SIR ARTHUR CONAN DOYLE - DOLINA STRAHA

Naslov originala THE VALLEV OF FEAR Tajno udruenje

Sadraj: Prvi dio: TAJNO UDRUENJE I. Na ovjek II. Starjeina III. Loa 341, Vermissa IV. Dolina straha . V. Najcrnji dan VI. Opasnost vreba VII. Birdy Edwards* upada u zamku ......

PRVO POGLAVLJE Na ovjek Bilo je to etvrtoga februara godine 1875. Zima je te godine bila estoka, a debeli sloj snijega ispunio je gudure Gil-mertonskoga gorja. Kako je ralica osigurala prohodnost eljeznike pruge, poslijepodnevni se vlak, koji povezuje niz rudarskih naselja, polako, stenjui, uspinjao uz strminu koja poinje kod Stagvilla, gradia u podnoju, pa ide prema Vermissi, glavnom sreditu tog podruja, smjetenom u gornjem dijelu doline. Na tom se mjestu pruga ponovo poinje sputati prema Barton's Crossingu, Helmdalu i poljoprivrednom kraju Merton. Ta je pruga zapravo jednotrana, no proirena je mnogim sporednim kolosijecima na kojima su dugi redovi vagona natovarenih ugljenom i eljeznom rudom. Oni svjedoe o skrivenom bogatstvu to je privuklo te okrutne ljude, a s njima i vrevu ivota u ovaj najpustiji dio Sjedinjenih Amerikih Drava. I doista, pust je to kraj. Kako je prvi pionir proavi njime mogao i zamisliti da su najljepe livade i zeleni panjaci bezvrijedni u usporedbi s ovim sumornim krajolikom prekrivenim ili krevitom goleti ili gustom ikarom! Iznad mranih i jedva prohodnih uma visoko su se uzdizali suri planinski vrhovi, bijeli od snijega i otrih nazubljenih stijena, a meu njima se izvijala duga, zavojita dolina uz koju je polagano gmizao mali vlak. Upravo je u prvom, dugom, putnikom, vagonu upaljena petrolejka osvijetlila lica dvadeset do trideset ljudi koji su tu sjedili. Veina su bili radnici to su se upravo vraali kui nakon radnoga dana provedenog u niem dijelu doline. Meu njima je bilo desetak rudara, to se moglo zakljuiti po njihovim aavim licima i rudarskim fenjerima. Sjedili su u grupi, puili i tiho razgovarali, 83Snano se rukovae. - Vidim da govori istinu; ali ipak treba provjeriti. Podigne desnicu do desne obrve. Putnik odgovori podigavi lijevu ruku do lijeve. - Tamne su noi neugodne - ree radnik. - Da, za strance na putu - odgovori drugi. - To je u redu. Ja sam brat McMurdo, iz Loe 341, u Chicagu, ef mi je J. H. Scott. Zaista sam imao sreu da odmah naiem na brata. - Ima nas i ovdje mnogo. Nigdje po Sjedinjenim Dravama ne cvjeta ovaj Red kao ba ovdje, u dolini Vermisse. Ali dobro e nam doi takva prinova kao to si ti. Ne razumijem kako tako io mladi i jo k tome lan Sindikata ne moe nai posla u Chicagu. - Imao sam ja posla koliko sam htio - ree McMurdo. - Zato onda nisi ostao? McMurdo pokae glavom prema policajcima i osmjehnu se. - Mislim da bi oni tamo vrlo rado doznali zato - ree. Scanlan uzdahne suosjeajno. - U nevolji si? - proapta. - I te kakvoj! - Kanjenik? - Jo gore! - Nije valjda rije o ubojstvu? - Rano je da o tome govorimo - ree McMurdo dajui do znanja da je rekao vie nego to je namjeravao. - Dovoljno je da ti kaem da sam imao vane osobne razloge da napustim Chicago. Tko si ti da me ispituje o takvim stvarima?

U sivim oima skrivenim iza naoala iznenada bljesne opasna srdba. - Dobro, dobro, prijatelju. Nisam mislio nita loe. Ma to da si uinio, drugovi ti nee zamjeriti. Kamo sada ide? - U Vermissu. - To je trea stanica odavde. Gdje e odsjesti? 86 < McMurdo izvadi kuvertu i priblii je slaboj svjetlosti petrolejke. - Evo adrese: Jakov Shafter, ulica Sheridan. To mi je prenoite preporuio jedan poznanik iz Chicaga. - Ne znam za njega, Vermissa mi je izvan ruke. ivim u Hobson's Patchu, u koji evo upravo stiemo. No, prije nego to se rastanemo dat u ti savjet. Ako se nae u nevolji, odmah poi u Zadruni dom k efu McGintvju. On je predsjednik Loe u Vermissi i nita se bez njegove volje u ovom kraju ne dogaa. Do vienja, prijatelju! Moda emo se jedne od slijedeih veeri nai u Loi. Ali upamti moje rijei: upadne li u nepriliku, poi efu McGintvju! Scanlan sie, a McMurdo ponovo ostane sam, preputen svojim mislima. No se ve bila spustila, a plamen visokih pei sukljao je i zavijao u mraku. Nad tom sablasnom pozadinom kretale su se, savijajui se u mukotrpnom radu, crne sjene ljudskih tjelesa, u ritmu kretanja ruki i ekrka, praene neprestanim zveketom i tutnjavom. - Zamiljam da ovako nekako izgleda pakao - zau se neiji glas. McMurdo se okrene i opazi da se jedan od policajaca primakao blie prozoru i da promatra tu usijanu pusto. - to se toga tie - ree drugi policajac - vjerujem da pakao mora biti slian ovome. Zaudio bih se kad bih saznao da dolje ima gorih avola nego to su neki od onih koje bismo mogli imenovati. - ini se da si nov ovdje, mladiu? - Pa, to ako jesam? - otrese se McMurdo. - Samo jedno da ti kaem, gospodine. Savjetovao bih ti da paljivije bira svoje prijatelje. Na tvome mjestu mislim da ne bih poeo s Mikom Scanlanom i njegovom bandom. - Sto mu gromova, to se tebe tie tko su moji prijatelji? - zagrmi McMurdo takvim glasom da su se svi u vagonu okrenuli prema njima. - Jesam li vas pitao za savjet ili moda mislite da sam takva budala da ne mogu bez njega? Kad vas se neto pita onda odgovarajte, a to se mene tie naekat ete se dok vas ja neto upitam. Zabaci glavu i naceri se prema patroli s izrazom psa koji rei. Nevjerojatna estina kojom je njihov pokuaj pri87F bliavanja bio odbijen zaprepasti policajce, trome i dobroudne ljude. - to se ljuti, strance? Opomenuli smo te za tvoje dobro, jer si, kako vidimo, nov ovdje. - Ovo mjesto mi je strano, ali vi i vama slini nisu mi nimalo novi! - povie McMurdo bijesno. - Svugdje ste vi jednaki, gurate nos u sve i dajete savjete koje nitko od vas ne trai! - Moda emo se uskoro ponovo vidjeti - naceri se jedan od dvojice policajaca. - Ti si mi prava ptiica, sve mi se ini! - I meni se to uinilo - opazi drugi. - Vjerujem da emo se uskoro susresti. - Nemojte misliti da vas se bojim - povie McMurdo. - Zovem se Jack McMurdo - eto vam. Ako me trebate, nai ete me kod Jakova Shaftera, u ulici Sheridan, u Vermissi - nita ne skrivam, vidite li? Usudit u vam se, u to ne sumnjajte, pogledati u lice u bilo koje doba dana i noi. Odvano vladanje novajlije izazvalo je neskriveno odobravanje i divljenje rudara; policajci su samo slegli ramenima i nastavili prijanji razgovor. Nekoliko minuta kasnije, vlak je

uletio u slabo osvijetljenu eljezniku stanicu na kojoj je veina putnika sila, jer Vermissa je bilo najvee naselje uz tu prugu. McMurdo uzme svoju konatu torbu i upravo htjede krenuti u mrak kad mu pristupi jedan rudar. - Tako mi boga, prijatelju, ti doista zna kako treba razgovarati s policijom - ree glasom u kojem se jo osjeao strah. - Uivao sam sluajui te. Daj da ti ponesem torbu i pokaem put. I onako prolazim mimo Shaftera. I ostali su mu rudari, naputajui stanicu, prijateljski zaeljeli laku no. Tako je na neobuzdani putnik postao linost u Vermissi jo prije nego to je stupio na njeno tlo. Ako je ovaj krajolik mogao zaplaiti ovjeka, grad ga je morao jo vie utuci. Bilo je neke sumorne veliine u onoj dugakoj dolini, u onim golemim plamenim stupovima, u oblacima dima koji je iz njih sukljao, a mnogi humci posijani uz te udovine iskopine bili su vrijedni spomenici sna88 ge i radinosti ovih ljudi. No grad se pokazivao svugdje podjednako runim i prljavim. Ulica je itavom irinom bila prekrivena izbrazdanom masom blatnoga snijega. Plonici su bili uski i neravni. Mnoge plinske svjetiljke sluile su samo zato da bolje osvijetle dugi red drvenih kuica okrenutih ulici svojim zaputenim i prljavim verandama. Kad su se dvojica putnika pribliila gradu, slika je odjednom postala svjetlija jer su naili na niz dobro osvijetljenih trgovina i mnotvo toionica i kartanica u kojima su rudari troili svoje teko zaraene, ali ne tako male plae. - To tamo je Zadruni dom - ree vodi, pokazujui jednu od gostionica koja se uzdizala dostojanstveno, gotovo kao hotel. - Gazda mu je Jack McGintv. - Kakav je to ovjek? - zapita McMurdo. - to? Zar nikad nisi uo za efa? - Kako sam mogao za njega uti kad zna da sam tek stigao? - A ja sam mislio da mu je ime poznato u svim sindikatima. Prilino se esto i po novinama pominjalo. - U vezi sa ime? - Pa, u vezi - ovdje rudar spusti glas - u vezi s ... poslovima. - Kakvim poslovima? - Za boga, ovjee, udan si ti tip, bez uvrede reeno. U ovom e kraju uti samo za jednu vrst posla, a to su poslovi Scowrera. - Aha, ini mi se da sam u Chicagu uo za Scovvrere.. Razbojnika banda, zar ne? - uti, tako ti ivota - povie rudar uplaeno gledajui u suputnika. - ovjee, ne predstoji ti ovdje dug vijek ako tako govori na ulici gdje te svatko moe uti. Mnogi su bili na smrt premlaeni, a manje su od toga rekli. - Ja zapravo nita o njima ne znam. Znam samo to sam proitao. - Ne kaem da to to si proitao nije istina. - Dok je to govorio ovjek se nervozno obazirao oko sebe, zavirujui u svaku sjenku kao da se boji skrivene opasnosti. - Ako 89'je ubojstvo kad nekoga proguta mrak, onda se to, tako mi boga, ovdje dogaa napretek. Ali nemoj, strance, ni pomisliti da u vezi s time spomene ime Jacka McGintvja jer on uje svaki apat i ne oprata ga, tako mi boga! No evo kue koju trai - to je ona tamo, malo dalje od ceste. Vidjet e da je stari Jakov Shaf-ter koji njome upravlja potenjak kakva nema na daleko. - Hvala ti - ree McMurdo pruivi svom novom poznaniku ruku, te se s torbom u ruci uputi stazom koja je vodila do pokazane kue. Doavi do vrata snano zakuca. Otvori mu netko tko se neobino razlikovae od onoga koga je oekivao. Bijae "to mlada i izuzetno lijepa ena. Bila je nalik na veanku, svijetle puti i kose, a prekrasne tamne oi tvorile su zanimljiv kontrast tom svijetlom okviru. Iznenadi se i zbuni

ugledavi stranca te joj val rumenila prelije blijedo lice. Slika djevojke uokvirena svijetlom etvorinom otvorenih vrata uinila se McMurdu neim naljepim to je ikada vidio; njezinoj privlanosti jo je vie pridonosila opreka s prljavom i sumornom okolinom. Ne bi ga mogla vie iznenaditi ni da je ugledao predivnu ljubicu kako raste na smetlitu. Bijae tako zanesen da je bez rijei stajao i zurio u nju; zato je ona prekinula muk. - Mislila sam da je to otac - ree, a u glasu joj se ugodno osjeao lagani vedski prizvuk. Idete li k njemu? U gradu je, no svaki as oekujem da e se vratiti. McMurdo je i dalje piljio u nju ne skrivajui divljenje dok ona napokon ne obori pogled, zbunivi se pred ovim pomalo nasrtljivim posjetiocem. - Ne brinite, gospoice - izusti - nema urbe. Vau su mi kuu preporuili kao prenoite. Mislio sam da e mi moda odgovarati, ali sada sam sasvim siguran da hoe. - Brzo odluujete - ree ona sa smijekom. - A tko i ne bi, osim ako je slijep - odgovori on. Ona se nasmije komplimentu. - Uite, gospodine - ree. - Ja sam Ettie Shafter, ki gospodina Shaftera. Nemam majke, pa vodim kuanstvo. 90 Sjedite uz pe i priekajte dok otac ne doe. No, evo njega; moete odmah s njim ugovoriti stvar. Stazom je prema kui umornim korakom prilazio postariji ovjek. McMurdo mu u nekoliko rijei objasni to eli. Ree da mu je neki poznanik po imenu Murphv jo u Chicagu dao njegovu adresu. A Murphv ju je pak dobio od nekoga drugog. Stari ga je Shafter spremno primio. McMurdo, nije postavljao nikakvih uvjeta, osim toga inilo se da ne oskudijeva u novcu. Ugovoreno je da e dobiti stan i hranu za dvanaest dolara tjedno, te da e plaati unaprijed. I tako se dogodilo da je McMurdo, bjeei pred zakonom (kako je sam rekao) naao utoite u domu Shafterovih; bit e to prvi korak u dugom nizu mranih dogaaja koji e slijediti, a koji e se zavriti mnogo godina kasnije u nekoj dalekoj zemlji. 91DRUGO POGLAVLJE Starjeina McMurdo je bio ovjek koji bi se u drutvu vrlo brzo istakao. Ma gdje da se naao, ljudi bi odmah za njega saznali. Tako je za samo tjedan dana postao najvanija linost u Shafterovu prenoitu. Bilo je tamo jo deset-dvanaest gostiju, ali oni su svi bili ili estiti predradnici ili obini prodavai u trgovinama, svi redom mnogo beznaajniji od naeg mladog Irca. Kad god bi se naveer sastali, on je bio najspremniji za alu, najzanimljiviji u razgovoru, najorniji za pjesmu. Bio je idealan drug u piu, obdaren sposobnou da svuda oko sebe izazove dobro raspoloenje. Ali povremeno je, kao to smo vidjeli i u vlaku, davao maha svojoj udi i estoko se uzbuivao, to je izazivalo potovanje, pa i strah svih onih s kojima je dolazio u doticaj. Prema zakonu i njegovim slubenicima iskazivao je izrazit prijezir, to je neke prisutne oduevljavalo, a druge plailo. Od poetka pokazivao je neskriveno divljenje prema gazdinoj keri koja mu je osvojila srce im ju je prvi put ugledao. Nije bio nimalo plaljiv oboavalac. Ve drugoga dana rekao joj je da je ljubi i otada je to neprestano ponavljao, ne obraajui ni najmanj.e panje na sve to bi ona govorila samo da ga odvrati. - Netko drugi? - povikao bi on. - Tim gore za tog drugog! Neka me se uva! Zar da se odreknem ivotne sree i enje srca zbog nekoga drugog? Moe, Ettie, do mile volje ponavljati to svoje ne, ali doi e dan kad e napokon rei da, a ja sam dovoljno mlad da mogu ekati. Bio je opasan oboavalac, brz na jeziku kao pravi Irac, njean i umilan u ophoenju. Pratila ga je aureola iskusna ovjeka i ar tajanstvenosti to plijeni zanimanje ena i pod92

stie njihovu ljubav. Ponekad je priao o ljupkim dolinama Monaghana, odakle je bio rodom, o dalekom otoku, blagim breuljcima i zelenim livadama koje su se, gledane iz ovog okrutnog i hladnog kraja njegovoj mati priinjavale jo arobnijima. Iskusio je ivot drvosjee na obalama Michiga-na, naao se u gradovima Sjevera - Detroitu, Buffalu i napokon Chicagu gdje je radio u pilani. Podravao je slutnju da su se u tom velikom gradu zbivale izuzetne stvari, u isto vrijeme udne i intimne, tako da se o njima nije smjelo ni govoriti. eznutljivim je glasom izdaleka najavio svoj bivi ljubavni ivot, iznenadan odlazak i prekid starih veza zbog bijega u daleki svijet koji e ga napokon dovesti u ovu odvratnu dolinu. Ettie je paljivo sluala, a u tamnim su joj se oima zrcalile i njenost i suut - osjeaji koji se tako lako i tako prirodno pretapaju u ljubav. McMurdo je, s obzirom na to da je bio kolovan, uskoro dobio privremeno zaposlenje kao knjigovoa. Kako je vei dio dana bio zauzet poslom, nije naao vremena da se javi efu Loe Staroga reda slobodnih zidara. Na taj ga je propust uskoro upozorio Mike Scanlan, takoer lan, kojega bijae susreo u vlaku. Taj crnomanjasti, nervozni ovjeuljak otrih crta lica bio je zadovljan to ga ponovo vidi. Nakon to je popio aicu-dvije viskija otkrije mu razlog svog posjeta. - I tako, McMurdo, sjetio sam se tvoje adrese pa sam pomislio: hajde da ga posjetim! udi me to se jo nisi javio starjeini. Kako to da nisi posjetio efa McGintvja? - Najprije sam morao nai posao. - Mora nai vremena za njega! Za ime boje, ovjee, ludo si postupio to ve prvi dan nisi poao u Zadruni dom i prijavio se. Ako se zamjeri McGintvju... ali bolje nemoj, to se naprosto ne smije dogoditi - to je sve to ti mogu rei. McMurdo se inio pomalo iznenaen. - Ve sam pune dvije godine lan Loe, Scanlane, ali nisam jo do sada znao da je to tako hitna stvar. - Moda nije u Chicagu! - Pa to je isto udruenje! 93- A, je li? Scanlan ga je gledao dugo i uporno. Bilo je neeg zloslutnog u njegovu pogledu. - A zar nije? - To u te pitati za mjesec dana. uo sam da si popriao s policajcima kad sam siao s vlaka. - Kako zna? - Dolo mi je do uiju - i dobre i zle vijesti brzo putuju po ovome kraju. - Istina je da sam razgovarao. Skresao sam tim huljama u lice sve to o njima mislim. - Ti si, bogami, ovjek po McGintvjevu ukusu! - to, zar i on mrzi policiju? Scanlan prasne u smijeh. - Posjeti ga, stari moj - ree opratajui se. - Ako ne ode, zamrzit e te vie od policije. Posluaj moj savjet i poi smjesta. Sluaj je htio da je McMurdo te veeri imao jo vaniji razgovor koji ga je uputio u istom smjeru. Moda stoga to je otvorenije nego inae pokazivao panju Ettie, ili se tek tada sumnja uvukla u ve pomalo tromi mozak dobroudnog starog veanina; bilo kako bilo, domain pozove mladia u svoju sobu i bez okolianja pone razgovor. - ini mi se, gospodine, da vam je stalo do moje Ettie. Je li tako ili se moda varam? - Pogodili ste! - odgovori mladi. - Moram vam odmah rei da od toga ne moe biti nita. Netko vas je pretekao. - To mi je ve ona rekla. - Budite sigurni da vam je rekla istinu! A da li vam je rekla o kome je rije? - Nije. Pitao sam je, ali nije htjela rei.

- Dakako da nije, nevaljalka. Nije vas htjela uplaiti. - Mene uplaiti? - plane McMurdo. - Da, prijatelju! Nije sramota bojati se Teda Baldwina. - A tko je to, do avola? - Jedan od efova Scowrera. 94 - Scowreri! Ve sam uo za njih. Scowreri amo, Scow-reri tamo, neprestano se o njima apue. ega se zapravo svi boje? Tko su napokon ti Scowreri? Vlasnik prenoita nesvjesno spusti glas kao i svi oni koji su do sada spomenuli to strano drutvo. - Scowreri su Stari red slobodnih zidara. Mladi se zapanji. - Pa i ja sam lan toga reda. - Vi! E, da sam to znao, nikada vas ne bih u ovu kuu pustio. Sve da ste mi platili stotinu dolara tjedno! - to tu nije u redu? To je drutvo osnovano radi dru-garstva i milosra. Tako stoji u pravilniku. - Negdje drugdje moda i jest tako. Ali ovdje nije. - A ovdje, kakvo je to drutvo? - Drutvo ubojica, eto kakvo je. McMurdo se sumnjiavo nasmije. - Kako ete mi to dokazati? - Dokazati! Zar pedeset ubojstava nije dovoljno? to je bilo s Milmanom i Van Shorstom, sa cijelom obitelji Nichol-son, sa starim gospodinom Hvamom i malim Billom Jame-som, te tolikim drugima? I vi hoete da vam se dokazuje? Zar postoji itko u ovoj dolini, bio on mukarac ili ena, tko to ne zna? - Pazite! - ozbiljnim glasom upozori ga McMurdo. - Morate opozvati to ste maloprije rekli, ili pak, to dokazati. Prije nego to napustim ovu sobu, uinit ete jedno od toga. Stavite se na as u moj poloaj. Dolazim prvi put u ovaj grad. Inae pripadam Udruenju koje je poznato po dobrim namjerama. Kao takvo postoji irom Sjedinjenih Drava. I u asu kad hou da mu pristupim ovdje, vi mi kaete da je to isto to i razbojniko udruenje zvano Scowreri. Gospodine Shafter, mislim da mi dugujete ili ispriku ili objanjenje. - Mogu vam rei samo ono to svatko iv ovdje zna. efovi jednog udruenja su i efovi drugoga. Ako se zamjerite jednome, osvetit e ga drugi. esto smo ve to iskusili. - To su brbljarije. Hou dokaze! - ree McMurdo. 95 sit- Ostanete li ovdje, brzo ete ih imati. No, ja zaboravljam da ste i vi jedan od njih. Uskoro neete biti nita bolji od drugih. A sad vi lijepo, gospodine, potraite drugo prenoite. Ne moete vie ovdje ostati. Zar nije dovoljno to jedan od te gospode udvara mojoj Ettie, a ja se ne usuujem da mu zalupim vrata u lice ve moram jo trpjeti i takvoga stanara? Zaista, od sutra morate potraiti drugo prenoite. I tako je McMurdo bio prognan ne samo iz svoje udobne sobe ve i daleko od ljubljene djevojke. Iste veeri naao ju je u dnevnoj sobi i povjerio joj svoju nevolju. - Tvoj mi otac daje otkaz - ree. - Ne bih mario kad bi se samo radilo o sobi, no tek tjedan dana to te poznam, Ettie, a ti si mi postala sve, te ne mogu bez tebe ivjeti. - Ah, utite, gospodine McMurdo! Ne govorite tako - povie djevojka. - Ve sam vam rekla da ste doli prekasno. Postoji drugi, te premda mu nisam obeala da u se smjesta udati za njega, ipak ne smijem to nikom drugom obeati. - A to da sam ja bio prvi, Ettie? Bi li tada bio bolje sree? Djevojka zaroni lice meu dlanove.

- Da je bar nebo odredilo da vi budete prvi! - zajeca. Toga asa pade McMurdo pred nju na koljena. - Za ime boje, Ettie, neka ostane na tome! - povie. - Zar e upropastiti i tvoj i moj ivot zbog toga obeanja? Slijedi svoje srce, draga. Ono je sigurniji vodi nego nekakvo obeanje konje si dala i ne znajui to ini. I on uzme bijelu Ettinu ruicu meu svoje vrste smee ake. - Reci da e biti moja, pa emo se zajedno suprotstaviti zlu. - Zar moramo bas ovdje? - Da, ovdje. - Ne, nikako, Jack! - On je zagrli objema rukama. - Ne moemo ovdje! Zar me ne bi mogao povesti nekuda daleko? Na McMurdovu licu itala se unutranja borba, ali as kasnije bilo je ono ponovo vrsto kao granit. 96 - Treba ba ovdje - ree. - Uzet u te, Ettie, pred oima cijelom svijetu i to upravo ovdje gdje smo sada. - A zato ne bismo zajedno nekamo poli? - Ne, Ettie, ne mogu otii odavde. - Ali, zato? - Ne bih nikada vie mogao pogledati ljudima u oi kad bih pustio da me otjeraju. Osim toga, ega se imamo plaiti? Zar nismo slobodni ljudi u slobodnoj zemlji? Ako me ti voli i ako ja tebe volim, tko e se usuditi stati izmeu nas? - Ti nita ne zna, Jack. Prekratko si ovdje. Ne poznaje tog Baldwina. Ne zna ni McGintvja, ni Scowrere. - Ne znam ih, ne bojim ih se i ne vjerujem u njih! - ree McMurdo. - Ali rei u ti, draga, ivio sam meu vrlo grubim ljudima i, umjesto da se ja njih bojim, oni su se na kraju bojali mene. Uvijek je bilo tako, Ettie. Ako su ti ljudi, kako tvoj otac tvrdi, poinili toliko zloina u ovoj dolini, i ako ih svatko zna po imenu, kako to da nijedan nije priveden pred lice pravde? Odgovori mi na to, Ettie! - Zato to se nitko ne usuuje svjedoiti protiv njih. Ne bi ivio ni mjesec dana nakon toga. Osim toga, oni uvijek nau ljude koji e pod zakletvom posvjedoiti da je optueni bio daleko od mjesta zloina. Ali, zacijelo si o tome itao. Ljudi kau da sve novine u Sjedinjenim Dravama o tome piu. - Istina je da sam neto proitao, ali mislio sam da je to izmiljotina. Moda ti ljudi imaju razloga da tako postupaju. Moda im je nanesena nepravda, pa nemaju drugog naina da se brane. - Ali, Jack, neu ni da ujem da tako govori. Tako govori on - onaj drugi! - Zar Baldvvin tako govori? - Da, zato ga i mrzim! Ah, Jack, sada sam ti priznala istinu: mrzim ga iz dna due; ali ga se istodobno i bojim. Plaim se i zbog sebe, ali jo vie zbog oca. Kad bih se usudila izrei svoje osjeaje, sigurno bi nas snalo veliko zlo. Zbog toga sam do sada odgaala odluku, sluei se poluobeanjima. 7 Dolina straha t 97To nam je, zapravo, bio jedini izlaz. Ali kad bi ti pristao da pobjegnemo odavde, mogli bismo povesti tatu sa sobom i sretno poivjeti daleko od ovih zlih ljudi. Na McMurdovu se licu ponovo ocrtae sjene unutranje borbe, ali ponovo nadvlada odluan izraz granitne vrstine. - Nikakvo ti se zlo nee dogoditi, Ettie - ni tebi ni tvom ocu. A to se zloe tih ljudi tie, moda e uskoro otkriti da sam ja gori od njih.

- Ne, neu, Jack. Uvijek u imati u tebe povjerenja.. McMurdo se gorko nasmijei. - Dobri boe, kako me slabo poznaje. Tvoje nevino srce i ne sluti to se u meni zbiva. Hej, tko je to tamo? Vrata se otvore, a u sobu ue pristao mladi razmetljiva dranja: vladao se kao da je gospodar kue. Bio je to zgodan i elegantan mladi ovjek, otprilike istih godina kao McMurdo. Nije ni pomiljao da skine crni pusteni eir iroka oboda ispod kojega je izvirivalo lijepo, ali drsko lice samovoljna izraza i orlovskoga nosa; doljak Ijutito pogleda par koji je sjedio uz pe. Ettie se trgne, te sva zbunjena i zaplaena skoi. - Drago mi je to vas vidim, gospodine Baldvvine. Nisam vas oekivala tako rano. Priite i sjednite. Baldvvin je stajao s rukama o bokovima i promatrao McMurda. - A tko je taj ? - zapita osorno. - Jedan prijatelj, gospodine Baldwine - na novi gost. Gospodine McMurdo, mogu li vas upoznati s gopodinom Baldwinom? Mladii nevoljko kimnu jedan drugome glavom. - Vjerujem da vam je gospoica Ettie rekla kako s nama stoje stvari - ree Baldwin. - Nisam shvatio da meu vama postoji ikakva veza. - Tako, dakle? Tad u vam ja rei. Znajte da je ova mlada dama moja. Uostalom, zar nije divno vrijeme za veernju etnju? - Hvala, ali nisam raspoloen za etnju. 98 - Znai niste? - Oi su mu sijevale od ljutnje. - A moda biste bili raspoloeni za tunjavu? - To u svako doba! - povie McMurdo i skoi. - Uostalom nikad bolje nego sada. - Za ime boje, Jack! Za boga miloga! - zakuka jadna Ettie, izvan sebe. - Jao, uvaj se, Jack! On e ti nanijeti zlo. - Oho, kako vidim ve smo na Jack - ree Baldvvin i opsuje. - Ve je do toga dolo! - Ali urazumi se, Tede, i budi ljubazan! Meni za ljubav. Ako si me ikada volio budi velikoduan i oprosti mu! - Mi emo, Ettie, bolje srediti stvar ako nas ostavi na samu - ree McMurdo mirno. - Ili biste moda vie voljeli da zajedno sa mnom, gospodine Baldwine, proetate do kraja ulice? Zaista je lijepa veer, a osim toga tamo nam nitko nee smetati. - Izravnat u ja ve s vama raune i ne uprljavi ruke - ree njegov neprijatelj. - I prije nego zavrim poalit ete to ste ikada preli prag ove kue. - Nikad bolje nego sad, da mi to dokaete - povie McMurdo. - Ja u biti taj koji e rei kad je najbolje vrijeme, gospodine. Samo to prepustite meni. Pogledajte ovo! - Odjednom on zasue rukav i pokae na podlaktici neki poseban znak koji kao da je bio eljezom utisnut. Sastojao se od kruga u kojem je bio trokut. - Znate li to ovo znai? - Ne znam i ne tie me se! - Saznat ete. Obeajem vam da hoete. Neete dotle mnogo kruha stii pojesti. Moda bi vam i gospoica Ettie mogla neto o tome ispriati. A ti, Ettie, dopuzat e mi na koljenima natrag. uje li, na koljenima! A onda u ti odrediti prikladnu kaznu. Posijala si, pa e, tako mi boga, i po-njeti! Ja u se za to pobrinuti! Na to se okrene, a as kasnije zaulo se kako su snano zalupila vrata. Nekoliko su trenutaka i McMurdo i djevojka stajali bez rijei. Onda ga ona zagrli. 99 - Ah, Jack, kako si bio hrabar! Ali nita ti to ne vrijedi - mora bjeati. Jo veeras, Jack, jo veeras! To ti je jedina mogunost. On te namjerava ubiti. Proitala sam to u njegovim oima. Nema nikakve anse protiv tuceta takvih s McGintvjem na elu i s podrkom cijele Loe.

McMurdo se oslobodi njena zagrljaja, poljubi je njeno i posjedne na stolicu. - Polako, draga, polako! Nemoj se muiti i strahovati zbog mene. I ja sam slobodni zidar. Upravo sam to priznao tvome ocu. Moda i nisam bolji od drugih, nemoj od mene praviti sveca. Sad kad sam ti to rekao, moda e me zamrziti. - Tebe zamrziti, Jack? Nikad u ivotu to ne bih mogla. ula sam da biti slobodni zidar drugdje ne znai nita zla, pa zato bih zbog toga mislila loije o tebi? No, ako si slobodni zidar, Jack, zato ne poe k efu McGintvju i ne sprijatelji se s njime? Ah, pouri, Jack, pouri! Neka te to prije saslua, inae e se ubrzo dii hajka na tebe. - To je bila i moja zamisao - ree McMurdo. - Idem odmah da to sredim. Moe rei ocu da u samo jo noas ovdje prespavati, a ve ujutro nai u novo prenoite. McGintvjeva toionica bijae po obiaju prepuna ljudi; bilo je to omiljeno sastajalite stanovnika niih slojeva. I gazda je bio omiljen zbog bune, vesele naravi kojom je mnogo toga prikrivao. No, uz popularnost, znaajan razlog zbog kojega je toionica bila uvijek puna bijae strah u kojem je njen gazda drao ne samo cijeli grad ve i trideset milja dugu dolinu, pa i krajeve s druge strane planine; nitko nije bio tako jak da je mogao potcijeniti njegovu blagonaklonost. Osim toga to je imao tajnu mo koju je neumoljivo koristio, bijae on i javni radnik na visokom poloaju - gradski vijenik i lan komisije za ceste. Na te je dunosti izabran glasovima lopua koji su se zauzvrat nadali da e od njega dobiti mnoge povlastice. Porezi i ostale dae bili su golemi, javni poslovi sramotno zaputeni, rauni pobrkani 100 zbog podmitljivosti nadzornika, a poteni su graani bili prisiljeni plaati razne ucjene i jo oprezno drati jezik za zubima da ih ne bi snalo i vee zlo. I tako je iz godine u godinu McGintvjeva dijamantna igla postajala sve krupnijom, njegovi zlatni lanci, prebaeni preko elegantnih kaputa, sve tei, a njegova se toionica protezala sve dalje i dalje, tako da je prijetila da e zauzeti cijelu jednu stranu trga. McMurdo odgurne pokretna vrata toionice i progura se kroz gomilu koja je ispunjavala prostoriju. Zrak je bio teak od gusta dima i mirisa alkohola. Prostorija je bila jarko osvijetljena, a golema ogledala, obrubljena masivnom pozlatom, poveavala su svjetlosnu rasko. Nekoliko je pipniara zasukanih rukava uurbano mijealo pia za goste gusto naikane uz bar, presvuen debelom metalnom ploom. Na kraju bara, oslonjen cijelim tijelom o njega, sa cigarom koso zataknutom u ugao usta, stajao je visok, snano graen mukarac: nije to mogao biti nitko drugi do ef McGintv. Bijae to ovjek obraten bujnom crnom kosom, brade koja je sezala sve do jagodica, a vrana mu je kosa padala po ovratniku. U licu bijae tamnoput poput Indijanca, a oi mu bijahu mrtvaki crne i uz to pomalo zrikave, to mu je davalo zloslutan izraz. Osim toga, sve ostalo - skladna graa, pravilne crte lica, drugarsko vladanje - uklapalo se u sliku veseljaka kakvim se elio prikazati. Svatko bi rekao: eto prostodu-na i iskrena ovjeka, dobra u dnu due, bez obzira na grubost i otvorenost njegovih rijei. Jedino bi mrtve crne oi, duboke i beutne, natjerale ovjeka da protrne kad bi mu se pogled sukobio s njegovim, jer je u njemu osjeao skrivenu sposobnost za beskrajno zlo koje, udrueno sa snagom, smionou i lukavstvom, ini ovjeka jo tisuu puta opasnijim. Dobro odmjerivi toga ovjeka, McMurdo se progura do njega uobiajenom bezbrinom smionou, probivi se kroz, grupu laskavaca koji su se ulagivali monome efu, gromkose smijui svakoj njegovoj ali. Odvane sive oi mladoga stranca bez imalo su straha odvratile pogled ubojitim crnim oima kad su naglo skrenule prema njemu. - Ne sjeam se da sam te ve vidio, mladiu. - Nov sam ovdje, gospodine McGintv. , 101r

- Nisi ipak tako neupuen a da ne bi mogao pristojno osloviti ovjeka. - To je savjetnik McGintv, mladiu - oglasi se netko iz grupe. - Oprostite, savjetnie. Ne znam obiaje koji ovdje vladaju. No, preporuili su mi da vas posjetim. - Pa eto, posjetio si me. To ti je sve. I kako ti se sviam? - Prerano je da se kae. No, ako vam je srce tako veliko kao stas, a dua tako lijepa kao lice, ne bi se nita bolje moglo zamisliti - ree McMurdo. - Bogami brz si na jeziku, pravi Irac - povie gazda, ne znajui jo da li da ismije tog odvanog posjetioca ili da zadri dostojanstveno dranje. - Znai, bili ste tako dobri da pozitivno ocijenite moj izgled? - Svakako - ree McMurdo. - A reeno vam je da me posjetite? - Da. - A tko vam je, molim vas, to rekao? - Brat Scanlan, iz Loe 341 u Vermissi. Ispit u au u vae zdravlje, savjetnie, i u ime naeg poznanstva. - I podigne au koju su mu bili natoili, te je prinese k ustima, ispruivi uz to mali prst. McGintv koji ga je netremice promatrao, podigne crne guste obrve. - A tako je to, dakle - ree. - Morat u malo bolje razmotriti tu stvar, gospodine ... - McMurdo. - Malo bolje, gospodine McMurdo, jer mi ovdje, ne primamo ljude na veresiju niti vjerujemo u sve to nam kau. No, doite na trenutak ovamo. Iza bara bijae sobica u kojoj su uza zid stajale bavice. McGintv oprezno zatvori za sobom vrata, a zatim sjedne na jednu bavu, zamiljeno grickajui cigaru i gledajui, oima to su sijale nemir, ovjeka koji je iao za njim. Nekoliko asaka prosjedili su utei. McMurdo je hrabro podnio taj ispitujui pogled, s jednom rukom u depu, a drugom suui smei brk. Odjednom se McGintv sagne i izvue revolver. 102 - Pazi, mome - ree - ako se pokae da se ali, kratak e ti biti vijek. - udnu je to dobrodolicu - odgovori McMurdo dostojanstveno - priredio starjeina Zidarske loe bratu. - To je upravo ono to mora dokazati - ree McGintv - a ako u tome ne uspije, neka ti se sam bog smiluje. Koje si Loe lan? - Loe 29, u Chicagu. - Otkada? - Od 24. juna 1872. - Tko ti je starjeina? - James H. Scott. - A podruni starjeina? - Bartolomew Wilson. - Prilino spremno odgovara na upite. A to ovdje radi? - Radim, kao i vi, samo loiji posao. - Za as smisli odgovor. - Oduvijek sam bio brz na jeziku. - A jesi li takav i na djelu? - Oni koji su me poznavali, imali su o meni takvo miljenje. - Moda emo te iskuati i prije nego to misli. Jesi li uo to o ovdanjoj Loi? - uo sam da se samo primaju oni pravi. -Istinu si uo, McMurdo. A zato si otiao iz Chicaga?

- Proklet bio ako vam kaem. McGintv raskolai oi. Nije bio navikao da se tako s njime razgovara, pa ga je to zabavljalo. - Zato mi ne bi rekao? - Zato to brat bratu ne smije lagati. - Pazi, ovjee. Ne moe oekivati od Starjeine da primi u Lou nekoga za iju prolost ne moe odgovarati. McMurdo je bio u nedoumici. Napokon izvue iz unutranjeg depa izlizan isjeak iz novina. - Neete se izlajati? - ree? - Odalamit u te po gubici, ako jo jedanput ujem tako neto - raspali se McGintv. 103 - U pravu ste, savjetnie - blago e McMurdo. - Oprostite. Nisam bio svjestan to govorim. Znam da se u vas mogu pouzdati. Pogledajte ovaj izvadak. McGintv proita na brzinu izvjetaj o ubojstvu Jonasa Pinta u gostionici K Jezeru, u trgovakoj ulici u Chicagu. Bilo je to odmah poslije Nove godine 1874. - Tvoje djelo? McMurdo kimne glavom. - A zato si ga ubio? - Pomagao sam stricu Samu u izradi dolara. Moji moda i nisu bili tako lijepi kao njegovi, ali su bili osjetno jeftiniji. Taj Pinto mi je trebao pomoi da se rijeim sumnjivaca... - Koga? - Tako mi kaemo. Htio sam rei: da pustim robu u opticaj. A tada odjednom izjavi da e me odati. Moda me je ve i bio odao. Nisam ekao da to provjerim. Ubio sam ga i otiao, to sam prije mogao prema ugljenokopima. - Zato ba ovamo? - Jer sam itao u novinama da ovdje nisu ba jako izbirljivi. - McGintv se nasmije. - Najprije si falsificirao novac, pa si ubio ovjeka, a onda si napokon odluio doi ovamo, oekujui pri tome dobrodolicu? - Tako nekako. - Mislim da e daleko dotjerati. Nego reci, moe li jo praviti onakve dolare? McMurdo izvadi iz depa pet-est. - Ovi nisu nikad vidjeli vaingtonske kovnice - ree. - Ma nemoj rei! - McGinty ih pogleda prema svjetlu, podigavi ruetinu rutavu kao u gorile. - Ne vidim nikakve razlike! Bogami, mislim da e biti vrlo koristan lan Udruenja. Dobro e nam doi jedan ili dvojica koji ba i nisu suho zlato, jer katkada se dogodi da moramo biti otri. Kad ne bismo odgovorili na napade, uskoro bismo se nali u bezizlaznoj situaciji. - Nadam se da u i ja sudjelovati u tome skupa sa ostalim momcima. - ini se da si dobrih ivaca. Nisi ni trepnuo kad sam uperio u tebe revolver. 104 - Nisam bio u opasnosti! - Nego tko? - Vi, savjetnie - McMurdo izvue nabijen revolver iz depa svog kratkog kaputa. - Cijelo ste mi vrijeme bili na nianu. Vjerujem da ne bih bio nita sporiji od vas. McGintv pocrveni od bijesa, ali brzo se smiri i prasne u smijeh. - Vidi vraga! Pa, godinama nismo imali takvo udovite meu nama. Loa e se na kraju jo ponositi s tobom. Ali koga vraga ti tamo hoe? Zar ne mogu ni pet minuta razgovarati s gospodinom nasamo a da me ne smetate? Na vratima je pognute glave stajao pipniar. - Oprostite, savjetnie, ali rije je o Tedu Baldwinu. Kae da mora smjesta s vama razgovarati.

Ova je najava bila suvina, jer se iznad njegovih ramena ve pojavilo tvrdo, okrutno lice najavljenoga. Odgurnuo je pipniara i zatvorio za sobom vrata. - Tako, dakle, preduhitrio si me - ree, Ijutito pogledavi McMurda. - Moram vam neto rei o ovom ovjeku, savjetnie. - Reci mi u oi, i to ovoga asa! - zagrmi McMurdo. - Rei u kada ja hou i gdje hou. - ekaj, ekaj - pouri se da posreduje McGintv, si-avi s bave. - Ne ide to tako. Ovo je na novi brat, Bald-wine, i ne moemo ga tako doekati. Prui mu ruku, ovjee, i izmirite se. - Nikada! - ljutnja provali iz Teda Baldwina. - Rekao sam mu da sam spreman tui se, ako smatra da sam mu nanio nepravdu - ree McMurdo. - Moemo na ake, ako je suglasan, ili na bilo koji drugi nain. Ali, preputam sad vama, savjetnie, da nam budete sucem, jer to je i dunost starjeine. - O emu je zapravo rije? - O jednoj mladoj dami. Zar ona ne moe izabrati koga hoe? - A zar moe? - povie Baldwin. - Kako su posrijedi dva lana Loe, rekao bih da moe - ree ef. - To je, dakle, vaa presuda? 105f, - Tako je, Balchvine - ree McGinty zlobno. - Zar e je osporiti? - A zar ete vi presuditi protiv nekoga koji vas ve pet godina podrava, a u korist novajlije kojega vidite prvi put u ivotu? Pazite, Jack McGintv, niste izabrani za starjeinu doivotno, pa kad se ponovo bude glasalo ... Savjetnik skoi na njega kao tigar. Zgrabi ga za vrat i odgurne preko bavi. Da se McMurdo nije upleo bio bi ga .smrvio. - Smirite se, savjetnie, zaboga, smirite se! - povie on i povue ga nazad. McGintv ispusti Baldwina, a ovaj sav potresen, hvatajui zrak i drui cijelim tijelom, kao ovjek koji je pogledao smrti u oi, sjedne skrueno na bavu preko koje je maloprije bio odgurnut. - Ovo ve dugo trai, Baldvvine, i sad si dobio - izdere se McGintv dahui, a goleme su mu se grudi nadimale. - Moda misli da bi ti zasjeo na moje mjesto ako izgubim na izborima. Na Loi je da o tome odlui. Ali dok sam ja ef, neu dopustiti da mi se itko usprotivi. - Nemam nita protiv vas - ree tiho Baldwin, opipavajui vrat. - Onda je sve u redu - ree ivahno drugi, naavi se ponovo u ulozi dobroudna veseljaka. - Opet smo svi dobri prijatelji, i tako je stvar okonana. Skine s police bocu ampanjca i izvue ep. - Evo, popit emo pomirbenu zdravicu nae Loe - ree veselo, napunivi tri visoke ae. Nakon toga, kao to znate, nestaje zla krv meu nama. A sada, obraam se tebi, Baldvvine, drei lijevu ruku na Adamovoj jabuici, u .emu se sastoji uvreda? - Teki su se oblaci nadvili - ree Baldvvin. - Ali oni e se zauvijek razii. - Kunem se da e biti tako! Popie vino, a onda se ceremonija ponovi izmeu Bald--wina i McMurda. - Eto - povie McGintv - sada je zla krv nestala! Ako se to nastavi, odgovarat ete pred pravdom Loe, a njena ruka ne udara lako u ovom kraju kao to gospodin Bald106 l

win ve zna i kao to ete vi, gospodine McMurdo, ubrzo doznati, ako mi se ne pokorite. - Vjere mi, to ete teko od mene doivjeti - ree McMurdo i prui Baldvdnu ruku. - Ja se lako posvadim, ali i oprostim. To je moja vrua irska krv, kako vele. to se mene tie, stvar je zavrena i nemam nita protiv njega. I Baldvvin je morao prihvatiti pruenu ruku, jer ga je pratio zloslutan pogled stranoga efa. Ali njegovo namrgoeno lice jasno je pokazivalo kako su ga se malo dojmile rijei onoga drugoga. McGintv ih obojicu potape po ramenu. - Kakva glupost! Ah, djevojke, djevojke! - povie. - Tko bi pomislio da e ista suknja zavaditi moje momke. Vrag ti je to! No, o tome mora odluiti djevojka, jer to ne spada u moju nadlenost, i dobro da je tako. Dovoljno imamo posla i bez ena. A ti, brate McMurdo, morat e se prijaviti Loi 341. Nai se obiaji i metode razlikuju od ikakih. Sastanak je u subotu naveer, pa ako doe postat e poasnim stanovnikom doline Vermisse. 107I TREE POGLAVLJE Loa 341, Vermissa Ujutro, nakon te burne veeri, McMurdo se iselio iz prenoita Jakova Shaftera i nastanio se kod udovice MacNa-mara na krajnjem rubu grada. Uskoro zatim u Vermissu se preselio i njegov poznanik iz vlaka, Scanlan, te se doselio k njemu. Kako u kui nije bilo drugih gostiju, a stanodavka bijae dobroudna stara Irkinja koja im je davala punu slobodu, mogli su nesmetano razgovarati i raditi to su htjeli, a to uvijek dobro dolazi ljudima koji imaju zajedniku tajnu. Shafter se pak toliko smekao da je dopustio McMur-du da doe na veeru kad god to zaeli. Stoga njegov odnos s Ettie nije bio naruen, dapae s vremenom je postajao sve prisniji i njeniji. McMurdo se napokon, u spavaoj sobi novoga stana, osjetio dovoljno sigurnim da izvadi kalupe za kovanje novca, te da ih pokae nekolicini lanova Loe koji su vrsto obeali da e uvati tajnu. Odlazei kui, svaki je od njih u depu odnosio nekoliko komada krivotvorena novca, koji je bio tako vjeto izraen da nije bilo ni najmanje tekoe ili opasnosti prilikom putanja u opticaj. Njegovi se drugovi nisu mogli nauditi zato je McMurdo pristajao na to da radi kad je ovladao tako udotvornom vjetinom. No, svakome je uspijevao objasniti da bi ubrzo privukao panju policije kad ne bi imao legalan izvor prihoda. Jedan mu je policajac, zapravo, ve bio na tragu, ali to je naem pustolovu donijelo vie dobra nego zla. Nakon to je probio led i upoznao se s McGintvjem, malo bi koja veer prola a da nije navratio u toionicu kako bi se bolje sprijateljio s dekima, zapravo opasnim banditima koji su oku-ili cijeli kraj. Odvaan nastup i smione rijei uinile su da je svima omilio, a zbog toga jer je pobijedio protivnika pri108 likom svae u sobiku iza bara zadobio je potovanje cijelog drutva grubijana. Dogaaj koji emo sada ispriati jo ga je vie uzdigao u njihovim oima. Jedne veeri, u doba kad je toionica bila najbolje posjeena, otvore se vrata i u sobu ue ovjek u plavoj uniformi i iljastoj kapi, predstavnik policije Rudnika ugljena i eljeza. Bijae to izvanredni lan policije kojega su vlasnici eljeznica i rudnika pozvali da pomogne redovnoj eradskoj policiji, bespomonoj da se odupre organiziranom bezakonju to je zavladalo tim krajem. Kada je uao amor se stiao, a mnogi su se ispitivaki pogledi usmjerili prema njemu, jer odnosi policije i zloinaca u Sjedinjenim su Dravama sasvim posebne naravi. McGintv, koji je sjedio za barom, nije pokazao iznenaenje kad se inspektor umijeao meu goste. - isti viski, molim, jer zima je otra - ree policajac. - Mislim da se nismo jo upoznali, savjetnie! - Vjerojatno ste novi policijski kapetan? - ree Mc-Ginty.

- Tako je. Raunamo na vas, savjetnie, i na ostale istaknute graane da ete nam pomoi da odrimo red i zakon u ovome gradu. Ja sam kapetan Marvin, a pripadam tvrtki za ugljen i eljezo. - Moemo i bez vas, kapetane - hladno ree McGintv. - Imamo mi svoju gradsku policiju, pa nema potrebe za uvoznom robom. Vi niste nita drugo do orue u rukama kapitala, unajmljeni da batinate i ubijate siromane sugraane. - Hajde, hajde, neemo se oko toga svaati - ree dobroudno policajac. - Oekujem da emo svi obavljati svoju dunost kako najbolje znamo, jedino to, na alost, naa poimanja nisu ista. Ispio je au i upravo htio otii, kad li mu pogled pade na Jacka McMurda koji je mrko stajao po strani. - Hej! - povie, mjerei ga od glave do pete - evo mog starog poznanika! McMurdo se okrene od njega. - Nikada u ivotu nisam bio prijatelj ni s tobom ni s ikojim prokletim paj kanom - ree on. 109- Poznanik i prijatelj nisu jedno te isto - ree policajac nacerivi se. - Ti si glavom i bradom Jack McMurdo iz Chicaga, nee to zanijekati. McMurdo slee ramenima. - I ne kanim nijekati - ree. - Misli da se sramim svoga imena? - U svakom sluaju, imao bi razloga za to. - to, do avola, time misli? - zagrmi ovaj stisnutih pesnica. - Nemoj misliti, Jack, da e prijetnjom to postii. Prije nego to sam doao u ovaj prokleti rudnik, radio sam u ikakoj policiji, pa prepoznajem ikakog lopova tek to ga ugledam. McMurdo se uozbilji. - Nemojte rei da ste onaj Marvin iz ikake centralne policje - povie. - Upravo onaj Teddy Marvin, i vama na slubu. Jo nismo zaboravili ubojstvo Jonasa Pinta. - Nisam ga ja ubio. - Stvarno nisi? To je zaista nepristran iskaz, zar ne? No njegova ti je smrt odlino dola, jer bi inae bio odgovarao zbog falsificiranja novca. Ali zaboravimo to sve jer, meu nama reeno, moda prekoraujem svoje ovlasti govorei ti o tome. Nismo mogli prikupiti dovoljno vrstih dokaza protiv tebe, tako da se ve sutra moe vratiti u Chicago. - Meni je i ovdje sasvim lijepo. - Ja sam ti uinio uslugu, a ti mi, nezahvalni lopove, ne zna ni hvala rei. - No dobro, hvala vam, zaista ste bili ljubazni - ree McMurdo, ne ba prijaznim glasom. - U redu, neu ti nita dokle god poteno ivi - ree kapetan. - Ali, bogami, ako poe krivim putem, drukije emo tada! Laku ti no, a laku no i vama, savjetnie. I ode iz toionice u kojoj je svojim iskazom doprinio da se rodi junak dana. O McMurdovim pothvatima u Chi-cagu ve se i prije aputalo. A on je na sva pitanja odgovarao smijekom, kao da ne eli da se od njega pravi veli110 kan. No sada su glasine bile slubeno potvrene. Dokoliari su se oko njega okupljali i srdano mu stezali ruku. Otada je postao znamenita linost u gradu. Premda je inae mogao dobrano popiti a da se to ne opazi, te bi veeri slavljenik sigurno bio zavrio pod stolom da mu sobni drug, Scanlan, nije pomogao i odveo ga kui. Jedne od slijedeih subota bijae McMurdo primljen u Lou. Kako je bio ve ulanjen u Chicagu, nadao se da e ga mimoii ta formalnost, no u Vermissi su vladali obiaji na koje su svi bili ponosni i kojima se svaki kandidat morao podvri. Skup se sastao u velikoj dvorani Zadrunog doma, koja je bila predviena za takve prilike. Tu se okupilo oko ezdeset lanova, dakle manji dio, jer je u dolini bilo nekoliko loa. Bilo ih je i s one strane brda, a sve su one meusobno izmjenjivale lanove ako je trebalo obaviti neki ozbiljan

posao, jer smatralo se prikladnijim da zloin poine ljudi izvana. Ako bismo ih sve zbrojili, organizacija je raspolagala s oko pet stotina ljudi. U ogoljeloj dvorani za sastanke bio je stol oko kojega su posjedali ljudi. Sa strane je stajao jo jedan manji, prepun staklenki i aa na koje su neki iz drutva esto eljno pogledavali. Na elu stola sjedio je McGintv sa crnom kapom od samta na raskutranoj crnoj kosi i grimiznim alom oka vrata; nalikovao je na reca koji vodi neki paklenski obred. S desna i lijeva stajali su vii slubenici Loe, a meu njima se moglo vidjeti i okrutno, muevno lice Teda Baldwina. Svatko od njih imao je na sebi bilo vrpcu bilo medalju, kao simbol dunosti koju obavlja. Veina bijahu vremeni ljudi, no bilo je i mladei izmeu osamnaeste i dvadeset i pete godine, koji su bili spremni i uspjeni izvrioci zapovjedi starijih lanova. Meu starijima bijae ih prilino ija su lica odavala zloinaku narav, no teko je bilo povjerovati, gledajui obine lanove, da su ti otvoreni, ivahni mladii zapravo lanovi opasne razbojnike bande, ije su due tako moralno izopaene da su se silno ponosili uspjehom svojih pothvata i visoko cijenili onoga tko bi se prouo po isto obavljenom poslu. Njihovoj pokvarenoj mati inilo se duhovitim i asnim dobrovoljno se prijaviti za obraun s nekom osobom koja im nikada nita nije na ao uinila i koju 111najee nikada u ivotu nisu ni vidjeli. Nakon poinjena zloina esto bi se svaali o tome komu pripada slava zadanog smrtonosnog udarca, te zabavljali drutvo opisujui jau-kanje i previjanje ustrijeljenoga. Nekad, u poetku, bili su oprezniji prilikom priprema, no u doba kad se dogaa ova pria, njihovi postupci nisu bili nimalo tajni; viekratni propusti i neuspjesi zakona uvjerili su ih da se, prvo, nitko nee usuditi svjedoiti protiv njih, a drugo, da imaju neogranien broj pouzdanih svjedoka na koje se mogu osloniti, a isto tako i punu blagajnu u koju mogu posegnuti ako zatreba, te unajmiti najvrsnije i najdarovitije odvjetnike u Sjedinjenim Dravama. U deset godina nasilja nije osuen nijedan njihov lan, tako da je jedina opasnost za njih bila sama rtva koja se katkada, premda osamljena i neoekivano napadnuta, ipak osveivala napadau. McMurdo je bio upozoren da e proi teku kunju, no nitko mu nije htio rei kakvu. Upravo su ga sada dva lana sveano izvela iz dvorane u sporednu sobu. Kroz drvene pregradne zidove uo se amor glasova iznutra. Jedanput ili dvaput spomenuto je i njegovo ime, pa je po tome znao da raspravljaju o njemu kao kandidatu. Tada u sobu ue Obrednik kojega su oni imenovali, sa zelenom i zlatnom vrpcom preko grudi. - Starjeina nareuje da ga se vee, da mu se zaveu oi te da ga se privede - ree. Trojica mu odmah skinue kaput, zasukae desni rugav te ga vrsto svezae konopcem u visini lakata. Zatim mu na glavu navukoe crnu kapu od guste tkanine, tako da nita nije mogao vidjeti. Napokon ga uvedoe u dvoranu. Ispod kapuljae bijae tamno kao u rogu i neobino sparno, uo je ukanje i agor naokolo, a zatim odjekne McGintvjev glas koji se McMurdu inio udaljenim i priguenim zato to su mu ui bile pokrivene. - Jack Me Murdo - ree glas - jesi li lan Staroga reda slobodnih zidara? Kimnuo je potvrdivi. - Pripada li Loi 29 u Chicagu? Ponovo je kimnuo. 112 - Tanine su noi neugodne - ree glas. - Da, za stranca na putu - odgovori on. - Oblaci su tmasti. - Da, dolazi oluja. - Jesu li braa zadovoljna? - zapita starjeina? uo se amor odobravanja.

- Vidimo, brate, da si na, jer poznaje tajne izreke - ree McGintv. - No moramo ti rei da u ovom kao i u susjednim krajevima postoje obredi i posebne dunosti za koje su potrebni hrabri ljudi. Jesi li spreman da se podvrg-ne ispitivanju? - Jesam. - Jesi li odvaan? - Jesam. - Zakorai naprijed i to dokai. Tek to su te rijei izgovorene, osjeti dva otra iljka kako mu pritiu oi: inilo se da ne moe kroiti naprijed a da ih ne izgubi. Unato tome, on prikupi svu snagu i odluno korakne; istoga asa pritisak popusti. - Odvaan je - ree glas. - A kako podnosi bol? - Nita loije od drugih - odgovori ovaj. - Iskuajte ga! Trudio se iz sve snage da ne krikne, jer mu kroz podlakticu sjevne samrtna bol. Bijae tako potresen da se gotovo onesvijestio, no zagrize usnu i vrsto stisne ake kako bi sakrio muku. - Mogu podnijeti i vie - ree. Tada se prolomi snaan pljesak. Loa nikad nije vidjela ljepe predstave. Tapali su ga po leima i skinuli kapu s glave. Stajao je i mirio, a braa su ga obasipala estitkama. - Jo samo neto, brate McMurdo - ree McGintv. - Ve si se zakleo na vjernost i uvanje tajni, zar ne, i svjestan si da je kazna za njihovo krenje momentalna i neizbjena smrt? - Jesam - ree McMurdo. - Prihvaa li, takoer, vlast starjeine, i to bezuvjetno? - Prihvaam. 8 Dolina straha 113- Tada te pozivam, u ime Loe 341 u Vermissi, da sudjeluje u naim raspravama i naim pravima. Brate Scan-lane, poslui pie, pa emo ispiti au za naeg vrloga brata. Donesoe mu kaput, no prije nego to ga je navukao, McMurdo pogleda desnu ruku, koja ga je jo jako pekla. Na podlaktici mu je bio jasno oznaen krug, a u njemu trokut; eljezo je u kou utisnulo duboku grimiznu ranu. Nekolicina drugova zasukae rukave da pokau kako i oni imaju oznaku Loe. - Svi smo je dobili - ree jedan od njih - ali nismo to primili tako odvano kao ti. - Kojeta! Nije to bilo nita - ree; no i te kako ga je boljelo. Kad se drutvo poastilo piem i tako proslavilo primanje novoga lana Loe, prelo se na poslovni dio sastanka. McMurdo, koji je znao samo za suhoparne sadraje ikakih sastanaka, nije mogao vjerovati kad je uo to slijedi. Nije se usudio pokazati koliko je iznenaen. - Prva toka dnevnoga reda je itanje pisma, koje nam alje VVindle, starjeina Loe 249 iz Merton Countvja. On pie: Cijenjeni gospodine, Potrebno je obaviti jedan posao. Rije je o Andrew Rae, jednom od vlasnika ugljenokopa Rae i Sturmash, ovdje u blizini. Vjerojatno se sjeate da nam vaa Loa duguje protuuslugu jo od prole jeseni kad su naa dva lana sredila stvar s policajcem. Budite ljubazni pa nam poaljite dva pouzdana ovjeka, njih e ovdje prihvatiti Rizniar Loe, Hig-gins, iju adresu ve znate. On e ih uputiti to i kako treba initi. Zidarski pozdrav J. W. Windle, P.S.R.S.Z.

- VVindle nam nikad nije uskratio ovjeka kad nam je trebao na posudbu, pa nije red da mu ne pomognemo. - Za-vrivi, McGintv poe tupim i pakosnim pogledom kruiti po dvorani. - Tko se javlja za posao? 114 Nekoliko mladih ljudi podie ruku. Starjeina im dobaci osmijeh odobravanja. - Preuzmi ga ti, Tigre Cormac. Ako bude u ovome uspjean kao to si bio u onome nedavno, bit e dobro. I ti, Wilsone! - Nemani revolvera - ree dobrovoljac koji bijae jo djeak. - Ovo ti je prvi posao, zar ne? Jedanput mora poeti. Bit e ti to vatreno krtenje. A revolver e te, ako se ne varam, ekati. Bit e dovoljno ako se prijavite u ponedjeljak. A kad se vratite, sveano emo vas doekati. - Hoe li biti to od nagrade? - upita Cormac, crno-manjast mladi zbijena tijela i okrutna izraza lica, zbog kojega je i dobio nadimak Tigar. - Ne brini za nagradu. Posao treba raditi zbog asti. No kad bude obavljen, moda e se nai koji dolar na dnu krabice. - A to je taj ovjek uinio? - zapita Wilson. - Zaista nije na tebi i tebi slinima da pitaju to je uinio. On je tamo ve osuen i to se nas ne tie. Na nama je samo da obavimo stvar umjesto njih, kao to bi i oni to uinili umjesto nas. Usput da spomenem, dva brata iz mertonske Loe dolaze u iduem tjednu da obave za nas posao. - Tko su oni? - netko zapita. - Pametnije je, vjere mi, ne pitati. Ako nita ne zna, ne moe ni odati, te se ne moe iz toga roditi zlo. Oni su pouzdani ljudi koji e obaviti posao besprijekorno. - Ve je i vrijeme - povie Ted Baldwin. - Ljudi nam pomalo izmiu iz ruku u ovom kraju. Eto, i prolog je tjedna predradnik Baker otpustio tri naa ovjeka. Ve dugo imamo s njim nepodmiren raun, no ovaj put e dobiti to je zasluio. - to e dobiti? - promrmlja McMurdo ovjeku do sebe na uho. - Pravu stranu metka - glasno se nasmija ovjek. - to misli o naim metodama, brate? McMurdova zloinaka dua kao da je ulanjenjem prihvatila zvjerski duh toga drutva. 115- Vrlo mi se sviaju - ree. - Ovo je pravo mjesto za srane momke. Nekolicina njih koji su zauli te rijei buno mu za-pljeskae. - O emu je rije? - povie s drugog kraja stola crnoputi starjeina. - Na novi brat, gospodine, kae da su nae metode po njegovu ukusu. McMurdo je ve bio na nogama. - Htio bih, uvaeni starjeino, samo dodati da bih bio poaen ako bi se pruila prilika da pomognem Loi. Na te se rijei prolomio pljesak. Svi su osjeali da se na obzorju raa nova zvijezda. Samo se nekim starijim lanovima priinilo da je njegov uspon prebrz. - Opazio bih ovdje - ree tajnik Harraway, starac s licem kao u kobca - da bi brat McMurdo trebao priekati dok Loa bude voljna da ga uposli. - To sam, dakako, i ja mislio. Na raspolaganju sam vam - ree McMurdo. - Doi e i tvoje vrijeme, brate - ree predsjednik. - Imamo na umu da si eljan posla i vjerujemo da e mnogo toga napraviti u ovom kraju. Veeras imamo samo jednu malenkost u kojoj moe pomoi ako eli. - Priekat u dok ne iskrsne neto vrednije. - Ipak, doi i veeras, pa e ti tako postati jasnije za to se mi zauzimamo u ovoj opini. No, to u kasnije objaviti. Postoje, meutim, jo - pogledao je dnevni red - jedna ili dvije

stvari koje bih htio iznijeti pred ovaj skup. Prije svega, molim blagajnika da izvijesti o stanju bankovnog rauna. Radi se o mirovini za udovicu Jima Carnawaya. Stradao je obavljajui dunosti za Lou, pa se treba pobrinuti da joj se olaka gubitak. - Jim je poginuo prolog mjeseca pri pokuaju ubojstva Chestera Wilicoxa iz Marlev Creeka - objasni McMurdu ovjek do njega. - U ovom asu dobro stojimo - ree rizniar gledajui u bankovnu knjiicu. - Tvrtke su u posljednje vrijeme velikodune. Samo Max Linder i kompanija platili su pet stotina da ih ostavimo na miru. Braa Walker poslala su sto116 tiriu, ali sam im to vratio i zatraio pet stotina. Ako se do srijede ne jave, moe se dogoditi da e im zakazati zupanici. Lani smo im morali unititi drobilicu, tek su se tada opametili. I Zapadna ugljarska tvrtka platila je godinji prilog. - Kako stoji s Archie Swindonom? - zapita jedan lan. - Rasprodao je sve i otiao. Stari nam je vrag ostavio pismo u kojem kae da bi radije bio ista ulica u New Yorku nego veleposjednik rudnika u vlasti bande ucjenjivaa. Pametno to je umakao prije nego to nam je pismo dolo u ruke. Mislim da se vie nee pojaviti u dolini. Na drugom kraju stola, nasuprot predsjedniku, ustane postariji, glatko izbrijan ovjek, ugodna lica. - Gospodine rizniaru - ree - mogu li pitati tko je kupio imanje ovjeka kojega smo otjerali iz ovog kraja? - Moe, brate Morris. Kupila je to Dravna eljeznika tvrtka pokrajine Merton. - A tko je kupio Todmanove i Leejeve rudnike koji su zbog istoga razloga ponueni na prodaju lani? - Ista tvrtka, brate Morris. - A tko je od Masona, Shumana, van Dehera i od At-vooda otkupio eljezaru kad je nedavno prodana? - Sve je to kupila Glavna gilmertonska zapadna rudarska tvrtka. - Drim, brate Morris - ree predsjednik - da nas se ama ba nita nimalo ne tie tko ih kupuje, vano je da ih ne moe iznijeti iz ovoga kraja. - Uz duno potovanje, uvaeni starjeino, usuujem se rei da bi nas se i te kako to moglo ticati. Ovaj proces traje ve punih deset godina. Mi malo pomalo ostajemo bez sitnih posjednika. I to se dogaa? Umjesto njih dolaze velike tvrtke, kao to su eljeznica ili General Iron, direktori kojih ive u New Yorku ili Philadelphiji, te ne mare za nae prijetnje. Mi moemo obraunavati s njihovim lokalnim efovima, ali umjesto njih doi e drugi. Situacija za nas postaje sve opasnijom. Mali posjednici nisu nam mogli nauditi. Nisu imali ni moi ni novca zato. Ostajali su u naoj vlasti sve dok ih ne bismo previe pritisnuli i iscijedili. No, ako ove velike tvrtke 117zakljue kako ih spreavamo da ostvare dobit, one nee aliti ni truda ni troka da nas pohvataju i privedu na sud. amor je popratio te zloslutne rijei. Smrknuta lica izmjenjivala su znaajne poglede. Do sada bijahu tako svemoni, a njihova nadmo tako neosporna da ni primisao o mogunosti odmazde nije nikad uznemirila njihove duhove. Ipak, ova je najava sledila srca i najbezobzirnijih meu njima. - Moj bi savjet bio - nastavi govornik - da blae postupamo s malim ljudima. Mo naeg udruenja bit e slomljena onoga asa kad posljednji od njih bude otjeran. Nepoeljne istine nisu nikada dobro dole. Bijesni povici popratili su posljednje rijei govornika. McGintv mrka pogleda uze rije.

- Brate Morris - ree - uvijek si bio zloguk prorok. Dokle god su lanovi Loe vrsto ujedinjeni, nema te sile u Sjedinjenim Dravama koja im moe nauditi. Zar to nismo esto dokazali prilikom suenja? Vjerujem da e i velikim tvrtkama, ba kao i malima, bit lake platiti nego boriti se. A sada, brao - i McGintv skine samtanu kapu i stolu - Loa je zavrila poslovni dio veeranjega programa, osim jedne sitnice koju u spomenuti na rastanku. Vrijeme je da se osvjeimo i bratski popriamo i zabavimo. udna li je ljudska narav! Ove iste ljude koji su tako srasli sa zloinom, koji su toliko puta muki ubili oca obitelji (inae ovjeka protiv kojega nita osobno nisu imali) bez primisli kajanja ili suuti za njegovu ucviljenu suprugu i bespomonu djecu, njena i strastvena glazba moe natjerati u pla. McMurdo bio je tenor, te sve da i nije prije uspio stei naklonost Loe, sada bi u tome neizostavno uspio, jer ih je oduevio s pjesmama Marija na pragu sjedae i Na obali Allan-vode. Ve te prve veeri uspio je postati jednim od najomiljenijih lanova drutva, s perspektivom napredovanja u visoke slube. No, nije bilo dovoljno biti dobar drug u piu da bi ovjek postao dostojan lan Loe, to se potvrdilo jo prije nego to se ta veer zavrila. Mnogo je puta staklenka s viskijem obila oko stola, a kad su se Iju* di zajapurili i razuzdali, ustade starjeina i ponovo im se ob* rati. . 118 - Deki - ree - u gradu postoji ovjek kojega treba da sredimo, i na vama je da se za to pobrinete. Mislim na Jamesa Stangera iz Vjesnika. Jeste li vidjeli kako je opet na nas lajao? Digao se amor koji je znaio pristajanje i u kojem se ula poneka psovka. McGintv izvadi iz unutranjeg depa list papira. - Red i Zakon - tako je naslovljeno - Vladavina terora u Rudnom podruju. Proteklo je 12 godina od prvog ubojstva koje je upozorilo na postojanje zloinake organizacije u naoj sredini. Od toga dana slina nasilja ne prestaju a sada su dosegla vrhunac koji je sramota civiliziranoga svijeta. Zar su takve posljedice irokogrudnosti kojom naa zemlja prima izbjeglice evropskog despotizma? Zar da ti isti ljudi postanu tirani svojih domaina, zar da teror i bezakonje zavladaju u krilu svetih nabora zvjezdane zastave? Zgrozili bismo se nad tim zlodjelima ak i kada bismo proitali da su se zbili u najtrulijim istonim monarhijama. Ti su nam ljudi poznati. Udruenje je javno i ovlateno. Kako emo ga dugo jo podnositi? Zar moemo vjeno ivjeti pod... - dosta je te ljage - povie predsjednik, bacivi novine na stol. - Eto to o nama govori. A sada vas pitam to emo mu odgovoriti? - Ubiti ga! - povie desetak glasova. - Protestiram! - ree brat Morris, ovjek dobroudna izbrijana lica. - Ve sam vam rekao, brao, da je naa ruka previe ubojita, te da e doi dan kad e se cijela dolina, u samoobrani, udruiti protiv nas. James Stanger je starac. Cijenjen je u gradu i izvan njega. Njegove se novine bore za sve to je pozitivno u ovom kraju. Ako ga uklonimo, dii e se uzbuna irom Sjedinjenih Drava, a to e biti naa propast. - Kako bi to mogla biti naa propast? - povie McGintv. - Da li zbog policije? Ta polovinu njih plaamo mi, a druga polovina nas se plai. Da li zbog sudova i sudaca? Zar to nismo takoer iskuali, pa koji je bio ishod? - Postoji i sudac Lynch u krajnjem sluaju - ree brat Morris. 119Bura srdbe popratila je tu najavu. - Ako samo podignem prst - povie McGintv - dii u na noge dvjesta ljudi koji e proeljati grad s kraja na kraj. - A zatim, iznenada povisivi glas i namrtivi strane crne obrve zavie: - Pazi, brate Morris, ve te neko vrijeme promatram. Sam nema ni trunka hrabrosti, a nastoji i druge obeshrabriti. Moe svanuti dan kad e se i tvoje ime nai na dnevnom redu; dapae, mislim da on nije tako daleko, a onda jao tebi.

Morris problijedi, koljena mu zaklecae, te se svali na stolicu. Druom rukom prinese au ustima i otpije malo prije nego to je mogao odgovoriti. - Oprostite, mi, uvaeni starjeino, i svi ostali lanovi Loe ako sam rekao vie nego to sam smio. Svi vi znate da srna odan Loi, a moje zabrinute rijei potjeu od straha da joj se ne dogodi kakvo zlo. No kako se vie pouzdaj em u vae rasuivanje nego u svoje, obeavam da vam vie neu nanijeti slinu uvredu. Izraz lica starjeine malo se ublai nakon tih poniznih rijei. - U redu, brate Morris. I meni bi bilo krivo kad bismo ti morali oitati lekciju. Ali dokle god sam ja ef, ovdje e vladati sloga u rijei i na djelu. A sada u, deki, rei svoju: kad bi Stanger dobio sve to zasluuje, bilo bi vie neprilike nego dobra. Izdavai su sloni, te bi sve novine u dravi zatraile intervenciju policije i vojske. No mislim da ga treba otro opomenuti. Hoe li se ti, brate Baldvvine, za to pobrinuti? - Dakako! - prihvati mladi ivahno. - Koliko e ljudi trebati? - Pet-est, i jo dvojicu da straare na vratima. Neka mi se pridrue Gower, Mansel, Scanlan i oba Willabyja. - Obeao sam novome lanu da e i on poi - ree predsjednik. Baldvvin odmjeri McMurda pogledom koji je govorio da mu nije oprostio. - Pa moe i on poi ako hoe - ree namrteno. 120 - Toliko je ljudi dovoljno. A sada, to prije na posao, to bolje. Drutvo se rastajalo uz amor i viku u kojoj su se uli odlomci pjesme pijanaca. Toionica je jo bila puna gostiju pa su i neki lanovi ondje zastali. Mala grupa koja je primila zadatak, izie na ulicu te se razdvoji kako ne bi bila upadljiva. No je bila ledena a polumjesec je jasno sjao na bistrom zvjezdanom nebu. Ljudi su zastali da bi se ponovo okupili u dvoritu nasuprot jedne visoke zgrade. Izmeu jasno osvjetljenih prozora, zlatnim je slovima bio ispisan natpis Vjesnik. Iznutra se ula lupa tamparskog stroja. - Hej, ti - ree Baldvvin McMurdu - moe ostati dolje kod vrata i paziti da netko ne naie. Arthur Willaby e ostati s tobom. Vi drugi poite za mnom. Ne bojte se, momci, imamo deset svjedoka koji e potvrditi da smo upravo sada u toionici Zadrunoga doma. Bijae gotovo pono, a ulica je bila prazna, osim nekolicine pijanaca koji bijahu poli kuama. Grupica prijee ulicu i odgurnuvi vrata ureda krene, na elu s Baldvvinom, uza stepenice. McMurdo i jo jedan ostadoe dolje. Iz sobe iznad njih zauje se vika, poziv u pomo, a onda toptanje nogu i ruenje stolica. Trenutak kasnije na stepenice izleti sijed starac, no zgrabie ga prije nego to je mogao umai, a njegove naoale doletjee do McMurdovih nogu. Zau se tutanj i jecanje. ovjek bijae pao na lice, a deset tapova zazveketa nad njim. Previjao se na podu a dugi i mravi udovi drhtali su mu pod udarcima. Drugi se ve umorie, no Baldvvin je s avolskim smijehom na okrutnome licu udarao i dalje ovjeka po glavi, koju je ovaj uzalud nastojao zatititi rukama. Bijela mu je kosa bila poprskana krvavim mrljama. Baldvvin se nagnuo nad svoju rtvu traei otkrivene dijelove glave da bi nastavio s udarcima, kad li McMurdo pojuri uza stepenice i odgurne ga viui: - Stani, ubit e ga! Prestani! Baldvvin ga zaprepateno pogleda. - Proklet bio - povie. - Tko si ti da se mijea - ti koji si tek primjen u Lou. Odstupi! - I podie na njega tap, ali McMurdo naglo izvue pitolj iz depa. 121- Ti odstupi! - povie. - Raznijet u ti lice ako me samo dotakne. to se Loe, pak, tie, zar nije starjeina naredio da ga ne ubijemo, a ti upravo to ini. - Istinu kae - opazi jedan iz grupe.

- Zaboga, bolje da pourite! - povie ovjek sa strae. - Sve je vie osvijetljenih prozora, a za pet minuta cijeli e grad biti na nogama. I zaista, s ulice se ula vika, a dolje u predsoblju okupila se grupica slagara da prui otpor. Ostavivi nepomino tijelo izdavaa na vrhu stepenica, zlotvori jurnu dolje i probiju se na ulicu. Doavi do Zadrunoga doma neki se od njih umijeae u gomilu to je jo bila u toionici, te aptom javie McGintvju da je posao obavljen. Ostali, a meu njima i McMurdo, skrenue u sporedne ulice te se zaobilaznim putem vratie kuama. ETVRTO POGLAVLJE Dolina straha 122 Kad se idueg jutra McMurdo probudio glava ga je boljela od prekomjerna pia, a ruka u koju je bio utisnut ig bijae vrela i nabrekla, pa se odmah podsjetio na ulanjenje u Lou. Kako je posjedovao vlastiti izvor prihoda nije morao redovito odlaziti na posao, pa je i toga jutra ostao kod kue, kasno dorukovao, a onda napisao dugo pismo prijatelju. Zatim je prelistao Vjesnik. U posebnoj rubrici, ubaenoj u posljednji as, proita: Nasilje u ,Vjesnikovu' uredu. Izdava teko ozlijeen. Bile su ukratko prepriane injenice koje je McMurdo znao bolje nego autor lanka, to je zavravao izjavom: Policija istrauje, no teko da se moemo nadati kako e njezini napori uroditi boljim rezultatima nego do sada. Kako je nekolicina sudionika prepoznata, postoji nada da e barem oni biti osueni. Poinitelj je nasilja, ne treba ni isticati, ono zloglasno udruenje koje ve dugo dri stanovnike u strahu i protiv kojega je Vjesnik zauzeo beskompromisan stav. Mnogi prijatelji gospodina Stangera bit e zadovoljni kad uju da nije u ivotnoj opasnosti, no okrutno je prebijen, te je zadobio teke ozljede glave. Dalje je reeno da je za obranu ureda zatraen straar iz Rudarske policije naoruan vinesterkom. McMurdo odloi novine i upravo je pripaljivao lulu rukom koja je jo drhtala od sinonjeg pretjeranog pia kad li netko pokuca na vrata i stanodavka mu preda pisamce to joj je upravo bilo urueno. Pismo je bilo bez potpisa: elio bih s vama razgovarati, ali radije ne bih u vaoj kui. Nai ete me ispod zastave u Miller Hillu. Ako doete 123 Vovamo, rei u vam neto to je vano za vas da ujete a za mene da kaem. S najveim iznenaenjem McMurdo ponovo proita pisamce jer nije mogao shvatiti od koga je niti to ono treba da znai. Da je rukopis bio enski jo bi mogao pomisliti da je na pomolu jedna od onih avantura kakvima je obilovao njegov prijanji ivot. No rukopis je bio muki, kolovan. Napokon, nakon kratka oklijevanja, odlui da poe. Miller Hill bijae prilino zaputen perivoj u sreditu grada. Ljeti je to bilo vrlo omiljeno sastajalite no zimi bijae pust. S vrha breuljka pruao se pogled ne samo na cijeli taj prljavi i razvueni grad ve i na vijugavu dolinu ispod njega, naikanu s obje strane razbacanim rudarskim oknima i tvornicama koje su se na bjelini snijega doimale kao tamne mrlje, te na obrasle breuljke i bijele kapice njihovih vrlova. McMurdo odeta vijugavom stazom obrubljenom zimzelenjem do prazne restauracije u kojoj ljeti vrvi ivot. Pokraj nje je bila zataknuta zastava, a pod njom stajae ovjek podignuta ovratnika i eira nabijena duboko na oi. Kad se okrenuo, McMurdo prepozna brata Morrisa koji je sino razljutio starjeinu. Izmijenie lozinku Loe. - McMurdo, htio sam s vama razgovarati - ree stariji od dvojice oklijevajui, to je upozoravalo da je na osjetljivu terenu. - Lijepo od vas to ste doli. - Zato se niste potpisali?

- ovjek mora biti oprezan, gospodine. U ovakva vremena nikad se ne zna to se moe iz ega izroditi. Ne zna se kome se moe vjerovati, a kome ne. - Valjda se moe vjerovati bratu. - Ne, ne moe uvijek - povie Morris, - Ma to da mi kaemo, pa ak i pomislimo, lako moe doi do uiju McGintyja. - Pazite - ree McMurdo strogo - tek sam se sino, kao to znate, zakleo naem starjeini na vjernost. Zar ete od mene zahtijevati da prekrim zakletvu? - Ako tako mislite - ree Morris tuno - onda mogu samo rei da mi je ao to ste se potrudili doi. Lo je to 124 znak kad "dva slobodna graanina ne smiju iskreno razgovarati. McMurdo, kad je dobro osmotrio sugovornika, ublai krutost svoga stava. - Ja sam to rekao samo u svoje ime - ree. - Tek sam doao, kako znate, i sve mi je to strano. Nije na meni da prvi govorim, gospodine Morris, no ako vi smatrate da treba da neto kaete, tu sam da vas sasluam. - I da prenesete efu McGintvju - ree Morris s gorinom. - Nepravedni ste - povie McMurdo. - Ja sam vjeran Loi, to vam odmah kaem, no bio bih najvei bijednik kada bih ponovio pred bilo kime ono to mi u povjerenju kaete. To nee prijei preko mojih usana; no s druge strane, upozoravam vas da ne moete od mene oekivati ni pomo ni suut. - Prestao sam se odavno nadati i jednom i drugom - ree Morris. - Ovim to u sada rei moda riskiram ivot, ali ma koliko da ste zli - a sino mi se uinilo da ete uskoro stati uz bok najgorima - ipak vam je sve to novo, te vam dua ne moe biti toliko ogrezla kao njima. Eto, zato sam elio s vama porazgovoriti. - A to ste mi zapravo htjeli rei? - Prokleti bili ako me odate! - Pa, kazao sam vam da neu. - Kao prvo, elio sam vas zapitati: kad ste pristupili Udruenju zidara u Chicagu i zakleli se na vjernost i milosre, da li vam je palo na pamet da e vas to moda dovesti do zloina? - Ako se ovo moe nazvati zloinom - odgovori McMurdo. - Nazvati zloinom! - povie Morris, a glas mu je drhtao od strasti. - Malo ste vidjeli ako to moete nazvati ikako drukije. Zar nije bio zloin prebiti starca koji bi vam mogao biti otac, tako da krv natopi njegovu sijedu kosu? Je li to zloin, ili biste to mogli drukije okvalificirati? - Neki bi rekli da je rije o ratu - ree McMurdo. - Klasna borba, sa svim to ona podrazumijeva, u kojoj svatko udara kako najbolje zna. 125- Da li ste isto tako mislili kad ste prili Udruenju zidara u Chicagu? - Ne, moram priznati da nisam. - Nisam ni ja kad sam se ulanio u Philadelphiji. Bilo je to dobrotvorno drutvo i sastajalite istomiljenika. A onda sam uo za ovaj grad - proklet bio as kad se to dogodilo - i dooh ovamo da poboljam materijalni poloaj. Moj boe, to sam uinio! Supruga i troje djece dooe sa mnom. Otvorio sam prodavaonicu tekstila na Trnici i posao je dobro krenuo. A onda se proulo da sam slobodni zidar, pa sam bio prisiljen pristupiti Loi, ba kao to ste i vi sino uinili. I ja imam ig sramote utisnut na ruci, a jo sramotniji je onaj na srcu. Ubrzo sam uvidio da mi zapovijeda crni divljak, da sam upao u zloinake mree. I to sam mogao? Sve to bih rekao da poboljam situaciju bilo je shvaeno kao izdaja, ba kao i ono sino. Ne mogu otii odavde, jer prodavaonica mi je sve to imam.

Ako napustim Udruenje, eka me, znam to vrlo dobro, metak u elo, a sam bog zna to e snai moju suprugu i djecu. Grozno je to, ovjee, grozno! I starac uroni lice u dlanove, a tijelo mu se treslo od grevita ridanja. McMurdo slee ramenima. - Slab ste vi za taj posao - ree. - Niste mu dorasli. - Nekad sam imao i savjest i vjeru, a sada su me uinili zloincem. Bio sam izabran za neki posao. Znao sam to e mi se dogoditi ako ustuknem. Moda sam i kukavica. Moda me takvim ini pomisao na suprugu i djeicu. I tako prihvatih. Mislim da me to nikada nee prestati progoniti. Bila je to osamljena kuica, dvadesetak milja odavde, s one strane brda. Zapovijedili su mi da pazim na vrata ba kao i vama sino. Nisu imali potpuno povjerenje u mene. Drugi uoe u kuu. Kad su izili, ruke su im bile krvave do lakata. Odlazei, uli smo djeji vrisak. Bio je to petogodinji djeai koji je vidio kako su mu ubili oca. Tog asa postao sam zloinac-suuesnik u zloinu, izgubljen zauvijek i na ovome i na onome svijetu. Iako sam dobar katolik, sveenik 126 nee ni da progovori sa mnom. Kada je uo da sam Scow-rer, izbacio me iz crkve. Eto, tako stoje stvari sa mnom. Vide-ci da ste i vi krenuli istim putem, pitam se kamo e vas sve to odvesti? Jeste li spremni da postanete hladnokrvan ubojica ili se moe jo neto uiniti da vas se na tom putu zaustavi? - A to biste vi uinili? - upita iznenada McMurdo. - Da me ne biste moda prijavili? - Boe sauvaj! - povie Morris. - I sama bi me pomisao mogla stajati glave. - No dobro! - ree McMurdo. - Mislim da ste slabi i da preuveliavate stvar. - Preuveliavam! Priekajte malo, pa ete vidjeti. Pogledajte u dolinu. Vidite li dim kako izbija iz stotine dimnjaka? Kaem vam da su oblaci zloina nadvijeni nad glavama ljudi jo gui i tamniji. Ovo je dolina straha, dolina smrti. Od mraka do zore strah ne naputa ljudska srca. Priekajte, mladiu, pa ete i sami vidjeti. - Rei u vam to mislim kad malo bolje sve to upoznam - ree nemarno McMurdo. - Jedno je jasno, a to je da vi nite stvoreni za ovo mjesto, i to bolje za vas da to prije rasprodate sve to imate, ak ako dobijete i desetinu vrijednosti robe. Neu ni pisnuti o onome to sam uo, ali jao vama ako se pokae da ste potkaziva ... - Nisam, nisam! - povie jadni Morris. - No, neka na tome ostane. Imat u na umu to sam uo, pa u se moda jadnoga dana ponovo vratiti na vau misao. Mislim da je vaa namjera bila dobra. A sada, odoh kui. - Samo jo neto prije nego to odete - ree Morris, - Moda su nas vidjeli zajedno, a tada e htjeti znati o emu smo razgovarali. - To je razumna pretpostavka. - Nudim vam mjesto u svojoj trgovini. - A ja ga odbijam. Ali, to je naa stvar. Do vienja, brate Morris, i elim da vam ubudue bude bolje. To je poslijepodne McMurdo sjedio uz pe u dnevnoj sobi i puio. Bio je zadubljen u misli kad li se vrata otvore,a sobu ispuni divovska figura efa McGintvja. Izmijene lozinku, a onda on sjedne nasuprot mladiu. Uporno ga je motrio, a ovaj mu je uzvraao pogled. - Rijedak sam posjetilac, brate McMurdo - ree napokon. - Mislim da sam previe zauzet ljudima koji mene posjeuju. No pomislio sam: hajde da mimo obiaja zavirim k tebi i pogledam kako ivi. - ast mi je to vas ovdje vidim, savjetnie - ree McMurdo srdano, vadei iz ormara staklenku viskija. - ast koju zaista nisam oekivao. - Kako ruka? - upita ef. McMurdo iskrivi lice. - Neprestano je osjeam - ree. - Ali vrijedilo je podnijeti.

- Da, isplati se onima - odgovori ef - koji su odani i idu do kraja kad treba pomoi Loi. O emu si razgovarao s bratom Morrisom jutros na Miller Hillu? Pitanje je dolo tako iznenada da je bila srea to je odgovor bio pripremljen unaprijed. Mladi se srdano nasmije. - Morris nije znao da mogu zaraditi koliko mi je potrebno i sjedei kod kue. Nee on to ni saznati jer je previe savjestan da bih mu se povjerio. No dobroudan je to starac. Pomislio je da bi mi uinio uslugu ponudivi mi mjesto u njegovoj prodavaonici. - O tome se, dakle, radilo? - Da, o tome. - I ti si odbio? - Jasno! Zar ne mogu zaraditi deset puta vie ne iziav-i iz pidame i to za samo etiri sata dnevno? - To je istina. No ja se ipak ne bih ba mnogo druio s Morrisom. - Zato? - Zato to ti ja to kaem. Veini ljudi u ovom kraju dovoljno je da im se to kae. - Moda je dovoljno veini, ali meni nije, savjetnie - hrabro e McMurdo. - Ako ste psiholog u ocjenjivanju ljudi, to biste morali znati. 128 Crnoputi div ga pogleda, a dlakava mu apa na as obujmi snano au kao da ju je htio baciti u glavu svoga sugovornika. No umjesto toga, on se nasmije svojim razmetljivim, neiskrenim smijehom. - udan si mi ti svat, zaista jesi - ree. - No ako ba hoe, rei u ti razlog. Je li ti Morris to govorio protiv Loe? - Nije. - A protiv mene? - Nije ni to. - To je zato to nema povjerenja u tebe. Ali duboko u srcu nije on odan Loi. Dobro mi to znamo i zato ga motrimo i ekamo as kad emo ga opomenuti. Mislim da se on blii. U naem toru nema mjesta ugavoj ovci. Ako se drui s nepouzdanima, moemo pomisliti da si i ti takav. Razumije li sada? - Nema opasnosti da bih se mogao s njim druiti jer mi se ne svia - odgovori McMurdo. A to se nepouzdanosti tie, ne bih nikom drugom, osim vama, dopustio da mi tu rije dvaput spomene. - U redu - ree McGintv iskapivi au. - Doao sam da te na vrijeme opomenem, i to sam uinio. - Rado bih znao - ree McMurdo - kako vam je ve dolo do uiju da sam razgovarao s Morrisom? McGintv se nasmije. - Moja je dunost da znam to se u ovome gradu zbiva - ree. - Bolje da raunate s tim da u uti ma to se dogodilo. No moje je vrijeme isteklo, pa u se poz ... Ali opratanje je prekinuto. Vrata se iznenada s treskom otvore i tri mrka, napeta lica ispod iljastih policijskih kapa zagledaju se u dvojicu ljudi. McMurdo skoi i gotovo htjede povui pitolj, no ruka mu zastade na pola puta jer postade svjestan da su dvije vinesterke uperene u njega. Tada u sobu ue ovjek u uniformi s revolverom u ruci. Bio je to kapetan Marvin, koji je nekad pripadao ikakoj policiji, a sada rudarskom redarstvo. Kimne McMurdu i naceri se. 9 Dolina straha 129

 4'- Znao sam da e opet uskoro upasti u zlo, lopuo McMurdo iz Chicaga - ree. - Ne moe ostati po strani, zar ne? Skini eir i hajde s nama. - Platit ete mi za ovo, kapetane - ree McGintv. - Tko ste vi, uostalom, da tako provaljujete u neiju kuu i gnjavite asne i potene ljude? - Ne mijeajte se u ovo, savjetnie McGintv - ree policijski kapetan. - Ne traimo vas ve ovoga ovdje, McMur-da. Vi biste nam trebali pomoi, a ne spreavati nas u obavljanju dunosti. - On je moj prijatelj i odgovaram za njegovo vladanje - ree ef. - Prema onome to se pria, moda ete uskoro odgovarati za svoje vladanje - odgovori policajac. - Ovaj je McMurdo bio lopov i prije nego to je doao ovamo, a to je i ovdje ostao. titi me, strao, dok ga razoruam. - Evo mog pitolja - ree McMurdo hladno. - Da smo nas dvojica sami, kapetane, mislim da me ne biste tako lako uhvatili. - Gdje vam je nalog za hapenje? - upita McGintv. - Zaboga, dokle god ljudi poput vas vode policiju svejedno je da li ivimo u Vermissi ili usred Rusije. Ovo je kapitalistiko nasilje, i vi ete jo zbog njega odgovarati. - Vi radite svoj posao, savjetnie, a mi emo svoj. - Za to sam optuen? - upita McMurdo. - Za sudjelovanje u napadu na starog izdavaa Stange-ra u Vjesnikovu uredu. Nije vaa krivnja to nije podlegao batinama. - Ako je to sve za to ga optuujete - glasno se nasmije McGintv - moete ga odmah pustiti i utediti sebi trud. Ovaj je ovjek sve do ponoi igrao poker sa mnom u toionici; dovest u vam deset svjedoka koji e to potvrditi. - To je vaa stvar, sredite to sutra na sudu. A sada poimo, McMurdo, i to mirno, ako ne eli dobiti kundakom po glavi. A vi, McGintv, ne mijeajte se, jer, upozoravam vas, neu trpjeti otpora dok obavljam dunost. Kapetan je tako odluno nastupio da su i McMurdo i njegov ef bili prisiljeni prihvatiti nametnutu situaciju. Ovaj 130 posljednji je uspio s uhapenim proaptati nekoliko rijei prije nego to su ga odveli. -- A to je s ... i uini kretnju koja je davala do znanja da misli na stroj za tampanje novca. - Sve je u redu - proapta McMurdo koji ga je spremio ispod poda. -- Do vienja, mome - ree ef rukovavi se s njim. - Posjetit u odmah Reillvja, mog odvjetnika i on e preuzeti obranu. Vjeruj mi da te nee moi zadrati. - Ja se ne bih kladio. Vas dvojica uvajte uhapenoga i pucajte ako vas pokua nasamariti. A prije nego to poem pretrait u kuu. Marvin to uini, no skriveni stroj nije pronaao. Kad je zavrio, on i njegovi ljudi odvedoe Me Murda u policijsku stanicu. Bio se ve spustio mrak, te su ulice gotovo opustjele, no ipak je nekoliko besposliara polo za grupom te su, zatieni tamom, dobacivali uhapenome psovke. - Prokleti Scowrer, treba ga linovati! Linovati! Smijali su me se i rugali dok su ga policajci vodili u policijsku stanicu. Kad ga je deurni inspektor povrno ispitao, poalje ga u zajedniku zatvorsku sobu. U njoj nae Bakhvina i jo tri zlikovca s kojima je bio u Vjesniku. Svi su oni uhapeni tog poslijepodneva, pa su tu ekali sutranje suenje. No duga se zidarska ruka uspjela pruiti i do te zatvorene tvrave zakona. Kasno naveer doao je jedan od uvara nosei slamnatu prostirku za spavanje iz koje je izvadio dvije staklenke viskija, nekoliko aa i karte. Veselo su proveli no i ne mislei na neugodnosti koje ih ujutro oekuju.

Nije bilo razloga za strepnju, kao to je to ishod pokazao. Sudac nije uspio, uz dokaze kojima je raspolagao, izrei presudu koja bi zlikovce uputila pred vii sud. Slagari i reporteri morali su priznati da je svjetlo bilo preslabo, a bili su previe uzbueni da bi se sa sigurnou mogli zakleti tko su napadai, iako su bili uvjereni da su u tome sudjelovali i neki od optuenih. Nakon unakrsna ispitivanja, koje je proveo nadareni odvjetnik to ga je unajmio McGintv, 131oni su davali jo neodreenije iskaze. Ozlijeeni je ve ranije izjavio da je bio zateen iznenadnim napadom, te da ne moe tvrditi nita osim da je onaj koji ga je prvi udario imao brkove. Dodao je kako zna da su to uinili Scowreri, jer u opini nije imao neprijatelja, a banda mu je odavno prijetila zato to ju je u uvodnicima otvoreno napadao. S druge je strane nepobitno dokazano, jednodunim i odlunim iskazom estorice graana, ukljuujui i McGintvja, da su se optueni kartali u Zadrunome domu u vrijeme kad je poinjeno nasilje. Jasno da su nakon toga bili osloboeni optube uz ispriku zbog doivljene neugodnosti, a kapetan Mar-vin i policija bili su ukoreni zbog pretjerane marljivosti. Presuda je pozdravljena pljeskom Suda u kojemu su McMurdu mnogi ljudi bili poznati. lanovi Loe smijali su se i domahivali. No bilo je i onih koji su stisnutih usnica i mrgodna lica gledali kako zloinci naputaju optueniku klupu. Jedan odluan ovjek crne brade izrazio je osjeaje te grupe ljudi promrsivi kroz zube dok su zloinci prolazili: - Prokleti ubojice! Ve emo vas udesiti! 132 PETO POGLAVLJE Najcrnji dan Ako je ita moglo uveati popularnost Jacka McMurda meu drugovima, onda je to bilo njegovo hapenje i oslobaanje. U povijesti njihova Udruenja nije se dogodilo da netko jo iste veeri kad je primljen u Lou uini neto to e ga doves'ti pred sud. Ve je uivao slavu dobroga druga u zabavi i vesele ispiuture, a uz to ovjeka snana znaaja koji ne doputa da ga vrijea ni svemoni ef. Osim toga, drutvo je sve vie bilo uvjereno da upravo on moe smisliti najkrvoloniji plan, te ga i ostvariti. To je pravi momak za savren in, rekoe stariji jedan drugome, ekajui as kad e ga moi upotrijebiti. McGintv je ve raspolagao dobrim snagama, no morao je priznati da taj mladi po sposobnostima odskae od ostalih. Osjeao se kao ovjek koji na uzici dri otrog lovakog psa. Za sitne poslove dovoljni su obini psii, ali jednoga dana pustit e on u borbu i onog izuzetnog. Nekoliko lanova Loe, meu njima i Ted Baldwin, teko su primili prebrz uspon stranca, te su ga mrzili, ali su ga ostavljali na miru jer su znali da je jednako spreman na tunjavu kao i na smijeh. No, dok je ovaj mladi meu drugovima bio sve omiljeniji, postojalo je podruje koje mu je bilo jo vanije, a na kojemu je gubio bitku. Otac Ettie Shafter nije vie razgovarao s njim, ak mu je zabranio pristup u kuu. Ettie je bila previe zaljubljena da bi ga se odrekla, premda ju je zdrav razum odvraao od braka sa ovjekom kojeg smatraju zloincem. Jednoga je jutra, nakon neprospavane noi, odluila da ga posjeti, moda posljednji put, kako bi ga jo jednom pokuala otrgnuti od loeg drutva. Pola je njegovoj kui, to ju je ve mnogo puta molio da uini, i uuljala 133se u sobu. Sjedio je za stolom njoj okrenut leima, a pred njim je bilo pismo. Iznenada je obuzme vragoljast djevojaki poriv - ta bilo joj je tek 19 godina! Kako nije uo da je ula, na prstima se primakla i lagano dotakla njegova pognuta lea. eljela ga je iznenaditi i u tome je sigurno uspjela, no nije se nadala da e i ona doivjeti veliko iznenaenje. On se, naime, naglo okrenu i desnom je rukom zgrabi za grlo. U isto vrijeme drugom rukom uspije zguvati papir to je bio pred njim. Za as zastane i zagleda

se u nju. Izraz zapa-njenosti, a zatim radosti zamijeni divlji gr koji mu bijae iskrivio lice. Taj gr natjera je da ustukne od uasa. - Ti! - ree on, briui elo. - Zar je mogue da si dola k meni, duo moje due, a ja nisam smislio nita bolje nego da te zadavim! Doi, draga - ree pruivi joj obje ruke. - Daj da popravim to sam uinio. Ali, ona se jo nije bila oporavila od iznenadnog otkria osjeaja krivnje koji mu je proitala na licu. Neto joj je govorilo da to nije obian strah ovjeka koji je zateen. Bio je to osjeaj krivnje i straha. - to ti je bilo, Jack? - povie. - Zato si se tako uplaio? Ah, Jack, savjest ti nije ista, inae me ne bi bio onako pogledao. - Zapravo mislio sam o neem sasvim drugom i kada si ula tim svojim lakim vilinskim korakom . . . - Ne, nije samo to, Jack! - Tada je iznenada obuze sumnja. - Daj da vidim pismo koje si pisao! - Oh, Ettie, to ne mogu. Sada vie nije sumnjala. Bila je sigurna. - Pisao si nekoj eni! - povie. - Sigurna sam u to! Zato mi inae ne bi pokazao? Ili moda ak supruzi! Kako mogu znati da nisi oenjen - ta stranac si, nitko te ovdje ne poznaje. - Nisam oenjen, Ettie. Zaklinjem ti se. Ti si za mene jedina ena na svijetu. Tako mi boga, govorim istinu. Bijae tako blijed i ozbiljan da mu je povjerovala. - No, dobro - povie - a zato mi nee pokazati pismo? - Rei u ti, draga. - Zakleo sam se da ga neu pokazati, te kao to ne bih nikad pogazio rije danu tebi, tako neu pogaziti obeanje koje sam dao njima. Rije je o poslovima Loe, a to je tajna ak i za tebe. Strah koji si proitala na mom licu kad si me dotakla - zar sada razumije - bio je strah od policije. Osjeala je da govori istinu. Zagrlio ju je kako bi poljupcima otjerao njen strah i sumnje. - A sada sjedni do mene. udno je to prijestolje za takvu kraljicu, no to je najbolje to tvoj siromani oboa-valac moe sada pronai. Ali jednog e se dana potruditi da ti bude bolje, nadam se. Sad si se ve smirila, zar ne? - Kako se mogu smiriti, Jack, kad znam da si zloinac meu zloincima, i nikad ne znam kad e dospjeti na optueniku klupu zbog ubojstva? Scowrer Me Murdo, tako te jedan na gost juer nazvao. Te su mi rijei probole srce poput noa. - Teke rijei ne lome kosti. - No, bile su istinite. - Draga, stvari ne stoje tako loe kako misli. Mi smo samo bijedni ljudi koji nastoje nai put do svojih prava. Ettie ga zagrli. - Napusti to, Jack! Meni za ljubav, za ljubav boju. To sam te dola zamoliti. Na koljenima te molim. Evo kleim pred tobom i preklinjem te da od tog odustane. On je podigne i pokua smiriti prislonivi njenu glavu na svoje grudi. - Zaista, draga, ti i ne zna to od mene zahtijeva. To bi znailo pogaziti zakletvu i ostaviti drugove na cjedilu. Kad bi sve znala, nikad ne bi to od mene zahtijevala! Osim toga, i da elim pobjei, zar bih mogao? Ne misli valjda kako bi Loa dopustila da joj umakne ovjek sa svim njezinim tajnama? - Mislila sam i na to, Jack. Sve sam isplanirala. Otac ima neto uteevine. Sit je ovoga grada, jer mu strah od tih ljudi zagorava ivot. Spreman je otii. Pobjei emo svi troje u Philadelphiju ili u New York i tamo emo biti sigurni.

McMurdo se nasmije. 134 135- Loa ima dugu ruku. Zar misli da se ne bi mogla protegnuti do Philadelphije ili New Vorka? - Onda hajdemo na istok, u Englesku ili u vedsku, odakle je otac i doao. Ali, napustimo ovu dolinu uasa. McMurdo se sjeti brata Morrisa. - Ovo je drugi put to ujem da netko tako naziva ovu dolinu. Zaista teka mora pritie neke od vas, kako vidim. - Svaka nam je minuta ivota zagorana. Zar misli da nam je Ted Baldvdn ikada oprostio? Kakva bi nas sudbina ekala kada te se ne bi bojao? Da samo moe vidjeti kakav je pogled tih mranih poudnih oiju! - Nauio bih ga ja kako da se vlada kad bih ga samo uhvatio. Ali, pouj me, djevojice. Ne mogu otii odavde. Naprosto ne mogu. Shvati to ozbiljno jedanput za uvijek. No, ako meni prepusti da naem nain kako da asno iziemo iz ove situacije, potrudit u se. - asno?! - Hajde, hajde! Sve ovisi o tome kako gleda na stvari. No, ako mi da est mjeseci vremena, nastojat u sve urediti, tako da se ne moram sramiti bilo koga pogledati u oi. Djevojka se vedro nasmije. - est mjeseci! - povie. - Obeaje? - No, recimo sedam ili osam. Za najvie godinu dana napustit emo ovu dolinu. To je bilo sve to je Ettie mogla postii, no sada je barem daleko svjetlo obasjavalo emer neposredne budunosti. Vratila se oevoj kui radosnija nego to je ikad bila od kada je upoznala Jacka McMurda. Novi je lan Udruenja mislio da e ui u sve tajne Loe, no uskoro je uvidio da je organizacija razgranatija i zamrenija nego to je pretpostavljao. Ni ef McGintv nije bio upuen u sve, jer je postojao vii slubenik, pokrajinski zastupnik, koji je ivio u Hobson's Patchu, uz prugu, i koji je upravljao nekolicinom loa prilino hirovito i samovoljno. McMurdo ga je vidio samo jedanput: bio je to lukav sjedokosi ovjek nalik na takora, neujna hoda kao da se ulja, a njegovi su iskosa baeni pogledi odavali zlobu. Ime mu je bilo Evans Pott i ak je velik ef Loe u Vermissi osjeao prema njemu odbojnost i strah. 136 Jednoga dana primi Scanlan, McMurdov sobni drug, Mc-Gintvjevo pisanice u kojem nae i pismo Evansa Potta: on mu je javljao kako alje dva valjana ovjeka, Lawlera i An-drewsa, koji treba da obave neto nedaleko odatle, no najbolje je da se ne iznose pojedinosti o kome je rije. Starjeini je upuena molba da se pobrine za te ljude i da ih udobno smjesti do akcije. McGintv je dodao kako bi goste u Zadrunom odmah opazili, pa bi stoga bio zahvalan ako bi ih McMurdo i Scanlan prihvatili i smjestili u svom prenoitu. Te veeri stigoe ta dva ovjeka nosei putne torbe. Law-ler je bio postariji, lukav, utljiv i suzdran ovjek u crnom kaputu i mekanom pustenom eiru, upa.ve brade, pa je nalikovao na putujueg propovjednika. "Njegov pratilac, An-drews, bijae gotov djeak vedra, otvorena lica, leprav ka da je na odmoru koji eli do kraja iskoristiti. Nisu pili i vladali su se kao uzorni lanovi drutva, premda su bili ubojice koji su se pokazali sposobnim izvriocima planova teroristike organizacije. Lavvler je do tada bio obavio 14 takvih poslova, a Andrews tri. Bili su voljni priati o svojim nedjelima: govorili su o> njima sa stidljivim ponosom ljudi koji su uinili dobro djelo* i nesebinu uslugu zajednici. O poslu, pak, koji su trebali obaviti utjeli su.

- Ne pijemo i zato su nas izabrali - objasni Lawler. - Uvjereni su da neemo rei vie nego to je potrebno. Nemojte nam uzeti za zlo, ali to je izriit nalog pokrajinskog zastupnika. - Jasno, svi smo mi u to ukljueni - ree McMurdov sobni drug Scanlan kad su sva etvorica poela veerati. - To je istina; zato moemo priati do zore o ubojstvu. Charlija Williamsa, Simona Birda ili bilo koga drugoga. Ali, dok posao ne bude obavljen, o njemu vam neemo nita rei. - Znam ih pet-est ovdje u blizini kojima bi se imalo to zamjeriti - ree McMurdo i opsuje - Da nije po srijedi Jack Knox iz Iron Hilla? I ja bih rado pomogao ako mora dobiti to je zasluio. 137- Ne, nije jo na redu. - A je li Hermann Strauss? - Ne, nije ni on. - Ako ne elite rei, ne moemo vas prisiliti, no rado bih znao. Lawler se nasmije i odmahne glavom. Nije ga se moglo povui za jezik. Scanlan i McMurdo, unato suzdrljivosti svojih gostiju, odluili su prisustvovati onom to su oni zvali zabavom. Stoga je McMurdo, kad ih je jedne noi uo kako se uljaju niz stepenice, probudio Scanlana. Kad su se odjenuli, ona dvojica se bijahu ve iskrala, ostavivi otvorena vrata. Nije jo bilo svanulo, te su ih pri svjetlu ulinih svjetiljki prepoznali malo dalje, na drugoj strani ulice. Budno su na njih pazili slijedei ih beumno kroz dubok snijeg. Kako je prenoite bilo na kraju grada, ubrzo su stigli do raskra koje je oznaavalo granicu naselja. Tamo su Lavvlera i Andrevvsa doekala trojica ljudi s kojima su izmijenili nekoliko rijei. Zatim nastavie put zajedno. Bio je to zacijelo neki znaajan posao kad su bili potrebni toliki ljudi. Dooe do mjesta na kojem su se staze granale prema rudnicima. Grupa poe putem to vodi prema Crow Hillu, znaajnom rudniku koji je dobro poslovao zahvaljujui vrstoj ruci upravitelja iz Nove Engleske, Josiaha H. Dunna. Tamo se uspio odrati red i disciplina i za vladavine nasilja. Svitalo je, te su se radnici pojedinano ili u grupama kretali tamnom stazom to je vodila prema rudniku. McMurdo i Scanlan nastavie put zajedno s drugima, pratei pogledom ljude koje su slijedili. Gusta je omaglica jo nisko leala kad li se odjednom razlegne iznenadan zviduk sirene. Bio je to znak da se za deset minuta koare poinju sputati u rudnik i da posao zapoinje. Kad su stigli blizu ulaza u rudnik, na istini ispred njega ekalo je ve stotinjak rudara: tapkali su nogama na mjestu i puhali u prste jer je bilo hladno. Ona dvojica stajala su usred male grupe u sjeni strojarnice. Scanlan i McMurdo popee se na hrpu ljake, odakle su mogli vidjeti cijeli prizor. Opazili su glavnog inenjera, kota Menziesa, kako izlazi 138 iz strojarnice i daje zvidukom znak za sputanje koara. U tom asu uputi se visok, mlohav ovjek, izbrijana ozbiljna lica prema ulazu u jamu. Kad se pribliio, opazi grupu koja je nepomino i bez rijei stajala pred strojarnicom. Svi njeni lanovi natukli su eire na oi i podigli ovratnike da bi zaklonili lice. Samo na as slutnja skore smrti stegne mu srce ledenim stiskom. Ve u slijedeem trenutku on je odbaci, te pone razmiljati kako da ukloni neznance to su se uvukli meu njegove ljude. - Tko ste vi? - zapita ih uputivi se prema njima. - to tu prodajete zjake? Bez odgovora, mladi Andrevvs stupi naprijed i revolverom ga pogodi u trbuh. Stotina prisutnih radnika stajala je kao ukopana; bili su bespomoni kao da su paralizirani. Upravitelj se uhvati objema rukama za ranu. Dok je teturao, ubojica ispali jo jedan metak. kot Menzies, vidjevi to, zaurla i navali na ubojice eljeznim zavijaem, no zaustavie ga dva metka u elo. Masa je pola naprijed uz nerazgovijetne povike saaljenja i bijesa, no

neznanci ispale preostale metke iznad njihovih glava, te su se rasprili, a neki poee ak bjeati kuama u Vermissu. Kad je nekolicina hrabrijih dola k sebi i krenula prema rudniku, razbojnici su ve bili nestali i nitko nije mogao posvjedoiti tko su bili oni koji su pred stotinama gledalaca poinili dvostruko ubojstvo. Scanlan i McMurdo uputie se natrag: Scanlan bijae malo potiten jer je prvi put prisustvovao ubojstvu, a to nije bilo tako zabavno kako su ga uvjeravali. Strahovit vrisak udovice upravitelja progonio ih je sve do grada. McMurdo bijae zamiljen i utljiv, ali nije pokazivao suosjeanje za slabost svoga druga. - Jasno, to je rat - ponavljao je. - to je to nego rat izmeu nas i njih, a mi uzvraamo udarce kako najbolje znamo. U prostorijama Loe Zadrunoga doma bijae veliko slavlje, ne samo u povodu ubojstva upravitelja i inenjera Crow Hilla, nakon ega je i taj rudnik postao jedan od ucjenjivanih na tom podruju, ve se slavila i daleka pobjeda za koju 139je bila zasluna ovdanja Loa. U isto vrijeme, naime, kad je pokrajinski zastupnik poslao petoricu ljudi da obave napad u Vermissi, zatraio je da zauzvrat trojica tajno odabranih iz Vermisse dou k njima zbog ubojstva Williama Ha-lesa is take Rovala, jednog od najpoznatijih i najomilje-nijivh vlasnika ugljenokopa u gilmertonskome okrugu, za kojega se vjerovalo da nema neprijatelja i da je uzoran poslodavac. On je zahtijevao djelotvornost u radu i stoga je otpustio neke pijane i lijene radnike, lanove svemonog Udruenja. Kako ni crtei mrtvakog sanduka koji su osvanuli na njegovim vratima nisu umekali njegovu odlunost, u ovoj civiliziranoj zemlji osuen je na smrt. I sada je, evo, smrtna osuda izvrena po propisima. Voa grupe bio je Ted Baldwin koji se sada popeo na poasno mjesto uz starjeinu. Crveno lice i zamuene oi svjedoile su o neprospavanim noima i pijankama. Zajedno sa dva druga proveo je no u planini, te su sva trojica bila neuredna. Ali nema tog junaka koji je, vrativi se s vratolomnoga pothvata, naiao na sveaniji doek svojih drugova. Pria je prepriavana bezbroj puta, uz usklike radosti i eksploziju smijeha. Kad se u sumrak vraao kui doekali su ga na vrhu strmoga breuljka na kojem i konji sporo hodaju. ovjek je bio utonuo u krzno da se zatiti od hladnoe, pa nije mogao posegnuti za pitoljem. Razbojnici su ga skinuli s kola i ispalili u njega sve metke iz revolvera. Nijedan od trojice ga nije poznavao, no ubijanje je uvijek dramatino; osim toga pokazali su gilmertonskim zidarima da se u njih mogu pouzdati. Dogodila se i jedna mala nezgoda. Dok su jo pucali, naila su kola s mukarcem i enom. Predloeno je da se i oni ubiju, no kako su bili bezopasni ljudi bez ikakve veze s rudnicima, samo im je strogo nareeno da bez rijei pou naprijed ako ne ele da ih snae zlo. I tako je krvlju poprskano tijelo ostalo kao opomena svim poslodavcima tvrda srca, a tri su se osvetnika pourila u goru ija djevianska priroda silazi sve do visokih pei i gomila ljake. Bijae to veliki dan za zidare. Jo vea tmina obavila je dolinu. No kao to mudri general koristi as pobjede da bi udvostruio napore, ne doputajui neprijatelju da se opo140 ravi nakon poraza, tako je i ef McGintv, pratei zlobnim pogledom izvedbu spomenutih operacija, smislio nov plan o napadu na protivnika. Jo iste noi, kad se polupijano drutvo razilo, dade McMurdu znak, potapavi ga po ruci, te ga povede u sobiak u kojem su prvi put razgovarali. - uj me, mladiu - ree - napokon imam pravi posao za tebe. - Ponosan sam to to ujem - ree McMurdo. - Moe uzeti jo dvojicu: Mandersa i Reillvja. Ve im je reeno da su izabrani za tu dunost. U ovom okrugu nikad nee biti po naemu dok ivi Chester Wilcox. Ako ga sredi, bit e ti zahvalne sve loe rudnoga podruja. - Potrudit u se, budite sigurni. Tko je on i gdje da ga naem?

McGintv izvadi iz ugla usta cigaru koju je vjeno tamo drao, bilo da je pui ili vae, te pone neto crtati na listu papira istrgnutom iz notesa. - To je glavni predradnik poduzea Iron Dyke. Tvrd ovjek, nekadanji ratni zastavnik, siv i pun oiljaka. Ve dvaput smo pokuali s njim obraunati, ali nismo imali sree, a Jim Carnaway je zbog njega poginuo. Sad je na tebi red da pokae to zna. Nije pametno akciju izvesti po danu. Naoruan je i puca brzo i tono, ne postavljajui pitanja. Ali nou je kod kue sa suprugom, troje djece i kunom pomonicom. Tu se ne moe birati - ili svi ili nitko. Ako moe nabaviti vreu eksploziva, staviti ga pred vrata i zapaliti... - to je taj ovjek napravio? - Pa, rekao sam ti da je ubio Jima Carnawaya! - Zato? - Sto mu gromva, to se to tebe tie? Carnaway se naao u blizini njegove kue po noi i ovaj ga je ubio. Dovoljno je da ti se to kae. Mora smjesta u akciju. - Tu su i te dvije ene i djeca. Zar da i njih dignem u zrak? - Mora, jer kako e se inae domoi njega? - Ne ini se ba pravo, jer nisu uinile nikakvo zlo. ' - to to znai? Odustaje li? 141- Polako, savjetnie, polako. Zar sam ikada neto rekao ili uinio da biste mogli pomisliti kako u ustuknuti kada se radi o nareenju starjeine moje Loe? Na vama je da odluite da li je to pravo ili nije. - Dakle, obavit e to? - Jasno! - Kada? - Pa, dajte mi dan-dva da razgledam tu kuu i isplaniram. A onda... - U redu - ree McGintv stisnuvi mu ruku. - Preputam to tebi. Bit e to svean dan kad nam donese dobre vijesti. To je posljednji potez koji e ih sve baciti na koljena. McMurdo se dugo i duboko zamislio nad poslom koji mu je tako nenadano povjeren. Osamljena kua u kojoj je ivio Chester Wilcox bila je oko pet milja daleko, u oblinjoj dolini. Jo te noi poe on sam da razgleda mjesto napada. Jo nije bilo svanulo kad se vratio s obilaska. Slijede-deeg je dana razgovarao sa svojim pomonicima - Man-dersom i Reillevem - lakomislenim mladiima koji su bili oduevljeni, kao da je posrijedi lov na jelena. Tree noi sastali su se izvan grada: sva trojica bijahu naoruani, a jedan je nosio i vreu eksploziva kakav se upotrebljava u kamenolomima. No je bila vjetrovita, a rastrgani su oblaci jurili preko krnje mjeseeve kugle. Bila su dva sata poslije ponoi kad su stigli pred osamljenu kuicu. Pribliavali su se oprezno, s napetim pitoljima u ruci, jer su ih upozorili da se uvaju lovakih pasa. Ali nije bilo glasa, osim zavijanja vjetra, niti se to micalo osim lelujanja grana iznad njihovih glava. McMurdo posluhne na vratima osamljene kue, ali i unutra je bila tiina. Onda prisloni eksploziv uz-vrata, iz-bui rupu na vrei i ubaci fitilj. Kad je primio iskru, po-bjegoe. Ve su bili prilino daleko, u sigurnom zaklonu jarka, kad im je tresak eksplozije, praen muklim tutnjem kue to se rui, dao na znanje da je posao obavljen. U cijeloj krvavoj povijesti Udruenja nikad nije izveden savreniji 142 posao. Ali, cijeli taj smjelo zamiljen i dobro organiziran plan bijae uzaludan. Chester Wilcox se, naime, samo dan prije, upozoren sudbinom mnogih, a znajui da je na popisu da bude uklonjen, preselio s obitelji na sigurnije mjesto koje je uvao policajac. Eksploziv je sruio praznu kuu, a mrki, stari zastavnik i dalje je pazio na disciplinu u Iron Dyku. - Prepustite ga meni - rekao je McMurdo. - Ja u ga konano udesiti, pa morao ekati na to i godinu dana.

Loa mu je u punom sastavu izglasala zahvalnost i povjerenje, pa je tako pothvat na odreeno vrijeme odgoen. Kad je nekoliko tjedana kasnije javljeno u novinama da se-na Wilcoxa pucalo iz zasjede, bila je javna tajna da McMurdo jo nastoji zavriti nedovren posao. Takve su, eto, bile metode Udruenja slobodnih zidara, a njihova zlodjela proirila su vladavinu straha nad cijelim tim bogatim krajem koji je dugo progonio uas njihove prisutnosti. Zato bismo prljali ove stranice opisima njihovih drugih zloina? Zar nismo dovoljno ocrtali ljude i njihove metode rada? Povijest je zabiljeila njihova djela i u tim dokumentima moemo saznati mnoge pojedinosti. Doznat emo iz njih kako su ubijeni policajci Hunt i Evans zato to su se usudili uhapsiti dva lana Udruenja; bilo je to hladnokrvno dvostruko ubojstvo. Proitat emo tamo i o ubojstvu gospoe Marbey dok je njegovala supruga koji je, po nareenju efa McGintvja bio gotovo na smrt pretuen. Ubojstvo starijeg a zatim mlaeg brata Jenkinsa, sakaenje Jamesa Murdocha, podmetanje eksploziva obitelji Staphose i ubojstvo Stendalsovih - sve to dogodilo se te jezive zimeMrak je obavio cijelu dolinu uasa. A onda je dolo proljee. Nada se budila u njedrima cijele prirode koju je tako dugo zima drala u svom eljeznom zagrljaju. Ali, nije bilo nade za jadne ljude i ene koji su ivjeli pod jarmom nasilja. Nikad jo gusti oblaci nad njihovim glavama nisu bili tako crni i beznadni kao prije ljeta godine 1875. 14*l, i ESTO POGLAVLJE Opasnost vreba Vladavina nasilja bijae na vrhuncu. McMurdo, koji je postao nadzornikom, te imao sve uvjete da jednom zamijeni McGintvja na dunosti starjeine, bijae postao tako nuan lan vijea da drugovi nita nisu poduzimali bez njegova savjeta i podrke. No to je omiljeniji bio u Udruenju slobodnih zidara, to su ga mrkiji pogledi pratili po ulicama Vermis-se. Unato teroru koji je vladao ljudi su smogli hrabrosti da se udrue protiv ugnjetavaa. Do uiju Loe doprle su glasine o tajnim sastancima u prostorijama Vjesnika i o razdiobi oruja estitim i privrenim graanima. Ali takvi izvjetaji nisu uznemiravali McGintvja i njegove sljedbenike. Oni su bili brojano nadmoni, odluni na djelu i dobro naoruani. Njihovi su protivnici bili neorganizrani i slabi. Sve e to zavriti, kao i prije, u beskorisnim priama i eventualnim hapenjima. Tako su govorili McGintv i oni hrabriji u Loi. Bilo je to jedne subote naveer u svibnju. Kako su su-botnje veeri pripadale Loi. McMurdo se upravo spremao da izie, kad li mu bojaljivi Morris neoekivano doe u posjet. elo mu bijae nabrano od zabrinutosti, a lice blijedo i uplaeno. - Mogu li slobodno govoriti, gospodine McMurdo? - Jasno! - Nikad nisam zaboravio da sam vam jednom otvorio srce a da ste vi sauvali tajnu, premda se ef raspitivao o naem razgovoru. - to sam drugo mogao uiniti? Ne znai da sam suglasan s onim to ste mi rekli. 144 - Znam to vrlo dobro. Ali vi ste jedini s kojim ovdje mogu bez opasnosti razgovarati. Imam tajnu - stavio je ruku na grudi - koja mi ne daje mira. Da je barem nekom drugom otkrivena a ne ba meni! Ako vam je povjerim, to e sigurno uroditi zloinom. Ako je, pak, zadrim, to moe biti pogubno za sve nas. Smiluj mi se boe, jer u poludjeti zbog nje. McMurdo ga ozbiljno pogleda. ovjek je drhtao cijelim tijelom. Natoi mu viskija i prui au. - Ovo je lijek za takve kao to ste vi - ree - A sada hajde da ujemo. Morris otpije gutljaj-dva, te mu se blijedo lice malo zarumeni. - Sve se moe saeti u jednu reenicu: Uhoda nam je na tragu.

McMurdo ga pogleda zapanjeno. - Pa to onda, ovjee! Grad vrvi uhodama i kakvu nam tetu ine? - Ne, nije rije o nekome odavde. Kao to i sami kaete, mi ih dobro poznajemo, te nam ne mogu uiniti mnogo zla. No, jeste li uli za Pinkertonovu organizaciju? - itao sam poneto o njoj. - Meni moete povjerovati kad vam kaem da nema ale kad oni nekog ponu uhoditi. Nije to isto to i vladina metoda pokuaja i pogreki. To je neobino ozbiljan pothvat koji tei rezultatima i ne odustaje dok ih ne postigne, bilo milom ili silom. Ako se Pinkertonov ovjek prihvatio ovog posla, nama je svima odzvonilo. - Moramo ga ubiti. - To vam je prva pomisao, zar ne? Znai izii ete s time pred Lou. Znao sam da e to zavriti ubojstvom! - Jasno, pa to je to ubojstvo? Zar nije rasprostranjeno u ovom kraju? - Zaista jest, ali ne elim biti taj koji e prstom pokazati na ovjeka kojega treba ubiti. A s druge strane, nae su glave u opasnosti. to da radim? I klatio se amo-tamo na stolici, ne mogavi se odluiti. Bio je na mukama. 10 Dolina straha 145Njegove su rijei dirnule McMurda. Bilo je jasno kako zbog opasnosti i potrebe da joj se odupre dijeli Morrisovu zabrinutost. Uhvati ga za rame i potrese, ozbiljno ga gledajui. - ujte me, ovjee - povie uzbueno - nita neete postii ako tu sjedite i jadikujete kao narikaa nad mrtva-cem. Hajde, injenice na vidjelo. Tko je taj tip? Gdje je? Kako ste za njega saznali? Zato ste ba k meni doli? - Doao sam k vama jer me samo vi moete savjetovati. Priao sam vam da sam na Istoku imao trgovinu prije nego to sam doao ovamo. Tamo sam ostavio dobre prijatelje od kojih jedan radi u telegrafskoj slubi. Evo pisma koje sam juer od njega primio. Ovdje na vrhu stranice ba pie o tome. Moete sami proitati. Evo to je McMurdo proitao: Kako su tamonji zidari? Mnogo se o njima pie u novinama. Meu nama reeno, oekujem da u uskoro o tome dobiti i od tebe novosti. Pet velikih poduzea i dvije eljeznike kompanije preuzele su stvar. Ozbiljno rade, te se kladim da e uspjeti. Ve su daleko otili. Organizacija Pinker-ton je unajmljena da radi po njihovim uputama i sada je njihov najsposobniji ovjek, Birdy Edvvards, ve na zadatku. Akciju treba odmah zaustaviti. - A sada proitajte post scriptum. Jasno, sve to ti piem doznao sam na poslu, tako da ne bi trebalo da ide dalje. udna je to ifra kojom operira cijeli dan, a ne moe iz nje izvui nikakvo znaenje. McMurdo je neko vrijeme utio drei pismo u nemirnoj ruci. Koprena se na as podigla i pred njim se pojavio ponor. - Zna li itko drugi za ovo? - upita. - Nisam jo nikome rekao. - Da li moda ovaj ovjek - va prijatelj - ima ovdje nekoga kome bi mogao pisati? - Pa, vjerujem da poznaje nekolicinu. - lanova Loe? - Da, vjerojatno. - Pitam stoga to je moda nekome opisao toga Birdy Edwardsa. Tada bismo mu mogli ui u trag. 146 - To je mogue. Ali ne bih rekao da ga poznaje. Jer on rni samo pie to je doznao na poslu. Kako bi mogao poznavati Pinkertonova detektiva?

McMurdo se naglo estoko trgne. - Zaboga - povie - sad znam! Kako sam bio glup da se odmah nisam sjetio! Kakvu sreu imamo! Uklonit emo ga prije nego to nam uspije nauditi. Posluajte me, Mor-rise: hoete li sve prepustiti meni? - Dakako, ako me oslobodite tog tereta. - Hou. Moete se povui i sve ostaviti meni na brizi. Ne moram vam ak ni ime spomenuti. Preuzet u sve na sebe, kao da sam ja dobio pismo. Jeste li s time zadovoljni? - To mi upravo odgovara. - Onda neka ostane na tome, a vi utite i ne brinite. Odoh sada u Lou, a velim vam da e se uskoro stari Pinker-ton saaliti nad samim sobom. - Neete mu ubiti ovjeka? - to manje znate, prijatelju Morrise, lake e vam biti pri dui i bolje ete spavati. Nita ne pitajte ve pustite da sve tee spontano. Imam ih u aci. Odlazei, Morris tuno odmahne glavom. - Osjeam njegovu krv na svojim rukama - uzdahne. - Samoobrana nije zloin - ree McMurdo, trpko se nasmijeivi. - Ili on, ili mi. Zar nas taj ovjek ne bi unitio da smo ga pustili da i dalje djeluje u ovoj dolini? Nego, prijatelju Morrise, jo emo vas morati izabrati za starjeinu, jer spasili ste Lou od sigurne propasti. Iz McMurdova vladanja moglo se jasno zakljuiti da je vijest primio ozbiljnije nego to je to rijeima mogao iskazati. Moda zbog zle savjesti, moda zbog ugleda Pinkerto-nove organizacije, moda zbog spoznaje da su bogate i mone kompanije odluile likvidirati Scowrere: ma to da je bio tome razlog, on je, u svakom sluaju, postupao kao ovjek koji se sprema na najgore. Prije nego to je otiao od kue potrudio se da uniti sve papire i dokumente koji su ga mogli teretiti. Onda je uzdahnuo s olakanjem jer mu se na as priinilo da je spaen. Pa ipak, mora biti da je opasnost jo visila nad njim jer se, idui u Lou, zaustavio kod 147kue staroga Shaftera. Kako nije smio u kuu, pokuca na prozor, a Ettie izie pred njega. U oima njenog dragog nije vie bilo onog vragoljastog osmijeha. U ozbiljnosti njegova lica proitala je opasnost koja mu prijeti. - Neto se dogodilo - povie. - Ah Jack, u opasnosti si! - Nije nita strano, draga. Ipak, moda je pametno da odemo prije nego to doe do veeg zla. - Da odemo! - Obeao sam ti da emo jednoga dana otii. Mislim da je dolo vrijeme. Veeras sam dobio vijest - lou vijest - pa zakljuujem da e biti neprilika. - Radi li se o policiji? - Ne, o Pinkertonu. Ti i ne zna tko je to, draga, ni to bi to moglo znaiti za nekoga poput mene. Preduboko sam ogrezao, pa se moe dogoditi da moram brzo nestati odavde. Bila si obeala da e poi sa mnom ako ja treba da odem. - Ah, Jack, bio bi to spas za tebe. - U neemu sam zaista poten ovjek, Ettie. Ni za to na svijetu ne bih elio da vlas padne s tvoje lijepe glavice, niti bih te ikada i na as elio skinuti sa zlatnoga prijestolja na kojem te uvijek vidim. Ima li povjerenja u mene? Ona utke stavi svoju ruku u njegovu. - Onda sluaj to u ti rei i uini kako ti kaem, jer je to za nas jedina mogunost. U ovoj su dolini na pomolu neki dogaaji. Slutim to. Mnogi e se od nas morati za sebe pobrinuti. Ja sam jedan od tih. Ako bude trebalo da otputujem, bilo danju ili nou, ti e morati biti spremna da poe sa mnom. - Ja bih dola za tobom, Jack.

- Ne, nikako: mora poi sa mnom. Ako mi bude onemoguen povratak u ovu dolinu i ako se budem morao skrivati od policije, moda ti neu moi poslati ni najmanju poruku. Stoga mora poi sa mnom. U mom gradu poznajem jednu potenu enu kod koje u te ostaviti dok se ne budemo mogli vjenati. Hoe li doi? - Hou, Jack, doi u. 148 - Dobro je to ima povjerenja u mene. Bio bih zaista najcrnji avo kad bih te iskoristio. A sada upamti, Ettie, oekuj samo kratku poruku i im je dobije sve ostavi i poi ravno u ekaonicu eljeznikog kolodvora te saekaj dok ne doem po tebe. - U bilo koje doba dana i noi, bit u spremna, Jack. Napravivi prve pripreme za bijeg, McMurdo je, donekle umiren, poao u Lou. Kako je sastanak ve bio poeo, morao je upotrijebiti niz lozinki da bi ga obje strae pustile unutra. Pri ulasku doeka ga amor dobrodolice. Dugaka dvorana bijae dupkom puna: kroz koprenu dima vidio je gustu crnu grivu starjeine, okrutno i neprijateljsko lice Baldvvina, Harrawayjev lik slian jastrebu, te desetak drugih voa Loe. Obradovao se to su na okupu da se sa svima moe posavjetovati o najnovijim vijestima. - Zaista nam je drago to te vidimo, brate! - povie predsjednik. - Solomonska je mudrost potrebna da se valjano presudi ovaj spor. - Rije je o Landeru i Eganu - objasni mu ovjek do njega. - Obojica polau pravo na novac koji Loa daje za ubojstvo staroga Crabba iz Stylestowna, a tko moe sigurno posvjedoiti koji je od njih dvojice ispalio smrtonosni metak? McMurdo ustane i digne ruku. Izraz njegova lica sledio je prisutne. U napetoj tiini oekivali su njegove rijei. - Uvaeni starjeino - ree sveanim glasom. - Zahtijevam da me odmah sasluate. - Brat McMurdo trai rije - ree McGintv. - Po pravilima Loe, ima prednost. Brate, sluamo te. McMurdo izvadi pismo iz depa. - Uvaeni starjeino i brao - ree. - Danas vam nosim loe vijesti, no bolje je da ih saznate i razmislite o svemu nego da pogubni udarac doe bez upozorenja. Saznao sam da su se najmonije i najbogatije kompanije u zemlji urotile da nas unite, te da u ovome asu jedan detektiv iz Pinkertonove organizacije, Birdy Edvvards, ovdje u dolini ve prikuplja dokaze koji e oviti konopac oko naih vratova i poslati sve ovdje prisutne u zatvor. Eto, to je ono o e149mu moramo raspraviti i zato sam zahtijevao da me odmah sasluate. U dvorani je bila smrtna tiina. Napokon progovori predsjednik. - Kakve dokaze ima za tu tvrdnju, brate McMurdo? - zapita. - Dokazi su u ovom pismu koje mi je sluajno dopalo ruku - ree. I naglas proita odlomak. - Pitanje je asti da ne odam druge podatke o pismu niti da vam ga predam u ruke, ali vas uvjeravam da u njemu nema nita vie to bi se ticalo interesa Loe. Iznosim, dakle, problem pred vas onako kako mi je predoen. - Moram vam rei, predsjednie - javio se jedan od starijih lanova - da sam uo kako je Birdy Edwards najsposobniji ovjek u Pinkertonovoj slubi. - Znade li ga ovdje itko po vienju? - upita McGinty. - Ja ga znam - ree McMurdo. amor iznenaenja prostruji dvoranom. - Vjerujem da ga drimo u aci - nastavi s pobjednikim osmijehom. - Ako postupimo brzo i pametno, moemo za as rijeiti to pitanje. Pruite li mi povjerenje i podrku, neemo se imati ega plaiti. - ega se imamo bojati? to on moe znati o naim poslovima?

- Kada bi svi bili pouzdani kao vi, savjetnie, moglo bi se tako rei. Ali, taj ovjek ima za sobom mnogo kapitalistikih milijuna. Zar mislite da se u svim naim loama ne bi naao slabi kojega se moe kupiti? Proniknut e on nae tajne, ako ve nije. Samo je jedan lijek tome. - Da nikada ne ode iz ove doline - ree Baldwin. McMurdo potvrdi glavom. - Pravo ima, brate Baldwin - ree. - Nas dvojica ba se ne slaemo, ali veeras si izrekao pravu rije. - Gdje je on? Kako emo ga prepoznati? - Uvaeni starjeino - ozbiljno e McMurdo - razumjet ete da je to previe vaan predmet a da bi se raspravljao pred cijelom Loom. Ne sumnjam u ikoga prisutnog, no ako i jedna rije doe do uiju tog ovjeka gotovo je s 150 naim nadama da emo ga uhvatiti. Zamolio bih Lou da izabere povjerljivu komisiju, gospodine predsjednie, u koju bi uli vi, ako smijeni predloiti, brat Baldwin i jo estorica. Tada bih vam otvoreno izloio to sam saznao i to bih savjetovao da se uini. Prijedlog je odmah prihvaen i komisija izabrana. Uz predsjednika i Baldwina, tu se naao tajnik Harraway, okrutni mladi ubojica Tiger Cormac, rizniar arter, te braa Wil-laby, neustraivi oajnici koji nisu prezali ni od ega. Uobiajena pijanka u Loi bijae kratka i nevesela jer je briga zasjenila duhove i zamraila veselje; mnogi su prvi put ugledali sjenku osvetnikog zakona kako promie preko nepomuene vedrine neba pod kojim su tako dugo bezbrino ivjeli. Strahote koje su drugima inili bile su za njih sastavni dio svakidanjice, a pomisao o odmazdi bila je tako daleko i blijeda da su se to vie zaprepastili kad se ona nenadano pribliila. Drutvo se rano razilo, te dalo voama priliku za vijeanje. - A sada, McMurdo, reci to ti je na dui - ree McGin-ty kad ostadoe sami. Sedmoro ljudi sjedilo je ukoeno pred njim. -- Maloas sam rekao da poznajem Birdy Edwardsa - poe McMurdo objanjavati. - Ne moram vam rei da on nije ovdje pod pravim imenom. Hrabar je to ovjek, moram priznati, ali nije lud. Izdaje se za Steve Wiliamsa, a stanuje u Hobson's Patchu. - Kako to zna? - Sluajno sam zapoeo s njim razgovor. Tada nisam mnogo o tome razmiljao, a ne bih ni kasnije da nije stiglo pismo, ali sada sam siguran da je to taj ovjek. Susreo sam ga u vagonu kad sam u srijedu poao vlakom u dolinu - tvrd je to orah. Rekao mi je da je novinar, to sam tada povjerovao, elio je doznati to vie o zidarima i njihovom, kako je to nazvao, nasilju, za njujorki Vjesnik. Svata me ispitivao kako bi dobio materijala za svoje novine. Moete misliti da nisam nita odao. Platio bih, i to dobro, rekao mi je, kada bih dobio materijal koji e se sviati mom izdavau. - Ispriao sam mu to sam mislio da e mu 151najbolje odgovarati, a on mi zauzvrat prui novanicu od dvadeset dolara. Dobit ete deset puta toliko - rekao je - ako mi kaete sve to elim doznati. - A to si mu zapravo rekao? - Smislio sam ve neto na licu mjesta. - Kako zna da nije novinar? - Odmah u vam rei. Siao je, kao i ja, u Hobson's Patchu. Malo kasnije sluajno sam uao u potu, kad eto njega kako izlazi iz nje. - Gledaj - ree slubenik kad je korisnik usluge otiao - za ovo bismo mu morali dvostruko naplatiti. - I ja mislim tako - rekoh.

- Ispisao je formular tako nerazumljivim znakovima kao da je upotrijebio kinesko pismo. Svaki dan alje ovako pun list - ree slubenik. - Da - rekoh - to su vane vijesti za njegove novine, pa se boji da ga netko ne pokrade. - To je bilo miljenje slubenika a bilo je u ono vrijeme i moje, no sada, dakako, nije. - Vjerujem da ima pravo - ree McGintv. - Ali to bismo trebali sada uiniti? - Zato da ne poemo odmah tamo i da ga ne sredimo? - netko predloi. - Da, to prije to bolje. - Krenuo bih ja i ovoga asa kad bih znao gdje ga mogu nai - ree McMurdo. - On svakako stanuje u Hobson's Patchu, ali ne znam ni kuu ni ulicu. No skovao sam plan, ako hoete da me posluate. - No, ujmo ga. - Sutra ujutro poi u u Hobson's Patch. Potanski slubenik e mi pomoi da ga pronaem. Mislim da on moe lako saznati njegovu adresu. Rei u mu da sam slobodni zidar. Ponudit u mu sve tajne Loe, ako to bude htio dobro platiti. Kladim se da e prihvatiti. Rei u mu da su mi dokazi kod kue, te da ne bih ni za ivu glavu htio da doe po danu kad ga netko moe vidjeti. Shvatit e da je to razumno. Neka doe u 22 sata, pa u mu sve pokazati. To e ga sigurno privui. J 52 - I? - Ostalo moete sami isplanirati. Kua udovice McNa-mara je osamljena. ena je odana, a uz to je gluha. U kui smo samo Scanlan i ja. Ako mi obea da e doi - to u vam odmah javiti - doite sva sedmorica oko 21 sat k meni. Uvest emo ga unutra. Ako izvue ivu glavu, moe se cijelog ivota hvaliti kakvu je imao sreu. - Sve mi se ini da e kod Pinkertona uskoro biti jedno slobodno mjesto, ili se ljuto varam ree McGintv. - Neka bude tako, McMurdo. Eto nas k tebi u 21 sat. Jednom kad se za njim zatvore vrata, sve ostalo moe nama prepustiti. 153SEDMO POGLAVLJE Birdy Edwards upada u zamku Kua u kojoj je ivio McMurdo bila je, kako rekosmo, osamljena i zato pogodna za planirani zloin. Stajala je na zavretku grada, podalje od ceste. U svakom drugom sluaju, zavjerenici bi bili naprosto pozvali ovjeka po imenu, a onda ispalili u njega metke, kao to su to ve mnogo puta prije uinili. Ali, ovaj put bilo je vano doznati koliko ovjek zna, kako je to saznao, te to je dojavio poslodavcima. Moda je bilo prekasno za sve, moda je on ve obavio posao. Ako je tako, onda su se barem mogli osvetiti ovjeku koji im je to uinio. No nadali su se da nita znaajno nije jo dolo do uiju uhode jer se inae, mislili su, ne bi trudio slati tako nitavne vijesti kakve je, navodno, dobio od McMurda. O svemu e tome, uostalom, saznati od njih. Kad ga se dokopaju, ve e ga natjerati da propjeva. Nije to prvi put da imaju posla sa utljivim svjedokom. McMurdo poe u Hobson's Patch kao to je bilo dogovoreno. Policija se tog jutra posebno mnogo vrzmala oko njega, a kapetan Marvin, koji je tvrdio da mu je stari poznanik iz Chicaga, ak mu se obratio dok je ekao na eljeznikom kolodvoru. McMurdo mu je okrenuo lea. Poslijepodne vratio se obavivi zadatak. Posjetio je McGintvja u Zadrunom domu. - Doi e - obavijesti ga. - Odlino! - odgovori McGintv. Taj div bijae u koulji a preko prsluka su mu sjali zlatni lanci i medalje. Ispred ruba nakostrijeene brade blistao je dijamant. to politikom, to toenjem pia, ef se bio obogatio i postao vrlo moan. To ga se jae dojmila slika zatvora i vjeala koja mu se sino pojavila pred oima.

154 - Misli li da je ve mnogo saznao? - upita zabrinuto. McMurdo sumorno kimne. - Ovdje je ve prilino dugo - est tjedana, najmanje. Sumnjam da je doao ovamo zato da se divi krajoliku. Ako je za to vrijeme mrljivo skupljao podatke, pomou novca eljeznikih kompanija, bojim se da je postigao dobre rezultate i da ih je ve dostavio pretpostavljenima. - U naoj Loi nema slabia - povie McGintv. - Svaki je na ovjek vrst i pouzdan. Ali tu je onaj podlac Morris. to je s njim? Ako nas itko oda, onda e to biti on. Najradije bih poslao nekoliko momaka da ga jo veeras pre-tuku i doznaju da li je to izbrbljao. - Pa nema zla u tome - odgovori McMurdo. - Priznajem da mi je Morris drag i da bi mi bilo ao da mu se to dogodi. Jednom ili dvaput razgovarali smo o poslovima Loe, pa iako nema iste stavove kao vi ili ja, ipak mi se ini da nije ovjek koji bi izdao. No, ne stojim, dakako, izmeu njega i vas. - Dobit e svoje stari vrag - ree McGintv i opsuje. - Motrim ga ja ve godinu dana. - Vi to najbolje znate - odgovori McMurdo. - Ali, ma to odluite, akciju treba odgoditi, jer se moramo pritajiti dok ne zavrimo s Pinkertonovim ovjekom. Ne moemo dopustiti da ba danas policija pone njukati oko nas. - Istina je - suglasi se McGintv. - Rei e nam Birdy Edvvards od koga je dobio obavijesti, pa makar kou oderali s njega. Da li ti se ini da sluti podvalu? McMurdo se nasmija. - Mislim da sam mu napipao slabu toku - ree. - Spreman je doi i u avolju kuu, samo ako mu se obea da e ui u trag Scovvrerima. Uzeo sam od njega novac - McMurdo izvadi sveanj novanica - a dobit u jo ovoliko kad mu pokaem dokumente. - Kakve dokumente? - Jasno da dokumenata nema. Napunio sam mu glavu priama o statutu i pravilnicima, o uputama i formularima za primanje u lanstvo. On se nada da e ui u sve tajne drutva prije nego to ode. > 155- Vjere mi i hoe - ree mrano McGinty. - A nije li te zapitao zato mu nisi donio te papire? - Zar da ja, sumnjiv ovjek, nosim kroz grad takav materijal? Ta nije li kapetan Marvin i danas njukao oko mene na kolodvoru? - uo sam neto o tome - ree McGinty. - Bojim se da e izvui tanji kraj. Kad zavrimo s tim tipom, mogli bismo ga baciti u neko naputeno okno, ali ma to uinili s njim ne moe se mimoii injenica da si ti danas bio u Hobson's Patchu, dakle u mjestu u kojem on stanuje. McMurdo slegne ramenima. - Ako budemo spretni, nikad nam nee moi dokazati ubojstvo - ree. - Nitko ga nee vidjeti jer dolazi nou a ja u se pobrinuti da nitko ne vidi ni kada bude odlazio. A sada ujte, savjetnie. Izloit u vam svoj plan, a vas u zamoliti da druge ukljuite u njega. Vi ete svi biti ovdje na vrijeme. On e doi u 22 sata. Pokucat e tri puta na vrata i ja u mu poi otvoriti. Kad ue, zakljuat u vrata i tada je na. - To je sasvim lako i jednostavno. - Da, ali o slijedeem koraku treba malo razmisliti. Tvrd je on orah. Naoruan je do zuba. Kako sam ga propisno nasamario vjerojatno e biti na oprezu. Ako ga, recimo, uvedem u sobu u kojoj su sedmorica, a nadao se da emo biti sami, moe doi do pucnjave, to je opasno za nae. - Pravo kae! - A pucnjava e privui sve pajkane koji se vrzmaju po gradu. - Bojim se da ima pravo.

- Zato bih ovako postupio. Vi budite u velikoj sobi, u onoj u kojoj sam s vama jednom razgovarao. Ja u mu otvoriti vrata, uvesti ga u prvu sobu i ostaviti ga tamo dok, toboe, ne donesem materijal. To e mi omoguiti da vas obavijestim kako se igra razvija. Onda u se vratiti k njemu s bilo kakvim papirima. Kad pone itati, skoit u na njega i uhvatiti ga za ruke da ne moe zapucati. Glasno u vas pozvati, a vi dotrite to prije jer je jak, pa u ga jedva svladati. Ali potrudit u se da izdrim dok stignete. 156 - Izvrstan plan - ree McGintv. - Loa ti duguje zahvalnost za ovo. Kad budem odlazio s mjesta efa, predloit u te za svog nasljednika. - Ta ja sam, starjeino, tek uao u poslove - ree McMurdo, ali na licu mu se vidjelo to misli o laskavoj ponudi velikog efa. Kad je doao kui poeo se pripremati za neugodnu veer. Oistio je, podmazao i napunio revolver, zatim pregledao prostoriju u kojoj je uhoda trebao biti uhvaen u zamku. Bila je to prostrana soba s dugakim jelovim stolom u sredini i velikom pei u uglu. Na sve tri ostale strane bili su prozori. Nisu imali kapaka ve lagane zavjese. McMurdo ih paljivo ispita. Zacijelo mu se uinilo da stan nije ba pogodan za tajni pothvat. No s obzirom na udaljenost od ulice, nije to bilo toliko vano. Napokon obrati panju sobnom drugu Scanlanu. Premda je bio Scowrer, Scanlan bijae bezopasan mali ovjek, preslab da se suprotstavi miljenju drugova, no duboko u sebi grozio se zloina u kojima je katkada morao sudjelovati. McMurdo mu ukratko izloi to se sprema. - Mike Scanlan, da sam na tvome mjestu ne bih veeras ovdje ostao. Bit e tu krvi prije zore. - Zaista, Mac - odgovori Scanlan - ne nedostaje mi dobra volja ve mi ivci ne doputaju. Kad sam vidio kako je upravitelj Dunn oboren, tamo ispred rudnika, to nisam mogao podnijeti. Nisam stvoren za to, kao ti ili McGintv. Ako mi Loa nee zamjeriti, ja bih se veeras udaljio i prepustio posao vama. Ljudi su se sastali u dogovoreno vrijeme. Naoko, to bijahu pristojni graani, uredni i lijepo odjeveni, ali poznavalac ljudske due ne bi u onim beutnim oima i nemilosrdnim ustima proitao nadu za Birdvja Edvvardsa. Nije u sobi bilo ni jednog ovjeka ije ruke nisu bile bar deset puta prljave od ljudske krvi. Bili su navikli na ubijanje ljudi kao mesar na klanje janjadi. U svemu je prednjaio, kako po izgledu tako i po krivnji, starjeina McGintv. Tajnik Harraway bijae mrav, zagriljiv ovjek, duga koata vrata i nervoznih udova, a to se tie blagajne Loe bijae skrupulozan i ne157podmitljiv, no njegov pojam potenja i pravde nije prelazio granice Udruenja. Rizniar arter bijae sredovjean ovjek, beutna mrka lica i ute koe nalik na pergament. Kako je bio sposoban organizator, sve pojedinosti pothvata Loe bile su razraene u njegovoj bujnoj mati. Braa Willa-by bijahu poduzetni, visoki i okretni mladii odluna lica, a njihov drug Tiger Cormac snaan, crnomanjast ovjek koji je zbog estoke naravi ulijevao strah i svom drutvu. To su, dakle, bili ljudi koji su se te noi sakupili pod McMur-dovim krovom kako bi obraunali s Pinkertonovom uhodom. Domain stavi na stol staklenku viskija kako bi se okrijepili prije akcije. Baldwin i Cormac uskoro su bili polupijani, to je pojaalo njihovu uroenu okrutnost. Cormac dotakne na trenutak pe koja je bila topla jer su proljetne noi jo bile hladne. - Ovo e dobro posluiti - ree i opsuje. - Aha - ree Baldvin, koji je razumio opasku. - Ako ga za nju priveemo, brzo emo izvui iz njega istinu. - Priznat e on, budite bez brige - ree McMurdo. Imao je zaista eline ivce. Premda je preuzeo cijeli teret, ipak je bio miran i bezbrian. Ostali su to opazili i hvalili ga zbog toga.

- Znat e ga ti svladati - ree ef laskavo. - Nee ni trepnuti a ti e ga drati za guu. teta samo to nema kapaka na prozorima. McMurdo obie sve prozore i navue zavjese. - Nitko nas sada ne moe uhoditi. Ali blii se as! - Moda nee doi. Moda je predvidio opasnost - ree tajnik. - Doi e on, bez brige - odgovori McMurdo. - Njemu je isto toliko stalo da doe kao i vama. ujte! Umirie se kao kipovi, a ae im zastadoe na pola puta do usta. Netko je tri puta pokucao na vrata. - Tiina! McMurdo ih umiri pokretom ruke. Pobjednosni pogledi obioe oko stola, a ruke potraie skriveno oruje. - Ni rijei - apne im McMurdo izlazei iz sobe i zatvarajui vrata za sobom. Ubojice su ekale, napeto oslu158 kujui i brojei korake svoga druga po hodniku. uli su kak je otvorio vrata i kako se izmjenie pozdravi. Nepoznati koraci stupie u sobu, progovori nepoznat glas. as kasnije zalupie se vrata i klju se okrene u bravi. Plijen je upao u klopku. Tiger Cormac jezivo se naceri, no starjeina McGintv golemom ruetinom zaepi mu usta. - uti, glupane! - prosike. - Upropastit e cijela stvar. Iz susjedne sobe uo se razgovor. inilo se da traje vrlo dugo. Zatim se otvore vrata i ue McMurdo, upozoravajui ih prstom na ustima da ute. Doe do stola i pogleda sve uokolo. U njegovu vladanju vidjela se jedva primjetna, ali znaajna promjena. Nastupao je kao ovjek koji obavlja veliki zadatak. Lice mu je imalo izraz granitne vrstine. Iza naoala oi su mu blistale divljim uzbuenjem. Postao je pravi voa. Gledali su u njega sa ivim zanimanjem, ali on je utio. Motrio je svakoga posebno istim onim nedokuivim pogledom. - No - povie McGintv - je li doao? Je li Birdjr Edwards tu? - Da - polagano odgovori. - Birdy Edwards je ovdje.. - Ja sam Birdy Edwards! Nakon tih rijei uslijedilo je desetak sekundi tako mrtve tiine da se inilo kako je soba prazna. Onda sa tednjaka ajnik otro zaiti. Sedam blijedih lica zurilo je nepomino i zaprepateno u ovjeka koji je njima ovladao. Tada se zau zvuk razmrskanoga stakla, a niz puanih cijevi nanie se odjednom na sve prozore. Strgnute zavjese pale su na pod. Starjeina McGinty zaurla kao ranjeni lav i zaleti se prema poluotvorenim vratima. Tamo ga doeka uperen revolver, a iza niana sjale su stroge plave oi kapetana Marvina iz Rudarske policije. Starjeina ustukne i padne natrag u stolicu. - Tu ste sigurniji, starjeino - ree ovjek kojega su do sada zvali McMurdo. - A ti, Baldwine, ako smjesta ne skine prst s obaraa, jo e razoarati krvnika. Izvuci ruku, jer tako mi svega ... Eto tako. Znajte da je etrdeset naoru-anih ljudi opkolilo kuu, pa zakljuite kakve anse imate za bijeg. Razoruajte ih, Marvine! Uperene puke onemoguile su otpor. Razoruali su ih. Smeteni, mrki i izvan sebe od iznenaenja sjedili su jo oko stola. - elio bih vam neto kazati prije nego to se rastanemo - ree ovjek koji ih je uhvatio u klopku. - Ne vjerujem da emo se vidjeti do suenja. Stoga u vam dati grau za razmiljanje. Sad znate tko sam i to sam. Napokon mogu staviti karte na stol. Ja sam Birdy Edwards iz organizacije Pinkerton. Dobio sam zadatak da razbijem vau bandu. Bila je to teka i opasna igra. Osim kapetana Marvina i mojih poslodavaca, ni iva dua, ak ni moji

najblii i najmiliji, nisu znali to radim. Ali, veeras je, na sreu, s tim zavreno i izlazim kao pobjednik! Sedam blijedih ukoenih lica zurilo je u njega. Iz njihovih pogleda izbijala je osvetnika mrnja. U njima proita neumoljivu osudu. - Moda zamiljate da jo nije sve gotovo. Preuzimam i taj rizik. Neki od vas ovdje nee imati jo jednu ansu. A jo ezdesetak noas e iskusiti zatvor. Rei u vam i ovo: kad sam preuzeo ovaj posao nisam vjerovao da postoji organizacija kao to je vaa. Mislio sam da su to novinarske izmiljotine i to sam htio dokazati. Upozorili su me da u imati posla sa slobodnim zidarima, pa sam poao u Chicago i tamo se ulanio. Kad tu nisam otkrio nita zla ve naprotiv mnogo dobra, bio sam jo vre uvjeren da je sve izmiljeno. Kako sam ipak morao obaviti zadatak doao sam na ovo podruje bogato rudom. Tek tada sam uvidio da nisam u pravu i da nije rije o petparakom romanu. Stoga sam odluio da u se boriti. Nisam ubio ovjeka u Chicagu. Nikad u ivotu nisam krivotvorio nijedan dolar. Oni koje sam vam dao bili su pravi, ali nikad nisam bolje i svrsishodnije uloio svoj novac. Znao sam kako u vam se najvie dopasti i zato sam se pretvarao da me progoni pravda. Sve je teklo upravo onako kako sam predvidio. I tako sam pristupio vaoj paklenoj Loi i poeo sudjelovati u vaim savjetima. Netko e moda rei da ni160 f sam nita bolji od vas. Neka kau to hoe, vano je da sam vas pohvatao. to je zapravo istina? One veeri kad sam, zajedno s vama, sudjelovao u obraunu sa starim Stangerom nita nisam mogao uiniti jer nije bilo vremena da ga obavijestim. Ali zaustavio sam tvoju ubojitu ruku, Baldwine. Ako sam ponekad i predloio zloin, kako bih zasluio vae povjerenje, to je bilo samo onda kad sam znao unaprijed kako u ga sprijeiti. Nisam mogao nita uiniti da spasim Dunna i Menziesa, jer nisam bio dovoljno obavijeten, ali pobrinut u se da poinitelji dou na vjeala. Upozorio sam Chestera Wilcoxa na opasnost koja mu prijeti, tako da je, u asu kad mu je kua odletjela u zrak, s obitelji bio na sigurnom. Mnoge zloine nisam mogao sprijeiti, ali ako se pokuate sjetiti koliko puta je rtva promijenila smjer kretanja, ili je niste nali kod kue kad ste to oekivali, ili je, pak, bila kod kue kad ste se nadali da e izii, prepoznat ete tragove moga truda. - Prokleti izdajico! - prosikta McGintv kroz stisnute zube. - Samo me tako zovi, McGintv, ako ti to blai duu i lijei bol. Ti i tebi slini neprijatelji ste gospodnji u ovom kraju i trebalo je hrabrosti da ovjek stane izmeu tebe i onih jadnika, koje si drao u nemilosrdnoj aci. Postojao je samo jedan nain da se izie na kraj s tobom, i ja sam ga primijenio. Zove me izdajnikom, ali postoje mnoge hiljade koji e me zvati osloboditeljem. Tri mjeseca sam izdrao. No to ne bih vie prihvatio ni za svo blago vaingtonske riznice. Bio sam prisiljen ostati do kraja, dok ne otkrijem sve tajne i upoznam svakog zloinca. Bio bih jo malo priekao da nisam douo da se neu vie dugo moi skrivati. Naime, stiglo je u grad pismo koje bi vas upozorilo na opasnost. Zato sam morao brzo raditi. Nemam vam vie to ' rei, osim da u lake umrijeti kada kucne moj as, znajui '. kakav sam posao obavio u ovoj dolini... A sada Marvine, neu vas vie zadravati. Odvedite ih, pa nek se sve to zavri. Malo toga jo treba ispriati. Scanlanu je povjereno da gospoici Ettie Shafter odnese zapeaeno pismo, to je prihvatio, namignuvi i osmijehnuvi se s razumijevanjem. Ra11 Dolina straha 161no idueg jutra jedna lijepa ena i na prvi pogled nepoznat mukarac uli su u poseban vlak koji je poslala eljeznika kompanija i bez zaustavljanja otputovali iz ovog opasnog

kraja. Etti Shafter i njezin dragi nisu vie dolazili u dolinu straha. Deset dana kasnije vjenali su se u Chicagu, a stari Jakov Shafter bio im je vjenani kum. Suenje Scowrerima odralo se daleko od mjesta u kojem bi njihove pristae mogle zastraiti uvare zakona. Sva su im nastojanja bila uzaludna. Loa je utroila rijeku novca, dobivena ucjenjivanjem cijeloga kraja, da ih spasi. No, jasan, nepristran iskaz ovjeka koji je poznavao i najsitnije pojedinosti njihova ivota, njihova udruenja i njihovih zloina nije moglo oboriti lukavstvo branitelja. Napokon su, nakon toliko godina, Scowreri bili slomljeni. Dolina je osloboena teke more. McGintv je cvilei i previjajui se izveden na gubilite. Istu je sudbinu doivjelo i osam njegovih sljedbenika. Oko pedeset drugih osueno je na zatvor u razliitom trajanju. I tako se zavrio pothvat Birdvja Edwardsa. Ipak, kao to se bojao, igra nije time bila zavrena. Trebalo je odigrati jo tri partije. Ted Baldvvin bijae izbjegao smrt na stratitu, a uz njega i braa Willaby, te nekolicina najeih pripadnika bande. Deset su godina proveli u zatvoru, a onda je svanuo dan kad su se ponovo nali na slobodi - dan za koji je Edwards, poznavajui te ljude, znao da e za njega znaiti kraj mirnom ivotu. Oni se bijahu zakleli da e njegovom krvlju osvetiti svoje drugove. I trudili su se svim silama da odre zavjet. Birdy Edwards morao je otii iz Chicaga, jer mu je - nakon dva neuspjela pokuaja da ga ubiju - postalo jasno da e, ostane li tamo, napokon stradati. Pod drugim imenom otiao je u Californiju u kojoj je umrla Ettie Edwards. Jo jednom je bio gotovo ubijen, a zatim, pod imenom Douglas, radi u nekom dalekom kanjonu, u kojem e, zajedno s prijateljem iz Engleske, Barke-rom, stei bogatstvo. Ponovo je upozoren da su mu uli u trag, te se sklanja - u posljednjem asu - u Englesku. Tu je John Douglas pronaao vrijednu branu druicu i s njom proveo pet godina u Sussexu, kao seoski vlastelin. No taj se period njegova ivota zavrio neobinim dogaajima... Nastavak ovog uzbudljivog dogaaja je Drugi dio: TRAGEDIJA U BIRLSTONEU