Durmi Samir

ARHIKTEKTURA RAUNARSKIH SISTEMA

-S e m i n a r s k i r a d

Mentor: Prof.Draen Branin

BANJA LUKA , novembar 2007. godine

Sadraj

1. Uvod.................................................................................

......... 3 2. Uopteno o VoIPu ................................................................... 3 3. Tri vrste VoIP scenarija............................................................. 4 4. Protokoli i standardi................................................................... 4 5. H.323 standardi......................................................................... 5 6. SIP (Session Initiation Protocol)................................................ 6 7. Prednosti i nedostatci VOIPa................................................. 9 7.1. VOIP prednosti.................................................................. 9 7.2 VOIP nedostatci................................................................11

1. Uvod
U telekomunikacijama, danas je trend zahtjev za multimedijalnim uslugama i komunikacijama, integracija zvuka, videa i prijenosa podataka. eli se koristiti ista infrastruktura, ali i jednostavno suelje za razliite aplikacije. Upravo zato je VoIP (Voice over Internet Protocol) pobudio veliku pozornost u zadnjih par godina. Ipak, VoIP komunikacija danas jo uvijek zauzima mali dio udjela u komunikacijama. Budunost VoIP-a lei u mogunostima novih i naprednijih aplikacija, gdje je glas samo jedna od informacija u aplikaciji. Upotreba VoIP-a za telefonski promet smanjuje trokova ali je upitna kvaliteta koja se moe postii. U prilog irenju VoIP-a ide stalan razvoj tehnologije te popularizacija upotrebe kompjutera i Interneta meu irokim masama ljudi,u poslovne i privatne svrhe.

2. Uopteno o VoIP-u
VoIP je tehnologija koja omoguava prijenos glasa preko raunarske mree. Prvi pokuaji uvoenja su 70-tih godina. Upotrebom ovog standarda, uz upotrebu raunarske infrastrukture, dodatno sklopovlje i programsku podrku Internet postaje medij za prenoenje telefonskih poziva.. Prilikom poziva sa PC-a plaa se samo veza sa Internet providerom i nadoknada kompaniji koja omoguuje dotinu uslugu po minuti razgovora. Funkciju centrala preuzimaju raunala, poziv se inicira klikom mia, razgovori se mogu lako snimiti i organizovati. Sistem je moguce programirati za razliite varijante automatske distribucije poziva, automatske telefonske sekretarice, faks uredaja i sl. Prednost nad klasinim telefonskim sistemom je vie nego oigledna. Konkretno, VoIP omoguava obavljanje telefonskog razgovora upotrebom ve postojee Internet veze, kao zamjena za standardnu telefoniju, kako u lokalnom i meugradskom prometu, tako i u meunarodnom. Sve vea popularnost u svijetu meu telekomunikacijskim kompanijama nije sluajna. Velika prednost je mogunost pozivanja mobilnih i fiksnih pretplatnika te ostvarivanje meunarodnih poziva po izuzetno povoljnim cijenama. 3

Javna telefonska mrea koristi Public Switched Telephone Network (PSTN) sistem koji primjenjuje tehnologiju komutacije kanala to znaci da je predodreeni govorni kanal dodijeljen svakom pojedinanom razgovoru. Ali telefonske mree su na migracijskom putu prema VoIP-u (Voice over Internet Protokol). VoIP sistem obavlja digitalizaciju analognog signala, kodiranje i kompresiju, zatim segmentaciju u pakete i prenos do odredita. Takva komprimirana digitalna poruka ne zahtijeva govorni kanal. Umjesto toga, poruka moe biti poslana preko istih podatkovnih linija koje se koriste za Internet te predodreeni kanal nije vie potreban. Potroaci trae sve vie od komunikacijskih tehnologija. Oni ele govor, podatke i slike, a to sve zahtijeva poveanje kapaciteta. Komunikacijske mree koje nude takav poveani kapacitet postaju sve popularnije. IP telefon nudi tu pogodnost omoguavajui korisnicima telefonske pozive preko postojeih podatkovnih mrea i izbjegavanje velikih rauna koje bi uobiajeno primili od svojih operatora. Dok je VoIP tehnologija bila u ranom razvoju bilo je dosta problema sa kvalitetom usluga u odnosu na analognu telefoniju, ali VoIP tehnologija ubrzano se poboljava.

3. Tri vrste VoIP scenarijia

1) PC 2 PC Za ostvariti PC to PC komunikaciju potrebna su dva raunala sa zvunom karticom, mikrofonom i zvunicima. Zatim je potrebna programska podrka (Netmeeting, Skype, Phobe Dialer, Hear me,... ). Preduslov je da su oba dva korisnika istovrijemeno na mrei. A uz koritenje kamere mogue je ostvariti i videokonferenciju. Dosta je esto koriten od pojedinaca i fakultetskih ustanova. 2) PC 2 Phone Preduslov za ovu vrstu komunikacije je gateway koji vri prevoenje signala iz IP mree u PSTN i obrnuto. Klijenti ovih usluga su korisnici POTS-a (Plain Old Telephone Service), mobiteli, IP telefoni, osobna raunala. 3) Phone to Phone Veza se odvija preko dva raunala. Naziva se i IP telefonija i zahtjeva dva gatewaya.

4.

Protokoli i standardi

Slika 1. Kako bi se osigurala kompatibilnost opreme raznih proizvoaa, standardizacijska tijela donijela su vie standarda za VoIP komunikacije. Najpoznatiji i najrasprostranjeniji su ITU-T-ov H.323 standard i IETF-ov Session Initiation Protocol (SIP). Bitno je naglasiti da se implementacija protokola za prijenos govora i slike preko IP protokola uvijek provodi u aplikacijskom sloju Internet referentnog modela, kako je to prikazano na Slici 1. H.323 je skup protokola koji definira video konferencijsku komunikaciju na LAN-u pod pretpostavkom da nema zajamene kvalitete usluge (QoS). Prva verzija je izala 1996, a druga u januaru 1998. Izvorno je standard bio razvijen za video konferencije na LAN-u, a kasnije je doraden za VoIP. 5. H.323 standard Sastav H.323: standardna kompresija/dekompresija, povezivanje razliite opreme, neovisnost o mrei, neovisnost o opremi i aplikaciji, podrka za konferencijsku vezu, nadzor mree, podrka za komunikaciju s vie krajnjih taaka.

H.323 komponente: terminal gateway gatekeeper (MCU - Multipoint Control Unit).

Standard na ovom podruju je nuan, prije svega zato da osigura kompatibilnost opreme razliitih proizvoaa, ali i zbog kompleksnosti problema. H.323 kao 5

najkompleksniji ali i najpotpuniji standard za video konferencije obuhvaa iroko podruje ovog multidisciplinarnog problema. Kategorije koje standard obraduje: transport govora i slike u realnom vrijemenu, transport tekstualnih poruka, kontrole kvalitete veze, kompresiju govora i slike, potiskivanje tiine, uspostavu veze, autorizacija, registracija, definiciju meudjelovanja mrea.

Primjene izvedbe standarda se provodi kako unutar mree (na mrenim elementima) tako i na njenom rubu (terminali). Protokoli koje specificira H.323: audio codec; video codec; H.225 Registration, Admission and Status (RAS) regulira prijavu, pristup i status, a koristi se za komunikaciju terminala I H.323 gatekeepera; H.225 Call Signaling Signaling za signalizaciju kod uspostave veze kroz kontrolni kanal. Signalizacija ovog tipa odvija se izmedu krajnjih taaka tj. H.323 terminala.; H.245 Control Signaling Poruke po H.245 takoer se razmjenjuju izmeu krajnjih taaka (razmjena mogunosti, otvaranje logikih kanala, itd.); Real-time Transport Protocol (RTP) definisan RFC standardom; Real-time Control Protocol (RTCP) takoer definisan RFC standardom. esto se grijei nazivajuci H.323 protokolom, jer je on ITU-T standard koji se poziva na vie drugih standarda. 6. SIP (Session Initiation Protocol), RFC 2543 Sastav SIP-a: Kontrolni protokol u aplikacijskom sloju; Namjena:kreiranje, modifikacija i raskidanje sesija izmedu dva ili vie sudionika; Ugradena podrka za razmjenu mogucnosti; Podrana mobilnost korisnika; Jednostavna implementacija; Neovisnost o transportnom mediju;

SIP je kontrolni protokol koji se implementira u aplikacijskom sloju referentnog OSI modela. Namjena mu je uspostava, odravanje, modificiranje i raskid multimedijskih sesija. Sudionici u sesijama mogu komunicirati posredstvom multicast, unicast ili kombiniranih veza.

SIP poziv koristi se za kreiranje sesije i definiciju njenih parametara. Ovi parametri omoguavaju sudionicima da se prilagode tipu medija koji se u toj sesiji koristi. Mobilnost korisnika podrana je kroz proxy i redirect posluitelje, preusmjeravanjem poziva na trenutnu lokaciju korisnika. Korisnici mogu na jednostavan nacin registrirati svoje nove lokacije, koje se biljee na SIP posluiteljima. Protokol je koncipiran neovisno o transportnom mediju tako da se jednostavno moe implementirati na bilo kojoj vrsti mree. Ipak iskljuivo se koristi na IP protokol sloaju, a u transportnom sloju moe koristiti ravnopravno TCP ili cece UDP. SIP koristi RSVP za rezervaciju mrenih resursa, RTP/RTCP/RTSP za prijenos podataka u realnom vrijemenu, SAP (Session Announcement Protocol) za reklamiranje multimedijalnih sesija i SDP (Session Description Protocol) za opis multimedijalnih sesija. Implementacija SIP protokola je jednostavna. Temelji se na dobro razraenom HTTP-u, te kao i on ima tekstualnu reprezentaciju poruka. Ova injenica ga ini jednostavnim za otklanjanje pogreaka kao i za analizu ispravnosti rada kod razvoja. SIP komponente: SIP klijent; SIP posluitelji: - Proxy posluitelj - Registrar posluitelj - Redirect posluitelj - Location posluitelj

SIP kao i ITU-T-ov H.323, definisan je kroz mrene komponente i njihovu funkcionalnost. SIP je izgraden oko dvije osnovne komponente: korisnikog agenta (User Agent UA) i mrenog posluitelja. UA se nalazi u krajnjim tokama i on se uvijek dijeli na dva segmenta: korisniki agent klijent (User Agen Clinet UAC) i korisnicki agent posluitelj (User Agent Server UAS). UAC je odgovoran za generiranje zahtijeva, a UAS za odgovore na zahtjeve. SIP posluitelji nisu neophodni za uspostavu veze izmeu dvaju terminala, meutim oni nude dodatnu funkcionalnost i u stvarnim mreama uvijek se koriste. Navedeni posluitelji obuhvaaju funkcionalnost gatekeeper-a u H.323 standardu. Ovakva podjela posluiteljskih funkcija na vie cjelina nije mana nego upravo prednost SIP standarda. Na ovaj nain postignuta je preglednost i olakana parcijalna implementacija standarda. Najvanija funkcija proxy posluitelja je pronalaenja korisnika i prevoenje adresa (alias transport). Proxy posluitelj moe generirati zahtjeve drugim posluiteljima ili klijentima. Redirect posluitelj prihvaa zahtjeve i na njih odgovara s 0 ili vie moguih adresa za uspostavljanje veze. Za razliku od proxy posluitelja on ne moe poslati zahtjev niti kao UA uspostaviti vezu. Registrar posluitelj prihvaa register zahtjeve i najee se postavlja skupa s redirect ili proxy posluiteljem. SIP adresiranje: SIP koristi adresiranje slicno mail i telnet aplikacijama; Objekt adresiranja je korisnik na racunalu pa se prema tome adresa tvori od korisnickog imena i imena racunala; 7

 Primjeri SIP adresa (SIP URL): sip:username@ime.racunala.domena sip:katarina@161.53.19.34 sip:+1-212-1212@racunalo.domena?subjekt=pitanje11 Korisniki dio adrese je ime korisnika ili telefonski broj u sluaju komunikacije s gateway-em. Host je naziv domene ili numerika adresa racunala na kojem se korisnik nalazi. U veini sluajeva korisniki dio adrese se moe pretpostaviti iz email adrese ili imena korisnika. Ako se korisnik odlui za adresu koja se moe pretpostaviti na temelju imena korisnika, tad se zatita od neeljenih poziva moe provesti na najniem klijentskom sloju jednostavnom listom adresa/skupine adresa odnosno brojeva s kojih su dozvoljeni pozivi. Pronalaenje SIP posluitelja moe se provesti na dva naina. Pokuajem direktne uspostave veze na temelju host dijela adrese (koja moe biti numericka ili alfabetska u kojem slucaju se koristi DNS) ili prosljeivanju zahtjeva na prvi registrirani proxy posluitelj bez obzira na vrijednost polja Request-URI. Zahtjev se prosljeuje posluitelju na port naveden u Request-URI polju, ako port nije naveden tad se koristi port 5060. Takoe, uvijek se koristi specificiran protokol UDP ili TCP, ako protokol nije specificiran veza se pokuava uspostaviti posredstvom UDP-a. Ako u posljednjem sluaju uspostava veze ne uspije tad klijent automatski pokuava uspostaviti vezu TCP protokolom. Klijent treba pratiti i interpretirati ICMP poruke, koje vraaju informacije o raspoloivosti posluitelja, prije nego se oslanjati iskljuivo na vrijemenske brojae (timeout counter). Standard propisuje konvenciju nazivanja posluitelja na principu sip.domainname (npr.sip.tel.fer.hr), ova konvencija bitno olakava pronalaenje posluitelja. SIP poruke SIP poruke su tekstualne ISO10646 UTF-8 kodirane. Osnovna podjela poruka: - zahtjevi - odzivi Zahtjevi i odzivi koriste generiki oblik poruke koji se sastoji od: poetne linije, jednog ili vie zaglavlja, prazne linije za odvajanje zaglavlja poruke i opcionalnog tijela poruke. SIP se temelji na tekstualnim porukama koje se kodiraju po standardu ISO10646 UTF-8. Klijenti moraju zavravati linije s CR (Carriage Return) i LF (Line Feed), a posluitelji ovu sekvencu specijalnih znakova moraju interpretirati kao kraj linije. Izuzev navedene razlike u kodiranju sintaksa SIP-a gotovo je identicna sintaksi HTTP/1.1. Ipak treba naglasiti da SIP nije proirenje HTTP protokola ve protokol koji se temelji na principima HTTP-a. Za razliku od HTTP-a SIP moe koristiti UDP. Kad SIP radi na UDP ili TCP protokolu mogue je multipleksirati vie transakcija u jednu TCP konekciju ili u jedan UDP datagram. Uvijek treba paziti da UDP datagrami, zajedno sa svim zaglavljima, ne preu maksimalnu transmisijsku jedinicu (MTU) jer e to dovesti do IP fragmentacije. Usporedba H.323 standard i SIP (Session Initiation Protocol), RFC 2543

Iz svijeta telekomunikacija Adrese: E.164, host, alias Preusmjeravanje: Annex G Kodiranje: binarno Pristup standardizaciji: sve detaljno standardizirati (protokole i usluge) Podrana kolaboracija (whiteboard, chat, application sharing)

Iz svijeta Interneta Adrese: SIP URL, E.164 Preusmjeravanje: DNS Kodiranje: ASCII tekst Standardizirati protokole, a ne usluge Nema standardnih alata za kolaboraciju

Zagovornici SIP protokola tvrde da H.323 nije pogodan za kontrolu VoIP sistema jer je dizajniran s ATM i ISDN signalizacijom na umu. SIP koristi veci dio polja u zaglavljima, naina kodiranja, kodova pogreki te princip autorizacije kao u HTTP-u, to ga ini pogodnim za upotrebu na Internetu. Pored toga SIP je protokol bez stanja (stateless) to ga ini lakim za implementaciju. Ako govorimo o sigurnosti i kontroli pristupa tad je H.323 bolji, jer su unutar standarda podrani i specijalni protokoli za autorizaciju, kontrolu pristupa te registraciju. ime je i bolja platforma za kontrolu trokova. Oba protokola se danas koriste i veina proizvoaa u svoju opremu ugrauje podrku kako za H.323 tako i za SIP. Takoer se dosta radi i na razvoju meudjelovanja ovih standarda, s idejom da se omogui komunikacija izmeu dva terminala koji podravaju samo H.323 ili SIP.

7. PREDNOSTI I NEDOSTACI VoIP-a 7.1 VoIP PREDNOSTI VoIP tehnologija bazira se na "paketnom prebacivanju" podataka, da bi omoguila telefonski servis. VoIP kroz ovu tehnologiju ima nekoliko prednosti u odnosu na analognu. Na primjer, paketno prebacivanje omoguava nekoliko poziva da okupiraju prostor koji bi inae zauzeo samo jedan razgovor analognim sistemom. Dakle, kroz PSTN: prethodno navedeni sluaj 10-minutnog razgovora utroio bi 10 minuta protoka od 128 Kbps. Sa VoIP-om, isti poziv bi okupirao samo 3.5 minuta protoka brzine od 64Kbps, ostavljajui dodatnih 64Kbps slobodno za trajanje od 3.5 minuta, plus dodatnih 128Kbps za preostalih 6.5 minuta. Bazirajui se na ovoj jednostavnoj raunici, druga 3 ili 4 telefonska poziva bi mogla komotno da stanu u vrijeme koje bi potpuno okupirao konvencionalni sistem. A ovaj primjer ak i ne uvrtava faktor koji donosi utedu upotrebom kompresije podataka koja dalje ograniava veliinu svakog poziva. Koliko je zapravo VOIP kvalitetan?

Internet telefonija je tehnologija u zamahu. Protokoli poput protokola H 323 ne znae nita krajnjem korisniku jer dotini gleda samo na kvalitet razgovora i cijenu koju plaa. Cijena je uglavnom proporcionalna kvalitetu, ali ako se krajnji korisnik upusti u samu tehnologiju i ita izmeu redova, moe nai jo povoljnije i jo kvalitetnije usluge. Kako bi inae komentarisali pravu ekspanziju novih reenja koja nam pristiu na trite svakodnevno? Korisnici su svjesni ove injenice, pa generalno poredjenje sa klasinom telefonijom nije mogue. Po pravilu, pozivi u zemlje sa razvijenom Internetskom infrastrukturom daju besprijekorni kvalitet zvuka, pozivi u mobilne mree relativni su kao to je relativnan i kvalitet poziva u domae mobilne mree (sve zavisi od kvaliteta signala na strani sagovornika), dok najvie primjedbi ide na raun poziva u zemlje gdje ili ne postoji zakonska regulativa VoIP-a ili je Internetska infrastruktura loa (tako korisnici najvie prigovaraju pozivima u Srbiju i Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju). Generalno uzevi, moemo utvrditi da je kvalitet iz dana u dan sve bolji, da se nedostaci vrlo brzo otklanjaju, te da smo ve sad suoeni sa situacijom da je Internet opasno ugrozio trite klasine telefonije. Korisnik takoe sam regulie kvalitet svojih razgovora birajui jedno od mnogih rjeenja koje postoje. On selektira brzinu internet veze, operatera(ako hoe), softverski paket, slualice, telefone i mnoge druge ureaje i usluge. Ne mora se paljivo selektirati da bi se osigurao vrlo dobar kvalitet veze, nego treba itati izmeu redova. 7.2 VoIP NEDOSTACI Trenutna PSTN (Public Switched Telephone Network) javna telefonska mrea bazirana na prebacivakim kolima je robusna, otporna i skoro potpuno neprobojna. Telefoni jednostavno rade, i svi zavisimo od njih. S druge strane, raunari, e-mail poruke i drugi mehanizmi komunikacije su jo uvek nestabilni. Primjera radi veoma malo ljudi danas se zaista uspanii kada njihov e-mail sistem nije u funkciji nekih 30 minuta. Takve situacije su oekivane s vremena na vrijeme. Na drugoj strani pola sata bez telefona ljude zaista dovodi u stanje panike. Tako da, iako PSTN manjka u pogledu efikasnosti, ovo nadoknauje pouzdanou. Mrea od koje se sastoji Internet je daleko kompleksnija i samim time podlonija razliitim smetnjama i grekama. Dakle jedan od najveih mana VoIP-a jeste pouzdanost. Pre svega, VoIP zavisi od elektrine energije. Nai postojei telefonski sistemi pogonjeni su elektrinom energijom koja kroz iane linije dolazi iz telefonske centrale. ak i kada doe do nestanka elektrine energije, nai telefoni (osim ako su beini) i dalje funkcioniu. Sa VoIP-om, situacija je drugaija. VoIP iziskuje izvor stabilne elektrine energije. Takoe, razni drugi sistemi u naim domovima mogu biti integrisani unutar telefonske linije. Primjera radi: digitalni video rekorderi, digitalna televizija ili kuni video nadzor koriste standardne telefonske linije za prenos podataka. Trenutno nema uslova da se ovi integriu unutar VoIP-a. Srodne industrije e morati dodatno da se pozabave, kako bi naterali ove tehnologije zajedniki da funkcioniu. Pozive prema brojevima hitnih slubi: 92, 93, 94 itd. vrlo je teko ostvariti kroz VoIP. Kao to je ranije reeno, VoIP koristi IP adrese umesto telefonskih brojeva, a IP adresu nije mogue fiksno vezati sa geografskom pozicijom. Tako da, ako onaj ko poziva neku od hitnih slubi ne moe rei gde je tano lociran, ne moe se znati

10

kojem pozivnom centru preusmjeriti poziv. Da bi se ovo ispravilo, geografske pozicije e vjerovatno morati da budu integrisane unutar paketa. S obzirom da VoIP koristi Internet konekciju, osetljiv je na sva "tucanja" uobiajeno vezana za kune Internet konekcije. Svaki od ovih faktora e uticati na kvalitet poziva: Kanjenje, Treperenje signala, Gubitak paketa. Telefonske konverzacije mogu biti oteane i uslijed greaka u transmisiji. Zato se odreena stabilnost Internet konekcije mora obezbediti, pre nego to VoIP zaista zameni tradicionalne telefonske veze. VoIP je osetljiv i na "crve", viruse i hakere, mada je napad na VoIP relativno rijedak sluaj, a VoIP programeri konstantno rade na usavravanju enkripcije kako bi otklonili ovakve nevolje. esti su VoIP telefonski sistemi koji su povezani na individualne raunare. Kvalitet komunikacije kroz ove sisteme, direktno zavisi od performansi raunara. Primera radi-trenutno razgovaramo, i poelimo da startujemo program koji, meutim, naprasno blokira ili naglo optereti procesor, tako da kvalitet komunikacije ozbiljno pada. U najgorem sluaju, sistem bi se mogao "sruiti" uslijed vanog telefonskog razgovora. U VoIP tehnologiji, razgovori su predmeti limitacije i aktuelnih raunarskih resursa. Jedna od prepreka koja je nedavno premotena, bila je konverzija iz analognog audio signala koje prima telefon u pakete podataka. Kako se analogni audio signal pretvara u pakete da bi se transmitovao kroz VoIP? Odgovor je upotrebom kodeka.

11