki put kad bi ga vidjela. Prene se kad je on pogladi po ramenu i, unato njezinu nastojanju da se nasilu blaeno nasmijei, u oima joj zamijeti traak straha. Ne obazre se na nj, no poslije e ga se sjetiti. "Bok," ree, "je li tvoj otac kod kue? Koa na ruci jo uvijek mi nije zdrava." Sva sretna to ima neto objektivno na to moe usredotoiti svoju pozornost, ona ree: "Daj da pogledam", na to e on veselo: "Nadao sam se da u zatei sviraa vergla, a ne majmuna." Mandras je tu metaforu uo na fronti i svidjela mu se. Dugo je ekao priliku daje upotrijebi. Uinila mu se duhovitom, a vjerovao je daje duhovitost armantna. Vie od svega elio je Pelagiju opiniti i vratiti ljubav za koju je strahovao daje izgubljena. No, Pelagijine oi bijesno sinuse i Mandrasa izda odvanost. "Nisam tako mislio", ree. "Bila je to ala." Dvoje mladih se

pogleda, kao da potuju sve ono ega vie nema, a zatim e Mandras: "Idem u partizane." "O", ree ona. On slegne ramenima: "Nemam izbora. Sutra odlazim. Svojim brodom u na Manolas." Pelagija se uasnu: "A podmornice i ratni brodovi? To je suludo." "Isplati se riskirati ako odem po noi. Mogu se orijentirati s pomou zvijezda. Mislio sam otii sutra po noi." Uslijedi dugaka tiina. Pelagija ree: "Neu moi pisati." "Znam." Pelagija na trenutak ue u kuu i vrati se s prslukom koji je s toliko ljubavi izraivala i ukraavala dok je njezin zarunik bio na fronti. Plaho mu ga pokae i ree: "Ovo sam ti napravila, da u njemu plee na sveanostima. eli li ga sada uzeti?" Mandras ga uzme u ruke i digne uvis. Nakrivi glavu na jednu stranu i ree: "Ba se ne podudara, zar ne? Hou rei, uzorak na dvjema stranama nije ba isti." Pelagija osjeti razoaranje koje je imalo okus izdaje. "Toliko sam se trudila", uzviknu ona bolno, u provali emocija. "Nikad nisi zadovoljan." Stranjom stranom dlana Mandras se snano udari po elu, samokritino namrti lice i ree: "O Boe, oprosti, nisam to tako mislio." Uzdahne i odmahne glavom. "Otkad sam otiao, moja usta, srce i glava nisu vie tako dobro povezani. Sve je naopako." Pelagija uzme natrag prsluk i ree mu: "Pokuat u to ispraviti. to kae tvoja majka?" Pogleda je zaklinjuim pogledom: "Nadao sam se da e joj ti rei. Ne bih podnio njezin pla i preklinjanje kad bih joj sam rekao." Pelagija se gorko nasmije: "Zar si takav kukavica?" "Jesam pred svojom majkom", prizna on. "Molim te, reci joj." "U redu. U redu, uinit u to. Izgubila je mua, a sada gubi sina." "Vratit u se", ree on.

Ona polagano odmahne glavom i uzdahne: "Jedno mi obeaj." On kimne, a ona nastavi: "Svaki put kad se sprema uiniti neto grozno, pomisli na mene i nemoj to napraviti." "Ja sam Grk", on e njeno, "a ne faist. A na tebe u misliti u svakom trenutku." Osjeti dirljivu iskrenost u njegovu glasu i doe joj da zaplae. Spontano se zagrlie, poput brata i sestre, a ne zarunika, te se neko vrijeme gledahu u oi. "Nek te Bog uva", ree Pelagija, a on se tuno nasmijei: "I tebe." "Nikad neu zaboraviti kako si se ljuljao na stablu." "I pao na posudu." Na trenutak se zajedno smijahu, a onda je on za kraj eznutljivo pogleda i krene. Nakon nekoliko koraka zasta, okrene se i ree tiho, drhtava glasa: "Uvijek u te voljeti." Daleko niz cestu, Carlo i kapetan, oba prekrivena finom prainom be boje, skrueno su pregledavali svoje vozilo. Nije imalo kotaa, a u unutranjem dijelu bila je gomila gnojiva koje se puilo. Te veeri kapetan zamijeti prekrasno izvezen prsluk na naslonu stolca u kuhinji. Uzme ga u ruke i podigne ga prema svjetlu. Barun je bio tamnogrimizne boje, a satenska podstava priivena sitnim savjesnim bodovima koje su mogli izvesti samo prsti siune vile. U zlatnome i utome koncu prepozna klonulo cvijee, orlove u visinama i ribe to skau. Prstima prijee preko veza i osjeti gustou ukrasa. Sklopi oi i shvati da svaki lik reljefno odraava obline prikazanoga bia. Ue Pelagija i uhvati ga. Osjeti kako je obuzima srani, moda zato to nije eljela da on sazna zato je izradila taj odjevni predmet, moda zato to je bila izvrgnuta ruglu zbog njegove nesavrenosti. On otvori oi i prui joj prsluk: "Prekrasan je", ree. "Nikada neto tako dobro nisam vidio izvan muzeja. Odakle je?" "Ja sam ga izradila. I ne valja." "Ne valja?" ponovi on u nevjerici. "To je remek-djelo." Pelagija odmahne glavom. "Dvije se strane ne podudaraju u potpunosti. Trebale bi biti identine, no, ako bolje pogledate,

ovaj orao nije pod istim kutom kao onaj, a ovaj cvijet trebao bi biti iste veliine kao onaj, ali je vei." Kapetan prijekorno zapucketa jezikom: "Simetrija je svojstvena samo mrtvim stvarima. Jeste li ikada vidjeli simetrino stablo ili planinu? To vrijedi za zgrade, no ako ikada vidite simetrino ljudsko lice, uinit e vam se da biste ga trebali smatrati lijepim, no zapravo djeluje hladno. Ljudsko srce voli nered u svojoj geometriji, kyria Pelagija. Signorina, pogledajte svoje lice u ogledalu, i vidjet ete da je jedna obrva malo via od druge, da vam je lijevi kapak tako postavljen te je oko malice otvorenije od drugoga. To vas ini privlanom i lijepom, dok... u suprotnome, bili biste poput kipa. Simetrija je za Boga, ne za nas." Pelagija namjesti skeptian izraz i nestrpljivo se pripremi da odbaci njegovu tvrdnju kako je lijepa, no upravo u tom trenutku primijeti kako mu nos nije savreno ravan. "to je to?" upita kapetan i uperi prst u orla: "Hou rei, kako se to radi?" Pelagija uperi svoj prst: "To je fil-tire, a ovo feston." Zamijeti ar-tikuliranost njezina kaiprsta i miris rumarina u njezinoj kosi, no odmahne glavom: "Nita nisam shvatio. Hoete li mi ga prodati? Koliko za nj traite?" "Nije na prodaju", ree ona. "Molim vas, kyria Pelagija, platit u vam bilo ime to zatraite. Drahmama, lirama, limenkama unke, maslina, duhanom. Kaite svoju cijenu. Imam nekoliko britanskih zlatnika." Pelagija odmahne glavom. Premda vie nije bilo razloga da ga ne proda, kapetan je u njoj potaknuo ponos i elju da ga zadri. Uostalom, prodati ga njemu bilo je, na neki neobjanjiv nain, posve krivo. "Jako mi je ao," ree kapetan, "ali to me podsjetilo da vam dugujem stanarinu." "Stanarinu?" upita Pelagija iznenaeno. "Zar ste mislili da ovdje namjeravam ivjeti besplatno?" Posegne u dep i izvue velik komad salame, te e: "Uinilo mi se da biste to rado posudili iz oficirske blagovaonice. Komadi sam ve dao 'maki' i mislim da smo se sprijateljili."

"Psipsinu i Lemoni pretvorili ste u kolaboracioniste", primijeti Pelagija zajedljivo. "A za stanarinu najbolje pitajte mojega oca." Tjedan dana poslije, nakon popravka i s novim kotaima, motor dipa spektakularno e eksplodirati dok se brdskim serpentinama bude kretao prema Kastru. Voza je bio vrlo mlad topniki podoficir, tenor u Corellijevu opernom drutvu, a ekao je da rat zavri kako bi se vjenao sa svojom ljubavi iz djetinjstva u Palermu. Mandras je tada ve bio u srcu Peloponeza, obudovljujui i obnavljajui svoj san o Pelagiji. Rasprava o mandolinama i koncert DOKTOR SE PROBUDI u uobiajeno vrijeme i krene u kapheneion ne probudivi Pelagiju. Pogleda je sklupanu na njezinim pokrivaima na kuhinjskom podu, i nije ju imao srca probuditi. Dodue, njegov osjeaj pristojnosti vrijeala je injenica da nije ustala tono u sat, no, s druge strane, rintala je za njega i ve se iscrpila od tegoba s kojima ju je suoio rat. Uostalom, izgledala je vrlo draesno s kosom razbacanom po jastuku, pokrivaem koji joj je prekrivao nos i otkrivao samo jedno siuno uho. Stajao je nad njom obuzet oinskim osjeajima to su mu se probudili u prsima. Ne uspjevi se savladati, sagne se i zaviri u uho da vidi je li u dobrome stanju. Samo jedan siuan komadi koe visio je na vrhu dlaice na spoju vanjskog uha i vanjskog auditivnog meatusa, no na temelju ukupnog dojma djelovalo je potpuno zdravo. Doktor joj se nasmijei, a onda se rastui pomislivi da e jednoga dana biti stara, pognuta i naborana, da e slatka ljepota ishlapjeli i nestati poput suhoga lia, te nitko nee ni znati da je jednom postojala. Obuzet dojmom da je prolaznost dragocjena, klekne i poljubi je u obraz. Krene prema kapheneionu u sjetnom raspoloenju koje je bilo u raskoraku s vedrim jutrom bez oblaka. Kapetan, kojega probudi otro probadanje hemoroida, ue u kuhinju, vidje Pelagiju kako vrsto spava ne znajui to da uini. elio je pripraviti alicu kave i pojesti malo voa, no i njega oara spokoj usnule djevojke, te mu se inilo da bi bilo pravo oskvrnue kad bi je probudio svojom bukom. K tome,

nije ju htio dovesti u neugodan poloaj da se u njegovu drutvu nae u spavaici. Uostalom, bilo mu je grozno to se podsjetio daje zakonitu vlasnicu izbacio iz njezina kreveta. Pogleda je i doe mu da se zavue pokraj nje pod pokriva bilo bi to najprirodnije to se moe uiniti - no, umjesto toga, vrati se u svoju sobu i izvadi Antoniu iz kutije. Pone vjebati prebirui lijevom rukom, tiho naznaujui note lupkajui i trzajui prstima, a ne trzalicom. Kad mu to dosadi, uzme trzalicu i poloi bonu stranu svoje desne ruke preko kobilice kako bi priguio ice i svirao "sor-do". Zvuk bi tako podsjeao na pizzicato violine. Uz maksimalnu koncentraciju, zapone vrlo teak i brz Paganinijev komad koji se sastojao iskljuivo od tog efekta. Negdje izmeu sna i jave, Pelagijin lucidni san poprimi daleki ritam kompozicije. Sjeti se prethodnoga dana, kada je kapetan stigao kui na sivome konju posuenom od jednoga vojnika, koji je svake noi za redarstvenoga sata bio u ophodnji. Tu hirovitu ivotinju iz-dresirali su da izvede karakolu, a njezin vlasnik impresionirao bi djevojke tjerajui konja da svaki put kad bi ugledao neku izvede taj zgodni trik. Konju se to svidjelo, pa bi sada kad god bi nailo neko ljudsko bie u suknji, dugake kose i ivih oiju sam spremno izveo karakolu. Svi vojnici zavidjeli su mu na toj ivotinji, a njezin jaha uvijek ju je bio spreman posuditi oficirima u zamjenu za povoljan raspored dunosti. Na dan kad ju je kapetan posudio, njezin jaha bit e osloboen ienja zahoda. Kad je Corelli doao do ulaza u dvorite, a Pelagija svratila svoj pogled od koze koju je etkala, konj nauli ui i izvede karakolu. Kapetan podigne kapu, iroko se nasmijei, a Pelagija osjeti zadovoljstvo kakvo je rijetko kada doivjela. Bijae to zadovoljstvo kakvo osjeti kad plesa koji nevjerojatno visoko bacaka noge iznenada izvede salto unatrag, ili kad se jabuka otkotrlja s police, udari u licu, a lica se zavrti u zraku i zavri u alici, s pravim dijelom prema dolje, te se zvekeui zaustavi kao da je tamo ciljano baena. Pelagija je promatrala Corellija i konja-egzibicionista, nasmijeila se i spontano zapljeskala, a Corellijevo se lice

rastegnulo u osmijeh od uha do uha, kao u djeaia koji je nakon godina cmizdrenja i moljakanja napokon dobio nogometnu loptu. U njezinu snu, konj je izveo karakolu u ritmu Paganinija, a njegov jaha na mahove je imao Mandrasovo, na mahove kapetanovo lice. To je uzruja, te se svjesno potrudi da lica svede na jedno. Ono postade Mandras, no nije time bila zadovoljna, te ga izmijeni u Corellija. Da je netko bio u sobi, vidio bi kako se smijei u snu. Ponovno je proivljavala zveckanje mjedi, kripanje koe, otar sladak miris konjskoga znoja, inteligentno uljenje uiju, kratak boni pokret kopita koja udaraju o prainu i kamenje ulice, napinjanje i oputanje miia na slabinama konja, grandioznu gestu nasmijeenoga vojnika dok skida kapu. Sjedei na krevetu, Corelli se tako udubio u svoju vjebu daje zaboravio na usnulu djevojku, te poeo vjebati ubrzavanje tremola. Strahovito gaje uzrujavalo to mu svakog dana treba bar etvrt sata vjebe prije nego to postigne ujednaenost i kontinuitet, te vjebu zapone mehanikim udaranjem trzalice naprijed-natrag u pola brzine, po najviem paru soprana. Pelagija se probudi nakon deset minuta. Oi joj se trepui otvore i neko je vrijeme leala pitajui se spava li jo. Negdje iz kue dopirala je prekrasna glazba, kao daje drozd svoj pjev prilagodio ljudskomu ukusu i otvorio srce na grani pokraj prozorske daske. Zraka svjetlosti dopirala je kroz prozor, osjeti daje pretopio i shvati daje zaspala. Sjedne, rukama obuhvati koljena i pone sluati. Zatim pokupi odjeu s poda kraj svojega improviziranoga kreveta, te se ode odjenuti u oevu sobu, i dalje sluajui prebiranje ica mandoline. Corelli zau metalni zvuk lice u tavi, shvati da je ona napokon ustala, te, s mandolinom u ruci, ue u kuhinju. "Malo otpadne vode?" upita ona i ponudi mu alicu gorke tekuine koja je u to vrijeme izigravala kavu. On se nasmijei i prihvati alicu, osjetivi bol od jahanja konja, kao i olakanje to iznenada nije pao - kad je onako poeo plesati,

gotovo da mu se to dogodilo. Bedra su ga boljela i jedva je hodao, pa sjedne. "Bilo je krasno", prokomentira Pelagija. Kapetan pogleda mandolinu kao da je zbog neega optuuje. "Samo sam vjebao tremolando skale." "Svejedno", odvrati ona. "Svidjelo mi se, lake sam se probudila." Djelovao je nesretno: "Oprostite to sam vas probudio, to mi nije bila namjera." "Prekrasno", ree ona i uperi licu u instrument. "Ukrasi su divni. Poboljava li sve to zvuk?" "Sumnjam", ree kapetan i okrene je u svojim rukama. I sam je zaboravio koliko je lijepo izraena. Akustina kutija bila je obrubljena trapezoidima od svjetlucavoga sedefa, crni dio po kojem se prebiru ice u obliku cvijeta klematisa, intarziran raznobojnim cvatom proizalim iskljuivo iz bujne majstorove mate. Dijapazon od ebanovine na petoj, sedmoj i dvanaestoj prjenici bio je oznaen uzorkom od bjelokosnih toaka, a zaokrueni dio od gustih javorovih trakova to su se prema kraju suavali, vjeto odvojenih tankim trakovima palisandrovine. Glave su zavravale u obliku drevnih lira, a, zamijetit e Pelagija, same ice bile su ureene srebrnim repiem s lopticama finog krzna ivih boja. "Pretpostavljam daje ne smijem dodirnuti", ree ona, a on je vrsto stisne na prsa. "Moja ju je majka jednom ispustila i na trenutak mije dolo daje ubijem. A neki ljudi imaju masne prste." Pelagija se uvrijedi. "Nemam masne prste." Kapetan primijeti njezin pogoeni izraz i objasni: "Svi mi imamo masne prste. Prije nego to dotaknete ice, ruke treba oprati, a zatim obrisati." "Sviaju mi se krznene loptice", ree Pelagija. Corelli se nasmije. "Bezvezne su, ne znam zato su ovdje. Takav je obiaj." Sjedne na klupu nasuprot njemu i upita: "Zato svirate mandolinu?" "udnog li pitanja. Zbog ega se neto radi? Hoete li rei to me navelo?"

Ona slegne ramenima, a on e: "Svirao sam violinu. Mnogi ih violinisti sviraju jer su jednako ugoene." Zamiljeno prijee noktom preko ica da ilustrira svoje rijei, rijei koje se Pelagija, da ne komplicira, pretvarala da razumije. "Glazbu za violinu moete svirati i na ovome, no umjesto neprekinute violinske note treba ubaciti tre-molo." Izvede brzi tremolo da ilustrira svoje rijei. "No odustao sam od violine jer je zvuala poput maaka, ma koliko se ja trudio. Podigao bih glavu i u dvoritu ugledao gomile maaka, i sve bi mijaukale. Ozbiljno, zvualo je poput majega opora, pa i gore od toga, a susjedi su se neprestano bunili. Jednoga dana ujak mije poklonio An-toniu, koja je neko pripadala njegovu ujaku, i otkrio sam da bih s prjenicama na njezinu vratu mogao biti dobar glazbenik. Eto, tako je to bilo." Pelagija se nasmijei: "Dakle, vole li make mandolinu?" "O tome se malo zna", ree on povjerljivim tonom. "No makama se svia sve u rasponu soprana. Ne sviaju im se alto stvari, pa makama ne moete svirati gitaru ili violu. Otii e podignuta repa. Ali mandolinu uistinu vole." "Dakle, i make i susjedi bili su zadovoljni promjenom?" On veselo kimne glavom i nastavi: "Jo neto. Ljudi ne znaju koliko je velikih majstora pisalo za mandolinu. Ne samo Vivaldi i Hummel, ve ak i Beethoven." "ak i Beethoven", ponovi Pelagija. Bijae to jedno od onih misterioznih, mitskih imena koja ulijevaju strahopotovanje i podrazumijevaju krajnje mogunosti ljudskoga domaaja, jedno od imena koje njoj zapravo nije znailo nita odreeno, jer nikada nije svjesno odsluala nijedan njegov komad. Znala je samo to da se radi o imenu svemoguega genija. "Kad rat zavri," ree Corelli, "postat u profesionalni koncertni majstor, a jednoga u dana napisati pravi koncert u tri stavka za mandolinu i mali orkestar." "Znai, postat ete bogati i slavni?" htjede ga bocnuti. "Siromaan, no sretan. Trebao bih raditi jo neki posao. O emu vi sanjate? Kaete da elite postati doktorica." Pelagija slegne ramenima, iskrivivi usne s rezignacijom i skepsom. "Ne znam", ree na kraju. "Znam da neto elim

uiniti, no ne znam to. enama ne doputaju da postanu doktorice, zar ne?" "Moete imati bambine. Svi bi trebali imati bambine. Ja u ih imati trideset ili etrdeset." "Jadna vaa ena", Pelagija e prijekorno. "Nemam je, pa u moda trebati posvojiti djecu." "Mogli biste biti nastavnik. Tako biste s djecom mogli biti tijekom dana, a za glazbu biste imali vremena naveer. Zato mi neto ne odsvirate?" "O, Boe, svaki put kad me zamole da neto odsviram, zaboravim koje kompozicije uope znam. I uvijek su mi potrebne note. Ne ide to tako. Znam, odsvirat u vam jednu polku. Persichinijevu." Postavi mandolinu u pravilan poloaj i odsvira dvije note. Stane i objasni: "Kliznula je. Zato su ove zaobljene napuljske mandoline nezgodne. Stalno mislim da bih trebao nabaviti portugalsku koja je straga plosnata, no kako je nabaviti dok traje rat?" Svoje retoriko pitanje poprati istim dvjema notama, ritardando, odsvira etiri osminke, a zatim takt koji iznevjeri oekivanja stankom i dvjema es-naestinkama, te ubrzo zasvira kaskade esnaestinki, to u suglasju, to bez njega, od kojih Pelagija osta bez daha. Nikada nije ula takvu virtuoznost, nikada otkrila kompoziciju s toliko iznenaenja. Na poetku takta bilo je neoekivanih proplamsaja tremola, mjesta gdje je glazba kao oklijevala u stvari ne gubei na tempu, ili bi odrala istu brzinu, premda je djelovalo da se upola usporila ili ubrzala. Najbolja od svih bila su mjesta na kojima su se note, tako visoke da su se jedva dale izvesti, veselo sputale niz skalu i kliznule do zvonke bas note koja jedva da se imala vremena oglasiti, a ve je uslijedilo draesne izmjenjivanje basa i soprana. Doe joj da od toga zaplee ili uini neto neozbiljno. S divljenjem je gledala kako prsti njegove lijeve ruke puze niz dijapazon poput snanog i prijeteeg pauka. Vidje kako se tetive miu i mrekaju pod koom, a zatim primijeti kako njegovim licem prelazi prava simfonija izraza: as je bio smiren, as bijesan, as nasmijeen, povremeno strog i poput diktatora, a zatim mazan i njean. Sva skamenjena,

ona odjednom shvati da u glazbi postoji neto to nikad dotad nije otkrila: to nije tek puko izvoenje ugodnoga zvuka; onima koji je razumiju to je emocionalna i intelektualna odiseja. Promatrala je njegovo lice i prestala slijediti glazbu: eljela je sudjelovati u putovanju. Nagne se naprijed i sklopi ruke kao u molitvi. Kapetan ponovi prvi dio i iznenada ga zavri na napetoj ici koja umah zanijemi, te se Pelagija osjeti zakinutom. "Eto", ree on briui rukavom elo. Bila je uzbuena, eljela je skoiti i izvesti piruetu. Umjesto toga ree: "Jednostavno ne razumijem zbog ega se umjetnici poput vas toliko ponizuju i idu u vojsku." On se namrti: "Nemojte si nita umiljati o vojnicima. Znate, i vojnici imaju majke, a veina nas postaju ribari i zemljoradnici poput svih ostalih." "Samo sam htjela rei daje to za vas gubitak vremena." "Naravno daje gubitak vremena." Ustane i pogleda na sat: "Car-lo je ve trebao biti ovdje. Idem samo spremiti Antoniu." Pogleda je podignute obrve: "Usput, signorina, primijetio sam da u depu svoje pregae imate derringer." Pelagija osjeti daje izdaje odvanost i pone drhtati. No kapetan nastavi: "Razumijem zbog ega ga elite imati. U biti, nisam ga uope vidio. No zamislite to bi vam se dogodilo da gaje netko drugi vidio. Posebno Nijemac. Budite samo malo diskretniji." Pogleda ga moleivo, a on se nasmijei, dotakne joj rame, kaiprstom se kucne po strani nosa i namigne. Nakon njegova odlaska, Pelagiji padne na pamet da su kapetana mogli na stotine puta otrovati da su to eljeli. Mogli su iz nalijepa izvui akonitin, nabrati kukuta, ili mu zaustaviti srce digitalisom, a vlasti nikad ne bi saznale od ega je umro. Tutne ruku u dep svoje pregae i provue prst kroz okida uobiajenim pokretom koji je stotinu puta ponovila. Odvagne ga rukom. Lijepo od kapetana to joj je dao na znanje kako potuje njezinu potrebu za sigurnou, za umirenjem i za neposluhom koji proizlaze iz posjedovanja oruja. A glazbenici se ne truju, ak ni onda ako su Talijani -

bilo bi to jednako odvratno kao kad bi se sveenikov grob namazao izmetom. Te veeri doktor je osobno traio koncert, pa se on i Pelagija naoe u dvoritu dok je kapetan rastvarao partituru na stolu. Postavio je fenjer na njezin gornji rub, te je tako istodobno osvijetlio i sprijeio povjetarac daje odnese. Sveano sjedne i trzalicom pone udarati po zaokruenome dijelu sa icama. Doktor zbunjeno podigne obrve. inilo se da to udaranje dugo traje. Moda kapetan pokuava nai ritam. Moda se radi o jednom od onih minimalistikih komada koji se sastoje od samoga kretanja i pitanja, bez ikakve melodije, a ovo bi mogao biti uvod. Pogleda Pelagiju, pogledi im se okrznu i ona rairi ruke u znak nerazumijevanja. Kapetan nastavi udarati. Doktor se zabulji u njegovo duboko koncentrirano lice. U neshvatljivim umjetnikim situacijama poput ove doktor bi redovito ustanovio da ga poinju svrbjeti lea. Pomakne svoj stolac, a zatim izgubi strpljenje: "Oprostite, mladiu, ali to, pobogu, radite? Na temelju onoga to mi je rekla ki, tako neto nisam oekivao." "K vragu", uzvikne kapetan, potpuno naruene koncentracije. "Upravo sam htio zasvirati." "Pa bilo je i vrijeme. to ste, pobogu, radili? to je to? Neka odvratna moderna glupost po imenu 'Dvije limenke, mrkva i mrtva bludnica'?" Corelli se uvrijedi i ree naglaeno oholim i prezirnim glasom: "Sviram jedan od Hummelovih koncerata za mandolinu. Prvih etrdeset pet i pol taktova je za orkestar, allegro moderato e grazioso. Orkestar trebate zamisliti. Sada sve moram iznova zapoeti." Doktor ga prostrijeli pogledom: "Bogamu, neu jo jednom sluati to lupkanje, ne mogu zamisliti orkestar. Sviraj ti samo svoje dijelove." Kapetan ga zauzvrat prostrijeli pogledom, jasno izrazivi svoje uvjerenje da je doktor obian filistar. "Uinim li to," ree, "neu znati kad tono trebam zasvirati, to bi u koncertnoj dvorani bilo ravno katastrofi."

Doktor ustane i mahne rukom, obuhvativi njome maslinu, kozu, kuu i nono nebo iznad njih: "Dame i gospodo," zaurla on, "ispriavam se to prekidam koncert." Okrene se Corelliju: "Je li ovo koncertna dvorana? Varaju li me moje oi, ili ovdje nema orkestra? Vide li moje oi jedan jedini trombon? Najsitniju i najsporedniju violinu? Gdje je, molim te, dirigent, a gdje kraljevska obitelj prekrivena draguljima?" Kapetan rezignirano uzdahne, Pelagija ga pogleda sa suosjeanjem, a doktor doda: "Jo neto. Dok tako lupka i zamilja orkestar, na licu ti se izmjenjuje jedan blesav izraz za drugim. Kako da se koncentriramo pred takvom galerijom?" 28 Oslobaanje masa (l) KAD su SE Nijemci povukli iz Sjeverne Afrike, novi centar regionalnih operacija ustanovili su na Peloponezu, to je znailo da su Man-dras i grupica njegovih andartesa bili prisiljeni preko Korintskoga kanala prijei u Roumeli. Na Peloponezu Mandras nije gotovo nita uinio. Pridruio se jednom ovjeku, zatim jo dvojici, i nisu imali nikakav plan ni koncepciju. Znali su samo to da ih tjera neto iz dubine due, neto to im nalae da svoju zemlju oslobode od tuina ili u tom nastojanju poginu. Potpaljivali su kamione, a jedan njihov lan zadavio je neprijateljskoga vojnika, te poslije sjedio i drhtao od zakasnjeloga straha i gaenja, dok su ga ostali tjeili i hvalili. Boravili su na vanjskom rubu ume, u peini, i ivjeli od namirnica koje bi im donosio sveenik iz oblinjega sela - kruha, krumpira i maslina - a odnosio sa sobom njihovu odjeu koju bi oprale lokalne ene. Jednoga dana odsjekli su nosae s brvna to je inilo dio staze prema lokalnome garnizonu. U znak osvete to su im se noge smoile u potoku, neprijatelj je spalio etiri kue u selu, a sveenik i uitelj zamolie pobunjenike da odu prije nego to se dogodi neto jo gore. Pridruie im se etiri obitelji, odsada bez doma. U Roumeliju se nalazio mali britanski tim amaterazanesenjaka. Ni jedan nije govorio grki. Uvjebavali su padobranski desant novim tipom padobrana, za ije su

gornje ice bile vezane zalihe i radio koji bi vojnike buno lupili po glavi pri doskoku. Ove Britance koordinirale su gerilske skupine ija je namjera bila da dignu u zrak vijadukte sa samo jednim eljeznikim trakom, glavnom linijom opskrbe koja je preko Pireja ila sve do Krete, a otud do Torbuka. Pretpostavili su da e autonomne grupe, dakako, s oduevljenjem, prihvatiti komandu britanskih oficira, a Grke je toliko impresionirala njihova vjera u vlastitu pretpostavku da su odmah nasjeli. No, postojala je jedna grupa po imenu ELAS, militaristiko krilo organizacije po imenu EAM, koja je opet bila pod kontrolom komiteta iz Atene iji su lanovi pripadali KKE-u. Pametni ljudi odmah su shvatili da skupina takvoga podijetla predstavlja komuniste, a cilj toliko razvodnjenoga oblika kontrole bio je da se obinim graanima prikrije injenica kako se radi o komunistikoj organizaciji. U poetku njihovi regruti dolazili su odasvud, ukljuujui venizelisti-ke republikance i rojaliste, kao i umjerene socijaliste, liberale i komuniste. Sve njih bilo je lako zavarati da predstavljaju dio borbe za nacionalno osloboenje, a ne nekog zamrenog tajnog plana usmjerena prije svega na to da epa vlast nakon rata, a manje na svladavanje Osovine. Naoruavali su ih Britanci jer nitko nije povjerovao tvrdnjama britanskih oficira na terenu da e se tako samo akumulirati budui problemi, kao to nitko nije vjerovao da crnomanjasti stranci Britancima uope mogu stvoriti vee neugodnosti. Brigadni general Myers i njegovi oficiri slegnuli bi ramenima i nastavili sa svojim djelatnostima, a ELAS bi im pomogao ili im se pokoravao samo kad bi mu to odgovaralo. Zadatak Mversa i njegovih oficira bio je neizvediv, no uspjeli su ostvariti sve to su naumili odvanou, strpljenjem i elanom. ak su regrutirali dva palestinska Arapa koji su, tko zna kako, zaboravljeni u sveopem meteu 1941. Mandras se mogao prikljuiti EKKA-u, EDES-u ili EOA-u, no sluajno su prvi njegovi andartesi, na koje je naiao u Roumeliju, pripadali ELAS-u, a njegov prvi zapovjednik u toj bandi bio je ponosni deklarirani komunist. Bio je dovoljno

pronicav da shvati kako je Mandras izgubljena dua, pomalo ogoren, a da ni sam ne zna zato, dovoljno mlad da ga impresioniraju i odueve zvuna imena pripa-sana uzvienim idejama, dovoljno usamljen i tuan da pokae elju za prijateljevanjem. Mandras je mrzio planine. Dakako, i kod kue je bilo planina, no u beskraj ih je opasavala uzburkana masa otvorenoga mora. Planine Roumelija ne samo to su brisale horizont i stezale ga u zagrljaj poput neke goleme, gadne i preemocionalne tetke, nego su ga podsjeale na rat na granici s Albanijom koji ga je stajao toliko razuma, drugova i zdravlja. Tlaile su ga i kanjavale, premda ih je poznavao i prije nego to ih je vidio. Unaprijed je znao kako je kad ti se bedra i trbuh peku na vatri dok ti se lea i stranjica smrzavaju, kako je to kad se zimi skine i gol gazi preko vode s odjeom iznad glave, kroz bujice od kojih gubi dah, a tijelo te boli kao od masnice. Unaprijed je znao da za pobjedu nad Talijanima trebaju otprilike upola manje ljudi nego to ima Talijana, kao to je znao staviti metke u mannlic-her i pucati iz njega dok druga ruka krvari i istodobno njome zaustavljati krvarenje iz druge rane. Unaprijed je znao kako je to kad ti se itav ivot sastoji od snova o Pelagiji i od pijanoga bratimljenja s voljenim drugovima koji bi po noi mogli poginuti. Mandras se otprve pridruio ELAS-u jer nije imao izbora. On i njegovi drugovi besposliarili su u malenome sklonitu gutare, na le-aju od lia, kad ih iznenada opkoli deset mukaraca. Svi ti mukarci bijahu odjeveni u ostatke uniformi, opasani redenicima, u pojasove su utaknuli noeve, i toliko su bili zarasli u brade da su svi izgledali isto. Njihov voa isticao se crvenim fesom koji bi ga slabo kamuflirao da nije bio tako ispran i prljav. Mandras i njegovi prijatelji zurili su u polukrug cijevi lakih automata, a ovjek s fesom ree: "Izaite." Mukarci nevoljko ustadoe i izioe, bojei se za svoj goli ivot, s rukama na zatiljcima, a jedan ili dva andartesa uoe u sklonite i iz-bacie iz njega oruje, koje buno

lupne o tlo onim udnim zvukom gustoga metala priguenoga drvenim kundacima i uljem. "iji ste vi?" upita fes. "Niiji", Mandras e zbunjeno. "Jeste li EDES-ovi?" "Ne, sami smo. Nemamo imena." "Nema veze", ree fes. "A sad se vratite u svoja sela." "Nemani ja selo", ree jedan od zatvorenika. "Talijani su ga spalili." "Ili se vraate u svoja sela i ostavljate nam svoje oruje, ili se borite protiv nas i mi vas poubijamo, ili nam se pridruujete pod mojom komandom. Ovo je na teritorij i nitko nema pravo nasilu se ugurati, napose EDES. Dakle, to ste odluili?" "Borit emo se", objasni Mandras. "Tko ste vi?" "Ja sam Hektor, to nije moje pravo ime, nitko ga ne zna, a ovo..." rukom pokae svoje ljude, "ovo je lokalni ogranak ELAS-a." Ljudi mu se dobrohotno nasmijeie, sasvim suprotno diktatorskomu dranju fesa, a Mandras pogledom prijee s jednog svojeg ovjeka na drugoga. "Ostajemo li?" upita, a oni potvrdno kimnue. Predugo su bili na bojitu da odustanu, a odgovaralo im je to su pronali vou koji bi mogao znati to initi. Demoralizirala ih je odiseja s mjesta na mjesto, daleko od doma, i improviziranje otpora koji nikako da se pretvori u neto konkretno. "Dobro", ree Hektor. "Poite s nama, pa da vidimo od ega ste sazdani." I dalje nenaoruanu, malu kolonu odvedoe u seoce udaljeno tri kilometra, koje kao da se sastojalo samo od omravjelih pasa, nekoliko uleknutih kua od kamena, na kojima vie nije bilo buke, a stajale su na istome mjestu zbog sile tee i iz navike, te od puteljka koji se nakratko optimistino protegao u pranjavu ulicu. Pred jednom kuom straario je andarte i Hektor mu domahne: "Izvedi ga." Partizan ue te, udarajui nogama i rukama, istjera na sunce iscrpljenoga starca, koji stade drhtei i mirkajui, gol

do pojasa. Hektor Mandrasu urui komad kvrgava konopa, uperi prst u starca i ree: "Iibaj ga." Mandras u nevjerici pogleda Hektora, koji mu uzvrati divlji pogled. "Ako eli biti na naoj strani, mora nauiti kako se dijeli pravda. Ovaj ovjek..." uperi prstom, "proglaenje krivim. A sada ga iibaj." Bijae odvratno, ali ne i nemogue iibati kolaboracionista. ovjeka jednom lagano udari konopom, iz potovanja prema njegovim godinama, no Hektor nestrpljivo povie: "Jae, jae. Jesi li muko?" Jo jednom udari ovjeka, ovaj put neto jae. "Jo jednom", naredi Hektor. Sa svakim udarcem postajalo je sve lake. U stvari, pretvorilo se u pravo veselje. Kao da je u njemu nabujao sav bijes od najranijega djetinjstva nadalje, proiavao ga i obnavljao. Starac, koji bi ranije pri svakom udarcu vrisnuo i bacio se u stranu, vrtio se i sklupavao, konano se baci na pod bolno cvilei, a Mandras odjednom shvati da bi mogao postati bog. Mlada ena od kojih devetnaest godina otrgne se iz ruku jednog andartesa i baci se Hektoru pred noge. Dahtala je od straha i oaja. "Moj otac, moj otac!" uzvikne. "Smilujte mu se, imajte milosti, on je star ovjek, o, jadni moj oe!" Jedan svoj taban Hektor stavi pod njezino rame i odgurne je. "Zaepi, drugarice, prestani cviljeti, jer ne odgovaram za posljedice. Nek' je netko skloni." Molila je i kumila dok su je odvlaili, a Hektor uzme ue iz Man-drasove ruke. "Ovako se to radi", ree, kao da tumai apstraktne znanstvene pojmove. "Zapone od vrha..." naini dug i irok rez preko ovjekovih ramena,"... a onda to isto naini dolje..." te ureze jo jedan krvav trag preko kria, "a zatim ispunjava dio izmeu paralelnih linija sve dok koe vie nema. To sam mislio kad sam naredio da ga iiba." Mandras i ne primijeti da se ovjek prestao micati, daje prestao vritati i cviljeti. Odluno stegnutih usana ispuni prazninu izmeu linija, ponavljajui one ispod kojih se moda ipak nazirala ruiasta koa. Rameni miii boljeli su ga i zapomagali, te napokon zastane da rukavom obrie elo. Na kaasta lea smjesti se muha, i on je zgnjei jednim

udarcem. Pristupi mu Hektor, uzme ue iz njegove ruke i stavi u nju pitolj: "A sada ga ubij." Uperi kaiprst u svoju sljepoonicu i upotrijebi svoj palac da predoi zamiljeni kokot. Mandras klekne i prisloni cijev uz starevu glavu. Neko je vrijeme oklijevao, jer se negdje duboko zgranuo nad samim sobom. Nije to mogao uiniti. Ne bi li stvorio dojam da neto radi, povue kokot unatrag i zadri pritisak. Nije to mogao uiniti. vrsto sklopi oi. Nije se smio osramotiti. Pred ostalim mukarcima trebao se pokazati mukarcem, bilo je to pitanje asti. Uostalom, Hektor je bio krvnik, a on tek pomonik. ovjek je bio osuen na smrt, ionako mu je bilo sueno da umre. Pomalo je nalikovao doktoru lannisu, sijede kose i izboenoga zatiljka. Doktoru lannisu, koji ga nije smatrao vrijednim miraza. Komu je do jo jednog beskorisnog starca? Mandras vrsto stisne miie lica i povue obara. Poslije nije pogledao krvavu kau kostiju i mozga, ve s nevjeri-com otvor puane cijevi koji se dimio. Hektor uzme puku od njega i vrati mu njegov karabin. Pogladi Mandrasa po leima i ree: "Bit e dobar." Mandras se pokua dii na noge, no bio je preumoran, pa Hektor savije lakat pod njegovo pazuho da ga podigne. "Revolucionarna pravda," ree on i doda, "povijesna nuda." Dok su naputali selo po zemlji i nazupanom kamenju koje se opet suzilo u stazu, Mandras ustanovi da nikomu nije u stanju pogledati u oi, pa je tupo zurio u blato. "to je uinio?" upita konano. "Bio je podli stari lopov." "to je ukrao?" "Nije to ba bila kraa", ree Hektor uklonivi fes i eui se po glavi, "no Britanci bacaju namirnice za nas i za EDES. Izriito smo naredili ovdanjim ljudima da nas obavijeste o svakoj isporuci, tako da mi stignemo prvi, to je samo po sebi razumljivo u danim okolnostima. Taj ovjek o isporuci je otiao obavijestiti EDES. Nakon to je to uinio, otvorio je jedan kanistar i uzeo bocu viskija. Nali smo ga kako lei pod svilom padobrana, mrtav pijan. Bila je to kraa i neposluh." Vrati fes na mjesto: "S tim ljudima treba biti

nepopustljiv, inae rade to ih volja. Svijest im je potpuno kriva i to iz njih naprosto trebamo iskorijeniti, u njihovu interesu. Nee vjerovati, ali pola tih seljaka su rojalisti. Zamisli, molim te! Identificirati se s ugnjetavaima!" Mandrasu nikada nije palo na pamet da bude neto drugo doli ro-jalist, no on kininu u znak odobravanja, a zatim upita: "Je li to bila poiljka za EDES?" "Da." Iza njih u selu tiinom se protegne jauk koji je parao duu. Zauo se i nestao poput sirene, odjekujui sa stijene iznad njih kroz dolinu, sve do stijena sa suprotne strane, vraajui se i mijeajui s kasnijim varijacijama vlastitoga zvuka. Mandras iz glave izbrie vrlo preciznu sliku onoga to se vjerojatno dogaa - jaukanje i jecanje djevojke, tamnokose i mlade poput Pelagije, koja se ritmiki ljulja i jeca nad osakaenim i prerano umrlim tijelom vlastitoga oca - te se usredotoi na naricanje. Kad ne misli o tome to predstavlja, na neki nain zvui prekrasno. 29 Bonton JEDNOG VEDROG JUTRA poetkom okupacije, kapetan Antonio Co-relli probudi se, kao i obino, muen osjeajem grinje savjesti. Bijae to osjeaj koji bi ga obuzeo svakoga jutra i ostavio okus ueena maslaca, uzrokovan injenicom da spava u tuem krevetu. Osjeao je kako mu samopotovanje svakim danom sve vie kopni, jer gaje muila pomisao daje zauzeo Pelagijino mjesto, da ona spava umotana u pokrivae, na hladnome kamenom kuhinjskom podu. Dodue, Psip-sina bi joj se zavukla za hladnijih noi, a i on joj je donio dvije vojne vree za spavanje da ih stavi jednu na drugu i tako napravi madrac, no, unato tomu, osjeao se nedostojnim i pitao se hoe li ona itav ivot svoj krevet smatrati kontaminiranim. Takoer gaje titilo to je svakoga jutra trebala vrlo rano ustajati da se pristojno odjene i makne svoj krevet prije nego to on doe u kuhinju. Naao bi je kako zijeva dok prstom slijedi zahtjevan engleski medicinske enciklopedije, ili pak osvetoljubivo kukica pokriva koji nikako da pone rasti. Svakoga dana podigao bi kapu i rekao: "Buongiorno, kyria Pelagija", i svakoga bi mu

se jutra uinilo apsurdnim da zna grku rije za "gospoice", ali ne i za "dobro jutro". Najvie bi ga razveselio njezin smijeak, te stoga odlui nauiti kako se na grkom veli "dobro jutro", ne bi li joj to usput dobacio na putu do mjesta gdje bi ga Carlo ekao u dipu. Doktora lannisa zamoli za pomo. Ovaj drugi bio je mrzovoljan naprosto zato to mu je dolo da toga jutra bude ba takve volje. Zbog poznanstva s debelim intendantom svoju je praksu vodio jo lake negoli u miru, a kako je ovaj nesumnjivo bio hipohondar, viao gaje dovoljno esto da osigura stalni dotok potrebnih zaliha. Zaudo, kad je konano imao dovoljno toga da moe bez problema obavljati svoj posao, otoani prestadoe pobolijevati. Kolektivno odgaanje bolesti u tekim vremenima fenomen je o kojem je uo, no nikada prije nije vidio, i svaki put kad bi ga obavijestili o nekom uspjehu saveznika pomislio bi kako e nakon osloboenja doi do nezaustavljive poplave boletina. Poeo je zamjerati Talijanima to umanjuju njegov znaaj, pa ga upravo to moda potakne da Corelliju kae kako se na grkom "dobro jutro" kae "ai gamisou". "Ai gamisou", ponovi Corelli tri-etiri puta, a zatim e: "Sad to mogu rei Pelagiji." Doktor se prenerazi i pone ubrzano misliti. "A ne, kvriji Pelagiji to ne moete rei. eni koja ivi u istoj kui kae se 'kalimera'. To je jedno od onih udnih jezinih pravila." "Kalimera", ponovi kapetan. "A ako vas netko pozdravi", nastavi doktor, "trebate odzdraviti s 'putanasvie'." "Putanas yie", vjebao je kapetan. Izlazei iz kue, ponosno ree: "Kalimera, Kyria Pelagija." "Kalimera", ree Pelagija parajui svoj jalovi runi rad. Corelli prieka hoe li se ona iznenaditi ili nasmijeiti, no odgovora nije bilo. Ode razoaran, a Pelagija se nasmijei nakon to je otiao. Vani Corelli ustanovi da Carla jo uvijek nema, te svoje nove pozdrave pone uvjebavati na seljanima. "Ai gamisou",

razdragano e Kokoliosu, koji ga bijesno pogleda, namrgodi se i pljune u blato. "Ai gamisou", ree Velizariju, koji se umah okrenu prema njemu i uputi bujicu pogrda koje kapetan, nasreu, nije poznavao. Corelli je upravo uspio izbjei da ga ovaj golemi i gnjevni ovjek zvekne po-nudivi mu cigaretu. "Moda naprosto ne bih smio razgovarati s Grcima", pomisli on. "Ai gamisou", ree on Stamatisu, koji se u zadnje vrijeme sa svojim branim problemima pokuavao boriti pravei se daje ponovno gluh. "Putanas yie", proguna starac u prolazu. Te veeri u Argostoliju kapetan ponosno isproba svoj novi pozdrav na Pasqualeu Lacerbi, nespretnomu talijanskome fotografu kojega su prisilili da radi kao prevoditelj. Nakon stanovitih nesporazuma, na svoj uas ustanovi da ga je doktor prevario. Nae se kako sjedi u kavani kraj vijenice, prije bijednoga negoli bijesnoga raspoloenja. Zbog ega je to doktor uinio? Vjerovao je da su ustanovili neki oblik meusobnog potovanja, no, unato tome, doktor mu je rekao kako se kae "jebi se" i "kurvin sine", a on je cijeli dan od sebe pravio budalu podiui kapu u znak pozdrava, smijeei se i ponavljajui te grozne rijei. Za ime Boje, to je ak rekao sveeniku, dobrohotnomu psu i djevojici zaprljanoga, no dirljivo nevinoga lica. 30 Dobri nacist (I) JEDNA OD MNOGIH neobinih osobina britanske uprave bila je da tono vidi to kod kue ne valja, no nikad to ne ispravi. Umjesto toga, ove lekcije primjenjivala bi na svojim inozemnim posjedima. U svojem "Traktatu o graanskoj vladi" iz 1781. filozof Josiah Tucker tako primjeuje kako je London suvie zastupljen u Parlamentu, te nepravino uiva koristi koje bi svima trebale biti na raspolaganju. tovie, on pie: "JO JEDNOM: Svi preveliki gradovi na neki su drugi nain neodoljivi, te ih stoga ne smiemo poticati novim privilegijama, kako ne bi postali jo opasnijima. Jer oni su vazda bili sredita stranarenja i buna, rasadnici anarhije i kaosa. Hrabar i oajan vod u svakoj velikoj metropoli, na elu

mnogoljudne svietine, ugroava drutveni mir, ak i u najdespotskijim vladavinama... Dakle, ima li oviek ikakav osjeaj pravinosti i morala, ili barem traak preostale dobrote i humanosti, nee namamiti ljude u mnogoljudne gradove. Ta mjesta ve su postala prokletstvom ovjeanstva u svakom pogledu, u zdravlju, kobi, moralu, vjeri itd. itd. itd. Kad je o Londonu rie, oigledno je da bi bez novijeh stanovnika, mukaraca i ena pridolih sa sela da nadomieste neprestana pustoenja izazvana porocima, pijanstvom, bordelima i vjealima, itav ljudski rod u tome gradu ubrzo nestao. Jer broj mrtvih godinje nad-mauje broj roenih za 7000." Filozofima koji imaju jednu jedinu ideju, i barbarskim je neologizmima ponavljaju u trideset tomova za redom, zajamena je sveuilina karijera, no nesretnoga Josiaha Tuckera, u njegovo vrijeme toliko utjecajnoga, vie nema na modernim odsjecima filozofije jer nije bio dovoljno nerazumljiv, nije predlagao sulude ideje, a svoje je zamisli temeljio na konkretnim primjerima. Umjesto da budu pametni i prijestolnicu premjeste u York, Britanci su dopustili da London preraste u najogavniju ljudsku kloaku u povijesti zemaljskoj. No, na Kefaloniji britanske su vlasti primijetile da Argostoli postaje prevelik, posluale Tuckerov savjet i poele izgradnju prekrasnoga Lixourija. U Lbcouriju se nalazila prostrana agora omeena drveem, kao i prekrasna sudnica ispod koje je bila trnica, ime se zgodno stopila zajednika korist trgovine, pravde i druevnoga zaklona od udara sunca i kie. Do dana dananjega Lbtouri i Argostoli meusobno se smatraju neobinima i ekscentrinima, te se ustrajno natjeu u plesu, glazbi, trgovini i graanskomu ponosu, no 1941. nove parazitske strane snage nametnule su im novo i zlokobno rivalstvo. Talijani su svoj garnizon imali u Argostoliju, a Nijemci u Lkouriju. Njemaki odred bio je malen i skroman, i sigurno je tamo bio smjeten samo zato to su nacisti savreno dobro znali da se Talijanima ne moe vjerovati, te su ih eljeli drati na oku.

Istina, Hitler je Mussolinija jednom opisao kao "velikoga ovjeka onkraj Alpa", no u meuvremenu su takoer shvatili kako su Duce i njegovi slijepi pristae jedini pravi faisti koji su preostali u Italiji. Znao je da su njihovi generali staromodni i bez duha, sam se osvjedoio da su im vojnici nedisciplinirani, neposluni i misle svojom glavom, a u Sjevernoj Africi poveo je rauna da tijekom vanih pothvata uvijek budu daleko od bojinice. Poput Boga koji je na nebu postavio dugu ne bi li Zidove podsjetio tko je gospodar, Hitler je u Lkouri poslao tri tisue grenadira iz 996. puka, pod komandom pukovnika Bargea. Nitko ih nije volio, premda su odnosi izmeu Nijemaca i Talijana naoko bili prijateljski i kolegijalni. Nijemci su Talijane smatrali rasno inferiornim negroidima, a Talijane je zbunjivao nacistiki kult smrti. Pojasovi i odore sablasno uljepani lubanjama i kostima djelovali su im patoloki, ba kao i njihova eljezna disciplina, iracionalna i iritantna uniformnost njihovih gledita i razgovora, te neshvatljiva ljubav prema hegemoniji. Talijani, koji su bili navikli da jedan drugoga zagrle oko ramena, tu sklonost nisu osjeali u drutvu nekog Nijemca, kao da nakon toga slijedi elektrook, kao da e im se ruka pretvoriti u led ili u prah. Naveer bi iz blagovaonica dopirali "Lili Marlene", veselo brbljanje, salve smijeha, bune veselice, no to je bio privatni svijet. Tijekom dana, Nijemci su bili ozbiljni, nisu shvaali ironiju, pristojno bi se vrijeali, te bili hladno i brutalno efikasni u odnosu na lokalno stanovnitvo. Kapetan Corelli sprijateljio se s jednim od njih, s djeakom koji je natucao talijanski, te otkrio da ovaj postaje uistinu human kad skine uniformu, stavi kupae gae i pone se brkati u moru. Giinter Weber iz petnih ila elio je biti plavokos, pa je zato esto boravio na suncem okupanim plaama, kad ne bi bio na dunosti, nadajui se da e mu sunce izbijeliti kosu. No nita nije mogao uiniti da svoje smee oi transformira u apsolutno arijevski plave. Na plai uvale Lepada upoznao se s ovjekom koji e postati njegovim prijateljem i kojega e mu biti sueno izdati ludinim poljupcem u obliku kie

metaka to e tijela voljenih mu drugova prekriti grimiznim krvavim rupama. Zaljev Lepada nalazi se u blizini Lbcourija, podno manastira gdje je Anthimos Kourouklis razgovarao s Bogom, iznad kojega se die razrueni korintski grad na planini po imenu Pale. U klasinome razdoblju tu je cvao bezazleni kult Perzefone. Plaa elegantno zavija, a na njezinome istaknutome dijelu nalazi se izgrebena stijena koja izgleda kao oteena galija nagnuta na bok. Priroda je tu stijenu stvorila ba da se na njoj sjedi na suncu, ili da se s njezina ruba u neomeenome moru promatra kako jata ribica naglo skreu od travke do travke. Na krmi tog okamenjenog broda sjedio je Giinter Weber kao u dvorcu, kad zau kako talijanski kamion stie onkraj obruba od uk-ruene trave i istovaruje svoj veseli teret pjevaa i kurvi. Te bi se kurve moglo opisati kao svjee akvizicije iz sjeverne Afrike, kad rije "svjee" ne bi bila toliko netona. Nakon to su ih in-sekti izreetali ubodima i zbrisala nesnosno suha vrelina sive pustinje, ova skupina otrcanih, no ljubaznih makica tek je stigla u svoj novi otoni raj, te jo uvijek nije vjerovala svojoj srei. U svojim ha-Ijinicama, lica premazanih puderom i crvenilom, usana oblikovanih u karikaturu Kupidove strijele, uivale su u tomu kako bi stari seljaci zinuli kad bi one iznenada prole kraj njih sa suncobranima. Uivale su u svjeem okusu vode, svilenkastome dodiru mora u kojem bi plivale besramno gole, udotvornome nainu na koji je sunce uklanjalo mrlje na koi, te u drueljubivoj letargiji besposlenih trenutaka u vojnom bordelu, kad bi se izleavale maui nokte i openito ili pojedinano ogovarale mukarce. Najvie bi uivale kad bi dobile neku bolest koja bi vojne doktore natjerala da im odrede razdoblje oporavka koje je znalo trajati i po nekoliko tjedana. Bio je to odmor od ranog ustajanja i prevoenja poput stoke od jedne baze do druge, ne bi li ih kod kue doekale sljedee runde zabadajue aktivnosti i nepromjenjivoga repertoara stenjanja. Njihova egzistencija sastojala se od trenja (nije nikakvo udo da im je koa bila glatka) i beskonanih stropova.

Poput mladoga njemakog grenadira, sve kurve eljele su biti plavue, no do cilja koji je on nastojao postii pomou sunca one su dole pomou jakih peroksida. Nekoliko centimetara crnoga izrasta na razdjeljku krhke, ogrubjele kose davalo im je razoaran i razoaravajui izraz, kao da im, poput talentiranoga no nemotiviranoga umjetnika, nedostaje onaj konani impuls koji bi mogao otjelotvoriti iluziju stvarnosti umjetnine. Ljepota ovih istroenih, no heliotropskih cvjetova bila je samo-nastajua i samoobnavljajua. Pauinast sjaj njihove mladosti i dra-esti svjetlucao je na njima poput nekoga varavoga glamoura ili nesigurne arolije, a zapravo je proizlazio iz njihova vlastitoga, svjesnoga napora, kao rezultat upornosti prije negoli nade. To bijae njihova tatina, neto u to su silom eljele povjerovati. Od pokornoga obavljanja zanata tijela su im bila vitka i gipka, no u kutovima oiju vidjeli su se neizbrisivi znaci, a na mjestima gdje su se grudi gotovo nezamjet-no ovjesile pojavili se nabori. Zubi su im bili bijeli i isti, a osmijesi automatski ak i kad su bili iskreni. Brijale su noge i pazuha, mirisale na staklenik krcat zumbulima, a stidne su dlake podrezivale i oblikovale tako pobono, da bi se vojnici, koji su voljeli zariti u poten, obilan, konkretan muf, poslije osjeali potiteno i prevareno, kao da do penetracije nije ni dolo. ene su bile izribane i izglancane, a Corelli i njegovo operno drutvo katkad bi ih kamionom odvezli na plau da ih razvesele. ene, dobri poznavatelji razliitih oblika muke idiosinkrazije, pridruile bi im se jer ih je ivot stalno preplavljivao, tjerajui ih lijevo-desno poput travki na toki do koje dopire plima, a mukarci su bili poput riba koje pasu i prodiru ih. Giinther Weber promatrao je sa svoje stijene kako drutvo talijanskih vojnika otvara boce vina, te poinje mahati rukama i pjevati. Promatrao je kako se gole nimfe odvajaju i tre u more, vritei i neprecizno se prskajui, te se nadmono nasmijei zakljuivi da su svi Talijani ludi. Svi u blagovaonici, cijeli ponovno ujedinjeni nje-

maki narod slagao se da su Talijani poput djece koju e na kraju tuluma poslati kui s balonom i lizalicom u ljepljivim prstima. Dobit e Albaniju ili togod drugo do ega Fiihreru nije stalo. Weberu bijae dvadeset jedna godina i nikada prije nije vidio golu enu. Nije bio jedan od onih ekstremnih silovatelja koje je tjerao slijep nagon, poput Hrvata ili njemakih eha koji su im se pridruili. U svakom sluaju, vojnika silovanja nisu zahtijevala uklanjanje enske odjee - bila su povrna i brutalna, te zavravala ubojstvom. We-ber je jo bio nevin, njegov otac bio je luteranski pastor, a odrastao je u austrijskim planinama. Bio je u stanju mrziti Zidove i Cigane samo zato to nikada nijednoga nije sreo. Doee do skupine Talijana, potaknut strahovitom enjom preruenom u nezainteresiranost, ne bi li vidio golu enu. Corelli pogleda otvoreno mlado lice i ono mu se svidje. Bilo je naivno i dobrohotno. "Heil Hitler", ree Weber i isprui ruku. "Heil Puccini", ree Corelli i prui svoju. "Ja sam porunik Giinter Weber, s grenadirima u Lixouriju. Ugledao sam vas i palo mije na pamet da doem i predstavim se." "A," ree Carlo namigujui, "htjeli ste pogledati ene." "Nije tono", slae Weber ukoeno. "Dakako, takve sam stvari ve vidio." "Ja sam Antonio Corelli," ree kapetan, "i, dakako, takvih stvari mukarcu nikada dosta." "Tono", slae Carlo, u kome je prisutnost ena izazivala duboku duevnu nelagodu i zbunjenost. Jo uvijek je mislio na Francesca, i poeo se vezivati za kapetana, siguran da e se s kapetanom raditi o naklonosti koja e postati sama sebi nagradom. S Francescom u to nikada nije u potpunosti bio siguran, premda je Francesco bio oenjen i pokazivao estoku averziju prema homoseksualcima. Carlu je bilo drago to Corelli nije aficionado bordela, te ga, za razliku od drugih, ne tjera da ga posjeuje. Carlo je znao da se Corelli zaljubio u Pelagiju prije nego to je Corelli toga sam postao svjestan, to je, uz njegovu ljubav prema glazbi, oboavanje

djece i mandoline, za jednog mukarca bilo ravno krajnjem promiskuitetu. "Nije valjda da ste potomak velikoga kompozitora?" upita Corelli, a Nijemac odgovori: "Rekao sam 'Weber', a ne Wagner." Kapetan se nasmije. "Wagner nije velik kompozitor. Prenapuhan, prenadut, prepompozan i bahat. Ne, mislio sam na Carla Mariu von Webera, koji je napisao 'Der Freischiitz', dva koncerta za klarinet i Simfoniju u D-duru." Weber slegne ramenima: "Gospodine, alim ali nikada za njega nisam uo." "A vi mene trebate pitati jesam li potomak velikoga kompozitora", ree Corelli, unaprijed se smijeei. Weber ponovno slegne ramenima, a kapetan doda: "Arcangelo Corelli? 'Concerti grossi'? Zar ne volite glazbu?" "Volim, ali..." Porunik zastane, no nije se mogao sjetiti niega to voli. "Zaboravili ste mi rei svoj in." "Ja sam dvostruka cijela nota, Carlo je cijela nota, ovaj je etvr-tinka, onaj osminka, a onaj deko u moru esnaestinka, dok je mali Piero poluesnaestinka. U opernome klubu imamo svoj sustav rangiranja, ali inae sam kapetan. Trideset trea topnika regimenta. Molim vas, pridruite nam se, vina imamo u izobilju, no djevojke nisu na dunosti, a siguran sam da vi imate svoju djevojku. Usput, odlino govorite talijanski." Giinter Weber smjesti se na pijesku, na oprezu od svih tih tamnih ovijalnih stranaca, te odgovori: "Ja sam iz Tirola. Mnogi tamo znaju talijanski." "Znaci, niste Nijemac?" "Dakako da sam Nijemac." Corelli je djelovao zbunjeno: "Mislio sam daje Tirol u Austriji." Weber osjeti kako ga naputa strpljenje. Dostaje bilo sluati kako klevee Wagnera, jednog od najveih protofaista. "Na Fiihrer je Austrijanac, no nitko ne tvrdi da on nije Nijemac. Ja sam Nijemac." Nasta neugodna tiina, a Corelli je prekinu dodavi mu bocu crnoga vina: "Pijte", ree on, "i veselite se."

Giinter Weber je pio i veselio se. Vino, blistava vrelina sunca i blag melem povjetarca, miris aloe vere, vesele arije, upravo nevjerojatna golotinja djevojaka, Morseovi znakovi neokaljanoga svjetla to klize po vodi u stalnome pokretu, zajedno su se udruili i razgalili mu suhu krutost srca. Dopusti Adriani da ispali metak iz njegova lugera, zaspi, sa stijene ga bacie u more, uivao je u divljenju golih djevojaka kojima se svidjela njegova preplanula put i plava kosa, a te su ga veeri doveli u bazu u naherenoj uniformi punoj pijeska, kao punopravnoga lana opernoga kluba, nakon to je pijan pristao da ga strijeljaju bez su- | enja i bez prava albe izrazi li ikada divljenje prema Wagneru. Jedini meu svima nije mogao otpjevati ni notu, te mu je dodijeljen in poluesnaestinke-cezure. 31 Problemi s oima S KAPETANOM JE Pelagija postupala to je gore mogla. Kad bi mu posluivala hranu lupila bi tanjurom ispred njega, te bi njegov sadraj trcao na sve strane i prelijevao se, a ako bi se kojim sluajem pro-lio po njegovoj uniformi, otila bi po mokru krpu, zaboravila je iscijediti, te u irokome krugu razmazala juhu ili varivo po njegovu kaputu, pritom se neprestano cinino ispriavajui zbog uasnoga svinjca. "Molim vas, kyria Pelagia, nemojte, nije potrebno", uzalud bi se branio, te je na kraju primijetila kako se navikao da ne priblii svoj stolac sve dok hranu ve ne bi prolila po stolu. To to nije protestirao ni pokazivao nikakvu sklonost prijetnjama koje se mogu oekivati od okupatorskoga oficira samo ju je uspijevalo razljutiti. Bilo bi joj drago da vie, da joj naredi da prestane s bezobrazlucima, jer joj je gnjev bio toliko dubok i gorak te se inilo kako se moe rijeiti jedino sukobom. eljela mu je dati oduka, la-matati rukama poput protestantskoga propovjednika. No inilo se daje vrsto odluio razoarati je. I dalje je bio krotak i uljudan, te bi se nala kako na skrovitome mjestu uvjebava stiskanje oiju i opasno skupljanje usana kojima e na kraju popratiti hipotetinu oluju protuoptubi i prezira, kojima gaje svakoga dana eljela obasuti. Nakon dva mjeseca nespavanja od

bijesa, sklupana u svojim pokrivaima na kuhinjskome podu, uvjebala je nekoliko verzija improm-ptna i zajedljivoga govora kojim gaje namjeravala zatei. No kad e se pojaviti prilika da ga odri? Kako eksplodirati pravinim ogorenjem kad je njegova meta i dalje oprezna i smjerna? Kapetan joj nije djelovao poput tipinoga Talijana. Dodue, katkad bi se kui vratio lagano pripit, a tu i tamo patio od napadaja nepopravljivo dobre volje; katkad bi naglo uao i pao na koljena poklo-nivi joj cvijet koji bi ona prihvatila, a zatim otvoreno i vidljivo dala kozi da ga pojede; katkad bije odjednom desnom rukom epao oko pojasa, a lijevom uhvatio njezinu desnu ruku, te je nekoliko puta vrtoglavo zavrtio kao da plee valcer, no to bi se dogodilo jedino kad bi njegova baterija dobila nogometnu utakmicu. Dakle, bio je impulzivan poput tipinoga Talijana, i inilo se da u ivotu nema nikakvih briga, no, s druge strane, djelovao je kao vrlo obzirno bie koje to majstorski prikriva. esto bi ga vidjela kako stoji uza zid dvorita s rukama iza leda poput Nijemca, rairenih nogu, zadubljen u planine ili neto drugo to je oima naprosto predstavljalo mirnu zanimaci-ju. inilo joj se da u njemu ima tuge koja podsjea na nostalgiju, no zapravo nije to. Koja teta, pomisli ona, da nije poput ostalih Talijana koji zvide kad kraj njih prolazim ili me pokuavaju utinuti za stranjicu. Mogla bih ga opsovati i udariti ga, rei mu "Testa d'asi-no" i "Possate muri massa", i osjeala bih se znatno bolje. Jednoga dana ostavio je svoj pitolj na stolu. Ona pomisli kako bi ga bilo jednostavno ukrasti i moda optuiti nekog oportunistikog lopova. Sinu joj da bi ga zapravo mogla pogoditi kad ue u kuu, a zatim pobjei i naoruana se pridruiti andartesima. No problem je bio to on vie nije bio samo Talijan, on je bio kapetan Antonio Co-relli koji svira mandolinu, vrlo armantan i uljudan. U svakom sluaju, dosad gaje ve mogla ubiti derringerom, mogla mu je glavu razbiti tavom, no nije dola u kunju. U stvari, od same pomisli osjeala je muninu, a, u svakom sluaju, bilo bi to besmisleno i kontrapro-duktivno. Izazvalo bi jezive odmazde i teko da bi se tako mogao dobiti rat. Odlui pitolj uroniti u

vodu na nekoliko minuta da cijev iznutra zahra i mehanizam otkae. Kapetan ue i uhvati je na djelu ba dok gaje vadila. Stajala je s kaiprstom provuenim kroz zaklon okidaa, pokreui gore-dolje njegov iznenaujue teak balast da istrese kapljice. Zau glas iza sebe i to je toliko iznenadi da ga ponovno ispusti u posudu. "to to radite?" "Oh Boe," uzviknu ona, "preplaili ste me." S izrazom znanstvenike objektivnosti, kapetan pogleda u svoj pitolj umoen u vodu, podigne obrve i ree: "Vidim da se bavite malim nestalucima." Takvo to nije oekivala, no njezino se srce unato tomu bolno ubrza od straha i nemira, a od osjeaja strave na trenutak zanijemi. "Prala sam ga", konano e ona slabanim glasom. "Bio je strano nauljen i mastan." "Pojma nisam imao da ste tako dirljivo neuka", lakonski e kapetan. Pelagija se zacrveni od uistinu neobinoga osjeaja, osjeaja izazvanoga njegovim sarkazmom i njegovom ironinom objedom da je ona slatka i luckasta djevojka koja ini gluposti jer je preslatka i preluckasta za togod drugo. Pretvarao se da se prema njoj ponaa kao prema djetetu, to moe ii na ivce ba kao i stvarno patronizi-ranje. Takoer je jo uvijek bila uplaena, jo se bojala to e on uiniti, i jo se pomalo ljutila to ga ne uspijeva isprovocirati. "Niste dovoljno podmukli da dobro laete", ree on. "to vi oekujete?" upita ona, no odmah se upita to je time htjela rei. No inilo se daje kapetan razumije: "Mora da nas svi vi jedva trpite." "Nemate nikakvo pravo..." zapone ona, koristei se prvim rijeima svojega dobro uvjebanoga govora, no umah zaboravi ostatak. On izvue pitolj iz posude, uzdahne i ree: "Pretpostavljam da ste mi uinili uslugu. Davno sam ga trebao rastaviti da ga oistim i podmaem. No stalno to zaboravljam ili odgaam." "Zar se ne ljutite? Zato se ne ljutite?"

Zbunjeno je pogleda: "Kakve bijes ima veze s kadencama? Zar stvarno mislite da na pameti nemam vane stvari? Koncentrirajmo se na vane stvari i ostavimo jedno drugo na miru. Ja u vas ostaviti na miru, a vi biste mogli mene." Ta zamisao Pelagiji se uini udnovatom i neprihvatljivom. Nije ga eljela pustiti na miru, eljela se na njega izderati i udariti ga. Odjednom popusti pred tim osjeajem, cinino svjesna da je to nimalo nee ugroziti, te ga svom snagom pljusne po lijevom obrazu. Pokua na vrijeme uzmaknuti, no prekasno. Pomalo oamuen i smeten, uspravi se i rukom dotakne lice, kao da tjei sebe samoga. Prui joj pitolj. "Stavite ga natrag u vodu," ree on, "to bi moda bilo manje bolno." Pelagiju razbjesni njegov novi trik, savreno smiljen za trenutano ponitenje njezina bijesa. Zahvati je oaj koji ljudsko bie nije u stanju podnijeti, te oi podigne prema nebu, stegne pesnice i zube i izmarira van. U dvoritu svom snagom utne posudu od lijevana eljeza, od ega teko ozlijedi palac. Skakutala je unaokolo sve dok bol nije splasnula, a zatim prokletu posudu baci preko zida. Neko je vrijeme epala unaokolo, strahovito bijesna i ogorena, te ubrala nedozrelu zelenu maslinu sa stabla. Imala je zadovoljavajui i umirujui okus, te ih otkine jo nekoliko. Kad ih je imala dovoljno da napuni aku, vrati se u kuhinju i baci ih na kapetana, koji se okrene prema njoj. Uzalud se sagnuo dok su tvrdi plodovi bezopasno odskakivali od njega, te zbunjeno odmahnuo glavom kad je Pelagija ponovno nestala. to su te Grkinje vatrene! Upita se zbog ega nitko za mjesto radnje svoje opere nije odabrao modernu Grku. Kad malo promisli, moda i jest. Moda bi on jednu takvu mogao napisati. U glavi mu se pojavi melodija i on je pone pjevuiti, no neprestano se pretvarala u marseljezu. Lupi se po glavi ne bi li izbacio uljeza, a melodija se perverzno transformira u "Radetzkv mar". "Carogna", povie on krajnje iznerviran. Pelagija ga je vani ula, prepala se zakasnjele reakcije i pourila niz brdo da se sakrije u Drosoulinoj kui, barem dok se on ne smiri.

Prolazili su mjeseci i Pelagija primijeti da joj bijes jenjava, to je zbuni i uzruja. Naime, kapetan je postao dio kunog inventara, ba kao koza ili njezin otac. Potpuno se navikla da ga vidi kako sjedi za stolom i neto ustro rka po papiru ili je sav u mislima s olovkom medu zubima. Rano ujutro s laganim i dobro znanim unutranjim uitkom iekivala je trenutak kad e on izii iz svoje sobe i rei: "Kalimera, kyria Pelagija. Je li Carlo stigao?" A naveer bi se uistinu zabrinula kad bi malo kasnio, te s olakanjem odahnula kad bi se pojavio navratima, smijeei se poprilino protiv svoje volje. Kapetan je imao neke simpatine osobine. Zavezao bi pluto za komad konopa i jurio po kui sa Psipsinom za petama, a naveer, u vrijeme poinka, iziao bi i pozvao je, jer bi kuna, dakako, razborito i nepristrano no zapoela s njim, a zavrila s Pelagijom. esto bi ga znali zatei na koljenima kako rukom stie Psipsinin trbuh i ljulja je lijevo-desno na kamenom podu, dok se ona pravila da e ga ugristi i ogrepsti svojim pandama, a kad bi ivotinja sluajno sjedila na nekom od njegovih notnih ispisa, otiao bi po drugi list papira daje ne smeta. K tome, kapetan je bio vrlo radoznao, pa je znao sjediti i s panjom koja bi ila na ivce promatrati Pelagijine ruke kako se kreu u plesnom ritmu kukianja, sve dok se njoj ne bi uinilo kako iz njegovih oiju izbija neka udna i mona sila od koje bi joj se prsti poeli griti ili bi zbog nje ispustila oicu. "Pitam se," ree on jednoga dana, "kakva bi bila kompozicija kad bi zvuala onako kako izgledaju vai prsti." Ova njegova naoko besmislena primjedba silno je zbuni, a kad je za jednu melodiju rekao daje ne voli jer je ogavno tamnoljubi-aste nijanse, ona nasluti da on ima neko posebno ulo ili su ice u njegovoj glavi krivo spojene. Pomisao daje pomalo lud izazove u njoj zatitniki instinkt, to je vjerojatno utjecalo na uruavanje njezinih skrupula. Na nesreu, bio on ili ne bio talijanski osvaja, injenica je daje zbog njega ivot postao raznovrsniji, bogatiji i neobiniji. Pronala je nov razlog za srdbu koji e zamijeniti stari, no ovaj put bila je to srdba na sebe samu. inilo se daje bila osuena da ga gleda, a on bi je uvijek ulovio.

Dok bi on sjedio za stolom i borio se s hrpama administrativnoga posla kojim gaje obasipala bizantinska talijanska vojna administracija, neto na njemu prisililo bi je da ga u redovitim razmacima pogleda, kao da se radi o uvjetovanom refleksu. Mislima je sigurno bio usred sreivanja obiteljskih problema svojih vojnika; sigurno je taktino predloio eni topnikoga podoficira da ode u bolnicu na pregled; sigurno je rekvizicijske naloge potpisivao u etiri primjerka; sigurno je pokuavao dokuiti zbog ega je poiljka protuavionskih granata misteriozno zavrila u Parmi, a on umjesto njih primio sanduk radnih kombinezona koje je dijelila vlada. Sigurno je to bilo tono; pa ipak, svaki put kad bi podigla pogled, njegove oi odmah bi uhvatile njezine i obuhvatio bije svojim neprekinutim i ironinim pogledom tako vrsto kao da ju je ulovio za zapea. Nekoliko bi se sekundi promatrali, a onda bi se ona zbunila, obrazi bi joj se lagano zacrvenjeli i ponovno bi se posvetila kukianju, svjesna da gaje moda omalovaila tim svojim bijegom, no istodobno je znala da e je on jo jedan trenutak i dalje drsko gledati. Nekoliko sekundi poslije kradomice bi podigla pogled i u tom istom trenutku on bi joj ga uzvratio. Bilo je to nesnosno. Bilo je krajnje iritantno. Bilo je toliko neugodno da ju je poniavalo. Trebam to prestati raditi, odluila bi i, uvjerena da je on duboko zadubljen u svoj posao, podigla pogled i bila ponovno uhvaena. Pokuala se strogo kontrolirati govorei samoj sebi: Neu ga pogledati sljedeih pola sata. No uzalud. Potajno bi bacila pogled, njegove bi oi zatreptale i, eto ti ga, opet bije zarobio veseli osmijeh i podignuta obrva. Znala je da on s njom igra igru, daje toliko njeno zafrkava i bocka te nije mogla ni protestirati ni to otvoreno iznijeti, ne bi li oko svega digla prainu. Konano, nikada ga nije zatekla kako je gleda, pa je sve oigledno bila njezina pogreka. Pa ipak, tom igrom ona je f u potpunosti upravljala, pa je u tom smislu bila njezinom rtvom. U \ tom ratu oiju odlui promijeniti taktiku. Odlui da ona nee biti ta koja e traiti izlaz - ekat e sve dok on ne klone, ekat e sve dok on ne bude taj koji

e se povui. Smiri se, skupi svu svoju odlunosti podigne pogled. inilo im se da se satima gledaju i Pelagija se budalasto upita je li tehniki doputeno trepnuti. Njegovo joj lice izie iz fokusa i ona se koncentrira na vrh njegova nosa. I on se zamutio, te se vrati na njegove oi. Ali koje oko? Bilo je to poput paradoksa Buridanova magarca: jednak izbor ne dovodi do zakljuka. Usredotoi se na njegovo lijevo oko, koje kao daje preraslo u golemu podrhtavajuu prazninu, pa se prebaci na desno oko. Njegova zjenica skamenila ju je poput sove. Kako neobino, jedno oko je poput beskrajnoga ponora, a drugo oruje otro poput koplja. Osjeti strahovitu vrtoglavicu. Nije skrenuo pogled. Ba kad ju je gotovo osujetila vrtoglavica, on pone raditi grimase, pritom je neprestano promatrajui. Ritmiki je irio nozdrve, a zatim mrdao uima. Otkrije zube poput konja, te J pone micati vrhom nosa lijevo-desno. Raskalaeno se zabulji, poput satira, a zatim izoblii lice. U kutovima Pelagijinih usana pone se sve vie rastezati smijeak. Konano se protegne neodoljivo snano, ona se iznenada naglas nasmije i trepne. Corelli pleui poskoi na noge, smijeno skaui uvis i viui: "Pobijedio sam, pobijedio sam", a doktor podigne pogled sa svoje knjige i uzvikne: "to je? to se dogodilo?" "Varali ste", prosvjedovala je Pelagija smijui se. Okrene se prema svojem ocu: "Papas, varao je. Nije fer." Doktor najprije pogleda koribantskoga kapetana, a zatim svoju ker koja se edno smijuljila, popravi naoale i uzdahne: "to je sljedee?" retoriki se upita, i te kako svjestan to je sljedee i unaprijed se spremajui kako s time najbolje izai nakraj. 32 Oslobaanje masa (2) HEJ, HEJ, TO to radi? Mii se odavde. Ostavi moje ovce na miru." Hektor ne ispusti janje koje je drao oko svojih ramena. Mandra-su je djelovao poput slika Dobroga pastira u

knjigama iz vjeronauka koje bi katoliki misionari dijelili u pravoslavnim selima, i kao Isus iz Biblije. Hektor je bio tako poticajan, njegova objanjenja tako jasna. Bio je to ovjek koji je sve razumio. Imao je knjigu to da se radi? i tono je znao gdje u njoj treba potraiti upute. Bila je to stara knjiga, prilino izlizana, u stanju raspadanja, no napisao ju je ovjek po imenu Lenjin koji je bio jo vaniji od Isusa. Mandrasa je opinio nain na koji je Hektor uspijevao gledati sve te iskrivljene crne otisnute bubice i pretvoriti ih u rijei. Hektor mu je obeao da e ga nauiti itati zajedno s jo nekolicinom nepismenih drugova, i postat e Odbor za radniko samoobrazovanje. Mandras je ve nauio alfabet i odrao govor o vjetini morskog ribolova. Svi su pljeskali. Hektor gaje pouio da on nije ribar, ve radnik, i pouio gaje daje stolaru i tvornikomu radniku zajedniko to to kapitalisti uzimaju sav profit od njihova rada. Samo to se profit naziva vikom vrijednosti. Nije mu jo bilo jasno kako neki njegov viak vrijednosti odlazi nekomu drugom, no uskoro e i to shvatiti. Strahovito se ljutio na Kralja to je sve tako sredio, a nauio se mrtiti ili se sarkastino nasmijati svaki put kad bi netko spomenuo Britance ili Amerikance. Svi su to radili. Nasmijao bi ljude kad bi svoju puku proglasio "burujem" kad ne bi propisno radila. Slubenici i brodovlasnici, kao i svi zemljoradnici koji nekoga zapoljavaju bili su buruji, ba kao i doktori. Pomisli na svu onu ribu koju je dao doktoru lannisu da plati lijeenje i osjeti se ogorenim. Doktor je bio bogatiji od njega, a u pravednome svijetu on bi trebao dobiti doktorov viak vrijednosti. Trebao se udruiti s ostalim ribarima i odbiti prodati ribu ako cijena nije dobra. Sad je sve bilo jasno. Mandras se poeo osjeati prosvijeenim i upuenim, i oboavao je Hektora, tog jaeg i starijeg ovjeka koji je sudjelovao u najeoj bici kod Guadalajare i do nogu potukao talijanske faiste. Gdje je Guadalajara? U panjolskoj. Gdje je zapravo panjolska? Ne brini se, jednoga dana imat emo sat zemljopisa. Lupkanje po leima. Hvala ti, drue. Bio je to svijet odraslih, nije tu bilo nikakve

gospode i dama, samo drugovi. Vojniki, umirujue, zatitniki, muevno. Drug. Topla rije puna solidarnosti. Hektor se nasmijei srditomu maloposjedniku i ree: "Uzimamo ovu ovcu po nareenju Visoke saveznike komande u Kairu." Seljak s olakanjem odahne i ree: "A ja mislio da ste lopovi." Hektor se nasmija, pa se nasmija i Mandras. ovjek isprui svoju ruku. Hektor pogleda uljevit i prljav dlan i lice mu se na trenutak namrgodi. "Jedan zlatnik", objasni zemljoradnik. "Gubi se", ree Hektor. "Jesi li i ti moda faist?" "Britanci za ovcu uvijek daju jedan zlatnik", ree ovjek. "To je uobiajena cijena. Zar vi niste EDES? Morate to znati." "Mi smo ELAS i ne smatramo daje gubitak jedne ovce velika nevolja ako uzme u obzir to za tebe pokuavamo uiniti. Platit emo ti kasnije. A sada me posluaj i gubi se. Novo nareenje od Britanaca je da mi uzmemo ovcu, a oni ti plate poslije." Seljak se zabulji u svoje izme: "EDES mi je danas ujutro dao zlatnik za jednu ovcu." "ujem li da prodaje zalihe EDES-u, mrtav si", ree Hektor. "Samo ti zaepi gubicu. Zar ne zna da oni surauju s faistima?" "Juer su digli most u zrak", uporno e nesretnik. "Za ime Boje", plane Hektor. "Zar si toliko glup pa ne shvaa da se radi o operaciji zavaravanja protivnika?" Dok su se udaljavali, prisvojena ovca blejala je na andarteovim ramenima, a ovjek se zbunjeno eao po glavi. Mandras zahihoe i ree: "Tako mu i treba." Zastane razoaran tiinom, pa makar i drugarskom, te doda pomalo neodluno, no uz primjeren prezir: "Faistiki provokator." 33 Problem s rukama No BIJAE KAO u Stiksu. Vani je kia lijevala u refulima istonjaka koji je na cesti izazvao luparanje nepoznatih predmeta, a u doktora zabrinutost za stanje krova, iji su crepovi strugali jedan o drugoga svaki put kad bi se podigli, sjeli ili pomaknuli. Njih troje sjedilo je u kuhinji. Pelagija je parala svoj pokriva koji je bivao sve manji i manji, doktor

itao knjigu pjesama, a kapetan komponirao sonatu u Scarlattijevoj maniri. Pelagiju je fasciniralo kako je on u stanju uti glazbu u svojoj glavi i povremeno bi otila da provjeri napredovanje nerazumljivih rkarija na listu. U jednome trenutku stajala je s rukom na njegovu ramenu, jer se ta poza inila najprirodnijom i neizbjenom. Tek nakon nekoliko minuta shvati to radi. U uenju pogleda svoju ruku tamo gdje je leala na ovjekovu tijelu, kao daje kori to se tako tvrdoglavo ponaa u odsutnosti odgovarajuega nadzora odrasle osobe. Pitala se to da uini. Ako je naglo povue, moda e djelovati grubo. Moda e odati da ju je tamo stavila nesvjesno, a on e zakljuiti da to odaje njezine osjeaje koje ona ne bi rado priznala ni njemu ni sebi samoj. Kad bi je jednostavno ostavila tamo gdje se nalazi, kao da pripada nekomu drugom, moda ima pravo odbaciti odgovornost za postupke svoje ruke. No, to ako on odjednom primijeti gdje se ona nalazi? Ako je pomakne, odmah e, na temelju toga gdje se prije nalazila, ustanoviti da se nalazila na njegovu ramenu; a ako je ne pomakne, mogao bi ustanoviti gdje je i donijeti zakljuak na temelju injenice to je tamo ostala. Srdito pogleda svoju ruku i osjeti kako njezin nemir remeti njezino razumijevanje njegova monolokoga tumaenja o nainu pisanja i o harmoniji. Sve u svemu, odlui kako bi najbolje bilo da ostavi ruku tamo gdje se nalazi i pravi se da pripada nekomu drugom. Nagne se naprijed i okiti svoje lice izrazom koji je trebao izraziti maksimalnu intelektualnu ozbiljnost, bez trunke prirodne sklonosti ili fizike privlanosti. "Hm, kako zanimljivo", ona e. Psipsina zagrebe po vratima tugaljivo cvilei, i Pelagija s olakanjem potri daje pusti unutra. U tom trenutku kapetan posta svjestan ruke koja je nekoliko minuta lagano leala na njegovu ramenu. Odsutnost njezine teine bila je upravo opipljiva, a njezina prethodna prisutnost retrospektivno krajnje ugodna i utjena. Nasmijei se od diskretnoga zadovoljstva i u glasu bi mu se pojavila nota trijumfa daje imao priliku progovoriti.

Njegove ugodne sanjarije na najgrozniji nain prekine Psipsina, ija raskvaena teina u njegovu krilu u potpunosti istisne svako zadovoljstvo i trijumf koji je moda osjeao. Kad bi pljutalo, Psipsini-na taktika uvijek je bila da se smoi koliko god je to mogue, a zatim skoi u najblie i najtoplije krilo ne bi li se to bolje osuila. Ovaj put rtva je bio kapetan, jer je doktor vrlo mudro i dalekovidno ustao da mu se tako neto ne dogodi. Corelli s uasom spusti pogled na ras-kvaen smotuljak krzna i osjeti kako mu se voda cijedi u prepone. "Aah", vrisnu on i baci ruke u zrak. Pelagija se podmuklo nasmije i zaprljanu ivotinju rukom potjera iz njegova krila. On osjeti kako su ga njezini prsti na trenutak oeali po bedru i odmah osjeti trnce iznenaenja, koji se upravo beskrajno pojaae kad ona svojom rukom poe istiti njegove hlae, govorei pritom: "Oh, koji svinjac, jadnice, pogledajte samo sav taj pijesak i blato..." S uenjem spusti pogled na ruke koje su radile, a zatim shvati da je ona primijetila njegov izraz. Naglo ustane, osine ga op-tuujuim pogledom i bahato se vrati svojem paranju, nato uporna Psipsina jo jednom skoi u njegovo krilo. Kako se voda na njegovim slabinama zagrijala pod teinom kune, obuzme ga neobian ushit koji je jednom osjetio kao djeai kad se pogrekom pomokrio u snu, zamiljajui da to radi o zid. Bijae to ista ona ugodna toplina kao prije nego to se uasnut i posramljen probudio. Zaboravio je na Scarlattija i mislio na Pelagijine ruke. Tako tanki prsti, tako ruiasti nokti. Zamisli ih kako se bave ljubavnim i nonim stvarima, te shvati da ometa Psipsinu. Pokua obuzdati svoju pokvarenu matu mislima o Vivaldiju. Bila je to pogreka, jer se odmah prisjeti kako je Vivaldi poduavao djevojke u samostanu. Njegov muiavi mozak prizva slike itavoga razreda punoga draesnih malih Pelagija. Sve su sugestivno lizale vrak svojih olovki i mamile ga svojim bljetavim tamnim oima. Bijae to draesna slika. Zamisli kako sve one stoje uz njegov stol, sagnute nad njim dok im neto tumai i prst mu slijedi retke teksta dok mu njihova crna kosa kaklje obraze i ispunja nozdrve mirisom rumarina.

Jedna od njih uvue svoju ruku u njegovu koulju, a druga mu pone milovati kosu i zatiljak. Ubrzo je tu bilo na tucet identinih tankih ruku, i uas se u svojim mislima ukaza gol golcat na golemome stolu, a sve udom razodjenute Pelagije puzale su po itavom njegovom tijelu, zauzete vrlo ugodnim napadanjem prsa, ruku i vrelih, vlanih, usana koje su ga dodirivale. Pone oteano disati i znojiti se. Psipisna odlui da vie ne moe podnijeti to gnjeenje odozdo i skoi iz njegova krila. Prekrasno sanjarenje pretvori se u paniku. Podigne li Pelagija pogled, jasno e vidjeti da na odreenome mjestu na hlaama ima piramidnu izboinu za koju je postojalo samo jedno adekvatno ili uvjerljivo objanjenje. Svim silama pokua se sjetiti neega krajnje neugodnog, i u meuvremenu okrene stolac da malo promijeni smjer. Stavi papire u krilo pretvarajui se da ih prouava u tom poloaju. Ponovno na sigurnome, misli mu se vratie svim onim Pelagijama sa stola i mnotvu ruku koje prelaze itavim njegovim tijelom, mnotvu razvijenih dojki koje mu gnjee usta poput osvjeavajuega i sonoga voa. Stvarna Pelagija uzdahne ustanovivi da joj je dosta kukianja. Kraj nogu leala je zamrena hrpa vune koja se sama zauzlala i ispreplela u nastojanju da ponovno poprimi negdanje uvoreno oblije. Pelagija nije shvaala zbog ega vuna gaji takvu nostalgiju, no u svakom sluaju to joj je ilo na ivce. Pone je sakupljati, no osujeti je nepopustljivost vune. "Kapetane", ree ona. "Imate li malo vremena? Treba mi par ruku da namotam ovu vunu." Bijae to najodsudniji trenutak krize: kapetan se bio toliko uljulj-kao u svojoj vilinskoj zemlji, te je ba tada vodio ljubav sa svakom od svojih golih Pelagija za redom. Njezin glas prekinuo je njegov san o raju kao no lubenicu. Gotovo fiziki zau zvuk rezanja, a zatim tup udar noa o dasku pod lubenicom koja se raspolovila. "Molim?" upita on. "Pomozite mi", ree ona. "Sva sam se zamrsila u vuni." "Ne mogu. Hou rei, ba sam doao do kljune toke. U sonati. Moete li trenutak priekati?" Situacija je bila krajnje

nezgodna: nipoto nije mogao ustati a da ne oda svoju izboinu. Natjera se da misli na svoju baku, na kupanje u ledenome moru, na konjsku leinu pokraj puta svu upljuvanu od muha nakon bitke. Erekcija malice spusti glavu, no nedovoljno. Nije mu bilo druge; sva srea te je bila navikla na njegove povremene idiotske ispade. Spusti se na koljena i etveronoke krene prema njoj. Mahao je stranjicom poput psa, izvjesio jezik i gledao je s izrazom potpune psee odanosti. Ako bude sree, ovom e igrom dobiti na vremenu sve dok ne bude spreman uspraviti se. Ona ga kiselo pogleda. "Vi ste luckast ovjek", ree. "Vau", ree on i ponovno mahne stranjicom. Prui joj svoje dvije ruke poput apa koje mole, a Pelagija ih autoritativno ispravi i postavi na udaljenost od nekoliko centimetara ne bi li ih mogla poeti koristiti za namatanje svoje vune. Ulagala je veliki napor da se ne nasmijei. Kapetan s jo veim pretjerivanjem izvjesi jezik i zapilji joj se u lice s jo veim divljenjem, te ona prestane s namatanjem i ree: "Sluajte, kako da to propisno obavim ako me stalno nasmijavate? Luak jedan." "Vau", ponovno e on, sada toliko upleten u svoju novu kominu igru da je ve zaboravio zbog ega se u nju trebao upustiti, jer je problema nestalo. Zacvili kao da moli da ga puste van, a zatim pone otro lajati na vunu, tobo uvjeren kako se radi o opasnom i nepojmljivom neprijatelju. "Glupi pas", ree Pelagija i lagano ga lupi po nosu. "Znate li vas dvoje uope kako glupo izgledate?" poali se doktor. "Za ime Boje, pa to je upravo neugodno. Kad biste se samo mogli vidjeti." "Nita tu ne mogu", ree Pelagija s kuenjem, ogorena to prekida njihovu vrlo djetinjastu igru: "On je lud, a to je zarazno." Kapetan zabaci glavu i pone zavijati na melodiju "Sola, perduta, abandonnata". Doktor se acnu i odmahnu glavom, a Psipsina ode do vrata i zagrebe po njima, jer joj je bilo drae daje puste na oluju nego da ostane u sobi i podnosi to grozno jadikovanje - dosta joj je bilo pravih pasa. Pelagija

ustane, uzme breskvu sa stola, vrati se na svoje mjesto i u trenutku kad je kapetan zabacio svoju glavu unatrag spreman na tugaljivo zavijanje, ona gurne breskvu u njegova usta. Njegov izraz iznenaenja, izbuljen i nerazmjeran, bijae pravi blagdan za oi. "Znate li kako glupo izgledate?" upita ona. "Na koljenima, sav zamotan u vunu i s breskvom u ustima?" "Osvajai bi trebali pokazati vie dostojanstva", ree doktor, osjeajui daje povijesna prikladnost pomalo naruena. "Glu", ree kapetan. Pelagijine misli bile su, dakako, drugdje, a kad je zavrila s namatanjem zamrene vune, ispostavi se da ju je stezala sve vre i vre. Kapetan ustane i uvidje kako mu je nos blokiran samo zato to ne moe disati na usta. Zagrize breskvu i pusti da njezin ostatak padne na pod, gdje ga Psipsina pregleda sa stanovitim zanimanjem prije nego e s njim pobjei. Pokua osloboditi ruke, no bez uspjeha. "Urota," uzvikne, "podmukla grka urota protiv talijanskih osloboditelja." "Neu ga ponovno odmotati," ree Pelagija, "ionako je dugo trajalo." "Zauvijek vezan", ree kapetan i njihove se oi spontano prona-oe. Ona se stidljivo nasmijei, bezrazlono spusti pogled i ree: "Zloesti pas." Oslobaanj'e masa (3) BILO JE PONIAVAJUE i neugodno to ga je brigadir Myers ukorio, no Hektoru i Ariu, njegovu zapovjedniku, to se ve toliko puta dogodilo da se gotovo pretvorilo u igru. Trebao bi se tek pretvarati da nita ne zna, da se zgraa, ili da se pokajniki uasava svaki put kad bi Britanci tvoju skupinu andartesa prijavili zbog prekraja i zvjerstava, a zatim rei kako ne smije potpisati nikakav sporazum bez doputenja komiteta u Ateni, a za to bi trebao poslati teklia kojem bi trebala i do dva tjedna da se vrati. Uvijek se moglo rei da su teklia ulovili i ubili Talijani, Nijemci ili neka druga skupina koja im prua otpor, ili pak optuiti Britance da oigledno favoriziraju EDES. Mogli su se ak optuiti grki seljaci koje su Nijemci naoruali da zatite svoje kokoi od neprestanog

rekviriranja patriotskih ELAS-ovih partizana. Prednost ove posljednje izlike bila je u tome to je povremeno bila tona i u pravilu neprovjerljiva. Hektor popravi svoj crveni fes stojei pred brigadirom Mversom. Osjeao se poput neposlunoga kolarca. Mandrasa je ostavio vani, jer nije elio da ovaj bude oevicem njegove neprilike. Mandras je gledao kako britanski oficiri za vezu dolaze i odlaze, te ga se ponovno dojmi njihova visina, njihovi crveni nosevi koji se gule, kao i njihovo silno uivanje u meusobnom bockanju. Neki od njih bili su Novozelanani, a Mandras je pretpostavio da je to neko posebno mjesto u Britaniji gdje se vojnici specijalno pripremaju za skakanje padobranom iz Liberatora i za dizanje vijadukta u zrak. Stalno su bili prehlaeni, no nevjerojatno izdrljivi, te smiljali nerazumljive viceve ija se ironija potpuno gubila u prijevodu. Iskreno su se trudili nauiti domai govor, no uivali su u krivom izgovoru. Ako bi nekoj eni ime bilo Penelopa, zvali bi je Stara koka, a Hektora su vodili pod imenom Moj sektor. Mandras pojma nije imao da se radilo o standardnome odgovoru njegova mentora kad bi ga suoili s njegovom dvolinou, neiskrenou i barbarstvom. "Ovo je moj sektor", Hektor e Mversu, "a moja nareenja stiu iz Atene, ne od tebe. Ta nisi Grk da nam stalno nareuje!" Myers od muke duboko uzdahne. Nije bio vian diplomaciji, nisu mu rekli da e se devedeset posto njegova posla sastojati od spreavanja bratoubilakoga rata meu Grcima, te je eznuo za jednostavnim ivotom u kojem bi se jedino trebalo boriti protiv Nijemaca. Gotovo je umro od upale plua i jo uvijek je bio vrlo mrav i umoran, no, unato tomu, uivao je moralni autoritet osobe koja ne pristaje na kompromitiranje etikih principa u ime ideala. Svi voe ELAS-a mrzili su ga jer ih je poniavao, no nikad mu se nisu usudili previe prkositi, jer od njega je stizalo sve oruje i zlatnici koje su spremali za revoluciju, nakon odlaska Nijemaca. Bili su ga prisiljeni umiriti prihvaanjem nekih njegovih planova, povremeno provodei manje ratoborne akcije protiv snaga Osovine i sluajui njegova predavanja

koja bi mahom drao uarena pogleda i s nepobitnim uvjerenjem. "Na poetku smo se dogovorili da e sve skupine andartesa biti pod kontrolom Kaira. Lijepo vas molim da me ne tjerate da ponavljam iste stvari svaki put kad vas vidim. Ponovi li se jo jednom ovakvo vae kontraproduktivno ponaanje, bez oklijevanja naredit u da vam se obustavi pomo. Je li to jasno?" "Nita nam ne dajete, sva pomo ide EDES-u. Niste bili fer prema nama." "Opet iste gluposti", poali se pukovnik. "Koliko vam puta trebam ponoviti ono to ve znate? Uvijek smo se strogo drali pariteta." Pukovnik se uspravi: "Koliko vas puta trebam podsjetiti da u ovom ratu imamo zajednikog neprijatelja? Padne li vama ikad na pamet da se borimo protiv Nijemaca? Zar stvarno mislite da je dovoljno to to je vijadukt kod Gorgopotamosa dignut u zrak? To je posljednja korisna stvar koju je ELAS uinio, kao i posljednji put kad ste suraivali s EDES-om." Hektor se zacrveni: "Trebate se obratiti Ariu. Ja primam nareenja od njega, a njemu nareenja stiu iz Atene. Mene nema smisla napadati." "Razgovarao sam s Arisom. Bezbroj puta. A sada govorim s vama. Ari mije rekao da s vama govorim i tvrdi da ste vi odgovorni za posljednja zvjerstva." L "Zvjerstva? Kakva zvjerstva?" Pukovnik osjeti navalu prezira i doe mu da udari dvolinoga an-dartea, no uspije se obuzdati. Dok je govorio, prstima je oznaio svaku pojedinu toku: "Kao prvo, proli petak baena je poiljka za EDES, koji, da vas podsjetim, predstavlja jedinu znaajnu skupinu koja se stvarno bori protiv neprijatelja. Vi i vai ljudi napali ste EDES, otjerali ih i ukrali itavu poiljku." "Nismo", ustvrdi Hektor. "Uostalom, ne bismo to bili prisiljeni uiniti da nas pravedno opskrbljujete. Nitko nije stradao." "Ubili ste pet lanova Zervasove skupine, ukljuujui jednog britanskog oficira za vezu. Drugo, dali smo vam znatnu

novanu pomo, no vi nikada ne plaate seljacima ono to im uzmete. Zar ste toliko glupi te ne vidite kako ih tjerate da se priklone neprijatelju? Bilo je bezbroj pritubi na vas, neki seljaci preli su osamdeset kilometara ne bi li zatraili odtetu. Spalili ste tri sela iji su se mjetani suprotstavili vaoj pljaki s izlikom da su kolaboracionisti. Ubili ste dvanaest mukaraca i pet ena. Vidio sam trupla, Hektore, nisam slijep. emu kastracija, upanje oiju i paranje usana tako da umru sa smijekom na usnama?" "Ako odbijaju pruiti pomo, jasno je da su kolaboracionisti, a ako nam vi ne elite pomoi, to nam drugo preostaje? Ako su oni kolaboracionisti, ne mogu osuditi svoje ljude kad se malo zanesu. Uostalom, tko kae da smo to bili mi?" Myers samo to nije eksplodirao. Gotovo je izgovorio: "Seljaci", no uvidio je da bi to izazvalo daljnje komunistike odmazde. Stoga ree: "Jedan na oficir vas je vidio." Hektor slegne ramenima: "Lai." Myers se ukoi: "Britanski oficiri ne lau." Skrueno zaali to je bio prisiljen na to licemjerje. Patricijskim omalovaavanjem bijesno je zurio u vou andartesa. Problem je bio u tome to ovi crveni faisti nisu bili gospoda. U potpunosti im je nedostajao osjeaj osobne asti. "Tree," nastavi on, "seljacima iz visokih dijelova planina ne doputate da uu u EDES-ova podruja da kupe penicu, bez koje e umrijeti od gladi. Je li to domoljublje? Ne doputate im prolaz ako prethodno ne pristupe ELAS-u, a zatim 'dezerterima' izriete smrtnu kaznu premda za to niste ovlateni. etvrto, izazvali ste odmazdu na selo kad ste uzeli krumpir koji su prethodno rekvirirali Talijani. Peto, osobno ste pogreno uputili jednog naeg oficira za vezu koji je traio Aria ne bi li mu se potuio zbog vaih akcija. esto, provodite politiku razoruavanja ostalih skupina andartesa i ubijanja njihovih oficira." Hektor je bio vian diverzijama, te uzvrati protunapadom: "Znamo mi kakva je britanska politika. Zar vi mislite da smo mi glupi? Vratit ete nam kralja a da ljude i ne pitate." Myers akom lupi o stol, sruivi tako staklenu au za vodu na pod. "Sedmo," zaurla, "oteli ste i ubili andarmerijskoga

efa koji je organizirao masovni prebjeg svojih ljudi u EDES, te ih prisilili da se priklone vama pod prijetnjom smrti. Osmo, proglasili ste daje svaka osoba koja se ne pridrui ELAS-u izdajnik Grke, te e biti strijeljana. Deveto, novce koje mi dajemo vama vi dajete EAM-u, a oni ih prosljeuju KKE-u u Ateni, a umjesto da seljacima platite, dijelite im bezvrijedne obveznice. Deseto, neki ljudi iz vae jedinice sramotno su bono napali jednu jedinicu EDES-a dok je ova bila u jeku bitke protiv SS-a. To je mrlja na asnome imenu Grke, sramota koja se nikada vie ne smije ponoviti. Je li to jasno?" Pukovnik zastane i uzme papir sa svojega stola. "Ovdje je sporazum koji su potpisali EDES, EKKA i EOA, i svi su pristali da ga prihvate kao kodeks ponaanja. Prisilit u Aria da ga potpie i elim da ga proitate i kao gospodin ovjek sveano obeate da ete ga se pridravati. U protivnome, bit emo prisiljeni razmotriti hoemo li vam obustaviti pomo." Hektor mu prkosno uzvrati pogled. Pukovnik je ve bezbroj puta iskuao tu taktiku. "Ne mogu to uiniti, a Ari nee nita potpisati bez komiteta u Ateni. Trebat emo postali teklia. Tko zna koliko e to potrajati." "Ovo su uvjeti", ree Myers i preda mu papir. Hektor ga preuzme, pozdravi lijeno u znak omalovaavanja i ode. "O emu je bila rije?" upita Mandras dok su se sputali strmom i s kliskom kozjom stazom koja je krivudala prema dolini od pilje kojom se Myers koristio kao svojim lokalnim stoerom. "Pizdarije", odgovori Hektor. "Treba shvatiti da su Britanci faisti i Grka im je potrebna za imperij, a ljudi poput Zervasa i njegovih lakeja iz EDES-a u tome im pomau. Zato on prima svu pomo, a mi nita." "Imamo mi toga na tone", ree Mandras. "Dovoljno da raznese-1 mo svakog nacista u Grkoj." Hektor se ne obazre na njegove rijei - mlad je i ve e se opame-1 titi. Ree: "Oni seljaci otkucali su nas Mversu. Mislim da bismo trebali otii i oitati im bukvicu. Svinje jedne kolaboracionistike." "Bilo je tamo lijepih ena", Mandras e sa smijekom.

"I njih emo poneto nauiti", odgovori Hektor i dva se mukarca nasmiju s urotnikim uitkom. Svi ti seljaci simpatizeri su sitne buroazije. Rojalisti, republikanci koji se tek pretvaraju da se protive kralju kojega su s prezirom nazivali "Glucksburg". Svi oni bijahu faistiki simpatizeri koji odbacuju znanstveni socijalizam. Dobar je osjeaj kad natjera te izdajnike ene da vrite i vrpolje se pod tobom, a tebe ne pee savjest jer one to ni najmanje ne zasluuju. Uskoro zapoinje izgradnja nove i bolje Grke, a s loom ciglom moe raditi to te volja, jer e ionako zavriti na smetlitu. To je kao kad pee omlet, pa baci ljusku jajeta. Visoko u svojoj pilji Myers je ponovno razmiljao o zahtjevu za evakuaciju. Kairo je ignorirao sve to bi im rekao o ELASu i nikako da shvati kako e prije ili poslije komunisti zapoeti graanski rat. On samo gubi vrijeme. Obrie elo rupiem i proe prstima kroz bradu koja ga je svrbjela i jo uvijek mu predstavljala novost. Ue Tom Barnes nakon pet dana pjeaenja, poto je uz pomo Zervaso-vih ljudi unitio most. Stropota se na stari drveni stolac, izuje izme i pregleda krvave uljeve na tabanima i na nonim prstima. Myers ga upitno pogleda podignute obrve, a Barnes podigne pogled i nasmijei se. "Vrhunska eksplozija," ree on lijeno oteui novozelandskim izgovorom, "fenomenalno. Nosai mosta totalno razmrskani. Digii i vabe tjednima e imati posla." "Sjajno", ree Myers. "Jesi li za aj? Onaj Hektor upravo je bio ovdje. Odvratan je gotovo kao Ari, stopostotna svinja." "To je problem sa smeem," ree Barnes, "uvijek na kraju ispliva na povrinu." Otokom krui pamflet naslovljen faistikim sloganom "Vjeruj, bori se, pokori se" TALIJANI! PROSLAVIMO ZAJEDNO ivot i djelo Benita Andree Amilca-rea Mussolinija, koji nas od neobeavajueg poetka, vodi u propast. Kad je bio sasvim malen, mislili su daje nijem, no poslije se pokazao nepopravljivo brbljavim, veim mlatiteljem prazne slame od svih krava to brste alpske panjake zajedno. Kao djeak, pribadaa-ma bi osljepljivao ptice u kavezu,

kokoima upao perje, smatrali su Ga neobuzdanim, a djevojice u koli tipao bi da ih rasplae. Bio je voa ulinih bandi, zapodijevao tunjave, izazivao svae bez ikakva povoda, te odbijao platiti izgubljene oklade. Kad Mu je bilo deset godina, za veerom je jednog djeaka ubo noem, a nedugo zatim i drugoga. Objavio bi da je najbolji uenik u razredu kad to nije bilo tono, a na poetku puberteta svake je nedjelje poeo zalaziti u bordel u Partiju. Kakva gaje samo slava ovjenala na poetku ivota! Na stubitu zgrade silovao je djevicu, a kad se ova rasplakala zbog izgubljene asti, ukorio ju je to mu nije pruila dovoljan otpor. Mizantrop i pustinjak, bijae zaputen, neotesan, nezaposlen, a izlazio bi samo kad bi pala no. Kako je samosjajno nastavio razvijati svoj talent! Kad je radio kao uitelj, nazivali su ga "tiraninom", no pod svojim satovima nije uspijevao uspostaviti kontrolu. Odao se alkoholu i kartama, uao u preljubniku vezu sa enom vojnika koji je vjeno bio odsutan zbog posla i kasnije ju ozlijedio noem i k tome nabavio metalni bokser. Ne bi li utekao dugovima, vezama i vojnoj slubi, pobjegao je u vicarsku, gdje je odbio raditi. Umjesto toga, prosio je koristei se prijetnjama. Kad su Ga uhapsili zbog skitnje, policiji se potuio da mrzi druge beskunike, to znai da On nije jedan od njih. Pritom je pokazao smisao za argumentirano govornitvo, koje nam je poslije postalo dobro poznato. Zaposlio se kod trgovca vinom, no otjerali su Ga jer je popio svu zalihu. Po Njegovoj slubenoj verziji ovog dogaaja, u to se vrijeme viao s Lenjinom, koji se neobino divio Njegovim kvalitetama. Godine 1904. poeo je poticati talijanske vojnike da dezertiraju iz vojske, to se u potpunosti podudara s Njegovim kasnijim zahtjevom (s kojim smo svi mi trenutano upoznati) da sve dezertere treba strijeljati. Seli se u Pariz, gdje ivi od itanja sudbine. Pretvara se da ga zanima filozofija, a nedavno je otkrio daje studirao na sveuilitima u enevi i u Zurichu. To je, dakako, tono, premda nema nikakvoga dokaza o tome daje polazio predavanja ili se upisao. Takoer nije] tono daje dopustio da

Mu majka umre u neimatini, a otac u zarvo-| ru. Svima nam je poznato da DUCE vjeruje u vlastitu propagandu, pa tako, zna se, i mi. Ponovno se zaposlio kao nastavnik, no nakon godinu dana otjerali su ga zbog razuzdanih tuluma na grobljima. Takoer je u preljubnikoj vezi zaradio sifilis. To, meutim, ne moemo prihvatiti J kao razlog Njegovoj trenutnoj neuraunljivosti, s obzirom na to da je ve bio lud kad ga je dobio. U to doba pie svoju izvanrednu povijest filozofije koju e, po Njegovim rijeima, isparati ljubomorna ljubavnica, no svi nai profesori znaju da se radilo o genijalnome radu premda ga nikada vidjeli nisu. Otputen je s jo jednog nastavnikog mjesta i otkrio novu politiku ideologiju koja se temelji na ideji da najprije treba djelovati, a poslije smisliti razloge, pa se jedino u tome Njegove ideje razlikuju od Staljinovih, koji je uvijek unaprijed znao to eli postii. DUCE je poeo nabijati kapu na oi tako da ne mora nikoga prepoznati ni sa kim razgovarati, namjerno guvati odjeu i sluiti se psovkama, te napisao odlian roman u maniri Edgara Allana Poea, koji su iz neshvatljivih razloga sve izdavake kue kojima gaje poslao odbile tiskati. Bio je to genijalan rad, vjerojatno previe sofisticiran za njihov ukus. Uskoro zatim postaje pomonik glavnog urednika lista // Popolo i otkriva da na novinarima moe utedjeti tako da sam izmisli vijesti. Deset izdanja zaplijenjeno je zbog klevete, a On uhapen zbog neplaene kazne. Originalnost je, eto, oduvijek proganjana. DUCE je doao na zao glas optuivi Isusa Krista zbog kopulacije s Marijom Magdalenom i zbog pamfleta po nazivu "Bog ne postoji", te uskoro zavrava u zatvoru zbog poticanja vojne pobune. Oenio se svojom polusestrom - ona je, naime, bila izvanbrano dijete Njegova oca. Tako je popisu svojih djela dodao incest, a zatim napravio izvanbrano dijete u Trentu. Dobri sinovi uvijek bi se tako trebali povoditi za svojim oevima. Na taj nain jedan narataj bit e svjetionik svim ostalima. U to se vrijeme govorilo da tijekom razgovora ljude ne moe gledati u oi, da nema nimalo smisla za humor, daje zloinac i paranoik, a svi

su Ga nazivali "Luakom". To, dakako, nije tono, premda se svi koji su Ga tada poznavali toga savreno dobro sjeaju. Godine 1911. usprotivio se ratu protiv Libije, a kad poslije doe na vlast, slijedit e politiku surovoga ugnjetavanja u toj istoj zemlji, iskazujui tako svoju nevjerojatnu prilagodljivost unato injenici da se situacija nije izmijenila. Dok je ureivao Avanti, uao je u vezu s Idom Dalser koja je rodila njegovo dijete i dopustila mu da ivi od njezina novca. Ostavio ju je i poslije zatvorio u ludnicu, manifestiravi tako Svoj nevieni osjeaj privrenosti. Na slian nain natjerao je Margheritu Sarfatti da mu postane ljubavnica, a zatim je zatvorio zahvaljujui antisemitskim zakonima. Valja uzeti u obzir daje svaka od mnogih Njegovih ljubavnica bila nevjerojatno ogavna, te je DUCE nesumnjivo pokleknuo pred svojim dobroinstvom druei se s njima. O ukusima se ne raspravlja, a DUCE je moda patio od astigmatizma. Ovdje valja primijetiti da je Leda Rafanelli odbila postati jednom od Njegovih ena zbog toga to je luak i laov, a zbog te klevete On ju je izloio policijskomu ikaniranju koje je bilo potpuno opravdano i nije imalo nikakve veze s niskim i osvetoljubivim pobudama. DUCE e svoju ideologiju izjednaiti s potpunom podudarnou miljenja s posljednjom osobom s kojom je razgovarao. Godine 1915. pokuat e izbjei ratno regrutiranje, koje e u razliitim trenucima odbijati ili zagovarati. Zbog neshvatljivih razloga nije unaprijeen, a tvrdio je da su Austrijanci namjerno granatirali bolnicu u kojoj se lijeio od rana koje mu je nanio rapnel, iskljuivo zato da eliminiraju Njega, najvaniju osobu u Italiji. U to vrijeme njegove novine financirale su se iskljuivo od reklama proizvoaa oruja, to veze nije imalo s Njegovim iznenadnim obraenjem na savezniku ideju. DUCE e skrenuti novce namijenjene avanturi u Rijeci i upotrijebiti ih za Svoju izbornu kampanju. Bit e uhapen zbog protuzakonitog posjedovanja oruja, poslat e paketebombe nadbiskupu i gradonaelniku Milana, a nakon izbora, kao to znamo, odgovoran

je za ubojstva Di Vagna i Matteotija. Poslije e biti odgovoran al ubojstva Don Mizzonija Amendole, brae Roselli i novinara Pieral Gobettija, izuzmemo li pritom stotine rtava Njegovih squadristauf Ferrari, Ravenni i Trstu, te tisue koje su poginule u inozemstvu ije je osvajanje bilo beskorisno i besmisleno. Mi Talijani dugujemo! mu zbog toga vjenu zahvalnost i smatramo da smo od svega togaj nasilja postali nadmona rasa. Isto tako, uvoenje revolvera u parla-1 ment i potpuno unitenje ustavne demokracije dovest e nae insti-j tucije do najvie civilizacijske toke. Od protuzakonitog dolaska na vlast, u Italiji se prosjeno dogaaj pet politikih nasilja na dan, DUCE proglaava 1922. kao novu An-j no Domini, te se pretvara daje katolik ne bi li Svetoga Oca naveo da j Ga podri protiv komunista, premda je On sam jedan od njih. Tisak u potpunosti dovodi pod kontrolu unitivi sjedita disidentskih no- \ vina i asopisa. Godine 1923. naoko bezrazlono napada Krf, no Li- ga naroda prisiljava ga na povlaenje. Godine 1924. skrojit e terito-1 rij izbornih kotara tako da dobije izbore, a ugnjetavat e manjine u Tirolu i na sjeveroistoku. Poslat e nae vojnike da sudjeluju u grabeu u Somaliji i Libiji, da okaljaju ruke krvlju nevinih, udvostruiti broj birokrata ne bi li ukrotio buroaziju, ukinuti lokalnu vlast, upletati se u sudstvo, te navodno pukom snagom volje boanski zaustaviti istjecanje lave iz Etne. Zauzet e napoleonske poze dopustivi da ga upotrijebe za reklamiranje okoladnih bombona perugine, obrijati glavu jer se stidi to elavi, biti prisiljen angairati tutora da ga podui ponaanju za stolom, uvesti rimsko salutiranje kao alternativu koja po higijeni prednjai rukovanju, pretvarati se da mu ne trebaju naoale, njegov se repertoar svodi na samo dva izraza lica, stoji na sakrivenome podiju dok dri govore jer je vrlo nizak, lae da je studirao ekonomiju s Paretom, smatra se nepogreivim i potie ljude da na marevima nose Njegovu sliku kao da je svetac. Dakako, on i jest svetac. Sebe samoga proglasio je veim od Aristotela, Kanta, Tome Ak-vinskoga, Dantea, Michelangela, Washingtona, Lincolna i Bona-partea - imamo li se mi, bijednici, pravo tomu

usprotiviti? Svi ministri koje je imenovao u slubu su ulizice, odmetnici, reketai, poslunici nii od Njega. Boji se uroka i ukinuo je drugo lice jednine kao oblik oslovljanja. Naredio je da Toscaninija izmlate jer je odbio svirati "Giovinezzu" i imenovao akademike da dokau kako su svi veliki izumi izvorno talijanski, a Shakespeare pseudonim nekog talijanskog pjesnika. Sagradio je cestu kroz mjesto na kojem se nalazi forum, unitivi petnaest drevnih crkvi i naruio kip Herkula od osamdeset metara s Njegovim licem i jednim divovskim stopalom, no nikako da ga dovre jer je u njemu ve stotinu tona metala. Sve u njegovim govorima u protuslovlju je s neim iz prethodnih govora, jer, kako je sam pronicavo zamijetio, mi Talijani biramo samo one toke s kojima se sami slaemo, te je s time u skladu On Sam svima sve pripravio. Spalio je knjige i popravio tekstove u naim kolama, proganjao filozofa Benedetta Crocea, imenovao revolucionarne sudove koji su bili ovlateni donijeti smrtnu kaznu, a idiline otoke pretvorio u zatvore za muenje Njegovih politikih protivnika. S osamnaest godina sve nas je natjerao da se zakunemo na pokornost, te su jedino neiskreni licemjeri i beskrajno glupi imali mogunost napredovanja, a sve nas pokuao je pretvoriti u puritance tvrdei kako je muevno ako se ne smijeimo, osim u sluaju krajnjega sarkazma. Oskvrnuo je dodekaneske otoke, te ak izbrisao grke nadgrobne spomenike, u Parmi otvorio kolu za poduavanje Hrvata i Makedonaca terorizmu, potkopao Ligu naroda uvukavi se u njezinu administraciju, blokirao mirovne pregovore izmeu Albanije i Jugoslavije, ponovno naoruao Njemaku, Belgiju i Austriju, te Svoju vojsku ostavio da vodi skandalozno besmislene ratove bez oruja, no, unato tomu, potpisao je Kelloggov pakt koji brani upotrebu sile kao instrument vanjske politike. Taj Promiskuitetni Sifilistiar proglasio je prenoenje sifilisa prijestupom koji zasluuje kaznu zatvora, taj Otac Nebrojene Zakrljale Kopiladi proglasio je kontracepciju protuzakonitom, taj Seljaina Poganoga Jezika stavio je psovanje izvan zakona i regulirao ples i konzumiranje

alkohola da nas pokua uozbiljiti. Zakonskim dekretom ene je pretvorio u koke nesilice, uguio svaku slobodu vjeroispovijesti, naredio da se sve zamjenice koje se odnose na Njega piu velikim slovom, a rije DUCE u novinama se imala tiskati velikim slovima. Ustanovio je koncentracione logore u Libiji, a prije ili poslije odluio napasti Francusku, Jugoslaviju, Francusku Somaliju, Etiopiju, Tunis, Korziku, panjolsku i Grku. DUCE je rekao: "Bolje jedan dan kao lav nego stotinu godina kao ovca", te tako postao lav od kartona, a mi, Talijani, ovce koje Ga slijede u klaonicu dok jedni drugima govorimo kako smo i mi lavovi. Rekao je: "to je ne-1 prijatelj jai, to je slava vea", pa smo neprijatelje stoga stekli niotku- ] da i krenuli protiv njih boriti se bez izama na nogama i u oklopnim j vozililma drvenih cijevi. Taj Smijeni Lakrdija, vlasnik tisuu kienih odora prekrivenih? krivotvorenim metalnim znakama za junatva koja nikada nije ui- i nio, natjerao nas je da fotografiramo vlastitu djeicu odjevenu u crne koulje, da uvjebavamo pljesak za Njegove govore pomou na-; pisanih uputa i zvona, inaugurirao "pribliavanje mladima" koje je u poziciju moi stavilo nasilnike i tragino neiskusne osobe, suprotno katolikoj doktrini Svete crkve, za "rasno inferiorne" uveo sterilizaciju, potpisao pakt o nenapadanju sa SSSR-om i Britanijom, s kojima smo sada bezrazlono u ratu, uveo obvezne vojne vjebe u dobi od osam godina, te nau djecu pretvorio u kositrene vojnike. Hitlera je proglasio "traginim klaunom", "groznim seksualnim degenerikom", "nelojalnim i nepouzdanim", no ipak je to bio ovjek od kojega je primao nareenja. Objavio je da se Njegovo ime treba koristiti kao anestetik u bolnicama prije operacija i, kao da Mu je um aneste-tiziran, nerazborito izjavio kako su Britanci predekadentni da nam se odupru. Britanci su otad dekadentno potopili pola nae flote, te zato sada svugdje gladujemo, a pobijedili su nas u Sjevernoj Africi, gdje su nae crnake snage jednoduno dezertirale. Napad na Etiopiju stajao je 5000 talijanskih ivota, itav jednogodinji dravni prihod i protuvrijednost opreme za 75 divizija, te bio

direktnim povodom da se dekadentni Britanci ponovno naoruaju orujem kojim se sada koriste protiv nas. Taj Moralni i Intelektualni pigmej naredio je da se molitva Felix Mater upuuje Njegovoj mrtvoj majci, zbog njega smo izgubili 6000 ljudi u panjolskom graanskom ratu, i to ni za to. Zato to smo bili lavovi koje predvodi magarac, porazila nas je vojska amatera kod Guadalajare, a, to je jo gore, na nae je ime zauvijek bacio mrlju naredivi masakr panjolskih zatvorenika u Majorci. Takoer je naredio sramotno torpediranje neutralnih brodova i odbio da se spase preivjeli. Sklopio je savez s Japanom i novinama naredio da ih nazivaju "arijevcima", pretvorio nas u njemake lakeje natjeravi nas da mariramo pruskim korakom, izveo semantiki neizvediv pothvat imenujui i Sebe i Kralja "Prvim Maralom", proganjao talijanske idove da ugodi Hitleru i izjavio da od Britanaca ne moemo izgubiti jer nose kiobrane kao pravi mekuci. Vojnici! Nemamo uniformi jer je DUCE naredio svim nastavnicima i vladinim uposlenicima da ih nose, napustili su nas u Sjevernoj Africi zbog nedostatka prijevoza, nakon to smo usred ljeta premar-irali 600 kilometara. Izgubili smo treinu nae trgovake mornarice jer je On zaboravio narediti povratak kui prije nego to e objaviti rat, uvjerili su nas da prepolovljavanjem broja vojnika svake divizije udvostruujemo broj divizija, prisilili da napadnemo Grku sa sjevera za kinoga razdoblja, bez zimske odjee, nakon demobilizacije, preko luka na Jadranu gdje iskrcaj nije bio mogu, bez znanja efa vojnog stoera koji je za napad saznao preko radija. Svi nai albanski vojnici odmah su dezertirali, a o tome to nam se dogaa saznajemo iskljuivo preko BBC-ja. Zbog nedostatka zrakoplovne zatite i nosaa zrakoplova, naa mornarica unitena je kod Taranta i rta Mata-pan, dok je britanska strana izgubila jedan jedini zrakoplov, a u Sjevernoj Africi naih 300 000 vojnika poraeno je od njihovih 35 000 zato to nemamo zrakoplovstva, nai laki tenkovi napravljeni su od papira, a motorizirane jedinice nemaju motora. Dok besmisleno

umiremo, DUCE je svoj tab smjestio kraj Vatikana da ga ne mogu bombardirati. Vojnici! Natjerali su nas da napadnemo nevinu zemlju hrabrih ljudi, svjesni toga da ih ne moemo nahraniti u sluaju pobjede, i njihovo je gladovanje gore od naega. Suprotno svim pravililma ratovanja i savjesti, DUCE nam je naredio da za svaki na izgubljeni ivot ubijemo njih dvadeset, no, na nau vjenu ast, veina Ga nije posluala. Vojnici! Plaimo nad onim to se dogodilo kod kue, otkud je nas 350 000 transportirano u Njemaku poput robova, gdje je DUCE postigao nemogue - nezaposlenost tijekom rata, gdje vlada beznadna inflacija, a tri etvrtine hrane moe se nabaviti samo u vercu koji vode Njegovi osobni slubenici, gdje se tokice za hranu neogranieno krivotvore i gdje postoji etrdeset distributivnih agencija ije se funkcije preklapaju i tako jame da se nita bitno ne moe dogoditi. Plaimo nad naom zemljom, gdje se dijele medalje za izmiljena potapanja nepostojeih britanskih brodova, gdje moramo stajati i salutirati tijekom vijesti na radiju, gdje se govori jednoga luaka smatraju svetim tekstovima i tiskaju u milijunskoj tirai, gdje je dotini Luak poput dirigenta koji Sam istodobno pokuava svirati sve instrumente u orkestru, Koji je poput elektrane prikljuene na jed-1 nu jedinu potroenu arulju, Koji je naredio da Ga snimaju kako dobiva teniske meeve protiv profesionalaca u kojima je sudac ministar propagande, Kojemu su se u povijesti najmanje pokoravali jer svi znamo da e svako njegovo nareenje uskoro biti opozvano. Vojnici! To je ovjek koji nam je naredio da upotrijebimo iperit i fozgen protiv divljaka naoruanih kopljima. To je Smijean ovjek iji podmukli banditi i palikue u crnim kouljama bjee s bojnoga polja, no zato ubijaju nae oeve, majke i strieve tjerajui ih da piju ricinusovo ulje pomijeano s benzinom. To je ovjek koji je unitio gospodarstvo i zauvijek nas osramotio. Vojnici! Tono je da svaki narod zasluuje vou kojega ima. VIVA IL BUFFONE. VIVA IL BALORDO. VIVA L'ASSASSINO. VIVAILDUCE.

36 v kolovanje DEKI su PRIPREMILI kokoretsi od iznutrica i otpadaka koze oduzete kivnomu upravitelju sela, te promatrali kako cvri na eravici. Otvorio im se tek, i, da im bre proe vrijeme dok se zgotovi, Hek-tor odlui jo jednom prenijeti blagodat svojega znanja. Neki andar-tesi zijevnue od jedva prikrivene dosade. Oni drugi, koji su bili prisiljeni pristupiti skupini jer nisu imali izbora, namrgoeno su sjedili i mislili kako bi bilo krasno kad bi usta ovoga neotesanca mogli zatrpati kozjim govnom. Tijekom noi dvojica od njih uzet e svoje oruje i nestati u potrazi za skupinom koja se borila protiv Nijemaca umjesto drugih Grka. Znali su da e umrijeti ako ih ulove, no i to je bilo bolje negoli ostati. Jedan rojalist napie na zemlji "Erkhetai" i oprezno prekrije rije iglicama bora daje Hektor ne vidi; bijae to usrdna nada ("On dolazi"), dakako, tajna. etiri venizelistika republikanca sluala su Hektora i ogoreno se pitala kako to da su sve ete na kraju zavrile s komitetom koji se sastojao od triju voa, komunista i protivnika Britanije, jedine zemlje koja im je od poetka rata uope pokuala pomoi. Kad bi Hektor neto rekao, moglo se pretpostaviti da je istina suprotna; tako su dolazili do vijesti, sluajui Hektora i obrui njegove rijei. Samo Mandras i dvojica drugih nominalnih voa sluali su Hektora sa stanovitim interesom dok je koraao gore-dolje sa svojim posveenim primjerkom to da se radi? pod rukom. Negdje daleko oglasi se sova, kao da se ruga njegovu predavanju, a no je bivala sve hladnija dok je sjevernjak uskomeao grane bora. Iza njih vrh planine zasjeo je meu dvjema zvijezdama koje su ivo pulsirale, pritiui tu beskrajnu umu i visei nad njezinom neobinom mjeavinom junaka, kuna, divljih svinja, hajduka i lopova. "Drugovi, elim vam se obratiti jer mislim da mnogi od vas ne znaju da bez revolucionarne teorije nema revolucionarnoga pokreta, a ulogu avangardnoga borca moe odigrati samo partija voena

najnaprednijom teorijom. Stvar je u tome da mnogi od vas nemaju: jasnu predodbu kako shvatiti nae povijesno iskustvo, to vodi do> ogranienoga ameliorizma, ekonomizma, koncesionizma i demo-kratizma. Dodue, ova vrsta buroaskoga socijalizma, buroaskoga { socijalnoga reformizma i oportunistikoga socijalizma predstavlja svijest u njezinu zametku, no ona uope ne uzima u obzir neizbjean i nepomirljiv antagonizam koji postoji izmeu interesa proletarijata i interesa reakcionarnoga mranjatva. Ne shvaa dijalektiku drutvene kontradikcije. Vidite, interesi proletarijata dijametralno su suprotni interesima buroazije. To ne dokazuje samo teorija, ve i praksa, i teko da ja tu neto trebam pokuati dokazati, jer je vie nego oigledno. Pred oima nae svijesti stalno treba biti prisutno da svjetsko-po-vijesno znaenje borbe zahtijeva izravnu intervenciju proletarijata u drutveni ivot, a ne tek neku vrstu parlamentarnoga republikanizma ili vojnoga poluapsolutizma. Poenta je u tome da komunizam uvijek prednjai i daje najrevolucionarniju procjenu svakoga dogaaja i uvijek se nepomirljivo bori protiv svake obrane nazadnjatva. Ne elim da mislite kako revizionistike i eklektine historiko-ideologe vlada-juih klasa moemo raskrinkati i pobiti trajkovima ili sindikatima, jer sindikalna politika radnike klase nije doli sitnoburoaska politika radnike klase. Mi idemo mnogo, mnogo dalje .od toga. Znanstveno je apsolutno dokazano da teimo za politikom i gospodarskom emancipacijom masa, no vrlo dobro znamo da proletarijat treba voditi inteligencija koja je dovoljno obrazovana i ima slobodnoga vremena za teoretiziranje; Mane, Engels, Plehanov, Le-njin - svi su oni bili buroaski intelektualci koji su vlastite interese rtvovali ne bi li podigli svijest svjetskoga proletarijata koji jo uvijek u potpunosti ne shvaa prirodu struktura koje treba uvesti. Teimo brisanju svih razlika izmeu radnika i intelektualaca, pa nam stoga trebaju dovoljno obrazovani, izgraeni i iskusni voe koji e mase to se spontano bude odaleiti od krivih teorija koje se udaljavaju od percepcije nune i neumoljive prirode materijalistike koncepcije povijesti.

Trebaju nam voe koje nisu sklone lepanju, voe koje ne poputaju pred aspiracijama radnike klase, ve im pomau da stvore tone aspiracije. Uz prave voe, radnike nije potrebno dovesti na razinu intelektualaca, jer oni jedino trebaju vjerovati voama koji e stvoriti stabilnu organizaciju, te tako odrati kontinuitet i znanstveno spoznati konkretno postojee stanje. Znam da se neki od vas bune da odluke ne donosimo demokratskim glasovanjem, no morate shvatiti da imamo toliko revanisti-kih, recidivistikih, ovinistikih, reakcionarnih snaga koje su se udruile protiv nas, pa je od najvee vanosti da nae vodstvo ostane tajno. A ako mora biti tajno, ne moe biti demokratsko. Demokratsko vodstvo podrazumijeva otvorenost koja bi bila suicidalna. To je jasno, zar ne? Dakle, dosta toga izborizma. To je beskorisna i opasna igraka. Jo neto. Svakomu tko ima imalo mozga jasno je da vodstvo predstavlja funkcionalnu specijalizaciju, te zato nuno namee centralizaciju. Prestanite stoga jadikovati da se ne borimo dovoljno protiv Nijemaca, i prestanite jadikovati da se trebamo boriti protiv EDES-a i EKKA. Centralno vodstvo tono zna to radi. Pred sobom ima kompletnu sliku, dok mi vidimo samo siuni dio njezina kuta, pa zato nipoto ne smijemo samostalno djelovati; moda postoji neki obuhvatniji plan koji bi mogli upropastiti ako se ponemo oportunistiki ponaati. Oportunizam je manjak odreenih i vrstih naela. Meu revolucionarima treba vladati potpuno meusobno drugarsko povjerenje, i u odsudnoj borbi nitko od nas ne smije skrenuti s puta. Ako i dalje prigovarate zbog otpora reakcionarnim i faistikim tzv. gerilcima iz EDES-a, dopustite da vas podsjetim da lo mir nije nita bolji od dobre svae. Tvrde da se bore protiv istoga neprijatelja kao i mi, no oslabljuju nas regrutirajui ljude koji bi se trebali pridruiti nama i usaujui im krivu svijest o pravoj prirodi svjetske povijesne bitke. Bezuvjetna je naa povijesna dunost da ih proistimo, jer partija istkama unutar sebe uvijek postaje jaa.

To znai da u svako vrijeme trebamo odrati solidarnost i eljeznu disciplinu, i stoga je u skladu s najstriktnijim zahtjevima pravde vodstvo odluilo da e svatko tko skrene biti osuen na smrt. Kako sam ja ovdje predstavnik toga vodstva, itava se pria svodi na jedan jedini zahtjev da mi se bez pogovora pokoravate. U ovom povijesnom trenutku nema mjesta za sumnjiavce, ankolize i lane ovje-koljupce. Oi nam trebaju biti uprte u jedan jedini cilj. Uinimo li togod drugo, izdat emo ne samo Grku i radniku klasu, ve samu Povijest. Ima li pitanja?" Mandras smjerno digne ruku: "Nisam sve shvatio, drue Hektore,! no elim rei da na mene moe raunati." Jednoga dana moda e < moi sam itati onu Rektorovu knjigu. Moda e je drati u rukama kao daje tiskana na listovima dijamanata. Nou e moda ljubiti njezine korice i spavati s njom pod jastukom, kao da se njezina nepojmljiva mudrost kapilarno moe pretoiti u njegov mozak. Jednoga | dana bit e intelektualac, te ni doktor ni Pelagija nee moi tvrditi suprotno. Zamisli sebe kao nastavnika, kako ga svi zovu "daskale" i J s velikim interesom sluaju njegovo miljenje u kapheneionu. Zamisli sebe kao gradonaelnika Lbcourija. No Mandras nikada nee proitati tu knjigu, pa je ostao poteen J razoaranja koje bi mu donijelo otkrie da se radi o nevjerojatno dosadnoj i iracionalnoj tiradi protiv konkurentnoga komunistikoga lista. No doi e vrijeme kad e razumjeti svaku Hektorovu rije i upijati njegove opojne vizije diktature proletarijata, poput svetakih otkrivenja. No upravo te veeri priao mu je poslije u mraku jedan venezelist, koji e uskoro staviti na kocku svoj ivot i prebjei u EDES, s razumijevanjem mu ponudio cigaretu i objasnio: "Sluaj, nije potrebno da razumije sav taj argon naega prijatelja koji voli vieslone rijei, jer sve se zapravo svodi na to da treba initi ono to ti on kae, jer u protivnom e ti prerezati grkljan. Stvar je u biti vrlo jednostavna." ovjek, inae odvjetnik u graanskome ivotu, pogladi ga po ramenu te zagonetno ree na odlasku: "alim te." "Zato?" povika za njim Mandras, no ne dobi odgovora. 37

Epizoda koja potkrepljuje Pelagijino uvjerenje da mukarci ne znaju koja je razlika izmeu hrabrosti i odsutnosti zdravog razuma SNAAN GLAS ZAGRMI iza njega, i kapetan Corelli, zadubljen u itanje pamfleta, samo to od oka nije umro. "Oni koji trae moju duu, ne bi lije unitili, otii e u donje dijelove zemlje, past e od maa, bit e hrana lisicama, Bog e ih gaati strijelom i iznenada e biti ranjeni." Corelli poskoi i nae se licem u lice s patrijarhalnom bradom i uarenim oima oca Arsenija, koji je bijesno zurio u njega s onu stranu zida. U posljednje vrijeme poeo je zastraivati bezazlene talijanske vojnike gromkim improvizacijama grkih biblijskih tekstova. Dva mukarca zurila su jedan u drugoga, Corelli s rukom na srcu, a Arsenije maui svojim biskupskim tapom iz kune radinosti. "Kalispera, Patir", ree Corelli, koji je sve bolje vladao grkim bontonom, na to Arsenije pljune na zemlju i objavi: "Pei e ih poput ognja u srdbi svojoj, progutati u gnjevu svomu, vatra e ih progutati. Plod njihov zbrisat e sa zemlje, a sjeme iz roda ljudskog, jer smislie pakleni plan koji provesti ne mogu." Sveenikove oi proroanski zakolutaju, a Corelli e pomirljivo: "Tako je, tako je", premda nita nije razumio. Arsenije ponovno pljune, stopalom utrlja slinu u zemlju i uperi u kapetana da iskae kako e on isto tako biti samljeven u prah. "Tako je", ponovi Corelli pristojno se smijeei, na to Arsenije odgega u maniri koja je imala izraziti odvratnost i potpunu uvjerenost. Kapetan se vrati svojem tivu, no uto ga prekinue doktor i Pela-gija, koji su se vratili sa svoje medicinske ekspedicije, i Carlo Guerini koji je pristizao svojim dipom. Na brzinu sakrije dokument u | svoju jaknu, no ne prije nego to gaje doktor naas mogao opaziti. "Aha," ree doktor, "vidim da i vi imate primjerak. Zabavno, zari ne?" "Jebe rat", Carlo e veselo, ulazei u dvorite uz svoj uobiajeni pozdrav. Udari elom o donju granu masline, na

kojoj se Mandras obiavao ljuljati, i to ga na trenutak omami. Tupavo se iskesi: "To mi j se svaki put dogodi. Dosad sam trebao zapamtiti daje ovdje." "Ne bi smio biti tako visok", ree doktor. "To dokazuje da ti nedostaje dalekovidnost i sposobnost rasuivanja. Jedan francuski kralj umro je od neeg slinog." "ini se da sam iv", ree Carlo, kaiprstom dodirujui modricu | u zametku. "Jeste li vidjeli pamflet?" Corelli ga Ijutito prostrijeli pogledom, no Pelagija ree: "ini se da se tijekom noi pojavio diljem otoka." "tovie, kapetan ovoga asa pokuava jednoga sakriti", veselo e doktor. "Britanska propaganda", ree kapetan i osjeti kako ga to nimalo ne zanima. "Prole noi nije bilo nijednog zrakoplova", ree.Carlo. "Kad lete iznad nas, sve se trese i grmi, no niega nije bilo." "Onda ne mogu biti Britanci", doktor e sav sretan. "Mislim da ovdje netko ima pristup tiskarskomu stroju i odlino organiziranu dostavu." Vidje kako se Carlo zacrvenio i Ijutito ga pogledao, i shvati da j je najbolje da uuti. "Kako rekoste, obina britanska propaganda", doda neuvjerljivo i slegne ramenima. "Taj mnogo toga zna," ree Pelagija, "jer sve je tu tono." Corelli pocrveni od bijesa i naglo ustane. Ona se na trenutak uplai da bi je najradije udario. Izvadi letak iz svoje jakne i dramatino ga razdere na pola, bacivi komade kozi. "Sve je to obino sranje", objavi on i izmarira iz kue. Preostalih troje izmijenie poglede, a Carlo napravi grimasu koja je ironino izraavala strah i drhtanje. Zatim se strahovito uozbilji i ree Pelagiji: "Molim vas da ispriate kapetana i nemojte mu rei da sam to rekao, no morate shvatiti da u njegovu poloaju... na kraju krajeva, ipak je on oficir." "Shvaam, Carlo. Ne bi priznao daje tono sve da gaje i sam napisao. Misli li da gaje napisao neki Grk?" Doktor se namrgodi. "Glupe li ideje." "Samo sam mislila..."

"Koliko bi Grka sve to moglo znati, koliko Grka zna pisati na talijanskome, koliko Grka ima prijevoz da ga porazbaca po itavome otoku? Ne budali." No Pelagija se zagrije za tu hipotezu: "Mnoga slova R napisana su kao P, a to je greka koju Grci uvijek ine. Znai daje neki Talijan sve podatke mogao prenijeti Grku, mogli su ga sastaviti i tiskati, a Talijan ga je mogao svugdje dostaviti na motoru ili neemu slinom." Pobjedonosno se nasmijei i podigne ruke ne bi li izrazila kako je sve jednostavno. "Uostalom, svi znamo da ljudi sluaju vijesti na BBC-ju." U Carlovoj prisutnosti uinilo joj se nepromiljenim rei kako ih sluaju mukarci iz sela, puei jednu cigaretu za drugom, natrpani poput sardina u velikome ormaru kapheneiona, a zatim izlaze davei se i pijuckajui, te odlaze da vijesti prenesu kui svojim enama, koje ih opet meusobno razmjenjuju na bunaru i u svojim kuhinjama. Pojma nije imala da talijanski vojnici ine to isto u svojim vojarnama i iznajmljenim sobama, to objanjava zbog ega su svi na otoku znali iste viceve o Mussoliniju. Carlo i doktor se pogledae, preplaivi se da bi netko drugi mogao shvatiti ako to Pelagiji ne uspije. "Nemoj toliko mudrovati", ree doktor, "jer bi ti mozak mogao iscuriti kroz ui." Bijae to fraza iz djetinjstva. Pelagija zamijeti oevu i Carlovu nelagodu, sjeti se daje prije rata Kokolios od Komunistike partije dobio mali tiskarski stroj na runi pogon za izdavanje partijske propagande i sine joj da se Carlo moe koristiti dipom. Odmahnu glavom, kao da eli odagnati te pretpostavke, a zatim pone razbijati glavu gdje su nabavili latinina slova. Njezina trenutanoga osjeaja olakanja nestane kad se prisjeti da otac ima nekakav guidpro quo dogovor s debelim hipohondrom od intendanta neukrotivih kurjih oiju. Pogledavala je Carla i oca i osjeti kako joj val bijesa stee grlo: ako su to bili oni, ako se radi o uroti, je li mogue da su toliko glupi i neodgovorni? Zar nisu svjesni opasnosti? "Kod mukarca je problem u tome..." zapone ona, te za kapetanom ue u kuu ne dovrivi reenicu. Pokupi

Psipsinu s kuhinjskoga stola, kao da svoj strah od opasnosti moe ublaiti ako pomazi ivotinju. Carlo i doktor podigoe glave, a zatim pustie da ponovno padnu, stojei na trenutak zajedno u neugodnoj i rjeitoj tiini. "Trebao sam je odgojiti tako da bude glupa", na kraju e doktor. "Kad ene steknu sposobnost dedukcije, nevolji nema kraja." 38 Zameci Pelagijina mara JEDNOGA DANA KAPETAN Corelli nije otiao na posao jer mu je u glavi vibriralo poput potresa. Leao je u Pelagijinu krevetu, trudei se da ne otvori oi i da se ne pomakne, jer mu je i najmanji traak svjetlosti probadao mozak poput bodea, i, kad bi se pomaknuo, jasno je osjeao kako mu se mali mozak mie i ljulja unutar lubanje. Grlo mu se sasvim sasuilo i stvrdnulo, netko je u njemu oigledno brusio britve. Na trenutke bi u drijelu osjetio valove munine koji su se istodobno irili prema ustima i elucu, te je s odvratnou nastojao obuzdati gorke bujice ui koje su se odluno nastojale probiti do izlaza i ukrasiti mu grudi. "Boe moj", stenjao je on, "Boe, smiluj se." Otvori oi i prstima ih zadri u tom poloaju. Vrlo sporo, kao da ne eli previe uznemiriti svoj mozak, ogleda se oko sebe i doivi munu halucinaciju. Trepnu oima: da, odora mu uistinu lei na podu i kree se sama od sebe. Sav oamuen, provjeri ima li njezino kretanje veze s okretanjem prostorije, te ponovno sklopi oi. Psipsi-na proviri iz njegove jakne i skoi na stol, ne bi li se uvukla u njegovu kapu, svoje omiljeno odmorite otkad je otkrila uitak sklupavanja. Ispunila bi je i virila iz nje poput mase neurednih brkova, uiju, repa i apa, te se nije moglo odrediti to je to, a spavala je u njoj jer ju je podsjeala na salamu i pilee koice koje bi dobivala na dar. Kapetan otvori oi i ugleda kako se njegova zguvana odora sada harmonino okree s ostatkom svijeta, uvjeri se da mu je bolje, no uto neki ludi metafiziki perkusionist pone svirati timpane u njegovim uima. Zlovoljno iskrivi lice i dlanovima pritisne obje strane glave. Shvati da treba isprazniti mjehur, no isto tako s rezignacijom uvidje da e ga i ovom prilikom netko trebati poduprijeti, da

e se ljuljati naprijed-natrag, nee se moi olakati svojom voljom, te e se na kraju nai kako zbog nerazjanjivih razloga istodobno piki po svojem stopalu i pada preko njega. Beskrajno gaje deprimirao svaki na- j govjetaj prolaznosti, te se upita je li bolje umrijeti negoli patiti. "elim umrijeti", zastenje on, kao da artikuliranjem misao dobiva na preciznosti i dramatinosti. Ue Pelagija s vrem vode, te ga uz au poloi kraj kreveta. "Morate popiti svu ovu vodu," ree odluno, "to je jedini lijek protiv | mamurluka." "Nisam mamuran", kapetan e patetino. "Strano sam bolestan, u tome je stvar." Pelagija napuni au i priblii je njegovim usnama: "Pijte", naredi mu. Sumnjiavo ju je pijuckao i iznenadio se njezinim proiavaju-im uinkom na njegovo fiziko i psihiko stanje. Pelagija ponovno napuni au. "Tako pijanoga ovjeka nikada nisam vidjela", prosvjedovala je. "ak ni na svetkovini." "Boe moj, to sam uinio?" "Carlo vas je doveo u dva ujutro. Da budem precizna, dipom se zaletio u vanjski zid, unio vas u naruju poput djeteca, spotaknuo se, ozlijedio koljena i probudio sve one koji su jo spavali urlanjem i psovkama. Zatim je legao na stol u dvoritu i zaspao. Jo uvijek je tamo, a nou se pomokrio po sebi." "Stvarno?" "Da. Zatim ste se vi probudili i klekli pred mene maui rukama i pjevajui: 'Io sono ricco e tu sei bella', u sav glas i ratimano, rijei ste zaboravili. Onda ste pokuali poljubiti moja stopala." Kapetan se zgrozio. "Ratimano? Nikada ne zaboravljam tekst, ja sam glazbenik. to ste vi uinili?" "Udarila sam vas nogom i vi ste pali unatrag, a zatim mi izjavili vjenu ljubav i ispovraali se." Sav oajan i posramljen, kapetan sklopi oi: "Napio sam se. Znate, moja baterija dobila je nogometnu utakmicu, a to se ne dogaa svaki dan."

"Rano ujutro navratio je pukovnik Weber. Rekao je da su vai varali i da ste usred utakmice pola sata ekali na loptu koja je odletjela izvan ograde i dva su je djeaka ukrala." "To je bila sabotaa", ree kapetan. "Ne svia mi se pukovnik Weber. Gleda me kao da sam ivotinja." "On je nacist, i za mene misli da sam ivotinja. Tu se nita ne moe. Meni se svia. On je tek djeak, prerast e to." "A vi ste pijanac. ini se da ste vi, Talijani, ili pijani, ili kradete, ili trite za lokalnim curama, ili igrate nogomet." "Takoer se kupamo u moru i pjevamo. A deke ne moete okrivljavati to tre za lokalnim curama jer to ne mogu raditi kod kue. Uostalom, neke cure zbog toga vrlo dobro prolaze. Dajte mi jo malo vode." Pelagija se namrti. Kapetanova primjedba djelovala joj je pomalo uvredljivo, pa i okrutno. Uostalom, ba je bila raspoloena za svau. Ustane, isprazni vr na njegovu licu i bijesno e: "Savreno dobro znate da ih nuda na to tjera. A svi se sramimo to su ovdje vae kurve. to mislite, kako nam je?" Kapetanu je odzvanjalo u glavi i nije se mogao svaati; tovie, toliko je odzvanjalo da nije ni reagirao na to to gaje iznenada okupala Ijutita djeva. Unato tomu, odjednom ga obuzme osjeaj silne nepravde. Sjedne i ree joj: "Svime to kaete i inite elite me prisiliti da se ispriam, u svakom pogledu vidim samo prijekor. Tako je otkako sam doao. to mislite, kako je meni? Zato si ne postavite to pitanje? Mislite li da se ponosim? Mislite da imam posebnu sklonost pokoravanju Grka? Zar mislite da sam Duce, pa sam samomu sebi naredio da budem ovdje? Sranje, sve je to sranje, no to ja tu mogu? O.K., O.K., ispriavam se. Jeste li zadovoljni?" Skljoka se natrag na jastuke. Pelagija stavi ruke na bokove, iskoristivi superiornost koja je proizlazila otud to ona stoji, a on lei. Kisela izraza lica ree: "Mislite li vi uistinu da ste rtva ba kao i mi? Jadni djeai, jadnik mali." Ode do stola, ugleda snenu Psipsinu u kapetanovoj kapi i nasmijei se u sebi gledajui kroz prozor. Namjerno je sprijeila eljeni efekt kapetanova odgovora,

onemoguivi mu da je pritom gleda u oi. Uistinu ga je alila, nije se mogla ljutiti na ovjeka koji je dopustio kuni da spava u njegovoj kapi, no svoju sklonost nije namjeravala razotkriti kad je rije o naelima. Odgovora nije bilo. Corelli je promatrao njezinu siluetu u protus-vjetlu i u glavi mu se pojavi melodija. Jasno sije mogao predoiti pravilnu ophodnju prstiju na preici svoje mandoline, uti kako disciplinirane note odzvanjaju sa soprana i pjevaju hvalospjeve Pelagiji, isto- | dobno opisujui njezin gnjev i otpor. Bijae to mar, mar ponosite ene koja se ratu opire otrim rijeima i njenou. uo je tri jednos- f tavne note i borbenu melodiju koja je dala naslutiti silnu draest. uo je kako melodija raste i buja, nagnuvi u pravu bujicu vedrog tremola bistrijega od drozdova pjeva, prozirnijega od neba. Pomalo razdraen shvati da ona zahtijeva dva instrumenta. 39 Arsenije ZA OCA ARSENIJA rat bijae spasenje, kao da je itav njegov ivotni krug predstavljao krivulju kroz istilite koja je napokon probila neki nevidljivi oklop i dovela ga do njegove misije. Bolna odvratnost koju je osjeao prema samome sebi, svojoj pohlepi i lijenosti, svojem pretjerivanju s alkoholom, jedna za drugom pokopa prolost, te kao daje postao za lakat vii. Otroumno poput zmije njegova se teologija savila oko sebe same i preobrazila mu duu. Dok je u prolosti bio svjestan da je iznevjerio svojega Boga, sada je postao svjestan da je Bog iznevjerio svetu zemlju po imenu Grka. Sinulo mu je da kao mukarac moe nadmaiti Boga koji ga je stvorio i uiniti za Grku ono to Bog nije uinio. U sebi je otkrio proroki dar. Padne mu na pamet da nabavi velikoga psa i izdresira ga da grize Talijane, te s tom namjerom od Stamatisa kupi psa koji je nesumnjivo bio domoljuban, jer je njegova gospodara ve bio glas daje mnogim vojnicima izgrizao listove. No, njegov mjeanac to je pouavanje krivo protumaio kao naredbu da grize gume prolazeih vojnih kamiona, te je prerano napustio ovaj svijet, tako da je Arsenije nabavio novog psa koji se nije

dao tako lako razdraiti. Krenuo je na put pjeke, tek s papirnatim savitkom i maslinovim kriem koji e mu posluiti kao tap. Arsenije hodae i propovijedae. Njegova debela bedra trla su se jedno o drugo, pa su mu stegna bila puna osipa i rana. Usred ljeta s njegova se ela i iz pazuha slijevao znoj, pa bi na crnoj halji izbijale raskvaene tamne mrlje iji je opseg oznaavao irok i nepravilan obod fine bijele soli, a brada mu blijetala i kapala poput izvora Are-tuze. Koni potplati njegovih crnih izama ogulili su se i bili puni rupa, te je na kraju hodao bos, obuven tek u gornji dio cipela, vukui za sobom dugake postolarske konce koji su ostavljali brazdu u svijetloj zemlji poput tanahne zmije. Arsenije je otkrio da mu zimi nije hladno ako se kree, te se svojom teinom suprotstavio beutnomu vjetru i neumjerenoj kii, a jadan gaje pas slijedio do koe mokar, sf repom meu nogama i tuno ovjeenom glavom, kao pravo utjelovljenje neshvatljive i neupitne podanike vjernosti. Od grmlja mastike i empresa na sjeveru do indrinoga pijeska! Skale na jugu, od podvodnih jezera amija na istoku do vrtoglavih l padina Petanija na zapadu, Arsenije je klipsao i propovijedao. Dok? je hodao, glava bi mu klonula kao i njegovu psu, a on smiljao fraze pune opravdanog gnjeva koje e se poput bijesnih tirada izliti pred talijanskim logorima. Njemaki garnizoni su ga ignorirali ili grubo otjerali puanim kundacima, ne zbog okrutnosti ve zato to, za razliku od svojega saveznika, nisu bili skloni dramatici. Teutone on nije zabavljao, nervirao ih je, dok su ga Talijani doekivali kao dobrodoao odmor od neprestanoga kartanja i ekanja na britanske bombardere. Veselili su se njegovim posjetima s jednakim nestrpljenjem kao i kamionu kurvi, no Arsenije bi ih jo vie obradovao jer su njegovi dolasci i odlasci bili nepredvidivi. Kad bi on doao, okruili bi ga vojnici, hipnotizirani operetnim gestama sveenika koji je na sebi nosio tragove nepogoda, kao i gromkim odzvanjanjem biblijskoga grkog, od kojega ni rije nisu razumjeli. Arsenije bi s jednog

nasmijeenog i ushienog lica prelazio na drugo, svjestan njihova potpunog nerazumijevanja, no ipak bi nastavio jer mu se inilo da nema izbora. U njemu su se nagomilale rijei, rijei nadnaravne snage, te mu se inilo da ga vodi ruka Djevi-ina, da se u nj slila muka Isusova, da mu je preplavila duu i mora je pokloniti zemlji: "Raskolnici rimski, izgubljena brao, djeco Kristova koji zbog vas plae, rtveni jaganjci, pijuni tirana, vi to ste opaki, vi to ste neisti, vi to ste nepravedni, vi to ste psi i razbludnici, vraari i idolopoklonici, vi ija srca nisu suncem obasjana, vi koji u sebi nemate nikakvoga hrama, vi pripadnici nacije koja nee pronai spas, vi koji izazivate gnuanje, vi koji kaljate Djevicu Mariju, vi koji eate za istinom no ne moete je spoznati; vi ste pokvareni i nita dobro uinili niste, inili ste velike nepravde, pojeli moj narod kao to on jede kruh, niste zavali Boga, utaborili ste se protiv naih gradova, posramljeni ste, a Bog vas je prezreo i porazbacao vae kosti. I gle, Gospod e us-liiti moje rijei, jer On je sa mnom. Zajedno s onima koji brane moju duu, moje e neprijatelje kazniti nevoljama, razbatiniti ih od svoje istine, jer protiv mojega naroda digao se tuin, ugnjetava, do sri pokvaren, ite nae maslinike i nae djeve. Moja je dua meu lavovima, i s onima sam kojima plamte due, i sa sinom ovjekovim kojemu su zubi koplja i strijele, a jezik otar ma. Zaista, u srcima ste svojim zli, sravnjujete zemlju svojim nasilnim rukama, otueni ste od utrobe, od roenja zavedeni na krivi put, irite lai, otrov vam je poput zmijskoga, vi ste poput gluhe riovke za-epljenih uiju. No mi smo poput zelene masline u Kui Bojoj, i zanavijek emo se uzdati u milost Boju, jer Bog je pruio Svoju ruku i Bog je progovorio i gle, zauh njegov glas usred vjetra i oluje, meu stijenama Assosa i u planinskim piljama. Razasuo je svoju sol u jezeru Melis-sai. Nagomilao je eljezo u visinama Lkourija. Raskolnici rimski, Gospod je pripravio ponor, postavio mreu koracima vaim, pogodit e vas goleme nedae, jer Sotona e biti puten iz svojega zatvora, a Gog i Magog izii e da

zavaravaju nacije na sve etiri strane svijeta, ne bi li ih sakupili u bici; ima ih poput pijeska u moru. I nad voljenim gradom suknut e plamen iz neba i prodrijeti vas, baciti vas, pa i one nevine i bezgrene poput novoroenadi, u jezero ulja i sumpora gdje ive zvijeri i lani proroci, i meso e vam se odvojiti od kosti, jer vae se ime ne nalazi u knjizi ivota, u ognju ete zavriti. A Bog e obrisati sve suze s oiju mojega naroda, nee vie biti ni suza, ni plaa, ni patnje, jer prvobitne e stvari proi, a On koji sjedi na Prijestolju obnovit e ivot, i mojem narodu koji je edan dat e da slobodno pije vodu s izvora ivota. Jer On e odvesti Zvijer i lanoga proroka i vojske koje su se zaratile protiv nas i koji smo pred njima uda inili. On e ih unititi, te e se ptice u zraku najesti njihova mesa, ivi e biti baeni u plameno jezero sumpora, a ostale e ubiti." Arseniju i njegovu psu vojnici pribavie kruh i vodu, otpatke i masline, a u manastirima na tolikoj udaljenosti kao to su Agrilion i Kipoureon za nj bi se pobrinuli redovnici i redovnice. No nakon be-utnih noi u piljama, slabe hrane i dvije godine neprestanoga skitanja, njegovo debelo tijelo se stanjilo sve dok mu iroka crna halja nije vijorila oko tijela koje se pretvorilo u kostur prekriven koom punom rana. ive oi gorjele su iznad upalih obraza, pergament njegovih ruku i lica postao je taman poput tikovine, a on prvi put u ivotu pronae unutranji mir i sreu. Dodue, u potpunosti je zanemario svoju upu, no, daje poivio, Arsenije bi vjerojatno postao svecem. 40 Problem s usnama MIMOILI su SE na vratima, ona je izlazila, on se vraao s posla. Nesvjesno, jednom je rukom dodirnula njegov lijevi obraz i u prolazu poljubila drugi. Onseiznenadi,aiona kad j e stigla do dvorinoga ulaza, j er j e tek tada shvatila to je uinila. Zastane kao ukopana, kao da se zabila ravno u metafiziki no opipljivi kameni zid. Osjeti kako joj je krv ib-nula do korijena kose i shvati da ga nema hrabrosti pogledati. Sigurno je i on ostao na mjestu ukopan.

Gotovo daje osjeala kako njegove oi putuju od njezinih peta do glave, te se napokon zaustavljaju na stranjoj strani glave oekujui da e se okrenuti. Pozove je onako kako je pretpostavila: "Kyria Pelagija." "to je?" otresito e ona, kao da e njezin pokuaj da ga se na brzinu rijei ponititi ogavno jednostavan nain na koji je i ne razmiljajui odala svoje osjeaje. "to je za veeru?" "Nemojte me zafrkavati." "Ja da vas zafrkavam?" "To nije bilo nita. Mislila sam da ste moj otac. Uvijek ga tako poljubim kad se vrati." "To je razumljivo. Oba smo stari i niski." "Ako me namjeravate zafrkavati, nikad vie neu s vama govoriti." Prie joj sa stranje strane, zaobie je i baci se pred nju na koljena. "Ah, ne", zavapi on, "sve, samo to ne." Priljubi glavu o tlo i bolno zarida: "Imajte milosti. Ubijte me, iibajte me, ali ne recite mi da nikada vie neete sa mnom govoriti." Zagrli joj koljena, pravei se da plae. "Cijelo nas selo gleda", usprotivi se ona. "Smjesta prestanite. Tako ste neugodni, pustite me." "Srce ste mi slomili", zajauka on, zgrabi joj ruku i pone je obasipati poljupcima. "Budalo jedna, poludjeli ste." "Razapet sam, gorim, sav sam rastrgan, iz oiju mi frcaju suze." Nasloni se natrag poetino gestikulirajui prstima ne bi li joj predoio slapove svojih nevidljivih suza. "Nemojte mi se smijati", nastavi on, krenuvi drugim smjerom. "O, svjetlosti mojih oiju, ne ismijavaj jadnoga Antonia u njegovoj patnji." "Jeste li opet pijani?" "Pijan od boli, pijan od oaja. Recite mi neto." "Je li vaa baterija ponovno pobijedila?" Corelli skoi na noge i u oduevljenju rairi ruke. "Da. Pobijedili smo Giintherovu etu s etiri jedan, trojicu smo ozlijedili, a onda sam se vratio i vi ste me poljubili. To je velianstven dan za Italiju." "Bila je to pogreka."

"Indikativna pogreka." "Nije indikativna. Ispriavam se." "Uite", on e. "Imam vam neto vrlo zanimljivo pokazati." S osjeajem olakanja zbog nagle promjene teme, poe za njim kroz vrata, no ustanovi daje on mimoilazi i izlazi. Rukama joj stisne lice, poljubi je eznutljivo i vatreno u elo, te usklikne: "Mi scusi, mislio sam daje doktor, nemojte krivo shvatiti", a zatim to je bre mogao istri u dvorite i niz cestu. Rukama se osloni o bokove i za-bulji se za njim u uenju, odmahujui glavom i iz petnih se ila trudei da se ne nasmije ili nasmijei. 41 Puevi DOKTOR BACI POGLED kroz prozor i vidje kako se kapetan Corelli sporo pribliava Lemoni, ne bi li je iznenadio. Istodobno Psipsina sa sve etiri skoi na list na kojem je pisao o francuskoj okupaciji, te mu zbog ove kombinacije okolnosti na um padne prekrasna zamisao. Odloi svoju lulu i olovku, te se smiono uputi van na uareno ranoposlijepodnevno sunce. "Fischio!" uzviknu kapetan, a Lemoni zaskvii. "Djeco, oprostite na smetnji", ree doktor. "A", ree Corelli uspravivi se smeteno. "Kalispera, latre. Samo sam se..." "Igrao?" Okrene se djevojici: "Koritsimou, sjea li se kad si onomad pronala Psipsinu, bila je jako mala i visjela je na ogradi? Natjerala si me da poem s tobom i spasim je." Lemoni vano kinine glavom, a doktor upita: "Jesu li svi puevi jo tamo?" "Jesu", ree ona. "Gomile. Velikih pueva." Uperi prst u Corelli-ja: "Vei i od njega." "Kad ih je najbolje traiti?" "Rano i kasno." "Aha. Moe li veeras navratiti i jo jednom mi pokazati gdje su?" "Najbolje kad padne mrak." "Ne moe kad padne mrak, imamo policijski sat." "Prije mraka", sloi se ona. "to je to bilo?" upita kapetan nakon Lemonina odlaska.

Doktor e kruto: "Zahvaljujui vama, gotovo da nema hrane. Veeras idemo traiti pueve." Kapetan plane: "Blokadu su nametnuli Britanci. Misle da e vam najlake pomoi ako umrete od gladi. Vrlo dobro znate da sam uinio sve to je u mojoj moi da pomognem." "Veoma cijenimo vae posudbe na raun vojske, no teta je to je do takve situacije uope dolo. Trebaju nam bjelanevine. Vidite na to smo spali." "Kod nas su puevi skup uitak." "A ovdje, naalost, nuda." Kapetan obrie znoj s ela i ree: "Dopustite da se pridruim i pomognem." I tako su se naveer, jedan sat prije zalaska sunca i nedugo nakon to je dan osvjeio, Pelagija i njezin otac, Lemoni i kapetan nali kako na sve etiri puze kroz nevjerojatnu gutaru ivotinjskih staza i bijeloga vrijesa, nakon to su preli razrueni zid i pronali put pod granama drevnih i zaputenih maslina. Doktor je puzao iza Lemoni, no ona iznenada stane, okrene glavu i pogleda ga: "Rekli ste," ona e prijekorno, "rekli ste da one koji trae pueve odvedu u zatvor." "U Pirej", ree doktor. "Rekao sam da e me odvesti u Pirej. Ionako smo danas svi u zatvoru." Na toj slabanoj svjetlosti postalo je jasno da se na donjoj strani lia u blizini tla nalaze na stotine debelih pueva, koji su se meusobno natjecali arenilom uzoraka. Bilo je tu utosmeih pueva s gotovo nevidljivim oznakama, bilo je svijetlih pueva sa spiralnim prugama, bilo je oker i limunski utih pueva, te pueva sa crvenim arama i crnim tokama. Na viim granama male ptice pjevice isko-sile su svoje glave i sunule as ovdje as ondje, oslukujui udaljeno klopotanje i zvrndanje dok se ubirala ljetina i ubacivala u vjedrice. Dijete i tri odrasle osobe toliko su se zadubili u svoj zadatak, te nisu ni primijetili da se razdvajaju. Doktor i Lemoni nestadoe u jednome tunelu, a kapetan i Pelagija u drugome. U jednome asu kapetan se nae sam samcat, te na trenutak zastane i zadubi se u neobinu injenicu da se ne sjea je li ikada bio toliko zadovoljan. Ravnoduno zaali zbog stanja u kojem su se nalazila koljena njegovih hlaa, te

zakilji pogledavi sve crvenije sunce ija se grimizna svjetlost priguila meu granicama i liem. Duboko udahne i uzdahne, odmarajui se balansirajui na petama. Kaiprstom gurne pua koji je pokuao ispuzati iz vjedrice. "Zloesti pu", ree, te s olakanjem ustanovi kako u blizini nema nikoga da uje takve gluposti. U daljini pukne protuzrani top, a on slegne ramenima. Najvjerojatnije nita. "Ah ne", zau se glas u blizni, nesumnjivo Pelagijin. "Za ime Boje." Uasnut milju da ju je moda pogodio rapnel, kapetan se baci na ruke i koljena i brzo otpue niz svoj tunel prema mjestu odakle su doprli uzvici. Pronae Pelagiju, po svemu sudei ukoenu u svinutome poloaju od kojega joj je vrat bio istegnut unatrag. Bila je na rukama i na koljenima, a dugaka tanka pruga nainjena od kapljica krvi tekla je dijagonalno preko njezina obraza. Oigledno je bila vrlo srdita. "Che succede?" upita on dopuzavi do nje. "Che succede?" "Kosa mi se zakvaila", ona e srdito. "Ogrebla sam obraz o trn i trgnula glavom, pa mi se kosa ulovila o vrijesak i ne mogu je odmrsiti. I nemojte se smijati." "Ne smijem se", ree on smijui se. "Pobojao sam se da ste ranjeni." "Ranjena sam. Pee me obraz." Corelli posegne za rupiem u depu i lagano dotakne ogrebotinu. Pokae joj krv i nehajno e: "Zauvijek u ga uvati." "Ubit u vas ako me ne razmrsite. Odmah se prestanite smijati." "Ako vas ne razmrsim, neete me nikada uspjeti uloviti i ubiti, zar ne? Ne miite se." Bio je prisiljen rukama obuhvatiti njezina ramena i proviriti joj kraj uha ne bi li vidio to radi. Ona se nae s licem pritisnutim o njegove grudi, te zamijeti grubo tkanje i pranjav miris njegove uniforme. "Zgnjeit ete mi nos", pobuni se ona. Corelli sa zahvalnou udahne - Pelagija je uvijek mirisala na rumarin. Bio je to mlad, svje miris koji gaje podsjeao

na sveane rukove kod kue. "Moda u to trebati odrezati", ree dok je uzaludno vukao crne pramenove obavljene oko trnja. "Au, au, prestanite upati, samo budite oprezni. I nita neete odrezati." "U vrlo ste tekom poloaju", primijeti on. "Zato se barem pravite da ste mi zahvalni." Izvue je, pramen po pramen, vodei pritom rauna da joj kosa ne proe kroz njegove prste i tako izazove bol. Ruke ga poee boljeti zato to ih je dugo trebao drati u ispruenom i vodoravnom poloaju, a laktove je poloio na njezina ramena. "Uspio sam", ree zadovoljan sam sobom i pone se povlaiti. Ona s olakanjem strese glavu i, dok su kapetanove usne prolazile pokraj njezina obraza, lagano je poljubi ispred uha, na mjestu gdje su se nalazile gotovo nevidljive, mekane dlaice. Ona vrcima prstiju dotakne mjesto poljupca, te e prijekorno: "Niste to smjeli uiniti." Osovi se natrag na koljena i oima zadri njezin pogled: "Nisam si mogao pomoi." "To je bilo iskoritavanje." "Oprostite." Dugo su se gledali, a onda, zbog razloga koje ni sama nije uspjela shvatiti, Pelagija pone plakati. "to se dogodilo? to se dogodilo?" upita Corelli, a lice mu se zabrinuto nabora. Pelagijine suze kotrljale su se niz obraze i padale u vjedricu meu pueve. "Utopit ete ih", ree on upirui prstom. "to se dogodilo?" Ona se tuno nasmijei, te ponovno brine u pla. On je uze u naruje i pone je lupkati po leima. Ona osjeti kako joj nos poinje curiti, te se zabrine da bi na epoleti njegove uniforme mogla ostaviti sluz. Snano zamre da iskljui tu mogunost. Odjednom izlane: "Ne mogu to vie podnijeti, naprosto ne mogu. Oprostite." "Nita ne valja", sloi se kapetan i upita se moe li i on popustiti pred kunjom i zaplakati. Rukama njeno obuhvati njezino lice i usnama joj dotakne suze. Radoznalo ga je promatrala, a onda se odjednom naoe pod vrijesom, na zalasku sunca, omeeni vjedrica-ma pueva koji su udarili u

bijeg, izgrebenih i prljavih koljena, potpuno stopljeni u svojem prvom nedomoljubnom i tajnom poljupcu. Gladni i oajni, ispunjeni svjetlou, nisu se mogli otrgnuti jedno od drugoga, a kad su se u sumrak napokon vratili kui, na njihovu sramotu i krivnju, zajedniki plijen nije dosegao ni koliinu koju je Le-moni sama sakupila. y ena je poput mandoline ENA JE POPUT mandoline, draesna i ljupka. Uveer dok zavijaju psi i zriu zrikavci, a golem se mjesec die iznad brda, dok u Argos-toliju reflektori tragaju za razlozima lane uzbune, uzimam svoju draesnu Antoniu. Briem joj ice, njeno, i velim: "Je li mogue da si od drveta?" ba kao kad vidim Pelagiju i nijemo je pitam: "Jesi li stvarno od krvi i mesa? Nema li tu vatre? Aneoskoga traka? Neega potpuno drugaijega od krvi i mesa?" U prolazu joj ulovim pogled, njezine tako iskrene i podrugljive oi koje me hipnotiziraju. Glava joj se okree, osmijeh, lukav i mudar osmijeh, i ona nestaje. Gledam kako ide po vodu, zatim se vraa s vrem na ramenu, iva karijatida, u prolazu mi poprska epolete. Ispriava se, smije, a ja kaem: "Dogodi se", no ona zna da ja znam kako nije bilo sluajno. Uinila je to jer sam vojnik i Talijan, jer sam neprijatelj, jer je zabavna, voli zafrkavati, jer je to in otpora, jer joj se sviam, jer je to kontakt, jer mi smo ponajprije brat i sestra, a tek onda je ona Grki-nja, a ja osvaja. Otkrivam da me njezini runi zglobovi podsjeaju na vitku hvataljku mandoline, a od runoga zgloba ruka joj se iri poput glave s vijcima za ugaanje ica, mjesto gdje se dolje proiruje prema akustinoj kutiji istoga je obrisa kao linija njezina vrata i brade, s istim finim sjajem mladosti i borovine. Nou sanjam Pelagiju. Pelagija ulazi, razodijeva se i vidim da su njezine grudi poput stranjega dijela mandolina iz Napulja. Obuhvaam ih dlanovima, hladne su poput drveta i tople poput podatne majine puti, a ona se okree na drugu stranu i vidim kako joj je svaka polutka guze zaobljena kao krukolika raspjevana mandolina, iz-boena u konusnim segmentima, s bordurom od bisera i komadia ebanovine.

Zbunjen sam jer istodobno traim ice i osjeam bol zbog udnje svojih slabina, i budim se vlaan od vlastite poude, steui Antoniu, izboli me otri vrci ica, sav sam preznojen. Odlaem Antoniu i uzdiem: "Oh, Pelagija", te neko vrijeme budan leim i mislim na nju, a onda se prisilim da zaspim, jer tako e bre jutro i vidjet u Pelagiju. O Pelagiji mislim kao o akordima. Antonia ima tri akorda koji obitavaju na prve tri prenice vrata mandoline, do, re i so, i za svaki mi trebaju dva prsta da ga zaustavim. Zasviram so i pomaknem se za samo jedno mjesto do do, a oni odjekuju kao da su meusobno uvjetovani, poput soprana i alta u istome kljuu neke toskanske pjesme. Odsviram re okretom ruke i dvostrukim proredom, pripada dvama drugim akordima, no tuan je i nepotpun, poput djevice koja nikada nije osjetila zadovoljstvo. Moli me: Vrati me natrag da pronaem svoj mir, i ja se vraam na so, sve je zaokrueno, i osjeam se kao sam Bog koji je stvorio enu i uvidio daje Njegov svijet konano dovren. I Pelagija ima te jednostavne vesele akorde. Igra se s makom i smije se, to je so. Kad vidi da je promatram, podigne jednu obrvu i pravi se da me kori i kudi zbog toga to joj se divim, to je do. Pita me: "Zar nema pametnijega posla?" i to zvui kao re, zahtijeva odlunost. Ja kaem: "Danas Duce i ja osvajamo Srbiju", ona se smije i sve se vraa na poetak, sve je jasno. Zabacuje glavu i smije se, bijeli joj se zubi cakle, zna da je prekrasna i da je ja tako vidim. Podsjea me na bljetavo oliene kue na dalekome brdu u Kandiji. Radosna je, ponosna i svoja, krug se zavrava. Vratila se na so. Shvaam da se i sam smijem; dijeli nas jedna oktava, zajedno se smijemo u oktavama mandola i mandolina, a u daljini neki top grmi na imaginarne britanske zrakoplove, nepotrebno tektanje mitraljeza i - gle - eto naih timpana. Pelagija uje topove i mrti se. Bili smo sretni zajedno, sjedei na balkonu u sjeni bugenvilija, okrueni pelama, no nastupio je rat; rat se vratio, a Pelagija nabire elo i mrti se. elim rei: "Oprosti, Pelagija, nije to bila moja ideja, nisam ja

prisvojio jonsko podruje. Nisam ja taj koji je poao u krau vaih ovaca i upotrijebio vae masline za loivo. Nisam parazit po prirodi." No nita takvo ne mogu rei i ona to zna. Ona razumije i zato to ne mogu rei ali me i dalje osuuje zbog nedostatka odlunosti. ula je kako govorim o novompax Romana, ponovnoj uspostavi drevne vlasti koja je svima donijela red i mir, o najduljem razdoblju civilizacije koje ovjek poznaje, i zato se mrti. Kad se Pelagija mrti zbog udaljenog odjekivanja topova, to je poput akorda septime mi u molu sa snienom kvintom; ako je jako udarite, zvui ratoborno i Ijutito, akord za gerilce i partizane. No, pomilujete li je njeno, to je akord beskrajne i eznutljive nujnosti. Pelagija je tuna, uzimam Antoniu i odsviram re u molu. Ona podie pogled i veli: "Upravo sam se tako osjeala. Otkud zna?" a ja bih joj najradije rekao: "Pelagija, volim te, otud znam", no umjesto toga kaem: "Jer si sjetna i eka." "Na to ekam?" upita ona, a ja u: "Ti mi to reci, Pelagija", no znam da mi ona nikad nee rei da eka na novi svijet u kojem e Gr-kinji biti doputeno da voli Talijana i to nee predstavljati nikakav problem. "Komponiram mar za tebe", kaem joj: "Sluaj", i odsviram re u molu jedan dva, zatim do u duru, jedan-dva-i, pa ponovno re u molu, jedan dva... i kaem joj: "Problem je u tome to mi treba jo netko da u prvi plan stavim grku melodiju, neki rebetiko. Moda u u bataljunu pronai nekoga s mandolinom, a ja u odsvirati akorde na mandoli za oktavu nie. Mislim da bi to dobro zvualo." "Netko sigurno ima gitaru", spremno e Pelagija, a ja joj kaem: "Akord ili melodija na mandolini zvuat e potpuno drugaije na gitari; to je neobjanjiv glazbeni fenomen. Na gitari ta dva akorda zvue beskrajno banalno, bez ikakve drame, osim ako svira panjolac." Pelagija se smijei i znam da ne razumije ama ba nita od svega onoga to sam joj rekao, no nema veze. Poinjem smiljati melodiju u tremolu koja bi plesala iznad akorda. Pelagija oboava kad sviram tremolo, kae daje to najdirljiviji i najistananiji zvuk.

No vrijea je kad joj ganue izazove osvaja i okupator, netko tko rekvirira sir i vino Robolu, pa iznenada ustaje i vidim da joj dua gori. Upire u mene drhtav prst i poinje vikati kroz stegnute zube: "Kako moe biti takav? Koji ti je Bog? Kako se ti, kao glazbenik i obrazovan ovjek, usuuje doi ovamo sa svojom mandolinom i skladati jednoj Grkinji prekrasne melodije, kad se svagdje oko tebe otok pljaka i ogoljuje? I nemoj mi vie srati o ponovnoj uspostavi Rimskoga Carstva. Ako ba eli znati, Grka je obrazovala Rim, i nismo to uinili pomou osvajanja. Koji ti je Bog? Kako moe podnijeti to si ovdje? Nareenja? ija nareenja? Tatoga rjeitoga megalomana kojemu je Kefaloniju poklonio drugi megaloman, ludi divljak crne kose koji od svih drugih, osim od sebe samoga, trai da budu plavokosi. Zna li da si zapravo ti lud? Jesi li svjestan toga da te iskoritavaju? Misli li da e vam Hitler dopustiti da zadrite svoje novo Rimsko Carstvo kad sredi sve ostale? Kako moe sjediti na bombi i svirati mandolinu? Zato ne pokupi svoje topove i ode? Zar ne zna tko je neprijatelj?" Pelagija tri do mletakih stuba i izlazi na sunce. Zastaje, okree se i gleda me, oi joj se pune suzama bijesa i gorine, i znam da me mrzi zato to me voli, zato to voli mene, a ja sam ovjek koji nema hrabrosti epati zlo za grkljan i zadaviti ga. Stidim se. Sviram slabiji akord jer sam slab. Razotkrilo me moje flertovanje i pokuaj da je armiram. Sramotan sam ovjek. Zaobljen, prsat trbuh mandoline klizne na svoje mjesto iznad mojega pojasa, kao to to uvijek ini, i, kao uvijek, pomislim: Moda mi treba plosnata portugalska mandolina koja nee kliziti, no za-tomljujem te glupe misli. Kako doi do plosnate portugalske mandoline u ratno doba? Umjesto toga ponovno pomislim: ena je poput mandoline, Pelagija je poput mandoline, draesna i ljupka, i na um mi padne jo jedna misao, paradoks vrijedan samoga Zenona, da nas je rat zbliio i rat nas razdvaja. Britanci bi rekli: "Jednom rukom daje, drugom uzima." to ja to imam protiv Britanaca te sam morao u Grku? Pelagija je u pravu, no tko e to prvi

rei? Dosad je to rekla samo Antonia, zvonko svirajui "Pelagijin mar", pjevajui pod mojim prstima. Jako velika iljata zahrala lopta PELAGIJA NIJE OSOBITO uivala u pripravljanju pueva. Kao prvo,] dobila je mnotvo protuslovnih savjeta o tonoj tehnici pomou ko-1 je e postati ukusni, a mrzila je nesigurnost proizalu iz vlastite zbu-J njenosti; straila se same pomisli da e posluiti neto to e biti lji-jj gavo i odbojno, a bojala se da e pasti u kapetanovim oima! pripravi li loe jelo. Toplom i radosnom ushitu koji je osjetila nakon| otkria njihove uzajamne ljubavi sada je prijetio skrovit osjeaj krivnje, kao i grozna pomisao da e ga, napravi li pogreku s puevima,* u najboljem sluaju razljutiti, a u najgorem otrovati. Drosoula joj odrjeito ree da pueve valja preko noi ostaviti u posudi punoj vode, poklopljenoj da ne pobjegnu, a ujutro ih treba dobro oprati. Zatim se ivi zagriju u vodi i saeka da se na povrini pojave talog i pjena. U tom trenutku valja staviti sol i poeti mijeati u smjeru kazaljke na satu. ("Mijea li ih u suprotnome smjeru, imat e odvratan okus.") Petnaest minuta poslije valja probuiti rupicu na svakom oklopu, "da izie vrag i ue sos", a zatim ih isprati u vodi u kojoj su zavreli. Pelagiji nije objasnila kako tijekom ove operacije umoiti prste u kipuu vodu. Drosoula je takoer tvrdila kako su jestivi samo oni puevi koji se hrane timijanom, a Pelagiju to uini jo nervoznijom, premda ni na trenutak u to nije povjerovala. Kokoliosova ena ree joj na bunaru da su sve to gluposti, jer se sjea kako ih je pripravljala njezina baka: "Nee valjda posluati tu Drosoulu. ena je napola Turkinja." Ne, svakog pua treba utipnu-ti i ako se pomakne, znai daje iv. "Ali kako da ga utipnem kad se uvue?" upita Pelagija. "Priekaj da izie", na to e Kokoliosova ena. "Ali ako izie, oigledno je iv, pa ga ne moram tipati." "Ipak ga ti utipni. to je sigurno, sigurno je. Zatim uzme iljat no i oisti otvor kuice, te istom vodom svakog pua ispere dva-

deset jedan put. Ni jednom vie, jer e to isprati okus, i ni jednom manje jer e ostati prljavi, a onda ih ostavi da se pola sata cijede, stavi sol u otvor kuice i tada pone izlaziti gomila odvratnih utih sluzavih mjehuria, po tome zna da su gotovi. Jednog po jednog onda ih ispee na ulju, s otvorom prema dolje, a zatim doda vina i kuha ih tono dvije minute. Tada su pripravljeni." "Ali Drosoula kae da treba..." "Nemoj sluati tu staru vjeticu. Svatko tko zna, rei e ti ovo isto, a ako ti kau neto drugo, pojma nemaju o emu govore." Pelagija upita Arsenijevu enu, a ona Stamatisovu. ak je pogledala to pod "puevima" pie u medicinskoj enciklopediji, no nije nita pronala. Doe joj da ih baci na tlo u dvoritu i da ih izgazi. U stvari, osjeala se tako jadno te bi najradije plakala ili vikala. Rekli su joj pet razliitih naina pripreme samih gasteropoda i dali joj etiri razliita recepta: kuhani puevi, peeni puevi, kretska gusta juha od pueva i pilav od pueva. Rie nije bilo, pa pilav nije dolazio u obzir. Na samu pomisao o rii usta joj ponu sliniti, te ponovno zaeli da rat zavri. No otkud zna koliko ti je pueva potrebno? Drosoula je rekla kilogram za etiri osobe. S kuicama ili bez njih? Kako ih uope izvui iz kuica? I kako ih izvagati, a da vaga ne postane sluzava? Ta se sluz ne da isprati ni toplom vodom ni sapunom, a prenosi se na sve to njome dotakne, kao da ima mistino svojstvo beskonanog umnoavanja. Pelagija baci pogled na svoj blistavi teret sluzavih ivotinja i tutnu ih prstom kad bi pokuali ispuzati iz posude. Pone ih silno saalije-vati. Ne samo to su djelovali vrlo groteskno sa svojim uspravnim rogovima i bespomono sporim migoljenjem kad ih okrene naopake, nego su krajnje patetini u svojoj tunoj i saaljenja vrijednoj vjeri u sigurnost vlastitoga oklopa. Sjeti se sebe kao djeteta, kad je iskreno vjerovala da njezin otac nee vidjeti kako ini neku svinjariju ako ona sklopi oi. Bockajui pueve, rastui je okrutnost svijeta u kojemu iva bia mogu preivjeti samo tako da grabe slabije od sebe -jadnog li poretka u svemiru.

Njezine praktine i etike nedoumice prekine uzbueni povik: "Barba C'relli, barba C'relli", i ona se nasmijei jer prepozna Lemo-nin glas u stanju krajnjega uzbuenja i uitka. Djevojica je kapetana poela zvati "stari" i svakog bi mu jutra dola ispriati sve dogaaje dana na zapuhanom djejem grkom. "Barba" Corelli paljivo bije sasluao, nita ne bi shvatio, a zatim bije pogladio po glavi, nazvao "koritsimou" i poeo bacati u zrak. Pelagija nije shvaala u emu oboje nalaze toliko zadovoljstvo, no neke su stvari neobjanjive, a Lemonino zvonko vritanje od smijeha nepobitno je dokazivalo da je to ipak mogue. Sretna to je neto odvraa od posla, Pelagija izie u dvorite. "Vidjela sam jaaako veliku iljatu zahralu loptu", Lemoni obavijesti kapetana. "I svu sam je isprehodala." "Kae daje vidjela jako veliku iljatu zahralu loptu i da ju je svu isprehodala", prevede Pelagija. Carlo i Corelli razmijenie poglede i problijedie. "Pronala je minu", ree Carlo. "Pitaj ju je li to bilo na alu", ree Corelli obraajui se Pelagiji. "Je li to bilo na alu?" upita ona. "Da, da, da", veselo e Lemoni i doda: "I popela sam se na nju." Corelli je dovoljno poznavao grki da prepozna "da", te naglo ustane i jednako naglo sjedne. "Puttana", uzvikne on te uzme djevojicu u naruje i vrsto je zagrli: "Mogla je poginuti." Carlo je to izrazio s neto vie realizma: "Morala je poginuti. To je pravo udo." Zakoluta oima i doda: "Porco Dio." "Puttana, puttana, puttana", nesuvislo je skandirala Lemoni, a glas joj prigue kapetanova prsa. Pelagija se lecnu i ree: "Antonio, koliko sam ti puta rekla da ne psuje pred djecom? to e njezin otac rei kad ona doe kui i pone tako govoriti?" Corelli je posramljeno pogleda, a zatim se naceri: "Vjerojatno e rei: 'Koji figlio di puttana je moju malu curicu nauio da kae puttana?'" Nitko u selu nije mogao odoljeti a da se ne pridrui dugakoj ratrkanoj masi radoznalaca koja se krivudavo spustila do

pijeska. Kad su je ugledali, uprli su u nju prst i uzviknuli: "Evo je, evo mine", i, uistinu, bila je to mina, visoko posaena, naoko prikladna i bezazlena na samom rubu zelenoplavoga mora. Bijae to kugla visoka poput ovjeka, kugla vee irine negoli visine, proarana tupim avlima, te je djelovala poput natprirodno velikoga divljega kestena, ili pak golemoga morskoga jeinca ije bodlje tek to su izile iz morske brijanice. Okupie se oko nje na pristojnoj udaljenosti, a kapetan i Carlo se priblie kako bije pregledali. "Sto misli, koliko eksploziva?" upita Carlo. "Bog zna", odgovori kapetan. "Dovoljno da itav borbeni brod izbaci iz mora. Morat emo je ograditi konopom i raznijeti. Ne znam kako je drugaije uiniti bezopasnom." "Prekrasno", usklikne Carlo koji je, usprkos svim strahotama Albanije, iz svega srca volio eksplozije i nikada ga nije minula djeaka radost bezazlenoga unitavanja. "Vrati se natrag u bazu i donesi dinamita, icu vodilicu ijedan od onih elektrinih obaraa. Ja u ostati ovdje i organizirati seljane." "Turska je", ree Carlo, uprijevi prst u krivudava slova koja su se jedva nazirala pod krpetinama i rupagama hre. "Mora da pluta barem dvadeset godina, sve od Velikoga rata." "Merda, pa to je nevjerojatno," ree Corelli, "pravo udo. Pretpostavljam daje dosad sav eksploziv propao." "Znai, nita od velikog buma?" Carlo e skrueno. "Bit e ga ako donese dovoljno dinamita, testa d'asino." "Kuim", ree Carlo i pone se plaom vraati prema selu. Corelli se okrene prema Pelagiji, koja je jo uvijek s nedoumicom zurila u veliko drevno oruje. "Reci Lemoni, ako ikada igdje nade neto metalno i ne zna to je, nikako, nipoto ne smije dodirnuti taj predmet, mora trkom do mene i odmah me obavijestiti. Reci joj da to isto kae svoj djeci." Corelli zamoli Pelagiju da prevede njegove rijei i rukom pozove seljane da se priblie. "Kao prvo," ree im, "morat emo ovu napravu dii u zrak. To e moda biti vrlo snana eksplozija, i kad doe taj trenutak elim da se svi vi vratite

na vrh stijene i otud gledate, inae bi moglo doi do nenamjernog velikog masakra. Dok ekamo dinamit, treba mi nekoliko snanih mukaraca s lopatama koji e mi iskopati rov oko pedeset metara od ovog ovdje predmeta, tamo dolje, gdje se mogu na sigurnome sakriti dok detoniram ovu napravu. Trebao bi biti otprilike veliine groba. Ima li dobrovoljaca?" Pogledom je prelazio od lica do lica, no oi tih lica gledahu u stranu. Nije dobro pomagati nekom Talijanu i, premda su svi eljeli vidjeti veliki bum, sramota je biti prvi dobrovoljac. Corelli vidje ta goropadna lica i zajapuri se. "Svima u vam zajedno dati jedno pile", objavi on. Kokolios podigne dva prsta i ree: "Dva pileta." Corelli kimne u znak pristanka, a Kokolios ree: "Uinit u to sa Stamatisom, i svaki od nas trai po dva pileta." Pelagija prevede, a kapetan iskrivi lice: "Svaki?" Zakoluta oima u oaju i tiho promrmlja: "Rompiscattole." I tako se Kokolios i Stamatis, rojalist i komunist, no, unato tomu, dva dobra stara druga, zdruena glau i poduzetnikom proni-cavou, vratie svojim kuama i ponovno pojavie s lopatama. Na mjestu koje je pokazao kapetan poee kopati pravokutnu rupu, gomilajui pijesak, na strani koja je gledala prema mini, da stvore zatitni branik. Na dubini od samo jednoga metra poela se puniti vodom, i kapetan s neodobravanjem i oajem pogleda blato boje okera. "Puni se vodom", izlino e Pelagiji, koja je sa svima ostalima stajala i promatrala kako se dva starca kinje. Ona ga pogleda i nasmije se: "Pa jasno da e se rupa na alu ispuniti vodom." Corelli se namrti i pone sumnjati u itavu ideju, to ga jo vie potakne da u njoj ustraje. Carlo se vrati s dinamitom i ostalim priborom, te s kamionom punim vojnika, svih pod punim naoruanjem i silno nestrpljivih da posvjedoe predstojeem spektaklu. Corelli se uzruja: "Zato nisi javio i Hitleru i pozvao itavu njemaku vojsku?" Carlo nije pokazivao znakove kajanja, ali je bio ojaen: "Prisilili su me da dovedem sve ove ljude, jer se prijevoz

eksploziva bez pratnje protivi pravilima. To je zbog partizana, nemoj okrivljavati mene." "Partizana? Kojih partizana? Misli, onih bandita koji pljakaju sela kad mi ne gledamo? Nemoj me nasmijavati." "Ova rupa je na krivome mjestu", prekine ih ovjeuljak u inenjerskoj uniformi. "Ova rupa je tamo gdje sam ja odredio", povie kapetan, sve uz-rujaniji zbog mogunosti da mu njegova rekreacijska ludorija izmakne kontroli. "Preblizu je", inzistirao je inenjer. "Detonacijski udar proi e ravno iznad ove rupe i isisati vam oi i mozak, i morat emo vas iskopati ako tu ne elite poivati u miru." "Sluajte, desetaru, dopustite davani kaem da sam ja kapetan a vi desetar. Ja ovdje zapovijedam." Vojnik se nije uplaio: "A vi mi dopustite da kaem da sam ja op-kopar, a vi ste popizdili." Corellijeve oi najprije se razrogae od iznenaenja, a zatim jo vie od bijesa. "Neposluh!" povie on. "Prijavit u vas zbog toga." Opkopar slegne ramenima i nasmijei se. "inite to vam drago, mrtvac ne moe podnijeti tubu. Ako elite poginuti, samo izvolite, a ja u gledati." "Carogna", srdito e Corelli, a vojnik ponovi: "Ovaj je popizdio", i odeta. Odrekavi se cijele operacije, ode na vrh stijene, pripali cigaretu i kiljei zbog zalazeega sunca promatrao je kako dolje teku pripreme. Bijae draesne. More je bilo u nizu nijansi akvamarina i lazura, a nazirale su se tamne hrpe stijena i ljuljanje vitica algi pod valovima. Nestrpljivo je oekivao to e se dogoditi tom idiotu od oficira. Corelli postavi patronu dinamita pod minu i odmota s kalema icu vodilicu, dovoljno dugu da dopre do njegova raskvaenoga rova. Zabrinut da bi ono to je opkopar rekao ipak moglo biti tono, no unato tomu odluan u izvrenju svoje nakane, on i razdraljiva eta vojnika podigoe zatim debeo pjean zid oko mine, da najvei dio pritiska zraka od eksplozije usmjere uvis, sve dok na kraju nije izgledala ba kao negativ koluta, izdubljeni prsten u ijem se sreditu nalazio pjeani stup nadsvoen kupolom zaputenih

ekinja zahra-lih i skraenih bodlji. Drosoula nije bila jedina ena koja je primijetila da izgleda ba kao megalitski penis u stanju mirovanja. "Avanti", konano vikne kapetan, te vojnici i promatrai krivu-davim putem krenue uz padine stijene, znojei se i daui premda sunce vie nije bilo vrelo. Tamo dolje Corelli je djelovao sitan poput mia. Vojnici se smjestie i poee raspravljati je li plaa pogodna za nogomet. Inenjer-desetar vrlo je opirno, bijesno i jetko razlagao ofi-cirovu budalatinu i predloio da se oklade hoe li preivjeti. Pelagija se ozbiljno zabrine i primijeti da se Carlo uznemireno znoji. Vidje kako se nekoliko puta kria i mrmlja molitve. Oi im se sretoe i on joj baci usrdan pogled, kao da eli rei: "Jedino ga ti moe zaustaviti." Dolje u rovu Corelli je virio iznad ruba svojega bunkera, zabrinut zbog nevjerojatne blizine mine. to je vie gledao, to mu se ona inila bliom i veom, pa mu je na kraju djelovala da je visoka dvadeset metara i da mu sjedi u krilu poput groteskne, goleme i nezvane kurve u bordelu u koji je uao naivno i sa zabunom, mislei daje to bar. Odlui daje ne gleda. Crijeva mu se ponu bukati na najnezgodniji mogui nain i uvidje da je do koljena mokar, i da su mu izme pune neugodno zrnate i iznenaujue mokre vode. Obje ruke stavi na T okidaa i nekoliko ga puta potisne da ga privikne na samu ideju pranjenja. Zatim spoji polove. Zabrinut zbog ive opasnosti da bi mu oi i mozak mogli biti isisani, u svojoj glavi ponavljao je hitar manevar pritiska okidaa i brzog prebacivanja ruku na obje strane glave uz simultano stiskanje oiju. Oi podigne prema nebu, prekrii se, smiri i ustro zarine okida. Zau se otar prasak, beskrajno kratka stanka, a zatim grmljavina basso profondo. Narod na stijeni ugleda kako se silan stup krhotina velianstvenom sigurnou i gracioznou iznad njihovih oiju uspinje u nebo. Sa strahopotovanjem na licima polagano prepoznae tamne eline ploe koje su se polagano kretale ukrug, arke vodene mlazove na kojima bi na trenutak zasjala duga, neuredne i rastegnute grude mokroga pijeska, pranjave

oluje suhoga pijeska, te sukljajui cvat crnoga dima i naranastoga plamena. "Aira!" vikae razvedreni Grci, a vojnici "Figlio di puttana di stronzo d'un cane d'un ulo d'un porco d'un pezzo di merda!" Deto-nacijski val iznenada ih pomete i srui na lea poput slabih smrtnika koje bi u drevna vremena zgnjeila ruka gromovnika Zeusa. "Puta-nas yie!" mrmljahu zaprepateni Grci, a vojnici "Porco cane". Ba su se pokuali osoviti na noge kad pogledae gore i vidjee daje naoko neiscrpan mlaz materijala presuio. U stvari, ne samo to je presuio ve je neumoljivo procvao po bonim stranama, irei se u autoritativnom i sveobuhvatnom luku. Uasnuti i hipnotizirani, ljudi na stijeni gledali su i istezali vratove unatrag dok se opasan, no prekrasan tamni oblak irio nad njihovim glavama. Poput Carla i tolikih drugih, i Pelagiju obuzme leden i paralizirajui mir, grozan i bespomoan oaj, a zatim se, kao i oni, niice baci na bodljikav treset stijene i prekrije lice rukama. Podmukao i divovski udar mokroga pijeska bolno je lupnu po leima te joj nestade daha, a do bjelila uaren trunak metala abi se u zemlju pokraj njezine glave, te se ulo kako prodire do zakopane stijene prei sve oko sebe. Krhotina se naglo zabije u potplat njezine cipele i uredno je razdvoji od pete. Zapaljeni trunci hre nataloili su se na njezinu odjeu, pougljenivi je rupicama kao soljenku, te se svijala od snanih bolnih trnaca koji bi je uboli, potrajali i naglo se proirili poput otrova strljena ili ose. U svijesti vie nije bilo niega osim vakuuma rezignacije koja obuzme oajnike pred neizbjenom smru. Nakon itave vjenosti, nastupi kraj u obliku lagane kie suhoga pijeska koja ih je njeno tjeila. Spustivi se naglo odozgo, lagano je sipila po njima i oko njih, stvarajui simetrine unjeve na stranjim dijelovima njihovih glava, strei poput eerne glazure nasuprot nepravilnome zapljuskivanju i prugama mokroga pijeska, uvlaei se podmuklo niz ovratnike njihove odjee i u gornje dijelove obue. Bila je topla i gotovo metafiziki ugodna.

Drhtavi i slabani poput maia, ljudi se s naporom poee dizati. Neki padoe tek to su se gotovo uspravili, drugi zato to bi se netko rukom o njih oslonio. Bijae to feta dizanja i padanja, feta tapkanja i spoticanja, karneval neshvatljivo nesigurnih koljena i nejasnih blijedih lica proaranih skraenim ili tekuim bljuvotinama i bra-bonjcima pijeska. Bijae to sveana i dostojanstvena sjea nevjerojatno bizarnih frizura i odjee to se pretvorila u neprepoznatljive dronjke, nestvarna i paklenska feta teturajuih tijela i izbuljenih djevianskih oiju koje su se pogrekom nale na nacrnjenim licima. Umirujui tropot pijeska nije poputao; zasipao ih je, poput sitnih utih crvia nataloio se na njihovim obrvama i trepavicama, nepopustljivom elektrostatikom snagom prilijepio se za dlake u njihovim nosnicama, odvratno se ulagivao slini u njihovim ustima, opsceno se uvukao u njihovo donje rublje i uasnuo ene, zahvalno se zalijepio za znoj njihovih pazuha, te neoekivano pomladio starce ispunivi im bore. Ljudi se nijemo pripie jedni uz druge, omamljeni od oka, promatrajui spektakularan crni oblak prljavoga dima kako naglo raste i iri se, sakrivi sunce i nebo i zbrisavi svjetlost. Rukavima obrisae pijesak sa svojih lica, ime su jedan trak tek zamijenili drugim. Nekolicina pone pregledavati svoje posjekotine i sa zanimanjem promatrati naviranje grimizne krvi pod njihovim pjeanim pokrovom, tamne i skruene. Nitko nikoga nije prepoznavao, Talijani i Grci buljili su jedni drugima u lice, denacionalizirani i zakaljani od neistoe i zajednike zaprepatenosti. Odjednom zavapi glas koji se davio. Kao naelektrizirani, ljudi se okupie oko tijela samozadovoljnoga inenjera. Njegova uredno odrubljena glava aneoski se smijeila kroz bijeli sloj pijeska. Tijelo je lealo u blizini, prsima okrenutima zemlji, giljotinirano vrelim diskom zahraloga nazupanoga elika koji je do svojega polumjera bio zabijen u treset. "Umro je sretan",

Pelagija prepozna Carlov glas. "to vie oekivati. No okladu nije dobio." "Puttana", zau se nesiguran drhtav glasi koji je vjerojatno bio Lemonin. Nekomu doe na povraanje, a pet ili est osoba zahvati zaraza, te sveopoj poasti kaljanja pridodae buku bolnoga bljuvanja. Pelagiju iznenada obuzme bojazan, otri do ruba stijene i uspaniena proviri kroz pijesak koji je padao. to se dogodilo kapetanu? Vidje krater irok trideset metara, ve ispunjen radoznalim morem. Na stotine metara udaljenosti bile su porazbacane zapetljane trake metala, satelitski krateri i humci razliitih oblika, no nijednoga jedinoga znaka od kapetana i njegova rova. "Carlo!", zaurla ona i ulovi se za srce. Omamljena od boli, spusti se na koljena i pone ridati. Carlo puteljkom otri na plau, s istom prazninom od uasa kao i Pelagija, no navikao na dunost da je svlada. U sjeanje mu navre Francescova pieta kako razmrskane glave umire u njegovu naruju u Albaniji, i samo je trk mogao osujetiti navalu tuge koja samo to ne zahvati njegovo srce. Doe do toke na kojoj je pretpostavljao da se nalazi rov i stane. Nije bilo niega. Sve je bilo izbrisano i neprepoznatljivo. Podigne ruke kao da predbacuje Bogu i samo to nije poeo udarati po svojim sljepoonicama, kad se na rubu njegova vidnoga kuta neto pomakne. Corelli se nije razlikovao od mokroga pijeska, jer ga je ovaj potpuno pokrivao. Eksplozija gaje potresla, a strujanje uvis usisalo ga visoko u zrak, a zatim ga na lea bacilo na zemlju. Sada je leao s licem prema gore, savreno ukalupljen u brazde i reljef napadaloga pijeska. Koprcajui se i ne uspjevi sjesti, sliio je nekakvom filmskom udovitu. Carlo se glasno nasmije, no u isti as njegovo veselje obuzda zabrinutost da bi ovaj ovjek kojega toliko voli ipak mogao biti teko ozlijeen. Ne padne mu na pamet nita drugo doli da ga podigne u naruje i odnese u more. Ponovno se sjeti kako je Francesca nosio od mjesta na kojem je pao izmeu dviju crta, ponovno zau viteko odobravanje Grka.

Meu valovima, Carlo opere Corellija i ustanovi da je potpuno dezorijentiran, no naizgled neozlijeen. "Je li bilo dobro?" upita Corelli. "Propustio sam spektakl." "Bio je to pravi sporcaccione od eksplozije", ree Carlo. "Apsolutno bolje od svega to sam ikada vidio." Corelli vidje kako se prijateljeve usne pomiu, no ne u ni glasa. U stvari, uo je tek otegnuto udaranje najveega zvona na svijetu. "Govori glasnije", ree on. O posljedicama ove epizode mnogo toga valja rei. Corelli je dva dana bio gluh i osjeao se beskrajno ponieno od same pomisli da bi zauvijek mogao izgubiti svoju glazbu. Cijeloga ivota pratit e ga razdoblja tinitusa, trajne uspomene na Grku. General Gandin prijavio ga je zbog pogibije inenjera i zbog izravnoga poticanja mobilizacije svih snaga Osovine na otoku, koje su zbog strahovite eksplozije i njezina divovskoga oblaka kao razlog navele neoekivanu invaziju saveznika. Gotovo su mu snizili in, no kako su Nijemci isplaivali plae talijanskom garnizonu, general Gandin zakljuio je da od toga Italija ne bi imala nikakve materijalne koristi. U svakom sluaju, neslaganja je bilo ve zato to, zbog novih trokova, Nijemci nisu doputali Talijanima da nekoga unaprijede, a general ih nije imao namjeru obradovati ni najmanjom utedom. Corellija je teretio zbog samoinicijativnoga djelovanja bez dozvole, zbog toga to odgovornost nije prenio na kvalificiranoga strunjaka, zbog nepromiljenoga ugroavanja ivota i zbog ponaanja koje ne dolikuje oficiru. Dobio je strogi ukor koji ostaje u njegovu dosjeu tijekom itave vojne karijere. Corelli e generalovoj poeljnoj sekretarici razmetljivo i domiljato pokloniti crvenu ruu i provercanu vicarsku bombonijeru, a ukor e misteriozno nestati iz dosjea nakon to je u njemu zlokobno tinjao samo tri dana. Kao nikad dotad, kapetan je uivao u Pelagijinu maenju i pae-nju, a ona je svoje olakanje izraavala kiom poljubaca, njenih rijei i obeanja, koji su uman nadmaili pjeanu oluju. Giinter Weber donio je svoj gramofon na navijanje, sjedio uz njegov krevet uei ga rijei "Mein Blondes Baby" i "Leben Ohne

Liebe", a Carlo bi dolazio i odlazio s izvjeima o nezaustavljivoj i tunoj eroziji kratera pokraj mora. Navratila bi Lemoni, odsad nenadmaan ekspert u pronalaenju komada zahraloga metala, i natjerala ga da se digne iz kreveta ne bi li identificirao stari leme, vrh upotrijebljene protu-zrane rakete i zgnjeenu limenku. Razoaranje koje bi uslijedilo nakon spoznaje da se nijedan od njih ne moe dii u zrak nadmailo bi razumijevanje odraslih u mjeri koja se precizno mogla odrediti kao beskrajna. No, uveer nakon toga sjajnoga dogaaja, razbjesnjeli doktor izie iz kuhinje s namjerom da pronae Pelagiju i skree joj sve u brk, kadli se u dvoritu pojavi njegova ki, kao i gomila neshvatljivo prljavoga, iscrpljenoga i poderanoga svijeta. Neki neprepoznatljiv ovjek velik poput Carla, za kojega se poslije uspostavilo da jest Carlo, u naruju je nosio buncajue tijelo osobe za koju se poslije ispostavilo daje kapetan. Za mladu enu koja je izgledala poput lude i okorjele kurvetine iz najnepravini]e osiromaene kairske etvrti ispostavilo se daje Pelagija. Za siuno bie koje je moglo biti prerano preminuli djeak ili djevojica, iskopana iz groba, ispostavilo se da je Lemoni. itave e noi imati posla sa ienjem posjekotina i ubrat e fantastian profit u patlidanima, kojima je sezona upravo poinjala. No u tome trenutku, suoen s tunom skupinom dezorijentiranih i jadnih vojnika i Grka, jedino na to je mislio bio je odvratan i zaprepaujui prizor koji je upravo zatekao u kuhinji. "Tko je to", zagrmi on retoriki, "bio toliko drzak da mi kuu napuni puevima?" Bilo je to tono. Pueva je bilo posvuda. Bilo ih je na prozorima, pod rubovima stolova, okomito, bono po zidovima i po Psipsininoj posudi, u ai za vodu, nepromiljeno prilijepljenih za podloke, usmjerenih odluno prema koari s povrem i pripijenih s donkihot-skim uitkom o kami doktorove lule i o stakla naoala, koje je i ne slutei ostavio na prozorskoj dasci. S uasom koji odaje krivnju, Pelagija stavi ruku na usta, a kad Lemoni ugleda srebrnaste, vijugave, iskriane, svjetlucave tragove i veseli nered u distribuciji samih

ivotinja, pljesne rukama od zadovoljstva. "Porca puttana" ree ona, a mukarac koji mora da joj je bio otac otro je zvizne po glavi. 44 Kraa USRED NOI KOKOLIOSA probudi glasanje ptica u nevolji. Najprije pomisli da je doktorova kuna ula meu njegove kokoi; uvijek je tvrdio daje asocijalno tako zloglasnoga pticokradicu drati kao kunoga ljubimca, i ve ju je dvaput ulovio kako odnosi njegova jaja. Opsuje, zatim iskoi iz kreveta. Dobro e palicom opaliti po glavi tog malog kradljivca i tako okonati priu, svidjelo se to doktoru lannisu ili ne. Navue izme i posegne za toljagom koju je drao na nadvratniku otkako je izbio rat. Bijae to teak i kvrgav komad gloga iz makije, a kroz tanji dio izbuio je rupu da provue drak od konoga remena. Navue remen oko svojega zapea i otvori vrata kue koja u luku zagrebae po kamenim ploama. Deset godina spremao se namjestiti arke vratima koja su visjela. Nasreu, njihovu kripu nadglasalo je mahnito kvocanje i kretanje kvoki, i on izie u no. Bijae vrlo mrano, jer se teak oblak postavio izmeu zemlje i mjeseca, a buka bijae strahovita jer i zrikavce zahvati zarazno kokoje uzbuenje, te zastrugae dvostrukim forte. Kokolios zakilji u mrak i jasno u kako netko prigueno psuje. Zbunjen, jo se jae za-bulji. Ugleda dva sitna talijanska vojnika kako trkaraju po koko-injcu, oajniki pokuavajui epati perad. Obuze ga bijes i postupi ne razmiljajui. Unato pukama koje su im visjele na leima, Kokolios izusti zastraujui bojni pokli i baci se u borbu. Dva mukarca preivjela su albansku kampanju i istaknula se svojom hrabrou, no u mraku nisu bili dostojni protivnici divljoj, goloj i demonskoj spodobi koja ih je zasula udarcima po leima i glavama, udarala po nogama i isputala sablasne vriskove. "Puttana!" dreahu njih dvojica, zatitivi glave rukama, no uskoro im zapea i laktovi

poee pucati pod smlavljujuim udarcima. Padoe na koljena i bolno ridajui ispruie ruke i i preklinjae ga da prestane. Kokolios nije znao ni rijei talijanskoga, no znao je prepoznati poraenoga neprijatelja. Odbaci toljagu i epa dva lopova za ovratnike, te ih osovi na noge. Opalivi ih nogom u stranjicu pri svakom koraku, obojicu odvue do doktorove kue, periodino im zveknuv-i lubanjom o lubanju poput podivljaloga uitelja. I dalje ih protresajui i udarajui nogom, pred doktorovom kuom pone vikati: "latre! latre!" Uskoro se pojavi doktor lannis odjeven u nonu koulju, ba kao kapetan i Pelagija. Pod netom razotkrivenom mjeseevom rasvjetom ugledae Kokoliosa, gola golcata, u tekim izmama, kako se trese od bijesa, a u svakoj mu ruci visi po jedan savladani vojnik. to je najudnije, oba vojnika jo uvijek su preko lea nosila karabine. "Smjesta da si ula u kuu", ree doktor lannis svojoj keri, vodei rauna o njezinoj prisutnosti u drutvu tog razbjesnjelog i golog mukarca, krivih nogu i snanog prsnog koa. Ona se posluno povue u kuhinju kako bi u sjeni prozora uivala u itavome prizoru. Kokolios uperi prst u Corellija, no pone vikati doktoru: "Reci onom kurvinom sinu od digikog oficira da su njegovi ljudi kradljivci kokoi, obini kradljivci kokoi, razumije?" Doktor lannis tu informaciju prenese Corelliju, koji na trenutak stajae kao da misli to e uiniti. Na trenutak se izgubi u kui, a doktor e Kokoliosu: "Mislim da bi pomoglo kad bi se malo smirio." Dok je oficir bio unutra, doktor lannis iskoristi priliku da bone svojega susjeda: "Mislio sam da si komunist!" "Naravno da sam komunist", Kokolios e osorno. "Oprosti," ree doktor, "ali, ako se dobro sjeam, svako vlasnitvo je kraa. Dakle, ako ti posjeduje kokoi, znai da si i sam lopov." Kokolios pljune na zemlju: "Kraa je ono to posjeduju bogati, a ne siromani."

Ovu filozofsku raspru prekine kapetan koji se pojavi s revolverom. U jednom stravinom trenutku i Pelagija i njezin otac povjero-vahu kako namjerava strijeljati Kokoliosa. Ona se u oajanju upita treba li otii po svoj derringer, no ne uspije se ni pomaknuti. Kokolios pogleda kapetana s izrazom koji je odraavao uas, prkos i opravdani gnjev. Ponosno se isprsi, kao da je spreman umrijeti zbog prava grkih kokoi na nesmetan ivot i na okupiranome teritoriju. Na sveope iznenaenje, kapetan svoj pitolj uperi ravno u lice jednoga optuenika i naredi mu da legne na zemlju. Lopov se laskavo nasmijei, a Corelli kljocne i povue kokot. Kominom promptnou ovjek se baci na zemlju i cvilei se pone opravdavati, no Corelli se ne obazre na to. Dade znak i drugomu mukarcu da uini isto. Corelli uzme Kokoliosa za ruku i odmakne ga koji metar. Oba ispruena ovjeka pone gurkati nogom i zapovjedi: "Puzite!" Ova dvojica pogledae se u nedoumici. "Rekao sam, puzite!" vikne kapetan, eksplodiravi iz mirne ljutnje u ogoren bijes. Jedan od mukaraca podigne se na ruke i koljena, a kapetan stavi stopalo na njegova kria i brutalno ga gurne natrag: "Na trbusima, kurvini sinovi!" Migoljili su prema naprijed poput zmija, sve dok nisu doli do visine Kokoliosovih izama. "Liite ih", naredi kapetan. Nije imalo smisla protestirati. Kapetan jednoga osine po glavi, a doktor sklopi oi, lecnuvi se zbog tjelesne ozljede koja e, bojao se, uslijediti. Pelagija u oku rukom poklopi usta, saalivi se nad puza-juim kradljivcima. Ni sanjala nije da kapetan moe biti tako okrutan, tako nemilosrdan. Moda glazbenik ipak moe biti vojnik. Dva mukarca lizala su Kokoliosove izme. Ovaj je u njih buljio u nijemom uenju, i tek kad ugleda putene izboine svojih genitalija kako lagano trepere na mjeseini sjeti se da nije odjeven. Usta mu se rastvore, s obje ruke naglo sakrije svoje najvee blago i pobjegne kui. U svojoj kuhinji Pelagija se morala nasmijati, no kapetan nije bio nimalo raspoloen za neozbiljnost kad se vratio unutra.

"lunjaci!" vikao je on. "Camorra i mafiosi! Odmetnici!" Lopovi su sjedili za stolom, a kapetan bi ih pri svakom epitetu udario po glavi. Djelovali su sitno i patetino, te doktor krenu rukom ne bi li zadrao kapetanove udarce. Ovaj ih podigne za ovratnike kao to je to uinio Koko-lios, odvue ih do vrata i izbaci u no. Raskreie se na kamenim ploama, podigoe i otrae. On se vrati unutra s pogledom koji je plamtio od gnjeva. Bijesno osine Pelagiju i njezina oca kao da su neto skrivili i vikne: "Svi smo gladni!" Podigne ruke u zrak kao da priziva Boga, odmahne glavom, udari pesnicom o prsa i s nevjericom usklikne: "Sramota!" te umar-ira u sobu i zalupi vratima. Dva dana poslije Pelagija izie u dvorite i uini joj se da nedostaje neto dobro poznato. Ogleda se unaokolo, no nita ne vidje. A onda shvati. Izie kapetan i zatekne je kako rida u svoje ruke. "Uzeli su moju kozu," zavijala je, "moju prekrasnu kozu." Mogla je zamisliti kako je kolju i komadaju zbog mesa, a ta strahota bijae nepodnoljiva. Kapetan stavi ruku na rame ridajue djevojke; ona je otrese i nastavi jecati. "Svi ste vi svinje, svi vi, lopovi i svinje!" Kapetan sav ukruen ustane: "Tesoro mio, tako mi roene majke, pronai u ti drugu kozu." "Nemoj!" izdere se ona na njega i okrene mu lice izbrazdano suzama. "Od tebe nita ne bih primila." On se okrene i ode, a same miie njegova srca izjedao je crv gorkoga stida. 45 Doba nevinosti POSTALI su LJUBAVNICI na starinski nain i vodili ljubav na starinski nain. Njihovo shvaanje voenja ljubavi svodilo se na poljupce u mraku pod maslinom nakon policijskoga sata, ili na sjedenje na stijeni i promatranje dupina kroz dalekozor. Previe ju je volio da bi stavio na kocku njezinu sreu, a ona je pak bila previe pametna da bi se zaboravila. Toliko se puta osvjedoila o jadima djevojaka s neplaniranim djetetom i toliko puta vidjela sepsu, sporo umiranje izazvano trovanjem kod djevojaka koje su se podvrgnule smrtonosnoj kiretai iglom za kukianje i icom. Prisustvovala im je s

ocem, a poslije sa sveenicima i znala da kapetan shvaa da ne spavaju zato to u stvari izbora nema, a ne jer za tim ne ezne. Maksimalno bi iskoristili ukradeno vrijeme i postalo je jednostavnije kad je Giinter Weber Corelliju nabavio motor, "posuen" od Wehrmachta u zamjenu za parmski prut, Chianti i mozzarellu. Slubeno je otiao u otpis nakon izmiljene nesree, a Weber je jednostavno dao da ga poprave i isporue njegovu prijatelju. Pelagija je za nj prvi put saznala kad su se pred dvoritem zauli tektanje ispune cijevi, podrhtavanje motora, prasak, a zatim tiina. Utri Psipsiria i sakrije se pod stol. Pelagija izie i zatekne Corellija pod punom opremom, ukljuujui pilotsku kapu i zatitne naoale, lica tamnoga od prljavtine, kako iskaljava prainu na sjedalu crne maine. Vidje je kako dolazi i podigne naoale. Ona se nasmije jer je oko oiju imao blijede kolobare na sivome blatnjavome licu, a usne su mu djelovale neprirodno ruiasto, kao da se koristi kozmetikom. Nasmijei se mislei da se ona jednostavno veseli to ga vidi i ree: "Vuole fare un giro?" Ona se prekrii i odmahne glavom: "Nikad se na neem takvom nisam vozila. U stvari, nisam se vozila ni u autu, a sada sigurno neu tim zapoeti." "Ni ja se nikad nisam na njemu vozio," ree on, "ali jako je jednostavno. Zar nije prekrasan?" "Ima samo dva kotaa, sigurno e se prevrnuti. To je jasno. Ti si lud ako se na njemu misli voziti." Pogleda je: "Slaem se da bi se morao prevrnuti, ali nije tako. Samo ne ide uvijek ravno. Ali shvatio sam kako funkcionira. Sluaj ovo." Sie, skoi na noni starter, doda gas na mjestu, a zatim se poigra s naprijed-natrag sve dok nije uredno radio. "Sluaj samo," povie on, "metronomski je. Po njemu bi se mogla svirati melodija. Savren tempo, svaki takt na mjestu, bez oklijevanja. To je glazbeni stroj, bu, bu, bu, pa auspuh, upravo pjeva. BMW s jednocilindri-nim osovinskim pogonom. Bez lanca koji bi mogao puknuti ili pasti, a povue na ovim planinama kao da ih nema. Doi se provozati. To je fenomenalan osjeaj. Kosa ti vijori na vjetru."

"Prljavtina ti prekrije lice", Pelagija e skeptino. "Izgleda poput majmuna. Uostalom, netko bi nas mogao vidjeti." Kapetan razmotri taj problem. "O.K., sutra u ti donijeti kacigu i zatitne naoale i dugaki koni kaput, tako te nee prepoznati. Dogovoreno?" "Ne." No sljedei dan nali su se iza zavoja na cesti i Pelagija na brzinu navue svoju krinku. Kapetanu je bilo takorei nemogue kontrolirati motor s dodatnom teinom, te su u poetku vrludali i zavravali na travi uz cestu punoj kamenja. Dvaput su pali, bez posljedica, a onda ustanovili da se ona ne bi smjela micati dok sjedi iza njega. Pri-pila mu se oko pojasa, zglobovi na prstima od straha joj problije-djeli, lice je zaronila u njegove lopatice, a maina joj je grmjela u preponama, to joj je istodobno silno godilo i duboko je uznemiravi-lo. Kad su stigli do Fiskarda, ona sie sva se tresui i shvati da jedva eka da ponovno sjedne na motor. On je bio u pravu, sjajno je voziti se na motoru. Kapetan je bio oduevljen. Ili bi tamo gdje Pelagiju nisu poznavali i na pusta mjesta. Provukla bi svoju ruku kroz njegovu i hodala pokraj njega, oslanjajui se na njegovo rame, neprestano se smijui. Uvijek e se sjeati da se s njim smijala. Katkad bi uzeli bocu Robole i od toga bi se jo vie smijala, premda bi povratak kui prerastao u opasnu avanturu; nije vozio ravno ni kad je bio trijezan, a nekoliko puta krivo bi skrenuli jer nije bilo dovoljno vremena da uspori i okrene. Tako su otkrili ruev-nu pastirsku kolibu. Bila je tako stara daje pod propao u zemlju, a u njoj su se nalazili tek zahrali lonac i dvije zelene boce. Letve su pucale i izmicale, a crijep se opasno nagnuo. Vonjalo je po mahovini i kozjoj krvi i starakoj odjei, a svjetlo se ukazivalo meu kamenjem na mjestima gdje je buka davno nestala. Zvali su je "asa nostra" i katkad pomeli pod snopovima granica, zadovoljni to je dijele s malom kolonijom diskretnih imia i tri obitelji lastavica. U toj tajnoj kui pros-trli bi pokriva i leali grlei se, ljubei i razgovarajui, a on bi kadto svirao svoju mandolinu.

Svirao bi joj sentimentalne pjesme iz zaboravljenih dana, obino u melodramatskom i ironinom stilu; znao je da mu glas nije jak i elio ju je samo nasmijati: "Alma del ore, spirito dell'alma, Sempre constante, t'adorero. Saro contento nel mio tormento, Se quel bel labro baciar potro..." Kad bi se ona od vina osjeala veselo i oputeno, on bi pjevao: "Danza, danza, fanciulla, al mio cantar; Danza, danza, fanciulla gentile, al mio cantar. Gira leggera, sottile al suono, al suono dell'onde del mar..." I gle, iz daljine dopre zvuk mora i Pelagija satirino zaplee valcer ukrug kolibe, izvodei piruete i hihoui, puei prema njemu usne i sprdajui se tako s vojnim kurvama koje je esto vidjela kako se krevelje i alju poljupce mukarcima kad bi oni buno proli kraj njih u kamionima. Katkad bi Corelli postao deprimiran i sentimentalan, razmiljajui kako njihova odanost ne moe biti vjena, a njegov bi slabani tenor poprimio tragian ton od kojega bi njemu ili Pelagiji na oi navrle suze. Bilo bi to vrijeme za jadikovke, i on bi pjevao: "Donna non vidi mai..." ne zato to je tuna, jer to nije tono, ve zato to se pjeva andante lento i daje mogunost maksimalne ekspresije con anima u refrenu "Manon Lescaut me chiamo". Svi njihovi ljubavniki razgovori zapoinjali bi frazom "Nakon rata". Nakon rata, kad budemo vjenani, hoemo li ivjeti u Italiji? Ima lijepih mjesta. Moj otac misli da mi se ne bi svidjelo, ali ja se ne slaem. Samo da budem s tobom. Nakon rata, ako dobijemo djevojicu, moe li se zvati Lemoni? Nakon rata, ako dobijemo sina, morat e se zvati lannis. Nakon rata, ja u s djecom govoriti grki, a ti s njima moe govoriti talijanski, pa e tako progovoriti na dva jezika. Nakon rata napisat u concerto i posvetiti ga tebi. Nakon rata uit u za doktoricu, briga me ako ene ne primaju, ipak u uspjeti. Nakon rata nai u posao u enskome samostanu, kao Vivaldi, i pouavati glazbu, a sve e se curice zaljubiti u mene i ti e biti ljubomorna. Nakon rata, hajdmo u Ameriku, imam rodbinu u Chicagu. Nakon rata neemo djeci dati

nikakav religiozni odgoj, moi e sama odluiti kad budu starija. Nakon rata nabavit emo vlastiti motor i proputovati cijelu Europu, a ti moe drati koncerte u hotelima i od toga emo ivjeti, a ja u poeti pisati pjesme. Nakon rata nabavit u mandolu da mogu svirati glazbu za violu. Nakon rata u te voljeti, nakon rata u te voljeti, vjeno u te voljeti, nakon rata. 46 Bunnios NA VRHU AENOSA Alekos u zoru ustade iz leaja od koa i sjeti se da bi trebao pomusti nekoliko koza ako eli napraviti sir. No najprije treba izii s pukom i provjeriti jesu li sve njegove tienice jo uvijek na broju. Nedavno su doli ljudi koji sami sebe zovu "andar-tes", pojavili se niotkuda i pokuali mu ukrasti koze. Ve je dvojicu ubio i njihova tijela prepustio egipatskim strvinarima. Nije to shvaao. Takvo to nije se dogodilo jo od vremena njegovoga ukundjeda, vremena kad su te andartese zvali klefti. Ali nema veze, zahvaljujui kozokradicama doao je do dvije nove puke i mnogo municije i isto sumnjao da e se ikada vratiti. Trebalo je biti i te kako ilav i izdrljiv za uspon na tu planinu, a on je vjerojatno ustrijelio jedinu dvojicu koja su imala dovoljno snane noge i plua. Moda je to imalo veze s ratom. Odavno je shvatio da mora da je rat, jer bi nou itavo nebo katkad u daljini bilo osvijetljeno reflektorima, a vrlo esto vidio bi bljesak vatre za kojim bi uslijedila udaljena grmljavina. Nou je bilo ugodno i zabavno sjediti pred kolibom, promatrati vatromet i jesti sir umoen u maslinovo ulje i timijan. Tako se osjeao mnogo manje usamljenim i eznuo da rat potraje do svetkovine sveca. Kad je doktor doao na planinu, potvrdio je daje rat uistinu u tijeku i rekao da neki ljudi toliko gladuju da su se djeica odmah preobrazila u starie tanke brade i pogrbljenih lea. Kao da im je trbuh rekao da nema smisla gubiti vrijeme na mladost i ini se da e se uskoro majka priroda pobrinuti da djeca iz svojih majki iziu u ve zatvorenom mrtvakom kovegu.

Kad je iznad njega zareao liberator, on mu ne prida posebnu panju jer su esto letjeli u parovima ili utroje, te poput bunih imia nestali negdje u smjeru kopna. No, ovaj put pogleda gore, moda instinktivno, te vidje vrlo zgodan prizor. Nekakva bijela gljiva sputala se noena vjetrom sa siunim ovjekom koji je visio na dnu, a prekrasno je bilo to to se izlazee sunce caklilo na svili prije nego to je uspjelo i nagovijestiti rumenilo na horizontu. Alekos ustane i oarano ga promatrae. Moda je to aneo. U svakom sluaju, odjeven je u bijelo. Prekrii se i iz petnih se ila pokua prisjetiti neke molitve. Nikad nije uo za anela koji lebdi pod gljivom, no nikad se ne zna. A inilo se da iz anelovih stopala na konopu visi velik kamen, moda paket. Aneo snano potegne jednu stranu konopa koji ga je spajao s gljivom i u posljednjem trenutku inilo se da se sputa toliko brzo te e se sigurno sruiti. Alekos osjeti stanovito zadovoljstvo to je bio u pravu kad se aneo na kraju uistinu spustio uz teak mukli udarac, prevrnuo na bok, udario glavom o stijenu i strugao po zemlji dok je vjetar nadimao svilu. epa jednu svoju puku i otra k njemu. Bolje da se osigura, moda su danas i aneli toliko izgladnjeli da su poeli krasti koze. Aneo bijae vrlo crven u licu, zapetljan u konope i u tkaninu prozirne gljive. Alekos napne puku i uperi je ravno u lice anela. Ovaj otvori oi, pristojno ga pogleda, ree "Stani!" i odmah zaspi. Alekosu je trebalo dosta vremena da anela ispetlja iz remenja i konopa, te odlui da bi se od udesne tkanine gljive mogla napraviti najraskonija plahta. Takoer je u sredini imala vrlo dovitljivu rupu kroz koju se mogla provui glava, te se gljiva mogla upotrijebiti i kao kuna haljina. Alekos odlui da e je odjenuti na sveev dan ako mu je aneo pokloni i dopusti mu da odree konope. Nebeskoga posjetitelja odnese u svoju kolibu i krene otvoriti veliki paket koji je pao zajedno s njim; sadravao je teku metalnu kutiju s brojanicima i mali stroj. Alekos nipoto nije bio glup, te zakljui kako je aneo vjerojatno donio stroj ne bi li napravio nekakvo vozilo.

Dva dana hranio ga je medom, jogurtom i drugim poslasticama koje je smatrao dostojnima takvoga stvorenja s drugoga svijeta, te se oduevi kad se aneo pone pridizati, trljati glavu i govoriti. Problem je bio u tome to ni rijei nije razumio. Dodue, neke je rijei prepoznao, no ritam anelova govora bijae mu potpuno stran, rijei kao da nisu pristajale jedna drugoj, a govorio je kao da u grlu ima krumpir, a u nosu pelu. Anela je oigledno uzrujalo i razoaralo to je neshvaen, to u Alekosu izazove osjeaj straha i krivnje, premda ni za to nije bio kriv. Bili su prisiljeni posegnuti za sporazumijevanjem pomou znakova i grimasa. Najzanimljivije je kod anela bilo to to bi pri obraanju Bogu ili nekom svecu poeo petljati po metalnoj kutiji i stvarati mnotvo zanimljivih fijuka, psikanja i prasaka. Bog bi mu odgovorio na jeziku anela, a zvuao je tako udaljeno i ukoeno da Alekos prvi put shvati kako je Bogu teko da ga itko uje. Pone prepoznavati rijei koje su se esto ponavljale, na primjer "Charlie", "Bravo", "Wilco" i "Roger". Jo jedna neobinost u vezi sa spodobom bila je to je nosila pitolj, lagani automatik, i mnotvo vrlo tekih eljeznih eera zelenosmee boje s metalnim polugama koje nije smio dotaknuti. Svi aneli koje je dotad vidio na slikama imali su maeve ili koplja, i djelovalo je neobino daje Bog naao za potrebno da se modernizira. Nakon etiri dana aneo pone pokazivati jasne znakove da nekamo eli otii i Alekos koji se borio sa svojom nesklonou da koze prepusti andarteovskim lopovima, kucne se po prsima, nasmijei se i dade znak da ga aneo slijedi. Ovaj to sa zahvalnou prihvati i pokloni mu okoladu, koju Alekos pojede u jednom jedinom zalogaju i poslije osjeti laganu muninu. No, aneo nije htio krenuti za dana i Alekos je trebao priekati do sumraka. Takoer je svoj pleteni padobranski pojas htio zamijeniti za veliku kozju kou. Za Alekosa je to bila najbolja pogodba koju je ikad postigao i spremno je prihvati unato laganoj grinji savjesti to je prevario jednog anela, dodue nenamjerno i uz njegov

pristanak. Metalnu kutiju i mali motor aneo izrui u kozju kou, zavee je konopom i prebaci preko ramena. Alekos je znao daje jedina osoba koja bi mogla razumjeti govor anela doktor lannis, te anela odvede njegovoj kui. Puna etiri dana putovali su po mraku uz, po Alekosovu miljenju, pretjerane mjere opreza, puna tri dana sakrivali su se u vreloj makiji, komari su ih skroz izboli i pokuavali su aptati. inilo se kao daje ovog anela Bog izbacio iz raja zbog ludila. No Alekos nije htio protestirati: aneo je imao vrlo svijetlu kosu, bio je iznimno visok, nevjerojatno izdrljiv i imao sve zube u ustima, pa mu je osmijeh bio vrlo privlaan. Takoer bi se silno namrgodio kad bi u blizini bili talijanski ili njemaki vojnici, iz ega je Alekos zakljuio da se Bog sigurno bori za Grku. U tri ujutro doktora lannisa probudi lagano kucanje po prozoru. Na trenutak osta mirno leati, ljutilo se pitajui kako grana moe initi neto takvo kad nije bilo nikakvoga stabla. Napokon se izvue iz kreveta i otkrauna kure. Ugleda Alekosa, to je samo po sebi bilo neobino, kao i vrlo visokoga svjetlokosoga ovjeka odjevenoga u odoru posebnoga dijela grkog pjeatva. Alekos na doktorovu licu primijeti zbunjen izraz, podigne ruke, slegne ramenima i ree: "Doveo sam vam anela", te ode prije nego to su ga uvukli u prepirku tko je odgovoran za taj in. Aneo se nasmijei i isprui ruku: "Bunniosom mene zovu", ree. Doktor prihvati kroz prozor ponuenu ruku i ree: "Doktor lannis." "Velianstvo, tako vam roda visokoga, mogu li s vama u etiri oka?" Doktor zbunjeno namrti obrve:"to?" udnovati ovjek dade znak da eli ui, a doktor nestrpljivo uzdahne odluivi da mu kae da ode okolo do vrata. No im je kim-nuo, ovjek stavi jednu ruku na prozorski okvir i uskoi unutra. Svoju kou punu opreme istovari na pod i ponovno protrese doktorovu ruku. Ue Pelagija suznih oiju jer je ula buku i ugleda ovjeka odjevenoga u kapu s

resicama, bijelu suknju i duge arape, izvezen prsluk i papue s pomponima, sveano odijelo jednoga kopnenoga dijela Grke. Bilo je strahovito prljavo, no oigledno novo. Pogleda ga u udu i rukom pokrije usta. Razrogaenih oiju upita svojega oca: "Tko je to?" "Tko je to?" ponovi doktor. "Otkud bih ja to mogao znati? Alekos mi je rekao da je aneo, a onda pobjegao. On veli da se zove Bunnios, a govori grki poput krave iz panjolske." Neobini ovjek pristojno se nakloni i rukuje se s Pelagijom. Njezina ruka osta mlohava jer nije mogla prikriti uenje. On se armantno nasmijei i ree: "Divim se, djevo, krasoti i mladosti vaoj." "Ja sam Pelagija", ree ona, te upita oca: "to govori? To nije knjievni grki." "Naravno da nije. A nije ni puki govor." "Misli daje bugarski, turski ili togod slino?" "To je grki iz vremena drevnih", ree ovjek i dometne, "Perik-lo, Demosten, Homer." "Starogrki?" usklikne Pelagija s nevjericom. Povue se od straha da se nala u drutvu duha. Od djetinjstva je sluala priu o Mramornome caru kojega je aneo odveo u peinu, otkud e se jednoga dana vratiti da istjera ugnjetavae. No ovaj ovjek djelovao je od krvi i mesa, a ne od mramora, a to je bila tek glupa legenda. Postojala je jo jedna pria o svjetlokosim strancima sa sjevera koji e donijeti spas. Nikad se ne zna... Doktor se kaiprstom kucne po elu, te uperi trijumfalan pogled. "Englez?" upita on. "Iz Engleske zemlje ja sam", sloi se ovjek. "No tako mi djedovine..." "Dakako da nikomu neemo rei. Molim, moemo li govoriti engleski? Va je izgovor uistinu grozan. Od njega me boli glava. Pelagija, donesi au vode i slatkoga to se jede na licu." Englez se nasmijei, oito s velikim olakanjem. Koje li muke govoriti najpravilniji grki iz klasine gimnazije, a nitko te ne razumije! Reeno mu je da u postojeim okolnostima zvui kao grekofon, a i sam je dobro znao da se novogrki bitno

razlikuje od grkoga s Eto-na, no pojma nije imao da e biti potpuno nerazumljiv. Netko u obavjetajnoj slubi takoer je stekao potpuno krivu predodbu o tome kako se na Kefaloniji odijevaju. "Jedan talijanski oficir spavati u sobi", ree doktor koji engleski nije govorio tako dobro kao to si je utvarao. "I tako, molim lijepo, mi biti tiho." Englez odvee svoju kozju kou i makne revolver. Pelagija se ukoi od uasa. Nikomu ona nee dopustiti da ustrijeli Antonia! ovjek primijeti njezinu zabrinutost i ree: "Mjera opreza. Ne bih elio izazvati odmazdu, osim u sluaju krajnje nude." "pijun?" upita doktor. "pijunaa?" ovjek kimne i ree: "Strogo povjerljivo. Imate li odjeu za mene? Bio bih vam beskrajno zahvalan." Doktor uperi prst u fustanellu: "To ne biti naa odjea s Kefalo-nije." Pokae uokvirenu sliku na zidu s mladim ovjekom koji je na sebi imao hlae do koljena, iroku bijelu vrpcu oko pojasa, mekanu bijelu kapu na glavi i prsluk s dva reda irokih srebrnih puceta. "To biti naa odjea," objasni on, "no samo svean. Odijevati se kao i vi. Ja donijeti odjeu za vas, vi meni dati fustanella, O.K.?" Doktor je oduvijek elio fustanellu, no nikad si je nije mogao priutiti. U potrazi za obinom odjeom, ree: "Hvala ti, Wiston Tzortzil", podiui oi prema nebu kao da je Churchill boanstvo. Jednoga dana sve e iznenaditi na svetkovini. Pone se unaprijed smi-juljiti od radosti. Mange u kapheneionu pomislit e da vie ne eli biti europeizirani alafranga i da se pretvorio u tradicionalistikoga fustanellofora. Pomisli gdje bi mogao nabaviti dotjeranu tradicionalnu lulu, tsibouki, da upotpuni sliku. Nije bilo nimalo lako uvui pijuna u odjeu mnogo manjega mukarca, no, za utjehu, oba su nosila isti broj eira. U zoru zasuka-ni Englez otputova u Argostoli, s manetama na hlaama dopola ruiastih i s kaputom koji nije mogao zakopati. Opremu je nosio u vrei koju mu je takoer nabavio doktor. Ovaj nije mogao dopustiti da Englez ode, a da mu ne prui koristan savjet.

"Posluati, O.K.? Va akcent grozno-grozno. Ne govoriti, razumjeti? Vi utjeti i uiti. Takoer pripaziti na andartes. Oni biti lopovi, ne vojnici, oni kazati oni komunisti, no oni kradljivci. Njih borba ba briga, razumjeti? Talijani O.K., Nijemci ne dobri, shvaa?" I tako e porunik "Bunny" Warren, prekomandiran u SIS iz Kraljevskih zmajeva-straara pokazati iznenaujuu inicijativu i iznimnu drskost smjestivi se u velikoj kui u kojoj su ve bila nastanjena etiri talijanska oficira. Zbunjivao ih je i zaprepatavao pokuavajui s njima komunicirati na latinskom, a svaki bi tjedan pjeaio do naputene brvnare gdje je instalirao svoj radio i svoj punja. Slao je vrlo detaljna izvjea u Kairo, obavjetavajui ih o broju i kretanju trupa, u sluaju da se saveznici ipak odlue na invaziju na Grku, a ne na Siciliju. Bijae to usamljen ivot i boljelo gaje to su ga smatrali luakom, no ludilo je moda bila najbolja krinka. S pojasom punim zlatnika propjeaio je itavu Kefaloniju i sve nauio napamet, a nekoliko se puta uspeo na Aenos da lijepo pozdravi svojega prvoga domaina, koji nikada nije dokraja povjerovao da on nije aneo. Katkad bi se prikladno pridruio Arseniju sveeniku lutalici, te su ga smatrali jo jednim fanatinim religioznim prorokom. Radio ga ni jednom nije iznevjerio. Bio je to Brown B2. Imao je samo dva Loctal vala, antenu koja je izgledala kao konop za suenje rublja, radio je na struju ili na bateriju od est volti i, sa svojih bijednih petnaest kila, predstavljao udo umanjene veliine. 47 Doktor lannis savjetuje svoju ker DOKTOR IANNIS NAPUNI svoju lulu ubitano trpkom mjeavinom koja se u danima okupacije koristila umjesto duhana, ugura je, pripali i povue nerazborito snano. Osjeti otar dim u dnu grla i oi mu iskoe. Pljucne, jednom se rukom uhvati za vrat i estoko se zakalje. Baci lulu na pod i proguna: "Fekalije, obine fekalije. Na to je svijet spao kad sam osuen puiti koprolit! E, pa neu vie puiti!"

U posljednje vrijeme lula mu nije predstavljala utjehu, ve bol. Kao prvo, nije bilo mogue nabaviti ista lule, te je bio prisiljen pretraivati vrt u potrazi za perima. ak je potkupio Lemoni da ode na plau i potrai ih, zbog ega je opet trebao nagovoriti Pelagiju da ispee male medenjake koje je Lemoni oboavala. Pretvorilo se to u opasnost od neograniene i nekontrolirane korupcije. Pokua prere-zati gordijski vor prestavi istiti lulu, no to je rezultiralo udisanjem neopisivo odvratnih, strahovito gorkih i odurno ljigavih hraaka punih hladnih mrvica. Osjeao je muninu poput neprilagoenoga psa koji je pojeo feferone umoene u benzin, i to samo zato da bi puio duhan to je otprilike korespondiralo amaterski izvedenoj tonzilek-tomiji. Osjeao se prevarenim i razdraenim. Njegova lula bila je St. Claude, kupljena u Marseillesu i trebala mu je biti dobar stari drug. Dodue, malo je izgorjela oko ruba, a drak je bio poutio i izgrizen, no nikad ga dotad nije napala s takvom zlobom. Ostavi je na podu i vrati se pisanju: "Otok je pravi dragulj, pa je od vremena Odiseja postao igrakom velikih, monih, omraenih plutokrata. Filozofiji neskloni Rimljani, neprosvijeeni u svim umijeima osim u robovlasnitvu i vojnim osvajanjima, opljakali su grad Sami i izmasakrirali njegovo stanovnitvo koje je etiri mjeseca prualo herojski otpor. Tako zapoinje njegova dugaka i alosna povijest promjene vlasnika, koji su otok poklanjali jedni drugima. Istodobno su ga neprekidno pljakali gusari zlorabljenoga Sredozemlja. Otok je tako kontinuirano pustoen, otok iji je slavni glazbenik Melampus osvojio nagradu za citru na Olimpijskim igrama davne 582. prije Krista. Od rimskih vremena jedina naa nagrada bijae preivljavanje." Doktor zastane i podigne lulu s poda, zaboravivi trenutke kad je se zauvijek okanio. Uvijek isti problem: to zapravo nije bila povijest, ve alopojka. Ili tirada. Ili filipika. Odjednom mu sine prosvjetlju-jua pomisao kako se moda ne radi o tome da on nije u stanju napisati povijest, ve daje Povijest Sama Po Sebi Neispisiva. Zadovoljan dubokim implikacijama

svoje misli, nagradi se dubokim dimom iz lule, to ponovno izazove nezaustavljiv napadaj bolnoga kihanja i kaljanja. Obuzet srdbom, ustane i naumi prelomiti lulu na dva dijela. U trenutku kad je kanio to uiniti, nadvlada ga osjeaj preventivne panike. injenica je da je Prestati Puiti bilo Nepojmljivo poput Povijesti. Postalo je jasno da e se on i njegova lula nekako trebati nagoditi. Pozove Pelagiju, koja je licom paljivo vadila talog jutarnje kave iz alica da bi ga ponovno mogli upotrijebiti. Situacija s kavom bijae jednako kritina kao i s duhanom. "Keri," ree on, "otopi malo meda u konjaku, a zatim umijeaj ovaj duhan. Ovako se ne da podnijeti. Izaziva kihanje i davljenje." Pelagija ga kiselo pogleda i uzme ponuenu limenku. Upravo se spremala krenuti, kad otac pridoda: "Nemoj jo ii, trebamo o neem razgovarati." Doktor osta iznenaen. O emu elim s njom razgovarati? upita se. Kao da je ispabirio neke dojmove, neke dojmove o kojima je trebalo raspraviti, no jo se nisu istaloili u sustavne misli. Pelagija sjedne nasuprot njemu, ukloni zalutale pramenove koji bi joj iz navike pali na lice i upita: "to je, papakis?" Pogleda je kako sjedi ruku prekrienih u krilu, s izrazom iekivanja u oima i smjernim osmijehom na usnama. Njezin privid slatke nevinosti podsjeti ga na ono to je elio rei. Svatko, a posebno ki koja uspijeva djelovati tako djevianski i slatko, oigledno ini psine i svinjarije. "Pelagija, nije mi promaklo da si se zaljubila u kapetana." Ona se strahovito zacrveni, djelujui potpuno uasnuto, i pone zamuckivati: "U kapetana?" ponovi ona glupavo. "Da, u kapetana, naega nezvanoga, no armantnoga gosta. Onoga koji svira mandolinu na mjeseini i donosi ti talijanske slastice za koje misli da ih nije uputno podijeliti sa svojim ocem. Ovoga potonjega pak dri slijepim i glupim." "Papakis", usprotivi se ona previe iznenaena da doda bilo kakvu suvislu codu svojem uskliku.

"ak su ti vrat i ui pocrvenjeli", primijeti doktor, uivajui u njezinoj velikoj neprilici i namjerno je jo vie potpaljujui. "Ali, papakis..." Doktor vrlo rjeito odmahne svojom lulom. "Uistinu ovo nema smisla poricati niti raspravljati, jer je vie nego oigledno. Dijagnoza je postavljena i potvrena. Trebali bismo raspravljati o implikacijama. Usput, oigledno je i on zaljubljen u tebe." "Papas, on nita takvo nije rekao. Zato me pokuava ozlovoljiti? Poinjem se ljutiti. Kako moe rei takvo to?" "Tako treba, srano", on e zadovoljno. "To je moja ki." "Udarit u te, ozbiljno." Nagne se naprijed i uzme jednu njezinu ruku. Ona skrene pogled u stranu i jo se vie zacrveni. Bilo mu je toliko svojstveno daje totalno razbjesni, a zatim je naglo presijee njenom gestom. Bio je nemogu otac, u jednom trenutku nesuvisla mjeavina strogih naredbi, u drugom lukav i laskav, u treem uzvien i aristokratski rezerviran. "Ja sam doktor, ali i mukarac koji je dosta toga proivio i vidio", ree doktor. "Ljubav je oblik ludila s vrlo preciznim klinikim simptomima koji se esto ponavljaju. Pocrveni u njegovoj prisutnosti, vrzma se tamo gdje oekuje da e se pojaviti, pomalo si mutava, smije se previe i bez razloga, postaje odvratno enskasta, a on smijeno galantan. I ti si malo poblesavila. Neki dan poklonio ti je ruu, a ti si je stavila na preanje u moju knjigu simptoma. Da nisi zaljubljena i da si razumnija, stavila bije u neku drugu knjigu kojom se ne koristim svaki dan. Mislim daje posve prikladno to se rua nala u poglavlju o erotomaniji." Pelagija nasluti da e joj se svi snovi iznenada sruiti. Sjeti se povjerljivoga savjeta svoje tetke: "Ako ena eli postii uspjeh, prisiljena je plakati, neprestano prigovarati ili se srditi. Mora biti spremna da to godinama ini, jer ona je lako odbacivo vlasnitvo mukaraca u obitelji, a mukarcima, kao i stijenama, treba mnogo vremena da se istroe." Pelagija pokua plakati, no fiziki je u tome sprijei sve vea panika. Odjednom ustane, pa jednako naglo sjedne. Slutila je da

e se pod njom otvoriti ponor, a vojska Turaka u obliju njezina oca spremno e je gurnuti niz provaliju. Njegovo hladno seciranje njezina srca kao daje ve rasprilo aroliju u njezinoj mati. No doktor lannis joj stegne ruku, ve se kajui zbog svojega gruboga humora, a na saaljenje ga potakne i sama nesporna injenica daje dan opet prekrasan. Vrak jednoga kaiprsta zarotira oko jednoga brka i hladno zapazi nastojanje svoje keri da proizvede suzu. Zapone podulji monolog: "ivotna je istina da obiteljska ast poiva na ponaanju ena. Ne znam zato je tomu tako, a moda negdje drugdje stvari drugaije to je. No mi ivimo ovdje, i to je znanstvena konstatacija, ba kao i injenica da je u sijenju na Aenosu snijeg i da nemamo rijeka. Nije da mi se kapetan ne svia. Dakako, pomalo je lud, to se moe jednostavno objasniti injenicom daje Talijan, no nije toliko lud da bude potpuno smijean. U stvari, jako mi se svia, a to to svira mandolinu poput anela u velikom dijelu ublaava injenicu da je stranac." Tu se doktor upita je li konstruktivno odati sumnju da kapetan pati od hemoroida. Otkrivanje fizikih mana i slabosti esto djeluje poput protuotrova ljubavi. Iz potovanja prema Pelagiji, odlui da to ne uini. Na kraju krajeva, psee govno ne podmee se u Afroditin krevet. Nastavi: "No zapamti da si zaruena za Mandrasa. Toga se jo sjea, zar ne? Tehniki gledano, kapetan je neprijatelj. Moe li zamisliti muke kojima bi te drugi izloili kad prosude da si se odrekla ljubavi domoljubnoga Grka zbog jednoga osvajaa, jednoga tlaitelja? Proz-vat e te kolaboracionalisticom, faistikom kurvom i tota drugo. Ljudi e te gaati kamenjem i pljuvati, to zna, zar ne? Ako s njim eli ostati, morat e otii u Italiju, jer ovdje moda ne bi bila sigurna. Jesi li spremna napustiti ovaj otok i ove ljude? to zna o tamonjem ivotu? Misli li ti da Talijani znaju pripremiti pitu od mesa i da imaju crkve posveene svetom Gerasimu? Ne, nemaju.

Jo neto. Ljubav je prolazno ludilo, izbija poput vulkana, a zatim splasne. A kad splasne, mora donijeti odluku. Treba odrediti jesu li vam se korijeni toliko isprepleli da se vie ne moete rastati. Jer to je ljubav. Ljubav nije kad ostane bez daha, kad si uzbuena, ljubav nije javno priznanje vjene strasti, to nije udnja za neprestanim spajanjem, to nije kad lei budna itavu no i zamilja kako ti ljubi svaki dio tijela. Nemoj se crvenjeti, govorim ti to je istina. To je samo zaljubljenost, i to moe svaka budala. Sama ljubav je ono to preos-taje kad mine zaljubljenost, a to je i vjetina i sretna okolnost. To je postojalo izmeu tvoje majke i mene, imali smo korijene koji su podno zemlje teili jedni drugima, i kad je sav draesni cvat spao s naih grana, ustanovili smo da smo jedno, a ne dva stabla. No katkad latice otpadnu, a korijenje se ne ispreplele. Zamisli da se odrekne svojega doma i svojega naroda, a nakon samo est mjeseci, nakon godinu dana, nakon tri godine shvati kako stabla nemaju korijenje i kako su se prevrnula. Zamisli oaja. Zamisli tamnovanja. Kaem ti da se za kapetana ne moe udati sve dok se naa domovina ne oslobodi. Grijeh se moe oprostiti tek kada grenik prestane grijeiti, jer ne moemo si dopustiti da progledamo kroz prste dok se on jo ini. Priznajem tu mogunost, tovie, bio bih time zadovoljan. Moda vie ne voli Mandrasa. Moda jednu jednadbu treba izjednaiti, tako daje sjedne strane ljubav, a s druge sramota. Nitko ne zna gdje je Mandras. Moda nije meu ivima. No, to znai da se u tvojem sluaju radi o ljubavi koja e trebati ekati neodreeno vrijeme. Pelagija, i ti i ja znamo da ljubav koja se odgaa pojaava udnju. Ne, ne gledaj me tako. Nisam neuk ni glup, i nisam od juer. Takoer sam doktor i ne bavim se nemoguim moralnim pravilima, ve dokazivim injenicama. Nitko me ne moe uvjeriti da se mlada, zgodna, obrazovana i razborita osoba ne moe uspaliti. Zar misli da ne znam kako mlade djevojke udnja moe prodrijeti? ak sam se pomirio s mogunou da je i moja draga kerkica u takvome stanju. Ne sputaj glavu, ne bi se trebala stidjeti. Nisam ja sveenik, ja sam doktor, moj

je pristup antropoloki, a, uostalom, kad sam ja bio mlad... No, dosta o tome. Dopusti da kaem da nisam spreman na licemjerje, niti u se pretvarati da odjednom patim od amnezije. No to nam zadaje dodatne probleme, zar ne? Kad poludimo, izgubimo samokontrolu. Postajemo opsjednuti. Nai preci odluili su zato kontrolirati prirodno ludilo mladih obiljeivi ga kao sramotu. Zbog toga u nekim mjestima jo uvijek vjeaju zamrljanu plahtu nakon prve brane noi. Prologa tjedna vidio sam jednu u Assosu kad su me pozvali zbog prijeloma ruke, sjea li se? Kad nas ne bi tjerali da se stidimo zbog neeg tako krasnog, nita drugo ne bismo inili, samo bismo vodili ljubav. Ne bismo radili, bili bismo preplavljeni djecom, i zbog toga ne bi bilo civilizacije. Ukratko, jo bismo bili u piljama i neprestano se meusobno parili. Da nismo rezervirali vrijeme i mjesto i zabranili tu aktivnost u drugo vrijeme i na drugim mjestima, ivjeli bismo kao psi, a u naem ivotu ne bi bilo ni ljepote ni mira. Pelagija, ne elim ti rei da se mora stidjeti. Ja sam doktor, ne tvorac civilizacije koji eli da ljudi prestanu uivati ne bi li se podiglo selo. No zamisli da ostane u drugom stanju! Prestani se praviti da si okirana, tico zna to se moe dogoditi kad te obuzme strast? Sve je to mogue, to su prirodne posljedice prirodnoga ina. to misli, to bi se dogodilo? Pelagija, ne bih ti pomogao da pobaci dijete, premda to znam uiniti. Da budem otvoren, ne bih sudjelovao u ubojstvu nevinaca. to bi ti uinila? Otila jednoj od onih babica ili mudrijaica koje ubiju pola svojih klijentica, a kod ostalih izazovu prerani sterilitet? Bi li rodila dijete, a zatim ustanovila da se nijedan mukarac nikada nee oeniti tobom? Vjeruj mi, mnoge takve ene zavre kao prostitutke, jer odjednom shvate da nemaju to izgubiti i da nema naina da im dua i tijelo ostanu jedno. No, Pelagija, ne bih te ostavio dokle god ivim, ak ni u takvim okolnostima. No zamisli da umrem. Nemoj praviti grimase, priroda je svima predodredila smrt, tu se nita ne moe. A

to ako se kapetan ne moe oeniti tobom jer mu to vojska brani? to onda? Jesi li svjesna toga da postoje rune bolesti koje prate ovakvo nepromiljeno ponaanje? Moe li biti potpuno sigurna da na kapetan ne posjeuje bordel? Mladi mukarci tu su beskrajno podmitljivi, ma koliko inae asni bili, a vojska im samo olakava s bordelom koji im je organizirala. Zna li to sifilis moe izazvati? Izaziva raspadanje tijela, a um moe poludjeti. Izaziva sljepilo. Sifilitiari donose na svijet slijepce i kretene. to ako kapetan tamo zalazi, sklopi oi i zamilja da si mu ti u naruju? To je vrlo vjerojatno, premda me boli kad to kaem, ali mladii su takvi." Pelagija pone roniti prave suze. Nikada se nije osjeala toliko smlavljenom i posramljenom. Sve njezine ruiaste snove otac je sveo na zdrav razum i na medicinske trice. Pogleda ga kroz suze i vidje kako je gleda sa silnom samilou. "U kripcu si," naprosto e on, "oboje si nas dovela u kripac." "Sve tako ocrnjuje", prigovori mu ona s gorinom. "Ne zna ti kako je to." "Mnogo sam toga proao s tvojom majkom", odgovori on. "Onaj je bila zaruena s drugim. Znam ja kako je to. Zato ti i govorim kao| ovjek ovjeku, i zato ne koraam gore-dolje, niti viem na tebe niti| ti sve branim, kao to ocu dolikuje." "Dakle, ne brani sve?" ona e puna nade. "Ne, ne branim sve. Kaem ti da mora jako paziti to ini, i mo- j ra se asno ponijeti prema Mandrasu. To je sve. U svemu tome tre-1 ba vidjeti dobru stranu. to bolje bude poznavala kapetana, to e ] vie biti u stanju odrediti imate li korijenje koje se podno zemlje moe ispreplesti. Nemoj mu uope poputati. Nemoj mu se podati. Tvoje oi tako nee zakriti ludilo koje ne moe kontrolirati, i tako e nauiti vidjeti ga onakvim kakav jest. Shvaa li?" "Papakis," ona e njeno, "kapetan me nikada nije pokuao osramotiti." "Dobar je on ovjek. Zna da se nalazi u nepovoljnom poloaju. Moli se za osloboenje otoka, Pelagija, jer tada e sve biti mogue."

Pelagija ustane i uzme limenku duhana. "Med i konjak?" tiho upita, a njezin otac kimne i ree: "Nemoj se zbog bilo ega to sam rekao osjeati ponienom. Nisam te elio uznemiriti. I ja sam neko bio mlad." "Znai, u tvoje vrijeme nije ba sve bilo drugaije", zagriljivo e ona dok je izlazila iz sobe. Njezin se otac zadovoljno nasmijei ovomu partejskome pogotku i vrlo oprezno povue dim iz lule. Ocijenio je da drzak odgovor njegove keri dokazuje kako se ne osjea ponienom. Vjerojatno je lake biti otac negoli povjesniar. Vrati se svojem snopu papira i napie: "Otok je preao u ruke Bizantskoga Carstva, ija je dobra strana bila to to je grko, a mana to to je bizantsko." 48 La Scala ISTINA JE, ANTONIO, neki tvoji ljudi organizirali su reket, a to po mojem miljenju i po miljenju mojih drugova oficira baca runo svjetlo na tebe. Ne na tebe osobno, ve na talijansku vojsku. To je skandal, ba kao i onaj pamflet o Duceu koji svi itaju. To su simptomi iste bolesti." Corelli se okrene Carlu: "Je li tono to to Giinter govori?" "Ne pitaj mene. Trebao bi pitati Grke." "latre," pozove Corelli, "je li istina?" Doktor izie iz kuhinje, gdje je oprezno otrio stare skalpele na brusu i upita: "Je li tono to?" "Da neki nai vojnici tokicama kupuju robu od ljudi koji gladuju, a zatim dou drugi i konfisciraju tokice jer su steene na nezakonit nain." "Nisu to 'drugi'," ree doktor, "to je druga polovica iste bande. Sve je to savren krug. Stamatis se tako opekao proli tjedan. Izgubio je vrijedan sat i dva srebrna svijenjaka, a zavrio bez tokica i praznoga eluca kao i prije. Vrlo domiljato." Doktor se okrene da ode, a zatim se zaustavi: "Jo neto, vai vojnici kradu povre iz gredica. Kao da svi ne umiru od gladi." "Mi Nijemci ne radimo takve stvari", filistarski e Giinter Weber, uivajui u schadenfreude na Corellijev raun. "Nijemci ne znaju pjevati", Corelli e k'o iz topa, bez ikakve veze s onim to je prethodilo. "U svakom sluaju, dat u to ispitati i staviti toku na itavu priu. ao mije."

Weber se nasmijei. "Poznat si po tome to brani prava Grka. Katkad se pitam, zna li zato si ovdje." "Nisam ovdje da budem svinja", ree Corelli, "i, da budem sasvim iskren, nije mi to ugodno. Pokuavam se uvjeriti da sam na feri-jama. Ja nemam nikakvih prednosti, Guntere." "Prednosti?" "Da. Ne uivam tu prednost da mislim kako su ostale rase manje vrijedne od moje. Ne osjeam da na to imam pravo." "To je znanstveno pitanje", ree Weber. "Znanstvena injenica je neizmjenjiva." Corelli se namrti: "Znanost? Marksisti misle da su znanstvenici, a uvjerenja su im dijametralno suprotna vaima. Briga me za znanost. Ona je sporedna. Moralnije princip neizmjenjiv, a ne znanstvena injenica." "Imamo razliita miljenja", Weber e ljubazno. "Po meni je vie nego oigledno da se etika mijenja paralelno sa znanou. Etika se promijenila zbog darvinistikih teorija." "U pravu si, Giinter," ubaci se Carlo, "no nama se to ne mora sviati. Meni se ne svia, a ne svia se ni Antoniu, u tome je stvar. Znanost barata injenicama, a moral vrijednostima. Oni nisu isto i ne sjedinjuju se. Nitko nee pronai vrijednost na stakalcu mikroskopa. Moda je, primjerice, istina da su Zidovi zli ili manje vrijedni, otkud bih ja to znao? No zato bismo zbog toga prema njima trebali biti nepravedni? Ne shvaam to rezoniranje." "Sjea li se", ree Weber naslonivi se, "kako si na mene potegnuo pitolj kad sam namjeravao utuci kunu daje oderem? Nisam je ubio. U svakom sluaju, nisam znao da je kuni ljubimac. S pitoljem se nisam mogao prepirati. To je novi moral. Snazi nisu potrebna nikakva opravdanja i nita ne treba objanjavati. Kao to rekoh, to je darvinizam." "No povijesti treba pruiti objanjenja," ree Corelli, "u protivnom e biti osuena. To je takoer pitanje unutranjega mira. Sjea li se kad je onaj topniki podoficir pokuao silovati djevojku koja je navodno udotvorno izlijeena? Zvala se Mina. Zna li zato sam ono uinio?" "Misli, zato si ga natjerao da gol golcat stoji na suncu u stavu mirno, s limenom kacigom i naprtnjaom?"

"Naprtnjaom punom kamenja. Da. Uinio sam to jer sam zamislio da mi je ta ena sestra. Uinio sam to jer sam se osjeao mnogo bolje kad se dobro ispekao. To je moj moral. Zamislim da se radi o neem osobnom." "Dobar si ovjek," ree Giinter, "to ti priznajem." "Usput budi reeno, nisam ti dao da utue Psipsinu da ti spasim ivot", ree Corelli. "Da te nisam zaustavio, Pelagija bi te ubila." "Ghhhh", pijuckao je Weber, pravei se da davi sebe samoga. "Gdje je Pelagija? Mislio sam da voli kad pjevamo." "Voli, no ne osjea se ugodno kao jedina ena meu samim dekima. Pretpostavljam da slua u kuhinji." "Nije istina", viknu ona. "Tu si, dakle", ree Weber. "Antonio je upravo rekao da bismo trebali dovesti nekoliko djevojaka iz ae Rosetta, zbog ravnotee u broju. to misli o tome?" "Moj bi otac izbacio La Scalu i trebali biste ponovno pjevati u lat-rinama." "Mogli bismo se vratiti u dvojima oklopnim kolima", ree Weber. Pogleda lica oko sebe koja se nisu nasmijeila na njegovu primjedbu i ree: "ala mala." "Naa oklopna vozila ne bi se uspjela uspeti," jedan e bariton, "trebali bismo posuditi vaa." "Ma nemoj," jedan e tenor, "idu odlino ako se makne oklop. Hajde da neto zapjevamo." "La Giovinezza", Weber e gorljivo, no ostali zagunae. "O.K., O.K., donijet u svoj gramofon iz auta i svi moemo zapjevati s Mar-lene." "A poslije moemo pjevati ljubavne pjesme," ree Corelli, "jer no je prekrasna i sve je tako mirno, pa bismo trebali biti malo romantiniji." Weber ode do svojega dipa, te se poput ponosnoga gazde vrati s gramofonom. Poloi ga na stol i zakrene iglu prema dolje. Zau se zvuk slian gibanju dalekoga mora, a zatim uvodni borbeni taktovi 'Lili Marlene'. Dietrich zapjeva glasom prepunim apatine melankolije, svjetovnosti, spoznajne sjete

i ljubavne enje. "O," usklikne Weber, "ona je utjelovljenje seksa. Sav se topim." Neki deki zapjevae pjesmu, a Corelli pomalo pone svirati melodiju na mandolini. "Antoniji se to svia," ree, "Antonia e zapjevati." Pone uvoditi kolorature, a zatim dijelove s brzim radom prstiju koji ispunjahu raspon meu notama. Kod posljednjega stiha zasvira tremolo koji se u diskantu vine ponad glazbe, uljepa ga vragolastim glissandima, cezurama i ritirandima, ambiciozno dosegne najvii i najtanji ton instrumenta, a zatim se naglo i ugodno vrati zvonkom srednjem rasponu tree i etvrte ice. U selu ljudi prestadoe obavljati svoje poslove i sluae Corellija kako ispunjava no. Kad je muzika prestala, oni uzdahnue, a Kokolios ree svojoj eni: "Jest daje luak i digi, no u prstima su mu slavuji." "Bolje nego da sluam tebe kako hre i prdi itavu no", ona e. "Proleterski prdac milozvuniji je od buroaske pjesme", ree on, na to ona iskrivi lice i ree: "Pustih li snova." Pelagija napusti kuhinju, a njezina vitka silueta djelovala je poput nekog duha u priguenome svjetlu svijee iz kuhinje. "Molim, odsvirajte to jo jednom", zatrai ona. "Bilo je prekrasno." Izie i pogladi polirano drvo Weberova gramofona. Ureaj je predstavljao jo jedno udo modernoga svijeta, poput Corellijeva motora, koje je u svijet Kefalonije pristiglo u ratnim godinama. Bijae to neto fino i velianstveno usred gubitaka i razdvajanja, oskudice i straha. "Svia li vam se?" upita Weber, a ona sjetno kininu. "U redu," nastavi on, "prije odlaska kui, nakon rata, ostavit u ga vama. Moete ga zadrati. To bi me jako radovalo, a vi ete se uvijek sjeati Giintera. Bez problema u u Beu nabaviti drugi, a vi ga primite u znak isprike Psipsini." Pelagija je bila dirnuta, gotovo presretna. Pogleda nasmijeenoga mladia u elegantnoj uniformi, podiane kose i smeih oiju, te je ispuni zadovoljstvo i zahvalnost. "Tako ste dragi", ree i poljubi ga posve prirodno u obraz.

Deki iz La Scale poee buno odobravati, a Weber se zacrveni i rukama sakrije oi. 49 Doktor savjetuje kapetana DOKTOR i KAPETAN sjedili su unutra za kuhinjskim stolom. Potonji je uklanjao icu koja mu je pukla na mandolini i jadikovao to ne moe nabaviti novu. "A kirurka ica?" upita doktor nagnuvi se naprijed da pregleda pokojnu strunu kroz svoje naoale. "Mislim da imam icu iste debljine." "Mora biti ista", odgovori Corelli. "Ako je predebela, icu treba nategnuti iznad kapaciteta instrumenta, pa se prepolovi. Ako je pretanka, previe je labava za fini ton i klopoe na prenici." Doktor se nasloni i uzdahne. Iznenada upita: "Namjeravate li se ti i Pelagija vjenati? Kao njezin otac, mislim da imam pravo na odgovor." Kapetana toliko zaprepasti otvorenost pitanja daje ostao bez odgovora. Cijela stvar mogla je funkcionirati samo uz pretpostavku da se o njoj ne govori otvoreno; cijela stvar mogla je funkcionirati pod uvjetom da ostane najskrovitija tajna koju svi znaju. U oaju pogleda doktora, a usta mu se nijemo pomicahu, kao u nepromiljene ribe koju je val iznenada bacio u pjeano udubljenje. "Ne moete ovdje ivjeti", ree doktor. Uperi prst u mandolinu. "Ako eli biti glazbenik, ovo vam sigurno nije dobro mjesto. Trebali biste se vratiti kui, ili otii u Ameriku. A ja ne vjerujem da bi Pelagija mogla ivjeti u Italiji. Ona je Grkinja. Usahla bi poput cvijeta liena svjetlosti." "Ah", ree kapetan u nedostatku suvisloga i spremnoga odgovora. "Istina je," ree doktor, "znam da o tome nisi razmiljao. Talijani uvijek djeluju ne razmiljajui, to je sjaj i bijeda vae civilizacije. Nijemac mjesec dana unaprijed planira svoju uskrsnu stolicu, Britanci sve planiraju unatrag, pa uvijek djeluje kao da se sve dogodilo upravo onako kako su eljeli. Kad Francuzi rade planove, ini se da istodobno tulumare, a panjolci... tko e ga znati. U svakom sluaju, Pelagija je Grkinja, u tome je stvar. Dakle,

moe li to funkcionirati, ak i ako zanemarimo oigledne prepreke?" Kapetan odmota iani vor na vijku i odgovori: "Oprostite, ali nije stvar u tome. Radi se o neem mnogo osobnijem. Dottore, dopustite da vam se povjerim. Pelagija mije rekla da smo nas dvojica vrlo slini. Ja sam opsjednut svojom glazbom, a vi ste opsjednuti svojom medicinom. Obojica smo si postavili cilj i nijednomu nije vano to drugi misle o nama. Ona me mogla zavoljeti samo zato to je prije toga zavoljela ovjeka slinoga meni. A taj ovjek ste vi. Dakle, sporedno je jeste li Grk ili Talijan." Doktora ta hipoteza toliko dirne, te mu se u grlu pojavi knedla. Proguta je i ree: "Ti nas ne razumije." "Dakako da vas razumijem." Doktor lannis se pomalo ozlovolji, pa tako i raesti: "Ne, ne razumije. Misli li da e dobiti slatku poslunu djevojku i da e vam put biti posut ruama? Sjea li se da si me pitao zato se Grci smijee kad su ljuti? E, pa, mladiu, neto u ti rei. U svakome Grku, bio on mukarac, ena ili dijete, kriju se dva Grka. Za njih imamo ak i tehnike nazive. Oni su na sastavni dio, neizbjean poput injenice da svi piemo poeziju i da svi mislimo da znamo sve to se ima znati. Svi smo gostoljubivi prema strancima, svi za neim eznemo, nae majke s odraslim sinovima postupaju kao s djeicom, nai sinovi sa svojim majkama postupaju kao da su svetice, a tuku svoje ene, svi mrzimo samou, kad sretnemo nepoznatu osobu, elimo znati jesmo li u rodu, kad god moemo, koristimo se najduljim rijeima koje znamo, svi naveer idemo u duge etnje ne bismo li zavirivali u tua dvorita, svi mislimo da smo najbolji. Shvaa?" Kapetan je bio zbunjen: "Nita mi niste rekli o dva Grka u svakome Grku." "Nisam? Valjda sam se udaljio od teme." Doktor ustane i pone koraati unaokolo, rjeito gestikulirajui svojom desnom rukom i steui lijevom svoju lulu. "uj, proputovao sam cijeli svijet. Vidio sam Santiago de Chile, angaj, Stockholm, Adis Abebu, Sydney, sve gradove svijeta. Sve

vrijeme uio sam kako biti doktor, i mogu rei da ovjek pokae svoje pravo lice tek kad je bolestan ili ozlijeen. Tada na povrinu izbiju prave osobine. Gotovo uvijek plovio sam na brodovima s preteito grkom posadom. Shvaa? Mi smo narod prognanika i pomoraca. elim rei, Grke poznajem bolje od veine ljudi. Najprije u ti opisati Helena. On posjeduje svojstvo koje nazivamo 'sofrozini'. Taj Grk izbjegava neumjerenost, zna svoje granice, kontrolira svoju estinu, tei za harmoninou i njeguje osjeaj sklada. Vjeruje u razum, duhovni je nasljednik Platona i Pitagore. Ne vjeruje svojoj prirodnoj impulzivnosti i sklonosti promjenama zbog promjena kao takvih, i namee si disciplinu da izbjegne spontan gubitak kontrole. Voli obrazovanje kao takvo, ne uzima u obzir novac i mo pri neijoj procjeni, savjesno potuje zakon, ne vjeruje da je Atena jedino vano mjesto na svijetu, mrzi neastan kompromis i smatra se istinskim Europljaninom. To smo naslijedili od svojih drevnih predaka." Zastane, otpuhne dim lule i nastavi: "No, uz Helena, prisiljeni smo ivjeti i s Romoijem. Kapetane, ta rije izvorno je oznaavala 'Rimljanina', i ova svojstva nauili smo od vaih predaka koji tijekom svoje viestoljetne vladavine nikada nisu postigli nikakvo tehniko otkrie, a podjarmili su mnoge narode potpuno zanemarujui etiku. Romoi su nalik na vae faiste, pa bi ti trebali biti dobro poznati, no ini mi se da ti osobno ne dijeli njihove poroke. Romoi su improvizatori, tee moi i novcu, nisu racionalni jer djeluju instinktivno i intuitivno, pa sve zabrljaju. Ne plaaju poreze i potuju zakon samo kad nemaju izbora, obrazovanje shvaaju kao oblik napredovanja, uvijek e se odrei ideala zbog vlastite koristi, vole se opijati, plesati, pjevati i jedan drugomu razbijati flae na glavi. A njihova pokvarenost i brutalnost nadmauju vae plinske komore za lokalno etiopsko stanovnitvo ili bombardiranje poljskih bolnica Crvenoga kria. Jedina zajednika toka dvaju lica Grka jest mjesto na kojem stoji natpis "domoljublje". I Romoi i Helen spremni su ginuti za Grku, no Helen e se boriti mudro i humano, dok e Romoi upotrijebiti svaku ispriku i

barbarizam, te sa zadovoljstvom poslati u smrt vlastite ljude, ba kao va Mussolini. U biti, svoju slavu mjere brojem ljudi koje su poslali u smrt, a pobjeda bez prolijevanja krvi ravna je razoaranju." Kapetan je bio vrlo skeptian: "to zapravo elite rei? elite li rei da Pelagija ima lice koje ne poznajem i koje bi me okiralo kad bih ga upoznao?" Doktor se nagne naprijed i prstom probode zrak: "Tono. I jo neto: i ja imam to lice. Nikada ga nisi vidio, no imam ga." "Oprostite, dottore, ali ne vjerujem vam." "To mi je jako drago. No u svojim svjetlijim trenucima znam to je istina." Meu dvojicom mukaraca zavlada tiina, a doktor sjedne za stol da ponovno pripali svoju lulu koja je odbila suradnju, ispunjena odvratnom mjeavinom podbjela, ruinih latica i drugih trava koje ni izdaleka nisu nalikovale na duhan. Pone kalj ati i sav se zapljucka. "Volim je", Corelli e konano, kao da je to rjeenje problema, to je u njegovu sluaju bilo tono. Odjednom posumnja: "Bojite se da ete je izgubiti, zar ne? Pokuavate li me obeshrabriti?" "Pa onda biste trebali ivjeti ovdje. Kad bi otila u Italiju, ubila bi je enja za domom. Poznajem svoju ker. Moda bi trebao birati izmeu nje i glazbene karijere." Doktor napusti sobu, vie zbog retorikoga efekta negoli zbog nekog drugog razloga, a zatim se ponovno vrati. "Jo neto. Ovo je drevna zemlja, dvije tisue godina prati nas klanje. rtve, ratovi, ubojstva, samo neprirodna smrt. Tolika mjesta puna su ogorenih duhova i svatko tko im se priblii ili ivi u njihovoj blizini postaje ma-loduan ili lud. Ne vjerujem u Boga, kapetane, i nisam praznovjeran, no vjerujem u duhove. Na ovome otoku imali smo masakre u amiju i u Fiskardu i pitaj Boga gdje ih sve nije bilo. Bit e ih jo. To je samo pitanje vremena. Nemoj stoga nita planirati." 50 Hijat SAVEZNICI su SE iskrcali na Siciliju iz stratekih razloga i time iznevjerili svojega najstarijega i najhrabrijega saveznika

- Grku. Komunistima su dali godinu dana da pripreme pu i godinu dana graanskoga rata. ELAS je unitio EKKA, a EDES stjerao u zapeak tako udaljen od sredita moi da e njihov voa Zervas cijeloga ivota zamjerati Britancima na izdaji. Saveznici su se opredijelili za ilu kucavicu u Italiji i ostavili po strani maleni narod koji je Europi podario kulturu, zamah i srce. Od BBC-ja ljutiti Grci saznali su sve o propasti faizma u Italiji i eljeli znati zbog ega su zanemareni. Britanski oficiri za vezu nemono i razoarano lomili su ruke gledajui kako se zemlja raspada. Komunisti u grkoj vojsci u Siriji pod-jarivali su pobunu koja je odgodila pobjedu u Italiji. Upravo tada zapoinje hladni rat i sputa se eljezna zavjesa. Na zapadu jenjava divljenje sovjetskomu junatvu i postaje oigledno da e jedan oblik faizma zamijeniti drugi. U Britaniji i Americi u poetku nitko nee povjerovati kako komunisti u Grkoj ine zvjerstva nevjerojatnih razmjera. Novinari e ih povezati s desniarskom propagandom, a zaprepateni Grci s odmetnutim Bugarima. No u neka mora, ako ve ne u Jonsko, vratilo se vrijeme uda i osebujnosti. Za vrijeme operacija "Noina arka" Britanci e se zatei u ometanju povlaenja sila Osovine pomou beaufightera i kanua, te eljezni obru prerasta u eljezni kavez. Lezbos preuzimaju komunisti i proglaavaju nezavisnu republiku. Na Kiosu je otkrivena Ges-tapova kua u kojoj su ljude prisiljavali da provedu no s kosturom u podrumu. Njemaki zapovjednik izreetan je paljbom iz mitraljeza dok je vodio ljubav sa svojom ljubavnicom. Britanci su ustanovili daje Inousija otok na kojemu svi odlino govore engleski, a zovu se Lem-mos ili Pateras. Napadai su ubili zapovjednike na Nisiru, Simiju i Piskopiju, a Patrick Leigh-Fermor i Billy Moss oteli su zapovjednika Krete. Na Tiri napadai su ubili dvije treine garnizona a pritom izgubili dva ovjeka. Na Kreti su pak unitili dvjesto tisua galona goriva. Na Mikonosu i Amorgosu unitene su radiopostaje, a petero je ljudi uhapsilo njih sedmero. Na Kiosu je aica pripadnika Kraljevske mornarice unitila dva razaraa premda se lokalni andartei, suprotno dogovoru,

nisu pojavili jer "vie nisu bili zainteresirani". Mrzili su sudjelovati u napadima koje bi planirao netko drugi i odbijali sudjelovanje ak i kad bi ideja pala na um nekomu od njihovih lanova. Na Samosu se tisuu Talijana predalo Mauriceu Cardiffu i dvadeset trojici vojnika, a zatim sjelo za doruak; Cardiff je ustanovio da zbog neobjanjivih razloga svi lokalni lijenici govore francuski. Na Naksosu se njemaki zapovjednik pogrekom predao; izves-lao je da pozdravi brod na kojemu se, kako mu se inilo, vijorila crvena svastika, no radilo se o zastavi engleske trgovake mornarice. Pao je u tako teku depresiju i tako je gorko plakao da ga je posada pokuavala udobrovoljiti poduavajui ga "ovjee ne ljuti se". U to vrijeme jedna funta vrijedila je dvije tisue milijuna drahmi, a jedna cigareta sedam i pol milijuna. Stanovnici Lezbosa poduzetno su ponudili povoljan teaj, te su se na njega slijevale sve kovanice i banknote iz regije, naoko jednoduno, a drugdje je ponestalo novca. Na Sirosu je viena skupina Nijemaca kako bjei bez hlaa. Komunisti su na sve poeli ubirati dvadeset pet posto poreza, a u mnogim mjestima ljudi su izili iz partije. Kasnije e se na Kreti, a zatim na Samosu, okrenuti protiv komunista i poraziti ih. Prema jednome kazivanju, Kreani su se zauzimali za britansku vlast, no potonji su ih odbili jer su ve sa Ciprom imali navodno vie nego dovoljno problema. Sve u svemu, zbog gubitka devetnaestero ljudi, etiristo vojnika svih posebnih postrojbi dralo je u stanju pripravnosti etrdeset tisua vojnika snaga Osovine, obavivi tristo osamdeset jedan napad na sedamdeset razliitih otoka. Njemaki poriv za pravilno postupanje bio je toliko zbunjen tim nasuminim rezanjem grkljana i neobjanjivim eksplozijama da su postali potpuno bespomoni, a Talijani, koji nikada nisu shvatili smisao ratovanja, predali su se uljudno i sa zadovoljstvom. Na Kefaloniji talijanski vojnici sluali su svoj radio i biljeili napredovanje saveznika po kraljenici Italije, dok je njemaki garnizon kip-tio od gnuanja. Corelli i njegovi kolege oficiri u zraku su osjetili polarnu hladnou i prijateljski posjeti iz baza dvaju saveznika s vreme-

nom se prorijedie. Kad bi se Weber pojavio na okupljanjima La Sca-le, djelovao je vrlo tiho i daleko, a njegov pogled inio se prijekornim. Jednoga dana usred svih tih dogaaja Pelagija zatekne Corellija kako odsutno gladi Psipsinu na zidu, a kad se okrenuo prema njoj djelovao je zabrinuto. "to e se dogoditi", upita je, "kad budemo prisiljeni predati se prije Nijemaca?" "Vjenat emo se." On tuno odmahne glavom: "Bit e to totalna zbrka. Nema anse da stignu Britanci. Oni su krenuli ravno na Rim. Nitko nas nee spasiti osim nas samih. Svi deki misle da bismo Nijemce trebali razoruati sada, dok im je garnizon malen. Poslali smo depee Gandinu, no on nita ne poduzima. Kae da im trebamo vjerovati." "Zar im ne vjeruje?" "Nisam glup. A Gandin spada meu one oficire koji su doli na vrh pokoravajui se naredbama. Ne zna ih sam izdavati. On je jedan od naih tipinih generala-magaraca bez mozga i muda." "Doi unutra", ree mu. "Otac je vani, pa se moemo maziti. U zadnje vrijeme ima puno sluajeva tuberkuloze." "Maenje bi me samo oalostilo, koritsimou. Na pameti su mi samo brige." Proe otac Arsenije u pratnji Bunnvja Warrena. Oba bijahu ispaena, prljava i u dronjcima, a Pelagija e hitro: "Antonio, moram ih neto pitati. Odmah se vraam." Arsenije stane uz bunar i mahne svojim biskupskim tapom. Njegov jadni psi klone uz sjenovitu stranu stijena i pone se lizati. Na apama je imao krv. "to je zlato potamnjelo! to se najfinije zlato izmijenilo! to jezik dojeneta od ei prianja uz nepce; djeca mole kruha, a nitko im ga udijeliti ne moe. Oni to se fino hranie sada su oajni na ulici, oni to su odrasli u grimizu sad su na gnojitima..." zapone Arsenije, a Pelagija uzme Warrena za ruku i odvede ga u stranu. "Brunnio, kada stiu Britanci? Moram to znati. to e se dogoditi s Talijanima kad se predaju? Molim te, kai mi."

"To rei ne mogu", on e. "To ne znam ni ja, ni bilo tko drugi." "Mnogo bolje govori grki", ona e iznenaeno. "No izgovor ti je jo uvijek... udan. Molim te, reci mi. Zabrinuta sam. Jesu li Nijemci doveli jo ljudstva? Vrlo je vano." "Rekao bih da nijesu." Pelagija ga ostavi i zau kako povremeno usklikuje "Amen". Britanci su moda ipak narod glumaca i varalica. Vrati se Corelliju i ree: "Ne brini se, sve e biti dobro." "Jesi li ti pri sebi? Pita vjerskoga fanatika za njegovo miljenje i oekuje da u to povjerujem!" "O, vi nevjernici. Hajde, ui. Psipsina je ulovila mia i pustila ga ispod stola. Mislim da bi ga mogao uloviti za mene. Posljednji je put vien kako tri iza ormara." "Nakon rata, kad se vjenamo, sama si moe loviti mieve. Nakon tridesete neu vie biti viteki nastrojen." Dok je Corelli drkom metle bockao iza ormara, Arsenijev proroanski glas i divlje amenovanje Bunnvja Warrena strujali su poput glazbe kroz prozore: "... Nae naslijee predano je tuinu, nae kue strancu. Mi smo siroad bez oca, majke su nam poput udovica... Proganjaju nas, rintamo, odmora nemamo... Nama vladaju sluge i nitko nas iz svoje ake ispustiti nee...naa je koa crna poput noi zbog stravine gladi... Zato nas zauvijek zaboravi, zato nas toliko dugo ostavi?" "Taj sveenik ima krasan bas", primijeti Corelli, pustivi kroz prozor mia kojega je drao za rep. "Sjetilo me kad sam onomad otiao u luku da sluam ribare. Imali su neke vrlo neobine instrumente koje nikada prije nisam vidio, a pjevali su fantastino. Zapisao sam neke melodije." "Smiljaju ih usput, dok pjevaju. Nikad ne pjevaju isto." "Nevjerojatno. Jednu su melodiju pjevali nekoliko puta. Nagovorio sam ih da me naue..." Zapjevui svean vojniki napjev, dirigirajui prstima, te prestade tek kad vidje kako se Pelagija smije: "to je smijeno?" "To je naa dravna himna", ree ona. 51 Paraliza

ZAMILJAMO SJENU HOMERA kako pie: "Za snanoga, pa i najsnanijega ovjeka najvea je opasnost more. No, nema te beskrajno prostrane slane vode, tih osorno drskih razarajuih valova, toga leteega strvinara vjetra iji bi uinak bio toliko poguban kao to bjee paraliza generala Gandina. Na mirovanje ga natjera breme briga, a plodnost njegovih pothvata zaostajae za plodnou pustoi ili slanoga jezera. Bijae to najzastraeniji, najneodluniji smrtnik, ovjek koji bi umah slijepo zanijemio. Muio gaje nepodnoljiv teret obveze da donosi odluke, i u svojoj neodlunosti bio je bespomoan poput mojih suvremenika koji promatraju jata ptica kako lete amo-ta-mo na vedrome suncu, no ne znaju koja bi od njih mogla nositi nebeske poruke. Ako je ita moglo pokrenuti sjeme njegova mirovanja, bijahu to nerazborita nada i oajniko nastojanje da potedi ivote nesretnim ljudima koje je volio. Odabrao je slijepu ulicu i uskoro ih osudio na jezovitu sudbinu, ne prepoznavi u nacistikim obeanjima lanu krinku licemjerja. Pouzdavi se u njih, osudit e svoje prekrasne mladie da svoje kosti prepuste psima i pticama grabljivicama ili dubokomu pijesku nezaustavljivoga mora, nakon to ih morske ribe potpuno oglou. Blijedout od straha, prikrivajui nemir svojega srca glupavim pregovorima i bujicom prozirno apsurdnih nareenja, odredit e trenutak kad e se njegovi ratnici rastati s draesnim otokom i s vlastitim ivotom." To bi napisao slijepi bard, jer general Gandin zasigurno nije imao pronicavo oko lukavoga Odiseja, niti gaje vodila Atena, boica providnosti. Rim je izdavao kontradiktorna nareenja, a iz Atene je Vechiarelli izdavao protuzakonita nareenja. Gandin tako nije imao uporita, pa stoga nije ni mogao uiniti uda. No sve se vrlo sporo odvijalo. Zapoelo je s radijem. Angloame-rika prelijetanja tresla su prozore, a Carlo se poigravao skalama aparata koji je tako dugo od kue donosio samo deprimirajue zvidanje i skvianje nalik na imie. Na Siciliji su se talijanski vojnici s radosnim olakanjem predali, a Badogliova namjera

da okona rat predstavljala je javnu tajnu. Devetnaestoga srpnja Sjedinjene Drave bacile su na Rim tisuu tona snanoga eksploziva, razorile eljeznike pruge, aerodrome, tvornice i vladine zgrade, odnijele na stotine rtava, no potedjele su starine i Vatikan. Papa je savjetovao razdraenom stanovnitvu da bude strpljivo. Dvadeset petoga srpnja kralj Viktor Emanuel zatvorio je neuvenoga pjetlia od premijera i na njegovo mjesto imenovao potovanog marala Badoglia, ovjeka koji se suprotstavio svim planovima za invaziju na Grku te ga, premda je bio ef Stoera, o akciji nisu obavijestili ni nakon to je poduzeta. Dvadeset estoga srpnja Badoglio proglaava izvanredno stanje da sprijei graanski rat. Dvadeset sedmoga e sumnjiave saveznike pitati o uvjetima predaje, dok e na ulicama stanovnitvo oduevljeno slaviti udotvoran i udesno brz pad Benita Mussolinija. Dvadeset osmoga Badoglio ukida Faistiku partiju, a dvadeset devetoga oslobaa politike zatvorenike koji su bez ikakve optunice trunuli u zatvorima, neki i dulje od deset godina, no rat se i daje otezao. Nijemci su dovukli golema pojaanja i s nevjerojatnom se hrab-rou borili protiv Britanaca i Amerikanaca, dok su njihovi talijanski saveznici odstupali. Britanski vojnici prisjeaju se da su talijanske jedinice obiavale prijei na drugu stranu kad bi ocijenile da e ona pobijediti, a lokalno bi stanovnitvo obasipalo cvijeem onu stranu koja bi napredovala, te ponovno sakupila cvijee i uvijek ga iznova rabila u podrujima gdje su se neprestano vodile borbe. Treega rujna Badoglio potpisuje tajno primirje sa saveznicima, no Nijemci su ga predvidjeli i ve iskrcali svoje snage najednom zaboravljenom ratitu. Bio je to otok Kefalonija, mjesto koje e putnik opisati kao ratni brod bez jarbola, a grad u kojem su se iskrcali bio je Lbcouri. Stigli su prvoga kolovoza i sebi dali mjesec dana za pripreme, a Talijanima mjesec dana da promatraju njihove pripreme, no general Gandin nije naredio nikakve protupripreme. Na drugoj strani zaljeva, u Argostoliju, talijanske snage uutjele su nakon invazije na Siciliju. La Scala se vie nije

sastajala u doktorovoj kui, a na gradskome trgu glazba vojne kapele postala je rati-mana i tuna. Vojna policija svojim prodornim zvidaljkama i dalje je krivo upuivala promet, no rijetko bi se koji njemaki oficir naao u gradu i pio u kavani sa svojim starim talijanskim prijateljima. Giinter Weber boravio je u svojem taboru, zelen od bijesa zbog svakodnevnih vijesti o novim talijanskim izdajama. Nikada se nije osjeao tako prevarenim, premda same trupe na otoku nisu uinile nita sramotno. Mislio je na svojega prijatelja Corellija i zamrzio ga. Zamrzio je ak i stanare talijanskoga bordela, tune i praznoglave djevojke prekrasnih tijela i umjetnih lica, koje su i dalje skakutale u moru kao da se nita nije dogodilo. Bio je toliko bijesan da bi djevojke koje je prije htio kupiti, sada najradije silovao. Razveselio se kad se iz smjera Lixourija pojavila kavalkada motora i kamiona; Talijane netko treba nauiti kako se valja boriti, kako ne posustati, kako se suoiti sa smru, a ne prigrliti sramotu. Corelli se rijetko vraao kui k doktoru, jer bi danonono ponavljao vjebe sa svojom baterijom. Dovlaenje prednjaka, punjenje, zatvaranje otvora, ciljanje, okidanje, odreivanje udaljenosti, promjena mete, uklanjanje prednjaka u sluaju zranoga napada, da im vlastita tanad ne uniti topove nakon izravnoga pogotka. Njegovi ljudi marljivo su radili tijekom apokaliptiki vreloga kolovoza. S njih su tekli potoci znoja, koji bi ispirali krivudave ljebove kroz prljavtinu lica i ruku. Na ramenima bi im se pojavili mjehuri, a zatim pukli, ostavivi za sobom mrlje grimiznih sunanih opeklina koje su se polako cijedile i svrbjele zbog otrgnute koe i mogunosti zacjeljivanja, no nisu se bunili. Znali su daje kapetan u pravu to vjeba. On je pak prestao svirati mandolinu; za nju je bilo tako malo vremena te bi mu, kad bi je uzeo u ruke, pod prstima djelovala strano u odnosu na top. Trebao je odsvirati mnotvo skala prije nego to bi prsti dobili na brzini, a tremolo mu je postao ratiman i tup. Motorom bi otiao kui k Pelagiji, kad je postojala vjerojatnost da joj je otac vani i donosio joj kruh, med, boce vina, fotografiju na ijoj su poleini bile rijei "Nakon rata..." ispisane njegovim

elegantnim neobinim rukopisom, a donosio joj je i svoje umorno sivo lice, svoje rastuene i fatalistike oi, svoje mirno i dostojanstveno dranje i iezlu radost. "Jadni moj carino", rekla bi ona i ovila ruke oko njegova vrata. "Ne brini se, ne brini se, ne brini se", a on bi se malo udaljio i rekao: "Koritsimou, daj da te samo gledam." A onda je doao dan kad je Carlo sluao radio i pokuavao pronai signal. Bilo je to 8. rujna, veeri su sada bile mnogo svjeije. Nou se moglo neto mirnije spavati, a katkad bi povjetarac s mora donosio pravo osvjeenje. Carlo je u zadnje vrijeme esto mislio na Francesca i na albanske uase, i bilo mu je jasnije nego ikada da je sve bilo f besmisleno, daje ovo kefalonsko razdoblje samo interludij, odmor od rata koji krui poput lava i ponovno se sprema na skok. Zaeli J neki prirodni zakon koji ovjeku brani da kroz Had proe vie odjedanput. Pronae glas i brzo vrati gumb na njega: "... sve agresivne akcije talijanske vojske protiv britanskih i amerikih snaga bit e svugdje i smjesta okonane. Moraju biti spremne da odbiju mogue napade s drugih strana." Vani se zaorie otoka zvona, venecijanski campanili odjekivali su s nevjerojatnom nadom u mir, ba kao to su neko odjekivali razgaljenim ratnim ponosom. Buka se rairi; Argostoli, Lkouri, Soula-ri, Dorizata, Assos, Fiskarado. Preko tjesnaca Itake zazvone zvona na Vatiju i Frikesu, zazvone daleko na Zanteu, Levkasu i Krfu. Visoko na Aenosu Alekos ustade i nauli ui. Nije mogla biti svetkovina, moda je rat gotov. Zaobli dlanove oko oiju i pogleda preko doline; tako mora da je u raju kad Bog sve svoje koze vodi na noni poinak. Carlo saslua rijei objave marala Badoglia, a zatim uslijedi poruka samoga generala Eisenhowera: "... Svi Talijani koji sada pomognu da istjeramo njemakoga agresora s talijanskoga tla dobit e pomo i podrku saveznika..." Istri van u trenutku kad je Corelli naglo trznuo i stao, a iza njega se podigao oblak plaviasta dima. "Antonio, Antonio, sve je gotovo, saveznici su obeali da e nam pomoi. Gotovo je." Svojim velikim rukama zagrli ovjeka kojega je volio i

podigne ga, pleui ukrug. "Carlo, Carlo", predbaci mu kapetan. "Spusti me. Nemoj se tako uzbuivati. Ne mare saveznici za nas. Jesi li zaboravio da smo u Grkoj? Merda, Carlo, ne zna koliko si jak. Gotovo si me ubio." "Pomoi e nam", ree Carlo, no Corelli odmahne glavom. "Ako sada nita ne uinimo, najebali smo. Moramo razoruati Nijemce." Te noi talijanski bojni brodovi u otokim lukama potajno digoe sidro i utekoe kui. Bilo je tu minolovaca, torpednih i bojnih brodova. Nikoga nisu obavijestili da odlaze i nisu evakuirali nijednoga Talijana. Ni jednoga vojnika, ni jednu bespomonu vojnu kurvu. Sa sobom su odnijeli svu svoju golemu vatrenu mo, a ostavili tek vlaan sumporast smrad kukaviluka i goruega ugljena. Njemaki vojnici podrugljivo su se smijali, a Corellijevi ljudi nanjuili izdajstvo. Corelli je pokraj telefona ekao naredbe koje nisu stizale, pa je zaspao u stolcu nakon to je postavio dvostruku strau u svojoj bateriji. Sanjao je Pelagiju i ludoga sveenika koji je propovijedao kako e svi zavriti u ognju. Dok je spavao, radio je prenosio saveznike apele da se bore protiv Nijemaca. Zazvoni telefon i netko iz generalova ureda ree kapetanu da ne napadaju i da ostanu mirni. "Jeste li vi ludi?" zadere se on, no veza je ve bila prekinuta. Porunik Giinter Weber takoer bi na mahove zadrijemao u svome stolcu ekajui na nareenja. Osjeao se strahovito umorno i sve je njegovo samopouzdanje nestalo. Nedostajali su mu prijatelji i, to je jo gore, nedostajala mu je sigurnost koju su donijeli toliki uspjesi u prolosti. Superiorna rasa gubila je u Italiji i u Jugoslaviji, ruska fronta doivjela je slom, Hamburg je bio razoren. Weber se vie nije osjeao nepobjedivim ni ponosnim; osjeao se manje vrijednim i posramljenim, tako podmuklo napadnutim i prevarenim, i rasplakao bi se daje ensko. Sjeti se mota svoje regimente, "Bog s nama", i upita seje li ga izdala samo Italija. U svakom sluaju, nijedna brojka nije timala: itava talijanska divizija nasuprot samo tri tisue vojnika 996. grenadirskoga bataljuna, pa ni uz Boju pomo nisu imali nikakve anse.

Pokua se moliti, no luteranske rijei u njegovim ustima poprime gorak okus. Ujutro pukovnik Barge, zapovjednik njemakih snaga, premjesti neka oklopna vozila iz Argostolija u Lixouri, a general Gandin uzalud je pokuao kontaktirati i novu vladu u Brindisiju i staro vrhovno zapovjednitvo u Grkoj. itavu no nije spavao i bio je prekvalificiran da bi znao to uiniti. Pelagija i njezin otac organizirali su sav svoj medicinski pribor i stare plahte isparali u trake, kako bi ih mogli iskuhati i zamotati u zavoje. Nasluivali su da bi se neki Grci mogli nai izmeu dviju vatri a u svakom sluaju trebali su neto uiniti, ne bi li barem smanjili napetost. Corelli navrati na svojem motoru, preklinjui ih da mu kau kako bi mogao doi u vezu s partizanima. No oni uistinu nisu znali kako bi se to moglo izvesti, te on oajan odjuri prema amiju. Moda e partizani napokon prekinuti svoj dugaki i oprostivi odmor i biti od pomoi u pokoravanju Nijemaca. U amiju nije znao gdje da zapone, a lokalni ga Grci nisu poznavali. Bilo je to uzaludno putovanje. Na povratku zaustavi svoj motor i sjedne na rub ceste uz ruevni zid, u sjeni masline. Mislio je o povratku u Italiju, o preivljavanju, o Pelagiji. No zapravo nije imao dom, pa zato o tome nikada nije ni priao. Duce je u sklopu kolonizacije natjerao njegovu obitelj da se preseli u Libiju, gdje su ih ubili pobunjenici dok se on u bolnici lijeio od dizenterije. Od svih kua roaka, u kojima je boravio, koja je predstavljala dom? Osim vojnika i mandoline, nije imao nita, a srce mu je bilo ovdje, u Grkoj. Proivio je toliko patnje i usamljenosti, je li konano pronaao dom zato da mu ga oduzmu? Pokua se sjetiti svojih roditelja, no njihova je slika bila blijeda i neodreena, nejasna poput duha. Sjeti se dobrohotnoga arapskoga djeaia s kojim se nije smio igrati jer su mu roditelji to zabranili. Bacali bi kamenje na redove boca, no kui bi se mahom vraao sa sunanicom i proljevom. Zabranili su mu da jede nar zbog straha od utice. Dirljivo je bilo sjeati se toliko mnogo, no tako malo toga, te prvi put osjeti nostalgiju za Pelagijom, kao da ona ve pripada prolosti. Sjeti se doktorove prie o

ljudima odanima nehajnom uitku i sanjarijama, putnicima koji bijednom pojeli lotos i izgubili udnju za domom. On je bio jedan od njih. Pomisli kako bi bilo kad bi umro i koliko bi ga dugo Pelagija oplakivala. Bila bi prava sramota njezinu draesnu kou nagrditi suzama; bolno ju je bilo zamisliti. Poeli je utjeiti iz groba, premda jo nije bio mrtav. Kad se konano vratio u svoju bateriju, njegovi su ljudi bili revoltirani. Od Supergreccije je stiglo nareenje da se ujutro predaju nacistima. 52 Razvoj dogaaja (i) TOLIKO SAM BIJESAN da jedva govorim. Antonio mi kae: "Carlo, smiri se, moramo biti mudri jer nema smisla ljutiti se, O.K.?" No dosta mije toga da se sa mnom poigravaju luaci, nesposobnjakovi-i, budale, idioti koji misle da je ovo jo uvijek Veliki rat u kojemu se borilo prsa u prsa, a neprijatelji se meusobno potovali. Nevjerojatno. Nijemci zrakoplovima dopremaju pojaanja, nebo je punojunkera, a pukovnik Barge otiao je k Gandinu da zatrai predaju u skladu s nareenjem Supergreccije, no Gandin ne poduzima apsolutno nita osim to se konzultira sa svojim kapelanima i viim oficirima. Ta on je general! On bi trebao donositi odluke i brzo djelovati. Zbog ega je on pozvan da kroji sudbinu meni? Meni, koji sam preivio mjesece leda i agonije u Albaniji, meni, koji sam u naruju drao tijelo ovjeka kojega sam volio dok je on umirao u rovu punom takora i zaleena mulja? Zar Gandin ne slua radio? Zar on jedini ne zna da Nijemci pljakaju i kolju po Italiji? Zar ne zna da su prije dan-dva stotinu osoba utrpali u jednu prostoriju i sve ih minama digli u zrak? Zar nije uo da su zbog jednog svojeg izgubljenog vojnika ustrijelili osamdeset policajaca i dvadeset civila u Aversi? Zar ne zna da razoruane vojnike transportiraju pitaj Boga kamo u vagonima za stoku? Lud sam od bijesa. Svi zapovjednici osim dvojice pristali su na predaju. Nas je deset tisua, a njih tri. Kakva je to ludost? Zar nam vlada nije naredila da napadnemo Nijemce i razoruamo ih? U emu je problem? Zato se eli pokoriti

faistima ija je partija ukinuta i ne obazire se na volju premijera i kralja? (2) "Je li to pukovnik Barge? Povukao sam 3. bataljon 317. pjeakog iz Kardakate u znak dobre volje. Kao to znate, bez tog poloaja otok je neobranjiv, pa se stoga nadam da ete prihvatiti kako nemamo neprijateljskih namjera i da neete inzistirati na razoruavanju vojnika." "Dragi generale, moram na tome inzistirati. Poduzeo sam sve da se vojnici odmah vrate u Italiju i nemam namjeru povui svoju rije. No oni moraju biti razoruani, u protivnome bi, nakon povratka kui, lako mogli uperiti svoje oruje protiv nas. Morate shvatiti da je to iz nae perspektive logino. Apeliram na vas kao na staroga prijatelja." "Pukovnie, jo uvijek ekam razjanjenje nareenja. Nadam se da ete shvatiti u kakvom sam poloaju. Vrlo je teak." "Generale, nareenja ste primili od Supergreccije, i ma kakva dobili iz Italije, ona ne vrijede jer ta vlada nije legitimna. Generale, mi smo vojnici, i moramo izvravati nareenja." "Pukovnie, obvijestit u vas im neto saznam." Pukovnik Barge spusti slualicu i okrene se prema jednom od svojih majora: "Uzmite etu vojnika i okupirajte Kardakatu. Kreteni od Talijana upravo su je napustili, pa ne biste smjeli imati problema." (3) Otiao sam k Pelagiji i doktoru. Zamolio sam ih da uvaju moju Antoniu, i Pelagija ju je umotala u pokriva i stavila je u rupu ispod poda, u kojoj su se u doba britanske vladavine sakrivale politike izbjeglice. Rekli su mi da je i Carlo navratio i ostavio debeo sveanj papira koje je ispisao, no smiju ih proitati samo u sluaju njegove smrti. Pitam se to je to narkao. Nisam znao da ima knjievnih sklonosti. Ne oekuje tako neto od velikog i miiavog mukarca. Pelagija djeluje vrlo mravo i gotovo bolesno i odluili smo da ne moemo u nae malo skrovite, jer svaki as mogu stii nareenja za moju bateriju. Tako mi je sjetno pogladila obraz

da sam jedva zaustavio suze. Pokuala je kontaktirati s partizanima preko osobe koju zove Bunnios, no bez uspjeha. (4) Porunik Weber rastavi i podmae svoju puku. Pomalo se bojao bez oklopnih vozila koja su ga pratila na europskoj odiseji. Kojega li olakanja to se tolika vojna oprema slijeva u Lixouri, no zabrinjava ga to to jo nema veih pojaanja. Bilo je opepoznato daje pukovnik uruio konani ultimatum generalu Gandinu i postavio mu neka neugodna pitanja glede lojalnosti i namjera. Preostalo je osam sati. Sjetio se Corellija i pitao se to radi, a zatim uklonio srebrni kri koji je visio oko njegova vrata i naprosto ga gledao. General Gandin odbio je potpunu predaju, zahtijevao slobodu kretanja za svoje vojnike i traio pismena jamstva za sigurnost svojih ljudi. Weber se nasmijei i odmahne glavom. Netko e im trebati odrati lekciju. (5) "Gospodo, to da radim?" upita general Gandin, a kapelani se meusobno pogledavae uivajui u svojem iznenadnom znaenju i u rijetkoj prilici da budu stratezi koje konzultira general. Bilo je to neusporedivo uzbudljivije od ispovijedi ljudi koji ih zapravo nisu ozbiljno shvaali, a osjeaj je bio upravo svetaki, to silno iskazivanje miroljubivih osjeaja popraeno beskrajnom ozbiljnou i moralnim autoritetom. "Poloite nae oruje uz pismena jamstva", rekao je jedan od njih. "Nakon toga, po Bojoj volji, svi emo se vratiti kui." "Ne slaem se", izjavit e samo jedan meu njima. "Prema mojem miljenju, bilo bi to potpuno pogreno." "Moemo ih razoruati", ree general. "No kasnije se ne bi mogli boriti s Luftvvaffeom. Sjetimo se tuka. Bili bismo bez podrke s mora i iz zraka, i sigurno bi nas istrijebili." General je bio opsjednut tukama. Od same pomisli na zavijajue ptice kukastih krila koje siju smrt, eludac mu se stisne od straha. Moda nije znao da s vojne toke gledita predstavljaju jedno od najneuinkovitijih oruja koje je ikada izumljeno. Istina, djelovale su zastraujue, no rtve je

ubirala topovska paljba. Imao je mnogo vie topova od Nijemaca, mogao ih je unititi u nekoliko sati. "Ah, tuke", sloie se kapelani, koji takoer nita o njima nisu znali, no vrlo bi vjeto mudro kimali glavom s izrazom svjetskih ljudi. (6) "Dakle, poloit emo oruje i otii kui?" upita jedan momak. "Da, sine", ree kapelan jedinice. "Hvala Bogu." Utra Carlo: "ujte, deki, garnizon na Sv. Mauri se predao, a Nijemci su ih zarobili i strijeljali pukovnika Ottalevija." "Puttana", usklikne Corelli, izvue pitolj i drmne njime o stol. "Dostaje bilo. Hajdemo glasovati." "To su vjerojatno samo glasine", nabaci kapelan. "Trebala bi glasovati itava divizija", ree Carlo ne obrativi panju na sveenika. Nikada nije imao vremena za crkvu ni za njezine predstavnike, jer je shvatio daje u odsutnosti osuen na pakao jer je takav roen. "U redu, deki", ree Corelli. "Razgovarat u sa svim oficirima bar terija koje pronaem i organizirat emo glasovanje. Slaete li se?" "A to emo s Gandinom?" upita mladi iz Napulja. Ljudi se meusobno pogledavahu, no svi pomisle isto. "Ako budemo prisiljeni", ree Corelli, "uhapsit emo ga." (7) Ujutro je general Gandin odugovlaio. Nije izdao nikakva nareenja, premda je iz Brindisija stigla zapovijed da uhapsi Nijemce. Dan je proveo obavljajui administrativne poslove i gledajui kroz prozor s rukama na leima. Mozak mu je blokirao i razmiljao je samo o tome to je trebao odabrati umjesto vojne profesije. Mislima se vrati u zlatne dane svoje mladosti i shvati da ni oni nisu bili bogzna to. Osjeao se poput osamdesetogodinjaka koji se osvre na neispunjen ivot i pita seje li se sve to uope isplatilo. Za razliku od njega, pukovniku Bargeu sine odlina ideja. Znao je da mu Talijani ne vjeruju, te stoga odlui podijeliti ih fingirajui uzorno ponaanje. U suton poalje jednoga oberlajtnanta s etom grenadira da potajice opkole jednu talijansku bateriju. Kapetan Al-do Puglisi nije imao izbora i

predao se bez borbe, im je shvatio to se dogodilo. Njegovi ljudi su razoruani i puteni bez ispaljenoga metka. Na svojem putu proli su kraj vojnoga bordela, no nisu imali srca ui. Val optimizma i olakanja, razgovora o domu i o miru zapljusne sve inove Divizije Acqui, ba kao to je pukovnik i elio. Bila je to varka, velika prijevara. Sljedeega jutra jedan talijanski vodnik ustrijelio je svojega zapovjednika koji se elio predati, a niotkuda se pojavie tenkovi Tiger i zasjedoe na raskrima poput prijeteih udovita. Oklopi su im se znojili neljudskim mirisom ulja i zagrijanoga elika. Mnogi talijanski zapovjednici baterija pravili su se da ih ne vide, kao da se radi o anakronom oceanskom kamenju koje se sluajno pojavilo i jednako arbitrarno moe nestati, no neki, poput kapetana Antonia Corel-lija, okrenue cijevi svojih topova od mora i ponovno ih naciljae, umorni od ekanja na nareenja koja nikako da stignu. (8) Namijenjeno pukovniku Bargeu; Direktna Zapovijed od Fiihre-ra; Priloena lozinka po kojoj nakon primitka telegrafa u ifriranome obliku, zapoinjete napad na sve talijanske antifaistike snage na Kefaloniji do njihove potpune likvidacije. U meuvremenu nastavite pregovore ne biste li stekli njihovo povjerenje. U potpunosti se rijeiti svih trupala, po mogunosti ih natovariti na tegljae i baciti u more. Kako rat protiv Italije nije slubeno objavljen, sve talijanske snage koje prue otpor tretirati kao francs-tireurs, a ne kao ratne zarobljenike. (9) inilo se da je u samo nekoliko dana general Gandin vidno ostario: "Gospodo, situacija je sljedea. Preda mnom je Memorandum OP44 od 3. rujna. Kae da protiv Nijemaca moramo djelovati samo ako nas napadnu. Takoer imam zapovijed br. N2 od 6., po kojoj se ne smijemo udruiti ni s jednom snagom koja prua otpor Nijemcima. Ova druga zapovijed ne podudara se s uvjetima primirja koje je potpisao Castellano. Dakle, kako da to protumaimo?"

"Generale, to jednostavno znai da nam saveznici nee vjerovati. Zapovijed je smijena. Znamo li za saveznike pripreme koje bi nam pomogle?" "Ne, majore. Imali su vie od etrdeset dana i nita nisu uinili, kao ni Vojni ured. Postoji opravdana sumnja da su upoznati s njemakim namjerama i da nas nisu obavijestili. ini se da nema planova za suradnju." "Ali, generale, Nijemci imaju na stotine zrakoplova na kopnu, a mi nita. Zato su nas saveznici napustili?" "Dobro pitanje. Nadalje, imam i zapovijed br. 24202 u kojoj se kae da trebamo pregovarati s Nijemcima da dobijemo na vremenu, a njemaki zahtjev da odemo ne smijemo protumaiti kao neprijateljski in. Kao to znate, u tom smo smislu suraivali, no posljedica je da oni sada zauzimaju sve strateke i taktike toke. Mislite li da ovu zapovijed vie ne smijenio izvravati, na vlastitu inicijativu?" "Generale, je li zapovijed pravovaljana? Zar ona ne protuslovi zapovijedi br. OP44?" "No, koja od njih je prioritetna? Ne mogu dobiti objanjenja. Re-lokacijom Ratnoga kabineta iz Rima u Brindisi nastala je sveopa pomutnja. A sada imamo i tu Vecchiarellijevu zapovijed da predamo oruje. Kae da e nas general Lanz nakon etrnaest dana repat-rirati, no iz Brindisija nikako da dobijem potvrdu. to nanije initi? Vecchiarelli vjeruje generalu Lanzu. A mi?" "Ja mu ne vjerujem, generale. U svakom sluaju, svi se nai ljudi tomu protive. Pristupili su glasovanju, a tri oficira koja su to preporuila svojim ljudima ubijena su. Bilo bi to vrlo nepromiljeno. U svakom sluaju, imamo zapovijed Vojnoga kabineta od juer naveer, po kojemu Nijemce trebamo tretirati kao neprijatelje." "Zbog toga sam telegrafirao Vecchiarelliju da ne moemo izvriti njegovu zapovijed. Usput, moja je dunost da vas obavijestim kako mije ponueno vodstvo Mussolinijeve male vojske u njegovoj novoj takozvanoj "republici". Odbio sam ponudu, jer sam lojalan, prije svega Kralju. Vjerujem daje to bio dobar potez."

"Generale, dobar potez je izbjegavanje sukoba s Nijemcima. Do prije koji dan bili su nai saveznici i neuvena je sramota za nau vojsku da im se mora suprotstaviti. Mnogi od njih nai su osobni prijatelji. Takoer, mislim da je inzistiranje saveznika na bezuvjetnoj predaji za njih jednako sramotno kao identian njemaki zahtjev. Bolje je umrijeti negoli prihvatiti jedan od ova dva zahtjeva." "U potpunosti se slaem s vama, majore. Zatraio sam da pukovnika Bargea u naim pregovorima zamijeni jedan general. To e nam dati dragocjeno vrijeme dok ne stigne general Lanz, a ako doe do najgorega, potedjet e nas sramote da oruje predamo obinomu pukovniku." (10) "ujte, deki, iz Berlina je stiglo nareenje da zapone kreevo u Kefaloniji. Vodnie, na noge junake i prenesi to Jumbou." General Jumbo Wilson proita poruku i odlui da nita ne poduzme. Na raspolaganju je imao mnotvo ljudi, brodova, zrakoplova i vojne opreme spremne za djelovanje. No ne bi bilo u redu da vabama dade na znanje kako moe dekodirati njihove poruke, zar ne? 53 Prva krv DIVIZIJA Acoui IZGLASA da se odupre Nijemcima, no nije imala vremena za organizaciju uinkovitoga vodstva koje bi koordiniralo njihove akcije. Nakon poetka bitke, konano su poele pristizati zapovijedi generala Gandina. Neki su ih potovali, a neki ne. Malo se zna o tonom redoslijedu zbivanja, no dvije su stvari izvjesne. Jedna je da komunistiki andartesi ELAS-a nisu sudjelovali, jer nisu smatrali potrebnim da se trgnu iz svoje parazitske letargije, a druga da talijanski otpor nije imao nikakve veze s vojnom hijerarhijom. Bio je to spontan izljev hrabrosti i odlunosti iz srca pojedinaca, koji su naslutili kako je napokon doao trenutak da uine neto poteno.

Tko zna to je zapravo motiviralo kapetana Fienza Appollonija da bez nareenja otvori vatru na flotilu njemakih amaca za iskrcaj? Moda je on bio astan ovjek koji vie nije mogao igrati nisku i popustljivu ulogu u povijesti neozbiljnoga i propaloga imperija. Moda je gajio iskrene simpatije prema Grcima, meu kojima je toliko dugo ivio, te elio isprati ljagu koju je osjeao zbog njihova podjarmljivanja i obespravljivanja, emu je i sam pridonio. Moda se sramio blijede reputacije vojske u kojoj je sluio, te je sada elio iupati kontrolu svojega maloga dijela armije iz ruku samodopadnih nesposobnjakovia i ulizica koji su joj iz svojih sigurnih bunkera nanijeli tolike krvave i besmislene rtve, koji su toliko puta iz ralja pobjede iupali poraz. Moda je naprosto prejasno vidio da nema izbora i da se treba boriti za goli ivot. Ma kakvi se osjeaji i misli rojili u najskrovitijem kutu njegove svijesti, njegovi ljudi doli su do istih zakljuaka. Ve su napunili i nanianili haubice, dok je on gledao kako amci za iskrcavanje nespretno sijeku valove natovareni vozilima i blijedim vojnicima. Zamijetio je nepotrebnu, no nevjerojatno suvislu disciplinu u identinome nainu na koji su svi nosili oruje, vertikalno objeeno o rame, te izgledali nakostrijeeno poput bodljika na dnu klopke. Kapetan proviri kroz svoj dvogled i podijeli morski meuprostor na jedinice od po stotinu metara. Ukalkulira skriveno tlo izmeu svoje baterije i mora, te sa sigurnou koju nije osjeao naredi sebi najbliemu topu da prilagodi domaaj koji je odredio i da ispali jedno jedino tane. Uz metalni tresak, top odskoi unatrag. Njegovo dno poskoi na leitu poput uznemirenoga psa koji se baca na slasne zalogaje. Nakon svih tih godina, kapetan Appollonio jo uvijek se nije naviknuo na bolno odjekivanje metala u svojim uima, te se lecnu od boli promatrajui kako siuna crna tokica nevjerojatnom i neodredivom brzinom leti visoko u zrak, toliko brzo da se upita je li ju uistinu vidio. Izgubi je, no nakon nekoliko sekundi ugleda kako se vodena perjanica podie s mora ni pedeset metara od mjesta na koje je procijenio da e pasti. Uslijedi mahnita aktivnost amaca

koja mu se uini gotovo kominom, a zatim naredi toan domaaj i izda nareenje da svatko slobodno puca. Ljudi su bili presretni. Konano imaju vou, nekoga ija e se hrabrost misteriozno uliti u tlo pod njegovim nogama, putovati pod zemljom i pojaviti se nekim udom u njihovim srcima, ispunivi ih divljom slobodom ljudi koji su konano spoznali da su ipak vojnici. Smijeili su se jedan drugomu, a oi im sjale od zadovoljstva, od ponosa koji nikada prije nisu osjetili, te su u udu promatrali kako spektakularni mlazovi vode zatiru trag pravilnom i snenom uzorku valova. Zrak otea od slatkoga smrada kordita i neizrecivo muevnoga i paklenoga mirisa uarenih baava i aromatinoga ulja koje se puilo. Nabori na njihovim dlanovima ispunie se prljavtinom, a lica im pocrnjee, te su im usne djelovale neobino svijetlo i ruiasto tamo gdje bi ih ovlaili jezikom. Znoj njihova burnoga uzbuenja namoi kosu pod kapama, i oni odbacie napola popuene cigarete koje su im prije pruale utjehu, a sada su ih ometale u djelovanju i disanju. Zaprepateni vlastitim uspjehom, nevjerojatnom i neuvenom uinkovitou svojega bombardiranja, ljudi iz baterije prekinue paljbu kad su posljednje amce za iskrcaj prekrili valovi. Zadovoljni stegnue pesnice promatrajui kako dva amca za spaavanje kreu iz Lbcourija i probijaju se prema pokolju i ljudskomu talogu s raskomadanih i raskoljenih brodova. Ni jedan od njih nije elio pucati na spasilaku ekipu, te se poee rukovati i grliti. Zauvijek e pamtiti ovaj dan, kazivali su jedan drugomu. Bila je to inicijacija, poput krizme ili vjenanja. Preko planinskoga masiva prema Argostoliju poleti hidroavion, sputajui nezaustavljiv, no ubojit niz bombi koje su jedna za drugom u savreno ravnoj crti dizale krovove skromnih kua. Mitraljezi i protuzrani topovi otvorie vatru dok su ostali zapovjednici spontano zanemarili ranije primljena nareenja i bacili se u bitku. U ulicama Argostolija talijanski pjeaci, neki bez oficira, napredovali su zakriveni laganim tenkovima prema panzerima, potaknuti junatvom koje nikada nisu demonstrirali borei se za faiste i za smijenoga diktatora.

Panzeri otvorie vatru na bateriju. Njihova gromoglasna buka odjekivala je uskim uliicama, potresajui zidove i izazvavi pravu kiu komadia oljutene boje, koja je poput praine prekrila unutranjost kua. Appolloniovi topnici ponovno napunie svoje cijevi, a nedaleka baterija kapetana Antonia Corellija takoer otvori vatru. Tenkovi su napredovali dok je s njih padala traljava i nepotrebna kamuflaa od iblja kao odjea s pijane kurve. Motori su im brujali i pitali, trznu-li bi se pri svakoj promjeni brzine, a crni oblaci ispunih plinova rigali su iz njih kao da ih je tanad ve pogodila. Tanad padne meupanzere i podigne oblake crvene zemlje i bijele praine, pa oni stanu kao ukopani, kao da su oni to su se u njima nalazili bili iznenaeni to im se netko suprotstavio, kao daje nepojmljivo da im se Talijani suprotstavljaju. Zaudo, njemako oklopno vozilo pojavi se na starome britanskom mostu koji je prelazio preko pliaka zaljeva, a iznad njegove kupole leprala je velika bijela zastava. Topniki podoficiri u baterijama likovali su zbog osvete; moda e Nijemci otii pitati Gandina za uvjete predaje. Ljudi su ekali i puili dok je sunce zalazilo, a ulje na njihovim prstima impregniralo se trpko, no nekako primjereno u papir cigareta. Preleti ih velika skupinay'wn/cera s pojaanjima za naciste, a kapetan Appollonio srdito raskrili ruke: "Zato jedinice protuzrane obrane ne pucaju? to je s tim kretenima?" Nije valjda tako mnogo riskirao da sve izgubi zbog tuega kolebanja. Uzaludno, iz vlastitoga zadovoljstva, opali iz karabina prema udaljenim zrakoplovima koji su nestajali. Pucketanje pucnjeva zvualo je neobino pristojno i plaho u odnosu na nedavne salve topova. Zazvoni poljski telefon. Umjesto da u pravi as zatrai predaju, general Gandin prihvatio je primirje. Appollonio u nevjerici zakoluta oima i tako se jako zadere na telefonista, da je tek nakon nekog vremena shvatio kako psuje prekinutu vezu. "Kretenu jedan blesavi", povie tresnuvi slualicom, i malice ga utjei tek tekli s porukom kapetana

Antonia Corellija: "Ako zavrite na prijekome sudu, trait u tu ast da mi se sudi zajedno s vama." 54 Carlov oprotaj Antonio, kapetane moj, ovo su loa vremena i jasno predosjeam da ih neu preivjeti. Zna kako je, maka se povue u samou da ugine, ovjek vidi duh svoje majke kraj kreveta kad je bolestan, ili ak vlastiti duh kako mu dolazi ususret na raskriju. Uz ovo pismo pronai e sve to sam napisao otkad sam stigao na otok, i ako to proita, otkrit e kakav sam ovjek. Nadam se da se nee razbjesnjeti i nadam se da e mi, zbog svoje irokogrudnosti i plemenitosti, oprostiti i sjeati me se bez prezira. Nadam se da e se prisjetiti svih naih drugarskih i bratskih zagrljaja i da se nee stresti od zakasnjeloga uasa zbog milovanja degenerika. Uvijek sam ti pokuavao pokazati ljubav koju sam osjeao, a da pritom nita od tebe ne uzmem i ne dam ti neto to ne eli. Kad proita ove stranice, vidjet e da sam u Albaniji bio oajan zbog gubitka svojega druga Francesca, i ovdje ti elim rei da sam ranu koju sam u tom ratu zadobio sam sebi nanio. Ne sramim se toga. Uinio sam pravu stvar. Kad je Francesco umro, i ja sam elio umrijeti. Sva ljepota nestala je iz mojega ivota i sve je postalo besmisleno, no nedostajalo mije nadnaravne snage koja je ovjeku potrebna da si raznese mozak. Doao sam na ovaj prelijepi otok tek sa sivom maglom u svojim mislima i s nesretnim i praznim srcem, koje je bilo neutjeno i pucalo od tuge i gorine. to je ovjek kojemu su prsa prekrivena medaljama, a srce pod njima previe neutjeno da i dalje kuca? Dragi moj Antonio, elim da zna da sam te zbog tvojega neiscrpnoga smijeha, tvoje krasne glazbe, tvojega jedinstvenoga duha volio s onim istim uenjem i zahvalnou koju vidim u tvojim oima kad si s Pelagijom, i uvijek u te se sjeati, ak i kad budem mrtav. Rastjerao si tugu iz mojih grudi i natjerao me da se nasmijeim, a ja sam prihvatio tvoje prijateljstvo i uivao u njemu, neprestano svjestan da te nisam dostojan, neprestano potiskujui nagon

da ga krivotvorim, i nadam se da me zbog toga nee prezreti kao to neki moda misle da zasluujem. Antonio, uvam tolika sjeanja na ove kratke mjesece, sada, kad su gotovi, doe mi da zaplaem. Toliko lijepih uspomena. Sjea li se kako si se gotovo raznio onom minom, a ja sam te odnio u doktorovu kuu? Tada sam znao da bih poludio da si umro, i hvala Bogu to u umrijeti prije tebe, te neu trebati podnijeti tu bol. Antonio, govorim ti s onu stranu groba, ozbiljno to kaem. Volio sam te svim svojim sramotnim srcem, ba kao to sam nekada volio Francesca, i nadvladao sam svaku zavist koju sam mogao osjetiti. Ako mrtvac ima pravo na elju, onda je to da u budunosti bude s Pelagijom. Ona je prekrasna i draga, nitko te ne zasluuje vie od nje, nitko te nije vrijedan poput nje. Rado bih da imate djecu, rado bih da im katkad priate o njihovu stricu Carlu kojega nikada nisu upoznali. A ja podiem ruksak na svoja ramena i zakapam remen, provlaim ruku kroz remen svoje puke i razmiem koprenu da zamari-ram u nepoznato, kao to vojnici uvijek ine. Ne zaboravi me. Carlo. 55 Pobjeda USPRKOS DECIDIRANOMU ZAHTJEVU svojih ljudi da Nijemce treba prisiliti na predaju i konfiscirati im oruje, general Gandin odglu-mio je sveca i sloio se s pukovnikom Bargeom da njegovim talijanskim vojnicima dopusti da zadre oruje i da napuste otok. No nije bilo brodova kojima ih se moglo evakuirati, to mu se, izgleda, nije inilo bitnim. Na Krfu su Nijemci vrlo dentlmenski pristali sami transportirati vojnike, i dok su ovi gacali pliakom prema brodovima kroz valove koji su udarali o alo, Nijemci su ih sve pokosili strojnicama, sve do jednoga, te pustili njihova tijela da plutaju. Nevjerojatno hrabar pukovnik Lusignani, kojega su Britanci prepustili sebi samomu, izdrao je unato nemoguim uvjetima nekoliko dana. Svi njegovi ljudi koji su preivjeli i uspjeli doi do njemakih transportera ubijeni su kad su ih Britanci bombardirali na moru. One koji su uspjeli

skoiti u more Nijemci su izreetali strojnicama, a tijela ostavili da plutaju. Nijemci su sada na Kefaloniji imali etrnaest dana poeka da se organiziraju, dovedu pojaanje i oruje, dok su smeteni Talijani bez vodstva djelovali ili pak nisu djelovali na inicijativu pojedinih oficira. Neki, poput Appollonija i Corellija, stavili su svoje ljude u stanje borbene pripravnosti, no ostali, opijeni i zaslijepljeni mogunou da se vrate kui, prepustili su se samoubilakoj i optimistinoj letargiji zbog koje su njihovi ljudi kiptjeli od srdbe i oaja; zamiljali su kako ih vagonima za stoku bez svjetla, sanitarija i hrane transportiraju u radne logore - ta svi su znali da se to Grcima ve mjesecima dogaa - i zamiljali su masakre. Neki su pali u fatalistiku depresiju, a drugi pak odluno stegli zube, drei drke svojih puaka tako vrsto da su im zglobovi na prstima pobijeljeli. Grci, Pelagija i doktor lannis meu inima, uznemireno se pogledavahu, a srca im se uskomeae zlim slutnjama, dok su jadne kurve iz vojnoga bordela zaboravile na svoju kozmetiku i bespomono lutale iz sobe u sobu u kunim ogrtaima, poput besvjesnih ucviljenih sjena podzemnoga svijeta. Otvarale bi rebrenice, gledale van, ponovno ih zatvarale i ruke pritiskale na srca to su snano lupala. Kad je rano poslije podne stigla formacija tuka, nagnula se u stranu i tako se u skupini i uz zavijanje stala okomito obruavati na talijanske baterije, gotovo da je svima laknulo. Sada je sve bilo jasno; konano je postalo oigledno da su Nijemci podmukli, da e se svaki vojnik trebati boriti za goli ivot. Giinter Weber znao je da e oruje trebati uperiti u svoje prijatelje, Corelli je znao da e se njegovi glazbeniki prsti, tako vini mirnodopskim vjetinama, trebati stegnuti oko obaraa puke. General Gandin prekasno je shvatio da je svojom radikalnom neodlunou i konzultiranjem s mlitavim sveenicima vojnike osudio na smrt; pukovnik Barge znao je da je uspio nasamariti svoje prethodne saveznike i staviti ih u nepovoljan poloaj; kurve su znale da e ih mukarci koji su im prije krali sreu prepustiti

vranama, a Pelagija je znala da rat, koji se u biti uvijek vodio negdje drugdje, samo to se nije sruio na njezin dom i kamen od kojega je sagraen raznio u prah. Ljudi u baterijama, koje su mehaniko paranje tuka, olujna paljba iz strojnica i sustavno zasipavanje bombi koje su padale meu njihove topove i prekrivale ih zemljom i siunim komadiima mesa njihovih drugova, dezorijentirali i dovodili do ludila, nastojali su ukloniti svoje prednjake i sprijeiti detonacije vlastite municije. A onda, prije nego to e zapovjednici baterija uspjeti uzvratiti vatrom, tuke nenadano odoe poput voraka i obruie se na kolonu vojnika to je pristizala u Argostoli s vanjske strane igralita, gdje su prije talijanski vojnici provodili svoju vojnu slubu u estokim i uzbudljivim nogometnim utakmicama, a nou zaljubljeni u Grkinje ugovarali sastanke koji teko da su, unato mraku, bili privatni. Corelliju i Appolloniju, Carlu i drugim lanovima La Scale bilo je oigledno da Nijemci pokuavaju paralizirati Argostoli, jer tu je bio koncentriran najvei dio talijanskih trupa; neprijatelj je pokuavao zatititi svoje razbacane poloaje s premalo ljudstva na istaknutim mjestima otoka. No Gandinu to nije bilo jasno, te je gomilao sve vei broj svojih trupa u gradu, gdje e Nijemcima biti lake izolirati ih i pokositi. On sam nije bio sklon napustiti svoje krasne urede u lijepoj opinskoj zgradi. Postavio je promatranice na amaterski oiglednim mjestima, u venecijanskim zvonicima crkava, te tako Nijemcima pruio izvrsnu priliku da vjebaju odreivanje daljine i gaanje. Propustio je te poloaje opskrbjeti radijem ili poljskim telefonom, pa su s vlastitim topnicima bili prisiljeni komunicirati preko kurira na motorima ili teklia koji bi se zaas zapuhali nakon tako lijenoga rata. Obliveni krvlju, koe pune opeklina i komada rapnela, dok su meci odzvanjali o zvona i odskakivali oko njihovih glava u skuenome prostoru, promatrai su drali svoje poloaje koliko god su to mogli, no dobro su znali da e tuke sigurno krenuti kad padne mrak.

Te noi Alekos je promatrao vatromet s vrha Aenosa, raskono zagrnut svojom haljom od padobranske svile. Na brdu ponad Argos-tolija vidje svijetlea zrna kako u Ijupkome luku osvjetljavaju njemake pozicije i zau jedan, pa dvostruk udar tanadi, buke koja je podsjeala na lagano udaranje tapom s priguivaem o kou staroga bas bubnja. Vidje dvije sjajne, do bjelila uarene, zrake svjetlosti preko zaljeva, te potegne za rukav ovjeka pokraj sebe, ovjeka kojega je onomad zamijenio za anela, a koji je upravo hitro govorio u svoj radio. Bunny Warren podigne svoj dvogled i vidje kako je floti-la za invaziju nainjena od improviziranih tegljaa krenula iz Lixou-rija, no uhvatili su je reflektori poput nepromiljenoga zeca pred bljetavim farovima auta. "Bravo!" uzviknu on kad su talijanske baterije otvorile vatru i jednoga za drugim potopile tegljae, a Alekos se divio prekrasnim bljeskovima naranastoga plamena to su blistali poput krijesnica na brijegu iznad grada. "Ipak ti digii imaju muda", ree Warren, koji je sada grki govorio tako dobro daje zvuao narodski. Jo jednom pokua uvjeriti svoje nadreene da je od najvee vanosti opsjednutim Talijanima pruiti podrku s mora i iz zraka, a efikasan glas s druge strane ree mu: "Strano mi je ao, kompa, nee ii. in-in. Over and out." Doktor lannis i njegova ki sjedili su jedno pokraj drugoga za svojim kuhinjskim stolom. Nisu mogli spavati, te su se drali za ruke. Pelagija je plakala. Doktor je elio ponovno pripaliti lulu, no, iz obzira prema oaju svoje keri, dopusti svojim rukama da ostanu u njezinima i ponovi: "Koritsimou, siguran sam daje on dobro." "Ali danima ga nismo vidjeli", zajauka ona. "Jednostavno znam da je mrtav." "Da je mrtav, netko bi nam javio, netko iz La Scale. Svi su oni bili simpatini deki, sjetili bi se javiti nam." "Bi li?" ponovi ona. "Misli li da su svi oni mrtvi? I ti misli da su mrtvi, zar ne?" "O, moj Boe", on e pomalo razdraeno. Netko pokuca na vrata i Stamatis i Kokolios uu zajedno. Doktor lannis

podigne pogled i oba mukarca skinu eire. "Bok, deki", doktor e. Stamatis se osloni as na jednu, as na drugu nogu i ree, kao da se ispovijeda: "latre, odluili smo otii i ustrijeliti kojega Nijemca." "Ah", doktor e, ne znajui zapravo to da radi s tom informacijom. "elimo znati", Kokolios e, "dajete li nam svoj blagoslov." "Svoj blagoslov? Nisam ja sveenik." "Najblii njemu", objasni Stamatis. "Tko zna gdje je otac Arseni-je!" "Dakako da imate moj blagoslov. Nek' vas uva Bog." "Velizarije je iskopao svoj top, i on dolazi." "I on ima moj blagoslov." "Hvala ti, latre", nastavi Kokolios. "elimo znati... ako poginemo... hoe li se pobrinuti za nae ene?" "Obeajem da u uiniti sve to je u mojoj moi. Znaju li one?" Dva mukarca se pogledae i Stamatis prizna: "Dakako da ne znaju. Samo bi nas pokuale zaustaviti. Ne bih mogao podnijeti dernjavu i pla." "Ni ja", doda Kokolios. "Takoer ti elim zahvaliti to si mi izlijeio uho. Sada e mi trebati, da ujem Nijemce." "Drago mi je to od toga ipak ima koristi", ree doktor. Dva mukarca na trenutak oklijevahu, kao da neto ele rei, a zatim odoe. Doktor se okrene svojoj keri: "Pogledaj, dva starca idu se boriti za nas. Budi hrabra. Sve dok imamo takvih ljudi, Grka nije izgubljena." Pelagija okrene svoje suzama iarano lice prema ocu i zarida: "Briga me za Grku! Gdje je Antonio?" Antonio Corelli hodao je u mraku kroz ruevine Argostolija. Ci-J nilo se da se lijep grad pretvorio u razruene zidove, boravita rastvorena poput kua lutaka u kojima su se mogli vidjeti itavi katovi! sa slikama na zidovima i veselim stolnjacima. Okruivale su ga hrpe l ruevina. Iz jedne od njih pruala se ruka s mlitavim i oputenim prstima. Bila je to vrlo prljava ruka, siuna i mlada. Pipao je po kame-f nim

gromadama koje su slikovito okruivale i titile stanovnitvo od \ mletakih vremena i pronaao zgnjeenu glavu male djevojice, ot-j prilike iste dobi kao Lemoni. Pogleda te blijede usne, draesno lice, \ i nije znao hoe li ga zaguiti bijes ili suze. S traginim osjeajem u \ srcu kakvoga nikada ranije nije osjetio, djevojici paljivo uredi ko- i su da to prirodnije pada uz obraze. "Oprosti, koritsimou", povjeri ] se lesu. "Da nije bilo nas, ti bi bila iva." Bio je iscrpljen i odavno iz- i gubio svaki osjeaj straha, a od umora je postao filozofski raspolo-] en. Male djevojice, nevine i slatke poput ove, poginule su ni za to na Malti, u Londonu, Hamburgu, Varavi. No to su bile djevojice iz statistika, djeca koju nikada prije nije vidio. Pomisli na Lemoni, a zatim na Pelagiju. Strava ovoga rata odjednom mu slomi srce, te osta bez daha, no istodobno je tono znao daje pobjeda od svega vanija. Usnama dotakne svoje prste, a prstima mrtve usne nepoznate djevojice. Toliko je toga trebalo uiniti. Izbjeglice iz sela koje su Nijemci sravnili sa zemljom i reetali strojnicama slijevale su se u grad, a istodobno su gradski stanovnici zakrili ulice svojim runim kolicima, nastojei pobjei na selo. Bilo je gotovo nemogue pomaknuti topove i ljude, a, da stvar bude jo gora, vojnici iz udaljenih podruja pristizali su po Gandinovoj zapovijedi i predstavljali laku metu, te ozbiljno pridonijeli prenatrpanosti. Nigdje za njih nije bilo smjetaja, lanac komande je pucao, a svi su preutno znali da im u pomo nee priskoiti ni brodovi ni zrakoplovi. Kefalonija bijae otok bez strateke vanosti, njegovu djeicu ne treba spasiti, njegova drevna nakrivljena zdanja ne treba sauvati za budua pokoljenja, njegovi ivoti nisu dragocjeni onima koji s ugodne olimpijske visine vode rat. Kefalonija nije imala svojega Winstona Churchilla, Eisenhowe-ra ili Badoglia, nije imala brodske eskadrile ni zrakoplova. S neba je padao samo hiperbolini snijeg njemake propagande s lanim obeanjima i laima, putem radija iz Brindisija je stizalo samo bodrenje, a u prekrasan bijeli zaljev Kvriaki sletjela su dva bataljuna alpskih trupa pod vodstvom majora von Hirschfelda.

U zoru sljedeega dana mramorni oberlajtnant i njegovi ljudi pregazie uspavani tabor koji se sastojao od poljske kuhinje i ete gonia mazgi. Nakon to su se svi predali, oberlajtnant ih je strijeljao i njihova tijela nogom gurnuo u jarak. Otuda je svoje ljude odveo do borovima obrasloga vrha kod Daphnija i priekao do osam sati, kad e se novopridole alpske trupe majora von Hirschfelda sigurno nai na drugoj strani i neprijateljske snage biti u potpunome okruenju. Talijane su opet ulovili nespremne, opet su se morali predati. Oberlajtnant ih natjera da mariraju do Kourouklate, gdje su mu dosadili, te ih odvede do ruba provalije i pogubi cijeli bataljun. Iz akademskoga interesa naredi da se tijela dinamitom dignu u zrak i osta impresioniran rezultatom. Podruje je bilo poznato po crvenome vinu Thiniatiko, boje krvi. Sada, kad mu zatvorenici vie nisu smetali, nastavi prema Farsi, neuglednom selu koje su trupe alpinaca minama ve sravnile sa zemljom na mjestima gdje su talijanske snage uspjele pruiti snaan otpor. Sada napadnute s obiju strana, borile su se i pokleknule tek kad je preostala aica vojnika koje su poput stoke stjerali na trg i strijeljali. U Argostoliju, val za valom bombardera crnih krila postupno je unitavao baterije sve dok topovi nisu utihnuli. Ujutro 22. rujna kapetan Antonio Corelli iz 33. topnikoga puka, koji je znao da e se iznad taba u Argostoliju uskoro podii bijela zastava, koji tri dana nije spavao, sjedne na svoj motor i pojuri prema Pelagijinoj kui. Tada joj se baci u zagrljaj, odmori svoje uarene oi na njezinu ramenu i ree joj: "Siamo perduti. Potroili smo svu municiju, a Britanci su nas izdali." Ona ga je preklinjala da ostane, da se sakrije u kui, u rupi u podu, zajedno sa svojom mandolinom i s Carlovim spisima, no on uzme njezino lice u svoje ruke, poljubi je bez suza za koje je bio previe umoran i rezigniran, a zatim ju je njihao u naruju i tako je vrsto stegnuo daje pomislila da e joj rebra i kraljenica prsnuti. Ponovno je poljubi i ree: "Koritsimou, neu te vie vidjeti. Ovaj rat nije astan, no moram biti sa svojim dekima." Spusti glavu: "Koritsimou, poginut u.

Pozdravi svojega oca. A ja zahvaljujem Bogu to sam toliko poivio da sam te upoznao." , Odveze se na svojem motoru, dok se oblak praine dizao iznad njegove glave. Promatrala gaje kako odlazi, a zatim ula u kuu. Uzme Psipsinu u naruje i sjedne za kuhinjski stol dok su joj srce stezale hladne pande strave. Mukarce katkad vode stvari koje za ene nemaju nikakva smisla, no dobro je znala da Corelli mora biti sa svojim dekima. ast i zdrav razum; u drugome svjetlu, oba su smijena. Gurne nos u dlaku iza kuninih uiju i utjei je njezin slatki topli miris, te se nasmijei. Sjeti se onoga nedavnoga, dalekoga trenutka | kad je kapetana namagarila da se radi o posebnoj vrsti helenske make. Sjedila je sa slabanim smijekom na usnama dok su joj mislima jedno za drugim, povezane tek romantinim likom kapetana koji je nestajao u daljini, kruila sjeanja. Osluhne zlokobnu tiinu jutra i shvati daje utjenije sluati baranu vatru i grmljavinu rata. 56 Dobri nacist (2) OE MOJ, AKO moe, lii me ove ae." Koliko je puta uo svojega oca kako recitira te rijei u crkvici kod kue? Svakoga Uskrsa od djetinjstva, izuzevi ratne godine. Porunik Gunter Weber kruto je stajao u stavu mirno pred majorom i odlunoga lica rekao: "Herr major, moram vas zamoliti da ovu misiju dodijelite nekomu drugome. Ne mogu je izvriti mirne due." Major u nevjerici podigne jednu obrvu, no nije osjeao nikakvu ljutnju. Naime, elio je vjerovati da bi u takvome poloaju i sam isto postupio. "Zbog ega?" upita on. Bilo je to nepotrebno pitanje, no nalagala gaje forma. "Herr major, ubijanje ratnih zarobljenika protivi se enevskoj konvenciji. Takoer je nepravedno. Traim da me izuzmete." Sjeti se jo jedne reenice iz prie i nadometne: "Njihova krv bit e na naim rukama i na naoj djeci." "Nisu to ratni zarobljenici, to su izdajice. Ustali su protiv svoje legitimne vlade i protiv nas, svojih saveznika na temelju legalno uspostavljenoga ugovora. Smaknue izdajica

ne protivi se enevskoj konvenciji, to vi vrlo dobro znate. I nikada se nije protivilo." "Oprostite," uporno e Weber, "talijansku vladu uspostavlja i opoziva Kralj. Kralj je na vlast doveo Badoglia, a Badoglio je objavio rat. Stoga su vojnici divizije Acqui ratni zarobljenici, pa ih ne smijemo smaknuti." "Za ime Boje," ree major, "zar vi ne mislite da su oni izdajice?" "Da, Herr major, ali moje miljenje i zakon se ne podudaraju. Mislim daje suprotno vojnomu kodeksu da vii oficir naredi niemu izvrenje protuzakonite radnje. Herr major, ja nisam kriminalac i ne elim to postati." Major uzdahne. "Rat je prljav posao, Giintere, ti bi to trebao znati. Svi mi trebamo initi zvjerstva. Na primjer, svia mi se, divim se tvojoj dosljednosti. Ponajvie u ovome trenutku. No dopusti date podsjetim daje kazna za odbijanje izvrenja zapovijedi strijeljanje. Ne iznosim to kao prijetnju, ve kao injenicu. Obojica to dobro znamo." Major ode do prozora, pa se okrene na peti: "Zna, te talijanske izdajice ionako emo strijeljati, uinio to ti ili netko drugi. Zato njihovim smrtima dodati i tvoju? Izgubili bismo dobroga oficira. Sve uzalud." Giinter Weber proguta knedlu, a usne mu zadrhte. Jedva progovori. Na kraju e: "Herr major, zahtijevam da se moj prosvjed registrira i upie u dosje." "Prihvaam tvoj zahtjev, Giintere, no mora potovati zapovijedi. Hiel Hitler." Weber uzvrati pozdrav i izie iz majorova ureda. Vani se nasloni na zid i pripali cigaretu, no ruke su mu se toliko tresle daju je odmah ispustio. U ureduje major sam sebe uvjeravao kako je zapovijed izvorno stigla s vrha, pa odgovornost pada na pukovnika Bargea, ili moda na nekoga u Berlinu. Dakako, u krajnjoj liniji ila je sve do Fiihrera. "To je rat", ree on naglas i odlui da prosvjed lajtnanta Webera nee unijeti u njegov dosje. Nije imalo nikakvoga smisla kvariti mu karijeru zbog nekakvih hvalevrijednih obzira. "Zapjevajmo, deki", ree Antonio Corelli dok se kamion u kojem su se nalazili naginjao pri svakome udubljenju od kotaa. S bezizraajnih lica njemakih vojnika, koji su ih

uvali, pogled mu je kamionom prelazio po njegovim ljudima. Jedan je ve mumljao i oi mu suzile, a ostali su se molili glava sagnutih do koljena. Jedino je Carlo sjedio uspravno kao svijea, isprsivi svoje goleme grudi kao da ih nikakvo tane na ovome svijetu ne moe slomiti. Corelli je osjeao udnovatu euforiju, kao daje opijen od umora i nepogreivoga uzbuenja od izvjesnoga kraja. emu tugovati pred smru? "Zapjevajmo, deki", ponovi on. "Carlo, zapjevaj." Carlo ga pogleda oiju punih beskrajne patnje i vrlo tiho zapjeva Ave Marija. Nije to bila ni Schubertova ni Gounodova verzija, ve neto to je prodiralo iz same njegove due, i bila je prekrasna jer je bila pitoma i lirska. Ljudi se prestadoe moliti i poee sluati. Neki prepoznae note uspavanke iz ranoga djetinjstva, a drugi su u njoj uli dijelove ljubavne pjesme. Carlo dvaput ponovi: "Moli za nas grenike sada i u asu smrti nae", a zatim stane i rukavom obrie oi. Jedan od La Scalinih tenora zapone "Tihi kor" iz Madame But-terfly. Drugi mu se uskoro pridruie ili odustae kad bi ih glas izdao. U toj umirujuoj melodiji bilo je neto utjeno i primjereno; odgovarala je iscrpljenim ljudima, odreda uprljanima i u dronjcima, odreda na pragu smrti, odreda toliko ojaenima da nisu bili u stanju ni pogledati voljena lica svojih drugova koje e uskoro izgubiti. Lako je bilo pjevuiti i razmiljati o majci, selu, djeatvu provedenome u vinogradu ili u polju, o oinskome zagrljaju, prvomu poljupcu oboavane zarunice, o sestrinu vjenanju. Lako je bilo njihati se gotovo nezamjetljivo u taktu melodije i razmiljati o igrama i o prekrasnim djevojkama. Lake je bilo pjevuiti negoli razmiljati o smrti; tako je srce imalo to raditi. Kad je kamion stigao do ruiastih zidova bordela, koljena Giintera Webera poee se savijati. Gotovo prije no to e stii, ini se daje znao kako mu je sudbina odredila da ubije svoje prijatelje. Nije oekivao da e stii pjevajui, pjevuei ba onu melodiju koju su on i La Scala zajedno pjevali jedne noi kod doktora, kad su bili toliko pijani da se nisu mogli sjetiti niti

izgovarati rijei bilo ega drugoga. Nije oekivao da e s takvom lakoom iskoiti iz kamiona, mislio je da e ih bajunetama i drcima puaka trebati gurati i sruiti s njega. Nije oekivao da e ga Antonio Corelli prepoznati i mahnuti mu. Moda je oekivao da se ljudsko lice promijeni kad postane krvnik. Odabere jednoga vodnika da njegove prijatelje stjera uza zid, pripali jo jednu cigaretu i okrene se na drugu stranu. Promatrao je vlastite vojnike kako se u tiini vrpolje na mjestu i odlui priekati da vidi hoe li mu javiti odgodu smaknua. Znao je da nee stii, no ipak je ekao. Konano se okrene na peti, svjestan toga da treba sauvati makar trunak pristojnosti, i prie Talijanima. Vie od polovice se molilo, kleei na tlu, a drugi su pred smrt plakali poput djece. Antonio Corelli i Carlo Guercio su se zagrlili. Weber posegne za svojom kutijom cigareta i pristupi im. "Jeste li za cigaretu?" upita ih. Corelli uzme jednu, a Carlo odbi. "Doktor kae da teti zdravlju", ree on. Corelli pogleda svog negdanjeg protegea i ree: "Ruke ti se tresu, a i noge." "Antonio, strano mi je ao, pokuao sam..." "Siguran sam da jesi, Giintere. Znam ja kako to funkcionira." Duboko udahne dim i nadometne: "Tvoji ljudi uvijek su dobivali! najbolji duhan. Doktoru je to ilo na ivce." "Cosi fan tutte", na to e Weber, nasmijavi se kratko i promuk-| lo. Zakalje i trne ruku prema ustima. "Jo e nam prenijeti prehladu", ree Carlo. Weberovo lice drhtalo je od suspregnutih suza i oaja, pa e na| kraju iznenada: "Oprostite mi." Carlo se podrugljivo nasmije: "Nikad ti nee biti oproteno." No l Corelli podigne ruku da utia svojega prijatelja i tiho ree: "Giintere, ja ti opratam. Tko e, ako ne ja?" Carlo u grlu ispusti zvuk gnuanja, a Weber isprui ruku. "Dovi-enja, Giintere", ree Corelli i prihvati je. Ostavi da mu ruka neko vrijeme poiva na dlanu negdanjega prijatelja, nakratko se posljednji put rukuje i ispusti je. Provue svoju ruku kroz Carlovu i nasmijei mu se. "Doi," ree, "nas dvojica bili smo ivotni suputnici. Hajdemo zajedno u raj."

Dan bijae prekrasan za umiranje. Nekoliko mekanih izvrnutih oblaka ljenarilo je na vrhu Aenosa. U blizini zvecnu kozje zvonce i zamekee stado. Shvati da mu se noge tresu i da to nikako ne moe sprijeiti. Pomisli na Pelagiju, na njezine tamne oi, njezinu estoku narav, njezinu crnu kosu. Sjeti je se u okviru ulaznih vrata ae nos-tre, nasmijane dok je fotografira. Niz slika: Pelagija dok elja Psip-sinu i govori joj skviavim glasom koji pristaje ivotinjama; Pelagija dok ree luk, brie suze u oima i smijei se; Pelagija kako ga udara kad su joj ukrali kozu (sinu mu da joj nikada nije nabavio novu kao to je obeao moda bi trebao zatraiti odgodu smaknua?); Pelagija oduevljena kad joj je prvi put odsvirao Pelagijin mar; Pelagija kako ljubi Giintera Webera u obraz nakon to joj je ovaj ponudio gramofon; Pelagija kako kukica pokriva koji se u stvarnosti sve vie smanjuje; Pelagija posramljena asimetrijom veza na prsluku; Pelagija dok mu vriti u uho kad su otkazale konice na motoru, pa su se stutili niz planinu; Pelagija ruku pod ruku sa svojim ocem na povratku s obale. Pelagija, neko tako drska i zaobljena, sada tako blijeda i mrava. Vodnik pristupi lajtnantu. Bio je Hrvat, jedan od onih estokih fanatika, vei nacionalsocijalist od samoga Goebbelsa, no s mnogo manje arma. Weber nikada nije shvatio kako je takav ovjek uspio postati grenadir. Ree: "Herr lajtnant, pristiu novi. Ne moemo vie odgaati." "U redu", ree Weber i sklopi oi u molitvi. Bijae to molitva bez rijei, upuena nekom apatinom Bogu. Pokolj nije imao nita od ritualne formalnosti svojstvene takvim dogaajima koja se dade naslutiti na filmu ili na slici. rtve nisu postavili u red uza zid. Nisu im zavezali oi, okrenuli ih natrag ili naprijed. Mnoge su ostavili da klee, mole, plau ili zapomau. Neki su leali na travi kao da su ve pokoeni i upali je rukama, oajniki rujui. Neki su se gurali prema dnu skupine. Neki su stajali i puili leerno kao na zabavi, a Carlo u stavu mirno do Corellija, sretan to e konano umrijeti, vrsto odluivi umrijeti smru vojnika.

Corelli jednu ruku stavi u dep svojih hlaa da zaustavi drhtanje noge, otkopa jaknu i duboko udahne kefalonski zrak koji je Pelagiji naas suspregnuo dah. Osjeti miris eukaliptusa, kozjega izmeta i mora. Padne mu na pamet kako je pomalo pikareskno umrijeti ispred bordela. Njemaki djeaci zaue zapovijed da zapucaju, te u nevjerici za-pucae. Oni ije su oi bile otvorene ciljali su izvan ili iznad skupine, ili tako da ne prouzroe smrt. Puke su im poskakivale i toptale u rukama, a ruke im se umrtvile i grile od panike i vibracija. Hrvatski vodnik naniani da ubije, te ispali kratke i precizne rafale, usredotoen poput stolara ili mesara koji ree komadine mesa. Weberu se vrtjelo u glavi. Njegovi negdanji prijatelji vrtjeli su se oko osi, plesali na horizontalnoj kii i vritali. Pali bi na koljena mlatarajui rukama, a nosnice im salijetao smrad kordita, oprene odjee i ulja, usta se punila suhim i pranjavim okusom krvi. Neki ponovno ustadoe, ispruivi ruke poput Krista, otkrivajui svoje grudi u nadi da e ih smrt bre snai, da e njihova patnja krae trajati, da e njihova rtva biti prinesena. No nitko nije primijetio, pa ak ni We-ber, daje na zapovijed da otvore vatru Carlo mudro stao bono, poput vojnika koji razvrstava ostale. U sumaglici nostalgije i zaboravljivosti, Antonio Corelli pred sobom vidje divovsku masu Carla Guer-cija, vidje da mu njegove snane pesnice bolno steu zapea, vidje da se pomaknuti ne moe. U uenju se zabulji u sredinu Carlovih leda dok na njegovu tijelu odjednom prsnue nepravilne i strane rupe, a iz njih komadii poderana mesa i grimizni mlazovi krvi. Carlo stajae neslomljen dok su se jedan za drugim, poput uarenih parazitskih noeva, meci zabijali u miie njegovih prsa. Osjeao je udarce nalik na sjekiru kako raskoljuju njegove kosti i reu mu vene. Stajao je potpuno nepokretan, a kad mu se plua ispunie krvlju, zaustavi dah i pone brojiti: "Uno, due, tre, quattro, cinque, sei, set-te, otto, nove..." Voljom svoje hrabrosti, odlui stajati i brojiti do trideset. Pri svakome parnome broju pomislio bi na Francesca kako umire u Albaniji, a pri svakome neparnome jo jae bi stegnuo Co-rellija. Doe do trideset ba kad je

pomislio da nee uspjeti, a zatim pogleda u nebo, osjeti kako mu se metak zabija u eljust, te se baci unatrag. Corelli je leao pod njim, paraliziran njegovom teinom, potpuno natopljen njegovom krvlju, zaprepaten tim neshvatljivim i neizrecivim inom ljubavi, ispunjen boanskim ludilom, te ni uo nije vodnikov glas. "Talijani, gotovo je. Ako je netko jo uvijek iv, diite se na noge i potedjet emo vas." Nije vidio njih dvojicu ili trojicu kako se podiu, steui rukama rane. Jedan od njih ostao je bez prepona. Nije ih vidio kako teturaju, no uo je kako je opet zaklepetao mitraljez dok ih je vodnik kosio. Zatim zau Weberove pojedinane pucnjeve koji je, obuzet uasom, lutao meu mrtvima i drhtavom im rukom zapeatio sudbinu lanim coup de grace. Kraj svoje glave ugleda Weberovu visoku konjaniku izmu i vidje ga kako se saginje i gleda ga ravno u oi dok je leao u stupici tog tereta i mase. Vidje kako se neodluna cijev lugera pribliava njegovu licu, vidje neizmjernu bol u Weberovim smeim oima, a zatim vidje kako se puka povlai ne opalivi. Pokua malo slobodnije disati, no shvati da ima tekoa, ne samo zbog Carlove teine ve zato to je tanad koja je tako razorno probila njegova prijatelja pogodila i njega. 57 Oganj CORELLI JE SATIMA leao pod svojim prijateljem i njihova se krv pomijeala na tlu, na uniformama i na puti. Tek uveer Velizarije naie na tu isprepletenu hrpu traginih ostataka i prepozna ovjeka velikoga poput sebe samoga koji je jednom pruio ruku preko zida neprijateljstva i ponudio mu cigaretu. Zagleda se u prazne izbuljene oi, strese se kad ugleda zgnjeenu i dislociranu eljust, prui ruku i pokua zaklopiti kapke. Nije uspio, no uini mu se nepristojnim takvoga kolegu prepustiti muhama i pticama. Klekne i podvue svoje ruke pod golemi torzo i noge dugake poput stabla. Uz velik napor, podigne Carla s tla, gotovo se prevrne pod teretom i pogleda dolje. Ugleda ludoga kapetana koji je stanovao kod doktora, o ijoj je tajnoj i pomno prikrivanoj ljubavi prema Pelagiji znao i raspravljao itav otok. Pogled

nije bio prazan, a oi trepnu. Usne se pokre-nue: "Aiutami", rekoe. Velizarije osloni Carla o izreetani ruiasti zid i vrati se da klekne pokraj kapetana. Zamijeti strane rane i tamno jezero krvi koja je ve poprimala crnu boju, te se upita ne bi li mu uinio uslugu kad bi ga naprosto ubio. "latro", ree ovjek na samrti, "Pelagia". Div ga paljivo podigne, osjeti kako je lagan i krene preko kamenjem proaranih polja, ne bi li mu spasio ivot. Nitko ne zna toan broj talijanskih rtava koje su prekrile tlo Ke-falonije. Najmanje etiri tisue su masakrirane, moda ak i devet tisua. Je li to bilo 288 000 ili 648 000 kilograma zaklanoga ljudskoga mesa? Jesu li to bile 18 752 ili 42 192 litre ivocrvene mlade krvi? Podaci su nestali u poaru. Na vrhu Aenosa Alekos je promatrao svoju domovinu i u trenutku odsutnosti upitao seje li 24. srpnja. Je li dan sv. Ivana u rujnu? Je li ga netko prebacio? U redovitim intervalima izbijali su golemi poari na mjestima gdje se nikada nije palila vatra za sveca. Osjeao je miris maslinovoga drveta i bora, petroleja, suhoga trnja, smole i pougljenjenoga ljudskoga mesa; ponjui s odvratnou. Talijani ne znaju pripravljati meso. Osjeao je ogavan smrad gorue kose i kos-f tiju, ak i na toj velikoj visini, te u oaju promatrao kako prljav dim ! zatamnjuje zvijezde. Moda je nastupio kraj svijeta. Dolje u dolinama, Nijemci su se nadmetali s povijesnom istinom \ unitavajui dokaze, manifestirajui i te kakvu svijest o vlastitoj krivnji pretvaranjem ljudskoga mesa u dim. Jedan za drugim pristizali su kamioni goriva. Vojnici su sjekli tisuljetne masline i naslagali ih oko hrpa ispruenih trupala, toliko visokih da vie nita na njih nije stalo. S prezirom bi uprli prst u pojedine mrtvace i rekli: "Ovaj se popisao" ili "Ovaj smrdi po govnu", no gotovo se nitko nije smijao. Trbuna sluz i krv prekrili su im ruke i uniforme, sladak ljepljiv miris svjeega mesa opio im glave poput pia, a niz sljepoonice im se slijevao znoj dok bi jednoga za drugim preko ramena prebacivali ubijene deke i svaljivali ih na lomae. Radili su sve dok im noge nisu onemoale, a

plamen postao previe vreo, te mu se nije moglo prii, no poslu kao da nije bilo kraja. Stizali su novi mrtvi, ukoeni u znak prijekora i demonski u treperavome svjetlu. Stizali su na kamionima, dipovima, prebaeni preko oklopnih vozila i mula, u nekoliko navrata na nosilima. Arsenije je bio jedini sveenik. Mjesecima je proricao da e ba ovi deki svriti u ognju, pa se i nije toliko uasnuo kad se to zbilo. U stvari, osjeao se odgovornim. Te veeri, dok su se svi Grci skrivali u svojim domovima, iza prozorskih kapaka, provirujui u no, otac Arsenije i njegov psi stigoe do vatre u Troianati, najvee od svih, u blizini sveeva manastira, gdje ugleda prizor iz Armagedona. Kao da je nevidljiv, koraao je meu blijedim licima mrtvih i prisjetio se katolikoga opisa sudnjega dana. Svugdje unaokolo tamne mahnite sjene njemakih vojnika rintale su i roktale poput svinja dok su jedno za drugim bacale trupla na oganj. U blizini zau priguen bolni krik polumrtvoga deka koji je lamatao i bacakao se u stravinoj agoniji vlastitoga kremiranja. Otac Arsenije osjeti kako se u njemu budi duh, te iroko raskrili ruke i uzvikne glasom koji se nosio s uzvicima vojnika, kao i sa sikta-njem i pucketanjem ognja. Mahnuvi maslinovim tapom, zabaci glavu unatrag: "Vidjeh drevne dane, dane daleke prolosti. Prizivam u sjeanje svoju pjesmu u noi: obraam se vlastitomu srcu. Hoe li nas Gospod zanavijek odbacivati? Hoe li zanavijek biti nesklon? Zar je njegova milost zanavijek nestala? Zar je zanavijek prekrio svoje obeanje? Zar je Gospod zaboravio biti milostiv? Zar nas je u bijesu prepustio bezobzirnosti? Jao si ga onomu tko pljaka, a sam nije opljakan! Jao si ga onomu tko je izdao, a sam nije izdan! Kada prestane pljakati, i sam e biti opljakan! Jao si ga nama, jer gnjev Gospodnji zahvatio je sve narode, a gnjev njegov vojske njihove; potpuno ih je razorio, pokolju ih prepustio! I ubijeni e biti izopeni, iz trupla njihovih izbit e smrad, a njihova e krv isprati planine! Jao si ga nama, jer potoci zemaljski pretvorit e se u katran, a tlo u sumpor, i zemlja e od toga postati uarena smola.

Nee se gasiti ni nou ni danju, vjeno e se dimiti; naratajima e ostati pusta i nitko je nee pohoditi." I ne primijetivi da ga nitko nije uo, kiptei od apokaliptikoga bijesa, otac Arsenije objema rukama zgrabi svoj tap i zagrmi: "Raz-otkrit u tvoju nagost, i gle, svi e vidjeti sramotu tvoju. Osvetit u se, jer ti za mene nisi ovjek. Oskvrnuo si batinu moju", te se baci u bitku. Maui tapom, okomi se na ramena i na glave njemakih vojnika. Zvecne kaciga, umorna ramena potresali su odluni udarci, ruke se dizale da zatite glave, no uto bi im prsti bili zdrobljeni. Mukarci koji su uinkovito zaklali na tisue vojnika kao da nisu znali to uiniti. Netko povika: "Sranje, za ime Boje, rijeite ga se!" a promatrai, koji su s olakanjem zastali da promatraju prizor, dobacivali su komentare: "Pogledaj onog ludog popa!" Podbadali bi se laktovima i smijali, likujui zbog neprilike u kojoj su se nali napadnuti vojnici. U naranastome svjetlu Arsenije je djelovao poput zastraujuega imia. iroke crne halje leprale su unaokolo, a proroka brada, oi divljega sjaja i visok otrcan eir plosnata vrha samo su podcrtavali dojam ludila koje je nadolo iz nekog drugog svijeta. Njegov psi plesao je i skakutao oko njega, budalasto lajui od uzbuenja i bijesno se obruavajui na ristove izabranih rtava. Zavrilo je tek kad se jedan vojnik naao na tlu, u opasnosti od frakture lubanje i loma ruku. Grenadirski oficir izvue svoj automat, prie Arseniju s lea i ispali jedan jedini hitac prema gore kroz njegovu iju, raznijevi mu mozak i lubanju kroz prednju stranu glave. Arsenije umre u sjajnome bljesku bijeloga svjetla koje je shvatio kao otkrivenje lica Bojega, a njegovo kao kostur isueno tijelo bacie na! lomau, zajedno s dekima iju je sudbinu predvidio, no nije znao da e je s njima podijeliti. Njegov pas pone cviljeti u strahu od ognja i od nepoznatih ljudi i; pokua se pribliiti svojem vlasniku u plamenu, no svaki se put trebao povui. Svoje nerazumijevanje izrazi podigavi najprije jednu, a zatim drugu apu, te ostane na

mjestu sve dok vojnici nisu otili i doli Grci puni gaenja, te ga pronali kako osmuen zavija. Mukarci, ene i nekoliko talijanskih vojnika, koji su uspjeli pobjei priblie se ognju koliko im je to toplina doputala. Bez prethodnoga dogovora, poee izvlaiti tijela na vanjskom obodu do kojih su mogli doprijeti, premda je vjetar stalno mijenjao smjer. Mnogi su jo uvijek leali poput lutaka u izoblienome poloaju na mjestima do kojih plamen jo nije dopro. Svi koji su tamo rintali pitali su se isto: hoe li tako biti pod Nijemcima? Koliko je deki tu moglo biti? Koliko sam tih deki poznavao? Mogu li zamisliti koliko je njihova smrt bila jeziva? Mogu li zamisliti kako je to kad polagano iskrvari? Je li istina da je to, kako neki tvrde, kao kad te konj opali kopitom i metak ti smrska kost? Svima kao da su se ruke tresle, a oi bile pune suza. Ljudi su govorili to su manje mogli, jer je bilo nemogue govoriti dok su se davili od odvratnoga smrada ljudskoga mesa, koje je cvralo na vatri i od strahovite grinje savijesti. Udvoje ili utroje odnesoe tijela do pilja i pukotina, do na brzinu iskopanih masovnih grobnica, do rupa gdje su neko ljudi skrivali robu ili novac od poreznika i od carinika. Skupine odoe do mjesta gdje se vodila bitka i pronaoe one koje su nacisti previdjeli. Nad katolikim duama na brzinu izmolie pravoslavne molitve i primijetie kako ni jedan ne nosi prsten niti ima gotovinu. Tijela su ve bila opljakana, prsti odrezani, zlatni zubi iupani, srebrni lanci s kriem oduzeti. U zoru je nad zemljom visio crn i ljepljiv oblak koji je zakrio sunce, a ljudi se vratie svojim kuama i zakljuae vrata sve dok ne padne mrak. Na kefalonskome nebu dim generala Gandina pomijeao se s dimom njegovih deki. Umro je meu prvima, astan i estit vojnik stare garde koji je vjerovao neprijatelju i pokuao spasiti svoje ljude. Umro je uspravno i neustraivo, svjestan da su njegovo esto mijenjanje miljenja i namjerno odgaanje krivi za njihovu smrt ba kao i paljba koja sada kropi stijene njegovom krvlju. Uskoro e preostale njegove oficire odvesti iz Mussolinijevih vojarni u Argos-toliju, i oni e se vrtjeti na ranju i smeurati u ognju.

Te noi Grci se jo jednom pomolie. Izvlaili su tijela s nasipa i iz kaljua, te ponovno ustanovili da nitko nema sat, olovku, ni jednu jedinu kovanicu. Pronali su fotografije nasmijanih djevojaka, ljubavna pisma, slike poredanih i nasmijeenih obitelji. Ustanovili su da su mnogi vojnici, svjesni neizbjenoga kraja, no odluni da progovore i s druge strane groba, nadrljali adrese na poleinu dopisnica i fotografija, u dirljivoj nadi da e se nai netko tko e im napisati pismo, netko tko e im prenijeti vijesti. Na mnogim pismima tinta se razlila kao da su itatelja na otvorenome iznenadile krupne kapi kie. Nisu znali da e Nijemci, svladavi brzo lekciju iz prethodne noi, ekonomizirati s fizikim naprezanjem i tjerati oficire da svoje mrtve nose na kamione, te ih strijeljati nakon obavljena posla. Nisu znali da ima neki lajtnant Weber, koji nije bio jedini poludio nacist i bio shrvan od vlastitih posluno izvrenih zlodjela. No ponovno vidjee iste vatre, odmahivae glavama dok je isti smrdljivi uvarak smradova impregnirao njihove kue i odjeu, te ponovno uinie sve to su mogli da izbave mrtve usred grobne noi ispunjene prorijeenim pleuim sjenama stabala i ljudi koje su bacale rasplamsale naranaste lomae. Sljedeega dana proirile su se glasine kako je sv. Gerasim odlu-tao u tamu, a zatim se vratio na svoj katafalk. Redovnice su ga navodno ujutro zatekle s tragovima suza na crnoj koi njegovih smeu-ranih obraza i grimizne krvi na zlatu i satenu njegovih cipela. L 58 Operacija i pogreb NETKO NOGOM IZNENADA otvori vrata ba kad se poeo sputati mrak. Pelagija najprije pomisli da su Nijemci. Znala je da su svi Talijani mrtvi. Poput svih ostalih, najprije je ula zvuke bitke - mehaniko tek-tanje strojnica, prasak puaka, kratke rafale automata, priguene bas timpane granata - a zatim beskrajno pucanje streljakih strojeva. Kroz kure je vidjela kamion za kamionom natovaren trijumfalnim grenadirima ili ispruenim tijelima Talijana kojima je iz kuta usta curkala

krv, a oi se zabuljile u beskraj. Nou je izila sa svojim ocem, iji su obrazi drhtali od suza bijesa i alosti, te otila u potragu za ivotima koji su se mogli spasiti meu tim tijelima, porazbacani-ma i naputenima nakon monstruoznih lomaa. To ju je ostavilo nijemom, bez straha i tuge, no s osjeajem praznine. Dakle, ivot je ve gotov. Znala je da Nijemci transportiraju mlade zgodne ene, jer njihovi bordeli nisu funkcionirali na dobrovoljnom principu. Znala je da su prepuni zastraenih i izmuenih djevojaka koje su dolazile odasvud, od Poljske do Slovenije, a nacisti bi ih ustrijelili pri prvome znaku otpora ili bolesti. Sjedila je za svojim stolom misli ispunjenih sjeanjima, povremeno pogledavajui oko sebe i posljednji put upijajui svjetovne detalje jednoga ivota; vorove na nozi stola, ulubljene posude koje je toliko izribala da su se stanjile, nerazjanjivo izblijedjelu ploicu na podu, zabranjenu sliku Metaxa-sa koju je njezin otac objesio na zid premda je bio neumoljivi venize-list. Stavi ruku u dep svoje pregae, a kada Nijemci dou, jednoga e pogoditi, pa e je trebati gaati u samozatiti. Mali derringer djelovao je premaleno za taj zadatak, no njezin otac imao je zato jedan talijanski pitolj i pedeset metaka koje je netko, moda iz La Scale, ostavio pred njihovim vratima u turobno naslijee. Kad se vrata iznenada otvorie, ona se, dakle, iznenadi, no bilo je u tome narativne neizbjenosti otrcane knjige. Naglo ustane dok joj se ruka stezala oko oruja, a lice problijedjelo. Ugleda Velizarija koji je dahtao poput psa, donji dio tijela bio mu je pun potoia krvi, a oi sjale nadnaravnom snagom s kojom se, na svoju sreu, rodio. "Trao sam", ree i priblii se stolu, te na nj njeno poloi patetian sveanj, mlohav, oputen i miran poput tisua mrtvih koje je posljednjih noi vidjela. "Tko je to?" upita Pelagija, udei se zato se tako snaan ovjek pozabavio tek jednim od mnogih. "iv je", ree Velizarije. "To je ludi kapetan." Ona se brzo sagne, dok su joj se u srcu hrvali i nadmetali uas i nada. Nije ga prepoznala. Previe je bilo usirene krvi, previe sitnih tru-naka i komadia mesa, previe rupa na grudima njegove uniforme iz kojih je jo uvijek curila krv.

Lice i kosa su svjetlucali i slijepili se. Poeli ga dodirnuti, no povue ruku. Gdje dotaknuti takvoga ovjeka? Poeli ga zagrliti, no kako zagrliti tako slomljenoga ovjeka? Tijelo otvori oi i usta se nasmijee. "Kalimera, koritsimou", ono e. Ona prepozna glas. "Veer je", glupavo e ona, u nedostatku dubljih rijei. "Onda kalispera", promrmlja on i sklopi oi. Pelagija pogleda Velizarija razrogaenih i oajnih oiju i ree mu: "Velizarije, ovo je najvee tvoje djelo. Idem po svojega oca. Ostani s njim." Bilo je to prvi put da je jedna ena ula u kapheneion. To mjesto vie nije bilo ono to je nekada bilo, no jo uvijek je za mukarce predstavljalo svetite. Kad je ona upala i otvorila vrata golemoga ormara u kojemu su svi mukarci sluali BBC (kompletna divizija Ve-nezia talijanske vojske pridruila se Titovim partizanima), detonacija negodovanja bila je vie negoli vidljiva. Iz njega suknu oblak dima cigareta. Unutra su bili njezin otac i jo etiri mukarca, svi uspravni poput svijea u tom skuenom prostoru. Bijesno su zurili u nju, a njihov ok bio je gotovo ravan mrnji. Kokolios zaurla na nju, no ona povue oca za ruku i, unato njegovu prosvjedovanju, izvue ga van. Kad je doktor ugledao tijelo, odmah je znao da neto tako strano nikada nije vidio. Krvi je bilo dovoljno da ispuni arterije konja, dovoljno crvia mesa da se vrane njima mjesecima hrane. Prvi put u svojoj medicinskoj karijeri osjeti se poraenim i beskorisnim, a ruke mu klonu. "Bolje za njega da ga ubijemo", ree on, i prije nego to je Velizarije uspio rei: "To sam i ja pomislio", Pelagija je ve objema rukama mlatila svojega oca po prsima, stopalima ga nemilice lupala po goljenicama, uvrijeena i sva u plamenu bijesa. Prie Velizarije, jednom rukom obuhvati je oko pojasa i digne je u poloaj koji je obino zauzimao njegov top, poduprijevi je prirodnom izboinora svojega kuka, gdje je mlatarala po njegovim bedrima i zavijala. I tako na kraju stavie vodu da zakipi, a dronjke kapetanove uniforme paljivo odrezae. Pelagija je izbezumljeno parala u trake svoje, pa ak i oeve plahte. Kasnije je donijela sve

boce alkoholnih pia koje je njezin otac sakrio i vei dio njegove dragocjene zalihe otokoga vina. Doktor lannis je protestirao dok je istio krv. "to da uinim? Nisam za to osposobljen. Nisam pravi kirurg. Nemam kaput, kapu, rukavice, ni penicilin za koji sam uo. Nemam rendgen, nemam sterilne vode, nemam seruma, nemam plazme, nemam krvi..." "Uuti, uuti, uuti", vikala je Pelagija, a srce joj sada bjesomuno lupalo od panike i odlunosti. "Vidjela sam kako privruje frakturu avlom od deset centimetara. uti i radi." "Isuse", izusti izbezumljeni doktor. Kako doktor nije znao daje vei dio krvi i mesa pripadao irokim leima Carla Guercija, uinilo mu se da je moda jo jedno od sve-evih udesa to je Antonio Corelli tako dobro proao. Nakon to su ga oistili, te s poda pokupili hrpu krvavih dronjaka i stavili ih u lonac da se prokuhaju, bilo je oigledno da rtva u grudima ima est metaka, jedan u trbuhu, jedan je proao kroz rubno meso njegove desne ruke, a preko obraza ruan no beznaajan pregib. No, jo uvijek je djelovalo beznadno. Doktor je previe znao da bi bio optimist, nedovoljno da se otarasi pesimizma. U tim rupama nai e se komadii uniforme, meci su jamano stvorili zrane jastuke. Bit e komadia rebara koje nee moi locirati, znakova osteomije-litisa zbog infekcije izazvane tisuama mikroba koji e svoj otrov kroz sr rasprostrijeti do vena, te izazvati smrt uzrokovanu sepsom. Doktor je znao da meci mogu zapeti na mjestima ije bi vaenje izazvalo komplicirano krvarenje, no, ako ih ne izvadi, izazvat e nesavladivu infekciju. Moda ve postoji hemotoraks, krvarenje u predjelu izmeu porebrice i plua. Uskoro e nastupiti plinska gangrena. Trebat e obaviti sekvestrotomiju na mjestima koja nije mogao predvidjeti. Doktor otvori bocu rakije, dobro potegne i dodaje Velizariju, koji u znak solidarnosti uini isto. Ostao je tu, oaran itavom procedurom. Doktor lannis se sabere i ustanovi da nema smisla napreac donositi zakljuke. Kirurg najprije ispita situaciju, a nakon

toga razmisli. S okusom anisa u ustima i gutljajem alkohola koji je iznutra pekao i tako ga umirio, posegne za sondom i njeno je uvede u ranu, sve do metka. Primijeti da su rupe iznenaujue iroke i da se oko svake nalazi uti kolut kontuzije. Zato su rupe tako iroke? Iznenaen ustane. Rupe ak i nisu bile duboke. Odjednom shvati da su meci u stvari trebali proi kroz tijelo i na leima rtve ostaviti kratere iz kojih bi trebala sukljati krv. "Keri," on e, "tako mi svih svetaca, ovaj ovjek je od elika. Mislim da e preivjeti." Uzme stetoskop i poslua ga. Otkucaji srca bili su slabi, ali pravilni. "Anto-nio", zovnu on, a Corelli otvori oi. Pokua se nasmijeiti. "Antonio, operirat u te. Nemam mnogo morfija. Jesi li u stanju piti? To e ti prorijediti krv, no drugaije ne moe." "Pelagija", ree Corelli. Velizarije pridri kapetanovu glavu, a Pelagija ulije alicu rakije niz njegovo grlo, dok je doktor pripremao tri etvrtine grama morfija. Tu e koliinu ubrizgavati svakih pola sata u sluaju potrebe, a svakih pola sata kapetan e progutati rakiju, ako i to bude neophodno. "Treba mi to vie svjetla", ree doktor, i Pelagija pokupi sve svjetiljke iz svih soba, a Velizarije ih upali u kuhinji. Vani je pao mrak, uo se zov sova usred metalnoga struganja zrikavaca i svih prirodnih zvukova dvolinoga i varljivoga mira. Ue Psipsina sa svojim prvim nonim miem u zubima, no Pelagija je istjera. U jednu ruku doktor ubrizga morfij, a u drugu pridoda, ni zbog kojega odreenoga razloga doli intuicije, 10 cc eera i slane otopine koje je Pelagija pomijeala u ai. Nije joj bilo drago gledati kako se tijelo mukarca kojega voli bode i sondira, no znala je da e ga uskoro vidjeti rasjeenoga i razrezanoga. Meutim, promatrajui blijedo izreetano tijelo sa svom krvlju, bespomono poput crva, znala je da predmet ljubavi nije samo tijelo. Predmet ljubavi je ovjek koji zrai kroz svoje oi i koristi se ustima da se smijei i govori. Njegove glazbenike prste drala je u svojoj ruci i promatrala paljivo podre-zane nokte. Barem su koice oko nokata bile ruiaste. Nije oboa-

vala ruke, ve ovjeka koji je njima prelazio po prenicama. Koliko je samo puta zamiljala da prelaze po njezinim grudima! Doktor pri-: mijeti da sanjari, pa ree: "Nemoj samo sjediti. Obradi rane na licu i na rukama. Operi ih, odrei komadie, dezinficiraj ih i saij. eli li ti uope postati lijenica? Trebat e nam jo kipue vode, mnogo vode. I operi ruke, posebno ispod nokata." Klonulih ruku, ona ustane i trepne: "Jesi li siguran da je bez svijesti? Ne elim mu nanijeti bol." "Ja u mu nanijeti puno vie boli od tebe." Pljusnu Corellija po licu i vikne: "Antonio, majka ti je kurva." Nije bilo reakcije, te doktor ree: "Zaspao je." "Majka mu je mrtva", Pelagija e prijekorno. "Nemoj vie piti rakiju ako od nje tako govori." Vani protutnji njemako oklopno vozilo i svi se umirie kao bubice dok nije prolo. "Svinje", ree Velizarije. U tih sat vremena Pelagija shvati to je zapravo traila od svojega oca. Ruke su joj drhtale i jedva se natjerala da dodirne te rane. U poetku ih je oprezno lagano doticala i uasnula bi se kad bi podigla pogled i vidjela kako njezin otac izrezuje velike rupe oko rana od metaka. "To je ienje", ree on. "Ni meni se ne svia, ali je djelotvorno. Ne gledaj ako ti se ne svia. Uklanjam sve oteeno tkivo. Ti bi trebala uiniti isto." Pelagija obuzda nagon za povraanjem, a Velizarije se natrake povue i sjedne na pod, leima okrenut vratima. Promatrat e ih kako rade, no potedjet e samoga sebe pojedinosti. Doktor zapone s metkom u trbuhu, jer je tu trebalo uiniti neto to nije bilo toliko opasno, da uvrsti samopouzdanje. Pronae ga nedaleko od povrine, ulovi forcepsom i zaudi se njegovu plosnatom i iskrivljenom obliku. "To je pravo udo", ree i pokae ga Pela-giji, koja je plosnatom kirurkom grickalicom rezuckala raskupusa-ni komadiak. "Kako to tumai?" "Bio je iza onoga velikog ovjeka, onoga velikog poput mene", ree Velizarije. "Veliki ovjek drao gaje odostrag, ovako." Ustane i ruke stavi iza svojih lea da demonstrira kako se drugomu mogu stegnuti zapea. "Jo uvijek je drao ludoga

kapetana kad sam ga podigao. U poetku mi se inilo da je preteak. Mislim da je pokuao spasiti ovog ovjeka." "Carlo", ree Pelagija i odjednom brine u pla. Njezin otac najprije je htjede utjeiti, no shvati da bi joj samo zaprljao kosu krvlju. Carlo bijae prvi od deki iz La Scale za kojega su pouzdano znali da je mrtav. "Nitko tko tako umre nije umro uzalud", ree doktor, no rijei su mu zapinjale u grlu. Svlada vlastitu potrebu da zaplae i, ne bi li usmjerio panju na neto drugo, ukloni i pone prouavati komadi izgorjele tkanine koji se nalazio u rani pred njim. Pelagija obrie oi rukavom svoje haljine i ree: "Antonio je uvijek govorio da je Carlo najhrabriji u cijeloj armiji." "A sve ni za to", prokomentira doktor, nehotice protuslovei svojemu prethodnom miljenju. "Velizarije, je li njegovo tijelo jo uvijek tamo? eljeli bismo ga pokopati umjesto da ga spale." "Na snazi je policijski sat, latre," ree div, "no, ako ti tako eli, otii u. Tko zna, moda usput ubijem kojeg Nijemca." Ode sav sretan iz te sablasne radionice prenabijene emocijama, i od prizora od kojeg mu je bilo muka. Nekoliko sekundi udisao je svje jesenski zrak, a zatim jo jednom udari preko polja. Doktor zavri ienje rane, ispere je alkoholom i ispuni sulfona-midnim prakom. Nabavio ga je od intendantahipohondrijaka s kurjim oima. Njegova dua nesumnjivo je dosad nestala zajedno s njegovim umiljenim bolestima, njegovi veseli nabori sala vjerojatno su prerano zavrili u vatri. Neizmjerno velik oblak tuge visio je u zraku i svatko tko je to htio mogao gaje osjetiti. Bolje je bilo usredotoiti se na kapetana. Odree resicu tkiva, zarotira je i pokrije rupu koju je napravio. "Kad dovri," ree on svojoj keri, "izvezi to zajedno. U mojoj torbi ima padobranskoga konca, treba ga samo razmrsiti. Nema niega boljega." Pelagijin osjeaj da je stvarnost previe okrutna sve se vie pojaavao. Eto je kako iva svojega ljubavnika s preciznou i oprezno-u koju ima zahvaliti asimetrinomu prsluku i strpljivim uputama jedne tetke, eto njezina oca pokraj nje kako paljivo vadi komadie rebra i plosnate metke iz grudi

istoga ovjeka, istodobno govorei o kre-pitusu, facies hvpocratici i mnotvu potencijalnih problema ije joj je znaenje bilo previe maglovito, te je mogunost da se oni pojave nije previe straila. Nastavi s kapetanovim licem i oisti nabore od metaka. Razmiljala je bi li ih ostavila da sami zacijele ili da ih asije. "Ovisi," ree doktor dok je pripremao jo jednu injekciju morfija, "eli li ga s iskrivljenim smijekom ili ne. Ili to ili velika brazgotina. I jedno i drugo moglo bi biti armantno." "Brazgotina moe biti romantina", Pelagija e. "Ove brazgotine", ree doktor, upirui skalpelom u prsa, "bit e jezive. Ako preivi." Te noi Velizarije pokopa truplo Carla Guercina u dvoritu doktorove kue. Probijajui se preko zidova i polja, u pratnji ljepljivoga vonja smrti, sluzavih i klizavih ruku, osjeao se poput Atlanta koji na pleima nosi svijet. Nije mu dugo trebalo da shvati kako je njegov teret preteak da ga nosi u naruju kao kapetana, te je na kraju teturao s tim golemim teretom prebaenim preko ramena, poput velike vree penice. U mraku Carlovu raznesenu eljust privee trakom od plahte, a zatim pone sjei nadolje, reui korijenje maslina, iskapajui drevne naslage kamenja i poara, izbacujui komadie lonarije i prastare kljune kosti ovaca. Premda to nije znao, Carla je pokopao u zemlji iz Odisejeva vremena, kao da je on tamo oduvijek pripadao. Ba prije nego to e zadaniti, doktor je napokon zavrio operaciju. Neizrecivo iscrpljeni, otac i ki izioe da se oproste od toga herojskoga tijela. Pelagija mu poelja kosu i poljubi elo, a doktor, po prirodi poganin kojega bi drevne navade uvijek dirnule, na svako oko stavi srebrnjak, a u grob boicu vina. Velizarije koji je stajao dolje u raci spusti tijelo. Uspravi se i neto mu padne na pamet. Iz depa uzme zgnjeenu kutiju cigareta, izvue jednu, izravna je i stavi meu usne mrtvoga ovjeka. "To mu dugujem", ree on i izvere se. Doktor odri govor, dok je pokraj njega Pelagija plakala, a Velizarije rukama gnjeio eir.

"Na prijatelj" on e, "koji je stigao kao neprijatelj, preao je preko polja asfodela. Ustanovili smo da mu je dobro blie nego bilo kojem smrtniku. Sjetimo se daje primio mnoga odlikovanja zato to je ivote spaavao, a nije ih unitavao. Sjetimo se da je umro jednako asno kao to je i ivio, hrabar i snaan. Premda nanije ivot kratak, njegov duh ivjet e s nama. ivot je pretvorio u radost, no na pola puta zaustavili su ga ljudi koji siju smrt, a njihova e imena povijest pamtiti po sramotnim djelima. I oni e umrijeti, no nitko ih nee oplakivati niti im oprostiti; sve nas zatei e smrt. Kad tim ljudima smrt pokuca na vrata, pretvorit e se u duhove to besciljno lutaju u mraku, jer ovjekov vijek je kratak, a okrutan ovjek okrutnih postupaka proklet je i nakon smrti postaje nula. No duh Carla Guercina ivjet e u svjetlosti sve dok ima jezika koji o njemu mogu govoriti i priati prie svojim prijateljima. Kau da od svega to plazi i die na kugli zemaljskoj, nita nije slabije od ovjeka. Istina je daje Carla zla kob prisilila da luta svijetom, no nikakve slabosti kod njega nismo nali. Nije u njega bilo nikakve grube napuhanosti, nije on bio pokvareni lupe to zlorabi tui dom. U njemu smo istodobno pronali djevojaku njenost i masivnu snagu stijene, savren lik savrenoga ovjeka. On je s pravom mogao rei: 'Nisam graanin Atene ni Rima, ve graanin svijeta.' Bio je ovjek za kojega bismo mogli rei: "Dobromu ovjeku nita ne moe nauditi, ni za ivota ni nakon smrti. Sjetite se poslovica koje smo naslijedili jo iz davnine: Miljenici bogova umiru mladi. ovjek je tek san sjene. Ni bogovi ne mogu promijeniti prolost. U svojim naratajima ljudi su poput lia na stablu. Zapue vjetar i jednogodinje lie raspri se po tlu; no o proljeu stabla se raspu-paju i prolistaju. Takoer se sjeam da nam pjesnik kazuje kako ima trenutaka za dugake govore i trenutaka za san. Spavaj dugo i dobro. Godine te nee ometati, nee oslabjeti, nee znati za patnje i nemo. U naem sjeanju uvijek e biti estit i mlad. Za Kefaloniju je najvea ast to uva tvoje kosti."

Oslonivi se jedan o drugoga, doktor i njegova ki vratie se unutra, sluajui Velizarija, kameno struganje lopate, sipanje zemlje. Oprezno prebacie Corellija u Pelagijin krevet, a vani zapjevae prve ptice. L 59 Povijesni cachette TEK TO su utvrdili svoje poloaje, Nijemci se poee zanimati za pljaku. Doktor ne samo to je trebao sakriti sve svoje dragocjenosti - uobiajene, ni po emu posebne stvari ve ga je u neugodan poloaj doveo nepokretni talijanski oficir u krevetu njegove keri. Pe-lagija mu je pripremila leaj u podnoju cachettea pod kuhinjskim podom, i oni jo jednom pozvae Velizarija da ga prenese, jer ni doktor ni Pelagija nisu imali dovoljno snage da ga pomaknu, a da ga pritom ne ozlijede. Tu se ponovno susreo sa svojom mandolinom, a Carlove papire na neko su vrijeme uklonili. U interesu Corellijeva zdravlja, poklopac skrovita ostao bi otvoren kad u blizini ne bi bilo vojnika, poduprt komadom metle koji se lako mogao izbiti nogom, a na mjesto vratiti prostirka i poravnati stol. Tako e doi dani kad e on i Pelagija, bespomono skueni u mraku rupe, sluati kako se oduzimaju obiteljske ae i tanjuri, dok e doktora maltretirati i tui. Dan nakon operacije nije davao znakove svijesti, no kada se prvi put probudio, osjetio je uasne bolove, kao i to da mu je stolica krenula. On, meutim, nije mogao nikud krenuti. Osjeao se kao da ga je zgazio volovski stampedo ili kao nakon srednjovjekovne torture gomilanja utega na plou na prsima. "Ne mogu disati", ree doktoru. "Kad ne bi mogao disati, ne bi mogao govoriti. Zrak iz plua prolazi kroz akustinu kutiju." "Bolje nepodnoljiva." "Slomljeno ti je nekoliko rebara. Ja sam ih nekoliko razbio da bih izvadio metke." Doktor zastane. "Dugujem ti ispriku." "Kakvu ispriku?" "Upotrijebio sam nekoliko ica tvoje mandoline da ti povezem kosti. Drugoga nije bilo. Koliko se sjeam, moju kirurku icu upotrijebio si za soprano strune, pa sam je bio prisiljen

uzeti natrag. Kad kosti srastu, trebat e na operaciju da se ice izvade." Kapetan se lecne od boli. "Antonio, ako te jako boli, zapamti da pravi mukarac ne bi smio osjeati bol, ve alost. Svi tvoji prijatelji su poginuli." "Znam. Bio sam tamo." "Moja suut." Doktor oklijevae. "Izgleda da te Carlo spasio." "Ne 'izgleda'. Znam daje to tono. Od svih nas, on je umro naj-asnije, a mene ostavio da se toga sjeam." "Kapetane, ne smije plakati. Pomoi emo ti da ozdravi, a zatim da ode s otoka." "Dottore, smrdim. Ne dajte da me Pelagija vidi." "Ako eli, ja u te njegovati. Ovdje je prostor vrlo skuen, zar ne? Ali snai emo se mi. U ovoj rupi boravili su mnogi od velikih boraca za slobodu, pa primi na znanje da je ast leati usred sve te povijesti. Ma koliko te boljelo, dunost mi je da ti kaem da mora to ee mijenjati poloaj, inae e od pritiska zadobiti rane. Ako se zagnoje, ubojite su poput metaka. Spavaj koliko god eli, ali mora se pokretati. Postane li bol nepodnoljiva, mogu ti dati morfij, no ima ga jo vrlo malo, a s ovim Nijemcima zasigurno e mi ga ustrebati. Ako se slae, drae bi mi bilo da se napije. Takoer imam valerija-ne i febrifuge, koje je Pelagija ubrala u proljee. Moram te zamoliti da izdri bol. Uvjeravam te da e se od velike boli tijekom bolesti osjeati dvostruko bolje kad ozdravi. Pojaat e se tvoj osjeaj zahvalnosti." "Dottore, nita ne bi moglo pojaati moju zahvalnost." "Jo uvijek moe umrijeti", doktor e bez uvijanja. Sagne se i i upita ga povjerljivim tonom: "Ve te neko vrijeme mislim pitati kako tvoji hemoroidi. Oprosti to to nisam prije uinio. inilo mi se indiskretnim." "Posluao sam va savjet," ree kapetan, "i bio je uinkovit." "Ovdje e se malo kretati i loe se hraniti," ree doktor, "premda emo mi uiniti sve to je u naoj moi. Nesumnjivo e patiti od zatvora, pa u ti moda trebati dati klizmu. Ne elim upotrijebiti tubu svojega stetoskopa, ali moda u to ipak trebati uiniti. Ako to ne napravimo, poslije e se od

napinjanja vratiti svi tvoji hemoroidi. Ispriavam se na otvorenosti." Kapetan poloi ruku na doktorov rukav: "Ne dajte da Pelagijato vidi." "Dabome da neu. Jo neto. Pustit e bradu poput Grka. Poet u te poduavati grki, a to isto uinit e i Pelagija. Ne znam gdje da nabavim papira i tokice za hranu; moda emo se trebati snai bez njih." "Dottore, kad mi bude bolje, morate me maknuti iz kue, ne elim vas dovesti u opasnost. Ako me ulove, umrijet u sam." "Mogli bismo te maknuti u tajnu kuu u koju ste ti i Pelagija obiavali odlaziti. Nemoj me tako zaprepateno gledati. Svi smo znali. Kozari su najvee babe traare. To je od usamljenosti. Postaju brbljavi. Imaj na umu da se moda nee oporaviti. Ako te nisam dobro oistio, ako negdje iz fistule izlazi tekuina, ako ima zraka... odmah mi reci osjea li kakav pritisak. Morat u napraviti rupu da izie." "Madonna Maria, dottore, recite mi neku la." "Nisam ti ja Pinokio. Istina e nas osloboditi. Pobijedit emo ako se s njom suoimo." Dva dana poslije kapetanu se ponovno povisi temperatura. Pelagija ostane s njim u cachetteu, otirui mu elo spuvom da smanji temperaturu i sluajui njegovo buncanje. Mijenjala mu je zavoje i provjeravala osjea li se toksiki smrad gnoja. Otac ju je uvjerio da od toksina ovjekova koa poprima ukastu boju, no sam je sumnjao da e kapetan preivjeti. Nije vjerovao daje operaciju dobro izveo, no nastavio mu je u intervalima davati intravenske injekcije otopine soli i eera. Pokazao je svojoj keri kako e se koristiti jastucima da premjesti bolesnika i oslobodi ga monotonoga pritiska, koji ima tetno djelovanje na tkivo, no naredio bi joj da napusti prostoriju pri svim onim zadacima koji bi obino zadesili enu, a dokazuju najveu ljubav. etvrtoga dana vruica dosegne najviu toku. Corelli se toliko znojio i buncao da su i doktor i Pelagija poeli gubiti nadu. Doktor lannis oprezno uvede debelu veterinarsku iglu u svaku njegovu ranu ne bi li isisao otrov iz eventualnih apscesa (to je nazvao "subkutanom krepitacijom"), no nita

nije pronaao i nije uspio ustanoviti uzrok vruice. Pelagija poloi vrat voljene mandoline Antonie na prste njegove lijeve ruke. Oni ga stegnu, kapetan se nasmijei, a njezin otac u sebi primijeti kako je time demonstrirala pravu lijeniku crtu. Dva dana poslije vruica nestane, a pacijent u uenju otvori oi, kao da prvi put uoava da je iv. Osjeao se slabijim nego to je to mogue zamisliti, no popio je kozjega mlijeka s vinjakom i ustanovio da konano nakratko moe samostalno sjediti. Uveer toga istoga dana uz doktorovu pomo uspio je stati na noge i dopustio da ga ovaj opere. Njegove noge bijahu drhtave i tanke poput prutova, no doktor ga natjera da hoda u mjestu, sve dok nije osjetio potpunu iscrpljenost i muninu. Rebra su ga boljela vie nego ikada i reeno mu je da e ga vjerojatno mjesecima muiti pri svakome udisaju. Reeno mu je da bi se pri disanju trebao sluiti trbunim miiima, no kad je to isprobao, osjetio je da ga boli rana na trbuhu. Pelagija ode po ogledalo i pokae mu blijedosivi oiljak na licu i zaetke helenske brade. Svrbjela gaje i smetala mu gotovo kao i oiljci, a s njom je izgledao poput hajduka. "Izgledam kao neki Sicilijanac", ree on. Te noi primio je prvi obrok krute hrane. Pueve. 60 Poetak njezina tugovanja RAZDOBLJA CORELLIJEVA OPORAVKA i bijega Pelagija se nee sjeati] kao vremena spomena vrijednih opojnih avantura, ak ni kao epizo-! de straha i nade, ve kao polaganoga poetka svojega tugovanja. Rat ju je u svakome sluaju smanjio. Koa joj bijae prozirna od; manjka hrane, tako nategnuta na kostima te je poprimila iscrpljen i duevni izraz koji e postati moderan tek nakon dvadeset pet godina. Njezine skladne grudi poneto su se sasuile i upale, te se iz neega lijepoga i poeljnoga pretvorile u funkcionalne vreice. Katkad bi joj desni krvarile, a pri jelu bi oprezno vakala u strahu da ne izgubi koji zub. Raskona crna kosa prorijedila se i izgubila elastinost, a ponegdje su provirivale prve sjedine koje su uranile barem za itavo desetljee. Doktor, koji je zbog svoje vee starosti

manje stradao, esto ju je pregledavao i znao da je od okupacije izgubila pedeset posto tjelesne debljine. Analizom duika u njezinu urinu ustanovio je da takoer neprestano gubi miino tkivo jer izgara bjelanevine, te nikakvu teku fiziku aktivnost nije mogla obavljati vie od nekoliko minuta. Unato tomu, ustanovio je da su joj plua i srce jo uvijek zdravi. Kad god bi uspjeli nabaviti mlijeka i ribe, dao bi joj od svoga dijela, pravei se da nema apetita. Ona bi pak svoju hranu davala Corelliju s istom ljubavlju koja nikomu nije promakla. Doktora je boljelo srce to tako propada. Podsjeala ga je na one rascvale rue to uspijevaju preivjeti jesen i zadrati svoju prolaznu ljepotu sve do prosinca, kao da ih krijepi neko raspoloenje sudbine to je odisalo nostalgijom za prolou ali koje na kraju ipak donosi smrt. Sada kada vie nije bilo nikakvoga posramljenoga talijanskoga oficira koji bi im krao tokice za hranu, ni debeloga intendanta koji se mogao prevariti, dokor je bio prisiljen postavljati klopke za gutere i zmije, no jo uvijek nije bio spreman eksperimentirati s makama i takorima. Stanje nije bilo tako loe kao u Holandiji, gdje su make servirali kao "zeeve s krova", a ni izbliza ozbiljno kao na kopnu. Uvijek bi im preostalo more, to izvorite ivota na Kefaloniji, koje ujedno bjee izvorite sve njezine burne prolosti i strateke vanosti koja je sada predstavljala tek zaudno sjeanje, u stvari ono isto more koje e u budunosti privui nove invazije Talijana i Nijemaca koji e se zajedno pei na pijesku i za sobom u moru ostavljati slojeve kreme za sunanje; turista koji e se uditi praznim i optuujuim pogledima postarijih Grka u crnome, to e kraj njih prolaziti nijemo, ne uzvraajui pozdrava. im je Corelli mogao hodati, zajedno s doktorom i Velizarijem usred noi otie u asu nostru, dok je Pelagija ostala kod kue, sakrivena u cachetteu kamo su se ponovno vratili mandolina, doktorova Povijest i Carlovi spisi. Sve dok su silovatelji bili na otoku, jedva bi izila iz kue i u toj rupi pod podom prebirala po sjeanjima, kuki-ala i parala svoj pokriva i mislila na Antonia. On joj je poklonio svoj prsten,

prevelik za bilo koji njezin prst, a ona ga je vrtjela pred svjetiljkom, gledala kako se die polusokol s maslinovom granicom u kljunu, a podno njega stoje rijei "Vjernost zauvijek". U dubini due pribojavala se da e je on kad jednom bude kod kue zaboraviti, da e se te rijei odnositi samo na nju, da e vjerojatno biti zauvijek naputena, vjerna i zaboravljena, ekajui poput Penelope ovjeka koji se nikada nee vratiti. No Antonio je govorio drugaije. esto bi dolazio nakon to bi pao mrak, alei se kako je u njihovu skrovitu hladno i puno propuha, te joj priao jezive prie kako je uspio izbjei gotovo sigurno zarobljenitvo, od kojih su samo neke bile istinite. Njegova nova brada grebla joj je obraze dok bi potpuno odjeveni leali licem uz lice na njezinu krevetu, primivi jedno drugo u zagrljaj i priajui o budunosti i o prolosti. "Uvijek u mrziti Nijemce", rekla bi ona. "Gunter mije spasio ivot." "Zaklao je sve tvoje prijatelje." "Nije imao izbora. Ne bi me zaudilo da se poslije ustrijelio. Jedva je svladavao pla." "Uvijek postoji izbor. Za sve to tijelo uini, kriva je glava. Tako se kod nas veli." "Nije bio hrabar poput Carla. Carlo bi odbio pucati, Gunter je bio drugaiji." "Bi li i ti odbio?" "Nadam se da bih, no ne mogu to tvrditi. Moda bih odabrao lak-1 si put. Ja sam samo ovjek od krvi i mesa, no Carlo je bio poput juna-1 ka iz naih starih pria, poput Horacija Koklita, ako se tako zvao J koji je obranio most kod Porsenne od itave vojske. Takav je samoj jedan meu milijun ljudi, ne smije kriviti jadnoga Guntera." "Ipak u uvijek mrziti Nijemce." "Mnogi Nijemci nisu Nijemci." "Molim? Ne budi smijean." "Ne moe to rei na temelju uniforme. Regrutirali su vojnike u Poljskoj, Ukrajini, Litvi, Letoniji, Cehoslovakoj, Hrvatskoj, Slove- '- niji, Rumunjskoj. Svagdje. Ti to ne zna, no na kopnu imaju Grke koje zovu 'sigurnosnim bataljunima'." "To nije istina."

"Istina je. ao mi je, ali tako je. U svakome narodu ima izroda. Svih onih siledija i beznaajnih bia koji se ele osjeati superiornima. Ista se stvar dogodila u Italiji, svi oni pridruili su se faistima da vide to mogu postii. Svi sinovi inovnika i seljaka, koji su eljeli postati netko i neto. Ambicija bez ideala. Zar ne shvaa u emu je dra vojske? Ako eli neku djevojku, moe je silovati. Ako eli sat, moe ga uzeti. Ako si loe raspoloen, moe nekoga ubiti. Od toga se osjea bolje, snanije. Dobar je osjeaj pripadati izabranomu narodu, moe initi to eli i opravdati to prirodnim zakonom ili voljom Bojom." "Mi imamo poslovicu: 'Osokoli li seljaka, uvalit e ti se u krevet.'" "Svia mi se ona druga koju si mi rekla." "Zrno do zrna pogaa? Kakve to veze ima?" "Ma ne ta. 'Spava li s djecom, popiat e te.' Koritsimou, ja sam popisan. Da barem nikada nisam otiao u vojsku. U to doba izgledalo je kao dobra ideja, a vidi to se dogodilo." "Antonia je izgubila strune, a ti si sav napanan. Nedostaju li ti deki? Meni da." "Koritsimou, ja sam te deke volio, to su bila moja djeca. Kako je Lemoni? Kad nam se rodi ki, nazvat emo je Lemoni. Nakon rata." "Ako budemo imali dva sina, drugi mora biti Carlo. Njegovo ime mora poivjeti, svaki dan ga se moramo sjetiti." "Svake minute." "Carino, vjeruje li u Boga, u raj i u sve ostalo?" "Ne. Ne nakon svega ovoga, nije logino. Da si ti Bog, bi li sve to dopustila?" "To sam pitala jer bih htjela da su Carlo i deki u raju. Ne mogu si pomoi, pa moda vjerujem." "Kad vidi Boga, reci mu da u ga nokautirati." "Poljubi me, uskoro e zora." "Moram ii. Sutra u ti donijeti zeca. Pronaao sam jazbinu i ako legnem iznad nje, mogu epati jednoga od njih kad izlazi. A pronai u jo pueva." "Psipsina lovi zeeve, ali nam ih ne daje. Pone reati, a zatim pobjegne."

"Daje proljee, mogao bih potraiti jaja." "Zagrli me." "Santa Maria, moja rebra!" "Oprosti, oprosti, stalno zaboravljam." "Kad bih barem i ja mogao. Merda. Ipak te volim." "Zauvijek?" "Na Siciliji vele da vjena ljubav traje dvije godine. Nasreu, nisam Sicilijanac." "Grci zauvijek vole same sebe i svoje majke. Svoje ene vole est mjeseci. Nasreu, ja sam ena." "Nasreu." "Vratit e se? Nakon rata?" "Ostavit u Antoniu kao taoca. Tako e biti sigurna da mi moe vjerovati." "Mogao bi nabaviti drugu." "Ona je nezamjenjiva." "Zar nisam i ja nezamjenjiva?" "Zato mi ne vjeruje? Zato me tako gleda? Ne plai. Kako bih mogao propustiti priliku da dobijem takvoga tasta?" "Svinjo." "Joj! Moja rebra!" "O, carino, oprosti." "Moram poi. Do sutra naveer. Poljubi me. Volim te." Otiao bi u no, puzei od ivice do zida, trzajui se na najmanji! zvuk, a zora bi ga zatekla kako sanja pod pokrivaima, dok su naku-] pine kalcija pod njegovim tkivom polagano zacjeljivale kosti, a njena sjeanja napuila njegova snatrenja prizorima Pelagije i njegovih'] opernih djeaka. U rano poslijepodne probudio bi se i krenuo u pot- j ragu za bobicama, izvodio vjebe da mu prsti ne izgube na ustrinii 'i u grmlju tragao za puevima. Doktor ne samo to bi ga natjerao da j to pojede, ve bi batiem trebao istucati oklope u muaru, te bi ita-} va obitelj zrnate komadie popila s vinom, jer je doktor lannis nastojao da svatko ima prelijep kostur, ma koliko on bio mrav ili umoran; bijae to poput drevnih zaliha isuenoga graha koje bi napunile eludac, no izazvale kolike. Pelagija je bila u dilemi. eljela je svojega kapetana zadrati na otoku, no znala je da e ga ubiti ako to uini. Bilo je ljudi koji bi za koricu kruha odali svakoga, a pitanje je vremena

kada e nacisti postati svjesni njegove prisutnosti u njihovim ivotima. Nadalje, vrijeme se kvarilo, krov ae nostre je prokinjavao i kapetanu nita nije prualo toplinu od otroga vjetra ili osvetnike hladnoe. Hrane za njezina oca i za nju bilo je sve manje i katkad bi se zatekla kako eznutljivo promatra pauke na zidovima. Ree Kokoliosu i Stamatisu da pronau luaka koji je obiavao biti u Arsenijevu drutvu i da mu vele da navrati k njoj ako uzmogne. Ve neko vrijeme Bunny Warren slijedio je britansku politiku koja se provodila zlatnicima, te poticao vlasnike amaca da Nijemcima uskrate njihovu upotrebu, a mnogi preivjeli talijanski vojnici nou bi se pronali na putu za Siracusu, Bianco ili Vallettu u brodovima koji kao da su bili sagraeni od ibica, no njihovi vlasnici izraavali bi svoju nepopravljivu i optimistinu vjeru u njih. Od dna do vrha vala nomadski bi odskakivali pokraj podmornica i reflektora, vojnih brodova i mina, dok bi njihovi mornari poudno pjevali, a raz-rogaeni i smrznuti putnici patili od munine, ne bi li na kraju doli do vrstoga tla i ustanovili da im je zlo od njegove nepokretnosti. Warrenu je stoga bilo jednostavno organizirati kapetanov odlazak. Navratio je u Pelagijinu kuu u tri ujutro, lagano kucajui na prozor njezine sobe, a kad se izvukla iz Corellijeva zagrljaja, otvorila je zaporke i ugledala ovjeka iju je pomo istodobno traila i od te pomoi strahovala. "Naprijed mar", ree ulazei kroz vrata i doda, "kalimera, kyria Pelagia." Vrlo formalno se rukova s njom i prokomentira vrijeme. Grki koji je Bunny Warren sada govorio bio je vrlo slikovit i kolokvijalan, no jo uvijek sa savrenim akcentom engleske visoke klase. Grki izraz za "idemo" zvuao bi kao "u taksi", to je dobro zvualo njegovim engleskim uima, za njega imalo smisla, i takoer bilo razumljivo Grcima. Kako je njegov uobiajeni raspon pridjeva i priloga bio neprevodiv, svoj govor jo uvijek je prekidao engleskim rijeima za "fora", "sjajno" ili "uas", a njihov uinak prije je zbunjivao i bio nepotreban negoli besmislen.

"Tko je?" upita Corelli, koji se na trenutak uplaio posjeta Nijemaca. "Bunnio," ree Pelagija i ne odgovorivi na njegovo pitanje, "ovo ovdje je jedan talijanski vojnik i trebamo ga izvui." Warren se nasmijei i prui mu ruku. "Ave", ree on, kako ba nije imao prilike modernizirati talijanski kako je to uinio s grkim. Corelli osjeti da mu je gotovo zgnjeio ruku, te stekne preuvelian dojam da su Britanci openito vrlo snani. Nije znao da time to drugima pokuavaju slomiti prste Englezi izraavaju muevnost, ali i ljubaznost. Takoer ga iznenadi ovjekova trkljavost i visina, neugodno ga podsjetivi na jednoga Nijemca plavih i vrlo nordijskih oiju. Ispalo je da kai za Siciliju polazi sljedee noi, ako vrijeme bude povoljno, i da za kapetana ima mjesta. "Premda emo moda trebati ubiti nekoliko ovih bezveznih prostaka." U jedan sat ujutro trebalo se naprosto spustiti u zaljev sa zakrivenom svjetiljkom i mahnuti njome nekoliko puta prema moru kao odgovor na signale s amca. Warren obea da e biti tamo, uvjerivi ih da e sve ii tip-top i zavriti vrhunski i fenomenalno. 61 Svaki rastanak je nagovjetaj smrti CORELLI SE VRATIO u asu nostru tek pred zoru. Uz doktorovo doputenje, ostao je u kui s Pelagijom. Kako je iznenada ispalo da se radi o posljednjem danu koji provode zajedno, inilo se humanim tolerirati opasnost, a, u svakome sluaju, Corelli je djelovao poput pravoga Grka u svojoj seoskoj odjei i raskonoj bradi koja je jo uvijek otkrivala blijedouti oiljak preko obraza. tovie, sada je tako dobro govorio grki da je mogao prevariti Nijemce koji o grkome pojma nisu imali, a ak bi udario gornji dio ruke da naglasi neiju glupost ili zabacio glavu unatrag i kliknuo jezikom da izrazi negaciju. Povremeno bi sanjao na grkome, to bi njegovu uspavanu duu beskrajno frustriralo, jer bi neizbjeno usporilo ritam naracije njegovih snova, a otkrio je da mu karakter nije bio isti kao kad govori talijanski. Osjeao se eim i, zbog neobjanjivoga razloga koji veze nije imao s njegovom bradom, mnogo dlakavijim.

Sve troje sjedili su u toj dobro poznatoj kuhinji, oaloeni i uplaeni. Tiho su razgovarali i odmahivali glavom prisjeajui se kojeega. "Toliko toga nikada neu zaboraviti", ree Corelli. "Na primjer, pianje po travama. Kad ste me pozvali da po njima piam, znao sam da ste me prihvatili." "Kad bi se barem moj otac toga okanio", prokomentira Pelagija. "Muno mi je kad ih koristim. Izgubim previe vremena dok ih operem." "Osjeam se krivim to odlazim iv, dok su svi moji prijatelji poginuli, a Carlo je pokopan vani u dvoritu." "U Odiseji, Ahilej veli: 'Kad bih se ponovno naao na zemlji, radije bih sluio u kui ovjeka koji nema zemlje, negoli kralju svih onih mrtvaca kojima je ivot okonan', i bio je u pravu", dometne doktor. "Kad voljene osobe umru, mora ivjeti radi njih. Gledati stvari njihovim oima. Prisjeati se kako su govorili i sam se sluiti tim rijeima. Biti zahvalan to moe initi to to oni ne mogu, no istodobno zbog toga aliti. Tako ja ivim bez Pelagijine majke. Ne zanima me cvijee, no zbog nje u pogledati utu ruicu ili ljiljan. Jedem patlidane jer ih je ona voljela. Zbog svojih deki trebao bi svirati i uivati u ivotu, initi to zbog njih. Uostalom", pridometne on, "moda nee preivjeti put na Siciliju." "Papas," usprotivi se Pelagija, "nemoj tako govoriti." "U pravu je," Corelli e filozofski. "Stvari takoer moemo promatrati zbog onih koji su na ivotu. Nakon toliko vremena provedenoga s vas dvoje, gledat u stvari i zamiljati to biste vi rekli. Strahovito ete mi nedostajati." "Vratit e se ti", potvrdi doktor. "Postao si otoanin poput nas." "Italija mi nee biti dom." "Mora na rendgen. Bog zna to sam sve u tebi ostavio, a trebaju ti izvui ice mandoline." "latre, dugujem vam ivot." "Oprosti na oiljcima. Bolje nisam mogao." "latre, takoer se ispriavam to smo na silu oteli otok. Ne vjerujem da ete nam ikada oprostiti."

"Oprostili smo Englezima i Mlecima. Nijemcima moda neemo oprostiti. Ne znam. U svakom sluaju, barbari uvijek dobro dou -moemo okrivljivati druge za nae katastrofe. Vama e biti lako oprostiti, svi ste poginuli." "Papakis", ponovno se usprotivi Pelagija. "Nemoj tako govoriti. Treba li nas na to uope podsjeati, kad Carlo lei pokopan u dvoritu?" "To je istina. Samo onima koji ive potreban je oprost, a, kapetane, kao to zna, tebi sam zasigurno oprostio, inae ti ne bih dao svoj pristanak da se oeni mojom keri." Pelagija i Corelli se pogledae, a potonji ree: "Nikada vas izriito nisam pitao za doputenje... inilo se nekako drsko. I..." "Ipak ga ima. Nita mi ne bi bilo drae. No pod jednim uvjetom. Mora dopustiti Pelagiji da postane doktorica. Ona nije samo moja ki. Kako nemam sina, ona je najblie sinu to sam ja zaeo. Mora uivati prava sina, jer e nastaviti moj ivot kad me vie ne bude. Ni-i sam je odgojio kao kunoga roba, u odsutnosti sina takvo bi mi dru-f tvo naprosto bilo dosadno. Priznajem, bilo je to sebino od mene;| sada je prepametna da bude ponizna ena." "Znai li to da sam poasni lan mukoga roda?" upita Pelagija. "Koritsimou, ti si samo to to jesi, no ipak si takva kakvom sam te > uinio. Trebala bi biti zahvalna. U bilo kojoj drugoj kui ti bi ribala f pod dok ja razgovaram s Antoniom." "U bilo kojoj drugoj kui ja bih ti pila krv. Ti bi trebao biti zahvalan." "Jesam, koritsimou." "Dakako, ako to eli, Pelagija e biti doktorica. Glazbenik nikada ne bi mogao ivjeti samo od svojih prihoda", ree Corelli, na to ga njegova zarunica estoko udari po glavi i uzvikne: "Ti se treba f obogatiti. U protivnome se neu udati za te." "Samo sam se alio." Okrene se prema doktoru: "Ako budemo imali sina, odluili smo da emo mu dati ime lannis."

Doktora to vidno dirnu, premda bi upravo tako neto i oekivao l u danim okolnostima. Nasta podulja alosna tiina u kojoj su sve f troje duboko razmiljali o skorom kraju njihova meusobnoga druenja. Konano doktor lannis podigne suzne oi i naprosto ree: "Antonio, ako sam ikada imao sina, bio si to ti. Tebi pripada mjesto | za ovim stolom." Umjesto oekivanoga odgovora, koji bi zbog svoje oekivanosti neizbjeno zvuao prazno, Corelli ustane i pristupi starijem mukarcu, koji se digne sa stolca. Zagrlie se i lupkae po leima, a zatim doktor zagrli i svoju ker, jer mu je preostao viak osjeaja koje je mogao izraziti. "Vratit u se kad rat zavri", ree Corelli. "Do tada sam jo u vojsci, a Nijemaca se trebamo rijeiti." "Oni gube", doktor e pun pouzdanja. "Nee dugo." "Nemoj natrag u rat!" uzvikne Pelagija. "Zar nisi dosta uinio? Nije li ti dosta smrti? A ja? Misli li uope na mene?" "Naravno da misli na tebe. Misli ih se rijeiti, tako da ti moe bez straha izii iz kue." "Carlo bi to uinio. Moram i ja." "Kako ste vi mukarci glupi!" uzvikne ona. "Svijet biste trebali prepustiti enama, pa biste vidjeli da se onda vie ne bi ratovalo." "Meu andartesima na kopnu mnogo je ena," Corelli e, "a i meu partizanima u Jugoslaviji. I dalje bi se ratovalo, a svijet je upoznao lijep broj krvoednih kraljica. Vano je poraziti naciste, to je barem jasno." Pogleda ga prijekorno i tiho odvrati: "Vano je bilo poraziti faiste, no ti si se borio za njih." Corelli se zacrveni i doktor se umijea: "Nemojte da upropastimo na posljednji dan. ovjek grijei, uplete se u neto, katkad se ponaa poput ovce, a zatim pouen iskustvom postane lav." "Ne elim da ode u rat", uporno e ona neprestano gledajui Corellija. "Ti si glazbenik. U drevna vremena, u plemenskim pokoljima, barde bi potedjeli." Kapetan je nastojao postii kompromis. "Moda neu trebati, a moda mi nee dati. Siguran sam da me nee smatrati sposobnim."

"Uini neto korisno", Pelagija e. "Odi u vatrogasce ili tako neto." "Kad doem kui", Corelli e nakon neugodne stanke, "na prozorskoj dasci imat u lonac bosiljka da me podsjea na Grku. Moda e mi donijeti sreu." Koraao je sobom, podsjeajui se svega u njoj; ne samo poznatih predmeta, ve njezine povijesti emocija. Bijae to mjesto koje je jo uvijek odjekivalo nadama, njihovim tajnama i alama, prolim antagonizmima i zamjerkama, te spaavanjem jednoga ivota. Jo je posjedovalo aromu glazbe i zagrljaja pomijeanih s mirisom trava i sapuna. Corelli ustane, gladei dugaka plosnata lea Psipsine koja se ispruila na polici na kojoj nije bilo hrane, te osjeti kako je u njemu uzavrela neizreciva tuga koja se mogla natjecati sa suhim ustima i s uskomeanim elucem ovjeka koji e uskoro pobjei na more. Doktor ga vidje kako stoji usamljen poput ovjeka koji eka na smaknue, a zatim pogleda Pelagiju koja je sjedila s rukama u krilu i pognute glave. "Djeco, ostavit u vas nasamo", ree on. "Jedna djevojica umire od tuberkuloze i trebao bih je posjetiti. U modini je i tu se nita ne moe uiniti, no ipak..." On izie iz kue, a dvoje zaljubljenih sjedili su jedno nasuprot drugomu, nijemi, milujui jedno drugomu prste. Konano niz njezine obraze nijemo, jedna za drugom, potekoe suze i Corelli klekne; pokraj nje, obavije je rukama i poloi svoju glavu na njezine grudi. Iznova ga uasne koliko je omravjela, te vrsto sklopi oi, zamiljajui daje u nekom drugom svijetu. "Tako se bojim", ona e. "Mislim | kako se nee vratiti, i kako rat traje itavu vjenost, bez sigurnosti i nade, a ja u sve izgubiti." "Imamo duboka sjeanja", odvrati Corelli. "O nama ovisi hoe li nas obradovati ili rastuiti. Neu te zaboraviti, vratit u se." "Obeaje?" "Obeajem. Dao sam ti svoj prsten i ostavljam ti Antoniu." "Nikada nismo proitali Carlove spise." "Previe bolno. Proitat emo ih kad se vratim, kad ne bude tako... tako svjee."

Ona je u tiini gladila njegovu kosu, te konano ree: "Antonio, ao mije to nismo... nismo bili zajedno. Kao mukarac i ena." "Sve u svoje vrijeme, koritsimou." "Moda ono nee doi." "Doi e. Doi e trenutak. Dajem ti rije." "Nedostajat e Psipsini. I Lemoni." "Lemoni sigurno misli da sam mrtav." "Kad ode, rei u joj daje barba C'relli iv. Bit e jako sretna." "Mora nagovoriti Velizarija daje s vremena na vrijeme umjesto mene baca u zrak." I tako se razgovor nastavljao, vrtei se ukrug i potvrujui se, sve dok se u redarstveni sat doktor nije vratio, utuen kao i uvijek kad bi trebao bespomono promatrati kako dijete slijepo tapka na kraju svojega puta u smrt. Hodajui kui, vrtio je iste misli koje bi takve pji-like uvijek potaknule: "Zar je udno to sam izgubio svoju vjeru? to ini tamo gore, beskorisni Boe? Misli li da mi moe podvaliti s nekoliko uda na svetkovini sveca? Misli li da sam blesav? Da ne vidim?" U depu je okretao britanski zlatnik kojim ga je djetetov otac platio. Englezi su ih se nadijelili financirajui andartese, pa su izgubili vrijednost. "ak i zlato", pomisli on, "vrijedi manje od kruha." Te veeri podijelili su jedan jedini mravi batak pijetla kojega je Kokolios ubio da ga nasilnici ne prisvoje, a Pelagija sauva kost koju e upotrijebiti u juhi zajedno s jeevim kostima. Kad bi ih kuhala dovoljno dugo, bile bi tako mekane da su se mogle vakati. Poslije je pripravila slab i gorak aj od ipka koji je ujesen ubrala s divljih rua, zadovoljna to joj neto odvraa misli od straha, i njih troje sjedili su u polumraku i ekali dok su sati prolazili i presporo i prebrzo. U jedanaest sati porunik Bunny Warren zagrebe po prozoru i doktor mu otvori. Ue s izrazom odlune hladnokrvnosti koji Pela-giji nije djelovao nimalo nalik na njegovu plahu prirodu, a o pojasu mu je bio zataknut velik i oigledno dobro naotren no. ula je da su britanske specijalne snage upravo balkanski sklone rezanju grkljana, te se sva strese.

Teko je bilo zamisliti Bunniosa kako tako neto ini, a pomisao da to vjerojatno radi vrlo esto dovede je u nepriliku. On sjedne na rub stola i pone govoriti uobiajenom mjeavinom kolokvijalnog modernoga grkog i britanskoga argona. Tek tada Corelli se upita kako su Pelagija i doktor uope uspjeli upoznati britanskoga oficira za vezu. Rat je pun bizarnosti, te se ovjek katkad zaboravi iznenaditi ili postaviti umjesno pitanje. "Standardna procedura", zapone Warren. "Iskljuivo tamna odjea. Ne elimo da nas vrazi vide. Nema razgovora, osim u sluaju krajnje nude. Stati i oslukivati svakih dvadeset sekundi. Gaziti punim stopalom, ergo, manje kripanja. Stopala sputati okomito, er-go bez klizanja i struganja. Ja idem prvi, doktor i kyria Pelagija drugi, Corelli posljednji. Corelli se mora okrenuti i pogledati natrag pri svakom zaustavljanju." Urui kapetanu komad ice. Na svakom kraju nalazio se kratak klin. Ovaj tek nakon nekoliko sekundi shvati daje to garota i da e se od njega moda oekivati daje upotrijebi. "Nema pucanja bez naredbe", nastavi Warren. "Pojavi li se neoekivano jedan vabo, sam u srediti tipa. Pojave li se dvojica, Corelli i ja emo srediti svaki po jednoga. Pojave li se trojica ili vie, nita ne poduzimamo i na moj znak bogme se vraamo i zaobilazimo ih." Pogledom prijee s jednoga lica na drugo i upita: "Jasno kao dan ili jasno kao no?" Zbog Corellija doktor prevede te upute, i svi se sloie da je sve jasno kao dan. Warren ponovno progovori: "Veeras sam otiao u izvidnicu, vabo se pritajio. Ne voli hladnou. Potrebna topla odjea. Jasno?" Pelagija ustane i ode u svoju sobu. Vrati se s pokrivaima i s jo neim. "Antonio," ree ona, "uzmi ovo. elim da ga uzme." On razmota mekani papir i vidje da je to izvezeni prsluk koji je mnogo mjeseci prije elio kupiti. Podigne ga i zlatni konac tamno bljesne u polumraku. "O, koritsimou", on e, dodirujui palcem raskoni barun, a kaiprstom glatki saten podstave. Ustane, skine svoj haljetak bez rukava i

odjene prsluk. Zakopa ga, strese ramena da ga udobno smjesti i usklikne: "Stoji kao saliven." "U njemu e plesati na naem vjenanju," ona e, "no sada e ti pomoi da se zagrije na amcu." Jo dalje od sela Spartia, na rtu Liaka, nalazi se vrlo strma stijena koja se obruava u more, a u to doba do nje se moglo doi jedino dugakom kamenom kozjom stazom koja je krivudala kroz makiju. Koristila je jedino kao orijentir ribarima, koji bi ljeti rastegli svoje guste mree za jata girica to su se bezazleno skupljale u zavjetrini velike stijene koja je strila iznad vode, a al se sastojao od tankog pojasa pijeska irokog jedva dva metra na mjestima na kojima nije bilo izudaranih stijena. Premda se inilo daje prekriveno stijenama i opasno, samo morsko dno sastojalo se gotovo iskljuivo od finoga pijeska i bilo je idealno za pristajanje ak i velikih brodova, jer se strmo sputalo do dubokoga gaza, a iznad njega stijene su strile van i s vrha ga inile teko preglednim. Od rta Aghia Pelagia do zaljeva Lourdas u pravilnim razmacima nalazile su se njemake promatranice, no bile su beivotne i nedostajalo im je ljudstva, posebno za hladnih noi u prosincu i, poput Talijana prije njih, Nijemci su vrlo dobro znali da se pravi rat vodi negdje drugdje. U odsutnosti oficira, straari bi se kartali i puili u svojim drvenim kolibicama, te katkad izali da zatapkaju nogama ili da se pomokre, neprestano promatrajui zvijezdu Sjevernjau koja je pokazivala smjer u kojem se nalazio njihov dom. Put do ala stoga nije bio neka velika avantura. Hladan vjetar hujao je kroz ipraje, a mjeseca nije bilo. Prijetila je kiica i povremeno ih pokropila, a bilo je tako tamno da se Pelagija na trenutke uplaila kako e izgubiti oca koji se nalazio ispred nje. Hladnoa je toliko djelovala na njezino ispijeno tijelo da bi se osjeala dvostruko jadnije pri svakom Warrenovu nijemom zastajanju, a injenica da njezin otac u ruci dri pitolj zbog nekog razloga plaila ju je i uznemirivala jo vie negoli njezin vrsti stisak oko derringera. Istodobno se borila protiv praznine koja kao da se otvarala u njezinu srcu i protiv strahovitoga lupanja i

brzanja toga istoga srca. Premda mu je snagu poticala potreba da zatiti zarunicu pred sobom, Antonio Corelli dijelio je takorei iste osjeaje. Zatekao se kako se pita zbog ega je u sve to upleten, protivei se svojem poloaju i odbacujui ga, istodobno shvaajui njegovu nunost. Titio ga je obeshrabrjui osjeaj jalovosti i melankolije, te je gotovo prieljkivao da naie njemaka ophodnja kako bi mogao umrijeti borei se i ubijajui, te sve okonati u sijevanju plamena, i to sada. Znao je da odlazei s otoka gubi korijene. Njih etvero naguralo se na onom tankom pojasu pijeska, izvan domaaja hladnih pandi vjetra, ekajui na bljesak svjetiljke koji e doi s mora. Warren pripali svoju svjetiljku i sakrije njezin plamen pelerinom, a drugi su na njoj naizmjence grijali ruke. Corelli ode do mora i vidje ljuljanje crnih valova, pitajui se kako e sve to preivjeti. Prisjeti se drugih ala, vidje deke iz La Scale kako zajedno pjevaju i piju dok se gole kurve prskaju u morskome pliaku, tako mirnom i prozirnom da bi mogao predstavljati arkadijsko jezero. U mislima mu se ukae nevjerojatan tirkiz zaljeva Kiriaki, vienoga odozgo u ljeto kad se vraao s Assosa, a ljepota sjeanja povea njegov osjeaj gubitka. Sjeti se onoga to mu je doktor rekao o kseniciji, stravinomu nostalginomu domoljublju od kojega pate prognani Grci i osjeti je u svojim prsima poput otroga okretaja bajunete. Sada ima svoje selo, svoju vlastitu patridu, ak su mu se misli i govor izmijenili. Baci crni kamen u more za sreu i vrati se Pelagiji. U mraku rukama primi njezino lice, a zatim je zagrli. Kosa joj je jo uvijek mirisala na rumarin i on tako duboko udahne miris da ga zaboljee pokrpana rebra. Aromu je potaknuo hladan svje vjetar i on je znao da rumarin nikada vie nee imati tako snaan i opojan miris. Odsad e mirisati na iezlu svjetlost i na prainu. S mora triput bljesne svjetlo, Warren uzvrati signal, a Corelli se rukova s porunikom, poljubi svojega tasta u oba obraza i vrati se Pelagiji. Nisu imali to rei. Znao je da joj usne drhte od tuge, a i sam je osjeao kako mu ista patnja stee grlo. Njeno joj pogladi obraz i poljubi Oi, kao da eli zaustaviti njezine suze. Zau tup zvuk

vesala kako udaraju o gornji rub palube, kripu drveta o kou, te podigne pogled i vidje kako se pribliava obris lae i sjene dvojice mukaraca kako se zajedno mue. Njih etvero priblii se moru i doktor ree: "Sretno, Antonio, i vrati se." Na novogrkom kapetan ree: "Iz tvojih usta u Boje ui", te posljednji put zagrli Pelagiju. Baci se u valove to su se razbijali o alo i uzvere na brod, izgubivi se u mraku poput duha, a Pelagija potri u valove sve dok joj more nije dosezalo do bedara. Napinjala se da ga po posljednji put vidi, no uzalud. Poput panda grabeljivice, zahvati je i stegne praznina. Rukama pokrije lice i zarida dok su joj se ramena nadizala, a bolni jecaji noeni vjetrom nestajali u huku mora. 62 O njemakoj okupaciji O NJEMAKOJ OKUPACIJI malo se toga moe rei, osim da je otoane potaknula da jo vie zavole Talijane koje su izgubili. Rijetko se dogaa da narod uspije zavoljeti svoje tlaitelje, no praktiki od rimskih vremena drugoga oblika upravljanja nije ni bilo. Nije vie bilo Talijana koji bi radili u vinogradu sa zemljoradnicima da uteknu od dosadnoga garnizonskoga ivota, nije vie bilo nogometnih utakmica izmeu protivnika koji su se prepirali, varali i napadali suca, nije bilo topnika naherenih kapa i neobrijanih brada koji bi flertovali s djevojkama, a u kutu usana uvijek bi im se dimila polovica cigarete. Nije vie bilo tenora koji bi odailjali dijelove napolitanskih pjesama i sentimentalnih arija preko planinskih borova. Nije vie bilo neuinkovite vojne policije koja bi mahanjem ruku i istodobnim prodornim zvidanjem na sve i svakoga izazvala prometnu guvu u centru Argostolija, nije vie bilo netonoga akvaplana to u niskome letu lijeno i maloduno izvia otok, nije vie bilo sramotnih vojnih kurvi s namazanim usnama i suncobranima, to se gole kupaju u moru ili voze sa smetenim starim Grkom u seljakim kolima. Nema zapisa o tome to se dogodilo s djevojkama; moda su kao robovska radna snaga deportirane u neki nepoznati kamp istone Europe, moda su zlostavljane i ubijene, te tako pronale

grob meu mukarcima koje su voljele po dunosti, ili im se pepeo izmijeao u biblijskim lomaama to su nebo prekrile crnim dimom, spalile goleme duboke krugove u tratinama i uprljale nosnice smradom petroleja i pougljenjenih kostiju. Adriana, La Triestina, Madam Nina, sve su nestale. Ono malo ostataka talijanskih vojnika sakupljeno je nakon rata. Na talijanskome groblju iskopano je nekoliko itavih tijela i transportirano u Italiju na ratnom brodu sa crnim koritom, pokualo se identificirati preostale kosti i pepeo koji su mogli pripadati bilo komu. Neke majke stoga su oplakivale mrtvu djecu drugih majki, no veina njihovih sinova pomijeala se s kefalonskom zemljom ili se u obliku pepela ratrkala jonskim zrakom. Sasjeeni u cvijetu mladosti, zauvijek su iezli sa svijeta koji nije mario za njihove muke u ivotu i zaboravio ih nakon smrti. Nestadoe armantni kradljivci kokoi, aljivi individualci i pjevai, a umjesto njih nastupi interregnum koji e u svojoj Povijesti doktor zabiljeiti kao najtee od svih razdoblja. Otoani se prisjeaju kako Nijemci nisu bili ljudska bia. Bili su automati bez principa, strojevi dobro ugoeni za pljakanje i brutalnosti, potpuno bezosjeajni na sve osim oboavanje snage, bez ikakvih uvjerenja izuzevi njihovo prirodno pravo da zgaze manje vrijednu rasu. Dakako, Talijani su bili lopovi, no njihovi noni izlasci, strategija koju bi odabrali da ih ne uhvate, njihov sram kad bi se to dogodilo otkrivali su kako znaju da ono to ine nije dobro. Nijemci bi uli u ma koju kuu u ma koje doba dana, prevrnuli namjetaj, premlatili stanare ma koliko oni bili stari ili mladi, ma koliko bolesni, te pred njihovim oima odnijeli to god bi im se svidjelo. Ukrasi, prstenje koje se u obitelji uvalo iz pokoljenja u pokoljenje, petrolejke, pei na benzin, suveniri pomoraca s Dalekoga istoka, sve je nestalo. Bilo je zabavno i primjereno poniavati negroide tako triave kulture. Leerno su dopustili da ljudi gladuju, a palce bi dizali prema gore kad bi grki Ijesovi preko kamenja ili prema grobovima.

I Pelagiju i njezina oca u nekoliko su navrata prebili bez posebnoga razloga. Krivu zbog toga to je pitoma, Psipsinu su iupali iz Pe-lagijina naruja i frivolno prebili na smrt drkom puke. Drosouli su opuke cigareta gasili na golim prsima jer je mrko pogledala nekog oficira. Sav doktorov dragocjeni medicinski pribor, koji je savjesno sakupljao tijekom dvadeset godina siromatva, etiri vojnika s likom lubanje na pojasu, srca mranih, hladnih i praznih poput pilje Dra-gorati, smrskali su u njegovoj prisutnosti. Tijekom jednogodinje njemake okupacije, kod crkve Gospe od Marcopoula nisu se pojavile svete Zmije, ni Blaeni cvijet Ljiljana u Demoutsandati. Kada je u studenome 1944. nepobjedivim predstavnicima superiorne rase vjenoga Reicha nareeno da se povuku, unitili su svaku zgradu do koje su dospjeli, a stanovnici Kefalonije spontano se digli protiv njih i borili se sve dok Nijemci nisu stigli do mora. No, no prije odlaska, Gunter Weber, koji se nakon masakra od stida nije ni pribliio kui, donese svoj gramofon i svoju zbirku snimaka Marlene Dietrich i ostavi ih pred Pelagijinim vratima, kao u sretnijim danima bio obeao. Pod poklopcem je ostavio kuvertu, i kad ju je otvorila, Pelagija je pronala fotografiju Antonia Corellija i pukovnika na alu, zagrljenih oko ramena. Corelli je na glavi imao fino izraen enski eiri s umjetnim voem i ofucanim papirnatim ruama; mahnuo je prema fotoaparatu bocom vina, a Gunter je na glavu nahero nasadio talijansku mornariku kapu. Oi su im bile napola sklopljene i obojica su oigledno bili pijani. U udaljenosti Pelagija je jedva uspjela razabrati figuru gole ene kako gaa po rubu ala sa iljastom oficirskom kapom njemakoga grenadira. Ruke su joj bile ispruene u znak veselja, a svjetlost je ulovila luk vodene praine koju je nogom utnula naprijed. Zaudo, Pelagija ne osjeti ni iznenaenje ni ljubomoru zbog prisutnosti privlane pojave; inilo se ispravnim da ona bude tamo, sukladno nagovjetajima Raja koje bi Corelli niotkuda obiavao prizvati.

Okrene fotografiju i naie na etiri stiha iz Fausta, ije e znaenje shvatiti tek nakon to ih je pokazala plahom njemakom turistu nekih trideset pet godina poslije. Tu je pisalo: "Mein Ruh ist hin, Mein Herz ist schwer; Ich finde sie nimmer Und nimmermehr." Ispod stihova Weber je napisao na talijanskome: "Neka te Bog uva, uvijek u te se sjeati." Gramofon sakrie u rupu pod podom, uz Antoniovu mandolinu i Carlovu ispovijed, te on preivje bratoubilaki rat. Povijest se ponavlja, najprije kao tragedija, a onda opet kao tragedija. Nijemci su moda ubili etiri tisue talijanskih mladia, ukIjuujui stotinu medicinskih kurira s vrpcom Crvenoga kria oko ruke, spalili tijela ili ih potopili u moru u balastom optereenim tegljaima. No preostale etiri tisue su preivjele i, ba kao na Krfu, f Englezi e bombardirati brodove koji su ih prevozili u logore na prisilni rad. Veina se utopila u koritima brodova, a one koji su uspjeli skoiti u more strojnicama su izreetali Nijemci, te ponovno ostavili njihova tijela da plutaju morem. 63 Osloboenje NIJEMCI ODOE i zapone slavlje, no im su se oglasila zvona, an-dartesi ELAS-a, koji su se sada preimenovali u EAM, probudie se iz zimskoga sna i nametnue se narodu uz pomo britanskoga oruja, pogrekom dobavljenoga u uvjerenju da e njime biti poraeni Nijemci. Navodno slijedei Titova nareenja, uspostavili su radnike savjete i komitete, te se nastavili jednoglasno postavljati na svaki zapovjedni poloaj i nametnuli porez od dvadeset pet posto svemu ega su se mogli sjetiti. Na Zanteu, sela koja su bila na strani rojalista naoruala su se i utvrdila kue, a na Kefaloniji komunisti su poeli deportirati nezgodne osobe u koncentracijske logore; sa sigurne udaljenosti godinama su promatrali naciste i bili dobro upueni u sve oblike zvjerstava i ugnjetavanja. Hitler bi se ponosio tako marljivim

uenicima. Njihova tajna policija (OPLA) identificirala je sve venizeliste i rojaliste i proglasila ih faistima. Na kopnu su oduzeli zalihe hrane Crvenoga kria, otrovali bunare neprijateljskih sela mrtvim magarcima i truplima disidenata, traili etvrtinu hrane koja se iskrca u Pireju kao pomo Ateni, distribuirali novine ironinoga imenaAlithea (Istina), krcate laima o njihovu junatvu i o kukaviluku svih ostalih, nasumce likvidirali sve njima neugodne osobe zbog "kolaboracionizma", unajmljivali prostitutke da britanske vojnike namame na niane njihovih puaka, preru-avali se u britanske vojnike, radnike Crvenoga kria, policajce ili lanove Planinske brigade i koristili se djecom koja bi nosila bijelu zastavu za prijevare koje bi zavravale zasjedama. Granatama bi gaali trnice i britanske vojnike dok bi izgladnjelima dijelili hranu, zarobili 20 000 nevinih talaca, strijeljali 114 socijalistikih, ali ne i komunistikih sindikalnih voa, te unitili tvornice, dokove i pruge koje Nijemci nisu taknuli. U masovne grobnice bacili su trupla Grka koje su prethodno kastrirali, lica im izrezali u obliku smijeka i iskopali oi. Natjerali su u bijeg 100 000 osoba i, to je najgore, kidnapirali 30 000 djeice i prebacili ih u Jugoslaviju na indoktriniranje. \ Vojnici ELAS-a koje bi zarobili Englezi preklinjali su da ih ne arni- i jene za zarobljenike, toliko su se bojali svojih voa, a obini Grdi molili britanske oficire da im pomognu. Jedan zubar iz Atene pri-, padnicima oruanih snaga ponudio je tri umjetna zuba. Sve to istodobno je bilo ironino i tragino. Ironino je bilo to to' bi komunisti nastavljanjem svoje ratne politike apsolutne pasivnosti i nesumnjivo postali prva komunistika vlast na svijetu izabrana na slobodnim izborima. Dok su u Francuskoj komunisti stekli zakonito i potovanja vrijedno mjesto u politikome ivotu, grki komunisti doveli su se u situaciju trajne nepoeljnosti, jer se ni sami komunisti' nisu mogli prisiliti da za njih glasuju. Tragino je bilo to to se radilo o jo jednome koraku na kobnome putu transformacije komunizma u Najveu i Najhumaniju Ideologiju Koja Nikada Nije Provedena, Pa ak Ni Onda Kad

Je Bila Na Vlasti, ili pak u Najvie Naelo Koje Je Privuklo Najvei Broj Bitangi i Oportunista. Meu milijunima ivota koje su ti huligani zauvijek upropastili ivot Pelagije i doktora predstavljali su tek dva. Dva naoruana mukarca, koji su odluili daje doktor kao republikanac sigurno faist, a kao doktor buruj, odvukla su ga u no. Pelagiju su bacili u kut i mlatili je stolcem sve dok nije izgubila svijest. Kad je Kokolios izronio iz kue da zatiti doktora, i njega su odveli, premda je bio komunist. Svojim djelovanjem dokazao je nepostojanost svoje vjere, i monarhist Stamatis pridravao ga je dok su svu trojicu satjerali na dok ne bi li ih transportirali. Pelagija nije znala to se dogodilo s njezinim ocem, ni kamo su ga odveli, a nitko iz vlasti nije joj to htio rei. Sama u kui, bespomona i bez novca, pod djelovanjem druge doze neutjenoga oaja, prvi put u svojem ivotu pomisli da sve okona samoubojstvom. Nije vidjela nikakve budunosti, ve jedan oblik faizma koji nasljeuje drugi na otoku koji kao da je proklet i zauvijek osuen na ulogu u neijoj tuoj igri, u igri iji su se cinini igrai mijenjali, a njihovi etoni bili od krvi i mesa, od tijela svih onih koji su neduni i slabi. Kad e se An-tonio vratiti? Rat u Europi se nastavio, vjerojatno je mrtav. Bio je to ivot u kojemu e siromatvo nagristi njezinu ljepotu, glad njezino zdravlje. Lutala je iz sobe u sobu, a njezini koraci odjekivali u praznoj, duhovima naseljenoj kui, dok ju je srce boljelo zbog nje same i zbog ovjeanstva. Nacisti su zaklali 60 000 grkih idova, tako su barem rekli na radiju, a sada njezin narod ubija svoju brau, kao da su nacisti bili tek policijske snage iji su odlazak bratoubojice s nestrpljenjem oekivali. ula je da su komunisti eliminirali talijanske vojnike koji su se doli boriti na njihovoj strani protiv Nijemaca. Sjeti se veselih momaka iz La Scale, sjeti se kako je rekla da e uvijek mrziti naciste. Je li konano dolo vrijeme da zauvijek zamrzi Grke? Od svih naroda koji su provalili u njezinu kuu ne bi li je tukli i krali njezine stvari, inilo se da su jedino Talijani bili nevini. Pomisli kako Englezi nikako da dou i upita se to se dogodilo s pukovnikom Bunnvjem Warrenom. Ne bi je

zaudilo kad bi saznala kako su ga ubrzo nakon osloboenja komunisti pozvali na proslavu i strijeljali. Bio je to ovjek koji joj je rekao: "Sve bih uinio za Grke. Zavolio sam ih." A ako ona mrzi Grke, kojem narodu pripada? Ostala je bez oca, bez vlasnitva, bez hrane, bez ljubavi, bez nade, bez domovine. Nasreu, imala je prijateljicu. Drosoula je ve dugo znala da Pe-lagija vie ne voli Mandrasa, da vjenanja nee biti, daje svojom dugakom odsutnou i utnjom njezin sin izgubio svoja prava. Takoer je znala da Pelagija eka nekog Talijana, no nije osjeala nikakvu gorinu i nikada joj nije predbacila. Kad je Pelagija nakon otmice svojega oca, epajui i krvarei, ula u njezinu kuu i bacila joj se u zagrljaj, Drosoula, koja je takoer mnogo toga propatila, pone je gladiti po kosi i govoriti rijei koje bi majka rekla svojoj keri. Unutar tjedan dana, zakraunala je vrata i prozorske kapke svoje kuice na pristanitu i preselila se u doktorovu kuu na brdu. U ladici je pronala njegov talijanski pitolj i municiju i drala ga uza se spremna na povratak faistikih svinja. Poput Pelagije, i Drosoulu je rat smanjio. Njezino veliko runo mjeseevo lice postalo je upalo, pa je, unato debelim usnama i glomaznim obrvama, davala dojam prozrane duhovitosti. Veseli poja-sovi sala nestali su s njezinih bedara, a golemo predbreje njezinih majinskih grudi neopazice se spustilo u prostor gdje vie nije bilo negdanjega bujnoga trbuha. Artritis joj je zahvatio jedno koljeno i oba kuka, i sada se kretala sporo vukui i trzajui noge, to je bilo teko i naporno gledati. No, novosteena i neuobiajena vitkost pridavala je dostojanstvo golemomu stasu, a sijede vlasi izazivale potovanje i stvarale dojam jo vee moi. Duh joj se nije slomio, a Pe-lagiji je ulijevala snagu. Spavale su zajedno u doktorovu krevetu ne bi li se tjeile, a danju bi| smiljale kako da pronau hranu jadikujui jedna drugoj i priajui ] prie. U ipraju su iskapale korijenje, u posude sadile drevna zrna i graha, jeevima smrtonosno prekidale zimski san, a Drosoula odvede; svoju mladu prijateljicu do stijena da je naui pecati i traiti rakove pod

kamenjem. Vraale bi se s morskim travama koje bi servirale umjesto povra i soli. No ba u vrijeme kad je Drosoula bila vani, vrati se Mandras, opinjen tobonjom slavom i svojim novim idealima, oekujui pokornu i udivljenu panju zarunice koju godinama nije vidio, sav zaokupljen mislima o osveti. Ue u kuu bez kucanja, zbaci naprtnjau s ramena i nasloni svoj Lee-Enfield na zid. Pelagija je sjedila na svojem krevetu i dovravala pokriva koji je kukiala za svoje vjenanje i koji je, zaudo, neprekidno rastao od dana kad je Antonio otiao. Na taj nain stvarala je njihov zajedniki ivot u njegovoj odsutnosti, a svaki ubod iglom i svaki vor izraavali su zamrenu enju njezina usamljenoga srca. Zau buku u kuhinji i pozva: "Drosoula?" Ue mukarac kojega nije prepoznala, no jako je sliio Drosouli od prije rata. Imao je isti nabrekli trbuh i bedra, isto okruglo, krupno lice, identine guste obrve i zadebljane usne. Tri godine besposli-arenja, na raun dareljivih Engleza i plijena koji bi uzeli od seljaka, pretvorili su zgodnoga ribara u pravu abu krastau. Pelagija zbunjeno ustane. I Mandras je bio zbunjen. Ta preplaena mrava djevojka podsjeala gaje na Pelagiju. No, ova ena ravnih grudi imala je sijede vlasi u rijetkoj crnoj kosi, njezine klonule halje padale su ravno na pod jer joj bedra nisu bila zaokruena, usne joj bijahu raspukle i isuene, obrazi upali. Ogleda se brzo po sobi da provjeri je li tu Pelagija, pretpostavivi da se radi o roakinji ili tetki. "Mandras, jesi li to ti?" ree ena i on prepozna glas. Stajao je zaprepaten i zbunjen, a njegova mrnja mahom nestane. Ona se pak okrene prema tim tustim i preobraenim crtama i uasne se: "Bila sam sigurna da si mrtav", napokon e ona. On zatvori vrata i nasloni se na njih: "eli rei da si se nadala da sam mrtav. Kao to vidi, nisam. I te kako sam iv i vrlo se dobro osjeam. A poljubac od zarunice?" Ona se stidljivo i oklijevajui priblii i poljubi ga u desni obraz. "Drago mije to si iv", ree.

On ulovi oba njezina zglavka i vrsto ih stegne: "Ne vjerujem ti. Usput, kako tvoj otac? Zar ga nema?" "Pusti me", ona e tiho i on je poslua. Vrati se do kreveta i ree mu: "Odveli su ga komunisti." "Pa mora daje to neim zasluio." "Niim to nije zasluio. Lijeio je bolesne. A mene su premlatili stolcem, i sve uzeli." "Mora da su imali razloga. Partija nikada ne grijei. Onaj koji nije s nama, na je protivnik." Primijeti da je u uniformi talijanskoga kapetana i da nosi crvenu ELAS-ovu zvijezdu nespretno priivenu na prednju stranu kape. Bio je bijedna karikatura ovjeka koji je zauzeo njegovo mjesto. "I ti si jedan od njih", ona e. On se jo leernije nasloni na vrata, pritisnuvi o njih svu svoju teinu, pojaavajui njezin osjeaj zarobljenitva i straha. "Ne, tek jedan od njih", on e samodopadno, "jedan njihov vaan lan." Izazivao ju je: "Uskoro u biti komesar i dobit emo lijepu veliku kuu da u njoj ivimo. Kad emo se vjenati?" itavim je tijelom drhtala i sva protrnula. On to vidje i jo se vie razbjesni. "Neemo se vjenati", ona e. Pogleda ga to je blae mogla: "Bili smo vrlo mladi i naivni, nije to bilo ono to smo mislili." "Nije bilo ono to smo mislili? A ja sam se tamo daleko borio za Grku, svakoga dana na tebe mislio i svake te noi sanjao. Kad sam mislio na Grku, podario sam joj tvoje lice i jo se ee borio. Sada sam se konano vratio da pronaem ofucanu kurvetinu koja me zaboravila. Jesam li rekao 'vjenati'? Zabunio sam se. Zaboravio sam daje brak zavaravanje." Nastavi citirati Komunistiki manifest: "Buroaski brak u stvarnosti je sustav nevjenanih ena." "to ti je?" upita ona. "Meni?" Iz jakne izvue debeo snop raskupusanih papira. "To mi je." Baci ih do njezinih nogu i ona ih polagano podigne, a u elucu osjeti muninu od zlih slutnji. Drala je snop u rukama i shvatila da se sastoji od pisama koje mu je poslala na

albansku frontu. "Moja pisma?" ree ona i pone ih okretati u rukama. "Tvoja pisma. Kao to zna, ne znam itati, pa sam se vratio da mi ih opet proita. Mislim da je moj zahtjev opravdan. elio bih da pone od posljednjega, a onda emo moda nastaviti unatrag. Hajde, itaj." "Mandras, preklinjem te, emu to? Bilo je to davno." V "itaj", on e, podigavi ruku daje udari. Ona se uuri od straha i rukama zatiti lice, a zatim pone eprtljati icom za klopke kojom su pisma bila vezana. Pronae posljednje, no nije ga mogla proitati. Pravila se da ga trai i izabrala jedno od prvih. Drhtavim glasom zapone: "Agapetone, jo uvijek ni retka od tebe, no, zaudo, poinjem to primati stoiki. Panavis se vratio s fronte bez ruke i rekao mi da je tamo toliko hladno da u ruci ne moe drati olovku..." Mandras je prekine: "Misli li ti da sam glup, kurvetino jedna? Rekao sam, proitaj posljednje." Ona uasnuta pone traiti posljednje pismo meu papirima i shvati da je izlae mukama koje je i sama proivljavala prije mnogo mjeseci. Pogleda snanu poruku u njezinu posljednjem pismu i od straha posta maloduna: "Agapetone", zapone, a glas joj postane hrapav, "toliko mi nedostaje..." Mandras bijesno zaurla i iupa joj ga iz ruku. Okrene papir prema svjetlu i proita: "'Uope mi ne pie, u poetku sam bila tuna i zabrinuta. Sada shvaam da ti nije stalo, pa sam te zato i ja prestala voljeti. elim te obavijestiti da sam te odluila razrijeiti obveza. Oprosti.'" Zlobno se nasmijei neveselim osmijehom, istodobno zlokobnim i prijeteim. "Jesi li ikada ula za radniko samoobrazovanje? Da, znam itati. I to sam otkrio u pismima koje sam nosio pokraj svojega srca. Zaudo, kad si mi jednom to pismo proitala, uinilo mi se drugaije. Pitam se kako pismo moe samo sebe ponovno napisati. Jo u povjerovati u anele. udno, zar ne? Pitam se kako bi se to moglo protumaiti." "Nisam te eljela povrijediti. ao mi je. Ali sada barem zna istinu."

"Istinu," povika on, "istinu? Istina je da si ti kurva. I jo neto ti trebam rei. Zna li to su mi prvo rekli kad sam stigao? Rekli su mi: 'Hej, Mandrase, jesi li uo za svoju bivu zarunicu? Udaje se za jednoga Talijana.' Dakle, odabrala si faista. Jesam li se zato borio? Kurvetino izdajnika." Pelagija ustane drhtavih usana i ree: "Mandrase, pusti me van." "Pusti me van," ponovi on ironino, "pusti me van. Mala se, jadna, preplaila, zar ne?" Priblii joj se u dva koraka i odalami po licu tako brutalno da se okrenula oko svoje osi, a zatim pala. Nogom je udari u predjelu bubrega i sagne se daje podigne za zglavke. Baci je na krevet i, suprotno svojim prvobitnim namjerama, pone joj kidati odjeu. To silovanje ena bijae neto emu, ini se, nije mogao odoljeti. Bio je to neki neodoljivi refleks koji bi navro iz dubine njegovih grudi, refleks steen u tri godine svemonosti i neodgovornosti to su zapoele oruanim prisvajanjem svega i svaega. Bilo je to prirodno pravo, samo po sebi razumljivo, a njegova nasilnost i animalnost neopisivo uzbudljiviji od slabanih alaca poude kojima bi sve dovravalo. Katkad bi rtvu na kraju trebao ubiti da izmami siuan ostatak, traak negdanje radosti. A zatim bi nastupila klonulost, praznina koja bi ga tjerala da to neprestano ponavlja. Pelagija je pruala otpor. Zarila je nokte u njegovo tijelo, mlatila ga rukama, koljenima i laktovima, vritala i izmicala. Mandrasu je njezin otpor djelovao neopravdan i pretjeran, nita nije mogao uiniti unato svojoj teini i snazi, te sjedne i pone je amarati ne bi li je obuzdao. Pri svakome udarcu glava bi joj poletjela u stranu, a on pokua potegnuti njezine suknje prema gore. Istoga trenutka natrag padne i njezina pregaa, a masivna teina derringera ispadne joj iz depa i zavri pokraj njezine glave na jastuku. Zaslijepljen okrutnou i bijesom, Mandras je dahtao i nije ga niti primijetio, a kada je metak raskolio njegovu kljunu kost, osta osupnut od oka. Spusti nogu na tlo i zatetura unatrag steui svoju

ranu, gledajui Pelagiju zaprepatenim i optuujuim pogledom. Drosoula zau pucanj pitolja u trenutku kad je ulazila u kuhinju, no u prvi ga as ne prepozna. Zatim shvati o emu se radi, uzme talijanski pitolj koji je leao pod komadima pljesniva kruha za koji se otimala meu tolikim gladnim ljudima pod prozorima ureda Komunistike partije. I ne razmiljajui, svjesna da bije promiljanje samo obeshrabrilo, gurne vrata Pelagijine sobe i vidje nevjerojatan prizor. Pomislila je daje Pelagija moda pucala u sebe, da su u kui lopovi, no kad banu u sobu, vidje nalakenu doktorovu ker sa siunim pitoljem koji se dimio u njezinoj desnoj ruci, unakaenoga krvavoga lica, razderanih usana, podrapane odjee, ve oteenih oiju koje su poele poprimati plavu boju. Drosoula je slijedila smjer Pelagiji-na pogleda i prsta koji je sada u neto upirao, te, naslonjenoga uza zid iza vrata, ugleda ovjeka koji joj je mogao biti sin. Dotri do Pe-lagije i uzme je u naruje, njiui je i umirujui, te usred svega plaa i straha razabra rijei: "On me... pokuao... silovati." Drosoula ustane. Majka i sin promatrae se u nevjerici. Toliko se toga promijenilo. U enine grudi navirao je bijes, dok je u Mandra-sovoj dui plamen istodobno opadao i gasnuo. On osjeti silno samo-saaljenje i potrebu da se isplae. Sve je bilo nizato, sve izgubljeno. Pakao rata u ledenoj Albaniji, godine u umi, lano pouzdanje u vlastitu vjetinu pisanja i u leksikografsko poznavanje tehnikih izraza revolucije, novosteena mo i osjeaj vanosti, sve se pretvorilo u prah i u san. Ponovno je bio preplaeni djearac koji se sav zgurio pred razbjesnjelom majkom. A rame gaje tako boljelo. Htio joj gaje pokazati i tako stei njezino suosjeanje i pridobiti njezinu panju, elio je da ga ona dotakne i izlijei. No ona u njega uperi pitolj ija je cijev vrludala od njezina bijesa, te ispljunu jednu jedinu rije kojom je najbolje mogla izraziti to osjea: "Faistu jedan." On je zvuao patetino i moleivo: "Majko..." "Kako se uope usuuje nazivati me majkom? Nisam ja majka, a ti mi nisi sin." Zastane i rukavom obrie slinu s

usana. "Ja imam ker..." te pokaza na Pelagiju, koja se sada sklopljenih oiju sklup-ala, daui kao daje upravo rodila, "... a ti se tako ponaa. Odriem te se. Ne poznam te, nemoj se vraati, nikada te vie ne elim vidjeti, zaboravila sam te, proklet bio. Nikada vie mira ne pronaao, srce nek' ti pukne u grudima, dao Bog da crkne sam k'o pas." Pljune na pod i prezrivo odmahne glavom. "Nacistiki silovatelju, mar van prije nego to te ubijem." Mandras ostavi svoju puku oslonjenu o kuhinjski zid, ostavi svoju naprtnjau. Svijetla grimizna krv kapala je kroz prste njegove desne ruke, na mjestu gdje je jo uvijek smirivao svoju ranu, kad je istetu-rao van na turobno prosinake sunce i duboko udahnuo. Oiju punih suza pogleda maslinu na koju se neko penjao i tu se smijao i gdje je, inilo mu se, nekada bila koza. Tome stablu nedostajala je Pelagija onakva kakva je bila, svjea i prekrasna, dok pod njim sjecka luk i smijei se kroz suze. Bijae to usamljeno stablo koje je oznaavalo odsutnost i gubitak. Obuzme ga tuga i nostalgija, a grlo mu se stegne od alosti dok je teturao kamenjem. Nije mu palo na pamet daje tek jedan od mnogih, jo jedan ivot upropaten i uniten ratom, okaljani junak osuen na nitavilo. Bio je svjestan samo toga da je raj iezao, optimizam se pretvorio u prah i u pepeo, daje srea koja je neko bila sjajnija od ljetnoga dana nestala, istopivi se u crnoj svjetlosti i studenoj vrelini masakra i sve snanijega osjeaja grinje savjesti. Borio se za bolji svijet i unitio ga. Neko davno postojalo je mjesto ispunjeno nevinou i veseljem. Na trenutak zasta i pokua se sjetiti gdje je to bilo. Zaleluja, gotovo padne unatrag, a seljaci u kuama gledahu i uahu se. Nisu ga poznavali, premda je djelovao poznato, pa im se inilo daje bolje da se ne mijeaju. Dostaje bilo vojnika, dosta krvi. Buljili su u njega kroz prozorske kapke i gledali kako tetura naprijed. Mandras se spusti do mora. Stajao je na njegovu rubu i promatrao mjehurie pjene to su sjali i nestajali na njegovim izmama. Talijanskim izmama, prisjeti se on, izmama ovjeka koji je doivio runu smrt. Zbaci ih s nogu

promatrajui kako u luku padaju meu valove. Jedinom rukom kojom se mogao koristiti otkopa hlae, pusti da padnu i iskorai iz njih. Oprezno skine jaknu i pusti da sklizne s ranjenoga ramena. U uenju pogleda krvavu mrlju koja se sve vie irila kouljom oko siunoga nepravilnoga otvora. Otkopa puceta na koulji, pa pusti da i ona sklizne. Stajae gol ispred mora, unato cioj zimi, te na nebu potrai galebove. Odvest e ga do ribe. Shvati da vie od svega eli osjetiti kako mu more dodiruje tijelo, pijesak napinje kou, hladno milovanje soli i svilenoga mora stee i gri slabine. Osjeti ibanje vjetra i bol popusti. Osjeao je da se treba oprati. Prisjeti se dana provedenih u barci kada bi naprosto pecao i kiljio zbog sunca, prisjeti se svojega likovanja kada bi uhvatio neto dobro za Pelagiju, prisjeti kako se radovao njezinu veselju kad bi joj darovao ulov, poljubaca ukradenih uveer kad bi zrikavci zrikali, a sunce naglo zalo na zapadu iznad Lkourija. Prisjeti se da je tada bio vitak i lijep, da su mu miii bili vrsti i snani, i sjeti se triju divljih i razigranih bia koja su ga voljela i vjerovala mu. Bia koja u svojoj dobrohotnosti i jednostavnosti nisu marila za miraz i za ne-postojanost, nisu marila za to da promijene svijet, jednostavna bia puna ljubavi. "Kosmas! Nionios! Krvstal!" pozva ih i zagazi u more. Ribar koji je pronaao naduto tijelo rekao je da su ga tri dupina naizmjence gurkala prema obali. No takvih pria bilo je jo iz davnine, te na kraju nitko vie nije znao radi li se o romantinoj slici ili o stvarnoj injenici. 64 Antonia NAKON MNOGOBROJNIH SILOVANJA ostalo je toliko siroadi da se Pelagija i Drosoula nisu iznenadile kad su na pragu pronale naputen zaveljaj. Dijete je roeno u takvome trenutku da mu je otac mogao biti nacist ili komunist, a majka bilo koja nesretnica. Ma koja bila ta alosna i osramoena djevojka, bilo joj je toliko stalo do djeteta te ga je ostavila na pragu doktorove kue, znajui da e oni koji tu ive imati ideju to da s njim naprave. Vremena su bila toliko kaotina da se dvije ene nisu sjetile niega

drugoga doli da se same za nj pokuaju brinuti, mislei da e ga ve posvojiti netko bez djece ili preuzeti Crveni kri. Unesoe dijete u kuu i razmotae ga, te tako ustanovie da se radi o djevojici. Takoer odmah shvatie kako je dijete stvoreno za neki bolji svijet koji e doi. Bila je mirna i vedra, nije traila nikakve izlike za luako urlanje kojim neka novoroenad mue svoje roditelje, sisala je palac desne ruke i tu naviku nikada nije izgubila, pa ak ni u starosti, svima se smijeila, a razdragano bi mahala nogama i rukama kretnjama koje je Pelagija nazvala "cvrkutanjem". Laganim pritiskom prsta o nosi mogla se navesti da dugo i radosno gugue. Isputala bi zvuk toliko slian polaganomu tremolu na bas struni daje Pelagija odlui nazvati po mandolini kapetana Corellija. Dvije ene, ije su se due toliko dugo kalile na tekim kunjama boli i nesree, u Antoniji su pronale novo i uzbudljivo sredite ivota. I najteu oskudicu ona je uinila snoljivom, izbrisala i najbolnija sjeanja, te zauzela mjesto u tom sretnom matrijarhatu kao da joj ga je sudbina predodredila. Nikada za svojega ivota nita nije pitala o ocu, kao daje posve prirodno nastala partenogenezom, i tek kada je dala zahtjev za putovnicu za medeni mjesec koji e provesti u inozemstvu, doivi besteinsku lakou otkria da slubeno ne postoji. No djeda je imala. Kada se doktor lannis nakon dvije godine vratio i struui nogama dovukao do kuhinje uz pomo dvaju aktivista Crvenoga kria, posve slomljen neprestanim uasom svakodnevnih brutalnosti, zauvijek nijem i emocionalno paraliziran, sagne se i poljubi dijete u glavu, te se povue u svoju sobu. Ba kao to Antonia nije nagaala o svojem ocu, doktor lannis nije nagaao o djetetu. Dovoljno mu je bilo da shvati kako je svijet krenuo putem koji je neshvatljiv, stran i nerazumljiv. Pretvorio se u ogledalo to nejasno odraava groteskno, demonsko, hegemoniju smrti. Prihvatio je to to njegova ki i Drosoula spavaju u njegovu krevetu a on u Pelagi-jinu jer, ma u kojem krevetu bio, sanjat e iste snove o prisilnim marevima od stotina i stotina kilometara bez izama koje su mu ukrali, bez hrane i

vode. uo bi seljane kako plau dok im kue gore, urlike ljudi dok ih kastriraju ili im kopaju oi i pucnjeve koji bi pokosili zaostale iz kolone, te uvijek iznova svjedoio kako Stamatis i Kokolios, monarhist i komunist, slika i prilika Grke, umiru jedan drugomu u naruju i preklinju ga da ih ostavi na cesti da i njega ne strijeljaju. U njegovoj glavi neprestano je odjekivala himna ELAS-a, hvalospjev jedinstvu, junatvu i ljubavi, te kako ga s gorkom ironijom nazivaju drugom dok ga tuku po leima, a u iju mu zabijaju puanu cijev za lanih smaknua koja su njegovi straari nalazili duhovitima. U svojoj nijemosti, razmiljajui u slikama a ne u rijeima, jer rijei su bile preslabe i netone, doktor lannis pronaao je u Antoniji istu utjehu kao i u svojoj keri nakon smrti svoje mlade ene. Njihao bije na koljenu, sreivao njezinu crnu kosu, kakljao joj ui, napeto promatrao njezine smee oi kao da je to jedini oblik razgovora, a svaki njezin osmijeh ispunio bi ga tugom jer e jednom kad odraste izgubiti svoju nevinost i spoznati kako tragedija troi miie lica, pa se na kraju ovjek vie ne moe nasmijeiti. Doktor lannis ponovno se prihvati medicine. Pomagao je svojoj keri u sada izmijenjenim ulogama. Uznemirilo bi je kad bi vidjela kako mu se ruke tresu dok nijemo tretira rane, a takoer je znala da je radio samo zbog sve veeg osjeaja vlastite jalovosti. emu uvati ivot kada svi mi moramo umrijeti, kada besmrtnost ne postoji, a zdravlje je tek prolazno svojstvo mladosti? Katkad se udila nepobjedivoj snazi njegova humanitarnoga nagona, nagona tako neshvatljivo hrabrog, beznadnog i donkihotskog kao i Sizifova zadatka, nagona tako plemenitoga i nepojmljivoga poput sile koja tjera muenike da izvikuju blagoslove dok gore na lomai. Uveer bi ga zagrlila i drala u naruju dok bi mu se misli vrtjele oko prolosti, oiju suznih od tuge, i uronila svoju glavu u njegove grudi shvaajui da njegov oaj olakava njezin. Pokua ga navesti da radi na svojoj Povijesti i kad je uzeo svoje spise iz cachettea i stavio ih preda se inilo se da je na to spreman. Proita ih, no na kraju tjedna Pelagija ustanovi

kako je dodao samo jedan kratak odlomak kaligrafijom koja se iz prethodnoga vrstoga rukopisa preobrazila u pauinast kaos neodlunih iljaka i prorijeenih petlji. Proita ga i prisjeti se neega to je njezin otac jednom rekao Antoniu. Dijagonalno preko dna stranice, njezin je otac napisao: "U prolosti smo imali barbare. Sada moemo kriviti samo sebe." Dok je boravila u cachetteu, Pelagija je ponovno otkrila Mandra-sovu puku, Antonievu mandolinu i Carlove spise. Ove potonje proitala je od poetka do kraja u jednoj jedinoj veeri, zapoevi s bolnim i proroanskim oprotajnim pismom, te nastavivi priom o Albaniji i Francescovom smru. Nijedanput nije pomislila daje taj muevni i blagi Titan nepodnoljivo patio zbog tajne nevolje to gaje zauvijek preobrazila u sebi stranu osobu i isuila izvor i ishodite sve njegove sree. No konano je shvatila otkud je crpio svoju unutranju snagu i zbog ega se rtvovao, shvatila da je kod ovjeka najdiskutabilnije ono to smatramo neupitnim. Uvidjela je daje bio jednako spreman izgubiti svoj ivot kao to je bio spreman spasiti Corellijev, te kako bi u sluaju opasnosti njezino posvojeno dijete u njoj potaknulo tu istu neizrecivu hrabrost. Antonia je izrasla u visoku i vitku djevojku, i svakoga dana bivala sve slinija prikazu amazonskih sportaica na vazama iz muzeja. Koraala je velikim koracima, lagano poskaui s jastuia na stopalima, a vrlo rano opredijelila se za bijelu boju odjee. Pristojnost joj naprosto nije bila svojstvena. Kad bi sjedila u djedovoj fotelji, ne samo to bi sisala palac, ve bi jednu nogu tromo objesila preko naslona i zavalila se na nain koji nikako ne dolikuje dami, uzvraajui majinim i Drosoulinim prigovorima veselim uzvikom: "to ste tako staromodne!" Pelagija shvati da u kuanstvu koje vode ekscentrine ene moe okrivljavati samo sebe nastavi li Antonia sa svojim neprimjerenim ponaanjem, koje je njezin otac inaugurirao zajedno s njom. Smatrali su ih ekscentrinima. Praznoglavo seosko traanje pretvorilo je Drosoulu, izrazito runu enu, i Pelagiju, enu

koja je nepokolebljivo odbijala da se pokori mukarcima, u dvije rune vjetice. To to je doktor u kui bio nijem i nemoan pripisivali su napicima koji kemijskim putem izazivaju ukopljenost i bacanjem otoman-skih ari, a injenica da je Pelagija zbog neimatine bila prisiljena koristiti valerijanu i timijan, umjesto sofisticiranih modernih lijekova, jo ih vie uvjeri u to da su metode dviju ena sumnjive i tajanstvene. Djeca bi ih gaala kamenjem kad bi prolazile i rugala im se, a odrasli upozoravali djecu da ih se klone i tjerali pse da ih ugrizu. Unato tomu, Pelagija je uspijevala zaraivati, jer bi nakon mraka ljudi dolazili kradomice, uvjereni da su njezini lijekovi i tekuine pouzdani. Prva velika kriza ovakvoga naina ivota nastupila je 1950., kada ene u kui nisu uspjele sakupiti dovoljno novaca da podmite slubenika javnoga zdravstva i tako ga navedu da zanemari to to doktor i Pelagija nemaju kvalifikacija. Rad im je zabranjen i inilo se da su osuene na krajnju bijedu i na ratnu prehranu koja se sastojala od jeeva, gutera i zmija. No sudbina kao da im se prvi put nasmijeila, te na otok stigne turoban kanadski pjesnik specijaliziran za stihove o pokuajima samoubojstva i o metafizikome lamentiranju i potrai smjetaj. Bijae to prethodnik nove avangarde zapadnjakih romantikih intelektualaca bajronovskih aspiracija. Traio je jednostavnu kuu meu jednostavnim ljudima to ive od zemlje u kojoj bi se mogao uhvatiti u kotac s istinskom ivotnom stvarnou. I dobi jednostavnu kuu meu jednostavnim ljudima. Stidei se i ispriavajui, Drosoula ga provede kroz obje sobe svoje vlane, pomalo smrdljive kuice u pristanitu koja nije imala zahoda i s ijih se zidova gulila boja. Pet godina bila je zatvorena, te postala utoitem ohara, gutera i takora. Pripremila se da ovjek s prezirom odbaci njezinu ponudu, no on odmah izrazi svoje oduevljenje i ponudi devet i pol puta veu stanarinu od one to ju je ona sama sebi okvirno odredila. Ona zakljui da ovjek mora daje bogat i lud, dok je ovjek vjerovao da ima ludu sreu to je pronaao kuu za najamninu koju i pjesnik moe platiti. ak se zbog toga osjeao krivim, te bi sta-

vio vie novca u kuvertu koju bi ubacio kroz kure, no Drosoula bi ih poteno vratila. Tu je ostao do katastrofe 1953., napuivi prostorije neurotinim boemskim plavuama i pomodnim marksistikim romanopiscima, koji bi noima izlagali svoje urotnike planove, a estina bi im jenjavala uz boce crnoga vina nekontroliranoga podrijetla iji su stupanj alkohola i pogubni uinak na mozak bili mnogo vei nego to su mislili. Pjesnik bi bio ostao i nakon katastrofe, no postajalo mu je sve jasnije kako oputanje, sunce i zadovoljstvo pogubno djeluju na njegovu muzu. Na koncu vie nije mogao pisati depresivne stihove, pa se naprosto morao vratiti u Montreal, preko Pariza, gdje je u tijeku upravo bio proces prepoznavanja slobode kao glavnoga uzroka angsta. No Pelagija, Drosoula i Antonia uivale su u slobodi dotad neu-poznatoga bogatstva. Barem dvaput tjedno jele bi janjetinu, i mogle su kupiti grah suen te iste, a ne prethodne godine. K tome, boca vina na dan imala je ljekovit uinak na doktora i lijeila jednu njegovu psihiku ranu za drugom, oslobaajui mu sjeanja i inei ih snoljivima, te se na kraju poeo smijeiti i smijati, premda nikada nije progovorio. Poeo je odlaziti u dugake i spore etnje s Antoniom i promatrao kako se djevojica oduevljava leptirima i skakue od jednoga blaga do drugoga. Podsjeala gaje na Lemoni kad je bila mala. Jedini problem u njihovu ivotu bio je to su posvojili maku. Nije to bio ozbiljan problem, no ipak je izazivao pomutnju. Tijekom rata make su na otoku istrijebljene, dakako, iz razumljivih razloga, no u samo nekoliko godina toliko su se razmnoile da su dosegle svoj prethodni broj. Debela i zadovoljna stvorenja na pristanitima ponovno su ekala na komade riblje utrobe, ponovno su zaraene, mrave i zakrljale make prosjaile od kue do kue, no oekivale tek udarce ruku i nogu. Drosoula je stekla naviku da Antoniu zove "Maco", to je bilo vrlo esto i opeprihvaeno, a isti naziv, na grkome "Psipsina", prigrlila je Pelagija, te je djevojica na kraju gotovo zaboravila svoje pravo ime. Potpuno se na nj navikla,

odgovarao je njezinoj majoj prirodi i tromoj gracioznosti. Obino su je tako zvali na veeru. Tek nakon nekog vremena obitelj shvati zbog ega osam veeri za redom mala prugasta maka skae kroz kuhinjski prozor, a zatim na stol kad bi pozvali Antoniu. Najprije bi je tjerali maui prema njoj kuhinjskom krpom, no ona je, dakako, ustrajala, te, dakako, na kraju i ostala. "Psipsina, dolje sa stola", ula bi Antonia dok bi se bezazleno igrala u dvoritu, ili "Psipsina, veera", no kad bi ula, na ploicama bi pronala neprivlaan tanjuri sa sirovim krvavim iznutricama. Na iznenadan povik: "Psipsina, nemoj to raditi", zastala bi usred neke psine i oajniki se pitala jesu lije ulovili. Drosoula mudro predloi da Antonia i maka zamijene imena, da maka postane Antonia, a djevojica Psipsina, no ustanovile su da to ne funkcionira. Sve to vrijeme Pelagija je bila uvjerena daje Antonio Corelli mrtav, te poput svojega oca poe duboko vjerovati da duhovi postoje. To je prvi put osjetila 1946., kada je jednoga dana u listopadu, negdje oko godinjice masakra, stajala ispred kue njiui djevojicu Antoniu u naruju. Pjevuila je i dala djevojici kaiprst da ga sie. Neto je nagna da podigne pogled, i ona ugleda lik odjeven u crno kako stoji i promatra je. Bio je tono na mjestu gdje se nalazio Man-dras kad gaje pogodio Velizarijev top. Lik ju je gledao, oklijevajui da li da krene naprijed, a njezino srce zaigra. Oko sebe je irio atmosferu devet tisua ucviljenih utvara, a lice mu odavalo tugu razgovijetno kao svjetlost koja prodire kroz sjenilo. Bila je sigurna daje to on. Premda mrav i s bradom, jasno je vidjela oiljak na njegovu obrazu i one iste smee oi, isti pad kose, istu simetriju u dranju tijela. Izvan sebe od radosti, spusti dijete ne bi li otrala k njemu, no kad je podigla pogled, nije ga bilo. Trala je, a srce joj poskakivalo i lupalo. Kad je prela zavoj stane i pone se mahnito osvrtati. "Antonio!" vikne "Antonio!" No niiji glas ne odgovori, nikakav mukarac ne uputi se prema njoj. Nestao je. Ruke joj se u nerazumijevanju podignu prema nebu, a zatim u oaju padnu niz tijelo.

Ustane promatrajui i dozivajui, sve dok je od vikanja ne zaboli grlo, a suze zaslijepe oi. Sljedeega jutra pronae jednu jedinu ruu na tlu pod kojim je leao Carlo Guercio. Isti duh ukazao se na istome mjestu 1947., i svake sljedee godine, otprilike u isto vrijeme, no nikada ba tono, svake godine u listopadu pojavila bi se rua. To je Pelagiju navelo na zakljuak daje Antonio ispunio svoje obeanje da e se vratiti i da se moe odrati rije i nastaviti voljeti onkraj tamnice groba. Mogla je nastaviti ivjeti zadovoljna to nije naputena i odbaena, ispunjena sretnim snatre-njima da je netko voli i eli ak i kao sasuenu i uvelu usidjelicu, u oekivanju da e njezinom smru sve to joj je u ivotu uskraeno biti nadoknaeno. 65 1953. KAD JE ZEUS elio odrediti gdje se tono nalazi pupak svijeta, s najudaljenijih njegovih toki pusti dva orla i zabiljei gdje se putanje dviju ptica sijeku. Bilo je to u Delfima, te Grka postade mjesto gdje se istok dijeli od zapada, sjever od juga, stjecite kultura koje se meusobno iskljuuju i raskrije grabeljivih putujuih armija svijeta. Pelagija se ponosila milju da ivi u samome sreditu, no sada je, ako je tako neto mogue, odbacila svoju grku pripadnost. Svojim oima uvjerila se u prezir koji su drugi pokazivali prema Drosouli samo zato to udoviki ivot ujedno znai i prestanak postojanja. Zbog savjesnoga idealizma, koji je iskazivala nastojei izlijeili bolesne, stekla je reputaciju vjetice, a, vie od svega ostaloga, barbarstvo graanskoga rata zauvijek ju je liilo helenske vjere koju je u nju usadio otac. Vie nije mogla vjerovati daje nasljednica najvee i najistananije kulture u povijesti kugle zemaljske; antika Grka moda se nalazila na istome mjestu kao i moderna, no to nije bila ni ista drava ni isto stanovnitvo. Papandreu nije bio ravan Periklu, ni Kralj Konstantinu. Pelagija je samoj sebi umislila daje Talijanka, a s udaljenosti joj je to bilo lake ba zato to joj udaljenost i to to nikada nije bila u Italiji nisu dopustili da otkrije kako tamo nema nita vie liberalnih humanista koji sviraju mandolinu negoli

u Grkoj. "Uostalom," ree sebi samoj, "trebala sam se udati za Talijana, govorim talijanski i pretpostavljam da bih u Italiji postala doktorica." U skladu s time, s Antoniom je od malena govorila talijanski, pa je potonja govorni jezik nauila od Drosoule, a knjievni nikada nije usvojila. Sebi je kupila radio od nekoga tko je bio sretan da ga se rijesi takorei budzato jer mu se pokvario mehanizam za traenje stanica i lovio je samo talijanske. Kupila gaje 1949., neposredno nakon bitke kod Vitsija kojom je okonan graanski rat, te gaje sluala na obljetnicu masakra u listopadu. Silno ga je voljela, latila njegov izgrebeni furnir do bljetavila i zanemarivala svoje obveze, satima nepokretno sjedei pred njim. Nije ga samo sluala, ve paljivo promatrala, kao da oekuje da Antonio iznenada poput dima sukne kroz njegovu bronanu mreu. Nije se od njega mogla odvojiti, te bi satima mogla sluati dosadne gluposti u nadi da e uti "Non ti scorda di me", "Core'n Grato", "Parlami d'amore" ili "La donna e mobile". No najvie bi eznula za povratkom u dane La Scale uz "Torna a Surriento", omiljenu njihovu pjesmu koju su najee pjevali, te bi u najblaenijem stadiju melankolije sklopila oi sluajui melodiju i zamiljajui deke vani pod maslinom, i ne uviajui melodramatinost njihovih gesta dok bi se njihova srca i silna strast njihovih glasova slili u mordente i koloratu-re zavrne fraze od ije bi joj ljepote zastao dah. Poslije bi na trenutak sjedili u nostalginoj tiini, pa uzdahnuli, odmahivali glavama i rukavima brisali suze u oima. Zahvaljujui radiju, otkrila je da postoje prekrasne pjesme za ene, te iz svega glasa pjevala "O mio bab-bino caro" dok bi na sve etiri strugala pod, nakitivi ga orijentalnim mikrotonovima i naricanjem, pa se tako u samome zaetku odrekla svojega projekta da postane Talijanka. Takoer je posebno traila zvuk mandoline, te se sjeti da jednoga dana iz cachettea mora spasiti kapetanovu. Kad se jednom vratila iz berbe bobica, bila je sto posto sigurna da uje posljednje taktove "Pelagijina mara", no shvatila je da

to nije mogue jer je kapetan mrtav. Ne, taj rasipni svijet naprosto je imao drugih glazbenika koji su mogli zauzeti njegovo mjesto. esto se pitala gdje ga je zatekla sudbina; najvjerojatnije na moru, u onom malom amcu, no moda ipak u Italiji, kod Anzija, ili negdje na gotskoj crti. Skroz bi se rascvi-Ijela kad bi pomislila kako njegov kostur bijeli u zemlji, kako su miii i tetive koji su proizvodili takvu glazbu nijemi i beskorisni i pretvaraju se u sagnjile trake. Tlo iznad njega moda je jednako mirno i nijemo kao ono u ipraju gdje je bilo mrtvih, ili pak prometno kao iznad Carla Guercija. Nije voljela hodati nad Carlovim grobom i smijala se samoj sebi zbog komino ednoga straha da bi mrtav ovjek mogao proviriti kroz debeli sloj zemlje i vidjeti to krije pod svojim suknjama. No dvolino kefalonsko tlo uope nije bilo mirno; bilo je poput psa koji je zaspao na kii, a zatim ustao da sa sebe strese kapljice. Govori se da su u drevna vremena sva kopna bila spojena i ini se da sami kontinenti iskazuju nostalgiju za tim stanjem, ba kao to neki ljudi tvrde da ne pripadaju svojem narodu ve svijetu, pa trae meunarodnu putovnicu i univerzalno pravo boravka. Indija tako gura prema sjeveru i uzorava Himalaje jer je odluila da ne bude otok, ve da svoju vlanu tropsku strast nametne Aziji. Arapski poluotok slatko se osveuje Turcima leerno se oslonivi na njihovu dravu u nadi da e potonja tako pasti u Crno more. Umorna od bijelaca koji misle daje opasna, nespoznatljiva, romantina i mirie na mous, Afrika pritie prema sjeveru odluna u svojoj namjeri da e je Europa barem jednom dobro pogledati i konano priznati kako njezina civilizacija potjee iz Egipta. Samo Amerike hitaju prema zapadu, toliko su odlune u namjeri da budu izolirane i superiorne, te su zaboravile daje zemlja okrugla i da e se jednoga dana zasigurno vrsto prilijepiti za Kinu. Kasnije se inilo oiglednim da se to moralo dogoditi, no posljednji put to se nije dogodilo na Kefaloniji, ve sjevernije, na Levkasu 1948., kada je Grka bila toliko zagrezla u divljatvo da to nitko drugi nije niti zamijetio, a jutarnji

znakovi i kobni predznaci djelovali su udno, no ne i zloslutno. Upravo je zavrio Korejski rat, francuske snage ba su se padobranima spustile u Indokinu, bio je to lijep 13. kolovoza 1953., neposredno prije sveanosti Uznesenja, nakon berbe groa. U zraku je bila lagana sumaglica, poput parnih perjanica nabori prugastih oblaka prekrili su nebo pod nehajnim kutovima, kao da ih je tu stavio neki slikar ekspresionist alergian na red, s ozbiljnim estetskim zamjerkama na raun simetrije i forme. Drosoula zamijeti neki neobjanjivo udan miris i rumenilo, a Pelagija ustanovi da se voda u bunaru popela do samoga vrha, premda nije kiilo. Samo nekoliko minuta poslije vrati se sa svojim vjedrom, ali bunar je bio prazan. Doktor lannis, koji je stezao minijaturne vijke na svojim naoalama, na svoje iznenaenje ustanovi da se nevjerojatnom magnetskom snagom dre za odvija. Antonia, kojoj je bilo osam godina, no bila je visoka poput dvanaestogodinjega djeteta, krene dignuti komad papira s poda koji odlepra prema gore i zalijepi joj se za ruku. "Ja sam vjetica, ja sam vjetica", vikala je ona i poskoila kroz vrata, te tu naila na jea s dvoje mladunadi koji su sitnim koracima bjeali preko dvorita, ajo jedno nono bie, sova, promatralo ju je s donje grane masline, okrueno redovima Pelagijinih novih pilia koji su sjedili i duboko spavali glava sakrivenih pod krilima. Daje Antonia pogledala prema nebu, ne bi vidjela nijednu pticu, a da se spustila do mora, vidjela bi listove kako plivaju na povrini, a druge ribe kako skau kao da ele biti ptice i plivati zrakom, dok su se mnoge druge preventivno preokrenule i uginule. Zmije i takori napustili su svoje rupe, a kune s kefalonskih borova sakupile se u grupama na tlu i tu sjedile i ekale poput opernih oboavatelja poetak uvertire. Mula koja je bila privezana uza zid pred doktorovom kuom pokuavala se otkinuti s konopa i udarala nogama o kamenje, a tutanj njezinih kopita odjekivao je kuom. Seoski psi zapoee onaj isti runi i izluujui napjev koji obino poprauje sumrak, a

more zrikavaca odluno krene preko ceste i dvorita i nes-ta u ipraju. Neobini dogaaji smjenjivali su se jedan za drugim. Kuhinjski porculan kloparao je ba kao u ratu, kada bi ih nadlijetali britanski bombarderi. Vani u dvoritu Pelagijino vjedro se prevrne i iz njega se prolije voda, a Antonia opovrgne daje krivnja njezina. Ue Dro-soula znojei se i drui, te ree Pelagiji: "Zlo mije, neto se dogaa s mojim srcem." Teko sjedne, steui rukom prsa i nemirno da-ui. Nikada nije osjetila takvu slabost u nogama, toliko su je muili trnci u stopalima. Od posljednje svetkovine sveca nije se toliko eljela ispovraati. Duboko je disala, a Pelagija joj pripravi biljni aj za oporavak. Vani u dvoritu Antonia shvati daje boli glava, osjeti vrtoglavicu, a takoer je osjeala strah od visine koji osjetimo kada gledamo niz provaliju i ini se da nas vue nadolje. Izae Pelagija i ree: "Psipsi-na, doi neto vidjeti unutra: druga Psipsina je poludjela." To je bilo tono. Maka se ponaala misterioznije nego to je to ikada vieno od vremena Kleopatre i dinastije Ptolemeja. Greblaje po podu kao da neto zakopava ili otkopava, a zatim se valjala u mjestu kao da uiva ili se izvija od uboda buha. Odjednom skoi u stranu, a zatim nevjerojatno visoko u zrak. Na djeli sekunde pogleda ljude, izbezumljena izraza koji je mogao iskazivati samo iznenaenje, napravi salto, te projuri kroz vrata i popne se na stablo, i ne marei za pilie koji su se tamo nalazili. Trenutak poslije ve je bila u kui i traila kamo bi se mogla zavui. Isproba pletenu koaru da vidi odgovara li joj veliina, stavi glavu i prednje ape u smeu papirnatu vreicu, na tren sjedne u tavu koja je za nju bila premalena, te potra visoko uza zid i trepui oima poput sove zasjedne na vrh prozorskoga kapka koji se opasno ljuljao pod njezinom teinom. "Luda maka", prosvjedovala je Pelagija, na to ivotinja doskoi do police i pone poskakivati sjedne na drugu, vrtei se ukrug oko sobe kao daje poludjela, ne dodirnuvi pritom nijednom tlo, to Pelagiju podsjeti na makina istoimenoga prethodnika. Naglo zastane, rep joj se

napue do velianstvenih dimenzija, dlake na njezinim izvijenim leima sasvim se nakostrijee, i pone bijesno siktati na nevidljivoga neprijatelja koji je izgleda bio negdje u blizini vrata. Zatim se mirno spusti na tlo, odulja se u dvorite kao da nekoga kradom slijedi i sjedne na zid tragino zavijajui, kao da pati jer je izgubila maie ili oplakuje neko zvjerstvo. Antonia, koja je pljeskala rukama i oduevljeno se smijala, odjednom brine u pla i usklikne: "Mama, moram izii", te istri iz kue. Drosoula i Pelagija izmijenie poglede, kao da ele rei: "Izgleda da je rano ula u pubertet", no uto dolje iz zemlje izbi iznenaujua grmljavina toliko daleko od sluhom zamjetljivoga tona te su ga mogle osjetiti, ali ne i uti. Dvije ene osjetie kako im se grudi diu i vibri-raju suprotno otporu tetiva i hrskavice, rebra kao da im se kidaju, a Bog kao da snano udara bas bubnjem u njihovim pluima. "Srani udar", u oajanju pomisli Pelagija. "O Boe, nisam pravo ni ivjela". Vidje Drosoulu kako s rukama na trbuhu i izbuljenih oiju tetura prema njoj kao sjekirom pogoena. inilo se kao daje vrijeme stalo, a neopisivo ljuljanje zemlje nikada nee prestati. Doktor lannis baci se kroz vrata sobe koja je neko pripadala Pelagiji i prvi put u osam godina progovori: "Van! Van!" vikao je. "Potres! Spaavajte se!" Njegov glas zvuao je metalno i neopisivo daleko zbog grlene eksplozije zvuka koji se sve vie pojaavao i estok ga udar baci u stranu. Uspaniene i zaslijepljene od divljega poskakivanja i podrhtavanja svijeta, dvije ene oteturaju prema vratima, padoe na pod i pokuae puzati. Paklenoj tutnjavi zemlje od koje kao da e glava puknuti pridrui se kakofonija tava i tanjura to su se slili poput slapa, prijetea i divlja, no nenaravna tarantela stolaca i stola, ruenje greda i zidova koje je zvualo poput pucnjave iz vatrenoga oruja, besciljna zvonjava crkvenih zvona, te zaguljiv oblak praine to je smrdio na sumpor i od kojega su pekli grlo i oi. Nisu mogle puzati na rukama i na koljenima jer ih je zemlja stalno bacala u stranu ili u zrak, pa su rairile ruke i noge

savijajui se poput zmija prema vratima, do kojih su dole tek kad je krov poeo poputati. Kad izioe na uzdrmalo dvorite, svjetlost je nestala s neba, a od sumorne graje pucala im je glava i grudi, praina se polagano dizala sa zemlje kao daje privlai mjesec. Pred njihovim oima, drevna maslina nakloni se zemlji i prepolovi tono po sredini debla prije nego to e poskoiti u uspravan poloaj i stresti grane poput paraliziranoga Nazarenca. Uzavreli i prljavi stup vode odjednom izbije iz sredine ulice do visine od dvanaest metara, a zatim nesta kao da ga nikada nije ni bilo, ostavljajui za sobom lokvu vode koja se naglo ispuni prainom pa potom i ona takoer nesta. Neto povie na brdu, zaklonjena od pogleda zastorima blijede i zaguljive praine koji su se podizali, ploa stijene i ilovae otkine se od obronka i spusti kao na sanjkama. Na ulicu je stigla s june strane, za sobom povlaei stabla maslina i satirui polje koje su ranije napustili zrikavci. Ponovno probueni div u zemljinoj utrobi udari vertikalno svojom snanom akom, te kue odskoie s temelja, a puni kameni zidovi namreka-e se poput papira na vjetru, i odjednom nastupi samrtni mir. Sablasna i grobna tiina spusti se na zemlju, kao da sa zakanjenjem ali zbog takve nepogode. Kaljui, sva zaprljana, ispunjena osjeajem krajnje bespomonosti i siunosti, Pelagija se pokua podii na koljena, jo uvijek potpuno oamuena od posljednjega titanskoga udarca, koji ju je pogodio u oit i zaustavio joj plua. Ustane, zatetu-ra na nogama, a neprirodni mir odjednom prekinu divlji krici sveenika, koji je istrao iz crkve i sada se vrtio ukrug ruku dignutih prema nebesima, dok su mu oi sijevale kroz prljavtinu koja je prekrivala lice, ne preklinjui boanstvo da odustane, kao to je Pelagija pretpostavila, ve ga kudei: "Svinjo jedna", zagrmi on. "Pseto jedno prljavo! Ti uljivi kukin sine! Ti kurvinska boletino!" Zabranjene rijei prokuljae iz njega, a vedrina njegove pobone due umah se preobrazi u prezir, te padne na koljena i pone pesnicama udarati zemlju. Kako njegovo tijelo nije moglo obuzdati gnjev, jo jednom skoi na noge i

udari akom prema nebu. U oi mu navrijee suze i on upita: "Zar te nismo voljeli? Govno jedno nezahvalno! Izmete avolji!" U tome trenutku, kao u znak odgovora, opet se javi rezanje iz dubine i posta sve glasnije. Jo jedanput iz najskrovitijih dubina sunu plutonovska pesnica, jo jedanput kora i stijene Kefalonije zatreso-e se i zaplesae, a vrhovi planina zaljuljae poput jarbola. Naavi se ponovno na tlu, Pelagija je puzala titrajuom zemljom koja je sva odzvanjala, a njezina bespomonost i strah osujetili su i dokinuli ak i oajniki instinkt preivljavanja. itav svijet sveo se na veliinu tamne uarene lopte koja kao da je izbila iz njezine utrobe i svoj usijani plamen izbacivala u samu sr njezina mozga. Koprcala se i davila u tom usamljenom paklu u nevjerici i u oku, onkraj svakog uenja ili oaja, igraka u rukama nepromiljene i beutne zemlje. Na jugu, na otoku Zante, glavni grad plamtio je pod kiom uarene eravice koja je toliko bolno padala na tijela te su od nje poludjeli i ljudi i psi. Jedan spasilac, koji je bio i u Nagasakiju, poslije je rekao daje ovo jo gore. Po svim jonskim otocima ljudima su preostali tek idiotski predmeti koje su pokuali spasiti slijevajui se iz svojih kua; nona posuda, pismo, jastuk, lonac s bosiljkom, prsten. Na Kefaloniji, stijena kod Kounopetre u Palikiju koja se stoljeima njihala, te je ni britanski ratni brodovi nisu uspjeli pomaknuti, umiri se i nae poinak usred ruenja zemlje. Bila je tek obina stijena na kopnu, dok se otok preobraavao i raspadao u pusto, spremajui se za Armagedon. Oslanjajui se jedna na drugu, Pelagija, Drosoula i Antonia stajale su i promatrale svoju kuu u intervalima u kojima bi se apoplekti-ni Titan iz dubina oporavljao i smiljao nove, jo uvjerljivije razloge vlastite zloestoe. Dok su ploe i avovi stijena pucali buno poput topova i tenkova, dok su se ulice naherile i ljuljale, a stupovi venecijanskih balkona vrtjeli i iskrivili, tri ene teturale su i posrtale u nevjerici i jadu. Niotkuda izmili Psipsina i pridrui im se. Krzno joj bijae

krcato bijelom prainom, a brkovi uljepani pauinom. Antonia je podigne u naruje. Od stare kue malo je toga ostalo; zidovi su se sveli na pola svoje visine, a u onome to je preostalo bile su tek krhotine i ostaci krova. Bili su tu i doktorova razoarana dua i umorno tijelo. Godinama je smiljao posljednje svoje rijei, no nije ih izgovorio. 66 Spaavanje U ONO VRIJEME Velika Britanija nije bila tako bogata kao danas, ali ni toliko samodopadna, i neusporedivo manje beskorisna. Imala je osjeaj humanitarne odgovornosti i vjerovala u mit o vlastitoj vanosti, koji je bio donkihotski toan i univerzalno prihvaen jednostavno zato to je ona u nj vjerovala i rekla to dovoljno glasno da bi je stranci mogli razumjeti. Jo nije stekla aku naviku da mjesecima eka na doputenje Washingtona prije nego to e se iskobeljati iz svojega postimperijskoga kreveta, navui izme, pripraviti alicu slatkastoga aja i smiono izii. Dakle, Englezi su prvi stigli, najdulje ostali, najvie uinili i posljednji otili. Tijekom noi brod Daring u sklopu kraljevske mornarice utovario je vodu, hranu, lijekove, slobodne lijenike i opremu za spaavanje, te isplovio s Malte i stigao u zoru sljedeega dana. Zatekao je luku u Argostoliju kako se trese, iklja i pjeni, kao od dubinskih bombi i magnetskih mina. Hidroavionom Sunderland stigao je vrhovni zapovjednik sredozemnih snaga, britanski brod Wrangler odvezao pomo na Itaku, a uskoro su se pojavili britanski brod Ber-muda, pa Forth, Reggio i novozelandski The Black Prince. Svi zajedno dopremili su 400 kilometara zavoja, 10 000 litara sredstava za dezinfekciju, 50 oblih baraka od valovita lima, 6 000 pokrivaa, boice za dojenad, 60 000 limenki mlijeka, tri dnevna obroka za 15 000 ljudi za tjedan dana, te neumjerene i rasipne dvije i pol tone vate i platna za povijanje rana. No Jugoslavija, ija je luka Dubrovnik bila najblia, kapitalistima nije poslala ba nita, ali zato e se uskoro pojaviti etiri plaha brodia izraelske mornarice. Italija je

zbog svoje sramotne prolosti i obveza koje otud proizlaze poslala ponajbolje brodove s elitnim vatrogasnim jedinicama iz Napulja, Milana i Rima, te poela evakuirati rtve u Patras. Stigoe brodovi Franklin D. Roosevelt i Salem natovareni bagerima i helikopterima, a uskoro zatim etiri borbena transportera s 3 000 amerikih marinaca. Grka mornarica, koja je zakasnila zbog birokratskih arki, pokazala se revnom, a general latrides imenovan upraviteljem jonskoga podruja tijekom izvanrednoga stanja. Kralj i njegova obitelj iskoristili su priliku da se u dipu vozikaju krivudavim otonim cestama, a bucmaste male redovnice iz ograenih samostana izronie iz njih savjesno i radosno da okuse malo ivota, malo popratne okolade, posla i razgovora. Kefalonijske ceste bile su iroke, pa rtava nije bilo mnogo; gradovi su se mahom sastojali od jednokatnica odijeljenih dvoritima i smetlitima, a bilo je i uobiajenih uda kada bi ljudi izgubili osjeaj vremena i izronili iz ruevina nakon devet dana uvjereni da su u njima boravili tek nekoliko sati. Britanski mornari znojili su se i rintali na iscrpljujuoj toplini, ogoreno prigovarajui zbog smrada fekalija u luci i zbog sunanih opeklina od kojih su im se gulile itave krpe koe. Preplanuli poput crvendaa, dinamitom su u zrak dizali nepouzdane kue, no ispostavilo se da su sve takve. Svojom brigom kao da su jo vie opustoili otok, te dodatno uspaniili i ojadili otoane, koji slabije potrese to su uslijedili nisu razlikovali od eksplozija. Mornari, koji su jednako slabo poznavali zemljopis i pristojno skretanje s nekih tema, ovijal-no bi ih nazivali "Indijcima". Uz stalna nareenja i posebne upute, na njihovoj oglasnoj ploi mogli su se nai stalno aurirani rezultati natjecanja u cricketu izmeu Engleske i Australije. Radnici iz meunarodne pomoi podigli su itave gradove sa atorima i iskrili golema parkiralita za svoje dipove i kamione. Rezanju nemirnoga tla pridrui se zagluna buka helikoptera, te ron-danje i huka bagera koji su pokuavali ukloniti odrone zemlje zbog kojih su udaljena mjesta bila odsjeena, a njihovi stanovnici tri dana uvjereni da su ih u

potpunosti zaboravili i ostavili da umru od gladi i od ei. Jedno selo na Zanteu bilo je u kritinome stanju kada im zrakoplov baci najbolji kruh koji su ikada jeli, a njegov okus zauvijek je ostao u njihovu kolektivnom sjeanju kao nagovjetaj raja koji ni jedna domaica s kugle zemaljske nikada vie nee moi ponoviti. Za njim stigoe kuhana govedina i okolada, a potonja je dosegnula toku topljenja im je aterirala, pa su je sa srebrnoga papira pohlepno lizali ljudi, a zatim jo jednom psi, da bi na kraju progutali i samu foliju. Posada broda Franklin D. Roosevelt pekla je sedam tisua truca na dan i dostavljala ih u razruene luke amcima naviklima na haubice, tenkove i ete vojnika. Jedan ameriki oficir s knjigom grkih izraza lutao je unaokolo i ponavljao:"Gladan?" s intonacijom koja nije bila dovoljno upitna, a prstom pokazivao na usta ne bi li naglasio o emu je rije, sve dok se seljani nisu nad njim saalili i pripremili banket s ono malo hrane koju su uspjeli pronai. Kad su Amerikanci otili, njihovi atori i kante za smee odmah su opljakani, a itavo desetljee njihove udotvorne otvarae konzervi siune poput ileta otoki djeaci koristit e kao novac umjesto kovanica i depnih noia pri zamjenama i pregovorima. Sami Grci razliito su reagirali, ovisno o tome jesu li u svojim redovima pronali prirodnoga vou. Tamo gdje se on nije pojavio, zapali bi u melankoliju, izgubili osjeaj za vrijeme, postali apatini i besciljni, te patili od potresnih nonih mora u kojima bi padali u beskraj svemira. Nisu bili u stanju plakati, nitko nije ridao. Nisu ak ni vjeali oglase kao na drugim mjestima i tako se pokuali nai s rodbinom i prijateljima. Tijekom samoga potresa, etvrtina ljudi moda nije paniarila poput doktora, no poslije su se preostale tri etvrtine sjetile kako su svoju djecu i stare roditelje prepustili sudbini i morilo ih je krajnje ponienje. Snani mukarci osjeali su se poput kukavica i budala, a dojmu da ih je Bog lakoumno i bezrazlono kaznio pridruio se snaan i podmukao osjeaj bezvrijednosti. Srce bi im poskoilo i

zatit-ralo i kad bi magarac poeo revati, vrata zakripila, ili maka zag-rebla. Neki poduzetni Grci odmah se bacie u biznis, te pohlepno i oportunistiki poee prodavati dravno vlasnitvo poput marki za pisma i dozvole. Drugi su otvorili tandove s voem, a jedan direktor banke iz Argostolija postavio je stol ispred ruevina svoje banke, obavljao uobiajene transakcije i prvi put u ivotu uivao u svojem poslu. Na Itaki je netko objesio plahtu i otvorio kino. Omladinski klubovi iz itave Grke slijevali su se tu na radne praznike, smijui se i bockajui kad bi netko pokazao znakove straha zbog pulsiranja ili disanja stijena. Najnevjerojatnije osobe ispale su spasiocima. Premda su ga oduvijek smatrali glupim i blagim, Velizarije preuzme komandu u Pela-gijinu selu. Imao je etrdeset dvije godine i bez trunke tatine znao da je jai nego ikada, premda mu je sada nedostajala beskrajna mladenaka izdrljivost i svi oni sretni snovi o vjenoj mladosti. Potres kao da mu je proistio misli, ba kao to je izlijeio Drosoulinu reumu, te kao da se u njegovu mentalnom krugu animalne spoznaje i instinktivnoga refleksa sama od sebe upalila aruljica. Upravo se Velizarije bacio na zadatak uskrsavanja sela, a slijedili su ga zahvalni stanovnici. Snagom gotovo veom od potresa bacao je grede i veliko kamenje to su utamniili zgnjeeno doktorovo tijelo, svjestan toga da trule izaziva odreene bolesti, a zatim sakupi sve one koji su bili smeteni ili oajni i podijeli ih u male radne skupine s najrazliitijim zaduenjima. On sam spusti se u bunar i pone dodavati krhotine kojima je bio ispunjen, radei takvim tempom da bi iscrpio dvije grupe odreene za taj posao, a pritom ne bi ni zastao da se odmori. Iskljuivo je Velizarijeva zasluga to nitko nije skapavao od ei. Proire se glasine kako otok tone u more, a vlada je svem stanovnitvu naredila da pobjegne u amcima. I dok su lakovjerni potrali do onoga to je preostalo od njihovih kua ne bi li spasili bilo to za svoj egzodus, Velizarije je dugakim koracima iao od jednoga do drugoga, apelirajui na njihovu

lakomost i zdrav razum. "Jeste li vi blesavi?" pitao je. "Tu glupost izmislili su oni koji vas ele opljakati. elite li sve izgubiti i ispasti budale? Ako itko misli otii, razuvjerit u ga, to vrsto obeajem. Kefalonija ne tone, ona pluta. Nemojte ispasti idioti, upravo to od vas ele." Kad bi se narod razbjeao i poeo vritati pri svakom od tisuu podrhtavanja tla, upravo Velizarije bi im rekao da se saberu i vrate na posao, a mnogo je puta izvukao Ijenine i plaljivce iz njihovih skrovita i zaprijetio da e im rebra i glavu slomiti ne prihvate li se opet svojih zadataka. upave sive kose, znojnih sljepoonica, prsa golih i kosmatijih nego u medvjeda i nogu debljih od kamenih stupova, svakomu je prijetnjama prizvao zdrav razum i natjerao ga da se vrati na posao. ak i Pelagiju nagovori da pokrije oevo tijelo i obradi rane ozlijeenih ljudi. Sastavila je i namjestila dva prijeloma noge, te ih ak uspjela pritegnuti pomou konopa i krupnoga kamenja, posjekotine premazala medom, a iz oiju djece izvadila zrnca pijeska perom i pljuvakom. Drosoula, koja je u poetku neprestano histerino plakala: "Nita nam nije ostalo, nita osim oiju da plaemo", zaduena je za djecu da njihovi roditelji mogu raditi. U ruevinama bi se igrala skrivaa, lovice, i gradila piramide od kamena; bio je to njihov mali prilog u ienju kua i ulica. Kad su radnici iz meunarodne pomoi napokon uspjeli ukloniti odron s ceste, naili su na malu zajednicu koja je ivjela u atorima od valovitoga lima konopom privezanoga za sauvane grede, a latrine su diskretno iskopane na sigurnoj udaljenosti od bunara. Njihova zajednika prea za masline bila je popravljena i radila je, pa se tako i dalje moglo zaraivati i izbjei gladovanje. Na njihovu elu bio je golem ovjek, kojega e i u starosti cijeniti i oboavati vie negoli uitelja ili sveenika. Puna tri mjeseca tlo je duboko disalo. Zvualo je kao da udie, zadrava dah i isputa ga. Svi su ivjeli u atorima koje e odnijeti i unititi prerana ledena oluja, no odmah su ih ponovno sastavili i podigli. Tijekom rane zime drhtali su od hladnoe, katkad ih se petnaestak naguralo zajedno da se zagriju, no zatim poee podizati drvene kolibe, mnogo

prostranije od atora, no gotovo jednako hladne. Antonia je otila na tromjesene praznike koje je Kraljica organizirala u kampovima sagraenima za siroad graanskoga rata, a vratila se sva uljiva, s neuvenim vokabularom psovki i nazivlja za intimne dijelove tijela. Za godinu dana zapone obnova, koja je dovrena nakon tri godine. Prekrasni drevni mletaki gradovi ponovno se podigoe, sada kao obine aglomeracije olienih betonskih kocki. Jedno selo u potpunosti je obnovio iseljenik-dobrotvor koji je svoje bogatstvo netedimice troio na tekuu vodu, kanalizaciju, ceste nasipane tucanikom i stupove uline rasvjete od kovana eljeza. Bilo je draesno poput Fiskarda, jedinoga grada koji je ostao netaknut. Pelagijino selo ponovno je podignuto na niem dijelu brda, blie novoj cesti koju su izgradili spretni francuski inenjeri, a staru je kuu napustila. inilo se da su blago i uspomene ostali zauvijek zakopani u cachetteu. Kako se potres sastojao gotovo iskljuivo od kompresivnih valova, u tlu se pojavilo tek nekoliko napuklina. No neposredno nakon katastrofe jedan talijanski vatrogasac pronaao je takvo mjesto. Putovao je iz Argostolija u dipu koji je posudio od jednog Amerikanca te stao pred Pelagijinom naputenom razruenom kuom, promatrajui je s nevjericom i stravom. Prijee preko dvorita s prepolovljenom maslinom i primijeti procjep u tlu. Spusti pogled i u njemu ugleda kostur razlomljena sternuma i rebara, s golemom lubanjom ija je raznese-na eljust bila rastvorena kao daje u trenutku smrti neto govorila, a potamnjeli srebrni novii u njegovim onim dupljama pridavali mu izraz tuge, iznenaenja i predbacivanja. Vatrogasac gaje neko vrijeme promatrao, sve dok ga ne uznemiri novo podrhtavanje tla. Meu kamenjem nae zlatni mak, baci ga na tijelo i ode do dipa po lopatu. Ba kad je prionuo na posao ponovnoga ukapanja, tlo se opet zaljulja i on izgubi ravnoteu, a crvena zemlja ponovno se zatvori nad divovskim kostima Carla Guercija. 67 Pelagijina jadikovka

To JE MJESTO na kojemu sam sigurna, moje jedino utoite, sr mojih sjeanja. Tu me u naruju drala majka sjajnih smeih oiju, u ovoj kui je umrla. A moj ucviljeni otac sakupio je svu svoju ljubav i dao je samo meni, odgojio me, pripravljao mi bljutave, muevne obroke, posadio bi me na svoja koljena, usadio me u zemlju svojim priama o njoj. Govorio mi je s tolikom ljubavlju, radio za mene, dopustio mi da budem dijete. Kad bih se umorila, podigao bi me i nosio, poloio u krevet i milovao po kosi, a u mraku bih ula kako govori: "Koritsimou, da tebe nema, da tebe nema..." pa odmahuno glavom, jer bi samo tada ostao bez rijei, srce mu je bilo preveliko za njih, a ja bih sklopila oi i zaspala nosnica ispunjenih mirisima masti i duhana, u mojim snovima nije bilo ni Turaka ni udovita koja bi me plaila, a katkad bi mi se nou uinilo da vidim svoju majku kako ulazi kroz vrata i smijei se. Ujutro bi me probudio, donio okoladu i rekao: "Koritsimou, idem u kapheneion, ti svakako ustani prije nego to se ja vratim", to isto ponavljao bi i kad sam imala dvadeset godina, a ja bih i dalje leala sretna i presretna to je svanuo nov dan, razmiljajui o svemu onome to bih mogla raditi, i oslukivala uju li se njegovi koraci na kamenome podu, pa tek onda izletjela iz kreveta, a on bi uao i rekao: "Gospodino lijena, ovaj put sam te gotovo ulovio", sve dok ja to prva ne bih rekla, a on bi se nasmijao i rekao: "Tako je, danas u ti priati o Pitagori, a naveer e izabrati pjesmu koju mi eli proitati, a ja u izabrati pjesmu koju elim proitati tebi, pa u ti ja rei zato mi se tvoja ne svia, a ti mi moe rei zato se tebi ne svia moja, a onda se moemo razljutiti i posvaati." Ja bih poskakivala i rekla: "Hajdemo se odmah svaati, hajdemo se odmah svaati", i on bi me kakljao sve dok mi od smijeha ne bi bilo gotovo muno, a zatim bi me posjeo na stolac i poeljao me, jako me pritom upao, i priao grozne prie o kretskim opatima koji su spalili sami sebe i svoje redovnike da se ne bi trebali predati Turcima. Priao mi je o otocima koje je vidio, na kojima ene imaju etiri mua i nitko ne nosi odjeu, o mjestima u Africi gdje su ljudima

stranjice ire nego to su visoki, o mjestima koja su toliko hladna da se more smrzava i sve je bijelo. No sada vie niega nema. Dolazim i sjedim na ruevinama svojega doma i vidim samo duhove. Nema niega osim usahnule trave, smrvljenoga kamenja i raspukloga stabla. Nema vie stola za kojim su pjevali deki iz La Scale, nema Psipsine da lovi mieve, nema koze da u zoru zableji i probudi me, nema Antonia da mi srce zavede svojim cvijeem i mandolinom, nema papasa da se vrati iz kapheneiona i kae: "Kokolios je rekao neto tako glupo..." Moj dom sada je tek tuga, tiina, ruevina, sjeanje. Stanjila sam se, sjena sebe same, sva moja ljepota i mladost su usahnuli, nema vie iluzija o srei da me potiu. ivot je tamnica siromatva i neispunjenih snova, tek sporo pribliavanje mjestu koje mi pripada pod zemljom, Boja zavjera da raspri sve nae putene iluzije, tek plami-ak u uljanici prije tame i druge tame kojom okonava. Sjedini ovdje i prisjeam se prolih vremena. Prisjeam se glazbe u noi i znam daje sve veselje iupano iz mojih usta poput zuba. Zauvijek u biti gladna, edna i eznutljiva. Da sam barem imala dijete, dijete koje bi sisalo moje grudi, da sam imala Antonia. Pojedena sam poput kruha. Leim u trnju, a moj je bunar ispunjen kamenjem. Sva moja srea pretvorila se u prah. Jadni moj oe, nijem si i miran, ispijen i zauvijek izgubljen. Moj vlastiti otac, koji me sam odgojio i obrazovao, sve mi objasnio, uzeo me za ruku i hodao sa mnom. Nikada vie neu vidjeti tvoje lice, nikada me vie ujutro nee probuditi. Nikada te vie neu vidjeti kako sjedi u naem razorenom domu i pie, neprestano pie, s lulom u zubima, dok ti prodorne oi blistaju. Jadni moj oe, nikada ti lijeenje nije dosadilo, a umro si sam bez svoje keri; grlo me stee otkad si umro sam. Na ovim hrpama smrskanoga kamenja sjeam se kako je neko bilo. Sjeam se kako je Velizarije bacao crepove i grede kao da pod njima mrtav lei njegov vlastiti otac. I sjeam se kako je iznio mojega oca pokrivenoga bijelom prainom, glava mu visjela unatrag u Velizarijevu naruju, usta mu

otvorena, udovi ovjeeni i mlitavi. Sjeam se da gaje Velizarije poloio na tlo a ja klekla pokraj njega, slijepa i pijana od suza, i zibala njegovu krvavu glavu u svojem naruju, i vidjela da su mu oi prazne. One njegove iste oi nisu gledale mene, ve nevidljiv daleki svijet. Tada sam prvi put shvatila koliko je sitan i slabaan, koliko iscrpljen i iznevjeren, shvatila da je bez due toliko lagan i mrav te ga ak i ja mogu podii. Digoh njegovo tijelo i obujmih njegovu glavu svojim grudima, zau se prodoran krik, to mora da sam bila j a, i vidj eh j asno kao to se vidi planina da j e on bio jedini ovjek kojega sam voljela i koji je mene do kraja volio i nikada me nije povrijedio, nikada iznevjerio. 68 Uskrsnue povijesti POTRES JE TAKO temeljito izmijenio ljudske ivote daje i dandanas glavna tema razgovora. Dok obitelji na drugim mjestima raspravljaju ima li socijalizam budunost i je li pametno ukinuti monarhiju, stanovnici Kefalonije nagaaju hoe li biti potresa i hoe li biti jak kao i posljednji. ive u sjeni apokalipse, a kada toboe govore o socijalizmu ili o monarhiji, zapravo razmiljaju o 1953. To oznaavaju stankom za koje zaboravljaju to su htjeli rei, ili zastajkivanjem vilice na putu prema ustima. Poput Coleridgeova drevnoga pomorca, ne mogu odoljeti a da neznance ne udave podacima, koje e turistiki vodii pokuati sloiti u reenice koje obeavaju nagovjetaje lijepog vremena. Stari ljudi odreuju godinu koje se prisjeaju prije ili poslije potresa, ba kao to jo uvijek postoji obiaj da se dogaaji tijekom godine odreuju po datumu svetkovine sveca. Zbog katastrofe ljudima se rat uinio glupim i nevanim i opet su poeli uivati u ivotu. Sada su se ujutro probudili zahvalno se udei to su jo uvijek na ivotu u postojanoj kui, a u krevet odlazili sretni to su preivjeli obian ivot bez posebnih iznenaenja. Ljubavnici koji su odgaali vjenanje odmah su to uinili, a parovi koji su godinama ivjeli nezadovoljni u braku u udu se pitali zbog ega su izgubili sve te godine i smjesta se rastavili. vrsto povezane obitelji postadoe jo povezanije, a

braa ili sestre u svai odselie se u drugu zemlju ne bi li ih tako more razdvajalo. Tri stanovnice nove matrijarhalne kue postajale su sve povezanije, okrenute jedna drugoj, temeljei svoj ivot na jednom jedinom stupu Pelagijine grozne krivnje. Ona esto nije mogla spavati i postala bi histerina, neprestano si predbacujui daje pridonijela smrti svojega oca. "Imao je sedamdeset godina," Drosoula bi na to razborito rekla, "Bogu je dugovao smrt. Bolja je takva smrt, pokuao nas je spasiti i brzo umro." No Pelagija to nije prihvaala. Znala je daje u trenutku katastrofe bila opsjednuta jedino time da spasi samu sebe, znala je daje u trenutku kad je njezin otac pao i pod cijenu vlastitoga ivota trebala po-.kuati izvui iz kue prije nego to se krov urui. U svojoj glavi neprestano se sjeala kako je postala nesposobna poput muhe zujare u oluji, kako je svako racionalno razmiljanje nestalo, kako je svaku krvnu i emocionalnu vezu izbrisalo ono zastraujue brujenje i poskakivanje tla. No nikakve koristi od toga. Ma kakva bila racionalizacija ili isprike, ostala je nepobitna injenica daje svojega oca napustila u najopasnijem trenutku; on ju je spasio potaknuvi je na akciju, a ona je dopustila da umre. Nije to bio quidpro quo poslune keri koja voli svojega oca. Padne u kripac samookrivljavanja i grinje savjesti. Zanemari svoj izgled i kuanske zadatke, te bi radije sjedila na njegovu grobu, promatrala vjenu vatru koju je odravala u crvenoj staklenoj svjetiljci, grizui usne sve dok ih ne bi raskrvarila i alei to ne moe s njim razgovarati. Kroz crnu mramornu plou mogla je razgovarati s njegovom starom, no nasmijeenom fotografijom, ali inilo joj se da nije dostojna da ga oslovi. Raupane, napola sijede kose i blijedoga lica, naprosto bi sjedila i gledala, kao da eka da se njegova sjena podigne iz zemlje i zaspe je prijekorima. Za podmuklih istonih vjetrova u sijenju ili za burnih oluja navukla bi crni al oko glave, ustala sa stolca pokraj pei i sagnula glavu da se usprotivi elementarnim silama, probijajui se uzbrdo na hodoae koje je neprestano ponavljala, opsjednuta jedino bojazni da e se njegova vatra ugasiti. Kleknu-la bi usred

huke vjetra, tijelom zakrila svjetiljku daje zatiti od kie, grijui drhtave ruke na staklu, pretvarajui svoj ivot u dugaku pokoru i ispriku. U to vrijeme bila je sklona povjerovati da joj je Bog oduzeo Antonia jer je u svojoj boanskoj providnosti znao kako e ona jednoga dana iznevjeriti svojega oca, te ono prvo smislio kao njezinu kaznu, a potonje naslutio kao njezin grijeh. Drosoula ni sama nije znala koliko su puta ona i Antonia morale otii na groblje, ne bi li odvukle oajnu i preklinjuu Pelagiju ije bi ruke drhtale od uzbuenja, a noge kao da nisu bile spojene o koljena. Jednoga dana Antonia i Drosoula nisu to vie mogle podnijeti; njihovo suosjeanje s vremenom se poelo pretvarati u srdbu i bijes, te se starica i djevojica urotie daje vrate zdravoj pameti. "Problem je u tome", Drosoula e, "to je izgubila nekoga koga je voljela u ratu, a ova dodatna smrt prelila je au." "Je li to onaj duh o kojemu stalno govori?" "Da. Zvao se Corelli, bio je glazbenik." "Misli li da ga uistinu vidi, ili misli daje poludjela?" "Prije nije bila luda. to se duhova tie, mogu se ukazati onomu koga izaberu, no nitko drugi ih ne vidi. Tek nakon djedove smrti joj se zamrailo." Djevojica zadre od jeze: "Jadni djed." "Namjeravam se savjetovati sa sveenikom", ree Drosoula. "Ali i on je poludio nakon potresa. A da se preodjenemo u djedova duha i odemo joj rei kako nije kriva?" Drosoula se namrti: "Ideja je dobra, no ona nije glupa, premda je luda. Zna, nije lako imitirati duha. Ja sam previsoka, a ti premalena, a uope ne znamo govoriti kao on. Sve te rijei dugake tri stranice ako ih zapie i reenice koje bi ispunile itavu jednu knjigu, a situacija bi se moda samo pogorala." "Zato je jednostavno ne priveemo za krevet i tuemo?" Drosouli ovaj zadovoljavajui prizor izmami eznutljiv uzdah i upita se bi li to funkcioniralo. Neko davno, kad je jo bila dijete u Turskoj, luake bi lijeili mlatei ih sve dok ih ne bi postalo strah da ponovno budu umobolni. Neko je to dobro funkcioniralo, no tko zna koliko se ljudska priroda u

meuvremenu izmijenila? Vjerovala je da u svakom sluaju Pelagija u svojem ludilu pomalo ugaa samoj sebi, da se radi o nekoj vrsti mazohistike egomanije, pa bi u batinama mogla vidjeti vie nego zasluenu kaznu, a ne sredstvo zastraivanja. Uzme djevojiine ruke meu svoje, poljubi je u kosu i oi joj se razvedre. "Imam ideju", ona e. I, sljedeega jutra za dorukom Antonia odjednom objavi: "Prole sam noi sanjala djeda." "udno", ree Drosoula, "ja takoer." Provjere reagira li Pelagija na neki nain, no potonja naprosto nastavi kidati kruh u sitne komadie. "Rekao mi je da mu je drago to je mrtav", ree Antonia, "jer sada moe biti s maminom majkom." "Menije rekao neto drugo", odgovori Drosoula, na to Pelagija upita: "Zato razgovarate kao da me nema?" "Jer te nema", Drosoula e okrutno. "Ve dugo te nema." "Dakle, to ti je rekao?" upita Antonia. "Rekao mi je da eli da mama napie Povijest Kefalonije koja je ostala zatrpana u potresu. Da je dovri u njegovo ime. Kae da mu uivanje u smrti kvari saznanje daje izgubljena." Pelagija je sumnjiavo promatrae, a njih dvije i dalje se na nju nisu obazirale. Antonia je otkrila da takvo glumljenje moe biti strahovito zabavno. "Nisam znala da pie povijest." "O da, to mu je bilo jo vanije od medicine." Antonia se okrene prema Pelagiji i bezazleno je upita: "Dakle, hoe lije napisati?" "Nju nema smisla pitati", ree Drosoula. "Ona nije prisutna." "Tu sam", usprotivi se Pelagija. "Dobro dola", Drosoula e sarkastino. Pelagija se vrati na groblje i napuni svjetiljku petrolejem. Stajala je i promatrala natpis (Voljenomu ocu i djedu, vjernomu suprugu, prijatelju siromanih, iscjelitelju svih ivih, beskrajno uenom i hrabrom) i padne joj na pamet da postoji nain da plamen vjeno gori, pa makar svi ti snovi bili obina glupost. Ode u Argostolij, osiguravi prijevoz kolima na dva kotaa koje je vukla mula, a vrati se s olovkama i s debelim snopom papira.

Bilo je to zauujue jednostavno. Toliko je puta proitala rukopis da su odasvud navirali svi stari izrazi, neujno se oglasili i potekli niz njezinu desnu ruku, izvirili kroz iljak njezine olovke i ispunili stranice i stranice papira: "Napola zaboravljeni otok po imenu Kefalo-nija izranja neoprezno i nepromiljeno iz Jonskoga mora. Otok je u antikome razdoblju imao toliko znaenje da i same njegove stijene odiu nostalgijom, a zemlja crljenica natopljena je suncem i bremenitim uspomenama..." Drosoula i Antonia su je pijunirale dok bi sjedila za svojim stolom poput humanistikoga znanstvenika, lupkajui olovkom po zubima i povremeno prazno zurei kroz prozor. Dvije urotnice oduljale bi se na sigurnu udaljenost, zagrlile se i zaplesale. Pelagija se gotovo pretvorila u doktora. Kao i u razdoblju oaja-vanja, ba kao to je on itavoga ivota inio, u kui nije radila doslovno nita, preputajui sav posao enama. Od ono malo uspomena na oca, u ruevinama je preostala njegova lula koju bi stavila medu zube ba kao to je i on inio, udiui izblijedjele tragove katransko-ga taloga duhana i utiskujui na drku znakove svojih zuba preko njegovih. Ne bije pripalila, ve ju je smatrala instrumentom svojega medijskoga posredovanja, a stare rijei kao da su tekle kroz praznu glavu lule, sakupljale se u drku i oglasile izravno u njezinu mozgu. Mukim predrasudama oprezno pone dodavati ensku notu detaljima o nainu odijevanja i tehnikama peenja u zajednikome fornu, gospodarskome znaenju djejega rada i o okrutnome tradicionalnome preziru prema udovicama. Piui, otkrila je da njezine strasti nadilaze oeve, strasti ije postojanje nikada prije ni slutila nije, te na papiru oivi gromoglasne optube i jetke optube koje su konkurirale njegovima ili ih nadmaivale. Taj ju je uitak preobrazio. Njezin in kerinske odanosti prerastao je u veliki projekt koji je sadravao izlete u knjinicu i usrdne pismene upite strunim institucijama, pomorskim muzejima, britanskoj knjinici, strunjacima za Napoleona, te amerikim profesorima povijesti imperijalne sile. Na svoje uenje i zadovoljstvo,otkrila je da na itavome

svijetu postoje zanesenjaci toliko zaljubljeni u znanje i u njegovo suvislo tumaenje te bi se mjesecima raspitivali u njezino ime i slali joj pisamca potpore, kao i liste drugih strunjaka i institucija kojima bi se mogla obratiti. Kako je brdo njezine korespondencije sve vie raslo, preplai se da e na kraju moda poeti pisati "Opu povijest cijeloga svijeta", jer je sve bilo meusobno povezano na sloen, indirektan i elegantan nain. Pelagija napokon utis-nu svoje snopove papira u veliku kutiju za dokumentaciju i upita se to sada. Trebalo bi to objaviti pod njezinim i oevim imenom, no bolno je bilo rastati se, poslati edo svojega intelekta u svijet bez majke koja e ga tititi. Najradije bi bila pokraj svakog itatelja da odgovori na prigovore i uputi ga da ne preskoi nijedan odjeljak, da navede daljnje dokaze. Unato tomu, provizorno se raspitala kod etiri nakladnika, koji su izrazili svoje simpatije i potporu, objasnili joj da se takva knjiga ne bi mogla prodati i rekli da bi najbolje bilo donirati je sveuilitu. "Samo preko mene mrtve", pomisli Pelagija i ostavi je na svojoj polici kao opipljiv dokaz neporecive injenice da je postala intelektualac od formata u velikoj helenskoj tradiciji. Tim projektom bila je angairana sve do 1961., godine kada je Karamanlis pobijedio Papandreua na izborima. Na kraju pogleda svoj glomazni dokument i shvati da se u njoj tijekom njegova sastavljanja i sakupljanja poela dogaati krupna preobrazba. U poetku joj je kaligrafija bila neitka i rastrojena, kao u njezina oca tijekom svih godina njegove nijemosti, no s vremenom je postala vra i zaobljenija, sigurnija i afirmativnija. No, to je jo vanije, proces pisanja iskristalizirao je njezine nazore i filozofska stajalita za koje ni znala nije da ih ima. Otkrila je daje njezino shvaanje ekonomskih procesa u osnovi marksistiko, no, paradoksalno, po njezinu miljenju, kapitalizam se s tim problemima najbolje borio. Vjerovala je da su kulturne tradicije od veega povijesnoga znaenja od ekonomskih transformacija, te daje ljudska priroda u biti potpuno iracionalna, ime se moe protumaiti njezina spremnost da

prihvati demagogiju i nevjerojatna uvjerenja, te zakljuila kako se sloboda i red uzajamno uope ne iskljuuju, ve je jedno preduvjet drugomu. Drosoula je bila previe praktina za silne teorije, pa Pelagija tim idejama pone opati mlaahnu Antoniu. Njih dvije sjedile bi do kasno u no, previe opijene filozofiranjem da se odvuku i isprazne mjehure koji samo to se nisu rasprsnuli od metviina aja, ili odu u krevet i sklope oi koje su ih pekle od umora. U najsvjeijoj i savrenoj fazi mladenake ljepote i prirodne izo-paenosti, Antonia se suprotstavljala svim idejama svoje pomajke, ne samo u svrhu prepiranja ve i zbog principa, te Pelagija uskoro pone silno uivati u tjeranju protivnice na pobijanje stava koji je dan prije zastupala. Od toga bi Antonia zanijemjela i pobjenjela, te svoje komentare oprezno ogradila dodatnim odredbama koje bije dovele do novoga pobijanja ili do zakljuka koji bi bio toliko ublaen da ne bi imao snagu stava. Pelagija pojaa djevojino nezadovoljstvo i zlovolju neprestanim ponavljanjem: "Kad bude u mojim godinama, prisjetit e se ovoga i i vidjet e da sam bila u pravu." Antonia uope nije imala namjeru doivjeti Pelagijine godine i to joj je rekla: "elim umrijeti prije nego navrim dvadeset pet godina", ona e. "Ne elim postati stara i otresita." Pred sobom je vidjela samo beskrajnu mladost, te ree Pelagiji s bijesom u oima: "Kao prvo, vi starci izazvali ste sve probleme, a mi mladi trebamo ih srediti." "Uivaj u svojim snovima", prokomentira Pelagija koja se nije iznenadila, no ipak ju je okiralo kad joj je Antonia sa sedamnaest godina objavila ne samo da se udaje ve daje odsada komunist. "Kladim se da e plakati kada Kralj umre", ree Pelagija. 69 Zrno do zrna - pogaa OTPRILIKE u TO vrijeme iz svih krajeva svijeta poee stizati misteriozne razglednice na poneto kraenome grkom. Iz Santa Fea dola je jedna na kojoj je pisalo: "Ovdje bi ti se

svidjelo. Sve kue sagraene su od blata." Iz Edinburgha: "Pomeo bi te vjetar na vrhu tvrave." Iz Bea: "Ovdje imaju kip ruskoga vojnika, svi ga zovu 'Spomenik nepoznatomu silovatelju'." Iz Rio de Janeira: "Karneval. Ulice pune urina i prelijepih djevojaka od kojih ti zastaje dah." Iz Londona: "Ludi ljudi; grozna magla." Iz Pariza: "Ima jedan duan u kojemu se prodaju samo pojasovi za kilu." Iz Glasgowa: "ae i pijanaca na cesti do koljena." Iz Moskve: "Umjetnika djela u metrou." Iz Madrida: "Prevrue. Svi spavaju." Iz Cape Towna: "Fino voe, grozna tjestenina." Iz Calcutte: "Praine do grla. Stravian proljev." Najprije joj padne na pamet daje pomorska dua njezina oca ponovno krenula u posjet omiljenim stranim zemljama i slala joj poruke s onu stranu groba. No Moskva nipoto nije bila u blizini mora. Zatim joj padne na pamet da bi mogle biti od Antonia. No i on je bio mrtav, nije znao toliko grkoga da ga ita ili pie, a, sve da je jo na ivotu, emu bi jurio svijetom od Sydneyja do Kijeva? Moda su te anonimne razglednice stizale od nekoga s kim se dopisivala dok je pisala Povijest. Zbunjena, no radoznala i zadovoljna, gu-micama zavee svoje zbirke neobinih razglednica i sloi ih u kutiju. "Ima tajnoga deka", ustvrdi Antonia zadovoljna to moe gajiti takve sumnje, jer je tako mogla skrenuti panju sa svoje ljubavne avanture, koju su i Pelagija i Drosoula pokuavale osujetiti. Upoznali su se kad je Antonia zaraivala deparac pomaui posluivati kavu u krcatome kafiu na trgu u Argostoliju. Tu je svirala buna limena glazba iz Lixourija, a dotini gospodin bio je prisiljen ustati i iz svega glasa u djevojino uho viknuti to eli, istodobno ustanovivi da se radi o prekrasnom i privlanom mladom uhu, koje je naprosto vapilo za tim da ga netko gricka po noi pod stablom u mranoj ulici. Antonia je sa svoje strane ustanovila da se radi o mukarcu koji vonja po pravilnoj mjeavini muevnosti i aftershavea, daha svjeega i ugodnoga kao metvica i stalno iznenaenih smeih oiju koje su odavale njenost i humor.

Alexi bi iz dana u dan vie negoli oigledno besposliario u kafiu, namjerno birajui isti stol, i svim srcem eznuo da vidi mladu, visoku i bujnu djevu savrenih zubi i izduljenih prstiju, prvih kao stvorenih za ljubavno grickanje, a potonjih za milovanje. Ona gaje vjerno ekala, strogo zabranivi drugim djevojkama, konobarima, pa ak i samomu vlasniku, da ga poslue. Jednoga dana uzme joj ruku dok je sputala alicu, pogleda je s pseom odanou i ree: "Udaj se za me." Elokventnom rukom slikovito zaokrui zrakom i nadomet-nu: "Nemamo to izgubiti, osim svojih lanaca." Alexi bijae radikalni odvjetnik koji je mogao dokazati da bogata izbjegavajui poreze ini zloin protiv drutva, kao i to da siromaan ovjek istim inom zakonito, pravilno i snano djeluje protiv klasnih ugnjetaa, ime ne zasluuje samo potporu svakoga ispravnoga graanina, ve i punu zakonsku potporu. Suca bi bio u stanju rasplakati srcedrapateljnim prikazom nesretnoga djetinjstva svojega klijenta, a porotu navesti na glasno skandiranje svojim otrim osuivanjem policije koja bi pri obavljanju dunosti neopravdano nastojala provoditi zakon. Pelagija je odmah shvatila da e Alexi poslije u ivotu postati krajnji konzervativac, pa njegove politike sklonosti nisu bile ono emu se protivila. Stvar je bila u tome to nije mogla podnijeti pomisao da Alexi i Antonia vode ljubav. Ona je bila vrlo visoka, on vrlo nizak. Njoj je bilo tek sedamnaest godina, njemu trideset tri. Ona je bila vitka i graciozna, on bucmast i elav i esto bi se spoticao o predmete kojih nikada nije bilo kad bi mu trebali. Prisjeti se vlastite ljubavne strasti koju je u tim njenim godinama gajila prema Mandra-su, strese se od jeze i smjesta joj zabrani da se vjena, odluna u nakani da osujeti oskvrnue i svetogre. No dan vjenanja, unato tomu, bijae divan. U rano proljee polja i obronci brda bili su prekriveni afranima i ljubicama, bijelim ilja-kom i utim sternbergijama, a svijetloljubiasti divlji ljiljani kimali su se na siunim stabljikama usred ve oprene trave na livadi. Par je odabrao obiaj da na vjenanju ima po petnaest kumova i kuma, a Alexi je ak uspio poskakivati tijekom itavoga plesa

Isaije ne osra-motivi se i ne spotaknuvi. Ushiena Antonia sjala je od sree i poljubila ak i strance koji su stajali i buljili, a Alexi, koji se znojio od alkohola i od sree, odra dugaak i poetian govor sastavljen od epigrama koji su se rimovali, mahom mudro hvalei punicu. Uvijek e se sjeati trenutka tijekom sveanosti kada je odjednom shvatila to je to na njemu uzbudilo Antonijino srce; bilo je to kad ju je zagrlio, poljubio u obraz i rekao: "Ako doputate, kupit emo kuu u vaem selu." Njegova iskrena poniznost i nagovjetaj njegove dvojbe da li ga eli u svojoj blizini bijahu dovoljni da ga pone oboavati. Otada e mnoge sretne sate posvetiti ukraavanju njegovih rupia i krpanju arapa za koje bi ga Antonia uvijek pokuala nagovoriti da ih baci. "Duo moja," rekla bi, "kad bi samo rezao nokte na nogama, potedio bi me mnogih ogrebotina, a moju majku oslobodio tolikoga besmislenoga posla." Pelagija je s nestrpljenjem ekala unuka, a Drosoula se bacila na posao. Na prazan prostor pokraj pristanita gdje se neko nalazila njezina kua postavila je slamnati krov i objesila romantine fenjere. Izmolila je i posudila stare klimave stolove i stolce, postavila pe na ugljen i tako udarila velianstvene temelje taverne koju e ekscentrinom i nepostojanom marljivou voditi do svoje smrti 1972. Turisti su tek poeli pristizati na Kefaloniju. U poetku su to bili bogati vlasnici jahti, koji bi svojim prijateljima naduto prenijeli informacije o najosebujnijim i najromantinijim mjestima gdje se moe jesti, a zatim naprtnjaama natovareni duhovni nasljednici naina ivota turobnoga kanadskoga pjesnika. Pomalo poee pristizati poznavatelji i oboavatelji Lorda Bvrona, pa onda odoe. Njemaki vojnici koji su se pretvorili u uspjene i otmjene graane s velikim obiteljima doveli bi svoje sinove i keri i kazivali im: "Tu je tata bio za vrijeme rata, zar nije prekrasno?" Talijani su pristizali trajektom preko Itake sa svojim odvratnim bijelim pudlima, u stanju da sami samcati pojedu cijelu ribu, dovoljno veliku da se njome nahrani pet tisua dua. Kao vlasnica jedine taverne u luici, Drosoula bi tijekom ljeta zaradila dovoljno da zimi ba nita ne mora raditi.

Lemoni, koja se u meuvremenu udala, toliko debela da joj je salo poigravalo, i imala troje djece, pomagala je pri posluivanju, a Pelagija bi se sputala toboe da radi, no zapravo zato to je tako imala priliku govoriti talijanski. Usluga nije bila brza, bila je kranje spora. Katkad bi Drosoula biciklom poslala djecu po ribu koja je naruena, no ako pe nije bila dobro zagrijana, esto je puna dva sata trebalo ekati da se hrana pripremi i ispee. Prema gostima se bez ikakvoga ispriavanja odnosila kao prema lanovima strpljive obitelji koju je ona trebala disciplinirati i nadgledati, a dogaalo bi se da ih nitko i ne poslui ako bi se Drosouli svidio neki gost, pa bi se s njim udubila u razgovor. Uskoro je otkrila da je stranci smatraju egzotinom, te bi sjedila za njihovim stolom usred kostiju cipala i komadia kruha, hranei ostacima hrane Psipsinine potomke, koji bi mijaukali i pros-jaili bez ikakva obzira i stida, izmiljajui glupe prie o lokalnim duhovima, gadostima Turaka i o razdoblju koje je provela u Australiji meu klokanima. Stranci su je oboavali i bojali je se zbog njezinih izbuljenih oiju, sporog tekog hoda, ovjeene eljusti, savijenih lea, divovske visine i napadnih uperaka na licu. Nikada nisu prigovarali zbog njezine zaboravljivosti ili zbog beskrajnoga ekanja i govorili bi: "Jadna starica, tako je draga, grijeh bije bio pourivati." U meuvremenu, Pelagija je ekala unuka koji nikako da stigne. Oprostila je Antoniji to je poela puiti i nositi hlae, te dijelila njezino miljenje daje dobro to je ukinut miraz. Smijeila se kad je An-tonia 1964. plakala zbog smrti Kralja Pavla, premda je izmeu dvaju jecaja ustvrdila kako je monarhija iskrivljeni anakronizam. Privremeno se preselila u Antonijinu kuu daje utjei kad su 1967. Alexija proizvoljno, no nakratko uhapsili pukovnici, pa onda 1973., kada je zavrio u zatvoru jer se tijekom studentske okupacije pravnoga fakulteta na atenskome sveuilitu potukao s policajcem. Poslije nee izraziti svoje rezerve glede Antonijinih simpatija za Papandreuovu socijalistiku vladu, te e ak priznati daje Antonia imala pravo kada je inzistirala da ode na kopno i sudjeluje u nepristojnim feministikim

demonstracijama. Osjeala je da ne smije iskaliti svoj prezir prema toj dirljivo utopijskoj i optimistinoj vjeri, a, u svakom sluaju, sama je bila kriva; nala se na udaru neizbjene oluje proizale otud to je djevojku nauila misliti svojom glavom. K tome, jo uvijek joj se sviala ideja koju je prigrlila jo u mladosti daje sve mogue. No zato se protivila Antonijinu ustrajanju da joj ne treba podariti unuka. "To je moje tijelo," tvrdila je Antonia, "nije poteno oekivati da postanem rtva bioloke sluajnosti, zar ne? Uostalom, svijet je ve prenapuen i imam pravo izbora, zar ne? Alexi se slae sa mnom, pa nemoj misliti da ga moe maltretirati." "Je li sve u redu?" upita Pelagija. "Mama, to time misli rei? Ne, nisam djevica i ne, nema problema. .. takve vrste. Jo je jako dobro, kad ve pita. Ne elim biti zloesta, ali katkad si tako staromodna." "Ne, nita ne elim uti. Ja sam stara ena i ne trebam to sluati. Samo elim biti sigurna. Zar ne misli da imam pravo na to?" "To je moje tijelo", ponovi Antonia, vrativi vjeni predmet njihovih rasprava na njegov poetak. "Starim," rekla bi Pelagija, "u tome je stvar." "Nadivjet e ti mene, mama." No Drosoula je prva umrla, potpuno uspravna u svom stolcu za ljuljanje, tiho, kao da se ispriava to je uope ivjela. Bila je neslomljiva ena koja je tek nekoliko kratkih godina sretno proivjela s voljenim muem, ena koja se iz principa odrekla svojega sina, a ostatak svojega ivota provela dareljivo sluei one koji su je sasvim sluajno prigrlili, te ih ak i hranila. Upravljala je malom obitelji poput strpljivoga pastira i okupljala je na svojim prostranim grudima poput majke. Kad su je pokopali na istome groblju kao i doktora, Pelagiji posta bolno jasno da sada treba odravati jo jedan plamen, kao i to da je sama. Pojma vie nije imala kako ivjeti, te sa strahom i oajanjem u srcu preuzme Drosoulinu tavernu i pone eprtljavo raditi. Alexi, sada potpuno elav, preao je putanju od ideolokoga Arktika puritanske komunistike partije do suptropske klime

socijalistike partije, otkrivi uz stanovitu tjeskobu i osjeaj krivnje koji ga brzo minuse da ga je uspjeh u odvjetnitvu neprimjetno gurnuo upravo u klasu koju je tobo prezirao. Bio je slatkorjeivi buruj s velikim Citroenom, kuom navodno sigurnom od potresa s loncima od terakote prepunim geranija i posjedovao etiri odijela. Mrzio je korupciju i nesposobnost koju je utjelovljavala partija njegova izbora. Slatkorjeivo bi podupirao socijaliste na sastancima i na zabavama, no pri glasovanju bi kradomice zaokruio Karamanlisa, a zatim glumio oaj kada bi potonji dobio izbore. Unajmio je raunovou i postao vian izbjegavanju poreza poput svakoga savjesnoga Grka koji dri do tradicije. Antonia izdra etiri godine nakon to joj je utroba poela vapiti za stanarom, ne videi zato bi trebala popustiti tijelu koje je postavljalo tako nerazumne i ideoloki sumnjive zahtjeve, no na kraju se s njime udrui i dopusti mu da joj ono dopusti zaboraviti uzeti pilule. Tako se upravo ona najvie iznenadila kad joj je trbuh bezrazlono nabubrio, a dijete poelo rasti. Ona i Alexi ponovno se poee drati za ruke u javnosti, suznih oiju buljili bi u djecu i u odjeu za njih, te sastavljali dugake liste imena, koje bi zatim kriali jer "znala sam nekoga tko se tako zvao, bio je grozan." "Bit e ensko", govorila bi Pelagija u estim prigodama kada bi uho prislonila uz Antonijin sve vei trbuh. "Tako je mirna, mora da je curica. Mora je nazvati Drosoula." "Ali Drosoula je bila golema i..." "Runa? Nema veze. Ipak smo je voljele. Njezino bi ime trebalo i dalje ivjeti. Kada ovo dijete malo odraste, trebalo bi znati kako je dobilo ime i komu je pripadalo." "Ali, mama..." "Ja sam stara ena", ustvrdi Pelagija, koja je silno uivala u ponavljanju toga refrena. "Moda je to moja posljednja elja." "Ima ezdeset godina. Danas to vie nije starost." "Ali osjeam se staro." "Ali tako ne izgleda." "Nisam te odgajala da bude laljivica", ree Pelagija, unato tomu vrlo zadovoljna.

"Trideset i etiri su mi godine", Antonia e. "Ja sam stara. ezdeset je tek broj." Mala curica doe na svijet kao vie nego oigledni djeai, sa arobno naboranim skrotumom i tankim penisom koji e se kasnije nesumnjivo pokazati upotrebljivim. Pelagija je njihala djetece na svojim rukama, osjeajui tugu ene koja je itavoga ivota ostala djevicom i tehniki nema djece, te ga pone zvati lannis. Tako gaje esto nazvala tim imenom daje njegovim roditeljima uskoro postalo jasno kako nee moi biti Kvriakos, Vassos, Strati ili Dionisios. Kad bi ga oslovili lannisom, nasmijeio bi se i isputao sluzave mjehurie koji bi se raspukli i curili niz njegovu bradu, te tako osta lannis. Imao je odlunu i tvrdoglavu baku koja mu je govorila iskljuivo talijanski i roditelje koji su se najozbiljnije bavili milju da ga poalju u privatnu kolu, premda ni dravnima nita nije nedostajalo. Potaknut vie nego oiglednim iznenadnim saznanjem da mukarac svojem sinu treba neto ostaviti, po mogunosti bez plaanja poreza na nasljedstvo, Alexi krene u potragu za dobrom investicijom. Izgradi mali blok apartmana za odmor na golom obronku, a u tavernu ugradi modernu kuhinju i zahode. Nagovori Pelagiju da zaposle pravoga kuhara, a ona preuzme voenje lokala. Dobit su dijelili pola-pola. Na oliene zidove Pelagija objesi sve razglednice koje su i dalje stizale sa sve etiri strane svijeta, kao i arene primjerke stranih novanica koje bi joj darovali turisti. Blagotvorno i oputaju-e djelovanje Robole i retsine inilo ih je dareljivima i hirovitima. 70 Iskopavanje KAD JE IANNISU bilo pet godina, a Christos Sartzetakis izabran umjesto Karamanlisa, ve je znao rei "Bok" i "Zar nije sladak?" na est razliitih jezika. Bilo je to zato to je gotovo sve vrijeme provodio u taverni pod bakinom paskom, gdje bi mu gukali ruiasti i sentimentalni stranci koji su oboavali tamne djeaie s tamnim ikama preko crnih oiju, pod uvjetom da jednoga dana, kada odrastu, ne dou u njihovu zemlju u potrazi za poslom. lannis je raznosio

koarice s kruhom na stolove, vrlo armantno virio iznad stol-njaka i od napojnica zaradio dovoljno novca da si priuti plianoga medvjedia, auti na daljinski pogon i simulaciju nogometne lopte sa svjetskoga kupa od vrste plastike. Pelagija bi ga ponosno predstavljala svojim gostima, a on bi samosvjesno i pristojno ispruio ruku, prava slika i prilika savrenoga djeteta koje se u bogatijim, no manje razboritim zemljama vie nije moglo vidjeti. Njegove starinske manire predstavljale su neto neobino i novo, a pravio bi grimase samo kad bi ga zagrlile i zaslinile debele ene s loim zadahom i ljepljivim crvenim ruem. Razlog njegovu stalnom boravku u Taverni Drosoula krio se u tome to mu je otac gradio nove apartmane za odmor s bazenima i teniskim igralitima, a majka se okrenula starinskomu, predsocija-listikomu obliku feminizma, po kojemu ena ima ista prava kao mukarac ako se bavi kapitalistikim poduzetnitvom. Od mua je posudila novac da otvori duan i etiri godine uredno ga otplaivala uz kamate od pet posto. U ulici Bergoti u Argostoliju otvorila je trgovaki centar sa suvenirima u kojemu su se prodavali: lane amfore, krunice, lutke odjevene u fustanellu specijalnog grkog pjeatva, kasete sirtakija, pribor za ronjenje, kipii Pana to krajnje koncentrirano svira frulu, usto obdaren sjajnom i divovskom erekcijom, sove-Minerve od vapnenca, razglednice, rukom izraeni tepisi, zapravo strojno proizvedeni u sjevernoj Africi, porculanski dupini, bogovi, boice, karijatide, maske trageda od terakote, srebrne drangu-lije, pokrivai za krevet ukraeni meandrima, drai za kljueve koji su u minijaturi duhovito oponaali pokrete pri spolnom openju, siuni buzukiji na navijanje s oputenim crvenim flaksom koji bi svirali "Djecu Pireja" ili "Grka Zorbu", Kazantzakisovi romani na engleskome, mrane ikone autentine patine s likovima raznih svetaca ija se imena na grkom pismu nisu dala deifrirati i djelovala fantastino, sredstva za ublaavanje opeklina za prepeene Engleze, koni pojasovi i rune torbe, majice s varijacijama na temu "Moj tata je bio u Grkoj i donio mi samo ovu bezveznu majicu", turistiki vodii i prirunici s

frazama, puke za podvodni ribolov, paraceta-mol, torbe za kupanje ije bi se ruke odile, prostirke od lika, bievi za seksualne igre i kondomi. Antonia je vodila taj eklektini trgovaki centar odjevena, kao i obino, u bljetavo bijelu odjeu, sjedei za otvorenom ladicom blagajne (da poreznicima ne ostavi nikakav trag), s palcem u ustima i dugakim nogama u sofisticirano gracioznim pozama. Ubrzo je otvorila nove duane s identinim asortimanom u Lixouriju, Skali, amiju, Fiskaradu i Assosu, a da umiri svoju profinjenu umjetniku savjest, od jednoga lonara naruila je uistinu lijepu opremu i ukrase za vrt od dvostruko peene terakote u klasinome stilu. Ona i Alexi posjetili su Pariz i Milano s nedoreenom idejom da otvore skupi butik u Ateni, a Alexi je stekao naviku da prezrivo otklanja tvrdnje onih koji su eljeli preraspodijeliti njegovo bogatstvo: "Antonia i ja zajedno zapoljavamo nekoliko desetaka ljudi. Bogatei se, bogatimo i nae zaposlenike, pa prekini s tim pretpotopnim forama. to bi ti htio? Da svi oni ive od socijalne pomoi? Ima li ti uope pojma koliko ljudi proizvodi robu koju prodajemo? Na stotine." Njihov sin zadovoljno je rastao uz baku, bukajui none prstie u nevjerojatno istome moru u luci, hipnotiziran njegovim jatima riba koja bi naglo nestala. Uveer bi se obitelj ponovno okupila i sjedila zajedno u taverni, katkad prije guve, no obino poslije, raspravljajui na talijanskom i na grkom, a Pelagija, ve sada nostalgina za lannisovim djetinjstvom, znala bi rei: "Sjeate li se dana kada sam mu mijenjala pelenu na zidu, a on se odjednom popikio? Fljas, iz njega je izbio golem zlatni mlaz i obruio se na maku. A maka je pobjegla i fino se polizala, fuj, a mi smo gotovo pukli od smijeha. To su bila vremena. Koja teta to moraju narasti." Djeai bi se pristojno nasmijao i poelio da ga bakica prestane tako sramotiti, a zatim otiao iza zida i provjerio s koje visine moe rasprostrijeti mokru mrlju naslanjajui se natrag od koljena i eksperimentirajui s dosegom i kutom njegova zanimljivoga visuljka i prekrasnoga zlatnoga mlaza. Imao je prijatelja koji se zvao Dmitri i mogao je pikiti dalje od njega,

pa mu je predstojalo marljivo treniranje prije nego to se uope odlui kladiti. Tamo je imao i komad krede i biljeio koliko ga je prekrasnih strankinja poljubilo u obraz pri rastanku na kraju praznika. Stotinu etrdeset i dvije, gotovo nezamislivo mnogo, i uope se nije sjeao njihovih lica, tek sveopega blaenstva od sjajne kose i velikih oiju, mirisa i spuvastih grudi koje bi se sluajno spljotile kad bi ga privile, a zatim ponovno poprimile svoj oblik. Uveer, kad bi ga u pono odnijeli kui, uspavanoga u oevim rukama, sanjao bi u kakofoniji jezika prekrasne djevojke i miris hidratantne kreme. Kad mu je bilo deset godina, u doba antitetike koalicije komunista i konzervativaca, Pelagija je angairala sviraa buzukija da zabavlja goste u taverni. Zvao se Spiridon, bio je karizmatini Krfljanin neiscrpne razigranosti. Buzuki je svirao tako vibrantnom virtuoz-nou, te je zvualo kao da ih je troje, te bi ak i Nijemce potaknuo da jedni drugima stave ruke na ramena i pleu ukrug koracima koji su podsjeali na nestrpljivo kopkanje konjskih kopita. Tono je znao kako neto odsvirati accelerando: zapoeo bi polagano i pompozno, te postupno ubrzavao, sve dok se mlatarajui udovima plesai ne bi histerino zapleli. Znao je uspavanke i pjesme ribara, klasine napjeve i nove kompozicije Theodorakisa, Xarhakosa, Markopoulosa i Hadjidakisa, i sve ih svirao uz savreni tremolo i nevjerojatne sinko-pirane improvizacije koje bi publiku znale odvratiti od plesa, bolje ih je bilo sluati. lannis ga je oboavao, onako irokih ramena, velike crne brade, irokih usta u kojima kao daje bilo stotinu blistavih zubi (ukljuujui jedan zlatni), kao i njegov repertoar magiarskih trikova: iz vlastitih uiju izvlaio je jaja, a trzajem prstiju kovanice bi nestale i ponovno se pojavile. I Pelagija ga je voljela, jer ju je toliko podsjeao na nes-taloga kapetana, i katkad bi njezino srce eznulo za vremenskim strojem koji bi je vratio u dane jedine njezine prave ljubavi. Pomisli kako kapetanova dua moda obitava u prstima nekoga kao to je

Spiridon. ak i kada glazbenici umru, ini se da se njihova lutajua glazba odseli u tue ruke i tu nastavlja ivjeti. lannisova tajna elja bila je da to prije postane galeb. Ti "kama-kije" bijahu grki momci to su ivjeli od stalnoga voenja ljubavi, zabavljajui se s romantinim strankinjama bez pratnje, koje su pristizale na otok, u potrazi za pravom ljubavi i viestrukim orgazmima u naruju prvoga modernoga Adonisa, koji bi pristao da ih obori s nogu. Sebe su smatrali prijeko potrebnom komponentom turizma, pa se ak govorilo o osnivanju sindikata koji bi zastupao njihove interese. armantno i viteki na kapaljku bi dijelili uspomene i lomili srca, ekajui na aerodromu da odleti jedna djevojka i da zgrabe novu im sleti. Kad ne bi bili iskoritavani, skitarali bi se na svojim mopedima i raspravljali o seksualnoj hijerarhiji vrijednosti u razliitih naroda. Talijanke su bile najbolje, Engleskinje neupotrebljive ako ih ne napije, Njemice tehniarke, panjolke nekontrolirane i me-lodramatine, a Francuskinje toliko tate da se otprve mora pretvarati kako si zaljubljen. lannis bi pregledavao svoj siuni prut nep-redvidivih i bolnih erekcija, pitajui se hoe li ikada doivjeti orgazam, ma to to znailo, te hoe li se i kada taj harpun probuditi iz svojih vlanih snova i narasti. lannis zamijeti daje Spiridon omiljen meu djevojkama. Na kraju svakog njegova nastupa, iz uskih vaza sa svojih stolova uzele bi crvene rue i njima ga obasipale. Primijeti kako Spiro poetkom veeri obilazi stolove i uklanja trnje sa stabljika, siguran da slijedi cvjetno bombardiranje. Takoer primijeti kako se Spiro uvijek fotografira grlei djevojke pocrvenjelih nosova, katkad s njih dvije ili etiri istodobno, i u takvim bi se prilikama njegov osmijeh rastegnuo od uha do uha, a lice odraavalo ponos i sreu. I, jednoga dana lannis zatrai od Spire da ga naui svirati buzuki. "Ruke ti jo nisu dovoljno dugake", Spiro e. "Pametnije bi bilo zapoeti s mandolinom. To je u biti ista stvar, a za tebe prava veliina. Jo nema deset godina, s etrnaest bi moda trebao poeti svirati buzuki. Vidi..." poloi instrument u djeakovo krilo i isprui lijevu ruku. "Ruka ti je prekratka, a

aka ti nije dovoljno velika da obuhvati grlo. Treba ti mandolina." lannis osta pomalo razoaran. Htio je biti ba poput svojega idola. "Svira li ti mandolinu?" upita ga. "Sviram li ja mandolinu? Hodam li i govorim? Ja sam najbolji mandolinist kojega sam ikada sreo, osim jednoga ili dvojice Talijana. U biti, mandolina je instrument koji najvie volim." "Hoe li me nauiti?" "Moda bi ti trebala mandolina. U protivnome, morat emo ostati na teoriji." lannis je marljivo navaljivao na majku, oca i baku da mu nabave mandolinu. Antonia izvue palac iz usta i ree: "Nabavit u ti je u Ateni kada sljedei put odem", i, dakako, zaboravila. "Nabavit u ti je u Napulju", ree Alexi koji pojma nije imao kada e i poto tamo ii. Na kraju mu Pelagija ree: "U stvari, ve imamo jednu, no zakopana je u staroj kui. Sigurna sam da Antonio ne bi imao nita protiv kad bije ti iskopao." "Tko je Antonio?" "Moj zarunik Talijan koji je poginuo u ratu. Njemu je pripadala. Mora da si o njemu esto sluao." "Njegova, dakle? Ako je zakopana, bit e sva trula i razbijena." "Ne vjerujem. Na sredini poda bila su velika vrata, a ona je bila u rupi ispod njih. Sam nee uspjeti ukloniti sve to smee, a ja ti ne bih ni dopustila. Isuvie je opasno." lannis navali na svojega oca da poalje nekoliko radnika sa svojih gradilita, ovaj mu to obea, no iznevjeri ga zbog hitnih rokova koji su imali veze sa skorim dolaskom zrakoplova punoga turista u tek izgraen kompleks, u kojem vodoinstalaterski radovi jo nisu bili zavreni. Alexija zbog toga samo to ne lupi kap, te se prvi put u ivotu otrese na svojega sina, no zatim ga odmah zagrli i ispria mu se. I tako Spiridon bi za ruku odvuen uzbrdo i tu vidje sablasnu i zaboravljenu ruevinu, zaraslu u visoko busenje isuene trave i trnja. Izlomljeno kamenje od kojega je bila izgraena tek se naziralo nad raslinjem. Unaokolo su leali nijemi i naputeni ostaci kuice natopljeni tugom i

usamljenou. Nagnute stube nisu vodile nikamo. Zajednika pe stajala je pod pijanim kutom, a njezina vrata od lijevanoga eljeza zaglavljena i zahralih arki, sa slojevima kamenca koji samo to ne otpadnu na toplini ili hladnoi. Unutra je boravila kolonija crva to se zavlae u drvo i pougljenjeni tragovi nebrojenih zaboravljenih obroka ljudi koji su davno otili ili umrli. "Isuse", izusti Spiro promatrajui prizor nepomuene pustoi. "Na Krfu nije bilo ni izdaleka tako loe. Zar te ne raalouje?" "To je najtunije mjesto", odvrati lannis. "Ovamo dolazim istraivati, kada sam ljut ili nesretan." Uperi prst: "Ovdje je umro moj pradjed. Po njemu sam dobio ime. Baka kae daje bio najbolji doktor u Grkoj, a mogao je postati veliki pisac. Bio je u stanju izlijeiti ljude samo dodirom." Spiro se prekrii i ree: "Nek' nas uva Djevica Marija." "Pronaao sam gomile stvari," ree lannis, "no uglavnom su razbijene." Mlada prugasta maka otkasa iz kue, trbuha nabrekloga od jo neokoenih maia. "Ovamo dolazi loviti gutere", lannis e upirui u nju. "Odlino joj ide. Uvijek ostavi rep koji se kasnije satima migolji sam od sebe. Super je." "Pogledaj ovo", Spiro upre prst u golemu staru maslinu koja se rascijepila po sredini, deblo joj poelo trunuti, no jo uvijek je djelovala bujno s nakrivljenim crnim granama i malim zelenim plodovima. "Na nju se penjem", ree lannis. "Ima jedna grana koja je odlina za ljuljanje. Ona ondje." "Hajdemo se ljuljati", ree Spiro. lannis se popne na stablo do toga mjesta, a Spiro poskoi i objesi se. Jedan do drugoga, njih dvojica ljuljali su se neko vrijeme naprijed-natrag potpomognuti elastino-u grane, a zatim skoie na tlo pucajui od poduzetnikoga i muevnoga zadovoljstva. Spiro protrlja ruke i ree: "A sada na posao prije nego to postane pretopio. Shvaa li da e to tetiti mojim rukama? Veeras vjerojatno neu moi svirati. Zna li da gitaristi ne ele prati posue jer im to omekava nokte? Koja dobra izlika!" "Ja volim prati posue", lannis e. "Skine ti svu prljavtinu ispod noktiju. Uostalom, baka me plaa."

Njih dvojica prodoe kroz mjesto na kojemu su neko bila vrata i u udu se poeae po glavi. Unutra su bile gomile smea. "Nije vie tako strano", lannis se pokua ispriati. "Doao je moj tata i pokupio sve itave crepove i veinu greda za nove kue. A baka je iskopala sve to se dalo upotrijebiti." Spiro uzme tap i podigne blijed i skruen prezervativ. "Za ime boje!" uzvikne on. "Govna od turista." Kratkim trzajem baci ga u grmlje, a lannis upita: "to je to?" "E, pa, mladiu, to navue na svoj ponos i diku kada ne eli napraviti djecu." "Kako onda piki? Treba li ga skinuti?" "Da", ree Spiro, osjeajui da mora biti oprezan, jer mu u protivnome ne ginu dugaka objanjenja. "Skine ga. U biti, navue ga samo kad radi one stvari, kui?" "Zar je to kondom?" lannis e. "uo sam za njih. Dmitri mi je priao." Spiro podigne obrve, otpuhne i uzdahne. Ti malci. Pone izbacivati krhotine, komade razbijenih crepova, spljotene limenke, dugake odvratne trake prljavoga toaletnog papira (takoer naslijeenoga od turista), te bezbroj zelenih boca. "Ovdje imamo dva dana posla", ree. "Pretpostavljam da emo trebati nastaviti." Sljedee veeri sredina poda bila je oiena, a izvan zidova pranjave hrpe razlomljenoga kamenja i crijepa visoke jedan metar, kao i gomila slomljenih trulih dasaka. Bila je tu i hrpa blaga koje je lannis elio sauvati: prastari zgnjeeni radio ija se igla za podeavanje nije micala s "Napoli", izobliena tava s nepravilnom zahralom rupom na dnu, slomljeni tap sa srebrnim drkom, itava staklenka puna puevih kuica, pljesniv komplet debelih knjiurina pod nazivom Kompletan i saet obiteljski doktor na engleskome, stetoskop ije su gumene cjevice nestale, a zvono se iskrivilo, fotografija u srebrnome okviru slomljena stakla s dva smijena zagrljena pijanca u udnim eirima, a u pozadini siuna, no prekrasna figura vitke gole djevojke koja nogom utira more, takoer u smijenome eiru. Takoer je pronaao itav album s fotografijama. Malo je poutio, rubove su nagrizli kukci, a po njegovim stranicama

u valovitim uzorcima elegantno i fino rasprostrle su se smee vodene mrlje. Na prvoj fotografiji u sepiji pisalo je "Mama i tata na dan vjenanja". Prikazivala je mladi par kako stoji vrlo ukoeno, u tako staromodnoj odjei da lannis nije mogao povjerovati kako se itko uistinu tako odijevao. Sjedne na zid i pregleda ih: "Pelagijini prvi koraci" - slika djevojice s kapicom na volanie ispruene potrbuke kako u udu gleda prema gore. Poslije ih je pokazao baki da sazna to prikazuju. U meuvremenu ga zaokupi no na sklapanje ija se otrica zbog hre nije mogla otvoriti, mala staklenka sa zrnom suhoga graka prekrivenim neim crnim to se Ijutilo, te pljesniva zbirka pjesama ovjeka po imenu Andreas Laskaratos. Spiro pokua prstima doprijeti ispod eljeznoga obrua dugakih vrata u podu, no zaglavio je i nikako ga pomaknuti. Pod drvo ugura otricu staroga odvijaa koji je pronaao, no ovaj se savi poput sira i puknu. Morat e od nekoga posuditi eljeznu polugu jer su i arke sigurno zapeene od hre. "Da ih razbijemo?" predloi lannis. "Ne, jer ne elimo razbiti mandolinu. Nestrpljenje nam nee nimalo pomoi." Stajali su i promatrali vrata eui se po glavi, razoarani to sada, kad su tako daleko dogurali, ne mogu dalje, a onda spazie kako navratima malo pognut stoji vrlo krupan starac u crnome odijelu i u koulji bez kragne, lica prekrivena gustim bijelim ekinjama. "to radite?" upita on. "O, pa to si ti, mladi lannisu. Mislio sam da su lopovi. Ve sam vas htio srediti." "Kyrie Velizarije, pokuavamo ovo otvoriti", ree djeak. "Zaglavilo se, a unutra je neto to elimo." Starac ue tekoga koraka i ispranim oima pogleda vrata u podu. lannis primijeti da nosi crvenu ruu. "Podii u ih za jednu minutu," on e, "no dopustite mi da najprije poloim ovaj cvijet." Vrati se u dvorite i vrlo paljivo stavi cvijet na isprenu zemlju. "Obino to inim u listopadu," ree im, "no dotad u vjerojatno biti mrtav, pa sam uranio." "Zato?" "Mladiu, ovdje je pokopan jedan talijanski vojnik. Sam sam ga pokopao. Vrlo hrabar ovjek, krupan poput mene. Sviao

mi se, bio je vrlo drag. Svake godine dolazim staviti cvijet da pokaem kako ga nisam zaboravio. Nitko me dosad nije vidio da to radim, no koga je danas vie briga? Sada imamo nove neprijatelje, nitko se vie niega ne stidi." "Zar se tu nalazi pravi kostur?" lannis e razrogaenih oiju, istodobno uasnut i ushien, te u sebi pomisli kako bi bilo demonski veselo pokuati ga iskopati. Oduvijek je elio pravu lubanju. "Ne samo kostur. ovjek. Zasluuje odmor. Dali smo mu bocu vina i cigaretu, a dolje nema nikakve otrokonde koja bi dosaivala njegovim kostima i stala sreivati dok je njemu jedino do njegova mira. Ima sve to ovjek poeljeti moe." Spiro se pristojno, no skeptino zakalje: "Gospodine, nemojte se muiti s otvaranjem ovih vrata, ja sam pokuao, ali ne mogu." "Dopusti da ti kaem", ponosno e Velizarije, "da sam bio najsnaniji ovjek u Grkoj, a moda i na itavome svijetu. Koliko znam, jo uvijek sam. Vidi li ono staro kameno pojilo? Godine 1939. podigao sam ga iznad svoje glave, nikomu to ni prije ni poslije nije uspjelo. Do prsa sam mogao podii mulu s dva jahaa." "Istina je, istina je", ree lannis. "uo sam za to. Kyrie Velizarije spasio je selo." "Daj mi svoju ruku", Velizarije e Spiri, "da vidi kakvi su neko bili ljudi na Kefaloniji. Zapamti da mije sedamdeset osam godina, pa zamisli kakav sam tek morao biti." Smijeei se pomalo pokroviteljski, Spiro isprui svoju ruku. Velizarije je obujmi svojom i stisne. Spirin izraz najprije je odraavao zabrinutost, pa uznemirenost i uas dok je osjeao kako kosti njegove ruke pucaju i kripe kao da su ulovljene izmeu dvaju kamena maslinove pree. "Joj, joj", jaukne i padne na koljena, podigavi drugu ruku u znak kapitulacije. Velizarije ga oslobodi, a Spiro se zabulji u njegovu ruku tresui prstima i paniarei kao da vie nikada nee moi svirati neki instrument. Velizarije se polagano sagne i prste jedne ruke provue pod eljezni obru. Nagne se na stranu suprotnu teretu, ne bi li upregnuo svu svoju teinu i snagu, te nakon iznenadnog i

ugodnog trganja i pucanja drveta i staroga eljeza vrata poletjee gore u oblaku praine, iupana iz arki i tako raspukla da su preostale etiri daske. Velizarije protrlja ruke, puhne na vrke svojih prstiju i naglo se vrati ulozi umornoga starca. "Zbogom, prijatelji moji", ree i spora koraka krene niz stazu prema selu. "Nevjerojatno", ree Spiro, jo uvijek stiui svoju paraliziranu ruku. "Naprosto ne mogu vjerovati. Tako star ovjek. Jesu li i njegovi sinovi divovi?" "Nije se enio, bio je prezaposlen svojom snagom. Jesi li znao da iz Kefalonije potjeu divovi? Tako pie u Homeru. Tako kae baka. Htio bih biti div, ali mislim da u biti prosjean." "Nevjerojatno", ponovi Spiro. Sve to je u cachetteu bilo zapeaeno gotovo trideset est godina nalazilo se u savrenom stanju. Pronali su antikni njemaki gramofon na navijanje zajedno s kompletom ploa i rukom, velik i zamreno iskukiani pokriva, pomalo ut, no jo uvijek umotan finim svilenim papirom koji je bio umetnut i u sredinu, vojniku naprtnja-u prepunu ratnih rariteta, dva redenika metaka, snop papira ispisan na talijanskome, jo jedan smotak papira ispisan prekrasnim grkim pismom u crnoj limenoj kutiji, naslovljen kao "Moja povijest Ke-falonije". Bio je tu i smotuljak tkanine s kutijom u kojoj se nalazila najljepa mandolina koju je Spiro ikada vidio. Uporno ju je okretao na sunevoj svjetlosti, zadivljen finim bordurama i obrubima, prediv-nim intarzijama i savrenom obradom suenih dijelova trbuha. Promatrao je dijapazon i otkrio daje grlo nesavinuto. etiri strune su nedostajale, a preostale etiri potpuno potamnjele i labavo visjele na prenicama koje je Corelli 1943. olabavio pri skladitenju. "Ovo ovdje", ree on, "vrednije je od kurvinih memoara. lannise, ti si vraki sretan deko. Mora to uvati kao oko u glavi, razumije?" No u tom trenutku lannisa je vie zanimala puka LeeEnfield s cijevi toliko dugakom da je bila gotovo jednako visoka kao on. Uzbuen i veseo, mahao je njome unaokolo s visine kuka, udarivi Spira u lea i ponavljajui: "Bum. Bum. Bum." Uperi je prema stablu i potegne obara. Puka

poskoi u njegovim rukama uz stravian tresak od kojega zastaje srce, cijev mu prasne o elo, a s grane ponad njega spusti se kia iverja. Ispusti glomazno oruje kao da ga je opasno streslo strujom, naglo sjedne i brine u pla izazvan okom i strahom. 71 Antonia opet svira ALEXI PRISVOJI PUKU i pripadajuu municiju. Paljivo je oisti i namaze, te pridoda svojem tajnom skrovitu u garderobnome ormaru. Imao je siuni derringer, stari talijanski pitolj, a evo sada i te prekrasne puke, meu ponajboljim snajperima koji su ikada napravljeni. Svoj omiljeni slogan izmijeni u: "Nemamo to izgubiti, osim svojega vlasnitva", i ni jedan lopov ni komunistiki fanatik nee provaliti ni zapoeti revoluciju i zatei ga nespremnoga. Jo uvijek nije rezao nokte na nogama, no svoju je punicu potedio krpanja i arape s rupama bacao u smee. Premda se udebljao i znojio, on i Antonia (koju je takoer zvao Psipsina) bili su zaljubljeniji nego ikada. Spajala ih je zajednika ljubav prema poslovnim pothvatima koji su zauzeli mjesto brae i sestara njihova sina. to se Pelagije tie, lannis je nikada prije nije vidio da toliko plae. Bake su sentimentalna bia, rasplau se ak i kad im daruje koljku koju si pronaao na alu, no to plakanje od punih tjedan dana naprosto nije mogao shvatiti. Najprije je stegnula mandolinu na svoje grudi i ridala: "O Anto-nio, mio carino, o Antonio", a lice joj se iskrivilo od emocija, suze kapale iz oiju i prskale podne ploice ili se sputale niz obraze i nestajale niz ovratnik u nemirno i naborano udubljenje meu grudima. Zatim je podigla smotuljak talijanskih papira, pa i njega stegnula na grudi i ridala: "O Carlo, mio poverino, o Carlo." Onda je podigla zamotuljak grkih papira i ridala: "O papas, o papakis", stegnula kuki-ani pokriva na grudima, i nove bi suze potekle niz njezino lice dok bi rukom lupala po svojoj glavi i jaukala: "O jadni moj ivote to se nikada ostvario nisi, o Boe na nebu, o moj samotni ivote proveden u ekanju, o..." te iznova zapoela s mandolinom, ljubei je i grlei kao daje dijete ili maka. Neprestano je sluala izgrebene stare ploe,

estoko vrtei ruku, te potroila sve rezervne igle u maloj ladici sa strane jer se svaka mogla upotrijebiti samo jednom, a sve ploe bile su od neke ene koja je pjevala na njemakom nejasnim glasom iz velike udaljenosti. Svidjela mu se jedna, zvala se "Lili Marlene", zvidio bije dok bi hodao niz ulicu. Ploe su bile vrlo debele i nisu se savijale, a u sredini su imale male crvene etikete. "Zato niste imali kasete?" pitao bi je. Ona ne odgovori, jer je u ruci vrtjela no na sklapanje koji je jednom dala svojem ocu, ili itala Laskaratosove pjesme koje joj je on zauzvrat darovao, a glas poezije ispunjao joj duu kao neko, u doba mrtvoga i nezabiljeenoga svijeta. lannis bi tjeio svoju baku to je bolje mogao. Sjedio bi joj u krilu, premda je za to bio malo prestar i otirao njezine suze raskvaenom maramicom. Bez pretjeranog ocajavanja prepustio bi se mnogim njezinim elinim zagrljajima i pitao se kako je mogue toliko voljeti staricu ovjeenih podvoljaka, proirenih vena i tako prorijeene sijede kose da se pod njom naziralo ruiasto tjeme. Strpljivo bi stajao dok bi ona uvijek iznova pregledavala album s fotografijama, ponavljajui istim rijeima iste podatke i upirui svoje proarane prste. "Ovo je tvoj pradjed, zna, bio je doktor, umro je spaavajui nas u potresu, a ovo Drosoula, to ti je zapravo bila teta koju nikada nisi upoznao, bila je golema i strano runa, no najdrae bie na kugli zemaljskoj, a ovo je stara kua prije nego to se sruila, pogledaj, to sam ja kad sam bila mlada - moe li vjerovati da sam ikada bila tako lijepa? - s kunom koju smo drali kao kunoga ljubimca, Psipsi-nom, bila je to smijena ivotinjica, a ovo je Drosoulin sin, Mandras - zar nije bio zgodan? - bio je ribar i neko sam s njime bila zaruena, no loe je zavrio, poivao u miru, a ovo je tvoja prabaka koja je umrla kad sam bila tako mlada daje se niti ne sjeam, od tuberkuloze, moj otac je nije mogao spasiti, a ovo je moj otac kad je plovio, tako mlad, moj Boe, tako mlad, zar ne izgleda sretan i pun ivota? Zna, spasio nas je u potresu. A ovo je Giinter Weber, momak iz Njemake, ne znam to se s njim dogodilo, a ovo je Carlo koji je bio velik kao kyrie Velizarije, on je pokopan kraj stare kue, bio je tako drag i muile su ga

brige o kojima nije govorio, a evo deki iz La Scale kako pjevaju, svi pijani, a ovo je maslina prije nego se raspolovila, evo Kokoliosa i Stamatisa, o njima bih ti mogla ispriati tolike smijene dogodovtine, vjeni neprijatelji, uvijek su se natezali zbog kralja i zbog komunizma, ali bili su najbolji neprijatelji, a ovo je Ale-kos, zna, jo je iv, stariji od Metuzalema, jo uvijek uva svoje koze, a ovo je Peloponez s vrha Aenosa, a ovo Itaka ako se na istome mjestu okrene na drugu stranu, a ovo Antonio, svirao je mandolinu najbolje na svijetu, trebala sam se udati za njega ali je poginuo, meu nama reeno, nikada to nisam preboljela, njegov duh pojavi se na zavoju u starome selu a zatim nestane..." baka bi zastala zbog suza. "... a ovo je Antonio s Giinterom Weberom dok se zafrkavaju na alu, a to se ove gole ene tie, ne znam tko je ona, ali gajim odreene sumnje, a ovo Velizarije podie mulu - nevjerojatno, zar ne? Pogledaj te miie, a ovo je Otac Arsenije kad je bio jako debeo. Tijekom rata sve je vie mravio, a zatim netragom nestao, a da nitko ne zna zato. Zar to nije neobino? A to je stari kapheneion gdje bi se pa-pas, tvoj pradjed, sakrivao svaki put kad bi mi trebao. Zna li ti da sam ja prva ena koja je ula unutra..." lannis je zurio u ta lica bez bora iz drevne prolosti i obuze ga jeziv osjeaj. Dakako, u to doba nije bilo boja, pa je sve bilo u razliitim nijansama sivoga, no nije se radilo o tome. Muilo gaje to to su sve fotografije snimljene u sadanjosti, u sadanjosti koja je prola. Kako to da sadanjost vie nije sadanjost? Kako to da su od toliko ivota ostali tek kvadratii zamrljanoga papira sa slikama? "Yia, hou li ja umrijeti?" Pelagija ga pogleda: "Svi emo mi umrijeti, lanni. Neki u mladosti, neki u starosti. Ja u ubrzo umrijeti, no imala sam svoju priliku. Kad umre, doe netko drugi i zauzme tvoje mjesto. 'Na ovoj plodnoj zemlji besmrtnici su ovjeku za sve odredili vrijeme.' Tako kae Homer. Uz roenje, to je jedino to nemamo pravo birati. Jednoga dana i ti e umrijeti, nadam se kad bude vrlo star, pa nemoj biti poput mene. Iskoristi sve dok moe. Kad umrem, elim samo da me se

sjea. Misli li da hoe? Oh, oprosti, lanni, nisam te eljela uznemiriti. Ne, ne plai. Oh, Boe. Zaboravila sam da si tako mlad..." lannis zamoli Antoniu da mu nabavi ice za mandolinu po kojoj je dobila ime, a ona obea da e ih nabaviti kad ode u Atenu. Alexi obea da e mu ih kupiti kad ode u Napulj, no jo uvijek nije pronaao razlog da ga posjeti. Pelagija autobusom odvede lannisa u Ar-gostoli i kupi mu ice u duanu s glazbalima, u jednoj od sporednih uliica koje pod pravim kutom idu uzbrdo do glavnih prometnica. "Jako volim tvoje roditelje," ree lannisu, "no nikada ne vide ono to im je pred nosom. Atena i Napulj! Svata!" U Taverni Drosouli Spiro je temeljito oistio mandolinu i ispoli-rao je. Grafitom s vrha olovke natrljao je vijke za ugaanje i toliko ih puta okrenuo da se sve glatko vrtjelo, bez kripe, cike, zapinjanja ili otpora. Pokae djeaku kako da provue gornji dio ice kroz srebrni trokut i zakvai petlju s viebojnim lopticama krzna na pravu kuku. Pokae mu kako e je oviti oko rupe na vijcima za ugaanje a da ne pukne, kako e je smjestiti u ljebove kobilice i hvataljke nakon to i njih poara grafitom zbog lakega ugaanja. Pokazao mu je kako polagano ugoditi svaku icu, kako ii od jedne do druge, a zatim ispoetka. Demonstrirao je kako upotrijebiti harmonije da pronae najbolje mjesto na kobilici, objasnio princip ugaanja svake ice do sedme prenice gornjega para ica, a zatim zasvirao. Proizvede tri jednostavna akorda da mu se prsti prilagode manjem prostoru koji mandolina ima za trzanje, a zatim u kaskadama brzim tremolom sie niz skalu. lannis se vezao za mandolinu vrsto kao to su njezine ice sa svojim udnim krznenim lopticama bile vezane za srebrne trokute. Pobono je gutao sve Spirove savjete kako je ne smije ostaviti na suncu, dopustiti da se navlai ili je zimi ostaviti na hladnome, kako je treba paziti da ne padne, mazati je posebnim latilom koje se koristi i za buzuki, namjestiti prije spremanja, ugoditi ice za pola note vie kako bi se to vie slegle... Ozbiljnim tonom Spiro mu ree

kako u rukama dri najdragocjeniji predmet koji e ikada posjedovati, to u njemu probudi osjeaj dubokoga strahopotovanja kakvo nikada nije osjetio u crkvi kamo bi ga Pelagija povremeno odvukla. Samo Spim i baki dopustio bi daje dotakne, a pobjesnio bi kad bije netko sruio. Najzanimljivije od svega je to daje mandolinu elio svirati kako bi poslije mogao impresionirati djevojke, i s trinaest godina ve je dobro svirao, no tada je shvatio da su djevojke potpun promaaj. Njihova stalna misija bila je da te osujete, ozlovolje i da imaju ono to ti eli, no to ti ne ele dati. U biti, bila su to mala i nepoznata, zlobna i hirovita bia. Tek kada mu je bilo sedamnaest godina, a baka zapoela divlju i neozbiljnu drugu mladost, sreo je jednu djevojku za kojom je uistinu eznuo. Zastala je kraj njega da slua kako navodi Antoniu da svira. 72 Neoekivana pouka U LISTOPADU 1993. lannisu je bilo nestrpljivih etrnaest godina i itavo je ljeto proveo javno svirajui duete sa Spiridonom, nakon ega bi ih zasuli crvenim ruama. Ne elei neprestanim vjebanjem uzrujati svoju baku - zapravo, ne elei da se opet rasplae - ode na ruevine stare kue da svira nasamo i koncentrira se na izvoenje pristojnoga tremola rotiranjem zglavka, a ne njegovim trzanjem, koje je bilo vrlo naporno i nije se dalo kontrolirati. Od napora stade gristi usne i ne primijeti starca kako mu se pribliava i promatra ga kritiki, no s oduevljenjem. Samo to iz koe nije iskoio kada se javi glas s neobinim akcentom: "Oprosti, mladiu." "Oh!" uzvikne on. "Preplaili ste me." "Premlad za srani udar", ree ovjek. "Naime, primijetio sam da ponavlja istu pogreku." "Mui me ovaj tremolo. Neprestano se prekida." Dobro je bilo razgovarati sa starijim ovjekom na ravnopravnoj osnovi; starci su tako esto daleki i neshvatljivi, no ovaj je imao ive oi i zraio energijom i veseljem. Njegova je panja laskala, te lannis malo napumpa prsa da djeluje poput mukarca. Glas mu je mutirao, te bi katkad nezgodno zajodlao ili zaskviao.

Zato je govorio to je dublje mogao, na smueno odrasli nain koji bi kod starijih izazvao smijeak. "Ne, ne, ne, bit e dobar. Problem je u lijevoj ruci. Pokuava za sve koristiti svoj prvi i drugi prst, a tako ne ide." Nagne se naprijed i pone vui djeakove prste na pravo mjesto, te mu ree: "Evo, prvi prst zaustavlja ice na prvoj prenici, drugi zaustavlja ice na drugoj, trei na treoj, etvrti na etvrtoj. U poetku je naporno jer je mali prst preslab, no zato vie ne treba izvrtati ruku, to automatski oslabljuje tenore." "Primijetio sam. To me mui." "Samo ne mijenjaj odnos izmeu prstiju i prenica, ma gdje bio na dijapazonu, i sve e biti mnogo lake." Uspravi se i nadometne: "Dobar glazbenik uvijek se moe prepoznati, jer dobar glazbenik kao da uope ne pokree ruke, a glazba kao da nastaje nekom arolijom. ini li ono to ti kaem, gotovo da nee trebati pokretati ruku. Samo prste. A time se sprjeava izmicanje instrumenta. To je problem s mandolinom koja ima zaobljenu stranju stranu. esto sam se bavio milju da nabavim portugalsku s plosnatom stranjom stranom. Nikada to nisam uspio uiniti." "ini se da o tome mnogo znate." "Pa, i trebao bih. Gotovo itav ivot profesionalno sviram mandolinu. Vidim da e biti dobar." "Hoete li mi neto odsvirati?" upita momak i ponudi mandolinu i trzalicu. Starac posegne u dep svoje jakne i izvadi svoju, te ree: "Bez uvrede, ali uvijek se koristim svojom." Uzme mandolinu, smjesti je uza svoje tijelo pod oit, pokusno udari akord, te zasvira Siziliano iz Hummelove Velike sonate u G-u. lannis se zadivljeno zabulji, kadli starac iznenada prestane svirati, okrene mandolinu prema gore, pregleda je s izrazom kranje nevjerice i uzvikne: "Madonna Maria, pa toje Antonia!" "Otkud znate?" upita lannis, istodobno iznenaen i sumnjiav. "Hou rei, otkud znate daje Antonia? Jeste lije ve vidjeli?" "Gdje si je pronaao? Tko ti ju je dao? Kako zna da se zove Antonia?"

"Iskopao sam je iz one rupe", ree lannis i uperi prst u otvoreni cachette na sredini ruevine. "Baka mije rekla daje tamo, tako ju je ona zvala, pa je i ja tako zovem. Moja baka nazvala je i mamu Antonia, jer je zvuala poput mandoline kad je bila mala." "Je li tvoja baka kyria Pelagija, ki doktora lannisa?" "To sam ja. Zovem se lannis, po njemu." Starac sjedne na zid pokraj djeaka, i dalje drei mandolinu, te obrie elo rupiem. Djelovao je vrlo uznemireno. lannis ugleda oiljak na obrazu jedva pokriven upercima sijede brade. Starac e iznenada: "Kad si pronaao mandolinu, jesu li joj nedostajale etiri ice?" "Da." "Zna li gdje su?" "Ne." Stareve se oi zacakle i on kucne po svojim grudima. "Ovdje su. Doktor lannis mije njima zakrpao rebra, a ja ih nikada nisam izvadio. Bio sam takoer pun metaka, a doktor ih je izvadio. to kae na to?" Djeak je bio duboko impresioniran. Oi mu se razrogaie. Ne elei nimalo zaostati, on izjavi: "Tamo imamo pravi pravcati kostur." "Znam. I zbog njega sam doao. To je Carlo Guercio. Bio je najvei ovjek na kugli zemaljskoj. I spasio mi je ivot. Kad su nas strijeljali, povukao me iza sebe." Djeak je sada bio toliko impresioniran da se zabezeknuo; ovjek sa icama mandoline u rebrima, trebali su ga strijeljati, poznavao je ovjeka iji je kostur bio zakopan tu tik do njih! Bilo je to jo bolje od prijateljevanja sa Spirom. "Reci, mome, je li tvoja baka jo iva? Je li sretna?" "Katkad plae otkad sam iskopao Antoniu i neke druge stvari iz one rupe. Koljena su joj kruta i tresu joj se ruke." "A tvoj djed? Je li on zdrav?" Djeak je djelovao zbunjeno. Iskrivi lice i ree: "Kakav djed?" "Ne otac tvojega oca. Hou rei, mu kvrije Pelagije." Starac ponovno pobrie elo, djelovao je jo uznemirenije. Djeak slegne ramenima: "Nema ga. Nisam ni znao da gaje imala. Imam pradjeda."

"Da, znam, bio je to doktor lannis. Hoe li rei da kyria Pelagia nema mua? Da nema djeda?" "Pretpostavljam da ga imam, no nikada nisam uo za njega. Imam samo oeva oca, a on je napola mrtav. I moj otac je uglavnom takav." Starac ustane. Ogleda se oko sebe i ree: "Bilo je to prekrasno mjesto. Ovdje sam proveo najbolje godine svojega ivota. Zna to? Neko sam se trebao vjenati tvojom bakom. Mislim daje vrijeme da je ponovno vidim. Usput, to je bila moja mandolina, ali uo sam kako svira i elim daje zadri. Odrei u se svojih prava." Dok su se njih dvojica sputali nizbrdo, lannis ree: "Najvei ovjek na svijetu je Velizarije." "Porco Dio, zar je i on jo uvijek iv?" lannisu zaklecae koljena. "Ako si ti onaj koji je svirao mandolinu i trebao se vjenati mojom bakom... znai li to da si duh?" Snano jesensko sunce naas se probije kroz oblak iznad Lkourija, a starac zastane i zamisli se. 73 Restituci|a PREMDA JE PREAO sedamdesetu, Antonio Corelli u svojim starim nogama ponovno je otkrio stanovitu mladenaku ustrinu. Izmaknu se tavi od lijevana eljeza i lecnu se kad ova razbi prozor iza njega. "Sporcaccione! Figlio d'un ulo!" vritala je Pelagija. "Pezzo di mer-da! itavog ivota ekani, itavog ivota te oplakujem, itavog ivota mislim da si mrtav. Cazzo d'un cane! Ti iv, a ja budala. Kako se usuuje prekriti takva obeanja? Izdajico!" Corelli se povukao uza zid, izmiui bolnim ubodima metle u rebra, ruku podignutih u znak predaje. "Rekao sam ti", vikne on. "Mislio sam da si se udala." "Udala!" povie ona ogoreno. "Udala? Kamo sree! Zahvaljujui tebi, bastardo." Ponovno ga ubode i krene da ga drkom metle zvekne po glavi. "Tvoj otac je bio u pravu. Rekao je da si pomalo divlja." "Divlja? Zar nemam pravo na to, porco? Zar nemam pravo na to?"

"Vratio sam se po tebe 1946. Preao sam zavoj, kad evo tebe s malim djetetom i s prstom u njezinim ustima, djelovala si tako sretno." "Jesam li bila udana? Tko ti je to rekao? to se tebe tie ako posvojim dijete koje netko ostavi na mojem pragu? Zar nisi mogao pitati? Zar nisi mogao rei: 'Oprosti, koritsimou, je li to tvoje dijete?'" "Molim te, prestani me mlatiti. Svake sam se godine vraao, ti to zna. Vidjela si me. Uvijek bih te vidio s djetetom. Bio sam tako ogoren, ni govoriti nisam mogao. No morao sam te vidjeti." "Ogoren? Ne vjerujem svojim uima. Ti ogoren?" "Punih deset godina," Corelli e, "deset godina bio sam toliko ogoren da sam te htio ubiti. A onda sam zakljuio: O.K., nije me bilo tri godine, moda je mislila da se neu vratiti, da sam mrtav, da sam zaboravio, moda je srela nekog drugog i zaljubila se. Glavno da je ona sretna. No ipak bih se svake godine vratio, samo da vidim jesi li dobro. Je li to izdaja?" "I jesi li ikada vidio mua? I jesi li pomislio kako mi je bilo kad bih potrala prema tebi, a ti nestao? Jesi li pomislio na moje srce?" "Istina, preskoio sam zid i sakrio se. Morao sam. Rekao sam ti da sam mislio da si udana. Imao sam obzira. Nisam ak ni pitao za Antoniu." "Ha," usklikne Pelagija u naletu intuicije, "ostavio sije da bih ja osjeala grinju savjesti, zar ne? Bestia." "Pelagija, zaboga, gostima je ovo strahovito neugodno. Moemo li se proetati i o tome porazgovarati na alu?" Osvrne se i pogleda sva ta lica. Neki su se smijeili, neki pretvarali da gledaju togod drugo. Svagdje unaokolo bili su prevrnuti stolci i stolovi koji su Pelagiji stajali na putu u napadaju bijesa. "Zato nisi umro i ostavio mi moje matarije?" vikala je ona. "Nikada me nisi volio." Sva uzrujana izie, ostavivi Corellija da gostima nagne eir, opetovano se nakloni i kae: "Molim da nas ispriate."

Dva sata poslije sjedili su zajedno na dobro poznatoj stijeni, promatrajui odraz utih svjetala luke na tamnome moru. "No, vidim da si primila moje razglednice", on e. "Na grkome. Zato si nauio grki?" "Nakon rata sve injenice isplivale su na vidjelo. Abesinija, Libija, progon idova, zvjerstva, na tisue politikih zatvorenika kojima nije sueno, svata. Stidio sam se to sam bio okupator. Toliko sam se stidio da nisam vie htio biti Talijan. Ve nekih dvadeset pet godina ivim u Ateni. Imam grko dravljanstvo. No esto idem kui u Italiju. Ljeti idem u Toskanu." "A eto mene, toliko sam se stidjela da sam htjela biti Talijanka. Jesi li ikada napisao svoje koncerte?" "Tri, i svirao sam ih diljem svijeta. Prvi je posveen tebi, glavna tema je "Pelagijin mar". Sjea li ga se?" Otpjevui nekoliko taktova, no primijeti da ona suspree suze. U starosti je, izgleda, postala nepostojana, oscilirajui izmeu strastvenih suza i napadaja. ak je izbila njegovo umjetno zubalo koje je palo na pijesak, pa ga je morao oprati u moru. Jo uvijek je u ustima osjeao slankast, ali ne i neugodan okus. "Dakako da ga se sjeam." Pusti da joj glava klone, te umorno obrie oi. Odjednom, bez ikakva odreenoga razloga, ona ree: "Osjeam se poput nedovrene pjesme." Corelli osjeti alac srama i izbjegne odgovor: "Sve se promijenilo. Nekada je ovdje sve bilo zgodno, a sada je sve od betona." "I imamo struju, telefone, autobuse, tekuu vodu, kanalizaciju i hladnjake. I kue sigurne od potresa. to je tu loe?" "Bio je to stravian potres. Bio sam ovdje. Dugo mije trebalo da te pronaem i ustanovim da si dobro." Vidje njezin izraz uenja i ree: "Uinio sam to si rekla. Postao sam vatrogasac. U Milanu. Rekla si: 'Nemoj ratovati. Zato ne uini neto korisno, zato ne ode u vatrogasce?' pa sam to uinio. Bilo je isto kao u vojsci. Puno vremena za vjebanje izmeu poziva. Kad su traili dobrovoljce, odmah sam otiao. Srce mi se slomilo kad sam to vidio. Radio sam dan i no. I

neto mi se strano dogodilo. Preda mnom se otvorio i zatvorio Carlov grob, a u njemu sam vidio njegove ostatke. Komadie uniforme, slomljene kosti i dva novia u oima." Ona se strese od jeze i pomisli treba li mu odati tajnu koju je Carlo tako savreno skrivao. Umjesto toga upita: "Jesi li znao da su Carlo i moj otac napisali onaj pamflet o Mussoliniju? Kokolios gaje tiskao." "Sumnjao sam. Odluio sam da se na to neu obazirati. U to vrijeme svima nam je trebala nekakva zabava, zar ne? Vidim da jo uvijek nosi moj prsten." "Samo zato to imam artritine prste, pa ga ne mogu skinuti. Dala sam ga proiriti, no sada mi je ao." Pogleda sokola koji se sprema poletjeti, s maslinovom granicom u kljunu, i natpis "Semper fides" ispod njega. Oklijevala je: "Onda, jesi li se ikada oenio? Pretpostavljam da jesi." "Ja? Ne. Kao to rekoh, godinama sam bio veoma ogoren. Prema svima sam bio grozan, posebno prema enama, a zatim je krenulo s glazbom. Putovao sam po cijelome svijetu, letio s jednoga mjesta na drugo. Morao sam napustiti vatrogasce. Uostalom, ti si uvijek bila moja Beatrice. Moja Laura. Pomislih: to e mi blijeda kopija? Tko uope eli biti s jednom enom, a sanjati drugu?" "Antonio Corelli, vidim da si jo uvijek slatkorjeivi laov. Kako me uope moe gledati u oi? Ja sam stara ena. Nije mi drago kad me gleda, jer se sjeam kakva sam bila. Sramim se svoje starosti i runoe. Tebi je lako. Mukarci ne propadnu poput nas. Ti izgleda isto, samo starije i mravije. Ja izgledam kao druga osoba, to mi je jasno. eljela sam da me se sjea kako spada. Sada sam samo obina raga." "Zaboravlja da sam te dolazio pijunirati. Ako gleda kako se neto postupno dogaa, nema oka. Nema razoaranja. Ti si posve ista." Stavi svoju ruku na njezinu, njeno je stisne i ree: "Ne brini se. Tek sam nakratko s tobom, no jo uvijek si Pelagija. Zlovoljna Pelagija, no jo uvijek Pelagija." "Je li ti palo na pamet daje moje dijete moglo biti nezakonito dijete? Mogla sam biti silovana. To se gotovo dogodilo." "Palo mi je na pamet. Uz Nijemce i graanski rat..." "I?"

"Nije mi bilo svejedno. Imali smo neke predrasude o gubitku asti i o polovnoj robi, zar ne? Priznajem da mi nije bilo svejedno. Hvala Bogu, sada vie nismo tako glupi. Neke se stvari popravljaju." "ovjek koji me pokuao silovati... ubila sam ga." Pogleda je u nevjerici: "Vacca cane! Ubila si ga?" "Nitko mi nije oduzeo ast. S njime sam bila zaruena prije tebe." "Nikada mi nita nisi rekla o zaruniku." "Ti si ljubomoran." "Naravno da sam ljubomoran. Mislio sam da sam prvi." "E, pa nisi. I nemoj mi ni pokuati rei da sam ja bila prva." "Najbolja." Emocije su ga poele previe uznemirivati, pa se pokua kontrolirati. "Postajemo sentimentalni. Dvije stare sentimentalne budale. Vidi..." Posegne u dep i izvue neto bijelo, u plastinoj vreici. Razmota je i izvue stari rupi, te ga strese da se rastvori. Na tkanini su bile tamnosmee pruge poutjelih rubova, "...tvoja krv, Pelagija, sjea li se? Traili smo pueve, ogrebla si lice o trnje. Sauvao sam ga. Stara sentimentalna budala. Ali briga me. Nemam koga impresionirati. Nakon toliko vremena, imamo na to pravo. Veer je prekrasna. Budimo sentimentalni. Nitko ne gleda." "lannis nas gleda. Skriva se iza onoga navoja uadi na drugom pristanitu." "Vrag jedan. Moda misli da ti je potrebna zatita. Na ovome otoku nikada nije bilo tajni, zar ne?" "Zelini ti neto pokazati. Nikada nisi proitao Carlove spise, zar ne? Imao je tajnu. Vrati se u tavernu i pojedi neto, a ja u ti dati njegove spise. Imamo odlian pilav od pueva." "Puevi!" usklikne on. "Puevi. E, to je zanimljivo. Dobro se sjeam pueva." "Nita si nemoj umiljati. Prestara sam za to." Corelli sjedne za stol s kariranim plastinim stolnjakom i proita skruene stare listove savijenih kutova. Rukopis je bio poznat, ba kao i ton i nain izraavanja, no bio je to Carlo kakvoga nije poznavao: "Antonio, kapetane moj, ovo su teka vremena, i imam snaan predosjeaj da ih neu preivjeti. Zna kako je..."

Dok je itao, elo mu se namrtilo i jo vie naglasilo bore, a nekoliko je puta trepnuo kao daje u nevjerici. Proitavi ih, sredi papire, poloi ih na stol ispred sebe i otkrije da su se puevi ohladili. Ipak ih pone jesti, no nije osjeao nikakav okus. Doe Pelagija i sjedne nasuprot njemu. "Onda?" "Sjea li se da si rekla kako bi bolje bilo da sam umro? Da ivi u svijetu svojih matarija?" Kucne po snopu papira. "Bolje bi bilo da mi ih nisi pokazala. Upravo sam shvatio da sam staromodniji no to sam mislio. Pojma nisam imao." "Volio te je.