SVEUILITE U RIJECI FAKULTET ZA MENADMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

ANALIZA KREDITNIH PLASMANA U GOSPODARSTVU I STANOVNITVU DO PRIVATIZACIJE SEMINARSKI RAD

Opatija, studeni 2010. godina

SADRAJ Popis ilustracija

Tabela 1: Broj banaka prema kategoriji vlasnitva .......................................................................... 3 Tabela 2 : Stope rasta u postotcima za 1997. g. ................................................................................ 8

UVOD............................................................................. ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED. 1.

1.1. 1.2.

MONETARNI SUSTAV HRVATSKE .......................................................................... 1

Razvoj hrvatskog bankovnog sustava ............................................................................................ 1 Bankovno trite............................................................................................................................. 1

2.

BANKE I TOKOVI KAPITALA .................................................................................... 4

2.1. Kreditna politika hrvatskih banaka .............................................................................................. 5 2.1.1. Makroekonomska kretanja u 1996. godini .................................................................................... 5 2.1.2. Makroekonomska kretanja u 1997. godini ......................................................................................... 7 2.1.3. Monetarni i kreditni agregati i monetarna politika ............................................................................ 8

ZAKLJUAK .............................................................. ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED. LITERATURA : .......................................................... ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED.

1. MONETARNI SUSTAV HRVATSKE Paralelno sa osamostaljem Hrvatske odvijao se i proces njezina monetarnog osamostaljenja. Narodnoj banci Hrvatske kao konstitutivnom dijelu sustava narodnih banaka SFRJ, Savjet guvernera uskratio je (lipanj 1991.god) pravo na povlaenje sredstava iz primarne emisije NBJ, povlaenje gotovog novca koji ona emitira i pristup deviznom tritu. Time je NBH bila iskljuena iz jedinstvenog monetarnog sustava SFRJ, koji se raspao kao i SFRJ. Od tada NBH potpuno samostalno i neovisno o Zakonu o Narodnnoj banci Jugoslavije i jedinstvenom monetranom poslovanju narodnih banaka republika i autonomnih pokrajina (iz 1989.g.) utvruje i provodi monetranu politiku, politiku emisije primarnog novca, kontrolira rad banaka i nosi sve atribucije sredinje banke utvrene Ustavom Republike Hrvatske. Formalno i pravno ona postaje sredinja banka RH 23. prosinca 1991. godine kada je stupila na snagu Uredba Vlade RH o Narodnoj banci Hrvatske. Istog dana stupila je na snagu i Odluka Vlade o uvoenju hrvatskog dinara kao sredstva plaanja na teritoriju RH. NBH kao sredinja (emisijska, notna banka i banka banaka) banka RH u to vrijeme je bila odgvorna za stabilnost valute, za opu likvidnost plaanja u zemlji i prema inozemstvu. NBH je imala pred sobom standardne funkcije i zadatke sredinje banke, a to su: reguliranje koliine novca u optjecaju, reguliranje ope likvidnosti banaka i drugih financijskih organizacija, propisivanje, organiziranje i usklaivanje informacijskog sustava potrebnog za obavljanje njezinih funkcija. 1.1. Razvoj hrvatskog bankovnog sustava

Iako su prve godine postojanja Hrvatske kao nezavisne drave bile obiljeene ratom i visokom inflacijom, do 1994. godine okolnosti su se promjenile i situacija se smirila. Stabilizacijski program smanjio je mjesenu stopu inflacije sa 35 ili vie posto na nulu ili ispod nule. Takoer se stabilizirala vojna i politika situacija, no do potpunog rjeenja dolazi tek nakon uspjenih vojnih operacija Hrvatske u svibnju i kolovozu 1995. potpisivanjem Daytonskog sporazuma za rjeavanje sukoba u Bosni i potpisivanjem Erdutskog sporazuma kojim se postie rjeenje ostalih otvorenih pitanja teritorijalnih pitanja u Hrvatskoj. Razdoblje izmeu 1995. i 1998. godine karakterizira brz rast BDP-a, potaknut rastom dravne potronje za poslijeratnu obnovu i brzim rastom kredita banaka. Brzi rast potronje, uz slab rast izvoza, doveo je 1997. godine do alarmantnnog manjka na tekuem raunu platne bilance od 11,6 posto BDP-a. Pokuaji kontrole rasta kredita i nekoliko sluajeva propasti banaka 1998. godine doveli su do usporavanja gospodarskog rasta te, na koncu, do recesije, koja je trajala od etvrtog tromjeseja 1998. do etvrtog tromjeseja 1999. godine. Konano, do oporavka gospodarskog rasta dolo je krajem 1999. i poetkom 2000. godine, a manjak na tekuem raunu platne bilance sveden je na prihvatljivijih 2,1 posto BDP-a.1 Bankovno trite

1.2.

Sve banke koje su djelovale u Hrvatskoj , bile su domicilne (njih 33). Osnovane su po Zakonu o bankama i drugim financisjkim organizacijama koji je donesen 1989. godine u bivoj SFRJ Jugoslaviji. Najvei broj tih banaka nastao je pretvorbom ranijih banaka u banke dionika drutva uz vie manje istu strukturu osnivaa (bivi osnivai postali su dioniari), komitente, djelokrug aktivnosti i dr. Osim njih pojavile su se i potpuno nove banke

E. Kraft - Privatizacija, ulazak stranih banaka i efikasnost banaka u Hrvatskoj: analiza stohastikegranice fleksibilne Fourierove funkcije troka

iji su dioniari drutvena ili privatna poduzea, privatne banke (s jednim jedinim vlasnikom) i poludravne banke.2 Tijekom proteklog razdoblja bilo je vrlo izraeno miljenje da u Hrvatskoj posluje preveliki broj banaka u odnosu na broj stanovnika i snagu gospodarstva. Trite novca je slabo razvijeno i svodi se na trgovinu vikovima depozitnog novca banaka preko institucije Trite novca Zagreb. Promet vrijednosnicama novanog trita je skoro zanemariv, jer se osim blagajnikih i trezorskih zapisa HNB-a i Ministarstva financija na tritu jo nisu pojavili npr. certifikati o depozitu, bankarski akcepti, komercijalni zapisi, itd. Trite kapitala je i vrlo plitko, to znai da se na njemu trguje malim brojem dionica, a posebno obveznica. Promet je malen, pa je i likvidnost mala. U bankovnom sustavu Hrvatske nakon osamostaljena bio je izraen prblem pogoranja kvalitete portfelja banaka, to zbog naslijea to zbog ratnih uvjeta. U cilju spaavanja poduzea i banaka drava je 1991. godine emitirala tzv. velike obveznice i ustupila ih znaajnim poduzeima kako bi ona mogla pokriti svoje obveze prema bankama. Time se i bankama pomoglo u odstranjivanju zatrovane aktive, dakle potraivanja koja su bila teko ili nikako naplativa. To su bile obveznice za restrukturiranje gospodarstva u vrijednosti od oko jedne milijarde dolara, odnosno oko 6 % BDP. Spomenute obveznice nisu nosile kamatu i bilu su nelikvidne, to znai da se njima nije trgovalo na sekundarnom tritu. Nagomilani problemi u gospodarstvu taloili su se u bilancama banaka, pa je drava bila prisiljena pomoi u njihovim sanacijama. Na sanaciju Privredne, Rijeke, Slavonske i Splitske banke u tom razdoblju utroeno je 5,3 mlrd kuna. Tijekom vremena broj banaka u Hrvatskoj je rastao,to je posljedica liberalizacije financijskog sustava. Broj banaka je rastao do 1997. godine i nakon toga je zapoeo suprotan trend. Ponovno dolazi do rasta tednje graana koji su svoj novac prebacivali iz stranih u domae banke. Tako je devizna tednja sa 825 milijuna dolara krajem 1993. narasla na 4,92 milijarde dolara krajem 1997.g. meutim, ubrzo se pokazalo da su nerealno visoke kamatne stope bile jedan od glavnih uzroka bankovnih kriza koje su uslijedile. Visoke i aktivne kamatne stope, na kredite, u sektoru su gospodarstva uz ostale imbenike, iscrpljivale poduzea i utjecale na poveanje nelikvidnosti koja je tijekom vremena postala jedan od najveih problema hrvatskog gospodarstva. Samo registirana nenaplaena potraivanja meu gospodarskim subjektima su 1999. godine iznosila oko 24 mlrd kuna. Na poetku tranzicije iz socijalizma u kapitalizam 1990. godine, Hrvatska je imala 26 banaka u dravnom vlasnitvu. Da bi se ojaala konkurencija, liberalizirano je izdavanje odobrenja za rad banaka. Do 1994. odobrenje za rad dobilo je ukupno 49 banaka, a do 1997. godine ukupno 60 banaka. No, tijekom bankovne krize koja je obiljeila 1998. i 1999. godinu, propalo je 14 banaka. Taj se broj do 2000. smanjio na 43 banke.

Ivo Periin, Antun okman, Ivan Lovrinovid, Monetarna politika, str. 315.-325

Tabela 1: Broj banaka prema kategoriji vlasnitva

1.Domae 1.1.Dravne 1.2.Privatne 2.Strane Ukupno 26 30 4 2 1990. 23 22 4 1991 30 22 8 1992 4 2 2 9 1 3 1993 1994 4 4 3 9 2 2 5 6 1 2 8 3 1 4 3 5 0 1995 5 3 1 4 3 9 1 5 4 1996 5 3 1 0 4 3 5 5 8 1997 53 7 4 6 7 6 0 1998 50 8 4 2 1 0 6 0 1999 40 1 0 3 0 1 3 5 3 2000 23 3 20 20 43

Izvor : Hrvatska narodna banka, 20.11.2010.

U Tablici br. 1 je prikazan broj banaka u domaem dravnom vlasnitvu, u domaem privatnom vlasnitvu i broj banaka u stranom vlasnitvu u periodu od 1993. do travnja 2010. Vidljivo je da je broj banaka u dravnom vlasnitvu poetkom 1990.-tih jo uvijek bio u veem broju nasprem onih u privatnom i stranom vlasnitvu. Najvie je dravnih banaka bilo 1994. godine, njih 26, da bi se taj broj sljedeih godina sve vie smanjivao i danas brojio samo dvije dravne banke. Nasuprot tom broju, broj banaka u privatnom i stranom vlasnitvu se iz godine u godinu sve vie poveavao. Poveanje broja banaka nije dovelo do poveanja konkurencije meu bankama. Veina novih banaka djelovala je na podruju Zagreba i Splita. Samo su dvije banke djelovale na nacionalnoj razini, iako ni one nisu bile prisutne u svim dijelovoma zemlje. Jedan dio starih banaka iz Jugoslavije koje su bile osnovane kao regionalne banke, zadrale su veliki trini udjel u svojim regijama. Cjelokupna razina koncentracije u bankovnom sustavu ostala je prilino visokom. Ulazak stranoga kapitala na hrvatsko bankovno trite bio je u poetku oprezan. Prva je strana banka otvorena krajem 1994. godine, prije svretka ratnih aktivnosti. Ulazak stranoga kapitala ubrzan je nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, te su 1996. godine osnovane tri strane banke, a 1997. jo tri. Trini udjel stranih banaka ostao je mali sve do 1999. godine kad su strane banke kupile dvije velike banke koje je prije toga sanirala drava. Nakon to su 2000. godine jo dvije velike banke prodane strancima, u strano je vlasnitvo prelo 83,7 posto ukupne imovine banaka. Meutim, privatizacija je u veini sluajeva bila pasivna i neizravna. Do 1996. godine veina je starih dravnih banaka bila privatizirana, osim etiriju banaka koje je preuzela drava radi sanacije. Te su etiri banke 1999. i 2000. godine posljednje prodane stranim stratekim ulagaima.

2. BANKE I TOKOVI KAPITALA Prije stabilizacije (prije kraja 1993) banke su imale malu vanost za gospodarstvo. Realne su kamatne stope na depozite zbog visoke stope inflacije bile negativne (prosjena mjesena stopa inflacije u razdoblju sijeanj-listopad 1993. bila je 28 posto). Nominalni kamatni spread bio je iznimno velik; gospodarstvo je bilo u financijskoj represiji i financijska su se sredstva ubrzano povlaila iz banaka. Hrvatska u to vrijeme praktiki nije imala nikakve meunarodne priuve. Suficit tekueg rauna bio je uglavnom rezultat nezabiljeenih odljeva kapitala3. Prema Jankovu (1999), hrvatski je bankovni sustav bio duboko nesolventan 1989. godine, kad su loi krediti dva puta navrata dosegnuli kapital banaka. Taj se problem nastavio. Trinaest od dvadeset i osam banaka bilo je 1991. godine nesolventno4. Rat i visoka stopa inflacije dodatno su pogorali problem. Kako bi dokapitalizirala banke, drava je izdala dvije emisije obveznica. Te su operacije tehniki poveale solventnost5, ali nisu dovele do promjene vlasnike strukture i strukture poticanja banaka. Problemi su se nastavili u razdoblju od 1992. do 1995., u kojemu je Hrvatska jo uvijek bila djelomino okupirana. Nakon uvoenja raunovodstvenih praksi i kriterija za izdvajanje rezervacija uobiajenih u trinim gospodarstvima, reforme monetarnih instrumenata i stabilizacije, pokazalo se da su etiri od est najveih banaka nesolventne. Dokapitalizirane su i sanirane na transparentan nain. Vlasnika struktura i uprava ovaj su put promijenjene uz obvezu da se provede privatizacija etiriju najveih banaka. Najvea je privatizirana (Zagrebaka banka), a ostale tri (Slavonska banka d.d. Osijek, Rijeka banka d.d. Rijeka i Splitska banka d.d. Split) trebaju biti privatizirane 1999/2000. Sanacija je oznaila kraj tzv. prve hrvatske bankovne krize, 1989.1996.6, a ukupni trokovi njezina rjeavanja iznosili su 22 posto BDP-a iz 1997. Do druge hrvatske bankovne krize dolazi u oujku 1998., kad propada peta po veliini banka (sanirana u travnju 1998). Nakon njezine propasti doalzi do propasti niza malih i srednjih banaka. Savjet sredinje banke pokrenuo je 1998. steajne postupke u dvije depozitne institucije. U oujku i travnju 1999, pokrenuto je jo est velikih steajnih postupaka. Tih osam institucija zajedno obuhvaaju 7 posto ukupne aktive bankarskog sustava. Dodavanjem pete banke po veliini, sanirane u travnju 1998., udio problematinih banaka u ukupnoj aktivi banaka poveava se na 12 posto. Trokovi sanacije pete banke po veliini bili su 2 posto BDP-a, a poetne procjene pokazuju da su trokovi isplate osiguranih depozita iz ostalih propalih banaka oko 3 posto BDP-a. Ukratko, ukupni trokovi obiju bankovnih kriza (prve i druge) iznosili su barem oko 27 posto BDP-a.Te se krize ubrajaju meu (fiskalno) najskuplje.

Anid, Rohatinski, onje i sur.,1995 Prema HNB, 1991. god. 5 Prema Jankovu, adekvatnost kapitala porasla je na 14 posto zbog emisije obveznica i raunovodstvenih trikova 6 Kraft, 1999.
4

2.1. 2.1.1.

Kreditna politika hrvatskih banaka Makroekonomska kretanja u 1996. godini

Bankovni sustav Republike Hrvatske u 1996. godini inila je 61 banka. U tu skupinu su ukljuene dvije banke kojima je Narodna banka Hrvatske oduzela odobrenje za rad, a jedna banka je dobila odobrenje tijekom 1996. godine, no tijekom godine nije zapoela s radom. Tako je 58 banaka sastavilo i dostavilo propisana financijska izvjea za 1996. godinu, koja su privremena i nerevidirana. Dvije banke su drutva s ogranienom odgovornou, a sve ostale banke su dionika drutva. U odnosu na prethodnu godinu, u 1996. godini poslovalo je 5 novih banaka. Poveanje broja banaka tijekom 1996. godine nije promijenilo strukturu hrvatskog bankarstva, pa tako i dalje imamo velik broj malih banaka univerzalnog tipa, a etiri velike banke raspolau s gotovo polovinom ukupne bilanne svote svih banaka (43%). Ukupni izvori sredstava 58 banaka u Hrvatskoj na kraju 1996. godine iznosili su 73,9 milijardi kuna, s porastom od 6,7% u odnosu na 1995. godinu. U tom iznosu kratkoroni izvori sredstava ine 58,1%. Na obveze za obraunane kamate, provizije i ostalu pasivu odnosi se 3% ukupne pasive. Udjel dugoronih izvora sredstava u ukupnoj pasivi u 1996. godini iznosi 21,8%. Temeljni kapital u odnosu na ukupnu pasivu iznosi 10,3%, dok je 1995. godine u strukturi pasive iznosio 8,8%. Dopunski kapital sudjeluje u strukturi pasive s 0,9%, a posebne priuve za identificirane potencijalne gubitke po rizinoj aktivi ine 5,8%, to predstavlja smanjenje u strukturi pasive u odnosu na 1995. godinu za 2,1 postotni poen, dok zakonske priuve ine 2% ukupne pasive. Dobit u ukupnoj pasivi uestvuje s 1,1%. Iznos potencijalnih gubitaka po rizinoj aktivi i izvanbilanim rizinim aktivnim stavkama na razini bankovnog sustava Hrvatske iznosi 5 milijardi kuna i taj iznos banke su nadoknadile na teret svojih rashoda. Kratkoroni izvori sredstava iznose 43 milijarde kuna. Najznaajniji dio su depoziti po vienju i tedni depoziti po vienju s 43% udjela u kratkoronim izvorima sredstava, a najznaajniji dio predstavljaju devizni tedni depoziti po vienju. Kratkoroni oroeni depoziti predstavljaju 32% istih izvora. ak 82% kratkorono oroenih depozita predstavljaju devizni depoziti. Ostalo otpada na kratkorone kredite i kratkorone vrijednosne papire. U dugoronim izvorima, koji su iznosili 16,1 milijardu kuna, najveu ulogu imaju dugoroni devizni depoziti s 69% udjela, a ostatak ine dugoroni krediti u kojima preteu devizni krediti. Udjel dugoronih vrijednosnih papira je zanemariv. Temeljni kapital hrvatskih banaka (vlasnika glavnica koju predstavljaju dionice i poslovni udjeli) na kraju prosinca 1996. godine iznosi 7,6 milijardi kuna. Sredstva priuva (koja se ukljuuju u obraun temeljnog kapitala po supervizorskim standardima) sainjavaju zakonske priuve, statutarne priuve, priuve za vlastite dionice i ostale priuve. Na kraju 1996. godine te su priuve iznosile 1,5 milijardi kuna. Priuve u temeljnom kapitalu (obraunanom prema supervizorskim standardima) iznose 16%. Dopunski kapital hrvatskih banaka nije znaajna kategorija po svom obujmu i iznosi 0,7 milijardi kuna. U strukturi dopunskog kapital s vie od 70 % sudjeluju posebne priuve za neidentificirane potencijalne gubitke, koje banke formiraju temeljem propisa, a iznose 0,5 milijardi kuna. Banke u Hrvatskoj formirale su posebne priuve za identificirane gubitke u iznosu od 4,3 milijarde kuna, to je za 1,1 milijardu kuna manje nego prethodne godine. Na osnovi procjene kvalitete rizine aktive banke te se priuve formiraju na teret rauna dobiti i gubitka i predstavljaju priuvu za sluaj kad se loi plasmani banke moraju i definitivno otpisati kao nenaplativi. Ukupna aktiva 58 banaka u Republici Hrvatskoj na kraju 1996. godine iznosila je 73,9 milijarde kuna. U tom iznosu novana sredstva i obvezni depoziti kod sredinje banke ine
5

9,4%, kratkorono plasirana sredstva 36,8%, dugoroni krediti i kupljena potraivanja 21,3%, plasmani u dugorone vrijednosne papire i uloge u dionice i udjele 25,7%, a materijalna i nematerijalna imovina i obraunane kamate, naknade i druga aktiva preostalih 6,8%. Ukupna novana sredstva banaka, kunska i devizna i ukupni depoziti banaka kod sredinje banke na kraju 1996. godine iznose zajedno 7 milijardi kuna. Obvezni depoziti kod sredinje banke iznosili su 3,5 milijardi kuna ili 50% ukupnog iznosa novanih sredstava i depozita kod sredinje banke. Kratkorono plasirana sredstva banaka, kratkoroni vrijednosni papiri, kratkoroni krediti i kupljenja potraivanja te prava na potraivanja iz poslova isporuke roba i usluga, na kraju 1996. godine iznosila su 27,2 milijarde kuna. Najznaajniji iznos u kratkorono plasiranim sredstvima predstavljaju kratkoroni krediti i tekua dospijea dugoronih kredita koji iznose 23,6 milijardi kuna i u strukturi kratkorono plasiranih sredstava ine 86,6%. Dugorono plasirana sredstva hrvatskih banaka, dugoroni vrijednosni papiri, trajna ulaganja u dionice, udjele i u sudjelujue interese te dugoroni krediti i drugi plasmani, na kraju 1996. godine iznosili su 34,8 milijardi kuna. U strukturi dugorono plasiranih sredstava najznaajniju stavku predstavljaju dugoroni vrijednosni papiri i ulaganja u dionice i udjele koji su na kraju prosinca 1996. godine iznosili 19 milijardi kuna, a druga po znaaju stavka su dugoroni krediti i drugi plasmani, koji su iznosili 15,2 milijardi kuna. Jamstveni kapital bankovnog sustava Hrvatske iznosio je na dan 31.12.1996. godine 9,4 milijarde kuna i povean je samo za 0,3 milijarde kuna. Razlog tako malom poveanju jamstvenog kapitala u 1996. godini je sanacija Privredne banke Zagreb d.d., Rijeke banke d.d. Rijeka i Splitske banke d.d. Split. Naime, zbog sanacije ovih banaka dolo je do smanjenja jamstvenog kapitala u tim bankama, jer je sanacija provedena i na teret njihovog vlastitog kapitala. Koeficijent adekvatnosti kapitala na razini bankovnog sustava smanjio se sa 18,2% za 1995. godinu na 17% za 1996. godinu. Oba koeficijenta su znatno iznad propisane minimalne razine od 8%. Premda je tijekom 1996. godine proveden postupak sanacije kod tri banke, adekvatnost kapitala na razini bankovnog sustava nije pretrpjela znaajnije promjene. Razlog je u injenici to se poboljala kvaliteta aktive (bilance banaka u sanaciji oiene su od loe aktive), te su se smanjili ponderi rizika kojim se ponderira rizina aktiva za potrebe izraunavanja adekvatnosti kapitala. Pri prosuivanju realnosti i objektivnosti stanja i rezultata poslovanja jedne banke najznaajniji dio ini prosuivanje kvalitete aktive, a stavke u bilanci banaka dijele se u bankovnoj praksi na dobre i loe, te na rizine i nerizine. Ocjena kvalitete aktive banaka provodi se iskljuivo za tzv. rizinu aktivu banaka. U rizinu aktivu banke ubrajaju se kratkoroni i dugoroni krediti, uloena sredstva (dugorono i kratkorono), kamate, provizije i naknade za bankovne usluge, te izvanbilanne obveze banke (izdane bankovne garancije, jamstva, avali, otvoreni nepokriveni akreditivi itd.). U strukturi ukupne bilance banaka, u Republici Hrvatskoj na kraju 1996. godine, udio dobre aktive iznosi 88,4%, a udio loe aktive 11,6% to je relativno povoljan odnos, a znaajnim dijelom rezultira i iz sanacije banaka, jer su iz bilanci tih banaka loi plasmani otpisani na teret kapitala banaka. Analizom dobiti banaka i usporeivanjem financijskog rezultata ostvarenog u dva uzastopna obraunska razdoblja, u 1995. i 1996. godini, prepoznaje se tendencija k ostvarenju pozitivnog financijskog rezultata. Na razini bankovnog sustava u 1996. godini ostvarena je dobit nakon plaenog poreza u iznosu od 825 milijuna kuna dok je ista u 1995. godini iznosila 545 milijuna kuna. U 1996. godini 10 banaka je ostvarilo gubitak u ukupnom iznosu od 29,4 milijuna kuna. Kako je u 1994. godini ostvarena dobit na razini bankovnog sustava iznosila 134 milijuna kuna, prepoznaje se tendencija sve profitabilnijeg poslovanja bankovnog sustava Hrvatske. Prihodi su najveim dijelom ostvareni na osnovi prihoda od kamata: U 1995. godini oni su inili 61,8%. Udio prihoda od kamata u ukupnom prihodu zabiljeio je tendenciju porasta u
6

odnosu na 1995. godinu, kao i udio prihoda od provizija i naknada koji je u 1996. godini inio 20,2% ukupnih prihoda. Teajne razlike u neto iznosu u 1996. godini vie ne predstavljaju znaajniju stavku u ostvarenim ukupnim prihodima, jer je teaj kune stabilan. Ostvareni prihod banaka po osnovi dividendi od udjela u vlasnikim vrijednosnim papirima, kao to su dionice i udjeli u poduzeima, u 1996. godini iznosio je 22,9 milijuna kuna to i dalje predstavlja nizak udio u ukupnim prihodima u odnosu na uloena sredstva banaka. Najvei rashodi banaka su rashodi s osnove pasivnih kamata i iznose 37,5% ukupnih rashoda u 1996. godini i u odnosu na prethodnu godinu povean im je udio. Druga znaajna stavka u ukupnim rashodima ine opi administrativni trokovi koji u ukupnim rashodima na kraju 1996. godine ine 35%. Visina ovih rashoda pokazuje gdje se kriju "priuve" profitabilnijeg poslovanja hrvatskih banaka. Konano, 12,6% ukupnih rashoda odnosilo se na formiranje priuva za osiguranje od potencijalnih gubitaka, po plasmanima banaka, to predstavlja smanjenje u odnosu na 1995. godinu.7 2.1.2. Makroekonomska kretanja u 1997. godini Hrvatski bankovni sustav je u 1997. godini zakoraio u novu fazu razvoja. Poetkom te godine Hrvatska je dobila prvi kreditni rejting koji su joj dodijelile tri znaajne agencije specijalizirane za procjenu kreditne sposobnosti, ime je oznaen kraj razdoblja iznimno visokog politikog rizika te poetak razdoblja mira i obnove. Hrvatski bankovni sustav 1997. godine prvi put je imao priliku funkcionirati u "normalnim" uvjetima. Unato tome, u bankama se jo uvijek osjea naslijee prolosti, kako u smislu naslijeenih poslovnih obiaja i prakse, tako i u vidu loe aktive (velike obveznice i loi krediti, premda se njihova razina znatno smanjila u odnosu na razine s poetka devedestih). Ovaj projekt imao je za cilj pruiti uvid u nain na koji hrvatski bankovni sustav odgovara na te nove izazove. U okviru projekta, teite pozornosti stavljeno je na kreditnu politiku i praksu banaka, iz dva razloga: (1) ve u lipnju 1997., kada je projekt prvi put predloen, bilo je jasno da je u tijeku brz rast kredita. Zapravo, ukupni krediti nedravnim sektorima narasli su za 44 % u razdoblju od kraja prosinca 1996. do kraja prosinca 1997. godine. Od posebnog je znaaja injenica da su krediti graanima narasli za otprilike 93 % u istom razdoblju. (2) Kreditna politika predstavljala je kljunu slabost bankovnog sustava u prethodnim godinama, zbog toga to se banke pri dodjeli kredita nisu rukovodile opravdanim kriterijima ve esto politikim pritiscima. Iz tablice br. 2 moe se vidjeti da je u itavoj Hrvatskoj tijekom 1997. g. zabiljeena snana kreditna ekspanzija. . Radi lake analize Hrvatska je podijeljena na etiri regije. Osobito snaan rast kredita zabiljeen je u junom dijelu zemlje, a zatim slijede zapadni, istoni i sjeverni krajevi. Visoka stopa rasta u junim krajevima Hrvatske vjerojatno se moe objasniti s jedne strane niskom polaznom razinom kredita, zbog posljedica rata i sanacije Splitske banke, a s druge strane rastom prihoda zbog znatno uspjenije turistike sezone.

Prema HNB, 20.11.2010.

Tabela 2 : Stope rasta u postotcima za 1997. g. Ukupni krediti 113 89 80 48 63 Kr. poduzeima 78 70 71 41 51 Kr. graanima 197 136 108 66 93

Jug Zapad Istok Sjever Ukupno

Izvor:Hrvatska Narodna Banka, 20.11.2010. 2.1.3. Monetarni i kreditni agregati i monetarna politika

Tri su dominantna trenda obiljeila 1997. godinu. Prvo, dolo je do usporavanja stope rasta ukupnih likvidnih sredstava. Drugo, dolo je do znaajnog smanjenja neto potraivanja od sredinje drave uz vrlo intenzivan porast plasmana banaka ostalim domaim sektorima. Tree, u drugoj polovici godine smanjila se neto inozemna aktiva, kako zbog smanjenja inozemne aktive tako i zbog poveanja inozemne zaduenosti. Ukupna likvidna sredstva (M4) porasla su u 1997. godini za 37,6 posto za razliku od prethodne godine kada su porasla 49,1 posto. Kretanje ovog agregata odreeno je dinamikom deviznih depozita. Novana masa (M1) porasla je za 20,9 posto dok je u 1996. godini stopa rasta iznosila 37,9 posto. Na to je znaajno utjecalo usporavanje rasta gotovog novca. Godinji rast plasmana bio je visok i iznosio 44,4 posto ili 14,9 milijardi kuna. Bio je to vie nego dvostruko vei rast u odnosu na prethodnu godinu.8 Primarni novac (M0) u 1997. godini ostvario je poveanje od 1,6 milijardi kuna ili 18 posto. Primarni je novac bio kreiran neto monetarnim efektom od 1,9 milijardi kuna, dok je sniavanjem stope obrauna obvezne priuve te upisivanjem blagajnikih zapisa HNB-e i trezorskih zapisa Ministarstva financija bilo neto sterilizirano 0,3 milijarde kuna. Prosjeno stanje sredstava iro rauna banaka u 1997. godini iznosilo je 503,7 milijuna kuna, dok je jedna banka prosjeno imala 8,6 milijuna kuna na iro raunu. Prosjeno stanje ukupnih novanih sredstava (iro rauni + blagajna) bankovnog sustava iznosilo je 660 milijuna kuna, a prosjek jedne banke bio je 11,3 milijuna kuna. Prosjeni iznos ukupnih likvidnih sredstava (ukupna novana sredstva + ukupno upisani zapisi) bankovnog sustava u 1997. bio je 1644,1 milijun kuna, a prosjek za jednu banku iznosio je 28,1 milijun kuna. Za ostvarenje takvih rezultata na razini bankovnog sustava prosjeno je bilo neto iskoriteno 245,2 milijuna kuna kredita uzetih na tritu novca, kod sredinje banke, kod banaka ili od Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Osnovno obiljeje odnosa Hrvatske narodne banke i sredinje drave u 1997. godini je gaenje obaveza po osnovi dva dugorona kredita. U istoj su godini sredinjoj dravi odobreni kratkoroni krediti koji su u cijelosti vraeni do druge polovice kolovoza.
8

Prema publikacijama HNB, 20.11.2010.

Aktivnost sredinje banke na podruju likvidnosti bankovnog sustava i odravanju stabilnosti domae valute odvijala se ve poznatim, ali moderniziranim instrumentarijem monetarne politike. Od listopada 1997. poslovne banke i edionice mogle su se koristiti dnevnim kreditom za premoivanje problema tekue nelikvidnosti. Osobina novog kredita sastoji se u tome to je kolateriziran blagajnikim zapisima do iznosa 100 posto nominalne vrijednosti blagajnikih zapisa zaloenih za tu namjenu. Dnevnim kreditom koristile su se tri do esnaest banaka, a prosjeni mjeseni iznos koritenih sredstava dnevnog kredita kroz godinu kretao se od 7,4 milijuna kuna do 25,8 milijuna kuna. U 1997. godini nije odobren niti jedan interventni kredit zbog poboljane likvidnosne situacije bankovnog sustava. Mjeseno koritenje lombardnim kreditom kretalo se od 29,5 milijuna kuna do 134,9 milijuna kuna, dok je prosjeno koritenje lombardnog kredita tijekom godine iznosilo 57,7 milijuna kuna. U 1997. godini Hrvatska narodna banka je, sukladno kretanju likvidnosti bankovnog sustava, odrala jedanaest repo aukcija. Prosjeni godinji iznos aukcija iznosio je oko 144,5 milijuna kuna. Repo aranmani dobivaju sve vei znaaj i u instrumentariju monetarne politike i kod poslovnih banaka. Stanje upisanih blagajnikih zapisa variralo je izmeu 800 i 1000 milijuna kuna. Znaajna promjena dogodila se u strukturi upisanih blagajnikih zapisa. U odnosu na konac 1996. godine porastao je udio blagajnikih zapisa s rokom dospijea na 182 dana te je na kraju 1997. godine iznosio 17 posto i ima tendenciju daljnjeg rasta. Poetkom 1997. godine stopa obvezne priuve iznosila je 35,85 posto. Stopa se tijekom godine smanjivala u tri navrata. Od srpnja se primjenjuje stopa od 31,85 posto. Hrvatska narodna banka je djelovala na snienje ope razine kamatnih stopa, izmeu ostalog, snienjem vlastitih kamatnih stopa. Kamatna stopa na lombardni kredit smanjena je na 9,5 posto, eskontna stopa na 5,9 posto te stopa remuneracije obvezne priuve na 4,5 posto. Prosjena kamatna stopa na repo aukcijama iznosila je 8,4 posto. Najvaniji instrument za ouvanje stabilnosti teaja bile su intervencije na hrvatskom deviznom tritu. Hrvatska narodna banka je tijekom 1997. godine organizirala 14 aukcija na kojima je prodavala devize radi povlaenja kuna i kupovala devize radi osiguravanja kunske likvidnosti banaka. Gotovo cijele godine postojala je znatno vea ponuda deviza i poveana potranja za kunama, a kao posljedica takvog stanja i pritisci za aprecijacijom kune. Hrvatska narodna banka prodala je deviza u protuvrijednosti 78,7 milijuna USD, to je uz kupnju deviza od 377,1 milijun USD rezultiralo pozitivnim saldom, odnosno neto kupnjom deviza u iznosu od 298,4 milijuna USD. Na taj nain je HNB putem intervencija na hrvatskom deviznom tritu kreirala neto 1,9 milijardi kuna primarnog novca. Bankovni sustav Republike Hrvatske u 1997. godini inilo je 60 banaka i jedna podrunica inozemne banke. Tijekom 1997. godine nad jednom bankom pokrenut je postupak ocjene mogunosti i ekonomske opravdanosti sanacije koji je okonan pokretanjem steajnog postupka.
9

Prema pravnom statusu 56 banaka su dionika drutva, a 4 banke drutva s ogranienom odgovornou. Na kraju godine 87 posto banaka bilo je u privatnom i preteito privatnom vlasnitvu. Potpuno ili preteito privatne banke sudjelovale su sa 64 posto u ukupnoj aktivi i sa 61 posto u ukupnom kapitalu bankovnog sustava. Koncentracija velikih banaka u bankovnom sustavu i dalje je prisutna pa i dalje dominiraju etiri velike banke. Sve banke su univerzalnog tipa. Banke ispunjavaju uvjete za obavljanje poslova platnog prometa i kreditnih poslova s inozemstvom, a ovlatenje za obavljanje tih poslova posjeduju 53 banke i podrunica inozemne banke. Devet banaka u preteito dravnom vlasnitvu raspolae s 29,8 posto kapitala bankovnog sustava. U bankovnom sustavu Republike Hrvatske posluju 33 tedionice. 22 tedionice su organizirane kao drutva s ogranienom odgovornou, a 11 kao dionika drutva. Ukupni izvori sredstava u bilanci banaka na kraju 1997. godine iznosili su 94,1 milijardu kuna uz godinju stopu rasta od 27,5 posto. Temeljni kapital banaka u 1997. godini iznosio je 9,2 milijarde kuna i u odnosu na prolu godinu poveao se 21,1 posto. Udio temeljnog kapitala u ukupnoj pasivi iznosio je 9,7 posto. Dopunski kapital iznosio je 1 milijardu kuna i inio 1,1 posto pasive. Godinja stopa rasta dopunskog kapitala iznosila je 47,5 posto. Posebne priuve za identificirane potencijalne gubitke iznosile su 4,4 milijarde kuna (4,7 posto ukupne pasive). Dobit banaka u ukupnoj pasivi sudjeluje s 1,2 posto. Jamstveni kapital bankovnog sustava na kraju godine iznosio je 11,7 milijardi kuna, to je 24,5 posto vie nego potkraj 1996. godine. Ukupna aktiva banaka na kraju 1997. godine iznosila je 94,1 milijardu kuna. U strukturi aktive novana sredstva i depoziti kod sredinje banke iznose 8,3 posto, kratkorona potraivanja 38,5 posto, dugorona potraivanja 44,3 posto, dok trajna ulaganja u dionice i udjele, kupljena potraivanja i prava na potraivanja te materijalna i nematerijalna imovina sudjeluju s ukupno 8,9 posto u aktivi banaka. Odnos novanih sredstava i depozita kod sredinje banke je 1:1. Velike kredite je u 1997. godini odobrilo 20 banaka u ukupnom iznosu od 1,4 milijarde kuna. Najvei kredit plasiralo je 15 banaka u ukupnom iznosu od 4,7 milijardi kuna. Ukupan iznos kredita danih osobama koje su povezane s bankom iznosi 0,3 milijarde kuna. Ukupna potraivanja i preuzete obveze prema jednom zajmoprimcu u iznosu veem od 30 posto jamstvenog kapitala iznosila su 7,4 milijarde kuna s prosjenim udjelom u jamstvenom kapitalu od 63,52 posto. Dobit poslije oporezivanja po zakljunom raunu za 1997. godinu na razini bankovnog sustava iznosila je 1,2 milijarde kuna. Ukupni prihodi iznosili su 9,6 milijardi kuna, a u strukturi prihoda najznaajniju stavku (64,9 posto) ine prihodi od kamata i slini prihodi. Ukupni su rashodi iznosili 8,4 milijarde kuna. Najvei dio rashoda odnosi se na trokove po kamatama (38,2 posto). Broj tedionica u 1997. godini iznosio je 33. Ukupna bilanna svota tedionica iznosila je 1,1 milijardu kuna.
10

Nadzor poslovanja banaka i tedionica, s aspekta stabilnosti i sigurnosti bankovnog sustava, obavlja Sektor nadzora i kontrole Hrvatske narodne banke. Ovaj Sektor, metodom izravnog nadzora te analizom financijskih izvjea, nadzire i prati poslovanje banaka i tedionica. Takoer se obavlja kontrola provoenja mjera monetarne i devizne politike. Izravni nadzor u 1997. godini obavljen je u 14 banaka i 17 tedionica, a kod tri banke i tri tedionice zapoeti postupak izravnog nadzora nije zavren do kraja godine. U tijeku 1997. godine provedena je ocjena mogunosti i ekonomske opravdanosti sanacije za jednu banku. U istoj je godini obraena dokumentacija o slijedeim zahtjevima: izdavanje odobrenja za rad (1 banka i 7 tedionica), prethodna suglasnost dioniarima za stjecanje preko 10 posto dionica s pravom glasa u skuptini banke (7 dioniara banke i 2 dioniara tedionica), suglasnost za privremeno prekoraenje ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu (4 banke) i suglasnost za ustupanje udjela u drugim trgovakim drutvima u visini iznad 10 posto jamstvenog kapitala (2 banke).

11

12