2

IVANIBL IZILEGALNOGZAGREBA1941.

UREDNIKBIBLIOTEKE

JOZOLAUI

IVANIBL

IZILEGALNOGZAGREBA 1941.

NAPRIJED
ZAGREB1960 5

IZILEGALNOGZAGREBA1941.

OMLADINSKIAKTIV

10

10.VIII1941. DANAS sam susreo Radu Konara. Poznajem ga ve nekoliko godina svojedobno smo ak zajedno igrali nogomet u radnikom 1 sportskomklubuMetalac.
1

S. K. Metalac. Radniko sportsko drutvo. U predratnim godinama okupljalo je radniku omladinu, u prvom redu metalske struke. etrdeset lanova S. K. Metalca poginulo je u NOB. Meu njima ima i nekoliko narodnih heroja. To su: Rade Konar, JoaVlahovi,PetarBikupVeno,Marijanaviidrugi.

11

 Konar je sada visoki partijski funkcionar i, naravno, ivi u najstroojilegalnosti.NadimakmujeBrko konspirativninadimak,i svigasadatakozovu. 2 UstakoredarstvoiGestapo tragajuzanjimveomaintenzivnoi tekodaunaemgradupostojiilegalackojegabiseradijedoepali, ali Brko se unato takvom stanju stvari kree sasvim slobodno i moe se vidjeti u svako doba dana, u svim dijelovima Zagreba. Obino uri svojim putem, zabacujui duge i krakate noge, kao da posre.Tajhodjezanjegakarakteristian.Visokje,koat,mravi lako pognut. U posljednje vrijeme elegantno se odijeva. To mu je jedinamaska.Kaudagaustakiagentinepoznaju,jerimnikada nijebiourukama.Izkartotekebivepolicije,ilitkoznaodakle,izvukli su neku njegovu staru fotografiju i umnoili je. Sada svi agenti i konfidenti nose tu fotografiju uza se. Nadaju se da e ga po njoj prepoznati. Sam on misli da mu s te strane ne prijeti opasnost. Fotografija je stara i loa, i on ne vjeruje da bi ga po njoj mogli identificirati. Ima zapravo samo jedan ovjek koji bi i za Brku mogao biti pogibeljan. To jeustakitajniagentIvanMajerhold.Tajgapoznaje joodprijeokupacije,jerjeisamnekadranijepripadaopokretuibio lanPartije.KonarvelidamujeMajerholdveudvanavratabio natragu,alijenekakouspioizmai.ModatoznaidaMajerhold neeviedugoivjeti...NekiomladincisTrenjevkevesupucalina njega,aliganisupogodili. KadseKonarujavim,uvijekjepripravanzastatiiporazgovarati. OvajputaopaziosamgauZvonimirovojulici,banasuprotU.N.S. 3 a, i priao mu. Govori razumljivoijednostavno.Svetoobrazlae inisejasnoinedvosmisleno.Inikadasenepravivaan.(Imaosam prilikedolazitiukontaktsljudimakojiupokretuiPartijiznaemnogo manjeodKonara,aipakkadsaobraajusmanjeznaajnimljudima nisuustanjuprikritisuperiornodranjeiumiljenost.Rijetkokada imajuzatoosnove.Kadnetoobrazlau,solepamet,ioitoje, opaa se po svakoj izgovorenoj rijei, da se smatraju mnogo vanijimaivrednijimaodonogaskimerazgovaraju.) Konar nikada ne djeluje superiorno ili nametljivo. Uvijek je jednakovjekuskojimrazgovara,iakomuustvarimodabadaje
2 3

GeheimeStaatpolizei.ZloglasnatajnapolicijauHitlerovojNjemakoj. Ustaka nadzorna sluba. Zloglasna policijska ustanova iz doba okupacije i ustake strahovlade.

12

direktive. ak i onda kad mu je sugovornik samo obian simpatizer.Nijemupotrebnoposebnoisticatisvojuvrijednost,jer ona je oita. Razgovorikontaktsnjimulijevavjeruupobjedu,i ovjekpodnjegovimutjecajempostajevriihrabriji. Onbimemogaojednomjedinomrijeipokrenutiinanajopasnije zadatke, i u najteu akciju. Kao da ima sposobnost da dio svoje snageprenosinadrugoga. Nikadanijeneraspoloen,bartonepokazuje.Vedarjeiveseo. Smijumuseoiiustaicijelolicevidisedavoliljudeidaimmnogo vjeruje.Zatodanasunaemgradunemarevolucionarakojibibio popularnijiodBrke.Svinailjudibrinusezanjega,strahujuzanjega isretnisukadgavideikadmogusnjimizmijenitikojurije.Rijedak jeovjekRadeKonar. Predloio mi je da pokuam formirati omladinski aktiv. U obzir dolazeomladincikojedobropoznajemiukojesemogupouzdati.Taj njegov prijedlog za mene je odlina ansa, zapravo poetak novog ivotauokupaciji.Moramobrazloitikakotomislim... Sve do sada nisam bio ukljuen ni u kakvu organizaciju. Ako sam i poneto radio, bilo je to onako divlje i na svoju ruku. ovjek se stidi kad se smatra komunistom a nije povezan s organizacijom preko dobre i prave veze... Osjea se osamljenim. Potucasegradomipokuavaumiritisavjestradomnasvojuruku. (U naem gradu ima mnogo ljudi koji nisu ukljueni ni u kakvu organizacijuiradekakonajboljemoguiumiju.)Tajradnasvoju ruku iscrpljuje se uglavnom u antifaistikoj propagandi. Gdje god koga nae, tko te hoe sluati, a ne boji se da e te prijaviti, uvjerava ga u neophodnost borbe protiv faista. Pritom se, stjecajem prilika, ni sam ne bori, izuzev rijeima, a rijei, dakako, nisudovoljneinjimasefaizamnemoepobijediti.Tekojebiti divlji komunista. Eto, zato sam Brkin prijedlog prihvatio s oduevljenjemizatogasmatramansom,kojutrebaiskoristiti... 11.VIII1941. Povezao me s nekim nepoznatim ovjekom. Taj nije sa mnom progovorio ni jedne jedine rijei... Sastali smo se na Kreimirovom trgu i poli zajedno, utke. Odveo me svega nekoliko ulica dalje i

13

4 5 predao dvojici drugova... Ta dvojica zovu se elo i Vrtlar. To im, naravno,nisupravanegokonspirativnaimena.Malosusmijena,jer elo ima golu lubanju i ne treba biti osobito lukav pa da se taj nadimak dovede u vezu s vlasnikom takve lubanje, a Vrtlara poznajemveodavnaisluajnoznamdajepozanimanjuvrtlar. Vrtlarjetippomalokrutogradnikogborca,kojijeusvimsvojini potezimaenergianitrudisedaostavitakavutisakiusaobraajus ljudima. Kad se s njim rukuje, stegne ti aku vrsto do bola i potegne je malo nadolje. Pritom ti impostiranim, dubokim glasom apnezdravodrue!.Todjelujenekakozavjereniki. elojesasvimdrukiji.Djelujeelastinijeiblae.Izraajlicamu je dobroudno lukav. Govori jednostavno, ponaa se obino i ostavlja utisak spretna i snalaljiva ovjeka, praktiara koji nema velikepretenzijeinenastojiimponirati. Ugovorilismonarednisastanak.

12.VIII1941. Omladinskiaktivjeformiran,itoodmojihnajboljihprijateljakoji su i do sada zajedno sa mnom radili onako divlje. Naziv omladinski moe se s pravom staviti pod znak pitanja. Naime, u novoformiranom aktivu, zapravo u aktivu koji je ve postojao ali je 6 teksadapripojenorganizaciji,bilonasjesvegaetvorica.Lazo ija imamo dvadesetetiri godine i jo nas se moe, donekle, smatrati 7 8 omladincima,aliMoa iNikola imajuveokotrideset,ipremdasu

Bla Mesari. Bio je tada sekretar II rajonskog Komiteta Partije u Zagrebu. Uhapen je 17. X 1941. g, Na policiji su mu palili tabane i uope strahovito su ga muili. Teko izmrcvarenog prenijeli su ga u bolnicu na Sv. Duhu, da bi ga, kad prizdravi, mogli predati pokretnom prijekom sudu. U bolnici uvala ga je ustaka straa. Ipak, uspjelo mu je pobjei 1. IV 1942. g. Skrivao se jo neko vrijeme u Zagrebu, dok se nije donekle oporavio i dok mu nisu iscijelile opekotine na tabanima. Tada se prebacio u partizane,iviojeuZagrebu. 5 Nikola aki. Bio je tada lan Mjesnog komiteta Partije u Zagrebu. Uhapen je negdje u jesen 1941. g., prilikom sluajne policijske provale na neki sastanak koji se odravao u jednoj kui na Tresnjevki. Ustaka policija nije znala da ima u rukama partijskog funkcionara, te je streljan istog dana kada je i uhapen, meu desetoricom talaca.Popunilisusnjimbroj. 6 LazoVraari 7 Arnold Horvat. Poginuo 1945. g., poslije osloboenja, u saobraajnoj nesrei, kao oficirJugoslavenskogratnogzrakoplovstva.

14

svakako jo mladi ljudi, omladinci vise ipak nisu. Na periferiji naeg aktiva okupili smo jo desetak pravih pravcatih omladinaca. Njihnamjeravamodratinaveziidavatiimnekezadatke,alijezgro aktivabitemosamonasetvorica. Svimi,jezgroiperiferija,vuemokorijenesaKanalaiSigeiceili izradnikogsportskogklubaMetalac. 14.VIII1941. Doao je Lata. Vrtlar, koji ga je doveo, ree: Vi ste aii. Potreban je meu vama radnik sa zdravim smislom za praktian posao, a i radi poboljanja socijalnog sastava. Izjavio je to ne trepnuviokom,poslovnoikonstruktivno. Moanosijakeiguste,velikeismeebrkoveinipotonedjeluje kaoak,pogotovunekaoai.Uzgredbudireeno,imasvega tri razreda puke kole. Sada je neka vrsta trgovakog radnika, raznosaa. Vozi robu tvrtke Metka (Mehanika tkaonica) na trokolici... Nikola,dodue,imamnogomanje,rjeeineuglednijebrkove,ali ihipakima.Izanjegasetakoernikakonebimogloustvrditidaslii na djeaka koji jo ide u kolu. Sada je ofer kod organizacije Tod,dakleuslubinjemakeokupacionesile Lazojekirurkioruar,daklemetalskiradnik... A ja..., vjerojatno je Vrtlar na mene i mislio. Ja sam zaista nekadabioak,aliodtogdobatakoerjeveprolodostavremena. Zatonastajovjeksmatraacima,zapravoaiima,ostaloje neobjanjeno.Nitkoizmeunasnijeimaovoljedagaupita. Lata je bio radnik. To se moglo lako pretpostaviti ak i da ga Vrtlar nije prikazao. Nosio je trone, tamne hlae koje su bile isprskane vapnom po svoj prilici bio je graevinarski radnik. Ostavljaoje,naprvipogled,pozitivanutisak.Uizraajulicaimaoje crtu plemenitosti i dostojanstva. Drao se ozbiljno. U pogledu njegovihvelikih,tamnihoijubilojeneegtraginog...
8 9

Nikola Perkovi. Osuen na smrt po njemakom ratnom sudu i strijeljan ujesen 1941.g. 9 Stjepan Malek. Bio je tada lan II rajonskog Komiteta Partije u Zagrebu i Mjesnog Komiteta SKOJa. Uhapen je 1. X 1941. g. Ustaki pokretni prijeki sud osudio ga je nasmrt.Strijeljanje18.II1942.godine.

15

im je Vrtlar otiao, Lata je poeo govoriti. Dakle, drugovi, rekao je ozbiljno, ja treba da preuzmem funkciju sekretara aktiva, ako nemate nita protiv? Mislim da emo se dobro slagati. Govoreigledaonasjeredomjednogzadrugim,otvorenouoi. Nismo imali nita protiv, iLatajepostaosekretarnaegaktiva. Odmahjepreuzeoirukovodstvonanaemprvomsastanku. Ovaj e sastanak biti posveen teoretskopolitikom radu, izjavion.Tojenajvanije.Svakiodnasmoraznatizatoseborii kakvim ciljevima tei. Ako to ne zna, ne moe se smatrati pouzdanim.Adabitoznao,morastalnoraditinavlastitojizgradnji. Nebisemogloreidaganismogledalirazrogaenimoima.Ali utjelismo.Svejetobilozanasnovoiponaalismoseobazrivo kaoroaciizprovincijeugostimakodroakaugradu. Najprijeemogovoritioosnovnimpitanjima,nastaviLata. Rijei su mutekleglatko,alimunekakonisupristajala.Djelovaoje kaoovjekodakcije,anekaoteoretiar.Malonasjezbunio. Znate li, na primjer, ta je to dijalektiko gledanje?, upita iznenadaineoekivano.Nitkoodnasneodgovori.Onpoekaas dvaiondaodgovorisam: Svetoseokonaszbivamoramogledatidijalektiki,atoznai, da svaku pojavu u prirodi i u drutvu treba promatrati u procesu njenoghistorijskograzvitka. Dok je govorio, nije mijenjao izraaja lica. Ni po emu se nije moglonaslutitidauivausvomznanju,ilidavolisluatisamsebe,ili dajeponosanzbogsvojeuloge.Istotakonijeseobaziraoninanae reagiranje. Nije se trudio da pronikne u nae misli. Oito se pri dravao dobivene direktive i tu je direktivu, kako je najbolje znao, provodioudjelo.Naprostojerukovodioteoretskimsastankom. ta je faizam?, postavi on drugo pitanje... I, ne doekavi odgovora,istreseopetdefiniciju... Faizam je najovinistikiji, najimperijalistikiji i najreakicionarnijioblikfinancijskogkapitala. Zadrugisastanakbilisupredvienikonkretnizadaci... 28.VIII1941. To je opet bio teoretski sastanak. (U meuvremenu aktiv je poeodjelovati.Ispisivalismoparolepozidovimaiplonicima,dijelili 16

letkeisakupljalicrvenupomo.Prikupljalismoisanitetskimaterijal, orujeiodjeuiobuuzapartizane,kojihjevebiloiuneposrednoj blizini Zagreba. Neki dan otiao je u partizane i na dobar prijatelj 10 PetarBiskup. Nadrugizaktiva,Moa,imaporedmnogihsimpatinihosobina inekemane.Naprimjer,veomajenestrpljiv.Danasje,dodueu ime sviju nas, postavio na dnevni red sastanka pitanje daljeg rada naeg aktiva, zapravo pitanje karaktera aktiva. Naime, u gradu vedjelujumnogeudarnegrupe.Vresabotae,diverzijeioruane akcije na ulicama. U tim udarnim grupama ima mnogo naih znanacaimise,sobziromnato,osjeamozapostavljeni.ininam sekaodadrugovinemajuunasdovoljnopovjerenja...Utomsmislu pitanje je i bilo postavljeno... Moa je spomenuo napad na ustae kodbotanikogvrtainekedrugeakcije...Svismogamipodrali. Lata se nije dao zbuniti. Uvijek je za sve imao pripremljen odgovor.Takojeiovajputaodgovoriojasno,odlunoipouno: Pravi revolucionari nemaju avanturistikih sklonosti, a ako ih imaju, onda ih svjesno potiskuju. Oni se zadovoljavaju tihim i predanimrevolucionarnimradom,pamakartajradbionaokositani beznaajan. Govoriojejezikomknjigaibrourakojejeproitaoilikakobi vjerojatno on sam rekao koje je prouio. A u tim knjigama i brouramanajvanijesubiledefinicije.Zatojeigovoriopretenou formidefinicija.Imaojetakavstil. Dijeljenjeletaka,ispisivanjeparolaisakupljanjepomoinastavilo se... Nama je ipak preostala utjeha da je u stvari sasvim svejedno, nosi li u depu revolver ili papirnati letak, jer ustae nemaju ba velikirepertoarkazni.Zajednoidrugoekatesmrt. (To svjedoe i mnogi primjeri.Ovihdanagradjebiooblijepljen plakatima, to su obavjetavali o strijeljanju etvorice drugova, koji su pali prilikom dijeljenja letaka. Dvojica od njih dobro su nam 11 12 poznati.Tosuiki ikrnjug .)
10

Petar BikupVeno. Poginuo u aprilu 1945. g.., kao komandant 32. divizije X Korpusa Zagrebakog, u zavrnim operacijama za osloboenje zemlje. Proglaen narodnimherojem.
11 12

Ivaniki,metalskiradnik,lanK.P.,strijeljannaDoktoriniizaMaksimira. Stjepankrnjug,metalskiradnik,lanK.P.,strijeljannaDoktorini,izaMaksimira.

17

30.VIII1941. inisedajenakolektivnizahtjev,izreennaMoinausta,ipak uvaen. Lata je donio taku. Mi smo oekivali da e, kao i obino, izvaditi iz nje nekakav materijal za prouavanje, ali toseovajputa nijedogodilo.Izvadiojeetirirevolveraietiriarerasmunicijom. Uzelismosvakipojedanrevolveriarer. Dananji sastanak treba iskoristiti, da nauimo kako se skalapajuirasklapaju,rekaojeLata. Moajebiokaplaruvojsci(istinizavoljutrebarei,dasumuu 13 bukvici napisali karakteristiku mlitav stareina) i dobro se razumijeutakvepitolje. Izjaviojedanisubanajbolji,jerimajutankucijevkojasebrzo proiri, pa onda ispaljeni metak nema potrebnu udarnu snagu. Potomdohvatipitoljizaasposlagarastaviisastavi.Uiniojeto izvanrednobrzoivjeto. Moe i bre, ree Lata i uzme mu pitoljizruke,rastavigai sastavijobreivjetije... Revolveri su jednostavni i nije bilo teko nauiti kako se njima rukuje. 2.IX1941. DanassmounekimikaramanaSavivrilivjebeugaanju. Lazoijanikadadosadanismopucaliizpitolja,nitismoihimaliu rukama.NajboljistrijelacbiojeMoa,Vjebanijedugotrajala. Pucnjava je privukla neke sumnjive elemente, pa smo odluili da trebaprekinutiiizgubitiseuvrbicima. VjebusmonastavilinacirkuskojstreljaniuMaksimiruiprilino namjepolazilozarukom.

13

Vojna knjiica, isprava o reguliranoj vojnoj obavezi. Dobivala se u bivoj JugoslavenskojvojscipoodsluenjuKadrovskogroka.

18

SMRTUSTAKOGDOUNIKA IVANAMAJERHOLDA

19

20

3.IX1941. VIE NISMO omladinska, nego udarna grupa. To nam je saopio elo.Ugrupismo:Lazo,Moa,Nikolaija.Latanamjeviaveza. elonamjedaoiprvizadatak,kojijedostaozbiljan.Urokuod tri dana treba da likvidiramo Ivana Majerholda. Evo to nam je o njemusaopioelo: Mladjeovjek.Imasvegadvadesetpetgodina.Jopoakbioje u srednjokolskim i studentskim krugovima poznat kao ljeviar. Zbog aktivnosti na toj akjeiiskljuenizkole.Poslijesezaposlio 21

kao nekvalificirani graevinski radnik. Ostao je i dalje aktivan u klasnom radnikom pokretu. Tako je dospio i do poloaja plaenog funkcionara u Savezu graevinskih radnika URSSovih sindikata.NekakoutovrijemeprimljenjezalanaKomunistike partije. Nekoliko godina prije okupacije uhapsili su ga. Nije tono poznato, to se s njim deavalo na policiji, ali sudei po njegovom kasnijem dranju moe se pretpostaviti, da je kapitulirao. Kad je izaao iz zatvora, tisuu devetsto trideset devete, odvojio se od klasnogradnikogpokretaiPartijeipreaouHRP(Hrvatskiradniki pokret), novoformiranu organizaciju, kojom su frankovci pokuali parirati klasnom radnikom sindikalnom pokretu. (Od te namjere ubrzosuodustali,jersepokazalo,daistuuloguimaHRSHrvatski radniki savez, takoer maekovskoustaka reakcionarna organizacija.) Poslije okupacije iahurio se Ivan Majerhold u dounika ustakog redarstva i agenta provokatora. U tom svojstvu razvija svestranu aktivnost. Stalno traga za komunistima i antifaistima i prokazujeihustakimagentima.Pokuavaseukljuitiuilegalan rad, u namjeri da ga stavi pod kontrolu ustakog redarstva i da u pogodnommomentuomoguiprovaluuorganizaciju.Utomnema uspjeha,jerjeupartijskimredovimapoznatkaolikvidatorikonfident. Prokazivanjenaulicamaboljemupolazizarukom.Radivjeto ilukavo.eegradom,aurazmakuodnekolikokorakaslijedega ustaki agenti. S njima se sporazumijeva pomou ugovorenih znakova.Natajnainotkrivaimkomunisteiantifaistekojesusree, a sam ostaje anoniman. Agenti ih onda prate i pijuniraju, ili hapse odmah na licu mjesta, ve prema tome kako im Majerhold preporuisignalima. Njegovompomouuspjelojeustakoredarstvouhapsitiveibroj 14 15 partijskihradnika,meunjimaJouVlahovia iVojuKovaevia. Svisuonizvjerskimueniiubijeni. Kau da i sam Majerhold sudjeluje u istragama. Kao bivi lan Partijepoznajeprincipeilegalnograda,pasvojimiskustvommnogo koristi ustakom redarstvu, pomaui u rasvjetljavanju pojedinih sluajeva. I osobno mui zatvorenike. Sudjelovao je u strahovitom
14

Bio je tada sekretar C. K. SKOJa Hrvatske i lan C. K. K. P. Hrvatske. Proglaen nar.herojem. 15 BiojetadalanMjesnogkomitetaPartijeuZagrebu.Proglaennar.herojem.

22

mrcvarenju Voje Kovaevia, koji je, odmah poslije hapenja, pod mukamaizdahnuo. Za partijsku organizaciju Zagreba predstavlja Majerhold veu opasnost od novopeenih ustakih agenata i pijuna. Ovi jo ne poznaju dobro ni svoj posao ni svoje protivnike. A onjemajstor svogodvratnogzanata. Zatogatrebatoprijeonemoguiti... Takojerekaoelo. Pri tom su nam i Lata i elo odrali kratko predavanje o oruanimudarnimgrupama.Reklisu,uglavnom,davritioruane akcije ne znai baviti se terorom.Misenikadainiukojojprilicine smijenioinemoemoprihvatititerora.Naazemljanalaziseurat nom stanju s okupatorom. Ako su kapitulirali vlastodrci, nije kapitulirao narod. Mi emo odsada biti isto to i partizani.Samosu uvjeti borbe u gradu tei od onih u slobodnim prostorima. Rat je, i nemarazlogadaseoruanaborbaneproiriinapodrujeokupira nihgradova.Neprijateljatrebaunitavatinasvakommjestugdjese god ukae povoljna prilika. To je osnovno u taktici partizanskog ratovanja.Takosunamrekli. Pokazalo se, da je Majerholda mnogo lake osuditi na smrt, negouistinupronaiilikvidirati.Punatridanatragamozanjim,ali bez rezultata. Prema tome, zadatak nije izvren u roku od tri dana,kakojebilopredvieno. Zasjedegaekajudanjuinou,nasmjenu,kodnjegovastanai kod stana njegove djevojke. Tamo su sve do isteka redarstvenog sata,tojestdojedanaestsatiunoi,alionsenikakonijepojavljivao. Lata i elo, koji su nam prenijeli zadatak, bili su prema nama malo nekorektni, ako se tako moe rei. Naime, osim nas, za Majerholdom tragaju i sve druge udarne grupe u gradu, sa istim zadatkom kaoinaa.Svakaodtihgrupaimasvojplan.Nekisu zavatreno,nekizahladnooruje,alisvetoispadapomalosmijeno, jerMajerholdanigdjenema.Modanijeugradu. Na plan je slijedei: Centar za obavjetavanje je biblioteka ekonomskokomercijalnevisokekole,uZvonimirovojulicibroj8.Tu sam namjeten i primam sve obavijesti... Moa i Nikola ekaju spremnidaihpozovem...NjihdvojicanepoznajuMajerholdainetko im ga mora pokazati. Lazo i ja poznajemo ga dobro, kao i on nas. Stogajeiodlueno,daenjihdvojicapucati.Onihnikadanijevidioi neemubitisumnjivo,akoihprimijetiublizini. 23

7.IX1941. Napokon. Danas ga je jedna patrola opazila u Splendid kavani naZrinjevcu.Bilojedesetsatiprijepodne.Izvijestilisueluizatraili daimdadebombe.Htjelisuganapastinalicumjesta,ukavani.elo nije pristao. Rekao im je da se vrate i da ga slijede do povoljnog momenta,kadebitimogueizvritizadataksminimalnimrizikomi, pomogunosti,bezvlastitihgubitaka.Slijedilisuga. Mene su u biblioteci obavijestili da ga slijede, negdje izmeu jedanaestidvanaestprijepodne.Lazojebiosamnom.Odmahsmo pozvali Mou i Nikolu i tono u dvanaest sati grupa je zapoela akciju.(Danasjenedjelja,pasuiMoaiNikolabilislobodni.) NaJelaievomtrgususrelismoRaduKonara,sluajno.Znao jedatragamozaMajerholdom.Nasmijaosevedroipokazaovelike bijele zube. Imao sam utisak kao da je siguran da e Majerhold pastibaodnaeruke. Na trgu nas je doekao ovjek iz grupe, koja je slijedila Majerholda.Saopionamje,dasuMajerholdinjegovadjevojkana Velesajmu, na Savskoj cesti. Uputismo se odmah tamo. PrethodnosukodnjenaTrenjevkiruali. Izili su tek oko etiri sata. Moa i Nikola dobro sugaupamtili. Odtogmomentasvesuseudarnegrupepovukle.Ostalismosamo mi. Oitojedaiustakitajniagentiimajuslobodnedane.Majerhold jelijepuseptembarskunedjeljukoristiozaodmorirazonodu.Najprije je zajedno s djevojkom otiao do Europa Palae kina i kupio dvije karte za predstavu, koja poinje u sedam naveer. Daje se njemakifilmTajna.MoaiNikolapristupilisublagajniodmah zanjimitakoerkupilidvijekartezaistupredstavu.Onnamvie nije smio umai. To je bila prva akcija nae udarne grupe, prva ozbiljnaproba... Vrijeme do poetka filma proveo je ovaj udan par u oblinjoj mlijenoj restauraciji Dubravka, na Preradovievom trgu. Nas etvoricasjednemoususjednumlijenurestauracijuGita,kojase nalazila s druge strane istog trga. Samo, iz Gite se ne vidi Dubravka,Pajebilopotrebnoetatinasmjenutrgominegubitiiz vidaizlazizDubravke. Izilisunekolikominutaprijepoetkafilmaiodmahseuputiliu kino.MoaiNikolatakoer.ZasvevrijemetrajanjapredstaveLazoi 24

jauvalismoobaizlazaizkinodvorane,danamsenegdjeumraku nebiizgubio. Filmsezavrionetoprijedevetsati.Gradjeslaboosvijetljen akiustrogomcentruitrebalojedobronapregnutivid.Izilisu, vidjeli smo ih. Moa i Nikola bili su za njima. Sve se odvijalo po planu. Takosereppoeozanjimvui...Najprijeonidjevojka,zanjima na udaljenosti od nekoliko desetaka koraka Moa i Nikola, a za ovima, opet u istoj razdaljini, Lazo i ja. Povorka je krenula u pravcu, kojim je poveo Majerhold. Nikolieva ulica Masarykova ulica Kazalini trg Maruliev trg Runjaninova pokraj studentskog doma i botanikog vrta do Vodnikove ulice i onda Vodnikovom na Savsku cestu, Savskom do Tratinske i napokon ravno Ozaljskom ulicom. Potpuno se posvetio djevojci. I dok je koraao laganim koracima, pripijen uz nju, djelovao je kao njean ljubavnik i nitko od neupuenih prolaznika ne bi mogao pomisliti kakvimseposlovimatajovjekinaebavi.Otomsamrazmiljao, doksmogaslijedili. Poloajnjegovedesnerukejerpodlijevomjevodiodjevojku davao nam je na znanje da je ostao oprezan ak i sada, u asovima lirskog raspoloenja. Desna mu je ruka bila stalno u depu.Pretpostavljalismo,dajedrinarevolveru. Tkobiznao,dalitanjegovadjevojkaisluti,imesebavinjen momak,ilimodazarunik? MouiNikolunijeprimijetio.Slijedilisuga,saduveem,sadu manjem razmaku, ve prema tome kako su nalagale okolnosti, pazeidaimsenebiizgubioizvida.Prelazilisuasnajednu,as nadrugustranuulicekojimajeprolazio,vjetoineupadljivo,kaoda suitavivotproveliupraenjuljudi.ekalisudaihputdovede do mjesta to povoljnijeg za napad, pa da onda s nekoliko tonih hitaca svre konano ovu akciju, koja se ionako otegnula preko svakogoekivanja. Bilojeinepredvienihsituacija.Upravokadjevebilodovoljno kasno i dovoljno pusto naulicama,ikadvienijetrebalooklijevati, Majerhold i djevojka neoekivano su uli u neku vrtnu gostionicu, valjda na veeru. Moa iNikolaopetsumoraliekati.Doisteka redarstvenogsataostalojejosvegaetrdesetpetminuta.Vrijeme je,dakle,biloogranieno,jerseposlijeizvrenognapadatrebalojo sklonitisulica. 25

Izili su iz gostionice poslije pola sata. Proli su jo kakvih tridesetak koraka, kad su napadai hitrim, gotovo treimkoracima prelisdrugestraneuliceinalisepokrajnjih. Opalilisujedanzadrugim,naizmjence.PrviMoa,drugiNikola, svaki po dva metka, gaajui s bliskog odstojanja, u lijevu stranu prsiju i pod lijevu lopaticu, u srce. IondajosamMoatrimetkau Majerholdovoiscerenolice,kadseupaduokrenuopremanjemu. Veli da mu je u pogledu jo tinjala iskra svijesti. Moda je osjetio kaznu,kojojnijemogaoizbjei. Pao je u jarakpokrajceste.Djevojkajekriknula,uhvatilaseza glavuiotraladesetakkoraka.Tujezastalajecajui.Pazilisuda jeubrzininebipogodiokojimetak. as dva Moa i Nikola su oklijevali. Ocjenjivali su, kamo je pogodnije bjeati. Lijevo se prostire Bugarova baa, desno neke zabaene, tamne uliice, koje vode u pravcu gradskog vodovoda. Odluilisusezaovajposljednjipravacipojuriliprekocestevelikim skokovima.Nekirevnosnistraarhtioimjepreprijeitiputinagloje poao prema njima. Moa mu je pokazao revolver i straar je odustao.Nitkodruginijeihnipokuaozaustaviti. Svijetseokupiookotrupla.Nagaalisu,tkobimogaobitiubijeni. NaTrenjevciseveomaestodeavajutakvestvari,paviebai nepredstavljajunekunaroitusenzaciju. Ulica je, u asu napada, bila puna prolaznika. Sluajno je, za momenat,utomdijelugradanestalostrujeijedansetramvajprepun ljudi zaustavio ba nedaleko mjesta dogaaja. Putnici su odmah stvorili gomilu oko policijskih agenata i straara, koji su se ve odnekudanalipokrajleineiunotesebiljeiliiskazeoevidaca. Lazo i ja takoer se umijeamo u gomilu, ali nismo se iskazali kaooeviciinismodalinikakvepodatke.Bacilismosamopogledna mrtvogMajerholda.Bilojesuvietamno.Vidjelasesamocrnamasa ujarkuidjevojkakojajejouvijekplakala. Modajekakvaljubavnadrama?,nagaaojenekiovjek. PetnaestminutakasnijeizvijestilismodrugaLatu,kojijeekao naVaradinskojcesti,dasuMoaiNikolaizvrilizadatak,iodmah smopourilikui,danasnebiuhapsilikaononeetae.Lataje izvjestioelu,elojeizvjestio...

26

8.IX1941. Jutros, kad sam iao na posao u svoju biblioteku, opet sam susreoRaduKonara.MojabibliotekajeuZvonimirovoj8,aU.N.S. u Zvonimirovoj 2. A Radu Konara trae veoma intenzivno. Pa ipak,onjemirnoprolaziobaprekoputaU.N.S.a.Sigurnonegdje ublizinistanuje. Neznamodakle,alibiojeveosvemuobavijeten.Rekaomije, dasuodluiliprimitimeuPartiju. 16 Predveer,unekojmalojperiferijskojkuicinaKrugama, onoj istoj kuici u kojoj smo prije nekoliko dana dobili zadatak da likvidiramo Majerholda, saopeno nam je da smo postali lanovi Partije. To je bilo zvaniino saopenje na naem prvom partijskom sastanku. SastankomjerukovodioLata.Bilojeveomasveano. Dakle,8.septembar1941.Trebaupamtitiovajdatum. 10.IX1941. elo kae da su ustae za odmazdu strijeljali vei broj zatvorenika.Priblinookopedesetljudi.tomoemo.Njimaionako nijebilospasa.Strijeljalibiihprijeilikasnije,podbilokakvomizlikom ili uope bez izlike, zato to su komunisti, ili antifaisti, ili Srbi, ili Zidovi... Tako se ustako redarstvo osvetilo za svog konfidenta Ivana Majerholda. uje se takoer, da je uhapena i Majerholdova djevojka. Policija misli, da je bila s nama u vezi. Naravno da o tom nema ni govora. 11.IX1941. Meu pedesetoricom strijeljanih su i mnogi lanovi Partije i simpatizeri.elojesaznaozanekeodnjih.Tosu:IvanMacan,Mijo
16

Kuica naih simpatizera na zagrebakoj periferiji Kruge. Tamo je neko vrijeme 1941.g.imaoilegalanstaniRadeKonar.

27

Mesari,DragicaHotko,DragoMatovinovisvilanoviK.P.i KataBrodari,simpatizerK.P.Tkosuostalistrijeljani,neznasei modasenikadaneenisaznati. Ubijasemasovno.Tkojednompadneuustakeruke,nemamu spasa. Mogli bi se na prste nabrojiti ljudi, koji su izili iz ustakog zatvora. Svake noi veliki crni policijski automobil odvozi ljude u smrt.UbijajuizaMaksimirainaRakovompotoku,hladnimivatrenim orujem.akinekrijutazloglasnamjesta.itavgradicijelazemlja ve znaju za njih. Opijeni su uspjesima, ne misle da bi jednom mogaodoidan,kadaezasvetezloinebitikanjeni.Ponekad rtve viu u automobilu, i graani, koji stanuju u ulicama kroz koje prolazetiautomobilismrti,ujuih.

28

KAKOJETOOKATI PRIMLJENUPARTIJU

29

30

11.IX1941. TooKatibionamjedobardrugiprijatelj.Njegovajehistorija kratkaijednostavna.Pozanimanjubiojeautomehaniariofer.Kao imnogidrugimladiljudiunaemgradu,ionjehtiodaradizaPartiju. Bio je simpatizer. Uspio se povezati i dobio je zadatak da prikuplja svetojepotrebnozaborbu.Njemuseinilodajenajpotrebnije oruje, i on se uglavnom posvetio prikupljanju oruja. To je teak posao. Muno se dolazi do oruja i svaki metak predstavlja za nas dragocjenost.Zatoseonveomaradovao,kadmujeuspjelostupitiu vezu s nekim ovjekom, navodno njegovim roakom iz okoline 31

grada, koji je izjavio da ima dosta oruja i da je voljan dati ga za borbuprotivfaista. Ugovorilisusastanaknanekomneupadljivommjestuusamom gradu. Tako je uobiajeno. ovjek je stigao tamo u zakazano vrijeme i bez mnogo rijei predao mu taku punu oruja. Too je preuzeo taku, sa zadovoljstvom konstatirao da je teka, kimnuo ovjekuglavomipoaosvojimputem. Nekoliko asaka poslije toga opkolili su ga agenti ustakog redarstvasuperenimrevolverimaiprijenotosemogaosnaiibilo to poduzeti, stavili su mu lisice na ruke. Bio je uhapen. Naime,ovjekkojimujepredaooruje,doveojesasobomiagente. ModajeTooKatibioneoprezanilakovjeran.Modasenijesmio takojednostavnodatinamamitiuklopku.Tovienijevano.Novalja konstatirati,dasebezrizikanemoguizvravatitakvizadaci. Treba zamisliti muionicu ustakog redarstva, krvnike kojima stojenaraspolaganjusvasredstva,iuopeitavutuatmosferukrvii smrti..., a nasuprot svih tih strahota jednog bespomonog mladia kojijeuhapenspunomtakomrevolveraibombi. Mladiiimajuisvojliniivot.Nisuonisamorevolucionari.Vole taj svoj ivot, i kad se bave opasnim poslovima, strahuju zanjega. Imajusvojemanjeiveeradosti,svojenadeisvojeiluzije...Katkada u toploj sobi i sigurnosti vrsto vjeruju, da su itekako sposobni za nesvakodnevnadjelaivelikajunatva,iakozbiljnoprieljkujudaim se prui prilika. Ali kad jednom dou u pravu kunju, mnogi ubrzo shvate,dasuprecijenilivlastitusnagu.Nijerijetko,dasepokolebaju ipokleknuipredmnogoneznatnijimtekoamanotojebilaova,u kojojsenaaoTooKati... Neznamokakoseosjeaoon.Znamodajeimaoenu,braui roditelje, da ih je volio... a sigurno je imao i mnoge druge ivotne radosti. Alipoznatoje,utvrenojenaosnovuonogatosedesilo,daje shvatiosvubezizlaznostsituacijeukojojsenaaoidaseodluioza asnuijunakusmrtrevolucionara. Pitalisuga,zatomujetrebaloorujeikomegajehtiopredati. Istraga je zapoinjala od njega. Od toga da li e govoriti zavisio je njentokiuspjeh.Itusevienijeradiloonjegovomivotu,jernjemu nije bilo spasa. Radilo se o ivotima drugih, koji subilinaslobodii kojisudaljedjelovali.Tosuznaliustae,tojeznaoiTooKati.

32

Nije mogao izmisliti bilo kakav imalo vjerodostojan izgovor niti iskonstruirati obranu sraunatu na spas ivota. Jer, nije se radilo o letkuzakojisemoereidasigasluajnonaaonauliciidasiga htioproitatiizisteradoznalosti.Nitiokakvojsumnjivojdenuncijaciji zadjelokojenijemoguedokazati.Radiloseotakipunojrevolvera i bombi i o ovjeku kojimujetutakupredao,skojimjeonjood prijebiopovezan,atajjebioagentprovokator. Mogaoje,dakle,iliodgovoritinapitanjeiprovalitisvojedrugove, pa se nadati eventualnom pomilovanju, raunati na onu minimalnu ansu, koja u stvari i nije postojala, ali u koju mnogi u takvom poloaju ipak vjeruju ...iliutjetiupornoidokraja,eljnooekujui smrt,kojarjeavasvihmuka.Ionjeodluioutjeti. Ne treba opisivati sve vrste i stupnjeve mrcvarenja koji su na njemu bili primijenjeni. Ope je poznato, kako mue ljude na ustakomredarstvuizamnogomanjestvari.Alidaseradiloinoem iiglamaivatromisvimdrugimprokuanimsredstvimakojasuve mnogima,itonebasamoslabiima,otvaralausta,utonemoramo sumnjati. Trpio je i, ako mu usta nisu bila zapuena, vikao, ali nije odgovarao ni na jedno pitanje koje bi moglo biti od interesa za istragu, ak ni na obina uvodna pitanja kojima su ga taktizirajui pokualinavestinarazgovor. TkoeznatikolikojeputautokuviednevnogmrcvarenjaToo Katibionagranicisvojeizdrljivosti?Kolikoseputapokolebaoikad jeproivljavaokrizu? Alipokleknuonije.Aonda,ujednommomentu,njegovse otporpoeolomiti.Onjebartakoosjeao.inilomusedavienee biti u stanju podnositi muke. Prestao je biti siguran u sebe, u svoju utnju.Zatojeprikupioposljednjeostatkesnageiupogodnomasu istrgnuo se iz ruku muitelja i sunovratio kroz prozor u zatvorsko dvorite. Sobaizkojesesurvaonalazisenadrugomkatu,dvoriteukoje sebaciojebetonirano,alionnijeimaosree.Ostaojeleatikrvavi polomljenihudovairebara,bezsvijesti,aliipak,biojejouvijekiv. Bit e da ustaki istraitelji nisu ni poslije ovog dogaaja posvema izgubili nadu u konaan uspjeh istrage. Nisu ga dotukli, iako je bio mnogo vie mrtav nego iv. Otpremljen je u bolnicu na lijeenje, kako bi, ukoliko ostane na ivotu i im mu se stanje doneklepopravi,moglinastaviti... 33

Drugovisuuspjelipovezatisesnjim,dokjeleaoubolnici,iako se nalazio pod stalnom ustakom straom. Saopili su mu preko nekihsimpatizera,kojisuradiliubolnici,dajeprimljenuPartiju.I zamislite, kau da se tome neobino radovao. Bio je sretan. Pokuavaloseizvuigaizbolniceispasiti,alinijeuspjelo. Ipak,dospiojeispriatisveovo,itakosesaznalozanjegov sluaj. Nijepodrobnijepoznatotoseposlijetogasnjimdeavalo.Zna se samo, da vie nije iv. Ubili su ga negdje u Maksimiru ili na Rakovom potoku. Nitko od ljudi s kojima je bio povezan nije provaljen.ToznaidajenadrugiprijateljTooKatiutiodosmrti. TonamjedanasispriaoRadeKonar.

34

OMLADINCISASVETICA

35

36

13.IX1941.
17 Juersedesioudandogaaj. inisedanasugraduveima previe. Isplanirali smo, i to precizno isplanirali, napad na autobus koji vozi njemake avijatiare na Borongajski aerodrom i obratno. Izvreno je izvianje terena, odreeno je mjesto s kojega treba izvestinapadipripremljenesubombe.Napadjebiopredvienza danasnaveer.Vjerujemdabinamdobrouspioidanitkoodnas

17

Svetice,gdje.seovodogodilo,naistonojsuzagrebakojperiferiji.

37

ne bi stradao. S mjesta odakle smo namjeravali napasti nije teko pobjei. Jutros smo saznali obavijestio nas je Lata da su nas 18 pretekliomladinci saSvetica.Onisusinodoekalitajistiautobus na uglu Zvonimirove i Harambaieve ulice, odakle on i polazi, i bacili na njega dvije defenzivne bombe. U onoj nervozi bacili su ih malo prejako, tako da su probile oba stakla autobusa i eksplodirale nacestipokrajnjega.Svegasudvaavijatiaralakeranjena. Ipak,najvanijijemoralniuinakakcije,atajnijeizostao.

18

Napadai su neto kasnije sluajnom provalom otkriveni i uhapeni. Bili su to: AdamBrumni,BrankoMiliiijoneki.Ubijenisunakonzvjerskogmuenja.

38

DIVERZIJAUGLAVNOJPOTI

39

40

U ISTO VRIJEME dobili smo novi zadatak. Sutra sespremavelika ofenziva. Na poloaj je kod Miramarskog podvonjaka. Treba da napadnemobombamaustaekadbuduprolazilikamionimaizsvojih kasarni na Trnjanskoj cesti u pravcu centra grada. Pretpostavlja se daeproikrozpodvonjak.Bombeimamojoodranije.Trebale suposluitizanapadnanjemakiautobus. Druga udarna grupa ima zadatak da zaposjedne Kanalski podvonjak, jer ustae mogu krenuti i tim putem. Ali vjerojatniji je Miramarskipodvonjak. 41

Odmah smo ili u izvianje. Veoma je nepovoljno. Na hrptu Miramarskog podvonjaka, kojim ide eljeznika pruga i stalno prolazevlakovi,nalaziseustakistraarspukom.Tekojezbog toga zadravati se tamo, jer emo svakako izazvati sumnju toga straara.Ajedinostogmjestamoglebisedobrobacitibombe. 14.IX1941. Opet ba u nedjelju. Vrijemejedanasbiloveomalijepoitoplo. Mnogo je ljudi bilo na ulicama. etali su i zastajkivali po uglovima, sjediliukavanamaislastiarnama,ilinamatinejeiuopeivjelikao iuvijekulijepimdanimaodmora. Tono u 12.30 sati zaule su se dvije potmule detonacije. Sva stakla na zgradi glavne pote u Juriievoj ulici prsnula su u paramparad, a kroz prozore je izletjela na ulicu ogromna koliina kancelarijskog papira. Ljudi su u panici poletjeli i potraili mrtve uglove.Juriievaulicaostalajezakraevrijemegotovopusta. Nas etvorica, poto smo uli detonacije bio je to za nas signal pourimo prema Miramarskom podvonjaku. Tamo stignemozakojihpetminuta.Takojebiloisplanirano.Desetminuta poslijetogaprojuriizgradaupravcuustakihkasarninaTrnjanskoj cestiustakikurirnamotociklu.Itojebilopredvieno. I jo za svega desetak minuta projure ispod podvonjaka, u pravcugrada,dvakamionapunaustaa. Pred njima je vozio isti onaj kurir na motociklu. Tono kako smoioekivali. Nas etvorica ostali smo stajati. Bombe nismo bacili. To, naravno, nije bilo predvieno. Naime, ustae su naili ranije no to smo oekivali i kad su naili, mi jo nismo bili na bedemima podvonjaka. Radi onog straara na hrptu podvonjaka bilo je nezgodnoodmahsetamopostaviti...Ipak,naajekrivicatoakcija nijeuspjela. Izvijestili smo Latu. Nije nam prigovorio. Moda zato to je diverzijanapotiuspjelaizvanredno.

42

15.IX1941. Evo kako je bilo na poti. Danas nam je elo ispriao sve u detalje. Neki bravar iz Paromlinske ceste, simpatizer, izradio je po narudbilimenekutije,kojesubileprilagoenedimenzijamaglavnih vodovagradsketelefonskecentraleivisokofrekventnihpostrojenja. 19 Domobranski porunik Augustinovi, takoer simpatizer, nabaviojepotrebnukoliinueksploziva. 20 uljat je bio mehaniar kod telefonskih ureaja na gradskoj automatskojcentrali. 21 Markon je bio mehaniar kod specijalnih visokofrekventnih ureajazameugradskeveze. Obojicabilisumladiioddvadesetgodinaskojevci. 22 Onisuveranijeizradiliplandiverzije. Zavrijemenoneslube uurbanosuvrilipripreme. Problem je bio, kako unijeti eksploziv u zgradu. Radilo se o koliini od 21 kg trotila. Sviulaziuprostorijetelefonskihureaja bili su pod stalnom straom redarstva. Agenti su pretresali svakogaprilikomulazaiizlaska,itotemeljito. Na dan 11. septembra, dakle tri dana prije diverzije, elo se uputio fijakerom do eljeznike stanice. Sa sobom je ponio velik paket,naslovljennaadresu: SlavkoMarkon,mehaniarnaGlavnojpotiZagreb Juriieva ulica. Pred potom II na Glavnom kolodvoru fijakersezaustavioielojeizaao.Paketjeuzeosasobom. Tamo ga je ve ekao nepoznat ovjek. (Bio je to Slavko Markon, osobno,alielogatadajonijepoznavao.)Srijeima:Gospoaje poslalapaketelojeuruiopoiljkuneznancuMarkonu.Ovaj je odmah predao paket potanskom slubeniku kojega je doveo sa

19 20

UmroposlijeOsloboenja. Josip uljat. ivio u Zagrebu nakon osloboenja i bio je na dunosti je direktora pote. 21 SlavkoMarkon.iviouBeogradu,kaovisokipotanskifunkcionar. 22 Akcija je bila organizirana i izvedena na inicijativu C. K. K. P. H. i Rade Konara, osobno. Izvoenje je povjereno M. K. Zagreb. Tehnike pripreme izvrili su Josip CuljatiSlavkoMarkon.

43

sobom.Potanskislubenikuniogajeistogasaporedslubujueg straarauzgraduPoteII. Narednog dana paket je zajedno s ostalim poiljkama automobilomprevezennaGlavnupotuuJuriievojulici.(Takva jebiladnevnapraksa.Paketisesvakogdanavozeskolodvorau Glavnupotu,aodatleseuruujuadresantima.) Istog dana, 12. septembra, Markon je primio deurstvo kod automatske centrale. U 13 sati dostavlja mupozvoninavratai preda mu paket. On ga odmah pohrani na najsigurnije mjesto, u prirunimagazin. To je bio put eksploziva od domobranskog skladita, odakle ga je ukrao domobranski porunik Augustinovi, pa preko ele, Markona i nepoznatog potanskog slubenika, do Pote II na GlavnomkolodvoruiodandeautomobilomdoGlavnepote,gdjeje uruenSlavkuMarkonu,kojigajespremiouprirunimagazin. Takojeitajnajteiproblemuspjenorijeen. Uz naeg mehaniara kod visokofrekventnih ureaja za meugradskevezestalnosenalazionjemakivojnik. Postavili su ga zbog osiguranja ureaja, jer Nijemci su i te kakobilizainteresiranizameugradskeveze.(Tusu,naime,bilii specijalni ureaji njemakekomandezaodravanjevezasBeom, Berlinom,BeogradomiAtenom,aprekonjihiduitelefonskivodoviiz Berlina do Odese i Sofije.) Tog njemakog vojnika trebalo je onemoguiti. U njegovu prisustvu nije bilo mogue montirati paklenestrojeve.ZadatakjepreuzeoJoauljat. Markoniuljatizmijenilisusasvojimkolegamadanedeurstva izmislivinekeprivatnerazloge.Stvarsemoralapodesititako,da senjihdvojicauodreenovrijemenauzajedno.Trebalojetakoer rijeitiiproblemdeurnetelefonistice.Tajemoralabitiupuenau stvar. Usubotu,12.septembra,tonou12satiMarkoniuljatnastupe smjenu deurnih mehaniara, a Nada Galjer smjenu deurne telefonistice. Svejebilospremno. Radjezapoeoodmah.Trebalojejomnogotogauiniti.Biloje sedam kutija eksploziva. Na svaku od tih sedam kutija montirali su svepotrebnedijelovezaelektrinopaljenje.Kadjetobilozavreno, kutije su postavljene najprije na tri predviena mjesta gradske automatske centrale i poslije na dva mjesta visokofrekventnih 44

meugradskih postrojenja koja se nalaze kat nie, te jo na dva mjestautakozvanirazdjelnik. ZavrijemedoksuMarkoniuljatradilinametarudaljenostiod mjesta na kojem je montirana jedna paklena maina, njemaki je vojnikspavaomrtvakimsnomtotalnoopijenogovjeka. uljatjedobroizvriozadatakiopiogadonesvjestice. Kada su kutije sa trotilom postavljene na odreena mjesta, povezanesuelektrinomicomoneudrugomsonimautreemkatu i sve su prikljuene na odreeno mjesto u gradskoj automatskoj centrali,gdjezavravalinijajednogtelefonskogaparata.Udeeno je tako, da se dizanjem slualice tog telefonskog aparata negdje u gradu, u nekom stanu, odmah izazove eksplozija svih paklenih strojevauobakata. Usedamujutrosvejebilogotovo. Uosamsatiujutrouljat,Markoniostaliuesniciuorganizaciji diverzijekojisumoralibitikompromitirani,krenulisuvlakomupravcu KarlovcadaseprebacenaKordunupartizane. U12.30,dakleuvrijemekadjediverzijaizvrena,bilisuvena domakupartizana. U Tukancu, u stanu Olge Milinovi, profesorice, jedan je ovjek podigao u dogovoreno vrijeme slualicu s telefonskog aparata.Ugradususezauledvijedetonacije,jednazadrugom. Trebala se zauti samo jedna detonacija. Ali ovjek je prekratko vrijeme zadrao slualicu u ruci, tako da je dolonajprije samodoeksplozijeuIIIkatunaautomatskojcentrali.Policajcisu uletjeli u zgradu i, u namjeri da sprijee eventualnu eksploziju na drugim mjestima, naredili su da se iskopa akumulatorska baterija. Ali na taj su nain oni sami upravo i izazvali drugu eksploziju i ispravili propust ovjeka u Tukancu. Ipak, uslijed pogreke kod montaejedanodpaklenihstrojevanijeeksplodirao. Jedanredarstvenipristavpoginuojenalicumjesta.Petustakih agenata, dva njemaka vojnika i jedan njemaki oficir, vjerojatno Gestapovci, ranjeni su.Nitkoodpotanskihslubenikaigraanskih licanijestradao. Kau da je materijalna teta velika. Jo je vei moralni uinak. Dodaljnjegustaeseneemoisluitisvojimbrzoglasom. elo veli da se Konar u asu eksplozije nalazio u gostionici Sidro,uVlakojulici.TojeneposrednablizinaGlavnepote. Onsesnjimnaaoistogdanau5satipopodne. 45

Na Kanalskom podvonjaku ekala jedrugaudarnagrupa.Kod njih ustae nisu naili. Razoarani to im se nije pruila prilika za akciju,poelisukrstaritiistonimpredjelimagradaitraitiprilikuza akciju. Oko 4 sata popodne jedna je ustaka postrojba krstarila tim dijelovima grada. Poslije potanske diverzije grad je bio pun ustaa,gestapovaca,agenataidounika.Vrilisuracije,legitimiralii pretresaliprolaznike,blokiraliitaveetvrtiihapsilisumnjiveljude. Tojebiozadatakioveustakeformacije. UVrbanievojulici,kodcrkvemajkebojelurdske,omladinciiz udarne grupe napali su ih bombama. Dvanaest ustaa je ranjeno. 23 Dvadrugaizgrupeuhvaenisuivi.TosuRudolfKroflin, metalski 24 radnik, i Vlado Gluhak, trgovaki pomonik. Obojicu dobro poznajemo, kao i oni nas. Zajedno smo lovili Majerholda, a i inae smo odravali s njima stalnu vezu. Uvijek isto pitanje. Hoe li progovoriti? Veujutroosvanulojenasvimoglasnimstupovimaisvugdjepo zidovima tjeralica za izvriocima diverzije na Glavnoj poti. Na 25 plakatu su fotografije Vilima Galjera , potanskog inovnika, njegove ene Nade, takoer potanske namjetenice, te Slavka Markona,potanskogtehniara,iJosipauljata,inovnikogvjebe nika.Prisustvoene,mladeilijepe,dajeitavojstvariuzbudljivi pomaloromantianton,asvetojeuzbudljivoiromantinoizaziva simpatijegraanstva. Naveliko se komentira dogaaj i nagaa hoe li ustakoj policijiiGestapouuspjetidauhvateoveljude,naroitoNaduGaljer. Imavestotinuverzijaotome,kakosujevidjelipreruenuustaricui tomeslino. Mataradi. 26 NadaGaljer zaistajejojedinaodkompromitiranihpotara ugradu.Alineejenai.Ustakoredarstvoucijeniloimjeglave na 100.000 kuna. Iako kune ne vrijede mnogo, ovo je svakako za vodljivasumaimnogieagentiikonfidentipokuatidajedobiju. Neeseobogatiti,prekasnoje.Poiniocisunasigurnommjestu, kamoagentinemogu.
23 24

Ubijenposlijezvjerskogmuenjanaustakomredarstvu.Proglaennar.herojem. Ubijenposlijezvjerskogmuenjanaustakomredarstvu. 25 Poginuo u februaru 1942. g. u borbi protiv ustaa kod omnja. Tada je bio sekretar partijskeelijeuGlavnojpoti1jedanodorganizatoradiverzije. 26 ivjelauZagrebuposlijeOsloboenja

46

PANAC

47

48

22.IX.1941. DOBILI SMO novu vezu. Lata i elo otili su na neki drugi sektor rada... TajovjekvejeekaonaugluBuconjieveiVinogradske.Bilo mi je malo neprijatno, to je doao prije mene. elin opis je odgovaraoinijebilotekoprepoznatiga.Zasvakusigurnostproem jednomporednjegaidobrogapogledam.Biojeonizakidostakrhke 27 tjelesne grae. Nosio je sivo odijelo, na glavi je imao tamnosivi
27

Boo Daki, panski borac. U to vrijeme ilegalno je radio u Zagrebu. Bio je lan M. K. Zagreb i ruko vodio je udarnim grupama u gradu. Umoren je poslije stranih muka

49

eir, a u lijevoj ulici drao je smotane novine. Smotane novine u lijevoj ruci, to je ugovoreni znak. Ocijenio sam ga otprilike na tridesetpet godinastarosti.Djelovaojekaoobiangraanin,recimo mali inovnik ili zanatlija na veernjoj etnji. To je, dakle, bio panac.elomijeonjemupriao.Osjetiosamdameobuzima lagana trema. Pokuam je svladati, pristupim mu odluno i razgovijetno izgovorim javku: Dobar veer, molim vas gdje je Hercegovakaulica? Onmepogleda,osmjehnesejedvaprimjetnoiodgovori: Doitesamnom,pokazatuvam. Nekovrijemeilismoutkesvakisasvojimmislima. Uvijekzapoinjeovakoutnjom,pomislimsjeajuiseranijih slinihsusretasnepoznatimdrugovima.Ondamukriomicezavirimu lice,nebihlinekakostekaoprviutisakotomovjeku. Iz paneva lica nije se dalo nita proitati. Ono je odraavalo samonekublaguozbiljnost.Onprviprekineutnju: Odsada emo se esto sretati, ali ne preesto. Radit emo zajedno,obratimise.Govoriojemirnim,prijaznimglasom.Padnu mi na um eline rijei... To ti je stari konspirator, profesionalni revolucionar i iskusni ilegalac,kojisevratioizpanije.Takoje zameneimojedrugoveuvijekostaopanac. elo mi je govorio o vaoj grupi. Samo nisamsveupamtio... Kolikovasima?,nastavioje. Svega etvorica. Svi smo nekompromitirani. ivimo legalno, odgovorim. To je dobro. Samo, kako e dugo trajati, ree panac i nasmijese. Ma tramvajskoj stanici zastanemo as dva, da priekamo tramvaj.Trojicamojihdrugovaekalisunazakazanommjestuda dovedempanca.Ulismouprvitramvajkojijevozioupravcu centra. Tvojidrugoviekaju?,upitame. ekaju Prekinemejakitresak.Netojepalonapod.Pogledamiopazim da je pancu kroz nogavicu skliznuo revolver, i to pozamana
na ustakom redarstvu u Zagrebu negdje u januaru 1942. g. Proglaen narodnim herojem.

50

pitoljinavelikogkalibra.Tramvajjebiopunljudiisvisuzuriliu pancainjegovrevolver.Nekaenapovikne:Gospon,pazitena togvraga,mogelbieksplodirati! panac se nasmije prostoduno, mirno se prigne, podigne revolver i strpagapodkaput.Putnicisuidaljegledaliunas,ne bezrespekta. Nespretnojeispalo,apneminauho.Aliinisedajedobro prolo.Misledasampolicijskiagent.Onnamigneobjeenjakii mirnonastavisamnomrazgovor. Ne znam zato, ali od tog momenta panac mi je postao simpatian. NasastankusmorazgovaralioKroflinuiGluhaku,panackae da su jo uvijek na ivotu. Mue ih na policiji ve osam dana. Do sada nisu progovorili. Nitko nije snjimauvezipao.Nekidan Kroflin je uspiopobjei.Neznasekako,aliinjenicajedajeuspio pobjei iz zatvora. Mora da vie nije bio pri istoj svijesti, jerse pokuaosakritiuvlastitomstanu.ovjekmoelakopoludjetipod mukama...Sasvimsigurnomoe...Istogdanaagentisugapronalii ponovoodveliuzatvor. Moramo biti oprezni. Ne moe se znati hoe li gluhak i Kroflin izdrati do kraja. Neki su se drali dobro dugo vremena, ak i po nekolikomjeseci,anakrajusuipakpoeliprovaljivati. Zatosadaivimopoluilegalno.Poluilegalnostjedostaudno stanje.Nespavamoviekodsvojihkua,negokodprijateljakojisu nekompromitirani. Oni opet ne znaju zato toinimo,kadnasnitko neprogoniikadveinaesvakogdanaredovnoidemonaposao. Kaodanasbamorajutraitiustanu.Moeimlakopastinapamet danaspotraeitamogdjeradimo.

51

52

NAPADNANJEMAKEAVIJATIARE

53

54

29.IX1941. panac nee da daje konkretne zadatke. U tom pogledu on se razlikujeodLateiele.Kaedaimamoslobodnerukeidamoramo raditinavlastituinicijativu.Takonamvrijemeprolaziudogovaranju, sastajanju i planiranju nekakvih akcija, koje se obino ne mogu izvestiuslijedraznovrsnihobjektivnihrazloga.Nemabanipanac banimnogovremenadasesnamabavi.inimisedajezaduen za sve udarne grupe u gradu, a da tih ima sve vie. Uslijed estih sastanaka, meusobnih dogovora i uope uslijed potrebe 55

povezivanja, mi se ve gotovo svi meusobno poznajemo, ili bolje reenosaznajemodasepoznajemojoodprijeokupacije... Ba juer imao sam smijean doivljaj. Poslali su me da se sastanemsnekimovjekomuBuconjievojulici.(Tojetakvaslabo prometna ulica, u kojoj se moe sastajati, a da to ne izazove sumnju). Taj ovjek treba da mi preda paket, u kojem e biti domobranskauniforma.Ugovoreniznaci:onnosiulijevomdepu kaputanovine(Hrvatskinarod),aja,udesnojruci,takoersmotane novine. Pristupam mu i izgovaram javku: Molim vas, imate li ibice? on odgovara: Imam, ako me posluite jednom cigaretom.Dakle,svejebilopopropisu.Doaosamtonou zakazano vrijeme na zakazano mjesto i ugledao svog dobrog znanca,kojegpoznajemvepet,estgodina.ImaojeHrvatskinarod u lijevom depu kaputa i sve drugo prema dogovoru. Nasmijali smoseobojicaionmijeuruiopaketsuniformomibezjavke. KrofliniGluhaksejouvijekdrejunaki.Nikoganisuprovalili, iakoihmuevepunihpetnaestdana.Idaljenespavamkodsvoje kue. Meutim redovno idem na posao u svoju biblioteku. U biblioteci sam ustrojio mali arsenal oruja i municije, i to iza starih kompleta asopisa Hrvatska revija. To nikada nitko ne ita, a osim toga samo ja imam kljueve ormara. Tu drim nekakve stare revolverenabubanj,municijuibombe... Svakog jutra, prije no to odem na posao, proeem do kue. Imamsaenomugovorenisignalzasluajdamepolicijatrai.Prije negotoihpustiustan,onatrebadaizvjesinaprozorplavipulover. Prematome,akonemaplavogpuloveranaprozoru,nisumetraili,a akogajednogjutraugledam,znaibilisuinesmijemulazitiustan, jerbimemogliekati. Od 7. septembra do danas naa udarna grupa nije radila zapravo nita. Osobito nas pee neuspjeh kod Miramarskog podvonjaka.Smalovieodlunostiihrabrostimoglismoizvrititaj zadatak. Pa i te objektivneokolnostizbogkojihmirujemoine poduzimamo nita esto su ipak i subjektivne prirode. ovjek ipak nije uvijek raspoloen da stavi glavu na kocku. Potrebna je psiholokapriprema,atakodsvijunastrajevemalopredugo.O tomsmoovihdana,meusobno,mnogorazgovarali. Moaserazbolio.Naime,imairnakoljenupanemoehodati. Takonasjeustrojuostalosvegatrojica:Lazo,Nikolaija.

56

30.IX1941. Odluenoje.Danasemonetouiniti,alito,tojonisamine znamo.Prostoemotraitiprilikuisvakakoemojeinai,jerkadje namjerazaistavrsta,prilikasemoenaiuvijek.Najvienaspri vlaenjemakiavijatiari,itoizslijedeihrazloga:Prvo,tosuzrani razbojnici, koji svakog dana bombardiraju naa nezatiena sela, drugo,vievrijediubitiavijatiaranegounititineprijateljskiavion,i tree, u naem gradu, koliko nam je poznato, do danas jo nije ivotomplationijedanpripadnikWermachta.OmladincisaSvetica napalisuihdodue,alisamosudvojiculakeranili... 1.X1941. Uspjelo je. Sino, neto prije sedam sati, opazimo u 28 Zvonimirovojulici,kodulazauUnion kino,trinjemakapodoficira. Bili su avijatiari. Odluismo da ne traimo dalje. Ili su u kino, na predstavu koja poinje u sedam sati. Odluili smo da ih poslije predstavedoekamo,slijedimoinapogodnommjestunapadnemo. Kao dobri poznavaoci prilika u ovom dijelu grada pretpostavljali smo, da e avijatiari po zavretku filma poi najvjerojatnije Zvonimirovom ulicom u pravcu Borongajskog aerodroma,nakojemjezacijelosmjetenanjihovajedinica.Zato,za vrijemedoksuavijatiarigledalifilm,poemouizvianje.Zanapad 29 smo odabrali ugao Zvonimirove i Rusanove ulice. Tu se prua dobramogunostbijegaposlijeizvreneakcije.Filmjezavrioneto prije 9 sati. Avijatiari iziu meu prvima iz zgrade. Nas trojica provjerimo, jesu li se uputili predvienim smjerom i, poto smo se uvjeriliuto,pourismoprednjimadoodreenogugla. Lazinjebiodesni,Nikolinlijevi,amojsrednjiavijatiar. (Tojebilouoiprvogubijanja,aumeni,umojojnutrini,nijebilo amabanikakveodvratnostipremanamjeravanominu.Jertoinije bilo ubijanje. To je bila borba, oruana borba protiv neprijatelja, u kojem ne gleda ovjeka koji i sam moda ima i zacijelo ima svoj intimni ivot sa svojim bolima i radostima, sasvim slian tvom
28 29

DananjinazivMosorkino. Na tom mjestu podignuta je poslije osloboenja spomenploa u znak sjeanja na ovajnapad.

57

intimnom ivotu, ve naprosto vidi u njemu samo neprijateljsku jedinicu,neprijateljakaopojam.Svesumimislibilekoncentrirane jedino na to da sa svoje strane uinim sve, kako bi naa akcija potpunouspjela.Paipak,doksuavijatiarikoraalipremanamai primicali se sve vie, u oekivanju odlunog momenta poela se u meni raati zebnja. Tijelom su strujali marci kao od treme uoi kakvog velikog dogaaja, u kojem setrebaokuatiipokazatisvoju sposobnost i vrijednost. Ali to nisu bili samo marci straha pred neizvjesnou. U mom je raspoloenju, u mojoj uzbuenostiuslijed dogaaja koji e se sada zaas desiti, bila sadrana i elja za sudjelovanjem u akciji, koje se nikako ne bih htio odrei niti svoje mjestoprepustitimakomdrugom.) Zasuli smo ih vatrom s bliskog odstojanja. Nikola je gaao svoga, Lazo svoga i ja svoga Nijemca. Jo i sada mi u uima odzvanjajunjihovikrikovi,praenizaglunomrevolverskompaljbom. Prvi hitac odagnao je osjeaj zebnje i treme. Taj prethodni osjeajnalikjeonomtjeskobnomraspoloenju,kojeovjekosjeai u obinom ivotu, kad treba da stane okom u oko nekom inu koji mora izvriti, a smatra ga opasnim ili ga se pribojava. Strahuje misleinatajin,akaddoeodsudanasikadjevesvezapoelo, sveispadajednostavnijeimanjestrano. Tako sam se i ja odjednom naao u nekom neodreenom odsutnomimaginomduevnomraspoloenju.Kaodamejenetko hipnotizirao.Jedvadasampostupaosasvimsvjesno. Tijela avijatiara grila su se preda mnom na ploniku u posljednjimivotnimtrzajima,ijasamautomatskidaljepucaounjih, svedoksenisusasvimsmirila.Mojavijatiarpaojeodmahpreda mnomnamjestu.Nikolinjeotraonekolikokorakanaprijeditakoer se zgrio pored telegrafskog stupa. Lazin avijatiar odteturao je itavih dvadesetak koraka i onda se uhvatio za drvo uline aleje, postajaoasdvaipotonisepolakoskljokaonatravnjakporedputa. Osjetila su usprkos odsustvu razumnog djelovanja i dalje vrila svojefunkcije.Mozakjezabiljeiosve,painajsitnijedetaljesmjesta napadaja i s ulice, a izostala je samo sposobnost povezivanja tih detalja i zakljuivanja s njima u vezi. Tek kasnije,kadjemozak poeoopetnormalnoraditi,mogaosam,jerjesvebiloregistriranou pamenjupoputbiljeakaunotesu,rekonstruiratisvetosedesilou povezanucjelinu.Neznamjelitakvaslikaakcijepotpunorealnai objektivna,ilijeipakvienerealnaisubjektivna.

58

Nijemci nisu pokazali nikakve sklonosti za otpor. Nesrea ih je snalaisuvieneoekivano.Ulicaukojojjedotadabilodostaljudi odjednomjeostalapusta.Pretvorilaseupopritenaegobraunas avijatiarima,inanjojsmoostalisamomiioni.Uasunapada odjednom se na cesti do nas naao plavi aerodromski autobus. Isti onaj autobus, koji smo dan ranije namjeravali napasti. Bio je pun njemakihvojnikaavijatiara.Zaustaviosenagloisvisuoni,na vratnanos,poskakaliiznjegaiposakrivalisepookolnimuliicamai dvoritima. Da su bili snalaljiviji, moglo nas je to stajati glave. Modanisuimalioruja.Meniseuonommomentusvetouinilo sasvim uzgrednim dogaajem, koji ni u koliko ne moe utjecati na daljnjitokakcije.Instinktnijeopominjaonaopasnost. Nitko nas nije progonio. Nije trebalo ni bjeati. Udaljili smo se mirnim, malo brzim koracimaizaasstiglidoeljeznikepruge. Pod kaputima revolveri su bili pripravni za sluaj, ako nas netko pokua sprijeiti u bijegu. Zaista, sve se odigralo veoma jedno stavno. (Kaddanasotomerazmiljam,inimisesveizvanrednotekoi komplicirano,aliustvarinijebilotako.Svezavisiotome,kakavstav iodnoszauzmeovjekpremaivotuikakvisumuzadaci.Amismo bilipartizani.) UHeinzelovojulici,nasajmitu,nijeviebilonikakveopasnosti. Takonamseinilo.Rijetkiprolaznici,kojisuulipucnjavu,pitali sunastosedesilo.Istopitanjepostavljalismoiminjima.Zanasje akcijabilazavrena,uspjenoibezvlastitihgubitaka,imiemo,sva trojica,sutraujutrobitiopetnanaimradnimmjestimaikomentiratis naimznancimaikolegamajueranjedogaaje. Alipriovakvomposluneznasenikada,gdjejepravaopasnost. Uvijekjemnogolakenapasti,negoposlijeizvrenognapadaizvui ivuglavu.Takosedogodiloiovajput.Zlojenastalobaonda,kad ganitkoodnastrojicevienijeoekivao,sluajnoiiznenada. Pred nama je tvornica Gaon u Ivkanevoj ulici. Lijevo se ide prema tvornici papira i rampi na eljeznikoj pruzi. Iza eljeznike prugejeistonagradskaperiferija:Plinarskonaselje,vrtii,Radnika cesta,KanaliSigeica.Tojegustispletmranihuliicaikojekakvih zakutaka, u kojima bi teko naao i zalutalog slona, a kamoli ovjeka. Ali da se doe do tih uliica i zakutaka treba najprije prijei rampu i eljezniku prugu. Ravno naprijed od tvornice Gaon je produetak Ivkaneve ulice, koja vodi prema gradskom centru do Kreimirovog trga. Desno od tvornice Gaon nalaze se 59

takoer male ulice, koje spajaju Ivkanevu iZvonimirovuulicu.Tu, izmeuIvkaneveiZvonimiroveulice,imamnogopraznihgradilita, na kojima po danu djeca igraju nogomet, ima dbunja i okova, u kojimasetakoermoedobroskrivati. LazoiNikolakrenulisulijevopremarampikodtvornicepapirai eljeznikoj pruzi. Obojica su stanovali negdje na krajnjoj istonoj periferiji.JasamproduioIvkanevomulicomdokueukojojjebio stanmojihprijateljakodkojihsamstanovao,zapravoskrivaose,jer sejouvijeknijemogloznatihoeliKrofliniGluhakizdratimukedo smrti.Ivkanevaulicanijepotpunoizgraenadokraja.Osobitoje slaboizgraenanjenalijevastrana,akoseideodGaona.Naduljini od gotovo dvjesta metara, moda i vie, protee se drveni plot tvorniceulja. Do mog stana bilo je jo stotinjak metara. Iao sam pored tog plota od uljare i razgovarao s nekim starim eljezniarom, koji se vraaokuiibiodobrevolje,Domogstanatrebalojeprijeijo kakvihstotinjakmetara.Odjednomzaponebrzapaljba.Mecisu namzujaliiznadglavaiokonas,udaraliodrveniplotiprobijaliga. Paljbajedolazilaizpravcatvornicepapira.Istogasashvatiosam, da su Lazo i Nikola morali naii na zasjedu kod rampe na eljeznikojpruziidavjerojatnopucajunanjih,anenamene.Paljba je as dva jenjala i onda zapoela jo ee. Nije mi preostalo drugo nego da ubrzam korake i da se to prije sklonim s ulice. Poeo sam lagano trati na zaprepatenje eljezniara koji je bio dobrevolje...Nebojse!,vikaojezamnom.Svakimetakne pogaa...iproduiomirnosvojimputem... Navratimakueukojojsampoluilegalnostanovaoupravose njemaki Hauptmannoprataosdjevojkom.Poznavaosamjeiz vienja. Stanovala je u istoj kui. Hauptmann me upita zato pucaju? Odgovorio samdaneznam.Nijememogaodovestiu vezuspucnjavom,jersamodmahpotojezapoelabiovepokraj njega.Aidjevojkamepoznavalakaomirnogibezazlenogovjeka, koji esto posjeuje svoje prijatelje u kui. Da sada kod njih i spavam, to naravno nije znala. Postajao sam s njima nekoliko minutauvei.Hauptmannuseurilo.Htiojeotii,alidjevojkaganije putala.Bojalasedamusetonedesi.Nijemibilodrago,tose Hauptmannzatekaoovdje.Modasammuipaksumnjiviakopotjera stignedovde,atozavisiopravcubijegaLaeiNikole,mogaobiih upozoritinamene.Ipak,oprostimseodnjihipopnemsenatrei katusvojstan. 60

30 Mojih stanodavaca nije bilo kod kue. U stanu sam naao 31 samo profesora, mog prijatelja, koji je bio podstanar. Lako je odgonetnuo da izmeu mene i pucnjave na ulici postoji uzrona veza.Kaedasetolijepomoglovidjetipoizraajumogalica. toebiti,akojeiHauptmannuspioproitatinetonamomlicu? U meuvremenu je oko kue postajalo sve burnije. S prozora naeg stana, koji je gledao na Ivkanevu ulicu, i jo bolje s 32 kuhinjskog balkona, koji je gledao na Skakavevo igralite, lijepo se vidjelo, kako sve vrvi od ustaa i policijskih agenata, kulturbundovaca i njemakih vojnika, koji su ak imali na glavama ljemove kao da su na frontu. Pucaloseizsvihvrstaoruja,od revolveradopukomitraljeza.itavaetvrtbilajeblokiranainijebilo bez osnova pretpostaviti, da e po svoj prilici vriti pretrese kua i stanova. Nijemci su doli s kamionima koje su parkirali u Ivkanevoj ulici. Poelo je opkoljavanje Skakavevog igralita. Streljakistrojevinastupalisuopreznoumrakipucalinasvestrane. Oko ulinih uglova uljali su se policijski agenti s revolverima u rukama.Vikalisuidovikivalinahrvatskominjemakomjeziku.Pso valisuigrdilijednidruge.UzgradiCrvenogkriauDereninovoj ulici, koja se mogla dobro vidjeti s naeg balkona, previjali su ranjenog ustau. Vjerojatno je ranjen u besmislenom unakrsnom pukaranju, koje je trajalo nesmanjenom estinom. Djelovali su kao okupaciona armija koja osvajagradiboriseprotivneprijatelja, kojiseveodavnopovukaoinepruanikakavotpor.Neprijatelji su bili Lazo i Nikola, svaki sa po jednim pitoljem i moda bez municije. Bili su u gadnom kripcu. to se u stvari s njima desilo, jesu li se uspjeli spasiti,nijesemogloznati.Ipak,sudeipo povicimaustaaiNijemaca,lovsenastavljao,atojeznailo,daih jonisuuhvatiliniubili. Pogledamsvojrevolver.Nasvojezaprepatenjeustanovim,dau areru nema vie ni jednog jedinog metka. Bilo je to moje prvo pucanje,iuonomuzbuenjuinervozipotpunosamisprazniopitolji tako se liio svake obrane. To je bilo veoma loe i nalagalo mi da

30

Dr. Milan Biani i Vjera Biani. Poslije provale udarne grupe uhapeni su, ali uslijed pomanjkanja dokaza puteni su ve nakon nekoliko dana. ivjeli su i poslije osloboenjauistomtomstanu. 31 Petar tolfa, profesor. Poslije provale udarne grupe uhapen je, ali je pusten nakon trimjesecaistranogzatvora.ivioposlijeosloboenjauZagrebu. 32 Nogometnoigralite.Danasvienepostoji.Nanjemusuizgraenekue.

61

donesenihitnuodluku,jersuustaeiNijemcimoglisvakogmomenta zalupatinavrata. Prazan revolver ne koristi niemu i profesor ga sakrije meu djeje igrake. Mjesto nije bilo ba najbolje, ali u brzini boljem se nismo dosjetili. Potom uzmemo karte i podijelimo ih kaodaigramo tablonet. Nismo zaboravili ni papire, na kojima na brzinu napiemo poene i table. Imam propisne putne isprave i uredno sam prijavljen namjeten sam u dravnoj slubi, ivim legalno i nisam kompromitiran. Redarstveni sat jo nije proao i nije moralo biti sumnjivo,tosenalazimuposjetimakodprijatelja,takoersolidnogi lojalnog graanina iste arijevske krvi, a poznato je i ostalim ukuanima, na primjer Hauptmannovoj djevojci, da sam esti posjetilacporodiceutreemkatu.Alitojeipakbiosamoveoma optimistikiplan.Jertoesedesiti,akonaurevolvermeudjejim igrakama, ili ako uhvate nekog od dvojice mojih drugova i suoe nas, ili ako me je tko prepoznao i upamtio medu napadaima na avijatiare... Zato mi je pala na pamet misao, da bi bilo mnogo sigurnije,ukolikozaistadou,jednostavnoskoitikrozprozortreeg kata.Alitojebilasamomisao... Nisudoli.Pucnjavaokokuetrajalajesvedodvasataposlije ponoi,aondasesvesmiriloiulicesuostalepuste.Tihnekoliko satioduilosekaonekolikodanaimojprijateljprofesorijadoivjeli smo prvi ozbiljni atak na nerve. Moda ba uslijed te viesatne prenapetosti i straha, zaspao sam odmah kao mrtav i probudio se tekdanasokodevetsatiujutro. Osim mene nikoga nije bilo u kui. Profesor je otiao na posao,amojipravistanodavcinisunimogliukuu,jerjetokomnoi svebiloblokirano. Pogledam kroz zavjese na ulicu. Nije se moglo primijetiti nita sumnjiva.Obuemseiopreznoiziem. Utraficiprekoputakueljudisunavelikokomentiralinoanje dogaaje. Znali su ve sve, mnogo vie od mene. Tako se broj ubijenihavijatiarapopeonadeset.Izmeuostalog,nekisuopisivali kakojeteklopretresanjekuaistanovaikakosuNijemciiustaebili fini ili prosti, ve prema tome tko je priao i kod koga je pretres vren. Zato nisu pretresli i moju kuu, ostalo je neobjanjeno. Modazato,tosenaulazunalazionjemakiHauptmann,pajebilo sigurnodaseutukuunijemogaosklonitinikakavsumnjivac. Prva dunost bila je, da ustanovim to je s Lazom i Nikolom. Moglisubitiivi,ilimrtvi,naslobodiiliuzatvoru,zdraviiliranjeni. 62

Nije bilo sasvim lako uhvatiti neku vezu i saznati. U njihovim stanovima mogla je ve ekati policijska zasjeda. Interesirati se za njihkodprijateljailiroakatakoernijebilobezopasnosti,jerjeitu policija ve mogla umijeati prste. Ali na neki nain ipak je trebalo pouzdano ustanoviti, kako je prola ova muna no, i to ne samo zbognjihdvojicenegoizbogsamogsebe. 33 Lazin brat Milivoj biojezaposlenukrojakomsalonuGrgii 34 Vidui, u Gajevoj ulici. Uputim se do njega. Moda e neto znati, iako Lazo vjerojatno nije spavao kod kue ni u sluaju da se uspiospasiti.Venaulazuukuugdjesesalonnalazio,svanulo mi je. Na stepenitu, Lazo mi je naiao ususret vedra i nasmijana lica.Istina,licejebilomalobljeenegoobinoiizgledaojenekako drukije nego obino, jer tragovi nonih dogaaja morali suostaviti svojtrag,alibiojeivibiojetuinijebioloeraspoloen,atoznai dasuseizvukliioniNikola. Hajde sa mnom, pozvao me. Moram kupiti trenkot i eir. Noassamostaobeznjih. Poemo u centar grada, u duan. Mislili smo da nam ne prijeti nikakva opasnost i da policija ne moe znati tko je sino izvrio napadnanjemakeavijatiare.UzputjeLazopriao: Ilismopremarampiibrbljali.Akcijajebilazavrenainijebilo nikakverazlikeizmeunasidrugihprolaznika.Trenkot,kojimijeza vrijeme napada bio prebaen preko ruke, sada sam obukao. Radi kamuflae. Stiglismoveublizinurampe,takonadesetakkoraka. OndaodjednomNikolaprimijetidajerampablokirana.Upozorime 35 imizastanemoipogledamobolje.Jedanodredkulturbundovaca zaustavljao je sve prolaznike, legitimirao ih i pretraivao. Imali smo revolvere i nismo mogli proi. Nali bi ih i poslije lako ustanovili,dajeiztihrevolverapucanonaNijemce.Aibezobzirana to.Znatoznairevolver,akonisinjihovovjek?...Predloim daokrenemopolakonazad,kaodaeemo.Modaneeprimijetiti. Nikolasesloi.Zastanemojoasdvaiondasepolakouputimo nazad. Ali nije upalilo. Kulturbundovcima se na manevar
33

Milivoj Vraari. Uhapen je poslije provale udarne grupe. Poginuo u ustakom logoruuStarojGradiki. 34 Grgi, jedan od vlasnika krojakog salona, uhapen je poslije provale udarne grupe. Poginuo u ustakom logoru u Staroj Gradiki. Vidui, drugi vlasnik, ivio u ZagrebunakonOsloboenja. 35 Nacistika organizacija njemake nacionalne manjine. Imala je svoje uniformirane oruaneformacije.

63

uiniosumnjivim.Nismoprolinipetkoraka,kadzaujemogdje vicu za nama Halt! Pourimo naprijed i oni odmah ponu pucati. Dobio sam odmah nekoliko metaka u lea, osmjehne se...Svepodkou.Sigurnorevolver,abilojeipakdostadaleko. Gledao sam ga zaueno i njegovobljediloodmahdoveouvezus gubitkomkrvi.Nijeopasno,vemijeukazanapomo,previjen sam.Popipaj,ponudimiisagnese.Tujepodkoom,pokae prstomtanonazatiljak.Zaista,nazatiljkusenalazilamala,jedva vidljiva ranica i oteklina. Metak sam odmah osjetio pod prstima. Imam jo etiri takva na leima, izjavi mirno, kao da se radi o najobinijim stvarima... Nikola je ostao itav, nisu ga pogodili, nastavi priati. Trali smo nazad prema Gaonu. Namjeravali 36 smodokopatiseonihuliicaokoSkakavevogiUranijinogigralita 37 i odande se probiti do poetka Zvonimirove ulice premaN.trgu ... Daljenismomislili.Tonamjeiuspjelo,aliveomateko.Nikolase u nekom mranom oku oko Uranijinog igralita htio ustrijeliti. Odande se dobro vidjelo, da je i itava Zvonimirova ulica ve cernirana i da tamonemoemo.Odgovorimga.Ondaodluimo sakriti revolvere. Samo bi nam smetali. Sakrijemo ih tamo u nekobunje,priuljamosedoublizinuZvonimirovekodonogmalog trgakrajubieveulice.Tamoje,akosesjea,nekakavcirkus.To nam je dobro dolo. Ljudi su ba izali sa predstave i stvorila se gungula. Nekako nam uspije neopazice se umijeati u tu gomilu i tako smo izmakli. Oni su opkoljavali Makanevo i Uranijino igraliteitrailinaspoonimuliicama... Naiaojetramvajkojivoziucentar.Trebalosetoprijeizgubiti odande... Da, u meuvremenu sam skinuo trenkot, a eir sam izgubiotrei.Autrenkotumijebilanovarka.Nisamimaoparaza tramvajskukartu.Nikolaistotako,poobiaju,nijeimaonidinara.Bio samimalokrvav,alinejako.Ipak,mogloseopaziti,akobimedobro zagledali. Zato odluim dauem utramvajibeznovaca.Nikola nije htio. Rekao je da e ve i pjeke dospjeti do kue. Tu se rastanemo.Konduktermejemaloudnopogledao.Zamoliosamga tihodamepustibezkarte.Pucnjavasedobroula.Pustiomeje. Za Nikolu, mislim, nije vie bilo opasnosti. Legitimaciju ima, revolverjesakrio,dakleobianprolaznik...

36 37

Nogometnoigralite.Danasvienepostoji.Natomzemljituizgraenesukue. DananjinazivTrgrtavafaizma

64

38 Odvezaosamseugradiprenoiokodnekogsvogznanca. On mijepreviorane.Lovacje,paseponetorazumijeurane.Isada samevoovdje. Kupilismoistionakavtrenkotislianeir.SastanaksNikolom i sa pancem imali smo tek sutradan. Do tog vremena nije bilo moguesaznatikakojeproaoNikola.Alivjerovalismodajesve uredu.Otometkojeizvrionapadnaavijatiarenijeznaonitko izuzevnastrojiceimogprijateljaprofesora,komesamsinoustanu objasnio razlog pucnjavenaulici,kakobiznaoukakvojjesituaciji. inilonamse,prematome,danemarazlogastrahovanju.

2.X1941. U uvjerenju da mi ne prijeti nikakvaopasnostproveosamcijeli jueranjidan.Uveer,biosamsaenomugradu,etalismo,sjedili u kavani iuopevladalisekaoiuvijekuslinimprilikama,kadaje sveredovno,normalnoibezopasno.Napovratkuizgradaozbiljno samsepredomiljao,dalidavetunospavamkodkueusvom stanu, ili opet u Ivkanevoj ulici, za svaki sluaj. Jo uvijek naivno vjerujem, da sam ugroen jedino od Gluhaka iKroflina,aitovie nisam uzimao sasvim ozbiljno, jer je postajalo sve jasnije, da njih dvojicaneeprogovoriti,kadupornoutevepunihetrnaestdana... Ne znam kako i zato, ali tek u posljednji as prije isteka redarstvenogsatatajjeposlijejueranjegnaegnapadasnien od jedanaest na devet naveer odluim ipak da u jo tu no spavatiuIvkanevoj,zasvakusigurnost,alijosamotuno.Toj odlucizahvaljujemtosamiv.

38

Taj znanac bio je dr Milovan Zorii, sudac Meunarodnog suda u Haagu. Stric Laze Vraaria bio je posluitelj kod dr. Zoriia. Zato se Lazo onamo i uputio. Nadao se da e mu stric dopustiti da kod njega prenoi. Meutim, on seuplaio.BiojeSrbin, pa se bojao ustakih progona, Kojima su Srbi u NDH bili izloeni. Zato nije htio Lazu primiti preko noi. Tada je Lazo zatraio od njega da pozove dr. Zoriia, kojega je takoer poznavao. Zorii mu je dopustio da prenoi u stanu i previo mu rane zadobivene kod tvornice papira. U provali, koja je uslijedila dva dana nakon toga, uhapen je i dr. Zorii. Ustako redarstvo je saznalo da se Vraari te noi kod njega sklonio. Zadrali su ga pod istragom svega nekoliko dana, vjerojatno iz meunarodnih obzira.Dr.Zoriijejodonedavno biopredstavniknaezemljeuHaakomsudu.

65

3.X1941. No je prola mirno, a ujutro kad sam poao do svog stana u Filipovievoj ulici da vidim nije li me moda traila policija (zbog Gluhaka i Kroflina), zadrim se usput na Maksimirskoj cesti da proitani novine. Odmah mi padne u oi lanak o napadu na njemakeavijatiare.Pisacsegnuaonadpodmuklimikukavikim atentatom komunistikih zlikovaca. To je bilo normalno i nita me nije uznemirilo. Ali pored lanka bila je i obavijest Ministarstva unutarnjih poslova o napadu na odjel njemakih zrakoplovaca. U obavijestijestajalo,daseuvezisnapadomvodienerginaistragai dajeuhienovieosoba.Tajpodatak,dajeuhienovieosoba, zabrineme.Kojihosobaikakvihosobaiodaklesumoglizanjih znati? Moda i lau, ali sumnja je ostala u meniiviesenisam osjeaosigurnim.PademinaumiNikola.Lazosesnjimraziaona tramvajskojstanici,kadsuvebiliizvanopasnosti.Alitkozna,tose deavalo poslije toga? Moda je Nikola pao i progovorio? I, ako je zaista pao i progovorio, onda i mene i Lazu svakog asa mogu epati. Nikolu jo nismo vidjeli, a bilo bi normalno da nas je tokom dana pokuao nai. To nije bilo sasvim lako, jer se nismo zadravali u stanovima, ali ipak bi nas pronaao. A moda je pronaao Lazu, a ovaj ne smatra za potrebno da mi to javi prije dananjegsastankapredveer.Kakobilodabilo,uznemirenostje rasla. Sve vie sam vjerovao, da je Nikola pao i progovorio. Naprosto, imao sam takav predosjeaj i ni dan danas nije mijasno kakosmoLazoijamoglibititakobezbriniisigurnidaseonspasio. Poem dalje s najveim oprezom. Na ulici, pred dvorinim vratimakueukojojsenalaziomojstan,stajalajenekasustanarkas malimdjeakom.Pokuamjojproitatislicadalijeopasnostblizu. Imalajezabrinutobojaljivizraajlicaigledalame,kakomiseinilo, zabezeknuto,Oitojebilaveomaiznenaena,gotovozapanjenato me vidi. Ostavljala je utisak kao da mi eli neto rei, ali se ne usuuje. Nije rekla nita, a nisam je nita ni pitao. I nije mi trebalorazgovarati.Stvarisuibeztogabilejasne.Znaosam,dasu me noas traili. Koraknem u dvorite, da bih mogao vidjeti prozor svog stana. Na prozoru je bio objeen plavi pulover moje ene. Lepraojenavjetrukaobarjak.Tojebionaugovorenisignalza sluaj, ako me policija bude traila. Ona je, znai, dospjela da me upozoriprijenotosujeodveli.Aodvelisujesigurno,jerseradiloo napadunaNijemce,aneonekojmanjeozbiljnojstvari,zbogkojeje modainebiodveli.Osjetimgrinjusavjesti,tosujeodveli.Nije 66

ni ona trebala biti u stanu. Da smo bili dovoljno oprezni i svijesni opasnosti, koja nam je svima prijetila, ona i ne bi bila u stanu. Prekasno.Aplavipulovernijezaboravilaizvjesiti.Prijenotoje otvorilavrata,onajetouinila.Danijebilopuloveranaprozoru, uaobihustan... Iziem na ulicu i odmah nekoliko koraka pokraj kue doivim susret, odkojegmiitavimtijelomprostrujemarcistraha.Okomu oko naem se s agentom koji me ekao. U ruci je drao moju fotografijuuveliinidopisnekarte,kojusunaliustanu.Pogledame u lice, pa onda u fotografiju i mirno proe mimo mene. Ili je pretpostavljao da imam revolver i da u pucati ako me pokua uhapsiti, a nije bio tako revan slubenik da stavi ivot na kocku, ili me zaista nije prepoznao. Moj prazan revolver leao je i dalje u stanu u Ivkanevoj ulici, meu djejim igrakama.Tamojeiostao. Ponem hodati ulicama klonei se centra grada. Imao sam lo predosjeaj. Vr ide na vodu, dok se ne razbije, padne mi na pamet.Osjetimkakojetekoivjetiuvijekprenapetihivaca,uvijek usred smrtne opasnosti... Treba potisnuti strah, pomislim i sjetim sekakosamgapotiskivaoiuoinapadanaNijemceikakosamve odavno odluio, da im se ne dam iv u ruke. A sada nemam oruja i nemam posljednjeg metka ... Na ulicama je vrlo buan prijepodnevniivot.Osjetimpotrebudaseotresemsvega,dase utopimuvreviipoivimjednostavnimiobinimivotomtihljudi,da se sjedinim s njima i ponesem u glavi svoje i njihove zajednike svakodnevne brige. Godio mi je ovaj iznenadni val sentimentalog raspoloenja i ja mu se prepustim i pokorim. Uini mi se da sam osamljen,izoliran,sumnjiv,igosaniprogonjen,predodreendase rtvujem. To je bio moj grad. Za sve te ulice i kue vezale su me uspomene jo iz bezbrinih djeakih dana. Volio sam te ulice, osjeaosamsenanjimakodkue,slobodno,kaousvojojsobi.A sadasumibilestrane,odvratne,opkoljavalesumeibiobihsretan, daihmoguostavitiiotiinekudadaleko. Pogled mi iznenada pade na oglasni stup. Na njemu se utio plakat, kojim se graanstvo obavjetava o strijeljanju grupe omladinaca,kojisuuhvaeniprilikomdijeljenjaletaka.Biojetostari plakat,tenitkoodprolaznikanijenanjobraaopanju,ijazastanem pred njim i pomno ga proitam. (Trebalo je ubiti vrijeme do sastanka sa pancem, Lazom i Nikolom... da,iNikolom.AliNikola needoinasastanak,apitanjeje,daliedoiiLazo.Nizamene nijesigurnodaudoi.AMoa,tojesnjim?Onnijesudjelovao unapadunaNijemce,biojebolestan,alimodajeionveurukama 67

policije. Ako je Nikola govorio, a vjerojatno je govorio, onda je provalioiMou.)Tonkojimjenapisanplakatbiojeprijeteiiplakat jeuopeviebioprijetnjanegoobavijest.Zamislimnepoznateljude kako padaju izreetani mecima ugadnecrnerupekojesuasprije samiiskopali.Modaeimojeimeuskorobitiispisanokrupnim crnim slovima na istom ovom plakatu, pomislim, ali nezainteresirano i neutralno, kao da se radi o nekom nepoznatom, dalekomineodreenomovjeku.Prvidanljudieseokupitioko plakataiitatega,aposlijeganitkovieneenigledatiisveebiti zaboravljeno, kao to suzaboravljeniikiikrnjug,dokopetnovi uti plakat ne pokrije stari. A svaki plakat znai ubijanje u MaksimiruinaRakovompotokuinamnogimdrugimmjestima,ito onavanijaubijanja.Jersvakodnevnaumorstvaineplakatiraju. Uplaim se tog grada i njegovih ulica. Svugdje je bila klopka i odsvud su prijetili uti plakati s krupnim masnim crnim slovima. Netometjeralovangrada,gdjejemirnije.PoempremaMirogoju... MoaiLazoosjealisuirazmiljaliistokaotosamjaosjeaoi razmiljao. I poli su istim pravcem otprilike u isto vrijeme. Nije vjerojatno, ali je istinito. Sva trojica sreli smo se na Mirogoju. Lazo nijespavaokodkueikadsuagentiprovaliliustannisugazatekli. Odvelisumuoca,majku,brataienu. Moa se nalazio kod kue. On stanuje u maloj periferijskoj kuici na Sigeici. Opazio je farove automobila na prozorimasvoje sobe. U tom kraju rijetko kada prolaze automobili i on jeodmah pretpostaviodadolazipolicija.Zalupalisunavrataipitaliga,dali tu stanuje Arnold Horvat. Snaao se i odgovorio da ne stanuje i uputio ih na drugu, susjednukuupogreno.Otilisu.Moanije oklijevao.NavukaojenabrzinucipeleihlaeipobjegaonaSavicu. Savica je u blizini njegove kue. Tako se spasio. Odveli su mu enuitrogodinjukerku. Situacijajebilaloa.LazoiMoaznalisuvieodmene.Nikola je pao, a kako i kada je pao, to nije bilo poznato. Odveli su i mog prijatelja profesora i moje stanodavce iz Ivkaneve ulice. I Lazinog poznanika, koji mu je previo rane... i jo mnogo naih znanaca i prijatelja,odkojihnitkosnapadomnanjemakeavijatiarenijeimao ama ba nikakve veze. Svezato,tojeNikolapaoitonijebio takovrstkaoLata,nitakovrstkaoKrofliniliGluhak.Samonas trojicunisuuhvatili,jernismospavalikodsvojihkua(radiGluhakai Kroflina, a Gluhak i Kroflin utjeli su do smrti i nisu rekli ni jedne jedinerijei.) 68

panac nije znao nita. uo je za napad na avijatiare i pretpostavljao,dasmogaizvelimi,alinijebiosiguran.Velidase desilo unaemrajonu,pajeodmahpomislionanas.Nalicumuje pisalo, da je zadovoljan s nama. Rekao je: Eh, da je meni vie takvihkaotostevi! Imismobilisretnitojetorekao.

69

70

TOJEISPRIAONIKOLA

71

72

TEK poslije Osloboenja saznalo se, kako je pao Nikola Perkovi. Izmeu mnogih koji su hapeni poslije napada na njemake avijatiarebiojeisedamnaestgodinjidjeakIvanKoprivnjakGrga. Nije s napadom imao neposredne veze, ali je poneto radio za udarnu grupu. Za vrijeme dok se nalazio u istranom zatvoru na ustakom redarstvu, doao je jednom sluajno u priliku da se vidi i razgovarasPerkoviem,kojijetadavebioosuennasmrtiekao izvrenje presude. Tom prilikom Perkovi mu je ispriao to se desilo poto se u Zvonimirovoj ulici rastao s Vraariem. (Koprivnjak je poslije proao Jasenovac i Staru Gradiku, ali su ga 73

ustae kao malodobnika potedjeli i bio je upuen na prisilni rad u Njemaku. Odatle se vratio poslije Osloboenja i ispriao o svom razgovorusPerkoviem.) Uputim se prema centru grada. Lazo je otiao tramvajem, onakavkrvavibeznovaca.Meniseinilodajesigurnijeprobijatise pjeke.Izgradabihvepreaoprugunadrugommjestuistigaona Sigeicu do kue. Isprave sam imao, revolver sam sakrio i mislio sam, da se ne trebam bojati legitimiranja i pretresanja. Na poetku Zvonimirove ulice, kod trga N., zaustavio me straar,neagentve sasvim obian uniformirani policajac. Zatrai mi ispravu i ja mu je pokaem... Pogleda ispravu, pa opet mene odozdonagoreidobro meosvijetlidepnomlampom... totijeovo,reeipokaenamojehlae.Nahlaamaje bilo nekoliko iaka. Sjetim se odmah da ici potjeu iz onog bunja,ukojemsmoskrivalirevolvere.Ajaihranijenisamopazio itakosuostalinahlaama. Ne znam odakle, slegnem ramenima i ponem petljati. Bio samuMaksimiru,pasammalozadrijemaonanekombunju.Nisam primijetioike...Bilajenedjelja,istraarjemogaoprogutatiovos Maksimiromispavanjemubunju. Alionnijeprogutao.Biosamsumnjivipoveomeje,unatomog protivljenja.Najprijesammisliodajenajboljeostatiuporanidratise svogiskazaoMaksimiru.Ondasepokolebam.MoglisuuhvatitiLazu panassuoiti,mogaometkoprepoznatinaulicimeunapadaima naNijemce...itakoujednomhipuodluimbjeati.inilomise,da je najsigurnije pobjei. A prilika je bila. Onog asa kad sam odluiodabjeim,otrgnemsestraarukojimevodioipoletimprema Kreimirovom trgu. Nastala je strka. Pucali su za mnom i progonili me.Nisamimaosree.Pogoensamunoguitakosumeuhvatili. Tu no sam izdrao, iako su me tukli i mrcvarili. Onda sam ispriaosve.Nisambioustanjuizdratimuke... Kamosree,dasamseustrijeliouonomistombunjugdjesmo sakrilirevolvere.Htiosam,ibilobiboljeizameneizadrugove. Sada ekam na strijeljanje. Njemaki ratni sud osudio me na smrt,itotriputanasmrt.JednasmrtjezamogNijemca,drugedvije, tosambiosuuesnikunapadunaostaladvaNijemca.Smijeno,tri putasmrt,aimamsamojedanivot.

74

DANIILEGALSTVA

75

76

4.X1941. TO JE BILAtreanoposlijenapadanaNijemceiprvanoposlije provale. Dakle, no izmeu 2. i 3. listopada. Lazo je namjeravao spavati kod Grgia u Maksimirskoj cesti. Tamo je ve dosta puta spavaoismatraosetosespavanjatieosiguranim.Nijeuzeo rezervno vrijeme, i nekoliko minuta prije isteka redarstvenog sata, dakle neto prije devet naveer zakucao je na vrata Grgievog stana.Nijesmioostati.Ukuisubiligosti,aniGrgisenijevie osjeao sigurnim. Lazin brat, Milivoj, koji je radio kod njega, bio je uhapen... Trebalo je nai drugo rjeenje. Lazo pouri u Maksimir, 77

zavue se u grmlje i nekako proboravi do zore. Bilo je hladno, spavatinijemogao,puitisenijeusudio.Drhturiojeiekaosvitanje. Kadjesvanulo,poravnaodijelo,zapalicigaretuiizvadiizdepa ilustrirani nacistiki list Signal radi kamufliranja, i uputi se na tramvajskustanicu.Tramvajjebiogotovoprazan.OsimLazeunjem su stajala na suprotnoj strani kola, do vozaa, samo dva mladia. Lazoihjedobropogledao,alimusenisuuinilisumnjivima. Ujednommomentu,kadjebudnomotriotkoenastaniciuiu kola,neobraajuiviepanjunaonudvojicupokrajvozaa,osjeti pod rebrima sa svake strane revolversku cijev jedan od dvojice mladiaobratimuse:VisteLazarVraari.Siitesnamaizkola. Silisusvatrojicainekolikoasovaekalinaulici.Nijemogao bjeati. Agenti su drali pitolje upripremi.Dasesamopomaknuo, ubilibiga. Kae da nije nita mislio. Glava mu je bila prazna cijelim njegovimbiemovladaojeosjeajposvemanjetuposti.Katkadmu jesjevnuloumozgudaemunapolicijiivomoderatikouslea. Ondasesjetiodaionakonemaviekogadaprovali,jerpolicijave znasve,itogajeumirivalo.Odjednomjepostaomiranihladnokrvan kao ovjek koji je stavljen pred svren in i nita vie ne zavisi o njemu. Naiaojeotvorenipolicijskiautomobilsnekolikoredovadrvenih klupa. Agenti ga zaustave i uu zajedno s Lazom. Posjednu ga izmeu sebe na praznu klupu. Tako se naao u policijskom automobilusamsosamnaoruanihagenata.Onnijeimaooruja. Vjerojatnosuagentibiliuzasjedinamitnici.Onadvojicakojisuga uhapsili krenuli su ujutro s prvim tramvajem, dok su ostali krenuli netokasnijezanjimasautomobilom. Auto je vozio Maksimirskom cestom pa Vlakom ulicom do Klaonike, zaokrenuo u Klaoniku i onda iz nje u Martievu. VjerojatnojeiaouustakoredarstvouZvonimirovu2.Lazonije razmiljao,nesjeasedajedonosiobilokakvuodluku.Jednostavno kad je auto doao do Ratkajevog prolaza, on se naglim trzajem vodoravno itavim tijelom ispruenih rukubacionapoljenaplonik. Agenti to nisu oekivali. Ustao je odmah i svom snagom potrao kroz Ratkajev prolaz i izbio u Vlaku ulicu, uao udvorite jednekue,preaoga,preskoioredomnekolikoplotovaiizbioak naalatu.Automobilujetrebalokakvihdvadesetakmetaradase zaustavi. Kad su agenti s jednog kraja Ratkajevog prolaza, onog u Martievojulici,poelizanjimpucati,onjevebiouVlakojulicii 78

nisugaviemoglipogoditinitistii.Svesetodeavalouranuzoru, najogotovopustimgradskimulicama. Skloniosekodnekihpoznanikaugradu.Oistilisumuodijelo i pokrpali hlae, koje je poderao prilikom skoka. Tek ovdje, u relativnoj sigurnosti, opazio je da jo uvijek dri u ruci faistiki ilustrirani list Signal. S njim u ruci doao je popodne na Tipografijino igralite pokraj Save, gdje smo ga ekali Moa i ja. Ustaosamodmrtvih,rekaojeiispriaonamovajsvojdoivljaj. Naveer bilismonasastankunegdjeublizinistarogkolodvora. Doao je i Konar. Pitao me, da li se bojim, sada kad je zaista postalovrue?Pokloniomijesvojrevolverunovojutojkoi. 39 Tu sam upoznao Teheka. Odveo me u Medulievu ulicu na spavanje.Suterenskistan,muiena,radnikaporodica.Neznaju zatoseskrivamiinisedaihtoineinteresira.Vidise,naviklisuda ne zapitkuju mnogo. Sigurno im Tehek, ili tko drugi, svake veeri dovodiponekognaspavanje. 5.X1941. Novine su javile da je jedan od avijatiara poginuo putem do bolnice,aostaladvojicadasutekoranjeni. Od te dvojice jedan je takoer podlegao ranama, neto kasnije.Treiemodaostatiiv.Priate,kadsevratiuNjemaku (akosevrati),kakojebilouprijateljskomisaveznikomZagrebu. Inae,podiglaseprilinaprainaugradu.Umjesecuseptembru naajeaktivnostbilavelika.LikvidacijaMajerholda(7.IX),napadna njemakiautobus(12.IX),diverzijanaglavnojpoti(14.IX),napad naustakuformacijuuVrbanievojulici(14.IX)inapadnanjemake avijatiareuZvonimirovojulici(30.IX). ini se da je ta naa aktivnost zabrinula ustae i Nijemce. Pun je grad kojekakvih plakala, tjeralica, prijetnji, osuda pokretnog prijekog suda i ucjena. ak su i nae glave ucijenili sa 10.000 kuna, to s obzirom na vrijednost kune predstavlja svakako uvredljivoneznatnusvotuiraakodovjekaeljudasepotrudikako bipostaoskuplji.

39

AntunBiberTehek.OdlikovanordenomNarodnogheroja.

79

Novine su pokrenule kampanju. Piu, dodue, sitnim slovima i nastoje da lanci koji govore o tim napadima ne budu ba na najvidljivijim mjestima, ali kampanja je ipak kampanja. U tim lancima naveliko su se raspriali o podmuklim i kukavikim napadima komunistikih zloinaca na pripadnike saveznike njemakevojskeitakodalje. Voliobihdapisciovihlanakanasvojojkoiosjetekakavjeto kukavilukvritiovakvenapadenagradskimulicama. Juer me opet prihvatio elo. Mou i Lazu takoer. Ne znam kamojesmjestioMou,mislimnegdjeugornjojIlici.Lazuimeneje odveonaTrenjevku.Menejesmjestioprvoga,itouHreljinskuulicu u neku simpatinu i malo udnu radniku porodicu. Lazu je odveo nekolikouliicadalje,uGrobnikuulicu(gadnoime). Mojistanodavcisumladiiveomasimpatini.Porodicasesastoji oddvijesestreimuamlaesestre.eloimjerekaodasamvojni bjegunac. To imseneinibaopasnim.Nijeih,valjda,htiosuvie uplaiti.Zatoitavovrijemeskrivamrevolveridvijebombedaihne opaze,atonijesasvimlako,jerrevolverjevelik,aibombepravena odijeluprilineizboine. Objesestresuveomaprivlane.Mumlaesestrejepoboani 40 stalno odlazi Salezijancima na Kneiju. To je u blizini. Inae, ostavlja utisak potenog i bezazlenog ovjeka. Neudata sestra se vie brine za mene. ini se da je ona vezana uz pokret i da njoj moguzahvaliti,tosamovdjenaaoprenoite. Namjestili su mi leaj na podu, ali ipak veoma udoban leaj. Svukao sam se u mraku i kriomice stavio revolver i bombe pod jastuk. Tek to sam to uinio, zapoela je oko kue otra revolverskapaljba.Obuemseponovonabrzinu,stavimorujeu depoveipogledamkrozprozor.Upravojenekakavovjekukinom ogrtau(valjdaagent)pucaozanekimdrugimovjekomkojijetrao. Nije ga pogodio. Moji su me stanodavci umirivali. To je tako gotovosvakenoi,reklisumi.Uopenisushvatilizbogegasam uznemiren. Ipaksiemudvorite,zasvakisluaj.Boljejezamene,aiza vas, objasnim im. Moglibipretresatistanove,inebibilozgodno

40

Na zagrebakoj periferiji Kneija nalazi se samostan Salezijanaca. Taj je samostan prije rata i za vrijeme okupacije bio poznat po tome to je okupljao omladinu prekosportskihaktivnosti.Imalisuisvojnogometniklub.

80

da me tu nau. Slegnuli su ramenima i nastavili leati u mraku. Pucnjavajeprestalaijaseopetvratimustan. Nisubilisamiustanu.Koristilisusamojednusobu,akuhinjaim je bila zajednika s nekom drugom familijom, koja nije za mene smjelaznati.Krozkuhinjuiloseudrugesporedneprostorijestana. Stisnuviduuuseekaosamdaeloopetdoepomene. elo je doao tek oko etiri popodne. Pokupio je i Lazu. Oprostim se sa svojim gostoprimcima i poemo. Danas je nedjelja. Idemo ulicama, s Trenjevke u pravcu grada. Ulicesu, na sreu, u ovim popodnevnim satima dosta puste. Ipak, stalno se obaziremo svuda naokolo, da nas netko ne slijedi. udan je to osjeajbitiilegalac.initisedasvi okotebeznajutkosiiimese bavi i da te trai ustako redarstvo. U svakom ovjeku pretpostavljaustakogagentailidounika. Stigli smo do lijepe stambene kue u Domobranskoj ulici. elo nas je odveo do stana u prizemlju, izvadio iz depa kljueve, otkljuaovratakaodaulaziusvojvlastitistaniuveonasunutra. Lijep komforan stan, kupaonica i sve to treba. Brane postelje u sobi.Umjetnikaslikanazidu,vjerojatnoportretnekogprofesora.Na 41 vratimastanapieHanzi, Hanzikajeuiteljicakojajeveotila iz Zagreba, moda u partizane, moda kamo drugamo. Ostavila je svojstannaupotrebuPartiji.Stanje,dakle,prazan. Iznad nas, na prvom ili na drugom katu, ne znam tono, ivi 42 porodicaSteiner,muiena. Onienashranitiiuvati. elo je otiao. Lazo i ja lekarimo na krevetima i uivamo u sigurnosti.Kakoovjekumalotreba.Svezavisiosituacijiukojojse nalazi. I Lazo ijaimamoporodice,enesunamuzatvoruitkobi znao da li emo ih jo ikada vidjeti. Sami takoer nosimo glavu u torbiitekodabisenaaooptimistkojibisekladionanaivot.Pa ipak, sada, u ovom stanu, gotovo da nam je lijepo. Dobro se osjeamo. Ne mislimo na sutra i prekosutra. Glavno da sada moemo mirno razgovarati i da emo nou mirno spavati. elo je rekaodaemouovomstanuostatinekolikodana.Anekolikodana zanasjeitavavjenost.itavavjenostusigurnosti. Na poetku Domobranske ulice nalaze se kasarne. Na strai je vojnik i kad god tko nou ulazi u ulicu, on ga zaustavlja. Njegov

41 42

AutorjujesreoupartizanimanaKordunu1942.godine. ivjelisuuZagrebuposlijeOsloboenja

81

stoooj! sluamo ve cijelu veer i kad ga god ujemo pogledamo kroz prozor da provjerimo nije li to sumnjivo. Ta straa je za nas veomadobra.Dakle,uvajunasineslutei. RazgovaramooNikoli.Brzojeprogovorioiodmahnasprovalio. Ne osuujemo ga. Sigurno su ga mnogo muili, pa nije mogao izdrati. NisusviljudikaoKrofliniGluhak.Nikolinodranjedaje nampovodazarazmiljanje.Naime,tkoznakakobismosemidrali nanjegovommjestu?Otomsvakikomunistamnogorazmilja.Imi smootomrazmiljaliveiprijerata.Aliondajebilodrukije.Tukli su,muiliiradilisveistotoseradiinaustakojpoliciji.Aliipak,nije seradilobaoivotuismrti.Radiloseotome,kolikoedugobitiu zatvoru,daliedobitigodinu,dvije,petilidesetgodinarobije.Tek rijetkokadasuiubijali. Imam o tome izgraeno stanovite. iv im u ruke ne idem. Posljednjimetakupitoljuuvatuzasebe.Nevrijedi,ukritinom sluaju, raunati ni na kakvu ansu, anse nema. Lazo je imao izuzetnu sreu kad je ono skoio iz automobila kod Ratkajevog prolaza.Stakvimsluajnostimanetrebaraunati.Akoteuhvate iva, oderat e ti kou s lea i, po mom miljenju, ustrijeliti se u takvojsituacijineznaiizvritisamoubojstvo.ovjeksenaprostou alternativi izmeu dva naina umiranja odluuje za onaj manje straan nain. I kad tako ovjek razmilja o smrti svakog dana i neprestano, postaje s njom i neopazice nekako intiman, pa mu se ona vie i ne ini tako stranom i nepodnoljivom, ak, tovie, u pojedinim sluajevima, smrt moe postati i pravom saveznicom progonjenog lica. Jer smrti ima mnogo i svaka izmeu njih dokonavaivotniputovjekanadruginain.Pastiustakojpolicijiili Gestapouurukeznaipoginutiunajveimmukama,umiratisporoi dugo vremena, biti poniavan i u punoj mjeri iskusiti svu onu atmosferu krvi i smrti. I jo pritom moda prokazati svoje drugove, pretvoriti se od borca i revolucionara u likvidatora i pomagaa policije. emu takav rizik? Zar nije pametnije pozvati u pomo saveznicu smrt? Neprijatelji ostaju praznih ruku i onemogueni. Onitetrebajuivog.Mrtavimnevrijedinita.Atakvasmrtsvetajei lijepa prema onoj, koju bi ti oni pripremili. To, zaista, ne bi bilo samoubojstvo, jer poginuti mora i onako, ako se nae u takvom poloaju,ibezobziranato,tosisamsebiopalioposljednjimetaku glavuiliusrce,ipaktejeustvariubioneprijateljtisigasamopredu hitrio. Kadseovakopsiholokipripreminasmrt,odjednomosjetida si sposoban za takve akcije, o kojima prije nisi ni slutio. Jer onim 82

asom kad si se ovako pripremio, ti si izvan domaaja ustako gestapovskeruke.Nemogutinita,izuzevubitite,astimerauna. Svakidan,kojiposlijetogaproivi,initiseistomdobiti. Veerajebilavienegobogata.GospoaSteinerdonijelanam jeporedostaloga,topredstavljaobilnugraanskunedjeljnuveeru, jo izvrsnog groa, ogromnih bresaka i okoladnih bombona punjenihkremom.Svesmopojeli. 6.X1941. Leimo, spavamo, priamo i jedemo. elo dolazi svakogdana. Za koji dan emo u sela Samoborskog kotara. Tamo se poinje stvarati jezgro budueg partizanskog odreda. No u prvo vrijeme morat emo se zadovoljiti skrivanjem po seoskim tagljevima i konspiriranjem sa seljacima, naim simpatizerima. Noas i elo spava s nama. Trojica u dva brana kreveta. Stavit emo ga u sredinu.

83

84

ODLAZAKIZZAGREBA

85

86

7.X1941. IDILAuDomobranskojulicidanasprestaje.Naveersesastajemos MoomikreemouStenjevec.TamoenasnastaniciekatiMarko Beliniiodvestidalje.Kuda,toneznamo. (Uzgred budi reeno, Moa je bio nediscipliniran. Umjesto da sjedi u stanu kamo su ga smjestili, on je lijepo iziao i proetao gradom, elo ga je doao posjetiti i na svoje zaprepatenje ustanovio da je izaao. Imao je sreu. Sluajno ga je ugledao u nekom buffetu. Kibicirao je kartaima. Inae, Moino odijevanje 87

radi kamuflae zasluuje posebnu panju. Ima guste prosjede brkoveizaliske,elegantanraglan,engleskidesen,borsalinoeirna glavi,rukaviceodjelenjekoeuruciipuinekakvedebelecigare. Izgleda kao dobro situirani gospodin srednjih godina, pomalo osobenjakianglofil.Moa,tojeuopeposebnopoglavlje.) 8.X1941. ekali smo na stanici u Stenjevcu od osam do devet sati naveer, ali Marko Belininijedoao.Redarstvenisatjedodeveti misevienismomoglivratitiugrad.Nijenamdrugopreostalonego dasezavuemomeukukuruzeitamoprenoimo.Sreom,stabljike kukuruza su jo na poljima, iako su kukuruzi ve obrani. Bilo je runo, kiovito vrijeme sino. Prostrli smo svoje trenkote u blato i polijegalinanjih.Moanasvojotmjeniraglansengleskimdesenom. Ipak, dobra volja nas nije naputala. Spavanje nije bilo ba udobno. Ujutro,imjesvanulo,krenemoupravcuSave.TojebioMoin prijedlog.MoajenajiskusnijimeunamaKaoovjekkojisemnogo skitao kojekuda i bio u svim moguim prilikama ineprilikama,onu svakojsituacijiplivakaoribauvodi. Na obali Save vjebala je neka domobranskajedinica.Vojnicii oficiriudnosunasgledali.Miizvadimoizdepovanekakvepapirei ponemo raspravljati, ne bi li povjerovali da smo komisija, koja je izalanaterenradiregulacijeSave.Dalisutopovjerovaliilinisu,ne znam.Pitalinasnisunita. Jouvijekpomalopadakia,amiperemokapute,hlaeicipele na samoj obali. Sreom, odijela sunamionakomokra,paneebiti sumnjivokaduemougrad. Ali kuda u grad? Vraati seuDomobranskuulicunemasmisla. Tamosigurnospavavenetkodrugi.Pronaieluilipancanije mogue.KaduZagrebunemaveze,nijelakoponovojeuspostaviti. Opet je Moa preuzeo inicijativu. Doveo nas je u gornju Ilicu u nekakvu krojaku radionicu. To je bila udna radionica. Neto su, dodue,ivaliikrpali,aliviesekonspiriralo.Ivlasnikisviradnicibili su nai. Odmah su nam ponovo uspostavili vezu. Sino je, naime, bio nesporazum. Trebali smo u Stenjevcu ekati u sedam, a ne u osamnaveer.Pogrenosunasobavijestili...Dakle,veerasopetu Stenjevec... 88

9.X1941. Sino je Marko Belini doao. Sjeli smo u Samoboraciodvezli se u selo Novake. Novaki suuSamoborskomkotaru.Markonasje 43 povjerio brizi Pavla Videkovia, koji je na ovjek i lan Partije. Doekao nas je kao iskusan konspirator. Sigurno veoma esto doekuje sline goste. Jo je mlad ovjek, tako oko tridesetpet godina,inisedajedobroraspoloenivedrenaravi.Ostavljadobar utisak. Mnogo smo s njim razgovarali. Ranije je pripadao HSSu, njenom lijevom krilu. Osobno je sudjelovao u mnogim akcijama stranke, i to kao jedan od vodeih njihovih ljudi toga kraja. Seljaci ovihselainaesuljudiopozicionari.Takosusenegdjeprijerata pobunili protiv tamonjeg vlastelina i podbana Mihalovia. HSS ovciovihkrajevauvijeksupripadalilijevomkrilustrankeiPartijaje joiprijerataimalaovdjevelikutjecaj. Posluili su nas veerom, a poslije veere nas je sam Pavel 44 odveodaljeususjednoseloRakitje,doseljakaFabijanaabaria. Fabijanjeznaodaemodoi.Svejebilounaprijedorganizirano i pripremljeno. On je veseo i simpatian ovjek i puki siromah. imsmosepozdravili,odmahjeizjavio:Nisenebojte,deki,pri mene bute sigurni. Potom nas odvede u talu i irokom kretnjom rukepokaeslamunaenovoobitavalite.(Moramrei,damise stanuDomobranskojuliciboljesviao.) Fabijan nam je priao o Pavlu Videkoviu. Pavel je, dakle, glavna linost ovih sela oko Sv. Nedjelje u Samoborskom kotaru. Uivavelikiugledionotoonkaeuvaavase.Njemudajedirektive zaraddrugMarko(Belini)isvejedobroorganizirano... Odmah smo primijetili da se ova seoska konspiracija prilino razlikuje od gradske, na koju smo se navikli. Ovdje su svi znali za sve. Meu njima kao da nije bilo tajni. Svi seljacibilisupotradiciji protiv vlasti. Prije protiv andara, sada protiv ustaa, i njihova je solidarnostutompogledubilanavisini. Mi smo smatrali svojom dunou upozoriti Fabijana, da o naem boravku u njegovoj tali treba utjeti kao zaliven... (On je,
43

Otiao u partizane u proljee 1942. g. Bio polit, komesar partizanske ete (odreda) formirane u Brdovcu iznad Zapreia. Poginuo kao komandant umberakog podruja 1944.g. 44 Umro1956.g.

89

naime, izgledao sve prije nego utljiv.) Obeao nam je i ak se zaklinjao da nikom nee rei ni rijei, ak da o tome nee znati ni njegovvlastitaena. Polasatakasnijepojaviosesnekimovjekomiupoznaonass 45 njim. Zvao se Julius. Uvjerio nas je, da je taj Julius isto tako pouzdankaoionsamidasenetrebamonibojati.Slegnulismo ramenima i prepustili se sudbini, ili bolje reeno pomirili smo se s ovomfabijanskomseoskomkonspiracijom. 12.X1941. JuernasjeFabijanodveoJuliusu.Tojeonajovjekskojimnas jeupoznaoprvogdanaboravkausvojojtali.Sveidepoplanu. U Zagrebu su nam obeali da emo se u ovim selima zadrati sveganekolikodana,dokseneuspostavivezazapartizane,kojaje upravo prije naeg izlaska iz grada prekinuta. Ili bismo pravcem umberakKordun.Alieto,vezajonijeuspostavljenaimiemose ovdjezadratisigurnoduljevremena. Jo rije dvijeoFabijanu.Svakidandonosionamjehranui pri tom govorio: Ni se ne bojte deki, gladni ne bute, iako ta njegova izjava nije poivala na nekoj naroitoj realnoj materijalnoj osnovici, jer se redovito radilo o malom, tvrdom zagorskom siru i pozamanomkomadukukuruznogkruha.Takoutimselimaive siromaniseljaci.Takosadaivimoimi. Julius ima kuu na drugom kraju Rakitja. Sklonite nam je opetsjenikutali. Poinjemo se sastajati s ljudima i razgovarati o dogaajima u svijetuiuzemlji.Razgovoreuvijekvodimonou.Ililjudidolazek nama u talu, ili mi idemo u kakvu drugu talu gdje nas okupljeni ekaju.Dakle,ponetoseradi. 17.X1941. KodJuliusasmoprovelipunihsedamdana.Odlazakupartizane za sadanamnitkojoinespominje.MarkoBelinidoeponekadi

45

ivioposlijeosloboenjauRakitju.

90

malo porazgovara s nama, i to nam je jedina veza sa Zagrebom. Donionamjeinovine.Trebadabudemostrpljivi,tojesve. 46 JuersmoprelinabriguPavluugcu. Tajimanajljepisjenik, jer je dosta imuan i ugledan gospodar. Dakle, otmjen stan na novom, zidanom i lijepom sjeniku. Zabavljamo se promatrajui takore, koji saobraaju lijebom po sredini krova i igraju se. udnovato, kako se takori umiju lijepo igrati.Gledaihizaboravi dasutakori.Ustanoviosaradasutakorizapravosasvimumiljate ivotinjice.Cijelidanseigraju. PavelugecjeHSSovac,itougledanovjekstranke.Biojeak ipredsjednikseoskeiliopinskeorganizacijeHSSa,neznamtono koje.Istiedanijekomunist,alidasmatranauborbupravednomi neophodnom. Mrzi ustae i Nijemce i osuuje njihova zlodjela. Ne odobrava ni dranje Maeka. Spreman je sudjelovati u borbi i pomagatije.Toidokazuje.Skrivatikomunisteznairiskiratiglavu,i onjetogadokrajasvjestan.Volimnogorazgovaratiopolitici.Svaki asdoedonasnarazgovor.Nikakoneshvaanaenastojanjeda aktiviziramoiene.Onuenenemapovjerenjaismatradajezanjih samo kuni posao, a ne politika. Moda e jednom promijeniti miljenje. 18.X1941. Nije se desilo nita osobito. Samo nam je Marko Belini donio slanine. ena Pavla ugca skuhala nam je krumpirovu juhu s tom slaninom.Jonikaduivotunijeminijednojeloprijalokaotajuha. Mojim drugovima takoer, ini se da naa blagoutrobija nisu ba naviklanajednostavnuseljakuhranu.Sadmijerazumljivijionaj biblijski sluaj, kad se Ezaf odrekao naslijea u korist svog brata Jakoba za alicu lee. to bi tek bilo, da mu je ovaj ponudio krumpirovujuhusaslaninom? 20.X1941. Moajedanaskapitulirao.Poprirodineobuzdaniivahan,teko je podnosio ovo zatoenje. Ve etrnaest dana ivimo ovdje na sjenicima, a o odlasku u partizane jo ni govora. Drugovi iz
46

ivioposlijeosloboenjauRakitju.

91

Zagrebastalnonamporuujudasejostrpimo.inisedaneures nama, jersmatrajudasmonasigurnommjestu.Vjerojatnoimajuhitnijih sluajeva.Moasestakvimstanjemstvarinajteesmirio.Najprije je molio, aposlijepoeozahtijevati,dagapustimouZagreb.Nada se da e u Zagrebu sam uspostaviti veze i pronai mogunost za odlazakupartizane.Pokualismodagaodvratimoodtenamjere,ali je njegova upornost na kraju ipak pobijedila. Pustili smo ga. Osim toga,poelismoisamiuviatidadaljnjiboravaknasjenicimanema bamnogosmisla.Obeaojedaesejavitiimuspostavikontakts drugovimainaeuZagrebupodesnosklonitezasvenas.Otiao 47 jeSamoborcem snajblieeljeznikestanice,dokojegajeranou zoruodveonekiseoskimladi.Lazoijaostalismosami. 21.25.X1941. DanassmoopetpreliuNovake.Nanovistanodavaczovese 48 Jandraakani.Porodicajevelika.Jandraimamnogobrae. inisedanaagolgotatekzapoinje.Premasadanjemnaem sklonituranijasusklonitabilaizvanrednokomfornailuksuzna. Dakle,usijenujeizdubenarupaveliinedvaipometraukvadrat.Tu smosesmjestili.akaninamjerekaodasuuistojtojrupinali sklonitevemnogiilegalciizZagreba.Valjdanasjehtioutjeiti. Rupa ni u asu naeg dolaska nije bila bez stanara. Na Jandraev poziv iskobeljao seizsijenakrupan,crnovjek,srednjih godinainapadnoblijedalica,kakvoseviajedinokodljudi,kojive 49 duljevremenaiveuzatoenitvu.BiojetodrugValjin. Onse ve vie od sto dana skriva u ovom i nekoliko slinih sjenika sela Novaka i Rakitja. Saznajemo da spada meu nekolicinu drugova, 50 kojisuseuspjelispasitiprilikombijegaizKerestinca. Sviostali pohvatanisuipobijeni.Radujesetoneeviesamovati.Samoa, kaeon,izazivaosjeajtjeskobeidonosisumornoraspoloenje. Kadzlodijelisnekim,lakejeisnoljivije.
47 48

VlakkojijesaobraaonauskotranojlokalnojpruziZagrebSamobor. Odbraeakaninekisuivi,anekisupoginuliupartizanima. 49 Poginuouproljee1942.g.kaopolit,komesarZagorskeete. 50 Zloglasni logor za politike zatoenike (komuniste) ustrojen od Maeka za vrijeme banovine. Tamo su bili internirani mnogi komunisti i antifaisti, meu njima i vei broj vodeihljudiK.P.H.SvenjihMaekjepodolaskuokupatoraizruioustaama.

92

Naarupausijenu,trebareiistinizavolju,stranaje.udime kakoValjinmoeovdjeizdrati.Jogorijereimkojiseurupimora potovati. Reim je zaveo sam Valjin i nikom nije doputao da ga kri. Podinjavati se Valjinovim propisima (kunom redu) nije lako, iakosezadovoljavamosnajminimalnijomkomocijom,ukolikoserije komocija uope moe primijeniti na takve ivotne uvjete. Evo, kakoovdjetekudaniinoi: Prije svega treba rei, dan se u rupi teko moe razlikovati od noi,jerunjojuvijekvladatama.Ipak,jednajedinazrakasvjetlosti, akoimasunca,probijaseokopodnekroznekupukotinunakrovui neka mjesta gdje sijeno nije tako gusto nabito. Ako je sluajno sunano vrijeme, bude oko podneva nekad i toliko svjetla da se moeitati.Alitojevrlorijetko.Neprekidnopadaubitanodosadna kia, koja oneraspoloava ovjeka i u mnogo povoljnijim prilikama. Inae, palimo elektrine lampice i itamo pri njihovoj oskudnoj rasvjeti. Malo slobodnije i glasnije razgovarati, zabranjeno je. Smije se samo aputati, ali, kako kae Valjin, ni to nije preporuljivo. O kaljanju, kihanju i useknjivanju ni govora. Omatamo stalno jedan drugom kaputima glave i guramo ih u sijeno, da bismo zatomili i priguili kaalj, odkojegseuvijeknemoemouzdrati.Kaljenam se neprestano, jer svi smo nahlaeni, to s obzirom na vlano jesenskovrijemeinaeivotneuvjetenijeniudo. imnetkomakarmalokaljucne,odmahsepijetaonaoblinjem bunituuznemiriioglasisvojimkokoko,atojeopasno,jerzanas ne smiju znati ni svi ukuani. Moramo ostati od njihprikriveni,iako dnevnonekolikoputadolazeutaluihraneblagosijenom,ukojem jenaarupa.Sluamoihkakorazgovarajuskravamaikonjima. Stisnemo se kao mievi u kripcu i pazimo da se kakvim nesmotrenimpokretomiglasomneodamo. Alinajveajemukatoprekodananesmijemosilazitisasjenika nipodkakvucijenu,paniradiobavljanjadnevnihtjelesnihpotreba. Valjinseutomtolikodisciplinirao,iliboljereenoizdresirao,damu uzdravanjevieinepriinjanekenaroitetekoe.Imaonisvoju teoriju. Tvrdi da je ovakvo uzdravanje korisno za mjehur, a osim togaeliiikarakter. DasmoLazoijabilisami,nebismoovajtekireimizdralini dvasata.ivjelibismoslobodnije,bezobziranaopasnost.AliValjin insistira na stopostotnom pridravanju propisa koji ovdje vladaju i

93

koje smo mi zatekli. Gunamo, ali ga ipak sluamo. Uostalom, modajeValjinovaopreznostsamonaokopretjerana. Hranimoseslabo,Poinjemosjeatifizikuiznemoglost.Kadse pri svjetlosti depne lampice pogledam u ogledalce, izgledam sam sebi kao grof Monte Kristo poslije dvadeset godina tamnovanja. Nita bolje ne izgledaju Lazo i Valjin. A Moa se lijepo ee po Zagrebuinejavljanamnita. Dolaskom noi za nas nastupa izvjesno olakanje. Kad svi ukuanizaspu,dolaziJandrailikojidrugibratakaniipozovenas do siemo. Onda malo proeemo talom i dvoritem i proteemo utrnule udove. Skupe se seljaci i poinju razgovori. Katkada nas vodedrugimseljacima,onimakojijonisuzasluilipovjerenjedabi ih mogli dovesti knama,atrebaisnjimaraditi.Ovinas,navodno, smatraju doljacima iz grada i neznajudaseskrivamounjihovom selu. InaeuRakitjuiNovakimanemaustaa,izuzevjednogjedinog kojiobavljavieformalnonekuustakufunkcijuuNovakima.Alitaj iviuvjeitomstrahuodPavlaVidekoviaineusuujeseuinitibilo to, ime bi se mogao zamjeriti. Utjecaj Partije je jak i postoji partijskaorganizacija,sastavljenaodseljaka,osobitoonihkojiradeu Zagrebu, a stanuju kod kue u selima. Udaljenost ovih sela od Zagrebaiznosinajviepetnaestakkilometara. Mislim da neu pretjerati, ako ustvrdim da najmanje polovica stanovnika Rakitja i Novaka, mukarci, ene i djeca znaju da se u njihovimselimaskrivajunekakviilegalci komunisti.Drugapolovica stanovnika moda to ba pozitivno ne zna, ali nasluuje. Meutim, ova seoska konspiracija, ili jo bolje seoska solidarnost, toliko je savrena, da nitko nita ne zna. ak i sasvim mala djeca im ugledaju andare, lete naokolo i upozoravaju da je opasnost na pomolu. Doukivanja i denunciranja nema. Zahvaljujui svom ranijemutjecaju,Partijajeizavrijemeokupacijenalauovomkraju dobar teren za revolucionarnu akciju, idealan za sakrivanje kompromitiranihljudiiodravanjeraznihsastanaka.

94

26.27.X1941. Opet smo promijenili hotel.Nestanujemovieurupiakaninego 51 nasjenikuHabdeli. Valjinnijepoaosnama.Ostaojeidaljeu rupi.Tamosesmatraosigurnijim. Ivan Habdeli je stari momak, u ovdanjem seoskom smislu te rijei.On,naime,uopenijestarijedvadajepreaotridesetgodina, alizaovdanjepojmovevejestarimomak,pamuseinaravformi ralastaromomaki. Dobro nas uva i kod njega se osjeam najsigurniji. Veoma je bistarilukav,iakosestalnopretvaradajenaivanidanitanezna. To je tako, seljaki stil ilegalnog djelovanja. Postoji takav tip seljaka kod nas. Borba za ivotnauilaihjedabudunepovjerljivii da se lako ne otkrivaju. Pomalo je osobenjak. Govori udnim unjkavim glasom i naglaskom svojstvenim seljacima toga kraja. Samoglasnik u prvom slogu otegne, a drugi slog naglasi brzim akcentomiizgovorigauvijekglasnijenegoprvislog. Ja se znate tak delam beeedast, ali znam svoooje, pak naaavekdobropreeejdem. Taizjavaodnosisenaobavljanjekurirskeslube.Obavljaojuje pouzdano i uspjeno. Odravao je veze i radio mnoge druge tehnikeposlove. Inae,Moasejouvijeknejavlja.DogovoriosamsesLazom da i ja odem u Zagreb i ustanovim to je s njim i gdje se uope nalazi. To mi je dobro dolo. Dojadili su mi sjenici i tale. Zaelio sam se Zagreba, a o odlasku u partizane sada vie nitkonitaine govori. Sutra, 28. X 1941., ba na moj dvadesetetvrti roendan, napunitesetritjednakakosmouselima.RanoujutroHabdeli me vodi na stanicu. Lazo ostaje. Pustio me tek poto sam mu obeaodauga,imvidimkakostojestvari,obavijestitiipozvatiza sobom.Daomijesvojjesenjiogrta,dabihizgledaokolikotoliko pristojno i neupadljivo. Ogulio sam se nekakvim prastarim iletom, tomestajalodostamukeinetomalokrvi.

51

ivioiposlijeosloboenjauistojkui.

95

28.X1941. Uonojistojkrojakojradionici,ukojusmosevratiliizStenjevca, poslijespavanjaukukuruzima,naaosamMou.Onje,dodue, uspiouhvatitinekakvuvezu,alistananijeimao,kaotonijeimaoni nadedaeudoglednovrijemeupartizane.Alinovostiimadosta. Nisudobre.

96

PAOJELATA

97

98

DOGODILO se to u blizini one kuice na Krugama, u kojoj smo nekada, u stara dobra vremena, odravali sastanke. Lata je bio ilegalac. Policija ga je traila, ali ne ba intenzivno.Dogaajisuse redali,jedanzadrugim,ipolicajcinisuimalivremenadastalnovode raunaositnijimilegalcima.Neznasezato,alitogdanapolicijaje postavilazasjedueli.Saznalisudaseutomkrajumnogokree. elonijenaiao.NaiaojeLata.Bilojetojo1.oktobra,dakle,ba istidankadjeinaagrupaprovaljena,alimismosaznalitekdanas. 99

Napali su ga i svladali iznenada. Sada agenti vie ne pitaju za legitimaciju. To se pokazalo opasnim, jer esto im se deavalo da ovjek umjesto legitimacije izvadi revolver i otvori vatru. Jednostavno te iznenada napadnuisvladajuiliakodmahpucajui ustrijeleovjekanaulici.Latusu,dakle,svladali.Biojebijelidani na ulici je bilo dosta ljudi. Lata se poeo tui i otimati i pri tom izvikivatirevolucionarneparole: ivjelaK.P.Jugoslavije! Dolefaistikikrvnici!idruge... Agentisugaudaraliakamauliceidrcimarevolverapoglavi. Padaoje,posrtaoiopetpadao,alinijeprestajaoizvikivatiparole. Krvmusecijedilanizobraze,kapalaporeverimakaputa.Agentisu gaguralipremaautomobilukojijeekao. Okupilo se mnogo ljudi. Lata je i izvikivao parole zato da se okupeljudi.Htiojedaizvriposljednjipodvigzapokret.Znaojedaje s njim svreno i mislio je da treba uiniti jo neto. to je, dakle, mogaouinitinegoizvikivatiparole. Sigurno su njegove parole, jer bio je krvav i izudaran, a ipak borbeninesavladiv,mnogojaedjelovaleodonihpapirnatihparola, kojesunapisanenalecima,iliodonih,kojejenekadaonzajednos namaispisivaopozidovimaiplonicima. Ne zna se, da li je Lata jo iv. Provalio nije nikog. To je opet jedanherojpoputKroflina,GluhakaiToeKatia. ao mi je Late. Bio je prvi sekretar naeg omladinskog aktiva. Prva via veza nae udarne grupe. A sada je vjerojatno mrtav. Akonije,biteuskoromrtav,aboljebibilodajemrtav. Sjeam se njegovih definicija o faizmu i o dijalektikom i historijskommaterijalizmu.Uionasjenasvojnain,istoonakokako suuilinjega.Nijeznaomnogo,alidovoljnodasejunakiboriida junaki umre. Onda smo ga malo podcjenjivali, u sebi. Nismo to pokazivali,alibilesunamsmijenenjegovedefinicije. Inismoznali kako je jak i hrabar. Bio je revolucionar koji se bavi tihim i predanimrevolucionarnimradom,pamakartajradbionaokositani beznaajan(njegoverijei)itakavjeostaodosmrti.

100

NIKOLAJESTRIJELJAN

101

102

Na dan 15. o. mj. presudio je njemaki ratni sud naeg druga iz grupe,NikoluPerkovia,nasmrt.Osudilisugatriputanasmrt,ili natrostrukusmrt.JednasmrtjezanjegovogNijemca,drugaitrea smrtsuzasuuesnitvosLazomisamnom.Nijemcisupedantni. (Lazuimenespominjusamokaosuuesnike.Neiznosenamimena. Valjdasenadajudaesejoinasdoepati.)Tosudonijelenovine od16.o.mj. aomijetojeNikolaprijesmrtikapitulirao.Nezatotojeodao Mou, Lazu i mene. Otkrili bi nas jednom ionako. Moda je ovako ispalozanasbolje.Nego,aomijezbognjega.Onnijebiojakkao Lata, ni kaoKrofliniGluhakiTooKati.Biojehrabar,istinaje.U 103

objeakcijekojesmoizvrilisudjelovaojeibiopouzdandrug.Alinije biodovoljnoprekaljenzanajteukunju. Tako smo izgubili druga iz nae etvorke. Prvi je pao rtvom. Tkozna,hoeliinaostaledoired?Takavsmoizabraliput. udnose.osjeamdokdrimtuNikolinupresuduurukama.To jeistiosjeajkaokadbihitaosvojuvlastitusmrtnuosudu.Jernije tosamoNikolaosuennasmrt.Osuenismoimi:Lazo,Moaija. Ne uzbuujem se i ne plaim, ak sam pomalo samosvjestan i ponosan. Nijemci su okupirali gotovo cijelu Evropu. Rade na okupiranimpodrujimatohoe.Istrebljujumilijuneljudi,unitavaju egzistencije, razaraju gradove i zemlje, ubijaju itave porodice, izmiljajuzloinekojinepostojeiubijajuzbogtihizmiljenihzloina milijune. Imaju vojsku, policiju, sto vrsti policija, dravnu vlast, pa ipak njihov ratni sud ne moe da nam izrekne smrtnu presudu i da nasstrijelja,aitekakobitohtio.Naprostonasnemoguuhvatiti. Nikada nisam ni pomiljao, da u doi u takvu situaciju. Zahva ljujui podrci koju ima posvuda i vlastitoj odlunosti, u stanju si prkositi itavom jednom sistemu koji je precizno izgraen, koji se sastoji od tisua policajaca, agenata, konfidenata, inovnika, upravljaaitkobiznaokakvihsvesponaivoritaovogzloinakog iluakogmehanizma.

104

JOTRIMJESECAUZAGREBU

105

106

29.X3.XI1941.
52 Tjedan dana kod Mirka Beloevia, obuarskog radnika u Jandraevakoj ulici. Spavamo, priamo i dosta neoprezno eemogradomitraimovezu.Imamovezu,alitonijepravaveza. Neznamogdjejepanac,nigdjejeelo,nikadaemonapokonu partizane...PorodicaMirkaBeloeviajemalaiugodna.On,enai

52

Jedan je od rukovodilaca u II Zagorskom partizanskom odredu, od osnivanja odreda. Poslije rata nalazi se u JNA, kada je poetkom 1968. penzioniran u inu pukovnika.

107

maladjevojica.Tojepravaproleterskaporodica.Alinemoemoni kodnjihostatidovijeka. Loesamraspoloen.Danassamlunjaogradom.Bilajeveer. Sadajeranomrakiveposlijepetsatipopodnemoeseskitati,to prijetojegradveomaslaboosvijetljen.Vidimmnogeznance,ali ihseklonim.Aineprepoznajume.Imambrkoveinosimtamnoplavu ildkapu i teke radnike cipele. Osim toga imam i tui kaput. Kaumi,dadjelujemkaoovjeketrdesetihgodina. Moda je to zato, to je bio jugo, depresija. Ne znam. Ali odjednomsamseosjetioosamljen,izoliranipredodreendabudem rtva.Godiomijetajvalsentimentalnograspoloenjainaricanjanad samim sobom, pa sam mu se prepustio i pokorio. Onda sam odjednom osjetio potrebu za porodicom, roacima. Otiao sam do svojih tetaka u Bosanskoj ulici. Rekle su mi, da mi je majka doputovala iz provincije (ona ivi kod udate sestre u Korenici) i ne sluteinitadolanavratamogstana.Lupalajenavrata,alijojnitko nijeotvorio.Mislilajedaspavamo.Silajeudvoriteipoelavikati. Nadalasedaenasprobuditi. Agenti se sreom nisu probudili.vrstosuspavali.Probudilisu se drugi stanari i objasnili joj situaciju. Javila se tetkama i odmah opet otputovala u Korenicu. A moda agenti vie i nisu bili u stanu.ekalisumetritjednaihapsilisvakogtkojesluajnonaiao dametrai. Veinaonihljudikojisuuhapeniuvezisprovalomnaegrupe, ukljuivituinaeene,josuuvijekuzatvoru.Putenisusamo nekiizmeunjih...

108

GOSPOAJOHANAJANDRI

109

110

4.XI1941.20.I1942. Stvarisusepoelenormalizirati.ZaistajeovajnaZagrebdobar grad. U njemu ilegalci mogu ivjeti ak i kad izgube vezu i ostaju preputenivlastitomsnalaenju,Evo,tosedesiloMoiimeni: Moa nije uspio uhvatiti pravu partijsku vezu. Stanovao je kod nekihsvojihprijatelja,svakidankoddrugoga,aitinjegoviprijatelji nisubilibanajsigurnijipredpolicijom. Ilegalacmoraimatistan.Podanujoimoenekakobeznjega, ali nou, kad istekne redarstveni sat, mora se skloniti s ulice kuda 111

god zna, jer gradom poinju krstariti ustake i redarstvene patrolei hapsitisvakognonogetaa,kojinemadozvoluzanonokretanje. Naegposljednjeggostoprimca,MirkaBeloeviaizJandraeveke ulice,nismoviemoglieksploatirati.Stanovalismokodnjegaitavih tjedandanaidolojevrijemedapotraimonetodrugo. Takva je bila naa situacija te veeri, 4. novembra. Loa i pomalobezperspektivnasituacija. Obojica smo razmiljali i pokuavali nai izlaz, sjetiti se nekog ovjekakojibinasmogaosklonitibarzaovuno.Lutalismoulicama i muili svoju muku. Onda mi u jednom momentu padne na pamet 53 moj znanac Jurica Kova. Znao sam da stanuje kao podstanar u Eisenhuthovojuliciidajenekompromitiran,iakojenasimpatizer. TakoseMoaijauputimopremaEisenhuthovoj Izbacitinas nemoe,mislilismo.Neeimatisrcaniobrazadatouini.Pustite nas da prenoimo kod njega, makar samo ovu no. Trebalo je uriti.Doistekaredarstvenogsata(opetsugaproduilidojedanaest u noi) preostalo je jo svega sat i po vremena. Ili smo u pravcu Juriinog stana birajui pokrajnje mranije ulice i onda odjednom u HatzovojuliciugledamopredsobomJuricuKovaa,mogznancaiz Eisenhuthove.Tojebiopukisluaj.Ugraduod250.000stanovnika srestibaonoga,kogatrai,aontijetekprijenekolikominutapao na pamet, nije nita drugo nego puki sluaj. Ali Jurica i njegova djevojkazaistasustajaliprednama,susrelismoseokomuoko. Biojezapanjen.Misliojedasmoveodavnoupartizanima. Nanausreutoje,vjerojatno,mislilaiustakapolicija.Apomalo seiuplaio.NijeprobitanosretatitakveznancekaotosmoMoai ja,ajojemanjeprobitanostajatisnjimanasreduliceirazgovarati. Ali ovjek ima pravo da se boji, to prije, ako je usprkos strahu spremanpomoi.Takvajepomojovrednija.AJuricaKovabioje spremandanampomogne. SvojusobuuEisenhuthovojuliciprepustiojevejednomnaem dobrom prijatelju, koji se takoer skriva pred ustaama. To je moj 54 susjedidrugZlatkoCesarikica. Onmusejednostavnouseliou sobu i Jurici nije preostalo drugo nego da potrai drugu sobu, a 55 ikicu ostavi u svojoj. Stanodavka, gospoa Johana Jandri

53 54

ivioposlijeosloboenjauZagrebu. Poginuo1943.g.kaozamjenikpolitkomesarabataljonauVIIbanijskojdiviziji. 55 Umrla1956.god.DosmrtiivjelauistomstanuuEisenhuthovojulici.

112

izjavilajedajespremnadratiikicuneprijavljenog,iakosezatakve propusteuustakojdravigubiglava. Juricanasposavjetujedaodemodoikice,kojienasvrlorado primiti, jer ne voli biti sam. On i njegova djevojka ponekad ga posjeuju. ikicujedvauspijemoieprkatiiznjegovogbrloga.Tekkadnas je poslije dugog nabijanja po prozoru (soba se nalazi u prizemlju) uspioprepoznatikrozrupunaprozorskojzavjesi,otvorinamvrata. Biojesretanipresretan.Ponaaosekaodajenaimdolaskom sveodluenoikaodaeratistogmomentazavriti.Ilegalanivotu zajednicisnamadvojicomnijemuseinioteaknituan.Kaodasu gaposlijedugogleanjausamiciopetpustiliuskupnuprostoriju. Ne samo da nam je dopustio da prenoimo kod njega, nego je upravo insistirao da moramo ostati, jer mjesta ima dovoljno za svu trojicu,amanjeebitidosadnoisumorno. Mjestajezaistabilodovoljno.Dvabranakrevetazanastrojicu u lijepoj velikoj sobi.GospoaJandrispavaukuhinjisasvojihpet maaka. Ni gospoa nije imala nita protiv naeg useljenja. Znala je da nas trae ustako redarstvo i Gestapo,znalajeizatonastrae,a ipaknijeimalanitaprotiv. ikicanamjeispriaosvojuhistoriju.Onjemojsusjedive godinama smo najbolji prijatelji. Kad je naa grupa provaljena, odmahposlijenaspolicijajepotrailainjega.Pobjegaoje,aenusu muuhapsili.Nijeimaovoljeuvjeravatiihdasnaomgrupomnema nikakveveze,iakozaistanijeimaonikakvevezeiuopenijeznaoni za jednu nau akciju. Znao je da mu to na policiji ionako ne bi vjerovali.Osimtoga,biojekompromitiranodprijerata,nekovrijeme akjebioiuzatvoru,atojesasvimdovoljnozalogorilikojudrugu vrstuumiranja.Nijebiopovezanimoraosesnalazitisam.Takoje dospiouovusobu. Moaijanismooduevljeniovimsklonitem.itavaatmosferaje sumnjiva.Prijesvega,Nikicasesasvimneopreznookruiorazliitim ljudima,kojisu,dodue,svidobriipoteni,aliokonspiracijitekoda vodebamnogorauna.Takomu,naprimjer,stalnodolaziotaci nagovaragadasesamprijavipoliciji,jernijenitakriv.Paisama gospoa Jandri? Lako je mogue da i ona, kao starija gospoa, s mnogim dobrim i prijateljskim vezama u ovom kraju, pria prija teljicama o svojimpodstanarima.Osimtoga,onajeveljaisvakog 113

danaposjeujujekonte,pajeustanuveomavelikpromet.Stan povremenoposjeujeibiviuivalacJuricaKova,njegovadjevojka, paondanekiaciistudenti,kojiikiciinerazneuslugeirazbijaju mu dosadu u dugim jesenjim veerima. Svi su oni antifaisti i nai simpatizeri, ali je sasvim sigurno da su makar svojim najboljim prijateljima priali o ilegalnom stanu u Eisenhuthovoj ulici. Tako ikica ivi sasvim ugodnim i komotnim nainom ivota. I sad smo dolinasdvojicapaniaraizacijeloemomuivotzagoriti.No opasnijiodsvijujenjegovotac.Badanassampotroiomnogorijei da ga uvjerim kako e njegov mili sin, ukoliko se javi ustakom redarstvu, ili ukolikogaonsamjavi(jeritakvamogunostpostoji), sasvim sigurno izgubiti glavu, bez obzirananjegovekuevlasnike veze. Stari je, naime, lojalan graanin, kuevlasnik, hrv. sokol i tako dalje i ima mnogo veza. No on,objektivnopredstavljajoi daleko veu opasnost. Moe kakvom policijskom pijunu ili agentu pastinapametdagaslijedi.Utomsluajustariegaodvestitono donas. Kako bilo da bilo, stanje se u tom pogledu nijemijenjalo.Drugi stannismotraili,ikolikoizinercije,tolikoizbogtogatojeboljistan teko i nai. Ukratko, postepeno smo se privikavali. ak su se divljevezeirazgranjavale.Izzatvorasupustiliikiinuenu,jer senalazilapredporodom,anizatojeustvarinisumogliteretiti,pa nam i ona stalno dolazi. Svi nai jo su uvijek uzatvoru,onaje bila s njima i pria nam o njima. Tukli su ih. Sada je istraga ve prestala.Vieih,dodue,netuku,alieihuskorootpremitiulogore, Jasenovac i Staru Gradiku. To je otprilike, isto to i smrt.Moje stanodavce iz Ivkaneve pustili su. Mog znanca profesora zadrali suidalje.Neznamzatosmatrajudajeonviekrivodnjih.(Nali suprilikompretresamogstananekunjegovuknjigunakojojjepisalo njegovoime,itakosuiupaliustanuIvkanevojulici.Mojiznanci nisupriznalidasamsetamoskrivao,apolicijatonijemoglautvrditi. Zato su ih valjda i pustili... Ipak, odluili smo da se s Nadom (ikiinomenom)sastajemonaulici,danamnebinavuklapoliciju ustan. Stjecajemprilikapovezalismoseisantifaistikiraspoloenim ljudima iz susjedstva. Oni nam pomau sitnim uslugama. Pomae nam, istina ne znajui, i ena ustakog gradonaelnika Wernera. Gradonaelnik stanuje u svojoj kui u Fijanovoj ulici. To je odmah pokrajnas.Naagospoajeprijateljicagradonaelnikoviceiovajoj svaki dan daje meso za njene Zimmerherre, jer Zimmerherri,

114

naime, nemaju potroakih karata. Da gradonaelnikovica zna,kakvisutoZimmerherri,bilobisvata. * Sadajevesvedobro.Uspostavilismoopetvezusapancem. Bio je kod nas. Trebalo je vidjeti njegovo lice, kad je ugledao pet prekrasnih majih egzemplara kako se penju po naoj gospoi kao po stablu i bruse nokte o njenu haljinu. Odmah je rekao: Tu moeteostatidokrajarata.Nikadanitkoneenanjuposumnjati. Takoerjeizjaviodasmoimalipravotosmonapustiliseosketalei sjenike.VezusamuhvatioprekoslastiarneKovaiuZvonimirovoj ulici.Kovaijenaovjek.DajenamiparazaC.P.tj.zanas,jer trebaivjeti.Tamodolazenekinaidrugovi,pasamseijajednog dana uputio radi veze. Nije bilo lako. Iao sam tamo tono sedam puta u po bijela dana, dok se nisam dokopao panca. Jednom samublizinislastiarnesusreoustakogagentaKrmareka,kojime dobropoznaje.Biojebijelidanisusretsenijemogaoizbjei.Stavio sam prst na otponac pitolja u depu i poao mu ususret. Pozdravio me i proao. Njegovo dranje moe se tumaiti na dva naina. Ili nije htio uredovati, jer se boji osude javnog miljenja sa Kanala (on, naime, kao i ja potjee sa Kanala), ali to je manje vjerojatno, ili nije htio da se izloi opasnosti, jer je znao da moram pucati,akobilotopokua.Akojavipolicijidamejevidio,poet ezanamatragati,jereznatidanismoupartizanima.panac nam je saopio tunu vijest. Uhapen je elo, i to jo negdje sredinomoktobra,doksmomibilinasjenicima.Naastanodavka gospoaJandrijeizvanrednaena.Politikomsenebavi,kako sama kae, a faiste mrzi. Nevjerojatno je hrabra. Moe se rei da uopeneznazastrah.Jednenoidesiloseslijedee:Okojedansat poslije ponoi probudi nas buka na ulici pred kuom, ulo se zvranje motora. Sva trojica skoimo iz kreveta i na brzinu obujemo cipele. (Spavamo odjeveni, samo izuvamo cipele.) Pred kuom je bila policija. Dva cindapa s ustaama i automobil. Gospoa, sa svojim makama, spava u kuhinji. Pokuali smo probuditije,alitonijeilolako.Kuhinjskavratabilasuzakljuana,a onajespavalatvrdo.Lupalismoizvalijeinikakodajeprobudimo. Pobjeisemoesamokrozkuhinjskiprozoruvrtiondadaljepreko drugihvrtovaakuPetrovuulicu.Vesmobiliizgubilisvakunadu uuspjeanbijegipripremilisezaborbubombamairevolverima,kad segospoanapokonipakprobudilaiotvorilanamvrata. 115

Kaj,ustaesudoli?,upitalajemirnoihladnokrvnokaodase radionekojmajstoriciizsusjedstva,kojoj,poobiaju,nijenavrijeme sailahaljinu. Ustae i policajci ve su svom snagom nabijali po ulaznim vratimaiponaimprozorimaizahtijevalidaihsepustiukuu. Nas trojica iziemo kroz kuhinjski prozor u vrt i stisnemo se ispod kunog zida oekujui daljnji razvoj dogaaja... Zaas zaujemogospoinumirujuiglas: No, no kaj tak lupate. Valjda ne gori kua. To je govorila ustaama... ekajte,dokpronaemkljuodhaustora. Oni se zaista umire, a ona pone polako traiti klju, koji je drala u rukama... Ispalo je tako, da im ona uope i nije otkljuala vrata, nego se probudio kuevlasnik, koji stanuje u prvom katu, i pustioihukuu. Nisu doli zbog nas. Na drugom katu stanovao je neki radnik, lan U. R. S. S.a. Doli su po njega i odveli ga. im su otili, gospoanasjepozvalaizvrta. Njena slabost bile su make, i to ne obine, normalne i zdrave make, nego razni invalidi, bolesnici i drugi promaeni primjerci majeg plemena. Skupljala ih je po ulicama i donosila kui. Brojno stanjemaakavariraloje.Nekadaihjebilosamoetiri,aponekadih se znalo nakupiti i est, sedam komada. Glavni maak zove se arko.Ogromanje,antipatianinaravnooravnajednoako.Drugo mujeokostalnokrmeljivo,takodaovjekizgubiapetitzajeloimga vidi.inisedajeantipatijaobostrana,arkonasnetrpi.Osobito mrzi Mou. im ga vidi, odmah savije lea u luk i nakostrijei se i frke. Mi gagladimoimazimo,osobitoakojegospoaprisutna, ali on naa milovanja ne prima. Zato nas taj maji veteran bez jednogokanijetrpio,ostalojezasadanerasvijetljeno.Modaseboji daganeistisnemoizsrca(iliizstana)zajednikedobrotvorke. Druga na rang listi bila je Cukina, sitna i epava makica (boljereenomaketinica),kojajeuglavnomsvojedaneboravilana gospoinimleimairamenima,anjenjadniiofucanirepistalnose nalazio ispod gospoinog nosa i podsjeao na ivi brk, koji je as alosnosputen,asveselouzdignut. IstogdanakadasmoseMoaijaovdjeugnijezdili,gospoajes ulice donijela i neko ugavo, crveno mae. Prozvali smo ga Lugari, jer nas po utoj boji i fizionomiji podsjea na ustakog 116

agenta Lugaria. Gospoa je usvojila to ime, a ni mae nije protestiralo,vjerojatnozatotonepoznaLugaria. Ostaliegzemplarimajegplemenanisunaroitointeresantniine vrijediihopisivati. Zbog maaka gospoa se morala svaati s kuevlasnikom i veinom stanara. Nemaju razumijevanja za njenu maju drubu i branemakamaprolazstepenitemizadravanjeumalomdvoritu. Bitedaimajuzatoirazlogeuobjanjavanjekojihjepametnije neuputatise.Takojadnemakemorajustalnoamitiukuhinji.Ona ihhrani,istizanjimaispavasnjima. panac nam daje para. Kupujemo hranu, a kako nemamo takice, prisiljeni smo veinom kupovati kolae, koji se dobiju bez takica.Gospoiuvijekdajemonjendiokolaa.Juersamzavirio u kuhinju i ugledao udan prizor. Svaka maka imala je na tanjuriu pred sobom kremnitu. arko je ba na ostatak kremnite otresao capu, nije mu vie prijalo. Brzo sam se povukao.Bilomijeneugodno,tosammakeuhvationadjelu. Druga slabost nae gospoe su njene konte. To su asne purgerske gospe veinom iz susjedstva. Po cijeli dan one zvone i lupaju na vratima, ali im obino nitko ne otvara. Naime, naa gospoanemaobiajdovravatihaljinenavrijeme,premaobeanju i dogovoru. Iz nepoznatih razloga ona ih u pravilu nikada ne dovr ava na vrijeme. Konte su ljute, bijesne su, lupaju u svom pravednomgnjevudivljakinavrataiestoprostakipsujuiprijete, alipomoinema.Ponekaddovodeisvojemueve,energineljude, pa im se i ovi pridruuju u psovkama i prijetnjama, ali gospou je nemogue pokolebati. Za vrijeme dok oni psuju i lupaju, stoji ona, mirno kao bubica, iza vrata i dri prst na usnama. Na taj nain opominje nas trojicu da budemo mirni i da se kakvim nesmotrenim pokretomneodamo...Takojevrijemeteklo,naajegospoaidalje svaku narudbu preuzimala, ali posao nije dovravala, nesarnona vrijeme, nego uope. Ne pamtim sluaja da je koja narudba isporuena na vrijeme. Obino razjarene gospe ipak uhvate nau gospou u zasjedi i onda odnose rasparan materijal nekoj drugoj, savjesnijoj krojaici. Pritom psuju na sva usta, a ona ih gleda krotko i kao snebivajui se. Sigurno se udi to te ene nemaju razumijevanjazanjeneostalebrige,kojesusvakakovanije. U gospoinu obranu treba navesti, da zaista nije mogla ba mnogo vremena posveivati svom zanatu, jer je morala za nas trojicukuhati,pratiiposprematinamsobu.Dainegovorimooposlu 117

oko pet majih invalida, koji su takoer imali svoje zahtjeve. Osim toga, dospijevala je svakog dana na obligatan razgovor svojim prijateljicama,izmeukojihjejednabilamajkapolicijskogagenta,a drugakakosamvenaveosuprugaustakoggradonaelnika, inae mesarskog obrtnika i kuevlasnika. Simpatino drutvo, u svakomsluaju. Ima naa dobrotvorka jo jednu izvanredno zanimljivu osobinu. Ona,naime,uopenepotujevrijeme.Vrijeme,naprosto,zanjune znai nita, jednostavno ne postoji. To je svakako simpatina osobina.Zatobionapotovalavrijeme?Nijeilaniuured,niutvor nicu, niti jeugovaralailegalnesastankenakojetrebadolazititono nasekundu.Azakontenijebilovano.Njihjevaralanatjednei mjesece, a ne na sate i minute. Zahvaljujui, dakle, toj njenoj vrlini, nas trojica obino dorukujemo negdje oko dva popodne, ruamo oko osam naveer, a veeramo opet oko dva po ponoi. Nama taj raspored ba mnogo ne smeta. Imamo dosta vremena i danjuinou. Pored ovih malo kominih, ali zato ipak simpatinih navika i osobina, ima naa gospoa i niz istinskih odlika, pa bi bilo nepravednokadinekeodnjihnebihspomenuo. Ustaeinjemakefaistemrzi.Spremnajeuinitisvetomoe da bi pomogla ljudima koji se protiv njih bore. Iako nije osobito zainteresiranazapolitikapitanjairevolucionarnuborbu,protivnaje faistikimzlodjelimainasiljimaidobrajepatriotkinja.Onaznazato seMoaijaskrivamoipotpunojesvjesnatoga,tojeekaakose ikadaotkrijetkosunjenipodstanari,paipakdrinasneprijavljeneiu najveojtajnostiodsvihsustanaraisamogakuevlasnika.Jedino 56 postolar izsuterenaznazanasipomaeinjojinama.Onnamjeu nekurukusaveznik. Prilinajemukanabavljatizanashranu.Nemamoprehrambene karte, a itav sistem opskrbe graanstva odvija se sada preko karata. Ali gospoa se nekako snalazi i usprkos svim potekoama dobronashrani.

56

ZoveseMrkoci.iviojeposlijeosloboenjauistojkui.

118

* Izlazimosamousluajupotrebe.panacnamnedozvoljavada eemopogradu.Istotakoneedanaszaposli.Dosaujemose. Smatra da nam je onemogueno svakodjelovanjeugradu.Potjera zanamabilaje,amodajejoisada,isuvieestoka,dabismose smjelikretatiulicamailiraditinaizvravanjupartijskihzadatakakao toradeostaliilegalci.Oviive,dodue,skrivajuisepredustakim redarstvom,jerihtereteizkakveranijeprovale,aliihnetraetako intenzivno kao nas. (Rije je o sitnijim ilegalcima, a ne o rukovodeim ljudima Partije). Mi naprosto ekamo da nas otpremeupartizane,atonekakoneidebalako.ekamoiekamo i nosimo glavu u torbi. Da jo ne nosimo glavu u torbi bili bismo sasvim kao paketi koji su povjereni neijoj brizi i taj ih je duan sauvatisvedokihopetnepredadalje. Iz svog udobnogskrovitauEisenhuthovoj(kaemudobnogza razlikuodonihneudobnihnaseoskimsjenicima)izvlaimosesamo ponekadnaveer,kadsuulicemraneizavijenejesenjommaglom. Zamraenje grada veoma nam dobro dolazi. Tada se prokrademo zabaenijim ulicama do mjesta gdje imamo kakav sastanak, izmijenimo rijedvijesovjekomkojinasjedoekao,predamomu neto, ili primimo togod od njega i odmah segubimoodande,dok nismoizazvalisumnju. Tinaiizlasciveomasuromantiniizanimljivi,itoraakodnas, jer ipak smojomladi,potrebuzanestalukom.Naime,tekoje ivjetiilegalnougradugdjesiproveogotovoitavsvojivot.Previe volitajgrad,dabimogaodaneidaneprovoditizatvorenineizlaziti nikamo. Zato ponekad izlazimo potajno, bez paneva znanja. Samo, zapravo mi vieinevolimoZagreb.Nekadasmogavoljeli, bionamjeblizak,nanjegovimtrotoarima,uparkovimaiosobitona naoj periferiji osjeali smo se kao kod kue. Sada nam je taj na gradpostaonekakostranimrzak.Jedvaekamodagaserijeimoi odemoiznjeganekamouslobodu. Dobro smo naoruani. Svaki od nas ima dva revolvera i dvije defenzivne njemake bombe. Jedan revolver nosim u desnom vanjskom depu kaputa. Taj mi je stalno u ruci otkoen i pun s metkomucijevi.Drugi,manjirevolverprivrenmijenadesnojnozi uarapi.Takonasjenauiopanac.Bombedrimoudepu.ikica je malen rastom. Kad izlazimo, on se maskira u enu, i to u sredovjenupriprostugraanku,kojaskanticomilikoaricomuruci uri za svojim poslom. To njegovo maskiranje je sasvim smijeno. 119

Nogavice od hlaa zasue preko koljena, na noge navue enske svilene arape i obuje crne cipele s visokom petom. (Tako mu se prua prilika da ipak malo poraste). Preko svega obue crni enskizimskiogrta.Podbraenjecrnommaramom,ispodkojemu koketno viri pramiak kose. Najvee potekoe imamo s njegovom kozjombradom.Rastemusamookousta,alijetakocrnaiuoljiva, da se nikakvim izbrijavanjem ne moe uiniti nevidljivom. Zato na ustimauvijeknosidepnirupikaodapatiodzubobolje.Inae, imarunekvrgavemukarakenoge,toseosobitoistieusvilenim arapamaicipelamasvisokompetom. Alikodmukaracaunatosvemuimadostauspjeha,izegase moe izvesti zakljuak, da nijedna ena nije toliko runa da se nekom ne bi svidjela. Ve dva puta mukarci su pokuali ikici pristupiti. Prvi puta, jedan gaje(juje)pediterskiradnikpozvaona dva deci vina, drugi puta doivio je (doivjela je) ponudu ak od ustakogarkara(odonevrstesafesomnaglavi).arkargaje (ju je) nagovorio rijeima: Kuda se gospodini tako uri? Samo, ikica se pokazao kreposnim (kreposnom). Istini za volju treba rei,dasetodesilouveomamranojulici,Moaijauvijeksmo ili za njim na desetakkoraka,kaodanemamomeusobneveze,i zabavljalise.Znalismodaovaneuglednagraankanosizapaom ogromni gaser (revolver na bubanj) i da je spremna svakom nasrtljivcuprosviratilubanju,akobudepotrebno. ikicasemeutimponosiosvojomuspjelommaskom.Kadbi uao recimo u slastiarnu da kupi kolae, nikad nikom nije palo na um da bi graanka mogla biti graanin. A Moa i ja uvijek smo ga slaliuprveborbeneredove,upravozatotojebilogotovonemogue prepoznatiga. Kreemo se uvijek po ustanovljenom redu. Naprijed ide ikica kaoena,ondanasdvojicaurazdaljinioddesetakkorakaizanjega. I mi smo takoer u neku ruku maskirani. Obojica nosimo radna odijela,tekebakandenanogamaikapenaglavi.(Moaseizeng leskog dandyja takoer preruio u radnika. To je manje upadljivo.) Kakosmopustiliibrkove,zaistanasjebarnaprvipoglediumraku teko prepoznati. Kad ikica opazi neko sumnjivo lice, recimo kojeg poznatog agenta ili dounika, prijee odmah na drugu stranu ulice.Tojeizanassignaldabudemooprezniidatakoerprijeemo nadrugustranuilibilokakoizbjegnemoneeljenisusret.Znamo da nitko nee odjednom prepoznati i njega i nas dvojicu. Ako prepoznaikicuiponegaslijeditiiligapokuaodmahuhapsiti,mi emo lako s njim svriti, jer taj nee znati da ikica nije sam. Ako 120

prepoznanasdvojicu,ilijednogizmeunas,totrebaprijeoekivati, ikica e nam kao neupadljiva a naoruana ena itekako dobro doi. Ipak,desilosenekidan,dajeprepoznatikica.Vraalismose izgradapremastanu.UpravokadsmoprolaziliPetrovomulicom bilo je oko devet naveer neki nepoznat ovjek doao nam je u susret, pogledao ikicu u enskoj odjei i naglo se trgnuo. Odmah smovidjelidanetonijeuredu,dagaje,posvojprilici,prepoznao. ikicidademoznakdapoezanamaivratimosedaprovjerimo kudaetajovjekkrenuti.Akookrenenazadipoezanama,onda je sigurno da ga je prepoznao i treba sprijeiti da otkrije gdje stanujemo. Zaista, neznanac se vraao i u ponovnom susretu omjerionassvutrojicuodglavedopete,itodostabezonoidrsko, kakonamseuinilo.Vejeustanoviodajeenamukaracu vezi s nama dvojicom. Mi ga nismo poznavali. Ukrstimo se, dakle, ponovo s njim, preemo desetak metara i opet se vratimo. Opet nam je dolazio u susret, a bilo jeoitodaneeeulicom,jer korakmunijebiotakav,ikadsmogaprviputsreliurioje.Onda dademo ikici znak da ide, a nas dvojica krenemo za njim. Ponovoseokrenuoidoaonamususret.Moamenijenitapitao. utkemujepriao,mirnoizvadiorevolveriprisloniomuganatrbuh. Nijepucao,naravno.Uslijedilojesamonekolikobrzihudaracarukom i pitoljem i nepoznati je pobjegao glavom bez obzira. Za njim na plonikuostaojeeir. PrekoravalismoMoutojetakopostupio.Tkoznakakavjeto bioovjek.ovjekunaojsituacijisumnjanasvakoga.Pitanjejeda lijetouopeibiopolicijskiagentilikonfident.Modajeizudaranibio na drug, koji se na tom mjestu trebao s kim sastati, pa je pretpostavio da smo ba mi doli s njim na sastanak i zato nas je gledaoiiaozanama. Moa se nije dao. Uvjeravao nas je da je nepoznati mogao biti samodounikinitadrugo,aakojesluajnoibionadrug,nekamu pravobude,kadseponaatakoglupoinapadno. TreidanizadogaajauPetrovojulicipokazalose,dajeMoa bioupravu.Javljenonamjedasejedanustakipijunizoveetvrti ali kako su ga komunisti napali i izudarali. Po opisu potpuno odgovaraMoinojrtvi.

121

122

PAOJEPANAC

123

NAE ILEGALSTVO, zapravo skrivanje pred policijom traje ve 57 prekodvamjeseca.Sredinajedecembra.UutorakjedoaoMimac i donio fotoaparat. Mimac je na prijatelj i esto nam dolazi na razgovor.ininammnogesitneusluge.Fotografiraonasje.panac namje,naime,nekidansaopio,daemoupartizanevlakomidaje zato potrebno izvaditi nove isprave. Naravno, krive isprave s fotografijama prema sadanjem naem izgledu i sa izmiljenim generalijama.
57

Dr. Rikard Stefanovi, tada jo student medicine. Kasnije je postao lijenik u J.N.A. uinupotpukovnika.

124

UpetakMimacjedonioslike.Usubotupanacjedoaoiuzeo ih. Obeao je da e isprave, i to radnike knjiice, donijeti u ponedjeljak. Nismo ni slutili da panca nikada vie neemo vidjeti. Naegpancakojegtolikovolimoikojisezanastakomnogobrinuo od onog prvog dana kada sam ga sreo pa sve dosada.Knamaje trebao doi u ponedjeljak poslije ruka Ruao je u nekoj gostionici, negdje u gornjoj Ilici. Nitko ganijepoznavao.Zapolicijuonnijeni postojao. Vratio se iz panije, poslije logora u Francuskoj i kraeg boravkauNjemakoj.Ustakoredarstvojedvadajeimalopojmada uZagrebuiviiraditakavovjek.Ipak,dokjeruaoiznenadamu priu dva agenta i uhapse ga. Legitimirao se. Imao je odline dokumente i oslonio se na njih. Nije vrijedilo. Zamijenili su ga s nekim drugim ovjekom, navodno s nekim kriminalcem koga su traili,aonmujevaljdabioslian.Uvjeravaoihjedasuuzabludi, da on nije onaj koga trae... Sve to nije pomoglo. Nije ih mogao razuvjeriti.Odvelisuganapoliciju,itonapolicijskustanicuublizini. Nije se opirao. Vjerovao je da e tamo naii na nekog razumnijeg ovjeka,kojegeveuvjeritidanijetraenikriminalac. Alinapolicijskojstanicibilojejogore. Ovaj sluajni incident poeo se odvijati sve nepovoljni je. Nisu mu dali da doe do rijei, nego su ga odmah poeli pretresati. panac jeuzaseimaodvarevolvera.Jedanveizapaomidrugi manjiunogaviciodhlaa.Veirevolverodmahsunaliisadse vie nije mogao nadati sretnom ishodu. On izvue manji pitolj iz nogaviceiotvorivatrunaprisutnepolicajce.Jednogubijenamjestu, drugog rani, no trei ga udari stolicom po glavi. Pao je od udarca i takogasvladaju. CijeliZagrebznazamukekojetajovjektrpinapoliciji.Njegova zatvorskaelijazaudaranadalekopopeenomljudskommesukoje seraspada.panacumireiuti.Nisuuspjelisaznatinikakosezove. Moda su kod njega naene nae fotografije, ili ak gotove legitimacije. On zna za na stan u Eisenhuthovoj ulici, ali mi se nimaloneplaimo.Znamodapanacneeprogovoritikaotonije progovorio Lata, ni Gluhak, ni Kroflin. Ranije, kad je pao Lata i kadsupaliKrofliniGluhak,mismopomalostrahovali.Izvinjavamo im se za to. Sada uope i ne strahujemo. panac je za nas pojam revolucionaraiborcaimismounjegasigurnijinegousebe. Muilisuganepunihmjesecdana.Ondajeizdahnuo.Danasje ve12.januaratisuudevetstoetrdesetdruge.pancavienema.

125

Biojeslabinjean,akolikosemoralnesnageiheroizmakrilou tom krhkom tijelu. Nas trojica jo uvijek stanujemokodgospoe Jandri,uEisenhuthovojulicibroj5.

126

ODLAZAKUPARTIZANE

127

128

TEHEKjedoaoposlijepanca.Nisamgavidioodonogdanakada mejeodveonaspavanjeuMedulievuulicu.Odtogvremenaprolo jevevieodtrimjeseca.Onimazadatakdadrisnamavezui danaskonanootpremiupartizane.Alistimodlaskomupartizane zaista nemamo sree. Znak da treba krenuti uvijek je isti. Pojavljuje se Tehek sa trucom kruha i salamom pod mikom. Ve smo pojeli nekoliko tih kruhova i salama, ali krenuli jonismo. Uvijekseuposljednjiasnetoporemeti,negdjeseprekineveza,ili tkoeznatitosesvedeavauovakvimprilikama.Imamutisak 129

da drugovi ve jedva ekaju da nas se rijee, ali im to nikako ne uspijeva,itonenaomkrivnjom.Naprosto,takvesuokolnosti.I,pri rodnojedadrugovijedvaekajudaodemo.Prilinajeodgovornost drati nas ovdje u Zagrebu. Na oprez poputa. Privikli smo se na svojusituacijuigotovodasmospremniponovoselegalizirati.Ja, na primjer, ve pomalo rasprodajem namjetaj iz svog nekadanjeg stana, jer potreban nam je novac. Naravno, ne radim to osobno, negoprekodrugihlegalnihlica.Imamutisakdacijelakuaidobra polovica ulice znajuzanas,samosepravedaneznaju.Alimoda sevaram.Tehektakoermislidaznajuzanas. Dakle, kad smo prvi put dobili kruh i salamu, sjeli smo uslijed vlastitenespretnostiukrivivlak.Vlakjevepolakokrenuokadasmo to ustanovili. Sili smo i uputili se kui. Moram priznati, bilo nas je stid.DospjetiskolodvorauEisenhuthovuulicunijebilolako.Vlakje iao kasno u noi i mi smo se nali na ulici iza redarstvenog sata. Nije nam preostalo drugo nego da riskiramo. Tako iznajmimo neki stari fijaker i uputimo se kroz grad. Susreli smonajmanjedvadeset patrolakojesulovilenoneetae,alinasnisudirali.Vjerojatnosu mislili da smo doputovali. U Vlakoj ulici ispred gostionice Vai susrelismoLugaria.Tojeonajustakiagentkolja,kojisliina naegmaka.Biojepijan.Onzaustavifijakeriupitakoijaahoeli sevraatiistimputemdainjegapovezenazadugrad.Sreom,nije nas pogledao ili nas nije prepoznao, iako se veoma dobro poznajemo.Sreajetakoer,tonijeiaoistimpravcemkaoimi,jer binamsejouprtioiukola.Tobivjerojatnobilanesreaizanjegai zanas. Na vratima naeg stana nali smo ceduljicu da se soba iznajmljuje. To nas je malo uvrijedilo i ogorilo. Predbacili smo gospoiJandritojetakopourila. Drugi pokuaj odlaska u partizane bio je mnogo uzbudljiviji i opasniji. Dali su nam falsificirane propusnice za vlak i krive legitimacije.Propusnicesuzapravobilesasvimpropisne,ukradene napolicijivepotpisaneiprovieneigom.Samosuimenabilaizmi ljena, isto kao i u legitimacijama. Moa i ikica dobili su dobre isprave, prave pravcate radnike knjiice, i mogli su se slobodno legitimirati svakome. Iz nepoznatih razloga, mene nije zapala radnika knjiica nego nekakva policijska legitimacija, koja je bila veoma loa. Vidjelo se na prvi pogled, da je ime biveg vlasnika brisano Tintentodtom. Napravio sam kiselo lice kada mi ju je Tehekdaoibojaljivoprigovorio.Onmiodgovoridatonesmetaida 130

su mnogi otili u partizane i s gorim ispravama. Vie nisam imao voljezanovijetati,dasenebipomislilodamisenemiliotii. Ovajputasjelismouispravanvlak,zaPlaki.Tamosmotrebali 58 potraiti kapetana Latasa, koji e nas otpremiti u Liki ili Kordunakipartizanskiodred.TehekmijedaojavkuzaLatasa. Dogovornastrojicebioje,daemosviiiujedankupe,razumije se,treeklase.Sjestemoodvojenokaodajedansdrugimnemamo nikakve veze. Ako se dogodi da kojega od nas prilikom pregleda ispravauhapseiligaprepoznaju,ostaladvojicaimajuzadatakdaga uzgodnommomentuoslobode. Desilo se, kao to obino biva, malo drugaije no to smo, u najgoremsluaju,predvidjeli.rtvasambioja.Ukupesuulicivilni agenti i andar. Poeli su pregledavati dokumenta redom svim putnicima.ikicaiMoaprolisudobro.Upitanjusambiojojedino ja, jer sam sjedio s druge strane kupea, pa sam i na red doao posljednji. Ukupeujebiloslabovidljivo.Putovalismonou.Zatojedetektiv usmjerio svoju elektrinu lampicu u moju legitimaciju. Odmah sam ocijenio da nee biti dobro. Pod jakim osvjetljenjem sasvim su se jasnoisticaleutemrlje,tragoviposlovanjaTintentodtom. Detektivjesumnjiavozagledaoasulegitimaciju,asmeneu lice i napokon munu situaciju prekinuo rijeima: Ovo je kriva legitimacija,slijediteme! Nijemipreostalodrugonegokrenutizanjim.Prolazilismokroz kupe u smjeru odakle su doli agenti i orunik. Bacio sam pogled nazad i vidio da su se Moa i ikica digli i poli za nama. Nisam znao kuda me vode, ali sam pretpostavljao da me ele pretresti u onomposebnomodjeljkuzapolicijskupratnjuvlaka,kojasenalaziu svakojkompoziciji.Draosamrukunaotponcurevolveraiekaoto edaljebiti. Aliniovajputasreamenijenapustila.Agentiandarnisuznali kakvu su pticu uhvatili, samo su vidjeli, da je ispravakriva.Nisu me zato ni naroito pazili. Prolazili smo upravo iz vagona u vagon preko onih spojnica na kojima se uvijek nesigurno hoda. Agent je iao preda mnom, a andar iza mene. Vlak je jurio dosta brzo, ali ipak sporije od normalnog. Poeo je upravo postepeno usporavati pred nekom stanicom. Meni se u hipu rodila u glavi ideja i odmah
58

DaniloLatas.Biojeaktivnikapetanbivejugoslav.vojske.KasnijepukovnikJ.N.A.

131

sam je ne asei asa i izveo. Agenta sam s obje ruke iznenada gurnuo u lea, tako da je zateturao i uhvatio se za vagon da ne bi pao.Utommomentuskoiosamnasumceizvlaka.Paosamdosta snano,alinisamzadobionikakveozljede.Samosampoderaohlae i malo izgrebao koljeno. Svom snagom potrao sam u mrak. Iza sebe uo sam topot koraka koji su me progonili. To je bio andar, kojijeskoiozamnom,alivezacijelokakvih20metara,amodai vie,daljenaprijed,jerjevlakiaojodostabrzo.Nijemeuhvatio. Lutao sam umarcima oko Jaske, Ostao sam bez legitimacije s propusnicomuruci,kojusumisluajnozaboravilioduzeti,noonami i nije mnogo vrijedila. to mi je drugo preostalo, nego vratiti se u Zagreb,itokradompjeiceobilazeisela. Putovaosamvieoddvapunadana.Hodaosamveinomnou, dok bih se danju stisnuo negdje u ipragu i drijemao. Pred Zagreb, na Savski most stigao sam u ranu zoru. Pomijeao sam se sa seljacimakojinosemlijekougrad,sretnoproaomitnicuiprobiose do stana. Tu me ekalo veliko iznenaenje. Moa i ikica bili su u stanu. Nisu htjeli da idu bez mene, aosimtogajavkusamjedinija znao. Zato su se vratili. Vidjelisudasamskoiosvlakaiznali,da menisuuhvatili.Uvlakuseotomeprialo.Svojdiokruhaisalame imaosamuzase.Dobromijedolo. 17.I1942. MoramreinekolikorijeioLazi,kogasmoMoaijaostavilina seoskimsjenicima.Nismoizvriliobeanjekojesmomudali.Onjei ostao tamopoduvjetomdamujavimoimuspostavimouZagrebu vezu za odlazak u partizane. Veza je, ini se, uspostavljena tek sada, ali mi mu tonemoemojaviti.Reenonamje,naime,da emo ii bez njega. On treba da ostane tamo. U onim krajevima takoereseformiratipartizanskiodred.SnjimiValjinomraunaju. Ostaomijenjegovlijepiraglan.Akoostanemoivi,valjdaemi oprostiti.Naalost,nemogugaponijetiupartizane. Nas trojica treba da krenemo za nekoliko dana. Valjda e se napokonsreaosmjehnutiinama. Danas su nas odveli od nae gospoe iz Eisenhuthove ulice. Tehek tvrdi da je stan ve i suvie kompromitiran i da ne smijemo vie tamo ostati ni asa. Neki njegovi znanci rekli su mu da znadu gdjeseskrivamo.Tojeivjerojatno. 132

To je privremeni rastanak nas trojice. Idemo svaki na svoju stranu.Oprostilismosesnaomgospoomizahvalilijoj.Plakalaje. Navikla se na nas. Zahvaljujui njenoj brizi proveli smo gotovo tri mjesecailegalnogivotaulijepoj,toplojsobi,udomaemtimungu,i lagaobihkadbihustvrdiodanamjebiloteko. 59 Mene je preuzeo drug Biloh. Poznajem ga jo od ranije sa sindikata. On je metalski radnik. Odveo me u Medulievu ulicu, u kuu gdje je nekada bila zloglasna gostionica K suncu, zapravo nonilokal,ukojemsenavelikolumpalo.Tojeprizemnakuas nekakvim sobicama na mansardi, koje, kod ih gleda s ulice, izgledaju kao golubinjaci. Dakle, u jednom od tih golubinjaka proveo sam no. Stanodavka mi je neka drugarica, radnica u tvorniciKontaktnaKanalu,kojutakoerpoznajemizvienja,alijoj neznamimena. TojemojdrugiilegalnistanuMedulievojulici. NeznamgdjesuikicaiMoa.NjihdvojicuBilohjetakoer smjestionekamo. 18.I1942. Ujutrojedoaoopetpomene.Pitaomekakosamspavao.Nije bilo naroito. Naime, usred noi probudila me tutnjava kamiona. Pogledaosamkrozprozoriugledaokamioneukojimasusedovezli naoruani ustae i Nijemci. Blokirali su tu gradsku etvrt. Morao samseobuiisiiudvorite.Dvoritetekuepunojekojekakve ropotarijeiimaunjemudesetaknekakvihradionica.Zatojeveoma pogodno za skrivanje. Nisu dolazili u moju kuu. Blokirali su samo dio Medulieve i Dalmatinsku. To je bio uobiajeni lov na idove i Srbe. Odvukli su ih kamionima u smrt. Mukarce, ene, djecu, starice i starce sve u smrt. I to samo zato to su Srbi ili idovi. Optueni su za zloin postojanja. Biloh me je odveo opet na drugo mjesto,usasvimdrugikrajgrada,naZavrtnicu,ublizinitvornicepa pira. Predao me na brigu simpatinoj porodici. Tu su majka, odrasla kerka, mislim maturantica, i neto mlai sin, zgodan i ivahandjeak.Slovencisu.Neznamkakosezovu.Kerkasezove Angelaiskojevkaje.
59

ivioposlijeratauZagrebu.

133

 Djeak me stalno neto zapitkuje. Oito mu imponiram, jer imamrevolveribombu.Kodnjihsamproveoetiridana. 23.I1942. DanasjeuslijedilaponovnakoncentracijasnagauEisenhuthovoj ulici.inisedasebeznaegospoeJandriipaknemoenita. Tehek je opet donio tri kruha i salamu. Ali ovaj put donio je i jo netodrugoeljezniarskebluzeikape.Trebadaputujemomaski raniubremzere,tojestnadravnitroak.Bluzeikapestaresui otrcane.Obuklismoihzaprobuiustanovilidasenijedanodnasni najmanje ne razlikuje od pravog pravcatogbremzera.Prematome, istina je da se vatrogasca moe prepoznati po vatrogasnoj, a bremzerapobremzerskojkapi.Imamobrkove,dvatridanastaru bradu i sad jo eljezniarsku uniformu. Mislim da je uope nemogue prepoznati nas. Dali su nam i nekakve crvene bremzerskeknjige,umjestodrugihdokumenata. Plan je slijedei: Sjedamo u kupe tree klase vlaka koji ide u Sunju. Kad doe kondukter, moramo mu rei da idemo po kompoziciju u Sunju. Detektivi i andarineenasdirati,jermismo slubenoosoblje. 24.I1942. Dan konanog odlaska. Ponovno opratanje s gospoom Jandri.Zahtijevadajojizpartizanapiemo.Kreeseokopodne. 25.I1942. Ovo, dodue, jo nisu partizani, ali svakako smo ve nadomak partizana.Dosadajesveprolodobro.Evokakojebilo: Na putu prema eljeznikoj stanici u Zagrebu susreo sam svog prijatelja Zlatka Kneza. Proao je pokraj mene i, naravno, nije me prepoznao. Pozvao sam ga, no on i dalje nije imao pojma tko ga zove.Zuriojeumeneinikakodasesjetiskimerazgovara.Tekkad sammurekaotkosam,shvatioje.Biojezapanjen.

134

NijeoekivaodasejouvijeknalazimuZagrebu.Izjavioje,da mijemaskaodlinaidamenitkoivdokrajaratanebiprepoznao. Vlakkojimsmotrebalikrenutiikojimsmonapokonikrenuliimao jedvasatazakanjenja.Netoseuvijekmoradesitidanebiba sve ilo po planu. Tako smo nas trojica eljezniara bili prinueni zadravati se oko kolodvora sve do dolaska vlaka. To vrijeme proveli smo u nekoj gostionici na Miramarskoj cesti. U gostionici je nekolikouniformiranihustaaigralobiljar.Pozvalisuinasdaigramo snjimazavino.Prihvatilismo.Moajedobardiodosadanjegivota proveonabiljaru,iustaesuplatilivirio.Nijeimbilokrivo.Divilisuse njegovojvjetini. Na stanici nas je Tehek spojio s etvrtim eljezniarom. To je drugIvanic,optiarizZagreba.Osimtoga,snamasuugrupii tridrugarice,i to:AnkaButorac,lanC.K.Hrvatske,MacaGreti, takoer poznata partijska i sindikalna radnica, i Ana Konjovi. Anka Butorac i Maca Greti pobjegle su nekidan iz logora Danica kraj Koprivnice. Bijeg je organizirala Partija. Obje imaju blajhanu kosuiuopesuudeenetako,dasetekonanjihmoeposumnjati. Anka Butorac ima legitimaciju u kojoj pie da je po zanimanju konobarica. One, toboe,iduuselakupovatiivenenamirnice. Naravno,mieljezniarisjedimoukupeuodvojenoodnjih,kaoda nemamosnjimanikakveveze. 60 Ima u vlaku neki drug, koji je za nas zaduen. On je pravi pravcati eljezniar i stalno prebacuje transporte ilegalaca u partizane. Desilo se sve kao to je bilo predvieno. Kondukteru smo rekli daidemouSunjuponekakvukompoziciju.Agentiiandariupratnji vlaka nita nas nisu ni pitali. Tri drugarice su se legitimirale. Nisu izazvalenikakvesumnje. Poslije dva tri sata vonje stigli smo u Blinjski Kut. Tu smo se iskrcali.Neopazicesmosvuklibremzerskebluzeikapeipostaliopet obini civili. Poli smo kroz Blinjski Kut. Vodio je onaj drug eljezniar,kojijezanasbiozaduen. Taj na prolaz kroz Blinjski Kut nije bio ba neopasan. Protiv osloboenog teritorija Banije neprijatelj je poduzeo ofenzivu. Koncentracija trupa vrila se umjestimaokoosloboenogteritorija. Jedno od tih mjesta bio je i Blinjski Kut. Tako se naemo izmeu
60

ukrija Bijedi. Kasnije jedan od poznatih polit, rukovodilaca u partizanima. Tada eljeznikiradnikuZagrebu.PoslijeratanadunostiuSarajevu.

135

samih domobrana i ustaa. Da bismo ih prevarili, zavirivali smo u svaku drugu kuu i toboe se interesirali imaju li na prodaju krumpira,jajaidrugihnamirnica.Gledalisunasmalosumnjiavo, alisvejeprolounajboljemredu. Drugeljezniardoveonasjedonekekuenadrugomdijelu sela.Uemoukuuitunasdoekanekajomladaena,pozdravi sesnamaiponudinasdasjednemoidaseodmorimo.Nasvodi eljezniarovdjeseoprostioiotiao.Onnasjedoveodosvojeveze i njegova je funkcija ovdje prestala. Popili smo bijelukavuikrenuli dalje. Pomalo se poeo sputati sumrak. Bio je snijeg, i to dosta visok.Prednamajeiaoseljaknakonju,amizanjimpjeice.Nije sesmjelovidjeti,daizmeunasitogkonjanikapostojiveza.Bioje pred nama kakvih stotinu koraka, tako da smo zapravo slijedili njegovtrag.Tonijebiloteko,jersetragnasnijegulako primjeivao. Poslije dobrih dva sata hoda stignemo u Staro selo. To selo nalazi se u Petrinjskom kotaru nekako na periferiji partizanskog teritorija.Konjaniknasdovededoseoskekueimiuemounju. Tu, u toj kui, sreli smo prvog pravog naoruanog partizana. Uinio je na mene izvanredan utisak. Na sebi ima bijelu pelerinu s kapuljaom,radilakegkamufliranjausnijegu.Naglavinositrorogu partizansku kapu s crvenom petokrakom zvijezdom. U ruci dri vojniki karabin Mauser. Na opasau su mu fieklije pune municije i dvije njemake defenzivne bombe. Sa strane, u konoj 61 futroli,imarevolver.Dakle,naoruanjedozuba.TojeUroKruni, sekretar Kotarskog Komiteta Petrinja. Lijepo je od njega to nas je doekao. Mogu rei da sam upravo tako zamiljaopartizane. Osjeamseprednjiminferiorno.Miizgradaudnodjelujemomeu ovim ljudima. Tujesvelegalno.Osvemusegovorijasnoiglasno, svatko nosi svoje pravo ime i prezime i borba s neprijateljem je otvorena. Mi ilegalci odvikli smo se od normalnog saobraaja s ljudima. Kod nas je sve konspiracija. A ovdje, iako smo tek na periferiji osloboenog podruja, iako nas od partizanskog odreda Banije dijeli neprijateljski obru, jer ofenziva je ve u toku, sve je jasno,otvorenoijednostavno.Osjeamsekaodajeratzameneve zavrio, iako zapravo jonijenizapoeo.Jonismoupartizanima, tek smo susreli prvog pravog naoruanog partizana. Lako se moe dogoditi,danikadainestignemodopartizanskogodreda,aliipakse osjea, da je ve ovo slobodna zemlja i ljudi su sasvim drukiji od
61

PoslijeratageneralmajorJNA,umirovini.

136

onih u gradu. Ovdje se partizanski misli i govori, ovdje vladaju partizanskizakoni,bezobziranatotoitavomokolicomprivremeno krstareustae.Onisuokupatori,nisuustanjuumijeatisetrajnijeu ivotovihseljaka.Kadbitrajnoivjeliovdje,onibimoralibitiilegalcii onibimoraliaputatiiskrivatise. Znam da ni taj novi ivot u partizanima, koji sam toliko prieljkivao, nee biti bez opasnosti. Znamdaemoseboritiprotiv mnogo jaeg neprijatelja, ali ipak uvjeti ove borbeneusporedivosu povoljniji od onih u Zagrebu. Neprijatelj ima oruje i ti ima oruje. Pobjedueizvojevatihrabriji,vjetijiiodluniji.Aneprijateljnemoe imati te vrline, jer se bori iz pljakakih i razbojnikih pobuda, dok nas pokreu u borbu veliki opeljudski ideali slobode i pravde. U nama je Partija mobilizirala sve najpozitivnije ljudske osobine u njemusufaistiaktiviziralisvenajnieinstinkte.Tojeborbaboraca za slobodu protiv koljaa i pljakaa. Moralna premo je na naoj strani i zato ni konana pobjeda ne moe doi u pitanje. Nema razlogadaseplaizaivot.Veodavnoosudilisutenasmrtizato uborbizapravoinematoizgubiti.Moesamodobiti.Dobitaktije svakiproivljenidanisvakiusmrenineprijatelj. 26.I1942. Dopartizanskogodredasejonemoemoprobiti.Sinonasje 62 prihvatio Dragan Studen, partijski radnik sa ovog terena, i nou smopreliuseloPrevracikasnijeuseloVelikaGradua.Imam utisakdanasprebacujuizselauselo,dabinassauvaliodustaa. Naime, ustae dnevno prodiru u ta perifirijska sela osloboenog podruja i nikad se ne zna, gdje e ujutro osvanuti. Tako i drugovi manevriraju s naom grupom, vjerojatno prema podacima o neprijateljskomkretanju,kojimaraspolau. Osjeamo se glupo, kao paketi. Nita ne znamo i nesposobni smodasesnaemosamiuovimnepoznatimuslovima.Postupajus nama kao s gostima. Trude se mnogo oko nas, ali imam utisak da namnegovoreoopasnostiukojojsenalazimo. Umoran sam. Poputaju mi nervi. Meni su sada dvadesetetiri godine, a ovdanji seljaci me smatraju iicom od kakvih etrdeset pet godina. Tjeim se da tom mom starakom izgledu pridonose
62

PoslijeratapotpukovnikJ.N.A.

137

brkoviineobrijanabrada.Alinajviejekriv umor.Ipak,vegotovo pola godine nosimo glavu u torbi i valjda i neprimjetno starimo od straha. 27.I1942. SinosunasopetodveliuseloVelikoKrevo.TojeKostajniki 63 kotar. Moa i ja nalazimo se u kui Boka Bojania. On je lan Partije. ikica i ic su u nekoj drugojkui.Tridrugaricetakoersu negdje zasebno. Ne znamo jedni za druge. Doli smo nou u nepoznatoselo. 28.31.I1942. Sadajevaljdanapokonsveprolo.Inijelijeposjeatisesvega tosedesilouovatri,etiridana. Prijepodne, moglo je biti oko jedanaest sati, Moa je sluajno pogledaokrozprozor.Ugledaojepredkuomtridesetaknaoruanih ustaa puke i pukomitraljezi. Pozvao me da ih i ja vidim. Nekakoistovremenouletiusobuinakuedomain,BokoBojani. Imao je panian izraaj lica. Ustae su u selu. Idu od kue do kue i vre pretrese, saopi nam. Bilo bi najbolje da iziete napolje, predloi. Tako i uinimo. On nas odvede u skrovite pozadi kue. Tu nas ustae nisu mogli primijetiti. Preskoimo plot i krenemotekoprteiduboksnijegupravcuoblinjeume.Snama jebioinekidjeak.Bokogajeposlaozanama,danampomogne, jernitismoznaligdjesmo,nitismopoznavaliput.umajeodkue udaljenaokodvakilometra,tosobziromnasnijeg,kojijevisokdo pojasa,nijebamalaudaljenost.Izmeukueiumejeuvala,koja predstavlja mrtvi ugao, zaklon ne samo od zrna nego i odoka,ito namjedobrodolo.Zaemodubokoutuuvalu.Izselanasvienisu mogli vidjeti. Tada zapone pucnjava. Meci su letjeli visoko nad naim glavama i pucketali razbijajui vakuum, ali bilo je oito da ustae iz sela ne pucaju na nas, nego na nekog drugog. Zaista, na jednoj kosi koja se prostire lijevo od nas, na udaljenosti oko jednog kilometra, opazimo ikicu i ica. Bjeali su posrui kroz

63

ivioposlijeratauistomselu.

138

snijeg. Njih dvojicu gaali su ustae iz sela. Vidjelo se kako meci prteokonjihnasnijegu,noonisuslalnoodmicali.Bilisuvedaleko i nije bilo tako lako pogoditi ih iz sela. Onda se odjednom ikica trgnuo i naglo pao. Bio je pogoen. No za as se opet podigao i pohitaodalje.Spasilisuse. Na djeak se izgubio. Bit e da se prestraio pucnjave i pobjegao.TakoMoaijaostanemosamiuovomnepoznatomkraju. Pucnjava se jo ula, ali sada ve slabije i iz nekog drugog pravca. Nasdvojicadokopamoseume,kojajezanasnepoznatsvijet. Gradski ljudi nisu navikli hodati po umama. Ubrzo smo izgubili orijentaciju i poeli lutati bez odreenog cilja, u nadi da emonaii nakakvooblinjeseloukojemnemaustaa.Tubismoprekoseljaka ve nekako uspostavili vezu s organizacijom ili direktno s partizanima. Seljaci u ovim krajevima su svi do jednog za partizane,inesamodasimpatizirajuspartizanimanegosenaprosto svismatrajupartizanimaispremnisupomagatiusvemu. Zasudbinutrijudrugaricanismoznali. Lutajuitakoizbijemonarubumeiugledamopredsobomseloi po sredini sela crkvu sa spaljenim tornjem. Po tom nesumnjivom znakuzakljuimodajeselosrpskoiuputimoseupravcuspaljenog tornja. To je bila Svinica, sedam kilometara dugo selo Kostajnikogkotara. Tu,predtimselomipredtomspaljenompravoslavnomcrkvom, zapoelajenaagolgota. Uskorostignemoublizinucrkve.Izmeuselaiumeizkojesmo izilinalazisebrisanprostor.Snjenaravnica,stakoreinetaknutim svjeim snijegom, bez ikakvog zaklona. Samo duboki bijeli snijeg i nasdvojicaucrnimodijelimaiscrnimkapamanaglavi.Stvarnosmo predstavljaliodlinumetuzasvakogtkobinasgaao.umusmo neopreznoostavilidostadalekozasobom. Ve u blizini crkve naemo se odjednom pred grupom ustaa. Stajalisunaraskrupokrajcrkveiekalidaimseprimaknemo. Obojica zastanemo kao po dogovoru, okrenemo se prema nekoj golojirijetkojiviciunastojanjudaseponaamokaonajbezazleniji civilisti koji nekamo iduiondapolakokrenemonazadodaklesmoi doli.Drugogizlazajednostavnonijebilo.Udaljenostizmeunasi grupeustaajedvadajeiznosilavieodkakvihtridesetakmetara.

139

Nismo daleko odmakli, kad je odjeknuo za nama otegnuti Stoooj!Ustaesunaspozivalidastanemo.Nismostali.Ubrzamo korake. Muno je bilo odmicati kroz dubok snijeg. Hitali smo teko dauinetoodumora,alijovieoduzbuenostiistraha.Naje poloaj bio oajan. Ipak, odmakli smo jo kakvih dvadesetak metara i nita se nije dogodilo. Vie nas nisu pozivali da stanemo. Rezak, otar prasak hica odjednom je presjekao rijetki hladni zrak, metak prozuja iznad naih glava. Ustaa je bio slab strijelac. Gaao nas je sa kojih pedeset metara udaljenosti iz puke i nije pogodio,iakosmoucrnimodijelimauonojopojbjelinibilisigurna meta i za najprosjenijeg strijelca. Uostalom, moda nas nije ni htiopogoditi,vesamozaplaitidastanemo. Moa me pogleda i upita, jesam li ranjen. Ali mene i nije bilo strahustakogmetka.aknisamnipomiljaonato,dabimemogli ustrijeliti.Bojaosamsedanasneuhvateive,isamootomesami razmiljao.Dasuustaepotralizanama,lakosunasmoglipohva tati. Tralismoposljednjimsnagama.PourivaosamiMou.Utose ponovo zauo ustaki Stoooj!, nekako iz blieg. Ogledamo se i ugledamokakoustaetrezanama.Zaista,htjelisudanasuhvate. Zatoinisuviepucali. Nismo se morali sporazumijevati. Za to i nije bilo vremena. U glavi su nam bile iste misli. Izvadimo revolvere i opalimo u pravcu naih progonitelja, svaki po dva metka. Nije nam bila namjera pogoditiih.Bilisupredaleko.Samosmoiheljeliupozoritidaimamo orujeidasenemogusnamaigratiloviceadaivlastiteivotene izloe opasnosti. Bio je to, u stvari, potez oajnika, koji se pokuavajuspaavatiodgonjenjaihvatanja. Vienismomogliniuriti.Klecalasunamkoljenaiposrtalismo podubokomsnijegu.Utakvimmomentima,toodstvarnefizike iscrpljenosti,toodivaneprenapetostiistraha,ovjekveomabrzo klone,ponestanemusnage. Ustae nas vie nisu gonili, ali se nisu odrekli namjere da nas postrijeljaju.Odmahizanaihrevolverskihpucnjevaodjeknuojei njihovdrugihitac.Modasusezabavljaligaajuinas,doksupucali metakpometak.Modasuseiokladilimeusobno,tkoenasprvi pogoditi. Moameopetupitaodalisampogoen,alinionnijajouvijek nismobiliranjeni. 140

Naciljbilajeogoljela,tunauma,izkojesmonanaunesreu neoprezno izili. Pribliavali smo joj se veoma polako. Ipak, u tom odmicanjuipukaranjudostasmosepribliiliprvomdrveu,kojejo, dodue, nije bilo uma, ali je prualo zaklon. U meni se rodila nada da emo se ipak itave koe doepati tog drvea. Kad ne bi pucaliviezanama,moglibismoipuzajuistiidotamo. Nekolikoasakanisupucali.OndaseujednommomentuMoa okrenuodaviditorade.Opaziojeustaukakoleinanaojprtinii mimo,neureise,gaaunas.Onmidoviknelezi!iutomhipu pukaplane.Tojebionjihovtreihitac. Moajaukneiglavakezaroniusnijeg.Okonjegazaassesve zarumeniodkrvi.Stenjaojezgrennasnijegu,dokmujeizusta obilno tekla krv. Misliosamdajepogoenuleaidamujemetak probioprsnikoivjerojatnopresjekaoarteriju,pamujekrvnavalila naustaisadeizdahnuti. Sadsamsam,pomislim.Moaeovdjezakojiasizdahnuti. A ustae su blizu. Treba da i ja svrim sam sa sobom. To je jedini izlaz.Nisamseusudionipogledatiga.Leaojejouvijekzgren na snijegu i teko samrtniki stenjao. Oko njega snijeg je bio na topljen krvlju. Onda je odjednom prestao jeati. Pridigao se i pogledao me bistro i svjesno. Strano je izgledalo njegovo nekada lijepo lice. Jer nije bio ranjen kroz grudni ko, kako sam vjerovao, nego u glavu. to su ustae za to vrijeme radili, ne znam. Nas dvojicaposljednjimsnagamaodglavinjamouumu,doprvihstabala, ituklonemo. Poeo je govoriti, ali to i nije bio govor nego neko kranje popraeno obiljem krvi, koja mu je tekla iz krvave ranenalicukod svakeizgovorenerijei.Ipaksamgarazumio.Kadseokrenuoi opazio ustau gdje lei na prtini i gaa nas, viknuo mi je lezi! U tomhipuustaajeopalioimetakjeMoupogodioravnouotvorena usta.Tomijerekao. Pregledam mu ranu. Bila je strana. Metak mu je razbio desnu stranu donje vilice, izbio mu zube i teko otetio jezik. Iziao je napolje iza desnog uha. Izlazna rana je velika. Ipak, uz hitnu lijenikuintervencijumodabiMoamogaoostatinaivotu. Skinem s vrata vuneni al i omotam mu glavu, da bih koliko toliko zaustavio krv i zatitio mu ranuodhladnoe.Onjeidalje govorio pletui ranjenim zadebljanim jezikom. Krv je tekla bez prestanka.Zanamajeostajaokrvavtragusnijegukaozaranjenomi progonjenomzvijeri. 141

umauzimskodobanepredstavljanaroitzaklon.Golajeividi joj se daleko u dubinu. Oekivao sam da e ustae nastaviti da nasprogone,akrenutidaljenismomogli.MisliosamdaeMoaza koji as izgubiti svijest, jer morao se onesvijestiti od silnog gubitka krvi. To bi bilo najgore.Ninakakavnainnisambioustanjudamu pomognem. Na je poloaj bio stvarno oajan i bezizgledan. To je bilonajstranijeodsvegatosamdosadadoivio.Svakiasekao sam da se pojave ustae, a kad se napokon pojave, ne e nam preostatinitadrugonegodaseustrijelimo.Apojavitesesvakako. Moraju se pojaviti. Oni idu naim krvavim tragom. Sada su ve sigurno na rubu ume, kodonihprvihstabala.Oklijevaju,jerznadu da imamo revolvere. Zapravo jo samo ja imamrevolver.Moinje ostaonegdjeusnijegu.Ispaomujeizruke,kadjeranjen.Amojesu ruketolikoprozeblepitanjejehouliuopebitiustanjupritisnutina obaradaubijemMouisebe,dokjejovrijeme,dokjonisudoli. Tako smo vie mrtvi nego ivi leali u snijegu kao progonjene zvijeri, koje nemaju vie snage da bjee pred psima i hajkaima i samo ekaju smrt. Tada se izmeu nas dvojice odigrala kratka potresnascena,kojuvjerojatnoneunikadazaboraviti. Ajde da se ubijemo, predloim mu. Dolo je ono, o emu smomnogoputarazgovarali. Doeovjekuuovakvimasovimaeljazasmru,kojaoslobaa svihmuka.Klonepotpuno,shrvansvimmoguimnedaama,kojima jeizloenveduljevrijeme,ivienenalaziusebisnagedasebori za ivot. Naprosto osjetipotrebudasesmiriidanestane.Ustrijelio bih se onaj as lako i ne bih osjetio nimalo aljenja za ivotom. Ondamiodjednomsinuupametisavmojdosadanjiivot.Sjetimse svega to mi je bilo lijepo. Djetinjstva, porodice, prijatelja i svih doivljajakojisumibilivrijedni.Obuzmemevalsentimentalnog raspoloenja,itomijegodilo.Prepustimmuseipokorim. Ubime,dokseonesvijestim,prenumeMoinerijei.Ionda idi,bjei...tijosemoespasiti. Uoimamujebiostrah.Shvatimdaseonbojidaugaostavitii otii. Misli da ga nagovaram na samoubojstvo zato da bih mogao sambjeati.Nasdvojicaprijateljismojoizdjeakihdana.Zajedno smoproivjelivedostatoga.Paipak,onsebojidauganapustitii izdati sada kad je bespomoan kao malo dijete. On se ivota draogrevitijenegoja.Nijeelioumrijeti,iakomujeduavebila na jeziku. Kod ovjekautakvimasovimaprestajeraditirazum, 142

ruisekulturnanadgradnjakaokuaodkarataizavladajuprvobitni nagoni, koji ga u odsustvu svijesti pokreu na akcije za vlastito odranjeuivotu. Zatodaekamo?,upitamga.Onienaiisadzakojias. Molim te, nemoj dok se ne onesvijestim, odgovori on opet. I opetmujeuoimabiostrah. Ustae nisu dolazili. Moda su se bojali ume koja je bila partizansko carstvo. A Moa je imao gvozdenu narav. Nije se onesvjetavao,iakomujekrvjouvijekpomalotekla. Tihnekolikominutamirovanjadostajalojedaseiumenisakupi neto snage, a snaga obnavlja i elju za ivotom. Rodi senadada modaipaknijejodoaokrajidajouvijekvrijediboritisezaivot. Dapokuamokrenuti!,pozovemga. Onneodgovorinita,alimeposlua.Smukomsepridigneija ga prihvatim. Zateturamo dublje uumu.Draosamgadesnom rukom oko pazuhasvojomlijevomrukomonmeobgrliookovrata. Takosamgavukaoposnijegu,kojijeiovdjebiodubok,mjestimino idopasa. Nijemogaodugoizdrati.Svakihdesetakkorakamoralismose zaustavljati da se odmori. Sjeo bih, polegao ga paljivo na snijeg i stavio njegovu krvavuglavuukrilo.Zanekolikominutaopetbismo poli naprijed u nepoznatom pravcu, moda do kakve druge grupe ustaa.Aliborbazaivotsenastavila. Prevalili smo sve pomalo dobar komad puta. Trpio je jake bolove, jer rana se ve sasvimohladila,alijeustrajnoiaodalje.I, zaudo, iao je sve bolje. Poeo sam vjerovati da se i nee onesvijestitiidataranamodainijetakoteka. Poeo se ve sputati sumrak, kad sam u daljini zauo mukle udarce sjekire. Netko je obarao drvo. Uputimo se u tom pravcu. Nadalismose,daemonaiinaseljakesazapregama,kojienam pomoi da iziemo iz ume i da naemo sklonite, gdje e Moa dobitibarprvupomo,pamakariunajprimitivnijemobliku. Bio je samo djeak. Lupao je sjekirom o stablo, a pokraj njega stajala je zaprega. Dva volia upregnuta u saonice. Ostavim Mou skrivenog iza stabla u blizini i uputim se prema djeaku. Revolver sam drao u ruci. Mladiu, sudei po izgledu, nije bilo vie od esnaest godina. Nisam znao da li je iz partizanskog ili iz ustakog sela. U okolici ima i partizanskih i ustakih sela. Zato je i trebalo pokazati revolver, jer on je Mou morao povesti, milom ili 143

silom. Pokuam ustanoviti da li nam je sklon. Ako je Srbin, znao sam, ne moe biti za ustae i mogu mu slobodno rei to nam se desiloitotraimoodnjega. JesiliSrbiniliHrvat?upitamga.Pritomsamidaljedraou ruci revolver. Pitanje je bilo udno, ali ja nisam onog momenta mogaosmislitinitabolje. Djeaknijeznaokudadameuvrsti,jermogaosambitiustaa,a mogaosambitiipartizan.Zatojeodgovorioneodreeno. Mismosinjekukavice,rekaoje. Odgovor je bio istovremeno i neodreen i jasan. Jasan utoliko, to sam odmah shvatio da pred sobom imam pravog ovjeka. Jer sinjekukavicenijemogloznaitidrugo,negodajeSrbin,iakoon toustvarinijerekao. Odvedem ga do Moe i zatraim da ostavi stablo, kako bismo ranjenika mogli prevesti u njegovo selo, koje se, kako mi je rekao, nalaziublizini. Moi je glava poela silno oticati i sada je ve zaista bio na izmakusnage. Poemo prema selu. Moa se skvrio u saonicama. Opet je poeo stenjati od bolova. Ja sam iao pjeke za saonicama i pridravaomuglavu,kojasepoelanekakosumnjivoklatiti,kaoda se vie ne dri vrsto svog sjedita. To i nisu bile saonice u pravom smislu rijei, nego neko vozilo podeeno za tovarenje stabala. Moa je zguren sjedio na nekoj gredi i obuhvatio rukama nekakav kolac koji je bio okomito privren sa strane vozila. Nije mogaoleati. Ali naa golgota nije jo zavrila. Jedva ako smo proli kakvih trista metara u pravcu sela, kad nam je u susret dotrao drugi djeak, brat ovoga sa saonicama, i obavijestio nas da su u njihovo selo upravo upali ustae. Pretresaju kue i gdje ne zateknu sve ukuaneodmahkuuzapale,azateenestanovnikeodvodeulogor. On je zato i doao po brata, jer ustae e inae misliti da je u partizanima. to nam je preostalo? Skinuo sam Mou sa saonica i pustio djeake da poure kui. Nas dvojica ostanemo opet u umi sami, preputenisebiisvojojzlojsrei. Mladii su nam obeali da e se vratiti po nas im ustae napusteselo.Aliutonijetrebalovjerovati. 144

Mrak se ve sasvim spustio. Lutali smo jo neko vrijeme. Ne znamviekakodugo.Tadaponovonalutamonanekoselo.Bilo je to Veliko Krevo, isto ono selo iz kojeg su nas i potjerali ustae. Samo sada smo mu prili sa suprotne strane. Ne znajui gdje se nalazimo,vrtjelismosezapravoitavdanukrugu. Ustaavienijebilo.Uemouprvukuuizatraimopomo. enesuodmahpoelepratiiistitiMoinuranu.Naloseodnekudi hipermangana, pa je on sam poeoispiratiranjenausta.Jouvijek se drao dosta dobro. Strano jebilogledatikakoobinimusijanim noemsamsebivadizdrobljenekostiizoteklogmesa, Oko njega skupilo se dosta ljudi. Gledali su u udu teko ranjenogovjekakakosamnadsobomvrioperaciju.Moajebio neobinojakiizdrljivovjek. Tu saznamo za udes ostalih naih drugova iz grupe. Maca Greti i Ana Konjovi spasile su se. Skrivene su negdje na sigurnommjestu.AnkaButoracsmrtnojeranjenahicemutrbuhiu takvomstanjuuhvaena.OdvelisujeuKostajnicuuustakubolnicu. Upoetkubilajejoprisvijesti,alinitanijehtjelagovoriti.Ranaju jeboljela,muilase.Ustaesusenaslaivalinjenimmukama.Toih je zabavljalo. Stalnosujenetozapitkivali.Htjelisunasvakinain saznatitkoje.PretpostavljajudaimajuurukamaNaduGaljer,po znatujoizpotanskediverzijeuZagrebu.Svejetoispriaoneki seljak iz Kreva, koji ju je po ustakom nalogu morao voziti u Kostajnicu.Sreanjena,akoumre. ikica i ic takoer su spaeni. Nalazesenasigurnommjestu. ikicajeranjenuruku,alirananijeopasna... U depu mi je ostala jedna cigareta. Sreom je nisam mogao ispuitiuumi,jernisamimaoibica.Zapalimjeovdjeutoplojsobii ponem udno vui dimove. Samo pua moe znati, to znai cigareta u takvoj situaciji... i onda ponovo uzbuna. Jedan je ovjek uletioukuuipovikaoEvoustaa!Opetsudolazili. Sakrijtega!,zamolimukuane.Moamepogledaikaodase osmjehnuo.Iditi,bjei,posavjetujeme.Sigurnoneenaii. Zajedno s nekim momcima, koji su izbjegli iz svojih sela pred ustaama i koji su se tu zatekli, preskoim plot u dvoritu i opet odbjegnemuumu.Sreom,umajesvugdjeblizu. Sada je ve bilo lake. Sa mnom su bili domai mladii, koji dobro poznaju okolicu. Mogli smo se varakati s ustaama, bez opasnostidaenasuloviti. 145

* Potrajalo je jo tri dana. Skrivali smo se po okolnim selima i uvali od ustaa. Opet sam bio paket. Nisam imao vezu s partijskomorganizacijom,alinijemibilanipotrebna.Svioviseljaci su partizani, iako nemaju oruja. Nesretni su, to je naa grupa u njihovomkrajutakotekostradala.Smatrajusekrivima,jerbilismo povjereninjihovojbrizi.Zaista,tosudobriljudi. Mladii me odvedu nou opet u Svinicu. To je ono isto sedam kilometaradugoselo,ukojemsmoMoaijapredspaljenomcrkvom nailinaustae.Ustaesujouvijekuselu,ujednomkrajusela. Odvelisumeukuunekogseljaka.ZovesePetrovi.Dalisumi slanine. ude se to ne mogu jesti, iako od jutra nisam stavio ni zalogajauusta.Prenoiosamutali,ujaslama.Zahvaljujui iskustvuizselaSamoborskogkotara,nisamsetrebaoprivikavati. U tri sata ujutroDamjanPetrovimeprobudiiodvedeizvanselau svojbunker.Tutrebadaprovedemdan.Danjueustaekrstariti selominebibilodobrodaostanemukui. Bunker Damjana Petrovia nalazi se svega oko pola kilometra od njegove kue, izvan sela. U njemu je skrivena hrana, da mu je ustae ne opljakaju. Svaki seljak ima svoj bunker u umi. To su veoma vjeto graene i zakamuflirane zemunice. Teko ih je pronai. Zima je. Prsti na rukama inogama,osobitonanogamasasvim su se odrvenjeli. Izuo sam cipele i smrznutim prstima na rukama grijao smrznutenoneprste.Ubunkerujemrakisamoainita ne zna to se oko tebe dogaa. ovjek se loe osjea u takvom bunkeru.Anaokolosepucalokaonafrontu.Neznamdaliod straha pred neizvjesnou, ili instinktivno, ali predosjetio sam opasnost, inilo mi se da pucnjava dolazi sve blie. Oprezno se izvuemizbunkeraipopnemsenanekuuzvisinu,zapravonasamu svojuzemunicu.Odmahmiokouijuzazujirafalizpukomitraljezai ugledam sina mog domaina Damjana Petrovia kako tri prema meni,austaegaprogoneipucajuzanjim. Bjei brate, izgibosmo, povie momak i mi se obojica skotrljamo niz padinu u neku ikaru i tako jo jednompobjegnemo. Ustaesuimupaleukuuipoeliihmaltretirati.Momakjebjeao upravcubunkera,htiojedasesakrije,alionisugaslijedili.Takoih jenavukao.

146

Odveo me u selo Petkovac svojim roacima. Lijepa mlada djevojka,njegovasestrina,ponudilamevarivomodkupusa.Upravo samstaviouustaprvulicu,kadsuustaenaileuselo.Nijebilo vremena da bjeimo. Sakrili smo se u talu. Ali ovaj puta imao sam sreu. Ustae se nisu zadravali u selu. Samo su projurili s nekolikosaonicakrcatihpljakomiljudimakojesuodvoziliulogorili u smrt. Uz put su ipak ustrijelili nekog seljaka, koji je stajao na vratimasvojekueigledaoih. Iste veeri sin Damjana Petrovia opet me odveo nazad u Svinicu.Ustaesujouvijekbiliujednomkrajusela.Douljalismo sedonjegovekue.Tamosuveekaliistionimomciskojimasam pobjegaoizVelikogKreva.Onimeodveduodmahdalje,sadau MaloKrevo... 1.II1942. Vezajeuspostavljena.Sakupilismoseopetsvi,iranjeniiitavi. SamoAnkeButoracnemaviemeunama.Umrlajeukostajnikoj bolnici. Tko zna kako su je lijeili. Moda je uz bolju njegu mogla i preboljeti. Ali je moda ovako bolje. Svejedno bijeubili.Rijeinije progovorila. Ustae su se morali zadovoljiti podacima, koji su bili navedeni u njenim ispravama. Po njima bila je samo nepoznata konobarica. Nisu saznali, da je to Anka Butorac, lan C. K. K. P. Hrvatske. * Moa kae da nee ostati iv, ako jo danas ne doe do lijenika.Osjeaseveomaslabo.Alimi,nasreu,putujemobrzim saonicama, koje povremeno mijenjamo na prolazima kroz sela. Partizanski relej funkcionira savreno. Neprijateljske trupe su se povukle i mi se nalazimo u srcu osloboenog teritorija Banije, na partizanskompodruju.Banijskarepublikaopetjesamopartizanska. Prvi put poslije toliko tekih dana osjeamo se opet slobodnim ljudima. Punim pluima udiemo svjei umski zrak, dok saonice veseloleteposnijegu. Naa je grupa zavrila svoje. Nikola je mrtav, Lazo je ostao s Valjinom na seoskimsjenicima.Tkoznahouligajokadavidjeti. Moa e, nadam se, ostati na ivotu. Ali tko zna kako e dugo 147

odleatiupartizanskojbolnici.Nikadavieneebitizaprvuborbenu liniju.Tojeteta,Moabi,uvjerensam,bioodlianborac,amodai vieodtoga.Ostateinvalid.Latenema,Vrtlarjestrijeljan,panac jeizdahnuopodmukama,KrofliniGluhaktakoer...ovjektouvijek oekuje, ali kad doe ipak nije nimalo lake. Naajegospoau Eisenhuthovojulicizacijeloveiznajmilasobu.Tkoznakakvesada imaZimmerherre? * Do taba banijskog partizanskog odreda stigli smo nakon etiri sata brze vonje, tab je u selu Brestiku u Glinskom kotaru. Ranjenicisuprevezeniuoblinjupartizanskubolnicu.Moajestigao do lijenika u posljednji as. Otpratio sam ih. Odmah su mumorali 64 izvaditi eljusnu kost. Doktor Kreo i bolniari zajedno s ostalim pacijentimanisusemoglinauditiinadivitinjegovojsnaziimukom dranju. Najbolnije zahvate u primitivnim uvjetima partizanskog lijeenjapodniojenetrepnuviokom.Njegovolijepoliceneevie biti lijepo. ikica ne mora ostati u bolnici. Previli su mu ranuna ruciiposlaligazajednosamnomnazadutabodreda. Ovdje smo zaista novajlije. Nitko nas ne pita to smo radili u Zagrebu. Ne znaju da i tamo ima pravih partizana i da smo mi bili pravipartizani.Trebatereputacijustjecatiiznova. 4.II1942. ica i mene poslali su u istu etu. To je trea eta prvog bataljona Partizanskog odreda Banije. Komandir se zove Rade Grmua,aligazovuRara.KomesarjeAdamMrakovi.Dalisumi preklopni tuc broj esnaest i sedam patrona. To je obinalovaka jednocijevka, i to prastara. Vie se pouzdajem u revolver, poklon Rade Konara. Kau da pravi vojniki karabin moram sam oteti od neprijatelja.Oni,vele,nemajutvornicuoruja.Nadamse,dautu puerinubrzozamijeniti.

64

Kreo Majer, tada student medicine i partizanski doktor. Poslije rata na dunosti u Sekretarijatu vanjskih poslova u Beogradu. Posljednji preivjeli borac Prvog sisakog partizanskogodreda.

148

149

150

SADRAJ
Omladinskiaktiv SmrtustakogdounikaIvanaMajerholda KakojeTooKatiprimljenupartiju OmladincisaSvetica Diverzijauglavnojpoti panac Napadnanjemakeavijatiare Tojeispriaonikola daniilegalstva OdlazakizZagreba PaojeLata Nikolajestrijeljan JotrimjesecauZagrebu GospoaJohanaJandri Paojepanac Odlazakupartizane 9 19 29 35 39 47 53 71 75 85 97 101 105 109 123 127

151

152

IVANIBL

IZILEGALNOGZAGREBA 1941.
Korektor BLAENKATRAN Opremio BORISDOGAN IzdavaNAPRIJED Izdavakoknjiarskopoduzee Zagreb,Palmotieva30 Zaizdavaa KALMANVAJS tampanousrpnjugod.1965. UtamparijiVJESNIKuZagrebu

Internetizdanje
www.desetikorpus.com

153

154

OvaknjigaIvanaiblasvjedoidasuutokuminulogratapostojalazapravo dva Zagreba: onaj okupirani i okupatorski i onaj slobodarski. Autoru ovu injenicunaknadnoinijetrebaloznati,jeronnijepisacromana,analizator izmiljenihlikova,onjesuvremenikisudionikdogaajaokojimapria,pa jetakoistovremenosvojpisacisvojjunak.Moglobisemodaoekivatida e u toj nesvakidanjoj ulozi biti patetian, prekomjerno angairan kao kroniar jednog stravinog vremena, prilika u kojima ovjek nije znaio ni svoje vlastito ime, da e pribjei glorificiranju djela u kojem je sam uestvovao i koje je zapravo znailo njegovo, najtemeljitije shvaeno, ljudskootkupljenje.Ovomnitraga,jeribisamopriadogaaje,naznauje porive koji su njega lino i njegove suborce gonili na akciju. Danas je to povijest,nekadajetobilastvarnostdanasnamdjelozagrebakihilegalaca izgleda kao legenda, a nekad se za temelje te legende rtvovao ivot u punomznaenjuoverijei:ovjekinjegovaslobodarskaidejasasvimsuse usklaivali,bilijednoiisto. Nastranusadapovijesnavrijednostiblovihzapisa,nastranuakiar oevidnosti,naszanimaiprezentiranjedogaaja,nainnakojinamihautor saopava i metod kojim i nas same u njih uvodi. Kad bismo u svekolikoj memoarskoj hrvatskoj knjievnosti novijega doba traili snanije i ujedno dokumentiranijedjeloodovogatekobismoganali.Jerneradiseovdje o potvrdi za legendu koliko o uvjerljivosti kojom ibl legendu prevodi u ivot,prilikeisituacijekojesujeuvjetovale,izkojihjeizraslanekaosvrha samojsebi,vekaosvojavlastitanunost.Nekolikojunakanaerevolucije (RadeKonar,AnkaButorac)ovdjesuljudiodkrviimesa,sasvimsvojim ljudskimosobinama,sasvimonimtoovjekauivotuprati,aliisaeljom da se ovjekovo u njemu nadvlada da bi postao ovjekom. iblovi zapisi poinjunekakospoznanstvomsRadomKonarom,azavravajuopisomu kojem se autor ponosi to mu je o boku Radin pitolj. U ovom razmaku dogodilo se tota: nekoliko istinskih junaka palo je rtvom, nekoliko je ljudskihegzistencijazauvijekspoznalodajedumaninistotoizlo,doksu drugi, meu kojima i ibl, nastavili borbu ne samo s vjerom da pobijede, negoisuvjerenjemdaesetakoiskazatikaoljudi,daebitisvojivlastiti stvaraoci,svojavlastitasudbina. Lienapatetinosti,pisanauoblikudnevnika,ovaknjigaobilujeizna ajnimliterarnimvrednotama:jasnoom,harmoninouisaetou.Aono to je u njoj, uz povijesnu osnovu, nesumnjivo najzanimljivije i ujedno najkvalitetnijetojeiblovsmisaozadetalj,psiholokuanalizuihumor. Nemasceneukojojovotrojstvonijeprisutno,paakiondakadnamautor saopava najtee, gotovo bezizlazne, situacije u kojima se i sam nalazio. Stoga su zapisi Iz ilegalnog Zagreba gotovo isto toliko knjievno djelo kolikoidokument.

155

156