BILI SMO OTPISANI

Ali smo se izlijeili voem i povrem

Suvremeni ovjek radije slua svjedoke nego uitelje, a ako slua uitelje, to je zato to u njima ot kriva svjedoke. Za njega je vana istina ostvarena u ivotu nekog ovjeka. To raspruje njegove sumnje i potie ga da prihvati nauavanu i predloenu istinu. Stara latinska poslovica kae: "Rijei lete, a primjeri privlae". Upravo ova knjiga iznosi ivotna svjedoenja oso ba koje su u veini sluajeva bile ve na rubu ivota i smrti, ali su tada spoznale put spasa u zdravoj prehra ni. Stoga nam je vano proitati iskustva, kako nam te osobe svjedoe vlastitim ivotom, o emu se radi. To e pomoi bolesnima da se izlijee, a zdravima da predusretnu bolesti koje ih mogu snai uslijed nezdrave prehrane.

PREDGOVOR

Neobino ali istinito, tek u 65. godini ivota doz nao sam to je zbiljski zdrava prehrana za ovjeka. Naime, jedan na franjevac koji je u slubi u Njema koj upitao me je telefonom bih li mu izdao knjigu koju on priprema. Upitao sam ga stoje sadraj te njegove knjige a on mije rekao: Lijeenje voem i povrem." Pitao me je ime se hranim i kad sam mu napomenuo uobiajenu nau hranu, savjetovao mi je da promije nim svoju prehranu jer sve to je kuhano i peeno je mrtvo, treba jesti ivu prirodnu, sirovu hranu: voe i povre. Nisam njegovu autoritetu za prehranu pridavao ve liku vrijednost i zatraio sam od njega da mi poalje li teraturu na temelju koje je on doao do tih saznanja. On me je uvjeravao da je voem i povrem izlijeio sve bolesti te se sad u 73. godini osjea kao u mladosti i dakako na moju zamolbu poslao mije literaturu u ko joj se to struno obrazlae. Posebno izdvajam knjige koje je napisao Dr Nor man W. Walker, lijenik i najvei svjetski nutricionist. Taj genijalni znanstvenik i praktiar u odnosu na zdra vu prehranu jednostavno mije priutio revolucionalno otkrie s obzirom na zdravlje i prehranu. Osim toga on pie veoma uvjerljivo i jednostavno. Svako ga moe lako razumjeti. Sam je u mladosti teko obolio.
5

Nije si mogao pomoi kao lijenik medicinskim lije kovima. Ni kolege mu nisu mogli pomoi. ak su mu neki predskazivali skoru smrt. On se tada gotovo in stinktivno okrenuo Bojoj prirodi, sirovom vou i povru. To ga je izlijeilo. Sljedeih 70 godina podravao je svoje zdravlje i lijeio druge ljude jedino voem i povrem, jer tu su sadrani svi lijekovi, ali i sve tvari potrebne za ljudski organizam. Napisao je o svom saznanju i praksi 8 knjiga. Veina ih je ve pre vedena i objavljena u UPT-u, akovo. Zadnju knjigu napisao je u 113. godini ivota. Doivio je 116 godina. Tad je preminuo kao u snu. Kad su ga pitali nakon nje gove 100. godine, kako se osjea, odgovarao je: ja ne znam stoje starost ni stoje bolest. Potom sam upravo gutao knjige Helmuta Wandmakera koji ve 45 godina prakticira prehranu samo prijesnim voem i povrem i to preporuuje i zdravi ma i bolesnima. Pokrenuo je i glasilo. ,,Wandmaker aktuell" gdje se objavljuju o tom mnogi lanci i svje doenja. Kod nas je ve izala njegova knjiga Prije sna hrana umjesto kuhane". Pie svoju etvrtu knjigu sad u 89. godini ivota. Korisno e upotrijebiti vrije me svatko tko bude itao ono to on razlae, dokazuje i svjedoi o zdravoj prehrani. Moram spomenuti i velikog njemakog genijalca na tom podruju: Arnolda Ehreta koji je upravo utro put mnogim istraivaima na podruju zdrave prehra ne ovjeanstva. Prema njemu uzrok svih bolesti nije ni u em drugom nego u taloenju otpada kuhane ili 6

preraene hrane u naem organizmu, taj talog treba iz ovjeka odstraniti i tako ga izlijeiti i odravati u zdravlju. Dvije smo njegove knjige objavili. Ima jo i drugih strunjaka ije sam knjige itao. Ali moram napomenuti da u Sloveniji ve 12 godina sve to prakticira Alojz Kolar iz Gelja. Utemeljio je klub Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene i odue vio stanovitu skupinu ljudi za spomenuti nain preh rane i lijeenja. U ovoj knjiici svjedoe o tom mnogi njegovi sumiljenici. Nakon izdavanja mnotva knjiga odluio sam se objaviti niz knjiga o zdravoj prehrani koju sam i ja u velikom postotku prihvatio i skinuo dvadesetak suvi nih kilograma te poboljao svoju pokretljivost. Ovu knjigu posebno posveujem bolesnicima koje susre em gotovo svakodnevno, na ulici, u kuama i drug dje. Vidim ih kako ponekad satima ekaju na preglede pred bolnikim ambulantama, kako esto ulaze u lje karne i trae udene medikamente za ublaavanje boli i olakanje ivota. Ali knjiga e dobro doi i zdravi ma, koji se bar smatraju takvima, da se osvjedoe kako mogu odravati svoje zdravlje i predusresti bo lest te bez medikamenata i bolnice stasati do svretka ivota. Ova knjiga ne sadri toliko teoriju o zdravlju i lije enju voem i povrem. Napisali su je ljudi, ivi svje doci, od kojih su mnogi ve bili na rubu ivota i kad im nita vie nije pomoglo posegnuli su za lijekom koji nam dragi Bog Stvoritelj prua za zdrav ivot, 7

voe i povre. Priroda od Boga stvorena obiluje pre krasnim voem i povrem koje nam slui za hranu i li jek. Teko seje odviknuti starih navika prehrane. I pi scima - svjedocima ove knjige bilo je teko, ali oni jame da se to moe i da se uz novi nain prehrane osjeaju preporoeni i obnovljeni tjelesno i duhovno. Dr. Ivan Zirditm

Petra i Klaus Schroter, kolovoz 2004.

NAA ISKUSTVA SA SIROVOM, IVOM HRANOM

Najhitnije o nama Mi smo brani par (Petra i Klaus) u dobi od 50 i 56 godina i stanujemo u Cotbusu. Hranili smo se posve normalno dobrom graanskom hranom" i pri tom ve likim udjelom mesa i kobasice. Od 2002. znatno smo povisili svojoj prehrani udio voa i povra (za doru ak tijekom tjedna samo jeli jo voe i povre). Poet kom 2003. godine preli smo na sirovu hranu te smo se u to vrijeme hranili 90% sirovom hranom.

Bolesti Ja, Petra, morala sam se ranije boriti s veoma mno gim bolestima, Klaus naprotiv s malo njih. Moje bole sti: - kronina gnojna angina ve kao dijete, i nakon operacije krajnika 1973. opet potekoe, kroni na upala grla, vrlo mnogo antibiotika; - artroza u koljenskim zglobovima od 1990., 1995. i u laktovima a kasnije i u desnom palcu; - 1992. upala one arenice, visok nutarnji oni tlak, 9 tjedana bolovanja; - tunelski sindrom u oba runa zgloba (ruke utrnu pri vonji bicikla); - zbog visokog tlaka dnevno uzimanje tableta od 1994; 4 - ispadanje kose, krhki nokti na prstima; - peludna hunjavica od 20. godine, tablete, desenzibiliziranje, sprej za,no$,4<:api za oi; - proirene vene na nogama; - hladni vorovi u titnjai, uzimanje lijekova od 1994, 2003. morala sam na operaciju; - poetno ovapnjivanje u lijevoj arteriji (utvreno kod specijaliste 2002.); - migrena, najvie dva put tjedno; - este zaraze gljivama (candida albicans); - dijagnosticirana opa imunoloka slabost; 10

- potekoe sa spavanjem od moje mladosti, uzi manje tableta za spavanje kroz mnoge godine; Klausove bolesti: - poveana prostata (utvreno 1994.); - krajnje kone tekoe (poelo ujesen 2001. na nogama, potom na cijelom tijelu, posebno na le ima i rukama.) Kako smo nadoli na sirovu hranu Povod, da sami uzmemo u ruke svoje zdravlje, bila je na posljetku spomenuta Klausova kona bolest. On, koji je inae uvijek bio ponosan na svoje zdravlje, iz nenada je dobio te bubuljice i liaj (djelomino vlane) po cijelom tijelu. U emu je bio uzrok? Lije nicu to nije zanimalo. Ona je prepisala mast s kortizonom, koja je te znakove upozorenja tijela za kratko vrijeme potisnula, i zabranila tuiranje i saunu. A kad je ta kona bolest (tonu definiciju bolesti nije mi lije nica za kou mogla dati) postajala sve gora, pojaano je nanoenje masti. Na posljetku je Klaus morao uzi mati kortizonske tablete. To je odbio. Sad smo poku avali bolest suzbiti redom razliitim postupcima: terapijom vlastite krvi (kod lijenice prirodnim lije enjem), lijeenjem vlastitog urina, uljnim kapsulama od crnog kumina, ribljim uljem, toplinskom akupun kturom, i hranom osloboenom od alergija (5 dana samo kuhani krumpiri i malo po malo opet druge ivene namirnice). Nije bilo uspjeha.
11

moemo odvojiti (sir, krumpiri kuhani u ljusci, aa vina...). Naalost, nije nam sve dosad uspjelo pri obi teljskim i slinim slavljima potpuno ostati pri sirovoj hrani. Ali sve vie ispostavljamo da nam kuhana hrana dapae ne prija tako kao to smo oekivali i radujemo se tada opet divnoj, svjeoj, ivotonosnoj slasti! to nam je donijela sirova hrana Koni osipi kod Klausa oito su se povukli za neto oko 4 sedmice (od prelaska na sirovu hranu). Nakon povremenih malih povrata (unutar pola godine) koa mu je bila posve ista!!! I to je tako do danas. On se moe tuirati koliko puta hoe i opet zajedno uivamo u sauni. Pri zadnjoj pretrazi prostate u prosincu 2003. uro log nije ustanovio nikakvo pogoranje. Sam Klaus osjea jasno poboljanje. Mjehur se moe lake, bre i potpunije prazniti. Rjee je potrebno mokrenje nou. Moji napreci izgledaju kako slijedi: Nakon prve etiri godine sirove hrane postila sam 10 dana. S poetkom posta ostavila sam lijekove za krvni tlak i titnjau. Krvni je tlak bez tableta bio 130/80 (dakle zdrav!). Pri pretrazi titnjae ljeti 2003. nije utvreno ni kakvo poboljanje, ali ni pogoranje, tako daje opera cija na moju elju opet bila odgoena. Sad sam znatieljna za ishod sljedee pretrage. 13

Tono u to vrijeme vidjela sam u jednoj knjiari knjigu Helmuta Wandmakera eli li biti zdrav, za boravi kuhinjski lonac". Mi smo itali (ili bolje reeno gutali) knjigu zajedno i Klaus je odluio: nakon Boia u novoj godini prelazimo na sirovu hranu. Promjena hrane dobro nam je uspjela, prije svega jer smo imali sreu da u Cottobusu naemo skupinu isto miljenika (koji su se hranili istom hranom). Radnim danima jedemo gotovo 100% sirovu hra nu, jer sa sobom nosimo svoje voe i povre a kod kue uveer jedemo vlastitu salatu. Za vikende ipak imamo jo i drugih stvari za jelo, od kojih se teko 12

Tablete protiv peludne hunjavice uzimala sam ljeti 2003. samo desetak dana. Prije sam morala uzimati od travnja do listopada tablete svaki dan a za vrijeme ljet nih mjeseci dvostruko doziranje. Ljeti 2004. vie ni sam trebala tablete nego sam etiri sedmice do svretka kolovoza uzimala uljne kapsule od crnog ku mina. Najradosnije postignue u toj godini: moje su oi zdrave!!! Nutarnji oni tlak je normalan (18/18). U prvoj polovini 2002. imala sam jo tri gnojne an gine s upalom grkljana i dobila sam tada za tri mjeseca imunoloko-bakterijski preparat, koji je djelovao kao cjepivo. Nakon toliko godina veselila sam se prvom godinjem odmoru bez posjeta lijeniku. Prva sljede a angina bila je tek u prosincu 2003. (nakon sijenja sa sirovom hranom!), koju sam bez bolovanja narav nim sredstvima preboljela. Moja se zadnja angina ja vila u-veljai 2004. koju sam isto tako naravnim sredstvima uspjeno preboljela (opet bez propisanih antibiotika). Ja i naravno cijela obitelj smo presretni to za vrijeme godinjeg odmora ne moramo vie pla nirati posjet lijeniku! I ja mogu bez smanjivanja uivati u svim aktivnostima!!! Nekadanji tunelski sindrom potpuno je zaborav ljen! Vozim satima bicikl bez potekoa! Nou mi ne trnu ruke! Artroza u korijenu palca se smanjila. Nisam mogla 2002. oko tri etvrtine godine nikom pruiti desnu
14

ruku za pozdrav. To danas uspijevam bez bolova a i orahe mogu krkati satima! Napadi migrene su rjei (1 do 2 puta mjeseno). Candida albicans (zaraza gljivama) dola je u dosa danje 1,5 godine sirove hrane samo jo jednom! Jo me ne zadovoljavaju: - artroza koljena (postoji otprilike 15 godina), sto ga ne elim oekivati udo! - Ispadanje kose i krhki nokti jo uvijek me naalost mue (moe li to biti povezano s otro vanjem od tona" lijekova poevi s mojim dje tinjstvom?). - Proirene vene nisu se barem na izvan promije nile. - I moj veliki (postoji ve 35 godina) problem spa vanja, hou li i to jo rijeiti? Sa svojim naprecima sam ve toliko sretna i kad bih sada jo mogla dovoljno spavati, moja bi se srea jedva mogla opisati! I obitelj bi sa mnom plesala, ta ipak su esto dosta sa mnom trpjeli!!! Promjenom hrane mi smo naravno promijenili i svoju teinu. Klaus je svoju teinu od 67 kg (visok je 1,68 cm) smanjio na 59 kg, a ja svoju teinu od 68 kg (visoka sam 1,58 cm) smanjila na 51 kg. Mi smo prak tiki u po godine dostigli opet svoju mladenaku teinu".
-

15

Mislim, pokazane pozitivne promjene jasno daju do znanja nae ugodno osjeanje uz sirovu hranu. To se jo poveava zbog izostanka trokova za lijenike obrade i recepte za mene od 2002. do 2004. Prilino je sigurno da e i 2004. opet doi do vrlo znatnog smanjenja trokova. Tako bi to slino izgle dalo kod mnogih ljudi kad bi oni jeli preteno sirovu hranu. Sto bi tada drutvo u cjelini moglo utedjeti na izdacima za zdravlje!!! To bi za posljedicu imalo re voluciju u mnogim podrujima ivota (farmaceutska industrija, poljoprivreda i dr.). Na divni godinji odmor pri sirovoj hrani / teaj kod Ursa Hoehstrassera Dosad je sirova hrana zastalno za nas ipak bila upravo jednolina. Stoga sam bila zahvalna za recepte s interneta i iz asopisa Wand maker aktuell". Ali nas nije posve zadovoljilo nae novo jelo. Rjeenje smo nali na ovogodinjem odmoru. Odmor smo povezali s teajem o sirovoj hrani! Prvu smo sedmicu proveli u varzvaldu, udaljeni 4 km od vicarske granice. Tamo smo iznajmili ugodan obiteljski stan (da moemo sami pripravljati svoje jelo). Drugog tjedna vozili smo se svaki dan (samo 35 minuta) k Ursu Hochstrasseru u kolu ivota". Ka kav nas je doivljaj tamo oekivao! S istomiljenici ma smo uili i uivali mnogostrukost sirove hrane! Prema naim eljama pripravljao je on zajedno s nama 16

(pri emu smo mi samo pomagali) najljepa jela, koja su i za oko bila uitak (na pr. savijae, pica, kolai, zamjena za okoladu i kavu, juhe, ips). Jedna gospo a iz Irske bila je takoer u drutvu. Ako je bilo pote koa u sporazumijevanju, Urs je jednostavno lako dalje priao engleski! Za vrijeme podnevne stanke pratila nas je njegova supruga Sheila kroz Dintikon, dok se Urs brinuo za nae zdravlje. On je obavljao masae crijeva i postav ljao igle za akupunkturu. Potom se razgovaralo odno sno predavalo o zdravlju i sirovoj hrani te ilo na izlet do dvorca Lenzburg. to smo mi od tog vremena nauili za svoju sv'akodnevicu? - Mi (od teaja radi i Klaus rado sa mnom u kuhi nji) smo takoer pokuali po novom, pri emu je Ursova zbirka recepata vaan pratilac: - Imamo naizmjenino bogatije jelo. - Pijemo sok od peninih klica (i to smo nauili kod Ursa!). - Svako jutro ustajemo s glazbom iako i budilica za posao zvoni ve u 5 sati (radostan poetak no vog dana!). Taj smo aparat za glazbu upravo odande donijeli sa sobom, jer je jutarnje ustaja nje kod Ursa bilo tako radosno. - itamo mnoge nove knjige o ijem smo sadraju razgovarali s Ursom i stvarali smo si posve nove misli o Bogu i svijetu. 17

Zahvalni smo i sretni to smo doivjeli taj teaj o sirovoj hrani i to smo mogli upoznati kreativnog i mnogostranog Ursa Hochstrassera. Sad bih mogla ci jelom svijetu priati kako se moe zdravlje kupiti" sirovom hranom, i kakve divne mogunosti terapije za to prua kola za ivot", Institut za cjelovitu terapiju Ursa i Sheile u Dintikonu (prehrana, psihologija ponaanja, mentalna samopomo, savjetovalite za brak i obitelj, analize trauma, kozmetika, portske masae, klasine masae, lijeenje zglobova i pokretljivost, lijeenje vratnih kraljeaka, lea i zdjeline kosti). (Kod UPT u akovu mogu se naruiti i dvije knjige Ursa Hochstrassera: O zdravoj hrani djece i o recep tima za spravljanje obroka od sirove hrane.)

Karla Frey, Sudermukle 6, 25872 Tellingstedt

DA SAM SVE TO UINILA SAMO 10 GODINA RANIJE...

Prije dvije godine osjeala sam sa veoma loe. Di jagnoza je bila: bronhijalna astma. Zraka je bilo sve manje, a lijekova sve vie. Ali nije samo astma ometa la moj ivot. Osjeala sam se jednostavno posve loe! Budui da sam ve ranije ee prakticirala lijeenje postom i da mije nakon toga uvijek bivalo neto bolje, prisjetila sam se rijei gospodina Wandmakera: moe se i s voem postiti i gle to je bio pogodak! Odmah nakon etiri dana osjeala sam se openito mnogo bolje. Osjeala sam se mnogo lakom i polet nijom, i tako je to ilo korak po korak. Moja kosa i koa na ^lavi nisu vie bile suhe kao slama. Naprotiv, perut je pobijeljela i kosa je postajala opet punija i ra sla. Nezainteresiranost, utuenost, strahovanja, umornost i loe spavanje nestali su. Bogu hvala, opet se radujem ivotu. Moja srana aritmija, ubrzani rad srca i probadanja kao da su otprhnuli. tovie, moji su nok ti na prstima sad vrsti i sjajni, prije toga su bili krnji i krhki. Krvna slika je opet posve u redu, i moja je pro bava sad odlina. Danas vie nemam nikakvih bolova u leima, i hod je postao uspravniji i sigurniji. Ali ono to me je najvie zapanjilo: mogla sam nakon tri mje19

18

seca, dakle prvi put nakon 20 godina, opet napraviti ispravne unjeve. Prije sam se morala vrsto drati da se opet uspravim, uspijevala sam doi samo do poluunjeva s bolovima u koljenima. Danas nemam ni kakvih znakova ukoenosti koljena. Samo mije moja bronhijalna astma ostala vjerna, iako se poboljala-. Morala sam se vjebati u strpljivosti i veoma se na dam da ni astma jednog dana nee ovladati mojom svakodnevicom. Za itatelja je jo zanimljivo da imam 71 godinu. eljela bih rei da danas jedem do 80% sirovo, s malim izuzecima, to jest ako sam poz vana nekamo ili sama imam goste. Da sam prije 10 godina zapoela sa sirovom hra nom, poneke bih od svojih bolesti izbjegla.

Pa via Drakslar, Kranj, Mlaka 1

SA 75 GODINA TAKO MNOGO IVOTNE SNAGE KAO NIKAD RANIJE

Otkako se mogu sjeati imala sam uvijek mnotvo zdravstvenih potekoa. Ve u djetinjstvu trpjela sam od tekih zaepljenja. Kasnije nakon poroda prvog od petero djece pri je 48 godina dobila sam najednom razne zdrav stvene potekoe od aler gija na penicilin sve do munih eluanih tegoba, koje su potraj ale sve do prelaska na sirovu hranu. Tako sam se gotovo 50 godina lijeila zbog tekih upala i eluanih tegoba. Prije 5 godina bilo mije tako loe da cijele noi nisam mogla spavati a iz usta mije nadirala eluana kiselina. Posvuda u automobilu imala sam tablete za eludac, isto tako na nonom sto liu, u kuhinjskom ormaru. Od svoje 30. godine ivo ta nisam mogla zaspati bez tableta za ivce. Zbog
21

20

njihova troenja imala sam tegobe u kraljenici, ju trom sam se osjeala kao satrvena. Muio me i veoma visok krvni tlak, teka srana aritmija, osteoporoza i s 80 kg prekomjerna teina za moju visinu. Najgore je ipak bilo to sam bila potpuno bezvoljna i nisam vie znala zato jo upravo ivim. Moj kuni lijenik m i j e rekao da u sve do kraja svog ivota morati uzimati najrazliitije lijekove i da postoji opasnost da dobijem rak. On mije izriito za branio da jedem svjee voe i povre. Budui da se moje zdravstveno stanje sve vie po goravalo i nisam mogla oekivati nikakve pomoi od kolske medicine, obratila sam se jednoj poznatoj bioenergiarki, koja mi je predoila jednu drugaiju prehranu, koja se opisuje u knjizi eli li biti zdrav? Zaboravi kuhinjski lonac". Nije mi bilo teko to sam se trebala odrei mesa i mlijeka, ali kad je reeno da vie ne smijem jesti kruha, odbila sam takav nain prehrane, ta moj mu i ja smo ponekad pojeli cio kilo gram svjeeg kruha. Kasnije, kad su tegobe postajale sve gore te sam strahovala da u umrijeti, ponovo sam zamolila enu da mi posudi knjigu. Kad sam proitala nekoliko stranica, spoznala sam daje uzrok svih mo jih tegoba u krivoj prehrani. Unato uputama svog kunog lijenika zapoela sam jesti svjee voe i povre. Moram rei da su me svi roaci savjetovali i pokuavali objasniti to prema kolskoj medicini znai zdrava prehrana. Budui da sam vrlo brzo zapoela mravjeti, opominjali su me da 22

u umrijeti te su pokuavali uvjeriti i moju djecu da me urazume. Kasnije, kad su vidjeli rezultate mojeg novog naina ivota, zapoeli su stvar promatrati s ra zumijevanjem. Iako sama sebe tako hranim, kuham za one koji sa mnom ive kao prije i to me ni najmanje ne smeta. Pri svojoj ishrani ne sluim se nikakvim recep tima, nego pokuavam hranu koliko mije mogue pri rodno uzimati, bez posebnog mijenjanja. Rezultat mog novog naina prehrane je tako dobar da ja uope ne mislim na to da se vratim na staro. Mo ram rei da sam ve nakon nekoliko dana prehrane si rovom hranom osjeala poboljanje svog zdravlja i da nisam imala nikakve nuspojave, koje se opisuju pri prelasku na sirovu hranu. Smravila sam za godinu dana 24 kg i to je bila jedina neugodna nuspojava to mi je moja koa postala prevelika, no kasnije sam se opet udebljala za 10 kg i to opet popravila konim masaama. Otklonila sam sve lijekove i odnijela ih natrag u ljekarnu. Moje eluane tegobe su popustile, moja se probava normalizirala, bolovi u kraljenici i na ostalim dijelovima tijela su nestali. Zapoela sam spavati kao aneo, duboko, bez neprestanog buenja. Ujutro ustajem puna elana, tako da se radujem sva kom novom danu. Ranije sam povremeno ila sa ta pom, sad tap stoji u kutu. I moja je osteoporoza nestala. Prije sam neprestano imala lomove, ak tri put na jednoj nozi. Sada sam jednom nezgodno pala niz stepenice i izuzev malo bolova nisam imala drugih ozljeda. I moje su krvne ile bile prije vrlo slabe te su 23

pucale svaki put kad su mi uzimali krv. Danas su one rastezljive i savitljive. Moram rei i to da sam ozdra vila od svoje aritmije srca, zbog koje su mi predskazivali da neu dugo ivjeti. Ja sam potpuno izlijeila i boreliozu, visoki krvni tlak i razne psihike tekoe. Kau mi da sada sa 75 godina izgledam mnogo bo lje nego s 50. Postala sam otporna na razne bolesti. Od prelaska na sirovu hranu nisam u zadnjih 5 godina ni jednom bila bolesna i nikad se ne zaraavam, iako po sjeujem ljude s gripom i drugim virozama. Jedna mi je poznanica, koja se hrani tako kao i ja, priala daje ona za tri godine izlijeila svoju opasnu eernu bolest, iako je prije toga ve primala inzulinske injekcije. Jedan drugi poznanik mije priao da se takvom prehranom moe lijeiti i multipla skleroza i druge ozbiljne bolesti. Mnogi patnici, bolesni ljudi, koji dolaze k meni po savjet, oalouju me budui da, im uju o mom na inu prehrane, nemaju povjerenja odvaiti se na prom jenu, jer lijenici za njih predstavljaju prevelik autoritet, da bi postupili drukije nego su im oni savje tovali. (U lanku spomenuta knjiga H. Wandmakera "eli U biti zdrav? Zaboravi kuhinjski lonac, izala kod UPT-a u skraenom obliku pod naslovom: "Prije sna hrana umjesto kuhane".

Fra Serafin Tikvi, Klosterhof 2, 82405 Wessobrunn

KAKO SAM SE LIJEIO VOEM I POVREM

Rodio sam se 19.03.1933. u Donjoj Skakavi (Baama), opina Brko. Osnovnu sam ko lu pohaao u Ulicama, a klasinu gimnaziju u Vi sokom. Teologiju sam stu dirao u Sarajevu. Poslije studija bio sam dvije godi ne u vojsci. 1962.-1965. bio sam pomonik metru novaka u Kr. Sutjesci. Zatim sam bio kapelan u G. Dubici 6

godina, a u Ulicama 10. Od 1982. do danas ivim kod sestara benediktinki u Njemakoj kao duhovnik, s tim to sam do umirov ljenja pomagao mjesnom upniku. Moje su me zdravstvene tekoe potakle da prou avam zdravu prehranu i sad piem o svojim saznanji ma i iskustvima.

24

25

Moje bolesti Bolovao sam od upale krajnika, une vreice, mokranog mjehura, prostate, a upale oiju, nosa, ui ju, grla, i bronhija vraale su e desetak godina uvijek iznova. Hladnou nisam nikako vie podnosio tako da mi je lijenik preporuio da idem u toplije krajeve. I teko mije rei koja me je od tih bolesti vie namuila. Krajnici su bili toliko upaljeni i stvarali mi i suvie problema, tako da je lijenik smatrao da se ne mogu izlijeiti te ih je najbolje operirati. Kako strana opera cija! Nekoliko sam tjedana izgledao kao smrt od nje zinih bolnih posljedica. Ali naalost sva ta patnja bila je uzaludna, jer mi to bolno odstranjivanje nije nita pomoglo. Grlo je bilo i dalje upaljeno a tako i oi, ui, nos i bronhiji i usto sam ostao bez tih lijezda koje su mi itekako potrebne. Upravo nas one kao dva straara tite od upala, i samo Bog zna emu jo slue. Upala une vreice bila je isto bolna. U njoj su se bila formirala dva povea kamenca, tako da je i tu, prema miljenju lijenika, bilo jedino rjeenje odstra niti i nju i njih operacijom. Pitao sam ga vie puta hou li poslije moi sve jesti i uporno me je uvjeravao da nee moi biti nikakvih problema. Nakon nekoliko dana poslije operacije primijetio sam da ipak nije tako. Odmah mije bilo jasno da mlijeko i sve mlijene proizvode nikako ne mogu probaviti. Moja oslabljena u nije bila vie u stanju te ivotinjske masti razgra diti. Kad sam se poalio kunom lijeniku kakve te26

koe imam poslije operacije, da me utjei, ree mi, kako to nije nita kakve drugi imaju. I tad mi je postalo jasno da sam zbog te operacije doivotni invalid i moram dobro paziti da neim ne poremetim rad slezene, jetre i guterae. Jer kad mi se to dogodi, dode do velike promjene u radu tih lijezda, i tada kao po dogovoru, ne isporuuju dovoljno soko va elucu, koji su mu prijeko potrebni prilikom proba ve. 1 da bi se te tekoe otklonile, najbolje je rjeenje, koliko sam mogao na sebi uvidjeti, nita ne jesti neko liko dana i onda poslije posta neko vrijeme uzimati manje. A najbolje je dobro paziti da do njih i ne doe. Jednom sam pokuao taj poremeaj rada unutar njih lijezda otkloniti kemijskim pilulama, ali one su mi jo vee zlo napravile. Dva dana su mi pomogle, a onda su te lijezde potpuno otkazale svoju funkciju, i jedino mi je preostalo da ih nekako postom natjeram da ponovo prorade. Pet dana nisam nita jeo i tek su se tad odmorile i poele kako-tako raditi. Kasnije sam ih pri slinim potekoama pokuao stimulirati ljutim lukom i paprikama, ali i ti su mi zaini vie odmogli nego pomogli. Zato seje najbolje izvui iz^te krize bez njih. Treba postiti i uzimati manje hrane. To ljuto pov re je previe otro za eludac, ali i prostatu i mokra ni mjehur. U toj neprestanoj borbi oko zdravlja ustanovio sam daje kisik veoma koristan za rad cijelog organizma, a 11

posebno lijezda s unutarnjim luenjem. Stoga bi tre bali svi koji su imali operaciju ui povremeno vjebati i po vie puta na dan bar etiri-pet minuta brzo i energino pri otvorenom prozoru i tako prisiliti organizam da udahne veliku koliinu kisika te ga krv raznese po itavom tijelu. Operacija ui donijela mi je i jednu korist Tek nakon nje postalo mi je jasno da ivotinjski proizvodi nikako nisu naa hrana. Nae probavno go rivo nije tako jako kao kod mesojeda, da bi te ivo tinjske masti i mokranu kiselinu iz mesa moglo probaviti, i zato nas to itavog ivota prlja. Dok je pri je operacije u bila kondenzirana, mogla je godina ma izlaziti na kraj s tim teko probavljivim i tetnim jelima. Ali jednog dana kad se jetra njima zamorila, dolo je do uasnih problema. Kako ti uni napadi kolike - izgledaju, znaju samo oni koji su ih doivjeli. Ta mi je operacija u jo jednoj stvari otvorila oi:rekla mi je to je Bog nama ljudima predvidio za hranu. To je samo voe i povre, i kad ga umjereno je dem, mogu ga bez ikakvih potekoa probaviti. I tad se osjeam neusporedivo bolje nego sam se osjeao dok sam jeo meso i druge ivotinjske proizvode, ili bilo to, stoje na vatri uniteno i solju zainjeno. Iz ove moje operacije trebali bi izvui pouku i oni koji je nisu imali, da sve to ja ne smijem jesti, ne bi smjeli ni oni, jer to njima prlja organizam i moglo bi 28

se dogoditi da se u dogledno vrijeme isto tako razbole i moradnu pod no. itao sam kod dr. N. Walkera da se une kamence moe odstraniti za 3-4 tjedna bez operacije sokom od limuna u ai vrue vode, deset puta na dan, i 2 litre sokova od povra. Na temelju samo mog iskustva s upalama i operaci jama jasno mije kao ono sunce na nebu, kako riskan tno lijeenje operacijom, a posebno lijezda, treba izbjei ako je ikako mogue. Ni naslutit se ne moe kako su te lijezde s unutarnjim luenjem meusobno povezane i ovisne jedna o drugoj, i jedna drugu svo jim hormonima potiu na rad, i koliko su prema tome jedna drugoj potrebne. Zato je velika teta bilo koju operirati, a jo gore odstraniti, i tako u taj divni sklad, koji vlada u organizmu, noem unositi nered. Opera cija voem i povrem je neusporedivo bolja. A najbol je je uvijek samo tu hranu jesti, da nam nikad i ne ustreba operacija. Zato samo ovjeka napadaju upale? Svi koji su ih doivjeli znaju kako izgledaju, ali malo ih je koji znaju to ih uzrokuje i to samo kod ov jeka. Sva druga stvorenja u prirodi poteena su od njih i nikad im nisu potrebne operacije, a ovjek mora toliko trpjeti i na koncu lijenik mu odstranjuje poje dine organe i lijezde, jer ih nije u stanju izlijeiti. I opet se pitamo: je li mogue daje Bog stvorio samo ovjeka tako neotpornim? 29

Ali to je pitanje sasvim neumjesno postavljati jer nema ni najmanje sumnje da nas je savreni Bog stvo rio zdravima kao i sva ostala stvorenja, a za nau neot pornost i bolest krivi smo najee sami. Uzrok tih naih upala jednostavno je otkriti: kriva je naa pogrena hrana, a posebno meso. Sve sam to na sebi doivio. im sam ga ostavio, kolike su za samo desetak dana prestale i nikad se vie nisu vratile. Dak le, od sve na vatri unitene hrane, a posebno krobne i naravno mlijene, nastanu kamenci u unoj vreici; a od mesa, koje je izvrsna hrana za bakterije i u kojem se one nevjerojatnom brzinom razmnoavaju da bi ga to prije pojele i spasile organizam od njegova trovan ja, nastanu upale koje izazovu te strane bolove na de snoj strani ispod rebara i to uglavnom pred spavanje i traju po itavu no. I kad sam se potuio jednom lije niku, intemisti, i pitao ga kakva bi to mogla biti bolest i zato toliko preznojavanje i takvi bolovi, rekao mije daje to obina prehlada trbunih miia. udan odgo vor. Nastojao sam sebi biti lijenik.

posebno su bili tetni antibiotici, jer su mi unitili fau nu u crijevima i samo Bog zna to jo. I tad sam posve sluajno otkrio pravi lijek koji mi je povratio toliko udeno i potrebno zdravlje. Za samo nekoliko tjedana, to je skoro nevjerojatno, potpuno sam ozdravio. Taj udesni lijek jest voe i povre. Otkako redovito uzimam taj lijek iz Boje ljekarne, i jo otkako mi je postao jedina hrana, prestale su me muiti moje kronine upale, koje su me prije tridese tak godina, dakle dok sam bio u naponu snage, znale tako esto potpuno iz posla izbaciti i u krevet poslali. Uzimajui samo tu ivu hranu postao sam toliko otpo ran na prehlade, da ve dvadeset pet godina, od 1981., nisam imao gripu kojoj skoro svi oko mene u proljee podlijeu, a zadnjih petnaest godina ni hunjavicu. To udesno zdravlje je injenica i ja ga doivljavam kroz itavo to navedeno vrijeme. Zato nema nikakvog raz loga, dragi itatelju, da mi ne vjeruje i sve ovo na sebi ne isproba, i tako se iz prve ruke uvjeri daje to tako kako ti svjedoim. ,. Naravno da e ti uz ovu ivotnu hranu pomoi i sunce, ako si se nakupio hladnoe i pati od prehlada i upala. Zato se u proljee, im se pojavi, puno sunaj i preko itavog ljeta i jeseni nakupi dosta suneve ener gije da bi lake podnio sljedeu zimu. Sa suncem budi u poetku oprezan da ne bi dobio sunanicu i da ti kou ne spri, pogotovo ako se jo nije obnovila ivom hranom. Zato se za vrijeme sunanja na poet ku svakih 5-1U sekunda okreni za nekoliko stupnjeva i 31

Kako se suprotstaviti upalama? Koliko sam tih godina dok su me muile upale po pio antibiotika, sirupa i tableta, koliko sam se nagutao C vitamina u tabletama i primio penicilin injekcija! Jedne teke zime trideset, tako da me jo i danas pri promjeni vremena boli debelo meso od njih. I ti lije kovi ne samo da mi nisu pomogli ve su mi odmogli; 30

izloi drugi dio tijela, i im osjeti da ti je prevrue po novo se okreni! Na taj e nain izbjei sve nepoeljne posljedice od prejakih sunanih zraka. Prvih se dana sunaj tri puta na dan po desetak minuta, a onda po pola sata pa i due. Pomoi e ti i gimnastika i velika koliina kisika kao i brza i energina etnja. Samo ti prirodni lijeko vi! Valja izbjegavati kemijski pripravljene lijekove. Poslui se mojim sluajem! Ponovo sam prehladio inae osjetljivu glavu a na roito zatiljak i nikako nisam podnosio hladnou, a da i ne govorim o sjevercu. Danima nisam mogao izii van i k tomu sam osjeao jaku glavobolju tako da nita nisam mogao raditi; stalno sam bio pospan i sve se lo ije osjeao. Ali i kad je sunce dolo, nisam se usudio izai van jer sam se bojao sunanice koju sam zbog neopreznosti prijanjih godina bio ve vieput dobio. I sad te zanima kako sam se othrvao toj opasnoj bo lesti? im je ruka prola od povrede, nekoliko sam dana sasvim kratko vjebao, svega 2-3 minute i to ne suvie intenzivno, a onda sam to vjebanje nakon deset dana malo produio, ali i dalje vrlo oprezno da ne bi povri jedio uleane miie. Tek nakon pola godine sam radio due vjebati ali i dalje oprezno, jer se povreda miia lako dobije a teko lijei, i to samo potpunim prestankom izvoenja vjebi. Vjebe sam izvodio pri 32

otvorenom prostoru da bi na taj nain u itavom tijelu pokrenuo zamrli krvotok i tako itavo tijelo osvjeio kisikom. Posebno sam morao kou prije pranja masi rati, a naroito glavu, vrat i vratne ile, pa i lice i ui, i dlanovima dobro ispleskasti po koi itavo tijelo tako da sam se poslije svega toga ugodno toplo osjeao. Naravno da sam i pri masai i zagrijavanju koe bio oprezan kako ne bi neto pod njom povrijedio (kapilare su osjetljive). Tek sam tad tako zagrijan oprao na brzinu itavo tijelo. Opet oprezno: najprije mlakom vodom a onda svaki dan hladnijom, ali ipak jo ne po sve hladnom, jer mi to i nije bilo potrebno i jer se pro tiv svake bolesti pa i ove treba oprezno, ustrajno i strpljivo boriti dok ju se ne pobijedi. Bolest koja se godinama uvlaila u organizam, znao sam, ne moe se od danas do sutra istjerati. Poslije pranja uslijedila je ponovno kraa gimna stika, masaa i udaranje po koi dlanovima. A onda sam se obukao i brzo i energino po sobi etao jer jo nisam smio izii van. I tako je to potrajalo krae vrije me. Ali ve nakon desetak dana zdravstveno se stanje vidno popravilo i sve sam se bolje osjeao. Istina, jo sam bio daleko od pravog zdravlja, ali sad sam bar znao u kom ga pravcu trebam traiti i koji je jedini li jek da se ozdravi i to ne samo od ove bolesti ve i od svih drugih: uvijek samo na prirodan nain i vlastitim trudom, bez kemijskih lijekova. Taj uspjeh davao mije podstreha da s tim lijeenjem nastavim i tjeram do 33

savrenosti. Zato sam to lijeenje poeo ponavljati i vie puta na dan, a zdravlje mi se sve vie smijeilo. Zanima te kako je dolo do bolesti? Zbog povrede ruke nisam mogao mjesecima gimnasticirati i tad je zbog slabe cirkulacije dolo do prehlade. Morao sam se sve vie utopljavati i stan grijati dok se nisam i suvi e raznjeio i postao preosjetljiv na hladnou. Zato sam sad smanjio grijanje, a pri pranju nikako ne uzi mam toplu vodu, i gledam proi sa to manje odjee. Ukratko: pazim da se ne raznjeim ve svaki dan ma kar malo vie ovrsnem. I to je sigurno za tu bolest ali i sve ostale - uz sirovu hranu - jedini pravi i prijeki lijek. Moje iskustvo moe biti pouno Iz tog mog sluaja trebalo bi biti jasno kao na dlanu kako se moe lako od tih upala i prehlada izlijeiti. Svaka je operacija riskantna. Prole godine su mi ope rirane mrene na oima. Dvadeset godina, od kako pa zim na hranu, smanjivala mi se dioptrija, vid bio sve bolji a oi zdravije, iako su prije bile veoma njene i osjetljive na propuh. Meutim prije dvije godine na pravio sam kobnu pogreku s hranom, bio sam se samo nekoliko tjedana vratio na krobnu hranu i to mi se osvetilo. Nakon samo nekoliko mjeseci dobio sam od te prljave hrane mrene na oima, a na desno sam vidio samo 10%. Kad je lijenik primijetio da se ipak pribojavam operacionog zahvata i svojih se prirodnih 34

lea ne mogu lako odrei, hrabrio me je daje to veoma laka operacija i samo e mi koristiti. I istini za volju, neto se od tog obeanja i ostvarilo. Sad veoma dobro vidim i uope mi ne trebaju naoale, ali to nije zbog operacije ve zbog moje zdrave ishrane. To znam po tome to svi drugi koji su imali istu operaciju i dalje moraju nositi naoale samo ja ne. Ipak me udi zato mi nije spomenuo i ovu lou posljedicu, da naime vid poslije operacije s umjetnim lecima nije ni izdaleka savren kao sprirodnim. A kako bi to bilo poteno od njega da mi je i to rekao pa da znam to me eka. Sad tek uviam kako je pravo imao dr. Norman Walker kad je u jednoj od svojih knjiga o zdravlju na pisao daje i tu operaciju mnogo bolje izbjei i operira ti se na prirodan nain: ivom hranom, voem i povrem i sokovima. Ta operacija istina traje due, ali je zato vid poslije nje neoteen. A jo je daleko bolje itavog ivota jesti samo tu zdravu hranu, pa e oi biti uvijek savreno zdrave i nikad nee trebati ni nao ale ni operacija. Valja izbjegavati operacije i kemij ske lijekove, nego se sam operiraj ivom hranom, voem i povrem, a posebno voem. Naroito je zdra vo protiv upala limunasto voe: narane, grejpfrut i li mun radi velike koliine C vitamina. Otra vona kiselina kao i velika koliina vitamina, minerala i en zima, suzbit e za samo nekoliko dana ili tjedana sva ku upalu, naravno, pod uvjetom da se ne jede meso ni bilo to na vatri uniteno. Samo mala koliina te tetne slane hrane obustavila bi proces ienja i lijeenja. S 35

voem i povrem, osjeat e se bolje, i za nekoliko tjedana sve e upale - pa i krajnika ukoliko nisu uni teni - ieznuti... O, kako bolesnici pogreno misle da poslije opera cije nee nikad vie osjeati boli i kako je zato bolje jednom pretrpjeti, pa se onda radovati ivotu i zdrav lju. To je miljenje sasvim pogreno! U z r o k bolesti krajnika jest pretjerana prljavtina u itavim tijelu, a posebno prljavtina od krobne hra ne, slatkia, mlijeka i mlijenih proizvoda. L i j e k : sok od mrkve 500 gr.; sokovi od mrkve 300, cikle 100 i krastavaca 100; mrkve 320, celera 20, perina 60 i pinata 100 grama. Dobri su sokovi od mrkve 300 i pinata 200 grama; mrkve 400 i maslaka 100 grama. Ali i ako se svi ti plodovi jedu itavi, uinak e biti isto takav samo moda ne tako brz. Ipak je najbolje i jedno i drugo: te plodove jesti i od njih sokove piti. Tada ta bolest mora ieznuti ukoliko krajnici nisu previe uniteni. Zato je najbolje unaprijed ih tom ivom hranom tititi da se nikad i ne razbole. Upalama su najee pogoena djeca Gledao sam nedavno na televiziji jedan potresan sluaj. Dijete od oko tri godine dobilo je najprije teku upalu uha i od toga potpuno ogluilo, a onda je od te upale dobilo upalu oiju i oslijepilo. I ovjek se neho tice pita: kako se to dogodi da kod djece doe do tako 36

tekih upala? Pa ona su istom na poetku ivota i nji hov imuni sistem trebao bi ih snano zatititi, a ivot u njima kljuati. I ako u toj dobi nisu zdrava, to e biti kad odrastu? I tu je, uz samo malo razmiljanja, lako otkriti uz rok. Danas se djecu hrani mrtvim pasteriziranim mli jekom i drugim mlijenim proizvodima, to nikako ne mogu probaviti i toliko im ta pogrena hrana zaprlja itav organizam, a posebno jednjak svojom kiseli nom, ljepljivom tvari i teko probavljivom masti, i oslabi im imuni sustav. Za tele je sirovo kravlje mlije ko idealna hrana, ali za malo dijete veoma tetna, po sebno pasterizirano mlijeko, i sve e mu zaprljati, a prije svega oi, ui, krajnike, jednjak i dine organe. Za njega je Bog pripremio, dok je jo u kolijevci i nema zubi, samo majino mlijeko, iji su sastojci u sa svim drugom sastavu i omjeru. To je hrana koja ga isto vrijeme hrani i isti, a nikad ni najmanje ne prlja. U njemu je, naime, mnogo manje masti, kalcija i bje lanevina nego u kravljem, i etiri puta manje ljepljive tvari. Pa i njegov je organizam manji i ne treba mu to liko tih sastojaka kao teletu. Od majina mlijeka ne stvara se kiselina jer ga dijete uvijek uzima cjelovito i svjee bez dodira s kisikom, i stoje najvanije, ne pre pravljano. Kako je, dakle, tetno i bezumno hraniti di jete pasteriziranim kravljim mlijekom mjesto majinim! I ta prva godina ivota je vana za itav ivot. Ako majka hrani dijete svojim mlijekom, nje gov e obrambeni sustav ojaati i itavog ga ivota 37

uvati. Bude li ga, naprotiv, hranila kravljim, oslabit e mu otpornost i zato e i kad odraste, poslije etrde sete ili pedesete, biti sigurno neotporno na sve bolesti, a posebno na upale i alergije. Nita manje nisu tetni ni bomboni, okolade, coca-cola, kolai, patete, meso, na vatri unitena hra na, ali i djeja hrana pripremljena u tvornici i tvorni ki proizvedeni sokovi! I kad se na sve to uzme sladoled ili na koji drugi nain grlo prehladi, upala je krajnika neizbjena, a esto i bronhitis, upala grla, nosa, uiju. A sve je to tako lako izbjei. Zato davati djeci slatkie i pia to im ve u ustima napravi pravi darmar te u najranijoj dobi gube zube od karijesa? Kako su roditelji neodgovorni i kako malo misle, kad tako olako mrtvom hranom unitavaju zdravlje djece i onda se pravdaju da toboe nisu nita krivi to su im bolesna. Roditelji e me upitati: kako da te slastice i slatka pia uskrate djeci? Ispast e nemoderni jer tako svi rade. Kako se oprijeti toj ludoj modi i dati djeci samo to je korisno? Te su slastice u prodavaonicama izloene oko kase, i dok majka plaa raun za ono to je odabrala, dijete je pronalo to se njemu svia i ona jednostavno nije u stanju da mu ne ispuni elju kad ono plaui i pred drugima moli. Slatkie zamijeniti slatkim voem! Razboriti roditelji koji zaista vole djecu nee ih ni uiti na te otrove" i mjesto tih slatkia i tetne hrane 38

dat e im slatko voe: datulje, groe, jabuke, kruke, lubenice, dinje, ananas, banane, trenje, suhe smokve, groice, suhe ljive (suho voe 10 sati u mlakoj vodi natopiti)... Zar ne. kakav izbor i koliko je Bog na nas mislio kad nam je stvorio hranu! I dok je djeca jedu, nema nikakve bojazni da e se previe udebljati ili ih napasti neka upala, ili bilo kakva druga bolest. S vo em e dobit sve to im je potrebno za rast, pa i tako razvikane bjelanevine i sve minerale. Bog je tako udesio ljudski organizam da si sam od aminokiselina. kojih sasvim dovoljno ima i u vou i povru, izgradi vlastite. Posebno su tetni ivotinjska mast i koleste rol, jer mu to zaprlja krv i od toga udeblja, i na taj na in stvara podlogu svim ostalim bolestima. Naravno da ni te prirodne slatkie ne treba djeci drati pred oima i na dohvatu ruke, jer nije dobro da i njih stalno premeu po ustima i tako iscrpljuju pljuvane lijezde i one s unutarnjim luenjem. To je tono a djeca trebaju ee uzimati hranu i osjeaju veliku potrebu za eerom, ali razmaci izmeu jela moraju i kod njih postojati, pogotovo jer je ta iva hrana tako hranjiva i svim i svaim bogata. Dragi roditelji, poite na trnicu i kupite voa i povra, hrane pune ivota, i djeca e uvijek biti i bez lijekova zdrava. Sami ih unaprijed zatitite tim prirod nim antibioticima iz Boje ljekarne, tako da im se bo lest ni izdaleka primaknuti ne moe! Tako uostalom rade i sva iva bia u prirodi, i uvijek su bez lijenika i lijekova zdrava. I zato samo od njih uite. I moram biti 39

iskren: to to vam ja predlaem nije moj izbor ve pra stari nain lijeenja, i zato se njim treba ponovno sluiti, pa e djeca uvijek biti zdrava kao dren. A kako je jednostavan taj nain lijeenja i to je jo vanije, dostupan i najsiromanijim i najnepismenijim seljan kama. Roditelji, aljem vas na trnicu. Ali jo je bolje da budete sami vrijedni i svega zasadite u svome vo njaku i vrtu i okopate i zalijete, a Bog e dati da uzra ste i plod donese, i tom uvijek svjeom hranom hranite sebe i svoju djecu, pa se neete bojati ni za svoje ni njihovo zdravlje. Dakle, uz samo malo panje sve se te upale kod djece daju lako izbjei. Znam daje to mnogim roditel jima sasvim nepoznato, ali zato svima koji ovo proi taju, nee vie biti. Ajo e se vie uvjeriti daje to sto posto istina, ako to na sebi i djeci isprobaju. Moramo uvijek imati na umu. da ni pod koju cijenu ne smijemo postati rtvom bezumne mode i visokog standarda, ni biti naivni pa uzeti sve to nam se ponudi. Uimo ne prestano od prirode. Ta nas uiteljica nee nikad pre variti i neto nam tetno podvaliti, zato uzimajmo samo to nam ona nudi i ivimo jednostavno. I na koncu moda za tebe najjai dokaz da je sve ovo istina: Prof. Arnold Ehret nije nikad lijeio upale operacijom, a antibiotika tada nije ni bilo, ve uvijek samo postom i voem i povrem, i to tako uspjeno da se nikad vie nisu vraale. Koliko su ga njegove kole ge napadale za taj njegov uspjeni nain lijeenja jer je njime unio pravu revoluciju u tadanju kolsku me40

dicinu. Ali nije se tim njihovim ponaanjem dao sme sti. Njegovi dobri rezultati brzo su se na sve etiri strane irili i pronosili glas o njemu, tako daje ubrzo postao najuveniji lijenik i Europe i Amerike, ali zato i sve vie budio zavist kod svojih kolega i bio na njihovom udaru (dvije njegove knjige izale su kod UPT-a u akovu). I on je bio lijenik kao i ti njegovi kolege i sigurno je znao rezati kao i oni i davati tablete. Ali kad je na sebi iskusio da to ne pomae i ini jo bolesnijim, i uv jerio se kako je jedino voe i povre ljekovito, pogoto vo kad se i sam izlijeio voem od smrtonosne bolesti bubrega, nikad se vie nije sluio tom metodom kol ske medicine ni na svojim pacijentima, ve uvijek samo prirodnim lijekovima. Koliko je tom ljekovitom hranom izlijeio jo prije 80 godina u svom ljeilitu teko oboljelih od upale prostate, mokranog mjehura i spolnih bolesti i upala. Od svih tih upala najopasnije su upale plua i slije pog crijeva i zato s njima treba biti oprezan. Kad dode do njih, treba to prije otii u bolnicu i staviti se pod nadzor savjesnog lijenika. Ako upala slijepog crijeva nije akutna, treba odgoditi operaciju i pokuati voem i povrem operirati. Ta operacija ama ba nita ne stoji i moe je ovjek sam izvesti. A najbolje je izbjei i upalu i operaciju jedui samo ivu hranu. Ta nae slijepo crijevo, iako je tamo negdje posve na kraju tijela i skoro i ne znamo da ga imamo, ajo manje znamo emu slui, itekako nam je potrebno i 41

Bog ga nije badava stvorio kao to se to donedavno mislilo, i zato ga ne treba bez velike potrebe odstranji vati. To je crijevo zapravo lijezda koja izluuje hor mone, koji odlaze upravo na mjesto gdje tanko crijevo prelazi u debelo, da sprijee da bakterije iz debelog crijeva i bilo to drugo prijeu u tanko i u njemu truju hranu. Sto se tie upale plua, moe se pomoi kratkim postom i prirodnim antibioticima: voem i povrem i sokovima od te hrane. Vona kiselina je smrt za tetne bakterije. Voe i povre isti organizam od prljavtine i kad ga oisti, bakterije nee imati vie pogodnog tla i moraju se svesti na normalnu koliinu. to se vie po pije sokova od voa i povra, to e bolest prije iez nuti. Kako je istinita Hipokratova izreka: .. Tvoja hrana je tvoj lijek!" L i j e k protiv upale slijepog crijeva: sok od mrkve 500 grama: od mrkve 320, celera 20, perina 60 i pi nata 100 grama; mrkve 300, cikle 100 i krastavaca 100; mrkve 300 i pinata 200 grama. L i j e k protiv upale plua: sokovi od mrkve 300 i pinata 200 grama; mrkve 300, cikle 100 i krastavaca 100; sok od itavog limuna izliti na 100 grama sitno naribanog hrena: sok od mrkve 250, celera 150 i rot kve 100 grama.

Moje iskustvo s upalama prostate i mokranog mjehura! Te dvije upale danas esto mue mukarce a poseb no starije. Pitamo se: to im je uzrok? I moram jo jed nom rei: uzrok im je loa hrana i pie. Kad promatramo ivotinje koje takoer imaju i mokrani mjehur i prostatu, odmah zapaamo da kod njih nema tih bolesti i to se toga tie do zadnjeg su asa ivota zdrave. Pa zar to nije znak da su zdrave samo zato jer se uvijek pokoravaju zakonu kojim im je Stvoritelj odredio to e jesti i piti - a mi bolesni jer se ne poko ravamo, ve jedemo i pijemo ne to trebamo, ve na to smo se navikli i godi nam. Koliko hrana utjee na mokrani mjehur i prostatu^ mogao sam se u to vie puta uvjeriti na sebi. Poslije operacije une vreice ima puno toga to ne podno sim dobro a posebno ljute paprike, feferone i krobnu hranu. im to jedem, osjeam tekoe u mokranim putovin a i na prostati. Vjerojatno je tome uzrok oslabljena u zbog operacije. I da bih se uvjerio, ne koliko sam puta to isprobao i uvijek iste tekoe. Tad mi je postalo jasno da ne smijemo jesti to nam se prohtije, ve samo to je Bog Stvoritelj predvidio da jedemo. Moemo mi godinama prkositi prirodnim Bojim zakonima, ali time sve vie slabimo imuni si stem i jednog emo dana oboljeti. Potrebno je da jedemo samo voe i povre a ne sla nu hranu, i za nekoliko dana ili tjedana moraju te upa le ieznuti kao da ih nije ni bilo, i nikad se vie nee 43

42

ni vratiti, ako se mi ne vratimo na hranu koja je solju i biberom zainjena i na vatri u vrelom ulju ili masti unitena. Ja sam dobio upalu prostate i mokranog mjehura samo od kruha, u to sam, naime vrijeme, pored voa i povra, jeo i punovrijedan kruh i nita drugo. On me je dugo prljao svojim mrtvim mineralima a posebno kal cijem. I im sam ga ostavio i poeo jesti samo voe i povre, te su upale za samo nekoliko dana iezle. Ako se i ti eli rijeiti tih upala, nemoj vie jesti ono od ega si ih dobio i jedi samo voe i povre i pij sokove od te hrane. Ta e ti iva hrana dati puno snage i dobru grau za itav organizam. Ukoliko ne bi podnosio voe i povre i zbog njega morao esto ii u WC, jedi nekoliko tjedana samo povre i salatu, pa kad nakupi iz toga dovoljno bazi nih minerala, moe jesti i voe. Ti su minerali potreb ni da bi njima ponitio vonu kiselinu. Taje kiselina otra i moe biti neugodna za prostatu i grist e mok rane putove, a posebno bi stvarala tekoe u elucu. Zato jedi najprije 2 tjedna povre pa onda i voe! U z r o k upale prostate: tumor ili nedostatak u hra ni bitnih sastojaka. L i j e k : sok od limuna u ai vrele vode; sok od mrkve 300, cikle 100 i krastavaca 100; mrkve 300 i pinata 200; mrkve 250, paroge 125 i glaviaste sala te 125 grama. 44

L i j e k protiv upale mokranog mjehura: sok od mrkve 300, cikle 100 i krastavaca 100; mrkve 300 i pinata 200 grama. Kako se ovjek razboli? Na ovim se stranicama krije odgovor na tvoje pi tanje: kako se ovjek razboli i kako ponovno moe na vrlo jednostavan nain ozdraviti? Kad se razboli pitaj se: to si pogreno jeo, jer si se samo od te loe hrane razbolio. I im ju odstrani i po ne jesti voe i povre - hranu bogatu vitaminima, mineralima i enzimima - ozdravit e za nekoliko tje dana bez lijekova. I tako moe svakoj bolesti otkriti uzrok i onda je ispravnom hranom otkloniti. Da bi doao do istine, mora se dakle sam potruditi. Treba itati knjige koje govore o sirovoj hrani i prirodnom nainu lijeenja! Ali taj e se trud isplatiti. to vie: ako ovo pomno proita i sam pone o tim stvarima razmiljati, ali ne povrno kao do sada, postat e ti te jednostavne stvari kristalno jasne. Usto e bit beskrajno sretan to si ko nano doao do istine. Iako su voe i povre i sokovi od toga tako djelot voran i jednostavan lijek, ipak ga rijetki u potpunosti prihvaaju i njime se slue. To je zato jer je zahtijevan. Trai da se promijeni jelovnik, a to je mnogima teko! I zato ima puno bolesnika koji e radije trpjeti od te kih pa i smrtonosnih bolesti, nego prijei s pogrene 45

hrane na ispravnu. To se dogaa uglavnom zbog toga to mozak uslijed prljavtine ne funkcionira dobro i to je zbog pogrene hrane i volja oslabila i nije spremna nita u ivotu mijenjati. Mnogi su se predali udesu da nad njima gospodari, a i ne slute kakvu bi ko risnu promjenu, pravu revoluciju, unijela iva hrana voe i povre u njihovo bolesno tijelo, i to u veoma kratkom vremenu. Ima ih koji e radije isprobati sve otrovne lijekove iz ljekarne, nego ovaj jedini pravi, koji nam svima Bog nudi. Poznam bolesnicu koja trpi od artritisa. Svi su joj zglobovi na rukama otekli tako daje muno i vidjeti a kamoli od toga trpjeti. Oboljela je jer i suvie rado jede hranu ivotinjskog porijekla, posebno meso i mlijene proizvode, ali i tjesteninu i krumpire. I kad sam joj spomenuo da bije od te teke bolesti mogla iz lijeiti samo sirova hrana voe i povre, nije htjela ni uti za taj lijek, a samo zato jer joj je bilo teko ostaviti slanu hranu i kolae. U bolnici U nekim stvarima imam posebno lijepo miljenje o lijenicima koji su mi nedavno lijeili prostatu i o osoblju koje mi je pomagalo. Uvjebanosti, dobroj volji, uslunosti i strpljivosti nisam vidio kraja. Od srca im zahvaljujem za svaku uslugu! Kako je dolo do bolesti? Poslije operacije ui te ko probavljam hranu i od nje mi se, pogotovo kad je 46

uzmem previe, stvori puno kiseline koju koji put po kuam neutralizirati slanim jelima. Ali tad se od njih, jer ih se teko mogu ponovno odviknuti, prostata zaprlja, a posebno od krobne hrane i proiri te suzi ili ak zatvori mokrani kanal. I tako je bilo i ovaj put samo mnogo gore nego prije. Toliko se bila proirila da se uope nisam mogao vie osloboditi mokrae bez katetera. I tad sam bio prisiljen traiti lijeniku po mo. A to je lijeenje u bolnici bilo veoma bolno. Kod onih koji nisu imali operaciju ui, nee doi do te prezakiseljenosti u organizmu, ako jedu umjere no. Ja zbog nje moram dobro paziti da ne jedem stoje teko probaviti da mi ne nastane ta kiselina. Nezrelo voe, biljno sjeme ili pelud od pela... teko mije probaviti, i od toga nastane kiselina. Ta una vreica nije prazna vreica kako se redovito misli. Ve veoma vana probavna lijezda koja lui neophodne sokove i njima puni dvanaesnik i tanko crijevo gdje se hrana probavlja. Bez njih je probava jako oslabljena i zato nastanu ti problemi s kiselinama voa i povra. Zanima te i kako se bolest zavrila? Lijenik je traio da se prostata obavezno operira jer je bio uvje ren da nikad vie nee funkcionirati. Ja to nisam dozvolio ve sam prestao uzimati mrtvu hranu i poeo jesti samo ivu. I nevjerojatno: za nekoliko dana prostata je toliko ozdravila da sam mogao bez ka tetera prazniti mjehur. Lijenik je bio veoma izne naen i zadivljen tim ozdravljenjem. Za mene ono nije bila nikakva novost, jer sam isto pa i jo bre doivio 47

vie puta. Zar ne, kako je bilo vano to sam se lijeio samo ivom hranom!!! Otkud tako razliita miljenja? Dakle, to se tie samog lijeenja, priznam da u takvo miljenje o lijeenju poneki sumnjaju ali sam uvjeren daje lijeenje dr. N. Walkera na prirodan na in i preventivnom metodom veoma uspjeno. Opera ciju noem treba poto-poto izbjei ili barem privremeno odgoditi ako je ikako mogue, te pokuati lijeiti, odstranivi mrtvu hranu pogotovo krobnu i meso, samo voem i povrem. Ali ako je u prostati uslijed dugogodinjeg prekomjernog uzimanja krob ne hrane nastao tumor i tako postala neizljeivom, i potpuno spreava mokrenje i ozbiljno prijeti ivotu treba je operirati. Ako nema tumora - treba je lijeiti iskljuivo ivom hranom. Naravno da bi to lijeenje u vezi s prirodnim anti bioticima lijenici trebali isprobati na bolesnicima pa se uvjeriti koliko je ispravno. Ali onaj kod koga mo zak dobro lui, shvatit e i bez isprobavanja da su pri rodni antibiotici koje je Bog stvorio u hrani kao lijek jedino ispravni, i samo e se njima lijeiti. I to se tie hrane naa se miljenja potpuno razila ze. Neki misle da hrana ne igra nikakvu ulogu pri na stanku bolesti i zato si svakodnevno u jelovniku, bogatom raznovrsnim jelima, biraju to im godi. Ja, sudei prema svom iskustvu, ali i drugih, sto-posto 48

znam daje na vatri unitena hrana u 99% sluajeva uz rok svih bolesti, i zato smo se upravo i razboljeli od nje jer nam je i suvie godila. Lijenici, dakle, doputajui bolesnicima da sve jedu i - dajui im sintetske antibiotike da im suzbiju upale - odstranjuju im samo privremeno simptome bolesti i djelomino ublaavaju bolove. Uzrok, meu tim, bolesti - prljava hrana i prljavtina od nje - ostaje i dalje prisutan i uskoro e dovesti do ponovnih teko a. Voe i povre, naprotiv, odstranjuju to je naj vanije sam uzrok bolesti i tako dovode do potpunog i trajnog ozdravljenja. K tome je to lijeenje bezbolno i bez loih posljedica. Zato se nadam da e mnogi koji ovo proitaju i ele trajno ozdraviti, s lakoom se odluiti na to prirodno lijeenje i na sebi ga isprobati kod svojih kua. Ajo e bolje uraditi ako jedu samo tu ivu hranu te tako izbjegnu sve bolesti. Uzrok ne samo upali prostate ve svim bolestima uvijek je - kako vidi - jedan te isti: prljava hrana. Zato je lijek svima isti: ista iva hrana - voe i po vre. Dakle, lijeiti se treba na prirodan nain, a ni poto operacijama i kemijskim lijekovima. Tim mojim sluajem Bog je i meni oitao vanu lekciju. Rekao mije da ne smijem svata jesti, i povre meno trebam - koliko god to bilo teko - i postiti ako je potrebno da bi tu bolest proirenja prostate izbje gao. I da jo jednom naglasim: ta me bolest drastino 49

upozorila da prostata nee vie trpjeti ni zalogaja krobne hrane. I najvanija pouka iz te bolesti i tog li jeenja: Bog mije time pruio prigodu da jo jednom jasno kao na dlanu vidim uzrok oboljenja prostate i nain lijeenja. Od ega stari najvie umiru Imao sam prigodu u tri navrata izbliza promatrati od ega i kako danas stari najee umiru. I nije za vjerovati: ugue se u vlastitoj prljavtini. U zadnjim godinama ivota to prljanje dosegne svoj vrhunac. Ta im ljepljiva slina izbije i na kou, zbog ega su blijedi, a neki dobiju od nje i rak na licu. I nije udo to se od nje toliko uprljaju! itavog ivota jesti krobnu i mli jenu hranu, ali i ostalu koja je na vatri unitena, a po sebno meso i jaja, hranu punu ljepljive sline, masti, kolesterola i rafiniranog eera, pa da se taj profinjeni stroj ne uprlja?! To je nemogue pa i kod onih kod ko jih je probava uvijek dobro radila. I pravo bi udo bilo kad se to ne bi dogodilo. A udesna otpornost organiz ma na to dugogodinje prljanje, i druge bezumnosti koje se na njemu prave, dokaz je daje Bog zaista sav renim stvorio ljudsko tijelo. Ipak najveu bezumnost prave oni koji dvore te stare kad ih tjeraju da jedu kad uope ne osjeaju glad i eludac im nikako ne moe hranu probaviti. A to im nude! Uglavnom prljavu krobnu hranu koju su tako rado itavog ivota jeli i njom se gostili ali i prljali; tu 50

su i suhomesnati proizvodi, te sir i jaja; tu je i lagana kokoja juhica puna mokrane kiseline. Pa tko bi re kao da e ih ta njima tako draga jela upoprijeko otjera ti u grob? To se uvijek davalo bolesnicima i zato sad prekidati s tim obiajem? Ali i tome bezumlju doe jednom kraj. Organizam, koji se tom hranom zaprljao, nikako je vie ne podnosi i nema mjesta za nju. I kad bije se ti stari bar pri koncu ivota odrekli i uzeli istu hranu voe i povre! Ali kako da je ostave kad su se na nju toliko navikli i jo ive u zabludi i oni koji ih dvore, da im upravo ona daje snagu. S druge strane, povre za njih nikad nije bilo hrana ve samo njen nevani dodatak, a voe po slastica. Stoga ih se moe shvatiti ako i tako iznemogli uzmu i za doruak (kad ne bi trebali nita uzeti) koba sice, jaja ili sira sa krobnom hranom da se tom hra nom okrijepe", iako taj sastav nisu mogli ni kao mladi probaviti, a kamoli sad pod stare dane i tako sla bi. Oni se zaista nemoguem nadaju kad misle da e ih ta razvikana jaka hrana" izvui iz te slabosti koja ih je sputala i ni disat im ne da. Ta se bolest, dakle, oituje u tekom disanju i iskaljavanju te sline. A zato? Koji su me do sada paljivo pratili, uoili su da po stoji ista hrana koja organizam isti i ni najmanje ne prlja, i prljava koja ga svega neizbjeno zaprlja. I nji ma u to lako razjasniti. Kod tih starih posebno se krv uprlja od te prljave hrane. Od nje se nataloilo puno prljavtine i u pluima, a krvni sudovi, posebno kapi51

lare, skoro potpuno zaepili. 1 kako da umorno srce koje se i samo njom uprljalo, tjera tu prljavu krv kroz taj zaepljeni stroj! Samo s mukom. Zato je tlak kod tih bolesnika esto povien. Naravno da su taj filigran ski stroj - 100 trilijuna siunih stanica i milijardu i dvjesta milijuna uskih kapilara - ponajvie uprljali kemijski lijekovi, koje su svaki dan akom uzimali, i ne samo uprljali ve i otrovali, a prije svega eludac, jetru i bubrege. Zato se ti bolesnici neprestano tue onima koji ih dvore kako nemaju teka, eludac im ne radi i u ustima osjeaju gorinu. Oni su eto idui lini jom manjeg otpora radi uivanja u pogrenoj hrani, godinama, doslovno reeno, sasipali to smee u elu dac, i zar je sada udo to ga on vie ne podnosi! I ti su otrovi uprljali tako itav organizam, i kako e krv tei kroz njega?! A on bez njenog urednog protoka ne do biva dovoljno ni kisika ni hrane, i zato dode do tekog disanja i upravo smrtne iznemoglosti. Moda e ti itav ovaj prikaz, jer prvi put ita o tome, izgledati kao pria. Ali nije to pria ve gruba stvarnost koja se svaki dan deava starima, i to sasvim nepotrebno. I to se sve dogaa pred naim oima i to u ovom stoljeu civilizacije, i naalost sve vie. A kod puno tih starih, jer su im glavni organi i lijezde uglav nom zdravi, bilo bi tako lako otkloniti tu bolest tekog disanja i ivot im produiti i vie godina u dobrom zdravlju. I da su ti stari, koji se gue u vlastitoj prljavtini i u najveim mukama ekaju smrt, kojom sreom uzimali 52

itavog ivota najprirodniji lijek iz Boje ljekarne: voe i povre, ili bar preteno njega (80%), mjesto na vatri unitenu prljavu hranu i kemijske lijekove, nikad ne bi ni dolo do te bolesti. Ta bi im ista hrana uvijek drala krvotok i organizam savreno istim i u najbol jem redu. Od nje bi im krv bila tena, i puna vitamina, minerala i enzima, opskrbljivala bi itav organizam svime to mu je potrebno. Srce bi besprijekorno radi lo, a oni i pod stare dane kao i u mladosti nesmetano disali, gledali, sluali i hodali. U prirodi su sva bia uvijek zdrava i tih potekoa koje se javljaju kod starih ljudi nemaju ni pri koncu ivota. Majmuni ako imaju voa ive samo od njega i ipak su zdravi i imaju na pretek snage. 1 tako bi mogao biti i ovjek zdrav i jak samo od te hrane. Ali on hoe da sve uiva" dok jede. Njemu nije dosta ta jedno stavna hrana, potrebno mu je i meso, prljava krobna i mlijena hrana, i jaja puna otrova. I zar je udno stoje majmun koji se pokorava prirodnim zakonima bez li jenika i lijekova uvijek zdrav, a ovjek koji ih toliko kri, i pored lijekova uvijek bolestan, a posebno pod stare dane! Onom koji trai istinu o uzroku te bolesti guenja kod nas ljudi, i to je to sam o njoj rekao, sa svim dovoljno. Ipak, da bi te jo vie uvjerio, donosim ti ovo svoje iskustvo. Kako mije srce kaotino kucalo prije 40 go dina dok sam jeo prljavu hranu a posebno onu ivo tinjskog porijekla i pio lijekove. Jednom mi je lijenik rekao nakon pregleda daje na smrt umorno. A kako i 53

ne bi kad sam imao 95 kg (45 kg prljavtine). Danas u 73. godini, kad sam odstranio sav taj nepotrebni viak, ne znam gdje se nalazi i nije mi vie nikakav problem penjati se uzbrdo. Ali nisam doao do tog zdravlja uzi manjem tableta, ve kad sam se od vikao sve prljave hrane, poeo jesti samo voe i povre i svaki se dan brzo i energino etati po vie puta na dan. To doista nije zabavna pria za djecu, ve veoma vana uputa mladima i starima kako trebaju ivjeti da budu uvijek zdravi bez lijenika i njihovih lijekova. To to se meni dogodilo, injenica je u koju se moe i sam lako uvjeriti, ako sve to na sebi isproba. Treba "se samo slijepo drati te upute i prestati se trovati lije kovima i hranom od koje nastaje slina, te eerom i kolaima, ali i kavom, duhanom, pivom, i coca-colom. Boji su zakoni neumoljivi i koliko ih se budemo pridravali - toliko emo biti zdravi! Njihovo krenje osvetit e nam se, i to svima bez iznimke. Ali kako ljude uvjeriti u tetnost tih otrova i ljeko vitost ive hrane? Mogu donekle shvatiti da je ono, tko zna koliko staro pogreno miljenje, sad teko ispraviti i ljude odueviti za ovaj jednostavni lijek voe i povre. Ali ovo ne shvaam: zato ga se ne bi isprobalo bar kad bolest uzme maha i postane za ivot opasna? A tako je lako doi do zdravlja. Tim starima sasvim je dovoljno jednom na dan jesti. Uzeti deset dana iz meu 12 i 13 sati voa i povra pa nakon 20 minuta povra bez soli i ulja (sve skupa 500-700 grama) i od 54

te lagane hrane, jer u njoj nije nita na vatri uniteno, moe se kroz to vrijeme lijepo ivjeti, koju kilu prljav tine izgubiti i bez tekoa disati. Ukoliko bi eludac dobro radio, moe se poslije toga posta i dva put jesti i vie toga uzeti. Ali u poetku (prva tri dana) treba biti jako umjeren (ako treba dan ili dva i postiti i kroz to vrijeme samo vodu piti da se dobro ogladni) dok se or ganizam ne navikne. Veoma je lagana za probavu i jednako prikladna za djecu koja su tek dobila zubie. kao i stare koji su svoje ve davno pogubili jedui mrtvu hranu. Treba, razumije se, i sokove od nje nacijediti i piti uvijek samo svjee gutljaj po gutljaj. Od voa i povra i sokova nikad nitko nije umro niti se jo tee razbolio, ni postao rezistentan na tu hranu, kao to je to redovit sluaj pri uzimanju lijekova i loe hrane. Naravno da treba raunati s manjim teko ama prvih nekoliko tjedana dok se organizam od te prljavtine ne oisti i na novu hranu navikne. Kad je ienje naglo, treba ga usporiti, s tim to e se dan ili dva postiti ili piti samo vodu, ili u te dane manje je sti. Ali te su tekoe, o kojima sam ve opirno govo rio, neznatne i lako podnosive, i u usporedbi s tekim guenjem, neusporedivo lake. A zato bi se poslije ge neralnog ienja uivalo u nesluenom zdravlju. Kako nam je esto u ivotu istina blizu - a mi daleko od nje! Znam da nije lako pod stare dane mijenjati svoje okamenjeno miljenje i na preac povjerovati da se moe ivjeti samo od voa i povra i sokova od te hra55

ne. Meutim, to smeta - kao to rekoh - to probati pa se za samo desetak dana na sebi uvjeriti, kako je sve to upravo tako kao to sam napisao. Ali ba je u toj probi tekoa. Otac i majka su mi umrli od te bolesti guenja. Kako mije bilo muno gledati ih gdje se gue u toj sli ni i kako je esto moraju ispljuvati. I zato sam se toli ko trudio da ih odvratim od te prljave hrane i nagovorim da jedu istu: voe i povre i piju sokove od nje ne bi li ih ona tako ista isprala da jo koju godi nu poive. Ali nisam uspio. Prvotni utjecaji uvjerljivi je su na njih djelovali i bili im prihvatljiviji. I naalost oboje su prijevremeno u velikoj patnji umrli, zapravo, uguili su se u toj slini. Ti stari zaista slie utopljeniku koji se hvata za slamku koja ga nikako spasiti ne moe. I dalje e se, naime, radije drati loe hrane i tableta, nego ispro bati s voem i povrem i sokovima od te hrane - tim jedinim ispravnim lijekom iz Boje ljekarne kojim se ovjek oduvijek lijeio - ali zato i u tekim mukama u vlastitoj prljavtini guiti i na koncu uguiti. Koliko ljudi znaju biti tvrdoglavi! Trebat e jo puno vremena da ljudi shvate da zdravlje ne mogu oekivati iz ljekarne, ve ga moraju sami izboriti, razumno ivei i opsluujui Boje za kone, a posebno one koji se odnose na post i hranu. Zato, bolesnici, nadam se da ete itajui ove stra nice vama posveene shvatiti da sam ih napisao da 56

vama u vaoj nevolji i osamljenosti pomognem, i po sluiti se ovim uputama da poboljate zdravlje. Znam da vam nije lako promijeniti najprije vae tko zna ko liko staro miljenje kako su kruh, krumpir, mlijeni proizvodi, kolai, a pogotovo kulin i kobasica zdrava i snana hrana. Jo je tee pobijediti ak iz djetinjstva navike na tu lou hranu. Ali probajte pa ete se za samo nekoliko dana uvjeriti da sam vas na dobro upu tio. A svi oni koji vas nagovaraju na slinastu i prema im hranu i nude vam je, i pogotovo otrovne i gorke lijekove - na zlo vas nagovaraju i u grob pouruju. Razumljivo da trebale imati na umu daje svaki po etak teak pa i taj sa sirovom hranom. Sjeam se kad sam oca nekako uvjerio da e ga ta hrana izlijeiti i osloboditi muka i kupio mu slatkih kruaka, kako ih je nekoliko jednu za drugom pojeo i kako su mu prijale vie nego omiljena kobasica. Ukratko: protiv bolesti se morate ustrajno boriti dok je ne pobijedite. Ljepljiva i ogavna slina se itava ivota skupljala i to svugdje po tijelu i preplavila vas, i na koncu za guu epala i poela nemilosrdno daviti, dok za sve vae pogreke u vezi s hranom ne platite ra una najveom moguom cijenom - mukama i vlasti tim ivotom. Zato je ne moete za nekoliko dana odstraniti. Tre bat e mjeseci, a moda i dvije tri godine, dok je stvrdnutu kao tutkal kiseline iz voa i povra otope i potjeraju. Razumljivo da se ne smije uzeti ni zalogaj slanine, ljepljive i unitene hrane prilikom tog lijee57

nja, ako ga se eli dobro izvesti i taj proces ienja zorno na sebi doivjeti, jo bi gore bilo na staru se hra nu ienja vratiti. Ali zato ete se s voem i povrem i sokovima od te hrane svaki dan ljepe i mlae osje ati. Jo je bolje ako majka navikne dijete na ivu hranu im ga odbije od mlijeka, tako kad odraste da bolest nikad i ne doivi i ne padne na tue ruke. Ljudska je ljubav - koliko god pojedinih bila velikoduna - ogra niena. Na koncu: kojim pravom druge muiti oko svoga zdravlja, kad ga sami moemo sve do smrti sa uvati. Istina, o nekim mije stvarima bilo teko pisati, kao na primjer, o radu stanica i lijezda s. unutarnjim luenjem, sloenosti mozga i njegovom radu, savre nosti pojedinih organa u naem tijelu, jer to sve nadi lazi nau spoznajnu mo i samo je Bogu Stvoritelju poznato. Stoga i ne tvrdim daje sve ba tako kako sam napisao kad je rije o tome. Ali na nau sreu to poz navanje savrenosti naeg tijela nije nam ni neophod no, ono e i bez toga savreno funkcionirati ako je zdravo. U bitnom se ipak nisam prevario.. Na jedini lijek koji sve bolesti indirektno lijei i organizam hrani i daje mu materijal za izgradnju jest voe i povre i so kovi od te hrane. A bolesti nisu nita drugo do nagomi lana prljavtina u naem tijelu od prljave hrane. I kad se u njemu prekomjerno nagomila, tad nas ono pone boljeti. 58

Takoer je istina da tu prljavtinu u naem tijelu moe otopiti i iz njega protjerati samo voe i povre, naravno pod uvjetom da se potpuno prekine s prlja vom hranom. Proces ienja moe poremetiti i samo mala koliina slane na vatri unitene hrane. I ako iz ove knjige naui da su tvoje stanice tvoji jedini lijenici koji te znaju i mogu izlijeiti, druge ne treba traiti. Evo, to je sve to treba znati o zdravlju i bolesti. I to je - vjeruj mi - sto-posto istina koju moe provje ravati! Ali ako i dalje u to sumnja, od volje ti bilo! Voe daje neiscrpnu snagu 25. 07. 1999. penjao sam se s jednim prijateljem na brdo visoko 2200 metara, iznad alpskog gradia Hermagora u Austriji. Kolima smo doli do pod vrh, a onda smo se penjali pjeice, prema procijeni moga su putnika, 600 metara - dva sata na sami vrh. I sam se sebi nisam mogao nauditi otkud mi tolika snaga i ak sam na poetku uspinjanja sumnjao da e mi uspjeti popeti se do kria. Jer, davno je to bilo, jo prije 50 go dina, kad sam se kao student tjedno penjao s jo jed nim takvim planinskim zanesenjakom na Trebevi iznad grada Sarajeva. Ali na moje iznenaenje popeo sam se i to bez imalo umora, i tako se dobro osjeao, da sam se mogao jo penjati. Iako je to bio ljetni dan. nisam prolio ni kap znoja. I kad se tome doda da sam prije toga dva dana postio i nita nisam jeo i zaboravio 59

se prije penjanja napiti vode, morao sam se jo vie uditi i pitati kako sam se mogao uspeti u mojoj 67. godini ivota? Na vrhu sam zatekao mlade brane parove s njiho vom djecom. I oni su se divili kako sam se ovako mrav, bez tapa, uspeo i znatieljno su me pitali ot kud mi tolika snaga? Tad sam im priao da se zadnjih osam godina trudim da jedem samo voe i povre i upravo mi ono, a posebno voni eer, daje tu snagu. Ba se tu moglo kao na dlanu vidjeti kako je zdrava ta moja jednostavna iva hrana, a kako je bezvrijedna njihova na vatri unitena, a posebno meso kojeg su prije uspinjanja dobro zaloili da bi izdrali. Ti mladi ljudi bili su znojni i potpuno iscrpljeni. A kako i ne bi kad su svi odreda nosili po 20-30-40 kilograma vie. Njihovo tijelo - taj savreni stroj - bilo je ve potpuno zaprljano, a njihovi miii satkani od mrtvog" mate rijala, i zar je onda udno to su ih tako loe nosili i to su se toliko umorili? Nikome od njih nije bilo taj as ni na kraj pameti da bilo to kae protiv ive hrane, ili hvali mrtvu, a pogotovo meso. Sve do tad bili su vrsto uvjereni da se od mesa dobije mnogo vie sna ge nego od voa i povra. Ali upravo tu na vrhu brda postalo im je kristalno jasno da su ivjeli u tekoj za bludi. Ta istina o koristi ive hrane i njenoj prednosti nad mrtvom, postala im je tako oita, da ih uope ni sam imao potrebe u nju uvjeravati. ak je i moj prati lac, koji rado jede meso i nije dotad skoro nita drao

do voa, promijenio svoje miljenje i sutradan je ku pio i pojeo dvije banane, to nije nikad prije uradio. Ta pria o napornom uspinjanju nije jo zavrena. Sutradan sam se penjao na drugo brdo da provjerim koliko su mi se miii umorili. I na svoju radost, mo gao sam ustanoviti: penjanje prethodnog dana nije za njih predstavljalo ni najmanju tekou, i nakon no nog odmora bili su orni za nove napore.

Voe je dakle neusporedivo bolja hrana od mesa Ta zdrava prirodna hrana ini otpornim itav orga nizam prema bolestima; ini ga izdrivim i daje mu neiscrpnu snagu. Zato bih ti preporuio da dobro prostudira moje svjedoenje i sve na sebi isproba pa se brzo uvjeri, kako sam ti rekao veliku istinu. Izalo je na naem jeziku vie knjiga o zdravlju na temelju pri rodne prehrane voem i povrem u Knjinici U PF, akovo: Sokovi od svjeeg voa i povra" (Dr Nor man W. Walker), Svakodnevno svjee salate odravaju vae zdravlje" (Dr Norman W. Walker), I vi moete postati puno mladi" (Dr Norman W. Wal ker), Postom do zdravlja" (Prof. Arnold Eliret), Pri jesna hrana umjesto kuhane" (Helmut Wandmaker), Zdrava prehrana djece" (Urs Hochstrasser) i dr. Pre poruio bih svakomu da proita te knjige. Njihova brojna izdanja na engleskom i njemakom najbolja su preporuka. 61

60

Bog nas je stvorio ne zato to smo mu bili potrebni ve iz iste ljubavi. A kako je ta Boja ljubav ista! Samo je ona slobodna od primjesa i najmanje sebino sti, dok je ljubav kod nas ljudi redovito pomijeana sa sebinim interesima. Ruski filozof Nikolaj Berajev kae: Prava ljubav je rijedak cvijet!" a ja bili rekao: samo je Boja ljubav, prava ljubav! Stoga moramo uvijek cijeniti tu neizmjernu i nesebinu ljubav i biti Bogu zahvalni to nas je pozvao u ivot! Bog je htio da se zajedno s njime veselimo na ovom i drugom svi jetu. Budui je Bog u svojoj biti savreno bie, mogao je i nas stvoriti samo zdravima i bez i jednog nedostat ka. I zato je na poetku naeg ivota funkcionirala savreno svaka stanica. itav je organizam zraio zdravljem i bili smo imuni od svake bolesti. I Boja je volja da itavog ivota budemo tako zdravi i uvijek se radujemo ivotu i zdravlju. Jer kakav bi Bog bio na nebeski Otac, kad bi nam slao bolesti da nas njima mui. Takvo to ne smijemo ni pomisliti o njemu koji je sama ljubav i dobrota. Bolesti nam prouzrokuje net ko drugi ili mi sami.

dana od nje prilino trpjeti. Od te prljavtine sav bi otekao, i sve dok se taj otok ne bi povukao i onih kilo grama, koje bi na brzinu dobio, oslobodio, osjeao bi bolove. Vei dio te prljavtine brzo bi te napustio, ali zadnja 2-3 kilograma morao bi moda i mjesecima odstranjivati. To sam na sebi etiri puta doivio pa ti zato tako potanko opisujem. Zato shvati to moje upo zorenje krajnje ozbiljno! Ako bi ti se ipak to kojim sluajem dogodilo, tad bi se na sebi uvjerio kolika je ta na vatri unitena hrana, koju danas manje-vie svi jedu, prljava i kako stvarno od nje nastaju sve bolesti. I tad bi ti bilo kao na dtanu jasno kako bolesti u naem tijelu nisu nita drugo doli prljavtina od hrane koja je na vatri unitena. Posebno bi osjetio kako je kobno za nae zdravlje jesti meso. Od njega se, naime, stvara mokrana kiselina koja se onda u tijelu kristalizira, a posebno u miiima, i tad ti kristali jezivo na sve strane bodu, ba kao da ti je net ko nazabadao bezbroj trnia. Ali najbolje e uraditi da se poslui mojim iskustvom. Sve sam, dakle, to na sebi doivio pa ti ovako zor no opisujem da se ui na mome iskustvu. Ja sam se prvi put nehotice nakon punili 14 mjeseci vratio na slanu hranu. Najednom dugom putovanju poelo mi se u kolima drijemati i zato sam se svratio u restoran i uzeo salate za koju mije reeno da nije posoljena, ne bi li se njome razdrijemao. Ali ipak jedan dio te salate bio je posoljen. I im je sol ponovo dola u moja oi ena usta i oieni organizam, dolo je do bolesti.
V

Cisti organizam ne podnosi prljavu hranu! Mora i ovo znati: kad se jednom odvikne slane hrane, organizam ti nee nikako vie podnositi tu hranu. Ona bi te, kad bi je ponovo poeo jesti, za samo desetak dana potpuno zaprljala, tako da bi s njom, htio ne htio, morao prekinuti. I tu bi onda prljavtinu morao mjesecima izgoniti i jedan mjesec 62

63

Zato se uvaj slanih jela kad ih se jednom odvikne i nipoto ih vie ne uzimaj. Ona e te sunovratiti na pogrenu hranu od koje e ti se sve one prijanje bole sti vratiti. A im ti se vrati elja prilikom procesa i enja - koji e trajati 2-3 godine - da se vrati na slanu hranu, prekini s voem nekoliko dana ili tjedana ili ak dan-dva posti dok te elja ne prestane progoniti. Mora takoer znati da se tvoj organizam prezasitio tom prljavom hranom i nikako je vie ne podnosi. Po gotovo je nee podnositi kad ga jednom voem i pov rem oisti. Ali nema ni potrebe da se vraa na nju od koje si toliko trpio. S voem i povrem bit e pot puno zadovoljan. Uivaj u zdravlju a ne u pogrenim jelima! Upamti: im pone jesti samo voe i povre, sve e te bolesti napustiti uslijed obilja tih prirodnih anti biotika. Shvati: i mi ljudi ukoliko elimo biti zdravi, moramo jesti samo onu hranu koju nam je Stvoritelj predvidio - ili emo se jednoga dana od pogrene ne izbjeno razboljeti. Moramo i ovo znati: prirodne zakone nita ne zani maju nae pogrene navike. Nae pogreke u vezi s hranom zbrajat e matematikom preciznou i nijed nu nam nee oprostiti. Zato je kobno za djecu kad ih majka naui na pogrenu hranu, mjesto na ispravnu: voe i povre. Vee im zlo sigurno nije mogla priiniti i gore napakostiti. Na sreu ta se pogreka - iako s mukom - da ispraviti. 1 stoje se prije ispravi - utoliko bolje. Dakle, djeca ne batine od roditelja bolesti ve 64

samo loe navike. Ako ih je mati hranila slanom krobnom hranom koja je na vatri unitena, moe se dogoditi da budu sklona kad odrastu prema eernoj bolesti, i ne samo njoj ve i drugima. I ovo znaj: mnogo je bolje da ispravimo svoje po grene navike ili jo bolje da se na njih ni ne nauimo, nego pokuamo mijenjati nepromjenjive prirodne za kone! A od svega je najvanije da znamo: prirodni su za-' koni neumoljivi i vrijede za sva bia, pa tako i nas lju de! Kad bismo ee razmiljali o savrenosti Bojih zakona kao i strogoj dunosti da im se pokoravamo, i bolje poznavali sloenost i savrenost organizma, to bi nas poticalo da uvamo taj stroj u to boljem zdrav stvenom stanju i tako izbjegnemo bolest. To bi nas ujedno sauvalo i od lijenika i od otrovnih lijekova. Zato ti jo jednom ponavljam: najsigurniji put do eli nog zdravlja jest biti cijeloga ivota vlastiti lijenik i savreno se pokoravati prirodnim Bojim zakonima. Zato koji put trnu pojedini dijelovi tijela? Kad pojedini dijelovi tijela trnu, znak je da cirkula cija krvi nije u redu. Imam prijatelja koji mi se tuio da mu sve vie noge trnu i zebu i ima tvrdu stolicu tako da svako jutro mora popiti 2-3 litre vode da bi je nekako odrao U redu. Ali upravo od te prljave vode pune mrtvog kalcija, kao i prljave hrane i lijekova, na65

stale su mu i te tekoe u nogama. Taj mu se kalcij nataloio u krvnim sudovima i zaepio ih, pogotovo siune kapilare, i kako e sad krv teno cirkulirati kroz tijelo? Kad sam mu spomenuo kako bi mogao voem i povrem oistiti krvne sudove i itavo tijelo i samo na taj nain popraviti cirkulaciju krvi i stolicu, odbio je. Jer, kako da se odree mesa, suhe kobasice, tjestenine i krumpira? I na koncu: u ovaj lijek koji sam mu pre poruio, i ne vjeruje jer za njega tek sad u svojoj dubo koj starosti uje. I zato e i dalje ustrajati pri prljavoj hrani i lijekovima i zagaenom vodom odravati stoli cu, ali e ga zato i te bolesti i dalje muiti i to sve vie. A ti brojni lijekovi, bolje reeno, pravi otrov, kojih je svake godine sve vie, otro vat e mu sve ivo, a prije svega krv i eludac. Ali njemu se nije toliko ni uditi to tako teko mijenja miljenje. U toj njegovoj staro sti nije ga lako ni promijeniti. Sve to to sam do sada rekao, govori ti kako nanije istina o zdravlju blizu. Ali koja korist kad smo mi da lekovod nje. A zato? Zato jer nam nikad nitko nije re kao to trebamo, a to ne smijemo jesti. Nitko nam nije rekao da su meso, mlijeni proizvodi, jaja i na va tri unitena krobna hrana (tjestenina i krumpiri) i svi zaini, a prije svih sol - pravi pravcati otrovi u naem organizmu i upravo oni uzrok svih naih bolesti. esto ujemo kako nanije sol u manjoj koliini potrebna i kako emo bez joda u njoj dobiti guu. Sva stvorenja u 66

prirodi ive bez nje, samo ovjek koji je isto tako mili june godina ivio, sad vie ne moe. Kakva zabluda, i koliko ljude stoji zdravlja, i kad e je se osloboditi? Kad e jednom doznati to trebaju jesti, a to nipoto ne smiju. Pa to lijenicima ne bi bilo uope teko ispi tati to je naa hrana i onda nas sve u tome pouiti? Zato to djeca ne bi doznala od svojih roditelja ili u koli, i zar postoji za njih neto, stoje potrebnije i ko risnije nauiti? Upravo o zdravlju ovisi naa srea u ivotu. Od poznavanja matematike ili povijesti nema mo ni izdaleka koristi kao od tog znanja o zdravlju. Stoga bi pouka o zdravlju trebala biti prvi i najvaniji predmet u koli, pogotovo danas kad se ljude u toj stvari toliko zavodi i pogreno ui. kola je ujedno je dina prigoda da se o njemu neto naui, i to dok su dje ca jo zdrava. Na koji nain saznaju ljudi danas neto korisno o zdravlju? Redovito sluajno kao i ja. Ti si iz toga doz nao istina, svugdje ju propovijedaj. A najprije svojini primjerom pokai, kako se bez prljave hrane i jo prljavije soli moe ivjeti. Prirodni antibiotici ili cijepljenje? Dok je govor o zdravoj hrani koju je Bog predvidio da jedemo i koja savreno odgovara potrebama naeg tijela, evo to sam nedavno gledao na televiziji. Prim jer je veoma pouan i svje, zato moe puno iz njega nauiti, ako ti je stalo do istine i svim je srcem trai. 67

Bio je govor o potrebi cijepljenja protiv zaraznih bolesti, ali i tekim bolestima koje mogu od toga na stati. Od otrova, koji se prilikom cijepljenja unosi u organizam, mogu posebno nastradati jetra i mozak. Ipak izgleda daje najea i najopasnija upala jetre, zvana hepatitis". A od nje se esto dobije smrtonosna bolest rak. U dvorani je bila pozvana ena koja je od cijeplje nja dobila tu bolest i jedva se nakon dugog lijeenja izlijeila i to prirodnom hranom i sokovima od nje. Bili su pozvani i roditelji s djetetom koje je od tog ci jepljenja dobilo upalu mozga i od te teke upale posta lo trajno imbecilno. Trebalo je samo vidjeti roditelje koliko su se ljutili na lijenike, koji ne upozoravaju ljude i na loe posljedice koje mogu nastati od toga. Lijenik, koji je takoer bio pozvan i upravo je spe cijalist za to cijepljenje, upotrijebio je svu svoju logi ku da bi dokazao kako je danas cijepljenje neophodno ovjeku, jer jedini on neki put prenosi opasne viruse i zarazne bakterije i na druge. Tvrdio je i kako se do sad to cijepljenje pokazalo u veini sluajeva kao veoma uspjena preventivna mjera i lijek protiv mnogih za raznih bolesti, a posebno prehlada. Na koncu je voditelj emisije doveo na pozornicu i postariju seljanku da pokae prisutnima u dvorani, ali i nama koji smo gledali na malim ekranima, kako ona pojaava svoj imuni sustav protiv svih bolesti pa i za raznih, i protiv gripe i prehlada, bez kemijskih lijeko va i cijepljenja. I ta je priprosta seljanka, dobio sam 68

dojam, pametnija od mnogih strunjaka. Posegnula je za lijekom koji je Bog nudio ljudima u prirodi miliju ne godina kad nije bilo ni lijenika ni ljekarni ni lije kova: posegnula je za voem i povrem. Pred njom su na stolu bile dvije jabuke, dvije glavice crvenog luka, jedna staklenka puna meda. nekoliko cikli i mrkvi ije dan razrezan crveni grejpfrut. Nacijedila je, ako sam dobro razumio, i bocu soka od zovinih bobica. Pripre mila je ijedan posebni sirup: nacijedila je sok od dvije glavice luka, u njega je stavila nekoliko lica meda i to je ulila u bocu. I tog sirupa treba, prema njezinom iskustvu, piti svaki dan po jednu aicu, pojesti dvije jabuke, ili grejpfrut, pa je iskljuena svaka mogunost da se dobije groznica ili bilo kakva bolest pa i zarazna. Ona je vrsto uvjerena daje uzimanje sintetskih anti biotika iz ljekarne sasvim nepotrebno dok se redovito i u izobilju uzimaju ti prirodni iz voa i povra. Dok su prisutni u dvorani napeto sluali, nepresta no su joj pljeskali i na taj nain odobravali to njezino prirodno lijeenje. I ona je taj pljesak opravdano za sluila, iako ni jednog dana nije studirala medicinu niti je imala doktorsku titulu i diplomu. Na njezinom profinjenom licu moglo se vidjet daje krajnje iskrena i dobronamjerna i nije joj ni na kraj pameti da nekog zavede i tim prirodnim lijekovima otruje i na njemu zaradi. ak to vie, obeala je da e svima koji joj se obrate za savjet, pomoi koliko god bude mogla i zna la. 69

Bila je to, kratko reeno: borba za prirodni lijek. I svi su se prisutni u dvorani opredijelili za istinu te se ljanke. Samo teta to nepismene ali itekako pametne seljanke imaju pravo doi moda jednom u 10 godina na televiziju i rei ljudima istinu! Njihovi su recepti i suvie jednostavni i lijekovi jeftini i usto uspjeni pa zato opasni, jer se na njima ne moe zaraditi. I stoga dananjoj komercijalizciji, kojom se toliko eli obo gatiti, takve reklame nikako ne idu u prilog i zato ne maju mjesta na televiziji. Vratimo se baki jer nam ona zaista ima puno pa metnoga rei! Ti njezini prirodni lijekovi prepuni pri rodnih antibiotika, crveno i plavo obojeni - to je posebno naglasila - i to njeno jednostavno izlaganje, tako su uvjerljivo djelovali na sve prisutne u dvorani, da su svi bili na njenoj strani. Svi su bili duboko uvje reni, kako od tih prirodnih lijekova koje nam je Bog pripremio - za razliku od onih sintetskih koje je ogra nieni ovjek proizveo - nikog nee zaboljeti glava niti bilo to drugo. I do tog uvjerenja bilo mi je lako doi jer, kako bi premudri Bog koji je sama dobrota i ljubav, mogao nama, svojoj djeci, pruiti neto to bi nas moglo otrovati? Isus nas ui u svojoj Radosnoj vi jesti da je to apsolutno nemogue! Kako sam ja reagirao? Bio sam presretan! A kako i ne bih kad je konano i preko televizije dola do ljudi toliko vana istina o 70

zdravlju, i jo tako uvjerljivo trijumfirala. Bila je to zaista pouna emisija, ali samo onima koji svim srcem trae tu istinu. Ipak bih jednu stvar ispravio kod te inteligentne seljanke. Ja nikad ne pijem toga sirupa s alkoholom ve jednostavno jedem voe i povre, i ve sam punih 25 godina bez cjepiva i sintetikih antibiotika, uvijek zdrav i nikad nemam groznice, ni hunjavice, ni bilo kakve druge unutarnje bolesti. Ostale su samo one koje sam zadobio fizikim povredama. Neki su mi se dijelovi tijela premrzli, dok sam bio jo mlad, i onda sam ih pokuao parom izlijeiti. Ali, kako je bila prevrua, jo je vie te dijelove otetila. Inae sam u 73. zdrav kao nikad. Da bih u tim oteenim dijelovima popravio krvo tok, najprije operem na pipi ruke u vrlo toploj vodi. Zatim smoim dlanove u mlakoj, a u zadnje vrijeme sve hladnijoj, i njima na brzinu operem itavo tijelo i glavu. Poslije toga perem takoer na pipi najprije jed nu nogu do koljena u dobro toploj vodi i posuim je. pa zatim drugu. To pranje traje kratko. Njim se opere prljavtina koja se nakupi ba na tim ekstremnim dije lovima. Njim se i itavo tijelo stopli, svi krvni sudovi proire i tad se do sljedeeg jutra osjeam kako mi krvotok savreno radi, to prije toga pranja nije bio sluaj. Tim se pranjem pomogne i radu srca i itavog tijela. 71

Evo, tako ja poboljam svoju cirkulaciju, a tako moe i ti. I jo ako hrabro odbaci svu slanu na vatri unitenu hranu koja ti je i zaustavila krvotok, i uzme samo voe i povre, hranu koja e ti proistiti i krv i krvne sudove ili bar preteno nju (4 petine), to je pre sudno - taj e ti prirodni lijek uljepati ivot, a moda i spasiti. Ako bi pak poslije pranja prehladio noge, tre ba ga obustaviti i dobro provjeriti uzrok neuspjeha, pa ga otkloniti, i to sve moda drugaije i opreznije iz vesti. Dakle, s vodom se mora uvijek biti veoma oprezan da ne bi ispalo gore. Treba, naime, paziti da se hlad nom vodom za vrijeme pranja ne prehladi, a poslije pranja toplom mogao bi se prehladiti ako bi se zadravao na hladnom podu ili u hladnoj prostoriji. Zato je dobro poslije pranja proetati se 15 minuta brzo i energino da se tijelo i iznutra ugrije, ili cirkula ciju poboljavati samo brzim kretanjem i voem i povrem. Pri svakom lijeenju treba biti strpljiv pa tako i ovom. Tijelo a posebno krvni sudovi koji su se skoro potpuno zaepili trebaju vremena dok se isperu i pro ire. Ali dan za danom, za godinu dana bolest loe cir kulacije mora ieznuti. To se pranje moe izvesti i krpom, ona jo bolje pere. Ali kad se njome pere, treba biti veoma oprezan s hladnom vodom da se ne prehla de povrinski ivci i ne doe do upale. Ako bi se to do godilo, treba se jednom ili dvaput ispariti 20 minuta u kadi punoj tople vode. U poetku je preporuljivi je 72

prati se dlanovima. Tad sigurno nee doi do prehla de. Krpom ili spuvom mogu se prati samo oni koji su ve dobro ovrsnuli. Lijeenje vodom svima je pogodno Tako bi mogli raditi svi koji imaju lou eirkulaciju a posebno stariji. Mjesto da piju redergine neka svaki dan dobro operu ruke i noge, i tim pranjem na vrijeme ponu dok bolest nije uhvatila maha. Vano je oprati i noge i ruke da bi se uspostavila cirkulacija. Znam osobu koja je godinama pila spomenute lije kove i sad joj nita vie ne pomau tako da su joj noge i ruke hladne kao ledenice. I stoje najgore: na taj e se nain sve vie prljati itavo tijelo a posebno mozak od ega e nastati skleroza, i tako sve vie koiti po ivot vaan rad krvotoka, dok ga tim prljanjem potpuno ne zaustavi. Ja ovo pranje i tijela i nogu radim na pipi u toplim lapama da noge ne prehladim. Prilikom pranja tijela malo e se vode proliti po podu ali to je lako krpom obrisati. Past e koja kap i na lape ali osuit e se. Pranje nogu moe se izvesti i u dubljoj i veoj plasti noj posudi. Vano je da traje samo dok je voda dobro topla. Poslije toga bilo bi korisno - kako rekoh - brzo i energino hodati ili lei u krevet de se noge i ruke do bro stople te proradi zamrla cirkulacija. To se pranje, ako je potrebno, moe jo jednom u danu ponoviti. Naveer nije dobro prati se toplom vodom radi spa73

vanja. Proirit e se krvni sudovi na sljepoonicama pa e se teko zaspati. Koliko god je taj lijek jednostavan, toliko je i uspjean. Treba ga samo isprobati pa se na vlastitim nogama i rukama uvjeriti daje sve upravo tako. Sve te tekoe u vezi s loom cirkulacijom trpjeti kod tople vode - zaista neshvatljivo. 1 na koncu najvanije upozorenje. Kad se uzima samo ista hrana voe i povre, i ni zalogaja one prlja ve na vatri unitene i ni jedna tableta iz ljekarne, tad do slabe cirkulacije krvi ne moe ni doi. U tom slua ju bit e uvijek isti i krv i krvni sudovi i itavo tijelo sve do siunih stanica. I jo ako se svako jutro obavi tjelovjeba i pranje itavog tijela tako kako sam opi sao, i proeta energino i brzo na istom zraku dvaput ili triput na dan, tad sve mora uvijek besprijekorno ra diti.

sebe proi. Radije se pokuaj smiriti i opustiti i onda se upitaj to si pogreno jeo i pio, ili radio? Najei uzrok glavobolje jesu: meso, premasna hrana, kava, crni aj, coca-cola, alkoholna pia napravljena od ke mikalija, lijekovi iz ljekarne, okolada, zastarjeli ko lai, patete, eer, bomboni, ljepljiva i koncentrirana hrana koja ti je uprljala crijeva i nikako im ne doputa da se oiste... i tko bi tako sve na brzinu sve izbrojao ime se danas ljudi truju i prljaju, pa ih od toga boli glava. Te otrove uzimati i dobro se osjeati ravno je udu. 1 tako se trebamo pitati koliko ih ljudski organi zam tako dugo podnosi i s njima na kraj izlazi? Zato kad te zaboli glava, provjeri sam kako ti radi probava? Daje nisi preopteretio mesom, prekomjer nom i suvie masnom; da nisi pogreno sastavio hra nu, na primjer, meso sa krobom; da ti nisu prljavi jednjak i eludac, ili crijeva ako si jeo hranu u kojoj je celuloza na vatri unitena, i usto puna ljepila kao stoje to sluaj sa krobnom hranom. Ii lijeniku i od njega traiti pomo, a i dalje jesti tu na vatri unitenu i ljep ljivu hranu, zaista je neshvatljivo. Bezumnosl kojoj nema ravne. Evo, to su najei uzroci glavobolje pa i one naj tee koja se zove migrena. Ako te ona mui, znak je da ti je probavni sustav preko svake mjere zaprljan i tre ba ga to prije od ulaza do izlaza oistiti, ali nipoto proiavajuim sredstvima iz ljekarne, ve uvijek samo postom i svjeom hranom - pa e ta bolest za samo nekoliko dana ili tjedana netragom ieznuti. 75

Kako lijeiti glavobolju? Zar nisi i sam svaki put kad si uzimao lijek, osjetio gorinu u ustima? I kao to su taj otrov osjetila tvoja usta, tako gaje osjetio itav organizam, svaka stanica, a posebno jetra koja gaje morala koliko-toliko neutra lizirati, i uz nju njeni bubrezi. I zar ta gorina koju si osjetio u ustima nije znak da ti organizam taj otrov uope ne podnosi? Stoga, kad te zaboli glava, ne uzimaj nipoto lijek da ublai bolove, ve se malo strpi. Bolovi e sami od 74

Naravno, eli li je se potpuno osloboditi, ne bi smio vie jesti prljavu i na vatri unitenu hranu, ve samo istu: voe i povre. Kako izlijeiti upalu prostate? I upaljenu prostatu lako je izlijeiti. Da bi ustano vio od ega su ti te tegobe u njoj nastale, mora oba vezno pripaziti na hranu koju jede. Neto ti od toga ne odgovara. Naroito pazi koliko ti krobna hrana prlja tu osjetljivu i zagonetnu lijezdu! O tome sam ti ve vie puta govorio, ali sve se bojim da to nisi oz biljno shvatio, jer ti nije ba lako povjerovati i odrei se te hrane. Takoer sam ti rekao da ti je uzaludno i dalje jesti tu hranu, i traiti pomo kod lijenika. Pri rodni zakoni nee imati nikakve samilosti prema tvom neloginom ponaanju. Iz svog ti iskustva mogu rei da sam vie puta imao upalu prostate i veoma mije dobro poznato kako na stane. Svaki put sam je dobio samo od krobne i na va tri unitene hrane (tjestenine i krumpira) ili prekomjerne upotrebe ljutih paprika. Kad je zaprlja ta prljava hrana s jakim zainima zainjena i k tome do bro zamaena, tad organizam, slikovito reeno, po gotovo ako se jelo meso (ono izaziva sve upale), naloi vatru u njoj, da tu prljavtinu spali i bakterije je pojedu. Dakle organizam se ponaa zaista pametno, kad eli tu osjetljivu lijezdu rijeiti od te opasne prljavtine. 76

Taje vatra u prostati - i bilo gdje u organizmu - po trebna ako je ve dolo do te prljavtine. I da nije, zar bije organizam naloio? Lijenika zbunjuje ta upala i strae ga bakterije i zato nastoji ijedno i drugo to pri je ukloniti i bolove smiriti. A ustvari treba ukloniti: samo tu prljavu hranu i prljavtinu od koje se zaprlja i sve e biti u redu. Kako sam seja rijeio tih upala? Prestao sam jesti prljavu hranu i uzimao samo voe i povre, i akutna je upala iezla za tri-etiri dana, bez-sintetskih antibio tika. Prirodni antibiotici u vou i povru nita ti nee otrovati ve naprotiv sve oistiti i izlijeiti, pod uvje tom da jede samo ivu hranu. Dakle kad doe do upale prostate ili mokranog mjehura, ne uzimaj kemijske antibiotike ve samo pri rodne. A najbolje bi uradio kad bi odmah preao na ivu hranu i ostavio svu onu prljavu, a posebno krob nu i meso pa i ribu. Tad sigurno nikad ni ne bi dolo do upale. U sokovima od voa i povra ne mogu se bakte rije razmnoavati, a nemaju ni potrebe. Pripazi i na druga jela! Sad bih ti elio skrenuti panju na druga jela koja isto tako tete tim organima, a ti nisi primijetio. Moda si jeo jako zainjenu hranu ili feferone i inae ljute paprike, previe luka ili si predugo jeo rajice iju jaku oksalnu kiselinu prostata ne podnosi predu go, i moda je sve to i previe nadraivalo te njene i 77

veoma osjetljive organe. To sve moe i bez lijenika na sebi provjeriti. Ako te organe bude i dalje prljao i tim prejakim zainima nadraivao, sigurno e se jed nog dana od njih razboljeti. Pogledaj koliko danas lju di boluje na tim organima i trae pomo kod lijenika. To ti sve govorim iz vlastitog iskustva, jer kako bih inae to znao. Ako si imao operaciju ui, tad ti ona nee moi sve probavljati i zato mora bili oprezan. Pogotovo je tad teko za probavu meso, premasna hrana i nezrelo voe, ali i limunasto: limun, narane i grejpfrut. Me utim, kad bi potpuno preao na ivu hranu, eludac bi nakon nekoliko mjeseci potpuno ozdravio, da bi sve vrste voe i povra s lakoom podnosio. Pazi samo da je zrelo (puno eera) i nije promrzlo. Mora, oito je, sve na sebi ispitati i sve to ti pri inja tekoe, koliko god ti bilo drago, odmah odstrani ti. I budi uvjeren, li e se navedeni organi za samo nekoliko dana ili tjedana i bez lijenika i lijekova smi riti i neprimjetno ozdraviti. Ti prirodni antibiotici iz voa i povra, sve e to bezbolno oistiti i srediti lako da e se samo uditi kako su ljekoviti. Tu sam njiho vu ljekovitost bezbroj puta doivio na sebi, pa nema razloga daje i ti ne doivi. Naravno da pri lijeenju tom ivom hranom, treba potpuno odstraniti onu na vatri unitenu - a posebno krobnu i ivotinjskog po rijekla (meso, mlijeno, jaja i ribu) - i vie joj se ne vraati, ukoliko eli trajno biti zdrav. 78

Koliko je potrebno da sam na sebi sve ispita, neka ti pokae ovaj primjer. etiri mjeseca sam jeo fefero ne i to previe. 1 onda sam primijetio udnu svrbe na nosu i na donjem dijelu uha, kao i manje tekoe u vezi s prostatom i elucem. Prostata mi je od toga otekla i pomalo ve boljela posebno od mrkve,a u elucu sam dugo vremena osjeao kiselinu, koja me je tjerala da mnogo vie jedem nego to treba. 1 odmah sam poeo traiti uzrok od ega bi to mo glo nastati. I brzo sam ga otkrio. im sam prestao jesti feferone, li su simptomi za dva dana ieznuli, elu dac se smirio i nestalo je i kiseline koja gaje mjeseci ma iritirala i zadavala mi potekoe. Moj je, dakle, organizam bio prezasien oksalnom kiselinom ljutih paprika i na taj me nain upozorio da ga prestanem njima muiti. Teko je probaviti i luk dok traje upala. Svako sam jutro osjeao neugodan zadah iznutra i suha usta. kad sam ga dan prije jeo. Njegov udni vonj koji je dolazio iz eluca, jasno mije govorio da mu se on ne veseli i jedva ga moe probaviti, pogotovo ako ga se puno i esto jede. Svojom ljutinom previe nadrai okusne stanice u ustima i onda tjera da se suvie jede i to masna jela. Svim ovim munim tekoama prostate bila je uz rok i operacija ui. Poslije odstranjivanja une vre ice u je sigurno za 30%- slabija i nije u stanju probaviti ljuta, paprena i kisela jela, ali ni jabukov ocat. Limun je kao zain laki. Zato je najbolje da ta jela umjereno uzima, ili se potpuno odvikne. I s 79

ostalim zainima koje dodaje hrani, a posebno oc tom, budi oprezan, bolje, ne uzimaj ih ako ne eli imati mojih tekoa. Jednom sam urologu rekao da bi tekoe na prosta ti mogle nastati od feferona. Ali on nije u to vjerovao i uvjeravao me je da slobodno smijem jesti sve. Kakav pogrean savjet! Zato te upozoravam: budi svoj lije nik i sve na sebi ispitaj. Pojednostavi hranu i jedi to manje! Evo, tako moe svaku bolest i bez lijenika usta noviti. Zato uvijek nastoj otkriti to ti organizam ne podnosi i to izbjegavaj. to moe vie pojednostavi svoju hranu bar dok si bolestan, i jedi samo koliko ti organizam trai i kad osjeti glad! Prije jela obavezno se pomoli Bogu da blagoslovi tebe i jelo koje e jesti. Kad bi obavio jedno kratko razmatranje o toj hrani i Bogu koji ti je svojom rukom prua, bila bi to najbolja molitva. Dok gleda slatko voe: banane, trenje, jabuke groe, lubenice ili bilo to drugo - pomisli da ti je tu ukusnu hranu sam Stvo ritelj stvorio. Kako ju je mudro stvorio! S koliko je ljubavi mislio ba na tebe taj as, da ti ta hrana godi, da te krijepi i lijei ako si bolestan! Ta e ti hrana bo gata ivotom i raznovrsnim mineralima dati sve po trebno za ivot. I dok bude gledao tu i za oi i nepce ukusnu hranu i radovao joj se kao dojene majinu mlijeku i zahval80

jivao Stvoritelju to te toliko voli - dotle e lijezde s unutarnjim luenjem: jetra, guteraa i slezena pripre mati svoje sokove i ve ih s prvim zalogajima isporu iti u eludac te mu tako omoguiti da je s lakoom probavi. Pravo se udo dogaa u elucu prilikom pro bave. Dovoljno je samo nekoliko kapi tih sokova daju eludac probavi. Zato dobro pazi da te lijezde ne tje ra jakim zainima na prekomjeran rad: iscrpit e se i onda zakazati. Pripazi da voe bude zrelo jer bi ti nezrelo nakodi lo. Ananas je prekrasna hrana, ali ako je zrio - a esto onaj iz prodavaonice nije - imat e vie tete nego koristi. Nastat e ti od njega puno kiseline koja je uz rok mnogih bolesti. Taj je plod zrio samo kad je sladak kao eer. Lubenica, dinje, rajice i krastavci moraju po mogunosti rasti i zreti na suncu, da bi ih organi zam s lakoom probavio. Uivaj dok jede, ali ne u prejedanju ve u tome da manje pojede, ali s tekom i to kvalitetniju hranu. I raduj se tome kako e ti ta hrana bogata ivotom doni jeti i na pretek zdravlja! Gledaj daje dobro savae i pljuvakom prome, jer upravo o tome ovisi proba va, a o njoj tvoje zdravlje. im se zasiti pa i prije nego to si do vrha ispunio eludac, prestani jesti! Poslije jela obavezno se zahvali Bogu jer ti i tvoj razum govori da to treba uiniti. Pomisli koliko ljudi ba u taj as umire od gladi, a ti ima svega u izobilju.
Kl

Pa zar zato ne treba rei Bogu hvala i zar to nije prigo da da oivi vjeru u svog nebeskog Oca koji te tako njeno voli? Voli te kao majka dijete i jo neusporedi vo vie. Kad god te tjera tvoj nezasitni nagon da prekomjer no jede, pogledaj one u siromanim zemljama kako s malo hrane ive i mnogo su zdraviji od nas koji upra vo prekomjernom hranom unitavamo zdravlje. Prof. Arnold Ehret, putujui prije osamdesetak go dina kroz Egipat i druge arapske zemlje s namjerom da bi ispitao to ljudi u tim siromanim zemljama jedu i kako se prema tome osjeaju, prvo to mu je upalo u oi jest kako jedu skoro samo voe. Zanimljivo mu je bilo i kako im je kako mala koliina smokava ili datula dosta za itav dan. Takoer je zapazio kako su i pored te oskudice u jelu, neobino zdravi. Jo kad ne bi puili i pili kavu, kako bi tek tad bili!

nikako ne mogu dovoljno nahvaliti i sigurno je najbo lji lijek protiv svih bolesti a posebno je prijeki lijek bolesnom elucu. Ali nitko drugi nee postiti mjesto tebe. To mora uiniti sam.

Loe iskustvo s lijenicima - otjeralo me od njih Moje loe iskustvo s lijenicima konano me opa metilo i zato ne traim vie pomo kod njih. Kad mi koji put dode do zastoja u probavi, ne uzimam kemij ske lijekove ve postim. Nakon to sam u zadnje vrije me preao na sirovu hranu i jedem samo voe i povre, eludac i lijezde s unutarnjim luenjem toli ko su ozdravili da nikad vie nemam tih tekoa. Isti na, dobro pazim da voe bude zrelo i svjee i s tom ivom hranom budem umjeren. Ali ako katkad malo i pretjeram, nemam veih tekoa. Promrzlo voe Zanima te kako voe moe biti promrzlo? Bilo je dugo u hladnjaku. I osim toga sve tropsko voe ne podnosi suvie nisku temperaturu, i kad ga se izvadi, pone se brzo kvariti. ini mi se da hladnjak posebno ne trpe: avokado, mango, smokve, banana, kruke, ja gode.. . Iz svog iskustva mogu ti rei daje najbolje da nita ne stavlja u njega jer svemu kodi. eludac po sebno ne podnosi natrulo voe. Zato. ne uzimaj to se poelo raspadati, jer e ga pokvariti. Dodue, ne pre83

Post je najbolji lijek I na koncu jo jedan nepopularan ali djelotvoran li jek! Kad ti ne moe nita vie pomoi bolesnom elu cu koji mukom probavlja - posti dan ili dva i pij vodu i bolest e se bar stiati! Bolesni eludac moe izlijei ti samo tako da prestane jesti prljavu hranu i jede samo istu: voe i povre. Naravno da treba u poet ku biti oprezan s tom ivom hranom i malo je uzimati dok se eludac njome ne oisti i na nju navikne. Post ti 82

vie, ali emu da ga nepotrebno mui? Zato ti ponav ljam: bjei to dalje od te tehnike i dri se majke prirode. Svoju hranu dri na svjeem zraku, pa koliko izdri. A najbolje bi bilo d a j e neposredno prije jela ubere i onako svjeu i punu ivota jede. Tako rade sva iva bia u prirodi pa su uvijek zdrava. Naravno, ako jede lako pokvarljivo meso, obavezno ga dri u hladnjaku. Na organizam - na jedini lijenik Jedini lijenik koji nas nikad ne truje ve uvijek samo lijei, jest na organizam. Bog gaje tako mudro stvorio i za lijeenje osposobio da e i najtee bolesti u kratkom roku izlijeiti, ali samo pod uvjetom da mu priuti prirodnu ljekarnu. Organizam nas lijei po mou zdrave vitaminozne hrane: voa i povra. Tu e on nai sve tvari koje su mu potrebne za lijeenje. Ima na primjer ranu. U prirodnoj hrani ima sasvim dosta kalcija i drugih minerala i svega ostalog to je potrebno da zarasle. Ili zaprljao si se ljepljivom na va tri unitenom krobnom hranom ili onom ivotinjskog porijekla. Kiseline iz voa i povra svu e prljavtinu otopiti i oistiti i opet e biti zdrav. I udit e se kako e te one rijetke male prehlade i upale, kad ti se orga nizam pomou te ive hrane oisti i otporni sustav oja a, u roku od samo 24 sata napustiti pa i prije. I lunjavica e trajati sat-dva a najvie desetak sali. 84

Zapravo, o kakvim ti to bolestima govorim? Kad se ivom hranom obnovi, tad se vie nee moi ni raz boljeti: tad nema ni upala ni prehlada. Pa ako i dodu. bit e - kako to rekoh - kratkog vijeka. Moe doi samo do fizikih povreda: da se opri, povrijedi ili neto slomi. Ali i one e mnogo bre proi (3-4 dana) nego od hrane koja je na vatri unitena (dva tjedna), razumije se ukoliko nije dolo do neizljeivih ote enja. Sa ivom hranom sve e funkcionirati u najbol jem redu. Meni ve 25 godina. Ali ja sam pronaao druge specijaliste i lijekove koji neusporedivo uspje nije lijee od onih iz ljekarne. Tako moe i ti. I ve sama pomisao da si se konano rijeio kemijskih lije kova, koliko e ti uljepavati tvoj ivot, a tvoj imuni sustav jaati!

Moj peh pri prijelazu na ivu hranu Da ti spomenem ukratko i moj peh koji sam doivio pri prijelazu s nove na staru hranu. U meu vremenu sam se. naime, posve nehotice i iz neznanja to e mi se dogoditi, bio vratio na staru hranu. Bio sam gost kod franjevaca u Napulju (1991.) i subraa su me dobronamjerno nagovorila da jedem to i oni. Bojali su se, naime, da u se razboljeti jedui samo voe i povre, jer sam bio i suvie mrav. I ne slutei to e mi se dogoditi, dao sam se nago voriti. I tad je dolo do ovih tekoa: im sam okusio slana jela, nakon to sam ih se bio odvikao, jedva 85

sam ih se ponovo oslobodio. Sva nastojanja da se po novo vratim na sirovu hranu i samo nju jedem, bila su uzaludna. ak sam i druge molio da mi pomognu, ali mi nitko nije mogao pomoi. Prvi put sam se bez te koa odvikao i radi toga, jer sam, im sam primijetio da to neu moi izvesti voem, jeo salatu i povre pa tek nakon dva mjeseca i voe. Drugi put nisam mogao to tako uraditi iz meni neobjanjivih razloga. Voe me je uvijek neodoljivo privlailo da njega uzmem mje sto salatu i povre. Bio je to kri koji me je osam godi na vjebao u poniznosti i strpljivosti, i kojeg sam se rijeio tek kad mije Bog pomogao. Da, bio je to teak kri koji mije vjerojatno Bog iz sebi poznatih razloga pripustio. Ali ako bi se i tebi kojim sluajem dogodilo, te se i pored mog upozorenja vratio na slana jela, moe tu pogreku ispraviti samo tako: da dan-dva posti i pije samo vodu (post nije obavezan) i onda desetak dana jede samo jednom na dan i to pone s malo salate i povra. A onda, kako ti se eludac bude oporavljao i kad se dobro oisti, jedi dva put s razmakom sedam sati izmeu obroka. Kad se donekle oisti od prljav tine i nakupi dovoljno bazinih minerala - nakon 2-6 tjedana - moe jesti i voe. Taj post - da bi to bolje odmorio eludac i lijezde s unutarnjim luen jem - moe nakon izvjesnog vremena, ako je potreb no i ponoviti. I ovo je vrlo vano znati! Da bi se odvikao slane hrane, morao bi tih dana biti duboko uvjeren u svojoj 86

podsvijesti kako je to sasvim lako izvesti - i tad sigur no ne bi imao ama ba nikakvih tekoa. Ako bi, na protiv, mislio da je to neizvedivo - tako bi ti i bilo. Kako je, dakle, vano koje su ti se misli smjestile u podsvijest i tobom upravljaju. One pesimistike od mah protjeraj i gaji samo optimistike! Misli intenziv no samo na to kako treba to prije ivom hranom oistiti do vrata zaprljani organizam, jer bi te inae mogle napasti teke bolesti kao to su eerna, rak, ili bolesti srca. Ta misao neka dominira u tvojoj glavi. Neka te raduje pomisao da e za samo nekoliko dana ili tjedana biti zdrav. Ako te dakle te pozitivne misli budu potpuno obuzele i onim negativnim (daje veo ma teko, bolje neizvedivo) ne ostavi ni najmanje prostora ni vremena - tad zaista ne bi trebao imati ni kakvih tekoa. Dakle, te tekoe koje postoje samo u glavi, ako ih odmah otjera s velikom e se lakoom odviknuti. Naprotiv, bez pozitivnog miljenja nema uspjeha!

87

Marija Hrastnik

NOVI POETAK
Ve u djetinjstvu bolovala sam od bronhitisa koji je po stao kronian. U petnaestoj go dini pojavio se ekcem na rukama i glavi, veoma agresi van, neizljeiv. Nikakav lijek nije pomogao, nestao je u 18. godini i istovremeno sam obol jela od astme od koje sam jako trpjela i uzimala lijekove cije log ivota, sve do 12. sijenja 2005. god. Pokuavala sam sve to je bilo mogue, vie puta sam bila u bolnici, meutim taje bolest postala kroni na, neizljeiva. S njom sam ivjela, sukobljavala se iz dana u dan, trpjela, alergina sam bila na prah. perje i pred tri godine na maju dlaku. Prije etiri godine su mi na pretragama utvrdili da imam osteoporozu i po vien kolesterol (8). Bila sam neotporna, pa sam imala takoer vrlo nizak kivni tlak (100/50) i vie puta pre ko godine prehlaena, zato sam u skladu s preporuka ma poela kupovati skupe vitaminsko mineralne preparate i energijske dodatke prehrani, za to sam po troila mnogo novaca. Odluila sam se i da promije nim nain prehrane: uvela sam vie zelenila, itarica.

mlijeka i mlijenih proizvoda a napustila meso. Dva put dnevno sam jela bilje: dopodnevna i popodnevna jauzna. Jednom tjedno sam ila na tjelovjebu u Dru tvo za osteoporozu. Takvim nainom prehrane i gi banjem moje se zdravstveno stanje toliko promijenilo da nisam vie imala tako velikih prehlada, iako sam ih jo imala, postala sam smirenija, nije bilo vie uzrujavanja, a sve neizljeive bolesti prihvatila sam kao sa stavni dio svog ivota. U lipnju 2004. gotovo i preko noi pojavio se jak ekcem na obje ruke, ma zala sam ih svim mogu im kremama, pokuala svim moguim liem, ajevima... nita nije po moglo, nita! Za sve te nekorisne stvari potroila sam mnogo novaca, uzi- | mala propisane lijekove droge i dalje trpjela. U sijenju 2005. posluala sam razgovor na TV emisiji Dobro jutro" novinarke s Alojzom Kolarom, praktikantom i savjetnikom Prirodnog zdravlja - Pri rodne higijene! Njegove sam si rijei za vazda zapam tila: Alergije lijei lako samo tijelo ako mu omoguimo za to najbolje uvijete, to je optimalna prehrana i ureaj Prirodnog zdravlja - Prirodne higi jene! Optimalna hrana za ovjeka je sirovo, svjee, 89

zrelo voe - 90%, svjee povre - 8%. nepreni orasi, ljenjaci, sjemenje - 2% i oko litra svjeeg vonog do maeg pripravljenog soka. Tijelo je samolijeiv orga nizam...!" Nakon TV emisije zamolila sam upravu broj Alojzova telefona, nazvala ga i dogovorila termin naeg sastanka. Tijekom dvosatnog razgovora argumentira no mije dokazao daje sirova hrana jedini ispravni na in. Odluila sam se za cio program prirodnog zdravlja. Kad me je upitao kad u zapoeti, rekla sam sutra. ,,A zato ne bi veeras?", upitao me je i stavio preda me bunt zrelih banana. Tako sam kod njega ve erala, a svoju kuhanu veeru kod kue, koju sam pri premila prije odlaska k njemu, bacila sam u smee. Tako sam preko- noi postala prijesnojedka. Prestala sam uzimati sve lijekove - tablete za astmu, osteoporozu, za ekcem, kolesterol i alergije. Dosljedno sam se pridravala uputa koje mi je dao Alojz. Ubrzo sam osjetila da se bolje fiziki osjeam. Ni sam bila umorna, pospana, osobito se je poboljalo spavanje, nisam se budila da idem u toalet, imala sam vie energije. Ekcem na rukama polako je nestajao. Duboke krvave rane udesno su se zatvarale" i za dva mjeseca potpuno nestale. Alergije vie nema. Sad su moje ruke zdrave. Ne znam vie za astmu, iako me je muila od moje 18. godine. Kolesterol je u normal nim granicama, isto tako krvni tlak a alergija vie nema!
90

O novom nainu prehrane, ustroju ivota i prestan ku uzimanja propisanih lijekova obavijestila sam na kon 4 mjeseca i svog osobnog lijenika. Sasluao me je, poslao u laboratorij, obavila sam sve mogue pre glede. Rezultati svih izvia bili su izvrsni! Lijenik je ostao bez rijei, potom mi je ponudio svoju pomo ako mi kad ustreba. Kad sam prela na optimalnu prehranu, teila sam 50 kg uz svo ju visinu od 158 cm. Za etiri mjeseca smravi la sam 10 kg, to je pak smetalo i mene. Sa svih sirana sam bila zapitkivana to se sa mnom dogaa. Pitali su me jesam li bolesna, hou li umrijeti, rekli su mi da grozno izgledam. A i elja za kuhanom hranom je bila jo uvijek velika, osobito kad sam pri pravljala hranu za druge, ili pak bila u blizini. No moje je dobro osjeanje, zdravije bilo jae, zato sam uvijek pobjeivala, nadvladala sam kunje, no nadvladala sam samu sebe. U kolovozu ljetos zapoela se poveavati moja teina tako da sad teim ve 43 kg, etiri puta dnevno gimnasticiram, triput dnevno diem utege po 45 mi nuta za koje me je oduevio Alojz. Meditiram svaki dan, ta meditacija predstavlja vaan sastav prirodnog zdravlja. Moj se ivot drastino promijenio na bolje. 91

postala sam zdrava, smirena. Za sve to sam zahvalna Alojzu Kolaru kojega veoma cijenim i potujem. Stal no mi je spreman pomoi, podrava me, savjetuje i pomae u svemu to mi je potrebno. lanica sam i kluba Prirodnog zdravlja, gdje se druimo mi pravi higijenisti iz cijele Slovenije i sluamo predavanja o tom udesnom nainu ivota koji se temelji na vje nim zakonima prirode i obeava vitalnost i zdravlje. Na taj nain izmjenjujemo svoje iskustvo, usvajamo nova znanja i pruamo potporu novim lanovima i lanicama.

Udo Krehl

ZAUSTAVLJENO NAPREDOVANJE MULTIPLE SKLEROZE

Od 1996. potekoe moje supruge Christe sve vie su se pogoravale. Konano su joj godine 1999. dija gnosticirali multipla sklerozu. U meuvremenu su se kod nje oitovale sljedee tekoe: povlaenje desne noge, esto poklecanje lije ve noge pri hodanju, bockanje u nogama, vrtoglavice, poremeaj ravnotee, osjeaj slaboujnosti. slabost u rukama, potekoe s inkontinencijom, potekoe s vi dom i dr. Sad kad nam je bilo jasno da vie nee doi do ni kakvih poboljanja. Bog nas je poveo na pravi put. U kolovozu 1999. dopala nam je u ruke knjiga s naslo92 93

vom Zato ivotinje ne poznaju infarkt srca - ali mi ljudi" (Matthias Rath). Proitao sam knjigu za jednu no. Ujutro sam rekao supruzi: Ako je samo 10% istina to tu unutra stoji, to bi bila senzacija i ti bi mo gla opet biti zdrava". Meutim mi znamo daje sve istina to stoji unutra. Moja je supru ga imala jo mnoge druge bolesti: slabost srca, aritmiju, artrozu u oba koljena, tako da su neki medicinski strunjaci govorili ve o novim koljenima i jo mnogo toga. Na poetku smo na ravno bili i vrlo skepti ni. Mnogo smo toga proteklih godina ve pokuavali i nita nije pomoglo, naprotiv, primanjem tekih lijekova postala je moja supruga samo jo bolesnija. Osim toga. upo zoravalo se na kojeg njemakog lijenika u inozem stvu i tada na vitamine koji nisu dostupni u Njemakoj. Imali smo sreu sudjelovati na nekim pre davanjima Dr. Ratna odranom u Kolnu i Frankfurtu. Tada smo zakljuili: Nemamo vie to izgubiti i tako je moja supruga zapoela s optimalnim doziranjem 94

prirodnih vitaminskih formula bez ikakvih nuspojava prema Dr. Ratnu. Sto nisam nikad drao moguim, dogodilo se. Nakon nekoliko tjedana prorijedile su se srane tegobe a koljena su samo jo rijetko boljela. Nakon pola godine nestale su tegobe srca i koljena i to se odralo do danas. Ali moram uz to naglasiti da smo se ve due vre mena hranili samo bio-hranom, nabavljanom izravno od seljaka. Ujutro i u podne voe, po mogunosti do mae voe a uveer preteito salate itd. Hranili smo se bio-hranom, jer moja supruga nije podnosila voe i povre iz supermarketa i uvijek je od takve hrane dobivala zdravstvene tekoe uslijed svo je multiple skleroze. Unato takvom ipak relativno zdravom nainu ivota, pili smo izvorsku vodu iz visokih Alpa Junog Tirola, moja supruga nije ozdravila. To vjerojatno nije doprinosilo da bi se jo pogoravalo, ali zapravo nije ba ni moglo biti puno gore. Danas pijemo istu i vitaliziranu vodu iz vodovoda s kakvoom izvorske vode zahvaljujui dobrom proiivau. Daje moja supruga ve u rujnu 1998. imala multiplu sklerozu, nismo uope znali. Svaki put kad je moja supruga imala napad, danas znamo da se tad radilo o manjem udaru, iao sam k njezinom kunom lijeni ku, no on ba nije ozbiljno uzimao te zdravstvene te koe, govorio jc da si ona to samo utvara, da se uope ne moe imati toliko mnogo bolesti. Kad se to mojoj 95

supruzi opet jednom dogodilo, oprostila se s rijeima: Sad mije dosta, vie me neete vidjeti ' ali mu je pre dala knjigu Dr. Ratha Zato ivotinje ne poznaju sr ani infarkt - ali mi ljudi".
1

supruge znatno se poboljalo uslijed prirodne terapije. Uminule su tegobe u koljenima, glavobolje, smetnje s ravnoteom, vrtoglavice, slabosti u nogama, smetnje pri govoru. Ona je toliko ojaala da je mogla opet sama voditi kuanstvo. Zakljuno mogu rei daje mojoj supruzi, na temel ju vitaminskog lijeenja povezanog sa sirovom preh ranom, ve est godina toliko dobro da su se gotovo svi znaci multiple skleroze izgubili. Imamo kontakt s preko 200 oboljelih od multipla skleroze koji su nam se javili i zamolili obavijesti. Svima smo govorili o vitaminskoj terapiji, sirovoj prehrani itd. Na je telefon 0049-2620-950224 i e-mail: udokernel@uni.de Da nismo ili na prirodno lijeenje, vjerojatno bi moja supruga bila operirana na srce i imala bi umjetna koljena, koja vjerojatno vie ne bi upotrebljavala jer bi najvjerojatnije ve sjedila u invalidskim kolicima.

Vjerojatno se on izobrazio, jer kad je moja supruga klonula na jednu nogu i nije mogla vie zakoraiti, obavljao je taj lijenik hitnu slubu. Sad se iznenada veoma brinuo oko nje i ostao je kod nje skoro dva sata. Tada joj je rekao da on sumnja na multiplu sklerozu. Napisao je potom jo izvjetaj i nazvao nam jednu neurologinju o kojoj je on dosad uo vrlo mnogo dobra. ekali smo jo neko vrijeme da s neurologinjom ugovorimo termin, jer je moja supruga bila uvjerena da ona nema multiplu sklerozu. Takve strane bolesti imaju naime zapravo samo drugi. Tad smo sredinom srpnja 1999. imali termin, pri kojem je tada naalost kod moje supruge stvarno dijagnosticirana multipla skleroza. Lijenica je tad htjela odmah lijeiti beta-interferonom i cortisonom, to smo mi odbili, jer moja su pruga sigurno ne bi podnijela loa nudzjelovanja. Pri lijeenju je pomogao Dr. Rath propisivanjem doziranja vitaminskih formula, aminokiselina, mine rala i elemenata u tragovima. Tako doziranje ne sadri krob, konzervirane tvari, supstance s manipuliranim genima, nikakve sastojke ivotinjske nusprodukte i alergene. Zdravstveno se stanje teke bolesti stabilizi ralo. Kroz sljedee tri godine zdravstveno stanje moje 96

97

Prof. Arnold Ehret

MOJE OTKRIE UZROKA I LIJEENJA BOLESTI

Rodio sam se 29. srpnja 1866. u blizini Freiburga u Badenu, Nje maka. Od svoga oca na slijedio sam prirodnu sklonost i nadarenost za istraivanje uzroka i po ela svakog dogaanja i njegovih posljedica. Obrazovanje sam ste kao na visokoj koli. Zbog brojnih poslova na seoskom domainstvu i osrednje hrane podlegao sam tekom oboljenju bronhija. No, unato toj tekoi poloio sam diplomski ispit s odlinim uspjehom. Najvie sam volio fiziku, kemiju, crtanje i tehniku kulturu. Upisao sam akademski teaj i s navrenih dvadeset godina postao nastavnik likovnog odgoja na viim i visokim kolama. Pouavao sam na jednoj vi sokoj koli sve dok nisam bio pozvan u vojsku iz koje sam nakon devet mjeseci bio otputen zbog ncurastenikih smetnji srca" te se ponovo vratio svom pozivu 98

nastavnika likovne umjetnosti. S napunjenih trideset godina bio sam dobro uhranjen i lijepo sam izgledao, po rijeima onih koji su me tad poznavali, a zapravo sam bolovao na bubrezima, imao sam takozvanu Brightovu bolest koja se oitovala u brzom tjelesnom propadanju. Pet puta izvrio sam kuru oporavljanja, da bih na kraju saznao kako se radi o neizljeivoj bolesti, to me silno razoaralo. Pet godina podnosio sam svakakve zahvate mnogih lijenika (sveukupno 24), da bih na kraju spoznao kako sam svoju neizljeivost" ipak preskupo platio. Tjelesno i duhovno slomljen pomi ljao sam na samoubojstvo, meutim sasvim sluajno saznao sam za prirodno lijeenje, u tri navrata posjetio sam Kneippov sanatorij, stoje urodilo znatnim olak anjem i eljom za ivotom, ali ne i konanim ozdrav ljenjem. Boravio sam u pet ili est drugih sanatorija koji su primjenjivali prirodno lijeenje. Isprobao sam sve mogue metode koje su u Europi bile poznate, po troio mnogo novaca za vie nego skroman rezultat li jeenja. Nisam se dodue osjeao bolesnim, ali ni zdravim. Uvijek iznova uio sam na vlastitom isku stvu: glavni simptomi mojih bolesti bili su stvaranje prekomjerne sluzavosti, gnoja i bjelanevina u urinu, te bolesni bubrezi. Uvjereni daje isti urin pokazatelj zdravlja, lijenici su pokuali te izluevine sprijeiti pomou lijekova, a izgubljene bjelanevine (putem izluivanja) nadoknaditi hranom od mesa, jaja i mlije ka. No, koliko god bih kupkama i kretanjem uspio 99

smanjiti prekomjernu sluzavost, ona bi se iznova stva rala zahvaljujui pogrenoj prehrani. vrsto sam odluio prkositi svemu to mi se inilo osobnom tra gedijom (kao to se to danas ini mnogim kroninim bolesnicima kad vie ne dobivaju od lijenika nikakvu stvarnu pomo). Sve to sam nauio na vlastitom iskustvu svodilo se na spoznaju daje pogrena hrana uzrok bolesti, te da jedino ispravna hrana moe uroditi ozdravljenjem. Postoji vegetarijanski nain ivota, di jeta pomou voa i oraha, brojne prehrambene kure" i post koji moe biti od velike koristi. Otiao sam u Berlin i posvetio se prouavanju vegetarijanskog na ina ivota. U to vrijeme bilo je u Berlinu preko dvade set vegetarijnskih restorana. Prva stvar koju sam primijetio bila je injenica da vegetarijanci nisu puno zdraviji od mesojeda. Mnogi su izgledali ak prilino blijedo i bolesno. Zbog ivenih namirnica koje su sadravale u sebi krob i mlijeko menije s vremenom bivalo sve loije. Upisao sam na sveuilitu studij me dicine, filozofije i kemije. Pohaao sam kolu prirod nog lijeenja, nauio poneto o duhovnom lijeenju, kranskim znanostima, magnetskom lijeenju itd. Sve sam to poduzimao u elji da pronaem stvarne i temeljne istine savrenog zdravlja. Ostao sam vie ili manje razoaran i krenuo na put u Nizzu, na Monte Verita u junoj Francuskoj te se podvrgao radikalnoj vonoj dijeti s izuzetkom od pola litre mlijeka na dan. Vjerovao sam tada da mi je potrebna bjelanevina. Vonu dijetu nisam prilagodavao svom specifinom 100

stanju bolesti, kao to to nisu inili ni ostali, i zato ni sam od nje imao veliku korist. Bilo je dana kad sam se osjeao sasvim dobro, nakon ega bi uslijedili dani kad sam se osjeao jako loe. Brzo sam napustio junu Francusku i vratio se kui, vratio se opet takozvanoj dobroj hrani koju su mi preporuivali dobronamjerni prijatelji, rodbina i lijenici. Nauio sam neto malo o postu, ali svi moji prijatelji i rodbina odvraali su me od posta; ak je i moj nekadanji lijenik koji se bavio prirodnim ozdravljanjem rekao mojoj sestri da bi ne koliko posnih dana moglo biti presudno za ovjeka koji boluje od Brightove bolesti. Sljedee zime otputovao sam u Alir na sjeveru Afrike. Blaga klima i udesni plodovi poboljali su moje zdravstveno stanje, pobudili u meni znatno vee povjerenje u metode prirode i znatno vee razumije vanje za prirodu i njezine zakonitosti. Odluio sam postiti krae vrijeme, ime sam znatno osnaio proi avaj ua svojstva ukusnih plodova i blage klime, to je rezultiralo injenicom da sam jednog jutra, kad sam se dobro osjeao, ugledao u zrcalu posve drugaiji iz gled svoga lica, ugledao sam lice mladog, naizgled zdravog ovjeka. No, uslijedili su dani u kojima sam se opet loe osjeao, u kojima je moje lice opet zado bilo boleljiv izgled, to sreom nije dugo potrajalo. Te izmjenine promjene na mom licu utjecale su na mene kao otkrivenje" prirode. Djelomino sam ot krio njen ustroj i bio sam na pravom putu. Odluio 101

sam sve to temeljitije istraiti i ubudue ivjeti stroe u skladu sa svojim istraivanjem. Obuzeo me neopisiv osjeaj boljeg zdravlja, osje aj kakvog nikad ranije nisam osjetio, neopisiva ivotna snaga, ustrajnost i jakost, to mi je donijelo veliku radost i osjeaj sree zbog same injenice da sam iv. I nije se to odnosilo samo na tijelo, ve i na velike promjene u mojim duhovnim sposobnostima. Urodilo je boljim opaanjem i jasnijim prisjeanjem. Ispunjavalo me hrabrou i nadom, a to je najvanije, zadobio sam uvid u spiritualnost, uvid koji je djelovao poput izlazeeg sunca i bacao novo svjetlo na sve pro bleme. Svaka moja duhovna sposobnost znatno se po boljala, postala je daleko bolja nego to je bila u najzdravijim i najboljim godinama moje mladosti. Znatno se poboljala i moja tjelesna izdrivost. Nai nio sam biciklistiku rutu od priblino 400 kilometa ra, od Alira do Tunisa, na kojoj me pratio dobro uvjebani biciklist koji se normalno hranio. Nikad ni sam zaostajao iza njega, ve sam uglavnom vozio ispred njega, osim u veernjim satima kad je moja izdrivost bila na probnom ispitivanju. Nemojte zabo ravit da su me lijenici prije odlaska u Alir proglasili kandidatom za smrt, a sad sam klicao od radosti to mogu podnijeti i najvea dostignua. Bilo mije neobi no drago to sam napustio klaonicu" ovjeanstva, poznatiju pod nazivom znanstveno medicinske klini ke. 102

Kad sam se vratio kui, dokazivao sam svoju spo sobnost i izdrivost obavljanjem najteih poljopri vrednih poslova te ispitivanjem svoje jakosti koja je bila znatno vea od najbolje treniranih osoba s nor malnom prehranom. No, bio sam okruen rodbinom i prijateljima koji su ivjeli uobiajenim nainom ivo ta. Dolazio sam u kontakt sa strunjacima koji su na sluivali da bi moja otkria mogla postati temeljnim naelima i kao takva biti vrlo uspjena, to ih je poma lo zbunjivalo. Bojali su se da e moja otkria i temel jna naela ponititi, ili u najmanju ruku omalovaiti principe koje su prakticirali. Poeli su me napadati i ismijavali. Vratio sam se opet normalnoj prehrani. Ali nisam napustio istraivanje znanstvenih razloga, ZATO je voe djelotvorna ivena namirnica koja ne stvara sluzavost, dapae, doao sam do zakljuka da voe za vrijeme probave razvija neto stoje pozna lo kao groani eer i to se u analizama oznaavalo ugljikohidratom. Moja iskustva, testovi i eksperimen ti, ba kao i odgovarajue kure, pokazivali su da je grodani eer voa najvaniji sastojak ovjekove prehrane, koji prua najveu snagu i izdrivost te je istovremeno najbolje sredstvo za izluivanje otpadnih tvari i najdjelotvorniji lijek ljudskog tijela. To otkrie izravno je proturjeilo teoriji o duiku i bjelanevinama i lijenika i znanstvenika, kao i mo dernoj teoriji o mineralima i solima. Godine 1909. na pisao sam lanak u kojem sam javno osudio teoriju o izmjeni tvari, a 1912. do istog otkria doao je i dr. 103

Thomas Powell u Los Angelesu. On je provodio zapaene kure pomou ivenih namirnica koje su sadravale organski ugljik, kako je on to nazivao. To je isti sastojak ivenih namirnica koji se za vrijeme probave pretvara u groani eer. Ponesen tim otkri ima i svojim iskustvima napustio sam prijatelje i rod binu koji su mi svojim srdanim prijateljstvom uveseljavali ivot. U pratnji mladog ovjeka koji je na temelju mojih iskustava, a zbog nepodnosivih patnji, od kojih je najgora bila zamuckivanje, pokuao ispro bati ljekovitu hranu i post, krenuo sam u junu Fran cusku. Za svega nekoliko mjeseci obnovio sam svoja iskustva koja sam imao u Africi i vjerovao sam vie nego ikada daje hrana od voa u kombinaciji s postom nepogreiva metoda prirode pomou koje ovjek moe postati i ostati daleko zdravijim od sveukupnog civiliziranog ovjeanstva. Oekivani rezultati esto su bili doivljeni kao uda, iako svoju udesnost imaju zahvaliti prije svega svojoj rijetkosti. Svijest da sam se domogao udesnih metoda, pomou kojih se mogla jasno utvrditi pogre na hrana te izabrati ispravna hrana za obnovu, izdrivost i jakost, bilo je zaista neto iznenaujue, ali nije to bilo nikakvo udo. Osobito vani bili su rezultati koje sam mogao pra titi na mladom ovjeku, deset godina mlaem od mene. Nakon odreenog ienja pomou posta na stavili smo sa svim moguim ivenim namirnicama suvremene civilizacije. Nai organi, koji su sad postali 104

mnogo osjetljiviji, smjesta bi se usprotivili nepo eljnim tvarima, pogotovo u mijeanim obrocima, to nam je bio najuvjerljiviji dokaz daje moderna kuhinja sa svojim mjeovitim obrocima, bez velikog znanja o kvaliteti, bila glavni uzrok svih bolesti. Nemogue je znati stoje zapravo hrana i poznavati djelovanje doti ne hrane, ako se tijelo prethodno ne oisti pomou prirodne metode i posta. Nisam uspio dobiti nikakve podatke o tome daje netko prije mene vrio takve po kuse. Te injenice dokazivao sam tijekom dugih godi na temeljitom i nimalo lakom praksom, tako da moje znanje nedvojbeno nadilazi znanja svih ostalih koji se bave pitanjima prehrane. U elji da isprobamo svoje sposobnosti nakon na pornog rada nas dvojica krenuli samo na put po sje vernoj Italiji, putovali smo neprekidno 56 sati bez spavanja, bez pauze i bez hrane. Samo smo neto malo popili. I to nakon sedmodnevne kure posta, kad smo priutili sebi jedan jedini obrok od kilogram treanja. Strunjaci koji su doznali za to, nazivali su to ude snim testom, naravno sa svog stajalita. Odakle snaga za neto takvo? Dolazi li snaga od duika, od bjelan evina, od organske soli, od masti, od vitamina, odak le ta snaga? Nakon mara koji je trajao 16 sati ja sam bio u stanju uraditi 360 sklekova i protezanja ruku u svega nekoliko minuta. Kasnije su brojni testovi sna ge s atletskim sudionicima donosili jo bolje rezultate. 1 sve to zbilo se nakon to sam proglaen neizljeivo bolesnim, nakon to su mi otac i brat umrli od suice. 105

Kao posve novi ovjek teio sam za viim iskustvima, ne samo tjelesne, ve i duhovne i duevne prirode. Isto se dogaalo i s mojim mladim kolegom. On se u mno gim vidovima zaista udesno oporavio, jedino se nje govo zamuckivanje nije ni malo promijenilo na bolje. Palo mi je na pamet da bi razlog tome mogao biti tjele sno optereenje u vidu nagomilavanja otpadnih tvari. Odvezli smo se na osamljeno mjesto otoka Capri i podvrgli se ondje duim kurama posta uz dnevno ku panje i sunanje od etiri do est sati na temperaturi od 49 C. Uspjeli smo se do te mjere oistiti da se vie uope nismo znojili. Osamnaestog dana moj je prija telj tako promukao da se najozbiljnije zabrinuo za svoj glas. Na moj prijedlog prekinuo je svoju kuru po sta koja se sastojala od kilu i pol smokava, stoje rezul tiralo time daje gotovo sat vremena izbacivao iz svog grla veliku koliinu sluzi, to znai da se njegovo tije lo istilo i u drugom smjeru. Vrlo brzo je zadobio svoj glas, nestalo je zamuckivanje koje se nikad vie nije vratilo. Postigao je ono za im je njegov bogati otac uzalud teio, podvrgavajui ga svim poznatim tretma nima lijeenja bez i najmanjeg trajnog poboljanja. Post kao najbolji lijek prirode dosad se vrlo nepro miljeno primjenjivao i bio pogreno shvaen od vei ne ljudi, stogaje nuno potrebno ispravno objanjenje posta. Na temelju vlastitog iskustva, lijeenja samog sebe postom i obrocima koji ne stvaraju sluzavost, te strunim primjenjivanjem posta kao kure lijeenja za stotine i stotine bolesnika u svom vicarskom sanato106

riju u razdoblju preko deset godina, mogu sa svom si gurnou govoriti o udesnom djelovanju i korisnosti ispravne primjene posta. Moje prvo iskustvo donijelo mi je tako blagotvorne rezultate da sam naprosto bio primoran primjenjivane metode usavriti i dokazati. Nastavio sam s opaanjem i istraivanjem svih faza ivota. Vrio sam mnoge vrlo sloene eksperimente. Zatim sam krenuo sa svojim savreno oporavljenim mladim prijateljem na dugo putovanje. Najprije u junu Italiju, gdje smo puno etali i hranili se gotovo iskljuivo groem. Nastavili smo putovanje brodom za Egipat, krenuli u Palestinu, Tursku, Rumunjsku i vratili se preko Austrije kui. Na tom putovanju nau ili smo mnogo o prehrani, obiajima, mentalitetu i zdravlju raznih naroda, osobito onih na Bliskom isto ku, stoje moju vjeru u nadmo europske civilizacije najozbiljnije pokolebalo, a znatno ojaalo moje uvje renje da sam bio na pravom putu upoznavanja izvan rednog zdravlja i znatno boljeg duhovnog razvitka, te mnogo aktivnijeg i dueg ivota. U Egiptu smo vidjeli ljude izvanredno jake i izdrive, koji se najee prehranjivahu oskudnom vegetarijanskom hranom, ali su po svemu sudei imali dvije loe navike - puili su cigarete i pili jaku kavu; pa ipak, nismo vidjeli gotovo nijednu nervoznu ili bo lesnu osobu. Vidjevi kako jedu gotovo jednu te istu hranu, i to u vrlo neznatnim koliinama jednih te istih ivenih namirnica, te saznavi da jedu iste ivene namirnice koje su jeli njihovi preci, doli smo do 107

spoznaje o izvanrednim osobinama stare egipatske kulture. U Palestini smo ostali nekoliko mjeseci, prouavali mjesne obiaje i ivotne okolnosti u prolim vremeni ma, stoje znaajno probudilo moje shvaanje isprav nog tumaenja Novoga zavjeta. Shvatio sam da je ivot i uenje Isusa Krista bilo u savrenom skladu sa zakonima prirode. Odatle njegova sjajna inteligencija i sjajno zdravlje. Nepoznavanje prirodnih zakonitosti koje su temelj svakog zdravlja u ovom je stoljeu vee nego u svim prolim stoljeima. 0 tome najbolje svje doi razoreno zdravlje takozvanog civiliziranog ov jeka, iako je u mnogim drugim vidovima znaajno napredovao iz stoljea u stoljee. Sve to sam nauio zahvaljujui svojim istraivanjima i iskustvima, te mogunostima da ljude opet privedem na put boljeg zdravlja^sve je to zapravo otvaranje Knjige sa sedam peata. ivot Isusa Krista u svjetlu uistinu prirodnih i znanstvenih, te stoga vjenih i stvarnih boanskih za kona koji su identini s naim zakonima, istinsko je nadahnue i nada koja mnoge ljude ispunjava iskon skom radou i koju naprosto nije mogue zanemariti. Ostale zemlje koje smo posjetili otkrile su nam stupnjeve razvika i injenice glede naela prirodnog zdravlja. S vie povjerenja i oduevljenja nego ikad ranije nastavio sam s poboljavanjem svog zdravlja pomou posta i primjerenije prehrane. Instinktivno sam shvatio - a potom i vrlo brzo dokazao - da odre ene i posve prirodne i ispravno pripremljene ivene 108

namirnice ne proizvode samo najveu moguu energi ju, ve se njihovom ispravnom primjenom postie nevjerojatno ienje tijela. Ako se to kombinira s raz boritim postom, mogu se izbjei sve mogue bolesti, dapae, mogu se ak izlijeiti. Ako se ini individual no, obraajui posebnu panju svakom pacijentu op tereenom otrovnim otpadnim tvarima - ne bakterijama! - obraajui panju njegovoj starosti, zvanju, klimi, godinjem dobu itd., tada se moe izai na kraj i s takozvanim neizljeivim" bolestima. Zaci jelo bi uspjelo svako lijeenje pod pretpostavkom da navike ivota i starost ne stvaraju prevelike zapreke. Ispravan pristup lijeenju, manja koliina hrane i te meljita priprema za krae ili due kure posta pruaju probavnim organima predah ili praznike" od njiho vog stalnog prenapornog rada. Nastavimo li potom s uzimanjem izabranih ivenih namirnica (to je vrlo vano), imat emo iznenaujue dobre rezultate. Ja sam postio 24 dana stoje urodilo ne samo izvanredno dobrim i radosnim tjelesnim osjeajima, ve i duhov nim i duevnim tenjama, tako da sam sav oduevljen priao svojim prijateljima i drugim ljudima o svojim otkriima, iskustvima i rezultatima. Svoje osjeaje ni sam bio u stanju opisati, zato sam im govorio da bi tre bali sve to sami doivjeti, to su neki i uinili. Zapoeo sam sa svojim obrazovnim radom, javnim kurama posta i predavanjima. Dvaput sam odrao jav nu kuru posta u velikim gradovima, a dvaput u vicar skoj. U zatvorenoj prostoriji, strogo uvan i 109

kontroliran od lijenika, bez ikakvih utjecaja izvana i veza s vanjskim svijetom. U Kolnu sam tijekom 14 mjeseci postio etiri puta, prvi put 21 dan, drugi put 24 dana, trei put 32 dana i etvrti put 49 dana. Za vrije me tih kura posta i nakon toga drao sam na predavan jima probe svojih tjelesnih i duhovnih sposobnosti, ne bi li dokazao vrijednost onoga to sam nauio i isku sio. To mije omoguilo da savjetujem i vodim druge ljude, da se posvetim pisanju lanaka i da otvorim svoj sanatorij u vicarskoj. Osim toga poeo sam s da vanjem pismenih savjeta. Svoj prvi lanak napisao sam nakon 49 dana duge kure posta u Kolnu. Objavljen je u jednom vegetari janskom listu. U njemu opisujem sva nova iskustva s postom, nova iskustva s prehranom i lijeenjem bole sti, posve nova iskustva glede samog ivota, njegova produljenja i radosnijeg ivljenja. lanak je poluio senzacionalno i revolucionarno djelovanje. Dobivao sam pitanja iz svih dijelova svijeta, a osobito iz Euro pe. Ljudi koji su tragali za zdravljem, inovatori i me dicinari vrlo brzo se podijelie u estoke protivnike i oduevljene pristae. Ti spisi izazvali su raspravu, od nosno otvoreno izjanjavanje o novim naelima koje sam otkrio, tako da su u Europi nastale dvije protivni ke udruge, udruga Ehretista i udruga Ne-Ehretista. Istinu Ehretista vrlo je dobro opisao poznati izvo a i obnovitelj sljedeim rijeima: On (Ehret) nije pronaao ili stvorio post, nije poboljao uzimanje voa ili prehranu, budui da je sve to bilo poznato i 110

davno prije njega primjenjivano kao metoda prirod nog lijeenja, ali ono stoje on uradio, stvorivi potpu no novi sustav, jest to daje uspio povezati elemente na temelju savrene prehrane i posta u sustavnu metodu lijeenja." Moja teorija o sluzavosti - koja je postala dokazanom injenicom - kao glavnom uzroniku svih patnji bivala je sve poznatijom, uostalom kao i moj nain lijeenja. Prola je sve probe i donijela neto to je netko nazvao enormnim uspjehom te ju opisao kao prirodnu obradu i prehranu, kao najsavreniji i naj uspjeniji nain lijeenja. Vrlo brzo automatski je naz vana metodom ljekovite hrane", a pokret koji se njo me bavio nazvan je prirodnim nainom lijeenja". Preko deset godina pisao sam lanke za asopise o zdravlju i drao predavanja u velikim gradovima Eu rope, gdje sam s mnogim lijenicima i strunjacima raspravljao o prednostima te metode. LI svom sanato riju voa i posta" obradio sam na tisue pacijenata, pa i putem dopisivanja, ne mijenjajui nita od bitnih na ela. Usavravao sam se sve boljim poznavanjem po jedinosti i saznanjima kako ih primijeniti da bi se postigli najbolji rezultati. Iz svega toga razvilo se to to je postalo poznato kao ljekovita hrana bez sluza vosti. Neposredno uoi I. svjetskog rata doputovao sam u Sjedinjene amerike drave s namjerom da razgledam izlobu Panama. Htio sam ispitati plodove koji su ra sli na stablima Kalifornije. Ratne godine primorale su me da ostanem u Americi i vjerojatno nije nimalo slu111

ajno da sam tu naiao na ljude koji su imali iza sebe ista istraivanja, otkria i iskustva. Branili smo ista naela i s njima upoznavali javnost, naela koja su u Europi bila nadasve uspjena, jer su napaenom mnotvu pruala olakanje i pomagala pojedincima da izbjegnu razna oboljenja. Voe i povre sadri sastojke koji su poeljniji od svih drugih ivenih namirnica za proizvodnju iteka ko vane energije Te osnovne namirnice ili sastojci poznati su kao ivotonosni ugljikohidrati" i grodani eer". Njihova prisutnost u dostatnim koli inama protivila se u to vrijeme prevladavajuem miljenju da su osnovni proizvoai energije organ ske i mineralne soli, odnosno soli organskih tkiva. Te su soli u svim ivenim namirnicama sadrane u nez natnim koliinama, a neke od njih su kemijski dodaci. Ni broj kalorija (jedinica topline) nije naj razboriti je polazite u potrazi za poeljnom hranom. Dugotrajna opaanja, iskustva i istraivanja najbolji je dokaz da voe i povre sadri sve soli potrebne organskom tki vu, da voe i povre nadilazi sve ostale ivene namir nice glede naprijed navedenih sastojaka, te je najpoeljnije za ienje organizma od ostatka hrane koja stvara obilatu sluzavost". Prema tome, ovjek se moe s pravom radovati djelotvornom uinku lje kovite hrane bez sluzavosti". Moja osnovna pokretaka snaga bila je svesrdna elja da budem ljudima od pomoi - u spoznavanju istine - uz istovremeno priznanje da ni sam ne znam 112

svu istinu. Spoznao sam nunost openitih pregnua i nadao se izbjegavanju nepoeljnih posljedica do kojih je dolazilo zbog najobinije zavisti. Moje misli, djela i rijei batinit e i unaprijediti budui narataji. Zna enje i viestruka primjena umijea lijeenja kojeg sam se domogao kao svog ivotnog djela dovela me je do suradnje s prirodnim ljeiteljima koji su vrili praksu bez tvornikih lijekova. Najvie mi je stalo do toga da se svijet upozna s mojim , u meuvremenu dokazanim, otkriima na po druju zdravlja - boljeg zdravlja - kojeg sam se po najprije sam domogao i koje sam posredovao tisuama i tisuama pacijenata u svom vicarskom sa natoriju na javnim predoavanjima te putem lanaka u asopisima o zdravlju. Bio sam izazov i poticaj mnogim borcima za zdra viji svijet, to se najbolje vidi po tome daje moje u enje o zdravlju nailazilo na sve vee priznavanje, kako kod obinih ljudi tako i kod strunjaka - koji su bez imalo kolebanja prihvatili svjee voe i zelene listove povra kao najpoeljniju hranu ovjeanstva. ak su i moje rijei kao to su sluzavost", osloboen od slu zavosti" i suvina sluz" postale s vremenom openito poznate. Prof. Arnold Ehret

113

Arnold Ehret ostavio je ovjeanstvu batinu od velike vrijednosti -po svemu sudei najvaniju poru ku koja je ovjeanstvu namijenjena od davnih vreme na! Ehretovo uenje jami svim njegovim pristaama zdravlje, zdravlje koje je daleko vrednije od svakog ovozemaljskog bogatstva, jami ivotnu sreu i du hovni rast. Prof. Arnold Ehret imao je u ivotu vrlo velika iskustva glede posta i lijeenja pomou zdrave hrane. Bio je vrlo precizan promatra vlastitih iskustava. Zahvaljujui tome domogao se velikog prirodoznanstveno-eksperimentalnog znanja o lijeenju pomou posta i zdrave hrane. Njegove izjave o ljekovitoj hrani i postu ostaju i danas ispravne, vaee i usmjeravajue, bez obzira na injenicu to ih kolska medicina ne priznaje. To to ih ne priznaje, ne znai da one po sebi nisu vrijedne i djelotvorne. Njegove izjave o funkcija ma tijela i organa, o tjelesnoj gradi, o zdravlju i bole sti, o fiziologiji, njegovo uenje o ivotnom dogaanju u tijelu djelomino podlijeu odreenim ispravcima nove prirodoznanstvene spoznaje. Meutim, to nipo to ne umanjuje vrijednost njegova uenja o postu i zdravoj hrani. Izale su njegove dvije knjige na hrvatskom u Knjinici UPT, akovo; Ljekovita hrana bez sluza vost i" i Postom do zdravlja". Obje se knjige mogu naruiti na broj telefona: (031) Hl 1-774.

Diane Vallaster l olton

PRIRODNO RAANJE
Bio je lipanj kad sam primijetila da sam trudna. U svojoj trideset i treoj godini trebala sam roditi prvo dijete. Koje li iznenadne i potresne spoznaje! Jo mje sec dana kole, trideset prvaia i beskonani formulari na zavretku kolske godine kojima se moram posvetiti - sve me to prilino optereivalo. Odjednom mi je salata koju sam toliko voljela po primila u ustima okus piljevine - moja prehrana poe la je dobivati posve nove crte. Izgledala je otprilike ovako: 1., 2. i 3. mjesec trudnoe nita mi nije prijalo osim grejpfruta i svjee oienih oraha, triput na dan. 4., 5. i 6. mjesec grejpfrut je i dalje bio glavni prehramben" artikl, ali istovremeno mi je poelo odlino prijati i ostalo voe. Bio je mjesec rujan, najbolje vri jeme za kupine. Osim toga, uspjelo nam je pronai vrlo ukusne ljive, suene ljive, kruke i jabuke, koje nisu bile prskane. Proitali smo da je aj od listova malina vrlo dobro piti u trudnoi, zato smo poetkom rujna posjetili livadu s malinama kod svojih susjeda i nabrali punu vreicu listova koje smo osuili na ploi. Od rujna do 1. oujka pila sam najmanje pola litre aja dnevno. Bilo je teko pronai dobru mrkvu, ali uspjelo nam je. dobili smo je u dovoljnim koliinama da smo 115

114

mogli svakog dana pripremati pola litre soka od mrkve. Budui da me naporan rad tijekom kolske go dine prilino iscrpio, smatrala sam da bili trebala uzi mati neke dodatne tvari koje bi me inile krepkijom, zato sam dnevno uzimala 6 tableta algi, 6 tableta pri rodnog kalcija, vitamin E, 2 ajne lice ulja od bakalara, budui da kod nas u Kanadi to godinje doba ne obiluje sunanim danima te nije ba bogato prirodnim vitaminom C. Svaki put kad bi se otpadne tvari zadrale u mom tijelu, pobrinula sam se za svje ananas. Ukoliko ga ne bih mogla dobiti, zadovoljila bih se ne eerenim so kom od ananasa koji je takoer vrlo djelotvoran. Osjeala sam se tako udesno da do estog mjeseca trudnoe nisam otila k lijeniku. No, moji prijatelji bili su do te mjere uznemireni da sam napokon bila primorana potraiti lijenika. Lijenik nije.mogao shvatiti da dijete ima tako snane otkucaje srca, da nisam za vrijeme trudnoe dobila na teini, te da u mom tijelu nema nikakvih naznaka trovanja. Vjerovao je u prirodno raanje i bio je prezadovoljan mojom jednostavnom, prirodnom hranom. Dnevno sam pjeaila nekoliko kilometara. Imali smo dva mala psa, tako da sam uvijek imala razloga da krenem s njima u etnju. A onda, 1. oujka, doao je napokon na svijet Eric, plaui naravno, ali s bujnom kosom na glavi. Kosa je 116

bila utoliko divnija zato to veina novoroenadi do lazi na svijet gologlava ili s vrlo malo kose na glavi. Sjajna boja njegove kose bila je glavna tema razgovo ra medicinskih sestara i lijenika - dijete uope nije imalo mlijeno-bijelu kou! Svatko se udio kako sam uope bila u stanju Erica dojiti, pa iako je mlijeko polako nadolazilo, izdrala sam i uskoro je nadola bogata koliina punog, kremastog mlijeka, mada su mi uvijek govorili kako je majino mlijeko obino plavkasto i vodenasto. Hrana na klinici bila je gotovo posve mrtva, ali ja sam birala samo ivotonosne namirnice koje su bile na jelovniku. Sestre su se pribojavale da uzimam pre malo bjelanevina, zato su me svaka tri sata bombar dirale velikim aama pasteriziranog mlijeka. Izlijevala sam ga u ispust i nadomjetala vodom. Moj suprug i moja sestra donosili su mi svakog dana litru svjeeg soka od mrkve i svjee oienih oraha, kako bih nadopunila svoju oskudnu hranu. Voe na tanjuru, koje se suilo na suncu, a koje sam dobila na poklon, bilo je oznaeno kao opasno", budui da dijete - tako su mi govorili - moe od njega dobiti proljev. Meni se uope nije inilo da bi ti plodovi mogli nakoditi ma lome ili meni; jer ja sam te plodove jela deset godina, a dijete je ve punih devet mjeseci zajedno s njima sjajno odraslo. Bilo je predivno vratiti se kui gdje je bilo puno ivenih namirnica na koje sam se tijekom godina na vikla. Nisam mogla odoljeti velikim koliinama su117

hog voa, i kao to smo oekivali, bez ikakvih posljedica. Uza svu tu sirovu hranu koju sam jela (najmanje 60% od toga bilo je voe) bila sam nakon Ericova ro enja zaprepatena nad injenicom da bi prolo po ne koliko dana, a da dijete nije imalo stolicu. Napokon . petog dana uspostavila se posve normalna, primjerena stolica - bez ikakvog zaepljenja, bez ikakvog prolje va! Stoje bilo sa stolicom tako dugo? udili smo se, ali to se pokazalo kao pravilo. esto se pitam da li sam ga trebala ispirati. Bila je to zagonetka sve dok nisam sluajno naila na staru knjigu o dojenju djeteta u ko joj jasno stoji da mlijeko moe katkada biti tako kvali tetno da nije nita neobino ako novoroene nema po sedam dana stolice. Po tom uzorku dijete se razvijalo sve dok nije poe lo uzimali vrstu hranu. U starosti od est mjeseci Eric je okusio malo soka od mrkve, ali tek kad mu je bilo devet mjeseci dobio je vrstu hranu. Zrelu bananu i mali komadiak avokada, oboje ispasirano kroz fino sito. Bio je to njegov prvi vrsti obrok. Nakon toga nije trebalo pet dana ekati njegovu stolicu, svega nekoliko sati nakon jela dijete je ve imalo stolicu koja je bila puna sitnih crnih vlakana. Bila sam zaprepatena! Evo ga na - pomislila sam dobio je gliste! Tog me dana posjetila medicinska se stra. Otvorila sam joj vrata sa suzama u oima i poka118

zala joj sumnjivu stolicu. Odmah me pitala to je pojeo, i kad sam joj rekla daje pojeo tek mrvicu bana ne, nasmijala se i odgovorila mi: Evo vam vaih gli sta: celuloza od banana!" Ni danas ne mogu vjerovati da bi mekana banana mogla imati tako puno celuloze u sebi! Eric je odonda dobivao obje ivene namirnice banane i avokado - i malo soka od mrkve, sve dok nije navrio godinu dana. Tad smo njegovoj hrani poeli polako dodavati kau od sirovih suenih ljiva, bade ma i marelica, obino s dodatkom avokada. Malo ka snije poeo je dobivati svjee voe, u sezoni njegova dozrijevanja. Eric je sam birao svoje jelo, to smo vrlo brzo usta novili. Ponekad bi samo danima jeo jabuke, zatim bi ih zamijenio s avokadom, i tako redom. Volio je i jo uvijek voli vakati suho lie algi. Jedino mlijeko to gaje dobivao pune dvije i pol godine bilo je majino mlijeko. Sada pije sok od mrkve i mlijeko od kokosa, i nadamo se da emo ga uskoro nagovoriti na to da tu i tamo popije i koju au kozjeg mlijeka. Nikad nije imao vrtoglavicu, nikakvu sluz, nikak vih oteklina, nikakvih napuhlina i nikakvih upala li jezda. Veina mojih prijateljica hrane svoje bebe s hra nom za bebe" i pomou boice. S odreenom hranom za bebe mogle su mirno spavati svu no. Budui da su njihova djeca bila nesposobna za probavu kroba, do119

lazilo je stalno do prehlada, gripe, upale plua, mok renja u pelene i alergija. Od svega toga mi smo sreom bili poteeni, zato jer smo se pokoravali jednostav nim zakonima prirode. Jedino to mije smetalo kod dojenja jest injenica da mi je trebalo znatno vie sna, da mi je nedostajala moja normalna, uzavrela energija - ali zato imam sret no, zadovoljno dijete. Sada je Eric star tri godine. Njegova hrana sastoji se iz sirova i suena voa, od svjeeg sirovog povra, salata i njihovih sokova, oraha, sjemenki i meda. On je duevno uravnoteen, tjelesno dobro razvijen, te pun energije i znatielje."

Adelle Vallaster, nastavnica

LIJEENJE KOSTIJU PRIRODNIM SOKOVIMA

Nakon dugogodinjih priprema mama i tata otpu tovali su u Europu, a mi smo se za to vrijeme brinuli o njihovoj vikendici. Potari su bili u trajku, to je na poloaj jako oteavalo. Sve veze bile su prekinute, dok nije stigao sudbonosni telegram, desetak dana pri je nego to su se mama i tata trebali vratiti. Molili su nas da im poaljemo dodatnu svotu novaca, da im na uzletite dostavim bob" (saonice) i da presadimo penine klice u veu posudu. Oito je neto krenulo naopako! Ali to se konkret no dogodilo mi zaista nismo mogli provjeriti - sve dok se nisu vratili kui. Deset dana posvemanjeg straha. Naposljetku smo saznali daje na mamu naletio motorkota, kad je u Austriji prelazila cestu, te joj za malo nisu odrezali nogu. Na udesan nain uspjelo je vodeem specijalistu za kosti u toj pokrajini poi za rukom operacija pomou koje su sve polomljene kosti stavljene u pravilan poloaj te su tako stvorene sve anse da brzo zacijele. Mamina jedina pomisao bijae da se to prije mo gue vrati kui svojini sirovim sokovima i sirovoj hra ni; poznavala je naime mnoge sluajeve u kojima je

120 121

lijeenje pomou sokova i sirove hrane imalo napro sto nevjerojatne uspjehe. Dva tjedna nakon te nesree bili su opet doekani u Kanadi. Lijenik u Austriji mislio je kako je ve sama pomisao na putovanje prava ludost. Bio je uvjeren da mama naprosto nee biti u stanju podnijeti bolove pri likom estog presjedanja. Meutim, tata je naprotiv bio vrsto uvjeren u to da mora mamu to prije odvesti kui. Napokon je lijenik pristao. Mama je podnijela putovanje vrlo dobro, zahvaljujui njenom udesnom zdravlju na temelju programa sirove hrane kojega se pridravala punih deset godina. im se vratila kui, poeli smo sa sokovima - 120 grama soka od peninih klica triput na dan. sok od mrkve i bezbrojne alice aja iz korijena i listova comfreya. Dodatno je dobivala prirodni vitamin C. prirod ni kalcij i prirodni vitamin E. Imali smo mnogo organski uzgojenih bresaka, kruaka, vinove loze i ja buka, dok smo domau salatu te jeseni i zime nado punjavali salatama iz supermarketa. Svako popodne dobila je mjeavinu suncokretovih i sezamovih sje menki, fino samljevenih, pomijeanih s malo meda, kao ijednu au aja od comfreya. Kuni lijenik htio je mamu odmah poslati u bolni cu, jer se u rani stvarala gangrena. Nakon silnog nago varanja pristao je da ostane kod kue. dok joj se stanje nije pogoralo te smo je uredno otpremili na kliniku da joj zamjene zavoje. To je predstavljalo odreeni problem, ali rjeenje je brzo pronaeno. 122

Mi bismo rado poloili na ranu obloge od comfreya i peninih klica, ali to nije bilo mogue, jer je na gip su bio malen razrez kao rupa za zrak i stavljanje zavo ja. Takvo stanje potrajalo je otprilike tri tjedna. Tada je oigledno uslijedilo lijeenje iznutra prema vani. Bio je to neuveni postupak, bez ikakve primjene lije kova za rane. Jedino svjei sokovi i ivene namirnice posredovali su elemente koji su bili nuni za izljeen je. Stanje je iz dana u dan bivalo sve bolje, sve rjee se odlazilo na kliniku. Sest mjeseci kasnije, kad je gips bio skinut, bile su medicinske sestre iznenaene kad su ustanovile da nema nikakvog uobiajenog mirisa kakav se osjea kad se skine gips nakon dugog noenja. Kad je nain jen rendgenski snimak, pokazalo se da je mala kost zarasla, ali nije velika, zato je jo jednom noga stavlje na u gips. Lijenik je bio sasvim siguran da kost ne moe zarasti i da nuno predstoji itav niz transplanta cija - kako kostiju tako i mesa - budui da se radi o tekom prijelomu, da se predugo lijeila povrinska rana, te daje izgubljeno previe kotane sri. Lijenik je u ali rekao sestrama kako je rije o dami koja vjeruje da e je izlijeiti Bog i povre. Ali kad je dva mjeseca kasnije gips bio skinut i vidjelo se da su obje kosti odlino zarasle, bio je lijenik najzaprepateniji svjedok! 123

Danas, 21 mjesec nakon nesree, rana je posve srasla s tkivom, najprije je doslovce bila samo koa na kostima. Sada se mama kree bez tapa naokolo, sva kog dana odlazi u vikendicu i sama odlazi u kupovinu.

Dr. Norman W. Walker

KAKO SAM OZDRAVIO I LIJEIO DRUGE!

Uvijek iznova naglaavam kako je vano odravati svoje ti jelo istim iznutra i izvana. U svom istraivakom poslu koji je trajao gotovo pola stoljea, tra gajui za osnovnim uzrocima ljudskih patnji i traei sredstva i naine kako se zatititi i izlijeiti od tih patnji, doao sam do zak ljuka daje najvea prepreka na tom putu do eljenih rezultata nagomilavanje otpadnih tvari u tijelu. Moja obitelj i prijatelji esto su mi govorili - po sluim li se njihovim rijeima - da bi svoje vrijeme trebao posvetiti mnogo smisleni]im stvarima od istraivanja kojima se bavim, jer na takvim istraivan jima ionako ve odavno zarauju milijune dolara kli nike i zavodi". Predviali su strane posljedice za moje zdravlje, ako budem inzistirao na tim istraivan jima koja su u znanstvenim i medicinskim krugovima izazivali gnuanje. Meutim, kad sam se suoio s injenicom kako se mukarci, ene i djeca posvuda u svijetu koriste kao

124

125

pokusni kunii u raznim eksperimentima koji su, koli ko sam tada mogao spoznati i razumjeti, bili posve ne prirodni, i kad sam vidio kako su ti ljudi za nekoliko godina bili doslovce pokoeni - stoje bila neposredna posljedica tih znanstveno priznatih obrada" pomou rendgenskih snimanja i cijepljenja - donio sam defini tivnu odluku da moram pronai korijen naih proble ma, pa makar istraivanje trajalo itav ivot. Danom donoenja te odluke postao sam sebi samo me vlastiti pokusni kuni. Odluio sam hraniti se pre teno itaricama i piti puno mlijeka - bili su to stupovi takozvane ,jake hrane". Te ivene namirnice bile su openito - od najviih autoriteta" - prikazivane kao najvanija i najbolja hrana, kao najdragocjenija hrana, kao hrana koja sadrava sve hranjive tvari potrebne za zdravlje, snagu i tome slino. Na toj hrani razvijao sam se oigledno sjajno pune dvije godine, a onda sam jednog jutra iznenada ostao prikovan uz krevet. U meuvremenu sam na tjelesnoj teini dobio oko 15 kilograma. Po vanjskom izgledu i vaeim mjerili ma nije mi apsolutno nita nedostajalo - do sudbono snog jutra, kad me pogodilo neto poput groma iz vedra neba. Lijenicima je bilo jasno da se nalazim u beznadnom poloaju; govorili su da moj ivot moe potrajati svega nekoliko tjedana, budui da se radilo o cirozi jetre s uasnim bolovima neuritisa koji se tada smatrao definitivno smrtonosnim. Dvoumio sam se glede njihovih savjeta i uzimanja lijekova. Prisjetili se razgovora s jednim prijateljem. 126

voenog nekoliko godina ranije. Bio sam tada duboko dirnut mudrou tog starog vegetarijanca koji mi iz meu ostalog ree: Ako sluajno oholi i ne mogne ustati iz kreveta, ne uzimaj nipoto lijekove - lijekovi su otrov. Radije nemoj tri dana nita jesti. Bolest je posljedica otpadnih tvari koje se nagomilavaju u tvom tijelu. U ta tri dana popij svakih pola sata au iste vode i ti e opet hiti zdrav. " Taj prijateljev savjet obuzeo je moju svijest tek sada kad sam bespomono leao u krevetu. Poeo sam razmiljati da nemam zapravo to izgubiti, da mogu jedino biti na dobitku, ako ga posluam i primijenim. I zaista, prijatelj je bio u pravu. Za nepuna tri dana opet sam bio na nogama. Treeg dana, nakon ispiranja cri jeva, moje izluevine su bile tako naprasne i gnusne da mije smjesta bilo jasno stoje prijatelj mislio kad je govorio o tome da su bolesti posljedica otpadnih tvari u tijelu. Pitao sam se odakle toliko toga u mom tijelu i kako je sve to moglo ostati u njemu. Naravno, jeo sam sve to mi je prijalo i poslao bolestan. Moj prijatelj bio je vegetarijanac i zdrav poput svih ljudi koji puno vremena provode u prirodi. Hranio se jedino sirovim povrem, sirovom salatom i voem zato se i ja ne bih tako hranio? Uinio sam to i unutar est mjeseci bio pun energije i stvaralakog poleta. Poeo sam istraivati vrijednost hrane u svjeem, si rovom stanju, usporeujui je s hranom u kuhanom stanju. Hranei se sirovom hranom, osjeao sam se savreno dobro i poletno, bez ikakvih problema sa sto127

licom. Za razliku od kuhane hrane koja bi me nared nog dana jednostavno smlavila; moj duh nije bio bistar, a izluivanje bi se znatno pogoralo. Opet sam se sav zauen pitao to li se to krije u si rovoj hrani te ona tako brzo djeluje na poboljanje mog stanja? Uzeo sam nekoliko mrkvica i naribao ih; iscijedio sam iz njih sok i bio zadivljen koliinom te kuine u mrkvi. Gotovo tjedan dana nisam radio nita drugo nego se igrao" voem i povrem, ribajui ga i cijedei iz njega sokove; dnevno sam pio do etiri litre svjeih, sirovih sokova, a prednjaio je sok od mrkve. Lijenici su mojim prijateljima govorili da neu ivje ti due od nekoliko tjedana; ali ja nisam posustajao, trao sam okolo poutjele puti poput Egipanina. be sprijekorno zdrav. Nijednog od svojih prijatelja nisam uspio nagovoriti da proba moje sokove! Kad se moja jetra i uni mjehur oporavie. brzo je nestala poutjelost puti. Spoznao sam daje obojenost koe bila prouzroena djelovanjem ui i otpadnim tvarima koje se oslobaaju u jetri i unom mjehuru za vrijeme ienja i regeneriranja uslijed uzimanja velikih koliina soka od mrkve. Otprilike mjesec dana primjenjivao sam (na svoj troak) terapiju pomou sokova na mukarcima i enama prikovanim uz krevet, pod budnim okom lije nika koji mije bio prijatelj. Lijenik je bio tolerantan prema mojim teorijama, ak ih je dobronamjerno prihvaao. Rezultati su bili izvanredni, pogotovo ako 128

su pacijenti primjenjivali dijetu koja se sastojala od si rova povra i voa. Naravno, bio sam tad mlad i znao sam odgovor na sve i sva. (Poznajete li nekog tko se u mladosti nije tako ponaao?) Nisam imao novaca i bio sam opsjed nut milju kako se domoi bogatstva. To je ubrzo po stala sveopa manija - jedini i najbolji izlaz svega tjelesnog - i tijekom dviju ili triju godina moja odu evljena istraivanja urodila su sjajnim rezultatima, a nakon etvrte i pete godine pokazalo se da taj posao nimalo ne zaostaje za ostalim dohodovno unosnim poslovima. To su u najkraim crtama uspomene na jednog ambicioznog mladog ovjeka koji je kroio putem velikog biznisa" (big busines). Posljedice? Bile su posve prirodne, onakve kakve su se jedino mogle i oekivati: slom ivaca na samom pragu ispunjenja ambicioznih planova. Jedan london ski lijenik - u meuvremenu sam svoje aktivnosti prebacio u Englesku - doao je u moj stan i rekao mi da mojoj ambicioznoj karijeri prijeti neminovni krah, ukoliko se neu disciplinirati barem godinu dana, u nadi da opet ozdravim. A bilo bi najbolje da odem u inozemstvo i ostavim po strani sve poslovne aktivno sti, kako bih se temeljito odmorio i moda se nakon devet ili deset mjeseci mogao opet posvetiti svojim poslovima. Za vrijeme razgovora dotini je lijenik primijetio na mom stolu sliku umskog krajolika. Pitao me to ta 129

slika u biti predstavlja... Objasnio sam mu daje to pe rom i tintom izraena slika koja prikazuje znatno uve ano hvatanje zraka, a nastala je prije godinu dana u Bruxellesu. Morao sam mu priznati da sam se tom sli kom intenzivno bavio devet ili deset mjeseci i da sam esto provodio za tafalajem po itavu no, sve do ra nih jutarnjih sati. Aha", ree on, Va problem nije samo posao i prehrana, va problem je i nedostatak sna u jednom duem razdoblju". Znajui da govorim teno francuski, savjetovao mi je da posvravam svoje obaveze u Londonu te umjesto na putovanje brodom - to mije prvobitno bilo prepo ruio - krenem u Bretanju i sjevernu Francusku, da se nastanim na nekom seoskom domainstvu, da se opu stim i jedem sve to mi ondje pripreme. To sam i uinio. Spakirao sam svoje stvari za jedim dui boravak u Francuskoj. Nekoliko dana proveo sam u razgledavanju Dinana i Briecua; ali ti gradovi bili za mene preveliki. Naruio sam taksi i provozao se kroz okolna sela. Kad smo stigli na kraj sela Pontivy, upoznao sam seosko domainstvo" starijeg bra nog para i odluio ostati ondje. Domainstvo je bilo malice udaljeno od sela - koje je u meuvremenu preraslo u pravi grad - tako da se moglo pjeaiti, a blizu je bila i rijeka Aulne kamo sam odlazio na pe canje. Taj divni brani par hranio se uglavnom sirom, povrem i voem iz vrta, stoje meni itekako odgova ralo. 130

Nedjeljom bi zaklali jednu od svojih kokoi ili neku drugu perad, a povremeno bi se na stolu nala svjea riba iz oblinje rijeke. Temeljito sam uivao u svom dolce far niente (besposliarenju) i primjeivao kako postajem sve snaniji. Jednog jutra, dokje gospoa pripremala pov re i rezala mrkvu, primijetio sam kako su narezane krike obilovale vlagom. U mojoj podsvijesti neto je sijevnulo. Zamolio sam gospou da mi dozvoli tog popodneva iupati nekoliko mrkvica koje u usitniti. Vjerojatno je pomislila kako se radi o nekakvoj lucka stoj britanskoj ideji, ali je smjesta bila suglasna. Usit nio sam jedno est mrkvica te iscijedio iz njih sok kroz jedan od istih lanenih stolnjaka. Ta metoda bila je tako jednostavna da sam - neovisno o svojim iskustvi ma od prije nekoliko godina - prvi put popio alicu iz vanrednog soka od mrkve pripremljenog za svega nekoliko sekundi. Od tog dogaaja nadalje moja je zadaa bila da svaki dan pripremim sok za nas troje. Moja tjelesna snaga i zdravlje poboljali su se do te mjere da sam se nakon devet ili neto vie mjeseci, to m i j e lijenik preporuio, osjeao dovoljno zdravim i jakim za po vratak u London Razumije se daje moj lijenik bio iznenaen kad me je ugledao, zadivljen mojim dobrim izgledom. Na ravno da se nije mogao nauditi mojoj metodi lijeen ja. Moje lijeenje u trajanju od osam tjedana nazvao je fenomenalnim". 131

Od tih dogaaja u mojim mladim godinama ja ne prestajem propagirati hranu od sirovih salata, povra i voa uz obilne koliine sirovih sokova, kad god je to mogue. Vidio sam kako su ljudi u svim moguim stanjima zdravlja ili bolesti uvijek na dobitku s tim dvostrukim programom lijeenja, bilo da se radi o ispiranju i klistiranju crijeva, bilo da se radi o brino pripremanoj i umjerenoj sirovoj hrani. Pouzdano mogu tvrditi da su svi sljedbenici ovog programa koje sam u proteklih trideset ili etrdeset godina poznavao bili ne samo izlijeeni od svojih bo lesti, ve su bili u stanju izbjei jo gore katastrofe pa ak kad su im se preporuivale kirurke mjere - i pronai svoj mir, te su uistinu postali mnogo mlai. Prirodna reakcija ovjeka koji prvi put ita o tome svodi se na pitanje: ako je tome doista tako, ako je ko rist od toga zaista od neprocjenjive vrijednosti - zato onda ostali svijet ne prakticira te stvari? Odgovor je u biti vrlo jednostavan. Osnovni razlog zato taj pro gram nije openito prihvaen lei u nestrpljenju vei ne ljudi koji boluju i pate. Oni ele brze i trenutane rezultate. Ovaj program je tei i traje puno due od ispijanja tableta ili primanja injekcije u ruku. Ljudima je stalo do to breg djelovanja sredstava i, zaslijeplje ni trenutanim uspjesima, olako prelaze preko inje nice da se kao neposredne posljedice uzimanja tih sredstava mogu pojaviti dodatni problemi u obliku ka snijih oboljenja i tegoba. 132

Istini za volju, priroda zahtijeva malo vie vremena za lijeenje, ali su zato rezultati tog lijeenja mnogo trajniji. Ne postoje bolovi ili tegobe u bilo kojem dije lu tijela koje ne bi pogaale istovremeno itav organi zam. Ljudi obino ne razumiju da se prilikom prirodnog lijeenja pojavljuju reakcije u njihovom ti jelu koje valja podnositi s velikim strpljenjem i unu tarnjom jakou, sve dok se prirodnim putem ne stvori zdravije i mlade tijelo. Kad ljudi budu jednom to shvatili, razumjeli i primjenjivali, spoznat e da priro da od ovjeka oekuje jedan sasvim jednostavan na in ivota. ovjek je taj koji ini ivot kompliciranim ili sloenim. Kad bismo nauili svoj ivot prilagoavati jednostavnih pravilima, bilo bi nam mnogo lake nau iti kako se moe ponovno postati mlad.

I vi ete imati uspjeha kad jednom postanete svjesni snage koja se krije u vama. Dr. Walkerje svoja istraivanja vodio i bavio se pi sanjem o toj tematici sve do svoje smrti u 116. godini ivota. Zadnju knjigu Tjelesna samokontrola teine" napisao je u svojoj 113. godini. Dr. Walker je nesumnjivo jedan od najiskusnijih i najproduktivnijih prehrambenih znanstvenika na svi jetu. Objavio je bezbroj priloga u novinama i asopisi ma, te napisao itav niz knjiga. 133

U visokoj starosti dr. Walker je jednom rekao: Ja mogu uistinu izjaviti da nikad nisam bio svjestan svoje starosti. Od svojih zrelih godina nadalje nisam imao osjeaj da sam stariji, i mogu bez svake zadrke kazati da se danas osjeam ivahnije nego kad mije bilo 30 godina. Ja ne mislim na roendane, nikad ih nisam slavio. I danas mogu s najdubljim uvjerenjem kazati da se radujem sjajnom zdravlju. Nimalo se ne ustru avam ljudima kazati koliko sam star. Ja ne znam za starost!" Nekoliko njegovih knjiga ve je objavljeno na hrvatskom (vidi str. 25.), a objavit emo i ostale.

Sanja Kocijan

PRIRODNO ZDRAVLJE PRIRODNA HIGIJENA JE SVE

Veoma me se dojmio razgovor s Alojzom. Istog dana mi je postalo jasno da u temeljilo promijeniti svoj nain ivota. Istina, u meni su se pojavljivale dvoumice o takvoj prehrani koja ukljuuje prijesno voe, suho voe, povre i orahe, vone ili povrne so kove , ta bila sam naviknuta i nauena da su svi kuhar ski proizvodi kalorine vrijednosti, tabele vitamina, minerala, bjelanevina nuno potrebni za zdravlje. Tako su nas naime uili i jo uvijek nas ue. Na osnovi novih loginih razloga prirodnih zakonitosti odluila sam se da pokuam ivjeti na taj prirodan nain. Ni sam bolovala od kakve teke bolesti, ipak imala sam visok kolesterol u krvi i lako sam se prehlaivala. Katkad sam poela i u prehrani spoznavati da je zdravlje u rukama svakog pojedinca kao i injenice da je zdravlje rezultat takvog naina ivljenja koji mora ukljuivati najbolju moguu prehranu, rekreativnu aktivnost, dovoljno odmora i dakako tu pripadaju zdravi i ljubazni meuljudski odnosi. ivjeti najopti-

134

135

malniji i zdrav nain Prirodnog zdravlja - Prirodne hi gijene naalost jo nije sam po sebi razumljiv, iako bi morao biti, nego je plod nae pripravnosti, razuma, volje, morala, discipline na svim podrujima naeg ivota. Ve na poetku pokazali su se znaci ienja svih nepotrebnih tvari u tijelu i to kroz perut. Svako tijelo razliito reagira na prijelaz iz uobiajenog, nezdravog naina ivota na prirodan nain prehrane; Kod nekih se to iskazuje kroz glavobolje, alergije i slino. S obzirom na to da se pripadnice njenijeg spola vie ili manje sukobljavaju s jednom manje prijatnom smetnjom, mislim na mjesenicu", mene je i to po taklo da zaponem ivjeti prirodan nain ivljenja i prehranjivani a. Sa sigurnou tvrdim da se menstrual ni ciklus ve nakon nekoliko mjeseci dosljednog dranja i ravnanja u skladu s naelima Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene bitno smanjuje, postaje bezbolan... Naime, mjesenica ne predstavlja nor malno stanje, kako to tvrdi slubena medicina, to je uvijek samo bolesno stanje koje pospjeuje gubitak mnogo energije, slabo osjeanje, glavobolje, depresi je itd. U dananjem vie ili manje kaotinom nainu ivota, i uzburkanosti na svim ivotnim podrujima i nain priprave raznovrsnih jela (kuhanih, peenih) podosta se razlikuje od naina priprave hrane prije stoljea, tisuljea... Stalno se izmiljaju i kuharski specijaliteti", iako smo mi ljudi sve manje svjesni to nam sa sobom donosi takva prehrana"... injenica je 136

da sve vie djevojica ve u devetoj, desetoj godini dobije mjesenicu, premda to nije posljedica dobre priprave tijela na enskost" nego sve vee zatrovanosti tijela kao posljedice unoenja u tijelo nezdrave i mrtve hrane. to god je mjesenica bolesnija i to du lje traje, tim vie je tijelo proeto raznim otrovima i tvarima koje razgrauju i upropauju one dijelove ti jela koji utjeu na dobru funkcionalnost i osjeanje. Takoer mjesenica ne predstavlja tako zvani pret hodni uvjet" za trudnou, to je jedan izmeu razloga slubene medicine. Danas postoje plemena ije pri padnice enskog spola nemaju menstruacije (Aborigini...) nego imaju samo predmenstrualni ciklus koji traje najvie dan ili dva dana. Moramo si posvijestiti da nikakva bolest, ukljuujui i mjesenicu. ne moe i uistinu ne moe predstavljati neto posve normalno, jer je bolest ve sama po sebi samodostatna injenica. Zapoela sam pohaati i susrete Kluba Prirodnog zdravlja koji organizira predavanja gosp. Alojza Ko lara, najveeg strunjaka i praktiara na tom podruju. I pri tom se ne smije zanemariti injenice da u Klubu susreemo ljude koji imaju najrazliitije bolesnike tegobe i tako sami stalno ponovo i ponovo razgovara mo ili dobijemo potvrde kako se lako moe ostaviti prehrambene navike i tako poboljati osjeanje i zdravlje pojedinaca. Kod nekih teko izljeivih bole sti, koje je klasina medicina ve otpisala, zapaa se ve za mjesec dana vidna poboljanja. Zaista nevjero jatno, teko bih vjerovala svemu tome da nisam sama 137

iskusila i ustrajala na udesnom nainu prehrane i iv ljenja. Najbolji i najzdraviji stil ivljenja i prehrane uklju uje i primjerenu portsku i rekreativnu aktivnost. Najvie se bavim fitnesom, jer daje najbolje rezultate, iako su ukljuene kao dodatne aktivnosti jo i druge portske djelatnosti, imajui u vidu svoje razumne i logine mogunosti. Smatram da prevelika opteree nost tijela na due staze daje na kraju slabe rezultate. U to se moemo lako uvjeriti kod mnogih vrhunskih portaa koji se pri zavrenoj karijeri suoavaju s raz liitim bolesnim oblicima tjelesnih nepravilnosti. Zapravo ivljenje je jednostavno i kao takvo ga moramo znati ivjeti. Priroda seje naime pobrinula za svako ivo bie da ima na raspolaganju najbolju hranu koja je primjerena s obzirom na fiziku i bioloku grau" tijela. Uvjerena sam da koliko bolje svaki po jedinac znade oslukivati zakon ili zakonitosti prirode toliko vie e se osjeati sretnijim i zadovoljnijim u svom ivotu. Suvie smo zanemarili pravu bit" svog ivljenja i stoga ponovo i ponovo razvijamo nova, raz liita bolesnika stanja, koja najee imaju zajedni ki nazivnik u nezdravom stilu ivljenja, osobito prehrane, bez obzira na to kakvu dijagnozu imaju. Prola je godina dana kako ivim stil Prirodnog zdravija - Prirodne higijene. Osjeaj je nadasve ude san. Katkad me jo primami kakav obrok klasine hra ne (jednom mjeseno), sa sigurnou znam da sam nala najbolji nain i da u ustrajno i logino slijediti 138

svoj naravni osjeaj i pouzdano se drati novog pristu pa prirodnog ivljenja. Sama znam da sustav nije samo teorija, djeluje 100%! Moramo biti svjesni daje zdravlje nae najvee bo gatstvo. Ukoliko ga izgubimo, gubimo katkad sebe, pouzdanje u ivot i smisao ivota. ivot nam je daro van. Moramo ga dragocjeno i pametno znati ivjeti, iivjeti i time sami sebi omoguiti najbolje funkcioni ranje i djelovanje.

139

Lonja Medveek

BEZ VOA NEMA IVOTA

U djetinjstvu i mladenatvu esto sam obolijevao od gripe, an gine, estih prehlada, upale sinusa i s tim po vezanim estim glavo boljama i slinim tegobama. U dvadese toj sam se godini poeo aktivno baviti portom u namjeri da predusretnem i sprijeim spomenute tegobe. Iako se pokazalo privid no poboljanje, ipak su me tegobe ustrajno pratile, dok mi nije ve sve dojadilo i dok nisam shvatio da moram neto temeljito poduzeti. Traio sam nain kako da ozdravim i doao do meni jedine pristupane literature o zdravom nainu ivota. To je knjiga eli li ozdraviti, ostavi ku hinjski lonac" (H. Wandmaker). Tu sam proitao i doznao za stvari i djelovanja o kojima prije nisam ni sluajno sanjao. Ponekad sam slutio da postoji neka veza izmeu prijesne hrane i zdravlja, no ipak mi je manjkalo mnogo potanjih obavijesti o tome. Dobio sam ih u spomenutoj knjizi. Nakon nekoliko proita nih poglavlja knjigu sam privremeno odloio, jer je 140

moj um trebao vrijeme da preradi i pripremi potpuno nova saznanja o ivotu. Nakon priblino tri tjedna po novo sam se latio itanja i odluio da ponem isputati obilne dnevne obroke kuhane hrane, najprije ruak, potom jo i veeru i kasnije svu termiki obraenu hranu. Trenutane krize su nadolazile, ali sam ustrajao jer me je neka nutarnja sila posve pravilno vodila zac rtanim putem. Posve sam proitao i prouio knjigu spomenutog pisca. Najgora su bila prva tri mjeseca, a potom sam se odluio da pokuam planinariti. Poeo sam to po intu iciji, bez prevelikog naprezanja. Postupno sam pove avao svoje pothvate u planinarenju. Pjeaim rado i 100 km asfaltnim putem i prirodnim podrujima. Na leima nosim naprtnjak teak oko 11 kg za svoje dnevne potrebe. Vrlo rado provodim svaki slobodan trenutak u prirodi. Moja najbolja hrana je slatko voe i orasi. Na poetku sam za velike napore potrebovao vie vode, sada manje. Otkrio sam da sa sirovom hra nom lake podnosim fizike napore nego to sam to mogao s graanskom" hranom. Hranu uzimam ve prema potrebama organizma i predvienim naporima. Navest u nekoliko uinaka koji su uslijedili na te melju moje prirodne prehrane. Brzo su nestali ekcemi na licu i rukama. Ve za nekoliko sati primijetio sam da vie nemam neprijatnog zadaha iz usta. Popravila mi seje probava i udesno su mi nestale bubuljice na leima. Na poetku prelaska na sirovu hranu osjeao sam prehladu, organizam se i preko nosa istio od na141

gomilanih nanosa od mrtve hrane uivane vie od tri desetljea. Nestale su glavobolje kao i upale sinusa. Kad se samo sjetim koliko put sam iao u krevet samo zbog sinusa, ne doe mi ni na kraj pameti da se povra tim na prijanji nain prehrane. Pojavile su se poneke bolesti povezane s davnim ozljedama koje su nastale zbog prekomjernih i nepri lagoenih fizikih aktivnosti. Te su bolesti bile znak za poetak ozdravljanja spomenutih ozljeda i povre meno su posve nestale. Na moju radost nestala je i bo lest od ozlijede, za koju su medicinski strunjaci mislili da e me stalno pratiti i povremeno se i pogor avati. S tim se nikako nisam htio pomiriti. Za odravanje svoga uvjerenja morao sam biti veo ma jak psihiki i uvstveno jer mi okolina, izuzev vrlo rijetkih iznimaka, nije pruala nikakvu podrku, nego su se jo silno trudili da me odvrate od mog,.naumi jenog" cilja. Htjeli su me odvratiti s upozorenjem da neu preivjeti, da u se razboljeti, da e mi uzmanjkati nuno potrebnih bjelanevina i masti, minerala i vitamina te nadasve da neu biti sposoban za teke fi zike napore. Nisam se mnogo osvrtao na sve te pri govore jer sam vidio da je to za mene jedina mogunost za odravanje zdravlja i da mi nee vie nita manjkati. S obzirom na pomanjkanje snage za tee fizike napore podupirao me je savjetom prijatelj koji je uz prijesnu prehranu zavravao gradnju kue, gdje je trebalo uloiti i te kako mnogo fizikog napo ra.

Putem k sjajnom zdravlju, sa 100% sirove hrane (veinom su to sve vrste voa s mono - obrocima i orasima, a rjee poneto povra) kroim ve gotovo dvije godine, jer me na to potiu neosporiva djelovan ja koja svakodnevno doivljavam u sebi a nisu plod moje uobrazilje ili isto nekakva uvjerenja ili idealizi rani a. Na temelju iskustva mogu uvjereno i lako rei da bez voa nema ivota.

143 142

Roland VoB, 13053 Berlin

VELIKO OTKRIE
Godine 1971. radio sam na odjelu za voe i povre u jednom velikom supermarket!!. Jednog dana upitala me jedna gospoa moe li se i blitva jesti prijesna. Bu dui da to tada nisam tono znao, zanijekao sam. No gospoa koja se tu nala u blizini, umijeala se u raz govor i rekla da se gotovo sve vrste povra mogu jesti prijesne. Bio sam poneto zauen. Kad je ona to pri mijetila, stupila je sa mnom u razgovor. Priala mije o prezakiseljenosti u normalnoj" prehrani i da ona ivi samo od sirove hrane. Na kraju mi je spomenula za nimljivu knjigu od H. Wandmakera. Potom nakon nekoliko tjedana - kad ve gotovo ni sam na to mislio - proetao sam se do knjiare gdje sam naao knjigu koju mi je spomenuta gospoda na pomenula. Listao sam je i itao u njoj neobine naslo ve: ne jesti kruh, ne jesti mlijeko - to to znai? - hou lije uope kupiti. Ali ipak sam je kupio i odnio kui. Bila je to vjerojatno najsmislenija investicija od svih to sam ih imao proteklih godina. Kod kue sam ju itao kao kakav napet roman. Ina e sam se uvijek zanimao za zdravu prehranu ali ovo je bilo iznenaenje. Iznenada sam shvatio odakle su dolazili moja peludna hunjavica i koni osipi i zato sam gdjekad imao ubrzani rad srca i nisam mogao 144

spavati. Kao da mije pao zastor ispred oiju. Odmah sam iz dana u dan prelazio na oko 90% biljnu sirovu hranu. Nakon kratkog vremena spavao sam opet kao djeak. Okladio bih sa da ove godine po prvi put na kon trideset godina neu imati peludnu hunjavicu. Nabavio sam si i druge knjige, posebno one od Dr Normana Walkera o sokovima i salatama... za nekoli ko mjeseci nauio sam vie nego tijekom svog studija biologije kroz vie godina. Posebno me se dojmilo obrazlaganje o besmisleno sti prehrane mlijekom, kruhom i pahuljicama od ita rica. Korjenito sam promijenio svoja dosadanja stajalita. Moram skromno priznati da nisam sam do ao do tih dragocjenih spoznaja o zdravoj prehrani. To imam zahvaliti knjigama H. Wandmakera, N. Walke ra, R. Ehreta i dr. Od srca zahvaljujem neumornim istraivaima i piscima na podruju zdrave , prirodne prehrane.

145

Ale L. Cepri, Ljubljana, dipl. ekonomist

MOJA ISKUSTVA
Rodio sam se kao prvo dijete u obitelji s tradicionalnim nai nom prehrane. Majka se kao do maica brinula za nas sinove (4) da imamo dovoljno hrane, dugo trajno preraivane na visokoj temperaturi i na razliite naine, inae udesna okusa i mirisa, previe zasiene mastima prije svega ivotinjskog porijekla. To je izazivalo veliku e. Pio sam prije svega gazirana pia i s vodom pomijeane slatke industrijske sirupe na osnovi narane ili limuna. Uvijek je na stolu bilo dovoljno divnog raznovrsnog peciva, prije svega po mijeanog s jabukama i sirom. Kao dijete sam bio sla dokusac. Iako sam bio posve portski aktivan, ve su me u djetinjstvu zahvaale mnoge tekoe i sve mogu e bolesti; izmjenjivale su se angina, gripa, viroze, prehlade, upale plua, kronine bubuljice, grevi mi ia i dr., stoje doseglo svoj vrhunac s kombinacijom bakterijske virusne upale plua i tuberkuloze u petna estoj godini ivota. Krivo lijeenje" prouzroilo je alergiju na penicilin i na sve tada u Jugoslaviji dostup ne antibiotike. Hospilaliziran sam na Golniku gdje 146

sam doivio kliniku smrt i izvantjelesno iskustvo. Oko mene su prije svega zbog upale plua umirali kao na tekuoj traci, i mladi ljudi. Ozdravio sam meutim udom" uz prisilni post dok sam dugotrajno leao u komi bez uobiajene prehrane, pri tjelesnoj tempera turi iznad 40 C. Nakon ponovnog roenja" odselio sam se kao srednjokolae i nagonski bjeao od mamine prehrane. U akom mije domu prijala manje kalorina hrana. Zato sam kao maturant dosegao svoju idealnu teinu od 81 kg. Kasnije sam kao student ve samostalno oblikovao nain prehrane, uobiajen s manje kalorija. Na sluenju vojnog roka dosegao sam 99 kg, prije svega zbog graha. Nakon enidbe smo u vlastitoj obi telji malo promijenili prehrambene navike u korist voa i povra, zato je moja teina opala , ali ne dovol jno. U slubi sam upoznao veinu prehrambenih navi ka svijeta, jer sam mnogo putovao. Srpska me je kuhinja zbog bogatosti najvie oduevila i duboko po spjeila moju prekomjernu teinu. Pojavili su se zna kovi naruenog zdravlja, malo povien krvni tlak i eer u krvi, to je zajedno s ostalim znacima uslijed stalnog stresa po miljenju lijenika ukazivalo na preinfarktno stanje. Na prijedlog specijaliste kardiovaskularne medici ne smanjio sam koliinu dnevnih obroka i posebno mesa u prehrani. U tridesetoj sam godini postao vege tarijanac s ponekim prekrajima, naroito zbog po putanja pritisku drutva, prijatelja i poslovnih 147

partnera. Jo uvijek sam jeo jela ivotinjskog porijek la: jaja, sir. vrhnje, mlijeko, posebno mije prijalo ono alpsko, a pristao sam jesti sve vrste jela pripravljena iz mesa. iz prehrane sam izbacivao sol, osim ako je bilo nemogue zbog predpriprave. Uivao sam u morskim specijalitetima, jeo sam mnogo rie pripravljene na sve mogue naine. Oduevio sam se talijanskom prehranom: pageti, pizze, lazanje itd. Salonski barovi u lokalima postali su za me stalno mjesto za uivalac ko hranjenje i druenje. Teina je nekontrolirano nara sla na 95 kg, a visina mije 193 cm. Pio sam odabrana vina u ogranienim koliinama. Nije bilo dana bez kave. Obino sam pio najmanje 5 alica, u pravilu u kombinaciji s alpskim kravljim mlijekom ili kao kapuino. Divno sam se osjeao, iako sam duboko u sebi ve osjeao upozorenja da to nije pravi stil ivljenja, ponovo sam se borio s prekomjernom teinom. Danas znam da sam bolovao od pretilosti kao veina mojih sunarodnjaka, prijatelja, znanaca i ostalih ljudi u raz vijenim dijelovima svijeta. Ponekad se pojavljivala nesanica, nemir, aritmija srca, nateene noge, bolovi u desnom koljenu, nateeno lijevo rame, pretjerano iz luivanje preko koe, zatvorenost, perut, grevi mii a u nogama, oteano izluivanje urina i stolice itd. Oito je bilo moje ubrzano propadanje. Traio sam rjeenja koja nisam naao ni u mnogim knjigama, ni u mnogim lancima niti u savjetima doktora medicine lijenika. 148

Nita od toga to su mi nudili nije me zadovoljilo, uvjerilo. Jedino ivotni stil Prirodnog zdravlja - Pri rodne higijene lako me silno oduevio da me je nakon dvadeset godina vegetarijanstva doveo na put kojim u - u to sam duboko uvjeren - ii do svretka svog ivota. Novi nain prehrane, sirovom hranom, upoznao sam ba na svoj 50. roendan, u sijenju 2004. To ina e nisam naao prije u silnoj literaturi i lancima koje sam itao. Na internetu sam naiao na Alojza Kolara, praktiara i savjetnika Prirodnog zdravlja. Odgovarao je na moja pitanja i poslao mi obilje gradiva za itanje. Oduevljeno sam gutao sve te no vosti i obavijesti. Meu preporuenom literaturom bila je najee spominjana knjiga: eli li biti zdrav, ostavi kuhinjski lonac" (H. Wandmaker), koju sam posudio u knjinici i proitao je tako rei u jednom dahu. Potom sam si postavio cilj: post 14 dana sa zav retkom 1.10.2004. i prijelaz na novi stil ivota. Isto lako seje odluio i moj prijatelj Tine te nam je skupa bilo lake. Bavili smo se istim mislima, itali isto tivo i odravali telefonsku vezu s Alojzom Kolarom koji nanije za vrijeme posta davao potrebne savijete. Post je jednostavan, tei je put do odluke. Zadnji dan rujna jo sam naveer neto malo pojeo, ujutro sam popio samo razrijeeni prirodni sok od goruice i slijedilo je klistiranje. Iz mene se preko stolice izluivala neisto a u obliku zavoja koji su se nagomilavali godinama. Osjeaj je bio predivan. 149

Discipliniranost je temelj za post i prijelaz na novi stil ivljenja. Svaka tri sata pio sam razrijeeni limu nov sok. Prvi je dan proao samo to sam trepnuo. Ve drugi dan su se pojavile prve sumnje. Rasplinule su se tad kad sam proitao nekoliko Alojzovih odgovora. Svaku veer prije spavanja i svako jutro, katkad i u drugo vrijeme, itao sam knjige Helmuta Wandmakera (eli li biti zdrav...), Dr. Jensena (Terapija sa so kovima), Dr. Normana Walkera (Svjei sokovi od voa i povra); Damjana Likara i Alojza Kolara (Aids je izljeiv), Dr. Boba Ovvena (izljeenja neizljeivog). Ponovo sam posezao za knjigama za motivaciju kao to su: Jim Doman i John C. Maxwell (Strategija uspjeha), Jeff Keller (Mislena prirodnost je sve), Ma rie McCullough (Ako mogu ja, moe i ti), Jay Rifenbary (Bez izgovora), Alan Don Greene (Prevladajte strah i pobijedite), Dr. Ross Walker (Put do zdravlja). Treba naglasiti da sam svaki dan normalno radio, obavljao gimnastiku, da sam ivio kao da i ne postim. Neobina je bila samo praznina koja seje sve vie oi tavala u predjelu trbuha i lakoa tijela pri fizikim op tereenjima. Svaki sam se dan vagao i zapazio stalno smanjivanje tjelesne teine. Jedan tjedan je proao, osjeao sam se izvrsno, zato sam vrlo odluno zakora io u drugi tjedan. Klistiranje sam izostavio, jer nakon jednog tjedna nije vie bilo potrebno. Ujutro razrije en sok goruice, potom svaka tri sata razrijeen li munov sok. Prva zbiljska kriza pojavila se negdje osmi ili deveti dan. Ogladnio sam . silno sam oglad150

nio, iako sam izdrao. Prolo je 14 dana posta u kojem sam se odlino osjeao, produio sam po Alojzovu savjetu na 21 dan. Budui da sam se nakon tri tjedna stalno dobro osjeao, osim to me dosta obuzimala posvuda hladnoa, dogovorio sam se s Alojzom za jo jedan tjedan posta, kad e se iz tijela poeti izluivati pesticidi. Zbog prelaska od jeseni u zimu niske su temperature okolia prouzroile dosta tekoa za odravanje tjelesne temperature, stoga sam se morao dodatno tititi od zime toplijim, prikladnijim rubljem. Bolje je postiti u vrijeme prelaska iz zime u proljee, kad se oekivane temperature okolia stalno povisuju. Uspjelo mije svaki dan odrati kondiciju i izdrati 28 dana bez hrane, samo s razrijeenim sokovima od limuna. Tjelesna mije teina pala na 79 kg. Odjednom sam se osjeao odlino, pobjedonosno, pun energije, zato sam htio produiti s postom, vrlo oprezno te sam postupno prelazio na ivotni stil Prirodnog zdravlja Prirodne higijene. Umjesto razrijeenih sokova pio sam nakon posta iste sokove od limuna, katkad sam u prehranu ukljuio ostalo voe i povre. Mrkvin sok ujutro u kombinaciji sa sokom od cikle i krastavaca postao mi je najdrai, a banane su uveer moja stalna prehrana. Tjelesna se teina ustalila na 81 kg. Voe je zastupljeno oko 90% u mojoj prehrani. Mango, papaja, pitahaja, pilaja, guava, maracuja, rambutan, durian, nai, pepino. kumkvat postali su jednakovrijedni meni poznatom vou: groe, banane, narane, breskve, kajsije, mandarine, smokve, datulje, kaki, ljive. 151

jabuke, trenje, ananas, kokos, kruke, kivi, lubenice, dinje, jagode, ribiz, maline itd. Imam pobjednika meu svim plodovima: kaki. Lanjske godine sam ga od prijatelja u Primorju kupio preko 100 kg i pravilno ga uskladitio. Prole sam godine spoznao i poeo sil no cijeniti veliku vrijednost limuna i narani. Iznimno je za me zanimljiv i sok od groa koji prije nikad nisam pio u prijesnom stanju nego samo preraena u vino. Groe mi je izvrsna hrana. Imam stalno na zalihi limuna, troim ih same ili njima zakiseljujem salatu. Knjiga Dr. Normana Walkera Soko vi od svjeeg voa i povra" otkrila mi je snagu koju ima povre (graditelj naeg tijela) koje u mojoj preh rani predstavlja oko 8%. Od povra su za me na prvom mjestu mrkva, cikla i krastavci, dakako u prije snom obliku. Tu su i rajica, sve zelene salate, poseb no endivija. Kralj svega to se pojavljuje u mom novom ivot nom stilu Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene jest avokado. Prije ga jednostavno nisam jeo jer ga nisam poznavao. Te godine sam ga dobro upoznao teoretski i praktino, predstavlja bogatstvo okusa ako ga jede samog, ali je jo bolje u kombinaciji sa salatom. Svaki dan pojedem kao samostojni obrok popodne nekoliko oraha, badema, ljenjaka to predstavlja oko 2% u mojoj prehrani. Stil Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene je do potankosti uredio moj ivot na poslu i studiju, u obi telji, spolnosti, meuljudskim odnosima, u slobodno 152

vrijeme i portu. Brinem se za dostatno spavanje i od mor, za ist zrak, do dvanaest svaki dan pijem svjee sokove, u pravilu iz narani, limuna i mandarina, je dem mono-obroke voa i rjee povra preko dana, za veeru jedem banane iako ne nakon 19h. Od 20h pa nadalje ne jedem i ne pijem. Prije nego idem na gimnastiku pojedem bananu, nakon gimnastike, ako je mogue, salatu poradi mi ine mase ili bananu, jednom mjeseno idem na solarij desetak minuta. Mogu jednostavno rei da sam zdrav jer imam mnogo stvaralake energije, osjetila su se poboljala, osnaila, itam bez naoala, mirno spavam, odravam se na visokom nivou. Doista, idem spavati najkasnije oko 22h s rijetkim iznimkama pora di kakve kulturne priredbe. Svaki dan meditiram, sre dinom dana malo se odmaram. Nisam edan, ne znojim se, odlino podnosim visoku temperaturu, isto tako napore i rijetka preoptereenja bez problema. Zimi se skijam, jaem, skliem se. Niske mi tempera ture okolia nisu prijatne, zato si primjerenim obla enjem uredujem prikladnu temperaturu. Ne obolijevam od suvremenih bolesti. Otkad sam pri stilu Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene zdravlje se je znatno poboljalo. Ustrajan sam, miran i vrsto odlu an da odrim taj udesni ivotni stil, suvremen i prija tan meni i svim ljudima koji ga zduno prihvate.

153

Dr. Robert Jackson

KAKO SAM NADOAO NA LIJEENJE VOEM I POVREM

Ne donosim nikakvu teoriju nego svoja vlastita iskustva. Ovo to izvjeujem o sebi kao o lijeniku i bolesniku u potrazi za zdravljem jest zapravo moja iskrena ispovijest. I ja sam poput mnotva ljudi suvremenog svijeta uivao u hrani koja nam se nudi u izobilju pripravljana na najrazliitije naine kako bi bila to ukusnija i pri mamljivija. Dnevno sam imao tri pa i vie obroka. Nevjerojatno, ali usprkos tim zasitnim" obrocima osjeao sam se ipak svaki put ubrzo opet slab i prazan, sve dok ponovo nisam neto pojeo. I to su ti obroci bili hranjiviji, tim jai je bio moj osjeaj gladi. Ali to sam trebao initi? Mogao sam pri obrocima veoma mnogo jesti poseui uvijek za to hranjivijom hranom. Samo togod sam ee mogao jesti, tim e e se javljao taj osjeaj gladi. To me je tjeralo da je dem etiri puta na dan. Usprkos tomu osjeao sam slijedeeg jutra istu unutarnju slabost. I inilo mi se da postaje tim gore togod sam vie jeo. esto sam bio uslijed tog zapaanja potpuno potiten, jer sam uvijek tu slabost povezivao s manjkom hrane. Bilo je to smi jeno. 154

Posebno me zaudila jedna druga pojava: postepe no nastupanje redovitih glavobolja. Kasnije, kad su se u mojem simptomatskom kompleksu zapoele oito vati i probavne tegobe, mogao sam si objasniti te gla vobolje. Ali onda kad sam studirao poetne osnove teorije dobrog, hranjivog" jela, inilo mi se da moja probava normalno funkcionira - kaem izriito: inilo mi se. Zbog spomenutih tekoa s probavom morao sam svretkom svake sedmice uzeti neko sredstvo za i enje crijeva, kasnije dvaput sedmino, da odstranim glavobolje. Dogaalo se da mi takva sredstva nisu mogla potisnuti glavobolje. Tad sam se pribjegao acetanilidu. Ali budui da acetanilid kodi srcu, a srce mi nije bilo jako, dodavao sam kao pobudu za srce kofe in. injenica je bila i ostala da sam dodue stalno tro io velike koliine dobrog, hranjivog jela. ali da se moje zdravlje oito pogoravalo. Moji su probavni or gani postali neposluni i nisu vie htjeli obavljati svoj rad unato snanoj hrani koju sam u njih ubacivao. Time to sam gajio uobiajeno povjerenje u dobru, hranjivu prehranu",primicao sam se rubu groba. Mogao sam ve tada spoznati da se neto ne slae u mom shvaanju tog problema, jer bi sigurno dobra, bogata ishrana mogla u meni otkloniti osjeaj slabosti kad je uzrok njezin bio manjkava prehrana. Ali inilo se da je preobilna prehrana izazivala upravo protivni uinak. 155

Umjesto da sam na temelju te prehrane doveo u sumnju uvjerljivost svojih prehrambenih teorija i po sluao glas zdravog ljudskog razuma, ustrajavao sam, a da se ne brinem za neto poblie, pri uobiajenim pogledima na prehranu iz prolosti, isto kao i ostalih 99% civiliziranih neobavijetenih koji si poslovino zubima sami zarana kopaju svoje grobove". Osim toga usmjeravao sam svoje ostale ivotne navike pre ma usklaivanju sa svojim iskrivljenim prehrambe nim mislima. Budui daje za me veoma dobra, hranjiva prehra na" bila nunost, odluio sam ograniiti svoju tjelesnu djelatnost, da energija moga tijela moe potpuno obratiti pozornost primanju i preradi moje hrane i time obnovi mojih snaga. Nisam vie iao etati otkako sam napustio svoje sportske igre - ustezao sam se go tovo od svakog kretanja i nisam radio nita drugo nego jeo i spavao. Naravno, znao sam ja zato sam morao podnositi sve te patnje kao to su i moji kolege lijenici znali. Bio sam doista bolestan. Ali zato sam ja bio bole stan? Tako se nametljivo ne smije pitati. Bolest zahva ti nekog prije nego i pomisli na nju i nitko ne zna razloga za to. Ona jednostavno nekog zgrabi, zar ne? Tko to nije sam ve doivio! To je bila moja filozofija i to je jo i danas nadalje filozofija mojih kolega lijenika. Bio sam bolestan nitko nije znao zato i morao sam se uivanjem dobre, izobilne hrane opet obnoviti. Pri tom je trebalo moju 156

narav potpomoi" velikom koliinom napitaka i na mirnica, lijekovima koji potiu probavu, iste krv, podrauju, umiruju, iste crijeva, smiruju bolove. Vie se uistinu nije moglo uiniti. Ali moje tijelo nije htjelo unato svemu tomu oz draviti. Naprotiv, bivalo je samo sve loije. Moj se krvni tlak popeo na 212. Srce mije nesreeno i divlje udaralo i veliki strunjak William Osier kojeg sam kao lijenikog autoriteta zamolio za savjet, ve je iz rekao o meni svoj porazni sud. Mogao sam postati rtvom svakog propuha. Uostalom, nikakvo udo da sam bio tako bolestan, ta bio sam ipak roen - sada je ve vie od 80 godina od na srce bolesne majke daleko izvana na rubu civili zacije kao slabano blizance. Teko me je prehranjiva la i samo sam bijedno odrastao pod primitivnim i nehigijenskim ivotnim uvjetima onog graninog po druja. Ostao sam slabaan, vrlo esto pobolijevao i to gotovo po redu od svih djejih bolesti. Dodue moj ivot je tekao do moje trideset i druge godine prilino snosivo. Ali tada je dolo do potpunog sloma. Leao sam istovremeno s gotovo svim bolestima probavnih organa izuzev raka. Nisam posjedovao vie nikakvu kontrolu nad svojim miiima i ivcima i imao sam raznovrsne halucinacije. Izgubio sam osam zubi usli jed paradontoze u visokom stupnju, morali su me ope rirati zbog jednog gnojnog iria i to bez anestezije, jer bi za to bio preslab tjelesno. Gotovo sam krvario na jednom jako upaljenom iru u debelom crijevu. Stra157

ne su me glavobolje bacale uvijek ponovo za dva do tri dana bespomono u krevet i tako je to dalje ilo go dinama. S etrdeset i etiri godine moje je tijelo bilo osakaeno uslijed neuritisa i artritisa. S etrdeset i pet godina dospjelo je moje srce u bezizlazno stanje koje vie nije doputalo izgled na izljeenje. Ali ipak sam morao dalje ivjeti. S etrdeset i devet godina trpio sam od sive mrene na oima i rekli su mi da u najdue za etiri godine potpuno oslijepiti. Lijevim okom nisam vie mogao ni prste brojati. Izgubio sam i osjeaj mirisa, osjeaj okusa i sluh na lijevo uho. Za sivu mrenu bila je opera cija prema miljenju jednog specijaliste jedino pravo lijeenje, ali moja slabost nije dopustila nikakvu ope raciju. U to vrijeme moja je teko srana bolest toliko uz napredovala da sam jedva mogao prijei tri stepenice prema svom prizemnom stanu. Pri tom mi se zamutio pogled, izgubio sam dah, hvatala me vrtoglavica i mo rao sam se vrsto pridrati za vratnicu dok sam opet vidio. Moglo se uti otkucaje moga srca na udaljenosti od etiri koraka i tako rei moglo se kroz prsluk vidje ti. Tmurni izgledi - time tmurniji kad su se moji lije nici inili potpuno opravdani sa svojom sumornom prognozom na temelju povijesti moje obitelji. Jer moj je otac imao jedanaestero brae i sestara koji su svi umrli od sranih bolesti. On sam je umro sa etrdeset i tri godine i to je bila najvia starost koja je dotad bila
158

dosegnuta u njegovoj obitelji. Ve je i njegov vlastiti otac umro od srane bolesti. Isti udes je kasnije zade sio i moju brau i sestre. I moja je majka, kako je ve reeno, bolesna na srce i tijekom etrnaest godina go tovo neprekidno prikovana za krevet. Nekako polovi nom tih etrnaest godina donijela me je na svijet. Pitam: moe li se predstaviti koja optereenija obi teljska povijest? Ne, sam sam se morao posve sloiti s prognozom. Bio sam prema najboljem lijenikom znanju i rasuivanju izgubljen. Ali ja sam trebao iskusiti da i za beznadno onemo ale jo postoji put lijepom cilju trajnog zdravlja, put koji umijee medicinara dosad jo nije dovoljno uzi malo u obzir. To je put prirode! Kod sam bio posve obeshrabren i izgubio svaku nadu, tad se dogodilo udo koje me je spasilo. Dogo dilo se na neznatan, neupadljiv nain. Jednog dana, jedva tri sedmice nakon porazne odluke velikog autoriteta VVilliama Oslera, stala mije na put jedna mlada majka s neoekivanim pitanjem, ne slutei, koje bi znaenje to pitanje trebalo za mene dobiti. Ono me je natjeralo na razmiljanje a prema tome dapae na to da temeljito primijenim svoje cjelo kupne poglede na zdravlje i bolest. I time mi je ono spasilo ivot! Uvidio sam daje temeljna pogreka bila zasljepljivanje ovjeanstva u ureaju svojih ivotnih navika. Prema tome sam se bez kompromisa preure dio. Svakako otad teko jo imam pravo da se nazi159

vam civiliziranim, jer ja rado priznajem da moje ivotne navike otad nisu navike civiliziranog ovjeka. Ali to je upravo ono: ni moj ivotni osjeaj vie nije osjeaj civiliziranog ovjeanstva. Ja vie nisam bolestan - ini mi se u stvari da sam otporan protiv svih bolesnih zaraza. Ja vie ne poznam strah od zara za i tjelesnog trpljenja. Jer iste bolesti koje su me go dinama snalazile i koje su svakodnevno prkosile stotinama ljudi, ostavljaju me potpuno na miru nakon mog preureenja. Ipak tim se tvrdnjama zalijeem dalje od stvari. i tatelje e prije svega zanimati pitanje koje mije spasi lo ivot. U svom tadanjem prebivalitu bio sam si postigao stanovit poziv lijenika za djecu. Ve spome nuta mlada majka, lijepa, vedra i obijesna, pojavila se jednog dana kod mene na razgovoru, praena od jedne njegovateljice, nosei u ruci djetece, sigurno najbjednijeg, najpropalijeg crvia kojeg sam ikad vidio. Nakon pregleda rekao sam nastojei umiriti mladu enu, izmeu ostalog, da se ne treba zabrinjavati: pri lagodi li ona hranu djeteta njegovoj sposobnosti pro bave i prihvaanja tako da se i izluivanje otpadnih tvari moe redovito odvijati i pokloni li djetetu nunu higijensku briljivost, tada e ono rasti i napredovati kao korov. Na to me mlada ena pogledala obradovana i upita la sa zajedljivim pogledom na moj bijedni, propali lik: 160

Gospodine doktore, kad prestaje to naelo odjelotvorivati se u ivotu ovjeka?" Samo po sebi razumljivo, nisam joj mogao odgo voriti, zato sam izbjegao odgovor s nekoliko praznih rijei. Time je bio posao, to se tie moje klijentice, obavljen. Ona se malo naalila na raun moje propale, bijedne tjelesnosti. Ali za mene stvar jo nije bila go tova. Bio sam zaobiao odgovor majci, ali u svojoj nu trini nisam se mogao ukloniti njezinim pitanjem nabaenom problemu. Nisam se oslobodio koliko god sam se trudio da ga izbacim iz glave. itavu veer ni sam na nita drugo mislio. Kad u stvari, kad je to nae lo prestalo djelovati u ivotu nekog ovjeka? U meni se budilo svojstveno promiljanje. Je li moglo biti mo gue daje naelo koje sam bio razloio svojoj klijentici vrijedilo i za odrasle ljude - i za mene samog? I da sam ja mnoge godine svoje patnje imao zahvaliti samo svom neprimjenjivanju tog naela? Je li to bilo zamislivo da ja jo nisam dovoljno poznavao udesna djelovanja prirode. Je li to uope bilo u namjeri priro de da ovjeka zahvaa patnjom i boleu? Kad se u njeno dojenako doba moe ljudsko tijelo odravati uvijek zdravim jednostavnim usklaivanjem hrane njegovoj sposobnosti primanja, probave i izluivanja kao i razumnom briljivou i higijenom - kad je onda zapoeo ivotni odsjek u kojem je zakazalo to pravi lo? I zastoje ono najednom zakazalo? udno da mi se to pitanje nikad ranije nije nametalo. Svakako, morao sam na nj nai odgovor, inae ne bih mogao zaspati. 161

U glavnoj stvari kruile su kao i obino moje misli. Ali od vremena na vrijeme odvaile su se one ipak iz uobiajene, vjeno iste linije u novi pravac i vrebale su bilo koji nepoznati put koji dosad - budui da sam kao lijenik navikao putovati stazama autoriteta i ne gledati ni lijevo ni desno - ja uope nisam zapaao. Upravo tako se dogaa jo danas veini mojih kolega lijenika. Nove im misli ostaju zatvorene sve dok ih je neki autoritet priznavao i potvrivao. Za vrijeme one noi vrludao sam mislima tamo i amo. Uvijek su mi se pritom vraale misli koje sam bio rekao za utjehu mladoj eni: Pobrinite se da hra na vaeg djeteta odgovara njegovoj sposobnosti probavljanja i izluivanja. Posvetite mu nunu higijensku brinost i ono e rasti i napredovati kao korov." Na to je uslijedilo tada odmah pitanje mlade ene: Kad pre staje to naelo djelovati u ivotu pojedinog ovjeka?" Te su obje reenice postale sezame, otvori se" mojem spasenju. Uvijek iznova zablistale su mi crne, nesta ne oi moje klijenlice i odmjeravale moj ubogi lik od glave do pete. I sad sam seja zapoeo odjednom stid jeti tog lika koji je prije bio predmet moje najdublje samilosti. Iznenada sam se sjetio da mi je priroda u mojim mladim godinama bila podarila stasito premda ne i vrlo snano ili na koji drugi nain upadljivo tijelo. Po prvi put sam spoznao da nisam nikad u ivotu o tom razmiljao kako sam s tim tijelom trebao postupati. Sad sam shvatio da sam sa svojim tijelom uvijek bio 162

samo tako postupao kako mi je nalagalo trenutno ra spoloenje, trenutna elja. Pri tom ta raspoloenja i elje nisu proizlazili veim dijelom iz mene samog nego - pravo obiljeje darova nae civilizacije - iz ra spoloenja i elja drugih. Posljedica i nije mogla biti drugaija. Jer raspoloenja su veinom upravljena protiv tije ka prirode. Ali ii protiv prirode moe uroditi samo u jednoj jedinoj posljedici - a u mom sluaju bio sam ja ta posljedica. Pokuamo li takvu posljedicu ispraviti a da raspoloenja, koja su ju prouzroila, ne otklonimo i da ivot opet ne dovedemo u isti pravac s prirodom drugim rijeima: ispravljamo li posljedicu neprirod nih navika sa slinim neprirodnim sredstvima, tad emo nuno ponovo dobiti neprirodan rezultat. U mom sluaju bio je taj ispravljani rezultat opet ja. Nakon to sam si bio temeljito predoio i objasnio to injenino stanje, da u sa svojim tadanjim postu panjem dospjeti nikamo drugamo nego u grob, imao sam tim vie odvanosti da poduzmem neto posve novo. Novo je bilo barem za moje vlastito iskustvo. Odluio sam se naime ubudue isto tako vjerno i be zuvjetno oslanjati na prirodu kao dosad na umjetna sredstva; tad seje moralo brzo dokazati je li ta priroda stvarno eljela ono za me najbolje i je li me mogla vo diti zdravlju i je li me ona stvarno morala opskrbiti onim za to potrebnim snagama primanja i odbijanja. Drugim rijeima: uvid, koji sam dobio u dugoj tiini 163

one noi, bijae taj da mi se vie nije moglo pomoi, ako mi sama priroda jo nije mogla pomoi. Bez odgaanja dao sam se na to da istraujem i traim u otvorenoj knjizi prirode. Pri tom mije odmah jedno postalo jasno: morao sam konano prestati s uo biajenim lijeenjem lijekovima. Ali kako temeljito sam ja jo morao preurediti svoje miljenje i djelovan je de se bar samo donekle prilagodim volji prirode! Da, potpuna se preinaka mojeg ranijeg shvaanja uzrokovanja bolesti i mogunosti ozdravljenja ostva rila u meni. Bolest od sad za me vie nije bila zlo koje me je nepripravno snalo ili koje nisam mogao dobi ti", nego stanje izvorno razvijeno u mojem vlastitom tijelu uslijed mojih vlastitih ivotnih navika. Bilo je neobino kako sam ja brzo od tog trenutka spoznao smiljenost svojeg ranijeg stava. Stidio sam se svoje potpuno nesposobne inteligencije koja me je tijekom toliko mnogo godina, koje su mogle biti bo gate i vrijedne, bila odrala u ropstvu iscrpljujuih ivotno naruavajuih navika, godina ranog ljudskog starenja, u kojima su se moje snage trebale vrhunski odjelotvoriti, ali su ostale neiskoritene. Spoznao sam takoer: nisam dozvoljavao svom ti jelu da se samo brani i upotrebljava svoje snage, tako se nikad vie nisam mogao nadati da ga odgojim za prirodnu ivotnu otpornost, za razvoj obrambene sna ge protiv onih u njemu i izvan njega haraj uih razara juih utjecaja. To otkrie i znanje da su tijekom veoma 164

dugog vremenskog razdoblja nai primitivni preci bili ivjeli neodjeveni u slobodnoj prirodi bijahu za mene pokazatelj kako sam ja morao postupati. Kako je ipak bilo besmisleno htjeti izgraivati zdravlje velikom koliinom hranjivog jela i pri tom uope ne paziti na sastav te hrane u svrhu njezine pre rade u probavnom kanalu, uope se ne obazirali na njezino vladanje prema razliitim sokovima tog kana la. Kako je to bilo besmisleno na nikakav nain ne raz miljali jesu li se potroene ivene namirnice usklaivale koliinom i vrstom s apsorcijskim snaga ma mog probavnog sustava. Kako je besmisleno ko nano posve previdjeti kakva je opustoujua djelovanja morala u mojem tijelu izazvati preobilna hrana, kad moji probavni organi nisu mogli sve temel jito preraditi. Moj je konani zakljuak stoga bio sljedei: tijelo ispunjeno hranom moe biti ili aparat za stvaranje zdravlja ili mehanizam za stvaranje bolesti. Ako je uivana hrana prirodna i ivotonosna - sloi li se tako da se njezini sastojci meusobno dobro podnose - ako se troe dostatne koliine da izgrauju tijelo, obnav ljaju njegove potroene tvari i uvijek ga ivotno osvjeavaju i ako se pak u odnosu na koliinu i svoj stva hrane nikad ne preoptereuju primajue, apsorbirajue i izluujue snage - tada tijelo ba ne moe nita drugo nego pripravljati i izgraivati zdravlje, ko liko samo dolaze u obzir utjecaji hrane. 165

Postoji svakodnevna hrana iz mjeavine razliitih dobro i bogato hranjivih jela" koja se slau nasumiee (to znai bez i najmanjeg obzira na pitanje uzajamne povezne mogunosti) ili ne odgovaraju koliinskim potrebama (bilo preobiljem, bilo pomanjkanjem). Ako je ta hrana isto mrtva graevna tvar umjesto iva i ivotonosna supstanca, organi se njome preoptereu ju i nemaju snage da se oslobode, to moe tada tijelo unato svoj marljivosti drugo nego zasnivati slabost i bolest? Naravno, ne mora uslijed svih tih okolnosti odmah nakon kratkog razdoblja nerazumnog naina ivota poeti i bolest. Ali na nevidljiv nain razvije se ipak bolesno stanje koje se pri duem nastavljanju nera zumnog ivota prije ili kasnije oituje i skrauje ivot zaslijepljenog. To je dapae istinito i tad, kad taj ne umjeren, ili nasljedno moda vrlo dobro opskrbljen i izdano ivotnom snagom opremljen ovjek ivi sto tinu godina. Pri ispravnom nainu ivljenja on bi sa svojom odlinom konstitucijom lako doivio 125 ili dapae 150 godina, mogao bi biti primjer i uzor mla dima tijekom mnogo desetljea. Promatrano u svijetlu tog zakljuivanja uinilo mi se iznenada udnim da sam ja jo uope bio na ivotu. Sve do sad nisam nikad ni samo jednu misao posvetio sastavu svoje hrane. Nije mi nikad palo na pamet da se od mjeavine hrane koja se djelomino (proteini) moe samo u kiselom sredstvu a djelomino (krob) samo pod utjecajem usne pljuvake i zato samo u al166

kalijskom sredstvu preraditi, jedan ili drugi dio jedno stavno se ne probavlja u elucu. Nisam ni jednom pomislio na to da obilni bijeli eer, kojeg sam mije ao u svoju hranu i koji se priinjao da brzo umiruje zahtjev tijela za toplinom i energijom, onemoguuje istovremenu probavu svih drugih prehrambenih tvari ili ih barem rastavlja u spojeve i sastojke koji su mora li trovati moje tjelesno tkivo i prekomjerno opteretiti izlune organe. Tek sad mi je jasno da sam se upropastio na dva na ina: prvo, jer sam u se uzimao hranu koja nije mogla oivljavati moje tijelo; drugo, jer je moje jelo bilo pre komjerno (naroito u bjelanevinama), to je u mom tijelu jo oplijenilo malu ivotnu snagu koju je ono moglo izvui iz njemu dopremljenih prehrambenih mjeavina. Sad sam znao daje moje tijelo trpjelo od kroninog zatvaranja, bilo je gotovo doslovno istroeno i moralo se teko boriti protiv preoptereenja preobilnim, hran jivim jelima, jer ja sam tad jeo obilje, koje bi zadovol jilo tri ovjeka na tekom poslu. Neko sam vrijeme uzalud odgonetavao zagonetku svoje stalne gladi, osjeaja koji sam nazivao prazni nom" i unutarnjom slabou" i malo sati nakon bla govanja je neizostavno nastajala iako sam, kako sam ve tada jasno spoznavao, mnogo i preobilno jeo. Ko nano sam se sjetio kako sam esto kao djeak u doba odrastanja bio preskoio obrok, iako je izdana hrana posebno vana u doba razvijanja, ali sam tad obilazio
167

polja i ume i nisam nikad osjeao, ak i kad sam bio gladan, neosnovanu prazninu koja me je u zadnje vri jeme moje bolesti stalno muila. Sve jasnije sam spoznavao, daje osjeaj slabosti koji me je obuzimao im sam bio bez hrane nekoliko sati, oitovao stanovi tu srodnost s depresijom ili tenjom ovisnika o alko holu ili drogama. I alkoholiar ili drogera doivljava taj slom im je nestalo djelovanje zadnjeg konzumi ranja i nastupilo drugotno posljedino pojavljivanje depresije, bespomonosti i zatrovanog djelovanja. Sad sam vidio zato su obilni obroci i esto jedenje u meni izazivali osjeaj slabosti i to osjeanje prazni ne tako da sam sve pohlepnije traio vie hrane. Stoga se dogaalo da sam ja, togod sam vie jeo, tim vie u se trpao otrova neuporabljivim suvikom hrane. Da predusretnem pritiskajue i oslabljujue djelovanje tih otrova, stalno sam smatrao da moram jo vie jesti. Tako su se stalno poveavale otrovne zalihe da zado biju time izvorne podraaje, koji su trebali sluiti suz bijanju drugotnog protuudarnog djelovanja otrova iz uzete hrane. Ne treba ovdje ponavljati dugi niz misli i promi ljanja koja su me sve vie zaokupljala u sljedeim sed micama. itatelj koji me je do sada paljivo slijedio moi e doivjeti i te pojedinosti i lako e si predstavi ti kako sam bio obdaren kad sam zapoeo itati u knji zi prirode. Iznenada sam spoznao kako su razliite navike svih prirodno ivuih stvorenja, takoer pri168

rodnog ili primitivnog ovjeka, od navika civilizira nog ovjeanstva. Naravno, nakon to sam bio nauio shvaati, da sam bio otrovan i bio neto slino kao ovisnik o alko holu, nisam prije svega znao to sam trebao zapoeti s tom spoznajom. Ipak sam elio za svaki sluaj odmah initi, naime u se uzimati manje hrane. Ali koliko manje? I koju hranu ostaviti? Jesam li morao samo ograniiti svoje uobiajeno, dobro, hranjivo, jelo ili sam potrebovao posve drugu vrstu hrane? Kako sam mogao znati koliko i to sam trebao jesti? Kako sam mogao svoje tijelo osloboditi od otrova ranijeg preo bilnog hranjenja? Danima sam promiljao ta i slina pitanja i za to vrijeme sam se trudio da manje jedem, iako su to jo bili obilni, hranjivi" obroci. Obilni obroci su bili prema ranijima ve dostatno smanjeni, da mi prouzroe sve muke koje zadaje kura odvika vanja alkoholiaru ili drogerau, kad se on mora odre i svoje rakije, svoje price, svoje pilule. Da skratim dugu priu, rei u da sam konano odluio postiti due vrijeme. Tu odluku sam obraz loio samom sebi da se, kad sad ne budem u se uzimao nikakvu hranu, ni otrovi ne mogu vie u meni stvarati i da e oksidacijski postupci morati saeci i izluiti sve tjelesne i stanine otpadne tvari, sve zaostatke hrane i strane supstance u mojem tijelu, koje su sprjeavale normalno odvijanje funkcija. Nikad neu zaboraviti iscrpljenost onih prvih triju posnih dana. Bio sam bez poticaja. Tko je imao priliku
169

zapaziti takvog bijednog patuljka, shvatit e kako je malo drai mogao za me tada imati ivot. Ali etvrtog se dana sve izmijenilo. Osjeaj je praznine, koji sam bio nazivao glau, nestao. inilo mi se da je siao s mene velik teret. Pitanje: kako to da se ovjek stalno osjea gladan sve dok previe jede i da glad prestaje kad se tri dana nije nita jelo? Tko ne zna odgovor, nee moi rijeiti tu zagonetku. Stoga radije elim odmah otkriti rjeen je. Previe hrane stvara zatvaranje koje najprije nadrauje ivani sustav i tada ga tlai. Ta depresija je povezana s podraivanjem svretaka ivaca u elua nim sluznicama rastvornim proizvodima koji nastaju pri preoptereenju probavnih organa suvinom ili ne prikladnom hranom. U tom lei uzrok te gladi". Pu stimo li eludac da se postom odmara tako da se sakupljeni otrovi od hrane mogu izluiti, tada nestaje tako zvana glad nakon tri dana, jer je uzrok otklonjen. Naravno, daje kod mene bila zbiljska glad, tad bih ja nakon tri dana potpunog uzdravanja od hrane istin ski trpio od gladi. Ali to nije bio sluaj. Ja sam se na kon posta osjeao bolje, spavao bolje i mogao misliti s velikom bistrinom. Moje je srce pravilnije otkucavalo i moji su ivci bili mirniji nego tijekom mnogo godi na. To se poboljanje poveavalo jo za vrijeme dviju cijelih sedmica. Na svretku tih etrnaest dana razraunao sam se sa zloglasnom smru i izbacio je van iz kue najkraim putem. Otad je vie nisam vidio i mi170

slim da jo mnogo godina neu s njom imati kontakta osim da me zadesi kakva nesrea. Za vrijeme prvih etrnaest dana pio sam svaki sat dvije ae vode. U treoj sam sedmici nastavio s po stom, no dodavao sam dvjema aama vode, koje sam dalje pio svakog sata, sok jedne narane. Nakon tih triju tjedana posta moj je jezik bio ist, moj duh bistar, moj korak vrst. Samo su noge bile malo teke i koljena slaba, naroito pri uspinjanju ste penicama. Ipak sam sad mogao svladati est stepenica do moje terase bez vrtoglavice i mogao sam trati, obje stvari koje se uope nisam usuivao na poetku svog posnog vremena i mnogo godina prije. Zavrio sam svoj post na slijedei nain: prvi dan etvrtog tjedna dodavao sam ai tople vode, koju sam svaka dva sata u se uzimao, dvije ajne lice premaza ne jemenim mlijekom, slijedei dan tri, potom etiri. etvrti dan uzeo sam nakon doruka etiri ajne lice premazane jemenim mlijekom u pola ae svjeeg mlijeka, popunjene toplom vodom. Peti i esti dan isto. Sedmi dan popunio sam taj doruak tanjurom nezaslaene narane. U podne sam uzeo u malim gutlja jima au toplog mlijeka a oko est naveer jo jednu nezaeerenu naranu. Osmi dan isto kao sedmi, s raz likom da sam narani ujutro i naveer dodavao ajnu licu meda. Deveti dan isto kao osmi, samo jo alicu mlijeka ujutro i naveer uz naranu s medom. Mlijeko i naranu dobro sam pomijeao jedno s drugim. Deseti kao i deveti dan, samo u podne dvostruka koliina 171

mlijeka. Jedanaesti kao i deseti. Tad sam postupno prelazio na svoju normalnu prehranu, koju u kasnije jo opisati. Moram ovdje naroito naglasiti da je za konani uspjeh vrlo vano kako se od posta prelazi na normal nu prehranu. Probavne se funkcije pokoravaju iva nom refleksnom sustavu. One nemaju nita s naim razumom ili naom voljom. Kad probava tijekom po sta izostane tijekom nekoliko dana, ona se smije samo polako vratiti natrag svojoj punoj djelatnosti. Za vrije me tog vremena smije se samo najlaki posao zadavati probavnim organima i koliinu hrane samo postupno poveavati. Odrava li se to temeljno naelo, tada post ne kodi ni u kom sluaju, naprotiv on pomlauje i oivljuje cijelo tijelo. Odsad nadalje odravali su plodovi moja crijeva u normalnoj djelatnosti i omoguavali triput dnevno potpuno pranjenje. Taj rezultat postigao sam dodue tek nakon nekog vremena. Ali moji uspavani crijevni miii vidljivo su se ojaali pod utjecajem uznapredo vale probavne djelatnosti uslijed celuloze u kai, isto kao to su moji runi i noni miii ojaali, nakon to sam ih bio zapoeo danomice vjebati. Osnaenjem crijevnih miia nestala je tada i svaka sklonost zaep ljenju. Naravno jo dugo nije ilo sve glatko. Morao sam tovie jo vojevati teke bolove prije nego sam stvar no ozdravio, jer sam doivljavao brojne uzmake i slo move koje moram pripisivati svojoj urbi da 172

ozdravim kao glavnom uzroku. Tada jo nisam uviao de se tijelo, koje je tako mnogo godina bilo zlorablje no, nije moglo u malo tjedana ili mjeseci izlijeiti. Tu mudrost sam trebao tek nauiti. I na podruju njego vanja koe i miia otkrivao sam tek posve postupno da se nakon dugogodinjeg maenja svog tijela ne smije neposredno posegnuti za protivnim mjerama i prijei da tako kaem u drugu krajnost, a da teko ne nakodi zdravlju i ivanoj snazi. Dosad neizgraene funkcije mogu se samo lagano i postupno privesti po vijesnoj djelotvornosti, kao to sama priroda daje svo jim stvorenjima napredovati. Svoje dnevno kupanje zapoimao sam mlakom, tada svjeom, onda hladnom vodom. Potom sam uao u kadu i prao svoje cijelo tijelo s kapljajui mokrom krpom za pranje, najprije mlakom, kasnije svjeom, a potom hladnom. Za to potrebne pokrete izvodio sam uvijek veoma brzo, s dubokim udisanjem da pospje im brzu cirkulaciju i na taj nain dovoljno nutarnje topline. Konano je moja koa bila tako ovrena da sam se s uitkom tuirao ili prao hladnom vodom. I sad se mogu kupati u tako hladnoj vodi kakva je usred zime u jezeru. Tada izaem iz kade i dolazim sa svo jim mokrim tijelom pred otvoren prozor i kad je vanjska temperatura ispod nule a sjeverac pue po mom mokrom tijelu koje se uslijed mog masiranja i udaranja polako sui. To je divan osjeaj, ali taj poku aj smije initi samo onaj iji je obrambeni mehani zam u savrenom redu i koji je laganim, opreznim 173

naprecima dostigao ve visok stupanj savrenosti svog tjelesnog sustava. I te sam zrane kupelji samo postupno preuzeo u svoj dnevni program. Zapoeo sam time da najprije svoju kou izlaem nekoliko mi nuta svjeem zraku i za vrijeme toga vremena nepre stano inim snane pokrete miia i brzo masiranje, da se ne prehladim. Malo po malo produavao sam po stupak. I s istim oprezom izlagao sam svoju kou tek postupno i vremenski lagano poveavao na slobod nom izlaganju sunanim zrakama. Tu je na poetku vaan posve naroit obzir. Sigurno, teko je prilagoditi se laganom tempu tak vih napredaka. Ali jedno ne smijemo nikad zaboraviti: da narav djeluje oprezno i nita ne prenagljuje. Ona je kod mene mnogo godina strpljivo podnosila svaku zloporabu moga tijela, prije nego je zapoela da me pusti zbiljski trpjeti. Sad sam ja morao, dok me je ona lagano i brino obnavljala, pomiriti se s nepogodnostima. Na taj su nain ostale zdjelice tezulje u ravno tei. Naravno, na poetku svojih pokuaja prehrane i nio sam pogreku za pogrekom. Sjeam se izmeu ostalog kako sam hranu od cjelovitog zrnja stalno dugo vremena izlagao visokoj temperaturi, ne slutei da taj krivi postupak unitava u njemu sadrano ivot no poelo. Vremenom sam se privikao da to jedem potpuno nekuhano, da mi nita ne propadne od vrijed nosti koje izgrauju zdravlje. Nitko, tko to nije ispro174

bao, ne moe dovoljno procijeniti kako ukusno prija i to nekuhano jelo. Poetni me neuspjesi nisu obeshrabrili. Nisam se vie predavao, borio sam se strpljivo dalje. Na taj je nain nastao malo po malo dnevni red koji u ovdje skicirati. Cijelu godinu spavam u nezagrijanom prostoru, prozori su otvoreni, krevet zatien od propuha, a ne nosim nikakvu nonu odjeu, ali se pokrivam tako do bro da se u krevetu osjeam ugodno toplo. U rano jutro odbacim pokriva i gimnasticiram pola sata leei na krevetu, uvijek kraj otvorena pro zora, a da se ne brinem za hladnou. Ako je tempera tura ispod nule, tad naravno ne otvaram posve prozore kao pri toplijem vremenu. Ali oni uvijek ostaju otvo reni. Svojom jutarnjom gimnastikom saiem sve to je u mome tijelu nepotrebno od ostataka hrane. Tako sprjeavam nagomilavanje otpadnih tvari u svom tije lu, koje bi mogle nauditi djelatnosti tkivnih stanica. Nakon te gimnastike na krevetu idem u kupaonicu, otvorim prozor ako nije smrznuo, popijem tri ae vode. tople ili hladne, kako mi trenutano pae, oba vim svoju jutarnju toaletu, gimnasticiram jo jednom stojei i razradim pritom sve tjelesne miie, posebno miie kria i donjeg dijela tijela. Tada slijedi kratka hladna kupelj, brzo, snano masiranje i ponovo vjebe miia i disanja. 175

Nakon tih postupaka osjeam se sam pri velikoj hladnoi posve toplo i udesno ivahan. Obuem se i pjeaim osam kilometara. Ni pri najhladnijem vre menu ne nosim vestu ni ogrta. Ljeti se oblaim to god je mogue lake. Na dugoj, brzoj, energinoj et nji ubrzavam primanje kisika dubokim disanjem i time osiguravam sagorijevanje ostatka hrane. Kad do em u svoju ordinaciju, draka u svim stanicama i iv cima mojeg itanog tijela - izvana istom hladnom kupelji i masiranjem a iznutra sagorijevanjem energi ja i otpadnih tvari. Svaka sad stanica trai hranu. Jaju uzimam u njezi nom najivotonosnijem obliku - ivi plodovi. Taj u plodovima sadrani eer ne mora se preinai vati. On je stupio neposredno kao energija u djelatnost. I tjele sno ivue poelo ivih plodova neposredno je uin kovito. Radi se o raznovrsnom vou: sezonski plodovi, jabuke, narane i grejpfrut ili zimi slatki plo dovi kao datulje, suho groe, smokve, ljive itd. Budui daje moje tijelo isto iznutra i izvana, bi star je i moj duh, i budui da se moj doruak sastoji iz ive hrane onda su i moje duevne energije izobilne. Stoga ja nahrupim na dnevni posao kao kad koji va tren konj krene u trk i galop. Odakle dolazi ta revnost, lako e itatelj uvidjeti. Jedem obilje velike lisnate salate s lukom, rotkvi ce, cvjetae, celera, ili rajica, ve prema godinjem dobu. Troim mnogo slatkih plodova a ponekad malo meda. Predveer jedem veliku koliinu salate, neto 176

svjeeg sira iz nepasteriziranog mlijeka i koji orah. Zimi jedem neto suho od spomenutog. Od vremena do vremena ivim jedan ili vie dana iskljuivo od sonih plodova, da se oiste probavni or gani i krv, da se mogu odmoriti i da se oisti stanje u crijevima. Lisnato povre i plodovi stvaraju snanije proizvo de vrenja. Post s plodovima ubija bakterije truljenja ili ih svladava. Moja krv ostaje pri toj hrani normalna, bazina i ista, moja tkiva su slobodna od kiseline a organi rastereeni. Moje je tijelo gipkije nego tijelo mladih ljudi koji se hrane prezakiseljenom hranom. Brinom njegom koe i miia odravam tijelo tako rei neosjetljivim prema bolovima i tegobama i uvijek potpuno radino. Ne isputajui ni jedan dan pjeaim dnevno oko 16 kilometara i pri svojih osamdeset godina nisam uope nikad umoran. Mogu dvanaest do petnaest sati dnevno vrlo naporno raditi a upoljavam se uporedo na razliitim duhovnim i tjelesnim podrujima. Moja misaona snaga je bistrija, laka i pokretljivija nego u ijednom ranijem ivotnom razdoblju. Moja je prva knjiga, i to rukopis - ne prijepis strojem - bila napisa na subotama popodne i naveer kroz deset tjedana, iji su dani bili ispunjeni napornim poslom. Time se ne zaustavljam na prolosti, da gledam unatrag i potiskujem nazad prema prolom najboljem i najljepem vremenu svoga ivota: sada je najbolje, 177

sada je najljepe vrijeme. U predosjeaju onih sve ve ih stvari koje mi je jo uiniti i u sigurnosti sigurnog uspjeha gledam stalno prema naprijed u budunost. Osjeam se usprkos svojoj visokoj dobi posve mlad, jer moje duhovno dranje je upravo mladenako. Ja sam zdrav tako da ve dvadeset i pet godina ni sam vie bio nijednom prehlaen, iako sam ranije bio rtva gotovo svakom propuhu. Danas sam siguran u svoje zdravlje. Svakako je moj izgled, da doivim sto dvadeset godina, vei nego izgled nekog prosjenog tridesetogodinjaka, koji provodi openito uobiajen ivot, da dosegne ezdesetu godinu. ovjek je star kad je njegovo zdravlje narueno i vie nije otporan, a ovjek je mlad kad su zdravi njegov duh i njegovo ti jelo. Bih li ja mogao sa svojim ranijim ivotnim stavom sve izvravati to danas izvravam? Bih li ja mogao danomice biti na nogama od pol est sati ujutro do pol jedanaest sati nou i tako ivjeti godinu za godinom a da ne idem na godinji odmor? Nipoto, jer ja sam to tijekom duga vremena pokuavao i gotovo se ubio. Svaki e ovjek, bio on tko mu drago, ako on ivi kao to sam ja ivio - i kao to ine gotovo svi civilizirani ljudi - unato prividnom zdravlju umrijeti puno godi na ranije, nego bi mogao potrajati njegov prirodni ivot, ak i onaj koji je sluajno naslijedio snanu konstituciju tako da odri ovaj ivot tijekom sto godi na. Jer ljudi takva izvanredno otpornog temelja mogli bi pri bioloki ispravnom voenju ivota s lakoom 178

jo mnogo due i do svoje smrti biti djelotvorni i kori sni lanovi drutva. Priam svoje uspjehe ne poradi svoje slave. Priam ih da pokaem to svatko moe postii dok god se nje govo tijelo jo moe obnoviti prirodnim sredstvima. Meni su samom cvjetali uspjesi i ohrabrujui rezultati na putu obnove zdravlja ve prilino brzo. Ve etiri godine nakon to sam bio otkrio revnim promiljan jem put lijeenja zdravonosnog voenja ivota, uspeo sam se kao jedini medu dvanaestoricom, koji su sudje lovali u pokuaju, na washingtonsku pedesetkatnicu. Drugi nisu premaili osamnaesti kat, iako je najstariji od njih bio mlai od mene pet godina a dva od drugih su bili mladi od trideset godina. Ja sam se tada opet i spustio pjeice. To je bilo onih vruih, vlanih, srpanjskih dana za koje je Washington na zlu glasu. Takvi rezultati mogu sigurno biti i za malodune, kojima se nuna promjena njihovih ivotnih navika ini tekom, poticaj i poeljna nagrada. A ja mogu iz svog bogatog i radosnog iskustva oduevljeno potvrditi: oni su stvarnost!

179

Tatjana Tomirc, Celje

MOJ PUT
Nikad nisam bila teko bolesna. Ni lijenika nisam esto traila jer se uvijek mo ralo dugo u redu ekati. No uvijek me je pomisao na sta rost i bolest - kad si star, tad si bolestan - proimala ne prijatnim osjeajem. ivjeti zdravo znailo je za mene: Jedi svega po malo i dosta se gibaj." Uslijed takva naina razmiljanja i ivljenja trpjela sam od estih glavobolja pa su mi rekli: Ima nizak tlak. popij kavu!" bubuljice nisu bile nita novo pa su mi predlagali dobru kremu". Potom menstrualne te gobe. Na to su mi rekli: Opet si se prehladila, uzmi aspirin"! Nakon svega toga sam odluila da neu vie jesti mesa, ne zbog milosra prema ivotinjama nego da to bude korak blie k zdravijem nainu ivljenja. Bila sam nekako smirena i osjeala se bolje, a tekoe ba nisu udesno nestale. Sluajno sam proitala knjigu: eli li biti zdrav, odbaci kuhinjski lonac!" Tako sam odluila bez po stupnog prijelaza prijei na sirovu, prijesnu hranu. 180

Oite su se promjene pokazale ve pri prvoj menslruaciji koja je trajala samo nekoliko dana i nije bila bolna. Bubuljice su se osuile, glava me pak - i zbog pozitiv nih misli - nije boljela ve od samog prelaska na pri rodni nain prehrane. Tijelo se pravo zapravo uope nije opiralo. samo sam vie zebla. Tjelesna teina se smanjila za 5 kg, to mije takoer vrlo godilo. Puno se bavim portom i opazila sam da imam dosta vie ener gije i pri teim optereenjima. etiri sam mjeseca jela samo sirovo, prijesno voe i neto povra. Kasnije sam u jelovnik uvrstila i poneto kuhanog povra, i koji put trudlu s jabukama koju pee moja mama i emu se zasad jo ne mogu oduprijeti. Budui da okolina previe burno reagira na one koji drugaije misle, proitala sam nekoliko knjiga kako bih lake obrazovala svoje miljenje. Pregledala sam i uredila veliku tabelu o kombiniranju hrane, po tom o vitaminima, mineralima, ugljikohidratima, koji su nuno potrebni". Dola sam do zakljuka da sve to nalazimo u svjeem, zrelom, sirovom - prijesnom vou, povru i orasima, daje najbolja hrana ono voe koje nam trenutno najbolje zamirii". Premda mi lju di nemamo sposobnosti da nagonski uvidimo to po trebujemo, ipak nam samo jedno voe nee mirisati" tako dugo da bismo zaboravili na drugo i da bi to lako bilo kobno. Dakle, jedemo li dovoljno raznoliko voe, ponekad neto povra, oraha, organizam e dobiti sve to potrebuje za optimalno funkcioniranje. 181

Po dogovoru sa zdravstvenim osobljem vie puta sam obavila laboratorijske preglede krvi. Nalazi su pokazali bitno smanjenje kolesterola i poveanje bro ja crvenih krvnih zrnaca. Sad je moj kolesterol u gra nicama normale i kad se razbolim - ako je prehlada uope bolest - krvni testovi su mi posve jednaki kao kad sam zdrava. Prehlada se oito pojavi tad kad pret jerujem sa krobnom hranom, nije uvjetovana ljetnim vremenom. Katkad se probudim rano ujutro s potpuno zaepljenim nosom ili pak opazim tamne bobice po zubima kad zaboravim" popiti svjee pripravljen mrkvin sok. Koji put se odluim za post uz svjee, raz rijeene sokove od voa i povra. Nikad ne odluujem unaprijed koliko dugo e trajati post, nego se ravnam po osjeanju. Bio krai ili dui, osjeam se oito snanija i samopouzdanija. Alojz nas vie puta tjei daje ve 80% svjee, pri jesne hrane u jelovniku vrlo mnogo, ja pak opaam da samo 100% daje optimalan uinak. Nema srednjeg puta, kako kae pisac spomenute knjige. Dok god ti mirii kuhana, graanska hrana", jo si daleko od potpunog ozdravljenja. Ipak ovjek mora za potpun presjek dozreti i vjerujem da u i ja jednog dana lako povui crtu i zaboraviti slasnu, masnu hranu".

Martin Jeci, strojovoa

VOE - NAJSNANIJE GORIVO ZA IZVRSTAN RAD TIJELA

Sve je zapoelo 1995. Tada mi je prijatelj Alojz spomenuo da je itao prekrasnu knjigu o prehrani koja daje najbolji oblik energije za ljudsko tijelo i on se je poeo hraniti na takav priro dan nain nakon deset proitanih stranica. Stvar me ne bi toliko zanimala, meutim naglasak je bio na uivanju voa. Voe je moja poslastica jo ot kad pamtim jer ivim u podruju gdje gaje bilo jo od vajkada u izobilju. Revno sam proitao knjigu eli li biti zdrav, odbaci kuhinjski lonac" (H. VVandmaker) koju mije posudio Alojz. Tako sam je i za sebe naru io. Mogu iskreno rei da sam po naravi takav karakte ran tip. ako si neto zadam. to pokuam 100% ispuniti, jer je vano da si postavi realne ciljeve koje moe ostvariti. Preao sam na preteitu prehranu voem. Tri puta tjedno samo voe, ostale dane samo ruak. Nakon ru ka je jedenje voa bez koristi, jer se lako ne probavlja u kombinaciji s kuhanom hranom. Moram priznati da si ponekad priutim i neke prekraje, meutim to sam

182

183

nekako ve stavio u svoj plan kad sam se odluio za takav nain prehrane. I u domaoj kuhinji seje otad mnogo toga promije nilo: ne kupujemo vie mlijeka, ne kupujemo vie svinjskog mesa, goveeg mesa, ponekad vrlo malo kruha (djeca). Pri visini od 176 cm teio sam prije toga 79 kg, u tri mjeseca prehrane na taj udesan nain doao sam na 65 kg. Tu se mravljenje zaustavilo. Iako mi nije bio cilj mravljenje nego zdrav nain ivota. Da sam smravio 14 kg, nije mi bilo potrebno nikad gladovati jer sam po miloj volji jeo sve vrste voa, ali sam morao sluati veliko prekoravanje sa strane okoline", jer su me svi zapitkivali jesam li obolio pa sam tako brzo smravio. Pri gubitku 14 kg ovjek se i naizvan vidno promijeni. Roak, kojemu sam posudio knjigu u dobroj nakani, mnogo me je kri tizirao i savjetovao mi da ne itam vie knjige o preh rani i prihvatim se neeg pametnoga". Sam sam pak vidio da to to sam proitao za mene znai kao Sveto pismo za vjernika. Konano misli iz te knjige idu ru kom pod ruku sa svim religijama. Crkveni uitelji bi se morali zamisliti nad Post 1,29: I doda Bog: Evo, dajem vam sve bilje to se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna to u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!" pravi vjernik ne bi smio biti debeo jer je prekomjerno uzimanje hrane grijeh... Nakon sedam godina takve prehrane mogu lako navesti rezultat: ve u mladosti sam imao visok krvni tlak i vjerojatno s tim povezane glavobolje, otprilike 184

jednom tjedno. Glavobolje su potpuno prestale ve nakon 2 mjeseca hranjenja sirovim, svjeim, zrelim voem. Krvni seje tlak normalizirao. Za dvije godine siao je na idealnu vrijednost 70/115, a prije toga je bio 90/160. Imam 44 godine. Tjelesna snaga mi se po veala. Zapravo ve prije sam se bavio portom, sad lako pretrim dvaput tjedno udaljenost od 36 km. Na prikladan nain me ve od samog poetka podrava i ena, a djelomino i djeca. Rezultat tog u desnog, prirodnog naina prehrane jest takav da ov jek ni ne pomisli, eli li se za svoje zdravlje sam pobrinuti, na upi i tanje kolske medicine i njezine se stre farmaceutske industrije.

185

Nada Grden, inenjer prometa

ci i tako sam prela natrag na stari, mjesni nain prehrane. Prije dvije godine imala sam velike tekoe sa zu bima (granulomi i upale). Kad sam tako trpjela cio mjesec, razmiljala sam je li uope jo to mogue uraditi. Prisjetila sam se da sam proitala u knjizi kako se prijesnom hranom otklanjaju sve tegobe, i zube vie ne osjea. Uistinu, tih mjeseci u proljee, dok sam bila na prijesnoj hrani, uope nisam osjeala ni kakvih boli u zubima, a kad sam se povratila na stari nain prehrane, tad su se povratile bolesti. Odluila sam poduzeti sve da se rijeim tekih bo lova. Otila sam u knjiaru i kupila ve spomenutu knjigu. Tako sam zapoela jesti iskljuivo prijesnu hranu. Pri prijelazu gotovo nisam imala potekoa. Zapoela sam jesti avokado i orahe. U dva mjeseca smravila sam 26 kg. Skoro svi su me grdili, optuiva li i usporeivali me s kosturom". Govorili su da neu preivjeti. Iako sam ih vrlo teko sluala, nisam popu stila i tako sam se svaki dan osjeala bolje, na kraju sam im se samo jo lagano smijala. Nisam ih shvaala zato zahtijevaju od mene da inim ono stoje njima pravo, premda se uslijed toga osjeam veoma loe i odam od lijenika do lijenika. Ljudi jednostavno ne vide stoje to pravo ivljenje. Ne ele razumjeti stoje pravi razlog za zdrav i lijep ivot. Nakon osam mjeseci prijesne prehrane osjeala sam vie puta boli u trbuhu, jer nisam nikad dobila do187

POTRAITE SVOJ BISER MUDROSTI

Kad sam navrila 18 godi na, postepeno su se poele po javljivati zdravstvene tekoe. Nevolju mi je opetovno zada vala angina, potom migrena. One su se ponekad pojaavale i uzrokovale stranu slabost i povraanje. Ve i najmanji propuh mije prouzroio velike tegobe s grlom, uima i zubi ma. Kasnije su se pojavile jo bolesti u kriima. vratu, koljenu, na kraju reumatizam i jo tota drugog. Ukratko, itavih 20 godina sam ivotarila i marljivo gutala tablete. Ve odavno vrlo rado itam knjige. I tako sam prije pet godina proitala s velikim zanimanjem knjigu: eli li biti zdrav, odbaci kuhinjski lonac" i tako sam se zapoela po njoj ravnati. Oko tri i po mjeseca jela sam iskljuivo sirovu hranu i odlino se osjeala. Bilo je to vrijeme proljea. Mnogo sam slabila, a nisam jela ni oraha, ni jabuka. A avokado jo nisam poznavala i tako sam poela slabiti. O. da sam tad poznavala Aloj za! Nije bilo nikoga tko bi me znao savjetovati, pomo186

bra avokada, i tako sam jela star, crn i neukusan avo kado. Zimi nije mogue nabaviti dobro voe. od narani i avokada boli me trbuh, ostalo voe je slabo, suho. pokvareno i bez ikakve vrijednosti". Tako sam razmiljala kad sam s bolima u trbuhu leala u krevetu tijekom Silvestarske noi. I tako sam prvi dan Nove godine lijepo krenula roditeljima na ruak. Bili su ne opisivo radosni jer su bili uvjereni da ne bi preivjela ako bih tako jo nekoliko sati nastavila. Tako sam oko dva ili tri tjedna jela sve. Loi osjeaji (nervoza, znojenje, slabost, negativno razmiljanje, slaba koncen tracija itd), koji su bili ve zaboravljeni, opet su se povratili. Alojz je ovjek kojeg veoma cijenim i potujem. Otjerao mije sve sumnje i ponudio svoju pomo i po kazao mi kako u lako iz crne tame ostvariti divan dan. obasjan suncem i sreom i ponovo uspostavlje nim zdravljem. Sad sam na prijesnoj hrani dvije i po godine i doista mnogo radim, odlino se osjeam a i zdrava sam. Svi traimo sreu, iako obino u krivim stavovima. Sreu se moe nai jedino u svojoj nutrini, u zdravlju i dobrom osjeanju. Ako se dobro osjeamo, ako smo zdravi, sretni smo. Ali ljudi ne znaju ili nee skinuti crne naoale i zato pue, omamljuju se, piju nevrijedan alkohol, jedu sve stoje slasno a sve to njima i najbliima uzrokuje bolest i trpljenje, trae sreu u materijalnim dobrima. 188

oteavaju si ivot nepotrebnim stvarima, pritom pak gube svoje najvee bogatstvo i sreu - svoje zdravlje. Moramo biti svjesni da nam zdravlje nije darova no, sami moramo za nj preuzeti odgovornost. Danas i sutra bit emo zdravi samo toliko koliko budemo sami za to pridonijeli, i nita vie... Vrlo je alosno da smo mi Slovenci po pijenju al kohola medu prvima u Europi. Obino ljudi misle da su sretni kad su omamljeni i trae utjehu u alkoholu. Ali tu nema sree ni utjehe. Ve jutro i novi dan pun je bolesti, trpljenja te nagomilanih, nerijeenih proble ma koje bi lako rijeili na drugi nain. Zato se ne bi smo znali zabaviti i biti sretni svaki trenutak, i sutra, a ne samo tada kad smo omamljeni? ivimo u predivnoj dravici. Vrlo lako bismo ostvarili raj na zemlji, obradili njive, zasadili zdravo i prekrasno voe. Kad bi to jeli, bio bi svretak ivota renja i trpljenja. Provodili bismo divan ivot, pun sre e i radosti, i nitko si vie ne bi poelio onakav ivot kao prije. Ne ekajte da umre zadnja rijeka, ugine zadnja riba. padne zadnje drvo kako biste spoznali da se no vac ne moe jesti niti povratiti natrag trenutak i nai izgubljeno bogatstvo i sreu jer e ponekad biti preka sno. Skinite ve jednom crne naoale i nemojte se za sljepljivati i zavoditi nerazumnim iako naobraenim i diplomiranim ljudima. 189

Duboko u sebi potraite svoj kameni mudrosti, svoj najljepi i najdragocjeniji biser i ve danas kreni te odvano pravim putem, putem prirodnog zdravlja i pritom e vas pratiti zdravlje, srea, mir i radost.

Christel Siebert. 47877 Willich

NIKAKVE TABLETE, NIKAKAV KORTIZON

Proitao sam prekrasnu knjigu o prirodnoj prehrani voem i povrem od H. Wandmakera. To me oduevi lo za promjenu vlastite prehrane i uope naina ivota. Visok sam 1,70 m, a teio sam 92 kg. Moj krvni tlak, kolesterol i mokrana kiselina bili su povieni. A od 1967. bio sam alergian na kunu prainu. Bez kortizonskog rasprivaa nisam vie mogao biti. Primao sam dapae 2 puta svake tri godine injekcije za desenzibiliziranje, ali bez ikakva uspjeha. Nije ilo bez kortizonskog rasprivaa. Tada sam bojaljivo odluio da zaponem jesti sirovu hranu. Mala uspjenost se pokazala ve nakon nekoliko dana u odnosu na smanjenje kilae, to me je silno odvailo. Nakon godine dana bio sam laki za 20 kg. Moja je krvna slika bila optimalna i vie nisam trebao trovati svoje tijelo uasnim kemikalijama. Nisam pri je nikad mogao povjerovati da u moi odbaciti kod ljivi kortizonski raspriva. Bio sam se ve pomirio s tim da u ga morati uzimati sve do svretka ivota. Nisam vie htio piti ni skupu mineralnu vodu ni vodu iz vodovoda koja sadri mnoge kodljive tvari. Odlu io sam si kupiti ureaj za destiliranje i pribavio si jo dobar sokovnik kojim sam vrlo oduevljen. Njime

190

191

mogu obazrivo i sve povre iscijediti. Uz sirovu hranu osjeam se puno bolje i vitalnije. Imam osjeaj kao da mije kosa postala guom. Ali ne bih elio zaboraviti da spomenem kako je dem samo proizvode iz bio-vrta, koji pokazuju bitno vii sadraj vitamina i minerala nego proizvodi koji rastu na tlu zatrovanom kemikalijama kako je to danas uobiajeno na poljoprivrednim zemljitima. Jedenjem sirove hrane ve dugo ne osjeam tako mnogo glad i nikakav apetit za okoladu, koju sam prije toga mno go gutao. Ako bih u meuvremenu ogladnio i zaelio neto slatko, jedem orahe i sueno voe. Inae veoma rado pripravljam jelo od kelja i mrkve.

Roman Halher, Kasaze 105 a, 3301 Petrovce, SI

VANA IVOTNA ODLUKA U PRAVI TREN

U studenom 2000. morao sam ponovo zatraiti pomo u bolnici u Celju jer sam u lijevom predjelu prsnoga koa osjeao bol a u cije lom tijelu silnu slabost. Lijenik pri pregledu nije ustanovio nita posebno, preporuio je odmaran je. Lijenike pretrage su isposta vile da sam bio potpuno zdrav". Spomenute su se tegobe po navljale i slina sam stanja ve triput doivio. Bolovi u prsnom kou, drhtanje, tegobe s prostatom - oteano i dosta esto mokrenje, i nou, probava je bila veoma loa (proljev ili zatvorenost), spavanje vrlo slabo - e sto buenje, zaboravnost, nezainteresiranost, ivanost zadnjih godina, sve slabiji meuljudski odnosi i gubljenje volje za ivot bile su sastavnice moga ivota zadnjih nekoliko godina, ipak se uzrok skrivao negdje drugdje... U mladosti sam se bavio rekreativnim portom na roito skijanjem, planinarenjem, ali sam kasnije na putao te aktivnosti jednu za drugom i zamjenjivao ih estim obilascima lokala gdje smo mudrovali" o

192

193

ivotnim mudrostima uz ae ili krigle" piva, pricera, viskija, obavijeni gustim dimom cigareta. Tijekom tog razdoblja toliko sam se navikao na takav nain ivota te si vie nisam mogao ni predstaviti ivot bez cigara, kave. alkohola. Prve izraajne tekoe koje sam osjetio bile su te koe zbog puenja koje su se odraavale kao nepresta no upaljeno grlo s dinim putovima, uz to poveana slabost, vruica koja je obino trajala koji tjedan. U tim tjednima nisam osjeao elje za cigarama i zbog slaboa sam se odluio: imao sam jo toliko volje da sam prestao puiti i odluka je bila donijeta i ostvarena u studenom 1988. Toga sam dana zguvao cigaretu, bacio je i vie nisam nijednu zapalio. No opisane tekoe su se unato prestanku puenja jo uvijek ponavljale, posebno tada kad sam popio vee koliine alkohola, naroito piva i pricera"... Takav ivot u svijetu alkoholne omamljenosti" trajao je nekih 25 godina i bio je za me normalan, zato se nisam previe brinuo za omamljene tekoe. Tad se stanje poelo pogoravati, potekoe su postajale sve gore, bez alkohola jednostavno nije ilo, dan sam za poinjao i zavravao s alkoholom. U ljetno vrijeme je bilo dovoljno da se samo sagnem i ve mije znoj oblio elo i lice, zaudarao je. Po koi sam dobio osip, ljuskao se. Kosa mije bila puna peruti. Katkad je to pri mijetio i prijatelj - slijedio je preodgoj" na koji nisam bio spreman. elio sam opet novo, novo pivo. Kad sam se u kasnije popodnevne ili veernje sate 194

vratio kui, pojeo sam sve stoje bilo u hladnjaku: sir, kobasice, mlijeko iz tetrapaka, domae suhomesnate proizvode, papriku, masline, salame, svega po neto za zdrav ivot". Ujutro sam ponovo popio neto kratko", najradije viski ili koju bocu piva. Takva su bila moja jutra... potom sam dalje nastavio. U slubi je bilo sve tee, sve sam vie napora mo rao ulagati u ispunjavanje radnih obaveza, prije slube i poslije slube brzo. to je mogue bre. u najbliu gostionicu na bocu ili kriglu piva, premda se nikad, ni kad nije zavrilo pri jednoj boci ili krigli. Prosjena dnevna koliina popijenog alkohola bila je 6 boca piva, ujutro viski. Moja ovisnost o alkoholu bila je ve tako jaka da sam pri svakom odlasku u banku, da po dignem novac, morao popiti bar jedno pivo kako bih se mogao potpisati. Ruke su mi se inae tako tresle da potpisi ili posao bez alkohola nije vie bio mogu. Po tekoe su tako narasle i posljedice moga samounitavajueg naina ivota bile su vidljive kod kue, na radnom mjestu, u odnosima s prijateljima. Osjeao sam se oajno. Prijatelj me je stalno nagovarao da se ve jednom odluim i prestanem s tim, jer e mi ubrzo zasvirati Chopina na pogrebu", ali gaja neu uti... na trenutke sam pomiljao na to, ali elja za pijenjem bila je jaa. Pri zadnjim tekoama u studenom 2000. poeo sam razmiljati o mogunosti prestajanja s piem i tako je odluka pala 3. sijenja 2001., pozvao sam pri jatelja i dogovorio se za razgovor. 195

Desetog sijenja 2001. javio sam se prijatelju i re kao ma da sam konano pripravan za razgovor o opti malnoj prehrani za zdrav ivot koji sam elio ostvariti u budunosti. Alojz je moj dobar prijatelj jo iz mla dosti i u tom je trenutku bio ve oko 6 godina na siro voj , prirodnoj prehrani. Studirao je u Kanadi. Mnogo se bavi portom i dri se svojih rijei. Vrlo zorno mije obrazloio razliku izmeu uobiajene - zvane i nor malne" i optimalne prehrane u ivotu, o nunosti gim nastike, itanju poticajnih knjiga, sluanju glazbe, o popodnevnom odmoru, o spavanju, o meditaciji, bo ravljenju u prirodi. Veoma zorno mi je objasnio stil prirodnog zdravlja kao naina ivljenja koji jami zdravlje u najviem stupnju. Govorio je da tako neu imati problema s odvajanjem od alkohola, jer optimal na prehrana ne prouzrokuje dodatnih ovisnosti kako to zahtijeva kuhana, peena, suena, konzervirana, za injena, koja je glavni uzrok ovisnosti svih vrsta doz voljenih i nedozvoljenih droga. Sastavio mi je jelovnik i bar dvaput dnevno sve je bilo sreeno. To mi se inilo posebno vano, moda bez toga ne bi ilo sve glatko. Tog dana, desetog sijenja objedovao sam prvi put voni obrok i to su bile narane koje je preda me po stavio prijatelj. Ruke su mi se tako tresle kad sam gu lio prvu naranu da mi je on pomogao pri daljnjem guljenju. Tad mi je dalje razlagao, to je trajalo dva i pol sata. i konano sam se odluio da u prakticirati optimalnu prehranu te u zamijeniti svoj dosadanji 196

ivotni stil sa stilom zdravog ivota. S obzirom na tje lovjebu odluio sam se za vjebu s utezima. Alojz je istraio trite i preporuio mi vienamjensku napra vu za vjebanje svih miinih skupina. Nazvao me je te smo nakon slube otili po napravu i dopremili ju kui. Izradio je potpuni program vjebanja za mene. Vjebanje izvodim 3 puta tjedno, svaki drugi dan. a nedjeljom idem na oblinje planinsko izletite Buko vica, bez obzira na vrijeme. Prije nego idem na slubu, obavezno vjebam oko 15 minuta i za vrijeme tog kratkog vjebanja zahvatim sve pojedine miine skupine i ve se ujutro osjeam fantastino. Svima to plo preporuujem takav nain vjebe da doemo na posao puni energije, raspoloeni i pripravni, ne kao drugi koji za razbuivanje trebaju (kao i ja prije), ai cu domae, viskija, kave, cigareta pa potom zapoinju posao umorni, shrvani. Prije prelaska na sirovu, prije snu hranu, teio sam 92 kg. miii su bili labavi, trbuh napuhan i objeen, bio sam gojazan, lice mi je bilo podbulo, ali za lijenika je to bilo normalno stanje. Mjeseno sam izgubio prosjeno 5 kg tjelesne teine koja je predstavljala uglavnom nefunkcional no, masno tkivo i tekuinu, kojom se je oajno tijelo trudilo neutralizirati otrove zbog potpuno iskrivljenog hranjenja i pijenja alkohola. Tako sam ve za 5 mjese ci smravio 22 kg. Mravljenje se zaustavilo na 70 kg teine koja je ostala nepromijenjena nekih 14 dana, potom seje teina poela dizati i dosegla 75kg. Toliko imam i danas (visok sam 184 cm). Pri tom sam malo 197

strahovao da u previe omravjeti, da u postati suvi e suh, slab. Prijatelj mi je govorio da e tijelo samo izgraditi onu tjelesnu teinu za koju je moj organizam bioloki programiran i kako imam jednaku visinu tako u imati i istu teinu... i doista je tako. Sad znam da mi nije potrebno prouavati nikakvih znanstveno do stignutih tabela, to sve moram pojesti da primim propisanu koliinu, vitamina, minerala, bjelanevi na", tabela o tom koliko moram teiti", nije mi po trebno paziti na razinu krvnoga eera (iako su mi oba roditelja bolovala od posebno tekog oblika eerne bolesti), nije mi potrebno paziti na visinu krvnog tlaka i to je najvanije: tako ugodno se nisam jo nikad u ivotu osjeao. Tegobe s prostatom su udesno ne stale", nema vie mnogo peruti, ljuske su nestale, spa vam kao zdravo dojene", tvrdo, budim se odmoren i pun energije, nema vie depresivnosti, slabosti i ivanosti. Ruke su potpuno mirne, ponovo sam postao mukarac u pravom smislu rijei, vitak, snaan, spo soban za ivot. Za stil prirodnog zdravlja s optimalnom prehranom nije nikad prekasno, ja sam se za nj odluio s navre nih 48 godina. Ako imate stanovite tekoe, jedno stavno se odluite i u klubu emo nai rjeenje za vae tekoe, tada ete morati sve - tako kao i ja - nauiti sami, zdravlje se ne moe kupiti. Nakon godinu i po prijesne hrane i prihvaanja sti la prirodnog zdravlja preporuam vam najbolju litera turu koju morate obavezno proitati i promiljati: 198

eli li biti zdrav? Odbaci kuhinjski lonac" (Helmut Wandmaker). Najbolji su mono-obroci hrane i znajmo daje zdravlje naa savjesna odluka...

199

Albert Fussi

IVOTNA PROMJENA PREHRANE

Ja sam Austrijanac (45 godina) i ivim trenutano u Aziji. Visok sam 182 cm, a teim 105 kg. Da bih smravio, ostavio sam me snu hranu i bavim se gim nastikom i plivanjem. Uspio sam skinuti 8 kg. U meuvremenu sam ostavio i cigarete. Jednog dana sam doao do knjige Prijesna hrana umjesto kuhane" od H. Wandmakera. Brzo sam je proitao i ve sljedeeg dana zapoeo sam se hraniti samo prijesnim voem i povrem. Moji roditelji te braa i sestre su negodovali. Oni su inae svi pretili i strahuju da e moja kerka imati tekoa ne bude li jela meso, kruh i mlijeko. Moja supruga i kerka jedu nekoliko dana kao i ja ali ni tad ne isputaju za doruak kruh s maslacem. Ja ih uope ne prisiljavam da jedu samo prijesno voe i povre. Nakon dva tjedna primijetio sam daje moja teina pala s 97 kg na 88 kg. godinama sam zapaao krv na 200

svojoj etkici za zube nakon pranja zubi. Sad je to ne stalo u roku od 10 dana. Jo od kolskih dana imao sam tekoe sa svojom kosom, morao sam je svaki dan prati jer sam inae osjeao straan svrbe. I to je sad nestalo. Imao sam bolove u zglobovima prstiju, i to je sad bitno bolje. ake mogu opet posve dobro sti snuti. Uvjeren sam da su sve spomenute tekoe dola zile od mesa, mlijeka i zato ih sad nemam. Moja obitelj prakticira zajedno sa mnom objed od sirovog voa i povra bar svretkom tjedna. To jo vie voli moja kerka nego supruga. Sam se najradije ustajem i pripravim doruak i stavim na svaki tanjur voa i svi to jedu a da i ne trae to drugo.

201

Helmut Wandmaker

OZDRAVIO SAM, ELIM TO I DRUGIMA!

Roen sam 1916. god. u Schalkholz/Holstein. Odmah nakon zavrene gimnazije uao sam u radni odnos. Zadesio me je drugi svjet ski rat i uvalio me u mnoge ne volje i stradavanja. To je teko 1 naruilo moje zdravlje. I kad I mi nije mogla pomoi kolska g medicina, posegnuo sam za istraivanjem na temelju dru gih izvora. itao sam literaturu koja je obrazlagala prirodno lijeenje i odravanje zdravlja. Posegnuo sam za lijekovima koje nam Stvaratelj prua u prirodnoj hrani, vou i povru. Rezultati nisu izostali. Hranim se svjeim, sirovim voem i povrem ve 45 godina. Sad mi je 89 godina. Osjeam se jo uvijek vitalno. Svoje bogato iskustvo elio bih prenijeti i drugima, svim ljudima. Stoga sam napisao o tom tri knjige a pi em i etvrtu. Pokrenuo sam reviju Wandmaker akluell" koju i danas uredujem. 202

Na temelju svog dugogodinjeg istraivanja i vla stitog iskustva mogu pouzdano tvrditi: - postoji samo jedan uzrok bolesti. I taj je zatrovanje tijela! - postoji samo jedan nain ozdravljenja, ienje organizma od zatrovanja. Oba naela su tako jednostavna, kao stoje i sve ve liko jednostavno. Ove je godine izala na hrvatskom jedna knjiga Helmuta Wandmakera PRIJESNA HRANA UMJESTO KUHANE", Prirodnom prehranom do istinskog zdravlja. U toj knjizi on zapravo donosi uk ratko sve o svom iskustvu s ljekovitom prirodnom prehranom. Knjiga je dostupna kod: UPT, akovo, p.p. 51. Zatrovanje prouzrokujemo sami kiselotvornom kuhanom hranom, medikamentima i stimulansima.
V

ienje od otrovanja ostvarujemo iskljuivo ivotvornom, lunatotvornom biljnom sirovom hranom, pri emu je nae tijelo jedini prirodni lijenik! Postoji samo jedan svemir, jedna priroda, jedan prirodni zakon, jedan Stvoritelj! Prema tom zakonu temelji prehrane za ovjeka i ivotinju su isti: moraju jesti svjeu, prijesnu hranu stvorenu od Stvoritelja. Oko 70 000 ivotinjskih vrsta u divljoj prirodi odravaju taj zakon. Samo se ovjek 203

razvio u bie koje kuha i pije mlijeko. Jedino je on iz nimka koja uzima medikamente! Samo iz toga proiz laze sve zdravstvene tegobe, sasvim svejedno, kako se te bolesti danas zvale. Dugi niz godina razvoja s tom prijesnom prirod nom hranom obiljeili su ovjeka, on se prilagodio na te sirove molekule. I njegovi se geni nisu promijenili unato kuhanoj hrani. Tek vatra i kuhinjski lonac te meljito su dalekoseno promijenili prehrambene tva ri. Posljedica su degeneracija i bolest. Ako smo bolesni - govorim iz svoga iskustva - i elimo ozdra viti i ostati zdravi, tad nam preostaje samo jedna odlu ka: vratiti se natrag na prvotnu hranu, nakon to nekoliko dana postom oistimo tijelo od otrovnih e stica nagomilane mrtve hrane. Za tu prvotnu hranu po stoji jednostavno pravilo: Jedi hranu svjeu i sirovu, koja li najbolje prija, najugodnije mirii i oarava tvoje oko!" 90% nae vitalnosti, ivane snage i energije ovisi o toj jednostavnoj reenici! Uz to nas stalno moraju pratiti: svje zrak danju i nou, sunane zrake, ista voda, snano gibanje, od mor i spavanje! Stres je nuan i neizbjeiv, ali moemo i moramo izbjei prekomjeran stres. Zato mi ne sprovodimo ta jednostavna naela? Samo nae navike i manjkava snaga duha i volja sprje avaju nas da promiljamo o svom istinskom ivotu! 204

Danas moramo braniti prirodni zakon a ne svoj de generirani krivi nain ivota! Kako je to alosno u vri jeme side! Mikrobi su neprijatelji koje moramo pobijediti a ne nai stalni prijestupi prirodnih zakoni tosti? No virusi i bakterije su u stvarnosti nai prijate lji jer pomau derai nau nagomilanu prljavtinu. Kad ih ne bi bilo, na bi se ivot skratio! Ni kod side nisu uzronici zaraze mrtvi virusi nego tlo koje smo mi pripravili svojom mrtvom hranom, stimulansima kao to su sol, zaini, kava, aj. kakao, okolada, raki ja, cigarete i nebrojenim medikamentima! Ja mislim da oboljelog od side vie ugroava otrovni lijek (azidothvmidin) nego navodni ..virus". Mi se radije kljukamo medikamentima nego mijenjamo svoj pogreni nain ivota. Poznati francuski Messegne kae u svo joj knjizi Ljekovito Bilje" da 60%> naih sadanjih bolesti dolazi od medikamenata. Velika je nesrea da gotovo sve nae ivene na mirnice ne sadre vie ivota nego su mrtve! Pogle dajmo samo po policama u supermarketu, koliko emo nai hrane u limenkama, pakovanjima: sve tvor nika roba. uglaena, promijenjena, uinjena odrivom. I mlijeni su proizvodi danas sterilizirani, homogenizirani i pasterizirani te time degradirani na mrtvu hranu. Samo na malenom prostoru izloene su svjee ivene namirniee. No naalost i to voe i povre uz gajano je esto uz pomo umjetnih gnojiva, insektici205

da i pesticida. Najprije se uniti tlo, potom bilje i uma, na kraju ivotinja i ovjek. Moramo i na to misliti i uvijek traiti ekoloki uz gojeno voe i povre pa makar bilo i skuplje. Ali ni najbolje ekoloki uzgojeno bilje nita ne koristi ako ga kuhanjem u loncu pretvorimo u mrtvu materiju. Za to stalno krenje prirodnog zakona morat emo ispatati. Samo ivotonosni enzimi, nai najbolji pomonici, kojih ima na tisue, stvaraju iz ivotonosne hrane sta nice sposobne za ivot, iz kojih se tada izgrauje snano ivotno tijelo. I ta roba" tada vrlo lako ide bez smetnji kroz na probavni sustav. Svjea hrana dopre ma sa sobom sve nune enzime za probavu. Ali svakodnevne reklame peru na mozak i usmje ravaju ga suprotnim smjerom. Vaan je samo profit. to e se dogoditi s naim dragocjenim tijelom, kojeg smo samo jednom dobili od Stvoritelja, industriji je potpuno svejedno. Njoj je vano samo da ona profiti ra. Ako se mi ne promijenimo, ni trgovac se nee pro mijeniti. Zato da se on trudi oko toga ako se mi ne trudimo. U Njemakoj imamo ve 2 milijuna dijabeti ara. Nije li to znak za uzbunu i za sve nas koji to jo nismo, ako jedemo hranu koja pogoduje nastajanju te bolesti? Zato moramo ekati da obolimo pa tek onda traimo zdravu hranu? Zato ne bismo svojom po tranjom ve sad prisilili supermarkete da obilno po206

nude svjeu, ivotonosnu hranu? Zato se ne uskladimo s prirodnom zakonitou? Teko nam je mijenjati okolinu, zato moramo po eti od sebe samih. Na e primjer postati kola za druge. Same rijei nee puno djelovati bez ivotnog svjedoenja. Pogrene navike, koje su jedine uzroci svih obo ljenja, uporno se odravaju na ivotu. Njih je upravo na prehrambenom podruju najtee mijenjati. Govori se: kako su moji djedovi i roditelji obiavali priprema ti hranu, tako je najispravnije. Svatko mora tu teku odluku promjene donijeti po sve sam osobno. Ja mogu sam govoriti o svojim isku stvima s tekim oboljenjima uslijed ratnih strahota i moga nastojanja da se izlijeim. To sam i ostvario lije* eci se ivotonosnom hranom, prijesnim voem i pov rem. elio bih mnogima u zdravstvenoj nevolji pomoi. Htio bih im besplatno ponuditi ono to je mene mnogo stajalo. Sva se stvorenja razvijaju u skladu sa svojim okoli em, da budu mirna i sretna a ne da trpe! Priroda ne pozna nikakav plan bolesti", ona uvijek eli nae zdravlje. Samo kad omalovaimo njezine zakone, ona mora nastupiti U naem interesu, jer nas eli spasiti. Na tom putu do vrhunca nunog zdravija, do sree moram unititi neke legende o osnovnim ivenim na mirnicama, kao na primjer o zdravom kruhu koji u stvarnosti prouzrokuje opasan, kiselotvoran otpad i 207

svojim zemljastim tvarima snosi glavnu krivnju za prerano okotavanje i starenje. Kiseli kruni i itni proizvodi liavaju nas dragocjenog kalcija iz kostiju, dok oni sami jedva sadre kakav kalcij (kruna reuma, kruni giht). Ili dobro" kravlje mlijeko sa svojom teko pro bavljivom kazein-bjelanevinom, koje nam donosi veinu konih oboljenja i alergija. Pri tom je ovjek iznimka medu svim ivim biima. Nijedan drugi sisa vac kad odraste nema potrebe za mlijekom. Neki kau: ali kravlje mlijeko sadri ipak tako mnogo kalcija da ga mi neophodno trebamo za svoje kosti! Zato onda zapadni narodi koji troe najvie mlijeka imaju najbjedniji sustav kostiju? Grubi kalcij navezan na teko probavljivu kazein-bjelanevinu ovjek ne moe upotrijebiti, pogotovo ne tada kad je mlijeko manipulacijom opasno promijenjeno, ubije no. Degenerirani kulturni ovjek je jedino ivo bie na zemlji koje svoju hranu unitava kuhanjem, pije mli jeko nakon odbijanja od majinih grudi, pije medika mente i otrovne napitke kao to su kava i alkohol i unitava svoja plua puenjem duhana. Samo o nama ovisi koliko emo se usmjeriti prema zdravlju, cilj si postigao tek onda kad si svoj okus tako uredio da odbija sol, masnou i zaine i ezne za ja bukom. Ti e se tek tada ugodno osjeati kad vie ne bude mogao podnositi dobru graansku hranu. 208

Dok god moe jo sve podnositi, kao kakav istroe ni traktor", ti si jo veoma daleko od cilja. Za kompro mise moramo sami snositi odgovornosti, ali moramo uvijek imati pred oima da kompromisi s kompromi snim bolestima vode do kompromisne smrti. No, isplati se kameniti put. Postoje tisue knjiga o dijetama i zdravlju. Tko onda ima pravo? Upravo iz te injenice mnogostrukosti moe ve spoznati da su sve pogrene kad ne zastupaju dosljedno prirodni za kon. Sami moemo istraiti tko ima pravo: takozvani znanstvenici" ili priroda! Pravo ima samo prirodni zakon, tu ne bi trebalo uope sumnjati. Alija znam da sam sam jo uvijek traio nove i obuhvatnije spoznaje. Zato elim svima pomoi svojim iskustvom i pisa njem. Ponekad izustim i koju grubu rije, ali nije li i sam ivot grub? Uvijek sam nastojao nai istinu, iako je ona katkad neugodna. Lijenica-znanstvenica Kingsforda obranila je 1880. god. svoju doktorsku radnju Savrena hrana za ovjeka". U predgovoru je napomenula da e ju koji znanstvenik" smatrati utopistkinjom. Nije se okoliala u svom radu rei istinu. Napisala je u osnovi isto o hrani to ja svjedoim i svuda oko sebe sirim svojim spisima. Jesu li ljudi prihvatili preporuke te lijenice? Nisu, oni se jo uvijek vrsto dre kuhinjskog lonca. Pogle damo li mnoge gurmanske recepte u svakodnevnim asopisima pa i u revijama o zdravlju", svi rade samo na zavoenju zamamnim okusom za nae jezike i nep209

ce. Zarada im novca predstavlja vrhunski cilj a ne zdravlje ljudi. I od bolesti ivi silna medicinska hije rarhija. Tada neizbjeno nastupa s lijekovima, umjetnim vitaminima i mineralnim tvarima medicina koja po pravlja, koja nas ne moe spasiti, naprotiv, nae na padnuto tijelo mora uz vlastite otpatke i te otrove uiniti nekodljivima i izbaciti ih. Ali to je daljnje o teenje, posljedice su nesagledive. Medikamenti koji zdravog razbolijevaju trebaju bolesnoga ozdraviti? Tko moe tako to pomisliti? Zdravi moemo biti samo ako zaboravimo kuhanje i peenje. Termika obrada nije samo unitila nae pri rodne ivene namirnice, nego je i nas ljude degeneri rala u bogalje. Stoga se drimo zdrave, prirodne hrane, svjeeg sirovog voa i povra! Od toga ivim i podravam svoje zdravlje ve 45 godina. To elim svim ljudima koji ele istinski zdravo ivjeti.

Cvetka Sodja, tel.: 031 378 670

MOJA ZGODA
Zovem se Cvetka Sodja. Stanujem u lijepom pred jelu glavnog grada Ljubljane. Obitavalite me podsje a na djetinjstvo i mladenatvo. U veljai lanjske godine vraala sam se dobro od morena i puna novih nacrta sa skijanja. Kod kue uve er najvie uivam kad sama u miru pogledam na TV programu kakav dobar stari krimi Agate Christi, i to mi se posreilo te veljake veeri. Zbog vruine sam se malo obrisala, dotakla se lijeve dojke i osjetila malu kvricu. Nisam se zbog toga prestraila jer sam to ve imala prije deset godina pa se nije dogodilo nita naro ito. Svejedno sam se s muem o tom porazgovarala te sam ujutro otila na pregled. Nakon pregleda su me hospiu lizirali" kako se to struno kae i tako je poe lo, a mu se vratio kui. Za dva dana imala sam sljedei - drugi pregled, a sljedeeg tjedna jo jedan, dakle trei. Pri tom sam tre em pregledu ugledala lijepu mladu djevojku s prat njom. Ula je u ekaonicu. Odmah sam znala da ima rak. I ve sam ja bila na redu. Ta samo ozraje u pregledaonici, koju zovu ordinacija", sve mije govorilo. 1 doista, i meni su rekli: Gospodo, vi imate rak...". Jo mi iz pameti nije nestala mlada lijepa djevojka koja je upravo prije mene bila na pregledu.

210

211

Misli su mi navirale jedna za drugom. Razmiljala sam kako je to samo mogue. Ona je jo tako mlada. Ja ve imam za sobom nekoliko lijepih desetljea ivota, kod kue imam dobrog mua, opskrbljenog simpatinog tridesetogodinjeg sina. nekoliko iz vrsnih prijatelja i uspjela sam vidjeti neto svijeta. A ona? Zato ona? Zastoja? Zato nas napada rak? Za to napada tako mlade i lijepe ljude? Zastoje mene? Tako sam onda razmiljala. Bila sam prestraena, oajna... sad pak kaem daje i rak izljeiv. Nisam dugo ekala na obavijest. Izvijestili su me da e me operirati drugog oujka. Bila sam druga po redu. Tijekom operacije odstranili su mi lijevu dojku u cijelosti. Nakon operacije sam bila nekako zadovoljna sobom, zadovoljna to sam sve tako lako podnije la".. . uistinu za tjedan dana bila sam ve na tako silno eljenoj i teko oekivanoj kavi, operativno odstra njenje dojke bilo je uspjeno. Potom je slijedilo uspjeno razgibavanje lijeve ruke, no istovremeno su mojom glavom prolazile tmurne misli, misli o najgorem moguem. Svi doga aji su me nekako slijedili, kako se to kae, vidjela sam da ljudi oboljeli od raka umiru i nakon uspjeno obavljenih operacija, da se stanje ponavlja i nakon uspjeno obavljenih operacija, da se stanje ponavlja a time i nain lijeenja koje u nekim sluajevima nije uspjeno. Mislila sam da sam pogrijeila to sam doz volila da mi odstrane dojku, postajala sam zabrinuta, jo sam neto pogrijeila a nisam jasno vidjela u 212

emu. to bi to moglo biti, premiljala sam o svemu najgorem. Sve me je pratilo, bila sam zabrinuta, istin ski zabrinuta. Jednog me dana nazvala prijateljica Pina i pripovi jedala da zna za nekog koji e mi lako pomoi s do brim savjetima o nainu ivljenja koji omoguuje tijelu da se samo lijei, bez otrovnih medikamenata i u veini sluajeva nepotrebnih operacija. U prvi mah sam pomislila da se tu radi o prirodnom lijeenju", potom travarstvu, ajevima te raznovrsnim alterna tivnim terapijama", a Pina je rekla da to nije nita od toga... zato sam se i odluila na konzultiranje. Odvezli su me u Celje Alojzu Kolaru. Prijazno i jednostavno mije objasnio razvoj bolesti, zato nasta ne i uzroke koje si prouzrokujemo sami u ime neke udne znanosti koja se ponaa kao superiorna - medi cinska znanost. Na konzultiranju mi je objasnio da smo za razvoj bolesti odgovorni sami s krivim nai nom ivljenja i prehrane i da me moli da zaboravim sve to su mi dosad govorili o zdravoj prehrani", o bolesti, o raku i o lijeenju koje ima samo jedno ime: ogroman profit pod maskom humanosti. Govorio mi je daje hrana, bolje reeno nehrana glavni inilac za razvoj bolesti, iji svretak predstavlja rak. Oduev ljeno mije predstavio ivotni stil u kojem su zastupani prirodni zakoni, dakle nain prehrane za koji smo pri lagoeni mi ljudi. Neumorno je govorio o stilu Pri rodnog zdravlja - Prirodne higijene. 213

zimi. sad pak dosta tranja, planinarenja i vonje bi Prirodno zdravlje - Prirodna higijena je ipak zano sno ivljenje, to je optimalna hrana, fitness, ivot s obiljem svjeeg zraka, sunca, meditacija, ljubav, krea tivni rad i hobiji, dragi meusobni odnosi... za poe tak mije savjetovao post. Bila sam oduevljena njegovim jednostavnim i pri prostim nainom, na alost morat u se odrei i svojih dragih navika: kave, to e mi biti najtee jer sam ju pila i po pet puta na dan... Slijedeeg dana sam zapo ela postiti, svaki sat sam pila tri decilitra razrijeenog naraninog soka, dakako svjeega. Potrajalo je 26 dana. U meuvremenu sam ila na fizioterapiju i tamo sam ponosno govorila da sam na postu. Doivjela sam pravi napad, jer da se igram sa svo jim ivotom i to je prouzroilo ok (u tom trenutku sama nisam znala to bih). Zvala sam Alojza. Ponovo mi je govorio da to moram sprovoditi elim li ozdra viti. Nije vam to nuno initi", rekao je, ali ako eli te ozdraviti i ostati zdrava, morate to sprovoditi!" Sljedei obrok koji mi je u sobu donio mu bio je svjei naranin sok pripravljen u odnosu 1 prema 3 i tako sam uz njegovu pomo pravilno odluila i nasta vila s postom, koji sam uspjeno s manjim slabostima zavrila. To je bilo 26. travnja prole godine, potom sam nastavila dalje s prijesnom, optimalnom prehra nom i ostalim djelatnostima Prirodnog zdravlja - Pri rodne higijene (meditacija i tjelovjeba u fitnessu 215 214 cikla). U tom za mene najstranijem razdoblju svog ivota upoznala sam i mnogo novih, dobrih i zanimljivih lju di, koje inae moda ne bih drugaije susrela. Dobro sam upamtila Alojzove rijei: Sad znate to je potrebno uiniti ako elite ozdraviti. Kirurko odstranjenje dojke ne znai ozdravljenje ako ne od stranite uzroke za razvoj bolesti. Ako ne odstranite uz roke, izgubit ete i drugu dojku i na koncu ivot, ali na to se morate sami odluiti!" Alojz ima pravo... i ja sam se odluila u travnju 2005. Bit e mi drago ako ovo moje iskustvo potakne jo koga da se odlui za Prirodno zdravlje - Prirodnu hi gijenu.

Marta Slakan, ekonomistica, entjurpri Celju, tel.: 041 654 004

MOJE IVOTNO ISKUSTVO

U svibnju 1999. dospjela sam nou u bolnicu. Dijagno za: rak. Vjerovala sam u lije nike i u ozdravljenje, ta prije toga nisam bila bolesna. Tu i lamo neka prehlada. U bolnici sam bila dva i po mjeseca. NaI kon svih lijeenja koja su mi propisali doktori medicine (li jenici), vratila sam se kui veoma iscrpljena, bez sna ge, sa silno loom krvavom slikom, kao posljedicom njihova naina lijeenja. Tek sad su istinski zapoele tekoe. Obolio je i bubreg. Svaka tri do etiri mjeseca bila sam na transfuziji i infuziji. Jela sam uglavnom suh kruh i pila vodu, da bi imala to manje problema. Ila sam od lijenika do lijenika, iz jedne u drugu bolnicu i vjerovala da e me izlijeiti. Doktori medici ne nisu vidjeli drugog izlaza nego da mi odstrane dio crijeva i bubreg. Konano sam spoznala da mi uistinu ne mogu pomoi i da moram sama uzeti u ruke svoje zdravlje. Istraivala sam stvari, sluala sam svakog tko bi mi to prikladno savjetovao, ila sam k alterna tivama i na razna predavanja. Poela sam uzimati vi216

tami ne i minerale te ostale dodatke prehrani za koje su tvrdili da su prirodni". Malo sam si ipak poboljala zdravlje zahvaljujui svojoj pozornosti - brizi koju sam si posveivala. Sad se zdravlje toliko poboljalo da mi nije bilo potrebno neprestano odlaziti doktorima medicine - lijenicima. Stalno sam si posvjeivala da u jednom nai onu pravu stvar koja se nalazi u prirodi. Ako za sve bolesti raste rua, i za mene e... Pohaala sam razliita predavanja o zdravoj preh rani", o tome to kupovati u trgovini, to je bioloki proizvedeno, to nije homogenizirano i hidrogenizirano. etiri i po godine nisam jela nikakva voa i pov ra. Ta mi je hrana pri jedenju prouzroila velike probleme (sad znam da sam se krivo hranila, odatle tekoe s voem i povrem) i tako su miju doktori me dicine strogo zabranili. To je bilo za me kao da su me ubili jer sam prije oboljenja jela i voe i povre - to je pila moja omiljena hrana. Tako sam se hranila na uo biajen nain (doktori medicine to zovu normalnim) unitenom, termiki obraenom hranom (ne-hranom, kako kae Alojz) koja je pored neispravnog ivotnog stila glavni uzrok razvoju takve bolesti od koje sam trpila. Neki sam dan proitala u asopisu intervju s gospo dinom Alojzom Kolarom. Pozorno sam pratila ne bi li to za se pronala. Otila sam na njegovo predavanje u alac. elja mi se ostvarila. Oduevljena njegovim iz laganjem, kod kue sam zapoela jesti po metodi koju 217

je opisao i preporuio. Ve isti dan sam prestala uzi mati vitaminsko mineralne pripravke. ,,U optimalnoj su hrani sadrane upravo sve supstance koje tijelo potrebuje za mirno djelovanje", govorio mije Alojz. i nilo mi se daje to ono stoje u meni ve dugo lealo, da u jednom nai neto u prirodi i to e mi pomoi u mo jim tekoama. Obistinila mi seje i najvea elja, jesti voe i pov re. U vruim ljetnim danima to je kao balzam za tije lo. Dok drugi negoduju koko im je vrue, ja si rashlaujem tijelo voem i povrem. I sunam se. Po primila sam lijepu bakrenu boju a da se nisam namazala kremom. Imam snage, malo sati trebam za spavanje. Proitala sam mnogo knjiga. Najprije knji gu eli li biti zdrav, odbaci kuhinjski lonac" i sve sveske Znanosti ivljenja" koje izdaje Klub i jo mnogo drugih. Od tad nisam bila jo kod lijenika. Zimi su svi oko mene bili prehlaeni, gripozni. Ja nisam oboljela, niti sam se prehladila. Pri udesnom nainu lijeenja raka pratila me je i snana psorijaza. Imala sam kreme za mazanje, pose ban ampon za kupanje i nita nije pomagalo. Razno razni alternativci, izljeitelji" su mi govorili da imam tekoe s jetrom, meutim slubena medicina nije ni ta nala na jetri. Sad sam ve shvatila daje potrebno omoguiti tijelu detoksikaciju i tako oistiti i jetru od otrovnih tvari koje su se nagomilale u razdoblju iskrivljenog naina ivota, koji je uzrok za razvoj 218

moje bolesti i toga to se pri tom nakupilo zbog lije enja" i uzimanja propisanih droga - lijekova. U srpnju ljetos uspjelo mi je posve odstraniti psorijazu. Nema joj vie ni traga. Veoma sam sretna, zahvalna to sam upoznala i po sluala gospodina Alojza Kolara, kada mi je savjeto vao stil ivljenja Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene koji mije pomogao na mom putu do zdravlja. Bila sam jaka u sebi. Odluila sam se i preinaila na in prehrane. U tom sam ustrajala. To poneko nije pri pravan uiniti ili jednostavno ne moe uiniti. Sad normalno ivim, radim i uivam u prirodi. Sama si u vrtu uzgajam povre. Iz svog je vonjaka najljepe ubrati zrelo voe. Na svoj 50. roendan po stala sam i lanica kluba Prirodnog zdravlja - Club of Natural Health. Veoma sam ponosna da sam u drubi tako dragoj i punoj zdravlja.

219

Metka Bogataj, studentica

NOVA SPOZNAJA - NOVA SREA

Godine 2003. obolje la sam od teke bolesti limfnih lijezda (NeHodgkinov limfon). Tad je zapoelo novo po glavlje u mojem ivotu. Moglo bi se rei daje to bio poetak nekog puto vanja, kao Safari u Afri ci, samo je to bilo putovanje u samu sebe, otkrivanje podruja koje sam svjesno potiskivala jer nije nikad bilo vremena. Samo postavljanje dijagnoze znailo je posvemanji ok, uslijed ega je uslijedilo veoma teko razdoblje. Kao i drugi u takvoj prigodi i ja sam se pitala: Zato seje to moralo ba meni dogoditi?" nemogue mije bilo prih vatiti injenicu da sam se praktino preko noi morala suoiti s okonanjem svog ivota. Upravo sam bila u najljepoj ivotnoj dobi. Tek to sam se rijeila nekih tekoa, uslijedile su nove, gore. I ja sam imala snove i ciljeve koje moram i koje bih lako postigla u svom ivotu, a sad je bilo potrebno usred najaktivnijeg raz doblja hvatati se u kotac s posve drugim stvarima, koje su veini zdravih" ljudi pritedene. Godina 220

2003. bila je jamano najtea u mom ivotu, iako mi ni prije nije bilo posve lako: velika alost, stresovi, brige, svi drugi su bili u boljem stanju od mene. Vazda sam imala potekoe s probavom i stalnim napinja njem, premda sam jela samo kuhanu vegeterijansku hranu. Za poboljanje sam morala piti donat ili to sli no. Hranila sam se na nain koji se inae smatrao zdravim", to sam kasnije utvrdila da nije tako. Pri prehladama i oboljenjima esto sam uzimala lijeko ve" protiv bolova, da mogu izvravati sve obaveze i tako ugoditi oekivanju i potrebama drugih. Dakle, kad sam nekako prihvatila svoju bolest i injenicu daje to sad dio mene, zapoela sam se protiv nje boriti i sukobljavati na razne naine. Najprije su me lijeili" zraenjem svih perifernih bubuljica, jer za kakvu drugu mogunost osim uobiajenog lijee nja ionako nisam znala. Uzimala sam propisane medi kamente. No moj organizam ve odavno teko prihva a kemijske supstance i tako mi je to dodue nisko doziranje ostavilo svoje posljedice. To se oitovalo u slabostima, osjeaju umora, pomanjkanju snage i smanjenju broja leukocita. Osim toga, kao posljedica zraenja privremeno mije nestajala menstruacija i do nijela cio niz klimaterikih tekoa (nono znojenje, trenja, besanica cijele noi...). Lijenici su mi daka ko zato opet propisivali lijekove - hormone" koje ni kako nisam mogla uzimati. Poela sam traiti svoje alternativne stvari da bi si pomogla psihiki i fiziki, lako je pregled s obzirom na limfu ukazivao na popu221

tanje, psihiki sam bila gotovo na tlu. Tako sam se straila svake slijedee kontrole: to e sad opet ispo staviti.. . Dugo je trajalo da mi se opet povratio dobar osjeaj i optimizam. Najvie me je boljelo to sam s postavljenom dija gnozom potisnuta u kut, jo posebno, to me kolska medicina smatrala neizljeivom. Tako sam ostala sama, samo ja i moja dijagnoza koja me jc tako razori la da su mi preostala jo samo dva puta: ili da oaja vam ili pak ustrajem i primim sve skupa kao veliki izazov i prigodu vlastitog odupiranja. Na sreu izabra la sam drugi put i upravo to mi je dalo obilje novih snaga. S druge strane sam jurila od jednog do drugog al ternativnog lijeenja": odlazila sam na reiki-teaj, bioenergetiaru, pila biljne ajeve i ostale biljne pri pravke. Istina sve mije to pomoglo da sam se psihiki oporavila i opet proela optimizmom. Unato svemu, to sve nije sprijeilo da mi se bolest opet ne ponovi 2005. godine. Tad sam shvatila da k oslobaanju od svoje bolesti moram pristupiti na drugaiji nain. Spoznala sam da najvie trebam uraditi sama i da to ne preputam dru gima koji ne mogu nita uiniti umjesto mene! Ve poetkom 2005. godine dola mije u ruke knjiga s na slovom Prijesna hrana umjesto kuhane" (II. VVandmaker). u kojoj su bila obrazloena naela prehrane prijesnom hranom. Tad sam se odluila hranili na taj 222

nain. Gledajui unatrag, bilo mije ao to to nisam ve odavno uinila. Ali ovjek se za neto uvijek odlui onda kad osjeti daje nastupio pravi trenutak za prihvaanje! A moj trenutak za prihvaanje je bio upravo Boi 2005. godine kad sam se poela hraniti prijesnom hra nom. No kasnije sam uvidjela da samo to jo nije do voljno. Odlunu ulogu pri najboljem potezu moga ivota bila je upravo prava obavijest moje drage prija teljice Irme koja mije elektronskom potom poslala iskustvo gospoe Marije I Irastnik. Tu sam nala i tele fonski broj gospodina Alojza Kolara. U njezinu sam iskustvu lako dokuila da sije ona na osnovi ivotnog stila Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene izlijeila brojne bolesti. Tako sam je nazvala i pitala je li to sve istina to pie, jer svi sumnjamo u neto to ne pozna mo. Pri odgovoru gospode Marije osjetila sam toliko snage, volje i optimizma da u meni vie nije bilo ni najmanje sumnje. Tad sam shvatila da sam na pravom putu. Jo isti dan sam nazvala gospodina Alojza Kola ra koji je jedinstveni praktikant i savjetnik Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene u Sloveniji i, kako sam i kasnije utvrdila, najbolji ovjek kojeg sam ikad upoz nala. Ve mije u telefonskom razgovoru rekao: Met ka, elite li biti zdravi, nuno je da uinite upravo to!" I tako smo dogovorili datum naeg susreta dne 12. si jenja 2006. U dvo i po satnom razgovoru iscrpno mi je predoio g. Alojz Kolar cjelokupni stil Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene. Taj nain ivljenja pored 223

optimalne prehrane koja ukljuuje sirovo, svjee, zrelo voe, svjee povre, neprene orahe, ljenjake i sjemenje te svjee kod kue pripravljene sokove od voa i povra - ukljuuje i primjerenu portsku aktiv nost, dovoljno odmora, spavanja, gibanja po svjeem zraku i suncu, oputanja, meditiranja, itanja motivacijske literature... Nita me vie nije trebalo uvjerava ti i nisam vie imala nikakve sumnje da je to uistinu PRAVA I NAJBOLJA STVAR! Tako sam od tog dana 100% na optimalnoj prehrani i pokuavam ivjeti u potpunosti taj udesni ivotni stil. Katkad, priznajem daje pored svih odluka to teko izvesti, ali znam da se je za konani uspjeh potrebno potruditi. Mogu jamiti da je to uistinu pravi ivotni stil, koji omoguuje izvrstan osjeaj, potpuno zdravlje i vitalno tijelo. Pro teklih devet mjeseci osjeam se tako dobro kao nikad prije. Moram rei da sam ispoetka pri prelasku na opti malnu prehranu osjeala prolazan umor koji sam shvaala kao posljedicu ienja organizma i koji je tijekom triju tjedana posve nestao. I mene je zabrinja valo koliko u smraviti s obzirom na to da nisam ima la prekomjernu teinu. Ubrzo sam shvatila da je to bila suvina briga, jer u poetku sam izgubila tri kilo grama, ali od tih sam dva, uz primjerenu portsku ak tivnost, dobila natrag. Za malo vremena sam spoznala da mi novi nain ivljenja donosi samo pozitivne re zultate: poboljala seje krvna slika (uzrok stalnog po vienja amilaze, lipaze i bilurbina u krvi - na osnovi 224

zdravstvenih istraivanja nije bio nikad razrijeen, sad su sve te vrijednosti kao nikad prije u granicama normale), probava se je normalizirala, opet sam postala puna snage i ivotne radosti, na to sam prije ve odavno zaboravila. Vidna su poboljanja nastala i pri menstruaciji, nema vie glavobolje i depresije, uman jila su se krvarenja. Za razliku od nekih koji su preli na taj nain prehrane, ne osjeam posebno hladnou. Poveala seje i koncentracija za kreativan rad. Moja bolest u odnosu na limfne lijezde se smirila. Nije me vie nieg strah. Sve to shvaam kao dugotrajan pro ces. Tijelu je samo potrebno priutiti najbolje uvijete i uvjerena sam da e se organizam sam izlijeiti. Inae moj sluaj jo nije zavren, ali znam da e mi uspjeti! Kad razmiljam o svojoj prolosti, mogu uvjereno tvrditi da je upravo 2006. godina najljepi dio mog ivota i odraz je apsolutno primjenjivanog ivotnog stila i posljedica sklapanja prijateljstva s upravo ude snim ljudima koje sam upoznala u naem Klubu. Opet se osjeam puna snage i ivotnog zanosa. Samo tako se istinski isplati ivjeti. Najbolja je osloboditeljska spoznaja da sve sam lako ini i nisi vie o nikom ovi san. Sad i ja mogu lako potvrditi daje istina kako je u svojoj knjizi zapisala Lance Armstrong: Najbolje to mi seje dogodilo je to to sam dobila rak". Najbolja mogunost za osobni rast, nova spoznaja i put koji me je doveo do najbolje ivotne znanosti Pri rodnog zdravlja - Prirodne higijene. 225

Svim ljudima elim da se za taj korak odlue jo prije a ne tek onda kad njihovo tijelo ve razvije 7. stu panj bolesti i ubrzo e se uvjeriti to je pravi ivot! Ovom prilikom da kako silno zahvaljujem Alojzu Kolaru, istinskom prijatelju koji mije pomogao i uvi jek je spreman pomoi svojim znanjem i iskustvom.

Vojteh Ke, zubarski tehniar, tel. 041-263-200

BIO SAM ZDRAV OVJEK...

Openito sam bio zdrav" ovjek. Nije me muila nikakva zdrav stvena tegoba osim to sam od este godine sta rosti nosio naoale (dioptrije: 1.75 i 1.50 plus), 5-6 puta tijekom godine bio sam prehla en, od 10. godine dalje imao sam 1-2 puta go dinje anginu. Imao sam tekoe s koom po prstima na rukama a zadnjih godina i po tabanima. Uvijek sam imao previsok tlak i puis. Na nogama sam imao skra ene ile, bolove u leima i koljenima... dakle, bio sam zdrav ovjek po miljenju dananje kolske me dicine, no ako dobro promislim nisam bio ba zdrav niti sam se tako osjeao. Nikad se nisam sprijateljio sa zdravstvenim tekoama i nainom rada lijenika. Prije godinu dana ena mi je dala u ruke knjigu Helmuta Wandmakera o zdravoj prehrani voem i povrem. Skanjivao sam se uzeti ju i itati, jer inae rijetko neto itam. Budui da je ena proitala ve mnotvo knjiga o boljem" ivotu, bio sam uvjeren da

226

227

je opet jedna od takvih knjiga pa sam se ustezao daju itam. Potaknut eninim usrdnim preporukama ipak sam ju poeo itati. Bila je veoma zanimljiva, za da nanje poimanje okantna. Ve nakon 40 proitanih stranica uvidio sam daje sve istina. Pomalo sam pre lazio na prijesnu hranu. Najprije sam umjesto svakod nevnog kraljevskog" doruka pojeo 5-6 jabuka. Ve za nekoliko dana osjeao sam se u jutarnjim satima kao preporoen (prije sam nakon doruka obavezno jo trebao kavu da bih lako mogao zapoeti raditi). Za jauznu sam nastavio s drugom vrstom voa ili orasi ma. U vrijeme ruka uzimao sam salatu i jo malo ku hane hrane. Pred veer opet jabuka. Iz dana u dan osjeao sam se bolje, proimala me je nova snaga koju dotad nisam poznavao. Upravo sam te zime bio vrlo umoran. To mi je davalo novu pobudu za daljnje ita nje knjige. Pri itanju sam podatke iz knjige povezi vao sa svojim dosadanjim ivljenjem i ivljenjem svojih blinjih. Sve seje slagalo s navodima iz knjige. Do proljea sam nehotice smravio 15 kg. Ve tad su se pokazali znakovi poboljanja zdravstvenih te koa. Kivni tlak se snizio na 105/60 a puis na 45. krvne ile su postupno postale gibljivije, tekoe s koom su se ublaile, prehlade su bile vrlo rijetke, an gine jednostavno vie nije bilo, bolovi u leima i ko ljenima su nestali. Sve to zbivanje sa mnom okolina je zabrinuto promatrala, nadasve roditelji i sestra, na to se ja nisam obazirao. U sebi sam bio uvjeren da ispravno radini. Ipak je meutim dolazilo i do manjih 228

kriza, prije svega zbog nekih veih prekraja s kuha nom hranom. Polako sam izgubio jo neto teine, jer se nisam bavio tjelovjebom. Prijatelji i znanci su me pitali jesam li obolio, a ja sam im odgovarao da sam smravio uslijed nadole ljetne vruine. Moram priz nati da mije bilo vie puta hladno, posebno zimi. Ipak me nije sprjeavalo u skijanju i vonji motorom i pri niskim temperaturama. Napokon sam u potpunosti napustio kuhanu hranu (izuzev na velike blagdane). Veseli me da imam podrku cijele obitelji. Pri obrocima mi se pridruuju i ena i oba sina. Djeca imaju 4 i 6 godina i obojica rado jedu veinu vrsta voa. Prije nego smo im zapoeli davati vie voa a manje kuhane hrane (u vrtiu su jeli to su im davali razumije se, preteito kuhanu hranu, punu konzervansa i ostalih otrova), ili smo s njima svaki mjesec lije niku, a otkako je kod nas glavna nekuhana hrana voe. povre i orasi, nismo jo bili kod lijenika - dakle go dinu i po. Uz to napominjem da mi je sad ostalo mno go slobodnog vremena. Sad mi nije potrebno brisati prehlaene noseve i to ne zato jer su djeca odrasla pa to ine sama, nego jednostavno stoga to nema to bri sati. Nakon godinu dana uinilo mi se da se oale za magljuju. Otiao sam okulisti i pri temeljitom isproba vanju svih moguih dioptrija mislio sam da je naglo dola magla u ordinaciju. Konano m i j e okulist pre dloio da itani slova bez ikakvih naoala i na koncu je struno utvrdio da vie ne trebam naoale. Tako sre229

tan, kao to sam bio tog dana, nisam bio ni na svoj dan vjenanja! (oprosti, eno!). To mije dalo jo veu po budu i konanu potvrdu pravilne odluke. Kupio sam si fitnes-napravu. I otad marljivo treni ram svaki dan, bolje izgledam, dobio sam na teini 5 kg (dakako miine mase, a ne sala!). Otkad sam si na bavio sokovnik, svako si jutro pripravim sok od nara ni i limuna, to me zadovolji do 11 odnosno 12 sati. kad pojedem prvo mono-voni obrok. Samo ako toga nema, zaponem s voem prije. Povre jedem tek po podne, vie puta i za veeru ili pak umjesto toga popi jem sok od povra (kad mi ga ena pripravi). Orahe i sjemenje jedem popodne izmeu obroka. Teko mije rei koje mi je voe najbolje, ali bez jabuka bi teko ivio, to seje pokazalo pri jednomjesenom odmoru u tropskom podruju. Drim se preporuka kluba Pri rodnog zdravlja s obzirom na nain potpunog ivljen ja. Sad kad ovjek prijee na prijesnu hranu, otvori mu se novi svijet - bolji i ljepi. A pri svemu to je novo i nepoznato lake je ii naprijed ako ti tko savje tuje ili netko pomae. Tu je bio nepogrjeiv gospodin Alojz Kolar, kojemu se na ovom mjestu zahvaljujem za svakovrsnu pomo koju mije pruao i davao, i prije svega za vrijeme koje je rtvovao da mi objasni kako je jednostavno hranjenje prijesnom i ujedno zdravom hanom.

M o j c a - Julijana tangelj, tel. 051-323-757

ZNATI U SVAKOM TRENUTKU TEITI K ISPUNJENJU SVOG IVOTNOG CILJA - NAZIVAM AKTIVNO IVLJENJE
Nekima je ve na poetku ivota daro vano zdravo tijelo, ali rijetki ga znaju odrati, a da se za to posebno ne trude. Ja nisam bila medu tim izabrani cima. Ve u dje tinjstvu sam bolovala od rahitisa. alergija i preosjetljivosti. Zapravo se uope ni ne sjeam da sam kad bila zdrava. U mladosti sam imala teke angine koje su se svaki as ponavljale, kronine upale sinusa, glavobolje... Sad znam da je sve te tekoe prouzroio moj nain ivota. Strane tekoe s kraljenicom zapoele su pri je 28 godina i stalno su mi uvijek iznova onemogua vale gibanje. Sve je to prouzroilo da sam se morala podvrgavati lijeenju injekcijama, analgeticima i anti bioticima. 231

230

Na trenutke sam posustala, ali su me tijelo i dua svaki tren upozoravali na kvalitetniji nain ivljenja. Promijenila sam svoje dosadanje obitavalite, po nekad meditirala, okuala se u makrobiotici i vegetari janstvu i dvije godine proivjela putujui u kolima po svijetu. Moje su tekoe bile jo uvijek prisutne, premda na neki nain svladane tako da sam na neki nain zaboravila na sebe te godine 2000. nala u fazi zatvaranja koje je prouzroilo razvoj bolesti u zad njem stupnju... Moje je zdravstveno stanje bilo uistinu porazno. Ako ignorira svoje tijelo, ono ignorira tebe. Pored raka na maternici visoki me je krvni tlak gotovo uni tio a tablete sam morala doivotno troiti. Bolovi u kriima, grevi u kraljenici bili su neizdrivi te su mi nagovijestili da u prije ili kasnije dospjeti u invalid ska kolica. Moja je gibljivosl uvijek iznova bila bloki rana. Bolovi u zglobovima na rukama i nogama prouzroile su mi vee ili manje tekoe. Tablete pro tiv bolova vie mi nisu pomagale. Kad sam se u rujnu 2000. god. probudila iz narkoze ve druge operacije iste godine, bilo mi je jasno da me moje tijelo zove da mu se posvetim drugaije nego do sada. Doavi kui uspjelo mije prisustvovati na preda vanju koje je organiziralo drutvo Priroda" iz kofije Loke. 232

Taj put sam saznala za klub Prirodnog zdravlja u Petrovcu. Saznala sam da se naravno zdravlje temelji na naelima Naravne higijene i da smo svi odgovorni za svoje zdravlje. Nala sam telefon kluba i nazvala. Javio se prijazan glas i pozvao me da ih posjetim. I tako sam dospjela u klub Prirodnog zdravlja. Ubrzo. 1. sijenja 2001. zapoela sam s prijesnom prehranom i zapoela ivjeti stil Naravnog zdravlja. U veljai iste godine putovala sam s drutvom Priroda" iz kofije Loke u Brazil. Toplo sunce, beskonane obale Atlantika i prijesna hrana u mojem su tijelu pro uzroili zanimljivo prelijevanje koje sam doivjela kao pravu nevjerojatnu, energijsku bombu. Ja sam 96% prijesnojedka. Ve godinama ne uzi mam nikakvih tableta, krvni mije tlak normalan, blo kade u kraljenici i grevi nisu se pojavili zadnjih pet godina. Dakako, ne smijemo zaboraviti na svoju duu i na to kako na duh utjee na na fiziki svijet, kako nas nae misli i uvstva izgrauju i rue. Budemo li samo jeli i najbolju prijesnu hranu, to jo nije dovoljno. Potrebno je ivjeti jednostavne pri rodne zakone koji su prihvaeni u stilu Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene. ovjek je duhovno bie s tjelesnom i duevnom di menzijom. Vana je briga za se na nain da odrava mo duboku vezu sa samim sobom i svojim ciljem. I 233

dakako ljubav koja uvijek lijei. ovjeje je srce ne iscrpan izvor ljubavi. Dobro je da nam je partner oslonac kad proivlja vamo teke trenutke. Zato zahvaljujem Ivitu (svom muu) koji je preuzeo sve moje poslove kako bih lako omoguila svom tijelu i dui potpun odmor i hvala mu jer je to inio od srca. 1 dakako Alojzu to me je s puno ara i optimizma uvodio u prakticiranje zdravog ivljenja uz prijesnu hranu, voe i povre, kako to svi lanovi kluba Prirod nog zdravlja ostvaruju.

Danja Margu. dipl. ekonomistica, Maribor

DARIJIN SLUAJ
Kako sam ja dola do Alojza Kolara i s tim do optimalne prehrane i na ina ivljenja? I ja sam jedna izmeu onih koje je dijagnoza ,,dr. medici ne" stavila u situaciju da istinski razlono uini korjenite promjene u iv ljenju. Otkad pamtim bila sam prodrljiva". Prodrljiva za sve, hranu, materijalna dobra, no vac, iv jenje. Neprestano me je neto gonilo, neka nervoza, da u u ivotu nekamo zakasniti i trudila sam se da u istom trenu budem na razliitim mjestima. Tako sam uurbano ivjela, pretjerano radila, pretjera no se bavila sportom, pretjerano jela i nita spavala. Spavanje i odmaranje nisu mi bili u skladu s mojim nainom ivljenja, jer za to jednostavno nije bilo vre mena. Umjesto odmora nadoknaivala sam energi ju hranom i time nesvjesno jo vie opteretila ve ionako iscrpljeno tijelo. 235

234

Moram priznati da sam bila psihiki dosta nestabil na, najradije sam se praznila" medu domaima jer su bili neke vrste moj ventil. Nisu mi mnogo zamjerali i kad sam na trenutke prela granicu izdrljivosti svoje mame, a s ocem uope nisam vie razgovarala. Opazi la sam da sa mamom oito neto nije u redu. Ali nisam nalazila puta iz zaaranog kruga. Bila sam svjesna da se strano osjeam ako smetnje zadravam u sebi a prole dogaaje koje najprije sameljem u sebi i potom ih zatrpam hranom jer se tako dobro osjeam te me tog trenutka nita drugo ne opte reuje. Ali sve moje odluke i utvrivanja, da tako da lje vie ne moe ii, nisu nita pomogli. Pokazivala sam sve simptome ivane iscrpljeno sti, razdraljivosti, povremene pesimistinosti, umor, pomanjkanje zanimanja za osobnu higijenu i izgled, pretjerana sebinost, pomanjkanje kreativnosti, neza dovoljstvo sa samom sobom, ljubomora, zavist, bila sam puna strahova i pretjerane brige... iako o tom pri je nisam imala pojma, svega se toga sad dobro sjeam. Tako me to da sam bolesna nije uope toliko zau dilo, jer se u sebi ve dugo nisam osjeala zdrava, iako sam prividno kipjela od energije i zdravlja. Ako upita te svoju bliu okolinu, nitko nije nita primijetio i sva kom sam izgledala vrlo pozitivna, otvorena i samosvjesna. Oito sam takva samo htjela biti. ali to nisam zbiljski osjeala i uistinu bila. Smetnja sa mnom bila je zaista sloena. Nisam nikako mogla 236

utvrditi zato sam sama sa sobom toliko nezadovoljna i to je bio uzrok svih mojih tekoa. Sad se uvjeravam daje bolest u meni vrlo dugo na stajala i pokazivala mnoge simptome i upozoravaj ue znakove, iako sam ih ja uzimala za svakidanje i po kuavala se na njih navikavati, nadajui se da e ne stati. Kad sam postala pozorna na spomenute znakove ti jela, posjetila sam lijenicu i gotovo dvije godine na kon tog prvog posjeta, konano me je uputila na pregled tkiva abice na vratu. Postavili su mi dijagno zu: rak titnjae i obrazloili mi jedini nain lijeenja te smetnje: operativno odstranjenje titnjae i dijela abice na predjelu vrata, moebitna terapija radioak tivnim jodom i doivotno ureivanje hormona hor monskim tabletama, to bi na onkolokom podruju bila samo uljepavajua operacija", kako su se izra zili. Ve sam tako odgojena da odbijam lijekove i to se tie preputam vie ili manje sve prirodi, zato se ni sam mogla pomiriti s tim da do kraja ivota tablete budu moje nune pratilje. Zapoela sam traiti mogu a rjeenja nastale situacije. Ve odavno sam svjesna injenice daje sve u gla vi", samo toga nikako nisam znala prakticirati. itala sam knjige o reprogramiranju uma. kako se suoiti sa smetnjom i prevladati strah i to pak ako...". 237

Za me je iskrsnuo trenutak heureke" kad sam po ela urno itati literaturu Prirodnog zdravlja - Prirod ne higijene, koju je za me naruio moj Vlado. Alojz Kolar je hvala Bogu poslao svu raspoloivu lite raturu koju je dotad napisao, gdje sam nala i lanak o teko ama sa titnjaom i uasnula sam se nad jasnim tumaenjima uzroka za tekoe u tom dijelu tijela, jer mi dosad nitko od doktora medicine nije znao objasniti zato uope dolazi do tih tekoa. To je za mene bio dostatan doka/ za to to traim. Dakle re programiranju uma dodati jo optimalni ivotni stil! S tim sam se u tren poistovjetila i odluno to prih vatila kao pravi put. Dakle moj ivotni stil koji je bio djelomino obli kovan a djelomino sam ga oblikovala sama bio je vrlo prikladan za stil koji sam zapoela ivjeti s opti malnim nainom, to se tie gibanja na svjeem zraku i suncu. Ono to sam morala svjesno promijeniti bio je nain prehrane, odlazak na spavanje najkasnije do de set sati naveer, ograniiti port najvie na jedan sat na 238

dan, uvesti meditaciju ili bar oputanje te se svaki dan o podne odmoriti. U meuvremenu sam ve stupila u kontakt s Aloj zom koji me je i pozvao k sebi da se osobno upozna mo. Naao je vremena u svom pretrpanom rokovniku da mi opirno izloi stil Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene i kroz nekoliko me je dana zvao, pobuivao i savjetovao. Govorio mije da uistinu imam dobre mo gunosti da ozdravim samo ako budem dosljedno iv jela stil Prirodne higijene. Nikakvo prividno lijeenje medicinske struke ili alternative ne lijei, uvijek samo lijei tijelo samo ako mu prui jedno stavne, osnovne uvjete", dodao je. Ispoetka je bilo nekih tekoa s obzirom na mono-obroke, ali sam bila vrlo ustrajna te se je moje tijelo priviklo na takve obroke ve prvi mjesec. Sama sam se sebi inila nekorisnom zbog ranog odlaska na spavanje i svakodnevnih poinaka, ali sam sve bolje shvaala vanost odmora i spavanja, jer su se poeli pokazivati prvi simptomi samoozdravljanja a i prom jene u psihi. Ila sam kroz fazu osamljivanja, kad sam prije svega eljela biti sama i u miru pretresti svoje stanje i iskreno se zabaviti sobom, sad sam to poela prvi put u ivotu. Tad je provrela moja nestrpljivost i zajedljivost, jeza, alost, ljubomora i kritike drugih, kako misle samo na sebe... Na trenutke sam postajala psihiki vra, poela sam se baviti injenicom daje pouzdanje od kljunog znaaja i da ga moram imati najprije poradi sebe i pouzdati se. Ta spoznaja je u 239

meni pobudila nove dobre osjeaje. Zaista je pouz danje u sebe bila tako velika stvar, kao stoje ivljenje potpuno novi posao. Nije lako najednom, iako je to od ivotnog znaaja, pouzdati se u se i svoje tijelo, koje je do sada bilo za mene manje vrijedno i svakako nije bilo tako kakvog bi si eljela sad najednom utvrditi, kao savreno i samo izljeivo. A jest! Tako je za me zapoeo pravi proces ozdravljanju. Tako seje u meni ponovo razvio osjeaj za doivlja vanje trenutka koji se zbiva ovdje i sada i napustila sam pretresanje proteklih dogaaja i strahova za ka snije. O svemu tomu sam ve prije mnogo itala i tru dila se to uplesti u svoj svagdan, ali sam to sad istinski osjetila i pronikla. Pri svemu tomu moram posebno naglasiti kako ve liku ulogu ima potpora okoline. Moja mama je, kako bi ona rekla: Keri opet sam te pustila da se uvje ri..." gotovo nesvjesno preuzela optimalni ivotni stil i dosljedno ga provodi, to se primjeuje po boljem osjeanju i izgledu. Vlado, moj mu" je divna potpora mojem ien ju, svaka ast! Alojz i novi prijatelji iz kluba Prirod nog zdravlja rastjeruju sve trenutne oblake. to se okoline tie, valja r e i : e l i li promijeniti svijet, naj prije mijenjaj sebe!" Iskusila sam na vlastitoj koi to znai ne raditi po sustavu", dakle kako je ukoen i pristran na zdrav240

Stveni sustav. O tom nisam nikad prije razmiljala, re

dovito plaam dodatno osiguranje i prinose za zdravstveno osiguranje, to mi u danim situacijama nijednom nije nita pomoglo, jer nisam prihvatila uo biajeni nain lijeenja, to bi mi omoguilo sluiti se pogodnostima bolnikog zbrinjavanja. Moje tijelo postaje svaki dan ljepe, snanije, psiha svaki dan stabilnija, pouzdanija, pozitivnija, zaigrana. ivot postaje svaki dan vea radost, jer strahovi ustrajno nestaju. Pri tom ima veliku ulogu i proua vanje istinske ivotne znanosti, Prirodnog zdravlja Prirodne higijene, ega sam se latila odmah na poet ku usvajanja stila Prirodnog zdravlja koji je za me ot vorio potpuno novu dimenziju pogleda na svijet. Postala sam i lanica kluba Prirodnog zdravlja. Da, tako je, kad ivi optimalni ivotni stil, slijedi svoj osjeaj i slua svoje tijelo. I jo je pored svega tako jednostavno. Sad nakon osam mjeseci optimalnog stila ve vrlo lako vidim ljude takve kakvi su u sebi i manje se za brinjavam to e biti nego se ve unaprijed radujem.

241

Kate Sommers, Juna Kalifornija

FENOMEN FRUTARIJANSTVA
ezdesetih sam godina odrasla u Junoj Kaliforniji. Iz tog se vremena najbolje sjeam sunanih dana, kad sam bosonoga trala oblinjim travnjacima, puza la po snanim avokadovim deblima koja su rasla uz put te brala voe na putu iz kole. Miris svjeeg voa jo me stalno nosi natrag u sje anje na te dane. Sjeam se kako sam brala groe koje je raslo uz susjedovu ogradu. I kako sam se pro vlaila kroz otvor u ogradi da bi dola do izvrsnih grozdova. Uz drugog susjeda smo imali i ljivu. U ljetno vrijeme, kad je ljiva bila zrela, najela sam ih se toliko koliko sam mogla. Moja majka jo ivi u kui gdje sam odrasla. I veo ma sam sretna daje katkad pohodim i doivim neto od tih uspomena. Seljanka blizu mamine kue prodaje obilje podrunog voa: izvrsne breskve, zrele kajsije i grimizne ljive. Slasna avokada, sone narane, man darine i limune. Divne crvene jagode i hrskave crvene lubenice. Kakva zemaljska poslastica! Voe je neobino zamamno. Boja, miris i graa nas naravno privlae. Ugriz u svjeu, zrelu voku nas ispunjava vrlo ugodnim osjeajem. Bez sumnje vjeru jem daje voe hrana koja je namijenjena ovjeku. Ne znam zato, kako i kad smo mi ljudi poeli prekuhava242

ti svoju hranu. Smatram da su ljudi poeli istraivati podruja zemlje i tako se nali u hladnom podneblju. Dakako da su morali preivjeti od onoga to im se je prualo a esto je kuhanje bila jedina alternativa stra davanju. Potom je postalo nain ivota - ljudi su trgo vali penicom za kukuruz, urodom za ivotinje, s koom itd.

Ipak je voe jo uvijek najvie primjereno naem tijelu. Kad se ljudi hrane preteito ili samo voem, su sreu se s nekim zajednikim nazivom. Taj se nain prehrane naziva frutarijanstvo. Razmiljanje o tom me je dodirnuto kad sam poela oslukivati svoje tije lo i svoje nutarnje ulo. Ve nekoliko godina hranila sam se veinom sirovom vegetarijanskom hranom. 243

Dobro sam pazila da jedem sve prave stvari: svjee voe, svjee povre, prave koliine bjelanevina itd., jela sam orahe za osnaenje. Pri tom sam se nainu hranjenja osjeala bolje nego to sam se neko osjeala pri kuhanoj hrani. Izgubila sam 16 kilograma masnoe i ponovo sam lako oblaila odjeu iz svojih ranijih godina. Ipak moja probava nije bila tako dobra. Cesto sam osjeala vjetrove, bila sam naduvena i bez prave energije. Vrlo brino sam domiljala to sve moram pojesti u jednom danu. Jesam li pojela dovoljno svjee salate? Jesam li primila dostatno vitamina B? Pitala sam se uzimam li sve ravnomjerno. Hoe li mi ispadati zubi? Hou li oboljeti od osteoporoze? Moda u postati anoreksina? Ili u oboljeti na ivce? Druge godine moje prijesne prehrane ustanovila sam da se najbolje osjeam tada kad jedem samo ono to elim, bez zabrinutosti je li moje hranjenje primje reno i dovoljno. Primijetila sam da elim jesti prije svega voe. Pri vou sam se osjeala veoma dobro. Nisam osjeala vjetrova, napinjanja i opadanja ener gije. Opazila sam da sam izgledala mlada. Moje su usnice omekale i moja se koa zaarila. Osjeala sam se tako ivo i ponovo mlado. Primijetila sam da su se i moje misli poele mijenjati, postajale su mirnije i ra dosnije. Nisam vie dvojila ravnam li se ispravno imala sam neko nutarnje shvaanje koje je to podravalo. Nadalje, kad sam jela veinom voe osje ala sam se u svemu znatno bolje. Razvila sam samo244

pouzdanje. Privlailo me je prije svega voe koje je raslo na podruju gdje sam ivjela. U vrijeme treanja zaeljela sam si samo njih, potom sam prela na smokve s obzirom na voe koje je bilo sljedee po redu. Veoma sam se razveselila kad je dolo vrijeme neke druge vrste voa. Kad sam itala literaturu o frutarijancima, zapazila sam neke slinosti. Svi prirodno prelazimo s prijesne hrane na vonu prehranu. Imamo neko nutarnje shva anje da postupamo naravno i svom tijelu pruamo njemu samo najbolju hranu. Frutarijanci su osjetljivi i povezani s prirodom i svim ivim. Sve bolje opaamo prirodno: svjee voe, drvee, cvijee, ptice i ivotin je. Osjeamo elju da budemo vani, u prirodi, da osje amo sunce na svojoj koi i udiemo svje, ist zrak. Osnauju se duevna i telepatska zapaanja. Sve jasnije opaam ljude. Ne sumnjam vie u svoje instinkte, tim vie ih cijenim. Pri svim stvarima, u svim odlukama, izbornima i poslovnima osjeam neku nutarnju jasnou. Nita se vie ne obraam za savjete i odgovore na druge ljude. Postoje neke fizike promjene koje se pojavljuju pri vonoj prehrani. Oi postaju jasne i arke, povre meno se sva boja mijenja. Usne postaju punije i boga tije bojom, kao da bismo bili naminkani. Jabuice postaju rumene i izgube podbulost od kuhane hrane. Koa postaje sjajnija i zamjetno meka, kao koa novo roeneta. Sva boja koe se promijeni - zadobivamo zdravu, sunanu boju. Vjerujem da je to izgled koji 245

eli ostvariti kozmetika industrija: izgled divnog, trepteeg zdravlja. Vid se popravi i boje postaju inten zivnije. Sluh se pobolja. Postajemo mnogo osjetljivi ji na glasne zvukove. Osjet za miris postaje otriji i lako razaznajemo mirise u prirodi, koje prije nismo ni kako zapaali. Otriji osjet za miris i okus odvraa nas od hrane koja posjeduje pesticide. I osjet za dodir po staje otriji. Vie ne potrebujemo vode da ugasimo ed - voe nam je dovoljno. Urin postaje bistar i bez miri sa. Stolica ima miris po vou i ne zaudara mirisom od raspadanja. Dah postaje bez zadaha, odaje prirodan, ugodan tjelesni miris. Stalno imamo osjeaj da su nam zubi isti. Kosa postaje svilenija i sjajna. San postaje dubok i spavanje ugodno. Uslijed prehrane voem obuzima nas nutarnja radost i blaena srea. Imamo osjeaj kao da smo postali tako slatki kao voe. Uistinu vjerujem u izreku: to smo to jedemo". A vjerujem da se ljudi najbolje osjeaju onda kad se hra ne voem. Sve to kao frutarijanci doivljavamo postajat e sve prirodnije a sve manje fenomen onda kad sve vie ljudi bude poelo sluali svoje instinkte i po elo se pouzdavati u svoju nutarnju mudrost. Spoznat emo daje to ovjeku prirodan nain ivljenja. Mi lju di smo sa svime povezani mnogo bolje nego si sami zamiljamo. I tako je udno gledati sve tamno. iv ljenje je mnogo vie radosno i jednostavno doivlja vanje ako slijedimo prirodan nacrt. Velika je blagodat u vou. Kuajte ga, bit e vam ugodno!

Pina Garin, ekonomistica, tel. 042

U VLAKU IVOTA
Kad me tko, tko inae sumnja u moj nain iv ljenja po prirodnim za konima uz prehranu voem i povrem, upita zato tako ivim, jedno stavno odgovorim: To je tako jednostavno, na ravno, priprosto i posve samo po sebi razumlji vo." Sama sebe ne optere ujem takvim pitanjima jer i ne nalazim nikakva utemeljena razloga da bi posebno razmiljala o samorazumljivosti svoje ivotne odluke koja me podrava da se svim srcem predajem toj odluci. Nekako druki je kao da jednostavno ne bi znala misliti i ne bi mogla ivjeti. Taj osjet za prirodnost svega to spoznajem, to vidim i to svojim postupanjem na svakom koraku i na svim putovanjima svoje pripadnosti ostvarujem, poloeno je u me ve u kolijevci. Bez te prvotne nutar nje prirodnosti jo bih prije mnogo godina podlegla svojoj osobnoj krizi. 247

246

Sastanak s Alojzom Kolarom i svim tim to ubra jam u njegovu istinu, u njegov pa konano i svoj ivotni nauk morao je - u to sam uvjerena - pratiti moje ivotne putove kao neto samo po sebi razumlji vo. Do konca ivota s radou u se sjeati snanih, uvjerljivih rijei Alojza Kolara koje sam sluala voze i se s muem iz Austrije u Ljubljanu. Njegovo me je prianje obuzelo do dna due. Kao preporoena gutala sam sva njegova razlaganja o Prirodnom zdravlju, na stoje civilizacijski ovjek zaboravio i oslonio se samo na tehnoloka dostignua i iskrivio svoju prirodnu prehranu. im smo stigli u Ljubljanu, nazvala sam go spodina Alojza Kolara kojega dotad uope nisam poz navala. Javio mi se prijaznim glasom i izrazio svoju spremnost da me uputi u istinsko ivljenje po prirod nim zakonima. S velikim zanimanjem sluala sam njegovo razlaganje i spremno prihvatila da se ulanim u klub Prirodnog zdravlja. U daljnjem ivljenju prema tim naelima vratila sam se iz svoje krize tjelesnom i duhovnom zdravlju. Svima poruujem uvjereno: elite li trajno, vitko, vitalno i zdravo tijelo, pridruite nam se.

Guido Trebec, Seana

SPOZNAJE O NOVOM NAINU PREHRANE

Tijekom gotovo jed- p ne godine hranjenja s 80% prijesne hrane spoznao sam i osjetio da mi takva prehrana veoma koristi, kako fi ziki tako i duevno. Takva mi prehrana daje prije svega energiju koja mi pojaava volju za ivot. Zadobio sam tjele snu snagu, zdravlje mi se poboljalo, osjeam se bolje, razmiljanje mije mnogo pozitivnije, izotri lo se pamenje, spavanje je odlino, krvni se tlak nor malizirao, prostata je ozdravila, noge su mi lake. I volja mije postala snanija od takve prehrane. I stoje za me vrlo znaajno, i duh se u meni smirio. Uz sve to pomae mi Bog nesebine ljubavi. Moj pogled na svijet postaje iz dana u dan ljepi, strpljiviji sam i smireniji. Vie nita ne optuujem dru-

248

249

ge da su krivi za moja djelovanja. Iz dana u dan posta jem sposobniji prihvatiti odgovornost i posljedice za sve to radim i govorim. Tekoe i problemi koji su bili nerjeivi postaju jednostavni i savladivi. Sa svim, to mi doprinosi ivljenje po naelima Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene, moj ivot po staje ljepi i bolji, smiren na svim podrujima. Pobol javaju se odnosi sa enom, sa sinovima i sa svima kojima sam u prolosti nanosio nevolje. Kad sam zapoeo s takvim nainom prehrane, ni sam mogao niti sanjali da e mi toliko pomagati pri duhovnom napretku. U ozdravljenje tijela nisam sum njao jer mi je mnogo ljudi pripovijedalo od ega su sve na taj nain ozdravili. Na duhovnost u poetku ni sam ni pomislio jer sam htio izlijeiti samo ono stoje bilo bolesno u tijelu. Sad pak znam da na taj nain lako lijeim i svoj duh. To je fantastino, pravo udo. tako da sam sad jo oduevljeniji i jo vie vjerujem da takav nain prehrane lijei cjelokupnog ovjeka. Za me je to pravi blagoslov, pravo bogatstvo koje se ne moe kupiti zlatom. Sve je to i lijep dokaz da se fiziko razgibavanje ti jela, pravilna zdrava, prijesna prehrana i duhovnost veoma meusobno nadopunjuju. Vrlo sam zadovoljan da imam tu sreu da lako po sjeujem predavanja i radionice Alojza Kolara o nae lima Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene, teajeve 250

0 rekreaciji, hodanju, tranju, susretima, meditaciji i molitvi. Dakako, potrebna mije snana volja, vrijeme 1 energija da sudjelujem u svim aktivnostima. Prije nego sam upoznao optimalnu prehranu, usa vravao sam u sebi rekreaciju i duhovnost sedam i po godina. Smatrao sam daje to dovoljno za zdravo, sret no i zadovoljno ivljenje. Unato tomu krvni se tlak nije htio sniziti, prostata nije ozdravila, odnosi u obi telji nisu se poboljali onako kako sam predviao i elio. Pitao sam se zastoje tako unato tomu to sam bio vegetarijanac, za tim vegan, a nisam napredovao onako kako sam elio. Vjerojatno bi se takvo stanje i nastavilo da nisam nekom sreom saznao za klub Prirodnog zdravlja. Taj put nisam ni priblino shvatio kako mi dobro pomae, sada pak velim da mi je dola Boja milost. Na prvom i drugom susretu odnosno u radionici jo nisam bio uvjeren da je to za mene, tek na treem susretu sam spoznao da e mi to dobro pomoi. Poeo sam itati knjige i broure koje je izdao Alojz Kolar i tako je do ao 13. rujan 2005. kad sam zapoeo s prijesnom hra nom. Dakako, nije mi ilo lako 100%. Sve sam morao najprije srediti u svojoj glavi, jer sam imao mnogo predrasuda strahova i sumnji, ukratko bio sam vrlo ne siguran. Potvrde daje ta prehrana pravilna traio sam i izvan kluba Prirodnog zdravlja i jer potvrda nisam do bio, jo vie su me spopadale sumnje. Za miljenje sam pitao vrlo uvaene lijenike koji su bili svi jedno251

duni daje to pogreno, jer u takvom nainu prehrane nema dovoljno kalcija, bjelanevina, eljeza, kalija, omega masti itd. Sumnje su se samo poveavale, ali mi je moj unutarnji glas govorio da ustrajem, da se pokau rezultati za godinu dana. Muilo me je i pitan je glede prehrane u vezi s krvnom grupom. Proitao sam da, s obzirom na to da imam krvnu grupu 0 i Rh faktor negativan, ne bih smio troili narane, limun i jabuni sok. To me je pitanje muilo sve do dana 29. kolovoza 2006., kad mije Alojz objasnio i uvjerio me da su te ljestvice izradili za ljude koji sve jedu i da za nas ne vrijede. Unato svemu tomu prehranjivao sam se stalno s 80% prijesne hrane i 20 % preraene hrane. Negdje nakon sedam mjeseci od poetka takve prehrane za poele su se dogaati velike promjene. Za me je bilo najvanije to sam mogao poboljali odnos prema eni. Sad vrlo dobro znam da mije pri svemu veoma pomogla energija sirove hrane, jer sam sad uzmogao neto to prije sedam godina nisam. Sad mije taj pro ces kristalno jasan. Poboljalo seje i fiziko zdravlje: prostata je oz dravila, krvni seje tlak poboljao, lijeva noga koja me je pekla vie ne pee, imam veliku volju za ivot. Ta energija koja dolazi od sirove hrane omoguuje mi spoznavali samoga sebe, svoju nutrinu, svoj znaaj. Sposoban sam suoili se sa svojim pogrekama i pro pustima. Ta mije energija pomogla popravljati svoje promaaje i pogreke. Energija, koju dobivam iz siro-

ve hrane, daje mi snagu i vjeru u Nekog vieg nada mnom. daje mi spoznaju vie sile ili Boga. Kao to Alojz kolar naglaava, samo iva zdrava hrana daje vitalnu ivotnu energiju, koja je korisna i oivijavajua na svim razinama moga ivota. Moram jo spomenuti energiju glazbe koju sluam, koju pleem. Sa enom pleem ve etrdeset godina i svih tih godina sam uviao da mi narodna i zabavna glazba daje veliku energiju. Kad pleem, zaboravim na sve probleme. Glazba mi daje snagu, volju i energi ju. To znai d a j e i glazba izvor energije koji znam upotrijebiti sebi u korist. Iz svega toga slijedi da dobivam energiju iz glazbe, rekreacije, duhovnosti i od ive. prirodne, zdrave pri jesne hrane. To je uistinu fantastino i kad neto spoz nam, to si priznam, u to vjerujem i potom sve to inima, rijeima i mislima prenosim u ivot.

253 252

Karla Klander, dipl. ekonomistica, Domale

MOJA USPJENA ZGODA

Ponimo od poet ka. Moj karton kod li jenika ve od ranog djetinjstva pokazuje zabiljeene mnoge bo lesti: upala plua, me ningitis, upale sinusa, bronhitis, upala krajni ka, malaksalost, po vraanje itd. Sva ta oboljenja su u meni li jekom godina ostav ljala trag. Cesta slaba osjeanja i oslabljen obrambeni sustav tako su me zahvaala od davnine. U najranijim godinama tomu su se pridruile i tekoe sa elucem. Sjeam se svojih jutarnjih rituala. Ve sat vremena prije polaska ranog vlaka za Ljubljanu skrueno sam sjedila uz dijetalni doruak za eluane bolesnike: nemasna unka, sir, suha graevina i prepeenac. Uobiajeno sam samo teko pojela hranu, priekala toliko da mi bolovi po puste i otila na vlak. Bilo je dana kad ni za to nisam bila sposobna. Bilo je potpuno normalno da su se moji vrnjaci zabavljali i uivali u mladosti, dok sam ja na254

jee sve promatrala samo iz daljine. Moj dvadeseti roendan bio je oznaen odlaskom k lijeniku specija listi i mojom prvom, munom gastroskopijom, o emu sam jo dugo u snu sanjala. Ranih dvadesetih godina moje se zdravstveno stan je tako pogoralo da sam potpuno oslabila. Tekoe sa elucem bile su nesnosne. Pratile su ih druge slabosti, nesposobnost troenja hrane i ve kritian gubitak teine. Moje su se aktivnosti ograniile samo na preivljavanje iz dana u dan. Sve je drugo bilo potpu no nemogue. Sretnim sluajem naila sam na gospo dina koji mi je u tom razdoblju izvanredno mnogo pomogao i jo sad sam uvjerena da mi bez njegovog nesebinog zalaganja ne bi uspjelo. Zato sam mu neiz mjerno zahvalna. Bio je tako silno slobodan da se je suhom i preko svake mjere pothranjenom djevojetu odvaio pokazati smjer u prijesnoj edstvo. Tad sam korjenito promijenila svoj nain prehrane. Dopodne sam jela iskljuivo voe, u svoje obroke uk ljuila sam i povre. Poela sam se hraniti nasuprot ta danjim valjanim dijetama za eluane bolesnike, a osjeala sam se mnogo bolje. Za tri godine ponovo sam oivjela, potpuno ozdravila a veliku zaslugu za to ima promjena naina prehrane. Slijedila su ljeta u kojima sam naalost eljela na doknaditi sve ono to sam propustila u svojoj mlado sti. Time sam se vratila i na stari nain prehrane. Tako su se povremeno poeli vraati i neprijazni simptomi i sve ea upozorenja. Prvo sam imala povremene te255

koe sa elucem, slabosti, este upale mjehura i preh lade. Prije godinu dana odluila sam se stoga da stvari postavim na svoje mjesto i postala sam vegetarijanka. S tim sam nainom prehrane bila izvanredno zadovol jna (prije svega zbog etikog vida), nisam osjeala neke bitne promjene u svojem osjeanju. I zato sam ponovo s police uzela knjigu o Prirodnom zdravlju Prirodnoj higijeni. Taj put se vie nisam zaustavljala. Imala sam osjeaj kao daje to odavno u meni. Oito je stvar sazrela i zato sam dalje traila. I konano sam u sijenju ove godine nala i tekst o klubu Prirodnog zdravlja i s tim Alojza Kolara. Ustanovila sam da je neto to traim daleko na tisuu kilometara, gotovo pred mojim kunim pragom. Proitala sam sve to sam tu nala o klubu i Alojzu Kolaru. Naruila sam si glasilo Znanost ivljenja". U travnju 2006. doao je trenutak kad sam jednostavno osjetila da sam priprav na za korak naprijed. Sjeam se dana, kad bi morala biti po logici razuma i dunosti posve negdje drugdje, a ja sam sa svojom mamom otila u radionicu kluba prirodnog zdravlja. Tad sam se osjeala kao da sam se povratila kui i slijedei dan sam se probudila u prvi prijesni dan. Sad je ve pet mjeseci kako se hranim iskljuivo prijesnom hranom. Sve vie pokuavam u cijelosti usvajati stil Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene (fi zika aktivnost, odmor, meditacija, sunanje, svjei zrak, primjereno druenje itd.). Naelno se drim pre256

poruka Prirodne higijene. Jedem mono-obroke. Izme u pojedenih obroka potujem preporuene vremenske razmake. Na potpuno prijesnu hranu pre la sam preko noi, bez prethodnog postupnog usva janja. Ustanovila sam d a j e to za me najbolji nain. Moram priznati da poeci nisu bili najjednostavniji. Prvih sam se tjedana osjeala lelujavo, muile su me glavobolje, nesanica, akne i probavne smetnje. Ali sam se uvjeravala da su to samo krize ienja koje e ubrzo nestati. Povremeno sam se osjeala sve bolje. Sjeam se dana kad sam u ko za smee bacila skoro pun pretinac lijekova. Prvi put to znam za sebe bila sam uvjerena da ih vie ne trebam. Stanje seje u tijelu pomalo normaliziralo. Krize su se samo jo ponekad pojavljivale. Dolo je vrijeme kad sam bila svjesna kako sam nainila velik korak i kakve e promjene donijeti u moj ivot. Bilo mije ne prijatno. Mnogo puta sam se osjeala odbaena, misli la sam da vie ne pripadam svojoj okolini. Ali sam ubrzo saznala da su te tekoe prije svega u meni i tako sam se pomalo poela preputati tijeku i uivati u novom ivotnom stilu. Sa mnom je i moja mama po stala prijesnoj etka, stoje proces provoenja jo neka ko pojednostavilo. U biti uza me stoji sva obitelj a i moj sin, zato sam im neizmjerno zahvalna. Sad na glaavam injenicu da se mijenjam i to ne samo u na inu prehrane. Mijenjam svoja uvjerenja, navike, poglede na svijet. Stare, ukorijenjene uzore sve vie naputam. I tako mi odgovara. 257

Moda mi je posve prvi put u ivotu lijepo biti ja. Osjeam se izvanredno dobro i ivim sve potpunije. Postala sam samosvjesna i zadovoljna sobom. Imam sve vie energije, moje su misli bistre i pune ideja. I stoje meni vrlo znaajno - zadnjih sam mjeseci upoz nala divne ljude (lanove kluba i ostale prijesnojede). s kojima me sad veu vrlo tvrde prijateljske veze. eka me dug put i jo mnogo posla. Ali nita se vie ne plaim budunosti i moebitnih bolesti koje mi godine donose. Snana sam i lako odluujem o svom zdravlju. Raduje me to se znam brinuti za se i zato se osjeam sigurno. Moji su nacrti za budunost veliki. elim to prije zavriti studij Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene i zatim aktivno djelovati na tom podruju. Neizmjerno se veselim svemu poslu i zajednikom trudu sa svojim novim prijateljima. To ivot zavrijeduje. Tomu se be skonano veselim.

Mateja Zakrajek i Marko rnigoj, Vrhnika

S OPTIMALNOM PREHRANOM OD PODBUL1H DO VITKIH TRKAA

Sjeam se da je bio lo petak. Sa enom Malejom vraao sam se iz slube. Bili smo umorni i iscrplje ni od svakodnevnog napre zanja na poslu. Moje misli ve nekoliko sati nisu bile u slubi. Razmiljao sam o nagradi koja je ekala u hotelskom restoranu gdje su se skoro svaki tjedan mogle priutiti najbolje kulinarske stvari. Ipak lam i taj dan oekivao da e me Mateja na putu kui zasuti nabrajanjem svojih psihosomatskih tegoba. Ponekad mi se inilo da u nje ne postoji ni je dan organ s kojim jo nee imati takvih ili drugaijih tekoa. Kad sam ba pomislio da u morati opet slu ati jadikovanje o oteklim nogama, glavoboljama, tje skobama, aritmijama, vrtoglavici, zaepljenim dinim putovima, menstrualnim tekoama, reumatinim bo lovima i drugim zimzelenim melodijama iz eljeznog repertuara simptoma razliitih kroninih bolesti, Ma259

258

teja me je iznenadila neim drugim: Odluila sam se da ostvarim znaajnu promjenu u nainu prehrane", rekla je i spomenula neku knjigu po koju e jo isti dan otii u knjinicu. Ipak ju nisam shvaao vrlo ozbiljno. Bio sam gladan i dogodilo mi se skoro previe, da zbog njene knjige odloim slastan objed. S druge stra ne bio sam veseo to je eni sinula u glavu misao za promjenu. Ipak se nisam ni najmanje nadao da e se iz toga izlei to sudbonosno. Na tom podruju skupa s Matejom sam ve tota iskuavao. Neko sam bio ve sedam godina vegetarijanac i Mateja takoer. S Matejom sam se jedva odupirao slatkarijama i mlije ku, pokuavali smo se pribliiti naelu razdvajake di jete (razdvajati krob od bjelanevina i obratno) i trudili smo se da u najveoj moguoj mjeri vrednuje mo ope priznata naela ortodoksne prehrambene znanosti koja se temelji na takozvanoj uravno teenoj" prehrani. Zgraali smo se nad onima koji su jeli masne kobasice i salame ali smo jo uvijek u je lovniku imali jaja. gljive . kruh, sir. Dakako u odmje renim koliinama, nita previe i nita premalo, znai drati se zlatne sredine". Mateja je unato zlatnoj sredini" jo uvijek bolovala i poela ozbiljno sumnjati u prehranu koja utjee na njezino osjeanje i zdravlje. Krivnja za slabo zdravlje pripisivala se slabim genet skim osnovama, loem vremenu, negativnim mislima, prijanjem ivotu, vanjskom zraenju i drugim nepoz natim energijama. Stoga je Mateja mnogo troila na kreme i ajeve, vitaminske pilule, ortopedske rekvizi260

te, zatite protiv zraenja, energijske majice, magine kristale, magnetske pojaseve, masane aparate i ista e zraka. Unato mnotvu kroninih tegoba jo uvijek je do miljala da njezino zdravlje nije nita posebno loe. Navikla se na sve svoje bolesti tako kao to se ljudi na viknu na svoje koulje i papue. Sve je nekako pripisi vala sudbini i tjeila se mudrou" da svatko ima svoj kri i da se drugima dogaaju jo mnogo gore stvari. Ljudi umiru od raka, zato bi se uznemiravala zbog malenkosti kao to su akne, glavobolje, bolovi u vra tu, kronini bronhitis i este prehlade. To su ipak bole sti zbog kojih nije nitko umro. Bolje migrena nego rak. Njezina predaja sudbini nije se umanjivala ni onda kad je Mateja teko oboljela na titnjau. Lije nici su postavili dijagnozu i razloili standardne po stupke lijeenja koje propisuje klasina medicina. Isprobavali su s razliitim omjerima lijekova koji bi normalizirali rad titnjae. Antidepresivi i lijekovi za umirenje imali su potiskivali simptome koji su se po javljivali kao esti panini napadi, trenuci apatije, po manjkanje ivotne energije te razni strahovi od visine, od zatvorenog prostora, od otvorena prostora, od sa moe i ne znam ega jo. Kad sam bespomoan i oa jan promatrao ljubljenu osobu koja je pomalo sahnula pred mojim oima i pretvorila se u pokusnog kunia na kojem su lijenici isprobavali razne tablete, nisam imao ni najmanje ideje to da uradim. Pokraj svih nje zinih tegoba bilo me je gotovo stid potuiti se da se i 261

sam osjeam kao hrpa nesree. Ve ujutro sam se bu dio s munom glavoboljom, esto me je boljelo u vra tu i kriima, u prsima sam osjeao neprestano tjeskobu, puno sam razmiljao o smrti. Sve vie sam se zapostavljao, inilo mi se da svaki dan samo ekam no kad u poi spavati, progutati aspirin i biti nekoli ko sati u snu bez brige i bolesti. Predan sudbini ekao sam da se dogodi udo i tjeio se mudrou" da je mnogima jo mnogo loije. Na sreu Mateja je bila mnogo sranija od mene i vrsto odluna da se pod svaku cijenu oslobodi bezdana kemijske omamljenosti. Saznanje da ju je slubena medicina osudila na uzimanje lijekova do svretka ivota potaklo ju je na traenje alternativnih rjeenja. Najprije je sve pokua la kod bioenergiara koji ipak Mateju nije izlijeio. Istini za ljubav moram priznati da se je s njegovom pomoi izvukla iz najtee krize te dobila potrebnu sa mosvijest za korake koji su je ekali. Knjigu, koju je spomenutog petka Mateja izabrala U knjinici, napisao je Helmut Wandmaker a razlae potrebu jesti sirovu hranu umjesto kuhane. Smijena mi se uinila i sama pomisao da jedem samo prijesnu hranu, pogotovo kad sam pomislio na slasne kulinar ske specijalitete u kojima uivamo. Prije svega mislio sam da Mateja ide na kratkotrajnu dijetu pri emu se mora odrei ovoga ili onoga, pri emu se onda popravi probava ili nestane kakva druga tekoa. Stigli smo kui i Mateja se iscrpljena spustila na kau gdje e sve do odlaska na spavanje gledati pro262

gram na televiziji. Ja sam iz znatielje poeo itati Wandmakerovu knjigu. Ve nakon nekoliko stranica imao sam osjeaj da mi se razotkriva najskrovitija taj na. Kad sam doao do prvih odlomaka o pogubnim posljedicama troenja kruha i mlijeka, upravo sam se zgranuo. Jednostavna i na mnogo mjesta surovo nepotedna a po svemu logina razmiljanja starog isku snog Njemca, koji je u ivotu preivio i iskusio ve gotovo sve mogue, zapanjila su me i ujedno oduevi la. To je to!" Oduevljeno sam uskliknuo i samo enina elja da spava prisilila me je da knjigu odloim do slijedeeg dana. Prve stranice teorije trebalo je ve slijedeeg dana provesti u praksu i tad su zapoeli prvi trenuci istine. Taje pak bila krajnje neprijatna. U Wandmakerovoj je knjizi jasno pisalo kakva je primjerena hrana za ljud ski rod. Istini za ljubav vie se uope ne sjeam koje smo vrste voa i povra troili prvih dana. Zapoeli smo s onim voem koje smo poznavali i jeli ve prije, a toga zapravo nije bilo mnogo. A dobro se sjeam ega vie nismo jeli. Najprije smo morali preivjeti ju tro bez masti, prenih jaja, pasteriziranog vonog soka i neizostavne kave sa lagom. Popodne sije Ma teja zaeljela peeno jaje i to je bio zadnji put da sam upotrijebio kuhinjsku tavu. Slijedili su teki dani. Po sebno je loe bilo u slubi. Prva tri, etiri dana mislili smo da e nam se od bolova raspui glava. Morali smo nekako izdrali bez kave i dakako bez aspirina te dru gih umjetnih ublaujui!) sredstava. Glavobolja je po263

pustila, tada su se poele redati druge tekoe najvie povezane s probavom. Tijelo proeto krob nom hranom odupiralo se je na sve mogue naine vou. Pojavile su se tekoe s koom. Nekoliko sam mjeseci imao osjeaj da e mi otpasti povrinski sloj na rukama. Pomislio sam da imam Ijuskavicu. I po sebno loe bilo je zimi. Stalno nam je bilo hladno, po sebno po dlanovima. Koa nam je porumenjela kao da imamo silno pokvarenu jetru i vrlo brzo smo gubili teinu. Bubuljice koje su me muile jo od najranijih godina jo su vie podivljale. Svako sam jutro u umi vaonik ispljuvao nekoliko dekagrama rumeno-zelene sluzi. Nakon etiri mjeseca odluio sam se na dvadesetodnevni post. Nakon zavrenog posta teio sam svega 56 kg (kad sam zapoeo s prijesnom hranom, imao sam 74 kg!). Mateja je nesumnjivo mravjela i bez daljnjeg posta to ju je psiholoki iscrpljivalo. Neko vrijeme inilo se da e doslovno isplahnuti. Kad je bilo najloije, sjetio sam se Wandmakerovc rijei: Mora se provui kroz iglene ui". U trenucima kad nam je najvie zalo za nokte, otkrili smo u tisku na sirani Moj uspjeh' kako Alojz Kolar odgovara na pi tanja prijesnojedaca. Saznali smo da ih je u Sloveniji nekoliko a Alojz Kolar je bio jedan s najduim isku stvom i bio je prije svega jedini koji je govorio bez dlake na jeziku. Zapravo smo ga susreli uivo prije dvije godine. Mogu rei da bi bez njegovih dragocje nih uputa i poticaja, koje je davao drugim poetnicima na forumu, veoma teko izdrali prvih nekoliko mje264

seci. Kasnije smo upoznali jo i druge ljude koji su imali iskustvo s prijesnom hranom i postom. Neki medu njima su imali tvrdokorne i vrlo neizljeive" bolesti i doivjeli gotovo udesnu preobrazbu. Sve nam je to utvrivalo vjeru u samoizljeivu snagu or ganizma. Budui daje moja muka narav veoma razumska, zapoeo sam mnogo itati. Gutao sam knjige o prije snoj hrani i higijenizmu te neprestano traio po interneiu. Proitana literatura i intrnetska vrela esto su me jo vie smeli, jer sam upoznao jo mnogo drugih teo rija i prehrambenih naputaka. Sto vie mi se zamrsilo u glavi, bilo mi je slabije. Stalno sam instinktivno osjeao daje najprirodniji i najjednostavniji koncept onaj to ga dokazuje sustav Prirodnog zdravlja. Shva tio sam da pri tom nije dovoljna prijesna hranu i post, nego promjena ivotnog stila u potpunosti, to uklju uje dovoljno odmora, tjelovjebe, sunce, svjei zrak, druenje s pozitivno prirodnim i optimistinim ljudi ma. Proli su prvi mjeseci nae preobrazbe. Kod kue sam sa enom ve odavno oistio i razdijelio sve zali he preraenih ivenih namirnica. Odavno su sve na prave i prostori, koji su sluili za kuhanje hrane, izgubili svoju svrhu. ivljenje u karanteni" za koju smo se odluili sami, bilo je s psiholokog vida vrlo naporno, jer smo izgubili veze s mnogim znancima. No zato su u na ivot ula nova lica, novi prijatelji i novi dogaaji. 265

Sa svakim izgublje nim kilogramom odjea nam je bila sve ira. Tije kom godine dana zami jenili smo skoro svu garderobu. Naa odjea nije postajala samo sve manja nego i svijetlija i obojena. Crne i sive boje, koje su prije pre vladavale, zamijenile su crvene, rumene, naran aste i svijetlo zelene. Opazili smo da su nam se rairile oi koje su nam prije bile dosta suene. Sunce nam je opet postalo prijateljem. Vie nismo upotrebljavali kreme za sunanje, postupno smo se izlagali suna nim zrakama. Sezonsko prenje" na suncu zamijenili su redovite i krae odmjerene sunane kupelji. Unato tome to vie nismo upotrebljavali kreme za sunanje, naa je koa prola bez opekotina a ten koe nam se promijenio. Roditelji su - jo posebno kad su opazili da smo mnogo smravili - samo s tekoom prihvaali novi nain prehrane. Sjeam se daje moja mama zaplakala kad me je vidjela prvi put nakon zavrenog posta. Bilo je teko, meutim shvatili smo da moramo izdrati. Kad su nai vidjeli da nam se poboljava zdravlje i da smo, unato mnogo nioj teini, aktivniji nego ikad ranije, sprijateljili su se s naim ivotnim stilom. Ko266

nano i nama dvoma je bilo potrebno mnogo vremena da shvatimo i prihvatimo. Jo danas se katkad ugrizem za jezik kad se zalelim da drugom nametljivo solim pamet. Preobrazba je bila bolna, meutim ve nakon ne koliko tjedana poeli su se pokazivati vidni znaci po boljanja. Najvie sam bio oduevljen time to me je prestala boljeti glava. Jo ni danas gotovo ne mogu vjerovati da su este glavobolje, koje su me muile ve od djetinjstva, najednom izgubile svoju mo. A tvrdokorne akne, jo naroito po kraljenici i vratu, gotovo su posve nestale. Pomalo mi se smanjivao pri tisak u grudima, crne misli, strah od bolesti i smrti, a nastupile su svijetlije mislene predstave. Kao po ne kom udu promijenio sam se iz po prirodi za sve zad rtog cinika u otvoreniju i ljudskiju osobu. Rijeio sam se samosaaljenja i svojstvene boemske turobnosti koja me je pratila ve od najranijih godina. Katkad se naalim da zdrav nain ivljenja nije najprimjereniji za pjesnike, ta susteu se izgubiti sve navike. Bez opojnih supstanci i tjeskobe u prsima teko je napisati dobru pjesmu. Meu svim poboljanjima bila je jedna za koju bi smo ponekad poeljeli daje nema. Mnogo nam se po boljao njuh. Iznenada smo poeli osjeati gotovo svaku prljavtinu u zraku. Duhanski miris osjeali smo jo prije, a sad su nas poeli smetati skoro svi um jetni mirisi, ukljuujui parfeme, dezodoranse, osvjeivae zraka i druge kune kemikalije. I neke 267

druge stvari poele su nam najednom zaudarati. Obo ma nam se potpuno promijenio miris i okus nae koe. Sjeam se posebnog odbojnog mirisa po rastvaranju koji je enu pratio stalno tijekom njezine bolesti. Da nas je njezina koa bez tog vonja. Ona isto to kae za mene. Mateja je uzimala jo samo polovicu tablete za tit njau, prije toga je ve prestala uzimati sredstva za umirenje i antidepresive. Nakon est mjeseci odluila se da potpuno prestane uzimati sve lijekove. Taj dan ispremetala je sve pretince po stanu, pokupila sve ta blete, sirupe, draeje, kapsule i kapljice te ih gotovo sveano bacila u smee. inilo nam se kao da smo se rijeili tamnikih okova. Unato tomu to je Mateja posve prestala uzimati lijekove, simptomi titnjainog oboljenja pojavili su se samo rijetko i u blaem obli ku. Bolovi menstrualnih greva zbog kojih je ponekad redovito uzimala jake analgetike, postali su podnosivi, a katkad jedva osjetljivi. Poboljala je se proto nost dinih putova. Gusta sluz koja ju je guila pri spavanju pomalo se razrijedila i njene noi postajale su stalno mirnije. Ni noge joj vie nisu otekle, a celulit se topio kao maslac na suncu i tijekom jednog ljeta po sve nestao. Oslobodila se svih ovisnosti o lijekovima, ali osta le su uspomene koje su jo dugo podravale njezinu elju za starim blagodatimajo posebno tjesteninama, kruhom i pizzom. Mateja sije ponekad priutila kuha nog povra i koji komadi kruha. Stari su programi" 268

bili tako snani da sam tek nakon dobre dvije godine prijesne prehrane osjetio da vie ne udim za kuha nom hranom. Danas mogu cio dan sjediti za punim stolom najboljih kulinarskih blagodati a da ni za im ne posegnem. Na posebnom odjelu za ivene namir nice gdje se police svijaju pod obiljem raznovrsnih, u izazovnu ambalau pakiranih, prehrambenih artikala mene obuzima osjeaj da se nalazim meu proizvodi ma od plastike i gume. Na odjelu gdje prodaju meso ve sam prije vidio samo struno rasjeena trupla, oh laena u krajnjem oprezu pred neizbjenim gnjilenjem. Oi su mi zaiskrile i sline su mi navrle samo pri pogledu na izloeno voe i povre. U Wandmakerovoj knjizi ne pie mnogo o tjelesnoj vjebi. A Alojz je na forumu vatreno zagovarao tje lovjebu. Bili smo svjesni da samo prijesnom hranom neemo popraviti tjelesne snage i odrivosti niti podi gnuti vitalnost na viu razinu. Oboje smo u slubi mnogo radili sjedei. Za posljedicu smo imali iskriv ljenu kraljenicu, posebno to vrijedi za mene koji sam u mladosti zbog snane deformacije proivio skoro etiri mjeseca u oklopu nepomino. este boli u kriima i u vratu bile su jo posebno tegobne pri za vretku studija. Da bih ublaio kronine boli, pokuao sam sve mogue: razne kozmodiskove, magnetske pojaseve, ortopedske uloke, masae, udesnu" od jeu, razne kreme, i dakako nepogreive" analgetike. Kad sam nakon polsatne vonje izaao iz automobila. 269

osjeao sam se neko vrijeme kao ostrienik koji ini svoje prve korake. Osim kraljenice jo su me posebno muila kolje na. Ve pri kilometru hodanja pekle su me tetive. Jo u loijem stanju bila je Mateja. Ako je ila nekoliko sto tina metara do kakve trgovine, ve su joj poele otjecati noge. Istina je da smo se ve prije prelaska na prijesnu hranu trudili da u svoje ivote unesemo vie gibanja, ali su nas stalni umor i bolovi spreavali da nam vjeba postane redovita. Na posljetku smo zak ljuili da se bolje osjeamo ako se jednostavno vie ne muimo". S prelaskom na prijesnu hranu ir. lo nam se da se naa tijela jo posebno mnogo nateu sa zacjeljivanjem posljedica starih grijeha, zato smo samo s tekom mukom skupili energiju da se prisilimo na intenzivnije gibanje. Iako smo izgubili dosta kilogra ma, vjeba je svejedno bila naporna. Ipak smo nasto jali obavljati jutarnju tjelovjebu. Bolovi i napetosti u kraljenici su popustili. Opet sam lako bez straha po dizao tee terete i sagibao se. Poeo sam vjerovati da su moje tegobe s kraljenicom i koljenima ne samo posljedica sjedenja nego i batina posve pogrene mlijeno-itne prehrane koju sam prije naravno oboavao. Bolovi me u koljenima nisu prestraili. Iako su me mnogi odgovarali, ustrajao sam i povremeno povea vao pretranu udaljenost. Prvi takvi mjeseci sliili su gotovo mazohizmu, ali razdaljine koje sam lako pre trao bez bolova stalno su se poveavale. Dugo su mi

vremena koljena otkazivala nakon etiri kilometra i inilo mi se daje ta udaljenost konana. No i dalje sam ustrajao i nakon pola godine uzmogao sam ve 10 km. Uskoro me je zahvatila trkaka groznica te sam do kraja godine trao gotovo etrdeset trka po cijeloj Slo veniji, najdalje u duini 21 km. U svojoj sam starosnoj kategoriji osvojio mnogo medalja i pokala to me je jo dodatno poticalo na treninge. Polako mi seje po ela poveavati miina masa unato tome to sam dnevno uzimao skoro treinu manje bjelanevina kako ih preporua slubena dietetina znanost. Mit o nepogreivosti ivotinjskih proteina sruio se kao kula od karata, ta posve sam dobro izdrao ne samo bez mesa nego i bez, u tako zvanoj uravnoteenoj ve getarijanskoj prehrani'', mahunarki, soj inih derivata, jaja i mlijeka. Danas lako pretrim mali maraton bre

271 270

od sat i po, to mi izgleda, s obzirom na moju specifi nu deformaciju kraljenice, gotovo nevjerojatno. Jo vie me je iznenadila Mateja. Kad je opazila kako sam se zarazio tranjem, da e me morati pratiti na takmienja (tad se je jo bojala ostati sama), i nju su zasvrbjele pete. Latila se je tranja s nevjerojatnom upornou. Budui da je bila tjelesno vrlo slabana i posve nenaviknuta na intenzivne vjebe, njezini su trkaki poeci bili jo tei. Neko smo vrijeme trenirali skupa, tako daje s naporima pretrala nekih sto meta ra. S tranjem joj se nije poboljala samo tjelesna kon dicija. Prije je imala i este tegobe sa srcem (otri bolovi, aritmije). S kretanjem se poboljavalo. S tr anjem joj se vraala samosvjesnost i konano je zapo ela trenirati sama. Njezina velika tekoa od prije bili su razliiti strahovi koji su je jo posebno obuzimali u vrijeme kad je najvie bolovala zbog loeg djelovanja titnjae. Bojala se samoe, otvorenih prostora, zatvo renih prostora, malo bre vonje automobilom, plaila se raznih buba, a najvie od svega visine. Svaki as se bojala da e izgubiti tlo pod nogama. Tek u prirodnom okoliu se polako prizemljila" i poela prevladavati najtee strahove. Svaki daljnji izlet u prirodu, svaki uspon na nekih sto metara visoku hrid znailo je put u novu veliku pobjedu. U laganom tempu uspjelo joj je pretrati ve skoro deset kilometara i na posljetku se i ona usudila poi na svoje prvo rekreativno tranje u Tolminu. Pred startom je zbog treme jedva ispunila prijavnicu, no njena volja i elja, da se suoi sa straho272

vima, bila je snanija. Osam-kilometarsku stazu pre trali smo jo skupa, na svim ostalim trkama ve je trala sama. Svaka nova trka bila je za nju velik pod vig, ta morala se je stalno suoavati s nepoznatom okolicom. Za enu, koja se je jo pred dvije godine plaila vlastite sjene i na po omamljena uala u ku nom inkubatoru", znaio je svaki takav nastup po umskim putovima i malo strmijim klancima trauma tinu kunju. Kad sam na utrci stigao na cilj, stalno sam neko vrijeme strepio, kad e za mnom stii ena, no ona se je eljeznom voljom uvijek domogla cilja. Svladavala je sve vee udaljenosti. Na treningu je ve lako pretrala i vie od 15 km, danas ve zbiljski raz milja o malom maratonu. Ljetos je u svojoj kategoriji osvojila prve medalje. Sve bi mi se to, s obzirom na stanje njezine bolesti, jo pred dvije godine inilo znanstvena fantastika, jer veinu staza koje danas lako pretri neko ne bi mogla ni polako prehodati. Zadnje je godine zapoela i redovito vjebati s utezima i na njezinim su se rukama pokazali prvi obrisi miia. Unato tomu stoje s obzirom na poetnu teinu dosta smravila, bitno je snanija tako da u slubi lako pre nosi teku raunarsku opremu koju su joj prije vazda morali nositi deki. U jednom lanku je teko opisati sve tekoe , po boljanja, a i razoaranja koja smo doivjeli u zadnje tri godine. 0 razoaranjima govorim samo zato jer smo ispoetka najbre previe oekivali. Pomiljali smo si da e u pol godine nestati sve nae kronine te273

koe koje smo si nakupili u skoro etiri desetljea po grene prehrane i ivljenja. Nije nam se popravio vid, meni nije izrasla nova kosa, jo uvijek nam se pojav ljuju lani simptomi nekih sitnih bolesti i ne bismo mogli rei da preobilujemo energijom, jer jo uvijek potrebujemo mnogo odmora. Jo uvijek se ui i svaki dan otkriva neto novo. Otkako smo na prijesnoj hrani, upoznali smo i kuali mnotvo vrsta voa, sjemenja, oraha i bilja koje prije uope nismo znali da postoje. Divimo se tomu to nam je Bog podario u prirodi i sve vie se iz dana u dan zgraamo nad tim kako kulinarski majstori s mnotvom nadraujuih zaina i vatrom unitavaju najbolje plodove prirode. Tek sad znamo to stavlja mo u usta. Prije je to bilo skoro nemogue. I ako si pomno proitao jedva vidljivu deklaraciju na amba lai koja je napisanim izgledom upuivala potroae, morao si biti gotovo diplomirani inenjer kemije da si razumio kakve tvari trpa u eludac. Postupno smo opet postali osjetljivi za prirodne okuse. Opet smo s uitkom kuali hranu u njezinim prvobitnim oblicima. Prve dvije godine sirovu smo hranu dosta mrcvarili i mijeali vie nego je potrebno. Zadnjih par mjeseci pak jedemo jednostavnije, najvie u mono-obrocima. Iz prehrane smo postupno izluili poneto, uistinu su rovo, za to smo ustanovili da ne pripada optimalnoj prehrani. Iz dana u dan smo utvrivali da se olakano hranimo manjim obrocima ako se malo brinije oda beru.

Ono to nam izgleda pri svemu najznaanije jest osjeaj da smo opet poeli ivjeti. Polako i zanosno vraaju nam se osjeaji kojih se sjeamo iz mladosti. S radou oekujemo dane koji su pred nama. Kad nas snau loi dani stalno se prisjeamo putova koji su nas iz svijeta ivih mrtvaca doveli tijekom triju godina meu aktivne trkae.

275 274

Joe Kropivek

ZGODA MOJEGA IVOTA

Osobni podaci: - star 36 godina - mu i otac dvaju djeaka - student prirodnog zdravlja - prodava - akademik i praktikant - 100% higijenist - 100% na ivoj, sirovoj hrani (2 godine) - ambiciozan ovjek snane volje - ljubitelj prirode Prijelaz na urav noteen ivotni stil je najbolje to mi se do godilo u ivotu. To je ono to me podrava u ivotu, to mi daje smisao postojanja, jer me svakog trena is punjava novom ivot nom snagom. Nikako ne tvrdim da sam ve na svretku toga pri276

jelaza ali pouzdano vjerujem da sam na dobrim putovima. Sve skupa je daka ko zapoelo s hranom kako smo naviknuti. Hrana je jedna od najosnovnijih ovjekovih potreba i stoga osnova za sve ivotne aktivnosti. I zato je osnova za obliko vanje cjelokupnog ivotnog stila, filozofije ivljenja i ispunjenja pojedinaca. Prijelaz na prijesnu hranu, ivu hranu slijedio je nakon mojih raznih drugih pokuaja poboljanja vla stitog ivljenja, gdje su se neprestano pojavljivali raz ni znaci koji su me upozoravali da radim neto krivo. To su bile tegobe sa elucem, izlizanost hrskavica u koljenima, este prehlade ili jednostavno pomanjkan je vitalne energije. Neke od tih tekoa uspio sam rije ili ve prelaskom na vegetarijansku (i kasnije vegansku) hranu, na primjer jer nisam vie jeo salame i fosfate koji su u njima te mi nisu vie otimali kalcij iz kostiju, koji te kodljive tvari neutralizira, tako su te gobe u koljenima nestale. No pritom su se pojavile neke druge tekoe to mije dalo naslutiti da to moda nije najbolji, optimalni put... Istraivao sam dalje i u ruke mi je dola knjiga Zdravlje u ivoj hrani": svjedoenja prijesnojedkinje autorice Somrak Joice. Osjetio sam da bi to lako bilo 277

ono pravo. Kad sam proitao jo knjigu Hclmuta Wandmakera o prijesnoj hrani kao osnovi za zdrav ivot, bio sam jo vie uvjeren da u ii tim putem. Moda e biti pravi? Svretkom veljae 2005. donio sam odluku da prelazim na prijesnu hranu. Najprije samo pokusno, potom e ve vrijeme pokazati... Tad jo nisam shvatio da taj prijelaz nije samo promjena prehrambenih navika. Zato sam bio kasnije toliko vie pozitivnije iznenaen. Isprva sam imao dosta tekoa zbog svojih prehrambenih navika (na pr. svjei domai kruh), nadasve zbog reagiranja okoli ne. Budui da se tih putova nisam latio zbog kakvih teih zdravstvenih proble ma, nikom nije bilo jasno zato pak ta radikalna odlu ka. Svi su mi nagovijetali vrlo crne scenarije, to jednostavno nije bilo poticajno. Imao sam i razliite oblike kriza ienja i drugih tekoa: od gubljenja na teini do jo bre razdraljivosti i netolerantnosti i dr. Ipak sam ustrajao i svaki dan iznova spoznavao daje sirova hrana zapravo vrlo ukusna. Pored velikog uitka u toj hrani imao sam stalno vie energije i ogromnu potrebu za promjenom i ostalih podruja svoga ivota. Svoj ivot sam tada prvi put shvaao 278

cjelovito. Shvatio sam daje za istinsko ivljenje po trebno ostvariti cjelokupan pristup. Prijelaz na opti malnu hranu je uistinu vrlo znaajan, ali nije dovoljan. I tada sam spoznao filozofiju uravnoteenog ivotnog stila koji se cjelovito dotie svega naeg ljudskog bia: fizikog, mentalnog, emocionalnog, i duhov nog. I tako sam bio uvjeren da samo njegovo 100% ostvarenje u ivotu lako donosi eljenu promjenu. Na bolje, dakako! S prijesnom hra nom, kako je ve re eno, pridolaje vrlo poveana potreba za gibanjem. Moja osjetila su se izotri la. Moja je intuicija postala prodornija, a uvstva intenzivnija. Nemam vie prehlada, gripe, angine i slabe krvi, jo vie, moj nos je potpuno prohodan to nikad u ivotu nije bio, i krv mi nikad nije bila tako dobra. Prvi put osjeam da je moje ljudsko bie cjelovito i tako ga podravam. Iako pridajem velik znaaj duhovnosti, naglaavam i veliko znaenje tjelesnog to se postie prirodnom prehranom. Stalno imam potekoa kad elim drugima pomoi, odueviti ih za taj ivotni stil, uvijek iznova doivljavam njihove otre obrambene reakcije. Nikako se ne mogu nauiti da nema smisla druge nagovarati. Jednom u, nadam se, spoznati daje 279

najvie to inim za druge da im dam obavijesti kad sami to zaele i da potujem njihove ivotne odluke i ivotni put. Sad sam ve vie od godine i pol 100% na ivoj, si rovoj hrani a i ostale sastojnice uravnoteenog ivot nog stila pokuavam to vie potovati. Sve to mogu rei jest: odlino! Potpuno sam uvjeren daje prijesna hrana najbolja i jedina primjerena hrana za ovjeka. Ta iva hrana daje ovjeku svu potrebnu ivotnu ener giju, ne samo materijalni izvor vie ili manje hranjivih tvari, koje ovjekovo tijelo potrebuje za razvoj i iv ljenje.

Tine Mui, dipl. upr. organizator, Ljubljana

POTPUNO ZDRAVLJE - SLOBODA

Rodio sam se 1983. u Ljubljani. Ve od rane mladosti bavio sam se brojnim individualnim i kolektivnim portovima. Nakon zavretka osmogo dinje kole nastavio sam kolovanje u Ljubljani i smanjio svoje sportske ak tivnosti. Dole su na red ljepe stvari" prije svega pijanevanja, zabave i dje vojke. S upisom na fakul tet to se jo povealo. Zahvaljujui stilu Prirodno zdravlje - Prirodna higijena dole su u kolovozu 2004. u moj ivot korjenite promjene. U drugoj godini fakulteta poeo sam se plaiti pre komjerne teine i suoio se s drugim zdravstvenim potekoama (perut, umor, nesanica, sve loiji zubi, slabovidnost). Moja tadanja prehrana ukljuivala je prije svega meso i mesne preraevine, mlijeko i mlije ne preraevine, kruh, krumpir i slastice. Pored toga pratile su me jo i druge loe navike kao kava, cigare te, alkohol i nita gibanja.

280

281

Tad sam vidio da sa mnom nije neto u redu a na internetu sam naao kljunu rije prirodno lijeenje", gdje je gospodin Alojz Kolar odgovarao na pitanja, kako postati zdrav na prirodan nain, bez medicin skog lijeenja bez obzira na vrstu bolesti. Dakle samo hranom koja je prilagoena ljudskom organizmu (90% dnevne hrane predstavlja voe, 8% zelenasto povre i 2% orasi i sjemenje, nadalje boravak na svjeem zraku, izlaganje sunevim zrakama, gibanje, dovoljno spavanja i odmora te uvstvene, duhovne i drutvene djelatnosti, dobri meuljudski odnosi, glaz ba, kreativan rad i hobi, meditacija itd.). To mi je naravno izgledalo fantastino. I sprintao sam si sve odgovore i detaljno ih prouio. Na osnovu odgovora odluio sam da u prije primjene prirodne prehrane postiti o vonim sokovima i vodi (1 naprama 3). Tako sam sredinom kolovoza 2004. u starosti od 21 godine prvi put u ivotu postio. Izdrao sam samo 3 dana pri poslu koji sam zbog nevjerojatne elje za kuhanom hranom prekinuo te dalje nastavio s pre teno sirovom hranom. Budui da je moj cilj bio ostvarenje posta te potom prijelaz na 100% prijesnu hranu te kasnije uvoenje drugih prirodnih naela, dao sam se ponovo na post. Na alost opet nisam ostvario 100% prijelaz na optimalnu prehranu. Tako sam ustanovio da je promjena hranjenja iz uobiajene hrane i skupa s njom povezanim porocima (duhan, alkohol, kava) na 100%) prijesnu hranu vrlo teka. Ipak sam odluio boriti se protiv destruktivnog 282

ivotnog stila, pri emu pak nisam imao podrke prija telja i druine. A na svu sreu sam imao uza se poto vanog prijatelja Alea Cepia koji je podrao moje poetke. Jo vie, i on se je tada odluio da e ivjeti na normalan (prirodan) nain. Zajedniki smo ispla nirali da emo u listopa du 2004. obaviti post i potom prijei 100%) na prijesnu hranu. Ja sam postio nekoliko dana, potom sam preao na op timalnu prehranu. Za do ruak sam pio svjee pripravljeni voni sok (od narane) ili od pov ra (cikla, mrkva, krasta vac). Nakon otprilike tri sata najeo sam se jed no vrsnog voa koje sadri mnogo vode (lubenica, dinja, jabuka, mandari na). Potom sam za ruak (nakon otprilike tri sata) po jeo drugu vrstu svjeeg voa (ponekad i suhog) do sitosti. Tri sata nakon toga za popodnevnu zakusku jeo sam veinom orahe, dok su mi za veeru sluile banane. Dakako nije to bilo uvijek bez prekraja. Pored pravilne prehrane u svoje sam ivljenje uk ljuio i druga prirodna naela koja omoguuju potpu no zdravlje. Poeo sam se vie gibati na svjeem 283

zraku. Ako je samo mogue, izlagao sam se sunevim zrakama. Polazio sam na fitnes. Pobrinuo sam se za dovoljno spavanja i odmora te se poeo vie posvei vati uvstvenom ivotu. Pored toga intenzivno sam studirao, prouavao literaturu o Prirodnom zdravlju, k tomu sam jo zaraivao novac razliitim aktivnosti ma. S prelaskom na prijesnu hranu postajao sam sve umorniji, potrebovao sam vie odmora i spavanja, a polako sam zadobivao sve vie energije. Za nekoliko sam se mjeseci oslobodio zdravstvenih tekoa i smravio vie od 25 kg. Uz prijesnu hranu zapoeo sam postizati bolje rezultate na studiju, sad sam u zad njoj godini popravio prosjek ocjena od 7,6 na 8,7 te u rujnu prole godine diplomirao s ocjenom 9. Budui da sam se veinom hranio samo voem (povre mi nije bilo ukusno), neredovito izvodio tje lovjebu (naroito vanu za snagu) i premalo spavao i odmarao se zbog razliitih obaveza, jo nisam zado bio eljenu optimalnu tjelesnu teinu (63-65 s visi nom od 173 cm), jer trenutno teim 55 kg. U rujnu 2006. zapoeo sam redovito jesti zelenu salatu (etiri puta tjedno) orahe, unos banana, avokada i sokova od povra (cikla, mrkva celer). Triput tjedno zapoeo sam obavljati intenzivnu vjebu s utezima. Zbog ra stereenja svojih obaveza imam vie vremena za od mor i spavanje, to je pored prikladne hrane i vjebanja nuno potrebno za rast miia. 284

Uvaavajui svoja praktina iskustva i trenutano zadobiveno teoretsko znanje mogu rei daje dosljed no provoenje naela Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene dugorono najbolje i jedino jamstvo za stje canje i odravanje potpunog zdravlja upravo do svretka ivota. Za nekoliko godina ivljenja u skladu s prirodom postajemo slobodni. Ne ograniavaju nas bolesti, deformacije (iznimka su samo deformacije koje nastaju od tekih mehanikih povreda) i krnji or gani te s tim povezana razliita trpljenja. Oblikujemo si najbolje mogui vanjski izgled, to je proporcional no oblikovano tijelo, ista koa, sjajne i svilenaste vlasi, bistre i sjajne oi, rumene i pune usnice, izraajne jabuice, neobloen i ruiast jezik... Tijelo i njegove izlue vine postaju prijatnog mirisa, usni za dah postaje svje, bistveno se poveava duljina ivo ta, osjetilo za miris i vid postaju otriji, kod ena nestaju menstrualne tegobe, potpuno smo sposobni za roditeljstvo, potomku omoguujemo potpun organi zam, neoteen bolestima i deformacijama... poslje dica dosljednog izvoenja Prirodnog zdravlja Prirodne higijene je mentalno, emocionalno i duhov no zdravlje (mo i bistrina uma, pozitivno osjeanje, energijsko zdravlje, osnaen instinkt, dobra volja, odvanost...).

285