Naslov izvornika

_
Urednik
Amar Imamovi
Likovno oblikovanje
Bedrija Imamovi
A K E T O I L B I B A K E T O I L B I B
Muhammed Ibrahim Ajeti
VJENE PORUKE
KERBELE
Prevela s perzijskog
Mediha Imamovi
Fondacija Batina duhovnosti
Mostar 1434/2012.
5
Rije urednika
Kao rijetko koji dogaaj, izuzmemo li razdoblje djelovanja
Poslanika islama, pokret Imama Husejna ostavio je duboki
trag na ukupne tokove deavanja unutar islamskog umme-
ta, ali i na svjetska zbivanja izvan njegova kruga, jer mu ni
izdaleka ne moemo nai slinoga, a ovu injenicu priznaju
i prijatelji, i neprijatelji islama. Tako, naprimjer, Mahatma
Gandi, svjedoi da je iz dogaanja Kerbele crpio snagu za
svoju dugotrajnu i velianstvenu borbu. Openito, Imam
Husejn je pokrenuo talas plime koji svake godine iznova na
zaudan nain zapljuskuje due ljudi irom svijeta, nadah-
njuje ih i daje im snage da istrajavaju u borbi protiv neistine
i nepravde.
Mnogo se govorilo i govori o razlozima zbog kojih ovaj po-
kret ima tako znaajno mjesto u ivotima ljudi, ali dva kratka
govora Imama Husejna, izreena u posebnim okolnostima
prvi kada Imam naputa Medinu, a drugi kada naputa Mekku
na najbolji nain pojanjavaju ovu zbilju.
Prvi od njih, koji daje poseban peat itavom ovom pokretu,
izreen je u trenutku kada Imam, u oporuci svome bratu Ibn
Hanefiji naputajui Medinu, grad u kojem je ukopan Mi-
ljenik Boiji, Allahov Poslanik, s.a.v.a. iznosi razloge svoga
odlaska iz rodnog grada:
Ja ne odlazim iz Medine iz obijesti ili razonode, niti da
bih pravio nered i nanosio nepravdu, ve jedino radi toga
da ovim pokretom ispravim nered u ummetu moga dje-
da. Moj cilj na ovom putovanju je nareivanje dobra i od-
vraanje od zla te da oivim sunnet svoga djeda, Boijeg
6
Poslanika i put i nain djelovanja moga oca, Ali ibn Ebi
Taliba.
Drugi govor Imam Husejn izrekao je takoer u odlasku, ali
ovoga puta naputajui Mekku. Dok su svi muslimani bili zao-
kupljeni obavljanjem Hada, Imam Husejn prekida vlastiti, pro-
mijenivi ga u Umru te ljudima okupljenima u haremu Kabe
saopava sljedee:
Onaj ko je spreman da krv srca
1
svoga rtvuje za nas, i
spreman je za susret sa Allahom, onda neka poe s nama, a
ja ujutro kreem, ako Allah tako bude htio!
Ovo obraanje, pa i itav pokret, svoj vrhunac i otjelov-
ljenje doivljavaju u posljednjim trenucima asnog ivota
Imama Husejna kada ovaj zaljubljenik u svoga Gospodara,
sav u ranama, edan, ostavi sam-samcat meu razjarenim
neprijateljima, pada na seddu i posljednji put se obraa svo-
me Gospodaru:
!

Boe moj, zadovoljan sam Tvojom odredbom, potinjen

Tvojoj zapovijedi, nema oboavanog, osim Tebe, o Ti Koji po-
mae one koji trae pomo!, da bi u nastavku, u stanju posve-
enosti i ushienja izrekao stihove:

Napustio sam sve stvoreno iz ljubavi za Tobom,

uinih djecu jetimima da bih Tebe vidio.
I da me na komade isijeku,
iz ljubavi moje srce ne bi trailo nita, osim Tebe!
1
Imam Husejn ovdje upotrebljava sintagmu krv srca, koja u arapskom jeziku ima
metaforiko znaenje potpune rtve, a to ovdje znai da samo oni koji su spremni da
rtvuju sve to imaju kreu na ovaj put susreta s Bogom.
7
Nema nikakve sumnje da ovaj pokret po svojim univerzal-
nim porukama nadilazi geografske okvire i vrijeme u kojem se
desio upravo stoga to je bio voen jedino milju o Boijem za-
dovoljstvu i susretu s Njime i zato to je teio sveopem dobru
ovjeka. Neprolazna vanost poruka Kerbele lei u injenici da
ovaj pokret predstavlja paradigmu svih onih elja i tenji polo-
enih u svakom ovjeku, kakve su nasuna potreba za pravdom,
istinskom slobodom, jednakou pred Bogom i robovanjem je-
dino Njemu.
S obzirom na okolnost da je okosnica svih dogaanja i kraj-
nji cilj pokreta Imama Husejna Uzvieni Bog, tome primjere-
no i sva ostala zbivanja i obraanja treba posmatrati i razumjeti
u ovom svijetlu. Ustvari, to i jeste onaj eliksir vjenosti koji
je Imam Husejn pripremio za zaljubljenike i tragaoce Boga, a
utirui stazu na Kerbeli otvorio im je vrata kroz vremena koja
dolaze.
Knjiga koja je pred nama nema cilj ispriati sva dea va-
nja ili sve dionice na hronoloki postupan i podroban nain.
Ustvari, ona vie ima za cilj da nas jo jednom uvede u doga-
aje prije i poslije Aure i da kroz razmatranje zbivanja i nji-
hovim sagledavanjem u irem historijskom okviru izvuemo
pouke, to i jeste bio jedan od ciljeva Imama Husejna, tj.
da muslimane zanavijek poui izvornom islamu i Kuranu.
Drugim rijeima, dogaaji Aure su svojevrstan tuma vje-
nih kuranskih poruka, a koje su zbog njihovog savrenog
uobliavanja od strane Imama Husejna i njihove dramati-
nosti mogli da dopru do ljudi onoga vremena i da kroz cije-
lu historiju kao to je to i danas, dok ispisujemo ove retke
budu svjetionik koji pokazuje ispravan put, kao i da budu
potvrda rijei Boijeg Poslanika, s.a.v.a.: Husejn je svjetilj-
ka Upute.
Govori Imama Husejna tokom njegova pokreta toliko su
upeatljivi da jo uvijek odzvanjaju kroz historiju i djelotvorno
pobijaju sva zlonamjerna i pogrena tumaenja ukupnih deava-
nja, ne ostavljajui im nimalo prostora i vjerodostojnosti. Koliko
8
je snaga tih poruka bila jaka dovoljno svjedoi injenica da su oni
nakon sebe sruili dinastiju Umeja.
Danas, u ovoj napaenoj i krvlju natopljenoj zemlji Bosni,
iz ovog ugla historijske zbilje, jo jednom prelistavamo stranice
historije Kerbele, traei nadahnue na putu svjedoenja da je
jedino Allah Bog!
Zil-hade 1433, Mostar

9
Prva lekcija
Najponosniji dio historije islama
Historija svetog ustanka i pokreta Imama Husejna, mir s nji-
me, jedan je od najponosnijih perioda historije islama. Treba
obratiti panju i detaljno razmotriti vane dogaaje ovoga razdo-
blja kraeg od godinu koji je, vremenski gledano, izuzetno kra-
tak, a pogledu sadraja veoma plodonosan, vjean i neprolazan.
U svakom periodu historije islama, a i mimo islama, manje-
-vie deavala su se i deavaju se iskrivljenja. Ova iskrivljenja mi-
jenjaju izgled dogaaja i oteavaju rad istraivaima u narednim
generacijama i najee se deavaju na polju historije posred-
stvom ekstremnih pristalica ili zlobnih protivnika. Koja se stra-
nica historije moe nai, a da nije izloena nedai iskrivljenja?
U vezi s historijom pokreta Imama Husejna, mir s njime, moe
se rei da zlobni neprijatelji nisu nali pristupa kako bi iskrivili ovo
razdoblje historije. Ovaj ustanak do te je mjere jasan, nedvosmi-
slen, svet i ne moe se podvrgnuti kritici, da su mu se ak i neprija-
telji njegova oca, Zapovjednika vjernih i brata Imama Hasana, mir
s njima, poklonili i taj pokret hvalili srcem i duom.
Preduvjeti ustanka
Naravno, preduvjeti ovog ustanka i okolnosti u kojoj se tada
nalazila islamska vlast pomogli su veliini i shvatanju nunosti
ovog ustanka. Ko je god iz bilo kojeg razloga uzeo pero da bi po-
pravio ovaj period historije islama, nije napisao nita osim velii-
ne, hrabrosti, jasnoe, ovjenosti, slobode i slobodarskog duha
10
predvodnika ustanka. Naalost, od strane neupuenih pristalica
i ekstremnih prijatelja unesene su neutemeljene stvari, narodne
legende i zabludnike lai u pisane tekstove i govore koji su u
vezi s ovim razdobljem. Jedna od najveih usluga predvodniku
Kerbele jeste ouvanje Kerbele istom od svih vrsta lai, izmi-
ljotina i neutemeljenih stvari. Ovo se ne moe traiti od obi-
nog naroda da uradi i ne moe se oekivati od ljudi koji imaju
nizak nivo pismenosti, jer su oni donijeli ovu nedau i postupaju
suprotno svetom cilju predvodnika ovog prevrata. Takvi misle da
mogu iriti istinu neistinom, ispravnost laima, povjerenje pro-
nevjerom i bogosvjesnost putem koji mu je suprotan, ne uzima-
jui u obzir posljedice.
Niko osim svjesnih i obavijetenih uenjaka ne moe histori-
ju ustanka Imama Husejna, mir s njime, drati podalje od svake
vrste neosnovanih i neracionalnih stvari koje nemaju svoj izvor
i zadovoljiti se onim to su napisali pisci II, III i IV stoljea po
Hidri. Njihova je dunost da perom i jezikom kau ta se stvar-
no desilo i da to obznane drugima. Oni se trebaju suzdravati
iznoenja izmiljotine u svojim knjigama i govorima. Nadat se
da e jednoga dana ovo veoma sveto, blistavo i jasno poglavlje
historije islama, kao to i dostoji asnom i besporonom predvo-
dniku, kazati i napisati na temelju istine, ispravnosti i povjerenja
u prenoenju. U tom sluaju vie nego prije pokazat e se vri-
jednosti ovog velikog ustanka te veliina i plemenitost njegova
bajraktara. ak e izgled skupova na kojima se ali biti obiljeen
na veliinstven nain, bit e obiljeeni portvovanost, iskrenost,
zalaganje, istrajnost i plemenitosti.
Muavijina smrt
Pedesetak godina nakon Poslanikova, s.a.v.a., preseljenja, dva-
deset godina nakon ehadeta Imama Alija i deset godina nakon
ehadeta Imama Hasana, polovinom mjeseca redepa 60. godine
po Hidri umro je Muavija ibn Ebi Sufjan.
11
Muavija je priblino etrdeset dvije godine upravljao i vladao
iz Damaska. Bio je postavljen nekih pet godina za zapovjednika
Sirije od strane drugog i otprilike dvanaest godina od strane tre-
eg halife. Manje od pet godina za vrijeme vladavine Zapovjed-
nika vjernih, Alija ibn Ebi Taliba i oko est mjeseci za vrijeme
vladavine Imama Hasana, mir s njime, imao je vlast u rukama
nad Sirijom. Bio je u neprijateljstvu i na ratnoj nozi s Imamom
Alijem i Imamom Hasanom Mudtabom. Neto manje od dva-
deset godina nakon ehadeta Imama Hasana, Muavija je bio na
prijestolju hilafeta, a na kraju svoga ivota uzeo je prisegu od
muslimana za svoga sina Jezida. Muavija je zaetnik dinastije od
etrnaest sufjanskih, mervanskih i emevijskih halifa koji su od
41. do 132. godine po Hidri, tj. hiljadu mjeseci, drali u rukama
islamsku vlast.
Muavija je tokom vladavine potpuno kontrolirao situaciju i
mogao je postupiti suprotno jasnom ugovoru koji je potpisao
s Imamom Hasanom, mir s njime. Naprimjer, u mirovnom
ugovoru koji je bio potpisan izmeu njih stajao je uvjet da ne
uznemirava sljedbenike Zapovjednika vjernih, da ih ne ubija i da
svi budu sigurni. Posebno je bilo spomenuto ime Hidr ibn Adi
Kandija, koji je bio jedan od ashaba Boijeg poslanika, s.a.v.a., i
sljedbenika Zapovjednika vjernih, mir s njime. Ali, kao to su
zabiljeili svi islamski historiari, Muavija je ubio i uinio e-
hidom Hidr ibn Adia i estericu njegovih prijatelja. Jednog od
njih je Zijad ibn Ebih, Muavijin namjesnik u Iraku, iva u grob
zakopao. Taj potovani ovjek zvao se Abdurahman ibn Hanan
Gazzi. Mo i dominacija Muavije ila je do te mjere da je mogao
uraditi sve to je htio i niko nije smio pitati zato i kako.
Jedan od velikih muslimanskih historiara i geografa iz IV
stoljea po Hidri Ali ibn Husejn Masudi u knjizi Muruduz-
-zeheb biljei:
ovjek je iz Kufe na povratku sa Siffina, jaui kamilu, doao
u Damask. ovjek iz Sirije uhvatio se za nj i rekao: Kamila koju
jae je moja. Zaplijenjena je u ratu na Siffinu i pala je u tvoje
ruke. Svaa je uzela maha te su zajedno otili Muaviji. ovjek
12
iz Damaska doveo je pedeset svjedoka koji su svjedoili da je
kamila njegova. Muavija je na osnovu svjedoenja pedeset svje-
doka presudio da kamila pripada ovjeku iz Damaska i primorao
Iraanina da mu preda kamilu.
ovjek iz Iraka na to ree: Bog ti dao svako dobro, ova kamila
nije enka, mukog je roda.
Muavija je odgovorio: Ja sam presudio i nema povratka.
Kada su se svi razili, pozvao je tog ovjeka iz Kufe i rekao
mu: Kolika je bila cijena tvoje kamile?
Kada je ovjek odgovorio, Muavija mu je dao vie od te cijene
i rekao: Porui Aliju da ja imam za rat s njim sto hiljada ljudi koji
ne prave razliku izmeu mukih i enskih kamila.
Masudi nakon ove prie kae da je pokornost naroda Muaviji
i njegov utjecaj iao dotle da je prilikom odlaska u rat na Siffinu
u srijedu prouen ezan za dumu-namaz koji je Muavija klanjao
s narodom. I niko se nije naao da kae da je srijeda i da postavi
pitanje zato se klanja duma-namaz!
ehadet Ammara ibn Jasira
Masudi istie i jedan detalj ije u objanjenje prenijeti iz
knjige En-Nasaihul-kafije li men jetevella Muavije. Ammar ibn Ja-
sir poginuo je u bici na Siffinu od strane Muavijinih sljedbenika.
Poto je u skladu s predajom koja se nalazi u Buharijinoj zbirci i
jo nekim knjigama Boiji poslanik, s.a.v.a., za vrijeme izgradnje
damije u Medini, kada je Ammar radio vie nego drugi, pogle-
dao u njega i rekao:
.

Ammara e ubiti tlaiteljska skupina i to dok on njih bude pozivao

u Dennet, a oni njega u Vatru.
Njegov ehadet rasvijetlio je istinu i bilo je nedvojbeno jasno
da je tlaiteljska skupina Muavija i njegove pristalice.
13
Kako bi se izbavio iz ovog problema, Muavija je rekao: Nismo
mi ubili Ammara. Ubio ga je onaj ko ga je doveo u rat.
Ove Muavijine rijei su prenijeli Aliju, mir s njime, na ta je
on rekao da e shodno tome ubica Hamze, prvaka ehida, biti
Boiji poslanik, s.a.v.a., jer ga je doveo u rat s muricima!
Muavijina smrt i Jezidovo prjestolonaslijee
Kada je Jezid doao do hilafeta, upravitelj Medine bio je Valid
ibn Utbe ibn Ebi Sufjan, upravitelj Mekke Amr in Said ibn As,
upravitelj Kufe Numan ibn Beir, a upravitelj Basre Ubejdullah
ibn Zijad.
Jezid je prije svih drugih poslova odluio uzeti prisegu od
Husejna ibn Alija, mir s njime, Abdullah ibn Zubejra i Abdul-
lah ibn Omera, koji za vrijeme Muavije nisu prihvatili njegovo
prjestolonaslijee i nisu pristali dati mu prisegu. Zato je napisao
pismo upravitelju Medine, Velid ibn Utbi, i od njega zatraio
da to prije uzme prisegu od ove trojice i da od njih ne prihvata
nikakav izgovor. Velid je za izvravanje ove naredbe pozvao kod
sebe Mervana ibn Hakama te zatraio od njega savjet kako da
uzme prisegu od ovo troje ljudi. Mervan mu ree:
Odmah sad ih dovedi i zatrai od njih da prisegnu i da se po-
kore Jezidu. Ako prihvate, to bi bilo najbolje, a ako ne, odrubi im
glave prije nego to saznaju za Muavijinu smrt, jer ako saznaju za
njegovu smrt, svaki od njih poloit e pravo na hilafet i nee biti
pokorni, osim Abdullaha ibn Omera, za kojeg se ne treba brinuti.
On nije ovjek od bune, ustanka i protivljenja.
Velid je poslao Abdullaha ibn Amr ibn Osmana kod Imama
Husejna, mir s njime, i Abdullaha ibn Zubejra. Obojicu je naao
u damiji i dostavio im je Velidovu poruku. Oni su na to rekli:
Ti se vrati, a mi emo doi kod Velida.
Imam Husejn ree Abdullahu ibn Zubejru: Mislim da je
Muavija umro i da su doli po mene u ovo vrijeme da bih dao
prisegu Jezidu.
14
Imam Husejn pozvao je nekoliko svojih ljudi i rekao im da
se naoruaju. Jo je dodao: Velid me pozvao u to doba noi i
mislim da e mi predloiti neto to neu uraditi. U tom sluaju
nemam povjerenja u njega, vi budite uz mene. Kada uem kod
njega, vi budite ispred vrata. Kada ujete da sam podigao glas,
uite kako biste udaljili njegovo zlo od mene.
Mervanov susret s Imamom Husejnom
Imam Husejn otiao je kod Velida gdje nae i Mervana. Velid
saopi Imamu Husejnu Muavijinu smrt i dostavi mu Jezidovu
naredbu. Imam Husejn na to odgovori:
Sigurno se nee zadovoljiti mojim tajnim davanjem prisege.
Hoete li da je dam javno, u prisustvu ljudi?
Velid odgovori potvrdno, na to Imam Husejn ree: Onda
saekaj do sutra ujutro da donesem odluku.
Velid odgovori: Izvolite, moete ii, a sutra doite s nama i
skupinom ljudi kako biste dali prisegu.
To uvi, Mervan ree: Tako mi Boga, ako Husejn ibn Ali
ode odavde i ne dadne prisegu, nee ga vie uhvatiti, osim da se
meu vama desi veliko krvoprolie. Zadri ga i ne dopusti mu da
ode dok ne prisegne. U suprotnom mu odrubi glavu.
Imam Husejn, mir s njime, uvi Mervanove rijei ustade s
mjesta i ree: O sine nevaljale majke, da li ti mene ubija ili Velid?
Tako mi Boga, slagao si i postao grenik! Potom je nastavio svo-
jim putem i zajedno se sa svojim blinjima vratio kui.
Nakon toga Mervan ree Velidu: Sada kad nisi posluao moje
rijei, kunem se Bogom da ga vie nee uhvatiti.
Velid na to odgovori rijeima: ta pria Mervane? Daje
mi prijedlog koji e mi upropastiti vjeru. Tako mi Boga, ne
volim da ovosvjetsku mo i imetak koji Sunce obasjava i nad
kojim zalazi budu moji, a da ja ubijem Husejna ibn Alija. Slava
Allahu! Zar da ubijem Husejna ibn Alija ako on nee dati pri-
segu Jezidu? Tako mi Boga, mislim da e svako onaj na ijim
15
pleima bude teret Husejnove krvi na Sudnjem danu biti ne-
sretan i jadan.
Mervan, kojem se nisu dopale Velidove rijei, ree: Ako si
tako siguran, dobro si postupio.
Imam Husejnovo naputanje Medine
Sutradan, u subotu 28. redepa, Velid je jo jedanput poslao
izaslanika kod Imama Husejna, mir s njime, da se spremi za da-
vanje prisege, a Imam je u odgovoru njegovu izaslaniku rekao:
Neka saeka veeras kako bih do sutra donio odluku.
Iste veeri, uoi nedjelje 29. redepa 60. godine po Hidri,
Imam Husejn, zajedno sa suprugama, braom, bratiima i veim
brojem lanova porodice, napustio je Medinu i krenuo glavnim
putem koji vodi prema Mekki i pritom je podsjetio na kazivanje o
hazreti Musi, sinu Imranovu, citirajui kuranski ajet:

I Musa izie prestraen iz grada iekujui i ree: Gospodaru moj, spasi

mene od naroda nepravednog!
2
Kada su Imamu Husejnu rekli: Da si, bogdo, i ti kao i Ibn
Zubejr, iao zaobilaznim puteljcima da te ne uhvate, on ree:
Tako mi Boga, je neu ii zaobilaznim puteljcima kako bi se
desilo ono to Bog eli.
Prola su tri dana od mjeseca abana i uoi petka Imam Hu-
sejn, mir s njime, uao je u Mekku. Sjeajui se dogaaja vezanih
za Musu, a.s., on proui:

I kad se uputi prema Medjenu, on ree: Gospodar moj pokazat e mi Pravi put!
3
2
Al-Kasas (28), 21.
3
Al-Kasas (28), 22.
16
Hadije u Mekki dolazile su do Imama Husejna i obilazili ga.
ak je i Ibn Zubejr, koji je dobro znao da pored unuka Boijeg
poslanika, s.a.v.a., niko nee njemu dati prisegu i da je Imamov
poloaj u svakom pogledu vei od njegova, svakog dana dolazio
do Imama Husejna.
Iraani i Muavijina smrt
Irakom se rairila vijest o Muavijinoj smrti. Saznali su da su se
Husejn ibn Ali i Abdullah ibn Zubejr ustegli od davanja prisege
Jezidu i da su otili u Mekku.
Velikani sljedbenika Ehli-bejta okupili su se u kui Sulejmana
ibn Surada Huzaija i zahvalili Bogu na Muavijinoj smrti. Sulej-
man ibn Surad ree:
Muavija je umro, a Husejn ibn Ali odbio je dati prisegu
Jezidu i uputio se prema Mekki. Vi koji ste njegovi sljedbe-
nici i sljedbenici njegova oca, Zapovjednika vjernih, ako ste
spremni da ga pomognete i da ratujete s njegovim neprijate-
ljima i na tom putu moete rtvovati svoje ivote, obznanite
mu svoju spremnost putem pisma. Ali, ako se plaite da ete
biti nesigurni i da ete odustati od pomaganja, nemojte ga
varati i nemojte bez razloga priati o vjernosti, odanosti i
portvovanosti.
Sulejman ibn Surad u ovom svom govoru imao je na umu
da narod dobro poznaje istinu i neistinu sve dok se ne treba dje-
lom pokazati odanost i portvovanost. Narod ne pravi greku u
procjeni i dobro razlikuju jedno od drugog. Izvrsno shvata ko
govori istinu, a ko lae. Gdje je istina, a gdje la. Ko je pametan,
a ko nije. Ko je voa, a ko odmetnik. Meutim, ova ispravna
procjena ljudi vlada sve dok ne poremeti njihove koristi i dok
se, pomaui sljedbenike istine i ratujui s neistinom, ne nanosi
teta njima samima.
Meutim, od trenutka kada se stvore preduvjeti kunje, kada
se suoe istina i neistina, kada se veina ljudi okrene neistini i
17
jedino ostane otvoren put portvovanosti, odanosti i pomaganja
istine, procjena ljudi se mijenja, oni ostavljaju istinu i postaju
pristalice neistine.
Osjeaji su promjenjivi
Sulejman ibn Surad dobro je znao da se trenutni osjeaji
ne mogu uzeti kao mjerilo pouzdanja. Moda e mu ba ti
ljudi sutra kada Husejn ibn Ali ustane i kada sva snaga Beni
Umejja bude usmjerena na njegovo pogubljenje, kada poma-
ganje njemu postane teko i opasno okrenuti lea, zabora-
viti na sva pisma i zatvoriti vrata na svojim kuama, tavie,
stat e u redove njegovih protivnika i neprijatelja. Njegovo
pogubljenje smatrat e svojom erijatskom obavezom i zbog
zadovoljstva Boijeg i zadovoljstva Boijeg poslanika njegove
e prijatelje nabiti na otrice i nakon ubijanja odvanih ljudi
vjere, okrenut e se prema kibli i kao da nisu nikakav grijeh
poinili uzviknut e:
.

<

Allah je najvei, svjedoim da nema boga osim Allaha, svjedoim
da je Muhammed Allahov poslanik!
Upravo je zbog toga upotpunio dokaz velikanima sljedbenika
Ehli-bejta i rekao im:
Odmah sada odvagajte krajnji ishod i iskuajte sebe situaci-
jom koja e zasigurno doi. Pogledajte moete li mu dati nadu i
pozvati ga u Irak s potpunom sigurnou i nepokolebljivom od-
lukom da ete ga pomoi. Ili danas, kada su vam potaknuta osje-
anja, piete pisma, sklapate ugovore, zaklinjete se i dovodite u
Irak sina Boijeg poslanika, njegovo najblie eljade, a onda kada
ga neprijatelj opkoli i izvri pritisak na njega da bude primoran
ili dati prisegu ili se pomiriti sa smru i ehadetom, odustat ete
i zaboraviti na ugovor i zavjet? Velikani sljedbenika Ehli-bejta
18
u odgovoru Sulejmanu Huzaiju uglas su rekli da su svi spremni
na borbu, portvovanost i da e na putu svoga Imama poloiti
ivote. Sulejman na to ree: Ako je tako, onda napiite Imamu
pismo kojim ga pozivate.
Pisma Kujana upuena Imamu Husejnu
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ovo je pismo
upueno Husejnu ibn Aliju, mir s njime, od strane njegovih
sljedbenika, koji vjeruju u Boga i pokoravaju Mu se. Pouri
jer te narod eka i pogled im je uperen samo u tebe. Pouri,
pouri! I opet ponavljamo pouri, pouri! Selam.
Potom su ebes ibn Riabi, Haddar ibn Abdar, Jezid ibn
Haris ibn Ruvejm, Urveh ibn Kajs, Amr ibn Haddad Zu-
bejdi i Muhammed ibn Umejr Tejmi napisali pismo ovakvog
sadraja:
O sine Boijeg poslanika! Bae i pustinje su ozelenile,
a voe sazrelo. Kad god bude htio, kreni, jer je iraka voj-
ska spremna da prihvati tvoj dolazak. Selam!
Pisma naroda Iraka gomilala su se kod Imama, mir s njime,
a izaslanici iz Iraka bili su poslani u Mekku. Imam, mir s njime,
poslao je odgovor Kufljanima.
Imamov odgovor Kujanima
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Od Husejna ibn Alija vjernicima i muslimanima Iraka.
Hani i Said posljednji vai izaslanici dostavili su vaa
pisma. Proitao sam sve to ste napisali i razmislio sam
o tome. Napisali ste da nemate Imama i pozvali me da
krenem ka vama. Napisali ste da e vam moda Svevi-
nji Gospodar putem mene omoguiti slijeenje istine i
19
upute. Sada vam aljem svoga brata, amidia i povjer-
ljivog i pouzdanog ovjeka iz moje porodice, Muslima
ibn Akila. Ako mi napie da se ugledni, pametni i estiti
ljudi meu vama slau s onim to govore vai izaslanici i
s onim to sam itao u vaim pismima, ubrzo u krenuti
ka vama.
Tako mi due moje, nije Imam i predvodnik niko osim
onaj ko sudi u skladu s Kuranom, koji uspostavlja vagu
pravde, koji sprovodi ispravnu vjeru i koji sebe uvakufi
na Boijem putu. Selam!
Imam je ovo pismo poslao Haniju i Saidu. Potom je rekao
Muslimu ibn Akilu da krene za Irak zajedno s Kajsom ibn
Mushirom Sejdavijem, Umarom ibn Abdullahom Selulijem
i Abdurrahmanom ibn Abdullahom Ezdijem. Pozvao ga je da
slijedi put bogobojaznosti, da u tajnosti uva svoju zadau i
da ne izgubi ljubaznost i blagost. Ako vidi da su ljudi u ovom
ustanku i pokretu sloni, neka odmah obavijesti Imama.
Muslim ibn Akil otiao je u Kufu preko Medine i smjestio
se u kui Muhtara ibn Ebi Abdullaha Sakafija. Sljedbenici Ehli-
-bejta koji su mislili da e se sve zavriti tako jednostavno, da e
Husejn ibn Ali, mir s njime, bezbolno pobijediti Jezida, da e
pravda i bogobojaznost doi namjesto njegove nepravde i grijeha
i da e Muavijine lekcije tokom 42 godine ljudi lahko zaboravi-
ti, dolazili su kod Muslima. Kada im se italo Imamovo pismo,
iskreno su lili suze ushienja i pruali ruku prisege posebnom
Imamovu opunomoeniku. Prema rijeima ejha Mufida, r.a.,
oko osamnaest hiljada ljudi, a prema rijeima Taberija dvanaest
hiljada, dalo mu je prisegu.
Ibn Zijad i vlast Iraana
S druge strane, Jezid je primio vijest da je Muslim uao u
Kufu, da su mu sljedbenici dali prisegu i da je Numan ibn Beir
pokazao slabost i nemo u njegovu praenu i slijeenju. Vlast
20
nad Iraanima, tj. nad Kufom i Basrom, dao je Ubejdullahu
ibn Zijadu, koji je bio upravitelj Basre i zaduio ga za ovaj
vaan posao. U poruci mu je napisao da treba ui u Kufu, pro-
nai Muslima, zatim ga uhapsiti, pogubiti ili protjerati. Ubej-
dullah je iz istih stopa krenuo prema Kufi. Prvog dana po ula-
sku u Kufu odrao je govor. Govorio je o Jezidovoj dobroti i
strogoi. Pozvao je glaveine plemena i prema njima se otro
ophodio. Narod Kufe doao je u situaciju u kojoj se smanjivao
broj pristalica istine, a uveavao broj pristalica neistine. Kako
to Kuran kae:

Misle li ljudi da e biti ostavljeni na miru ako kau: Mi vjerujemo! i

da u iskuenje nee biti dovedeni? A Mi smo u iskuenje dovodili i one
prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one
koji lau.
4
Istinoljubivi su oni koji na Dan ispita ostanu postojani na
onome to su rekli i kako su procijenili. Njih strah i elje ne
odvraaju od istine koju su prepoznali i ne stavljaju ih u red
sljedbenika neistine. Pod laovima se misli na one koji su ko-
liko god da su prije nego to su se nali u problemima Boijih
iskuenja zaista govorili istinu, ipak dobro razlikovali istinu
od neistine, a sebe smatrali pristalicama istine i neprijatelji-
ma neistine i uistinu je njihova namjera bila istrajnost na putu
potvrivanja istine. eljeli su da do posljednjeg dana i u svim
okolnostima budu u okrilju istine, da budu njeni sljedbenici.
Mislili su da nee odustajati od pomaganja istine i da e je bra-
niti ako treba i ivotima svojim, ma ta da ih zadesi, da ih lane
nade nee odvratiti od tog puta i srca im nee biti zavarana a-
rima ovoga svijeta.
4
Al-Ankabut (29), 2.
21
ovjek se mijenja u skladu s okolnostima
Meutim, onoga dana kada se okolnosti promijene i kada
se s jedne strane nametnu tekoe puta istrajnosti, a s druge
neistina sebe prikae u svjetlu nada i obeanja, tada je potrebno
pokazati zalaganje, portvovanost, potrebno je riskirati ivote,
dok se na drugoj strani nalaze blagodat, mo, ivot, naslai-
vanje, sladostrast. U takvim okolnostima mijenja se duevno
stanje. Strah i zebnja dolaze namjesto hrabrosti, sumnja i ne-
doumica namjesto vjerovanja, a mnogobotvo i licemjerstvo
namjesto iskrenosti.
Pod laovima se ne misli samo na one koji ak i prije dana
kunje nisu imali namjeru podravati istinu i ustajati protiv nei-
stine. I oni su laovi, ali i oni ije stanje preokreu Boiji ispiti i
koji istinu i neistinu vie ne vide onakvima kakvima su ih vidjeli.
Njihova se procjena danas, tj. nakon dolaska iskuenja, razlikuje
od jueranje procjene.
Kujani i veliki ispit
Narod Kufe, tj. oni koji su se nakon primanja vijesti o Muavi-
jinoj smrti sakupili u kui Sulejmana ibn Surada Huzaija, koji su
drali govore i razmatrali trenutno stanje u kojem su se nalazili
muslimani i odatle napisali pismo poziva Imamu Husejnu, kao i
narod koji je poslije Muslimova dolaska u Kufu dolazio od njega,
obilazio ga i davao mu prisegu kao posebnom Imamovu zastu-
pniku njihova vremena, zaista nije htio lagati i varati svoga Imama
i nisu htjeli stvoriti preduvjete njegova ehadeta i zarobljavanja
njegove porodice. Zbilja su imali dobre namjere i smatrali su
sramotnom i za islam nedopustivom vladavinu ovjeka kao to je
Jezid i to pedeset godina nakon Poslanikova, s.a.v.a., preseljenja.
Nisu poznavali meu svim muslimanima nikoga da je dostoj-
niji i zasluniji za to osim sina Boijeg poslanika Husejna ibn
Alija. Mislili su da e u svakoj situaciji istrajati na putu njegova
22
pomaganja i da e u svakoj prilici biti isti kao to su bili toga dana.
Svaki problem i tekou s kojom se suoe na tom putu podnijet
e zbog veliine cilja i vrijednosti namjere. Ali, upravo su se oni
pokazali kao laovi i zaboravili su ono to su mislili o sebi.
Kada je Numan ibn Beir Ensari upravljao Kufom na blag,
popustljiv i obazriv nain, sljedbenici Ehli-bejta bili su uzavreli i
glasni i svugdje su, na svakom okupljanju, govorili o pomaganju
Husejna, mir s njime. Pisali su mu da e oni ispratiti Numan
ibn Beira do sirijske kapije. Meutim, kada je Ubejdullah ibn
Zijad preuzeo vlast nad Kufom, s obzirom na prolost koju su
ljudi pamtili iz vremena njegova oca Zijada i od njega lino, raz-
miljanja su se promijenila. Duh meu narodom se promijenio.
Njihove namjere da steknu blizinu s Imamom bile su okrenute
u drugom smjeru. Ako su im se do juer u mislima isticali ajeti o
dihadu, danas uzvikuju:

I sami sebe u propast ne dovodite.

5
to je vie Ibn Zijad ostvarivao dominaciju nad Kufom, Mu-
slim i njegovi prijatelji bivali su u sve veoj opasnosti. inilo
se sve manje vjerovatnim da e Muslim ostvariti dominaciju
nad situacijom u Kufi. Duhovno i vjersko stanje u kojem su se
ljudi nalazili ilo je u smjeru koji je bio suprotan onome to su
prethodno procijenili do te mjere da je Kufa u cijelosti izmije-
nila svoj izgled. Oni koji su zbilja eljeli da Imam Husejn, mir
s njime, doe i preuzme vlast i da Beni Umejje budu zbaene
s vlasti, tako su promijenili svoje ponaanje da je Muslim ibn
Akil, iako je bio skriven i malo se kretao meu ljudima, vidio
grad i ljude u sasvim drugom svjetlu. Bio je primoran da ode iz
kue u kojoj je bio smjeten, tj. kue Muhtara ibn Ebi Ubejda
Sakafija, u kuu poznatog i vanog ovjeka koji je imao mo, tj.
kuu Hanija ibn Urve Muradija. On se tu smjestio i sljedbenici
5
El-Beqare (2), 195.
23
Ehli-bejta morali su oprezno, strogo tajno, bez buke i galame
dolaziti do njega. Meutim, tadanje stanje u Kufi pokazivalo
je da su pisma bila lana i da obeanja Imamu Husejnu, mir
s njime, od tada pa ubudue nisu mogla biti pouzdana niti su
mogla ulijevati nadu.
6
6
Da ne bi ostalo nedoreeno, rei emo da jedno od pitanja o kojem se ak i meu
historiarima mnogo govorilo, ili su ga protivnici Ehli-bejta prikazali veim nego
to je uistinu bilo, spoitavajui ga iijama, jesu pisma sljedbenika Ehli-bejta u Kufi
upuena Prvaku ehida, mir s njime, o emu i doktor Ajeti i drugi raspravljaju i to
analiziraju u drutvenom, moralnom i kulturnom pogledu... Meutim, ono emu
se treba detaljnije posvetiti i o emu treba dublje razmisliti, a emu je inae manje
posveivano panje, jeste to da je Kufa sagraena poslije poetka Omerova hilafeta
s ciljem veeg pridobijanja teritorije Iraka, i u to vrijeme ogromnog Irana, Sirije i
zapadnog Rimskog carstva i da je formirana od svih plemena i skupina razliitog mi-
saonog i vjerskog opredjeljenja. Stanovnitvo Kufe sainjavali su razliiti ljudi, pa ak
i haridije, Emevije i sljedbenici Ehli-bejta. Za vrijeme vladavine Imama Alija u Kufi
je znaajna skupina sljedbenika Ehli-bejta nala sebi mjesta, ali je pored nje tu ivio
nemali broj pristalica Emevija, haridija, okorjelih protivnika i neprijatelja Ehli-bejta.
Najbolji dokaz za navedeno jeste ehadet Imama Alija, mir s njime, Imama Hasana
Mudtabe, mir s njime, dogaaji tokom rata na Siffinu, nastavljanje i jaanje takvih
dogaaja za vrijeme vladavine Imama Hasana i njegovo ranjavanje. Prema tome, kao
to su dva Imama prije Prvaka ehida imali svoje sljedbenike i pristalice koji su bili
vrsti i jaki, i Imam Husejn, mir s njime, takoer je imao u Kufi pristalice i prijatelje
koji su pod vodstvom i na prijedlog Sulejmana Huzaija slali pisma Imamu Husejnu,
pozivajui ga da doe u Kufu. Meutim, pored te injenice, dogaaji u Kufi i Ibn
Zijadov ulazak uzrokovali su da mnogi ljudi, poput Sulejmana ibn Surada, i drugi
istaknuti sljedbenici Ehli-bejta budu uhapeni, prognani, ili neki, kao to je Hani ibn
Urve, pogubljeni te zbog toga nisu mogli podrati svoga Imama. Vrlo mali broj njih
otiao je na Kerbelu da ga pomogne. Jedna se skupina iz straha uutjela, ili su se zbog
slabog vjerovanja uplaili ishoda dogaaja, ostavivi svoga Imama sama, iako su bili
njegovi simpatizeri. Meutim, svi oni koji su pisali pismo ne samo da nisu bili sljed-
benici Imama, ve su neki voljeli Ehli-bejt, mir s njime, samo zbog pritisaka dogaaja
i nepravde i ugnjetavanja koje su inili Beni Umejje, kako bi se time suprotstavili
vlasti. Neki su, pak, bili simpatizeri Beni Umejja, koji su, pravdajui njihovu vlast,
pisali pisma Imamu, kako bi ga doveli u Kufu i pogubili, jer se vlast plaila Imamova
boravka u Mekki, koja je bila okupljalite svih muslimana. S druge strane, time bi
bile stavljene pod kontrolu politike aktivnosti Imamovih sljedbenika u Kufi, ime
24
U potrazi za Muslimom
Ibn Zijad pomou svoga sluge Makila saznao je gdje se nalazi
Muslim tako to mu je dao 3.000 dirhema, pritom rekavi:
Nekoliko dana krei se s Muslimovim prijateljima i predstavi
se kao jedan od njih. Daj im ovaj novac i reci da se zalae za
njihov napredak. Reci im da ga utroite u nabavku ratne opreme
i tim putem stekni njihovo povjerenje. Na taj nain saznat e
gdje se nalazi Muslim. Nai ga i otii do njega.
Makil je postupio po Ibn Zijadovim naredbama i sprijateljio
se u damiji Kufe s Muslimom ibn Evsedom Esadijem, koji je
bio jedan od velikana sljedbenika Ehli-bejta i koji je pao kao e-
hid na dan Aure. Makil je uo od ljudi kako priaju da Muslim
uzima prisegu za Imama Husejna, mir s njime. On se nije libio
nikakve lai niti prevare kako bi uspio u svom naumu te jedne
prilike ree Muslimu ibn Evsediju:
Ja sam ovjek iz Sirije i Bog mi je podario posebnu blagodat
time to volim Poslanikov Ehli-bejt i njihove prijatelje.
bi se kroz unitavanje korijena okupljanja i suprotstavljanja sljedbenika Ehli-bejta
unitila okosnica borbe protiv vlasti Beni Umejja. Stoga su pripremili ljude, kao to
je Makil, koji se pretvarao da voli Ehli-bejt i koji je dolazio na okupljanja s Musli-
mom, Sulejmanom i Hanijem, kako bi zastraivanjem i informiranjem o planovima
sljedbenika Ehli-bejta i Muslima bili obavijeteni i znali kuda se kree Prvak ehida
te kakve se drutveno politike aktivnosti deavaju u Kufi. Jezidovo pismo Ibn Zija-
du u kojem stoji: Stiglo mi je pismo od mojih sljedbenika iz Kufe u kojem me oba-
vjetavaju da Ibn Akil okuplja ljude kako bi napravio raskol meu muslimanima
(Rawzatul-vaiz n, str. 174.), ukazuje upravo na tu zbilju. S druge strane, Imamov
odgovor Kufljanima u kojem pie: Glaveinama vjernika i muslimana, daje do
znanja da Kufljani i oni koji su slali poziv Imamu Husejnu, mir s njime, nisu svi
bili njegovi sljedbenici, ve su dijelom bili oni koji su traili utoite u Imamu kako
bi se spasili od postojeeg stanja nastalog vladavinom Beni Umejja. Oni koji su se
okupili na Kerbeli ne samo da nijedan nije bio sljedbenik Imama, mir s njime, ve
su bili sljedbenici Beni Umejja i neprijatelji Ehli-bejta. Stoga, Imam Husejn, mir s
njime, na jednome mjestu kae: O sljedbenici Ebu Sufjanovi... Nijedan od onih
koji su nabrojani kao ubice i zloinci u traginim dogaajima na Kerbeli u poznatoj
dovi Imama Mehdija, mir s njime, nije bio sljedbenik Ehli-bejta.
25
Dok je to govorio, plakao je. Potom ree:
Imam 3.000 dirhema i elim ih dati ovjeku za kojeg kau
da je doao iz Hidaza u Kufu kako bi od ljudi uzeo prisegu za
sina Boijeg poslanika i da ga na taj nain posjetim. Naalost,
ne mogu doi do njega i nisam naao nikoga ko bi me uputio
na njega i priutio mi tu sreu. Svuda sam se raspitivao dok mi
maloas ne rekoe da se Vi poznajete s istom i bezgrenom
Poslanikovom porodicom. Sada Vam se obraam s molbom da
ovu neznatnu sumu novca uzmete i da me odvedete do Muslim
ibn Akila, jer sam ja tvoj brat musliman i ovjek od povjerenja.
Ako eli odmah sada, prije nego to doemo do Muslima, dat
u ti prisegu.
Susret s Muslimom ibn Evsedom
Muslim ibn Evsede ree: Drago mi je to sam te sreo i
upoznao. Raduje me to e moda biti uspjean u pomaganju
Ehli-bejta. Meutim, zabrinut sam to je narod prepoznao nae
opredjeljenje prije nego to je posao zavren i prije nego to smo
ostvarili svoj naum. Plaim se ovog nepravednog silnika, tj. Ibn
Zijada.
Makil ree: Ako Bog da, da bude hajr. Uzmi prisegu od
mene.
Muslim je uzeo od njega prisegu i sklopio s njim ugovor da
e biti dobronamjeran i da e ovu stvar drati u tajnosti. On
je bez ustezanja potvrdio sve zavjete, ugovore, zakletve koje
je Muslim traio, ak i moda vie od toga, tako da je Muslim
stekao povjerenje. Nakon to je nekoliko dana redovno dolazio
u kuu Muslima ibn Evsedea, uspio je doi do Muslima ibn
Akila i tu je ponovo dao prisegu. Ebu Sumame Saedi Hame-
dani, jedan od velikana sljedbenika Ehli-bejta, koji je kao e-
hid poginuo na Kerbeli, a koji se brinuo za finansije, kupovinu
oruja i nabavku vanih stvari, dobio je naredbu da primi od
njega 3.000 dirhema.
26
Ibn Zijadov pijun
Makil bi prije svih dolazio do Muslima, a posljednji bi odla-
zio od njega. Bio je obavijeten o svim deavanjima i redovno je
izvjetavao Ibn Zijada. Ibn Zijad znao je da treba prvo uhapsiti
Hanija, a potom poeti pripreme za Muslimovo hapenje. Hani
je, plaei se Ibn Zijada, ostao u kui pod izgovorom da je bole-
stan i nije iao u upraviteljsku palau sve dok nisu Muhammed
ibn Aas i Esma ibn Haride i Amr ibn Haddad Zubejdi na
Ibn Zijadovu zapovijed otili kod njega. Sluei se prevarom,
posjeli su ga na jahalicu i odveli kod Ibn Zijada. im su poeli
problemi s Hanijem, u Kufi je sve bilo rijeeno i deavanja su ila
u korist Ibn Zijada, iako je Hani tvrdio da ne zna nita o Musli-
movu boravku u njegovoj kui.
Ibn Zijad u Hanijevoj kui
Dolaskom Makila na taj skup skinut je zastor i Hani je bio
primoran o svemu izvijestiti Ibn Zijada. Rekao je da on nije
doveo Muslima u svoju kuu, ve da je on sam doao i zatra-
io da ga primi: Sramio sam se odbiti ga i prihvatio sam ga
u svoju kuu i ugostio. Istina je sve to su vas izvijestili o de-
avanjima u vezi s njim. Sada ti mogu dati zavjet da ti s moje
strane nee biti naneseno nita loe i neu vie imati posla s
njim ili da odem i da mu se izvinem i kaem da iz moje kue
ide kamo god eli. Ibn Zijad nije prihvatio nijedan od ovih
dvaju prijedloga i zakleo se Bogom da ga mora predati. Hani
se zakleo Bogom da to nee uraditi. Hani nije pristao predati
svoga gosta. Ibn Zijad je tapom koji je imao u rukama nasr-
nuo na njega, razbio mu glavu, lice i nos i pritvorio ga. Potom
je otiao u damiju, popeo se na minber i u kratkom govoru
vie nego prije zaprijetio ljudima. Jo nije ni siao s minbera
kada su prisutni nagrnuli u damiju i rekli da je doao Muslim
ibn Akil.
27
Bijeg Ubejdullaha ibn Zijada
Ubejdullah je hitro uao u palau i zatvorio vrata. Zanimljivo
je da je 12.000 ili 18.000 ljudi bilo dalo prisegu Muslimu, ali kada
je Muslim saznao ta se desilo s Hanijem, kada je pozvao ashabe
i digao bunu, nije bilo spremno vie od 4.000 ljudi da ga podri.
Jo je zanimljivije da, u trenutku kada je Muslim iziao zajedno
s 4.000 naoruanih ljudi, s Ibn Zijadom koji se zatvorio u palau
nije ostalo vie od pedeset ljudi. Trideset osoba kao uvari i i
dvadeset ljudi iz plemstva i njegove porodice. Ljudi su opkolili
palau i upuivali su rune rijei Ibn Zijadu i njegovu ocu.
Meutim, ovo stanje koje se naizgled pozitivno odvijalo do
poetka noi postalo je tako nepogodno da je Muslim ibn Akil
klanjao akam-namaz devete noi zil-hidda u damiji u Kufi
zajedno s tridesetak osoba, a kad je izaao iz damije, s njim je
ostalo samo deset ljudi. Kada se udaljio od damije, s njim nije
ostala nijedna osoba koja bi mu pokazala put.

Da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau.
7
Dovoljan dokaz da su svi oni pozivi, pisma i izrazi portvovano-
sti bili lani jeste to to 4.000 naoruanih ljudi nije moglo unititi
Ibn Zijada, koji nije imao sa sobom vie od pedeset pristalica, i pre-
uzeti kontrolu nad gradom. Samo jedna la koja se proirila od Ibn
Zijadovih pristalica, a to je da stie vojska iz ama, sve ih je rasula.
Promjena drutvenih okolnosti u Ku
Kufa je poprimila tako zastraujui izgled da se ak ni dobri
i uvaeni sljedbenici Ehli-bejta, poput Sulejmana ibn Surada,
Musejjeba ibn Nudebea i Rifaea ibn eddada nisu mogli nai.
7
Al-Ankabut (29), 2.
28
Zapovjednik koji je juer bio komandant nad 12.000 ljudi nakon
akam-namaza iao je po ulicama Kufe izgubljen, smeten i zabri-
nut, ali ga put nije vodio nikuda. Izraz kojim se koristi Taberi, a
koju je otprilike na isti nain i ejh Mufid prenio u Eradu jeste
sljedei:

<

<

<

Potom je iziao na vrata, a s njim nije bilo nikoga. Shvatio je da

nema nikoga da mu pokae put i da ga uputi do kue ili da ga odbra-
ni od neprijatelja ako se sretne s njim. Iao je tako izgubljen ulicama
Kufe, ni sam ne znajui kuda ide.
8
Ovdje se ini da postoji jedna stvar koja, ako se uzme u ob-
zir, moe biti od koristi. Stoljeima su mnogi ljudi prekoravali
Kufljane zbog ove nevjernosti i izdaje i kao to su slali selame
na vjerne hazreti Husejnove prijatelje i ashabe, tako su prizivali
i prokletstvo na one koji su jednog dana obeali da e pomoi
Imama Husejna, one koji su dali zavjet odanosti, a drugog dana
isukali su sablje na njega i ostali istrajni do njegova pogubljenja.
Meutim, realno gledano, narod Kufe nije uinio nita neuobi-
ajeno niti neto to bi izazivalo uenje. Obje radnje bile su u
skladu s pravilom, i pisma koja su pisali i sablje koje su isukali
na Imama, mir s njime. Onoga dana kada je stanje bilo mirno
i kada su sablje bile u koricama, kada je vlast nad Kufom bila u
rukama blagog i popustljivog zapovjednika Numana ibn Beira,
raspoznavali su istinu od neistine putem onoga svjetla kojeg je
Svevinji Bog poloio u nutrinama ljudi kako bi odvajali lijepo
od runog, dobro od loeg, istinu od neistine. Dobro su procije-
nili i prepoznali onoga koji je bio dostojan da predvodi, upuuje
i upravlja narodom i nijednog muslimana nisu mu smatrali rav-
nim. Ovo ispravno razluivanje istine od neistine bilo je u skladu
8
Biharul-anwar, 44/35/37.
29
s pravilom, jer svaki ovjek, dok putem nekih faktora koji odvo-
de u zastranjenja ne izie iz staze nepatvorene prirode i zdravosti
due, dok ga ne uine smetenim i zalutalim zebnja i nada, strah,
pohlepa, korist i teta, dobro prepoznaje put od stranputice i ne
grijei u njihovu prepoznavanju.

<

Zar mu nismo dali oka dva, i jezik i usne dvije, i dobro i zlo mu objasnili?
9
Narod i razaznavanje istine od neistine
Meutim, onoga dana kada su se isti ti ljudi koji su prepoznali
i istinu i la nali u vrtlogu iskuenja i kada su se javili strah i
pohlepa, kada su koristi bile izloene riziku, a tete bile izvjesne
i kada su se odvojili put vjere i put dobrobiti, opet su uinili ono
to je bilo uobiajeno za veinu ljudi, tj. udaljili su se od istine i
njenih sljedbenika. Umjesto rijei, kao to su dihad, portvova-
nost, ustanak, reforma, rtvovanje ivota, neustraivost poeli
su se koristiti rijeima trezvenost, razumnost, opreznost, dale-
kovidnost. Zbilja, nije udno od naroda Kufe to to nisu rtvo-
vali svoje ivote za zadau koju su trebali uraditi. Oni koji se
mnogo ude njihovim postupcima trebaju prije svega sebe staviti
u njihovu poziciju i okolnosti i poteno priznati da li bi oni u
takvom okruenju i tim okolnostima uradili ita drugo do li ono
to je uradio narod Kufe? Treba se uditi onim ljudima koji su u
svim okolnostima u kojima su se nali, u svim iskuenjima ostali
postojani i koji su do posljednjeg daha istrajali na putu poma-
ganja istine dajui na njemu i svoje ivote. ak i nakon to su
isjeenih tijela pali na zemlju, oni su pomiljali da, ne daj Boe,
nisu ispunili dunosti portvovanosti i oboavanja Boga i borbe
s nepravednicima i da, ne daj Boe, na Sudnjem danu ne budu
osramoeni kod Boga i Poslanika.
9
Al-Beled (90), 810.
30
Portvovanost istinskih prijatelja
Amr ibn Kareze Ensari, iji je otac bio Kareze ibn Keb Haz-
radi, bio je jedan od ashaba Boijeg poslanika, s.a.v.a. On je u
ratu na Uhudu i ratovima koji su slijedili bio uz Boijeg posla-
nika, s.a.v.a. Za vrijeme Omerove vladavine doao je u Kufu i
poduavao ljude fikhu (islamskim propisima). I sam je jedan od
portvovanih ashaba Imama Husejna, mir s njime. Po rijeima
Ibn Tavusa u Lehufu, na dan Aure, sve dok usljed brojnih rana
Amr ibn Kareze nije bio oboren s nogu, Imamu Husejnu, mir s
njime, nije nanesena ozljeda. Strijele je rukama, a sablje duom
prizivao sebi. Kada je pao na zemlju pogledao je u Imama Husej-
na, mir s njime, i rekao: O sine Boijeg poslanika, da li sam bio
odan i izvrio ono to sam bio duan izvriti?
Imam, mir s njime, u odgovoru je rekao: Da, i ti e u
Dennetu biti ispred mene. Poselami Boijeg poslanika i reci mu
da uskoro i tvoj Husejn stie.
vrstina i postojanost ovih odvanih ljudi izaziva toliko uenja
i treba im se diviti. Treba slati selame na njihove iste nebeske due
koje razliite ivotne situacije i namrgoena lica dogaaja nisu pro-
mijenile i nisu dovele do iskrivljenja na njihovu svetom putu:

Zaista je njihov ubod promijenio sve udove,

osim plemenitosti u zatiti od ljubomore.
Koliko bi samo ljudi tokom historije, ako bi proitalo ili ulo
za sudbinu Dahhaka ibn Abdullaha Marekija Hamedanija, a-
lilo za njegovim neuspjehom, za njegovom lienou od uea
i loim svretkom i udilo se kako je ovaj ovjek ostavio svog
Imama sama meu neprijateljima, zatraio doputenje da ode i
otiao. Meutim, malo bi ljudi poteno priznalo da nije izvjesno
da li bi i oni u takvim okolnostima imali uspjeh, postojanost i
vrstinu koju je on imao. Treba se vie uditi njegovom ostanku
i uestvovanju u ratu negoli odlasku na samom kraju.
31
Dva nevjerna prijatelja
Dahhakovu priu Tabarsi prenosi od njega samog ovako:
Ja i Malik ibn Nadr Arhabi uli smo kod Imama Husejna,
mir s njime. Poselamili smo ga i sjeli kod njega. Zaelio nam
je dobrodolicu i rekao: Zbog ega ste doli kod mene? Reko-
smo: Doli smo da te poselamimo i da nam proui dovu za
spas i zdravlje. Na taj nain obnovili bismo zavjet i obavijestili
te da je narod Kufe spreman za rat s tobom. Imam, mir s nji-
me, odgovorio je:
.

Dovoljan mi je Allah, i divan je On zatitnik!

Kada smo se htjeli oprostiti od njega, uz selam i dovu rekao
nam je: ta vas spreava da me pomognete?
Moj prijatelj Malik ibn Nadr ree: Imam dug i obavezu pre-
ma eni i djeci.
I ja sam rekao da imam isti problem s dugom i enom i dje-
com, ali unato tome, rekao sam, ako mi da za pravo da kad
god ostane bez pomagaa i kada ti moja pomo ne bude od
koristi mogu ii svojim putem, ja sam spreman da budem odan
do tog trenutka. Imam me je primio s tim uvjetom. Ostao sam
uz njega i kada su na dan Aure njegovi prijatelji pali kao ehidi
i kada je neprijatelj doao do njega i njegovih mladia, kada od
Imamovih prijatelja nije ostao niko osim dvije osobe, tj. Su-
vejda ibn Amra ibn Ebi Mutaa Hasamija i Bera ibn Amra
Hadramija, rekao sam:
O sine Boijeg poslanika, zna li da smo mi imali takav
dogovor da ja ostanem i da te pomaem sve dok ti bude imao
pomagae, a kada oni budu ubijeni, da ja budem slobodan da
idem?
Imam Husejn ree: Tako je, ali kako e pobjei kroz ovu
silnu vojsku? Ako ima put, onda smo mi zavrili.
32
Dahhak kae: Kada su ashabi Omera ibn Sada tjerali nae
konje, svezao sam svoga konja u atoru koji se nalazio izmeu
ostalih atora. Ratovao sam kao pjeadinac. Uspio sam ubiti dva
Imamova neprijatelja, a jednom sam otkinuo ruku. Toga dana
Imam je nekoliko puta za mene rekao:

.
<

Neka te ne zadesi paraliza, neka ti Allah ne odsjee ruku, neka

te Allah nagradi svakim dobrom od Ehli-bejta tvoga Vjerovje-
snika, s.a.v.a.!
Kada mi je dao doputenje za odlazak, izveo sam svoga konja,
uzjahao ga, udario, a on je digao prednje i oslonio se na zadnje
noge. Potom sam mu pustio uzde i neprijateljski vojnici bili su
prisiljeni da me puste sve dok nisam iziao iz njihovih redova.
Jedanaest ljudi me pratilo i skoro su me uhvatili. Meutim, Ke-
sir ibn Abdullah abi, Ejjub ibn Murrah Khajavani i Kajs ibn
Abdullah Saedi prepoznali su me i njihovim zagovorom Bog me
spasio.
Tano je da treba aliti za ovim ovjekom jer nije iskoristio
ovakvu sreu, ostavivi sama Imama u onakvim okolnostima.
Uzalud je propustio ovakvu priliku, iako je i on mogao biti
jedan od onih kao to su bili Habib ibn Maz ahir Asadi i Burejr
ibn Hudejr Hamedani. Meutim, njegova situacija umnogome
se razlikovala od situacije u kojoj se nalazio narod Kufe. Ovaj
ovjek nije napisao pismo Imamu, nije s njime sklopio zavjet
vjernosti i nije dao prisegu Muslimu ibn Akilu. Kada je doao
kod Imama, tvrdio je da e uraditi upravo ono to je uradio i
nije priao ni o kakvoj portvovanosti i rtvovanju ivota dokle
god bude trebalo. Sam je rekao dokle je spreman, dok su ga
ljudi koji su dali prisegu Muslim ibn Akilu ostavili sama na
ulicama Kufe devete noi mjeseca zil-hadda. Da ga stara ena
nije pustila u svoju kuu i dala vode, ne bi bilo nikoga ko bi
uinio tu uslugu.
33
Muslim na putu ehadeta
Posljednju no svoga ivota Muslim je proveo u kui te starice.
Sutradan, kada je Ibn Zijad poduzeo korake za njegovo uhienje
i kada su njegovi izaslanici opkolili kuu, bio je primoran izii i
krenuti na put ehadeta. Nakon to je uhapen, uputio je Mu-
hammedu ibn Aasu jednu molbu, a to je da poalje nekoga do
Imama Husejna, mir s njime, i da ga izvijesti o njegovu ehadetu
i stanju u kojem se nalazi Kufa te da kae Imamu da mu je Mu-
slim poruio:

)
Oca i majku rtvovao bih za te, vrati se sa svojom porodicom (s
ovoga putovanja). Ne daj, Boe, da te narod Kufe prevari. Oni su
ashabi tvoga oca, koji je prieljkivao da se od njih rastane smru
ili pogibijom. Narod Kufe slagao je i tebe i mene, a ta se moe
uiniti s lai.
10
Na skupu kod Ibn Zijada zatraene su dvije stvari od Omera
ibn Sada. Jedna je da proda Muslimovu sablju i tit i otplati mu
700 dirhema duga, a druga da uzme tijelo od Ibn Zijada i ukopa ga.
Istog tog dana Muslim i Hani pali su kao ehidi, a njihove glave
poslane su u am kod Ibn Zijada.
10
Erade Muf d, sv. 2, str. 58.
35
Druga lekcija
Motivi ustanka Imama Husejna
Imam Husejn, mir s njime, spremao se krenuti iz Medine u
Mekku. Napisao je oporuku bratu Muhammedu Hanefiji, koji
je ostao u Medini. Majka Muhammeda Hanefije, sina Imama
Alija, mir s njime, bila je ena iz plemena Beni Hanefijje. Iz tog
razloga zvali su ga Muhammed Hanefija. On je bio plemenit,
hrabar i bogobojazan ovjek.
Iako su Kesanije, koji su bili jedno pleme iija, njega smatrali
Imamom, on sam poslije svoga plemenitog oca, Zapovjednika
vjernih, vjerovao je u imamet svoga brata Hasana, mir s njime,
a nakon njega u imamet Husejna, mir s njime, a nakon Imama
Husejna u imamet svoga bratia, Alija ibn Husejna, mir s njime.
On je jedan od cijenjenih ljudi iz Poslanikove porodice. U rato-
vima koje je vodio Zapovjednik vjernih, mir s njime, pokazao je
izuzetnu hrabrost.
1
1
Zabiljeeno je da je rimski imperator poslao dva junaka kod Muavije kako bi se na-
tjecali s muslimanskim junacima. Muavija je rekao Amr ibn Asu da imaju rivala za
junaka visokog stasa, a to je Kajs ibn Sad ibn Ebade, ali da mu treba njegova pomo
u vezi s drugim kako bi mu rekao ko moe s njime odmjeriti snagu i pobijediti ga.
Amr je rekao da poznaje dvije osobe i da obje Muaviju dre neprijateljima. Jedan je
Muhammed ibn Hanefijja, a drugi Abdullah ibn Zubejr. Muavija je rekao da pozovu
onoga ko im je tada bio blii. Amr je zatraio od Muhammeda da uradi to to se od
njega trailo. Muavija je sjeo na javni skup na kojem su bili prisutne uvaene linosti
iz vlasti. Jedan od tih snanih ljudi iziao je na podij za natjecanje i suoio se s Mu-
hammedom. Muhammed mu je rekao da odabere da li e sjesti i dati mu ruku kako
bi ga on podigao s mjesta ili e Muhammed sjesti i dati mu ruku, a on e ga podii
36
Sejjid ibn Tavus prenosi ovu oporuku. U njoj je Imam Hu-
sejn objasnio motive svoga ustanka i rasvijetlio put kojim e ii
bez obzira ta da se desi. Ukazao je i na neispravne motive koji
podstiu ljude i koji ih navode na borbu kako bi zadovoljili stra-
sti i prohtjeve, a od kojih su daleko borci za istinu:

<

<

<

U ime Allaha Svemilosnog Milostivog. Ovo je oporuka Husejna

ibn Alija ibn Ebi Taliba svome bratu Muhammedu, poznatom kao
Ibn Hanefi. Zaista Husejn svjedoi da nema boga osim Allaha Koji
nema sudruga, da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.
Doao je od istine, donosei istinu. On svjedoi da su Dennet
i Vatra istina, da e doi as u kojeg nema nikakve sumnje, da e
Allah proivjeti one koji su u kaburovima.
Ovo to je Imam Husejn rekao predstavlja akaid koji je nu-
an svakom muslimanu. Ne moe se biti musliman bez ovakvog
akaida. Najvjerovatnije da Imam ovim eli rei da su ti temelji
vjerovanja danas u opasnosti. Ako se stvari nastave ovako odvi-
jati, vrlo je vjerovatno da e vlast poeti raditi na ruenju temelja
vjerovanja. Ustvari, stvarni motiv Imamova ustanka jeste ou-
vanje ovih temelja i osnova na koje se oslanjaju ostali vjerski i
drutveni propisi muslimana.
s mjesta. Tako e se utvrditi koji je od njih jai. Upitao ga je eli li da on sjedne ili
da Muhammed sjedne. Rimljanin je rekao Muhemmedu da sjedne. On je sjeo i dao
mu ruku. Koliko god je pokuavao, nije ga uspio podii s mjesta. Na kraju je Rimlja-
nin priznao svoju nemo. Potom je Muhammed stao, a Rimljanin sjeo. Dao je svoju
ruku muslimanskom junaku. Muhammed ga je jednim pokretom podigao s mjesta i
zadrao ga u zraku. Potom ga je bacio na zemlju. Prisutni su mu estitali na snazi, a
Muavija je bio veoma radostan.
37
Potom Imam nastavlja u pismu:

Ja ne odlazim iz Medine iz obijesti i razonode, niti da bih pravio

nered i nanosio nepravdu, ve jedino radi toga da ovim pokretom
ispravim nered u ummetu moga djeda. Moj cilj na ovom putova-
nju jeste nareivanje dobra i odvraanje od zla te da oivim sunnet
svoga djeda, Boijeg poslanika i put i nain djelovanja moga oca, Ali
ibn Ebi Taliba. Ko god prihvati moj poziv i prihvati od mene istinu,
pa to mu je pree, a ko se ustegne, ja u se strpjeti sve dok Allah ne
presudi izmeu mene i ovog naroda, a On je najbolji Sudac. Ovo
je moja oporuka tebi, brate moj. Nema uspjeha osim od Boga! Na
Njega se oslanjam i Njemu se vraam!
2
U ovoj oporuci Imam objanjava motiv svoga ustanka i to
obznanjuje ljudima kako bi i oni bili u toku deavanja i kako bi
znali da to nije obini ustanak koji je motiviran prohtjevima i
ljudskim naklonostima. Zato i kae da nije iziao zbog provoda,
zabave, uivanja i sakupljanja imetka. Ne ide ni da bi neto uni-
tavao. Nije krenuo putem nasilja:

Iziao sam na ovaj put jedino da ispravim nered u ummetu svoga

djeda.
Ovom reenicom Imam, mir s njime, pokazuje da je 61. go-
dine po Hidri islamski ummet zahvatila opasna drutvena i
2
Biharul-anwar, 44/328/37.
38
vjerska iskvarenost, iskvarenost koja se ne moe ispraviti osim
velikim i krvavim ustankom. Iskvarenost koju ne moe ispraviti
niko osim voe, kao to je to Husejn ibn Ali, mir s njime, iju
bezgrenosti svjedoi ajet tathir iz sure Ahzab. To je razvrat koji
se ne moe ispraviti hutbama niti objavljivanjem i irenjem vjer-
skih lanaka.
Potom je Imam, mir s njime, rekao: Ko god prihvati moj poziv
i prihvati od mene istinu, pa to mu je pree, a ko god ne prihvati i
to praktino pokae opet u ja biti strpljiv. Ne plaim se neprijat-
nih dogaaja, nedaa i tegoba na putu slijeenja svoga cilja.
Kada Imam kae da e biti strpljiv, on pritom ne misli na
ono pogreno znaenje strpljivosti, kako se ponekad zamilja, a
to znai prekrstit u ruke da bi Jezid radio ta god eli. Imam
Husejn ovim rijeima misli na ispravno znaenju koje dostoji
poloaju Imama. U tom se smislu i kae da je strpljenje temelj
vjerovanja i oboavanja Boga.
To znai da e okonati ovaj put ak i ako ostane potpuno sam
kako bi Bog presudio po istini izmeu njega i ovog naroda, a On
bolje zna i moniji je u donoenju presude od svih sudija.
Nakon toga je napisao: O brate moj, ovo je moja oporuka
tebi, a uspjeh traim samo od Boga. Samo se na Nj oslanjam i
Njemu se vraam.
Problemi s kojima se suoavala vlast Imama Alija
Nakon treeg halife Osmana na vlast je doao Imam Ali,
mir s njime. Jedan od tekih problema s kojima se suoavao i
zbog kojih su pokrenuti ratovi jeste to to je on pokuao ispra-
viti neke nepravilnosti koje su postojale u drutvu. Nije dopu-
tao da se iz dravne kase uzima novac kao to se prije uzimao.
Upravo je to bio razlog zbog ega je on tokom vladavine od
etiri i po godine vodio rat i borio se protiv onih ljudi kojima
vie nije bila dostupna dravna kasa. Vie je puta govorio da se
dok je on na vlasti nee ponoviti nepravedna preraspodjela, ve
39
da e se povratiti u dravnu kasu muslimana sve to je nezako-
nito potroeno i uzeto. Zbog toga je hazreti Alija, mir s njime,
na koncu i pao kao ehid.
Imam Hasan Mudteba u bezizlaznoj situaciji na vlasti
Nakon Imama Alija vlast je prela u ruke Imama Hasana, mir
s njima, i on je doao na mjesto svoga oca. Drutveno stanje u
kojem su se nalazili muslimana bilo je specifino. U to vrijeme
istrajavanje Imama Hasana, mir s njime, na ratu s Muavijom ibn
Ebi Sufjanom nije imalo drugog rezultata osim krvoprolia i ne-
daa za muslimane, jer su muslimanske snage na objema strana-
ma bile otprilike izjednaene i nije postojala nada u pobjedu jedne
i poraz druge strane osim ogromnim rtvama. Imam Hasan, mir
s njime, bio je suoen s posebnom situacijom. Nije imao drugog
izlaza osim da se skloni i time sprijei bespotrebno prolijevanje
muslimanske krvi i obostrana ubistava koji ne poluuju nikakve
plodove niti eljene rezultate. Imamovim istrajavanjem i insisti-
ranjem okoristila bi se samo vlast u Istonom rimskom carstvu
izvan i haridije unutar zemlje. Da je tada dolo do sukoba izme-
u tih etiriju ili pet stotina hiljada muslimana i da se insistiralo
na ratu s Muavijom, Bog zna ta bi vlast Istonog rimskog carstva
uinila s muslimanima nakon tog rata, dokle bi dola opasnost
koja je prijetila od haridija i gdje bi okonala historija islama.
Imam Hasan, mir s njime, naputajui hilafet i inei svoj histo-
rijski ustupak, ouvao je krv muslimana i snagu islama. Zatvorio
je puteve zloupotrebe vanjskim i unutranjim neprijateljima, a
da se nije predao i priznao Muaviju kao halifu i Zapovjednika
vjernih.
Jedna od taaka mirovnog sporazuma izmeu Imama Hasana,
mir s njime, i Muavije jeste ta da e Imam Hasan ibn Ebi Talib,
mir s njime, potpisati mirovni sporazum ako se Muavija nikad
ne oslovi kao Zapovjednik vjernih, tj. da ga nikada ne prizna kao
halifu muslimana i Zapovjednika vjernih.
40
Oni koji misle da se Hasan ibn Ali, mir s njime, povlaenjem
pokorio Muavijinoj volji, da je Muavija postao halifa muslimana,
a da je Hasan ibn Ali, mir s njime, bio jedan od Muavijinih po-
slunika, neka proitaju ovaj vrijedan dokument Ibn Asira, po-
znatog historiara, koji potvruje neispravnost takvog uvjerenja:
Nakon to se Hasan ibn Ali, mir s njime, povukao, a Muavija
postao halifa i preuzeo dravne poslove, jedan od haridija po
imenu Ferve ibn Nevfel Adei, koji se prije toga povukao s pet
stotina haridija i otiao u grad Zur, rekao je:
Sada nema nikakve sumnje da treba ratovati s Muavijom.
im je Muavija doao na vlast i postao halifa muslimana, naa je
dunost da ratujemo s njim.
Zbog toga su se spremili i krenuli prema Iraku. Doli su do
palminjaka u blizini Kufe. U to vrijeme Imam Hasan, mir s nji-
me, iao je iz Kufe prema Hidazu. Kada je Muavija uo da se
Ferve ibn Nevfel, koji je pripadao skupini haridija, s pet stotina
ljudi pobunio i da se ne eli pokoriti, moda u namjeri da uvrsti
temelje mirovnog sporazuma s Imamom Hasanom, mir s njime,
poslao je pismo Imamu. U njemu je naredio Imamu da ide u rat
s Ferveom ibn Nevfelom, koji pripada haridijama i da odbrani
njihov napad. Nakon to to uradi, moe nastaviti put za Medinu.
Pismo Imama Hasana Muaviji
Kada je Muavijino pismo stiglo do Imama Hasana, mir s nji-
me, Imam se nalazio u mjestu Kadisijje ili u njegovoj blizini. U
odgovoru je Muaviji napisao sljedee:

Kada bi mi se ukazala prilika da se borim protiv nekoga ko se pre-

ma kibli okree tj. muslimana, zaista bih poeo ubistvom tebe.
T , zaista sam te potedio zarad koristi ummeta i spreavanja pro-
lijevanja njegove krvi.
41
To znai, o Muavijo, da ti nalae Hasanu ibn Aliju da kao
jedan od tvojih vojnika ide i da odbrani od napada jednog hari-
dijskog buntovnika. Ja, Hasan ibn Ali, povukao sam se s hilafeta
zbog dobrobiti svih muslimana, iako imam puno pravo na njega.
Da sam htio ratovati s nekim ko se okree prema kibli tj. s musli-
manom iz bilo kojeg plemena i bilo kojeg opredjeljenja, prvo bih
ratovao s tobom. Ovim rijeima Imam Hasan eli rei da si ti u
odnosu na sve druge najudaljeniji od islama, ali ja sam te, unato
tome, ostavio na miru. Nije rekao ja sam te priznao kao halifu.
Rekao je ja sam te ostavio i nisam ratovao s tobom. Moda je bo-
lje ovaj izraz

ostavio sam te prevesti kao napustio sam te na

polju politike i sm sam se povukao zbog dobrobiti muslimana i
zbog ouvanja muslimanske krvi. To bi znailo da je Imam Hasan
smatrao uzaludnim ratovanje i sukobljavanje izjednaenih snaga
u islamu, koje bi se meusobno ubijale, slabile i unitavale, a
vanjski bi i unutranji neprijatelji to stanje zloupotrijebili.
Odnos Imama Husejna prema Muavijinoj vlasti
Nakon to je Imam Hasan ispio pehar ehadeta, Imam Husejn,
mir s njima, nije dizao ustanak u narednih deset godina Muavi-
jine vladavine, tj. od 49. ili 50. godine po Hidri do 60, kada
je Muavija umro. To znai da nije isukao sablje na njega i nije
podigao onaj ustanak koji je smatrao nunim za vrijeme Jezi-
dove vladavine. Meutim, stalno je okrivljavao i korio Muaviju
i isto kao to je njegov brat, Imam Hasan, mir s njime, u ovom
kratkom pismu opovrgao ispravnost Muavijine vladavine, Imam
Husejn, mir s njime, u jednom od svojih pisama, koje prenosi
Ibn Kutejbe Dineveri, napisao je Muaviji:

42

<

O Muavijo, zar ti nisi nepravedno i zbog mrnje ubio Hudra ibn

Adija Kindija i njegove pobone prijatelje koji nisu odstupili od
staze robovanja, koji su smatrali zabranjenim novotarije i koji su
nareivali dobro, a odvraali od zla, i to nakon to si s njima sklopio
vrst sporazum i nakon to si naglasio i istakao njegovu vanost.
Time si pokazao svoju smjelost prema Allahu i dokazao kako se
olahko i neozbiljno odnosi prema Njegovim zavjetima. Zar ti nisi
ubica Amra Ibnul-Hamika, ovjeka kojem je teina robovanja ui-
nila lice starim, a tijelo mravim. Ubio si ga nakon to si mu dao
rije i obeanje takvo da bi srne, kad bi ga razumjele, sigurno i bez
straha silazile s planina. Zar ti nisi Zijada, kome nije poznat otac,
u granicama islama pripisao svom ocu Ebu Sufjanu i mislio da je
njegov sin, a to je zabranjeno u islamu. Boiji poslanik rekao je
da dijete pripada onome u ijoj se postelji rodi i ovjeku s kojim je
ena u braku, a bludnike treba kamenovati. Potom si ga postavio da
vlada muslimanima, da ih ubija, da im kida ruke i noge unakrsno
i da ih vjea o stabla hurme. Slava Bogu, o Muavijo ti ne pripada
ovom ummetu i kao da oni (muslimani) nemaju nita s tobom.
Imam je nastavio kritizirati, sve dok nije rekao:
43
Plai se Boga, o Muavijo, i znaj da Bog posjeduju knjigu u kojoj
nisu izostavljene ni najmanje ni najvee stvari, ve su sve zabilje-
ene. Znaj, Muavijo, da Bog ne zaboravlja tvoja ubistva koja ini
pod nekim pretpostavkama i tako to potvara ljude. Djetetu koje
se opija i igra s majmunima doputa da vlada muslimanima. Ne
vidim te nikako drugaije osim kao osobu koja upropatava sebe,
unitava vjeru i slabi islamski ummet.
3
Procjena Jezidove linosti
Kako bismo bolje saznali do koje je mjere bilo utemeljeno i
neosporno ono to je Imam Husejn, mir s njime, iznio i napisao
o Jezidu, navest emo ta poznati historiar Masudi pie o Jezidu:

Jezid je bio ovjek od provoda, ovjek koji je drao ivotinje za lov,

pse, majmune i leoparde. Stalno je pravio sijela na kojima se opijao
vinom. Jednog dana na tom okupljanju koje se desilo nakon to je
ubio Husejna ibn Alija, mir s njime, dok mu je Ibn Zijad sjedio s
njegove desne strane, obratio se slugi i rekao:

Daj mi pehar s vinom da se napijem i da mi se mehke kosti natope,
a onda se vrati i napoji ovog razvratnika, Ibn Zijada.
Moga povjerenika i pouzdanog ovjeka,
ijom je rukom moja vlast uvrena.
Time aludira da je on ubio Husejna ibn Alija, mir s njime.
3
Biharul-anwar, 44/214/27; Dejnuri takoer prenosi u: Es-Sijase we el-imame.
44
Nakon to Masudi navodi Jezidove nepravde i tlaenja on kae:
Jezid je meu muslimanima bio poput faraona meu svojim
narodom. tavie, faraon je prema svom narodu bio pravedniji
od Jezida i potenije se odnosio i prema onima koji su mu bili
bliski kao i prema obinim ljudima. Potom kae da su njegove
nedoline radnje, bezobzirnosti i neustraivost prema Bogu pre-
nijele i proirile meu ljudima i islamskim ummetom.
.

Prenijelo se na Jezidove prijatelje ono to je on radio.

Grijesi koje je on inio prenijeli su se i na njegove blinje.
Njima je prelo u naviku da to rade. Za vrijeme njegove vladavi-
ne Mekkom i Medinom proirile su se pjevanke i igranke.
.

Koristili su se instrumenti za igru i zabavu.

.

Ljudi su javno toili vino, a najudnije od svega jeste to to je

islamski hilafet i Poslanikovo namjesnitvo zaposjeo ovjek koji
je imao majmuna zvanog Ebul-Kajs. Ovog su majmuna dovodili
na skupove gdje su se opijali. Prostirali su mu madrac, posje-
dali ga na njega ili bi ga uzjahali na magare koje su dovodili na
natjecanje i na konjske trke. Vezali su sedlo i uzde na magare i
posjedali tog majmuna na njega, a onda bi ga tjerali da se utrkuje
s konjima. Jednog dana majmun Ebul-Kajs osvojio je pobjedu.
Ovom majmunu obukli su odjeu od ute i crvene svile i svezali
suknju o pojas. Na glavu su mu stavili kapu koja je na sebi imala
izraene neke motive i koja je bila ukraena razliitim bojama.
Na ovo se odnosila ona reenica koju je Imam Husejn, mir s
njime, napisao Muaviji u vezi s Jezidom. Ipak, ista ta osoba dola
je na vlast, izvrila pritisak na Imama Husejna, mir s njime, kako
bi dao prisegu, tj. kako bi priznao da je Jezid halifa, koji je s pra-
vom naslijedio njegova djeda, Boijeg poslanika.
45
Zato Imam Husejn nije dao prisegu?
Sada treba vidjeti zato Imam Husejn, mir s njime, nije pri-
stao dati prisegu, a pristao je biti ubijen i pasti kao ehid. Neki
pisci naveli su veoma slab i neispravan odgovor na ovo pitanje.
Kazali su da je Imam Husejn, mir s njime, razmislio i uvidio da
e, ako dadne prisegu, biti ubijen, ali da e, i ako ne dadne prise-
gu, takoer biti ubijen. Stoga, budui da e u svakom sluaju po-
ginuti i kako god da bude, Beni Umejje nee odustati od njega,
zar nije bolje da pogine na dostojanstven nain i da poloi svoj
ivot na Boijem putu. Ovaj se odgovor ini veoma povrnim i
nedovoljnim, jer je ehadet Imama Husejna, mir s njime, uzvi-
eniji od toga da kaemo: budui da je Imam, mir s njime, vidio
da e poginuti, odluio je poloiti svoj ivot. Budui da e ga u
svakom sluaju ubiti, bolje je da bude ubijen uzdignute glave i da
na putu islama padne kao ehid.
Bez sumnje, treba promiljenije razmotriti stanje u kojem su
se nalazili muslimani toga vremena i preciznije se posvetiti razu-
mijevanju govora i rijei samog Imama, mir s njime, kako bi se
rasvijetlila zbilja.
Iskrivljenost struktura vlasti
Husejn ibn Ali, mir s njime, razmatrajui situaciju i preduvje-
te koji su doveli do tog stanja, a koji su se formirali prije tridese-
tak godina, napravio je procjenu koja je bila ispravna. Zakljuio
je da je iskrivljenost islamskog ummeta u to vrijeme, tj. 61. godi-
ne po Hidri, bila tako velika da se ne moe ispraviti govorima,
pridikama, knjigama, hutbama, vjerskim tekstovima i da se na taj
nain narod ne moe izvesti na Pravi put. Naravno, iskrivljenja
toga vremena unutar vlasti i naroda nisu bila mala, bezazlena i
plitka, nisu bila neznatna i nisu se ticala samo nekih osoba, kako
bi se moglo iznai rjeenje u jednom malom ustanku i pokretu
i vratiti na ispravan put one koji su zastranili. Ova ogromna i
46
izuzetno velika iskrivljenost koja je vladala drutvom tog vreme-
na, a koja je bila u tijesnoj vezi s najvanijim konstitucionalnim i
politikim temeljima islamskog drutva, bila je sveopa i kolek-
tivna, a ne individualna. Jednim malim pokretom, jednom sla-
bom pobunom, rjeitou, vjetim perom, pridikom i savjetom
nisu se mogle ispraviti stvari u islamskom drutvu i iskorijeniti
ogromni nered. Husejn ibn Ali zakljuio je da se samo sveobu-
hvatnim, otrim ustankom i izuzetno krvavim pokretom moe
doi do eljenih rezultata i da mogu uroditi plodom one pripre-
me koje su Imam Ali i Imam Hasan, mir s njima, pripremali do
tog trenutka. Okolnosti koje su napravili Beni Umejje, poevi
jo prije osvajanja Mekke, kada su bili u odjei nevjerstva i koji
su se, nakon osvajanja Mekke, samo izgledom prilagodili isla-
mu, nemogue je iskorijeniti i dokinuti osim jednim ozbiljnim,
temeljitim i dubokim ustankom. Naravno, sam Imam Husejn,
mir s njime, moe nam bolje nego iko drugi objasniti motive
svoga ustanka, a on je to i uinio. Mi emo tokom ovih govora i
hutbi analizirati njegove rijei i uvidjet emo kako je Imam Hu-
sejn, mir s njime, objasnio razloge svoga ustanka, odakle poinje
i gdje zavrava.
Upoznavanje s ustankom Imama Husejna
Sagledavajui sve govore i pisama Imama Husejna, mir s nji-
me, naroito ako se obrati panja na njihov redoslijed, kao i na
historijski slijed i njihove razliite razine, moe se zakljuiti da
Imam Husejn, mir s njime, na samom poetku nije otvoreno i
direktno kazivao tajnu svoga ustanka i pokreta. Kako je postepe-
no napredovao prema svome cilju, upoznavao je ljude s duhom
pokreta i razlozima ustanka. Znai da je od prve oporuke koju je
napisao u Medini i koju je dao svom bratu Muhammedu Hane-
fiji do posljednjih rijei, tj. najotvorenijeg i najdirektnijeg govo-
ra koji je izrekao naspram Hurra ibn Jezida Rijahija i njegovih
ashaba na svratitu Bejde, postepeno muslimanima pojanjavao
47
zato se upustio u ovaj pokret. On nije imao drugog puta kojim
bi krenuo, a ovo veliko iskrivljenje koje je prije svega zahvatilo
islamski hilafet, a potom prodrlo u sve aspekte drutvenog ivota
muslimana, nije izljeivo osim ehadetom, polaganjem ivota i
velikim ustankom.
Kada je upravitelj Medine izvrio pritisak na Imama Husejna,
mir s njime, da poloi prisegu, dvije noi zaredom Imam, mir s
njime, iao je na mezar Boijeg poslanika, s.a.v.a., tu je obavljao
namaz i uio dovu. Drugu no zijareta Poslanika klanjao je ne-
koliko rekata namaza te ree:
.

Boe, ovo je mezar Tvoga Poslanika, a ja sam sin kerke Tvoga

Poslanika. Ti, Boe, zna ta me snalo.
4
Moda neki misle da Imam, mir s njime, eli rei da ga oni
hoe ubiti, a on nema izlaza jer bilo da se preda ili ne preda, bit
e ubijen.
Imam je svjestan svog ehadeta
Nije ispravno da ijedan musliman iz ove reenice shvati da se
Imam Husejn, mir s njime, ali, da jadikuje i iskazuje svoju sla-
bost, jer mu prijeti opasnost ehadeta koju on ne moe od sebe
udaljiti i sa svojim enama i djecom sigurno ivjeti i da pritom
jo sebe predstavlja Bogu i kae: Boe, ja sam sin kerke Tvoga
Poslanika. Zar ljudi nisu ubili samog Poslanika i otrovali ga?
Zar hazreti Ali i Imam Hasan, mir s njima, nisu pali kao ehidi?
Zar su se tuili na ehadet i zar su se jadali na pogibiju muslima-
nima koji su nekoliko godina, a ponekad nekoliko mjeseci, tavi-
e, nekoliko dana, odgajani rukom Boijeg poslanika, a prije toga
bili su idolopoklonici? Nikada se nisu alili na ehadet i kada bi
4
Biharul-anwar, 44/328/37.
48
naputali kuu, upuivali su molitvu da se ne vrate zdravi kuama
te da im se posrei da padnu kao ehidi na Boijem putu. Kako e
Poslanikov potomak, duh islama i plod velike linosti Alija ibn Ebi
Taliba i hazreti Fatime, kerke Boijeg poslanika, pri pomisli da e
moda poginuti, osjeati potitenost i traiti od Boga i Poslanika
da ovu nedau od njega otklone i da ostane iv.
Amr ibn Dumuh, uvar kljueva idolopoklonikog hrama Medine
Amr ibn Dumuh jeste musliman koji je prethodno bio ido-
lopoklonik. uvao je kljueve jednog idolopoklonikog hrama u
Medini. Bio je veoma vrst u svom uvjerenju u idolopoklonstvo.
Iako se islam rairio u Medini, nije odustajao od idolopoklon-
stva i potpuno se iskreno klanjao kumirima koje je drao u kui.
Mladii iz plemena Beni Salame svakog dana okupljali su se i ne-
kolike veeri zaredom krali njegova kumira i bacali ga u septike
jame u Medini. Ovaj jadni ovjek svakog dana traio je svoga
boga, vadio ga iz neisti, prao u svojoj kui i mirisao ga. Potom
bi skrueno stajao ispred njega, izvinjavao mu se i govorio bi:
Da znam ko ti ovo radi, platio bi mi, ali vjeruj mi da ne znam.
Mladii plemena Beni Salame nisu odustajali i toliko su bili
uporni u svom naumu da se jednog dana probudila uspavana
iskonska priroda kod Amr ibn Dumuha. Pogledao je predmet
kojeg je dotada oboavao, a koji je bio svezan za ivotinjski le i
konopcem sputen u jamu, rekavi:

Tako mi Boga, da si ti Bog,
Ne bi se s psom naao usred jame.
Slomljena srca, uznemiren i beznadean, vratio se kui. Pre-
stao je oboavati kipove i vjerovatno je toga dana preao na islam.
Pogledajmo koliko se ovom ovjeku, koji je toliko vremena i
tako vrsto vjerovao u kumire, nakon prelaska na islam uzdigao
49
njegov niski i zaostali duh i koliko je za samo godinu-dvije islam-
skog odgoja njegov nain razmiljanja otiao visoko. U mjesecu
evalu tree godine po Hidri on se spremao za bitku na Uhudu.
Prije svega, etiri njegova sina koja su se spremala da idu u rat po-
magati Poslanika, a potom i sva ostala rodbina, uporno je govorila
da je on star i nemoan, da mu se noge tresu te da su dovoljna
njegova etiri sina da idu s Poslanikom, a da on ostane kod kue i
ne izlae se naporu. Amr je bio jako uzrujan ovim prijedlogom i
neumjesnim insistiranjem njegovih sinova i rodbine, te je otiao
do Poslanika i zamolio ga da mu ne uskrati Dennet. Traio je da i
on sa svojim drhtavim koracima hoda Dennetom.
Molba za ehadet na Boijem putu
Kada se Amr spremio da izie iz svoje kue, podigao je ruke
da uputi dovu i rekao:
!

Boe, opskrbi me ehadetom i nemoj me vratiti mojim ukuanima!

Dakle, on moli da pogine na tom putovanju i da dosegne po-
loaj ehadeta. Moli da se ne vrati kui razoaran, jer nije dose-
gao ehadet. Drugim rijeima, on kae:
Boe, ja Amr ibn Dumuh jesam musliman. Danas odlazim
s nadom u ehadet, udei da poginem na Tvom putu. Nemoj
me razoarati i uskratiti mi tu blagodat!
Ako se jedan musliman poput njega, koji je itav ivot proveo
u idolopoklonstvu, na koncu odrekne idolopoklonstva, zahva-
ljujui pritiscima mladia svoga plemena, islam e njegovu duu
uzdii tako visoko da e biti razoaran i smatrat e se oteenim
ako se zdrav vrati s bojita eni i djeci. On sasvim iskreno trai
od Boga da se ne vrati kui.
Sada se postavlja pitanje kakva smisla ima da Imam Husejn,
mir s njime, ivi primjer plemenitih osobina i vrlina i osoba koja
50
na saet nain oslikava linost asnog Poslanika i linost Zapovjed-
nika vjernih, doe i da se kod svog djeda, Boijeg poslanika, ali na
opasnost od smrti i na ehadet, da se uhvati za Poslanikove skuti
i kae: O Boiji poslanie, pohiti mi u pomo jer e me ubiti!
Dakle, iz Imamovih rijei: Ti Boe zna ta me snalo, ne tre-
ba se izvoditi pogrean zakljuak i tako veliki, ivi i vjeni ustanak
prikazati tako bezvrijednim, povrnim i banalnim. Imam Husejn,
mir s njime, u prisnom obraanju Bogu kae: Boe, snalo me
ono o emu si Ti obavijeten.
To to je snalo Imama Husejna, mir s njime, jeste upravo ona si-
tuacija koja je jasno objanjena u njegovim govorima, pismima i rije-
ima. To je ona procjena situacije koju je Imam Husejn, mir s njime,
ustvrdio. To je ta tuna situacija i to su ta ogromna iskrivljenja koja
su zahvatila muslimane toga vremena. Imam Husejn, mir s njime,
detaljnim razmatranjem, uzimajui u obzir sve aspekte islama, sagle-
davajui stanje u kojem je bila emevijska vlast i razmatrajui put kojim
su ljudi krenuli, zakljuio je da ne moe izbaviti islamsko drutvo od
opasnosti iskrivljenja, osim ustankom, portvovanjem i ehadetom.
Potom je rekao:
.

Boe, ja volim injenje dobra i odvratno mi je injenje zla.

5
Ovim rijeima Imam Husejn, mir s njime, iao je korak na-
prijed u iskazivanju svoje namjere, ali njegov nain kazivanja jo
uvijek nije toliko direktan da veina ljudi moe shvatiti ta govori.
Zatim je rekao:

Traim od Tebe, o Ti Koji posjeduje velianstvenost i plemenitost,

pravom ovog mezara i onoga ko se u njemu nalazi da odabere za mene
ono u emu je Tvoje zadovoljstvo i zadovoljstvo Tvoga Poslanika!
5
Biharul-anwar, 44/328/37.
51
Ustanak zbog nareivanja dobra
Imam Husejn, mir s njime, ovim je rijeima i oporukom vie
nego prije uklonio zastor i pokazao svoj naum: Ja idem da bih
nareivao dobro i odvraao od zla.
Postavlja se pitanje ta znai Imamovo nareivanje dobra i
odvraanje od zla? Moda su mnogi ljudi koji su uli ove Ima-
move rijei mislili da e on na putovanju prema Kufi rei tr-
govcima toga grada da ne zakidaju na vagi ili da ne uzimaju
kamatu i da je to odvraanje od zla. Moda su mislili da e
omladini rei da ne proputa obavezne namaze, a da, ako budu
imali novaca, obavezno odu u Mekku. I ovo je jedan oblik na-
reivanja dobra.
Meutim, ono o emu je Imam Husejn, mir s njime, go-
vorio, bilo je neto mnogo vanije. Ovakav oblik nareivanja
dobra i odvraanja od zla, koji je svakako lijep i nuan, mogli
su uraditi i obini ljudi Kufe, koji su bili zadueni da podsje-
aju na vjerske propise i nije bilo potrebe da Imam krene u taj
pokret zajedno s mladiima Beni Haima. Jasno je da Imam
Husejn eli uiniti neto to niko osim njega nije kadar ui-
niti. Jedino se njegova linost moe u ovakvom stanju uspro-
tiviti i stati naspram vlasti na takav nain. To je ustanak koji
je zauvijek iv. Protok vremena ne moe ga uiniti starim, ne
moe ga izbrisati iz sjeanja historije islama i umanjiti njego-
vu uinkovitost.
Nakon to je Imam Husejn, mir s njime, krenuo iz Me-
dine, stigao je u Mekku treeg abana. Polovinom mjese-
ca ramazana poslao je svoga amidia Muslima ibn Akila u
Kufu. Ostatak mjeseca ramazana, eval, zil-kade te do 8. zil-
-hidda ostao je u Mekki. Niko nije ni pomislio da e sin
Boijeg poslanika, sin Mekke i Medine, izii iz Mekke 8.
zil-hidda, ba onda kada ljudi oblae ihrame, da nee oba-
viti Hadd, ve da e izii iz svog ihrama kao osoba koja je
obavila samo Umru. Meutim, Imam Husejn, mir s njime,
odluio je krenuti. Obavio je tavaf Kabe i saj izmeu Safe i
52
Merve i iziao iz ihrama. Oekivalo se da e biti uhapen u
Boijem haremu ili da e ga uhvatiti a potom ubiti. Ovak vim
nainom ubistva ne bi se ostvarila njegova namjera. Imam
nije iziao iz Mekke da bi izbjegao smrt, ve je iziao iz
Mekke kako bi, ako bude ubijen, islam zauvijek imao koristi
od njegova ehadeta.
Govor Imama Husejna o ehadetu
Po predaji koja se nalazi u Lehufu, Imam Husejn, mir s njime,
stao je meu skupinom ljudi i odrao govor. Nakon iskazivanja
zahvale Bogu, rekao je:
.

Smrt je objeena o vrat sinovima Ademovim kao to ogrlica stoji

na vratu mlade djevojke.
Ovdje Imam Husejn ve otvorenije govori i upoznaje ljude o
postojeem stanju i dogaajima koji slijede. Spominju se smrt,
ehadet i polaganje ivota. Kae se da je iskrivljenje u islamskom
ummetu u to vrijeme, tj. 60. godine po Hidri, isuvie uzelo
maha da bi se novcem, govorima, perima, zajednikim razmi-
ljanjima, pa ak i sa pridikama sama Imama Husejna, mir s njime,
iznalo rjeenje.
Imam Husejn kae: Sinovi Ademovi neizbjeno e se suoiti
sa smru.
Imam aludira na injenicu da je unitavanje drutvenog i
vjerskog nemorala u ovom vremenu nemogue osim putem
smrti i ehadeta i to posredstvom osobe kao to je on, sin ker-
ke Boijeg poslanika. U govoru koji je Imam Husejn izrekao
prije izlaska iz Mekke on istie ehadet i smrt te odlazak do
Boijeg poslanika, kod oca i majke, o padanju u ruke gladnih
kerbelskih vukova i o tome da e kraj ovoga putovanja okonati
navedenim stvarima.
53
Politike okolnosti pokreta Imama Husejna
Znamo da je Imam Husejn ovaj govor izrekao prije 8. zil-
-hidda. Moda ga je odrao sedmog dana toga mjeseca u Mesdi-
dul-haramu meu mnotvom hadija i hodoasnika Boije kue.
Spolja gledano, politika situacija toga dana bila je veoma povolj-
na za Imama Husejna, mir s njime, i veina ljudi mislila je da e
uskoro Jezid biti sklonjen s vlasti, da e njegova vladavina propasti,
a da e na vlast doi Imam Husejn, to mu je i pripadalo. inilo
se tako jer je Imamov posebni izaslanik Muslim ibn Akil napisao
izvjetaj iz Kufe da su svi ljudi uz njega i da osim njega nikoga
ne poznaju da zasluuje mjesto hilafeta i predvodnitva. Nikome
osim njemu nee dopustiti da upravlja njima. Zato su traili od
Imama Husejna da pouri i da se nae to prije u toj naizgled veo-
ma povoljnoj situaciji. U takvom ambijentu koji je bio potpuno
zadovoljavajui, koji je ulijevalo nadu i koji je u svakom pogledu
bio obeavajui, Husejn ibn Ali govori o smrti i stalno naglaava
pitanje ehadeta. Spominje pustinjske vukove Iraka. Ustvari, eli
rei da je njegova procjena ta da se osim njegovim ehadetom i
ehadetom pomagaa ne moe doi do oekivanih rezultata i da
se ne moe uraditi neto korisno i pozitivno. ovjek je primoran,
htio to ili ne, da umre. Ogrlicu smrti objesili su mu oko vrata:

Koliko me samo obuzima enja za mojim precima poput Jakubove

enje za Jusufom.
6
Isto kao to je Jakub udio da vidi svoga sina Jusufa, tako i ja,
Poslanikov sin, udim vidjeti Boijeg poslanika, Hamzu, Dafera
i moju majku Fatimu.

Za mene je Svevinji Gospodar odabrao mjesto ehadeta i ja mu

idem u susret.
6
Lehuf, 60.
54
Iz ove reenice razumije se da je ovo Boija volja, a ne elja
Husejna ibn Alija. Dakle, Allah je od praiskona odredio za mene
ehadet i portvovanost kao rjeenje za ovakvo iskrivljenje, ova-
kav nered, ovako opasno drutvo i ovako haotino i nesreeno
stanje:
.

Kao da vidim pustinjske vukove Iraka izmeu Navavisa i Kerbele

kako me napadaju i komadaju me.

Oni pune svoje gladne trbuhe i prazne depove. Doli su da bi

napunili depove i najeli stomake, a ja da bih se borio protiv dru-
tvenih i vjerskih izopaenosti.

Nema pribjeita od dana podvuenog perom.

Opet ponavljam da je ovo Boiji plan. On ima izlaz i rje-
enje za sve, a za ovo stanje vidio je rjeenje u mom ehade-
tu. Ne moe se izbjei ono to je napisano perom njegove
odredbe:
.

Mi, Poslanikova porodica, zadovoljni smo onim ime je Bog za-
dovoljan. Strpljivi smo u nedaama koje nam On alje i On e nam
dodijeliti potpunu nagradu strpljivih.

<

<

Ja sam dio Poslanikova tijela, a dio Poslanikova tijela nee ostati

odvojen od njega. Ja odlazim u uzvieni Dennet kod njega kako
bih ga obradovao dolaskom i kako bi on ispunio svoje obeanje
dato nama.
55
Imam Husejn obznanjuje ustanak

Onaj ko je spreman da krv srca svoga rtvuje za nas, i spreman je

za susret s Allahom, onda neka poe s nama, a ja ujutro kreem, ako
Allah tako bude htio!
Ova reenica znai da se u svakom vremenu i razliitim sred-
stvima mogu braniti Boija vjera, prava ljudi i srea islamskog
drutva. Moe se na Boijem putu rtvovati imetak. Moe se na
Boijem putu govorom i korisnim i pounim rijeima izvoditi
ljude na pravi put. Moe se na Boijem putu napisati knjiga i
tampanjem korisne literature uiniti ljude bliim putu Istine
i zbilje. Moe se uveati njihova moralna i vjerska prosvjee-
nost. Meutim, Imam Husejn, mir s njime, ovom posljednjom
reenicom obznanio je da nije rije od trenutku kada finansij-
ske pomoi, podrke perima i verbalne dobronamjernosti mogu
rijeiti problem koji se nametnuo islamu. Stvari su bile otile
toliko daleko da nita osim ehadeta, polaganja ivota i rtvova-
nja nije moglo sprijeiti nastalu smutnju i sruiti njene temelje
te iznova sagraditi nove. Niko ne treba pomisliti, ako je Imam,
mir s njime, uinio jedan korak na Boijem putu, da ga treba
finansijski podrati. Ubejdullah ibn Hurr Dufi ne treba u od-
govoru na Imamov poziv rei da e i on dati jednog snanog i
spretnog konja. Neko drugi nije trebao uiniti zavjet i dati Ima-
mu pet sablji, sedam ratnikih oklopa i etiri koplja. Husejn ibn
Ali ne trai ni sablje, ni konje, ni pare. Prihvatit e samo ako
neko iskreno i s istom namjerom i bez ustezanja bude spreman
dati svoj ivot na Boijem putu. Ko god je spreman, neka da svoj
ivot na Boijem putu:
Ko god ima spremnost da pristupi zbog Svevinjeg Gospo-
dara, moe nam se pridruiti na putovanju. Mi emo sutra ujutro,
ako Bog da, krenuti.
56
Zanimljivo da je unato svim ovim Imamovim naglaavanji-
ma veliki broj ljudi, koji nisu imali tu sreu da ostanu s Imamom
do kraja i koje je zavaralo naizgled povoljno stanje, krenuo za
Imamom. Moda je veina njih ostala uz Imama sve do dana
kada je stigla vijest o Muslimovu ehadetu. Ali, sutina problema
jeste to to su oni od samog poetka ili s Imamom jer su mislili
e postati halifa i da e mu se prepustiti poslovi voenja drave,
a ne s Imamom koji ide zbog rtvovanja i ehadeta, kojem e
jednoga dana uskratiti vodu i iji e svi saputnici uskoro stii do
asti ehadeta.
57
Trea lekcija
Imam Husejn u rijeima Boijeg poslanika
ovjek je upitao Abdullaha ibn Omera kakav je propis u vezi
s krvi komarca ako doe do ovjekove odjee. Abdullah je na to
odgovorio: Pogledajte kako ovaj Iraanin pita za krv komarca,
a isti ti Iraani ubili su sina Boijeg poslanika. Sm sam uo od
Boijeg poslanika da kae:
.

Hasan i Husejn dva su mirisna cvijeta ovoga svijeta.

Husejn je od mene i ja sam od Husejna. Allah voli onoga ko voli

Husejna. Husejn je otac Imama.
Enes ibn Haris Kahili, koji je kao i njegov otac bio jedan od
ashaba Boijeg poslanika kae da je uo od Boijeg poslanika
kako kae:
.

Zaista ovaj moj sin (tj. Husejn) bit e ubijen na jednom dijelu
zemlje Iraka. Ko bude u mogunosti, treba ga pomoi.
1
Godine 60. po Hidri sve je bilo spremno za dogaaje koje
je Poslanik, s.a.v.a., nagovijestio. Imam Husejn, mir s njime,
1
Mas rul-ahzan, 17.
58
spremao se za ehadet, ali ne onako kako su neki mislili da je to
bilo zbog toga to on nije nikakvih izgleda i zato to je znao da e
ga, ak i da se pokori, opet na neki nain ubiti, te je zbog svega
toga pristao na ehadet, nemajui drugog izlaza i ne nalazei puta
za ivot. Nije bilo tako i onaj ko je to rekao i napisao, ko god
da jeste, njegove su rijei povrne i neutemeljene. Da je stvarno
bilo tako, kakvu bi vrijednost imalo djelo Imama Husejna, mir s
njime? Zar bi svijet mogao prirediti sve preduvjete za ovaj sveti
ustanak?
Pokret na Kerbeli okosnica svih pokreta
Ovaj pokret, koji je oslonac svim svetim pokretima u histo-
riji islama, ustvari je sredite svim svetim vjerskim pokretima,
bez obzira na to je li rije o pokretima prije Husejna ibn Alija,
mir s njime, ili o pokretima koji su desili pod vodstvom Zej-
da ibn Alija, Husejna ibn Zejda, Nefse Zekijje, njegova brata
Ibrahima, Husejna ehida Faha i drugih koji su se desili nakon
pokreta Imama Husejna, mir s njime. Kako je mogue da ova-
kav pokret bude analiziran i prouavan s tako neutemeljenim
objanjenjima?
U vezi s ovim dogaajem ispravno je rei da je Imam Hu-
sejn krajem 60. i poetkom 61. godine po Hidri vidio postoje-
u situaciju u islamskom drutvu i duhovno i moralno stanje u
kojem je bio muslimanski narod tako zahvaen iskrivljenjima i
u opasnosti da nije imao pred sobom drugog puta koji bi ispra-
vio postojee stanje i drutvenu iskvarenost ija je opasnost za-
hvatila cijelu zajednicu, osim puta ustanka i ehadeta, a ne da
on nije imao drugog puta za ivot pa je pristao na ehadet. Rije
je o tome da nije imao puta kojim bi ostala iva vjera i opstao
islamski ummet osim krvavog ustanka, potpuno svjestan inje-
nice da, ako eli da ovaj islamski ummet ostane iv i da u svijetu
postoji islamski ummet, nuno i sam treba biti pogubljen pod
idejom vodiljom:
59
.

Zaista Allah eli da te vidi ubijenog.

Pod motom:
.

Zaista Allah eli da Ehli-bejt vidi zarobljen.

Treba skrenuti panju islamskom ummetu na najvee
spretne govornike islamskoga svijeta, od kojih se jedna zove
Zejneb, druga Ummu Kulsum, trea Fatima kerka Husej-
nova, a zatim na Ali ibn Husejna, mir s njime, nasred irakih
i sirijskih bazara, dok se nalaze u sramotnom stanju. Treba
zauvijek izbaviti islamski ummet od opasnosti smrti i ne-
stanka, ouvati ivim svete pokrete koji su se desili prije Hu-
sejna ibn Alija i otvoriti put muslimanima za budue vjerske
ustanke i pokrete.
Razgovor izmeu Imama Husejna i Mervana u vezi s prisegom
Nakon to je Velid ibn Utbe, namjesnik u Medini, po na-
redbi halife tog vremena, izvrio pritisak na Imama Husejna,
mir s njime, kako bi se pokorio i prisegnuo, te se desio taj
dogaaj u noi 28. redepa u Velidovoj kui, i nakon to Imam
Husejn nije dao prisegu, ve je donoenje odluke u vezi s
tim pitanjem odgodio, jasno rekavi da e odgovor dati sutra,
Abdullah ibn Zubejr uplaio se i odmah sutradan pobjegao iz
Medine, dok je Imam Husejn, mir s njime, toga dana ostao u
Medini. Istoga dana, u nadi da e uti neku novu vijest, iziao
je iz kue. Na ulici je sreo Mervana ibn Hakama, koji mu je
u razgovoru rekao:
Gospodine, ja vam elim svako dobro i posluajte ta vam
kaem. Uradite kako vam kaem.
60
Imam Husejn rekao mu je: Reci ta ima kazati. Ako to to
kae bude za moje dobro, da posluam.
Mervan ree: Ja vam nareujem da date prisegu Jezidu ibn
Muaviji, jer je to dobro i za va dunjaluk i za vau vjeru. Znai,
ako priznate Jezida za halifu i vou islamskog ummeta i potpie-
te njegovo predvodnitvo muslimana svijeta, sauvat ete i svoju
vjeru i svoj dunjaluk. Ako mu ne dadnete prisegu i poete mu se
suprotstavljati, upropastit ete vjeru i izgubiti dunjaluk.
Zastranjenje muslimana posredstvom Emevija
Imam je u odgovoru na ove drske Mervanove rijei rekao:

Zaista smo mi Boiji i Njemu se vraamo.

Ove rijei izgovaraju se u trenucima prisjeanja na nemile
dogaaje i prilikom izraavanja saosjeanja ili primanja sauea
kao oblik utjehe. Tragedija i nedaa zbog koje Imam Husejn,
mir s njime, izgovara ove rijei, kako bi podsjetio na nju i utje-
io sebe i druge, jeste misaono iskrivljenje muslimana. Zar da
se muslimanski narod toliko udalji od ispravnog pravca pozna-
vanja svoje vjere i svoga misaonog smjera pa kau: ako Husejn
ibn Ali da prisegu Jezidu, njegova vjera i ovosvjetski ivot bit
e sigurni i sauvani, a u suprotnom, oboje e propasti. Potom
Imam ree:

<

Treba se poselamiti s islamom kada se ummet iskua poglavarom

poput Jezida. Zaista sam uo moga djeda, Boijeg poslanika, s.a.v.a.,
kako kae: Hilafet je zabranjen Ebu Sufjanovim potomcima.
61
Razgovor izmeu Imama Husejna i Mervana oduljio se da
je na kraju Mervan, ljut i uznemiren, otiao. U svakom slua-
ju, Imam Husejn iz Medine je otiao u Mekku. Osmoga dana
mjeseca zil-hidda, koji se jo zove dan tavrije, a koji se po-
dudario s danom kada je Ibn Zijad uhapsio Hanija ibn Urvea i
kada je Muslim Ibn Akil iziao meu narod Kufe, Imam Hu-
sejn krenuo je za Irak. Veina muslimana ostala je veoma zau-
ena ovim njegovim postupkom u trenucima kada se trebaju
obaviti obredi Hada.
Razgovor Ferzadeka s Imamom Husejnom
Pjesnik Ferzadek, ije je ime u historiji islama veoma pozna-
to, kae:
Godine 60. po Hidri odveo sam majku na Had. Dok sam
ulazio u podruje svetog harema i tjerao kamilu svoje majke, vidio
sam Husejna ibn Alija kako naoruan izlazi iz Mekke. Upitao
sam ije su to kamile, a odgovorili su mi da su Husejna ibn Alija.
Uputio sam se do Imama i poselamio ga. Rekao sam mu:
Da ti Allah ispuni elje onako kako ti eli! O sine Boijeg
poslanika, oca i majku rtvovao bih za tebe, zato uri i neobav-
ljenog Hada izlazi iz harema?
Imam Husejn je odgovorio: Da nisam pourio, iziao bih
uhapen.
Potom me je upitao: A ko si ti?
Rekao sam: Jedan Arap. Kunem se Bogom da me nije vie
od ovog ita pitao o meni, niti ime se bavim.
Potom je rekao: ta ima kod naroda kojeg si ostavio iza sebe
(tj. naroda Iraka)?
Rekao sam: Upitao si ovjeka koji je dobro obavijeten o si-
tuaciji i stanju u kojem se nalazi taj narod.

62
Njihova su srca s tobom, a sablje protiv tebe. Boija odredba sputa
se s neba i Bog ini to hoe.

Imam Husejn u odgovoru ree: Istinu si rekao, Allah upravlja i sva-

kog trena On se bavi neim. Ako se odredba spusti onako kako mi
elimo, zahvaljujemo Bogu na Njegovim blagodatima i On daruje
uspjenost u zahvali. Ali, ako odredba ne bude u skladu s onim to mi
elimo i zatvori se put nadanja, unato svemu, nee stradati onaj ija
namjera bude istina i ija se djela budu temeljila na bogobojaznosti.
Ferzadek ree: Tako je, da te Bog dovede do onoga to eli i
da te sauva od onoga ega se plai!
Potom je Ferzadek uputio Imamu Husejnu, mir s njime, neka
pitanja u vezi s Hadom i u vezi s nekim drugim obredima, pa
se, dobivi odgovore, oprostio se i raziao s njime.
Cilj Imama Husejna
Treba posvetiti veu panju na rijei koje je Imam Husejn,
mir s njime, rekao Ferzadeku. Imam Husejn eli rei da on nije
ovjek koji ide za odreenim zacrtanim ciljem i trudi se i zalae
kako bi ga ostvario. Moda e se ostvariti, moda nee. On zna
da e ta god da se desi, kako god da se bude odvijala situacija,
ko god bude pobjednik ili pobijeen, stii do svoga cilja. Onaj
ko se uputa u trgovinu kako bi stekao imetak i bogatstvo, onaj
ko se trudi da ostvari neki poloaj, onaj ko ide ljekaru kako bi
izlijeio bolesnika, onaj ko stupa na polje borbe kako bi savladao
suparnika, onaj ko pred ljudima radi lijepa djela ili se predstavlja
da ih radi kako bi ostvario slavu i ouvao obraz mogue je da
postigne svoj cilj, a mogue je da svaki oblik napora i zalaganja
63
u svrhu njegova ostvarenja ne donese ni priblino oekivani re-
zultat. ovjek nee dobiti sve to bude elio i htio. Mogue je da
vjetrovi dogaaja zapuu u smjeru suprotnom od smjera kojim
se ele kretati brodovi njegovih elja. Stanje kod veine ljudi
jeste takvo. Stoga, ta god da se eli ovim dogaajima, on e ii i
uloit e svoj trud na tom putu kako bi ostvario svoj cilj. Neka-
da e ostvariti cilj, a nekada ne samo da ga nee ostvariti ve e
izgubiti sav imetak i ivot, a moda katkad i duu, a da nita ne
dobije zauzvrat.
Imam Husejn je u svakom sluaju pobjednik
Imam Husejn, mir s njime, kae da on nije jedan od takvih
ljudi. ta god da se u budunosti desi i kakav god da bude politi-
ki izgled Iraka, on e stii do svog cilja, jer on ovaj ustanak ne
pokree osim s namjerom izvravanja obaveze koju mu je Uzvi-
eni Allah u ovakvoj situaciji propisao. Nije mu namjera postati
halifa i nije mu cilj vladati nad muslimanima. Ako pobjedi, to
e biti na putu izvravanja obaveze i to mu i dostoji. Ali, ako ga
neprijatelj nadvlada, i u tom sluaju on e izvriti svoju obavezu,
a u njegovu pokretu nije bilo nikakve druge namjere niti cilja.
Uistinu, kakve razlike ima za Boije ljude, ljude koji nemaju
materijalne motive i svaki oblik zalaganja i borbe ine radi Boga,
s namjerom izvravanja svoje obaveze da li e biti pobjednik ili
pobijeeni. Ovaj izraz upotrebljava se zbog nedostatnosti rijei i
izraza jer u rjeniku Boijih ljudi ne postoji izraz poraz. Upravo
je ovu stvar Imam Husejn na putu za Irak istakao Ferzadeku:
Ako na posao bude napredovao, bit emo zahvalni Bogu,
a ako nam Boija odredba propie poraz i zatvori nam put do
pobjede, opet emo zbog dobre namjere i bogobojaznosti zako-
raiti na taj put i neemo biti uniteni. Iako je mogue da bude-
mo ubijeni, ipak neemo umrijeti. Kolika je samo razlika izmeu
ehadeta i pogibije na Boijem putu, na putu nareivanja dobra i
odvraanja od zla i umiranja i unitenja.
64
Imam Husejn prekorava Kujane
Istu ovu stvar na Dan aure Imam Husejn rekao je narodu Kufe
u jednom od svojih govora. Citiranjem stihova Fervea ibn Musejka
Muradija, jednog od ashaba, ukazao je na to da, ako je neko od prija-
telja ili neprijatelja pretpostavljao da je danas dan nae smrti, poraza i
nestanka, on veoma grijei. Ispravan izraz jeste da je danas dan naeg
ehadeta i to ehadeta koji e biti uvod u na vjeni ivot.
Ibn Tavus biljei kada je Burejr ibn Hudejr Hamedani opo-
minjao i savjetovao ljude i kada su se ljudi ogluili na njegove
rijei i nisu se okoristili njegovim pridikama, Imam Husejn lino
se popeo na svoju kamilu i od njih zatraio da uute. Nakon to
su se uutjeli i poeli sluati, Imam je izgovorio zahvalu i slavu
Bogu onako kako Mu dostoji, poslao selam na Muhammeda,
s.a.v.a., meleke i poslanike Boije i poeo glasno govoriti:
Stradali i zaalili, o narode, koji nas je prevario, pozvao u po-
mo i mi mu se hitro odazvali. Iste one sablje koje smo vam dali,
okrenuli ste na nas i istu onu vatru koju smo zapalili kako bismo
unitili svoga i vaeg neprijatelja, za nas ste raspirili. Potom ste u
pratnji svojih neprijatelja zaratili sa svojim prijateljima i onima
koji su vam eljeli dobro, a da meu vama oni nisu uspostavili
pravdu ili da ste se ponadali u njihovu budunost.
Emevije su izmijenile sunnete poslanika
Teko vama, o ljudi, zato nas se niste okanili dok su vam jo
sablje bile u koricama i srca smirena i dok jo niste donijeli konanu
odluku. Zato ste uurbano poletjeli poput skakavaca koji su tek po-
eli letjeti i skotrljali se poput leptira u vatru smutnje. Ne dohvatio
vas povjetarac milosti Boije, o bijednici, o prezreni, koji ste odbacili
Kuran i iskrivili rijei, o pristalice grenika, o prijatelji ejtanovi, o
vi koji ste ponitili i unitili sunnete Poslanika! Da li ste ustali da
pomognete tlaitelje i odustali od pomaganja nas? Tako mi Boga,
odavno ste vi nevjerni. Vai su se korijeni napajali tom vodom,
65
granje je odatle crpilo snagu i najprljavije voe koje zastaje u grlu tu
je sazrijevalo da prijatelj i onaj ko vam eli dobro nema koristi od
vas. A vi se prijatno smjetate u usta neprijatelja.
Izraz smjestiti se u ustima prijatelja aludira na to da obeavate
pomo i portvovanost, govorite o davanju ivota i ovjenosti, a
kada stigne dan ispita i poprite bude spremno, ne samo da nema
koristi od vas ve poput zalogaja koji gui u grlu ruka vaeg tla-
enja i nepravde stie grlo prijatelja i prijeti njegovu ivotu. U
nastavku Imam Husejn, mir s njime, ree:

<

Znajte da me ovaj vanbrano roeni, sin vanbrano roenog, posta-

vio da biram izmeu dvije stvari: sablje ili ponienja! Kako li je daleko
ponienje od nas. Bog to ne prihvata od nas, a ne dopada se ni Njego-
vom Poslaniku, vjernicima, ednim ljudima, neokaljanima koji su nas
odgojili estitim srcima i dostojanstvenim duama da damo prednost
slijeenju plemenitih pobuda nad niskim. Budite svjesni, ja u s ovom
nekolicinom ljudi, nemajui pomagaa, ratovati sa vama.
2
Upravo ovdje Imam Husejn, mir s njime, citira stihove Fervea
ibn Musejka Muradija, koji su pokazatelji jednog svijeta veliine,
duevnog smiraja i duhovne snage:

2
arh Nehdul-belage, Ibn Ebil-Hadid, sv. 3, str. 249.
66
Ako pobijedimo pa takvi smo oduvijek,
ako izgubimo onda oni nisu pobijedili nas.
Jer nije nas dostojan kukaviluk, nego
smrt od onih koji vladaju protiv nas.
A kada bi smrt podigla od naih ljudi
svoje pande epala bi druge pored nas.
Pa bi to presudilo vrhovima moga plemena,
kao to je presudilo i onima prije nas.
Kada bi vladari bili vjeni ako smo mi vjeni,
onda bi i uvaeni ostali da je bilo nas.
Pa reci naim zluradima da se pripaze,
jer e i zlurade stii ta je stiglo nas.
Imam Husejn i ishod dogaaja
Imam Husejn, mir s njime, duha puna veliine, vrste od-
luke, iskrenosti i vjere, krenuo je iz Mekke za Irak. Vrlo dobro
znao je ta radi, kamo ide i kakav e biti ishod. Meutim, jedino
za to su se brinuli ostali, pa ak i blia rodbina, bliski prijatelji
i simpatizeri Imama Husejna, jeste to da, ne daj Boe, na ovom
putovanju povoljna situacija postane nepovoljna i da se sve zavri
njegovim ehadetom. Imam Husejn, mir s njime, iao je zbog
ehadeta, a prijatelji i rodbina govorili su mu da ne ide tim putem
jer su se plaili da e biti pogubljen.
Jedan od njih bio je i Abdullah ibn Dafer, brati i zet Zapovjed-
nika vjernih, mir s njime, koji je nakon to je Imam Husejn krenuo
iz Mekke, poslao svoje sinove Avna i Muhammeda i po njima pismo
Imamu. U tom pismu zaklinje Imama Husejna da se vrati te kae:
Plaim se da ti i tvoji mladii padnete kao ehidi. Ako ti danas
bude pogubljen, nestat e svjetla na zemlji, jer ljudi, zahvalju-
jui tebi, pronalaze put, a vjernici gaje nadu u tebe. Zato, nemoj
uriti i ja u sam doi za pismom.
Potom se Abdullah ibn Dafef zajedno s bratom upravitelja
Mekke, koji je nosio pismo svog brata Amr ibn Saida Imamu
67
Husejnu u kojem mu on jami sigurnost i poziva ga da se bez-
brino vrati u Mekku, uputilo do Imama Husejna. Stigavi do
Imama Husejna, uruili su mu pismo upravitelja Mekke, insi-
stirajui na povratku. Meutim, Imam Husejn, mir s njime, u
odgovoru im ree: Usnio sam svoga djeda, Boijeg poslanika, i
on mi je rekao da idem na ovaj put.
Rekoe: ta si usnio?
Imam Husejn ree: Nisam nikome ispriao svoj san i dok
sam iv, neu ispriati.
Abdullah ibn Dafer izgubio je nadu u Imamov povratak,
ali je svojim sinovima, Avnu i Muhammedu, koji su na Dan
aure pali kao ehidi, naredio da, sluei Imama, nastave put
za Irak.
Imam Husejn ide ka Iraku
Imam je i dalje urno nastavio put k Iraku dok nije doao
blizu Kufe. Odatle je napisao pismo Kufljanima i poslao ga po
Kajsu ibn Mushiru Sejdaviju. Jo uvijek nije bila dola do Ima-
ma Husejna vijest o Muslimovu ehadetu, kada je Imam napisao
Kufljanima:
Stiglo mi je pismo od Muslima i primio sam vijest o vaoj
prisezi, lijepim namjerama i vaoj slozi na putu pomaganja nas i
traenja istine. Od Boga traim da nam ne uskrati svoju dobrotu
i da vam podari obilnu nagradu za lijepe namjere i vrstu odluku. Ja
sam u utorak, 8. zil-hidda, tj. na dan tarvije, krenuo iz Mekke
prema vama. Kada moj izaslanik stigne u Kufu, pourite sa svo-
jim poslovima koliko god moete. Trudite se i zalaite. Ja u, ako
Bog da, ovih dana doi vama.
Kajs je uzeo Imamovo pismo i krenuo, ali je uhapen u bli-
zini Kufe. Odveli su ga kod Ibn Zijada, koji mu je rekao da tre-
ba ii na minber i javno psovati Husejna ibn Alija, mir s njime.
Kajs se popeo na minber u Kufi, izrekao hvalu i slavu Bogu, a
potom rekao:
68
O ljudi, znajte da je Husejn ibn Ali najbolje stvorenje Boije
i sin je Fatime, kerke vaeg Poslanika. Ja sam njegov izaslanik.
Ustanite da mu pomognete.
Potom je prokleo Ubejdullaha i njegova oca, a poslao selam
na Alija ibn Ebi Taliba, mir s njime. uvi to, Ubejdullah je na-
redio da ga odmah bace s krova. Bacili su ga, i kosti su mu se
slomile.
Imam Husejn, mir s njime, i dalje je iao prema Kufi, dok
nije, doavi do svratita Zerud, primio vijest o Muslimovu i Ha-
nijevu ehadetu. Samo to je primio vijest, ree:

Zaista smo mi Boiji i Njemu se vraamo!, i stalno je ponavljao:

Neka je Boija milost na njih dvojicu!
Vijest o ehadetu Kajsa ibn Mushira dola je do Imama Hu-
sejna na svratitu Uzejbul-hidanat. Imam je prizvao milost na
nj i uputio dovu da ga Allah smjesti u Dennet. Na svratitu
Zubale obavijestio je ljude o Muslimovu i Hanijevu ehadetu i o
okolnostima u Kufi. Potom je rekao:
Nai sljedbenici odustali su od podrke nama. Ko god eli,
neka ide svojim putem. Tu se veina Imamamovih saputnika
razila i samo mali broj ostao je s njime.
U predaji koju prenosi Muhammed ibn Derir Taberi, po-
znati muslimanski musfesir, historiar i pravnik, u svojoj pozna-
toj historijskoj knjizi Tarihul-umam we-l-mamluk pie:
Imam Husejn, mir s njime, u svratitu Zil-hasm odrao je
kratak govor. Tu je jasnije i direktnije nego to je to dotada obiavao
govoriti objasnio motiv svog pokreta i obznanio svoju spremnost
za ehadet:

69
Zaista je odreeno ono ta vidite i zaista se Ovaj svijet promije-
nio. Izopaile su se njegove dobrote i on je nastavio naopako, i od
njega nije ostalo krvi osim koliko jedna posuda i bijedan ivot kao
neplodna njiva.
3
Kritika neprijatnih okolnosti Imama Husejna
Zato je Imam, mir s njime, tako pogrdno govorio o ovom
svijetu u to vrijeme i o ivotu u tim okolnostima? Zato se to-
liko alo i bio sjetan? On sam u sljedeoj reenici otkriva taj-
nu. Ustvari, on ne govori o skupoi ivota i sui. ak ne spo-
minje ni nesigurnost i nedostatak spokoja. Ono to je uinilo
Imamu Husejnu ivot neprijatnim i nepodnoljivim nije ono
to najee ini ivot ljudima neprijatnim i nedopadljivim.
Dobro obratite panju. Na ovo mjesto dola je neprijateljska
izvidnica i Imam Husejn, mir s njime, nalazi se u opasnosti
opsade irake vojske. Htjeli to ili ne, ljudi o ovoj novonastaloj
okolnosti razmiljaju ovako: Dao Bog pa da Imam Husejn,
mir s njime, nije uradio to to je uradio i da nije kroio na
ovaj put.
Moda oni koji plitko gledaju na stvari misle da i sam Imam
Husejn tako razmilja i kaje se zbog onog to je uradio i to se
desilo. Ovdje je bilo potrebno da Imam nakratko ukloni zastor s
motiva njegova ustanka i da jasnijim i direktnijim izrazima kae
ta je njemu ivot uinilo neprijatnim, tekim i nedopadljivim.
Upravo zato u ovom kratkom govoru, nakon to je rekao ve
istaknuto, Imam Husejn kae:
.

Zar ne vidite da se ne djeluje u skladu s istinom i da se ne odvraa

od neistine.
4
3
Tuhaful-uqul, 245.
4
Tuhaful-uqul, 345.
70
Znai da je stanje meu muslimanima postalo takvo da se ne
djeluje u skladu s istinom i da se ne naputa neispravno. Sada,
kada je stanje islamskog ummeta dolo u takvu situaciju, za jed-
nu linost koja je spremna, dostojna i portvovana kao to sam
ja, sin Boijeg poslanika, koji je sauvan za ovakav dan obaveza
je da ustane i da se pobuni. Zar ne vidite, ili drugim rijeima,
zato me pitate zato se ne pokorava i zato ne daje prisegu?
Zato ovu postojeu islamsku vlast zvanino ne priznaje? Zato
Ebu Sufjanova sina ne priznaje kao lidera, predvodnika i vou
muslimanskog naroda?
Nesreeno stanje meu muslimanima
Zar ne znate da nema mjesta takvom pitanju? Zar ne vidite u
kakvom su stanju muslimani? Zar ne vidite da ljudi ne rade u skladu
s istinom? Oito je da Imam nije ustao zato to ljudi, naprimjer, lau
ili to na svojim intimnim sijelima ogovaraju ili to neki spavaju za
vrijeme sabah-namaza pa ga naklanjavaju. Nije rije o tome.
Ljudi su ovakve grijehe manje-vie uvijek inili. Kao da Imam
Husejn eli rei:
Zar ne vidite da se toak imameta, predvodnitva i vodstva
muslimana ne okree na osovini hilafeta, namjesnitva i slije-
enja Boijeg poslanika? On je skrenuo sa svog prirodnog toka
koji se trebao temeljiti na podravanju istine i pravde! tavie,
hilafet se okree na osovini nepravde i dranja slobodnih ne-
pravednika, ak i njihovim podsticanjem i hrabrenjem. Potom
je rekao:

Zaista se vjernik raduje neizbjenom susretu s Allahom, d.. Pa ja

zaista ne vidim smrt osim kao sreu, i ne vidim ivot s nepravedni-
cima osim kao jad i muku.
5
5
Kaful-gumme, sv. 2, str. 32.
71
U govoru koji je Imam Husejn odrao u Mesdidul-haramu
bilo je rijei o smrti i ehadetu. Govorilo se o riskiranju ivota i
portvovanosti. I ovdje govori o ehadetu i ravnodunosti prema
ivotu. Rekao je da ivot s tlaiteljima nema nikakva drugog plo-
da osim zamora, uznemiravanja i tuge. Ono to je Imam Husejn
ovdje rekao detaljnije je opisao i bolje je objasnio stanje musli-
mana toga vremena kada se susreo s Hurrom ibn Jezidom Rija-
hijem, koji je doao iz Kufe s hiljadu konjanika da uhapsi Imama.
Imamov susret s Hurrovom vojskom
Imam se s Hurrom i njegovom vojskom suoio 1. muharre-
ma 61. godine po Hidri. Nakon to je napojio njegove edne
prijatelje i saputnike, nastupilo je vrijeme podne-namaza. Kada
je Haddad ibn Mesruk Duf i, jedan od uvenih ehida na
Dan aure, po Imamovoj naredbi prouio ezan, Imam je iziao
iz atora i nakon ezana, a prije ikameta, obratio im se s nekoliko
rijei. Nakon slave i hvale Boga, rekao je:

.
.

O ljudi! Ja vam nisam doao dok mi nisu stigla vaa pisma i dok mi
vai predstavnici nisu ponudili da vas vodim.
Pa zaista mi nemamo Imama, moda nas Allah, d.., tobom
sakupi i ujedini na uputi i istini.
Pa ako budete na tome, onda sam vam doao, pa mi dajte ono
ta e mi jamiti sigurnost od vaih ugovora i prisega, pa ako tako
72
ne uinite i ako moje vodstvo mrzite, onda u se povui od vas na
mjesto odakle sam vam doao.
Ove rijei ostavile su ih nijemim i niko od njih nije progovorio
niti jednu rije.
6
Govor Imam Husejna vojsci Kufe
Haddad je po Imamovoj zapovijedi prouio ikamet za na-
maz. Obje vojske klanjale su za Imamom namaz u dematu. Na-
kon to su se odmorili i nakon to je nastupilo vrijeme ikindija-
-namaza i ikindiju su klanjali na isti nain, u dematu. Poslije na-
maza Imam Husejn, mir s njime, obratio se jo jednom Hurro-
vim ashabima:

<

O ljudi! Pa ako se vi budete bojali Allaha, d.., i budete znali ta je

ije pravo (hak), onda e On biti zadovoljan s vama. A mi smo Ehli-
-bejt Muhammeda, s.a.v.a., prei za preuzimanje vodstva (velajeta)
nad vama od onih koji smatraju da im pripada ono to nije njihovo
i od onih koji meu vama hrle ka netrpeljivosti i neprijateljstvu.
Pa ako odbijete, onda to nije nita drugo osim vaa mrnja prema
nama i vae neznanje o naem pravu. I ako vae miljenje sada bude
drugaije od onoga koje je dolo u vaim dopisima, i koje je predo-
eno onako kako smatraju vai izaslanici, onda u ja odstupiti i od
vas se udaljiti.
7
6
Menakib, Ibn ahr Aub, sv. 4, str. 96.
7
Erade Muf d, sv. 2, str. 79.
73
Hurr ibn Jezid Rijahi u odgovoru na ove Imamove rijei ree:
Tako mi Boga, ja nemam nikakvih informacija o pismima i
izaslanicima. Imam Husejn rekao je Ukbi ibn Semanu, koji
je na Dan aure bio uhapen, a potom puten, da pisma naro-
da Kufe prospe ispred Hurra i njegovih prijatelja. Hurr je opet
rekao da on nije pisao pismo i da ga on nee ostaviti sve dok ga
ne odvedu do Ibn Zijada. Imam Husejn mu na to ree da mu
je smrt blia od toga. Imam Husejn sa svojim, a Hurr sa svojim
prijateljima, uzjahali su i krenuli putem koji nije vodio ni u Me-
dinu ni u Kufu.
Hurrovo traenje izlaza za Imama Husejna
U svemu tome Hurr je po njegovu miljenju dobronamjerno
i sa savjetom priao Imamu Husejnu i rekao: Zaklinjem te Bo-
gom, nemoj ratovati, jer bude li ratovao, poginut e.
Imam Husejn uznemiri se i ree: Je li me to zastrauje smru?
Zar e biti spokojan mojim ubistvom? Ja ovdje imam rei ono
to je rekao ovjek iz plemena Evs. On je htio pomagati Boijeg
poslanika, ali ga je amidi zastraivao pogibijom, rekavi:
Kuda ide, poginut e!, a on je odgovorio svom amidiu:

Okonau, a smrt nije sramota za djeaka,
Ako je nanijjetio istinu i kao musliman se borio,
I druio se s ispravnim ljudima lino,
I propasti izmicao i od zloinaca se odmicao,
Pa ako poivim neu se kajati, a ako umrem nee me zaboljeti,
Dovoljno ti je ponienje da ivi a da mrzi.
8
8
Kamiluz-zijarat, str. 96.
74
Imam Husejn, mir s njime, i Hurr ibn Jezid Rijahi sa svojim
pomagaima stigli su do svratita Bejde. I tu im se Imam Husejn
obratio i vie nego prije rasvijetlio situaciju rekavi:
Ja u ovom trenutku imam obavezu i trebam je izvriti. Ne
radi se ni o emu drugom osim o izvravanju te obaveze. Sadraj
toga govora jeste sljedei:
Jezid je halifa, koji tlai i nanosi nepravdu, koji smatra
dozvoljenim ono to je Allah zabranio. On kri Boije zavjete
i ugovore i suprotstavlja se Poslanikovu sunnetu. Krenuo je
putem grijeenja i tlaenja i tako se ponaa meu robovima
Boijim, a Boiji poslanik rekao je ko god da se u takvoj situa-
ciji suoi s takvim halifom i on ga ne bude odvraao djelom i
rijeima i ne bude spreavao njegov pogrean metod, Boija
je obaveza da takvu osobu zajedno s tim halifom smjesti na
isto mjesto.
Dehennemski predvodnici
Ovo je upravo onaj trenutak na koji ukazuje Kuran asni:

I njih smo Mi uinili voama koji pozivaju Vatri!

9
To znai da sve voe i predvodnici ne vode svoje sljedbenike
u Dennet. Neke voe i predvodnici naroda svoje sljedbenike
vode ka Dennetu i srei, i to Dennetu u sveobuhvatnom smi-
slu, tj. napretku, srei i vrhuncu veliine i na ovom i na buduem
svijetu. Meutim, u skladu s kuranskim gleditem i historijskim
iskustvom, neke voe, izmeu ostalih i Jezid, vuku svoje sljed-
benike prema Vatri, kazni i sigurnoj propasti i na Ovom i na bu-
duem svijetu.
9
Kasas, 41.
75
Beni Umejje sljedbenici ejtana
Imam Husejn potom je dao vie pojanjenja i objasnio posto-
jee stanje toga vremena, tj. 60. godine po Hidri, rekavi:
Znajte da se oni, tj. oni koji djeluju u okviru dravnog aparata
Beni Umejja, povode za ejtanom i pokoravaju se njegovoj naredbi.
Ne odvajaju se od pokornosti njemu. U istoj toj mjeri izili su
iz okvira pokoravanja Bogu. Ne sluaju Uzvienoga Gospodara.
Otvoreno su se uhvatili zlodjela. Zanemarili su Boije granice.
Prisvojili su sebi bogatstvo muslimana, tj. pare koje se skupljaju
u kasi koja pripada svim muslimanima i koje se trebaju troiti na
putu prosperiteta i mira meu muslimanima i koje trebaju stvoriti
blagostanje u ivotima ljudi. Prisvojili su sebi bejtul-mal koji pri-
pada narodu, ono to se treba utroiti za dobrobit, korist i otklanja-
nje ivotnih problema, osiguravanje zdravlja i sree za ljude. Sma-
traju zabranjenim ono to je Bog dozvolio, a dozvoljenim ono to
je Bog zabranio. Sada kad su doveli do ovakvog stanja, a i Poslanik
je tako naredio, ko je dostojniji od mene, Husejna ibn Alija, sina
Fatime, onoga na koga se odnosi ajet tathir
10
i ajet mubahile
11
ueni-
ka Zapovjednika vjernih, njegova sina, da promijeni ove okolnosti
i da uniti stvari koje dovode islamski ummet do propasti.
Samo je Imam Husejn mogao povesti ustanak
Zbilja, ko je mogao uraditi to to je uradio Husejn ibn Ali?
Ko je mogao pridobiti pomagae poput njegovih pomagaa? Ko
je mogao zauzeti njegovo mjesto u ovom ustanku?
Ibn Abbas veliki je ovjek, uenjak i uveni komentator Kurana
asnoga. On je jedan od estitih Poslanikovih ashaba i njegov
10
Allah eli odagnati od vas nevaljaltine, o Porodico Kue poslanike, i da vas sasvim
oisti! (Al-Ahzab, 33.)
11
Hodite, pozvat emo sinove nae i sinove vae, i ene nae i ene vae, a doi emo i mi,
pa emo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!
(Ali Imran, 61.)
76
amidi. Meutim, on ne moe uraditi ono to je uradio Husejn
ibn Ali. Muhammed Hanefijje jeste hazreti Husejnov brat i sin
Alija ibn Ebi Taliba, ali on nije ovjek od ustanka. Habib ibn Ma-
zahar Asadi jedan je od ashaba, ali ni on ne moe uraditi ono to
je hazreti Husejn uradio. Isto je i s Muslimom ibn Avsadom i
Hanijem ibn Urveom Muradijem. Husejnov amidi, tj. Muslim
ibn Akil, uvaeni i cijenjeni brat Abbasov, sin Zapovjednika vjer-
nih, njegov dragi hrabri i poboni sin Ali ibn Husejn svi su oni
estiti ljudi bez premca koji mogu na putu ovog dubokog i velikog
islamskog pokreta zadivljujuom portvovanou i odvanou
saraivati s Imamom, ali nijedan od njih, unato svoj veliini, e-
stitosti i ugledu, ne moe biti sredite ovog svetog ustanka. Cen-
tralna jezgra i duhovna snaga ovog Boijeg pokreta skrivena je u
linosti Imama Husejna, mir s njime. Upravo je ta duhovna snaga
do posljednje razine upravljala ustankom. ak je pripremila svoje
preivjele da upravljaju njime do posljednje razine zarobljenitva.
Potom je Imam, mir s njime, rekao:
Stigla su mi vaa pisma i izaslanici koji su govorili o vaoj
prisezi i postojanosti na putu istine. Napisali ste da neete odu-
stati od pomaganja ma ta da se desi i da me neete predati ne-
prijatelju. Ako sada stojite uz svoju prisegu i svoju odluku, i sve
ono to ste pisali da neete odustati od pomaganja meni te da se
neete vratiti, stii ete do sree i blaenstva, jer sam ja sin Alija
i sin Fatime, i na putu ovog svetog dihada bit u va saputnik.
Moje ene i djeca dijelit e sudbinu vaih ena i djece. Ni vi ne
biste trebali svoje ivote, ene i djecu drati draim od moga i-
vota, mojih ena i moje djece, ali ondje gdje sam ja preao preko
svoga ivota i porodice, vi uvate svoje ivote i svoju porodicu.
ehadet na putu odvraanja od runoa
Sada kada se na putu nareivanja dobra i odvraanja od zla
ne usteem od svog ehadeta, ehadeta mojih pomagaa, zaro-
bljavanja ena i djece i dovodim svoje mile, da ne bi ostao za vas
77
put izgovora, i vi imate obavezu da slijedite svog Imama i da na
Boijem putu, kao i on, budete portvovani i da se ne usteete:
da ne smatrate tekim pogibiju i zarobljavanje na Boijem putu
i da ne izostanete od saputnitva s Imamom svoga vremena i si-
nom vaega Poslanika.
Unato svemu, ako ne ispunite obeanje, prekrite zavjet i
zbacite sa svojih lea meni datu prisegu, tako mi ivota moga,
to od vas nije nita neobino, jer ste tako postupili prema mom
ocu Aliju, mom bratu Hasanu i amidiu Muslimu ibn Akilu.
Prevaren je onaj ko se pouzda u vas i koga ponesu vaa obeanja.
Ali, znajte da e prouzrokovana teta zahvatiti vas same i izgubit
ete svoju sreu. Ko god prekri ugovor, njemu lino vratit e se
teta nastala time. Ubrzo e nas Bog uiniti takvim da nemamo
potrebe prema vama.
Duhovni utjecaj govora Imama Husejna
Ovaj govor Imam Husejn, mir s njime, odrao je pred hilja-
dom Hurrovih vojnika. Svi oni su uli ove rijei. Meutim, bilo
je samo jedno srce koje ga je prihvatilo i na koga su djelovale
te rijei. Nekoliko dana poslije to srce pokazalo je da je dobro
shvatilo i prihvatilo ovu Imamovu lekciju. Ta jedna osoba bila
je Hurr ibn Jezid Rijahi, koji je ujutro, na Dan aure doao kod
Omera ibn Sada i upitao ga: Hoe li stvarno ratovati s Husej-
nom ibn Alijem?, na ta je on odgovorio: Da, tako mi Boga,
ratovat u i to veoma estoko.
Hurr upita: ta te spreava da pristane na jedan od Husej-
novih prijedloga?
On ree: Da se ja pitam, ne bi bilo nikakvih smetnji i pri-
hvatio bih, ali Ibn Zijad ne pristaje ni na jedan od njegovih
prijedloga.
Upravo je ovdje ovaj ovjek sretnog svretka zapao u opasni
sukob razuma i strasti i bio je primoran predati se jednoj od dviju
strana, duhovnoj ili ejtanskoj. Istim onim nebeskim plamenom
78
koji je Imam Husejn svojim rijeima upalio u njegovu biu, sa-
vladao je zlobe strasti, krenuo putem Boijim i rekao:
Tako mi Boga, stigao sam na raskre koje dijeli dva puta,
put ka Dennetu i put ka Dehennemu. Ali, kunem se Bogom,
ak i da budem isjeen na komade i sagoren, niemu neu dati
prednost nad Dennetom!
Potom je krenuo prema Imamovim atorima. Priznao je svoj
grijeh, doao je iskreno kod Imama Husejna i rekao: Bog zna da
ja nisam znao da e do ovoga doi. Sada sam doao zbog pokaja-
nja, ali ne znam da li imam puta do pokajanja?
Imam Husejn ree: Da, Bog e prihvatiti tvoje pokajanje i
oprostit e ti. Reci kako se zove?
Rekao je: Ja sam Hurr ibn Jezid.
Imam Husejn ree:

Ti si Hurr (slobodan), kao to te nazvala tvoja majka. Ti si,
ako Bog da, slobodan i na ovom svijetu i na Ahiretu. Sada sjai
i spusti se.
Hurr ree: Kako bi bilo dobro da jedno vrijeme ratujem s
ovim ljudima kao konjanik, a da na kraju ponosno kao pjeak
postanem ehid.
Imam Husejn ree: Bog ti se smilovao, uradi to eli.
Hurr savjetuje Kujane
Hurr se vratio do ljudi iz Kufe. Svojim pomagaima i saple-
menicima odrao je jednosatni govor. Korio ih je zbog nevjernosti
i krenja ugovora. Vojsci koju je predvodio rekao je:
O narode Kufe, Bog vam dao smrt i oalostio vae majke.
Pozvali ste ovog roba Boijeg, a kada se odazvao vaem pozivu
i doao vam, odustali ste od pomaganja njemu. Vi ste nekada
obeavali da ete na njegovu putu poloiti ivote. Danas ste ga
79
opkolili i isukali sablje na nj kako biste ga ubili. Stavili ste ga
u opsadu i onemoguili mu da die. Sa svake strane ste izvrili
pritisak na njega. Ne doputate da se kree prostranom Boijom
zemljom i da on i njegova porodica budu sigurni. Zatoili ste ga
kao kakva zarobljenika i doveli u bezizlaznu situaciju. Uskratili
ste njemu, njegovim enama, djeci i pomagaima tekuu vodu
s rijeke Eufrat, koju pije i musliman i nemusliman, i koja je
dostupna pustinjskim ivotinjama Iraka. Upravo ih je sada e
oborila s nogu. Kako ste loe postupili sa sinom Boijeg posla-
nika nakon njega. Ako se danas u ovom asu ne pokajete i ne
odustanete od odluke da ete ga ubiti, neka vas Bog ne napoji u
kijametskoj ei.
Ovo su bile rijei tog sretnika i ovjeka koji je imao sretan
kraj, koji se jednog dana isprijeio na put Imama svoga vremena
i zastraio njegove ene i djecu. Po naredbi Ibn Zijada natjerao
ih je da se spuste u nenaseljenu pustinju. Od drugog jutra do
10. dana muharrema u toj pustinji saraivao je s Imamovim ne-
prijateljima, ali se preokrenuo za manje od sahat i promijenio
svoj duhovni izgled. U trenu je poloio srce za ehadet. Postao
je tako opinjen istinom i portvovanou na putu istine da vie
nije mogao sebe zadovoljiti razmiljanjima o ovom svijetu i nadi
u ovaj ivot, i nije mogao dii ruke od vjene sree:

Allah je zatitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo.

12
Ista ona ruka iz skrivenog svijeta koja istjeruje stranca iz ovog
svetog harema ehadeta i lijepog spomena, neke druge ljude sa
strane vue u korito ehadeta i portvovanosti, a Hurra ibn Je-
zida Rijahija, predvodnika neprijateljske vojske, postavlja u red
Habiba ibn Mazahera Asadija i Burejra ibn Hudejra Hamedani-
ja, tavie, u red Alija ibn Husejna i Kasima ibn Hasana i ostalih
haimovskih mladia.
12
Al-Baqare (2), 257.
81
etvrta lekcija
Ulazak na Kerbelu
U etvrtak drugog dana muharrema 61. godine po Hidri
Imam Husejn, mir s njime, spustio se na jedan od predjela Nej-
nave po imenu Kerbela. Sutradan je Omer ibn Sad ibn Vekas
Zuhri stigao iz Kufe s etiri hiljade ljudi i smjestio se nasuprot
Imamu. Omer ibn Sad je bio iz plemena Kurej i pripadao je
plemenu Beni Zuhre ibn Kilab. Bio je bliski roak hazreti Amini,
plemenitoj majci Boijeg poslanika. Njegov otac bio je Sad ibn
Ebi Vekas, jedan od pet ljudi koji su na poetku poslanstva Boi-
jeg poslanika putem poznanstva s Ebu Bekrom prihvatili islam.
Njegovo je ime glasovito u historiji islama i islamskim pobje-
dama. Omer ibn Sad poslao je ovjeka kod Imama Husejna s
pitanjem zato je doao u Irak, na to je Imam u odgovoru rekao:
Sami Iraani pozvali su me pismima, ali ako vam se ne dopada
moj dolazak, ja u se vratiti u Hidaz.
Ibn Sad napisao je pismo Ibn Zijadu i izvijestio ga o onome
to je Imam rekao, a Ibn Zijad rekao je:
Sada kada su ga poklopile nae pande, nada se povratku u
Hidaz. Nije mu ostao nijedan drugi put.
Potom je napisao Ibn Zijadu sljedee:
Proitao sam tvoje pismo i shvatio ono to si napisao. Trai
od Husejna ibn Alija da on i svi njegovi saputnici prisegnu Jezidu.
Kada se zavri s prisegom, mi emo iznijeti svoj stav kako god
budemo htjeli.
Potom je stiglo jo jedno pismo od Ibn Zijada, u kojem se
nareuje da se onemogui pristup vodi Husejnu ibn Aliju i
82
njegovim pomagaima tako da ne popiju nijednu kap. Omer je
bez oklijevanja poslao Amra ibn Haddada kao komandanta
na elu etiri hiljade konjanika da se isprijee izmeu Imama
Husejna, mir s njime, i vode Eufrata. Oni su zatvorili put Ima-
mu i njegovim ashabima. Ovaj dogaaj desio se tri dana prije
Imamova ehadeta. Imam je zatraio od Ibn Sada da se sretne
s njime. Sreli su se nou, izmeu dviju vojski, i proveli neko
vrijeme u razgovoru.
Pismo Omera ibn Sada Ibn Zijadu
Kada se Omer ibn Sad vratio u svoj tabor, napisao je pismo
Ibn Zijadu u kojem je stajalo:
Bog je ugasio vatru rata i mi smo postigli sporazum. Stvari u
ummetu odvijaju se po dobru. Husejn ibn Ali spreman je vratiti
se u Hidaz ili krenuti prema jednoj od granica islamske drave.
Potom je napisao jednu reenicu koja je bila lana, ali s na-
mjerom dobrobiti. Njome je htio uspokojiti Ibn Zijada. Primivi
ovo pismo, Ibn Zijad postao je blai i potpao je pod utjecaj Ibn
Sadovih prijedloga. Meutim, imr ibn Zil-Duan, koji je bio
prisutan kad je pismo stiglo, rekao mu je da grijei.
Iskoristi ovu priliku i ne odustaj od Husejna ibn Alija jer ti
se ovakva prilika vie nee ukazati.
Ibn Zijad mu je rekao: Upravu si. Ti sam kreni prema Ker-
beli i dostavi ovo pismo Ibn Sadu u kojem stoji da se Husejn i
njegovi pomagai bezuvjetno predaju. Potom ih poalji u Kufu.
U suprotnom, ratuj s njima. Ako Ibn Sad ne pristane i ne bude
spreman ratovati s Husejnom ibn Alijem, ti budi komandant
vojske. Odsjeci mu glavu i poalji je meni.
Potom je Ibn Zijad napisao Ibn Sadu:
Ja te nisam poslao da pravi kompromis s Husejnom ibn Ali-
jem, da se kod mene zauzima za njega i da uvruje put nje-
gove sigurnosti i ivota. Sada vidi, ako se on i njegovi pomagai
predaju, poalji ih kod mene, ali ako odbiju, napadaj ih sve dok
83
ih ne pobije i dok im tijela ne masakrira, tj. dok im ne odsije-
e ui i noseve, jer oni to zasluuju. Ako Husejn ibn Ali bude
ubijen, njegove grudi i lea zgnjei jahaim ivotinjama jer je
on tiranin, izaziva nered i ne poznaje pravo. Nije mi namjera da
ovim njemu bude nanesena povreda poslije smrti, ali sam rekao
i zavjetovao se da u ga, ako ga ubijem, izgazati i zgnjeiti konj-
skim kopitima. Ako postupi po naredbi mojoj, nagradit u te,
ali ako ne pristane na to, udalji se od naeg posla i nae vojske
i predaj vojnike imru ibn Zil-Duanu, jer smo mi njemu dali
zapovijed.
U trenutku kada je Ibn Zijad napisao ovu opasnu naredbu i
dao je imru, ustao je Abdullah ibn Ebi Muhil ibn Hizam, brati
Ummul-Benine, i rekao:
O zapovjednie, moji tetii Abbas, Abdullah, Dafer i Osman,
sinovi Alija ibn Ebi Taliba, doli su zajedno sa svojim bratom.
Ako moete, napiete za njih pismo garancije, to je Ibn Zijad
prihvatio.
Zbilja, dokle ide raskol u miljenjima i procjenama! Daidi
Abal-Fadl Abbasa misli da ini veliku uslugu svojim tetiima i za
njih uzima pismo garancije od Ibn Zijada. Da li e oni iskoristiti
ovo pismo, tj. ostaviti svoga brata, predvodnika i Imama, i ii za
svojim ivotom?!
Ibn Zijadova garancija
Moda im je Imam Husejn, onog trenutka kada je Abdulla-
hov sluga donio pismo kojim se garantira sigurnost na Kerbeli
i kada je pozvao sinove Ummul-Benine, rekao: Va daidi
Abdullah vam je poslao pismo kojim se jami sigurnost, i
mislio da e se sinovi Ummul-Benine obradovati njime. Me-
utim, sinovi Zapovjednika vjernih, svi do jednog, u odgovo-
ru su rekli:
Poselami naeg daidia i reci mu da nam ne treba garancija
koju nam nudi Ibn Zijad.
84
.

Sigurnost Boija bolja je od sigurnosti koju nudi Sumejjin sin.

Kada je imr stigao na Kerbelu i dao pismo Omeru ibn Sadu
i kada su njih dvojca porazgovarali i Omer ibn Sad konano pri-
hvatio naredbu svog zapovjednika, imr ga je obavijestio o pi-
smu kojim se davala garancija u vezi s rodbinskim vezama majke
ovih mladia. uo je i njihov odgovor.
Ibn Sadova naredba vojnicima
Tada je Omer ibn Sad uzjahao na svoju jahalicu, stao naspram
svoje vojske i rekao:
!

O jahai Boiji, uzjaite i primite radosnu vijest o Dennetu!

Zanimljivo je da je ovo jedna od reenica Boijeg poslanika,
s.a.v.a. Ovu reenicu Boiji poslanik, s.a.v.a., rekao je u jednoj
bici svojim ashabima, pozivajui ljude i branei granice islama.
Iste te rijei Ibn Sad, popodne, 9. dana muharrema upotrijebio
je protiv sina Boijeg poslanika, njegova Bogom odreenog na-
sljednika, njegovih najmilijih i njegovih potomaka, rekavi:
O jahai Boiji, uzjaite i znajte da je vae mjesto u Dennetu!
Tada je Imam zaspao ispred svoga atora, drei sablju u ruci i
naslonivi glavu na koljena. Odjedanput se izbliza zaula galama
vojske. Velika Zejneb hitro je dotrala do svoga brata i rekla:
Brate, zar ne uje galamu vojske koja se pribliila?
Imam Husejn digao je glavu s koljena i rekao: Upravo
sam sada usnio Boijeg poslanika, koji mi je rekao: Ti e
doi nama.
uvi ove rijei svoga brata, udari se rukom u lice i ree:
Teko meni.
85
Imam Husejn ree:
.

Nije tebi teko, smiri se, Bog ti se smilovao.

U tom trenutku stigao je Abbas ibn Ali i podnio Imamu Hu-
sejnu vojni izvjetaj, rekavi:
.

Brate, neprijatelj je stigao. ta nam je raditi?

Imam ustade i ree: Brate Abbase, rtvovao bih se za te! Ti sam
uzjai i pitaj ih zato su napali u ovo vrijeme i ta se novo desilo?
Predaja ili rat
Abbas je zajedno s dvadeset konjanika, izmeu ostalog i sa
Zuhejrom ibn Kejnom i Habibom ibn Mazahirom Asadijem,
otiao naspram neprijateljske vojske i upitao ta je razlog izne-
nadnog napada. Rekli su da im je stigla naredba od njihova za-
povjednika u kojoj se trai da se istog asa predaju ili e ratovati
s njima. Abbas na to ree:
Ne urite, dok ja ne odem do Imama Husejna, mir s njime,
i ne kaem mu ta hoete.
Abbasovi saputnici ostali su ispred neprijateljske vojske. Sa-
vjetovali su ih dok Abbas nije otiao do svoga brata i saopio mu
vijesti. Imam mu ree:
Vrati se, i ako moe, zatrai priliku za nas do sutra ujutro.
Neka nam ova no bude no u kojoj emo se klanjati naem
Gospodaru, upuivati dovu i traiti oprost od Svevinjega Gos-
podara. Bog zna da ja volim uiti Kuran, mnogo upuivati dovu
i traiti oprost.
Kako god, oni su tu no dali priliku Imamu Husejnu i njego-
vim pomagaima do sutra ujutro. Imam je iskoristio ovu kratku
86
priliku i pripremio se za ehadet. Jo jedanput iskuao je svoje
pomagae jer, ako neko nije bio obavijeten o ishodu ustanka,
neka sada zna da pred Imamom nema drugog puta osim eha-
deta i rtvovanja. Ko god nije doao zbog ehadeta, treba ii i
ustupiti bojite rtvovanja smionim i odvanim ljudim koji ne
tede svoje ivote.
Govor uoi Aure
Imam Sedad, Ali ibn Husejn, mir s njime, koji je na ovom
putovanju bio uz oca, kae:
Kada je moj otac predveer sakupio ashabe i na tom skupu
odrao govor, iako sam bio bolestan, priao sam blizu da ujem
njegove rijei. uo sam kako svojim ashabima govori. (Govor
emo u nastavku navesti op. ur.)
Treba obratiti panju na to da ovaj govor dri govornik koji
je s manje od stotinu osoba opkoljen s vie od dvadeset hiljada
neprijatelja i da je njemu od ivota ostao jo samo jedan dan. On
dobro zna da nije ovjek koji e se predati, prisegnuti i povino-
vati se niskim ljudima. Dobro zna da neprijatelj nee dii ruke s
njega i da se ne moe zavriti drugaije osim ratom i sukobom.
Time je sasvim izvjestan njegov ehadet i ehadet njegovih po-
magaa koje e prouzroiti iraki narod, koji se bio okupio da
bi ga ubio. Ali, s potpunom duhovnom smirenou i sranom
snagom i spokojem misli razgovara sa svojim pomagaima i pod-
sjea ih da je sutra dan ehadeta. Insistira da svaki od njih uzme
po jednog lana svoje porodice i izie iz ove neprilike, potom da
se raziu po svojim gradovima kako bi im Bog dao neki izlaz,
jer ovi ljudi idu za njim i ako ga uhvate, nee dirati ostale. Imam
Husejn ovako je otpoeo svoj govor:
Zahvaljujem Allahu najljepom zahvalom, hvalim Ga u do-
bru i zlu! Boe, zahvaljujem Ti se to si nas putem poslanstva
uinio ponosnim! Poduio si nas Kuranu i uinio da poznaje-
mo propise vjere. Podario si nam ui, oi i srca i sauvao si nas
87
od ukaljanosti mnogobotvom. Potom si nas uinio zahvalnim
na blagodatima. Uistinu, ja nemam ashabe i pomagae vjernije i
bolje od svojih ashaba, niti porodicu bolju i dobrostiviju od svoje
porodice. Da vas Allah sviju nagradi dobrom nagradom! Mislim
da je stigao dan borbe izmeu nas i ove vojske. Ja sam svima dao
doputenje da moete ii i ostavio vam da slobodno o tome od-
luite. Svi bez smetnje i tekoe idite svojim putem i iskoristite
ovu tminu noi.
ejh Mufid, Taberi, Ebul-Futuh i Ibn Asir, koji su prenijeli
ovaj govor, nisu napisali da ga je u tom trenutku neko od ashaba
napustio i otiao. Oni koji su ga i trebali napustiti, razbjeali su se
na putu nakon stizanja vijesti o ehadetu Muslima, Hanija, Kajsa
ibn Mushira i Abdullaha ibn Jaktura. Ruka iz nevidljivog svijeta
udaljila ih je od istih i od svetog harema Imama Husejna, mir
s njime. Veliki historiari nakon govora u noi uoi Aure nisu
napisali nita o Imamovim pomagaima osim izraza portvova-
nja i istrajnosti. Kada je okonan govor Imama Husejna i kada
je on insistirao da ga ostave samog i da se oslobode ove tegobe i
sigurno udalje, prije svih njegovi pomagai, braa, sinovi, bratii
i sinovi Abdullaha ibn Dafera, a prije svih njih Abbas, sin Zapo-
vjednika vjernih, svi su uglas rekli:
Zato da idemo?! Da ostanemo poslije tebe ivi?! Ne dao
Allah takav dan: da ti bude ubijen, a mi ostanemo ivi!
Portvovanost na putu Imama Husejna
Potom se Imam Husejn okrenuo prema Akilovim sinovima
i rekao:
O sinovi Akilovi, od vas je dovoljna Muslimova pogibija. Ja
vas oslobaam obaveze. Idite.
Oni su odgovorili: Slavljen nek je Allah! ta e ljudi rei
ako mi svoga velikana i predvodnika i svoje najbolje amidie
ostavimo i odemo i uz njega ne upotrijebimo strijele, koplja i
sablje i ne budemo znali ta se deava izmeu njih i neprijatelja?
88
Tako nam Boga, neemo uraditi takvo to, ve emo svoje ivote,
imetke i porodice dati na Boijem putu i putu pomaganja tebe.
Ratovat emo uz tebe dok ne dosegnemo ponos ehadeta. Ruan
li je ivot poslije tebe bez tebe.
Potom je ustao Muslim ibn Avsade i rekao:
Ako mi odustanemo od pomaganja tebi i ostavimo te sama,
ta e biti na izgovor pred Bogom? Tako mi Boga, neu otii
i neu se odvojiti od tebe dok ne zabijem svoje koplje u grudi
tvojih neprijatelja i dok, koliko budem mogao, ne napojim
svoju sablju njihovom krvlju. Kada nestane oruja u mojim
rukama, kamenicama u ratovati. Tako mi Boga, mi neemo
dii ruke od tebe i neka nam Bog bude svjedok da smo ispo-
tovali pravo sina Boijeg poslanika i kada Poslanik nije bio
tu. Tako mi Boga, kada bih i znao da u biti ubijen, potom
oivljen i da e me onda u vatri sagorjeti i opet oivjeti i na
koncu moj prah vjetrovi rasuti te da u sedamdeset puta na
ovaj nain umirati i biti oivljavan, neu se odvojiti od tebe
sve dok na tvom putu ne poloim svoj ivot. Zato ne bih
uradio to kada u jednom biti ubijen, a poslije toga zauvijek
biti ponosan i sretan.
Kada je Muslim ibn Avsade zavrio obraanje, ustao je
Zuhejr ibn Kejn Bedeli, isti onaj ovjek koji je nekada bio
neprijatelj Imama Husejna i izbjegavao ga dok su putovali
prema Iraku. Na tom putu uope se nije htio sresti s Imamom
Husejnom. Ali, ta se moe kada Bog eli da Zuhejr na Nje-
govu putu uz Imama padne kao ehid, da zauvijek bude po-
nosan i da njegovo lijepo ime protkano ponosom bude ukras
historije Aure.
Zuhejr je ustao i rekao:
Tako mi Boga, volim da budem pogubljen, a potom pono-
vo oivljen, potom ponovo pogubljen i tako hiljadu puta, da to
bude sredstvo kojim e Bog uvati Tebe i mladie iz tvoje poro-
dice, a da vi ostanete ivi.
I ostali su govorili u tom smislu. Imam je za njih prouio hair-
-dovu i vratio se u svoj ator.
89
Imam Sedad kae:
Bio sam bolestan one noi u ije je svitanje moj otac postao
ehid. Mene je pazila moja tetka Zejneba. U tom stanju moj otac
osamio se u svom posebnom atoru. Jedino je Devn ibn Devn,
prethodni sluga Ebu Zerra Gaffarija, bio s njime. Popravljao je
sablju moga oca. Moj otac govorio je stihove:

O vremenu, jadno li je tvoje prijateljstvo,
Koliko li samo svakog jutra i popodneva ubije svojih prijatelja
i onih koji te ele,
I ne zadovolji se time!
I na kraju se sve predaje Bogu,
Svako ko je iv ide svojim putem.
Dva-tri puta Imam Husejn ponovio je ove stihove, a njegov sin
Imam Sedad znao je ta je namjera njegova oca. Tim stihovima
htio je ukazati na dolazak kraja na ovome svijetu, njegovoj nevjer-
nosti i nemilosrdnosti koji se nekada smjeka ovjeku kao ljubazni
prijatelj i ljude ini opinjenim svojim dopadljivim izgledom kao
da e uvijek biti onakav kakvim ga ele. Meutim, odjedanput mi-
jenja svoj izgled i kazuje o nevjernosti. U ona usta koja je nekada
sladila svojom medovinom sipa svoj gorki otrov. Tjera sve prijate-
lje i pomagae za koje se mislilo da e zauvijek biti prijatelji, koji
su, kada je situacija bila pogodna, govorili o privrenosti, prijatelj-
stvu i saosjeajnosti. tavie, mnoge od tih prijatelja kao krvolone
i ratoborne neprijatelje postavlja naspram ovjeka. Niko ne zna ta
e ga sutra zadesiti i ko e mu oduzeti ast, mo i zdravlje koji su
mu podareni. Ko to jo nije izgubio u igri sa svojim vremenom?
Koji je to junak bio, a da ga povjetarac dogaaja nije ojaao?
Imam Husejn, mir s njime, kroz svoje stihove kazuje koji
e ljudi sutra kasnom zorom pasti kao ehidi. Dogaaji koji nas
90
prate kroz vrijeme ne mogu se od sebe prebaciti drugima i dru-
ge postaviti umjesto sebe na putu tih dogaaja tokom vremena.
Konanica je u rukama Boijim. Svako ivo bie treba prei
taj put. Ne samo da smo ja i moji prijatelji danas suoeni s ne-
prijatnim licem vremena ve e ovaj svijet svima jednoga dana
pokazati to lice.
Imam Sedad kae: Shvatio sam namjeru svoga oca da na-
govjetava svoj ehadet. Pla mi se stegao u grlu, ali sam se suz-
drao. Preutio sam i znao sam da se nedaa spustila. Meutim,
moja tetka Zejneba ula je ono to sam i ja uo. Budui da je ona
bila ena, a ene obino imaju mehkou srca i pokazuju nestr-
pljenje, nije se uspjela suzdrati. Ustala je s mjesta i bez pokrivaa
otila do svoga brata i rekla:
Teko li je biti bez brata. Kamo sree da sam umrla prije ovoga.
Danas u ostati bez oca, bez majke i bez brata. O nasljednie
prethodnih i utoitu onih koji ostaju!
Imam Husejn vidio je svoju sestru zabrinutu i uznemirenu,
te ree:
.

O sestro, neka ti ejtan ne oduzme strpljenje.

1
Lekcija Imama Husejna
Ove rijei Imama Husejna jesu lekcija za njegovu sestru Zej-
neb, lekcija koja je sprema za teku budunost u Kufi i amu,
lekcija koja ui da e predvodnitvo ovog ustanka poslije Imamova
ehadeta sve do povratka Ehli-bejta u Medinu biti na Zejnebi-
nim pleima i on joj predaje ovaj Boiji emanet. Imam Husejn
svojoj sestri ree:
Draga sestro, ne daj Boe da ti ejtan oduzme strpljenje,
elei rei da spozna sebe, svoju linost i da ne zaboravi svoju
1
Lehuf, str. 82.
91
vrijednost za koju vjeruje da je posjeduje u ovom velikom ustanku.
Ono to ti treba uraditi nije lake od onoga to ja radim. Ovu
dunost moe izvriti jedino veliinom duha i linosti te du-
hovnou koju si stekla Alijevim i Fatiminim odgojem i koju si
naslijedila od svoga oca i majke. Ako e veeras biti nestrpljiva,
uvi samo neki nagovjetaj ehadeta svoga brata, ako se nee
suzdrati naspram jedne rijei koja te ganula, kako e moi,
sestro moja, vidjeti i otrpjeti sutranje dogaaje? Uz sve to, ti
e strpljivou i veliinom duha drati govor na bazaru Kufe i
u glavnom gradu islamske drave, tj. u Damasku. Treba kazati
sve to nije kazano i otkriti sve to je skriveno. Treba ukloniti
zastore s prevara neprijatelja Ehli-bejta i u sreditu Emevijskog
hilafeta i vlasti Ebu Sufjanove porodice usmjeriti panju ljudi na
zbilju stvari. Treba njihov nedolini propagandni plan osujetiti
s nekoliko govora.
Imam Husejn nauio je sestru ovoj kratkoj, ali istovremeno
veoma sadrajnoj lekciji, a i sam je bio ganut. Suze su ispunile
njegove oi, rekavi joj:
ta da radim, sestro, vidi li kakve su nastale okolnosti. Vidi
li koja se vojska sakupila da bi me ubila.
Zejneb je rekla neke dirljive rijei i udarila se rukama po licu,
rastrgnula okovratnik i izgubila svijest. Imam je pomogao sestri
da doe sebi i jezikom smiraja, postojanosti i vrstine, s neto
vie rijei, ponovio to je ve rekao:
Sestro draga, smiri se! Nemoj izgubiti svijest o Bogu, ne za-
boravi na strpljenje. Zar stanovnici Zemlje nee umrijeti, a ni
stanovnici nebesa nisu vjeni. Sve e umrijeti osim Boga, Koji
je stvorio stvorenja snagom Svojom. On e ih jednoga dana sve
oivjeti, a On je Jedan Jedini i Skriveni. Sestro draga, moj djed
bio je bolji od mene, moj otac bio je bolji od mene, moja majka i
moj brat bili su bolji od mene i svaki musliman duan je slijediti
Boijeg poslanika.
Nakon ovih utjenih rijei Imam Husejn kaza:
Sestro moja, zaklinjem te Bogom, postupi u skladu s onim
ime sam te zakleo. U tuzi za mnom nemoj rastrgati svoju
92
odjeu, nemoj nanijeti ogrebotine na tijelu i nemoj odavati
nestrpljivost.
Prola je no Aure, no koja je neponovljiva u historiji
ovjeanstva, jer su neponovljive velike linosti koje su se u
toj noi na putu Boijem bile predale ehadetu i iekivale
jutro kako bi ispunile svoj dug prema Boijem poslaniku i
Zapovjedniku vjernih. Kada vrijeme moe ponovo iznjedriti
ovakve linosti? Vie se nee ponoviti okolnosti u kojima su
se pojavile ove linosti i do te mjere se usavrile. Znai, ako
bi se ponovo spustio Kuran, i ako bi bio poslan poslanik koji
ima veliinu Peata poslanika, s.a.v.a., pojavili se otac i majka,
poput Alija i Fatime, osigurala se sredina kao to je sredina
u kojoj je ivio besporoni Ehli-bejt, stvorile se okolnosti za
pojavu 17 mladia Beni Haima, kojima, po rijeima Imam,
nije bilo slinih na Zemlji, sve se to osigura i omogui, sve
to je potrebno za pojavu ljudi, kao to je Habib ibn Mazaher
Asadi i drugi Imamovi prijatelji, i da povrh svega toga isla-
mu prijeti takva opasnost kakva je prijetila u tom historijskom
razdoblju od strane Beni Umejja, i da se u svakom smislu
ponovi povoljna i nepovoljna situacija s istim onim stanjem
61. godine po Hidri u tom sluaju moi e se ponoviti no
Aure i no 11. muharrema.
Imam Husejn i njegovi pomagai u noi Aure
No Aure za Imama Husejna i njegove pomagae protekla
je u namazu, traenju oprosta, molitvi i oputenom raspo-
loenju. Ujutro je stigao njihov poasni dan. ejh Mufid u
Eradu i Taberi u Tarihu navode da je Imam nakon sabah-
-namaza poredao svoje vojnike od kojih su bila trideset dva ko-
njanika i etrdeset pjeadinaca. Zuhejra ibn Kejna postavio je
za zapovjednika desnoga krila vojske, a Habiba ibn Mazahera
za zapovjednika lijevoga krila. Zastavu je predao u ruke svome
bratu Abbasu.
93
I Omer ibn Sad takoer je rano ujutro toga dana dotjerao
redove svojih vojnika. Zapovjednitvo nad desnom stranom pre-
uzeo je Amr ibn Haddad Zubejdi, a nad lijevom imr ibn
Zil-Duan. Zapovjednitvo nad konjanicima predao je Uzretu
ibn Kajsu Ahmasiju, nad pjeadincima absu ibn Rabiu, a zastavu
je dao svome slugi.
Jutro na Dan aure
Imam Husejn, mir s njime, na dan Aure nekoliko puta
govorio je pred ljudima. Svoj dan poeo je s namazom. Prije
nego to je odrao govor i poeo razgovarati s neprijateljem,
svoj glas podigao je za molitvu i obraanje Bogu. Od Njega je
traio uspjeh, uputu i razboritost. Molitva i govor Imama Hu-
sejna, mir s njime, izreena je vrhunskom rjeitou, ljepotom
izriaja i savrenou govora. Taj govor kazuje o spokojnoj,
smirenoj i snanoj dui koja kao da sve ove vojnike vidi kao
prijatelje i simpatizere koji su doli pomoi Imama, iako ovaj
govornik zna da e ga nakon ovih govora ubiti i da e ga napa-
sti trideset hiljada kopalja. Govornik koji je edan i nema kapi
vode da nakvasi usne. Govornik koji zna da e mu ene i djeca
za koji sahat biti zarobljeni od strane drskog i nemilosrdnog
neprijatelja. Govornik koji zasigurno nije pojeo dovoljno hra-
ne i gladan je. Iako na Dan aure zbog odvanosti i velikodu-
nosti nije iskazao glad i samo se poalio na e, Imam Sedad,
mir s njime, kae:
Ubili su sina Boijeg poslanika, dok su mu usne bile edne,
a stomak gladan.
Zbilja, kako je zanimljivo da edan i gladan govornik na-
spram vie hiljada neprijatelja koji su ga doli ubiti, govornik
koji je sa svih strana okruen nespokojem, brigom, uznemi-
renou unato svemu govori u takvom stanju. Gdje se u
historiji ovjeanstva moe nai ovakav govornik da bude
vrlo rjeit i otmjen u govoru, da govori s potpunim smirajem
94
due i snagom srca, da govori vrsto i postojano, da nikako ne
iskazuje bespomonost, slomljenost i poniznost, da sve to
vie njegovi pomagai bivaju pogubljeni i to vie pusto za-
hvata njegovo okruenje, njegove rijei doseu vei vrhunac,
da se sve vie oituje njegova snaga duha i da bolje dolazi do
izraaja sabranost i prisebnost. To je govornik slomljenih kri-
la, govornik koji je usamljen, bez igdje ikoga: a takvo stanje
ne ostavi ni najmanjeg traga na njegov govor i svi ti nespoko-
ji, brige i uznemirenosti ne poljuljae njegov duhovni smiraj,
ne javi se zabrinutost, ne savladae ga nemir i uzrujanost.
Dova Imama Husejna
Ujutro, na Dan aure, neprijateljski konjanici krenuli su u
napad prema Imamu Husejnu. Imam Husejn podigao je ruke
i rekao:

Boe moj, Ti si moj oslonac u svim nemilim dogaajima! Ti si

moja nada u svim tekoama! Ti si moj pomaga i podratelj u svemu
to me zadesi!
Koliko je tuge koja je oslabila srce i suzila puteve iznalaska
rjeenja. Prijatelji ne mogu nita uiniti, a neprijatelji su zluradi.
Ali, sve sam preuzeo na sebe, obraajui panju na Tebe i nikom
se osim Tebi nisam alio, udei za Tobom mimo svega ostalog. Ti
si mi otvorio vrata olakanja i otklonio od mene tugu. Ti posjedu-
je sve blagodati, vlasnik si svakog dobra i sve su elje usmjerene
prema Tebi!
95
Govor Imama Husejna upuen neprijateljima
Potom je Imam Husejn, mir s njime, uzjahao svoju kamilu
i potpuno jasno i razgovijetno, da ga je veina prisutnih ula,
glasno govorio:
O Iraani, posluajte moje rijei i nemojte uriti u mom pogu-
bljenju dok vas ne opomenem i ne kaem ono to mi je obaveza kaza-
ti i dok ne iznesem obrazloenje zbog ega sam doao u Irak. Potom,
ako prihvatite moje obrazloenje, povjerujete u moje rijei i postupite
sa mnom u skladu s pravdom i potenjem, odabrali ste za sebe put
svoje sree i neete imati pristupa meni. Ako pak ne prihvatite moje
obrazloenje i okrenete se od puta pravde i potenja, onda posegnite
za mojim ubistvom nakon to dobro razmislite i sagledate situaciju.
Nemojte se ishitreno i nepromiljeno upustiti u to, jer:
Moj Gospodar je Allah, Koji Knjigu objavljuje, On titi one koji su dobri.
Kada je Imam Husejn to rekao i kada su se zauli pla i narica-
nje sestara i kerki koje su ga ule, Imam je naredio bratu Abbasu
i sinu Aliju da ih uute, jer e nakon ovoga mnogo plakati. Kada
se stiao glas lanova iste porodice, iza zastora Imam Husejn,
mir s njime, ponovo je izrekao zahvalu Gospodaru i poslao se-
lam na Boije poslanike i meleke. Govorio je razgovjetnije i izra-
ajnije od svakoga govornika koji je bio prije i koji e doi poslije
njega. Obratio se narodu Kufe i rekao:
A sada pogledajte u moje porijeklo i vidite ko sam ja? Potom se
okrenite vama samima i ukorite sebe. Pogledajte da li vam je do-
puteno da me ubijete i da oskrnavite svetost moju? Zar ja nisam
sin kerke vaeg Poslanika i sin njegova opunomoenika, ami-
dia njegova i prvog ovjeka koji je povjerovao u njega i potvr-
dio istinitost Boijeg poslanika zajedno sa svim onim to je donio
od Gospodara. Zar Hamza, prvak ehida, nije moj amida. Zar
Dafer Tajjar, kojem su u Dennetu podarena dva krila, nije moj
amida. Zar do vas nisu dole rijei Boijeg poslanika, koji je rekao
za mene i moga brata da smo mi prvaci mladia u Dennetu. Pa
ako me potvrdite u vezi s ovim to sam rekao, upravo to je istina.
96
Tako mi Boga, otkada sam saznao da je Bog u neprijateljstvu s la-
ljivcima, nisam izrekao la. Ali, ako ne prihvatate moje rijei, pa
meu vama su ljudi koje moete pitati. Obavijestit e vas o ovome
to sam vam rekao. Pitajte Dabira ibn Abdullaha Ansarija, Abu
Saida Hudrija, Sahl ibn Sada Saedija, Zejda ibn Erkama, Enesa
ibn Malika neka vam kau da li su od Boijeg poslanika, s.a.v.a.,
uli ovo o meni i o mome bratu Zar vas ove rijei Boijeg poslani-
ka, s.a.v.a., nee sprijeiti od prolijevanja moje krvi?
Potom je rekao:
Pa ako sumnjate u ovo, da li sumnjate u to da sam ja sin ker-
ke vaeg Poslanika? Tako mi Boga, izmeu istoka i zapada nema
nijednog drugog sina kerke Boijeg poslanika osim mene, bilo
meu vama, bilo meu ljudima mimo vas! Teko vama! Da li
sam vam ubio nekoga da traite od mene njegovu krv? Da li sam
vam otuio imetak pa ga traite u povrat? Da li hoete od mene
odmazdu za neku povredu?
Iako je Imam Husejn u svom govoru iznio sve ovo, ipak nije
uo odgovora i niko se nije naao da mu odgovori, te je bio pri-
nuen spomenuti neke ljude i obratiti im se. Rekao je:
O abasu ibn Rabijj! O Haddaru ibn Ebdar! O Kajsu ibn
Aas! O Jezide ibn Haris! Zar mi vi niste napisali: Voe je zrelo
i vrtovi zeleni i bujni, i ti e doi do vojske koja je spremna da te
pomae, zato to bre kreni za Irak?
Taberi biljei da su u odgovoru Imamu Husejnu, mir s njime,
rekli: Mi nismo pisali pisma i ne znamo o emu ti pria!
Zbilja, dokle ide ovjekova zloba da isti oni ljudi koji su pozi-
vali svoga Imama, mir s njime, brojnim pismima i potpisali se na
njima, bez imalo stida u odgovoru mu kau da ih oni nisu pisali
i da ga nisu pozivali.
abs ibn Rabi, licemjer s vie lica
Ovdje emo predstaviti jednu od kljunih linosti meu ovim
niskim i bijednim ljudima kako bi se saznalo do koje mjere o-
vjek moe biti beskarakteran, privren Ovom svijetu i prevrtljiv.
97
Da vidimo ljude koji se zbilja mogu svakog jutra pojaviti meu
ljudima lica drugaijeg od jueranjeg, da jednog dana isuu sa-
blje za Boga, a drugog protiv Boga, da jednog dana budu Alijevi
pomagai, a drugog njegovi neprijatelji, da jednog dana budu
ubice Imama Husejna, a drugog njegovi osvetnici. abs ibn
Rabi jedan je od zapovjednika irake vojske i jedan od ubica
Imama Husejna. Nekada je bio mujezin Sedahe, osobe koja je
za sebe tvrdila da je poslanikinja. Kada se ova ena meu ple-
menom Beni Temim proglasila poslanikinjom, on je prihvatio
da joj bude mujezin. Meutim, kada je Sedah osramoena,
abs je prihvatio islam. I sam je uestvovao u Osmanovu ubi-
stvu. Potom se uvrstio meu ashabe Imama Alija, mir s njime, a
poslije se pobunio upravo protiv njega i stao na stranu njegovih
neprijatelja. Bio je uz haridije. Jednog dana pokajao se to je
bio meu haridijama i povukao se. Godine 61. po Hidri ue-
stvovao je u ubistvu Imama Husejna i njegovih pomagaa. Bio
je jedan od utjecajnih ljudi u tom sukobu. Kada je Muhtar ibn
Ebi Ubejd Sakafi ustao da osveti krv Imama Husejna, abs, koji
je i sam bio jedan od Imamovih ubica, iao je zajedno s Muh-
tarom i pomagao ga. Poslije je postao naelnik policije u Kufi
i imao je uea u ubijanju Muhtara ibn Ebi Ubejda. Umro je
oko 80. godine po Hidri.
Kako se moe okoristiti nebeskom duom Imama Husejna
ovakav ovjek koji nije nimalo osjetio duhovnost? Kako je mo-
gue da se odsjaj svjetlosti Imamove smirene due pokae na
njegovoj zamrloj i upropatenoj dui. Rijei Imama Husejna na-
spram takvih ljudi dole su dotle da je rekao:
Ne, tako mi Boga, neu kao bespomoni i bijedni ljudi pri-
segnuti i neu bjeati s bojita kao to to rade robovi suoeni sa
silnicima. Traim utoite kod Boga od zla vaega i od zla svakog
oholnika koji nije povjerovao u Boga!
Postepeno su se stvarale pripreme za poetak rata. Omer ibn
Sad stavio je strijelu u luk i ispalio je prema vojnicima Imama
Husejna, govorei:
98
Budite svjedoci kod zapovjednika Ibn Zijada da sam ja prije
svih ostalih zapoeo rat.
Rat se do oko podneva nastavio punom estinom i veina
Imamovih pomagaa postali su ehidima. Imam je u podne za-
jedno s ostalim ashabima klanjao namaz houf
2
, tj. klanjao je dva
rekata umjesto etiri. Poslije namaza nastavilo se s ratovanjem
sve dok nisu poginuli svi mladii Beni Haima. Oni su padali
jedan za drugim. ak su i djeaci i dojenad dosezali poloaj
ehadeta. Postepeno je stigao i taj as koji je promijenio tok hi-
storije islama i na prvim stranicama historije ispisao im je ast
ehadeta. Zasigurno je upravo tako i nema dana kakav je dan
Alija ibn Husejna.
.

Neka je mir na njega na dan kada je roen, na dan kada preseli i na

dan kada bude proivljen.
Broj ehida meu vojskom Imama Husejna
Nije sasvim izvjesno koliko je na Dan aure zajedno s Ima-
mom palo ehida. Meutim, najee se spominje da su sedam-
deset dvije osobe dosegle ehadet.
Taberi biljei da su 72 Imamova ashaba pali kao ehidi. ejh
Mufid biljei da je Omer ibn Sad istog dana, tj. Dana aure,
poslao Imamovu glavu, mir s njime, Ubejdullahu ibn Zijadu.
Naredio je da odrube glave ashabima i lanovima blie poro-
dice. Ukupno su bile 72 glave. U zijaretu Nahije mukades, koji
se prenosi u Ikbalu od Sejjida Ibn Tavusa, takoer, spominju
se imena 72 ehida. U ovom zijaretu spominju se imena seda-
mnaest ehida Beni Haima, a potom imena 55 ehida koji su
bili Imamovi ashabi.
2
Namaz houf ili namaz u stanju straha poseban je oblik obavljanja vadib-namaza u
skraenom obliku u situacijama kada je ovjek izloen velikom strahu. (Op. prev.).
99
Sedamdeset i dva iva ehida
Zbilja treba biti paljiviji prilikom istraivanja i sagledavanja
djelovanja ova 72 ovjeka i na taj nain dati odgovor kako je ova
mala skupina mogla stvoriti ovaj ogromni, ivi i vjeni pokret.
Da su Imam Husejn i njegovi pomagai imali ovosvjetski cilj i,
poput velikog broja obinih ljudi, bili pogubljeni na putu prize-
mnog materijalnog cilja, ne bi bilo mogue da na ovom svijetu
dobiju ovoliku veliinu. Pored toga, izgled samog ustanka poka-
zuje da ovo nije ustanak s materijalnim ciljevima i nije ukaljan
ovosvjetskim i linim namjerama. Znaaj koji je dobio ovaj usta-
nak u historiji islama, tavie u historiji uope, bio je zbog onoga
to je prethodno reeno i objanjeno bilo je zbog toga to je
stanje u kojem se islamski svijet tada nalazio nametnulo Imamu
Husejnu dunost i njegova je procjena bila to da se treba podii i
rtvovati svoj ivot. Ouvanje islama smatrao je ovisnim o ovom
ustanku.
Visoki ideal i cilj ustanaka
Imam Husejn, mir s njime, digao je ustanak na putu jednog
uzvienog cilja. Imam Husejn nije pokrenuo ustanak da skloni
Jezida i da on doe na njegovo mjesto. Znai, nije htio ostvariti
lini interes, niti je neprijateljstvo s Jezidom bilo lino. On je po-
dravao istinu u svakom obliku i sa svakim izgledom s kojim se
pojavljivala. Imam je ustao naspram neistine, bilo da su na njenu
elu Jezid ili neko drugi. Ova 72, s Imamom 73 ovjeka, ustali
su da bi vjera ostala iva kroz historiju. Da nije bilo tako, ne bi
ostvarili taj cilj. Nisu ustali kako bi im se oprostili grijesi i kako
bi oni bili odvojeni od ljudi koji su itav ivot inili grijeh. Nisu
zgrtali nedozvoljeno bogatstvo i imetak da bi jednim odlaskom
na Kerbelu ili u Mekku sve svoje nedostatke i propuste nadokna-
dili, i nisu imali cilj da jedan dio nedozvoljenog imetka uvakufe
kako bi Bog preao preko svega ostalog.
100
ehidi Kerbele bogobojazni ljudi
Veina ovih ljudi nisu bili ni grenici ni dunici. Predvodnik
ovog ustanka bio je Imam Husejn, koji je bio bezgrean i koji
je u itavu svom ivotu ostao sauvan od svakog grijeha, bilo
velikog ili malog. Mladii Beni Haima, takoer, bili su bogo-
bojazni ljudi i imali su poloaj dosta blizu bezgrenosti. I ashabi
Imama Husejna u pogledu ibadeta, bogobojaznosti i pobonosti
bili su odabranici svoga vremena. Da li su oni, kao to mnogi
misle, dosegli poloaj ehadeta kako bi bili utoite za greni-
ke ummeta? Znai, ako su prije ovoga muslimani ili sljedbenici
Ehli-bejta inili grijeh s nespokojem i zabrinutou, da nakon
ehadeta Imama Husejna, mir s njime, budu bezbrini, neka gri-
jee koliko mogu, s potpunom sigurnou u oprost i neka varaju
ljude koliko mogu, neka se ne plae obrauna i Boije kazne, jer
je Imam Husejn poginuo zbog zagovora za grenike ummeta.
Imam Husejn pao je kao ehid kako bi bilo oproteno grenicima
ummeta. Narod je grijeio i grijeit e, a Imam je platio cijenu
iskupa za njihove grijehe. Hazreti Isa, a.s., objeen je i kranski
grenici su spokojni. I Imam Husejn ubijen je i time je osigurao
grenike ummeta!
Pogreno shvatanje ehadeta Imama Husejna
Utjeemo se Bogu od ovakvog tumaenja i naina razmilja-
nja koji se moda vie dopada svjetini, a koji je potpuno supro-
tan stvarnome Imamovom, mir s njime, cilju u ovom pokretu.
Ustvari, on je ustao kako bi se ljudi vie plaili Boga, kako bi
bili oprezniji spram posljedica grijeha koji e pratiti grenike i na
ovom i na buduem svijetu, kako bi vie obratili panju na vjer-
ske obaveze. Ustao je kako bi bila sakupljena prostirka grijeha i
kako bi se ljudima onemoguio pristup onome to je zabranjeno,
kako bi se u ljudima oivio duh bogobojaznosti. Ustao je kako
bi nareivao dobro i odvraao od zla, kako bi sprijeio razvrat i
101
grijeenje, kako bi ojaao strah od Boga u srcima ljudi i okrenuo
ih ka Bogu, kako bi se javili rezultati odgoja Kuranom i njegova
uenja. Takav narod nee lagati, nee izdati, i u poslovima koje
obavlja bit e poten, hrabar i neustraiv. Nee oboavati nikoga
osim Boga, nee se predati nikome osim istini i nee se povino-
vati nikome osim zakonu i jakom argumentu.
Imam Husejn nije poginuo kako bi ljudima rekao da posli-
je njegova ehadeta nema potrebe za istinoljubivou, povjere-
njem, ibadetom, zakonitim stjecanjem imetka, sustezanjem od
nedozvoljenih radnji i uvanja prava ljudi. Imam Husejn nije
poginuo kako bi njegovi sljedbenici bili mirni od ovih briga i
itav ivot mirne due grijeili. Ovakav nain razmiljanja sra-
motan je za muslimane i vrijea sveti duh ehida Boijeg puta,
koji su postali ehidima jedino na putu borbe s grijehom i nevje-
rovanjem. Uope je nemogue da se neko udaljavanjem od Boga
priblii Imamu, da srdbom Boijom uini Imama zadovoljnim
i da dio grijeha prepusti Imamu kako ga Bog ne bi mogao pozvati
na odgovornost.
Ljudi i duh pokreta Imama Husejna
Ljudi koji ovako razmiljaju ne samo da su izdali islam i duh
pokreta Imama Husejna ve se moe rei da su oni uspostavili
sistem kapitalom ehadeta Imama naspram Boijeg halala i ha-
rama, nagrade i kazne. Teko li se muslimanu koji ne bude oba-
vljao namaz, ne bude postio i ne bude uvao prava muslimana,
koji se bude ukaljao uputanjem u nezakonite radnje ili bude
priskrbljivao za ivot kamatarenjem i stjecanjem nezakonite za-
rade, a onda bude radostan to je on sljedbenik Imama Husejna.
Ovakvog muslimana treba upitati zato si ti sljedbenik Imama
Husejna kada se tebi ne sviaju njegovi postupci, a njemu se ne
sviaju tvoji? On je govorio istinu, a ti lae. On je bio povjerljiv,
a ti izdaje. On je no uoi Aure zatraio priliku da provede no
u namazu, molitvi, traenju oprosta i uenju Kurana, dok tvoje
102
noi preteno prolaze u grijehu i nedolinim radnjama. On se
na putu Boijem odrekao svega to je imao, dok se ti na Boijem
putu ne odrie ni novia. Mnogi ljudi postali su sljedbenici
Imama Husejna jer ga nisu spoznali i pretpostavili su da se Imam
moe pridobiti jednim selamom i ljupkim frazama, poput mno-
gih ljudi koji uzaludno iekuju pojavu Imama Mehdija, mir s
njime, ne znajui da se pojava Imama Mehdija nee desiti za-
hvaljujui takvim selamima i takvim rijeima. I taj Imam, kojeg
oni zamiljaju, nee se nikada pojaviti. Istinski Imam, koji e se
pojaviti, nee dijeliti meu svojim sljedbenicima pare i poslove.
Smisao poslanstva i imameta
Ako neko dobro spozna smisao poslanstva i imameta, nee
zapasti u ovakve greke i nee Poslanika i Imama vidjeti odvo-
jenima od Boijeg ustrojstva. On zna da je veliina Poslanika i
Imama utemeljena na robovanju Bogu i ne moe se okoristiti
Poslanikom i Imamom osim putem robovanja Bogu. Imam Hu-
sejn na Dan aure, unato svim problemima i nedaama i unato
tome to neprijatelj nije bio spreman obustaviti rat na nekolike
minute za molitvu, u tim tekim ratnim okolnostima svoj podne-
-namaz klanjao je u dematu. Dvojici svojih prijatelja, Zuhejru
ibn Kejnu Badeliji i Saidu ibn Abdullahu Hanefiji rekao je da
stanu ispred njega, svoje grudi postave kao tit i da sprijee ne-
prijateljski napad dok on obavi svoj namaz. Kako e ovaj Imam
biti zadovoljan i kako moe biti zadovoljan da neko, umjesto da
obavlja namaz, ali i tuguje za njim i da je siguran u njegov za-
govor i podrku a ne izvrava vadibe i ini nedozvoljene stvari.
Tugovanje i aljenje za Imamom Husejnom, mir s njime, tre-
ba ljude dublje upoznati s vjerom, pribliiti ih Bogu, udaljiti od
grijeenja, u njima ojaati elju za vjerom i u njima oivjeti duh
tevhida. Trebaju znati da e Bog biti zadovoljan i prihvatit e
okupljanja na kojima se tuguje i oplakuje Imam Husejn i uzro-
kovat e onosvjetsku nagradu jedino ako se odravaju u okvirima
103
robovanja Svevinjeg Boga i ako u sebi ne budu sadravali la i
nedozvoljene radnje, jer se Bog ne moe oboavati putem grijeha,
a nedozvoljene radnje ne mogu biti uvod za robovanje.
Postupanje u skladu s bogobojaznou bit e prihvaeno
Svevinji Gospodar prihvata djelo koje bude izvreno u okvi-
rima bogobojaznosti. Svako djelo koje bude takvo i bude pred-
metom zadovoljstva Svevinjega Gospodara imat e uinka u po-
pravljanju i usavravanju ovjekove due i ovjeka e uzdignuti
za jednu razinu. Nije mogue da se uradi dobro djelo, a da ono
ne ostavi trajnog traga na ovjekovu nutrinu i duu. Taj dobar
trag na dui jeste dobro djelo koje e se na jednoj razini mani-
festirati kao onosvjetska nagrada. Sve dok djelo ne ostavi dobar
trag na ovjekovu duu, nema smisla da mu se daje nagrada. Isto
tako, sve dok na ovjekovoj dui ne bude runih tragova, nema
smisla da bude kanjen. Kako samo grijee ljudi koji su izvri-
li naizgled dobra djela, a koja nisu ostavila ni najmanjeg traga
na njihovu duu i nisu nimalo doprinijela njihovu savrenstvu.
Ostali su na niskoj razini due na kojoj su i bili, a istovremeno
umiljaju da su za njih spremne bezbrojne nagrade. Dobra djela
trebaju odgojiti ovjeka, usmjeriti ga duhovnim putem, uveati
ispravnost i zdravlje njegove nutrine, iskorijeniti moralne nepo-
doptine, a namjesto njih razviti i ojaati u ovjekovu biu mo-
ralne vrline. Kada se dogodi da izostanu tragovi koji se javljaju
zbog dobrih djela, treba shvatiti da to i nisu bila dobra djela, ve
da su obavljena suprotno zapovijedi. Nerijetko se dogaa da, su-
protno onome to ovjek misli, takva djela ak ostave lo trag na
ovjekovu duu:

Ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka dobra djela ini.

3
3
Al-Kehf (18), 110.
105
Peta lekcija
Vjenost Dana aure
U mjesecu muharremu 61. godine po Hidri, na podruju
Iraka, pored rijeke Eufrat, desio se dogaaj koji se toga dana u
historijskom pogledu inio veoma neznatnim, malim i beznaaj-
nim. Ogromna vojska koju je mobilizirala islamska dravna vlast
koja je bila u rukama Beni Umejja napravila je opsadu skupine
koja nije brojala ni stotinu vojnika i izvrila pritisak na njih kako
bi prisegli tadanjem halifi i kako bi se pokorili njegovoj naredbi.
Budui da ova mala skupina nije pristala dati prisegu i da se nije
predala, poeo je estok rat koji je trajao veoma kratko. Za manje
od jednog dana sve je bilo zavreno. Svi vojnici te male vojske
bili su pobijeni i mislilo se da e ovaj historijski dogaaj, kao
stotine njemu slinih, ak i vanijih koji su se desili i deavaju se
u historiji ovjeanstva, biti zabiljeen na marginama historije i
da e se usljed protoka vremena nai pored ostalih zastarjelih i
zaboravljenih dogaaja historije.
Izvjetaj o sveopem suprotstavljanju
Kada se desio ovaj dogaaj, ivot muslimana tekao je svojim
uobiajenim tokom i svako se zanimao svojim svakodnevnim
poslovima. Trgovci su bili zaokupljeni trgovinom, damije su
bile u funkciji i namazi su se obavljali u dematu. Muslimanski
propovjednici na minberima su drali govore o halalu i hara-
mu, Dennetu i Dehennemu, nagradi i kazni i ostalim vjer-
skim temama.
106
Jedino o emu se nije govorilo bilo je pitanje ovog naizgled ne-
uinkovitog i prolaznog dogaaja. Samo je dravna vlast s dvjema
namjerama poslala izvjetaj o ovom dogaaju u razliita podruja
islamske drave toga vremena i to vrlo saeto i nejasno. Prvi razlog
jeste taj da bi ljudi bili obavijeteni o pogibiji predvodnika ovog po-
kreta koji se suprotstavljao dravnoj vlasti, da bi uzeli pouku iz toga
to se desilo i da se ovakvi ustanci ne bi ponovili. Drugi razlog jeste
da dravni aparat u ovom dogaaju sebe predstavi kao nekoga ko
je bio na putu istine i nevin, a predvodnike ustanka kao ljude koji
izazivaju nemile dogaaje i koji prave nered, bez obzira na to to se
na njihovu elu nalazio Husejn ibn Ali, te da ih predstavi kao ne-
koga ko nije djelovao u skladu s istinom i ko je elio provoditi silu.
Nije samo dravni aparat Beni Umejja sa svojim pristalicama
ve je ak i veina muslimana toga vremena tumaila taj dogaaj
u korist ubica Imama Husejna. Pretpostavljalo se da se, pored
toga to su postali ehidi, niko od Ehli-bejta i njegove skupine
nee imati snage suprotstaviti Jezidu, a da e srca, ranjena eha-
detom Imama Husejna, poslije neznatnog vremena zacijeliti s
prolaskom vremena. Oni nisu znali da e ova tragedija, koja je
trajala nekoliko sati, zbog istog i istinskog dragulja koji je ima-
la u sebi i zbog potpune podudarnosti s dubokim stvarnostima
borbe istine i neistine, prolaskom vremena dobiti na veliini, a
njen utjecaj iz dana u dan bivati sve vei i vei. U vrijeme kada se
desio bilo je samo nekoliko osoba iz iste Poslanikove porodice
koje su mogle procijeniti ovaj dogaaj i govoriti o njegovim po-
sljedicama u budunosti po muslimane i historiju islama i done-
kle izbaviti ljude iz greaka u koje su zapali. Upravo tih nekoliko
osoba bili su ti koji su mogli svojim rijeima ukloniti zastor s
nesuvislih postupaka vlasti i greaka ljudi i nagnati ih da se zami-
sle ta su ovi mirni i uspavani ehidi na zemlji uradili neprijatelju
i kakav e odjek imati u historiji ove odrubljene glave nabijene
na koplja. Oni su bili ti koji su kao zarobljenici ili po selima i
gradovima i mijenjali misaoni pravac ljudi i koji su ouvali sve-
tost svojih ehida od svake vrste razmiljanja osim razmiljanja o
pravu i srei naroda.
107
Zato tragedija na Kerbeli nije zaboravljena?
Ovdje se postavlja pitanje na koje treba obratiti panju i od-
govoriti na njega.
Zato je tragedija ehadeta Imama Husejna, mir s njime, po-
stala sreditem svih historijskih muslimanskih dogaaja i svih
vjerskih ustanaka? Zato nijedan organiziran ustanak, pokret i
ehadet, nije mogao poput ustanka Imama Husejna ostvariti to-
liku veliinu u svijetu. Zato je ova tragedija pretekla sve ostale
tragedije u historiji islama? U Bici na Uhudu, u blizini Medine,
koja se desila u mjesecu evalu tree godine po Hidri izmeu
Boijeg poslanika i muslimana s jedne strane, i mnogoboaca iz
Mekke s druge, 700 muslimanskih vojnika bilo je poraeno od
3.000 neprijateljskih zbog fatalne greke koja se desila kada se
etrdeset osoba meu muslimanima nije pokorilo naredbi svoga
zapovjednika. Doivjeli su poraz nakon to su savladali i pobije-
dili neprijatelja, a vie od osamdeset muslimana pali su kao ehidi.
ak su tijela veine ehida poslije ehadeta bila masakrirana. Tijela
su bila takva da sestra nije prepoznala svoga brata osim po pro-
cjepu na prstenu koji mu je bio na prstu. Unato svemu, Bitka
na Uhudu i ehadet vie od osamdeset muslimanskih boraca nije
poprimilo veliinu tragedije na Kerbeli.
Dogaaj vezan za ehide Fehha
Dogaaj vezan za ehide Fehha, kada je skupina potomaka
Boijeg poslanika, za vrijeme vladavine Hadija Abbasija u blizini
Mekke, pala kao ehidi, kao i dogaaj vezan za ehadet esnae-
stero osoba iz Poslanikove loze, potomaka Imama Hasana, koji
su u haemijskom zatvoru u Kufi, po naredbi Mensura Dava-
nekija, bili zatoeni i koji su jedan po jedan u njemu umirali,
a da Mensur nije dopustio da se ukopaju njihova tijela, ve je
poslije njihova preseljenja naredio da se krov zatvora obrui na
tih esnaestero potomaka Boijeg poslanika, koji su pogubljeni
108
u zatvoru a da pritom nisu ni gasuljeni niti ukopani, kao i ostale
sline tragedije u historiji islama nisu poprimile znaaj i veliinu
tragedije na Kerbeli.
Nijedan ehid nije postao ehidom Kerbele
Nijedno ime ehida ne moe zauzeti mjesto imena Imama
Husejna, mir s njime. ak ni ime Hamze, sina Abdul-Mutaliba,
plemenitog amide Boijeg poslanika, koji je na Uhudu pao kao
ehid i koji je od Boga i Njegova poslanika nazvan sejjidom ehida,
ne moe zamijeniti ime Imama Husejna, mir s njime, i ne moe
se oekivati da e on poluiti rezultate koje je Imam poluio.
Zbog ega je to tako?
Mi ne elimo ili moda ne moemo ovom konstatacijom dati
potpun odgovor, ali se moe rei ak i ne uzimajui u obzir
linost voe ovog ustanka, koji je zasigurno razlog prednjaenja
ovog ustanka nad ostalim da jedan od najvanijih i najuinko-
vitijih faktora i razloga zbog ega je Husejnov pokret i ustanak
pretekao ostale lei u onome to je uslijedilo nakon nemilih do-
gaaja i ehadeta Imama Husejna i njegovih pomagaa.
Nedolino ponaanje neprijatelja
To je bio period na kojem je sam neprijatelj ustrajavao da bi
ga stvorio, ne znajui da time stvara preduvjete za svoje sramo-
enje i u konanici, putem zarobljenika Ehli-bejta s jedne strane
i ubica Imama Husejna, mir s njime, s druge, pokazuje svijetu
zbilju i vrijednost ovog ustanka. Imamovi neprijatelji, nakon po-
gibije ehida i nakon to su obavili sav posao, pokazali su svoju
besramnost koliko su mogli. Obnaili su tijela ehida, a njihovu
odjeu opljakali. Upali su u atore i pokupili sve stvari koje su
pripadale Ehli-bejtu. Potom su ih zapalili. Htjeli su ubiti bole-
snika u bolesnikoj postelji. Tijela su bacili pod konjska kopita
109
i gnjeili ih. Glave su pobili na koplja. Prema ucviljenim zaro-
bljenicima postupali su grubo i okrutno. tapom su udarali po
usnama i zubima svoga Imama.
Ove besramnosti, ije su posljedice ile na tetu neprijatelja i
koje su vie upoznavale ljude sa zbiljom stvari, poele su od Ker-
bele i trajale su sve do Damaska. Sam Jezid uestvovao je u ovim
besramnostima i imao je svoj udio.
S druge strane, zarobljenici Ehli-bejta ponaali su se dosto-
janstveno, kao da se nita nije ni dogodilo i kao da nisu doivjeli
nikakvu tragediju. Oni su, za razliku od procjene veine ljudi
toga vremena, koji su ih smatrali poraenim, unitenim i iskori-
jenjenim, gdje god da su ili, govorili o svojoj pobjedi i neprija-
teljskom sramoenju. Onoga dana kada je veina ljudi smatrala
neprijatelja pobjednikom, oni su sebe predstavljali kao ponosne
ljude i one koju su ostvarili svoj cilj, a svoga gordog neprijatelja
nesretnim i osramoenim u historiji. Za razliku od onoga to su
ljudi predviali, obznanili su propast i nestanak Beni Umejja.
Besramnost neprijatelja Imama Husejna
u dogaajima na Kerbeli
Da nisu Ibn Sad i Ibn Zijad, pa makar i zbog svog dobra, na-
kon ehadeta Imama Husejna, mir s njime, i njegovih pomagaa
iskazivali potovanje prema Poslanikovu Ehli-bejtu i izraavali im
saosjeanje u nedai koju su im sami priredili, i pritom ne samo
da nisu branili ukopavanje ehida ve su ih ukopavali prije svojih
ehida, a Ehli-bejt su s Kerbele s potovanjem, velianjem i uva-
avanjem ispratili u Medinu, i da nije bilo neprijateljskih besram-
nosti s jedne i duboke i potresne propagande Ehli-bejta s druge
strane, zasigurno ehadet Imama Husejna, mir s njime, i tragedija
na Kerbeli ne bi na ovakav nain odjeknuli u svijetu, a Imamovi
neprijatelji ne bi u ovoj mjeri bili obeaeni i osramoeni.
Boije djelo bilo je to da je neprijatelj silom vodio sposob-
ne promicatelje istine kao zarobljenike po gradovima, pruio im
110
priliku da govore ljudima, koji su bili vie kao posmatrai ovog
dogaaja, i omoguio im da se predstave i da svugdje gdje se
nau spomenu Poslanika kao svoga oca i djeda.
Prva prilika da glasno kau ta ele ukazala im se 12. muharre-
ma, kada su uvedeni u Kufu. Susret s Kufom veoma je rastuio
Ehli-bejt, jer je veinu svoga hilafeta Imam Ali, mir s njime, pro-
veo u ovom gradu, a njegove keri 41. godine po Hidri zajed-
no sa svojim bratom Husejnom, mir s njime, otile su iz Kufe u
Medinu. Sada, poslije 20 godina, kao zarobljenici ulaze u grad u
kojem su vladali oko etiri godine. Ljudi iz Iraka, koji su u: Bici
oko deve, Siffinu i Nahrivanu bili ashabi i pomagai Imama
Alija, mir s njime, sada su ubili njegova sina, a ostalu njegovu dje-
cu porobili. Meutim, govornici Ehli-bejta, koji kao da su doli
iz Medine i Hidaza u Kufu i Irak drati govor i kao da se upravo
zbog toga narod okupio na ulicama i bazarima, poeli su obavljati
svoju zadau odmah od prvoga dana. Svaki od njih govorio je na
svome mjestu. Kada nisu imali vie prilike da govore na bazaru i
pred vratima Kufe, osim na skupu kod Ibn Zijada, odmah tu iako
u obliku davanja odgovora na Ibn Zijadova pitanja, govorili su ono
to su htjeli kazati i obavljali su ono to im je bila dunost, a potom
su se vraali u zatvor Kufe.
Rijei vjeno ivih ljudi Kerbele
Govori i rijei ovih hrabrih i jedinstvenih govornika nale su
mjesta u grudima ljudi i uzdrmale su njihova srca, promijenile su
njihova vienja i procjene, pokrenule su suze i skrenule panju
ljudima na njihovu veliku greku, pobudile su osjeaje u ljudima,
skrenule su im panju na vrijednost ovoga ustanka, oduzele su
priliku neprijatelju da iskrivi ovaj dogaaj, a zabiljeile su u hi-
storiji dogaaj na Kerbeli ba onakvim kakav je i bio. Te rijei za-
biljeile su svu onu e koju je podnosio Ehli-bejt. Zabiljeile su
besramnost neprijatelja. Prikazale su na sceni historije duhovno
stanje ashaba i pomagaa Imama Husejna, mir s njime, onakvim
111
kakvi su uistinu bili. Zapisane su u historiju ove prosvijetljene ri-
jei pod imenom Alija ibn Husejna, mir s njime, koji kae:
Zar da se plaimo umiranja, mi koji smo na Istini.
Ovu reenicu zapisane su pod imenom Kasima ibn Hasana:
Meni je smrt slaa od meda.
Otjelovile su izgled iskrenosti i otroumnost Muslima ibn
Avsada kroz rijei:
Ako mi ne budemo pomogli tebe i u izvravanju ove zadae
i ne budemo dali sve od sebe, kakvo emo opravdanje imati kod
Allaha. Tako mi Boga, dok sam iv, neu odustati od tvoga poma-
ganja sve dok na tvom putu ne poloim ivot i dok ne poginem
prije svih ostalih tvojih pomagaa.
Saele su u jednoj reenici itav svijet veliine duha, karak-
tera i ovjenosti Saida ibn Abdullaha Hanefija, kojem je Imam
dopustio da ide:
Tako mi Boga, kada bih bio pogubljen i potom ponovo oiv-
ljen, zatim me spalili u vatri, a onda moj prah rasprili da ga vjetar
nosi, i sve to da mi se ponovi sedamdeset puta, neu se odvojiti
od tebe sve dok na ovom putu ne dosegnem ehadet.
Ovjekovjeile su ime Beira ibn Amra Hadramija u historiji
ehida islama jednom reenicom koja odie au i ponosom:
O Husejne, sine Alijev, neka me krvolone pustinjske ivo-
tinje iva iskomadaju ako se odvojim od tebe i budem druge pi-
tao za tebe i tvoje zdravlje. Zato bih te ostavljao bez pomoi u
stanju kada nema nikoga sa sobom i kada si sam? Nikada se to
nee desiti.
Kroz ovu reenicu objelodanile su ta znai istinski sretan
svretak na ovome svijetu:
Zar se moe desiti da ja Poslanikova sina ostavim zatoena
u neprijateljskim rukama, a da ja sam idem putem spasa i izbav-
ljenja! Ne dao Bog takvog dana.
Imena ostalih plemenitih ehida Aure zabiljeile su u histo-
riju sljedeim reenicama koje su pokazatelj njihove jedinstvene
veliine, iskrenosti i odvanosti.
Amr ibn Kareze Ansari prilikom isputanja due rekao je:
112
O sine Boijeg poslanika, da li sam bio vjeran i ispuno svoju
obavezu?
Habib ibn Mazaher Asadi, stojei pokraj Muslima ibn Avsadea
Asadija u posljednjim trenucima svoga ivota rekao je:
Blago tebi, o Muslime, jer e prije nas ui u Dennet.
Muslim ibn Avsade, leei na zemlji, odgovorio je:
O Habibe, ja odlazim, ali ti nemoj ostavljati Imama bez pomoi.
Ebu Sumame Saedi oko podneva rekao je Imamu:
O Husejne, sine Alijev, kako bi bilo dobro da mi obavimo
podne-namaz s tobom i da tada padnemo kao ehidi.
Da nije bilo govora koji su se odrali u amu i da se nije uka-
zala prilika Imamovoj sestri i njegovu sinu na skupovima kod
Ibn Zijada i Jezida, bilo bi veoma teko da se dogaaj ehadeta
Imama Husejna, mir s njime, i njegovih pomagaa zabiljei u
historiji onako kako je zabiljeen i da ruka iskrivljenja i izdaje
ne predstavi izgled Dana aure drugaijim od onoga kakav je on
uistinu bio, ak da ne baci u zaborav reenicu koju je Imamu
Husejnu rekao tamnoputi rob kada ga je zamolio rijeima:
Nemoj mi uskratiti ehadet i dopusti da ovo moje crno lice
postane bijelo.
Uistinu, malo se koje razdoblje u historiji moe nai da je u
ovoj mjeri ostalo neiskrivljeno i da se manje-vie uz saglasnost
historiara zabiljeila veina detalja vezanih za taj dogaaj.
Dogaaj na Kerbeli bio je bez premca u historiji
Sa sigurnou moe se rei da je historija aure Imama Husej-
na, mir s njime, jedna od najsvjetlijih epizoda historije i to takva
da nema premca. Nijedna ruka nije mogla ovaj historijski dogaaj
iskriviti i zapisati drugaijim nego to je on uistinu bio, niti na-
pisati detalje ove tragedije onako kao to se i desilo uz potpunu
saglasnost, kao to su to uradili ejh Mufid, Taberi i Ebul-Ferad
Isfahani. Rekli smo da je razlog to to je neprijatelj napravio veliku
greku i nesvjesno insistirao da se o deavanjima s tog dogaaja
113
govori u centru Hidaza, tj. Medini, jezikom zarobljenih lanova
Ehli-bejta, koji su sami svjedoili dogaaj na Dan aure i mogli su
ga vie nego bilo ko drugi razjasniti, tumaiti i opisati. Sami su ui-
nili da jednog dana Ali ibn Husejn na bazaru Kufe, drugoga dana
u glavnoj damiji u Damasku, a nakon nekog vremena i pokraj
Medine, razgovara s ljudima i da ih tako unese u dogaaje kao da
su sami bili na podruju Nejnave i prisustvovali im na Dan aure.
Jezid i velika historijska greka
Onoga dana kada je Jezid zaalio zbog ovih dogaaja i shvatio
koliko je velika greka bila dovoenje zarobljenih ena i djece u
Kufu i am, te da bi bilo bolje da je njegov posao s Ehli-bejtom
okonan ehadetom i da se nije ilo dalje, tj. da se nije davala prilika
da se govori na bazarima i zajednikim skupovima, bilo je isuvie
kasno i nije bilo mogue da se rijei vrate u grudi, da se prizori koje
su ljudi vidjeli i govori koje su uli previde i preuju, a da se oso-
be koje su glasno vikale na javnim mjestima i Poslanikovi potomci
zbog kojih je objavljen ajet tathir ponovo smatraju nemuslimanima.
Bilo je isuvie kasno da ljudi povjeruju u njihova hukanja i da sma-
traju doputenim njihovo ubijanje. Poslanikov Ehli-bejt, koji, ako
se nae u nedai, za razliku od veine ljudi, nastoji je prikriti, sada je
istrajavao koliko je to bilo mogue da obavijesti ljude o onome to
im se desilo. Upravo su zbog toga u svakoj prilici govorili ljudima
do u detalje o dogaajima koji su se desili na Dan aure. ak su i za
Imama Husejna, mir s njime, za kojeg se znalo da je imao najuzvie-
nije islamske i ljudske vrline, posebno isticali vrlinu i ast ehadeta.
Govori Imama Sedada u Ku
Imam Sedad, sin Husejnov, razgovarao je s ljudima Kufe
i drao im govor. Nakon to ih je iaretom uutio i umirio,
rekao je:
114
O ljudi, ko god mene poznaje zna ko sam, a ko me ne po-
znaje, sada u mu se predstaviti. Ja sam sin onoga ovjeka iju
su svetost oskrnavili. Ukrali su mu sve to je imao i opljakali
njegov imetak. Zarobili su mu ene i djecu.
Uistinu, da etvrti Imam nije u ovoj kratkoj prilici govorio o
pljaki, otimaini i besramnosti naroda Iraka, da ih nije spomi-
njao u narednih nekolika dana nakon tog dogaaja kada je jo
uvijek dravni aparat bio opijen pobjedom i nije shvatao kakvu
je nedau pripremio za sebe i kakvu je jamu svojim rukama sebi
iskopao te da nije objelodanio detalje o tom dogaaju i govorio o
skrnavljenju svetosti koje je neprijatelj poinio, vrlo lahko moglo
se desiti da se dogaaji iz historije islama prikau drugaijim.
ak su govorili i pisali da je dovoenje Ehli-bejta u Kufu i am
bilo zbog iskazivanja potovanja prema njima, njihova velianja
i iskazivanja suuti, a da ni u kojem sluaju nije bilo govora o
porobljavanju, hapenju, prisili i tlaenju.
Ispravna historija Aure
Imam Sedad, mir s njime, odmah u prvoj reenici svoga
govora rekao je ispravnu historiju Aure i zapisao je u grudima
ljudi. Upravo su se te rijei prenosile a zatim bile i zabiljeene
u glavnim muslimanskim historijama u III stoljeu po Hidri.
To je ilo do te mjere da ak ni naredne halife Beni Umejja,
koje su imale svu snagu i mo hilafeta, nisu mogle pomjeriti
ni jedan njezin redak, ili u najmanju ruku, ukloniti sa stranice
historije pitanje pljakanja atora ili ak otimanje odjee s tije-
la Imama Husejna. Nisu mogli ovu osramoenost ukloniti iz
sjeanja muslimana. Zarobljeni Ehli-bejt bio je Imam koji je
ovu mo uzeo iz ruku Beni Umejja, koji ne samo da je uinio
da se zatvore neprijatelju putevi iskrivljenja ovog dogaaja ve
su do u detalje zabiljeeni u historiji pakost i neovjena djela
Imamovih ubica. ak je na stranicama historije upisano ime
svakoga onog ko je besramno, neovjeno i pakosno postupao.
115
Pljakanje Imamove odjee i ator
ejh Mufid i Taberi zapisali su da su neprijatelji nakon e-
hadeta Imama Husejna opljakali svu odjeu koja je bila na
njegovu tijelu. Koulju mu je s tijela skinuo Ishak ibn Hajve.
Odjeu koja se nosi ispod koulje odnio je Behr ibn Keb Te-
mimi. Imamovu ahmediju uzeo je Ahnas ibn Mursid. Nje-
govu sablju uzeo je ovjek iz plemena beni Darum, a komad
platna koji se prebaci poput ala i dube Kajs ibn Aas ibn
Kajs Kindi. Poslije su ga u Kufi zvali Kajs Katife (Pliani).
Imamovu je obuu skinuo s nogu ovjek iz plemena Evd, koji
se zvao Esved. Nakon toga upali su u atore i odnijeli sve po-
kustvo, odjeu i deve koje su zatekli. Besramnost je ila do
te mjere da su vukli pokrivae s glava ena. Ko je pisao ove
historijske detalje? Ko ih je zabiljeio? Govori Ehli-bejta bili
su ti koji su lice historije Aure do te mjere jasno i neskriveno
stavili na stranice historije.
Zlobama zdrobljeno tijelo Imama Husejna
Historija ne samo da je zabiljeila ime Ibn Zijada, koji je Ibn
Sadu naredio da Imamovo tijelo zdrobe konjima, ve je osli-
kala itav dogaaj, sa svim detaljima kakvi su uistinu bili. ejh
Mufid, Taberi i ostali zapisali su da je Ibn Sad stigao do atora
u trenutku kada su htjeli ubiti Imama Sedada, mir s njime. On
je naredio da niko ne dira tog bolesnika i da niko ne uznemirava
oaloene ene u atorima. Kada su ga izvijestili o pljakanju a-
tora, naredio je da svako vrati ono to je pokrao. Meutim, niko
nije nita vratio. Potom je Ibn Sad, da bi izvrio Ibn Zijadovu
naredbu i kopitama zdrobio isto tijelo Imama Husejna, mir s
njime, zatraio dobrovoljce. Moda je iz opreza izbjegavao da
odredi ljude i naredi im da ne bi, ne daj Boe, zapali u ovu ljagu
i osramoenost. Ali, kakav je to neumjesan oprez i kakva pretpo-
stavka na nemjestu.
116
Gaenje tijela ehida
Po rijeima velikih historiara, deset osoba dobrovoljno se
prijavilo. S potpunim arom i interesiranjem sjeli su na konje
i uradili ono to su htjeli. Zanimljivo je da su u historiji zabi-
ljeena imena ovih bijednika. Historiari su sve njih predstavili
imenom i znakom. Taberi i Mufid spomenuli su imena samo
dvojice od njih i rekli da je od njih deseterice Ishak ibn Hajve
ukrao Imamovu koulju, a Ahnas ibn Mursid Hazrami turban s
Imamove glave. Da je etvrti Imam zbog bolesti i umora od puta
zarobljenitva i potitenosti utio nad onim to je vidio na sceni
Dana aure i da nije rekao one rijei koje je izrekao na bazaru
Kufe, da nisu govorile Ummu Kulsum i Zejneb, kerke Imama
Alija, mir s njime, i hazreti Fatime, s.a., i da nisu oduzele prili-
ku neprijatelju da iskrivi historiju, zar bi Beni Umejje dopustile
da se zapiu u historiji islama ova sramota, nesree i podlosti, a
da Beni Haimije zauvijek otjeraju svoga rivala s poprita vjere,
ljudskosti, plemenitih moralnih svojstava i podrke naroda.
Onoga dana kada su odrani ovi govori i kada su ljudima do-
prli do uiju, niko osim njih samih koji su dobro znali ta govore
i ta rade i koji ne prave nikakvu greku u procijeni svojih rijei,
nije mogao shvatiti kako e ovi govori Ehli-bejta, izreeni nekad
na bazaru i na ulazu u grad, nekad na javnim okupljanjima, a ne-
kad u damiji sa muslimanima koji molitvu obavljaju, izgraditi
historiju Aure i u kojoj mjeri e u skoroj budunosti promije-
niti shvatanje i procjenu ljudi. Veina ih je shvatala tek toliko da
neki ljudi koji su izgubili oeve i koji su oaloeni govore, plau
i liju suze zbog pritiska nedae koja ih je zadesila. Moda nisu
ni davali mogunost da su ti govori njihov udio koji su imali u
tom velikom i dubokom pokretu, a koji je bio nastavak Boijeg
plana te da Imam nee u potpunosti dovriti svoj posao bez ovih
tumaenja i pojanjenja koja su izreena putem tih govornika.
Uistinu, prijetila je opasnost da sutra ovaj ustanak podignut u
ime Allaha, koji su predvodili najistiji ljudi islama, bude pri-
kazan kao pokret s materijalnim pobudama i kao pokret ukaljan
117
ovosvjetskim namjerama. Tako bi zbilja stvari ostala zauvijek
skrivena od muslimana i njihovih narednih pokoljenja i ne bi im
ostalo nita osim nekoliko stranica historije koje bi namjenski
bile iskrivljene.
Upravo ti razlozi nagnali su Alija ibn Husejna, mir s njime, da
zaboravi bolest i alost, a Veliku Zejneb, njenu sestru i bratia na
zarobljenitvo i oaloenost i umjesto da pokau lice bespomo-
nih i oaloenih ljudi koji trae pomo od neprijatelja, krenuli su
iriti istinu licem koje je zrailo odlunou, voljom, pobjedom,
uspjehom i eljom za nastavkom borbe. Koristili su se svakom, ma
koliko malom prilikom, koja bi im se ukazala, do te mjere da bi
oni, ako bi ih neko i vrijeao i psovao zbog toga to ih nije pozna-
vao, ili je bio obmanut, i to koristili i uzimali te rijei za izgovor da
bi razgovarali s njima. U tim ljudima izazivali su takve preokrete
da su na istome mjestu inili pokajanje i priklanjali se Ehli-bejtu.
Duboko su se kajali nad onim to su govorili.
Razboritost zarobljenog Ehli-bejta
Razboritost Ehli-bejta uinila je da su ak i psovke i uvre-
de koje su im bile upuivane ile u njihovu korist. Koristili su
se prilikom, ak i ako bi im se neko rijeima uvrede ili zlurado
obraao, kako bi mogli rei istinu i ukloniti zastore greaka ljudi.
Imam Sedad pred narodom Kufe, kako je zapisano u histori-
ju neprijateljskih besramnosti, rekao je sljedee:
Ja sam sin onoga kome su odsjekli glavu pored rijeke Eufrat, a
da on nije iiju krv prolio ili da je bio pod teretom neijeg prava.
Znai da su ga nedunog ubili.
Ja sam sin onoga koga su ubili, a nisu mu dali priliku da se
bori. Nakon to je izgubio snagu za borbu i, nemoan pao na ze-
mlju, pohrlili su k njemu i ubili ga, ime je postao ehid. Nama
je dovoljna ta ast.
Imam Sedad, mir s njime, ovom reenicom primorao je lju-
de da vie istrae dogaaj ehadeta Imama Husejna, mir s njime,
118
jer samo ubijanje ne moe se raunati kao neka ast i to takva ast
ijim se posjedovanjem gubi potreba za svakom drugom au.
Imam Sedad kae da im je dovoljno asti to to su im prolili
njihovu krv, otuili njihov imetak, besramno i bez potovanja
se ophodili prema njima i zarobili im ene i djecu. Imam eli da
ljudi obrate panju kako bi se zapitali zato se desio ovaj ustanak.
ta je htio i ta je uradio voa ovog ustanka. Pretpostavimo li
da je i on htio biti halifa, da mu je bilo krivo to je hilafet uzeo
neko drugi te da je svoj ivot rtvovao kako bi ostvario elju za
hilafetom, a njegov imetak i ivot uniteni su na tom putu, takva
pogibija ne samo da nije razlog asti ve je razlog posramljenosti.
Kako bi se mogao Imam Sedad, mir s njime, ponositi time i rei
da im je dovoljna ta ast?!
ehadet i ast
Ova reenica izazvala je uenje u ljudima da su se zapitali
kako je mogue da ovaj dogaaj uzrokuje takvu ast. Zar mali
broj ljudi biva ubijen? Zar se u politikim borbama ne unitavaju
mnogi ivoti? Zar se u drutvenim neredima i nemirima pljaka
neznatan imetak od ljudi? Kakva je to ast da otue imetak o-
vjeku, da mu spale kuu i pobiju njegove najmilije? To je nesre-
a, a ne neto to raa u ovjeku osjeaj asti. S druge strane, ova
reenica potakla je ljude na jo vee istraivanje i prouavanje
i izazvala je u njima znatielju da nau razlog za ovaj ustanak
i njegovu vrijednost u historiji islama. Potaknula ih je da zbilja
pogledaju ta su oni govorili? Na osnovu ega su to govorili?
Zato nisu, poput ostalih ljudi i drugih muslimana, sjedili mir-
ni i utjeli? Zato nisu prihvatili nijedan prijedlog ponuen od
strane vlasti? ta bi bilo loe u tome da je Imam Husejn, mir s
njime, dao prisegu Jezidu i s potpunim potovanjem nastavio
ivjeti meu muslimanima? ta bi bilo loe da je sve one svoje
mile koje je izgubio zadrao sa sobom, a da nije poloio svoj i-
vot u ovom suprotstavljanju i borbi?
119
Imam Sedad probudio je uspavana razmiljanja
Imam Sedad ovim reenicama koje je izrekao pripremio je
ui ljudi za sluanje, pobudio razmiljanja i probudio uspavane
ljude. Moda je veina ljudi govorila da je dobro to su ubili
tu skupinu, to se ivot ljudima vratio u normalno stanje, to
su se otvorili putevi prema Iraku, koji su jedno vrijeme bili
zatvoreni, i to su kretanja koja su neko vrijeme bila oteana
ponovo normalizirana. Meutim, Imam Sedad, mir s njime,
odjednom gromoglasno vie meu razmiljanjima ovih ljudi,
govorei:
Poubijali su nas, opljakali nam sve to smo imali i dovoljna
nam je ta ast. Ovakav izraz uzdrmao je ljude i vie ih motivi-
rao da istrauju i da se zanimaju za njih. Potom je Imam Sedad
rekao:
O ljudi, tako vam Boga, da li znate da ste jednoga dana pisali
mom ocu pisma i da ste ga prevarili? Da ste vrsto s njim sklo-
pili zavjet, a potom ste sami krenuli u rat protiv njega. Neka je
propast na vas zbog ove popudbine koju ste ispred sebe poslali i
neka ste osramoeni zbog ovog nedolinog planiranja na kojem
ste temeljili svoje ponaanje. Kako ete sutra, kada vas na Sudnjem
danu suoe s Boijim poslanikom, s.a.v.a., stajati naspram njega?!
Kakvim ete ga pogledom gledati onoga trenutka kada vam se
obrati i kae: Vi koji ste pobili moje sinove i oskrnavili moju
svetost, niste iz mog ummeta!
Upravo ove nekolike Imamove reenice pokrenule su raz-
miljanja naroda Kufe. Namrtila su se njihova nasmijana lica
a bili su se tu nali vie iz razloga da posmatraju zarobljenike.
Grla su im se stisnula, a oi natopile suzama. Koliko god su
se nastojali suzdrati, nije bilo mogue. Na koncu su se od-
svuda zauli pla i naricanje. Jedni drugima upuivali su rijei
ukora. Neko je govorio: Kako ste samo runo postupili i sebe
upropastili. Drugi mu je odgovarao: Gotovo je, ta se sad
moe uiniti.
120
Talas suza i uzdaha
Ponovo je Imam Sedad, mir s njime, naavi se u valu suza i
uzdaha prisutnih, rekao:
Da se Bog smiluje ljudima koji prihvate na savjet i primi-
jene nau preporuku u vezi s Bogom, Boijim poslanikom i
Poslanikovim Ehli-bejtom, jer je naa obaveza slijediti Boijeg
poslanika.
Ovim kratkim govorom stvorio se takav prevrat da su se zauli
vrisci ljudi koji su govorili:
O sine Boijeg poslanika, mi svi sluamo tvoje rijei i poko-
ravamo se tvojoj naredbi, djelujemo po tvom zavjetu i ne okre-
emo ti lea. Ne idemo za nekim drugim. ta god eli, reci jer
smo spremni to za tebe izvriti. Ratovat emo s kim ti bude
ratovao. Sloit emo se s kim se ti bude sloio. ak emo se
organizirati da uhapsimo Jezida. Odvratni su nam ljudi koji su ti
poinili nepravdu.
Iz ovih rijei naroda Kufe, koje prenosi Ibn Tavus, da se pri-
mijetiti da oni jo uvijek nisu shvatili Imamovu namjeru. Moda
su pretpostavljali da i on ima namjeru ratovati i traiti vojsku.
Oni jo uvijek nisu shvatili da to se tie ustanka, pokreta, eha-
deta stvari su dole dotle da vie nema potrebe za ratom, krvo-
proliem i potezanjem sablji. Ono to je ostalo i to se trebalo
obaviti jesu govori i rijei koje su jedino sredstvo koje oslikava
dogaaje na Dan aure.
U historiji islama i u nainu razmiljanja muslimana ovaj
zavjet i sporazum koji su sklopili s Imamom Sedadom, mir
s njime, i ta sigurnost koju su mu davali nisu vrijedili nita
vie od zavjeta i sporazuma koji su sklopili s njegovim ocem,
Imamom Husejnom, mir s njime, i sigurnosti koju su njemu
nudili. Ni u kojem sluaju taj sporazum nije bio povjerljiv i
pouzdan. On je bio poput onog sporazuma i zavjeta koji su dali
Muslimu ibn Akilu i poput onih pisama koje su slali Imamu
Husejnu.
Stoga je Imam Sedad rekao:
121

Nikada, nikada, o nevjerni ljudi, o ljudi koji krite zavjete, ni-

kada se nemojte odavati uicima. Da li elite prema meni postu-
pati onako kako ste postupali prema mojim oevima. Ne, tako
mi Boga, jo uvijek nisu zacijelile rane nanesene jezicima vaim.
Juer je moj otac zajedno s mladiima pao kao ehid. Jo uvijek
nisam zaboravio bol gubitka Boijeg poslanika, bol gubitka moga
oca i brae. Tuga za njima ne da mi disati. Tu gorinu jo uvi-
jek osjeam u svojim ustima. Duboka alost koja me u grlu stee
pritie grudi moje. Od vas traim samo da ne budete ni s nama
ni protiv nas. Ubijanje Husejna ibn Alija, mir s njime, nije nita
neobino. Zar nisu ubili njegova oca Alija, mir s njime, koji je bio
bolji od njega. O narode Kufe, vi ste ti koji ste ubili Alija. rtvo-
vao bih se za oca, koji je pored Eufrata pao kao ehid. Kazna za
njegove ubice jeste Dehennem.
Potom je rekao: Mi smo potpuno zadovoljni s vama da ne
budete jednog dana nai prijatelji a drugog dana neprijatelji.
Imam Sedad nije vie govorio i nije mu se ukazala prilika
da govori sve do dana kada su Ehli-bejt doveli na zvanini i
javni skup kod Ibn Zijada. Tu mu se ukazala kratka prilika koju
je iskoristio. S nekoliko reenica, iako kratkih, ostavio je vidna
traga na skup.
122
Imam Sedad na javnom skupu kod Ibn Zijada
Imama Sedada izloili su Ibn Zijadu, tj. proveli su ga ispred
njega i tako ga postavili. Ibn Zijad upitao je Imama Sedada ko
je, na ta je on odgovorio: Ali ibn Husejn.
Ibn Zijad, malo zbunjen, ree: Zar Bog nije ubio Alija ibn
Husejna?
Imam Sedad, mir s njime, ree: Imao sam brata, koji se ta-
koer zvao Ali, i njega su ljudi ubili. To znai nemoj grijeh pri-
pisivati Bogu i nepovezano govoriti. Alija ibn Husejna na Kerbeli
ubili su ljudi, a ne Bog.
Ibn Zijad ree: Nije tako, Bog ga je ubio.
U odgovoru mu je Imam Sedad prouio kuranski ajet:

Allah uzima due u asu njihove smrti.

1
To znai da Bog uzima due u trenutku smrti, ali Bog nije
njegov ubica.
Kada je Ibn Zijad vidio da mu vie puta odgovara zarobljen i
bolestan mladi, razljuti se i ree:
Ti jo uvijek ima snage da mi odgovara? Odvedite ga i od-
sijecite mu glavu.
Iako je tu Velika Zejneb bila veoma potresena i zabrinuta, je-
dini odgovor koji je Imam Sedad, mir s njime, dao Ibn Zijadu,
bio je sljedei:
Ako me ubije, s kime e poslati ove ene?
Potom je rekao: Poslije moje pogibije poalji s njima krepo-
snog muslimana koji e se prema njima ophoditi onako kako to
islam nalae.
Imam Sedad, mir s njime, nije rekao nijednu reenicu u smi-
slu: molim vas nemojte me ubiti ili odustanite od mog ubijanja,
1
Az-Zumer (39), 42.
123
ve kad god budem ubijen, nemojte slati s ovim enama ovjeka
bez bogobojaznosti i nekoga ko nije musliman.
2
Ko je pobjednik?
U amu se ukazalo nekoliko prilika Imamu Sedadu, mir
s njime, i on je iskoristio svaku od njih koliko je god to bilo
mogue. Na bazaru u Damasku, gdje je Imam Sedad stajao
zarobljen, priao je Ibrahim ibn Talhe ibn Ubejdullah Tejmi
i, radujui se zbog onoga to ih je zadesilo, s prijekorom mu
rekao:
O Ali ibn Husejne, ko je pobijedio u ovoj borbi?
To znai: kako ste samo lijepo poraeni i kako su vai neprija-
telji ostvarili dobru pobjedu.
Imam mu je u odgovoru rekao:
Sada kada je ve nastupilo vrijeme namaza, proui ezan i ika-
met kako bi saznao i dobro shvatio ko je pobjednik i u iju je
korist bila ova borba.
To znai: da ti koji si sam iz kurejijskog plemena Tejm
i moda se iz nekog razloga raduje i uiva u porazu Beni
Haima, ali sve dok si musliman, islam ti nalae da i u eza-
nu i u ikametu govori: Svjedoim da je Muhammed Boiji
poslanik.
Mi smo, a ne neko drugi, potomci i nasljednici tog Mu-
hammeda bez ijeg se spominjanja imena i slanja selama na nje-
ga ne prima namaz nijednog muslimana. Sve do onog dana do
kojeg islam bude iv, ast ponosa bit e postojana i odrana u
rukama Muhammedovih potomaka.
2
U Lehufu Sejjida Ibn Tavusova stoji da je, nakon to je Ubejdullah naredio ubijanje
Alija ibn Husejna, mir s njime, i nakon to je to ula Velika Zejneb, s.a., uzviknula: O
sine Zijadov, ako hoe njega ubiti, ubij i nas s njim. Imam Sedad ree joj: Tetka
draga, smiri se. Ja u mu lino odgovoriti. Potom se okrenuo prema Ibn Zijadu i
ree: Da li mi to prijeti pogubljenjem, o sine Zijadov? Zar ne zna da je pogibija u
naoj tradiciji, a ehadet ast.
124
Ovu zanimljivu kratku reenicu Imam Sedad, mir s njime,
rekao je u odgovoru jo jednoj osobi. Moda je izrekao mirno
i tiho, ali upravo ta mirna i tiha reenica u historiji je veoma
glasna i poluuje velike posljedice. Ponekad jedna reenica ispi-
suje veoma vane knjige, govore i eseje. Iako u tom trenutku ni
Ibrahim, ni Talha, ni ostali nisu mogli shvatiti ove stvari i nisu
mogli predvidjeti kvalitetu ove kratke reenice i osvrnuti se na
njen karakter, ipak je Imam Sedad znao da pod pretpostavkom
da je doao u am kako bi izgovorio ba tu kratku reenicu i pod
pretpostavkom da na tom putovanju nije rekao nita osim nje,
ona bi bila dovoljna da zadovolji cilj koji je imao na umu. Oni
koji danas ovo ne mogu shvatiti u vrlo skoroj budunosti e po-
hvaliti djelo Husejnovo, mir s njime, i djelo njegovih pomagaa.
Imam Sedad meu ljudima ama
Sljedea prilika Imamu Sedadu, mir s njime, ukazala se na
bazaru u amu. To je bilo vrijeme kada su drali Ehli-bejt pored
vrata damije, upravo ondje gdje obino zadravaju zarobljenike.
Jedan starac iz ama doao je i rekao:
.

Hvala Allahu, kad vas je ubio, unitio i iskorijenio smutnju za vijekove.

Zatim je poeo psovati i vrijeati Ehli-bejt koliko je mogao.
Imam Sedad, mir s njime, saekao je dok je ovaj rekao sve to je
elio rei, a potom mu se obratio i odgovorio mu. Zato mu Imam
Sedad nije na ruan nain odgovorio? Zato mu nije uputio ne-
doline rijei? Zato se nije potuio na njega zbog toga to ga psuje.
Imam Sedad, mir s njime, tada je bio i bolestan i putnik.
Pretrpio je sve nedae puta od Kufe do Damaska. Bio je oalo-
en i pogoen tragedijom. Pored toga, uao je u grad koji je u
to vrijeme bio centar neprijatelja Ehli-bejta. Ovaj ovjek iz ama
psovao je, vrijeao i radovao se. Zahvaljivao je Bogu za ono to
125
ih je zadesilo. Ko je mogao da se ne razljuti u toj situaciji gdje
je sve navodilo na ljutnju i ne rei grube i nedoline rijei na-
spram svih uvreda koje je uo? Niko se ne bi mogao suzdrati.
Meutim, Imam Sedad, mir s njime, poput jednog ljubaznog i
brinog uitelja, kao neko ko od ovog ovjeka iz ama nije vidio
nita osim dobrote, potovanja i lijepog ponaanja, s potpunom
vedrinom i blagosti na licu upitao ga je:
Da li zna uiti Kuran?
On je odgovorio: Da, znam.
Imam Sedad ree: Pa zar nisi uio ovaj ajet:

Ti reci: Ja ne traim od vas nikakve nagrade, osim ljubavi za blinje!

3
ovjek ree: Da, uio sam.
Imam Sedad ree: Tako mi Boga, mi smo Poslanikovi blinji.
Samo jednim pitanjem Imam Sedad otrgnuo je srce tome
ovjeku i u njegovoj nutrini izazvao nemir.
Potom je upitao: Zar nisi u Kuranu itao ovaj ajet:

Daj blinjem svome pravo njegovo.

4
Odgovorio je: Jesam, uio sam.
Imam Sedad ree: I u ovom ajetu misli se na nas.
Ponovo je upitao: Da li si uio ovaj ajet:

Allah eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpu-

no oisti
5
, te ree: Mi smo onaj Ehli-bejt iju je istou i bezgrenost
Bog posvjedoio.
3
A-ura (42), 23.
4
Al-Isra (17), 26.
5
Al-Ahzab (33), 33.
126
ovjek iz ama poe uiti dovu i tri puta kaza: Boe, kajem
ti se i alim nad onim to sam poinio! Boe, osjeam odvratnost
spram neprijatelja Muhammedovih potomaka i spram ubica
Ehli-bejta. Kako se moglo desiti da sam uio Kuran, a da nisam
obraao panju na ove ajete.
Imam Sedad i skup kod Jezida
Sljedea prilika koja se ukazala Imamu Sedadu, mir s njime,
bila je na zvaninom skupu kod Jezida, onda kada su po prvi put
uveli zarobljenike Ehli-bejta kod njega. Imam Sedad, koji je od
Kufe do ama bio u lancima, na tom skupu ree:
O Jezide, tako ti Boga, ta misli da nas Boiji poslanik vidi
u ovakvom stanju?
Ova reenica bila je veoma teka i vrijedna panje. Upravo
je zbog nje Jezid naredio da se skinu lanci s Imama Sedada,
mir s njime. Zbog te reenice Jezid je doivio preokret u sebi i
svi prisutni zaplakae. Vaniji od toga bio je izraz koji je Imam
Sedad upotrijebio kada se obratio Jezidu, jer nije ga oslovio ri-
jeima Zapovjednie vjernika, kako je to bilo uobiajeno tada,
ve ga je oslovio njegovim linim imenom. Ovaj vrijedan dokaz
zabiljeen je u historiji islama da Poslanikov Ehli-bejt, ak i u
lancima i u zarobljenitvu Jezidovu, ne oslovljava Jezida zapo-
vjednikom vjernika i ne poznaje ga kao Poslanikova nasljednika
i halifu. Sami pogledajte u historiju islama i nai ete da od za-
robljenika Ehli-bejta nijedna osoba nije oslovila Jezida drugaije
osim njegovim linim imenom.
Najbolja prilika u amu
Najbolja prilika koja se Imamu Sedadu, mir s njime, ukaza-
la u amu bila je onoga dana kada se slubeni govornik popeo
na minber i poeo govoriti ljudima sve najgore o Aliju ibn Ebi
127
Talibu i njegovim sinovima, mir s njima, a sve najbolje o Muaviji
i njegovim sinovima. Imam Sedad zatraio je od Jezida da mu
dopusti da se i on popne na ove daske i obrati s nekoliko rijei
koje e sa jedne strane zadovoljiti Gospodara, a sa druge strane
donijeti nagradu sluaocima.
U ovih nekoliko rijei Imama kriju se veoma privlani i ta-
nahni detalji i moe se rei da je Imam svoje obraanje saeo
i ovoj kratkoj reenicu, jer prije svega, nije se koristio rijeju
minber, ve je rekao: Dopusti da se popnem na ove daske.
To znai da se ne moe nazvati minberom sve to se sagradi
tako da lii na njega i da neko na njemu dri govor. Ove daske
jesu sredstvo da se unite minberi, a ovaj govornik prodao je vje-
ru za ovaj svijet kada je zadovoljan da stvorenja budu zadovoljna
njime, a Stvoritelj ljut na njega. Njegovo je mjesto u Dehennemu.
Zatim je Imam Sedad, mir s njime, rekao:
elim kazati neto ime e Bog biti zadovoljan.
To znai da ono to govori ovaj govornik uzrokuje srdbu Bo-
iju. Drugim rijeima, Bog ne moe biti zadovoljan ako priamo
runo o ovjeku, kakav je Zapovjednik vjernih, mir s njime.
elimo rei neto to e sluaocima donijeti nagradu.
To znai da sluanje rijei ovoga govornika ne donosi nita
osim grijeha i nesree ovom narodu i nema drugog ploda osim
zastranjenja ljudi.
Ljudi su insistirali da Jezid dopusti, a on je uporno odbijao.
Na kraju je rekao: Oni su ljudi koji su jo kao dojenad i u
djetinjstvu hranjeni znanjem. Ako mu dam priliku da govori,
osramotit e me.
Insistiranja ljudi urodila su plodom i Imam Sedad popeo se
na minber. Govorio je tako da je otrgnuo ljudima srca i suze su
krenule niz lice. Pla i naricanje ulo se iz mase. Tokom svoga
obraanja obznanio je poloaj Ehli-bejta u okviru islama, rekavi:
O ljudi, Bog je nama podario est stvari, a naa prednost nad
ostalima temelji se na sedam osnova. Znanje je kod nas. Blagost
je kod nas. Dareljivost i plemenitost su kod nas. Rjeitost i neu-
straivost nalaze se kod nas. Srana ljubav vjernika pripada nama,
128
to znai da se ne mogu ljudi silom natjerati da vole onoga ko to
eli. Bog je htio da nas vole ljudi s vjerom u Boga i niim se ne
moe sprijeiti ta ljubav, niti bilo ta uiniti da ljudi vole neke
druge, a da nas smatraju neprijateljima. Naa prednost nad osta-
lima temelji se na ovih sedam stvari: Boiji Poslanik, s.a.v.a., jeste
od nas. Njegov opunomoenik Ali ibn Ebi Talib, mir s njime,
jeste od nas. Hamza, prvak ehida, jedan je od nas. Dafer Tajjar
jeste od nas. Dva unuka ovog ummeta Hasan i Husejn jesu od
nas. Mehdi ovog ummeta i Imam Zeman jesu od nas.
To znai da Jezid prije svega treba prvo otii i, ako je mogue,
oduzeti ove asti od nas, Poslanikova Ehli-bejta te ih pripisati
sebi, a tek onda moe se sukobiti s nama. Inae, kako nas moe
uiniti neznanim i ozloglaenim, nae pravo dati drugima, a srca
koja su usmjerena prema nama usmjeriti prema drugima sve dok
asti islama budu u naim rukama.
Potom je Imam Sedad predstavio sebe ljudima i stvari su
otile dotle da su bili primorani prekinuti Imama dok je govorio.
Jezid je naredio mujezinu da proui ezan. Imam je bio primoran
utjeti, ali je ponovo iskoristio priliku koja mu se ukazala. im
je mujezin rekao:

Svjedoim da je Muhammed Boiji poslanik, skinuo je turban

sa glave i rekao: O mujezine, tako ti prava toga Muhammeda,
uuti. Potom se okrenuo prema Jezidu i rekao:
Da li je ovaj plemeniti i cijenjeni Poslanik tvoj djed ili moj?
Ako kae da je tvoj, svi e znati da lae. Ali ako kae da je
moj djed, pa zato ste ubili mog oca? Zato ste opljakali njegov
imetak i zarobili njegove ene? Potom je rastrgnuo okovratnik i
nastavio govoriti sve dok nije u ljudima izazvao prevrat da su se
razili uznemireni.
129
esta lekcija
Povratak Ehli-bejta u Medinu
Historija svetog pokreta i ustanka Imama Husejna, mir s nji-
me, jedan je od najasnijih dogaaja historije islama. Ovaj kratki
period koji nije trajao due od godinu, iako je u pogledu duine
trajanja bio veoma kratak i proao je veoma brzo, u pogledu kva-
liteta i uinaka i plodova koje je poluio bio je veoma plodono-
san, neprolazan i neunitiv. Moe se smatrati da poetak ovoga
kratkog historijskog razdoblja poinje krajem mjeseca redepa
60. godine po Hidri, uporedo s polaskom Imama Husejna, mir
s njime, iz Medine prema Mekki, a okonava se povratkom Ehli-
-bejta u Medinu, iako nije izvjesno tano vrijeme ulaska Ehli-
-bejta u Medinu. Mi ne znamo koliko su se mjeseci oni zadrali
u Damasku, kada su tano krenuli iz ama prema Medini i ko-
liko su se zadrali na tom putu. Meutim, naelno se moe biti
siguran da od odlaska Ehli-bejta iz Medine u mjesecu redepu
nije prola itava godina dana kada se Imam Sedad, mir s njime,
s istom Poslanikovom porodicom, nakon prolaska perioda za-
toenitva, direktno iz Damaska vratio u Medinu.
to se tie odlaska Ehli-bejta iz ama prema Iraku i njihova
stizanja na Kerbelu na eteresnicu, tj. 20. safera, to je neto u to
se ni u kojem sluaju ne moe povjerovati, niti se moe ponudi-
ti pouzdan dokaz za ovu historijsku legendu. ista Poslanikova
porodica u mjesecu redepu 60. godine po Hidri otila je iz
Medine u Mekku, a u mjesecu zil-hiddu iste godine krenuli
su iz Mekke prema Iraku. U muharremu 61. godine po Hidri,
nakon ehadeta Imama Husejna, mir s njime, i njegovih asnih
130
pomagaa, kao zarobljenici su otili u Kufu. Nakon to su jedno
vrijeme bili zatoeni i izloeni tegobama u Kufi, po naredbi koja
je dola iz ama, poslani su u am. Odatle su se nakon nekog
vremena za koje nije izvjesno koliko je dugo potrajalo vratili u
Medinu.
Ustanak na Kerbeli ouvan je od iskrivljenja
Treba imati na umu da je historija pokreta Imama Husejna,
mir s njime, u odnosu na mnoga druga historijska razdoblja osta-
la sauvana od iskrivljenja. Ovaj ustanak bio je toliko jasan i ne-
predvidiv da su se ak neprijatelji Zapovjednika vjernih, Alija ibn
Ebi Taliba, i Imama Hasana, mir sa njima, poklonili pred njim
i hvalili ga. Ko god da je uzeo pero da pie o ovom razdoblju
historije islama, bilo da je to bio Taberi ili Ebul-Ferad Isfahani,
historiar Ibn Vadih ili ejh Mufid, voa sljedbenika Ehli-bejta
potkraj IV stoljea pod Hidri, nije pisao nita osim o veliini,
hrabrosti, odvanosti, ovjenosti, slobodarskom duhu, slobo-
doumlju i plemenitosti voe ovog ustanka. To je zbog toga to se
pokret i ustanak Imama Husejna, mir s njime, 60. i 61. godine po
Hidri, odigrao u takvim okolnostima i tako da se moe rei da
je oduzeta prilika iskrivljavanju iz ruku onih koji se moda nisu
plaili fabriciranja historije. Oni nisu mogli iskriviti ovo sveto
razdoblje historije i blistavo lice ustanka Imama Husejna, mir s
njime, i prikazati ga na drugi nain.
Osobe koje iskrivljuju historiju ili prikazuju historijske li-
nosti drugaijim nego to jesu uradit e to bez ikakva ustezanja
i zadrke uvijek kada vide pogodno tlo i kada nau put i nain
da ljudima prikau stvari iskrivljenim. Meutim, esto se deava
da ak ni neprijatelj ne moe govoriti ni o emu drugom osim
o veliini i velikodunosti i ne moe ponuditi nita drugo osim
rijei hvale zbog istoe i kreposti svoga protivnika. Neprijatelj-
stvo Ebu Sufjana i porodice Umejja prema Boijem poslaniku,
s.a.v.a., sedme godine po Hidri, iziskivalo je da, koliko god je
131
mogue, govori loe o Boijem poslaniku kod imperatora Isto-
nog rimskog carstva, da sakrije njegova svojstva povjerljivosti,
istinoljubivosti i velikodunosti, te da Boijeg poslanika predsta-
vi kao ovjeka koji udi za poloajem i koji lae. Meutim, nije
naao priliku da ostvari tu elju i suprotno svojoj elji i svojoj
dobrobiti, bio je primoran da hvali Boijeg Poslanika, s.a.v.a. Bolje
od svakog prijatelja i muslimana predstavio ga je kao velikog i
velikodunog ovjeka.
Poslanikovo pismo vladarima
Krajem este i poetkom sedme godine po Hidri Boiji posla-
nik, s.a.v.a., pozvao je u islam kraljeve i vladare iz okoline Arabijskog
poluotoka putem izaslanih pisama. Ibn Said u Tabekatul-kubra
bi ljei da je u muharremu sedme godine po Hidri u jednom
danu est izaslanika Boijeg Poslanika sa est pisama krenulo
iz Medine. Amr ibn Umajje Damri nosio je pismo Nedaiji,
abasinijskom imperatoru, Dihje ibn Halife Kelbi caru Zapadnog
rimskog carstva, Abdullah ibn Huzafe Sahmi iranskom kralju
Hosrovu Parvizu, Hatib ibn Ebi Baltee kralju Aleksandrije u
Egiptu, uda ibn Veheb Esadi sirijskom kralju Harisu ibn Ebi
imru Gassaniju, a Sulejt ibn Amr kralju Jemame Havzeu ibn
Aliju Hanefiji. Dihje ibn Halife Kelbi dostavio je pismo impera-
toru Zapadnog rimskog carstva.
Rimski imperator i Ebu Sufan
Kao to je zapisano u knjizi Insanul-ujun, u Poslanikovim i-
vo topisima, Historiji od Taberija i Kamilu od Ibn Asira, car je po-
kazao znatielju i naredio ljudima da nau ovjeka iz Hidaza i
dovedu ga kod njega kako bi ga ispitao o detaljima u vezi s Boi-
jim poslanikom. U to je vrijeme Ebu Sufjan sa skupinom ljudi iz
plemena Kurej sasvim sluajno otiao u am radi trgovine. Njih
132
su odveli u Bejtul-makdas kod rimskog cara i na njegovu dvoru
uprilien im je doek. Car se okrenu prema ljudima iz plemena
Kurej i ree:
Ko je od njih u srodstvu i ko je najblii ovjeku koji se pro-
glaava za Boijeg poslanika?
Ebu Sufjan ree: Ja sam mu najblii i u srodstvu smo.
Tako je i bilo, jer u toj karavani meu ljudima iz plemena Ku-
rej nije bio niko osim Ebu Sufjana od potomaka Abdul-Menafa.
Car upita: ta ti doe Muhammed?
Ebu Sufjan odgovori: On mi je amidi.
Car ree: Prii blie, te naredi da Ebu Sufjanovi saputnici
stanu iza njega, a onda se okrenuo prema svom prevodiocu i re-
kao mu:
Reci Ebu Sufjanovim saputnicima da sam ga postavio ispred
njih kako bih ga pitao o ovjeku koji sebe proglaava za Boijeg
poslanika, a njih sam postavio iza njega da, ako on sluajno bude
lagao, ne budu suoeni s njim, pa da se ne stide i da odbace nje-
govu la.
Ebu Sufjan sam je poslije govorio: Tako mi Boga, da se ni-
sam plaio da e mi odbaciti moju la, lagao bih. Ipak, bilo me
stid i suprotno svojoj elji i dobrobiti, rekao sam istinu.
Car upita Ebu Sufjana: Ovaj ovjek koji tvrdi da je Boiji
poslanik, kakva je porijekla meu vama?
Ebu Sufjan ree: To je ovjek koji meu nama ima plemenito
i asno porijeklo.
Da li je prije njega neko drugi meu vama tvrdio takvo to?
upitao je car.
Ebu Sufjan odgovorio je da nije.
Da li se desilo da je prije nego to se proglasio Poslanikom i
poeo govoriti o tome lagao ljudima?
Ne odgovorio je Ebu Sufjan.
Car je upitao: Da li mu je neko od predaka bio kralj?
Ebu Sufjan ree da nije.
Car je upitao: Kakav je u pogledu razumijevanja i shvatanja
stvari?
133
Ebu Sufjan ree: to se tie njegova razumijevanja i shvata-
nja stvari, nikada nisam vidio nikakvu manjkavost.
Car je upitao: Da li u njega vjeruju ljudi koji su povlateni u
drutvu ili oni koji ne ive raskono i ive slabo.
Ebu Sufjan ree: Oni koji ne ive raskono i oni koji ive
slabo.
Car je upitao: Da li se svakodnevno poveava ili se smanjuje
broj njegovih sljedbenika?
Ebu Sufjan ree: Svakodnevno se poveava.
Car je upitao: Moe li se neko nakon prihvatanja islama po-
novo vratiti u nevjerovanje (tj. nakon to je postao musliman
izii od islama)?
Ebu Sufjan ree: Ne moe.
Car je upitao: Da li Muhammed kri ugovore i da li je ovjek
u kojeg se ne moe pouzdati?
Ebu Sufjan ree: Dosada nisam vidio da je krio ugovor i da
je iznevjerio nekoga. Upravo sada sklopili smo s njim jedan ugo-
vor za koji ne znam ta e uraditi s njim u budunosti.
1
Car je upitao: Da li ste dosada ratovali s njim?
Ebu Sufjan ree: Da.
Car je upitao: Kako se odigrao rat meu vama?
Ebu Sufjan ree: Razliito, nekada smo mi pobjeivali, ne-
kada oni. On nas je pobijedio u Bici na Bedru, ali ja nisam tada
bio prisutan. Meutim, godinu poslije, tj. na Bici na Uhudu,
napali smo na njihov grad, rasporili smo im trbuhe i pokidali ui
i noseve.
Car je upitao: ta vam taj ovjek nalae da radite?
Ebu Sufjan ree: Nareuje nam da samo Boga oboavamo
i da Mu ne pripisujemo sudruga. Odvraa nas od oboavanja
kipova koje su oboavali nai oevi. Nareuje nam da obavljamo
namaz, da udjeljujemo milostinju, da govorimo istinu, da bude-
mo kreposni i edni, da budemo odani zavjetima i ugovorima, da
budemo povjerljivi.
1
Mislio je na ugovor na Hudejbiji, koji je bio potpisan na deset godina.
134
Car, koji je smatrao da je postavio dovoljno pitanja i dobio
dovoljno odgovora kako bi saznao kakva je linost Boiji posla-
nik, okrenuo se prema Ebu Sufjanu i rekao:
Pitao sam te o njegovu porijeklu i rekao si da je on meu
vama ovjek plemenita i asna porijekla, a Boiji poslanici meu
svojim narodom trebaju biti takvi. Pitao sam te da li je neko
meu vama dosad tvrdio takvo to i govorio o poslanstvu, a ti si
rekao da nije niko. Naravno, da je neko od vas prije njega takvo
to tvrdio, rekao bih da on slijedi ono to su prije njega rekli.
Zato sam upitao da li se deavalo da je lagao ljudima prije nego
je poeo govoriti o poslanstvu i sebe smatrati poslanikom. Ti si
sam priznao da toga nije bilo i da nikada nikome nije slagao. Tim
putem shvatio sam da je nemogue da se ustee od laganja pred
ljudima, a da onda neto slae u vezi s Bogom. Pitao sam te da
li je neko od njegovih predaka bio kralj. Ti si rekao da nije. Da
je neko od njegovih predaka bio kralj, rekao bih da je taj ovjek
ustao u potrazi za kraljevstvom svojih oeva. Pitao sam te da li se
njemu okreu i u njega vjeruju ljudi koji imaju povlaten poloaj
u drutvu i koji posjeduju mo ili ljudi koji slabo ive i koji su
obespravljeni. Rekao si da vie vjeruju oni koji su obespravljeni,
a sljedbenici Boijih poslanika uvijek su bili obespravljeni ljudi,
a ne ljudi koji su potpuno spokojni i zadovoljni stanjem u kojem
se sve kree u smjeru ostvarenja njihovih zakonitih i nezakonitih
koristi. Naspram tog stanja, svako ko bude elio putem stvaranja
ispravnog prevrata promijeniti izgled drutva i izgled ivota ljudi,
oni e praviti opstrukciju i iskazivati neprijateljstvo.
Potom Car ree: Pitao sam te da li se svakodnevno povea-
va broj Muhammedovih pristalica i muslimana ili se postepeno
smanjuje. Rekao si da se iz dana u dan poveava, a vjera u Boga
i poslanike koji su poslani s Istinom upravo je takva, tj. svakoga
dana pronalazi vei broj pristalica dok ne ostvari svoju potpu-
nost. Pitao sam te da li neko moe izii iz vjere islama i nakon
to je postao musliman napustiti islam. Rekao si da se takvo to
nije desilo i da je put vjerovanja takav da, kada se srce posred-
stvom vjerovanja otvori, ono biva zadovoljno tom vjerom. Ta
135
irokogrudnost ne doputa da se osjete tjeskoba i odbojnost pre-
ma vjerovanju. Potom sam te pitao da li ste ratovali s njim. Rekao
si da je bilo ratova i nekada ste vi pobjeivali, a nekada oni. Takvi
su bili Boiji poslanici. Ponekad bi bili okovani problemima, ali
je na kraju pobjeda bila neupitna i sigurna. Pitao sam te ta vam
nareuje. Rekao si da vam nareuje obavljanje namaza, udjelji-
vanje milostinje, krepost, ednost, odanost zavjetima i ugovori-
ma, povjerljivost. Sam si priznao da on nije varalica i da ne ini
izdaju. Ja sam se tim odgovorom uvjerio i shvatio da je on Boiji
poslanik.
Ovo je bio jedan od brojnih primjera neprijateljeve bespo-
monosti i jadnosti naspram linosti ija se uloga i djelo ne mogu
krivotvoriti.
137
Sedma lekcija
Imam Husejn miljenik u srcima vjernika
Jedna od kratkih izreka Imama Alija koju Sejjid Radi, r.a.,
prenosi u Nehdul-belagi, jeste i ona u kojoj Imam, pozivajui
ljude na udoredna svojstva i lijepo ophoenje prema drugi-
ma, kae:
.

Ophodite se prema ljudima tako da, ako umrete, plau za vama, a

ako poivite, ude za vama.
1
To znai da se lijepim ophoenjem i ponaanjem koji se te-
melji na moralnim vrlinama ljudi mogu privui sebi tako da te
zavole.

Postupaj lijepo prema ljudima uinit e njihova srca robovima,

pa tako je sve dok je ovjek porobljen dobroinstvima.
Lijepo ophoenje prema ljudima osvaja njihova srca
Jedino se lijepim ophoenjem i ponaanjem mogu privu-
i ljudi i osvojiti njihova srca. Ko je ovu veoma vanu moralnu
preporuku primijenio bolje od njegova plemenitog sina hazreti
Husejna. Kome je jo polo za rukom da poput imama Husejna
1
Wasailu ie, sv. 12, poglavlje 2, str. 12.
138
za vrijeme svoga ivota i nakon ehadeta privue ljude sebi i po-
stane omiljen meu njima. U mjesecu muharremu 61. godine
po Hidri na podruju Iraka, pored Eufrata, desio se veliko do-
gaaj. asni i plemeniti ljudi pali su kao ehidi. Veliki broj ljudi
toga vremena taj dogaaj nije vidio veim od ostalih historijskih
dogaaja. Moda su mislili da e nakon nekoliko godina i ovaj
historijski dogaaj biti sahranjen meu knjigama i historijskim
dokumentima, da e se nai u istoj ravni sa stotine drugih zastar-
jelih dogaaja i da ga niko nee spominjati osim kao neku priu
i dogaaj iz prolosti.
Vjena linost imama Husejna
Meutim, oni nisu znali da je Imam Husejn, mir s njim,
vjena linost i da e njegov ustanak biti jedan od ivih i vje-
nih dogaaja u historiji te da prolaskom vremena nee za-
starjeti. Moda je veina ljudi toga vremena dogaaj tuma-
ila u korist ubica Imama Husejna, mir s njim, i moda se
pretpostavljalo da ne samo da je zauvijek zavren posao s tim
ehidima ve da vie niko nee imati snage da se suprotstavi
Beni Umejama, da se u budunosti historije islama nee spo-
minjati ime hazreti Alija, mir s njim, i njegovih sinova po
veliini, da e srca prijatelja Ehli-bejta, koja su bila oaloena
i ranjena ehadetom Imama i njegovih asnih pomagaa, za-
cijeliti i smiriti se prolaskom vremena, da e se i ova tragedija
zaboraviti kao i mnoge druge i da e biti izbrisana iz sjeanja
ljudi kao to su mnogobrojne tragedije izbrisane iz historij-
skog sjeanja. Meutim, budunost historije pokazala je da
je veina ljudi grijeila i dogaaj koji se desio na Dan aure
61. godine po Hidri smatrali su jednim obinim dogaajem
i politikom borbom. Njihova razmiljanja nisu mogla dosei
horizont svetog posmatranja stvari koje je Imam, mir s njim,
imao u ovom ustanku. Oni se nisu mogli upoznati s duhom
ovoga ustanka.
139
Ljudi i procjene naizgled slinih situacija
Jedan od problema koji obino ljude odvodi u zabludu jeste
to to ne mogu lahko prepoznati djela i rijei koje su naizgled
vrlo sline, a koje se po svojoj sutini veoma razlikuju. Ljudi su
vidjeli mnoge osobe koje su u ime istine dizale ustanke i na tom
putu pokazivali portvovanje, a da se na kraju nije vidio nikakav
uinak tih ustanaka i njihova zalaganja. Deavalo se da su neki
ljudi u svojim pridikama bili glasni i pozivali narod na podra-
vanje istine i pomaganje obespravljenih ljudi, da su opominjali i
podsjeali ih na Sudnji dan i Dan obrauna, na nagradu i kaznu,
ali ni narod ni historija nije ih prepoznala kao iste i bogobo-
jazne ljude i upravo se na osnovu toga esto deavalo da su se
ustanci ljudi istine i njihove rijei tumaile na osnovu linih i
materijalnih interesa i nisu mogli usmjeriti panju na boanske
motive tih ustanaka i napraviti razliku izmeu ljudi koji govore
zbog Boga i ine ustanak zbog Njega s ljudima koji su zatoeni
u svojim linim interesima i zarobljeni u svojim prohtjevima.
Historija ne grijei
Ipak, treba biti sretan, jer ako ljudi grijee, historija ne grijei i
prolaskom vremena nee nestati uzroci koji su doveli do greaka.
Upravo ta historija biljei svaku kratku izreku Zapovjednika
vjernih Alija, mir s njim, kao najbolji vjerski savjet i pouku, a
dugake govore i govore bez duha mnogih halifa baca u kutke
zaborava. Kao primjer moemo navesti moralnu pridiku koju je
jedan od abasijskih halifa, tj. Mensur Davaneki, napisao svome
sinu Mehdiju Abbasiju, a prenosi je Ibn Vadih Jakubi. Jakubi
pie da je Mehdi, tj. Mensurov sin, proitao ljudima oporuku
Ebu Dafera Mensura poslije njegove smrti. U njoj je pisalo:
U ima Boga, Svemilosnog, Milostivog!
Ovo je oporuka roba Boijeg, Zapovjednika vjernih, svome
sinu Muhammedu Mehdiju, prestolonasljedniku muslimana,
140
kojom ga proglaava svojim nasljednikom poslije sebe da vla-
da muslimanima i nemuslimani koji ive na muslimanskoj
teritoriji, haremom Boijim i dravnom blagajnom i zemljom
Boijom koju On ostavlja u nasljedstvo robovima kojima On
eli, a sretan svretak pripada bogobojaznima. Zapovjednik
vjernih savjetuje ti da bude bogobojazan gdje god da se na-
lazi i da se pokorava Njegovim zapovijedima vezanim za
Njegove robove. Upozorava te na to da se prisjea kajanja i
sramoenja na Sudnjem danu.
Prije nego to ti doe smrtni as i prije nego kae: Boe moj,
zato mi nisi ostavio jo malo vremena, koliko god malo?
Nikada, kako e ti se dati jo vremena kada ti je stigao smrt-
ni as i kae: Boe, vrati me na dunjaluk, moda uinim neko
dobro djelo.
U tom trenutku porodica e se odvajati od tebe, a ti e se
suoiti sa svojim djelima. Vidjet e ono to si poinio svojim
rukama i gdje si sve odlazio svojim nogama, ta si sve govorio
svojim jezikom, a ostali organi u tome su te pomagali, u to su
ti oi gledale i ta ti je sve prolo kroz misli. Za sve e biti u
cijelosti nagraen. Ako djela budu loa, bit e loe nagraena,
ali ako budu dobra, bit e dobro nagraena. Tvoj nivo tre-
ba biti krjepost, a tvoja razmiljanja zaokupljena pokornou
Njemu. Trai od Boga da te pomogne u tvojoj vjeri i putem
vjere Mu se priblii. Prekori svoju duu i nemoj je prepustiti
prohtjevima i strastima. Nemoj nikada istrajavati na runim
djelima, jer niko nema vie tereta, vie grijeha i nije vie oa-
loen od tebe. To je zato to su se nagomilali tvoji grijesi i
nakupila tvoja djela. Bog je tebe postavio kao uvara da sudi
ak i o najsitnijim stvarima. Bog kae da e umrijeti i da e i
drugi ljudi umrijeti, a onda ete kod svoga Gospodara poka-
zati svoje neprijateljstvo. Kao da vidim kako su te priveli pred
Silnog Boga. Tvoji prijatelji ostavili su te bez pomoi, a tvoje
pristalice polau raun i podnose kaznu. Propusti su ti se nato-
varili na lea, a tvoji grijesi su te okovali. Obuhvatio te strah, a
nemo i bespomonost oborile su te s nogu. Tvoj dokazi nisu
141
valjani i izmakla su ti iz ruku sva rjeenja. Ljudi su uzeli svoja
prava od tebe i nainili odmazdu. Kako e se osjeati onda
kada ne bude blinjih da te spase niti rodbine da ti pomogne?!
Toga dana kanjavat e se za djela i nee se prihvatati zagovori,
a mjerit e se na vagi pravde. Bit e izreene konane presude.
Bog je rekao da se toga dana nee nikome nainiti nepravda, a
On e brzo obraunati djela. Oporuujem ti da se spremi za
uvanje, da vodi brigu o namjerama i da se zalae za svoje iz-
bavljenje. Oslobodi svoj vrat okova grijeha i iskoristi dananju
priliku. Plai se Kijameta koji te sutra eka. Uzdravaj se od
grijeha na ovom svijetu jer je ovaj svijet varljiv i unitit e te.
Treba svoje namjere uiniti iskrenim za Boga i svoje potrebe
iznositi pred Njega. Tvoja pravinost treba se rairiti posvuda
i obuhvatiti sve. Ljudi trebaju biti sigurni od tvoje nepravde.
Treba jednako suditi meu ljudima i truditi se na putu stje-
canja zadovoljstva Boijeg. Odaberi svoje pomagae i sarad-
nike izmeu vjernika i daj im ono to im pripada iz dravne
kase. Nesebino im isplati potraivanja i daj im dio ratnog
plijena koji im pripada. Redovno im isplauj njihove plae.
Na vrijeme isplati godinja i mjesena potraivanja i zarade.
Izgradi gradove i naselja tako to e smanjiti poreze i izdatke.
Lijepim ophoenjem i ispravnom politikom zavedi red i mir
meu ljudima. Neka ti vanije od svega bude to da pazi lju-
de oko sebe, da stavi pod kontrolu granice te da bude hitar
kada treba slati vojsku. Trai od Svevinjega Gospodara da te
pomogne na putu borbe i pomaganja vjere i na putu unitenja
Njegovih neprijatelja. Bog je Taj Koji ini muslimane pobjed-
nicima, koji ih ini slobodnim u vjerovanju i bezbrinim u
vjeri. Na tom putu poloi svoj ivot, ast i sve to posjedu-
je. Danonono vodi brigu i budi na usluzi svojim vojnicima.
Prepoznaj jahae i one koji nose teret u tvojoj vojsci. Neka
tvoje utoite, snaga i mo budu kod Boga. Neka On bude
tvoja uzdanica, snaga i oslonac, jer ti je On dovoljan i s Njime
nema potrebu prema drugima. On te pomae, a Njegova po-
mo uistinu je dovoljna.
142
Ovo je bio primjer opominjueg govora i pisane rijei jednog
abasijskog halife, koji je u pogledu sroenosti reenice i upotrebe
izraza veoma elokventan i izraajan. Iako je takav, ipak se nije
mogao nai u u historiji islama u istoj ravni s vjerskim moralnim
pridikama i nebeskim mudrostima. ak ni mo i novac Beni
Umejja i Abasija nisu mogli od ove i ostalih njoj slinih opo-
ruka i govora koje nisu imale u sebi duha napraviti Nehdul-belagu
ili Sahfu Sedadiju. Nisu mogli sainiti ni knjigu poput Tuha-
ful-uqula, u kojoj su sabrane moralne pridike asnog Poslanika
i istih Imama. Historija svojom posebnom snagom i pronic-
ljivou, kojom moe procijeniti linosti i njihove govore, neke
govore i pisma stavlja u red ivih i vjenih plodova historije, dok
govore koji su samo formom slini njima stavlja u mrtvo poglav-
lje historije. Ovo je neto to moe uiniti historija i to moe
doi s protokom vremena, a to ne mogu uiniti ljudi koji ive u
tom vremenu, koji su preteno nemoni da shvate zbilju stvari.
Zato je historije Aure nezaboravna
Tokom pokreta Imama Husejna, mir s njim, bio je vrlo mali
broj ljudi iz sama Ehli-bejta i njihovih sljedbenika koji je mo-
gao procijeniti i analizirati ovaj dogaaj ili govoriti o plodovima
koje e on poluiti kroz historiju i ljudima pokazivati Pravi put.
Analizirajui historiju Aure, vidimo da su taj dogaaj iznijela 73
ovjeka koja su poloila svoje ivote, a da su ga oaloene ene i
djeca doveli do njegova krajnjeg ishoda.
Iskrivljenje lica historije Kerbele
Govori Ehli-bejta, mir s njim, kao i govori hrabrih i rjei-
tih pojedinaca koji su nali mjesto u grudima ljudi protresli
su njihova srca, uklonili zastore zablude i u potpunosti izmi-
jenili shvatanja ljudi. Takvi govori usmjerili su panju ljudi na
143
vrijednosti ovog svetog ustanka i oduzeli priliku neprijatelju da
iskrivi i izmijeni lice ovog historijskog dogaaja. Ti govori zapi-
sali su u historiju sve to je neprijatelj rekao i napisao, kao i svu
nedolinost i besramnost koju je pokazao. Upravo govori izre-
eni u Mesdidul-haramu, na svratitima na putu od Hidaza
do Iraka, te na Dan aure, kao i govori velikana meu ehidima,
koji su pali na Dan aure, govori imama Sedada, mir s njim, i
ostalih zarobljenika Ehli-bejta, koje su oni odrali na putu kao
zarobljenike, jasno i otvoreno ispisali su na stranicama historije
pravo lice historije Aure. Naravno, u tim danima, kada su iz-
govorene ove ive i vjene rijei, malo ko mogao je proniknuti
njihovu vrijednost i uinak u budunosti. Jedino su oni koji su
izrekli te rijei dobro znali ta govore i ta rade i kakve e rezul-
tate one poluiti. Isto kao to je i sam Imam Husejn, mir s njim,
od onog trenutka kada je krenuo iz Medine dobro znao ta radi,
kamo ide, kakav e biti ishod njegova pokreta i ustanka u svijetu
islama, tako su i mukarci i ene koji su slijedile put Ehli-bejta
i zarobljenici Ehli-bejta takoer imali potpun uvid u situaciju.
Gdje god su osjeali potrebu da se neto kae, govorili su unato
svim neugodnostima koje su osjeali u dui i uprkos mnogim
tugovanjima koje su imali. Bez imalo prikrivanja govorili su o
dogaajima koji su se desili i zatvarali neprijatelju put iskrivljenja
historijskih dogaaja.
Meutim, sasvim je sigurno da veina ljudi toga vremena
nije bila svjesna dubine ovih rijei i preciznosti ovih govorni-
ka. Vrlo je vjerovatno, ako bi i uli govor hazreti Zejneb, keri
Imama Alija, mir s njim, u Damasku, mislili bi da je to oa-
loena ena ije su emocije uzburkane te da ona govori zbog
nespokoja i pritiska nedae, a sutra, kada se smiri i kada vrijeme
izbrie nedae iz njena zaborava ni sama nee prepoznati svoje
govore i rijei. Te e rijei kao i mnotvo drugih ui u zaborav-
ljeni dio historije.
Ovi kratkovidni ljudi koji nisu mogli dosei zbilju stvari i
deavanja nisu znali da je mono pero historije bez oekivanja
bilo kakve nagrade i naknade spremno pisati i biljeiti svaku rije
144
koju oni izuste. Potpuno pouzdano historija biljei sve rijei i
potpuno hrabro oslikava ih na svojim stranicama. Pero historije
nije biljeilo samo rijei keri Zapovjednika vjernih, ve je zabi-
ljeilo i stihove halife toga vremena i predalo ih historiji.
Zato se neprijatelji Ehli-bejta nisu plaili snage historije?
Zbilja, ako se neprijatelji Ehli-bejta nisu plaili Boga, nisu stidjeli
Boijeg poslanika, s.a.v.a., zato se nisu plaili historije? Zato
nisu strahovali da e historija zabiljeiti sve to govore, rade i
misle, da e to predati narednim generacijama, zapisati u knjige i
brino uvati u bibliotekama irom svijeta?
Unitenje jednoga govora Imama Sedada, mir s njim, ili Ve-
like Zejneb bit e mogue ako unite sve biblioteke svijeta i sve
knjige. Historija je knjiga djela onih koji su otili s ovoga svijeta
i onih koji e na njega doi. Historija je ogledalo koje pokazuje
svako lice ba onakvim kakvo je bilo.
Historija nadzire narode
Ljudi nestaju i narodi se pomjeraju, ali historija stoji na
svom mjestu. Historija potpuno trezveno i budno posmatra
lijepe i rune postupke ljudi i naroda. U tome ona ne pravi
nikakvu greku meu njima i ne stavlja na teret nekome gri-
jehe drugoga. Suprotno onome to moda veina ljudi pret-
postavlja, da prolazak vremena brie iz zaborava historijske
istine i skriva jasna lica dogaaja, historija prolaskom vremena
objelodanjuje skrivene istine i uklanja narednim generacija-
ma prepreke s kojima se suoavaju savremenici tih historij-
skih dogaaja kako bi se mogli bolje od njih upoznati s histo-
rijskim deavanjima.
Ne samo da protok vremena ne postavlja prepreke na putu
istraivanja i analiziranja dogaaja ve uklanja postojee te krati
145
i osvjetljava put istraivanja i analiziranja onima koji bez pre-
drasuda istrauju. Sasvim je sigurno da je analiza historije
Aure Imama Husejna, mir s njim, laka nama koji smo od
nje udaljeni trinaest stoljea, nego onima koji su bili savre-
menici ovog dogaaja i koji su ivjeli 61. godine po Hidri.
Mi nemamo probleme koje su oni imali prilikom istraivanja
i razmatranja ovih deavanja. Takoer, i ubudue protok vre-
mena i brojna stoljea nee stvoriti prepreku na putu istrai-
vanja tog dogaaja:

Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni
su ivi i u obilju su kod Gospodara svoga.
2
2
Ali Imran (3), 169.
147
Osma lekcija
Uloga ena u historiji Aure
Historiju Aure stvorile su sedamdeset i tri osobe, a i pred-
vodnitvo ovog historijskog ustanka bilo je u njihovim rukama.
Meutim, ne treba zanemariti injenicu da su uee u ovom
ivom i vrijednom dogaaju, koji se zbio 61. godine po Hidri,
uzele i velike i estite ene. One su pokazale izuzetnu portvova-
nost a neke su od njih ak pale kao ehidi. Njihova asna imena
ostala su zapamena po veliini, vjerovanju i estitosti u pono-
snoj historiji ustanka Imama Husejna, mir s njim. Sada emo se
historijskim redoslijedom podsjetiti imena svih ovih velikih ena
i vanih koraka koje su nainile na ovom putu. Prva ena ije je
ime dostojno hvale, velianja i sjeanja jeste supruga Zuhejra ibn
Kajna Bedelija. To je ena koja je jednim svojim pozitivnim dje-
lom izbavila sebe iz liste neznanih i svoje ime zauvijek zapisala u
najponosnije razdoblje historije islama.
Supruga Zuhejra Bedelija
ovjek iz plemena Beni Feraze pria:
Mi smo se iz Mekke vraali sa Zuhejrom ibn Kajnom Bede-
lijem i ili smo u Irak. Meutim, nismo nikako htjeli odsjesti na
istom svratitu s Husejnom ibn Alijem, mir s njim, koji je tako-
er iao prema Iraku, pa bismo kada bi Imam Husejn krenuo,
mi zastajali i odsjedali, a kada bi on odsjedao na nekom svratitu,
mi bismo kretali. Ipak, desila se situacija da smo bili prinueni
148
odsjesti na istome mjestu gdje i on. Imam Husejn postavio je ator
na jednu, a mi na drugu stranu. Dok smo objedovali, iznenada je
doao Imamov izaslanik, poselamio nas i rekao: O Zuhejru ibn
Kajnu, treba te Husejn ibn Ali.
Zuhejr kae: Toliko mi je bilo neprijatno uti ovu poruku da
mi je ispao zalogaj iz ruke. Svi smo ostali zateeni.
Zuhejrova supruga Dilham, Amrova kerka, ree Zuhejru:
Sin Boijeg poslanika alje ovjeka po tebe i trai te, a ti se uste-
e od odlaska? Subhanallah, ta te spreava da pohita do njega,
da poslua ta e ti rei i da se potom vrati?
Rijei ove ene uinile su svoje i ona je ime svoga supruga
upisala meu imena najveih ehida islama. Na Zuhejra su dje-
lovale rijei njezine rijei i on je urno otiao do Imama Husej-
na, mir s njim. Vratio se poslije nekoliko trenutaka, a na licu su
mu bili oiti tragovi radosti i prosvijetljenosti nutrine zbog tog
susreta. Naredio je da se njegov ator spoji sa atorima koji su
pripadali Imamu Husejnu, mir s njim:

Allah je zatitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo.

1
Zuhejr je krenuo za Imamom Husejnom, mir s njim, i dose-
gao ehadet, a njegova supruga vratila se svojoj porodici.
Sibt ibn Devzi u svojoj knjizi navodi jo jednu asnu rad-
nju koja je u vezi s ovom enom zabiljeena u historiji. Nakon
to je Zuhejr pao kao ehid, njegova supruga rekla je Zuhejro-
vom slugi da ode i da u efine umota svoga gospodara. Sluga je
doao i vidio Imama Husejna, mir s njim, kako lei bez efina.
Tada je rekao:
Da li da umotam u efine svoga gospodara, a da ovako osta-
vim Imama Husejna! Kunem se Bogom da neu to uiniti. Prvo
je umotao Imamovo sveto tijelo u efine, a potom i tijelo svoga
gospodara Zuhejra.
1
El-Baqare (2), 257.
149
Supruga Abdullaha Kelbija
Sljedea ena kojoj treba estitati na karakteru i portvova-
nosti jeste supruga Abdullaha ibn Umejra Kelbija. Abdullah ibn
Umejr bio je iz plemena Beni Ulejm i stanovao je u Kufi. Jed-
nog dana vidio je da se spremila velika vojska u palminjaku u
Kufi. Upitao je gdje se i zato sprema tolika vojska? Rekli su mu
da ta vojska ide ratovati s Husejnom, mir s njim, sinom Fatime,
keri Boijeg poslanika. Abdullah na to ree:
Bog zna da sam imao elju da idem ratovati na putu Boi-
jem s mnogobocima. Sada se nadam da nagrada za rat s ovim
ljudima koji su krenuli ubiti potomka keri Boijeg poslanika
nee biti manja kod Boga od nagrade za rat s mnogoboci-
ma. Abdullah je donio odluku da krene i to je saopio svojoj
supruzi Ummi Veheb, Abdullahovoj keri. Ona mu je na to
rekla:
Kako li si samo dobro razmislio i odluio, da te Bog uputi
u svakoj situaciji. I ja u biti uz tebe. Mu i ena nou su izi-
li iz Kufe i vjerovatno su 8. noi muharrema stigli na Kerbelu.
Ujutro, na Dan aure, kada je neprijatelj otpoeo bitku i kada su
Zijadov i Ubejdullahov sluga izili da ratuju prsa u prsa s Habi-
bom ibn Mazaherom Asadijem i Burejrom ibn Hudejrom Ha-
medanijem, Imam Husejn, mir s njim, rekao im je da saekaju.
U tom trenutku doputenje je zatraio Abdullah ibn Umejr i
sam je stao naspram ove dvojce. Ubio ih je obojicu a zatim, kako
to prenose ejh Mufid i Taberi, izrekao stihove:

Ako me ne znate pa ja sam sin plemena Kelb,

dovoljno mi je moja kua za ovjeka koji poznaje moj ugled.
150
Ja sam ovjek velikodunosti i asnoga porijekla,
i nisam slabi u nevolji.
Ja sam voa za tebe Vehabova majko.
Probadam ih kopljima i udaram sabljama,
udarcem mladia koji vjeruje u Gospodara.
2
Kada je Umm Veheb vidjela svog supruga u ovakvom stanju,
podigla je stup atora, iskoraila na poprite sukoba i rekla:
Oca i majku rtvovala bih za tebe, na putu istih Poslanikovih
potomaka poloi svoj ivot!
Imam joj je odgovorio: Da te Bog lijepom nagradom nagradi
i da ti se smiluje. Vrati se meu ene u ator jer su one oslobo-
ene dihada.
Abdullah je bio drugi ehid koji je pao na Dan aure. Prije
njega pao je Muslim ibn Avsade.
Supruga Imama Husejna
Sljedea ena ije se asno ime spominje u historiji Aure
jeste plemenita supruga Imama Husejna, mir s njim, koja se
zvala Rubab, a bila je ki Imreu Kajsa. To je bila jedina Imamo-
va supruga koja je bila uz njega na putu do Kerbele, jer je majka
Imama Sedada ahrbanu ki Jazdgerda, posljednjega iranskog
kralja sasanidske dinastije, preselila otprilike 24 godine prije
dogaaja na Kerbeli. U tragediji na Kerbeli ne spominje se ime
majke Alija Ekbera, Lejle, keri Ebu Murrea ibn Urvea ibn
Mesuda Sekafija i ne zna se je li tada bila iva. Ne spominje se
ni majka Dafera ibn Husejna, koja je bila iz plemena Kudae.
Ne spominje se ime i nema nikakva traga na Auri od majke
Fatime bintel-Husejn, tj. Umm Ishak, kerke Talhe ibn Ab-
dullaha Tejmija, ija je kerka Fatima bila na Kerbeli i koja je
poslije sprovedena s ostalim zarobljenicima u Kufu i am.
2
Mas rul-ahzan, str. 57.
151
Jedina supruga Imama Husejna koja je na ovom putovanju bila
s njim upravo je ta asna ena, Rubab, kerka Imreu Kajsa Kelbija.
Imreu Kajs bio je kranin. Za vrijeme vladavine jednog od halifa
prihvatio je islam. Istog dana kada je postao musliman halifa ga
je postavio za zapovjednika nad muslimanima plemena Kudae.
Nakon to je imao tu ast da postane musliman i da upravlja musli-
manima, ukazala mu se jo jedna ast. Imao je tri keri. Prva je sklo-
pila brak sa Zapovjednikom vjernih, druga s Imamom Hasanom i
najmlaa, Rubab, s Imamom Husejnom, mir s njim.
Postao je punac ovoj trojici Imama. Rubab je s Imamom Hu-
sejnom imala kerku Sakinu i sina Abdullaha. Njen sin je kao
dojene ubijen na Dan aure, a ona je zarobljena s kerkom Sa-
kinom. Historija ne spominje da je ona Dan aure direktno ue-
stvovala u dogaajima.
Pla supruge Imama Husejna
U predaji Tezkiretul-havas od Sibta ibn Devzija stoji da se na
skupu kod Ibn Zijada Rubabi ukazala prilika. Ona je bestidnost
ubica Imama, mir s njim, saela u jedan tuan stih i ispisala ga na
stranici historije Dana aure. Kada su Ehli-bejt odveli na skup kod
Ibn Zijada i stavili glavu Imama Husejna, mir s njim, ispred Ibn
Zijada, ova ena ustala je izmeu ostalih ena te uzela i poljubila
Imamovu glavu. Glavu je potom stavila u krilo i rekla:

O Husejne! Pa Husejne u zaborav ne odi,

Isprobadali su ga iljci sablji kopiladi.
Ostavili su ga na Kerbeli baena na tlo,
Dok Allah ne napoji obje strane Kerbele.
Naizgled se inilo da ova oaloena ena oplakuje i tuguje
za Husejnom i uzdie ranjena srca. Meutim, zbilja stvari bila je
152
drugaija. Upravo tim kratkim stihovima i saetim reenicama
Ehli-bejt je zabiljeio u historiju dogaaje kakvi su uistinu bili i
zatvorio neprijatelju mogunost iskrivljenja, jer se u suprotnom
moglo desiti da se zapie, kako je to uinio jedan orijentalist, da
je Imam Husejn bolovao od tuberkuloze, te su mu plua iskrva-
rila, pa je tako preselio. A na drugoj stranici svoje historije napie
i to da je Imam Husejn imao tumor i prije nego to je poeo rat
izmeu njega i neprijatelja te da je 10. dana muharrema usljed
toga otiao s ovog svijeta.
Rubab, supruga Imama Husejna, mir s njim, na skupu kod
Ibn Zijada s dva kratka stiha oduzela je mogunost ovakvih ne-
dolinih krivotvorenja onima koji su htjeli takvo to uiniti. Rekla
je da Imam Husejn, mir s njim, nije bolovao od tuberkuloze ili
tumora, da je na Boijem putu pao kao ehid i da su ga kopljima
iskomadali. Njegove ubice predvodio je ovjek za kojeg se nije
znalo ko mu je otac. Sutradan, poslije njegova pogubljenja, niko
ne treba kazati da su ga s potovanjem ukopali. Nije tako bilo.
Tijelo su mu bacili na zemlju. Nisu mu klanjali namaz, nisu ga
ukopali i nisu mu ukazali nimalo potovanja.
Neprijatelj i krivotvorenje historije ehadeta
Bilo je potrebno ukazati na ove stvari i zasigurno su lano-
vi Ehli-bejta, govorei o njima, imali na umu da e neprijatelj,
kada se suoi s reakcijama na ova dijela, uporno pokuavati po
svaku cijenu iskriviti dogaaj ehadeta Imama Husejna, mir s
njim, i razmiljanja ljudi okrenuti u pogrenom smjeru. Upravo
su zato, sasvim trezveno, sagledavajui ishod dogaaja, na sva-
kom skupu, na svakom bazaru i sokaku, u odgovoru na svako
pitanje, u odgovoru na svaku psovku i uvredu, govorili itavo
poglavlje o onome to se desilo i osvjetljavali kutak historije e-
hadeta Imama Husejna, mir s njim. Upravo su zbog toga, prvog
dana po ulasku u Kufu, tri ene iz Poslanikove, s.a.v.a., porodice
odrale govor. Nisu ni pomislile da nema potrebe da govore iako
153
je meu zarobljenicima bio Imam Sedad, mir s njim, koji e
se obratiti narodu Kufe i Ibn Zijadu. Svako od njih dizao je svoj
glas u svakoj prilici koju bi ugrabili, pa ak ako je to znailo da
treba govoriti iz nosiljke. Upuivali su zavedeni narod na ono
to se zbilo. Naravno, Ehli-bejt svojim govorima nije postigao da
istog dana i istog sahata budu osloboeni i da se vrate u Medinu.
Zasigurno takvo to niti su imali na umu niti su mogli oekivati.
Za njih nije bilo dobro da se odatle vrate u Medinu. Bilo je ne-
ophodno da se, bez obzira u kakvu stanju se nalazili, prebace do
centra upravljanja islamskim svijetom, do Damaska. Prelaenje
puta od Kufe do Damaska, pa ak i kao zarobljenika, ak i u oko-
vima lanaca, za Imama Sedada, mir s njim, bilo je podnoljivo,
ali krivotvorenje historije Dana aure i ostavljanje Imamova e-
hadeta bez plodova nije trebalo dopustiti.
ini se da su se Imam Sedad, mir s njim, i ene iz Poslaniko-
ve porodice rasteretili brige i oslobodili nemira i strepnje kada su
nekoliko dana proveli u centru islamske vlasti i rekli to su imali
kazati. Izbavili su narod ama iz greke u koju je bio zapao. Na-
pravili su tako vaan posao ako bi neki historiar u amu htio
napisati i zabiljeiti dogaaj na Kerbeli, ne bi mogao napisati nita
osim onoga to su napisali Taberi, ejh Mufid i Ebul-Ferad Isfa-
hani. Toga dana mogli su poeljeti da se vrate kui i mirne due
krenuti na put prema Medini. Bili su oaloeni. Plaui i jecajui,
uli su u Medinu. Napravili su prevrat u Medini, ali su bili mirni
i rastereeni u pogledu svoga cilja. Nisu se brinuli kako e se sutra
zapisati dogaaj Dana aure, na koji nain e pojasniti i tumaiti
ustanak Imama Husejna, mir s njim, na koji nain e krivotvo-
riti ponosnu historiju revolucije i pokreta Imama Husejna, mir s
njim, i kojim e mitovima i laima pomutiti umove naivnih lju-
di. U ovom pogledu, Poslanikova porodica bila je sasvim mirna i
bezbrina. Dobro su znali da je reeno sve to se trebalo rei i da
su detalji vezani za dogaaj na Kerbeli danas zabiljeeni u grudima
ljudi, a u skoroj budunosti stajat e na stranicama historije islama
tako da nee postojati nikakva mogunost krivotvorenja, promje-
ne, dodavanja niti oduzimanja.
154
Portvovanost neprijateljske vojske
etvrta ena ije se ime moe spomenuti u vezi s poslije-
podnevnim sahatima Dana aure, koja je imala znaajnu ulogu
u pokazivanju njezina istinskog lica i koja je u nekolike rijei
uspjela u historiji oslikati vrlo osjetljivo razdoblje neprijateljske
pakosti, jeste ena iz plemena Bekr ibn Vail. Ona je zajedno sa
svojim suprugom bila u redovima Ibn Sadove vojske. Meutim,
kada je vidjela da su vojnici Kufe upali u atore i da pljakaju ak
i odjeu ena, uzela je sablju, okrenula je prema atoru Imama
Husejna, mir s njim, i gromoglasno uzviknula:
O potomci Bekr ibn Vaila! Vi ste ivi, a oni pljakaju atore
kerki Boijeg poslanika. Nema vlasti osim Allahove. Doite i
zbog Poslanika Boijeg traite krvnu osvetu!
Ova je ena s tih nekoliko rijei pokazala dokle je otila ne-
prijateljska besramnost: kao da se jo uvijek uje njeno naricanje
nad atorom Imama Husejna, mir s njim.
Zejneb, ki Imama Alija
Sagledavajui historiju Aure, dolazimo do liste imena esti-
tih ena koje su s potpunom iskrenou ustale braniti istinu i
njene sljedbenike. Ona se ne ograniava samo na ove etiri ene.
Meutim, isto kao to poloaj nijednog ehida iz Beni Haimove
porodice i ostalih ehida, uprkos svoj veliini, vrijednosti, esti-
tosti i portvovanosti koju su pokazali ne moe dosei poloaj
Imama Husejna, mir s njim, koji je bio predvodnik ovog po-
kreta, tako poloaj nijedne estite ene koja je tokom ehadeta
i zarobljenitva odigrala neku ulogu i predvodila jedan dio ove
tragedije, ne moe dosei poloaj hazreti Zejneb, keri Imama
Alija. Ona je bila ta koja je mogla tokom zarobljenitva u pra-
vom smislu rijei zauzeti bratovo mjesto i nastavit se boriti od
poslijepodnevnih sati Dana aure pa sve do ulaska u Medinu za
isti onaj cilj za koji se do samog ehadeta zalagao njen brat pod
155
ivim motom daleko je od nas ponienje. Ona je ispunila pravo nje-
ne majke Fatime koje je zadobila kroz odgoj. Od kerke Imama
Alija nije se nita drugo ni moglo oekivati, ona je na putu vjere
bila toliko strpljiva i izdrljiva koliko su bile strpljive i izdrljive
njena majka Fatima i nena Hatida, mir s njima.
Hazreti Hatida povjerovala je prije svih u Boijeg poslanika i
vie od svih bila portvovana na putu napretka Poslanikova poziva.
Otprilike deset punih godina, tj. od poetka poslanstva do 10.
godine po Hidri, kada je preselila, bila je uz Poslanika u svim
tekim situacijama i iskuenjima. Hazreti Zejneb, s.a., potomki-
nja je iste te Hatide, a put kojim je krenuo Husejn ibn Ali, mir
s njim, jeste put irenja vjere i oivljavanja Poslanikova poziva.
Ako ve ene trebaju biti zarobljene na putu svijetle vjere
islama i Kurana asnog i tim povodom razgovarati s ljudima na
bazarima i ulicama, kako bi osujetile nedolinu propagandu ne-
prijatelja i upoznale ljude sa zbiljom stvari, ko je za to dostojniji
od keri Imama Alija, koja je portvovanost naslijedila od naj-
portvovanije ene islama, hazreti Hatide, i najveeg pomagaa
Boijeg poslanika, hazreti Ebi Taliba. Na bazaru Kufe odrala je
govor kerka Alija ibn Ebi Taliba i unuka hazreti Hatide. Budui
da ju je otac, hazreti Ali nauio kako da govori, kao da je govorila
njegovim jezikom. Ljude je smirila jednim iaretom, zaustavila
je uzdisaje u grudima i uutjela galamu.
Na skupu kod Ibn Zijada
Ahmed ibn Ebu Tahir Bagdadi, koji je umro 280. godine po
Hidri, u knjizi Belagatun-nisa prenosi tri predaje u vezi s ovim
govorom. Jedna od ovih predaja vee se za Imama Dafera
Sadika, mir s njime. Sestra hazreti Zejneb, po imenu Ummu
Kulsum,
3
takoer je na bazaru Kufe drala govor i obje njih otro
3
Ova Ummu Kulsum takoer je kerka Imama Alija, ali ne ona Ummu Kulsum,
koju je imao iz braka s hazreti Zehrom, mir s njima, i koju su jo zvali Zejnebe
Sugra (Mala Zejneb).
156
su korile narod Kufe. Ljudi su bili ganuti i potreseni njihovim
rijeima, iz oiju su im tekle suze i uo se pla iz njihovih grudi.
Fatima, kerka Imama Husejna, mir s njim, takoer je drala
govor na bazaru Kufe. Razgovarala je s ljudima i skrenula im
panju na greku koju su poinili, na nesreu i bespomonost
u situaciji u kojoj su se nali. Ehli-bejt je uradio svoj posao na
bazaru Kufe i ukazala im se prilika da govore na skupu kod Ibn
Zijada. Ki Zapovjednika vjernih, obuena u veoma jednostavnu
odjeu, ula je meu okupljene. Sjela je u kutak palae okruena
slukinjama. Ibn Zijad je upitao ko je ova osamljena ena koja se
sa svojim slukinjama odvojila?
Niko mu nije odgovorio. Ponovo je upitao. Jedna od sluki-
nja hazreti Zejneb ree:
Ovo je Zejneb, kerka Fatime i kerka Boijeg poslanika.
Ovdje Zejneb treba odigrati veoma teku i vanu ulogu. Treba
s jedne strane sebe sauvati i ne izgubiti strpljenje, a s druge treba
dati odgovor Ibn Zijadu i ne dati mu priliku da ljudima predstavi
stvari drugaijim nego to jesu. Ibn Zijad joj ree:
Hvala Bogu, kad vas je osramotio, pobio i objelodanio vau
novu la!
Ibn Zijad je ove rijei protkane nevjerstvom izrekao iz oho-
losti i opijen pobjedom, jer kakvu su to novu la izrekli Benu
Haimije. Da li je njihova nova la bila to to su govorili da je
Muhammed Boiji poslanik? Da li su mimo ovoga rekli neku
la? U svakom sluaju, Velika Zejneb bez oklijevanja je u odgo-
voru Ibn Zijadu rekla:

<

Hvala Bogu, Koji nas je poastio poslanikom Muhammedom, mir

i blagoslovi Boiji neka su na njega i porodicu njegovu, i Koji nas je
oistio od svake neistoe ienjem posebnim. Zaista je osramo-
en pokvarenjak i la izgovara razvratnik, a to je neko mimo nas.
Hvala pripada Allahu.
157
Odvaan i ustar odgovor Ibn Zijadu
Unato ovom estokom odgovoru kerke Imama Alija, Ibn
Zijad ponovo joj ree:
Jesi li vidjela ta je Bog uradio s tvojom porodicom?
Kao da je Ibn Zijad ovim rijeima htio podsjetiti kerku Ima-
ma Alija na ehide poginule prije dva dana i tako je uznemiriti.
Moda e i ona rei neto to e njemu goditi ili e ga moliti i
preklinjati. Zanemarili su injenicu da su lanovi Ehli-bejta vrlo
pronicljivi i da nisu izgovorili niti e izgovoriti nijednu rije koja
je u suprotnosti s onim to njima dostoji. Sve to govore, govore
promiljeno i u smjeru ostvarenja cilja koji imaju.
Zejneb, s.a., u odgovoru na ovo Ibn Zijadovo pitanje rekla je:

Allah, d.., propisao im je smrt pa su na mjesta pogibije svoje izi-

li, a Allah, d.., ubrzo e vas suoi pa ete svoje dokaze Njemu
iznijeti i pred Njim ete se sporiti.
4
Ibn Zijad se tako uznemirio i razljutio da bi moda naredio po-
gubljenje hazreti Husejnove sestre da ga kojim sluajem nije uko-
rio Amr ibn Hurejs. Ali, kakve koristi kad je ona rekla to je imala
rei, uradila to je trebala uraditi, pokazala pravo lice pokvarenjaka
i razvratnika a predstavila Poslanikovu istu porodicu.
Ponovo na skupu kod Ibn Zijada
Prolo je moda i due od mjeseca od tog skupa kada se va-
nija i osjetljivija prilika ukazala kerki Zapovjednika vjernih. Ona
je opet imala zadau da govori i da bude jo jasnija i direktnija
nego prije. Trebala je biti uporna i istrajavati na kazivanju istine i
4
Amali Saduq, str. 165, medlis 31.
158
predstavljanju Ehli-bejta narodu u onolikoj mjeri koliko je narod
ama u odnosu na narod Kufe bio udaljen i otuen od Ehli-bejta.
Ovaj vaan skup uprilien je u Damasku, centru tadanjeg islam-
skog hilafeta.
Na ovom skupu hazreti Zejneb takoer je drala govor i kazi-
vala ljudima. I ovaj govor Ahmed ibn ebu Tahir Bagdadi prenio
je u svojoj knjizi Belagatun-nisa. On kae, kada je Jezidov pogled
pao na zarobljenike Ehli-bejta i kada ih je vidio kako stoje ispred
njega, naredio je da glavu Imama Husejna, mir s njim, stave na
tacnu. tapom koji je drao u rukama udarao je po Imamovoj
glavi. Dok je recitirao neke stihove, rekao je:
Kamo sree da su moji djedovi, koji su poginuli na Bedru,
danas tu i da vide u kakvom se stanju nalazi Muhammedova po-
rodica. Glasno bi vikali od sree i govorili: O Jezide, ruke ti se
pozlatile. Ne bio ja jedan od njih ako se ne osvetim Muhamme-
dovim sinovima za ono to je on uinio.
Kada je to rekao, bilo je jasno ako je Jezid do tog trenutka
bio protivnik Imamu Husejnu, mir s njim, i ako je sa njim ra-
tovao da je bio protivnik lino Poslaniku! Ustao je da ratuje
s njim i poeo je iskazivati zlobu prema njemu. Da li hazreti
Zejneb ima pravo da preuje rijei i previdi djela onoga ko sebe
smatra Poslanikovim namjesnikom i kao takav vlada muslima-
nima, a sveti se Poslaniku za njegova djela? Zauzvrat tome to
je Poslanik u Bici na Bedru pobio mnogoboce Mekke, on ubija
najvee poznavaoce islama i njih rauna kao otkup za mnogo-
boce. Treba li ona pred Jezidom utjeti i nita ne govoriti i tako
dopustiti da narod ama vjeruje u ono to Jezid kae kao u neto
to je osnovano i prihvatljivo?
Hazreti Zejneb ne uti
ini se da hazreti Zejneb ovo nije mogla preutjeti i rekla je
to je rekla kako bi izvrila svoju dunost, a Bog je sauvao njene
rijei. Te su rijei krajem III stoljea po Hidri zapisane u jednoj
159
vrijednoj knjizi, a poslije toga i u drugim knjigama. Zauvijek je
historijom islama odjeknuo glas zarobljene i oaloene ene na-
spram monog i oholog neprijatelja, ene koja je govorila tako
direktno, hrabro i bez ustezanja, tako da nijedna snaga nije mogla
uutkati Zejnebin glas i poslati u zaborav njene rijei koje su nale
svoj prostor u historiji islama. Ne moe ih se krivotvoriti i na-
mjesto njih staviti rijei koje iskazuju hvalu i potovanje Jezidu.
Ne mogu se u svijetu izmijeniti Nehdul-belaga Imama Alija, Sahfa
Sedadija Imama Sedada niti govori Imama Husejna, mir s
njim, tokom cijelog puta i na dan same Aure. To se ne moe
desiti s govorima Imama Sedada, mir s njim, hazreti Zejneb,
Ummu Kulsum i Fatime bint Husejn u Kufi, amu i Medini.
Sve do kada budu postojale biblioteke na ovom svijetu, ovi e
govori biti ivi i vjeni i nee se moi krivotvoriti. Ne moe im
se dodati niti oduzeti nijedna rije. Svevinji Bog nije uvao i
nee uvati samo Kuran asni od iskrivljenja, ve su se u okrilju
Kurana mnogi vjerski spisi nali u istoj situaciji. Oni se vie ne
mogu krivotvoriti, ne moe im se nita dodati niti oduzeti i na
toj blagodati treba zahvaljivati Gospodaru.
161
Deveta lekcija
Sauvanost zbilje dogaaja Aure
Govori asnog Ehli-bejta, koji su ostali ouvani od napada iskriv-
ljenja i izmjene, to su napisani u knjigama i koji su doli do nas,
veoma su vrijedni i koriste se u analizi i razmatranju dogaaja na
Dan aure. Zahvaljujui upravo ovim svetim historijskim spisima,
nama je danas, nakon prolaska vie od trinaest stoljea, potpuno ra-
svijetljena historije Aure, koja se desila 61. godine po Hidri. Treba
obratiti panju na stvarnu vrijednost ovih ivih i vrijednih spisa, jer
da ovi govori nisu zabiljeeni i da nisu doli do nas, ili da su doli
iskrivljeni, ne samo da ne bismo imali naina da shvatimo ta se zbi-
lja dogodilo ve bismo ono to se nije dogodilo i to se u stvarnosti
nije zbilo umiljali kao neto to se stvarno dogodilo. Bog zna kakve
bi se sve loe posljedice nametnule iskrivljenim spisima.
Danas se dogaaj na Kerbeli moe opisati sa svim detaljima
na osnovu Imamovih govora i govora Ehli-bejta izreenih u
Mekki, na putu od Hidaza do Iraka, na Kerbeli, u Kufi, u amu,
u Medini, na osnovu rijei koje su upuivali razliitim ljudima
u obliku odgovora na postavljena pitanja, na osnovu stihova koje
su Imam Husejn, mir s njim, i njegovi ashabi citirali dok su sta-
jali naspram neprijatelja na Dan aure, na osnovu pisama raz-
mijenjenih izmeu Imama Husejna, mir s njim, i naroda Kufe i
Basre te pisama koje je Jezid pisao Ibn Zijadu i Ibn Zijad njemu
i Omeru ibn Sadu, pisama koja je Omer ibn Sad pisao Ibn Zi-
jadu i pisama koja je Ibn Zijad pisao upravitelju Medine. Sve je
zabiljeeno u vjerodostojnoj historiji i dolazi u ruke narednih
generacija. Zauvijek e ostati sauvano. Na osnovu ovih spisa
162
mogu se opisati i objelodaniti dogaaji na Auri sa svim detalji-
ma i ne postoji potreba ni za kakvim drugim spisima i izvorima.
Onoga dana kada je Jezid napisao pismo Ibn Zijadu i postavio
ga za zapovjednika nad Iraanima, vezano za Muslima ibn Akila,
napisao je da je dobio vijest da je Muslim doao u Kufu kako bi
unio razdor meu muslimanima.
Historijska svjedoanstva sramote
Jezid je ovom reenicom htio prikazati Muslima u historiji
islama kao ovjeka koji trai probleme i izaziva smutnju. Uope
nije znao da e historija njegovo pismo zabiljeiti pod ovim sra-
motnim izrazima. Odgovor koji je Muslim dao na ovo pismo, tj.
upravo one rijei koje je uputio Ibn Zijadu razotkrile su pismo i
osramotile pisca. Onoga dana kada su Muslima uhapsili i doveli
kod Ibn Zijada, on je grubo i ljutito rekao Muslimu:
Sine Akilov, narod je u ovom gradu ivio spokojno i mirno.
Ti si doao i unio razdor meu njih i nahukao si jedne protiv
drugih.
Ovo je bila ista ona stvar koju je Jezid napisao u vezi s Musli-
mom, a Ibn Zijad nije nita na to dodao ve je Muslimu doslov-
no ponovio Jezidove rijei. I to je zabiljeila historija. Meutim,
Muslim je napisao odgovor i te su rijei odaslane u budunost da
bi ih ljudi itali i poteno sudili o ovom dogaaju.
Muslim je odgovorio da nije tako i da on nije doao u grad
razjediniti narod i stvoriti raskol i neslogu u njemu. Ljudi ovoga
grada sami su u pismima koja su nam slali pisali da je tvoj otac
Zijad poubijao dobre ljude meu njima i prolio njihovu krv.
Budui da se prema njima odnosio kao tlaitelj i silnik, mi smo
doli uspostaviti pravdu i ljude pozvati da im Kuran asni sudi.
Da li je bilo mogue da Jezid i Ibn Zijad uine neto kako bi
u historiji ostalo ono to su oni govorili i pisali o Muslimu, a
da ne ostane ono to je rekao Muslim, koji je jednom kratkom
ali silovitom reenicom pokazao lice Ibn Zijadove vlasti, koji je
163
bio jedan od tirana u Iraku, a da niko to ne uje i ne zapie te da
naredne generacije ne saznaju nita o tome, ve da stvarno povje-
ruju da je Muslim ovjek koji pravi smutnju, prolijeva krv, eli
nered i unosi raskol? Takvo to nije bilo mogue.
Historija je snana i jaka
Jezid je mogao ubiti Imama Husejna, mir s njim, njegove
pomagae uiniti ehidima, a njegovu porodicu zarobiti, ali nije
mogao promijeniti sud historije i nai sebi mjesto u historiji
osim s onim licem koje je imao.
Historija je veoma snana i nije mogue da izgubi svoju po-
vjerljivost, ispravnost i jasnost, da bude historija prohtijeva i elja
ovoga ili onoga. Ona biljei i ono to je dobro i ono to je loe. Sve
pisane i izgovorene rijei, moralne pridike, silnitva, ljubavi, na-
klonosti i tlaenja potpuno pouzdano i povjerljivo stavlja na svoja
mjesta. Da je bilo mogue da se desi drugaije, da je bilo mogue
premjetanje uloga, pa da se faraon na sceni historije pokae u liku
hazreti Musaova poslanstva, a hazreti Musa u liku ovjeka koji za
sebe tvrdi da je Bog, kakav bi Bog imao dokaz protiv Svojih robova
i na ta bi se oslanjali Njegovi robovi u prepoznavanju istine od
zablude? Ono to daje sigurnost portvovanim ljudima, kao to je
Imam Husejn, mir s njim, koji polae svoj ivot na Boijem putu
i koji se rtvuje i gine, jeste upravo ta povjerljivost historije. On zna
da Bog nije nijednu osobu uinio jaom od historije, odnosno po-
bjednikom nad historijom. Historija je jaa od svega to je dobro i
to je loe. Historija pokazuje svaiju ulogu. Dobro je obavijetena
o svim rijeima i postupcima. Niko ne moe svoje dobre i loe
strane prikriti pred historijom i jedno poglavlje svoga ivota pro-
vesti od nje skriven.
Naravno, historija je veoma oprezna i dalekovida. Izdaleka ili
izbliza pokazuje stvarna lica ljudi. Pokazuje njihov pravi izgled
i vraa na svoje mjesto ono to se promijenilo i ispremjetalo.
Ogromnom strpljivou i dalekovidou pristupa obraunavanju
sa svakim onim s kim jo nije izvren obraun.
164
Ibn Zijadovo krivotvorenje Aure
Da bi zvanino obavijestio narod o onome to se zbilja desilo
na Auri, Ibn Zijad je otiao u Veliku damiju u Kufi i govorio takve
stvari da bi se, kad ne bi bilo povjerljivosti i jasnoe historije, Husejn
ibn Ali, mir s njim, u historiji islama spominjao kao jedan laov.
Ubejdullah se u prisustvu nekoliko hiljada muslimana Iraka ispeo
se na minber Velike damije Kufe i rekao:

Hvala Onome Ko je oitovao istinu i njene sljedbenike, pomogao

Zapovjednika vjernih Jezida i njegovu stranku, i Koji je ubio laova,
sina laova, Husejna ibn Alija i njegove sljedbenike.
1
Zbilja, da je historija ovdje imalo podrala Ibn Zijada, ne bi mu
se dali odgovori na istom tom skupu i pored tog istog minbera. Bilo
je mogue da ovaj govor, koji je odran u damiji u prisustvu mu-
slimana, posredstvom Zapovjednika vjernih u nekima u dogledno
vrijeme izazove sumnju i da se u njima, bez obzira na to to se radi o
ljudima koji ne istrauju i plitko shvataju stvari, javi takva misao da
je realnost ba to i da oni govore istinu. Mislili bi da je moda, ne daj
Boe, upravu taj ovjek koji na minberu, u Boijoj kui, tako vrsto
i samouvjereno zahvaljuje Bogu na tome to se desilo. Time bi se
shvatilo da se sve sretno okonalo i da je dobro to je ubijen Husejn
ibn Ali. Meutim, historija se i ovdje posluila svojom pronicljivou
i prije nego to je ijedna osoba izila iz damije i ula odgovor na ove
besmislice, ponudila je odgovor putem jednog portvovanog ovjeka.
ejh Mufid i Taberi piu da jo nije bio okonan Ubejdul lahov
govor, kada je ustao Abdullah ibn Afif Azdi Gamidi.
2

1
Erade Muf d, sv. 2, poglavlje 71, str. 116.
2
Abdullah ibn Afif Azdi bio je sljedbenik Imama Alija, mir s njim, koji je lijevo oko iz-
gubio u Bici oko deve, a desno mu je stradalo u Bici na Siffinu. Ovaj slijepi musliman
svakog jutra odlazio bi u damiju Kufe i do veeri bi obavljao namaz i inio ibadet, a
tek bi se naveer vraao kui.
165
Ibn Zijadovo trabunjanje
U trenutku kada je Ibn Zijad prevrio svaku mjeru u trabu-
njanju, Abdullah ibn Afifi Azdi ustao je sa svog mjesta i rekao:
O sine Merdanin! Laov i sin laova jeste ti i tvoj otac, onaj
ko te poslao da vlada Irakom i njegov otac. Je li to ubija Posla-
nikova sina i pria o istinoljubivosti.
Ibn Zijad, koji je mislio da njegova mo vlada i historijom,
rekao je da ga dovedu. Stvorila se galama i nije se moglo zane-
mariti i preuti ono to je rekao ovaj mudri ovjek. Ovaj estiti
ovjek poloio je svoj ivot zbog tih rijei. Pogubljen je i objeen
po Ibn Zijadovoj naredbi, ali je on rasvijetlio jedan historijski
prizor i ispisao svojom krvlju jednu stranicu historije Aure. Ova
pronicljivost i otroumnost historije uvijek je obavljala i obavlja
svoju zadau. Kada se izvue iz rukava ruka koja hoe krivotvo-
riti historiju, istog trena historija iznalazi rjeenja i donosi vrst,
jasan i dovoljan dokaz kako bi pokazala pravu sliku stvarnosti.
Ustanak na Kerbeli je svjedok snage i pronicljivosti historije
Mi smo u historiji itali i od nje smo uli o mnogim doga-
ajima koji su bila vezani za muenitva naroda, ali nismo raz-
miljali da treba imati na umu pronicljivost i dokumentiranost
historije i da joj zbilja treba estitati na znanju i sposobnosti u
predstavljanju stvarnih lica i historijskih dogaaja. Svaki redak
iz historije ustanaka Imama Husejna, mir s njim, jeste svjedok
snage, jasnoe i hrabrosti historije. Treba imati na umu injenicu
da je ak i poslije ahadeta Imama Husejna i Jezidove smrti skoro
sedamdeset godina sva islamska mo bila u rukama emevijskih
halifa. Samo je nekoliko godina Ibn Zubejr vladao u Hidazu,
a njegovo neprijateljstvo prema Ehli-bejtu nije bilo nita manje
od neprijateljstva Beni Umejja. Unato tome, jasnost i hrabrost
historije nije dopustila da tokom toga vremena ona izmijeni bli-
stavo lice historije Aure i zamijene ga tamnim izgledom.
166
Ibn Zijad gledao je u svetu glavu Imama Husejna, mir s njim,
i smijao se. tapom koji je drao u rukama udarao je po Ima-
movim zubima. Meutim, on nije znao da e historija zabilje-
iti ne samo njegov tap, njegov smijeh, njegovu neuljudnost
i njegov nemoral, ve e sauvati ba za taj dan jednog od as-
haba Boijeg poslanika i smjestiti ga u Kufu. Na taj dan njega
je dovela na skup kod Ibn Zijada i posjela ga pored njega kako
bi odgovorio na udaranja tapom, smijeh i izopaenost morala
i kako bi taj skup zadobio onu formu koja zavreuje da bude
zabiljeena u historiji.
Zejd ibn Erkam naspram Ibn Zijada
Zejd ibn Erkam bio je jedan od ashaba Boijeg poslanika i
starac u poznim godinama. Pogledao je Ibn Zijada i rekao:
Skloni svoj tap s tih dviju usana. Kunem se onim Bogom
osim Kojeg drugog boga nema da sam vie puta vidio usne Boi-
jeg poslanika na tim usnama.
Nakon to je to rekao, zauo se glas naricanja. Jasno je da Ibn
Zijad u tom trenutku nije pridavao znaaj rijeima tog starog
ovjeka, ashaba Boijeg poslanika. Nije mogao ni shvatiti da e
svi ovakvi skupovi biti zabiljeeni u historiji, da pismo historije
nee zanemariti ni sitne ni krupne stvari i da e ih sve uzeti u
obzir. Stoga je Zejda grubo i osorno istjerao sa skupa, zaprijetio
mu ubistvom i rekao:
Vidi se da si posenilio i izgubio pamet, jer u suprotnom, ne
bi plakao nad ovom Boijom pobjedom.
Historija je zabiljeila sve detalje kako bi ljudi sutra znali da
je Ibn Zijad izgubio pamet, a ne Zejd ibn Erkam. Zejd ibn Erkam
vrlo dobro je znao da, zanemarivi nagradu i kaznu, nijedan mu-
sliman nee pozdraviti Ibn Zijadove besramnosti niti e mu na
njima estitati. Svaki e musliman, sve dok je musliman i dok
priznaje Boijeg poslanika za poslanika, postupati prema njego-
vim potomcima s potovanjem, pristojnou i veliat e ih. Ali,
167
Ibn Zijad je mislio da se moe i biti musliman i ubijati sinove
Boijeg poslanika, da se moe biti musliman i smatrati laljiv-
cem stubove islama, da se moe prolijevati krv najasnijih ljudi u
islamu i prikazivati se u historiji islama u liku muslimana.
Historijske injenice u rijeima hazreti Zejneb
Sada je doao red da jo jedanput razmotrimo rijei hazreti
Zejneb, s.a., na skupu kod Jezida i proitamo taj ivi historijski
dokument iz III stoljea po Hidri.
3
Nakon to je Jezid izrecitirao
nevjernike stihove Abdullaha ibn Ziberaa Sehmija, koje je on
izrekao za vrijeme svog nevjerstva i tomu jo dodao svoje stihove,
te otvoreno rekao da eli osvetiti svoje oeve, koji su kao idolopo-
klonici ubijeni od strane Muhammedovih, mir s njim, pomagaa,
ustala je Zejneb, kerka Alija, mir s njim, i poela govoriti. Time je
otvorila novo poglavlje u historiji koje govori o Jezidovoj vladavini
koja je trajala tri godine i nekoliko mjeseci. Ona je rekla:

<

O Jezide! Istinu su rekli Allah i Njegov Poslanik: Oni koji su zlo
inili, zavrit e najuasnijom patnjom, zato to su Allahove rijei poricali i
to su ih ruglu izvrgavali.
4
To znai: ako ti danas porie Boije ajete, gleda na njih po-
drugljivo, radostan si zbog ehadeta potomaka Boijeg poslanika
i pjeva zbog toga isto kao to su se nekada idolopoklonici Mekke
radovali ehadetu skupine muslimana na Bici na Uhudu i pjevali
su zbog toga, i jo pria o osveti koju e uiniti Poslaniku to
3
Navedeno je da je govor hazreti Zejneb, s.a., prenesen iz knjige Belagetun-nisa Ebu-l-
-Fadla Ahmeda ibn Ebu Tahira Bagdadija roenog 204, a preminulog 280. godine
po Hidri.
4
Ar-Rum (30), 10.
168
ima svoj razlog. Da li zna zbog ega si takav i zato si dotle doao?
Toliko si inio grijeh da si dovde doao. Ko god bude krenuo
putem grijeha i bude istrajavao na tom putu on e, kako to kae
Kuran asni, jednoga dana porei ajete (znakove) Boije i to e
ii do te mjere da e ih ismijavati. Tada e zasluiti da se na njih
spusti Boija kazna.
ehadet i zarobljenitvo nisu ponienje
Potom je rekla:

O Jezide, misli li da emo, zato to si nam zemlju i nebo uinio ti-

jesnim i kao roblje nas prebacuje s jedne na drugu stranu, kod Boga
mi biti ponieni, a ti poastvovan, i da je to zbog uzvienosti tvoga
poloaja kod Njega? Na osnovu te umiljotine digao si nos i oholo,
gordo i uznosito gleda okolo. Biva tako radostan i veseo, kao da
su ti temelji vlasti postojani i sve ide po tvojoj elji, a tebi je samo
data prilika i as. Ovo su rijei Svevinjeg Gospodara: Neka ne misle
nevjernici da je ivot dugi koji im Mi dajemo dobro po njih! Mi nevjernicima
ivot dugi dajemo da grijehe nagomilaju. Njima patnja patnja prezrena.
5

6

Hazreti Zejneb ovim reenicama podsjetila je Jezida na doga-
aj koji se desio u Mekki na dan njezina osvajanja 8. godine po
Hidri. Boiji Poslanik tada je svim mekkanskim mukarcima i
5
Ali Imran (3), 178.
6
Belagetun-nisa, str. 35.
169
enama uinio dobroinstvo i oslobodio ih. Sam Jezid bio je sin jed-
ne osloboene ene. Njegov otac Muavija, djed Ebu Sufjan, Mua-
vijina majka takoer, bili su meu skupinom osloboenih ljudi na
Dan osvajanja Mekke. Boiji poslanik svu njihovu prolost zabora-
vio je i velikoduno ih uz sveopi oprost oslobodio, rekavi:
!

Idite, vi ste osloboeni!

U drugom dijelu govora kerka Imama Alija, mir s njim, pre-
toila je u rijei sjeanje na taj dan i rekla:

<

O sine onih kojima je poklonjena sloboda!

Je li pravedno da svoje ene i slukinje uvate pokrivene, a Posla-
nikovim kerkama si poderao prekrivae i uinio si da im od jecaja
glas promukne. Uinio si ih potitenim. Jure ih deve i neprijatelji
ih gone pjevajui iz jednog naselja u drugo. Niko ih ne uva i ne
prua utoite. Gledaju ih bliski i daleki, a one nemaju nijednog od
svojih mukaraca sa sobom, niti ikoga da ih titi.
7
Potom je rekla:

,:

<

7
Ihtidad, sv. 2, str. 308.
170
Kako nee gajiti zlobu prema nama oni koji nas gledaju s prijeko-
rom, mrnjom i osvetoljubivou. Ti, dok ne osjea da ini grijeh
i ne smatra to opasnim, kae: Kamo sree da su moji velikani s
Bedra ovdje da vide. Ti, koji se saginje da tapom udara u zube
Ebu Abdullaha Husejna, velikana mladia Denneta, kako nee
tako govoriti kada si otvorio stare rane? Prolijevajui krv porodice
Muhammedove i zvijezda na zemlji iz porodice Ebi Talibove, ko-
rijene si iupao! Ubrzo e ui na isto mjesto gdje se oni nalaze
i uistinu e poeljeti da su ti, bogdo, udovi bili mlitavi, a jezik
nijem. Poeljet e da nisi ni rekao ono to si rekao pa se radovao i
veselio zbog toga.
8
Kada je ki Imama Alija to rekla, uputila je dovu, rekavi:
Boe uzmi nae pravo i osveti se onim ljudima koji su nam
nanijeli nepravdu!, a potom se obratila Jezidu: Tako mi Boga,
oderao si svoju kou i odrezao svoje meso, a uskoro e doi pred
Poslanika Boijeg, s.a.v.a., i vidjeti da su njegovi sinovi smjeteni
u Dennetu uzvienom. Vidjet e toga dana da je Bog Poslani-
kovu istu porodicu sakupio i sve ih smjestio u Dennet. Ovo je
ono obeanje koje je Svevinji Gospodar dao u Kuranu asnom:

Ne smatraj nikako mrtvima one koji su na Allahovu Putu poginuli! Oni su

ivi, i kod Gospodara svoga opskrbljeni.
9
O Jezide! Onoga dana kada presuda bude u Boijim rukama
i kada Mu se Muhammed, s.a.v.a., bude poalio, a tvoji udovi i
organi budu svjedoili protiv tebe, toga e dana tvoj otac, koji te
je postavio da vlada nad muslimanima, dobiti ono to je zaslu-
io. Toga dana bit e jasno kakvu e nagradu dobiti tlaitelji, ko
je u gorem poloaju i ije je boravite jadnije. Iako ja tebe, nepri-
jatelja Boijeg i sina neprijatelja Boijeg, tako mi Boga, smatram
8
Biharul-anwar, sv. 45, str. 134.
9
Ali Imran (3), 169.
171
bezvrijednim i nedostojnim ukora, ta da radim kada su nam oi
uplakane i grudi od tuge sagorjele. Korei i grdei tebe, nai ehi-
di nee oivjeti. Na Husejn je ubijen, a ejtanove pristalice vode
nas kod nerazumnih ljudi. Zaradu steenu kroz nepotovanje
Boga, oni uzimaju iz Boijeg imetka. Naa krv kaplje iz njihovih
ruka, a nae meso ispada iz njihovih usta. ista tijela naih ehida
ostavljena su vukovima i divljim ivotinjama u pustinji. Ako ste
danas imali koristi od ubijanja, sutra ete, kada budete polagali
raun, od toga imati tetu. To e biti dan kada u rukama nee
imati nita osim svoga djela, dan kada e vikati na Merdanina
sina, a on na tebe. Dan kada ete se ti i tvoji sljedbenici pred va-
gom Boije pravde okomiti jedni na druge. Dan kada e vidjeti
da je najgora popudbina koju ti je otac ostavio bila ta da ubije
potomke Boijeg poslanika. Tako mi Boga, ne plaim se nikoga
osim Njega i ne alim se nikome osim Njemu. Poslui se svojim
lukavstvom i nastavi se truditi. Koliko moe, daj sve od sebe.
Tako mi Boga, sramota i ljaga koju si zaradio na nama, nikada se
ne moe saprati.
Ki hazreti Fatime, s.a., zavrila je svoj govor, zahvaljujui
Svevinjem Gospodaru rijeima:
Hvala Bogu, Koji je svretak predvodnika mladia Denneta
uinio sretnim i obasuo ih svojim oprostom. Dennet je uinio
njihovim boravitem. Traim od Boga da im uvea njihove ste-
pene i da ih obaspe veom milou, jer je On moan da uini sve
to eli.
Ovo je bio govor hazreti Zejneb, s.a,. kerke Zapovjednika
vjernih, mir s njim, na skupu kod Jezida. Ovakvi govori nisu
govori koji su potaknuti emocijama, duevnim nespokojima i
pritiscima nedaa. To su rijei koje su izreene vrlo precizno,
sistematino i planski, svaka na svome mjestu i u mjeri u kojoj je
to potrebno. One su zauvijek rasvijetlile istinu.